LEKTIRE 1.

Albert Camus: Stranac

Albert Camus (Mondovi, 7. studenog 1913. - Villeblevin, 4. sijenja 1960.), francu
ski knjievnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957. godine. Poz
nat je po svom karakteristinom stilu pisanja i tematikama svojih djela. itav njego
v opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog ovjeka naziva b
ludnim, cininim monstrumom, a kao suprotnost svijetu dananjice evocira antiku Grku,
koja je "u svemu znala nai pravu mjeru". Stradao je u naponu stvaranja kao rtva au
tomobilske nesree. Knjievni mu je rad usko vezan s filozofskim pogledima i dijeli
se na fazu apsurda u kojoj je blizak egzistencijalizmu ( filozofski esej Mit o S
izifu, Stranac, drame Nesporazum i Caligula; odraava osjeaj bespomonosti koji je za
hvatio veliki dio njegova narataja u godinama rata te prikazuje ivot kao niz apsur
da pred kojima ovjek kao drutveno bie ostaje bespomoan, ali kao pojedinac moe ostvari
ti svoju slobodu ako takvo apsurdno stanje prihvati kao svoju filozofiju u prest
ane doivljavati stvarnost kao prizmu tradicinalnih drutvenih i moralnih vrednota)
te na fazu pobune (esej Pobunjeni ovjek; pronalazi smisao ovjekove egzistencije u nj
egovoj pobuni protiv ivotnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti; romani Kuga, Pad,
drame Opsadno stanje, Pravednici). Iako je esto vezan i uz egzistencijalizam, Ca
mus je odbijao taj pridjev. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju Pobunjeni ovjek
pie da se cijeli svoj ivot borio protiv filozofije nihilizma. Njegova religioznost
takoer je bila esta tema, a on je sam u jednoj od svojih knjiga napisao: Ne vjeru
jem u boga "i" nisam ateist. Djela : Romani

Stranac (L'tranger; 1942.) Kuga (La Peste; 1947.) Pad (La Chute; 1956.) Sretna sm
rt (La Mort heureuse; posthumno) Prvi ovjek (Le premier homme; 1994.)
Novele

Progonstvo i kraljevstvo (L'exil et le royaume; 1957.)

Eseji

Nalije i lice (L'envers et l'endroit; 1937.)

1
Pirovanje (Noces; 1938.) Ljeto (L't; svojevrstan nastavak Pirovanja; 1954.) Razmilj
anja o giljotini (Rflexions sur la guillotine; 1957.) Prometej u paklu (1947.)
Drame

Kaligula (Caligula; 1938.) Nesporazum (Le Malentendu; 1944.) Opsadno stanje (L'
Etat de Siege; 1948.) Pravednici (Les Justes; 1949.) Rekvijem za redovnicu (Requ
iem pour une nonne; adaptacija romana Williama Faulknera; 1956.) Bjesovi (Les Po
ssds; adaptacija romana Fjodora Mihajlovia Dostojevskog ; 1959.)
Filozofska djela

Mit o Sizifu (Le Mythe de Sisyphe; 1942.) Pobunjeni ovjek (L'Homme rvolt; 1951.) Kr
onike I, 1944-48 (Actuelles I, Chroniques 1944-1948; 1950.) Kronike II, 1948-53
(Actuelles II, Chroniques 1948-1953; 1953.) Kronike III, 1939-58 (Chroniques algr
iennes, Actuelles III, 1939-1958; 1958.)
Stranac
-roman objavljen 1942. godine, pripada modernom anru monolokog romana (glavni lik
je ujedno i pripovjeda), a graen je tehnikom solilokvija (monologa). Komponiran je
u dva dijela. Prema romanu snimljen je 1967. godine film redatelja Luchiana Vis
contija. Moderni roman Camusov Stranac razlikuje se od djela kakva stvaraju Prou
st, Joyce ili Faulkner. U njemu nema sloenih tematskih sklopova, nema irine zahvat
a u oblikovanju, nema ni eksperimentalne upotrebe razliitih stilova, ponajmanje p
ak modernistikih tehnikih postupaka. To je relativno mirno i jednostavno ispriana p
ria o ovjeku kojem je umrla majka, koji je postao sluajni ubojica i koji je zbog to
g ubojstva osuen na smrt. Od utjecaja velikih modernih romanopisaca u njemu se os
jea jedino neto od utiska koji ostavlja Kafkina proza, ali i to vie zbog neke slinos
ti u doivljavanju svijeta nego zbog upotrebe istih ili slinih knjievnih sredstava i
zraza. Radnja romana zbiva se u Aliru. Glavni lik u romanu, mladi Mersault, mali j
e inovnik nezanimljiva ivota. Vijest o majinoj smrti prima krajnje ravnoduno, ne pok
azujui tugu ili bar saaljenje. Zaokupljen je tehnikim pitanjima vezanim za put u Ma
rengo, gdje je njegova majka, u ubonici, provlea posljednje godine ivota. No uz maji
n odar provodi
2
dremuckujui, puei i ispijajui bijelu kavu te razmiljajui o tome to rade njegovi kole
u Aliru. Pokop, koji se odvija pod vrelim alirskim suncem, posebno ga je iscrpio p
a nije mogao ne osjetiti olakanje kada je dolo vrijeme povratka. Idueg dana, u subo
tu , Mersault odlazi u luko kupalite. Tamo susree Mariju Cardonu, djevojku koja je
nekada radila s njim i koja ga tjelesno privlai. Poziva je u kino i oni subotnju
veer provode gledajui neki komini film s Fernandelom, a zatim odlaze u Mersaultov s
tan. Budui da je Marija otila rano ujutro, Mersault nedjelju provodi sam, dosaujui s
e u stanu. Pomislih da je prola jo jedna muna nedjelja, da je mama ve pokopana, da u
ponovno na posao i da se, sve u svemu, nita nije promijenilo. Idueg tjedna, vrativi
se s posla kui, Mersault sree svog susjeda Raymonda Sintesa, ovjeka o kojem priaju
da je svodnik i da pripada alirskom podzemlju, iako se on predstavlja kao skladita
r. Raymond ga poziva u svoj stan na veeru. Tijekom razgovora Mersault saznaje da
Raymond ima problema sa svojom ljubavnicom i da se zbog nje potukao s njezinim b
ratom. Budui da ga je ljubavnica napustila, a eljan osvete zbog njezine navodne ne
vjere, Raymond moli Mersaulta da joj napie pismo kako bi se vratila. Mersault pri
stane. Na kon tjedna provedena u uobiajenim uredskim poslovima, Mersault provodi
vikend s Marijom. Mir i tiinu nedjeljnog popodneva prekinuli su buka i urlici iz
Raymondova stana. Tek e dolazak policije zaustaviti Raymonda u brutalnom zlostavl
janju svoje ljubavnice. Jo istoga dana Mersault odlazi na policiju kako bi dao is
kaz u Raymondovu korist. U znak zahvalnosti Raymond poziva Mersaulta i Mariju da
provedu sljedeci vikend kod njegova prijatelja Massona u vikednici nedaleko Alir
a. Pri polasku na izlet primjeuju skupinu Arapa meu kojima je i brat Raymondove bi
ve ljubavnice, kako ih promatraju. Napetost poputa kada vide da ih ipak ne prate.
U Massonovoj vikendici drutvo se dobro zabavlja. Poslije objedna mukarci se odlue p
roetati plaom. Na njihvo iznenaenje susreu Arape. Dolazi do tunjave, a u nastaloj guv
Raymond biva ranjen noem. Masson odvodi Raymonda lijeniku. Po povratku vidno uzbue
ni Raymond odluuje ponovno otii na plau. S njim polazi i Mersault. Dolazi do novog
susreta s Arapima. Raymond vadi revolver elei ubiti Arapina koji ga je ranio. Na M
ersaultov nagovor odustaje, a Arapi se povuku. Otprativi Raymonda do kuice, Mersau
lt ostaje sam na plai i kree do izvora da se osvjei. Tamo nailazi na Arapina koji j
e ranio Raymonda i iz Raymon dova revolvera puca u Arapina. Pojmih da sam poreme
tio ravnoteu dana, izvanrednu tiinu ala na kojem sam bio sretan. Zatim opalih jo etir
i puta u npomino tijelo u koje se meci zabijahu a da se nita nije opaalo. Bijahu to
kao etiri kratka udarca kojima sam pokucao na vrata nesree. Drugi dio romana, koj
i se zbiva u zatvoru i sudnici, ima sve elemente tipinog sudskog procesa. Za vrij
eme istrage, koja traje jedanaest mjseci, Mersault ne daje nikakvo objanjenje za
poinjeni zloin. I istraitelj i bra nitelj zbunjeni su njegovom apatijom, izostankom
kajanja kao i potpunom indiferentnou prema vlastitom ivotu. Sud ga proglaava krivim
i osuuje na smrt. Mersaultovo ponaanje na majinom sprovodu posluilo je kao dokaz nj
egove beutne nemoralnosti i odredilo teinu kazne. Osudu na smrt Mersault prima mirn
o i ravnoduno. U noi prije nego to e mu odrubiti glavu posjeuje ga sveenik ne bi li g
privolio na pokajanje. Mersault, svjestan apsurda ivota i vlastitog potojanja, t
o odbija. U smrt odlazi mirno, svjestan da je ona apsolutni kraj.
3
Opis lika: Mersault Tko je Mersault? Kako razumjeti ovjeka koji je ostao ravnoduan
na vijest da mu je umrla majka i koji je zaspao pred njezinim odrom, a ve idueg d
ana se prepustio erotskoj avanturi? Kako objasniti daljnje njegove postupke koji
e kulminirati bezrazlonim ubojstvom Arapina? Zato se Mersault ne osjea krivim? Pri
odgovoru na ova pitanja treba voditi rauna o promjene u suvremenoj prozi, prije s
vega na nain koncipiranja likova u romanu. Proza 19. stoljea sauvala je kako unutar
nje ejdinstvo ovjeka, tako i jedinstvo svijeta, pa je stvorila model potpuna, cje
lovita ovjeka, odnosno prikazala ovjeka u jedinstvu njegova psiholokog, metafizikog
i sociolokog bia. Model ovjeka u prozi 20. s t. bitno se mijenja. Budui da suvremenu
stvarnost obiljeava ideoloka sukobljenost, moralna nestabilnost i kontinuirani os
jeaj ugroenosti, moderna proza ne moe ni ponuditi model integralnog, cjelovitog ovje
ka. Stoga Mersaulta treba razumjeti kao simbol beznaa i besmisla jednog svijeta,
svijeta suvremene zapadne civilizacije koja dehumanizira ovjeka svodei ga na razin
u pukog automata. U svijetu koji je izgubio smisao, ispresijecan apsurdnim zidov
ima, ovjek ostaje stranac, moderni Sizif koji uzalduno kotrlja kamen svoje egzist
encije. Mersault je potpuni stranac svemu to ga okruuje i svemu to mu se dogaa. Osta
li likovi: MARIJA: Mersaultova je prijateljica, biva daktilografkinja u njegovom
uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. eli se udati za nje
ga, a li njemu je svejedno. Posjeuje ga u zatvoru i rasplae se na suenju. RAYMOND:
Onizak je, pleat, ima boksaki nos. Najbolji je Mersaultov prijatelj. Uvijek je bes
prijekorno obuen. ivio je u stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je l
jubavnicu koju je pretukao jer ga je varala. Mersault je pristao svjedoiti da ga
je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se sa njezinim bratom. SALAMAN: Mersaulto
v prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu j
e ispala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas ivjeli
su u istoj sobi. Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i ute rijetke dlake. S
vakog je dana starac psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga
je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio, bio je utuen i sve je pre
traio da bi ga naao. PEREZ: Nosio je eir okrugla tulca i irokoga oboda, odijelo kojem
su hlae padale u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine, koja bijae premal
ena za njegovu koulju s velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove su sijede i prilino
njene kose virile udne, klempave i nepravilne ui kojih je boja crvena kao krv izne
nadila svakoga na tom bljedunjavom licu. CELESTE, Mersaultova majka
4
Solidarnost u Strancu: U Strancu, Camus karakterizira svoje opravdavanje apsurda
kroz iskustva protagonista koji se jednostavno ne prilagoava sustavu. Njegova sv
ojstvena iskrenost remeti status quo. Mersaultova nesposobnost da lae ne moe ga in
tegrirati u drutvo i naizmjence prijeti jednostavnoj grai ljudskih manirizama koji
su oekivani od strane strukturalno sloenog drutva. Prema tome, kazna za njegov zloi
n nije odreena na bazi ubojstva , nego na njegovoj ravnodunosti prema nedavnoj smr
ti njegove majke. ak i nakon duhovno izazovnog razgovora sa sveenikom koji potie Me
rsaulta da se pokaje i izabere novi put, Mersault ne puca te ustraje u svojoj ra
vnodunosti, on osjea da smrtnu kaznu donosi drutvo prepuno lai, drutvo koje ga osuuja
ne shvaa, te time simbolizira svoj ultimatum u prihvaanju "njene indiferentnosti sv
ijeta", ina koji samo produbljuje njegovu solidarnost s drutvom nesposobnim da shv
ati njegovo naizgled bezosjeajno, hladno, okrutno i mizantropsko ponaanje. Tumaenje
romana: Tumaenja romana najee su upozoravala na srodnost sa Sartreovom filozofijom,
i to je u velikoj mjeri tono. Jean Paul Sartre mu je zaista filozofski blizak. N
o, podjednako je tako tono da je Stranac gotovo moralistika osuda pravosua. U tom s
mislu radi se zapravo o sudski krajnje nepravednoj kazni - Meursault nije ubio s
predumiljajem - pa dolazi do izraaja apsurd pravnog postupka. Meursaultu sude lju
di koji ga naprosto ne razumiju: ono sto se njima ini beutnou, zapravo je podjednako
tako moglo proizii iz prave osjeajnosti koja se jedino ne eli izraziti oekivanom "gl
umom"; nemali broj ljudi plae na p ogrebu jedino zato sto se to od njih oekuje. Me
ursault tako dodue jest "stranac" u svijetu navika i obiaja, no njegovo je ponaanje
dosljedno njegovom uvidu u zbilju ivota i njegovu karakteru. Njemu se naprosto d
ogodio "tragian sluaj" kakav se svima lako moe dogoditi, jedino to je on ovaj put im
ao nesagledive posljedice; na kraju ga je tobonja pravda osudila na smrt bez prav
og razloga. Ali Camus ga ne osuuje, niti eli da to mi inimo. Temeljna je vrijednost
Camusova romana ipak u stilu: upravo zbog jednostavnog, a izuzetno dojmljivog i
zlaganja izvrsno je ocrtan kako jedan lik - moda i tip ovjeka - tako i raspoloenje,
pa i cjelokupna atmosfera nepredvidivog i besmislenog niza sluajnosti koje tako e
sto upravljaju naim ivotima.
5
2. Fjodor Mihajlovi Dostojevski: Zloin i kazna
Fjodor Mihajlovi Dostojevski (Moskva, 11. studenog 1821. - Sankt Peterburg, 9. ve
ljae 1881.), ruski knjievnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i public
ist, jedan od najznaajnijih knjievnika u povijesti. Presudnu ulogu u njegovu ivotu
i stvaranju imalo je sudjelovan je u utopijsko-socijalistikom kruoku Petraevskog, z
bog ega je 1849. godine bio osuen na smrt, zatim pomilovan i prognan i Sibir gdje
je proveo 10 godina. Dok se poetkom svog stvaranja kretao stopama Gogoljeva reali
zma i zastupao napredne drutvene poglede (Bijedni ljudi), nakon povratka s robije
(koju je opisao u Zapisima iz mrtvog doma) ne samo da naputa ve i osuuje revolucio
narnu djelatnost (roman Demoni), te zapada u misticizam i mesijanizam, propovije
da neprotivljenje zlu silom, trai izlaz u pravoslavlju. Mijenja se i tematika nje
govih djela u kojima je sada zaokupljen moralnim aspektima ljudske egzistencije,
pitanjima dobra i zla, krivnje i odgovornosti, te e mu kriminalistiki zaplet posl
uiti kao okvir u kojem e raspravljati o problemu zloina i kazne kao takvome, u elji
da otkrije tajne pobude judskih postupaka. Djela: Romani

Bijedni ljudi (1846.) Ponieni i uvrijeeni (1861.) Zloin i kazna (1866.) Kockar (186
7.) Idiot (1868.) Bjesovi (prevoeno takoer kao Demoni ili Zli dusi) (1872.) Mladi (
ili utokljunac) (1875.) Braa Karamazovi (1880.)
Novele

Dvojnik (1846) Bijele noi (1848) Netoka Nezvanova (1849) - nedovreno Zapisi iz podz
emlja (1864)
Zapisi

Zapisi iz mrtvoga doma ( ) (1860-1862)

6
Zloin i kazna O romanu: Najpoznatiji i najitaniji roman F.M. Dostojevskog, kojim j
e jo za ivota stekao europsku slavu. Iako ga je anrovski teko odrediti (kriminalistik
i, drutveni, psiholoki) Zloin i kazna ipak je prije svega roman ideja, u kojem Dost
ojevski na vrlo itak nain raspravlja o pitanjima koja su ga muila osobito nakon pov
ratka iz Sibira i koja e otad postati njegovom glavnom preokupacijom, tj.problemi
ma zloina i kazne, grijeha i ispatanja, prava i pravde. Opisujui sudbinu sirmanoga s
tudenta koji se iz viih vciljeva odluio na zloin, Dostojevski daje i realistiki vjer
nu sliku drutvene bijede velegradske sirotinje i osiromaenoga plemstva, i psiholoku
razradu lika i njegovih unutarnjih sukoba oko vlastitih postupaka, s teitem ipak
na idejnoj raspravi o vjenim pitanjima, emu podreuje i likove i fabularnu osnovu dj
ela. Na taj je nain, kao i estom uporabom unutarnjih monologa pri analizi Raskoljn
i kovih dilema, Dostojevski ve 1866. godine nadiao granice realistikog iskaza i ant
ipicirao europski roman 20. stoljea. Dostojevskog od klasika europskog realizma o
dvajaju: -kompozicija romana - opisi - karakterizacija likova (motivacijski post
upci) - etiko-filozofska problematika Radnja romana odvija se u svega devet i pol
dana, a zbiva se u Sankt Peterburgu ezdesetih godina 19. stoljea. Raskoljnikov je
prestao pohaati predavanja obuzet novim idejama koje su u Rusiju stizale iz Zapa
dne Europe. Smatra da se ovjeanstvo moe podijeliti u dvije skupine: u jednoj su obin
i smrtnici koji se moraju podvrgavati zakonu, a u drugoj su iznimni pojedinci, p
oput Napoleona, koji sami stvaraju zakone za sebe. Prvi dio Mjesec srpanj. Rodja
Romanovi Raskoljnikov je siromani nesvreni student prava u Sankt Petersburgu. Na p
oetku romana ga susreemo kako sa svoje dvadeset i dvije godine izbjegava gazdaricu
jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod stare lihvarke Aljone Ivanovne
zaloiti depni sat, a ona mu daje samo rublju i 15 kopejki jer nije na vrijeme otku
pio prijanji prsten pa je ostao duan. Raskoljnikov ljutit odlazi. U glavi mu se st
vara razbojniki plan. Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je j
ednom u krmi uo razgovor mladia koji se alio svom drugu na staru lihvarku koja se bo
gati lukavim otkupom vrijednih predmeta od siromanih ljudi za male novce; pritom
je strano gruba prema svojoj dobroudnoj polusestri Lizaveti koja radi za nju. Mlad
i je razvio teoriju kako bi babu valjalo
7
ubiti jer je kao stjenica koja pije krv, a strano je bogata. Raskoljnikovu je taj
razgovor bio poetak kovanja planova o ubojstvu i krai. Nakon posjeta lihvarki (ko
ji je bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima otvara) u krmi je upoznao p
ropalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio duu tunom priom o obitelji koju je u
propastio zapivi sav svoj novac, a ki Sonja je postala prostitutka da bi prehranil
i ostale dvije djevojice i jednog djeaka. Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije bio
pet dana, a ena ga poe vui za kosu i tui. Raskoljnikov izvue i ostavi 50 kopejki i n
estane kad je poela vikati i na njega. U prljavoj sobici slukinja Nastasja mu done
se majino pismo puno ljubavi koje ga raznjei i rastui. Mati ga je izvjestila o tekom
ivotu Dunje, njegove sestre koja je sluila u gospodskoj kui a gazda se zaljubio u
nju pa ju je htio iskoristiti. ena mu je to doznala pa je isprva okrivila Dunju,
pukla je sramota u selu, no uskoro je saznala istinu pa je ponovo rehabilitirala
Dunju. Njih dvije su tekom mukom slale sinu novac u grad i polagale su velike na
de u njega. Mati mu je pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi za dvorskog savjetnika
Petra Petrovia Luina. "Pouzdan i imuan, ima dodue 45 godina ali jo se moe svidjeti e
a." Raskoljnikov je bio izvan sebe jer su ga dovele pred gotov in. Nisu ga pitale
za miljenje o ovjeku koji je "ini se dobar" i otprema na put za S. Petersburg krinj
u "na svoj raun", a majka i Dunja putuju o svom troku. Raskoljnikov se udio Dunji i
bio ljut na nju. On stalno preispituje sebe, svoje postupke, moral ljudi i vrem
ena. SAN - umoran je zaspao i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim
ipkama jer nije mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i plaui ruicam
a udara vlasnika kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se zaklinje se kako on n
e moe uiniti "ono", ali zatim razmilja o dogaaju koji je odredio njegovu sudbinu. U
prolazu je uo razgovor trgovca s Lizvetom da e sutradan u sedam sati naveer doi trgo
vcu. Shvatio je da e lihvarka tada biti sama i da je to prilika za ubojstvo. U ka
putu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije mogao uzeti sjekiru iz ku hinje
jer je u njoj bila Nastasja (nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u kuepaz
iteljevu kuicu gdje nije bilo nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je neto su
mnjala pa nije odmah otvorila. Cijelo to vrijeme je Raskoljnikov razmiljao o svom
ponaanju i jo uvijek zdravom razumu. Pruio je starici vrsto svezani smotuljak koji
je trebao biti srebrna tabakera. Tri puta ju je udario sjekirom po tjemenu i zat
im u sobi iz krinje natrpao depove raznim zlatnim predmetima. Odjednom je zauo kora
ke u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao Lizvetu i potom ju je ubio. "
Strah ga je hvatao sve vie i vie - osobito nakon tog drugog, sasvim neoekivanog umo
rstva." Kad je htio pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i
shvatila da se zbiva neto neobino. Jedan je krenuo po pomo, a kad se drugi nakratko
izgubio Raskoljnikov se spustio kat nie i sakrio u stanu kojeg su liili pa su vra
ta bila otvorena. Nisu ga zapazili. "Znoj je curio s njega, ija mu je bila posve
mokra - prolaznici su mislili da je pijan. Vratio je sjekiru na mjesto sve u bun
ilu...Komadii i odlomci nekakvih misli rojile su
8
mu se u glavi, ali ni jedne misli nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao
zadrati, koliko se god trsio.." Drugi dio Leao je vrlo dugo i razne misli su mu s
e rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u rupi u zidu. Nastasja mu je donijel
a poziv od policije - protrnuo je. No u stanici je saznao da ga je gazdarica trai
la jer nije plaao stanarinu. U stanici se posvadio s porunikom Iljom Petroviem. Oda
hnuo je, ali kad je inspektor Fomi priao o ubojstvu lihvarke - sruio se u nesvjest.
U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog tekog kamena. udno se ponaao (uao kod
Razmihina i odmah izaao, buncao je, sanjao da je Ilja istu kao gazdaricu), pao j
e u groznicu, a Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom portvovno njegov
ao. Za to vrijeme su svi poeli komentirati ubojstvo, u prvi mah su optuili sobosli
kare! Dok je bio u krevetu posjetio ga je Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar
na pismo njegove majke rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz
sobe i lutao gradom, uao u neku krmu i majinim novcem nagradio neku prostitutku iz
istog hira. Za ankom je drsko izazivao Zamjotova priajui mu o zloinu i izazovno ga g
ledajui u oi. Na vrh jezika mu je bilo da prizna. "A to ako sam onda ba ja ubio babu
i Lizvetu?!" Neki vrag mu nije dao mira i uao je u kuu i sobu gdje se zbilo ubojs
tvo, provocirao je radnike koji su ureivali stan. "Pod je opran, hoe li ga ofarbat
i?! Nema krvi?!" Otjerali su ga. Na cesti je uo graju i pribliio se - zaprega s ko
njima je pregazila pijanog Marmeladova. Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i
pomogao da ga odnesu u kuu. ena Katarina Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je isp
ovijedio okrvavljenog. Dirljiv prizor kada ena pomae muu, a pop moli da mu oprosti.
"Ma ta je pijanica zapila sve to je imala... upropastio mi je ivot! Hvala Bogu to
umire. Bit e manje tete!" Govorei to, ona je davala sve od sebe da mu olaka posljedn
je trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i Marmeladovu su zasuzi
le oi. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom s predivnim plavim oima.
Dao je Katarini sve rublje to je imao i rekao da on snosi trokove sprovoda. Kad je
odlazio mala sestrica je dotrala i rekla da Sonja pita za adresu. Vrativi se kui d
oekale su ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on stajae kao mrtav... nije ni
ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u nesvijest. Razmihin ih je smi
rivao, uvjeravao da mu nije nita. Trei dio Razmihin je nagovorio Dunju i majku da
odu kui, da e se on pobrinuti za Raskoljnikova. Raskoljnikov je samo uspio rei da j
e Luin podlac i da se on protivi vjenanju. "Ili on ili ja!" Razmihin ih je pratio
do stana umirujui ih. Bio je pijan jer se upravo vratio s tervenke, ali se na prv
i pogled zaljubio u visoku, ponosnu i naoitu Dunju. Obeao je da e doi sa Zosimovim i
odrao obeanje.
9
Luin im je poslao pismo i dogovorio sastanak S Dunjom i ma jkom pod uvjetom da Ra
skoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome usprotivile. Sutradan se Raskol
jnikov naao s njima, ali je razgovor svejedno zapinjao, mati nije mogla prepoznat
i sina, on se suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome eljela odluiti sama
.... Tada u sobu uleti Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb - svi se zbune, a
Raskoljnikov se rastri oko nje upoznavi ju sa svima, majci je sve to bilo sumnjiv
o. Raskoljnikov je Razmihinu otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare l
ihvarke i Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru. Porf
irij se pokazao lukavac i alama i pitanjima je provocirao Raskoljnikova. Samo su
jo njega i ekali, jer su na zamotuljcima kod starice nali napisano i njegovo ime, r
aspitivao se i o smrti Marmeladova. Zatim se inspektor interesirao o lanku Raskol
jnikova izalom u "Periodinoj rijei" u kojem je Raskoljnikov izloio misao o obinim i n
eobinim ljudima koji vuku svijet pa im se moe oprostiti ak i zloin ako to znai napred
ak ovjeanstva. Porfirij je to povezao s psihikim stanjem zloinca u trenutku zloina (R
askoljnikovu se inilo da mu je Porfirij namignuo). Na kraju ga je ak pitao je li v
idio soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a Razmihin se razb
jesnio na Porfirija. Raskoljnikov stalno razmilja i preispituje svoj in. "Vrlo vano
za babuskaru!" - mislio je uzrujano i plahovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nij
e sad to vano. To je bila tek bolest... htio sam to prije preskoiti granicu.. nisam
ubio ovjeka nego naelo! Naelo sam zaista ubio, ali nisam prekoraio granicu, nisam,
ostao sam na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam ih volio! Zato ih sada mrzim,
ne trpim ih u svojoj blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da
joj kaem?! O kako sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio k
ad bi oivjela! Sirota Lizaveta! Zato se ona morala tamo zatei? udno je ipak zato na n
ju i ne mislim, ba kao da je nisam ni ubio! Lisaveta! Sonja! Sirotice moje krotki
h oiju....Mile moje!" - ovaj je komentar najbitnija odrednica romana, obrazloenje
njegova postupka i pojava unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana. Zas
pao je u bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno ljud
i. Kad se probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov. etvrti dio Svidrigajlov j
e mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao napastvovati Dunju kad je radila za nje
ga. Raskoljnikov ga je htio otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000 rubalja za Du
njeku bez ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan sebe, a Svidrigajlov neo
bino hladan i miran. Otkrio je da je Marfa oporuno ostavila Dunji 3000 rubalja i n
ek se ne udaje za Luina jer je nitkov! Na izlazu ga je vidio Razmihin. U svratitu
majke i Dunje sastaju se Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u unoj raspravi napa
o Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema "ozloglaenoj"
10
djevojci i siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja je pobjesnila
i zajedno s bratom otjerala iznenaenog Luina. Luin je ak zatraio da mu vrate trokove
uta. Raskoljnikov se odmah zatim oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda ko
naan. Razmihin ga je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao, pogl
ed mu je prodirao u duu. Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato kao da je prost
rujalo izmeu njih.... Nekakva misao proleti kao kakav nagovjetaj, neto uasno runo, to
su obojica shvatila. Razmihin problijedi kao krpa. "Razumije li sad? - upita Rask
oljnikov a lice mu se iskrivi od bola. Vrati se k njima i uvaj ih uvijek!" Iznena
da se okrene i ode. Od te veeri Razmihin im je postao sin i brat. Raskoljnikov je
poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela. On ju je ispitivao o njezinu ivotu,
bio je ganut njezinim izgledom, sudbinom i rtvovanjem za dobrobit svoje porodice
, pitao ju je vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti takvu bijedu, natjerao ju
je da mu ita Bibliju - uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme osjeajui kako mu se vraa el
za ivotom, smisao kako se neto budi u njemu. Rekao joj je da je danas raskrstio sa
sestrom i majkom. "Sad imam samo tebe. Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, p
a emo dalje zajedno!" Ako sutra opet doe rei e joj tko je ubio Lizavetu - bila je za
prepatena. Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo da ga eli ispitati. P
orfirij ga je u aljivom tonu doveo do ludila i Raskoljnikov je zavikao da to ne d
oputa. "Uhapsite me ako elite, ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao
da je Raskoljnikov odlazio babi, da je pitao za krv. Porfirij mu je obeao iznenae
nje, ali u jednom trenutku ue Nikolaj, soboslikar s priznanjem da je on ubojica,
a Porfirij se zbunio. Raskoljnikov je doao sebi i uzvratio mu:"Neete mi pokazati o
no nae malo iznenaenje?!" U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se vrata
i pojavio se ovjek koji mu je na ulici apnuo da je ubojica. "kao da je iznikao iz
zemlje" Raskoljnikov se sledio. No ovaj mu se stane izvinjavati to ga je krivo o
ptuio i prokazao Profiriju jer je vidio Raskoljniko va onu veer kad je zavitlavao
stanare i pazikuu, a on je obrtnik - krznar, iz iste vee i nije htio da Raskoljnik
ov proe nekanjeno. (On je bio to iznenaenje o kojem je Porfirij priao, stajao je iza
vrata i uo razgovor, no kad se Nikolaj pojavio, pokajao se i doao u stan ispriati
se.) "Oprostite mi zbog klevete i zloe." Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji neg
o ikad. "Sad emo se jo ogledati." ree smjeei se pakosno. Peti dio Luin se nije predao
i u glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom Lebezjatnikovom (koji je
imao moderna naela - ivot u komuni, ena moe varati mukarca jer mu nije rob....) i pos
lao ga po Sonju kojoj je velikoduno dao 10 rubalja pravei s e duebrinik, ali joj je
skriveki gurnuo u dep presavijenih 100 rublji kanei je optuiti pred svima da mu je S
onja ukrala novac da bi okaljao nju i Raskoljnikova pred Dunjinim i majinim oima i
vratio izgubljeno povjerenje. Sreom je na dai (obredu u ast pokojnika) pred raskal
aenom gomilom koja uope nije dola oplakati Marmeladova nego najesti se,
11
Lebezjatnikov osupnut Luinovim postupkom izrekao pravu istinu, ne znajui ni sam Lui
nove porive. Sve to nije sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu Ivanovu da se poupa s gaz
daricom Njemicom koja se pravila dama i smjeno govorila ruski. Raskoljnikov je od
luio Sonji priznati zloin. Dok joj je s mukom govorio, onako nemona podsjetila ga j
e na Lisavetu. Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvati la za ruke, ob
jesila mu se oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree on gledajui je gotovo u n
ekoj nadi. -Neu, neu, nikad i nigdje!, uzviknu Sonja. -Svuda u za tobom, kud ti tud
i ja! O Boe! O jadne li mene! I zato, zato te prije nisam upozna la!" Raskoljnikov
se lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv zloina, a on
se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio zbog toga da pomognem majc
i - kojeta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da posta
nem dobrotvor ovjeanstva. Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe
! Neto sam drugo morao shvatiti, morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili sa
m ovjek? Hou li moi preskoiti zapreku ili neu. Jesam li puzav stvor ili imam P RAVO."
Sonja mu nije povlaivala i upitao ju je to da radi. Sjevnula je oima i odgovorila
neka poe do raskrija. "Stani i pokloni se, poljubi zemlju koju si oskrvnio, a onda
se pokloni cijelom svijetu, na sve etiri strane, i reci svima, na sav glas:"Ubio
sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe li?" Znao je da ona misli na robiju, da pr
ihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da ga objesi oko vrata. Raskoljnikov je u seb
i odluio. Katarina Ivanova je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na ces tu,
jer ju je gazdarica istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i prosila
novac, otila je ak do nekog generala. Umrla je u hropcu na cesti okruena znatieljnom
gomilom. Raskoljnikovu je priao Svidrigajlov obavjestivi ga da je preuzeo brigu o
malianima i Sonji i da e tako utroiti onih 10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na Ras
koljnikovo zaprepatenje izrekao mu je iste rijei koje je Raskoljnikov izrekao Sonj
i. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje stan do Sonje i da je prislukivao njih
ov razgovor. "Pa rekao sam vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad ga je imao u a
ci. esti dio "Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom obavila ma
gla i zatoila u bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se poslije, ve mnogo kasnije pris
jeao tih dana, poimao je da mu se svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz st
anovite prekide, sve do konane katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i muan n
emir to je prelazio ak u panian strah." Najvie ga je muio Svidrigajlov. S Razmihinom
se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva majku i sestru, a Razmihi
n mu je uzvratio da mu je sada sve jasno, da zna da je Raskoljnikov nevin jer mu
je Porfirije sve razjasnio. Raskoljnikov je u nedoumici - to Porfirij sprema? I
zaista, inspektor mu je sam doao na vrata. Ispoetka je hinio da mu se doao ispriati
zbog neugodnosti to mu je zadao, ali je onda na svoj stari lukavi nain poeo rekonst
ruirati zloin i psiholoki
12
portret poinioca. Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali n
a sebe patnju. "Ne, dragi moj Rodione Romanoviu nije Nikolaj nita kriv! Posrijedi
je fantastino, mrano nedjelo, suvremeno, sluaj naeg doba kad se smutilo ljudsko srce
... ubio je, a sam sebe smatra za potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav
aneo, ne dragoviu moj, nije Nikolaj nita kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao
da ga je neto presjeklo. "Pa tko je onda ubio?" ne odoli da ne upita jedva diui. "K
ako tko je ubio? - ponovi ba kao da ne vjeruje svojim uima - Pa vi ste ih ubili Ro
dione Romanoviu! Vi ste ih ubili... doda gotovo aptom, duboko uvjerenim glasom." R
askoljnikovu su se oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao. Predloi
o mu je da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim. "Smanjit e mi
kaznu... nasmijao se." Porfirij mu je dao rok od par dana i obeao da ga do tada
nee prijaviti. Raskoljnikov je pohitao do Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijedn
om svratitu, a ovaj je pak bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenj
siromanih maloljetnih djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za enama), pokaza
o se u svijetlu razuzdanog i perverznog ovjeka. Raskoljnikov mu je zaprijetio da e
, bude li dirao Dunju, ga ubiti. Svidrigajlov ga se jedva otarasio i poao na ugov
oreni sastanak s Dunjom. Prethodno joj je napisao pismo u kojem joj je natuknuo
o bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na mjesto sastanka, a on ju je, kujui u
glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi za njom vrata. Znao je da je
sudbina njezine obitelji u njegovim rukama - ponudio joj je da e uvati tajnu, a za
uzvrat e joj biti "rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i izvadila pitolj, pucala
je samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako pribliio i r ekao neka
pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on ju je zagrlio. Dunja ga je zamolila
da ju pusti. "Ne voli me dakle? - tiho priupita. Ne. I ne bi mogla? Nikad? Nikad.
- apne Dunja. Svidrigajlov slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae." Svidrigajlo
v se oprostio od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u neko svratite i
pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i spustio se do Ma
le Neve (most). Straar ga je mucajui htio potjerati, ali Svidrigajlov uzme pitolj i
napne ga. "Ovdje vam nema mjesta. E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i
ako te budu to pitali, reci im da sam otputovao u Ameriku." I ubije se. Raskoljni
kov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od sestre kojoj je bilo teko, a
l i oprostila mu je u svojoj ljubavi i zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i uinio
na ulici kako mu je Sonja rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio
prljavu zemlju, sav proet
13
nasladom i sreom. Ljudi su se smijali mislei da je pijan. Malo dalj e od njega sta
jala je Sonja, i tada je shvatio da e ostati s njom do kraja. Uao je u policijsku
stanicu i naletio na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio, nije mogao priznati
zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu je ugledao slabaan smi
jeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio sjekirom onu staru inovniku udovicu i nj
ezinu sestru Lizavetu." I Petrovi zine. Sjatie se ljudi sa svih strana. Epilog Zbo
g olakotnih okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije kan
javan, potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao siromanog Marmelad
ova) dobio je samo sedam godina Sibira. Porfirij je odrao obeanje. Majka mu je obo
ljela i umrla vjerojatno znajui za stranu istinu, Dunja se udala za Razmihina, a S
onja je s njim pola u Sibir. Raskoljnikov je utke radio i svi su ga kanjenici mrzil
i. Teko se razbolio i Sonja je pismom javila Dunji da lei u zatvorskoj bolnici. No
nije se razbolio od tekog rada i posne hrane - razbolio se od povrijeenog ponosa.
Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao tako glupo i slijepo, to se mora ponizit
i i pokoriti pred besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala kajanje... Ali, nije
se kajao zbog svog zloina.... Eto to je jedino on drao za svoj zloin: samo to to nij
e uspio i to je sam priznao svoju krivnju." Nije shvaao kako su svi kanjenici zavol
jeli Sonju (posredovala je u slanju pisama i posjetama kanjenika), svima se osmje
hivala. Za bolesti je opet u bunilu sanjao o propasti svijeta i nekolicini odabr
anih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog sna. Jednom je ugledao Sonju kod bol
nikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za srce", brzo se odmakao od prozora. Sonja s
e razboljela i neko vrijeme nije dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno ra
spitivao za nju. Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo
dok je itao, neto se u njemu prelomilo. Sjedio je pokraj rijeke, ona je sjela do
njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam znao kako se to dogodilo, ali najednom
kao da ga je neto z grabilo i bacilo do njenih nogu. Plakao je i grlio joj kolje
na. Ona se u prvi mah strano prepala i problijedila kao krpa. Skoila je s mjesta i
zagledala se u nj drui. Ali, zaas u isti tren, sve pojmi. U oima joj zasja beskrajna
srea. Pojmila je i vie nije sumnjala da ju on voli, da je napokon doao taj as... Us
krisila ih je ljubav, srce jednog mrsilo je u sebi neiscrpne izvore ivota za srce
drugog." Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala (nikad ga ni
je davila vjerom), ali ga je sad otvorio. Sedam godina im se inilo kao sedam dana
. Bili su sretni. Zloin i kazna izdan je 1866. godine u asopisu Ruski vjesnik. Sma
tra se jednim od najveih djela ruske knjievnosti. Radnja je smjetena u Sankt Peters
burg sredinom ezdesetih godina 19. stoljea. Glavni lik, Rodion Romanovi Raskoljniko
v, propali student prava, potaknut krajnjom bijedom i turobnom budunou odluuje ubiti
i opljakati Aljonu Ivanovnu, omraenu staricu koja
14
lihvarenjem izrabljuje ljude. Osim to ubojstvom planira rijeiti vlastite financijs
ke i obiteljske probleme, smatra ga i etiki opravdanim jer, po njegovom miljenju, i
voti obinih ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede nita spram plemenitih ideal
a kojima tei; smatra da se on, kao izniman pojedinac (slian Napoleonu), nalazi izn
ad moralnih pravila koja obvezuju ostale ljude. Pomno razrauje plan, ali ipak mu
se potkradu pogreke i privlai sumnju policije; i sam postaje nesiguran glede vlast
itih razmiljanja o zloinu te oajava i ezne za iskupljenjem. U psihikoj krizi kroz koj
u prolazi pomae mu prostitutka Sonja Marmeladova, napaena djevojka koja se ponizno
i pasivno dri prema zlu i ivotnim nedaama, a utjehu nalazi u kranstvu. Opis glavnog
lika: Rodion Romanovi Raskoljnikov (Roka) nesvreni je student prava, senzibilne i p
reosjetljive naravi. Zloinac i pravednik u jednom. Jedan od postulata kriminalist
ikog romana jest jasna i nedvosmilena motivacija za zloin. Zloinac ubija ili zbog m
aterijalne koristi ili iz osvete ili zbog neke strasti ili naprosto stoga jer je
psihiki poremeena osoba. Raskoljnikov je kompleksniji od obinog zloinca. On je odlui
o ubojstvom potvrditi princip. Za njega je ono moralan izbor: uklanjanje stare,
nekorisne lihvarke, ali i provjera vlastite morlane i psihike snage. Naime, ako j
e u stanju ubiti staroga parazita, onda on pripada osobitoj, izabranoj ljudskoj
vrsti, napoleonskoj, pokretackoj, onoj koja stvara povijest. Izuzetan in iziskuje s
nagu baziranu na neosvrtanju, beutnosti spram svega sitno ljudskoga koj e nije u s
tanju biti nita drugo nego sredstvo i materija povijesti. Za razliku od ljudske m
ase izabrane osobe imaju pravo i ubiti, ako je to u interesu neke vie svrhe. Njeg
ovi motivi su i proeti altruizmom, eljom da pomogne Marmeladovima. Materijalna kor
ist nije ovome zloincu nimalo vana. Ipak, temeljem njegova djelovanja moemo smatrat
i napoleonski princip: pravo izuzetne osobe na izuzetno djelo, onkraj dobra ili zl
a. Na kraju se u Sibiru razboli, ali od povrijeene sujete. Ne progoni ga to to je
ubio, nego to to nije uspio. Izlijeit e ga ljubav. Kada, potaknut Sonjom, otvori Ev
anelje, njegov preobraaj je potpun, a time i pobjeda knjievnikove kranske koncepcije.
Sonja Marmeladova zastupa naelo suprotno Raskoljnikovu. Ona u poetku prodaje svoj
e tijelo kako bi pomogla obitelji i ocu alkoholiaru. Njen altruizam, kranska pokorn
ost i smirenost, podnoenje patnji, osobine su kojima pisac otkriva simpatije za d
jevojku i vlastitu bliskost njezinim stavovima. Uz to je i duboko humana: ne pri
staje na Raskoljnikovljevo objanjenje da je ubio beskorisnu, tetnu gnjidu, jer za
nju niejdno ljudsko bie ne moe biti gnjida. Ona pridonosi i njegovu priznanju. Odl
azi s Raskoljnikovim na robiju, pratei ga i u trenucima kada on iskazuje netrpelj
ivost prema njoj. Kraj romana oznaava i njenu moralnu pobjedu, a time i definitiv
nu pobjedu kranske poniznosti. To je trenutak konanog moralnog izljeenja Rodiona Ras
koljnikova.
15
3. Marin Dri, Dundo Maroje
Hrvatski komediograf Marin Dri (Vidra) roen je 1508. u Dubrovniku nakon svoje peter
o brae i sigurno nakon neke od svojih est sestara. Knjievni dar razvio je u Sieni g
ledajui seljake lakrdije, komedije i pastirske igre te igrajui u njima. Godine 1526
. Dri, sada ve sveenik, izabran je za jednog od dva rektora crkve Svih svetih u Dubr
ovniku. Dvanaest godina kasnije (1538.) dobiva vladinu stipendiju i odlazi u Ita
liju na studije. U periodu od 1539. do 1543. studira crkveno pravo u toskanskom
gradu Sieni. Na ispitima ne blista i nije ba uzoran uenik, ali je zato je omiljen
meu studentima te ga oni 1541. biraju za upravnika studentskog doma i vicerektora
Sveuilita. Kako ve dugo nije biran ni rektor Dri obnaa i dunost rektora. U to doba
e u umjetnikim vodama to se vidi iz po licijskog zapisa (1542.) kada ga je policij
a uhitila u jednoj privantoj kui dok je glumio ljubavnika u jednoj predstavi. U t
o doba predstave su, iz politikih razloga, bile zabranjene. Izgubivi interes za st
udije i nikada ih ne zavrivi Dri naputa Sienu (1543.) i kree kui. Tu se ne bavi trgo
o poput oca ve pie komediografska djela i upada u dugove. Istovremeno stjee brojne
neprijatelje meu dubrovakim bogataima i trgovcima koji su se prepoznali u njegovim
djelima Dvije godine kasnije (1545.) u Duborvnik stie austrijski aristokrat i voj
skovoa Kristof Rogendorf. Ljut na austrijski dvor poao je, u tajnosti, put Carigra
da kako bi se stavio u slubu sultana. U Dubrovniku se upoznaje s Driem i on mu post
aje sobar. Uskoro se Rogendorf iznenada izmiruje s austrijskim dvorom i vraa u Be.
U Beu Dri ostaje samo tri mjeseca, a onda se opet vraa u Dubrovnik. Rogendorf je 15
46. ponovo u Dubrovniku i ovoga je puta konanoraskinuo s bekim dvorom i jo se jedno
m uputio u Carigrad. U Dubrovniku se s jetio Dria i ponovo ga uzeo u svoju slubu, a
li ovaj puta kao tumaa. Meutim Rogendorf u Carigradu nije dobio oekivani viskoki po
loaj te ostaje bez novca i odrava veze s dubrovakim odmetnicima Buiniima. Dri mu ope
kree lea i vraa se u Dubrovnik. Pored grofovskog tumaa i sluge Dri je jo bio i pisar
solanama i svira u crkvama. Ipak 1562. odlazi u Veneciju, ali se povremeno vraa u
Dubrovnik. etiri godine kasnije (1566.) odlazi u Firenzu i upuuje firentinskom vo
jvodi Cosmu I i njegovom sinu Francescu pet izvanredno vanih pisama u kojima je,
izmeu ostalog, traio da se u dubrovakom Senatu izjednai broj puana i vlastele. U tim
pismima Dri teko optuuje vladu u Dubrovniku i predlae vojvodi da uz mediijsku novanu
vojnu pomo podigne ustanak u Dubrovniku. Plan je bio smuen, nepromiljen i nerealan
te se vlasti u Firenzi nisu ni trudile odgovoriti Driu. Dri je naime smatrao kako Du
brovnikom vlada dvadeset ludih nakaza i dvadeset krtaca smijenih u oima suvremenika
. Dri je djela pisao za prikazivanje o pokladama, a izvodile su ih kazaline druine z
vane: Pomet-druina, Garzarija i Njarnjasi. Bio je pjesnik vedre, renesansne glume
, dalek pobonim preokupacijama. Izrazio je dra pukog govora, progovorio je prostona
rodnim jezikom te je prvi donio na pozornicu likove pjesniki i puki ocrtanih 'naije
naca' (Pomet, Dundo Maroje, Tripe, Bokilo i dr). Bio je vjet dramatiar, a njegov se
komediografski opus odrao sve do danas snagom nepatvorene umjetnike inspiracije. U
mire u Veneciji 1567. iznenadna i prilino tajanstveno. Sahranjen je u mletakoj crk
vi Sv. Ivana i Pavla. O njegovu ivotu 2006. snimljen je film Libertas.
16
Stvaralatvo: Kronologija Drieva stvaralatva u mnogim je tokama nesigurna. Sve informa
cije o njegovu knjievnom djelovanju odnose se na godine 1548-59. Na temelju razno
vrsne dokumentacije rekonstruiran je sljedei redoslijed njegovih dramskih djela:
izgubljena komedija Pomet, pastoralna drama u stihu Tirena, 1549., rustikalna fa
rsa u stihu Novela od Stanca 1550, rustikalno--mitoloka drama u stihu Venere i Ad
on 1551, Tirena, 1551, komedija u prozi Dundo Maroje, 1551, komedija u prozi Sku
p 1555?. Vrijeme premijere Pjerina, komedije sauvane u fragmentima, nije se dalo
utvrditi. Izvoai Drievih drama bile su amaterske druine: izmeu ostalog, druina Pomet
ruine Garzarija i Od Bidzara, sastavljene od mladih plemia, te druine koja se zvala
Njarnjasi i koja je izvodila pastorale. Godine 1551. pojavila se jedina Drieva kn
jiga objavljena za njegova ivota. Nije sauvan nijedan primjerak tog izdanja, ali v
alja pretpostaviti da je ono istovjetno s dvama sljedeim izdanjima (Venecija 1607
., 1630.) i sadravalo je Drievu ljubavnu liriku, kao i tri dramska djela: Tirenu, P
ripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i N
ovelu od Stanca. Preostala Drieva djela sauvala su se, esto u nepotpunu obliku, u ru
kopisima, od kojih najstariji potjeu iz druge polovice 16. st. Jedina Drieva traged
ija jest "Hekuba", koja je bila njegovo zadnje djelo, dozvolu za izvoenje dobila
je 1559. godine. Drievo stvaralatvo nailazilo je na priznanje suvremenika, ali je i
pobuivalo prije pore i dvojbe. Nakon praizvedbe Tirene Dri je ak optuen za plagijat
jom je rtvom trebao biti Mavro Vetranovi. Ovaj je ipak odluno to zanijekao te je na
pisao pjesmu podrke u kojoj brani Dria nazvanu "Pjesanca Marinu Driu u pomo". Driev
ska poezija nastavlja se na raniji hrvatski petrarkizam. Glavno podruje njegova s
tvaralatva bijae drama. Driev dramski opus tvore dva temeljna odvjetka: idilini i kom
ediografski. Osnovu Drievih drama predstavlja antiteza: suprotstavljanje pastoraln
ih ili mitolokih motiva rustikalnim motivima, viih stilova niima, stiha prozi, svij
eta poezije realnome svijetu. Drievo komediografsko stvaralatvo veim dijelom predsta
vlja, za renesansu karakteristina, regularna komedija, tzv. commedia erudita. Dri j
e pisac visoke knjievne kulture, upoznat s antikom tradicijom (posebice s Plautom,
odomaenim u Dubrovniku), kao i sa suvremenom talijanskom komedijom i talijanskom
novelistikom koja je toj komediji bila vanim izvorom inspiracije. Djela: Dramska
djela

Pomet (izgubljena komedija), 1548., ispred Kneeva dvora Tirena (pastoralna drama
u stihu), 1549., ispred Kneeva dvora, p redstava prekinuta zbog nevremena; zahval
jujui nedavnomu otkriu primjerka prvoga, za autorova ivota tiskanoga izdanja Tirene
iz 1551. u Milanu, utvreno je kako je ona takoer igrana 1548. godine, po nekim mil
jenjima prije Pometa, te je ta pastorala zapravo Driev kazalini prvijenac
17
Novela od Stanca (pokladna igra), 1550., palaa Frana Kabuia, svadba Martolice Damanj
ia Venere i Adon ili Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u k
omediju stavljena (rustikalno-mitoloka drama u stihu), 1551., palaa Sinievia, svadba
Vlaha Dria Dundo Maroje (komedija u prozi), 1551., vijenica Kneeva dvora Duho Kerpeta
(pastoralno-rustikalna drama u prozi ili komedija, sauvana u nevelikim fragmenti
ma), 1554.(?), svadba Rafa Guetia Skup (komedija u prozi), 1555.(?), svadba Saba G
ajina Griula ili Plakir (rustikalno-mitoloka drama u prozi i stihu), 1556., svadba
Vlaha Sorkoevia Tripe de Utole (komedija u prozi), (?) Arkulin (komedija u prozi), (
?) Pjerin (komedija sauvana u fragmentima), (?), svadba Dona Mikinova Hekuba ( trag
edija, adaptacija Euripidove tragedije na temelju talijanske preradbe L. Dolcea)
1559.
Poezija

Pjesni U smrt od Fjore Martinove umii Epithaphio Svitlom i vridnomu vlastelinu Sabu
Nikulinovu Marin Dri Tuba Ljubmira od komedije Tirene Prolog drugi komedije prikaz
ane u Dri na piru
Neknjievni spisi

Predstavka senatu Sijenske Republike Jedan rektorski dopis iz Siene Izjava u par
nici brae Primovia Politika pisma
Dundo Maroje -komedija u 5 inova (izgubljen kraj, nadopunio ga Mihovil Kombol) Sa
znavi da mu sin, kojeg je poslao s pet tisua dukata preko Jakina (Ancone) po trgov
akom poslu u Firenzu, skrenuo u Rim gdje nemilice troi njegov imetak, Dundo Maroje
se upuuje u Rim ne bi li pronaao razuzdanog sina i spasio barem dio novaca. Sa so
bom vodi svoga slugu, priprostog dubrovakog krmara Bokila. uvi jednu od neprekidnih p
repirki izmeu vjeno gladnog i ednog Bokila i krtog mu gospodara, pristupa im Tripe Ko
aranin, jedan od naijenaca koji ivi u Rimu. Tripe je pun razumijevanja, a ispostavl
ja se i da poznaje i stareva sina Mara koji tu ivi ve tri godine. Na njegovu prepor
uku Marje i Bokilo uzimaju prenoite u votariji preko puta prve kortiane od Rima La
ju milost i nemilost
18
Mar troi oeve dukate. Odatle e Dundo Maroje lako prepoznati i ugrabiti svoga zablud
jelog sina. Za Laurom je lud i njemaki plemi Ugo Tudeak. Njegov sluga, Pomet Trpeza
, sredinji je lik komedije. Inteligentan i snalaljiv, hedonist i veliki izjelica,
poznavalac ljudi, Pomet nastoji za svog gospodara pridobiti Laurinu milost kako
bi se, zaduivi uvelike svog gospodara, nesmetano mogao uivati u jelu i pilu. U borb
i sa svojim suparnicima, Marom i njegovim lukavim i pokvarenim, ali njemu nedora
slim, slugom Popivom, Pomet se uzdaje u svoju vjetinu vladanja ljudima i pseudouen
o iskazanu prktinu filozofiju prilagoavanja i strpljenja da bi se ugrabila prava p
rilika i iskoristila fortuna. Meu mnogim naijencima koje su sudbina ili trgovaki po
slovi naputili u Rim, je i Marova zarunica Pera. Kako ve tri godine nije primila p
ismo od zarunika, ukrade tetki tristo dukata i preodjevena u momka, u drutvu bratia
Diva, krene u potragu za svojim zarunikom. U drugom inu Pomet nagovara Laurinu sluk
inju Petrunjelu, snubei je u dvosmislenim stihovima usput za sebe, da navede svoj
u gospodaricu da zamjeni Mara njegovim gospodarom Ugom Tudekom jer je u Rim uprav
o stigao Marov otac koji e traiti od sina da mu poloi raune. U jednom od sljedeih pri
zora, dok se Maro razmee pred Laurinim prozorom, napada ga bijesni otac, trai svoj
e dukate, a Maro hini da ga ne prepoznaje. Dundo Maroje potegne za noem, a Maro z
ovne straare koji odvode Duna Maroja u tamnicu mislei da je starac poludio. Pomet
s nekoliko spretnih rijei, uoivi svoju priliku, oslobaa starog Dunda, ali i iskorist
i na smrt uplaenog Bokila da po njegovoj uputi pred Popivom i Laurom slae kako je D
undo Maroje zapravo doao na protenje i sa sobom donio tovar vrijedn e robe. Dva za
vrna prizora drugog ina dva su monologa; dok Pomet razmislja kako treba to prije Du
ndu Maroju savjetovati da laska Popivi, koji je zagrizao udicu, da ga ovaj uvede
u kuu, dotle oajni Maro proklinje dukate i oca koji vie ljubi dinar neg sina. U tree
inu, pokraj svih nevolja koje su snale Mara, i rimski trgovac i lihvar, idov Sadi,
trai da mu se issplate dukati za Laurinu ogrlicu. Lukavi Popiva predlae svom gosp
odaru da u Sadija nabavi robe za 3000 dukata za koje e jamiti Laura koja vjeruje d
a mu je otac najbogatiji trgovac na cijelom Levantu. Maro neka se skromno obue ka
o ozbiljan DU trgovac i pokae ocu robu. U 12. prizoru 3. ina Popiva vjeto navodi La
uru da sama ponudi jamstvo. Kad je ve izgledalo da e Popivi i Maru plan uspjeti, s
rea im okree lea. Petrunjela susree Peru (preobuenu u mladia) i njezinu staru slukin
od koje saznaje da je Maro ve tri godine zaruen i da mu je zarunica u Rimu. Prvom p
rilikom Petrunjela e to prenijeti gospodarici. U 4. inu susreu se Dundo i Maro. I o
tac i sin se pretvaraju. Maro glumi uzornog sina i savjesnog trgovca uvjeravajuui
oca da je pred votarijom napao nekog stranca koji mu slii. Pita oca da li mu nosi
pismo zarunice. Dundo Maroje se pokazuje lukavijim; kazuje da je doao sina moliti
protenje i da sa sobom nosi zlato koje eli pohranit u Marovom magazinu, uspijeva
nadmudriti Maru i doepati se njegove robe. U meuvremenu se Pometu, koji uvjeren da
mu je Fortuna okrenula lea, ukazuje nova prilika. Susree Gulisava, jednog od
19
naih Hrvata koji je u sluni njemakog plemia iz Augsburga. Gulisav trai vlastelinovu k
Mandeljenu, a starac daje nagradu od 100 kuda onomu tko je pronae. Pometova intui
cija navodi ga na pravi put; Petrunjela e mu potvrditi da je signora Laur a, koju
nekad u Kotoru zvae Mande, podrijetlom iz tudeke zemlje i da joj je pravo ime Man
daljena. U jednom od sljedeih prizora susreu s eponovno mladi Maro i Dundo Maroje.
Maro trai da mu otac vrati kljueve od magazina, a otac se pravi da ne prepoznaje
sina. (scena kao i iz drugog ina) Peti in potpuna je pobjeda Pometove vjetine da up
ravlja slijepom fortunom. Odjeven na plemiku, u barunu, s ogrlicom oko vrata dolaz
i Lauri da joj u zamjenu za izgubljene 3000 dukata ponudi svog Tudeka (Nijemca).
L ikovi su zamijenili uloge. Sada je Pomet gore; s Laurina balkona ruga se Popiv
i i Maru. Sve to skriveni promatraju Dubrovani Vlaho, Niko i Pijero. Peti in ostao
je nedovren, ali ga je nadopunio Mihovil Kombol: Pomet dobiva Petrunjelu, Ugo La
uru, Dundo Maroje e platiti sinove dugove, a Maro e se pokjniki vratiti svojoj zarun
ici Peri kojoj je umrla tetka u Dubrovniku i ostavila bogato nasljedstvo. O djel
u: Dundo Maroje najpoznatija je i najee izvoena Drieva komedija. Prvi put prikazuje j
amaterska Pomet-druina 1551. godine u dubrovakoj Vijenici. Kmedija ima 5 inova i dv
a prologa. Iz drugog prologa komedije saznajemo da je Dundu Maroju prethodila da
nas izgubljena komedija Pomet. Lik sluge Pometa, po kojem je druina dobila i ime,
i drugi likovi su DU publici ve bili poznati. Iz istog prologa moemo i zakljuiti p
oneto o osnovama Drieve poetike. Ako je svoju komediju Skup pisao po uzoru na tadanj
e talijanske eruditne ili plautovske komedije, u Dundu Maroju obrauje Dri suvremeni
sadraj, tei reproducira nju stvarnih ivotnih situacija. Iako u Dundu Maroju moemo p
repoznati odjek stalnih tipova koji se javljaju u eruditnoj (uenoj) komediji (krti
starci, lukavi sluge, hvalisavi vojnici), Dri je stvorio likove kojima se ne moe p
orei izvornost i dao svojoj komediji prepoznatljiv lokalni kolorit. Za razumijeva
nje Drieva stvaralatva neobino su vani prolozi, posebno Dundi Maroju i Skupu. U njima
Dri iznosi osnove svoga umjetnikog opusa, svoje filozofske i drutvene nazore, uputaj
ui se u izravan dijalog sa suvremenicima. Ovo osobito vrijedi za prvi prolog Dund
a Maroja koji govori negromant Dugi Nos. Taj, po mnogima najbolji prozni test hr
vatske renesansne knjievnosti, krije u sebi poticaje nastanka i klju za ispravno r
azumijevanje komedije. U mitolokim jezikom isprianoj alegorijskj prii iz Starih Ind
ija, Dugi Nos govori o dvjema vrstama ljudi: ljudima nazbilj (pravim ljudima) koji
su blazi, tihi, mudri i razumni i nasuprot njima o ljudima nahvao (lanim ljudima) ko
ji su sjene tugaljive od mojemunskijeh obraza i ljudi od nita, od trimjed. Starija
kritika pristupala je tom tekstu gledajui u njemu prvenstveno drutvenu utopiju kao
odjek ideja Thomasa Mora. Noviji kritiki pristupi koji prvenstveno kreu od toga k
ako se te
20
dvije kategorije ljudi nazbilj i ljudi nahvao projiciraju na same likove u komediji,
skloniji su da temeljna znaenja treba traiti u opreci inteligencije i gluposti, u
sukobu mudrosti pametnih i nesposobnosti glupih, u snazi vrline odlunih da svlad
aju udljivost promjenjive sree, i da ishod njezina razvoja treba shvatiti kao prim
jer, simbolinu sliku drugaije perspektive svijeta. Za glasnogovornika svojih ideja
Dri je izabrao lik sluge Pometa. Pomet Trpeza, u ijem je imenu sadran renesansi hed
onizam, kralj od ljudi, doktor i filozof, kako sam sebe naziva, u svojim emditacijam
a o Fortuni (prevrtljivoj poput ene), vrlini i umijeu upravljanja ljudima iznosi t
emelj jedne praktine filozofije (Machiavelli: Vladar). Pomet je jedini ovjek nazbi
lj pozvan da svojom vjetinom usmjerava tue sudbine i u svijet vrati sklad i prirod
ni poredak. On e svojom ivotnom mudrou i djelovanjem u radnji prema pievim i uope su
menim pogledima omoguiti shvaanje poruke u prologu i drutvenoidejne razloge Drieva po
kuaja urote. Budui da je sposoban, mudar i odluan pojedinac, koji zato i jest kadar
savladati ud mone Fortune, on e na kraju komedije, kao pravi ovjek,tri jumfirati na
d ludim, opakim i nesposobnim ljudima nahvao u kojima valja identificirati vlast
odrce iz urotnikih pisama, te e sa smjekom Fortune stei nagradu i promijeniti drutven
status, odjenuti se u velur i staviti kolajnu i ma, simbolizirajui ono to e sam Dri
amisliti kao urotnik: podjelu vlasti izmeu vlastele i puka. Opis lika: Pomet: Ova
j je veliki umjetnik ivljenja najplastiniji lik Drieve komedije. U njemu je bit kome
dije same. Sve nit radnje, sve virtuozne spletke, sve mudre prevr ate izvodi Pom
et lakoom blagoga smijeka koji s njegova lica ne silazi ni kada izgovara zanosnu o
du obinom ruku, ni kada mu boanski ruak izmie poradi sitnih zemaljskih jada mizernog
mu gospodara. Nema nerjeivog problema, jer u ivotu se, osim uivanja, ovjek mora akomo
davat i nedai, a fortuni (koja je ena!) treba udvorno prilaziti i uzeti na prevaru
ako treba sve to prua, jer vremena za nadoknaivanje izgubljenog nema. Tipina je rene
snsna ivotna filozofija uivanja ivota u svim njegovim vid ovima spojila u racionaln
o prihvatljivu i dopadljivu cjelinu nepomirljive suprotnosti koje ine Pometov kar
akter: prodrljivac i lijenina kojeg volimo jer je spretan, lucidan i kao vidra hit
ar duh u stanju u trenu pokrenuti lijeno, uivanju sklono tijelo. Pa nije samo slu
ga, probisvijet i prodrljivac, nego je i intelektualno superioran i dominantan se
bi nadreenima, a po tome gospodr ravnima ili sebi niima. Ako nije gospodar slugama
, imetku i zlatnicima, Pomet je gospodar ivljenju. On zna, arobno obdar en mudrou, p
rofinjenu i rizinu igru istupa i uzmaka koja spretnom ovjeku pomae da sam sebe uini
sretnim. Pometov lik jest stereotipan lik renesansnog sluge. komian u pokuaju da z
vui ueno koritenjem izokrenutih latinskih fraza i u tenji da to biranijim sadrajem na
uni beskrajno prazan eludac, ali je jedinstven i neponovljiv u spozznaji jednosta
vne, a ipak toliko nedokuive ivotne mudrosti: da je ovjek u ivotu sretan upravo onol
iko koliko je u stanju svojom mudrou pruiti priliku boici fortuni da ga usrei. Utjec
21
Drievi su najvei umjetniki dosezi u komedijama Dundo Maroje i Skup. Karakteristinim z
a njegovo stvaralatvo je renesansni vitalizam, uz sjene sumnje i ironiju koja nag
ovjeuje maniristiko razdoblje. Dri nije kreator podijeljenih linosti, nije tvorac nez
boravnih karaktera - iako ih nije poznavao, (niti je mogao, zbog kronologije) na
jblii su mu komediografi poput Bena Jonsona ili Lope de Vege, ija djela obiluju en
ergijom nabijenim skiciranim likovima, a ne linostima. Moemo samo aliti to se od nje
gova djela nije sauvalo vie, a ni to on sam nije utroio vie energije u vlastitu istin
sku vokaciju, umjesto u bizarne politike projekte. Sudimo li po jeziku, njegov je
virtuozan, njegovan, a opet bujan idiom pokazao svu rasko i potenciju hrvatskoga
jezika sredine 16. stoljea, i u tom stoljeu, predstavljenom najvie poezijom, on je
praktiki jedini prozni autor iji izraz doivljavamo kao moderan i posve razumljiv,
bez nezgrapnosti i artificijelnosti koja je pratila kasniju hrvatsku prozu. Supr
otstavljanje visoke retorike i puke burleske daje ivotnost i tenost njegovu izriaju-
neto to je hrvatska proza ponovo poluila tek u drugoj polovici 19. stoljea. Otkriven
ponovo u 19. stoljeu, Marin Dri je najivotniji hrvatski renesansni pisac i temelj hr
vatskoga dramskoga repertoara.
22
4. Gustave Flaubert: Madame Bovary
Gustave Flaubert (Rouen, 12. prosinca 1821. - imanje Croisset, Rouen, 8. svibnja
1880.), francuski prozaist, jedan od najveih svjetskih romanopisaca.
Sin lijenika, Flaubert upisuje studij prava koji ne zavrava, putuje sjevernom Afri
kom, formira krug parikih prijatelja, a od svojih tridesetih godina uglavnom ivi n
a imanju Croisset u Normandiji, s povremenim posjetima Parizu. Nakon adolescents
ke ljubavi prema udatoj Elise Schlesinger, koju nije nikad zaboravio, imao je vie
erotskih veza, od kojih je najpoznatija s parikom spisateljicom Louise Colet, no
, nikad nije zasnovao vlastitu obitelj. Flaubertovo djelo je, moe se rei bez ikakv
e ograde, sredinji narativni opus 19. stoljea. Iako su veliki ruski romanopisci po
put Tolstoja i Dostojevskog popularniji i utjecajniji kod irega itateljstva, te ia
ko je njihov zahvat u stvarnost dojmljiviji i uzbudljiviji - Gustave Flaubert os
taje nenadmaivim, uzornim majstorom. Kao to je za Velazqueza reeno da je bio slikar
za slikare, tako se za Flauberta moe kazati da je pisac za pisce, veliki uitelj i
mjerilo majstorstva. Raznovrsnost i inventivnost pieva djela zapanjuju: na njega
se pozivaju kako naturalistika i realistika kola, od Maupassanta, Zole, Uptona Sinc
laira do nebrojenih amerikih i europskih naturalista, tako i simbolistika struja r
adikalnoga esteticizma koja inzistira na formalnome savrenstvu narativne umjetnin
e, utjelovljena u Proustu i Joyceu. Dodamo li tomu da su opusi Conrada, Camusa,
Kafke i Sartrea nezamislivi bez Flaubertadobiva se dojam o dubini i dosegu utjec
aja majstora iz Croisseta.
Knjievni opus Prvo Flaubertovo remek djelo je ujedno i najkontroverznije: "Gospoa
Bovary", 1857., turobna pripovijest o egzistencijalnoj dosadi, preljubima i samo
ubojstvu ene provincijskoga normandijskoga lijenika, savreno komponirana kao jedan
od egzemplarnih psiholokih romana, izazvala je sudski proces zbog navodno nemoral
nih dijelova teksta. No pisac, njegov izdava i tiskar su osloboeni optube, zahvalju
jui, meu inim, i realizmu i ivotnoj mudrosti suca. Roman odlikuju znaajke koje e se s
retati i u kasnijim Flaubertovim djelima: vjerodostojnost u prikazu pojedinosti,
impersonalni pristup u kojem ne ujemo glas pisca niti uope znamo za njegovo posto
janje, te harmonini i njegovani stil koji je postao uzorom francuske proze. U slj
edeem romanu "Salammbo", 1862., auktor je dao maha svom potiskivanom temperamentu
, no, ni tu nije iznevjerio arhivarski i trijezni pristup - u tom spoju nespojiv
ih sastavnica lei ar prikaza stare Kartage, kao i opisu razmaha bujnih strasti i a
tavizama koji su uzbuivali pievu matu, najee svjesno ogranienu na prozainu malogra
akodnevnicu. Godine 1869. Flaubert objavljuje svoj najvei roman, "Sentimentalni o
dgoj". To poluautobiografsko djelo u kojem je rekreirao svoju mladenaku oaranost E
lise Schlesinger i studentske dane, auktor je opisao kao "moralnu pov ijest ljud
i moga narataja". Vie od toga, "Sentimentalni odgoj", koji prati razgorijevanje i
sagorijevanje strasti i ambicija Frederica
23
Moreaua i kruga njegovih parikih prijatelja- roman je o korozivnoj sili Vremena k
oja rastae bilo kakav ivotni poriv. Djelo zapravo nema zaplet i rasplet u konvenci
onalnom smislu rijei: likovi se vrte u prostoru vlastitih projekcija i elja, vrije
me prolazi i nita se bitno ne rijeava niti ostvaruje, a konac romana je potresan u
svojoj svijesno naglaenoj banalnosti patos neostvarenih udnji i izjalovljenih amb
icija, sublimiran u nezaboravnim scenama susreta ostarjelih Frederica i njegove
mladenake ljubavi, kao i u konanom dijalogu s "prijateljem" o antiklimaktinim "vrhu
ncima" njihovih sterilnih ivota, tvori polazite za velike ostvaraje Faulknera i Pr
ousta u 20. stoljeu, kroniara receptivne preosjetljive svijesti paralizirane pred
hipnotikom moi indiferentnoga vanjskoga svijeta. Posve su drukije fantastine vizije
"Iskuenja svetoga Antuna ", 1874, dramsko-romanesknoga uratka, toga "francuskoga
Fausta" na kojem je radio preko 25 godina. Posljednje, postumno djelo je "Bouvar
d i Pecuchet", 1881., groteskna prethodnica antiromana sreditena oko bizarnih seo
skih "pothvata" dvojice umirovljenih inovnika, hibridna je studija okarakterizira
na i kao svojevrsna farsina enciklopedija ljudske gluposti. Gustave Falubert osta
je najutjecajnijim romanopiscem 19. stoljea: ako je za Gogoljevu "Kabanicu" reeno
da je sva kasnija ruska knjievnost izala iz nje, bez pretjerivanje moemo konstatira
ti da je golem dio svjetske narativne proze druge polovice 19. i cijeloga 20. st
oljea potekao iz Flaubertova opusa. Djela:

"Madame Bovary" 1857. "Salammbo" (1862.) "Sentimentalni odgoj" (L'Education sent

imentale (1869.) "Iskuenja svetoga Antuna" (La Tentation de Saint Antoine - 1874.
) "Tri prie" (Trois contes - 1877) Bouvard et Pcuchet (1881., postumno) Dictionnai
re des ides reues (1911., posthumno)
Madame Bovary
O romanu: Najpoznatiji roman Gustavea Flauberta na kojem je neumorno radio punih
pet godina stvorivi jedno od najsavrenijih djela romanesknog anra kako po kompozic
iji, tako i po stilskom savrenstvu izraza. Fabula romana vrlo je jednostavna i ne
obiluje uzbudljivim dogaajima, ve iznosi povijest ivota mlade i lijepe Emme, djevo
jke odrasle na bogatom seoskom imanju, odgojene u djevojakom internatu, udane za
dobra i prostoduna seoskog lijenika Charlesa Bovaryja, udovca koji ni po emu ne odg
ovara njenim djevojakim snovima, s kojim provodi jednolian ivot u malograanskoj sred
ini provincijskih gradia, gdje se, nezadovoljna svojim ivotom uputa u dvije strastv
ene avanture i konano se, naputena od svojih ljubavnuika i pritisnuta dugovima, ub
ija. Sadraj djela ima podlogu u istinitom dogaaju, opisi odgovaraju prouavanju sred
ine u kojoj se dogaaj zbio, a velike scene (seoska svadba, ples kod markiza, polj
oprivredna skuptina) takoer su plod Flaubertova uviaja na mjestima stvarnih zbivanj
a, jednako kao to je i Emmina smrt
24
prikazana gotovo znanstvenom tonou. Iz tog nepristranog realistikog opisa raznih sre
dina i zbivanja izdie se lik mlade ene koja postaje rtvom vlastitih iluzija stvoren
ih na lektiri romatninih ljubavnih romana (tzv. bovarizam) koje su u neskladu s m
alograanskim ivotom kojemu bi se trebala, ali se ne uspijeva ili ne eli prilagoditi
, te postupno ali neizbjeno srlja u propast. Roman je podijeljen na tri dijela, s
va tri s raznih aspekata koncentrirana oko lika glavne junakinje, koju je Flaube
rt pokuao uzdignuti na razinu tipaizjavivi kako njegova jadna gospoa Bovary pati i
plae u dvadesetak sela Francuske i na taj nain, kao ogoreni neprijatelj svake malog
raantine, opravdati njezin moralni pad. Dio onodobne kritike ipak nije prihvatio p
iev stav te je protiv Flauberta 1857. godine (iste godine kada su izdani i Baudela
reovi Cvjetovi zla) bila podignuta optuba zbog opravdavanja nemorala, no na sudsk
om je procesu bio osloboen. Bovarizam: Lik Emme Bovary pretvorio se u simbol nemon
e enje osrednjih duhova prema visinama, melankoline volje za junatvom i poezijom u z
atvorenoj kuli ugaenih elja, neostvarivih ambicija, zavisti, svagdanje dosade. Poja
m bovarizam nastao je prema tome tek kada je knjievna publika upoznala roman G. F
lauberta. A.G.Mato definirao je bovarizam kao svojstvo drati se drugim nego to ovjek
jest. Radnja: Emma Ronault, kerka imunog seoskog gospodara, udaje se nakon kraeg po
znanstva za udovca Charlesa Bovaryja-seoskog lijenika koji lijei njezina oca. Emma
, odgojena u samostanu sestara urulinki, izrasta u senzibilno i romantino bie koje
je svoje poimanje branog ivota upilo iz sentimentalnih trivijalnih romana proitanih
kradom u samostanu, pa upravo to oekuje od svog novog ivota. Brak doivljava kao pu
t u romantino ivljenje i izbavljenje iz beskrajne jednolinosti seoskog ivota. Tako E
mma pristaje na brak vjerujui u vlastitu zabludu o Charlesu-inilo joj se da ga vol
i i da je privlaan. No, za Charlesa bi se moglo rei da se sve njegove osobine mogu
opisati rijeima saaljenja vrijedna oskudna prosjenost. To je uskoro uvidjela i Emma
(Boe, zato sam se udala?). Uskoro ni sama nije znala to da osjea i to da uini s tim
inim, dobroudnim, naivnim ovjekom. Emma tone u strasne snove o drugaijem ivotu; pred
njenim oima se u ive slike pretvaraju u sjeanja duboko urezane stranice romantinih p
ria. Ne uspijevaju ih otjerati ni gotov fanatino anstojanje oko savrenog ureenja vla
stita doma, ni majinstvo, a ponajmanje od svega Charles Bovary. Emma je pobijeena
silinom svoje mate, i njome gotovo nasilno gurnuta da pone ivjeti svoj san ona ureuj
e svoj dom skupocjeno, poput romantinog dvorca, ona se ponaa kao plemkinja i koraa
lebdei nad tlom, ona prezire svaku obinost i od ivota trai uzbuenje, zanos i strast.
Susree mladog pisara Leona i strasno se zaljubljuje, toliko strasno da osrednji l
jepukasti mladi ne uspijeva zadovoljiti Emminu elementarnu e za ljubavlju i rmantiko
m. Leon odlazi u Pariz, a Emma pronalazi drugog ljubavnika-Rodolpha. On je grub
i smion, energiniji od Leona, provokativan kao osoba i kao ljubavnik. Emma se pos
ve zanese, romantini sastanci u prirodi, dugi izleti konjima, trenuci uz treptavu
vatru. Emma odluuje prekinuti sa dosadnim branim ivotom i odlutati u avanturu zauv
ijek; nagovara Rodolpha da je otme, a on u prvi mah i pristaje. Meutim, ubrzo odu
staje i alje Emmi kratko pismo u
25
kojem je obavijetava o tome. Emma, sva ustreptala u oekivanju konanog oivljavanja sv
og djevojakog sna, doivljava gorko razoaranje i potpuni psihiki slom. Charles Bovary
se jako brine za zdravlje svoje ene. Ne razumije to se zbiva, pokuava popraviti st
vari onoliko koliko mu to doputaju njegove skromne duhovne snage. Brine se za pos
ve zanemareno dijete, pokuava podmiriti dugove ne pitajui se kako su oni nastali,
nastoji zabaviti Emmu. Da je sklon uiniti ba sve dokazuje i spremnost da se po Emm
inoj elji odsele u drugi gradi, da joj, iako su u dugovima, kupi skupu zapregu i p
lati joj satove k lavira. Vodi je u kazalite u Rouen, a tamo sureu Leona. Emma oivl
java staru ljubavnu vezu, putuje u Pariz da bi se sastala s Leonom, a svoja sve ea
izbivanja iz kue objanjava satovima klavira. Upada u dugove, troei daleko vie od Char
lseovih prihoda. Zatim naputa Leona, nezadovoljna ljubavlju koju joj on prua, uspo
reuje ga s Charlesom gnuajui se u osrednjosti i udei za strau i energijom kojom zra
olph. ( Sav ostali svijet bio je za nju izgubljen, bez odreena mjesta i kao da ni
je ni postojao. to su joj, uostalom, stvari bile blie, to vie su se od njih odvraale
njene misli. Sve to ju je neposredno okruivalo, dosadno selo, glupi malograani, os
rednji ivot, inilo joj se izuzetkom u svijetu, pukim sluajem, koji ju je drao u svoj
im okovima, dok se izvan toga kruga protezala unedogled neizmjerna zemlja blaenst
va i strasti.) Rodolphu se i vraa, gotovo molei za ljubav i materijalnu pomo. Opet
je odbijena i to je baca u novi, dublji pad. Iako okrade Rodolpha, ne uspijeva n
dvoljno novca i sprijeiti pljenidbu imetka. Dotjerana do krajnjeg ponienja i potpu
nog ruenja iluzija i nadanja, Emma upornom tvrdoglavou brani svoj san. Ukrade otrov
, ispije ga i umire, prksono pobjegavi od ivota. Radije umrijeti nego priznati por
az, sve je bolje nego priznati istinu da je Emma Bovary ustvari bila mala ljupka
provincijalka obuzeta nestvarnim enjama za njoj endostinim ivotom ispunjenim strau,
nom i sreom. Charles Bovary, kao i uvijek, pokorno prihvaa svoju sudbinu. Ispraa Em
mu na vjeni poinak iskreno unesreen, a onda nastavlja svoj isprazni ivot. ivi oskudno
brinui se za dijete, nesretnu i zanemarenu Emminu djevojicu. Uskoro umire ostavlj
ajui za sobom nezbrinutu, malu siroticu. Sudski proces romanu i piscu Flaubert se
dogovorio s Du Campom, urednikom asopisa "Revue de Paris" da e roman objaviti u o
voj reviji u est nastavaka. Prvi dio pojavljuje se 1. listopada 1856. i pisac pro
daje pravo na tiskanje romana u knjizi izdavau Michelu Levyju. Krajem godine dola
zi do prvih glasina da e asopis biti sudski progonjen zbog nemoralnosti romana. Ja
vno miljenje je podijeljeno. Takvi procesi u to vrijeme nisu bili nikakva sluajnos
t a niti rijetkost. Ubrzo na optueniku klupu sjeda i Baudelaire zbog zbirke pjesam
a 'Cvijee zla". Rasprava je odrana 29. sijenja a krajnji rezultat je oslobadanje op
tube. To je uinilo izvanrednu reklam u romanu ali sam pisac nije bio zadovoljan. J
avni tuilac napao je djelo zbog nemoralnosti, lascivnosti pojedinih prizora (priz
or u koiji), poetiziranje brakolomstva, sirovost realistikih detalja. Kritika u poe
tku nije bila povoljna jer su kritiari osu divali temu, nedostatak kompozicije, s
porost ritma, trivijalnost te pogotovo pievu ravnodunost. Vrlo pozitivno o djelu je
rekao Sainte-Beuve koji hvali kompoziciju, vjerodostojnost, tonost opaanja i stil
romana iako ali to su sva lica antipatina i to nema nita utjenoga u romanu. Jo prij
ego to ga zahvaaju otre kritike njegova realizma, Flaubert govori: "Vjeruju da sam
zaljubljen u stvarnost, ali ja je mrzim; iz mrnje prema realizmu poeo sam pisati t
aj roman. Ali ja nita manje ne mrzim ni lanu idealnost graanske duhovnosti i
26
akademske knjievnosti." Emma, kao i Don Quijote, nedune su rtve jednog prevladanog
pogleda na svijet s kojim pisac obraunava ba zato to mu je i sam sklon. Gospoa Bovar
y Roman Madame Bovary ogledalo je i slika ivota jednog senzibilnog i osjeajnog bia
koje cijeli svoj ivot i postojanje podreuje svojoj mati, traenju i uivanju u uzbudlji
vim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o dalekim zemljama, divnim dvorcima i pri
staje na brak uvjerena da e ivjeti ivot om iz trivijalnih ljubavnih romana koje je
sa velikim zanosom itala za vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary inio joj se
kao ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je eljela pobjei od "dosa
dnog sela, tupoglavih malograana i osrednjosti ivota" koji su je okruivali. No ubrz
o, iluzija stvorena o idealnom branom ivotu poela se je gasiti spoznajom da je njez
in mu samo prosjean ovjek, ograniena duha. Ona ga je smatrala vrijednim prezira i saa
ljenja te ga je s vremenom poela mrzit i. Izgledao joj je "kukavan, slab, nitavan,
ukratko bijednik u svakom pogledu". Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a
"budunost je bila jedan mraan hodnik s dobro zakljuanim vratima". Svi dani bili su
joj isti, ali "ipak u dnu due ona je oekival a neki dogaaj. Kao mornari u nevolji,
ona je oajnim pogledom prelazila po pustoi svog ivota traei u daljini kakvo bijelo je
dro u gustoj magli na horizontu. Nije znala kakav je to bio sluaj, vjetar koji bi
je dotjerao do nje, kojoj obali e je odvest i i da li je to barka ili brod s tri
palube, natovaren sumnjama ili pun blaenstva do prozoria na boku. Ali svako jutro
kad bi se probudila, ona se tome nadala tog dana i oslukivala svaki um, naglo usta
jala i udila se to ga jo nema; a zatim, pri zalasku sunca sve alosnija, eljela je da
bude ve sutranji dan". Uvijek je zamiljala ljubav kao "uzdahe na mjeseini, strasne z
agrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve groznice puti i njene ljubavne
enje, sve to je bilo neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice,
od budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduia punih cvijea, od
postelje na podiju i od svjetlucanja dragog kamenja i irita na livrejama". Charl
je doslovce oboavao svoju enu ("On se nije moga o savladati da neprestano ne dira
njen ealj, njeno prstenje, njenu maramu; ponekad bi je ljubio u lice punim ustima
ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci od vrha prstiju do ramena; a
ona bi ga odgurnula napola nasmijeena, a napola zlovoljno kao to radimo s djeteto
m koje nam se objesi oko vrata"). Ipak njegovi izljevi ljubavi javljali su se u
redovno vrijeme; on ju je ljubio samo u odredenim satima. Bila je to jo jedna nav
ika me u ostalima kao kakva unaprijed predvidena poslastica poslije monotonog ruk
a." Bio je dobar ovjek, ak dobroduan i paljiv mu i otac, ali sve to nije bilo dovoljn
o da zadovolji neobuzdani Emmin duh. Jednog dana ona zapone ivjeti svoj san. Njen
dom postao je dvorcem, a ona sama postala je preljubnica. Pokuavala je biti dobra
majka, dobra ena, ali taj osjeaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je prvo
g zavoljela, no on je ubrzo otiao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha kojemu se i
prvom podala. Voljela ga je jer je bio sve to je ona oduvijek eljela, smion, grub
, provokativan i energian i kao nijedan prije on ju je inio sretnom. Iako mu je zb
og svoje zavodljivosti i elegancije te svoje draesne ljepote prirasla srcu, ona j
e za njega bila samo jo jedna ljubavnica koju je na kraju napustio. Primivi pismo
cijeli njezin svijet se je sruio, sva matanja, sve zamislio bijegu i uzbudljivom iv
otu razbile su se, a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo u
spomena. Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova ena. Po
stala je posluna, bila dobra mati, a jo bolja supruga. itala je poune knjiga, ila u c
rkvu. Prilikom posjeta teatru
27
sreli su Leona. Njihova ljubav nije bila zaboravljena i oni ubrzo zaponu novu lju
bavnu vezu. Emma je opet mrzila mua, zapustila dijete i tro ila novac koji je malo
po malo nestajao. Zapavi u dugove Emma moli za pomo i Leona i Rodolpha. Oba su je
iznevjerila i njoj se "njezin poloaj ukaza kao kakva provalija" ("Stajala je kao
obamrla, znajui za se samo po kucanju svojih arterija, koje joj se uini kao zaglun
a muzika koja izlazi iz nje i iri se po cijelom polju. Zemlja pod njenim nogama b
ila je meka od vode, a brazde su joj se uinile kao ogromni crni valovi koji se raz
bijaju o obalu. Sve uspomene, sve misli koje je imala u glavi izioe joj najedanput
u isti mah pred oi kao tisuu iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca, Lereov k
abinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je hvatati ludilo, ona
se uplai i uspije se pribrati, dodue nekako nejasno; jer nikako nije mogla da se
sjeti uzroka svog uasnog stanja, to jest pitanja novca. Ona je patila samo zbog s
voje ljubavi osjeala je kako je dua ostavlja kroz tu uspomenu, kao to ranjenici, u
samrtnom hropcu, osjeaju kako im ivot odlazi kroz ranu koja krvari.") Umrla je s B
ojim blagoslovom ne mrzei vie nikoga. Charl poslije njezine smrti ostaje nesretan i
poraen skromno ivjeti sa svojom malom kerkom Bertom. Nije imao nikoga s kim bi pod
ijelio svoju tugu i nita u emu bi pronaao utjehu. Umro je kako je i ivio, neprimjetn
o i neujno, ostavivi djevojicu samu... Roman je protkan elementima romantizma, real
izma i naturalizma koji savreno slikaju postupke, matanja, ali i sveukupni ivot jed
ne ene, malograanskog srednjeg obrazovanja, ne ba dobrog ukusa i povrnog talenta koj
a je samo htjela pobjei od dosade koje se je toliko bojala. Njezina razmiljanja ro
mantina su, njezini susreti s ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj
ivi okrutna je realnost od koje ona tako oajno eli pobjei. Sam Charl utjelovljenje
je svega protiv ega se je ona borila. Svaki njegov korak k njoj za nju je predsta
vljao sve bezumniji bijeg. S naturalistikog gledita ona je bila bludnica, ena koja
je teila uvijek veim uzbuenjima i strastima, koja je bila gotovo oajna da ih doivi. N
jezino samoubojstvo moda je romantino, ali njezina smrt uasava i samog itatelja ("Em
ma se die kao kakav vjetaki oivljen le, raspletene kose, ukoena pogleda, zaudena. St
se smijati uasnim, mahnitim, oajnim smijehom, mislei da vidi grozno lice onog bije
dnika koje se dizalo u vjenoj tami kao neko strailo."). Emma Bovary rtva je svojih
snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obinu domaicu koja pluta p
o dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjenog mua. Njezin svijet kojeg je tako p
aljivo sloila od detalja svoje mate sruio se je i nestao. I zato, ispijanje otrova m
aestralan je zavretak sasvim u stilu Emme Bovary. Flaubert je ovim romanom odao p
riznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem pokuaju ostvariti svoj
san. Ako i ne uspiju oni su pobjednici. Pieva izjava: "Emma Bovary to sam ja!", es
to je sluila kao polazna toka u tumaenju tog djela. Ono je shvaeno kao neka vrsta in
timne biografje autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog bia;
svoje mladenake iluzije, neostvarive enje, sukob izmeu apstraktnih, romantiarskih te
ji i prozaine svakidanjice. On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno
, stvarao je jedinstvenu sliku kao to mi u stvamosti vidimo l ica i zajedno s nji
ma, u odnosu na njih, predmete, koji ih okruuju. I tako je Emma Bovary, jedna san
jarska dua zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za
ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mate i okrutne st vamosti.
28
5. Johann Wolfgang Goethe: Patnje mladog Werthera
Johann Wolfgang von Goethe (Frankfurt na Majni, 28. kolovoza 1749. - Weimar 22.
oujka 1832.), najvei i najsvestraniji njemaki knjievnik i mislilac. Studirao je prav
o u Leipzigu i Strasbourgu. Na poziv vojvode Karla Augusta odlazi u Weimar, gdje
postaje tajni savjetnik, a 1780. slobodni zidar weimarske loe Anna Amalia, dobiv
a plemstvo i postaje Kammerprsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazalita. Putu
je po Njemakoj i vicarskoj, bavi se znanstvenim studijama, te se drui s Herderom i
Schillerom. Pie, istrauje i postaje sve poznatijim piscem. Njegovo djelo obuhvaa go
tovo sve knjievne rodove i nekoliko znanstvenih podruja. Mnogobrojni su uzori i ut
jecaji: svjetski klasici, knjievnost rokokoa, puka poezija razliitih naroda, iroko p
odruje povijesti, teologije, filozofije, teorije umjetnosti i prirodnih znanosti.
Najveu popularnost u suvremenika stekao je romanom "Patnje mladog Werthera", zat
o jer je u tom djelu sruio sve primjere klasicizma koji su vladali meu njegovim su
vremenicima te nas na neki nain uveo u modernu knjievnost. Snano je utjecao na sve
europske knjievnosti. Nametnuo se suvremenicima kao obnovitelj lirike, drame, epa
, romana, te uenjak izuzetno otrog i dubokog uvida u strukturu i fenomene prirode.
Jo za ivota postao je spomenik njemakog klasinog humanizma. Razdoblja njegovog stva
ralatva: 1. Iz Sturm und drang razdoblja (pokret mladih genija, njemakih graanskih
pjesnika) Goetheova stvaranja potjee njegova drama s temom iz njemake nacionalne p
ovijesti, niz pjesama punih himnikog zanosa te roman Patnje mladog Werthera (1774
.), kojim je preko noi stekao slavu i izvrio znatan utjecaj ne samo na knjievni izr
az ve i na duh svoje epohe (tzv. verterizam- drutvena i kulturna pojava koja se ja
vlja nakon objavljivanja romana Patnje mladog Werthera. Ljudi se poinju oblaiti ka
o glavni likovi romana. ak se bira i smrt po uzoru na Werthera pa se dogaaju masov
na samoubojstva.Verterizam je bio svojevrsna drutvena moda. 2. Weimarsko razdoblj
e; god 1775. seli se u Eimar na poziv weimarskog vojvode, gdje e ivjeti do smrti.
Stvara relativno malo, ponajvie na podruju lirike. 3. Putovanjem u Italiju (1786.-
88.) i drugovanjem sa Schillerom (1794.-1805.) zapoinje najplodnija faza Goetheov
a stvaranja u kojoj prekida sa Sturm und Drangom i kojom zapoinje klasini period u
njemakoj knjievnosti (tragedije u stihu Ifigenija, Torquato Tasso, Egmont; satirik
i ivotinjski ep, idilini ep Hermann i Dorothea, veliki roman Naukovanje Wilhelma M
eistera te zbirku svoje najzrelije ljubavne lirike; Rimske elegije), a istodobno
i prevodi nasu Hasanaginicu. 4. Po Schillerovoj smrti se povlai iz drutvenoga ivot
a, pie roman Srodne due, autobiografske zapise Poezija i zbilja. Djela:

"Patnje mladog Werthera"(1774) "Faust" "Tasso" (1789) 29

"Rimske elegije" (1795) "Naukovanje Wilhelma Meistera" (1821) "Srodne due" "Pjesn
itvo i zbilja" "Nauk o bojama" (1810) "Putovanja po Italiji"
Patnje mladog Werthera
O romanu: Goethe je njime postigao zapaen uspjeh. Pisan je u epistolarnoj formi (
forma pisma). Po ovom romanu, nastao je i izraz verterizam , koji oznaava pretjer
anu sentimentalnost i romantinost, emocionalnu prenaglaenost, modu oponaanja Werthe
rova naina oblaenja i pogleda na svijet. Likovi u djelu temeljeni su na stvarnim o
sobama iz Goetheova ivota. Lik Werthera je nadahnut ivotom njegovog prijatelja, ko
ji je iz ljubavi poinio samoubojstvo. Patnje mladog Werthera je znaajno djelo "Stu
rm und Dranga", najznaajniji roman njemakog romntizma, nastao u samo nekoliko tjed
ana. Snano se suprotstavlja klasicistikoj poetici; romantizam istie potpunu slobodu
mate, invencije i tematike, naspram klasicizmu, suprotstavljajui se svim oblicima
normiranog stvaralatva. Romantiarsko razdoblje obiljeeno je izotrenim subjektivizmo
m i osjeajnou -ljudska emocija uzdignuta je do do punog intenziteta. Romantini junac
i osjeaju potpuni nesklad izmeu sebe, svojih moralnih naela i drutvenih konvencija s
kojima su suoeni. Taj raskol raa osjeaj usamljenosti, promaenosti i neshvaenosti. To
je roman koji izraava osjeaje odnosno takozvanu "svjetsku bol" (na njemakom weltsc
hmerz), uasnu spoznaju o ispraznosti ljudskog postojanja i nepostojanju prave isk
renosti i osjeajnosti. Vei dio romana isprian je kroz pisma koja Werther pie prijate
lju Wilhelmu. Wertherova pisma skupio je tobonji izdava i odlui ih objaviti. Pisma,
a time i roman, podijeljena su u dva dijela; prvi dio obuhvaa razdoblje Werthero
va boravka u gradiu W., a drugi njegov odlazak iz gradia te ponovni povratak. U dr
ugome dijelu romana slijed pisama prekida se pripovjedanjem izdavaa i Wertherovim
intimnim zapisima. Goetheov epistolarni roman svojom je specifinom formom i ogro
mnom bujicom osjeaja, koji su upravo zbog te forme posta li intimnom svojinom sva
kog itatelja, zapanjio i slomio senzibilnu emotivnost svojih suvremenika. Lik ovje
ka ispunjena svjetskim bolom, uasnom spoznajom o ispraznosti ljudskog postojanja (u
sp. Stranac) i nedokuivosti prave iskrenosti i osjeajnosti, ostavljao je ogroman t
eret u duama Goetheovih suvremenika navodei ih da u svemu, pa ak i u oajnikom okonanj
ivota slijede svoj knjievni uzor. Moda i nije presudno osuditi verterizam kao dobr
u ili lou socioloku pojavu koliko je bitno spoznati da je mono djelovanje ovog sent
imentalnog romana utemeljenog na ljubavnom trokutu odraz malodunosti i dezorijent
iranosti Goetheovih suvremenika. Djelo poiva na ljubavnoj fabuli, zaplet je gotov
o trivijalan, a negativnih likova naprosto nema. Traginost glavnog lika proizlazi
iz njegove pasivne pobune protiv ustaljenih drutvenih normi, iji su pobornici i n
jegov suparnik i njegova nedosegnuta ljubav. Tenja idealnom, preziranje realnih
30
ivotnih zakonitosti, zanoenje ljubavlju, ljepotom i umjetnou, to su karakteristike k
oje su Werthera uinile uzorom ne samo itateljima nego i stvarateljima svjetskog ro
mantizma. Radnja: Roman zapoinje izdavaevim obraanjem itatelju: Sve to sam mogao pron
ai o povijesti biejdnog Werthera marljivo sam sakupio, a sada, e vo, iznosim pred
vas, i znam da ete mi biti zahvalni. Werther, mladi koji jo ne zna to eli raditi u
tu, naputa graanski svijet i dolazi u gradi W. Kao izgovor za odlazak posluili su mu
nerijeeni poslovi oko nasljedstva njegove majke. Priroda kojom je okruen pogoduje
razvoju njegova slikarskog dara. Svojom prostodunou i srdanou osvaja veinu mjetana
noga dana pozvan je na ladanjski bal na kojem upoznaje Lottu, kerku upravitelja k
neeva vlastelinstva, koja se od smrti svoje majke brine za osmero brae i sestara.
Werther je oaran njezinim prirodnim dranjem, plemenitim osjeajima. Iako mu je otpri
je poznato da je Lotta zaruena, on potiskuje zu spoznaju i zaljubljuje se u nju.
Tijekom bala izbija oluja. Gledajui olujnu no, oboje s u pomislili na pjesmu Fried
richa Gottlieba Klopstocka i meu njima se u trenu stvorila duboka povezanost. Ota
da Lotta i Werther provode mnogo vremena zajedno. Kada se Albert, Lottin zarunik,
vratio s poslovnog puta Wertherovi osjeaji se postupno mijenjaju. U Albertovoj p
risutnosti Werther spoznaje neostvarivost svoje ljubavi. Iako je Albert simpatian
i ugodan ovjek, odnosi izmeu njih dvojice vremenom postaju napeti. Albert strplji
vo prihvaa Wertherove njenosti i bezazlene iskaze ljubavi elei sauva ti Lottinu naklo
nost i Wertherovo prijateljstvo. Wertherova ljubav svakim danom sve vie raste i s
amo prijateljstvo s Lottom nije mu dovoljno.Svoje stanje zaljubljenosti sve vie i
zjednauje s boleu. Za roemdan su mu Albert i Lotta poklonili jedno izdan je Homera i
crvenu vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kada su se upoznali. Taj postupak
dvoje dragih ljudi izazvao je preokret u Wertherovoj dui. Shvativi da bi njegovi
snani osjeaji mogli naruiti sklad izmeu zarunika on odlazi prihvativi mjesto tajnika
drugom gradu. Jedno je vrijeme Werther radio kao diplomat, ali poslovna sitniavo
st nadreenog unitava volju za slubom koja ga nikada nije ni privlaila. Ne moe se nosi
ti s visokim drutvom ni identificirati sa ivotom plemstva koje ne poka zuje nimalo
razumijevanja za njegovu pjesniku duu. U meuvremenu stie vijest da su se Lotta i Al
bert vjenali. Neuspio pokuaj da u poslu nae zadovoljstvo pojaava potisnute osjeaje pr
ema Lotti. Razoaran naputa slubu i vraa se u gradi W. Povratak je uzaludan, uzaludnij
i od odlaska. Malodunost i zlovolja postali su stalno obiljeje Wertherove due, sve
je nesretniji, a time i sve nepravedniji. Albert mu je postao mrzak i inilo mu se
da Lotta u braku nije sretna koliko to zasluuje. Wertherove moc ije postale su s
uvie oite i Albert njeno priopuje Lotti da bi trebala smanjit njegove posjete. Lotta
je zamolila Werthera da je nekoliko dana ne posjeuje jer su u jeku pripreme za B
oi. Werther, kojeg ve dulje vrijeme salijeu misli o samoubojstvu, izvrava sada poslje
dnje pripreme. Jedne veeri prije Boia, kada je Albert bio odsutan, posjeuje Lottu i
tom prigodom joj ita svoj prijevod Ossijana. Ponesen silinom emocija, zagrlio ju
je i poljubio. Nakon trenutanog zanosa, Lotta se pribrala, pobjeg la i naredila m
u da vie nikada ne dolazi. Ovaj dogaaj uvrstio je njegove namjere. Odlazi rastresen
kui i po slugi alje pismo Albertu traei pitolje jer se priprema za put. Lotta sluti
zlo koje se sprema, ali se ne usudi rei Albertu to
31
se dogodilo. Iste noi Werther pie oprotajna pisma i ubija se Albertovim pitoljima. S
ljedeeg jutra pronali su ga mrtva u njegovom plavo-utom odijelu koje je nosio kada
je upoznao Lottu. Na pisaem stolu do njega leala je otvorena Lessingova drama Emil
ija Galotti. Njegova smrt pobudila je opu alost. Pokopan je na mjestu koje je sam
odabrao; izmeu dviju lipa na kraju posveenoga groblja. Opis lika: U trenutku pojav
e, Goetheov roman izazvao je burne reakcije. Odmah je stekao veliki broj pokloni
ka, ali i kuditelja. Poklonici su u djelu i njegovu junaku prepoznali predsatvni
ka epohe. Werther je postao simbol neizreenog bola, potajnog nezadovoljstva, prez
asienosti ivotom i u ovjeku toliko nesreenih odnosa prema svijetu, sukoba njegove pr
irode s graanskim institucijama. Prema Wertheru i njegovoj ivotnoj filozofiji obli
kovan je cijeli ivotni stil i svjetonazor-verterizam. Kuditelji, graanski orijenti
rani prosvjetitelji, djelo su ocijenili kao socijalno neproduktivno. Wertherov in
samoubojstva osuen je na religioznom i drutvenom planu kao smrtni grijeh i kao je
dan od najteih prekraja. Werther, sputan zakonima i drutvenim normama koje su i osu
dile Goetheovo djelo, utoite pronalazi u okrilju prirode, daleko od problema s koj
ima se ne zna i ne eli suoiti. Kao predstavnik graanstva, on ne nalazi mjesto u svi
jetu aristokracije. Ljudi s kojima nalazi zajedniki jezik preteito su seljaci i sl
uge, jednostavni ljudi nedirnuti spletkama visokog drutva. Iz tog njegovog autsaj
derstva proizlazi njegova udna zaljubljenost i privrenost Lotti. Uz Lottu vezuje s
voju sretnu i bezbrinu budunost, pritom zanemaruje realnu injenicu o postojanju nje
zina zarunika. Werther sve svoje fizike i psihike snage usredotouje u svoju ljubav, t
o mu oduzima svaku volju za bilo kakav rad i napredak. Razgovarajui jednom prigod
om s Albertom o samoubojstvu, u njemu se raa zamisao o takvom nainu okonanja ivota.
Albert osuuje in samoubojstva, to u Wertheru jo vie usau je misao o isprvnosti istog.
Nakon Lottine udaje i neuspjeha u poslu uz koji je vezao nade o novom ivotu, Wert
herova senzibilnost uzima maha. Sve se vie sjedinjuje s milju da je smrt jedini iz
laz iz situacije u kojoj se naao i koja ne moe zavriti povoljno po njega. Kao relig
iozna osoba, Werther nastoji svoju namjeru opravdati pred Bogom: Ne srdi se to pre
kidam putovanje na kome bih po tvojoj volji, morao dulje izdrati. Svijet je posvu
da isti: muka i rad, pa naplata i radost; ali to e mi to? Meni je dobro tamo gdje
si ti i hou da pred tvojim licem stradam i uivam, a ti mili oe s nebesa, zar bi ga
ti odgurnuo od sebe Iako sam sebe pokuava uvjeriti da samoubojstvom ini dobro Alber
tu i Lotti, tim inom Werther se zapravo osveuje. Osveuje se ljudima, drutvenom poret
ku, moralu i licemjerju. Kroz Werthera i njegov in Goethe kritizira drutvo svoga v
remena.
32
6. Franz Kafka: Preobraaj
O piscu: Franz Kafka (1883.-1924.), knjievnik njemakog jezinog izraza, inae Praanin i
ovske pripadnosti. Roen u Pragu, u doba Austro-Ugarske monarhije, Kafka potjee iz
imune idovske obitelji u kojoj je dominirao radini, no esto tiranski i samovoljni ot
ac. Studirao je pravo i radio neko vrijeme kao inovnik - no veim je dijelom Kafka
proveo ivot materijalno opskrbljen oevim imutkom (injenica koja se esto zanemaruje,
posve u skladu s legendom o Kafki kao rtvi beutnoga i despotskoga oca grubijana). U
mro je od tuberkuloze, prethodno naredivi svomu prijatelju Maxu Brodu da spali vei
nu njegovih rukopisa - posljednja volja koju ovaj, nasreu, nije ispunio. Brod je
posthumno izdao velik broj Kafkinih djela, esto uz teko prihvatljive intervencije
u tekstu. Veina je Kafkine ue obitelji (sestre, oeva i majina rodbina) stradala u na
cistikom genocidu idova. Spisateljski rad Kafkin opus, koji se moe podijeliti u nek
oliko vrsta ( romani, pripovijetke, aforizmi, dnevnici i pisma) vee tematsko, svj
etonazorsko i, moglo bi se rei, spiritualno jedinstvo. Batinik vie tradicija (njemak
oga romantizma, fantastine struje u knjievnosti, idovskih heterodoksnih uenja kao i
kranske gnoze), potovatelj velikana europske knjievne tradicije (napose Goethea, Hei
nea, Flauberta, Gogolja, Dostojevskog), Kafka bijae i suputnikom njemakoga ekspres
ionizma. Ipak, Kafkina vizija zbilje i intenzitet kojom ju je iskazao ine ga auto
rom kojega se ne moe utrpati u shematske podjele po knjievnim pravcima. Kafkina dj
ela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i aloginu zbilju ispunj
enu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjeajem krivice i zbunjenosti, nepr
estance izloeni prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokuiti izvor ni motiv.
To je posebno vidljivo u romanima Proces (1925.), Zamak (1926.) i Amerika (1927.), k
o i u mnotvu kraih i duljih pripovijesti, meu kojima se istie Preobrazba (1915.). Rep
titivni i besmisleni tlaiteljski postupci nerazumljivog i svemonog birokratskog ap
arata, mehanike i apsurdne reakcije "junaka" koji nemaju izraeni osobni identitet,
usamljenost i nemogunost komunikacije meu likovima koji se grevito i bezuspjeno tru
de da spoznaju mehanizam opresije koji ih mui i proganja bez ikakvog vidljivog ra
zloga, realnost zbivanja koja je blia dogaajima u snu nego u obinoj stvarnosti, iraci
onalni i fantastini element u radnji koji ne moe biti reduciran na psihopatoloke po
remeaje - sve je to uinilo Kafkinu prozu posebno dojmljivom i utjecajnom u razdobl
ju poslije 2. svjetskoga rata (a i kasnije), jer se iskustvo ope bespomonosti poje
dinca naspram sila kako totalitarno-teroristike (nacizam, komunizam), tako i libe
ralno-birokratske (demokratski kapitalizam) drave pokazalo kao paradigmatsko za m
odernu ljudsku sudbinu. U prepisci (najpoznatije je legendarno Pismo ocu, kao i pi
sma ljubavnici Mileni Jasenskoj) Kafka se pokazuje kao pojedinac muen nesigurnou, b
espomonou i legijom psihoanalitikih kompleksa, dok aforistiki zapisi i kratki nacrti
za dulje tekstove, skupljeni u knjigama kao Plava biljenica otkrivaju slabije pozna
toga Kafku - modernog potomka starih gnostika, opsjednutoga pojmom nerazorivoga sp
iritualnog elementa u ovjeku. Napustivi tradicionalnu religioznost, Kafka je, rasp
et izmeu rvnja apsurda i tihe izvjesnosti u opstojnost nerazorivog, ostao jed nim od
sredinjih spiritualnih pisaca 20. stoljea.
33
Kafkin ekspresionizam Kafkin opus sadri elemente ekspresionizma: osjeaj straha i o
samljenosti, preotest protiv drutvenog mehanizma koji ugroava slobodu pojedinca i
zahtijeva slijepo pokoravanje, uporaba groteske. Kafkin nadrealizam Kafkin opus
ima i elemente nadrealizma:Halucinantne vizije. Kafkina egzistencijalna osamljen
ost Kafkino djelo ima obiljeja aktualne drutvene kritike (protest protiv austrouga
rske birokracije), ali prije svega odraava vlastiti Kafkin svijet, njegovu egzist
encijalnu osamljenost i nemo da nae mjesto u drutvu, da odredi svoj stav prema svij
etu i religiji, njegov strah i komarske vizije kojima je bio podloan. U doba traga
nja za novim formama izraza, Kafka iznenauje kristalno jasnim stilom i jednostavn
im realizmom kojim opisuje graansku stvarnost, u koju, poput Poea, smjeta fantastin
e dogaaje svojih junaka. Neshvaen za ivota, smatra se danas jednim od najznaajnijih
modernih pisaca 20. stoljea, a kafkijanstvo je postalo opi pojam za stanje duha kakv
o nalazimo u njegovom svijetu. Djela

Preobrazba (Die Verwandlung; 1915.) Umjetnik u gladovanju (Ein Hungerknstler; 192

2.) Proces (Der Proze; 1925.) Zamak (Das Schlo; 1926.) Amerika (1927.)
Preobraaj
Kafka je u Preobraaju ukinuo zakonitost i kazualnost prirodnih zbivanja i prema v
lastitim rijeima-najvea besmislica uinila mi se u svom besmislenom ivotu vjetrja tni
jom od smislenosti-dokinuo je tradicionalni, realistiki nain slikanja svijeta prib
liivi se fantastinom svijetu sna i bajke. Ova dua pripovijest, napisana u ranijoj fa
zi njegova stvaranja (1912.) sadri, uz umjetniku doraenost (jedno od malobrojnih dj
ela objavljenih za ivota) i sve osnovne elemente kasnijih Kafkinih ostvarenja i n
a tematskom (osjeaj osamljenosti, bespomonosti i straha) tako i na izraajnom planu
( groteskna halucinantna stanja prikazana realistiki vjernim i jezino jasnim iskaz
om). Osamljenost glavnog junaka Gregora Samse bila je naznaena ve u prvoj reenici s
lavenskim korijenom njegova prezimena (Sam-sa) i injenicom da se u snu pretvorio
u golema kukca i tom grotesknom preobrazbom fiziki izdvojio od svoje okoline i lj
udske zajednice. Ta e osamljenost postupno rasti u tijeku radnje, kada Samsa post
aje svjestan da ga je odbacilo ne samo surovo drutvo otpustivi ga s posla, ve da ga
u novom obliku ne prihvaa ni njegova obitelj, za koju se cijeli ivot rtvovao, a sa
da joj i sama njegova prisutnost postaje iz dana u dan teim bremenom, iako to nit
ko ne eli otvoreno priznati. Pripovijest zavrava prikazom olakanja koje su svi lanov
i obitelji osjetili kada je Samsa
34
jedne noi neopaeno uginuo i kada je njegovo truplo, baeno u smee, bilo izneseno iz k
ue, te njihovom odlukom da taj dan iskoriste za odmor i etnju. Neobinost zbivanja u
ovoj pripovjetki kritika razliito tumai. Zapadnoeuropska kritika preobrazbu tumai
kao alegoriju, parabolu, metforu psihikoga zbivanja. Sjevernoamerika inzistira na i
njenici da Kafka prikazuje neobjanjivu pretvorbu ovjeka u gamad i da to zbivanje,
koliko se god inilo neobinim, valja tumaiti kao neto najobinije. Kafka nikada nije tu
maio svoje tekstove. Osnova njegova doivljaja svijeta jest slika ije prevoenje samo
unitava njenu sugestivnost. Kako Preobraaj oito tematizira odnose unutar obitelji,
mogli bismo uvjetno rei da je tema pripovjetke sukob pojedinca i obitelji. Mnoga
su Kafkina djela izrasla iz njegova osobnog obiteljskog iskustva. Iz njegovih dn
evnika moemo mnogo toga saznati o njegovoj usamljenosti i izolaciji u vlastitoj o
bitelji te o sloenim odnosima s ocem, ija se mona sjena nadnosila nad cijeli njegov
ivot. Usprkos snanom pritisku obitelji, kojem se manje-vie bezuspjeno opirao cijeli
ivot, Kafka je, sukladno svojj prirodi, krivicu za nedostatak topline i razumije
vanja u tim odnosima rado svaljivao na sebe. Promatrajui pripovjetku u kontekstu
Kafkinih osobnih iskustava postaje nam razumljiva snaga osude koja iz nje zrai. O
sude obitelji kao represivnog mehanizma, nemilosrdne spram onih koji su stjecaje
m okolnosti u njezinu krugu ostali stranci. Radnja Kad se Gregor Samsa jednoga j
utra probudio iz nemirnih snova, nae se u svom krevetu preobraen u golemog kukca.
Ovom epohalnom reenicom Kafka, in medias res, zapoinje svoju pripovijetku. Gregor
Samsa, marljivi, ali pasivni, trgovaki putnik se nakon nemirne noi b udi u svojoj
malenoj sobi i uspostavlja kako je postao kukac. Iako se pretvorio u ivotinju, Sa
msa nije isprva previe zabrinut te biva okupiran injenicom da je prespavao budilic
u te da je time zakasnio na prvi vlak. Odlui otii sljedeim prvim vlakom, no ubrzo u
stanovi kako ustajanje nije ba toliko lagano kao to je i zamislio. Svoje trenutno
stanje racionalizira umorom i razmilja o tome kako e ono ubrzo prestati. Njegova o
bitelj provjerava to mu je, a ubrzo dolazi i prokurist kako bi provjerio to je s G
regorom. Iako formalno uljudan, prokurist nema prevelikog suosjeanja prema Gregor
u i zahtijeva njegov izlazak, neovisno o n jegovom moguem stanju (on odbija uvjer
avanja Gregorove obitelji kako se tu radi o bolesti i zahtijeva razgovor s njim)
. Gregor im govori da dolazi, ali njegov glas (kako je ohar) postaje glasan i nea
rtikuliran, tako da ovi zapravo i ne razumiju o emu Gr egor govori. On se, u meuvr
emenu, svim silama pokuava ustati iz kreveta i dogegati do zakljuanih vrata, no to
mu uspije tek uz glasan prasak prilikom pada na pod (prokurist to interpretira
kao alu i provokaciju od strane Gregora, koji neto izvodi po sobi). Uskoro se, uz
veliki napor, dovue do vrata i polagano ih otvori. Dok ih je pokuao skroz otvoriti
, ona su se ve pomakla, tako da je Gregor ve bio vidljiv. Prva osoba koja je uoila
Gregora, odnosno divovskog ohara, bio je upravo prokurist, koji je uz glasno 'O!'
poeo uzmicati kada je vidio Gregora. Ubrzo su jednak ok doivjeli i lanovi obitelji.
Gregor, potpuno nesvjestan oka kojeg uzrokuje, pokuava prokuristu objasniti situa
ciju i poinjemu se pribliavati, na to ovaj sve bre odmie dok na kraju ne izjuri iz st
ana obitelji Samsa. Kada njegov otac doe k svijesti, furiozno potjera Gregora u s
obu i zakljua vrata. Ostatak radnje, prikazan primarno iz Gregorove perspektive,
odvija se poprilino statino, iako prolazi dosta vremena. Gregor je ostao bez posla
, a obitelj nema apsolutno nikakvih
35
prihoda, osim uteevine i ve primljenih Gregorovih plaa, to ipak nije dugorono dostatn
. Dok obitelj raspravlja o planovima, Gregor polagano i postepeno trune u svojoj
sobi, dobivi, dodue, mogunost promatranja i sluanja. Gregor postaje izoliran, a nje
gova bestijalizacija napreduje pa tako odbija svoje najdrae jelo i uzima samo smr
dljive ostatke, izgubi mogunost komunikacije, a njegovo se kretanje poinje svoditi
na etanje po zidovima i stropu. Upravo mu je taj novi hobi kod sestre Grete, koj
a se jedina brinula za njega i koja je jedina imala pristup njegovoj sobi, rodio
ideju da bi se njegova soba mogla isprazniti kako bi Gregor imao vie prostora za
svoj novi hobi. Iako isprva sretan zbog nove pr ilike, Gregor je ubrzo shvatio,
tonije, u njemu se ponovo rodio ljudski instinkt te je, svojim pukim pojavljivan
jem i pokrivanjem fotografije koja se nalazila u sobi, dao obitelji do znanja ka
ko ne smiju pomicati namjetaj iz sobe. Ovo je bio prvi od dva dogaaja kada se u Gr
egoru probudio ljudski instinkt koji ga je vraao u stvarni svijet i borio se prot
iv ivotinje u koju se pretvarao. Soba mu je ostala kakva je. Jasno, obitelj Samsa
ubrzo je ostala bez novca kojega je imala tako da su se svi pozapoljavali. Majka
kao tkalja, otac kao portir, a sestrin posao bio je toliko naporan da je poela z
apostavljati Gregora. Ujedno, u jednu su sobu (budui da su otpustili Annu i unajm
ili jednu staru slukinju, koja se jedina nije bojala Gregora, ve se ponaala normaln
o u njegovoj prisutnosti) primili podstanare, trojicu bradatih mukaraca (inae arhe
tip u Kafkinom djelu). Kako su svi bili zaokupljeni svojim poslom, Gregor je pos
tao sve manje bitan, a u njegovu su sobu odlagani nepotrebni predmeti i razrnora
zno smee iz kue, tako da je njegova soba, zajedno s njim postala svojevrsno smetlit
e, a on gotovo nepostojan, kao stari komad namjetaja kojega se ele, ali ne mogu ri
jeiti. Takoer, Gregor je upao u stanje u kojem je postao svjestan licemjerja svoje
vlastite obitelji koja je cijelo vrijeme ovisila o njemu, alei se kako ne moe radi
ti, ali je pokazala kako bez velike muke mogu i samo zaraivati, ali ono to je zani
mljivo je da Gregor krivi sebe za to, on ne optuuje svoju obitelj ve, kao to je nje
gov vjeni problem s autoritetom, krivnju prebacuje na sebe i njima ne zamjera. U
jednom trenutku, kada je njegova sestra odluila svirati violinu pred podstanarima
, u Gregoru se ponovo probudila ljudskost i on je njezino prosjeno sviranje uje ka
o genijalnost i virtuozitet sviranja na violini. Teko se gibajui, on odlui vidjeti
sestru kako svira (on si jo uvijek predbacuje to sestru nije uspio poslati na Konz
ervatorij, iako mu je to bio plan) i upadne u prostoriju na iznenaenje svih prisu
tnih. Iako ga bradata gospoda gledaju sa zanimanjem, obitelj se zaprepasti i prv
o potjera bradatu gospodu (koji otkau najam) u njihove sobe. Nakon toga, otac se
vrati, napuni depove jabukama i pone gaati Gregora njima. Iako mu naelno ne nanose p
revie tete, jedna od njih zabije mu se u lea i tu ostane. Nakon toga, Gregor se pov
lai u svoju sobu. U toj je sobi, gotovo nepokretan ostao do samoga kraja. Jabuka
se ognojila i stvorila opasnu upalu koja je paralizirala Gregora, koji je pak os
tao leati na sredini sobe. Postavi tako, doslovno, nepotreban objekt, on se pomiri
o sa svime i tako, nakon vlastite odluke, umro tijekom noi. Njegovo tijelo otkril
a je stara sluavka koja je i ustvrdila da je umro. Njegova obitelj tada doivljava
nekakvo smirenje, odlui zapoeti novi ivot i planira ljepu i bolju budunost, a "to im
potvrdi nove snove i dobre namjere." Gregor Samsa umro je tako sam i zapostavlje
n, taj ovjek pretvoren u ohara umro je kao ivotinja koja je fiziki bio, ali je gora
smrt bila ona njegove ljudskosti, koja je tijekom cijele pripovijetke uila u njemu
, borei se za povratak, ali ju je ogranienost okoline, koja nije mogla vidjeti dal
je od runog ohara, ubila puno prije nego je Samsa fiziki umro.
36
Odnosi meu likovima OTAC: Odnos oca prema svom sinu Gregoru je grub, on njega mrz
i i ne smatra ga sinom. Takav odnos proizlazi iz Kafkina odnosa prema svom ocu.
Otac Gregora tue i ne puta ga da uope izae iz kue, ne puta ga ak ni iz sobe. Tako je
o grub da ga je gaao jabukama i jednom ga je pogodio u lea, a poslije umire zbog t
oga. MAJKA: Majka voli sina Gregora, ali ga se srami i stoga ga ne eli vidjeti. I
pak se na kraju dovoljno sabrala da bi ila k njemu. Tako je i on bio sretan, jer
njemu je bilo dovoljno da uje njihov glas da bi se razveselio. GRETA: Greta je je
dina u obitelji koja stvarno voli Gregora, ona se brine za njega, hrani ga i pom
ae mu kad god moe. Gregor je isto volio nju i stoga mu je bilo ao to joj nije rekao
o namjerama da ju upie u konzervatoriji, budui da je tako lijepo svirala. No i ona
ga poinje zanemarivati, die ruke od njega. Tematika Kafka u ovom djelu prikazuje
otuenost Gregora. On je ovjek, ali sasvim je drukiji, razliit i stoga ga nitko ne vo
li, cijela obitelj ga mrzi i hoe ga se rijeiti tako da bi ih to manje osramotio. Je
dino se sestra brine za njega. Unato svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on
nema nikoga, cijeli njegov svijet mala je soba iz koje ne smije izai. Jako se boj
ao oca koji ga je mrzio i htio je uiniti bilo ta da bi ga se rijeio. To se i dogodi
lo, on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u lea. Mama ga je
takoer voljela, ali upravo zbog toga ga njie eljela vidjeti jer nije mogla podnije
ti sve to.
37
7. Miroslav Krlea: Glembajevi
Miroslav Krlea (Zagreb, 7. srpnja 1893. Zagreb, 29. prosinca 1981.), knjievnik i e
nciklopedist, po mnogima najvei hrvatski pisac 20. stoljea ivotopis Roen u Zagrebu u
graanskoj obitelji nie-srednjega socijalnoga statusa (razdoblje opisano u dojmlji
voj prozi "Djetinjstvo u Agramu"), Krlea pohaa vojnu kadetsku kolu u Peuhu, te nepos
redno uoi 1. svjetskoga rata, u doba Balkanskih ratova, pod utjecajem jugoslavens
ke integralistike ideologije bjei u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij u pet
anskoj Ludovicejskoj akademiji. Preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s nakanom
da bude dobrovoljac u srpskoj vojsci. Osumnjien je kao pijun i srbijanske ga vlast
i protjeruju. Vraa se u Austro-Ugarsku i u Zemunu biva uhien na osnovi tjeralice L
udoviceuma. Godine 1915. mobiliziran je kao domobran i poslan na bojinicu u istono
j Europi (Galicija) gdje doivljuje Brusilovljevu ofanzivu. Na bojitu je kratko vri
jeme, a ostatak rata provodi po vojnim bolnicama i toplicama zbog slaboga zdravs
tvenoga stanja, a i objavljuje prve knjievne i novinske tekstove. Po stvaranju Kr
aljevine SHS Krlea se, fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom, angaira u kom
unistikom pokretu novonastale drave i razvija snanu spisateljsku djelatnost: u to j
e doba, gotovo do Radieva ubojstva, pisao srpskom ekavicom kao i niz drugih, jugo
unitarizmom opijenih hrvatskih pisaca (imi, Ujevi, Cesarec, Majer, Cesari, Donadini,
Andri..). Ve je potkraj dvadesetih godina prolog stoljea dominantan lik u knjievnom
votu jugoslavenske drave, a neka od najsnanijih ostvarenja na svim poljima ( poezi
ja, roman, drama, esej, memoarska proza, polemike i publicistika, novelistika) o
bjavljuje u tridesetima, u vrijeme jaanja desnih i lijevih totalitarizama. Priblia
vanjem II. svjetskoga rata Krleina vjera u komunizam slabi i opada: pojava dijelo
m povezana s averzijom prema kanonima socrealizma koji su postali obvezatnima u
razdoblju zreloga staljinizma, a jo vie istkama u kojima je Staljin iskorijenio vein
u stare boljevike garde, a i sve Krleine prijatelje koji su zavrili kao prognanici u
komunistikoj obeanoj zemlji. Zgaen nad svim opcijama koje su bile na politiko-ideol
okom meniju od liberalno-imperijalnih demokracija koje su mu bile odbojne zbog pr
otuhrvatskih makinacija sila Antante, kasnijih geopolitikih manipulatora u Versai
llesu, preko nacistikog i faistikog totalitarizma kojeg je dobro procijenio kao sli
jepu ulicu civilizacije do komunistike diktature (poetni entuzijazam o planiranom
drutvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu sa stvarnou realsocijalizm
a), Krlea je 2. svjetski rat doekao praktiki usamljen i posvaen s prijanjim sudruzima
iz komunistike partije, ipak su ga eljeli za potpredsjed nika AVNOJe. Nakon progl
aenja NDH Krlea se naao u Zagrebu. Luigi Salvini, tadanji kulturni atae talijanskog v
eleposlanstva u Zagrebu mu je bio ponudio propusnicu za Italiju, no on to odbija
kao to odbija i odlazak u partizane jer mu je svejedeno, kao to je Krlea govorio,
hoe li ga Dido (Eugen Dido Kvaternik) ili ido (Milovan ilas) ubiti. Ubrzo se pokazalo
da mu od vlasti NDH nije prijetila nikakva opasnost bez obzira to je Krlea u cije
lom predratnom periodu nastupao s izrazito ljeviarskih pozicija. Vlasti NDH u cil
ju svenarodne pomirbe nudile su Krlei razne funkcije, no on ih je sve bio odbio.
Poglavnik Ante Paveli mu je 23. rujna 1943. godine ponudio mjesto intendanta HNK,
nakon toga je odbio mjesto profesora hrvatske knjievnosti na Sveuilitu u Zagrebu t
e upraviteljstvo u Sveuilinoj knjinici.
38
Krlea odbija suradnju kad ga izriito na to poziva Mile Starevi, ministar nastave i b
ogotovlja. Mile Budak koji se nekoliko puta naao osobno s Krleom i tijekom cijelog
rata imao prema njemu vie nego zatitniki stav ponudio mu je ureivanje asopisa Hrvatsk
a da ga ureuje u neutralnom duhu u neutralnoj vicarskoj. Krlea je i ti bio odbio. K
rlea se sklonio nekoliko puta za vrijeme rata kod lijenika ure Vraneiakoji je muki ub
jen u istkama novog komunistikog reima i kojega ni Krlea nije uspio spasiti. Titovom
posredniku i kiparu Antunu Augustiniu Krlea je poruio da ostaje na partijskoj linij
i a prijeratno prijateljstvo s Titom poslije rata doslovno mu je spas ilo ivot. K
rlea je pisao i za vrijeme rata i svoje je dnevnike zapise koncipirao za dramu Are
tej. Neko vrijeme na ledu u doba poraa, reafirmirao ga je i reaktivirao prekid ve
za Jugoslavije i Kominforma, poslijeratne inaice Kominterne. U klimi kakve-takve
liberalizacije pokree 1950. Jugoslavenski leksikografski zavod, dananji Leksikogra
fski zavod Miroslav Krlea, praktiki jedinu "jugoslavensku" instituciju sa sreditem
u Hrvatskoj, te istupima i referatima djeluje kao poticatelj umjetnike slobode i
oslobaanja od stega socrealizma. 1961. je bio meu utemeljiteljima asopisa Razreda z
a knjievnost HAZU Foruma. Godine 1967. potpisuje "Deklaraciju o nazivu i poloaju h
rvatskoga knjievnog jezika " (vidi Hrvatski jezik), to je dovelo do njegove ostavk
e u Centralnom komitetu SKH nakon jugokomunistike hajke na "nacionalizam" izraen,
navodno, u tom dokumentu. U doba Hrvatskoga proljea simpatizirao je zahtjeve prol
jeara, no povukao se kad je postalo oito da je Tito odluio slomiti hrvatski naciona
lni pokret (jedina Krleina uspjena intervencija smanjivanje zatvorske kazne Tumanu)
. Do kraja ivota djeluje u Leksikografskom zavodu, a zadnje godine provodi narueno
ga zdravlja i poluparaliziran. To je razdoblje Krleina ivota iscrpno prikazano u n
ekonvencionalnim viesveanim monografijama njegova Eckermanna, Enesa engia. Djelo Krle
je ostvario golem opus (po razliitim brojanjima, njegova sabrana djela obuhvaaju
izmeu 50 i 80 svezaka) koji pokriva kako sredinje knjievnoumjetnike anrove, tako i at
ipine ili marginalne zapise (enciklopedijske natuknice, prepiska o raznim t emama
, putopisi, ....). Rani utjecaji obuhvaaju skandinavske dramatike kao Ibsena i St
rindberga i filozofa Nietzschea, kojima su se kasnije pridruili prozni i pjesniki
uradci Krausa, Rilkea i romaneskno djelo Prousta. Iako je esto iskazivao averziju
i prijezir prema Dostojevskom, u grozniavim dijalozima Krleinih romana i drama vi
dljiv je trag ruskoga pisca, kao i impresionizma i ekspresionizma koji su domini
rali njemakim govornim podrujem prva dva desetljea 20. stoljea. Iako je pokrenuto ak
nekoliko edicija, jo ne postoji niti jedna koja bi obuhvaala cijeli Krlein opus. Do
datno takav eventualni pokuaj oteava i injenica da je sam a utor neprekidno interve
nirao u svoja ve objavljena djela. Poezija [uredi] Krlein je pjesniki opus bjelodan
izuzetak od vlastite izreke: "Tko je propao na svim ivotnim poljima, preostaje m
u jo bavljenje poezijom i politikom". Istina, poeo je glagoljivim, whitmanovskim i
verhaerenovskim panteistiko-egzaltiranim "simfonijama" ("Pan", 1917., "Tri simfo
nije", 1917.), nabujaloga verbalnoga vatrometa koji je trebao ostaviti dojam eks
tatine ivotne radosti u kojoj se pojedinac gubi u, za njega oslobaajuim, ritmovima k
ozmosa. No, rezulatat je bio daleko od oekivanoga (kao to su ustanovili i drugi
39
vitalistiki panteisti koji su u to doba harali literarnom Europom): razlomljena s
intaksa, mnotvo bizarnih asocijacija i epava ritmika naveli su srpskog pjesnika i
kritika Simu Pandurovia na ironian komentar o jednom Krleinom stihu u kojem ovaj, u
karakteristino groteskno-hiperbolinoj maniri najavljuje razaranje vlastitoga mozg
a: "Ne sumnjamo da e g. Krlea uspeti u svojim namerama!" Nakon te faze uslijedila
su zrelija ostvarenja, objavljena u etvorim zbirkama 1918., 1918., te u lirskim d
jelima poetka 30.-ih. Za te se ostvaraje moe konstatirati da pokazuju utjecaj sred
njoeuropske proturatne lirike i ekspresionistike poetike. Dominantni senzibilitet
je paradoksalna mjeavina otupjele otuenosti i suuti; najbolje pjesme su nabijene p
regnantnim slikama drutvene bijede i u njima teku asocijativne struje koje vrtloe
vie disparatn ih mislenih i osjeajnih uzlova u uvirno sredite pjesnike slike. Opi je
dojam toga dijela Krleina pjesnikog djela zrelost u kojoj je hipernadraeni senzibil
itet mladca s kompleksom nacionalnoliterarnoga profeta iz rane faze pretoen u snan
i i dojmlji vi lirski korpus modernistikog uklona korpus u kojemu su asimilirani
i integrirani utjecaji raznih "izama" poglavito francuske i njemake provenijencij
e ( dadaizam, nadrealizam, formalizam, ekspresionizam,..). No, nedvojbeno najvei
Krlein poetski ostvaraj vizionarni je pjesniki kompendij "Balade Petrice Kerempuha
", 1936. Za taj se rad autor dobro pripremao: glavnom mu lektirom bijae Belostenev
monumentalni "Gazofilacij", kao i niz hrvatskih spisatelja koji su pisali na ka
jkavtini, ukljuujui Vramca, Pergoia, Habdelia i Brezovakog. Krlea je u "Baladama" s
o vlastiti jezik, jezik kojim se nikad i nigdje nije govorilo ni p isalo; savreni
hibridni instrument temeljno kajkavskoga idioma u koji su utkani, virtuozno i f
unkcionalno, latinski, madarski, njemaki, hrvatski tokavski, talijanski i ini lekse
mi i stilemi. Sva se kompozicija ne moe okarakterizirati ni kao spjev, ni pjesnika
drama, ni bilo na koji konvencionalan nain. U tom djelu dominira, najveim brojem
pjesama, glas i vizura hrvatskoga plebejskoga "proroka" Petrice Kerempuha, u aut
orovoj svijesti utjelovljenja socijalno i nacionalno gaenoga pukoga hrvatstva; tem
atika je raznovrsna, no prevladavaju slike krvi, muenja, razaranja..., kao i moti
vi izdaje, prodaje, veleizdaje, odnaroenja.., dok je summa djela "Planetarijom",
odulja pjesma u kojoj su saeti svi glavni hrvatski mitovi i likovi posljednjih 50
0 godina, od bitaka s Turcima do Starevia i Supila, od Kriania i Gundulia do Strossma
yera. Pri pozornijem itanju vidljiva je izonost suvremenijih pojava (npr. Radia), k
ao i nepostojanje zahvata u predtursku prolost. No, to je moda objanjivo i time to "
Balade" nisu kanile obuhvatiti svehrvatsko povijesno iskustvo, nego su se uglavn
om ograniile (to je i logino, uzme li se idiom kojim su pisane) na duboko proivljen
i emocijama prezasien prikaz sjevernohrvatskoga kompleksa i njegovu socijalnonaci
onalnu golgotu. Neprevodive na hrvatski standardni jezik, a teko pretakane u stra
ne jezike, "Balade" su istodobno korjenito nacionalna i univerzalna knjiga: mito
grafija traginoga ljudsk oga kozmosa, inkarniranoga ovaj puta ne u dogodovtinama k
raljeva i velmoa, nego u viestoljetnome iskustvu gaenoga hrvatskoga pukog kolektiva.
Drame Miroslav Krlea je izuzetnu tvoraku energiju posvetio dramskomu anru injenica
koja ne zauuje uzme li se u obzir njegova adolescentska fascinacija dramskom liter
aturom (poglavito skandinavskom), kao i angaman (drutveni ivot, brak, poznanstva) u
kazalinome miljeu koji ga je neprestance privlaio.
40
Iako postoje razliite periodizacije Krleina dramskoga spisateljstva, vidljivo je d
a u ranijoj fazi ("Kraljevo", 1918, "Kristofor Kolumbo", 1918, "Michelangelo Buo
narrotti", 1919.) prevladava prometejsko-titanski svjetonazor izraen u likovima h
erojskih vitalista, ali i groteskne karnevalske sotije u masovkama. Sam je scens
ki rukopis na tragu prvih ekspresionista, njemakih, ak im i prethodi. "Kraljevo" j
e moda prva ekspresionistika drama u Europi. U tim je dramama dakle pod jasnim utj
ecajem ekspresionizma i eksperimentalnih kazalinih strujanja (poigravanje sa zvuc
ima, rasvjetom, jurnjava i tunjava po pozornici, retorika likova koja je vie nalik
na deklamatorske politike proglase); ukratko, to su eksperimentalni komadi koji,
iako prikazuju povijesne linosti iz renesansnoga miljea, jasno izraavaju pievu vjer
u u budunost koju je pobudila komunistika revolucija u Rusiji (uostalom, prilino est
om pojavom u Europi neposredno poslije 1. svjetskoga rata bijae kombinacija kazal
inoga eksperimentiranja i lijeve radikalne ideo logije). U drugom dijelu stvaralat
va Krlea pie radnjom i energijom nabijene dramske komade u kojima se koriste neki
ekspresionistiki postupci, no u funkciji realistikoga prikaza socijalnih i naciona
lnih previranja posljednjih dana Austro-Ugarske i nastanka nove drave ("Galicija"
, 1922., "Golgota", 1922., "Vujak", 1923.). Trei dio pieva dramskoga opusa ujedno je
i najpoznatiji: u ciklusu o Glembajevima, autor se vratio skandinavskim natural
istiko-simbolistikim uzorima svoje adolescencije. U prikazu pada i rasapa magnatsk
e obitelji Glemabajevih, te drugih osobnosti iz stalea visokoga graanstva, Krlea je
, uzme li se u obzir energija i sustavnost koje je uloio u tu trilogiju ("U agoni
ji", 1928., "Gospoda Glembajevi", 1928., "Leda", 1932.), stvorio pomalo neobian k
orpus. Posve sigurno snani ostvaraj psiholokoga naturalizma, piev najpoznatiji drams
ki ciklus je stilski anakron: u doba radikalne ekspe rimentalne poetike, koja se
protee od Pirandella preko Brechta do poslijeratnih Ionesca i Becketta, Krlea je
ignorirao kazalino inovatorstvo i vratio se predehovljevskim uzorima. Motivi za to
ostaju nejasni, no vjerojatno su u vezi s pievim pribliavanjem graanskim slojevima,
kojima je lake bilo apsorbirati konvencionalniju dramaturku poetiku. Ili, jasnije
, Krlea se, vjerojatno zbog pritiska okoline, nakon mladenakog uzleta vratio u pro
vincijske razmjere. Bitno je i naglasiti da je to jedini dio Krleina stvaralatva u
kojem on, nakon dojmljivog poetnog uzleta, tematski i stilski zaostaje za glavni
m strujanjima svoga vremena (to se nikako ne bi moglo rei za poeziju, novelistiku,
roman, esej i memoarsku publicistiku). Poslijeratni autorov opus tvori nekoliko
drama od kojih su najpoznatije "Aretej", 1959. i "Saloma", 1963., dramske fanta
zije izvan realistikoga miljea (mijeaju se prostorni i vremenski planovi, situacij
e i likovi) koje problematiziraju politiku, rat i povijest pokuavajui u ponavljanj
u obrazaca ljudskog ponaanja kroz povijest otkriti smis ao ljudskog ivota. Iako za
htjevni za izvoenje "Aretej" je u reiji Georgija Para jedna od najznaajnijih predst
ava Dubrovakih ljetnih igara. Novele i pripovijesti Krlein novelistiki korpus ostaj
e, uz Marinkoviev i Andriev, dominantnim u hrvatskoj knjievnosti, a po snazi i univ
erzalnosti ostvaraja ravnim poznatijim novelistikim ciklusima Thomasa Manna ili A
lberta Camusa. Piev se novelistiki opus dijeli, uglavnom, u tri tematska ciklusa. P
rvi ini jedna od ponajboljih proturatnih proza, zbirka pripovijesti "Hrvatski bog
Mars", kompletirana 1947. (iako je veina izala jo u ranim dvadesetima). Tema je be
smisleno stradanje hrvatskih
41
domobrana poslanih na klaonicu istonoga bojita (Galicija), a stil je karakteristian
Krlein spoj impresionizma i ekspresionizma, poviene retorike i melankolinih medita
cija. Dominiraju naturalistiki opisi vojnikoga ivota i smrti, a sve je uronjeno u o
zraje implicitnoga komentara koji bismo mogli oznaiti gnjevnim i nepomirljivim. Ve
je tu vidljiva Krleina lijeva orijentacija i nada da e komunistika revoluc ija jedn
om zasvagda rijeiti probleme tlaenja i imperijalnih osvajanja to je jedna od glavni
h razlunica spram ratne i poratne proze npr. francuskih ili amerikih autora, koju
karakteriziraju beznae i besmisao- npr. kod Hemingwaya. Kuriozum je i da je u "Hr
vatskom bogu Marsu" sauvano hrvatsko vojno nazivlje koje je ponovo ulo u uporabu s
ostvarenjem suverene hrvatske drave. Drugi ciklus tvore tzv. novele malograanskog
a kruga, meu kojima se istiu "In extremis", "Veliki metar sviju hulja" i "Smrt blud
nice Marije". Taj je ciklus od 11 ili 12 novela kompletiran 1948., a napisan je
veim dijelom takoer u 1920-im. Sreditene su najee oko sukoba neurotinoga hrvatskoga
elektualca, idealistiko-prevratnike ideologije, i malograanske buroaske okoline (tak
o se moe rei da u minijaturi predstavljaju neke od opsesivnih tema kasnijih romana
). Trei dio Krleinoga novelistikoga opusa obuhvaa 11 novela, i tematizira glembajevti
u ili financijski uspon i moralni pad i slom pripadnika visoke buroazije. Srodne s
a slinim pripovijestima europskih naturalista na prijelazu stoljea (no, stilski mo
dernistiki usmjerene i samosvojne), te novele pripadaju ponajboljoj europskoj nov
elistici toga doba, a suvremenomu su itatelju jamano najintrigantniji i najzanimlj
iviji dio Krleina novelistikoga opusa. Romani Krleini su romani pisani bujnim, "bar
oknim" stilom i jezikom koji vrvi novotvorenicama i sloenicama, bogati esejistikim
odlomcima u tradiciji srednjoeuropskoga intelektualistikoga romana (Robert Musil
, Rainer Maria Rilke), no i ruskoga romana ideja karakteristinog za Dostojevskoga
, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se isprepliu s kontemplativnim pasai
ma o naravi ljudskoga postojanja, umjetnosti, politici i povijesti. Dominira egz
istencijalistika vizija ljudske sudbine, izreena povienom retorikom, esto prenepregn
utim i isprekidanim dijalozima, te bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima
se mijeaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistiki romani id
eja, Krleina su djela bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajuoj u knjievn
osti njemakoga jezika (Thomas Mann, Robert Musil), no odvajaju s e od njih dramat
inou radnje i silovitim vrtlogom politikih zbivanja koji ne doputa detairano intelekt
aliziranje, po emu je Krlea sliniji Arthuru Koestleru ili Malrauxu. Uz poneto zanema
rene romane "Tri kavalira frajle Melanije" i "Vraji otok", za Krleinu romanesknu u
mjetnost reprezentativna su etiri djela: "Povratak Filipa Latinovicza", "Na rubu
pameti", "Banket u Blitvi" i "Zastave". Povratak Filipa Latinovicza roman je o u
mjetniku, esto dovoen u vezu s proustovskim ciklusom (Krlea je Prousta izuzetno cij
enio), no blii je istini sud da je posrijedi protoegzstencijalistiko djelo senzibi
liteta stranoga francuskom romanopiscu: dominiraju otuenje i munina, incestuozni s
eksualni porivi i frustracije, ideoloko-politiki dijalozi voeni na rubu histerije,
rastakanje svijesti izraeno u gongoristiki iskrivljenim reenicama koje nerijetko kre
pravila konvencionalne sintakse. To je jo vidljivije u satiriko-politikim romanima
. "Na rubu pameti" jo je dinaminiji spoj dramske radnje izraene u groteskno hipertr
ofiranim scenama i dijalokim dvobojima, lirsko-metafizikim solilokvijima i naglom
42
upadu kajkavskog vernakulara kao moralnoga suca sve te kafkijanske more kojoj je
tema najotpornija ljudska osobina: glupost. Sljedei je u nizu velikih romana nas
talih uoi 2. svjetskoga rata (iako mu je posljednja knjiga dovrena poslije rata) B
anket u Blitvi, smjeten u imaginarnoj baltikoj dravi i usredotoen na temu totalitari
zma i borbe protiv njega. Ta, kako su ju neki nazvali, "poema o politici", nije
samo izuzetan politiki roman, nego i sadri bitne autorove uvide i nazore o determi
nizmu i slobodi u tkanju ljudskoga ivota i sudbine, prikazanim u nezaboravnoj sce
ni marioneta lutkarskoga kazalita, jo jedan dug piev srednjovjekovnoj i renesansnoj
plebejskoj kulturi. etvrti, najopseniji od istaknutih Krleinih romana, "Zastave", i
stodobno je i najhrvatskiji i najtei za prevoenje, te najtee uspostavlja komunikaci
ju s potencijalnim inozemnim itateljem. Taj hrvatski "Rat i mir" ili "summa krleia
na" (kako su ga kritiari nazvali), panorama je hrvatskoga drutva uoi i poslije 1. s
vjetskoga rata, te daje konanu autorovu presudu o zanosima i zabludama mladosti:
ponajvie o raspadu Austro-Ugarske, hrvatskom nacionalnom pitanju, stvaranju i odri
vosti Jugoslavije, a sadri i Krleinu filozofiju povijesti. Dok prethodni romani ne
zahtijevaju od itatelja uranjanje u ideoloko-povijesni okvir iz kojega je nastala
jugoslavenska drava, a po svom su ostvaraju univerzalniji i svjesno inovativne m
odernistike strukture, "Zastave" su pisane kao golem so lilokvij u kojemu pisac v
ie uope ne haje za anrovske konvencije ni za efekte privlanosti itateljstvu. Taj posl
jednji veliki roman je Krlein obraun, ali sa samim sobom. Kao bujica tee radnja koj
a poinje arhetipskim sukobom oca i sina Emerikih, i k oja u svom toku guta konvenc
ije, anrove i stilove - sve s ciljem to plastinijega prikaza jugoslavenske ideologi
je i hrvatske sudbine u presudnim momentima prva dva desetljea 20. stoljea. Krleu s
u esto (naravno, dok je imao status dravnoga pisca u SFRJ, potajice) prozivali to s
e nije javno distancirao od komunistikoga totalitarizma i to se stalno vraa na "aus
tro ugarske teme". Ta je ocjena nepravedna i povrna. Autor se obraunao s totalitar
izmom, bilo koje boje, u politikim romanima. Njegov uvid da je za hrvatsku nacion
alnu sudbinu vanija Jugoslavija (kao ideja) od komunizma (kao ideje) nedavna je p
rolost vie nego dostatno potvrdila. U "Zastavama" je bilo kakva ideja jugoslavenst
va temeljito razorena, pa su nagrade koje je taj roman dobio u d oba SFRJ samo z
nak pieva statusa nedodirljive veliine, a i, valja rei, mjeavine plitkosti i nezainte
resiranosti ondanje politike i kulturne elite, koja vjerojatno nije ni primijetila
svu subverzivnu snagu "Zastava". Nabijene politikom povijeu, nezaboravnim likovima
i situacijama, problematiziranjem hrvatske, srpske, makedonske i albanske nacio
nalne sudbine, "Zastave" su istovremeno i nadgrobni spomenik jugoslavenstvu i pr
omiljanje usuda naroda koji su tvorili tu zajednicu. Eseji Krlein esejistiki opus g
olem je (obuhvaa moda izmeu 30% i 50% njegova djela), izuzetno raznovrstan i bogat,
te sredinji po znaaju za autora. Nasljednik i protagonist srednjoeuropske tradici
je intelektualiziranoga esejizma (kakvu nalazimo, npr., kod Krausa i Rilkea, pis
aca koji su snano utjecali na Krleu), pisac je u esejiziranju cijeloga svoga prozn
oga spisateljstva nerijetko izbrisao granice meu anrovima: tako se misaono-esejist
iki pasai pojavljuju u romanima i novelama, a posebno u dnevnicima i putopisima. O
soba izuzetno irokih interesa, Krlea je u svom esejistikom spisateljstvu obuhvatio
politiku, glazbu, knjievnost, likovnu umjetnost, drutvene pojave i velike linosti e
uropske kulture, povijest, medicinu, filozofiju i druga podruja humanistike i drut
venih znanosti. Neka
43
izdanja pievih djela u esejistiku ubrajaju golem korpus Krleinih zabilje aka o leksi
kografskim pitanjima (dok je bio ravnateljem Leksikografskog zavoda), izaao pod n
azivom "Marginalia lexicographica", te niz opservacija o svemu i svaemu, tiskanom
kao viesvezana "Panorama pogleda, pojava i pojmova". Eseji su izdavani bilo ka o
posebne knjige ("Evropa danas", 1935, "Deset krvavih godina", 1937, "Eppur si mu
ove", 1938, "Knjiga studija i putopisa", 1939, te polemiki "Dijalektiki antibarbar
us" i "Moj obraun s njima", 1939, 1940), a nemali dio ostalih tekstova izaao je u
izdanj ima naslovljenima samo kao "Eseji". U tako bogatu, upravo golemu opusu, r
azvidne su sljedee znaajke: stil je karakteristian Krlein, bujan i gongoristiki, esto
pretovaren neologizmima i bljeskovitim asocijacijama; enciklopedijska inteligenc
ija pieva suvereno barata nizom disparatnih pojmova i dovodi ih u asocijativne sve
ze; nemali broj eseja pripada mijeanom anru jer se u njima pojavljuju dramski i po
etski fragmenti. U tekstovima posveenim glazbenicima, piscima, slikarima, povijes
nim linostima ( Chopin, Petar Dobrovi, Proust, Erazmo Roterdamski, Paracelsus,..),
Krlea je dao sjajne portrete osobnosti smjetene u kontekst vremena i dominantne k
ulture. Tekstovi su prezasieni estetskim senzibilitetom, ak i kad se pie o relativn
o prozainim pojavama. Autorovi eseji o politici i povijesti su problematiniji: stu
dije o hrvatskom nacionalnom usudu, o linostima Supila i Radia maestralni su, i po
vrijednosti rasvjetljavaju mnoga vorita nacionalne prolosti i problematike bolje n
ego struna historiografska djela. Tekstovi pak o svjetskoj politici, skandalima (
afera Stavisky) i ideologijama (Brest-Litovsk, Lenjin, polemike o socijalno angai
ranoj umjetnosti) osciliraju: nerijetko protkani briljantnim uvidima, bitno su o
slabljeni Krleinom fiksacijom na lenjinizam i komunistiku ideologiju. Pisac nije n
igdje problematizirao marksistiku ideologiju niti sovjetsku totalitarnu praksu, p
a se stoga za taj dio njegova opusa moe rei da je uvelike zastario, a u mnogim vid
ovima upravo smijean kao primjer politike kratkovidnosti, pristranosti i dogmatizm
a. Istina je da je Krlea napadao domatizam komunistike partije u umjetnikim pitanji
ma, no nikada nije ozbiljnije doveo u pitanje totalitarizam komunistikoga svjeton
azora. Krleini eseji pripadaju vrhunskim djelima toga anra u svjetskoj knjievnosti.
Najbolji su u onim dijelovima u kojima autor daje oduka svomu estetskomu senzibi
litetu i stva ra dojmljive, nekad kvazidramske, nekad pak impresionistike studije
iz podruja hrvatske nacionalne problematike, umjetnosti i europske kulture. Vidl
jivo slabija su djela filozofskih, ekonomskih i analitikih pretenzija u kojima au
tor pokuava secirati ra zne idejne probleme (psihoanaliza, razni metafiziki sustav
i). Iako veoma naitan i informiran, Krlea je bio poglavito umjetniki, a ne filozofs
ko-analitiki intelekt, pa su ti radovi bitno inferiorniji u usporedbi sa studijam
a njegova uzora Krausa. Glede pieve politike esejistike posveene svjetskoj politici,
jo je vidljivija dihotomija izmeu sjajnih uvida u politike makinacije meuraa i apolo
getike komunistike ideologije. Krlein esejistiki opus sadri istodobno izuzetne vrjed
note, poglavito o umjetnikim, kulturolokim i nacionalnim temama, kao i dobar dio d
rugorazrednoga spisateljstva, ponajvie o politiko-ideolokoj i religijskometafizikoj
problematici. Dnevnici, zapisi i memoarska proza Krleini memoarski zapisi i dnevn
ici idu u red najvrjednije svjetske literature toga anra. Hrvatski je pisac ostav
io impresivan korpus u ovom, za knjievnost pomalo marginaliziranom i slabije vrje
dnovanom anru: Krlea je dnevnik vodio od 1914. do 1977., a tekstovi su
44
objavljeni 1977. u pet knjiga. Godine 1988. tiskani su "Zapisi s Tria", dnevnikomem
oarski zapisi u nekoliko knjiga. U taj korpus spadaju i jasno izdvojeni tekstovi
poput "Djetinjstva 1902.-1903." (u kojem Krlea opisuje proces odrastanja i dozri
jevanja tekst je tiskan 1952.). Posebna, i vjerojatno najbolja Krleina intimna kn
jiga, jedan od vrhova moderne europske misaone i ispovjedne knjievnosti su "Davni
dani", spoj dnevnika, memoaristike i kasnijih autorovih redaktura (velik dio pr
oznoga uratka potjee iz razdoblja 1. svjetskoga rata, no pisac ga je pedesetih go
dina dosta radikalno revidirao). Tematski veoma raznorodna, Krleina memoarska ese
jistika i dnevniki zapisi su sklop pievih zapaanja o svakodnevnosti ivljenja, asocija
cija i reminiscenicija na prijatelje (i neprijatelje), razmil janja o filozofskim
, etikim, politikim, umjetnikim, knjievnim i inim problemima, zabiljeke snova, promil
anje prolosti i djetinjstva, razraivanje enciklopedijskih natuknica koje su pobudi
le autorovu znatielju. Po kakvoi ostvaraja, dnevnici i memoarska proza pripadaju v
rhunskim djelima zapadne knjievnosti te vrste. Citati

Sauvaj me Boe srpskog junatva i hrvatske kulture. Ljudi se meusobno varaju, lau jed
ugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to i
m esto potenoljudski izgleda nerazmjerno hrabrije nego da jedni drugima kau golu is
tinu. S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo.
Djela Poezija i proza

Pjesme I i II, (1918.) Pjesme III, (1919.) Hrvatski bog Mars (1922.; potpuna i konan
arijanta 1933.) Pjesme u tmini (1937.) Novele (1924.) Hiljadu i jedna smrt (1932.) P
atak Filipa Latinovicza (1932.) Novele (1937.) Balade Petrice Kerempuha (1936.) Na ru
u pameti (1938.) Banket u Blitvi (1938.), (1939.), (1962.) Zastave (1969.)
Drame

Kraljevo (1915.) Kristofor Kolumbo (1917.) Michelangelo Buonarroti (1918.) U logoru

0.) "Adam i Eva" (1922.) "Galicija" (1922.) "Golgota" (1922.)
45
Vujak (1924.) "Gospoda Glembajevi" (1929.) "U agoniji", (1928.) Leda, (1930.) Aretej
1959.) "Deset krvavih godina", (1937.)
Gospoda Glembajevi
Ciklus drama o Glembajevima Ciklus drama o Glembajevima ( Gospoda Glembajevi, 19
28., U agoniji, 1928., Leda, 1931.) zajedno s proznim fragmentima novelistikog ob
lika o nekim junacima te dramske trilogije najsnanije su Krleino dramsko ostvarenj
e. U tom dramskom kompleksu Krlea slika rodoslovlje patricijske donjogradske zagr
eba ke obitelji, posebice njene posljednje izdanke, od najave propasti tik prije
Prvog svjetskog rata do konanog sloma potkraj dvadesetih godina, opisujui je u nje
zinu usponu i padu, vrsto fiksiranu u drutveno-moralnom i povjesnom kontekstu. Tem
atski je to kritikoanalitika sinteza Krleina obrauna s plemiko-graanskim degenerirani
i patolokim elementom nae sredine, kojeg je okarakterizirao kao neko naporno, sret
no i nadareno kretanje egzistencija koje se probijaju iz blata, zloina, nepismeno
sti, dima i lai do svjetlosti, profita, ukusa, dobrog odgoja, gospodskog ivota.. Gl
embajevi u dramskom smislu usporeeni s prvim Krleinim dramama znae zaokret od vanjs
ke, simbolike drame prema produbljivanju psiholokih sukoba. Ma koliko izgledalo da
se sukob dogaa na drutvenom planu u meusobnim odnosima pojedinih protagonista, tem
eljni se dramski konflikt stvarno zbiva u svakom liku posebno, to nepobitno govor
i da Glembajevi nisu primarno drutvena, nego psiholoka drama. Radnja: Radnja se zb
iva u Zagrebu, u kui Ignjata Glembaja u noi nakon proslave jubileja banke Glembay
Ltd. 1913. godine. Likovi

Naci (Ignjat, Jacques) Glembay, bankar, ef firme Glembay Ltd., pravi tajni savjet
nik (69 godina) Barunica CastelliGlembay, njegova druga legitimna supruga (45 god
ina) Dr Phil. Leone Glembay, sin Ignjata i prve mu supruge roene BasilidesDanielli
(38 godina) Sestra Angelika Glembay, dominikanka, udovica starijega Glembajevog
sina Ivana, roena barunica Zygtmuntowicz Beatrix (29 godina) Titus Andronicus Fa
briczy-Glembay, kuzen bankara Glembaja, veliki upan u miru (69 godina) Dr Iuris P
uba Fabriczy-Glembay, odvjetnik, pravni savjetnik firme Glembay Ltd., njegov sin
(28 godina) Dr Med. Paul Altmann, lijenik (51 godina) Dr Theol. et Phil. Alojzij
e Silberbrandt, informator baruniina sina i njen ispovjednik (39 godina) Oliver G
lembay, sin barunice Castelli i bankara Glembaya (17 godina)
46
Ulanski Oberleutanant Von Ballocsanszky (24 godine) kamerdiner, sobarice, gosti
Sadraj in prvi Crveni salon. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Gl
embay. Sve je puno gostiju. Na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika, udovica
Ivana Glembaya, (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. Vitka j
e i otmjena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju stoji Leone Glembay. Ima pros
ijedu kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ustima ima lulu. Leone poinje razgovarat
i o Kantu i Euleru te o logici i matematici. Prvi put izlazi na vidjelo da je Le
one zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u to vjeruje u glembaj
evskoj kui. Govori joj da ju je gledao cijelo veer. Angeliki postaje neugodno. Dol
aze do portreta Angelike i poinju razgo varati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberb
randt. Svi razgovaraju o portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u n
jemu stalno nalazi pogreke. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portret
a. Svi dolaze za njom. Ona poinje ispitivati Fabricz ya o ljudima na portretu. Do
k Fabriczy govori o njihovim dobroinstvima Leone pria da je tono da su svi Glembaje
vi varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. Fabriczy je bio zauen tim
njegovim stavom. Dolazi Puba traei barunicu. Sav je razdraljiv jer se nitko osim nj
ega ne brine za nedavni dogaaj. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore
o obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to treba demantirati u novinama
. U to dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni oituju se to treb
a napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Govori da s
u je oslobodili i da o tome vie ne govore jer je uzrujavaju. Puba pita Glembaya to
da radi. Ovaj odgovara da se tome protivi, a barunica govori da je boli g lava.
Puba poinje itati lanak u kojem se sve objanjava: Sino se oko devet sati s treeg kat
bankarove kue bacila krojaka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesenim djeteto
m nakon to je bila izbaena iz Glembayeve kue. Prije toga njenu je svekrvu pregazila
barunica sa svojom koijom, ali bila je osloboena optube. lanak optuuje barunicu za u
bojstvo svekrve i krojaice.. Glembay vie ne moe sluati i trai Pubu da prekine itati.
uba poinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve lanke u tisku. Glem
bay opet ustaje protiv toga. Leone cijelo vrijeme pozorno sluajui govori im da nik
akvim rijeima ne mogu oivjeti mrtvu enu. Barunica se buni ne misli li on da je ona
za to kriva. On pree preko tog pitanja. Pone govoriti da je razgovarao s tom enom i
da je ona traila samo jednu Singericu. On joj je rekao neka se ne poniava i neka
ode. Kada je otila, otiao je i kupio Singericu te poslao na njenu adresu. Puba u t
ome vidi priliku da se demantiraju novine, a Leone tom ne moe vjerovati. Barunici
je svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u vrt
. U daljini se uje grmljavina. Dolazi do svae Leonea i Silberbrandta. Silberbrandt
govori da je uo razgovor izmeu Leonea i krojaice i da je uo da je Leone rekao da bi
najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara optuujui barunicu i nj
enom lanom dobroinstvu. Silberbrandt je poinje braniti, a Leone ga optuuje da je bar
uniin ljubavnik. To sve slua Glembay na terasi. Gosti odlaze. Neki priaju o vezi Le
onea i Angelike. in drugi Zbiva se trideset minuta poslije. Sve se zbiva u sobi L
eonea Glembaya. On pakira kovege. Tu se nalazi i Silberbrandt. Optuuje Leonea da g
a nije trebao optuiti pred svima. Da mu je to rekao u etiri oka jo bi mu i mogao op
rostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta. Netko
pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne.
47
Glembay ostane stajati. Silberbrandt se ispria i povue iz sobe. Nastavlja se dijal
og izmeu oca i sina. Poinju g ovoriti o Leonovu slikanju, grmljavini, nekom ncessai
reu stalno izbjegavajui temu. Konano Leone upita zato je doao. Glembay mu govori da
je uo svaku njegovu rije i da li je to istina. Leone govori da je suvino da razgova
raju. Glembay eli da prijateljski razgovaraju, ali Leon to odbija. Glembay trai do
kaze, a Leon kae da ih nema. Leon poinje razgovarati o obitelji. Govori da je baru
nica za sve kriva. Njegova se sestra Alis se utopila jer je saznala da je mladi u
kojeg se zaljubila ljubavnik barunice. Takoer optuuje barunicu za smrt majke koja
se otrovala. Govori kako se sjea da je odmah slijedeeg dana barunica dola k njima
s kitom ljubiica i psom i da nije ni izmolila Oe na, a ve se prekriila i otila u salo
. Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv, a ne
Glembayeva. Leone optuuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je jo majka
bila iva i da jo uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela z
emlja. Glembay odgovara da ga je barunica nauila ivjeti i da nema nikakvo prava da
je optuuje. Tada se poinju svaati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leo
neova majka. Ponovo se vraaju na to kako je Leone optuio barunicu da ima ljubavnik
a. Leone Glembayu daje pisma, naena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice
, pisana baruniinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma ne priznaje. Tada
Leone poinje vrijeati barunicu to rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konanu
dva puta udari Leonea raskrvavivi mu lice. Konano Leone priznaje da je barunica i
njega zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. Glembaya poinje proba
dati srce. Zove slugu da ode po barunicu. Ne mogu je nai u sobi. Glembay postaje
sumnjiav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je bila. Ona slae da je bila u v
rtu jer ima migrenu. Glembay ponavlja: M -m-m-igre-na? U tom mumljanju padne. Bar
unica izvan sebe trai da netko donese leda. in trei Glembayeva spavaa soba. Na poste
lji lei Glembay. Do njegovih nogu, na klecalu, klei sestra Angelika. Leone slika o
ca. U naslonjau sjede Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann. Svitanje. Na telef
onu razgovara Puba Fabriczy dogovarajui sastanke odbora. Fabriczy, Altmann i Silb
erbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti razgovara s medicinskog, a Sil
berbrandt s vjerskog stajalita. Leone nije zadovoljan skico i potrga je, a Puba u
zima komadie i na stolu ih slae u cjelinu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama
govorei da to nije dobro. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pas
iva vie od pet milijuna. Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Gle
mbaya. Ostaje sama s Leoneom. Pita ga zato je mrzi, to mu je skrivila. On uti. Govo
ri Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kui. Govori kako j
e njen sin ve poprimio glembayevska obiljeja, kako se u njemu ve razvija zloin. Vraa
se Angelika. Donosi kravatu. Leone odlazi na telefon. Vraa se i govori barunici d
a je treba direktor Trgovake banke. Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje
slabo. Angela ga dovodi do divana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao Gl
embaya. Govori da postoji samo jedno rjeenje, a to je ubiti se. Dolazi barunica p
oput luakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da ju je pokrao. Angeliki govo
ri da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone joj govori: Mar napol
je. Ona mu govori da je ta kua njeno vlasnitvo, da je nitko ne moe otjerati. Opet op
tuuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeo samo ono to je ona od njega krala sve
te godine. Govori joj da uti. Barunica optuuje da su svi Glembayevi ubojice i vara
lice. Leone uzima kare s govori: Ni rijei vie! Barunica pone vikati to hoe od nje.
je eli pograbiti, ali ona pobjegne. On potri za njom. uje se lupanje vratima, razb
ijanje stakla. Barunica vie: Pomo! Ulazi sluga i uzima instrumente dr. Altmanna. Gov
ori da je barunica zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.
48
Psiholoka i socijalna drama Temeljni dramski konflikt se zbiva u svakom liku pose
bno i zato je to psiholoka drama. Prvi lik je Leone koji uporno bjei od svog naslj
ea kao Glembaya, od svoje krvi i pokuava u sebi zatomiti sve osjeaje koji ga podsjea
ju na to da dolazi iz obitelji ubojica, varalica jer ne eli sebi ni drugima prizn
ati da je i on takav. U drugom inu Leone se sukobljava s ocem dok se u njemu vodi
sukob s glembajetvinom koju nosi u sebi, tom geneoloki batinjenom crtom nagonskog
i animalnog. Kada uzvrti ocu, ne udarcem nego priznanjem da jei sam prije 17 god
ina bio baruniin ljubavnik, Leone je shvatio da unato njegovoj senzibilnosti i nao
brazbi dominira glembajevska krv. Dramski sukob se odigrava i na drutvenom planu.
Leone se sukobljava s lijenikom Altmannom i Silberbrandtom i otkriva odbojnost s
pram prava koje njihov a zanimanja polau na ljudske due i tijela. U svai s ocem pri
sjea ga ime se bavila njegova supruga prije nego je postala Glembay, a na kraju dr
ame se i vidi da ona nije bila nikakva gospoa. Sluaj Rupert-Canjeg takoer dramu obl
ikuje u socijalnom smis lu. Glembajevi sebe vide iznad gradskih siromaha i obinog
puka i za njih ne pokazuju nita osim prezira i gaenja smatrajui ih parazitima drutv
a. Ne pada im na pamet da odgovaraju za njihovu smrt jer smatraju da su drutvu uin
ili uslugu. Hamletska obiljeja u Leoneu i tragina podvojenost osobnosti Leone kae A
ngeliki: Od prvog dana, kad sam poeo razmiljati, ne radim drugo nego se borim prot
iv Glembaya u sebi. Ta borba protiv Glembaya u sebi borba je protiv vlastitog bio
lokog naslijea, protiv G lembayevske krvi koje je Leone toliko svjestan bez obzira
na svoje pozivanje na profinjenu venecijansku krv svoje majke. Opteretivi Leonea
biolokom podreenou Krlea je prejudicirao i njegovu vlastitu tragediju. Leone je Glem
baj, nagao, bori se sa svojim ivotinjskim nagonima, ali on je pravi Glembaj i ne
moe pobjei od toga. Zato je on tragian lik, pokuava pobjei od samoga sebe, pokuava se
oduprijeti nasljeu, ali njegova sudbina je ve ranije odreena jer njegovim ilama tee k
rv Glembaja. Hamletovsko u Leonu je njegova sumnja vezana uz okolnosti samoubojs
tva njegove majke. On smatra da je njegov otac kriv, bilo da je samo psihiki naud
io njegovoj majci i tako je otjerao u smrt ili da je on sam nju ubio kako bi mog
ao biti s barunicom Castelli. Oprenost enskih likova u Glembajevima i Leoneov odno
s prema njima Angelika je dominikanka i Leone osjea privrenost spram nje; ona je m
ila, draga, puna razumijevanja i jedina osoba koju Leone potuje od svih ukuana. Ka
o da u Angeliki trai majku, iako je ona mlaa od njega. Angelika je utjelovljenje s
piritualnog, a barunica Castelli tjelesnog i nagonskog.. Ona je svjesna tjelesno
g u sebi i to ne porie i iako ju Leone prezire ona ga pokuava smekati i u tome i us
pijeva prisjeajui ga na njihovu vezu otprije 17 godina. Barunica Castelli je lik k
roz koji se najjasnije prelama dvojnost Leoneova karaktera. Ispoetka, on nju mrzi
zbog toga to smatra da je dijelom kriva za smrt njegove majke, smrt Zygmuntowicz
a te smrt njegove sestre Alice. Ali kada barunica kae da ga je iskreno voljela on
da se u Leoneovim oima oblikuje u okvirima biblijskog arhetipa bludnice i patnice
i Leone prema njoj osjea i neku simpatiju. Ali nekoliko trenutaka kasnije, sazna
vi za financijski slom, barunica se sputa na nivo razbjenjele prostakue i vrijea sve
oko sebe, ukljuujui i sestru Angeliku te Leone ponovno uvia kakva je ona zapravo i
ubija je.
49
8. Miroslav Krlea: Povratak Filipa Latinovicza O romanu (Povratak=Povratak Filipa
Latinovicza) Povratak Filipa Latinovicza prvi je cjeloviti moderni hrvatski rom
an: po strukturi vrlo sloen, bez klasine, standardne kompozicije i razgranate fabu
le, vieslojevit u svojoj sadrajnoj i misaonoj strukturi. Roman govori o problemima
mladog hrvatskog intelektualca, slikara Filipa Latinovicza koji ne osjea pripadn
ost ni domovini ni svom zaviaju ni svojoj obitelji, ve je potpuno otuen od svijeta.
Jednim dijelom, radi se i o romanu-eseju jer su itavi fragmenti teksta zapravo e
seji o umjetnosti i slikarstvu. Roman je to o jednom povratku, o vraanju u zaviaj
glavnog junaka Filipa nakon dugogodinjeg izbivanja, ali istodobno i povratak u vl
astito djetinjstvo, vezano za unutranje ralanjivanje osobnosti, retrospektivu prijee
nog puta u ivotu, pokuaj da se osmisle odreeni emocionalni, gotovo podsvjesni senzi
biliteti i da se dobije odgovor na niz intimnih, egzistencijalnih pitanja koja m
ue glavnoga junaka. To je zapravo proustovska tema ( Marcel Proust; Combray, U po
trazi za izgubljenim vremenom). Krlea Filipa promatra kao hipersenzibilnu osobu o
ptereenu nizom osobnih kompleksa: od pitanja tko mu je otac i kakva mu je majka,
te neizbrisivih trauma iz djetinjstva, do osjeaja iskorijenjenosti, ivotne nesigur
nosti i besperspektivnosti, naposljetku, osjeaja posvemanje osobne rastrojenosti s
potpuno razbijenom slikom svijeta. Roman je napisan 1932. godine. Promatran u k
onetsktu cjelokupna Krleina d jela roman predstavlja nastavak Krleina kompleksnog
ciklusa o Glembajevima. U jednom svom eseju Ivo Frange istie da je Povratak organs
ki dio Krleine goleme freske o Glembajevima i glembajevtini kao tipu ivota. Sredinji
lik romana je slikar Filip Latinovicz, a tema romana naznaena je ve u naslovu: to
je povratak, povratak koji predstavlja inventuru cjelokupna Filipova ivota i suel
javanja s egzistencijalnim tajnama i osobnim kompleksima kojih je podrijetlo u n
jegovu djetinjstvu. Mnoga su pitanja koja Filip otvara svojim povratkom, no za n
jega kljuno je pitanje osobnog identiteta, pitanje izvorita i granica vlastite oso
bnosti. Na pitanje osobnog identiteta nemogue je odgovoriti bez razrjeenja tajne oi
nstva koja je dominirala njegovim djetinjstvom. Pitanje oinstva zapravo je pitanj
e Filipova identiteta. S ovim kljunim pitanjem isprepletena su i mnoga druga: odn
os umjetnika i drutva ( Filip je slikar), pitanje vlastitog talenta i umjetnike in
spiracije, pitanje nacionalnog identiteta i u krajnjo j liniji pitanje o smislu i
vota uope. Iako je Povratak prvenstveno roman o pojedincu, on je istodobno prikaz
hrvatskoga drutva 2. i 3. desetljea 20. stoljea. Radnja romana zbiva se u razdoblj
u od nekoliko mjeseci proljea, ljeta i jeseni drugog ili treeg desetljea 20.st., meu
tim, vremenski raspon romana obuhvaa gotovo cijeli Filipov ivot, sve do njegovih n
ajranijih sjeanja. Pripovjedaka sadanjost ispreplie se, u Filipovim sjeanjima, s prip
ovjedakom prolou, dovodei do simultanosti zbivanja, svojstvenoj Proustovim romanima,
koja dokida kronoloki slijed dogaanja. Kao i kod Prousta, povratak u prolost motivi
ra se asocijativnom tehnikom pripovjedanja. Ako govorimo o mjestu radnje, ono je
jasno iskazano (Zagreb, Kostanjevac), ali Krlea se esto koristi globalnim rimskim
terminom: Panonija, mislei na uski pojas sjeverne Hrvatske izmeu Save i Drave. Sl
ika panonskog blata nosi sa sobom implikcije stoljetne hrvatske zaostalosti, a P
anonija je u
50
stanovitom smislu i mitska zmlja u ije blato stoljeima tonu civilizacije i ljudske
egzistencije kao da ih nikada nije ni bilo. U kompoziciji romana lako se uoava n
jegova trodjelna struktura. Prvi dio romana, Filipov povratak na Kaptol, evokaci
ja je Filipova djetinjstva. Taj dio romana je statian i retrospektivan, proet inte
nzivnim unutarnjim doivljajima. Stapanje prolosti i sadanjosti i asocijativna tehni
ka pripovjedanja u tom su dijelu najdosljednije sprovedeni. Slike djetinjstva ne
zadrivo naviru, a sve to vidi i ega se sjea Filip pokuava objektivizirati u koloristi
i slikarski doivljaj. Drugi dio romana Filipo je susret s vlastitom panonskom hrv
atskom podlogom, njenom ruralnom, animalnom i mitskom komponentom olienom u liku
foringaa Joe Podravca i posjedniko-inovnikim krugom oko Silvija Liepacha plemenitog K
ostanjevakog. Ovaj dio romana nosi obiljeja socioloko-staleke studije. Trei dio roman
a psiholoka je studija triju vanih likova: razdraljive i erotizirane Boboke, biveg ov
eka Baloanskog i tajanstvenog Kyrialesa.Ovaj dio romana nosi naglaena dramska obil
jeja. Kao prilog tezi da Krlein roman u svom ispreplitanju lirskoga, epskoga i dra
mskoga zapravo predstavlja tip proze drmskog karaktera, nalik romanima Dostojevs
kog, mogu se navesti dosta jasno izraene tri osnovne dramske kompozicije: ekspozi
cija (Filipov povratak), dramski zaplet (Kostanjevac) i rasplet (posljednje pogl
avlje, otkrie oinstva, ubojstvo). Svi bitni odnosi meu likovima razrjeavaju se u pos
l jednjem poglavlju, ali i ostvaruje Filipov predosjeaj da e boravak u Kostanjevcu
biti sudbonosan. Na stilskoj razini svijet romana obiluje bizarnostima. Krlea, s
hodno ekspresionistikoj poetici, svijet promatra kao grotesku, a njegovi likovi k
atkad su na granici stvarnosti i karikature (banska savjetnica gospoa Rekettye).
U romanu se osjea snaan utjecaj psihoanalitikih teorija o tretiranju ovjekove spolno
sti i nejasnih mranih poriva koji vladaju likovima. U pripovijedanju se Krlea kori
sti razliitim tehnikama: sveznajuim pripovjedaem, dijalogom, monologom, unutarnjim
monologom. Asocijativna proza toka svijesti prirodno je monoloka, ak i u dijalozim
a u romanu u velikoj su mjeri esejistiki monolozi. Ipak, sve te tehnike, pa mogli
bismo rei i likovi, upotpunjuju jednu jedinu viziju svijeta- Filipovu. Radnja: N
akon 23 godine izbivanja stigao je Filip jednog jutra na kaptolski kolodvor.. De
talji obiteljske kue:truli zid, poznata vrata, bude u Filipu muno sjeanje na to kak
o ga je prije 23 godine majka izbacila na ulicu nakon to je ukrao stotinjarku i p
otroio je provodei se sa sumnjivim enama. Posjet nekadanjoj majinoj trafici izaziva u
Filipovoj svijesti provalu slika iz djetinjstva koje je bilo otrovano majinim non
im izbivanjima i glas inama da mu je otac biskup. Filip je ovjek duboko zahvaen ne
mirom i taj nemir pravi je razlog njegova povratka. Svijet se za njega razbio na
detalje kojima nije u stanju udahnuti neki smisao. Promatrajui tog jutra micanje
ljudi na ulici, Filip vidi samo sliku kaosa i ivotinjske izmjene materije. Boje,
Filip je slikar, poele su u njemu sivjeti. Ugledavsi svoj odraz u kavanskom ogled
alu, jedan ovjek, blijed, neispavan, umoran, prosijed, s dubokim podonjacima i goruo
m cigaretom na usni, uzrujan, ispijen, ustreperen., Filip poinje sumnjati u identi
tet vlastitoga ja. Na put u Kostanjevac, kamo se preselila njegova majka, kree s
foringaem (voza) Joom Podravcem. Dok su se vozili pokraj jedne prizmenice zatvoreni
h prozora Joa Podravec prezirno izgovara rije frajle. Ta sablasna rije budi u Filipu
uspomenu na njegov neslavni bijeg iz javne kue nakon to mu je jedna od javnih ena i
ntimnim glasom poela govoriti o njegovoj majci i njenom ljubakanju s kanonicima. i
votna pria Jore Podravca, koju mu ovaj
51
putem raspreda, prua Filipu materijal za meditaciju o stoljetnoj (panonskoj) zaos
talosti, daleko od svakog civilizacijskog napretka, o beskrajnoj udaljenosti nje
govih slikarskih dvojbi od filozofije ovog Panonca, koja se moe svesti samo na je
dan imperativ:opstati. Ono to e kod Filipa, za vrijeme boravka u Kostanjevcu, traj
no izazvati nemir, bit e njegova majka i njezina elja da se raduje ivotu i uiva u tek
o izborenom socijalnom statusu. Ona naruuje od Filipa vlastiti portret u crnini,
no ono to Filip prenosi na platno je groteskna slika ostarjele bordel-dame. Postu
pno, preko majke, Filip upoznaje kostanjevaku drutvenu stvarnost i krug ljudi oko
presvijetlog Silvija Liepacha plemenitog Kostanjevakog, bliskog prijatelja svoje
majke. Liepach, nekadanji veliki upan upanije koransko-glinske, koji je svja promak
nua kupovao nepotpisanim lancima kako je Hrvatska jedna fikcija, pripada inovniko-po
sjednikom sloju koji vegetirapo provinciji hranei se uspomenama na jedan netragom
nestali svijet. Jedan od razloga Filipova zadravanja u Kostanjevcu je i Boboka Rad
ajeva, kasirica (blagajnica) u kavani Kod Krune, ena za kojom su se dovukli glasovi
da je moralno i materijalno upropastila svog zadnjeg ljubavnika odvjetnika Baloa
nskog i skrivila smrt njegove ene. Sjedenje u Kruni i razgovori s Bobokom postaju Fi
lipova svakodnevna potreba. Ta pretjerano erotizirana ena s crtama nimfomanke poin
je Filipa neodoljivo privlaiti i erotski i ljudski. Filipovo drutvo kod Krune je Bob
okin kostanjevaki trabant Vladimir Baloanski koji je, hipnotiziran njenim erotskim
fluidom, skliznuo od uglednog graanina i uzornog mua do sjene ovjeka, dopavi zatvora
i ludnice, a sada vegetira uz Boboku na raun njezine samilosti. Tjelesni Bobokin u
tjecaj ponovno budi u Filipu slikarsku energiju. Vraajui se jedne veeri s Bobokom s
protenja Svetoga Roka, gdje je Filip doivio sudar primitivne, ruralne, barbarske a
tmosfere i religiozne ideje kojoj je protenje posveeno, dok su no oko njih parale m
unje, Filip iznosi Boboki svoju grandioznu slikarsku viziju raspetog Krista koji
je jedini most po kome se moe spasiti ovjek iz blata i smrada. Izvor novog Filipova
nemira je dolazak u Kostanjevac Sergeja Kirilovia Kyrialesa, zagonetnog Grka s Ka
vkaza, dermatologa i doktora fiziologije. On je stari, dugogodinji Bobokin prijate
lj, a Filip sumnja da je jedan od njezinih bivih ljubavnika. Od njegova dolaska B
oboka se sve vie udaljava od Filipa. Pred tim zagonetnim ovjekom Filip osjea snaan ko
mpleks i nferiornosti, gotovo straha. U dugim nonim raspravama kod Krune, uz rakiju
, u dimu cigareta, taj cinik svojim vulgarnimmehanicistikim materijalizmom, svodei
sva ljudska pitanja na tajne fiziologije, naoko superiorno, mada je i sam jedan
promaen ovjek, razara Filipove idealistike koncepcije o slikarstvu i iluzije o vla
stitom talentu, rujui zapravo po Filipovim intimnim sumnjama. Poslije jedne takve
pijane none rasprave o smislu i zadnjim istinama umjetnikog stvaranja koju Filip
naprasno prekida gurnuvi silovito stol, nemoan da se drugaije odupre razornoj Kyria
lesovoj logici, cijelo drutvo bilo je svjedok ubojstva koje se doggodilo pred gos
tionicom. Nadnosei se nad ubijenog foringaa Baloanski izgovara rijei pune zlokobnog
predskazanja:emu tu mnogo rijei? ovjek uzme kuhinjski no, pa izravno u crijeva! To je
najjednostavnije! Mir nichts, dir nichts! Poslije te pijanke Boboke nije dva dana
bilo na blagajni i Filip se odluuje posjetiti je. Pribliivi se prozoru njezine sob
ice kao u neja snom infernalnom snovienju ugleda neobian prizor: dva tijela to se m
iu u postelji dok Baloanski za stolom mirno ita novine. Ipak je pokucao i uao. Boboka
ga hladno prima ostajui u krevetu, dok Kyriales, sjedei pokraj nje, kao da nastav
lja tamo gd je ga je Filipov dolazak prekinuo:pria o svojim doivljajima s prologodin
jeg putovanja Sicilijom. Izmeu ostalog, potpuno hladno ispripovijeda kako je u je
dnom zvoniku iz snanog trenutnog osjeaja tjelesnog gaenja jednoga djeaka bacio u kot
ao kipue bronce. Razvijajui dalje svoj pseudofilozofski traktat o smrti Kyriales i
znenauje Filipa pitanjem da li je ikada stajao pred samoubojstvom. Ve due vrijeme F
ilipa su uznemiravale misli o pravoj Bobokinoj prirodi. Ta ena ga je snano uzbudila
, pod utjecajem njezina tijela ponovno su se probudile njegove slikarske
52
snage, ali u njihovu su se odnosu od samog poetka dogale udne stvari. Dolaskom Kyri
alesa Filipov se nemir samo poveao. U svojim razmiljanjima prisjea se glasina da su
je nou viali s nadlugarom za njihova zajednikog posjeta austrijskom industrijalcu
Korngoldu i kako ju je usred noi vidio na balkonu Korngoldove sobe. No, tko je u
njihovu odnosu nedosljedan i mogu li se tu uope postavljati neka moralna pitanja
i nije li upravo on prepun malograanskih predrasuda-to Filipu nije jasno. Jednog
je dana ispod eljeznikog mosta naeno Kyrialesovo izmrcvareno tijelo. Svoju nihilist
iku filozofiju Kyriales je doveo do krajnjih konzekvenci. Vrativi se s pogreba, Bo
boka posjeuje Filipa. Odluila je otputovati i moli ga da joj do veeri osigura novac
za put do Hamburga. Te veeri, prije Boboke, Filipa posjeuje Boloanski i trai od njega
d je odgovori od putovanja prijetei kako nee dopustiti da ga bace preko palube. Uto
stie i Boboka, ali joj uzbueni Boloanski ne doputa da ostane nasamo s Filipom. Kako
bi izbjegla scenu, Boboka odlazi s Boloanskim ne uzevi novac koji joj je Filip prip
remio. Dogovaraju samo uobiajeni sastanak Kod Krune. U tim trenucima napeta iekivanja
, dok Filip sluti katastrofu, u njegovu sobu navraa majka i prigovara mu zbogveze
s takvom nemoralnom i opasnom enom kakva je Boboka. Uzrujan, Filip joj odvraa da u
pravo ona, koja je svoje materijalno blagostanje osigurala svojim tijelom, nema
nikakvo moralno pra vo suditi o drugim enama i bijesno bacivi album s majinim fotog
rafijama, trai da mu konano odgovori tko mu je otac. Na slici, koju mu majka prua k
ao odgovor, Filip prepoznaje Liepacha plemenitog Kostanjevakog. U tom trenutku na
vrata pokuca Baloanski, doao je otkazati novanu uslugu jer Boboka ne putuje. Filip
ne vjeruje njegovim rijeima, a ovaj mu daje nekakav papir na kome bi trebala biti
Bobokina poruka. Pribliivi papir svjetiljci Filip vidi da to nije nikakvo pismo ve
obian raun iz drogerije s krvavim otiskom neijeg prsta. Pogledavi Baloanskog vidi da
su ovome nogavice natopljene krvlju. Jednim luakim skokom niza stube Baloanski bjei
u no. Filip potri za njim. Kada je utrao u Bobokinu sobu, nalazi je u lokvi krvi, pr
egriena g rkljana.
Opis lika: Filip Latinovicz po mnogoemu je tipian intelektualac tridesetih godina
dvadesetog stoljea. On je umjetnik, slikar, visoko osjetljiv i egzaltiran do te m
jere da ponekad iskazuje manijakalne crte. On je prije svega ovjek koji u svojoj
otuenosti i sveopoj skepsi koja je vladala europskim duhovnim prostorom pokuava pro
nai neko vrsto uporite. Njegov povratak iz jedne od europskih metropola u provincij
alni Zagreb i gotovo barbarski Kostanjevac, motiviran je, prije svega, nemirom k
oji je poslejdica nemogunosti da u svojim slikarskim vizijma obuhvati totalitet iv
ota. Njegova osjetila kao da su otkazala poslunost, a svijet se za njega pretvara
u niz esto grotesknih detalja u ijem se besmislu poinje utapati i njegova vlastita
individualnost. U romanu se esto spominje rije podloga. Upravo je traenje emotivne p
odloge, na kojoj bi se ponovno uspostavilo jedinstvo Filipove linosti, osnovni ra
zlog Filipova povratka. Povratak Filipa Latinovicza psiholoki je roman, roman jed
ne svijesti. Ipak, ta je svijest u velikoj mjeri odreena jednom vanjskom injenicom
: on je nezakonito dijete trafikantice koja se bavila prostitucijom. Razrjeenje p
itanja oinstva klju je za uvrenje Filipova vlastita identiteta. Taj snani psihoanalit
ki kompleks, koji je otrovao njegovo djetinjstvo, uvjetuje Filipov pogled na svi
jet, a posebno ambivalentan odnos spram ena i spolnosti, koji doivljava kao neto to o
vjeka srozava na razinu ivotinje. Kraj romana podaje se dvostrukom tumaenju. Ostaj
e otvorenim, da li on predstavlja slom Filipova idealistikog nastojanja da slikar
skim doivljajem spozna svijet oko sebe ili bi se on mogao protumaiti kao katarza k
roz koju je bilo neophodno proi da bi se spoznalo samog sebe.
53
-Leone i Filip-dva Krleina povratnika Tema romana je povratak koji predstavlja in
venturu cjelokupna Filipova ivota i sueljavanja s egzistencijalnim tajnama i osobn
im kompleksima kojih je porijeklo u njegovu djetinjstvu. Mnoga su pitanja koja F
ilip otvara svojim povratkom, no za njega je kljuno pitanje osobnog identiteta, p
itanje izvorita i granica vlastite osobnosti. Na pitanje osobnog identiteta nemog
ue je odgovoriti bez razrjeenja tajne oinstva koja je dominirala njegovim djetinjst
vom. Filipu i Leoneu zajedniko je najprije to to se obojica vraaju kui nakon dugo go
dina izbivanja, obojica se vraaju kako bi razrjeili svoju prolost, slikari su, puno
putuju u potrazi za samim sobom, a na kraju se vraaju na mjesto odakle je poelo n
jihovo putovanje. Filip i Leone su intelektualci, oevi su im pripadnici visokog d
rutva koji su taj poloaj stekli na prljav nain. Kao slikari, obojica kroz svoje sli
ke pokuavaju spoznati svijet oko sebe i obuhvatiti totalitet ivota, ali ne uspijev
aju jer su zapravo lutalice koji na sebi nose nerazjanjene situacije iz djetinjst
va. -Odnos Filipa i majke Stav majke, Regine, prema Filipu u djetinjstvu odisao
je hladnoom pa je tako Filip u djetinjstvu bio prikraen za najprirodnije osjeanje l
jubavi i topline u obiteljskom domu. Trenutak kada je Regina istjerala Filipa iz
kue oznaio je konano stvaranje neprevladivog jaza izmeu Filipa i stvarnosti koja ga
okruuje. U trenutku Filipova povratka taj se odnos nije promijenio. Filip svoje
nove osjeaje prema majci nije mogao iskazati ni kao sin n i kao ovjek, ali je moga
o kao umjetnik: kroz njezin portret ija je izrada za njega predstavljala muenje, t
rebao je naslikati jednu bordelsku damu, a ne portret slikan za upana Liepach Kos
tanjevakog. Portret i Filipov doivljaj majke najbolje je okarakterizirala sama Reg
ina svojom reakcijom na sliku: Da jedan sin moe da gleda svoju majku na takav nain,
ka njen jedini sin na nju, to je alosno! U raspletu romana Filip je shvatio da je
odnos njega i njegove majke isti, dolazi do svae i njihovog poptu nog razlaza. -
Krleini brodolomci u romanu Boboka, Kyriales i Baloanski nose obiljeje drutvenih brod
olomaca, svi su oni stranci te uz svu duhovnu i materijalnu zaostalost sela u ro
manu je oslikan dubok i nepremostiv jaz izmeu drutvenih slojeva tog vremena, a u s
lici brodoloma veine njih izraena je mjisao o nemogunosti opstajanja takvih odnosa
pa je najavljen neizbjean kraj. Modernost Filipa Latinovicza Krlea se koristi razn
ovrsnim postupcima pri oblikovanju teksta; opisivanjem, naracijom, dijalogom, mo
nologom, unutranjim monologom. Krlea se esto koristi opisivanjem, a nain na koji op
isuje u skladu je s osjeajima glavnog lika, a budui da je Filip slikar ti opisi se
uglavnom odnose na vanjske elemente, ali ne zapostavljajui one akustine, mirisne
i taktilne. Kroz monologe i dijaloge, te posebno unutarnje monologe, Krlea nam pr
ibliava likove opisujui ih iznutra i izvana. U unutarnjem monologu likovi otkrivaj
u svoje misli, strahove i sve ono o emu razmiljaju. U dijalozima, koji se na Lipac
hovom dvoru vode i na vie jezika, izraavaju se socijalna obiljeja likova. Dijalog p
ri kraju romana daje dramsku napetost i ima bitnu ulogu u raspletu romana. Funkc
ija neupravnog govora je u tome to kroz neupravni govor lik govori sam sa sobom i
sa cijelim svijetom i na taj nain mi zapravo upoznajemo Filipa jer je on posvaan
sa svijetom i
54
ne moe uspostaviti komunikaciju s drugim likovima. Narativni monolog se pojavljuj
e u neupravnom govoru. -Povratak Filipa Latinovicza i Combray Prvi dio oba roman
a odnosi se na sjeanja na prolost i pokuaje shvaanja sadanjosti. Detalji likove podsj
eaju na prolost, jasno im naviru sjeanja, stapaju se prolost i sadanjost. U drugom di
jelu oba romana upoznajemo ljude i krajolike, no u Combrayu ti su opisi smirujui,
lijepi, dok su u Krleinom romanu ti opisi sjetni, mrani, a likovi su opisani kao
i prostori. Trei dio romana Combray je dio u kojem se pripovjeda vraa na poetak prie,
a kroz male detalje koji vraaju lik u prolost mogue je vratiti otet o postojanje.
Filip na kraju romana uvia da e njegov boravak u Kostanjevcu biti sudbonosan. To j
e dio u kojem je sadran vrhunac radnje i nosi dramska obiljeja. U oba djela glavne
likove u prolost vraaju detalji kojih se prisjete pri susretu s ve poznatim. Ipak,
lik Benjamina nije tako sloen kao lik Filipa. Benjamin je odrastao tijelom, umom
je jo dijete i u svom umu ivi u djetinjstvu. Filip se zbog svog djetinjstva vraa k
ui, kako bi napokon razjasnio nerijeene stvari i raistio svoj odnos sa svijetom.
55
9. Ranko Mariinkovi: Ruke
Ranko Marinkovi (1913.-2001.), pripovjeda, romanopisac, dramatiar i esejist. Roen je
u Visu. Ovdje provodi djetinjstvo i zavrava puku kolu. Gimnaziju polazi u Splitu i
Zagrebu. Tada poinje pisati. U Zagrebu upisuje i zavrava Filozofski fakultet. Od
1934. godine objavljuje pjesme, pripovjetke, eseje i kazaline kritike u asop isima
i novinama. Godine 1939. na sceni HNK prikazana mu je dramska groteska Albatros
, a iste godine objavljuje zapaene proze u Krleinu asopisu Peat ( Hiljadu i jedna no
unana je Dalmacija, Balonjeri pod balkonom). Za vrijeme Drugoga svjetskog rata uh
ien je u okupiranom Splitu od talijanske policije i interniran u logor Ferramonte
u Kalabriji. Nakon kapitulacije Italije, u jesen 1943. godine, odlazi u saveznik
i sinajski zbjeg El Shatt, gdje kulturno-politiki djeluje. Nakon rata odlazi u Za
greb, gdje e 1946. godine obavljati dunost direktora drame HNK. U izdanju Matice h
rvatske 1948. pojavljuje se prva Marinkovieva knjiga Proze, koja uz est pripovjeda
ka (Cvrci i bubnjevi, Pospana kronika, Ponienje Sokrata, Balkon, Ni braa ni roaci, O
ko boje) donosi i tekst dramske groteske Albatros. Ve prv njegova knjiga otkrila j
e pisca natprosjene vrijednosti, koji se u vrijeme dominacije socijalistikog realiz
ma u knjievnosti usudio i znao progovoriti svjee i originalno. Godine 1951. prihvaa
posao profesora dramaturgije na zagrebakoj Akademiji za kazalinu umjetnost. Iste g
odine tiskana mu je knjiga kazalinih kritika Geste i grimase. Godine 1953. objavl
jena mu je zbirka novela Ruke (Mrtve due, Karneval, Suknja, Aneo, U znaku vage, Kot
ane zvijezde, Prah, Benito Floda von Reltih, Ruke i Zagrljaj) za koju dobiva nag
radu grada Zagreba. 1956. godine tiskana mu je Glorija, dramski mirakul, koju su
kritiari jednoglasno proglasili najboljom hravtskom suvremenom dramom. Nakon zbi
rke pripovjedaka Ponienje Sokrata (1959.) i ponovljenog izdanja Ruke, Marinkovi se
javlja novim remek djelom, romanom Kiklop (1965.). Ovaj moderno strukturirani r
oman prikazuje dezorijentiranog intelektualca uoi II. svjetskog rata. Za ovaj rom
an dobio je mnoga priznanja; nagradu NIN-a za najbolji roman godine, nagradu gra
da Zagreba, Goranovu nagradu te godinju nagradu fonda Vladimira Nazora. Nakon pod
ue utnje, Marinkovi se 1980. godine javlja svojim drugim romanom Zajednika kupka. Kr
itika je ovaj roman doekala suzdrano i pomalo razoarano. Posljednji Marinkoviev roma
n, Never more, objavljen je 1993. Djela:

Albatros (1939.) Proze (1948.) Ni braa ni roaci (1949.) Oko Boje (1949.) Pod balkon
ima (1953.) Ruke (1953.) Glorija (1955.) Ponienje Sokrata (1959.) Kiklop (1965.)
Politeia (1977.) Zajednika kupka (1980.) Pustinja (1982.) Never more (1993.)
56
Eseji:

Geste i grimase (1951.) Nevesele oi klauna (1986.)

Ruke
Zbirka Ruke (1953.) ustoliuje Marinkovia kao modernog ironino-patosnog pripovjedaa k
oji podjednako tematizira i gradi i grad i otok, obalu, kontinent te analizira ovj
eka kao nerealizirano bie, tragino raspeto izmeu kompleksa vlastitih sanja i ambije
ntalne stvarnosti. Prvo izdanje sadravalo je deset novela ( Mrtve due, Karneval, S
uknja, Aneo, U znaku vage, Kotane zvijezde, Prah, Benito Floda von Reltih, Ruke i
Zagrljaj) od kojih su dvije (Mrtve due i U znaku vage) uklopljene u roman Kiklop
(1965.) pa se isputaju u kansijim izdanjima. Dananja izdanja sadre devet novela, a
na prvom se mjestu nala preraena novela Samotni ivot tvoj iz zbirke Proze (1948.).
Idejno-tematska dominanta Marinkovieva proznog opusa jest slabi pojedinac i njego
va neuinkovita pobuna u svijetu obvezujuih pravila i normi. Upravo to vrijedi i za
ovu zbirku. Novele u ovoj zbirci mogu se idejno podijeliti na dva tematska komp
leksa: na mediteransko-otoni mikrokozmos (Marinkovi je s Visa) i pripadnu analizu
takvog tipa ovjeka kao svijeta u malom ( Samotni ivot svoj, Karneval, Suknja, Prah
, Kotane zvijezde) i etiko-raspravljaki, odnosno, alegorijsko-moralistiki kompleks (
Aneo, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj) koji idejom i temom prianja nije nun
o vezan uz odreeni lokalitet i njegove osobine. Marinkovieve novele Aneo, Ruke i Za
grljaj antologijske su vriejdnosti. Kao to govori naziv zbirke, motiv ruku provod
an je motiv i to je najvidljivije upravo u ovim novelama. Novela Aneo poinje posje
tom egrta Lojza bolesnom klesarskom majstoru Albertu. Razgovaraju o Anelu smrti ko
ji pie u knjigu-to je nadgrobni spomenik koji majstor nije uspio zavriti i za koji
eli da mu se postavi na grob, samo s imenom, bez ikakvih datuma. Loj majstoru pr
epriava svoj san o vremenu kad su klesali pastira s frulom: pastir se stalno izmi
cao, a kad ga je gazdarica Magda htjela pridrati klesarsko dijetlo zabilo joj se
u elo. Lojz priom uznemiruje majstora, a majstor se pita je li to namjerno ili slua
jno. I on se sjea doba kada su klesali pastira s frulom. Naruila ga je Frida, mlad
a udovica za pokojnoga mua glazbenika. Nakon to je umrla gazdarica Magda, majstor
se oenio Fridom. Majstora mui ljubomora. Frida je usluna, ali nestrpljiva, a on ne e
li samilost nego ljubav. Gori u vruici, muen sumnjama i ljubomorom. Sanja o Anelu,
o stvaranju umjetnikog djela koje podaruje besmrtnost. Smrt koja se majstoru p ri
bliava daje mu snagu da izae iz kreveta. U Lojzovoj sobi, osvjetljeni slabanom svje
tlosti, lee zagrljeni Frida i Lojz. Sumnje su rijeene, ali majstoru je sada ionako
svejedno. Smrt ga vodi do Anela, ali to nije umjetniko djelo, nego obian nadgrob n
i spomenik. Lojz je u knjigu upisao majstorovo ime, zanimanje i datum roenja. Maj
stor posljednjom snagom upisuje i datum vlastite smrti. Osnovna misao lektire: A
neo je simbol ivotnog stvaralatva pojedinca koje on uva, i eli ga dovriti da ono post
ne trajna vrijednost i simbol njegove muke. Mjesto radnje: Radnja djela je smjete
na u Zagreb, u kuu bolesnog majstora Alberta Kneza, koji umire. S njim ive njegova
druga ena Frida te njegov egrt Lojz.
57
Vrijeme radnje: Zadnji dan ivota klesara Alberta Kneza. Likovi: Klesar Albert Kne
z, naunik Lojze i ena Frida. Tema: Klesar nastavlja ivot kroz svog anela od mramora.
Protagonisti novele Ruke su Lijeva i Desna ruka koje se svaaju. Nadmeu se u nabra
janju vlastitih prednosti i mana one druge. Antagonizam je na vrhuncu kada Lijev
a optui Desnu za pokuaj ubojstva: britvom je razrezala njezine ile. Desna opravdava
svoj postupak kao podupiranje ovjekova prava da dopie posljednju stranicu u scena
riju ivota. U iscrpljujuoj etikoj raspravi, ruke se meusobno optuuju, istodobno oprav
davajui svoje postupke. Lijeva ruka predstavlja ljudsko srce, a Desna razum. Kada
smo Lijevoj ruci ve povjeroval i kako je dosita osjeajna, blaga i pravedna, ona b
ezrazlono u prolazu kvrcne djeaka po nosu i djeak pljune na nju. U tom trenutku djea
k postaje neka vrsta vanjskog neprijatelja koji ruke tjera na stvaranje kratkotr
ajnog primirja. Kako su ruke ipak dijelovi cjeline, one zajedno djeluju u ime on
og. Nakon tunjave izmeu djeakova oca, inovnika, i vlasnika ruku, nacistikog oficira,
glade jedna drugu i dru od elje za osvetom. Obraz pak pljune kako bi s njih isprao
blato i krv. Tema ovjek hoda prekrienih ruku na leima. "Lijeva se nalazi u naruju de
sne, spretnije, snanije, pametnije, ozbiljnije." Tu nastaje dijalog izmeu lijeve i
desne ruke. Stalno se svaaju koja je pametnija, korisnija i sl. "Ja barem znam l
istati knjigu, a ti ni to ne zna. Ti zna samo drati knjigu dok ja listam. On ita, ja
listam, a ti, kao stalak -dri.". U svai je lijeva ruka okrivila desnu da je ubojic
a, da ju je htjela ubiti: "Ja nisam ubojica! To bi ti uinila. Uostalom, jednom si
ve i pokuala to uiniti.", smatra se robom desne ruke: "Dok se gola prostituira u ko
jekakvim rukovanjima, ja drim tvoju rukavicu, kao rimski rob." Na kraju dolazi do
preobrata prie. ovjek pomiluje rukom djeaka po glavi i kvrcne ga po nosu, mali vri
sne kako ga je ovaj udario. Dolazi djeakov otac...."tada se makne i Lijeva. Strel
ovito se digne i zgrabi Oca za koulju na prsima. To je drugim rijeima bio mig Desn
oj: udri!"....Pod sobom ostave krvave otiske na ploniku. No one se nisu osvrtale.
.." Na poetku prie su se milovale, zatim svaale i razile, ali su si na kraju pomogle
u nevolji. Pripovijetka Ruke simboliki govori o nerijeivom ljudskom unutranjem ko
nfliktu, razumu i osjeanosti, Lijeva i Desna ruka, razgovaraju, tonije, svaaju se.
Lijeva ruka predstavlja ljudsko srce, a desna razum. Tek na kraju, neoekivano, ka
o u svakoj pravoj noveli, u potpunosti se razotkriva pieva ideja. Kada smo Lijevoj
ruci ve povjerovali kako je doista osjeajna, blaga i pravedna, ona nije odoljela
nasilnikom ponaanju. Upravo u tom trenutku ogleda se sva tragina sloenost ovjekova bi
. Nije mogua jednostavna podjela ljudi na razumne i osjeajne. Razum i osjeaji udesno
se isprepliu u ovjeku i ine nas i blagima, i strastvenima, i suutnima, i
58
spretnima, i radinima itd. Tajnoviti su putevi ljudske due, o tome svjedoe nae ruke.
O djelu: - Novela - Pripada razdoblju druge moderne (1952.-1969.) -U vrijeme pi
sanja novele Marinkovi je bio antifaist, u djelu indirektno preferira lijevu ruku.
-Dosljedno je razvijena metafora ivota kao glume i svijeta kao kazalita; to je ivo
t u malom sa svim svojim registrima raspoloenja, ali pripovjedaeve oi uvijek su usm
jerene prema apsurdnim detaljima i crnohumornim situacijama. Novela Zagrljaj pos
veena je Ivanu Goranu Kovaiu kao jednom od prvih koji je prepoznao Marinkovievu vrij
ednost. Ova novela problematzira knjievno stvaralatvo, a time i mogunost umjetnikog
stvaranja uope. Pisana je u drugom licu: promatra motri pisca kako se priprema za
pisanje. U nato pedantnim pripremama, nita se ne dogaa. O emu pisati? pitanje je od
kojeg kree novela. Nakon napisane prve reenice, s nalivpera kapne crna mrlja. Mrav
koji prelazi preko papira ne vidi nikakvu razliku izmeu reenice i mrlje, njemu nit
a od toga ne koristi. Pisac silazi na ulicu i motri svijet oko sebe, pokuavajui pr
onai nadahnue. Na ulici je kip sv. Nikole, jor Bepo, financ, i njegova zarunica i nj
ezina majka, ovjek koji vodi magarca i koji moda krijumari duhan, bosonogi djeak, jor
Bernard koji u brijanici brusi britvu i andar koji upravo silazi na ulicu. Promat
ra govori piscu da je sve to presvakidanje i nezanimljivo. Pievi sugraani i njihova s
tvarnost za promatraa su samo igrake i on kree s igrom u kojoj prepriava misli poten
cijalnih likova i od toga ipak gradi priu. andar s jedi s financom na terasi, piju
pivo. andar mu dijeli savjete kako prepoznati ovjeka koji lae. Nadmoan je i hvalisa
v te financ ubrzo smilja izliku pod kojom odlazi. andaru je dosadno i nelagodno te
nabusito pita jor Bernarda to bulji. Zaprepatenog Bernarda spaava jor Bepo koji se o
dlui obrijati. andar ostaje poklopljen i povlai se prijetei piscu koji ga je uionio t
ako smijenim.Promatra opisuje pievo promatranje razgovora izmeu jor Bernarda i jor B
, ali razgovor je dosadan i pisac odluuje potraiti andara. andar na obali moi noge u
moru, bijesan je i nesretan jer ga sumjetani izbjegavaju. Puca u more da utia bije
s i ponovno puni pistolj. Promatra upozorava pisca da se ne pribliava, ali pisac od
vraa da je svaka igra hazardna. Pribliava se andaru i rukama mu prekriva oi. Nakon an
darova nabusita odgovora, stee ga u vrst zagrljaj. andar se ljuti jer ne vidi lice
svog muitelja, ali ga pisac ne moe pustiti jer bi ga andar ubio. Vrijeme prolazi, a
na obali sjede u zagrljaju pisac i njegov lik. Da bi skratio vrijeme koje im je
preostalo d smrti, pisac pria o kradljivcu novanika koji je opljakao kradljivca ena
i u njegovu novaniku pronaao sliku svoje ene. andara je pria rasplakala, ali kada ga
je pisac upozorio da je pria izmiljena, razbjesnio se zbog lai. Pisac se udi andaru
koji plae nad izmiljenom priom, a nije mu ao iva ovjeka. Ostaju u zagrljaju iako on d
nosi smrt. Promatra opisuje prizor i pokuava opravdati piev postupak, ali pisac se b
uni i objanjava da je on sam autor ove smrti. Promatra se povlai jer dolazi Crna Mr
lja koja prijeti smru, a u zadnjem ulomku umire pod ruevinama velikih tema, straha
i smrti te priu oporuno ostavlja pra vom autoru ovog teksta. Razumijemo li pojam
okvir kao pominu granicu koja dijeli promatrae od sudionika, novelu Zagrljaj moemo
promatrati kao viestruko uokvirenu novelu.Vanjski okvir je itatelj koji
59
ita tekst, novelu Zagrljaj, a prvi okvir unutar toga je autorte tekstualne cjelin
e, Ranko Marinkovi. Unutar tog okvira je pisac-promatra koji naizgled pripovijeda
cijelu priu, ali koji umire u posljednjem ulomku novele. Pisac-lik i njegov zagrl
jaj sa andarom ine sljedei okvir, dok tkivo prie ine likovi koje pisac-lik promatra u
njihovom stvarnom ivotu. Novela Zagrljaj problematizira interakciju izmeu umjetno
sti i stvarnosti razmiljajui o umjetnosti samoj. Crna Mrlja prijetnja je umjetnikoj
slobodi i u njezinoj blizini svako umjetniko djelo bavi se stranim temama: straho
m i smru. Umjetnost trai hrabrost, a u rukama umjetnika sve se moe upotrijebiti za
priu. !!!!!! (Prouiti povijsno-politiku situaciju na nairm prostorima u doba nastaja
nja opusa Ranka Marinkovia i suvremenika mu, povezati teme njegovih djela s tom s
ituacijom; doba socijalistikog realizma, umjetnost kao slukinja politike, umjetnika
djela slue za promociju dravne politike i djela koja odudaraju od toga su zabranj
ivana, a autori esto zatvarani i protjerivani. Godine u kojima je objavljeno najm
anje knjievnih djela u novijoj knjievnoj povijesti. Djela tadanjih autora kao kriti
ka situacije na knjievnoj i politikoj sceni. Proitati i novelu Prah, takoer vam je n
a popisu novela koje morate proitati, uz ove tri obraene ovdje.) !!!!!!
60
10. Milutin Cihlar Nehajev: Bijeg
Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 25. studenoga 1880. - Zagreb, 7. travnja 1931.), h
rvatski knjievnik i novinar. Milutin Cihlar rodio se u Senju 1880. godine. Puku kol
u i gimnaziju do estog razreda pohaao je u Senju a zavrio u Zagrebu. Studirao je ke
miju u Beu. Doktorirao je filozofiju 1903. godine u Beu. Radio je kao profesor u
Zadru, gdje je 1905. godine pokrenuo list Lovor, a zatim u urednitvu asopisa Obzor
u Zagrebu (1905.) i Balkan u Trstu (1907.). Kao novinar radio je u Jutarnjem li
stu, Obzoru i Agramer Tagblattu, a bio je i dopisnik iz Pariza, Beograda i Praga
. Godine 1909. bio je asistent zemaljskog agrikulturnog zavoda u Krievcima. Godin
e 1912. vjenao se s Paulom roenom Vuksan (Zagreb, 1. lipnja 1891. Zagreb, 13. lipn
ja 1965.) i imali su troje djece: Nedu, Zvonimira i Milutina. Godine 1926. bio j
e izabran za predsjednika Drutva hrvatskih knjievnika. Knjievno stvaralatvo Jedan je
od najznaajnih predstavnika knjievnosti hrvatske moderne. Pisao je romane, pripov
ijesti, novele te drame (ivot, Spasitelj, Klupa na mjeseini) od kojih su dvije dra
me, Prielom i Svijeica, izvedene 1898. godine u Hrvatskom narodnom kazalitu. U mla
dosti je pisao pjesme i ve sa esnaest godina napisao je odu Senju gradu zavravajui j
e sa stihovima:"Dok god bude Nehaja i Senja, Vijat e se u njem stieg hrvatski!" V
eliki uspjeh postigao je novelama sakupljenim u zbirci Veliki grad u kojima fiks
ira moderne dekadentne intelektualce koji ne nalaze smisla u ivotu, nego se pasiv
no preputaju snatrenjima i lamentacijama. Povijesnoj tematici okrenuo se u romanu
Vuci u kojem je interpretirao dogaaje iz hrvatske prolosti i dao psiholoki portret
kneza krkoga, senjskog i modrukog Krste Frankopana, a napisao ga je u spomen 400.
obljetnice njegove smrti. Roman je najzanimljiviji s knjievnoteorijskoga gledita
jer se upravo u njemu rastae enoinska struktura povijesnoga romana i nagovjetava dv
adesetostoljetni tzv. novopovijesni roman. Njegov roman Bijeg karakterizira izra
zira defabularizacija i pripovijedanje u tri tipa narativnog diskurza. esto ga iz
dvajaju kao najbolji roman hrvatske moderne. Takoer pisao je i studije i oglede o
hrvatskim politikim ljudima, hrvatskim knjievnicima i o istaknutim europskim knjie
vnicima. Djela

Djela Milutina Nehajeva, Zagreb, 1900. Poraz i slavlje, ber den synthetischen Iso
propylacetaldehyd und seine kondensationsprodukte, 1903. Bieg: povjest jednog nae
g ovjeka / M. Nehajev, Zagreb, 1909. Studija o Hamletu / Milutin Nehajev, Zagreb,
1915. Veliki grad: novele / M. Nehajev, Zagreb, 1919. Vuci: o etiristotoj obljet
nici smrti Krste Frankopana, kneza Krkog, Senjskog i Modrukog: 27. IX. 1527 - 27.
IX. 1927 / M. Nehajev, Zagreb, 1928.
61
Posmrtno

Rakovica: o 60. godinjici smrti Eugena Kvaternika , Zagreb, 1932. (priredio dr. B
la Jurii) Knjiga eseja / Milutin Nehajev, Matica hrvatska, Zagreb, 1936. Djela Milu
tina Nehajeva, 1-8, Zagreb, 1944., 9-13, Zagreb, 1945. (urednik Mirko Matijevi) P
olitike silhuete / Milutin Nehajev, Hrvatski izdavalaki bibliografski zavod, Zagre
b, 1945. Milutin Nehajev, Matica hrvatska, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj.
81., 82., Zagreb, 1964. Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Ljubljana, 1974. (priredi
o i pogovor napisao Krsto poljar) Izabrani kazalini spisi, Hrvatsko drutvo kazalinih
kritiara i teatrologa, Teatrologijska biblioteka, knj. 14., Zagreb, 1986. Vuci /
Milutin Cihlar Nehajev, Eminex, Zagreb, 1993. Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Za
greb, 1995. (priredio Josip Vonina, naslovnu stranicu i crtee izrad io Zvonko Grbai)
Bijeg / Milutin Nehajev, Katarina Zrinska, Zagreb, 1996 . Rakovica: o 125. godin
jici rakovike bune i 125. godinjici smrti Eugena Kvaternika / Milutin Nehajev, Kar
lovac, 1996., (predgovor Anelko Mijatovi), (Pretisak) Vuci / Milutin Cihlar Nehaje
v, Vinkovci, 1997. (priredio Kreimir Nemec)
Bijeg, sadraj:
Mladi i daroviti intelektualac uro Andrijaevi je iz mjesta studiranja putovao kui, p
a se tako prisjeao prohujalih godina i zbivanja. Toliko se naputovao u svom ivotu
da je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja. Prisjeao se mirnih dana i akih
obia ja kada se kretao izmeu mjesta stanovanja, sveuilinih zgrada i kavane. Bilo mu
je lijepo studirati u Beu i kada bi zapao u tromost, ne brinui se ni na to i ne odg
ovarajui na materina pisma, sam sebi je govorio da treba svriti studiranje za dokt
ora i vratiti se u svoj rodni kraj. U Beu se govorilo da je svaki ak doktor za gaz
daricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi ga promaknu u profesora. Sva
ki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio bolesno nervozan zbog dolask
a u neku nesigur nu i stranu neizmjernost, o beskunitvu i vjenom nespokoju. Prisjeti
o se kako su ga posljednji puta ispraali Hrabarovi na put u Be. Dok je ekao da vlak
krene, njega je svaka minuta tako uzrujavala, da je bio prema svojoj zarunici Ve
ri upravo nepristojno hladan, to mu je ona u pismu prigovorila. uro je odgovorio i
muio se da joj objasni to svoje nesretno raspoloenje, ali ni sam nije mogao da nae
pravih rijei. Njemu se priinjalo da u svakom odlaenju ima neto uasno i tajnovito, ka
o da iza njeg a ostaje komad ivota koji nikada nee moi dostii. Hvata ga strah da e u
onom drugom svijetu nai neto nepoznato i novo na to se nee moi priviknuti. To je moda
jo iz djetinjstva, kada je svoga oca slabo viao, koji je na kratko dolazio kui i uv
ij ek neprestano odlazio, jer je tako zahtijevala sluba pomorskog kapetana. Nakon
dvadeset i pet godina potucanja po morima kapetan Bartol Andrijaevi je dobio slubu
lukog kapetana u Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao slubene formalnosti
. im j e sin dorastao do puke kole dao mu je ispisivati liste o svjetionicima i bar
kama. Kada je otac umro, mati se preselila u Rijeku gdje je iznajmljivala sobe ac
ima. Dalje je u pismu nanizao nekoliko isprika koje je Vera rado primila, no gos
poa Nina Hrabarova nije jo dugo vremena mogla
62
da razumije Andrijaevievo ponaanje. Putujui dalje bio je svjestan da ne radi lijepo t
o putuje u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su sigurno raunali da e
kao doktor doi i slubeno zaprositi Veru. Uisti nu je da e oni pomisliti da on bjei
od njih, a osobito stara e imati pravo. Bojao se da jo nije spreman za taj trenuta
k, jer bi ga stara zapitala za zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i prij
aviti profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni stric Toma i ostavio zaduenu
kuu, a svi su mislili da e iza njega ostati imetak. Andrijeevi je sve svoje misli iz
raavao rijeima, tako je i sada misli gotovo glasno zavrio razgovor sa samim sobom.
U dnu due je znao da to nije rjeenje, da sa Verom samo odgaa stvar i da o tome ovis
i njena srea. Prisjetio se da je u treoj godini sveuilita upoznao Veru i zaljubio se
. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu dopisivanja, inae pred ljudima sve mo
ra ostati tajno. Predoio si je kao rjeenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju V
eru za nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokuavao otjerati. Ako bi se uze
li morao bi imati zaposlenje i nekakvu plau i da li bi im ona bila dovoljna za ivo
t, jer profesorske plae su male. Sve je to lijepo rekao svojoj buduoj punici, no o
na je i dalje bila jako nepovjerljiva. Bilo bi najbolje sve prepustiti vremenu,
kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdi
li da takvog talenta kakav je on nije bilo za njihovog vremena u koli. Jo jae se rai
rilo to uvjerenje kada su u omladinskim listovima poeli izlaziti neki urini knjievn
i pokuaji i pokazivao se kao sigurna budua veliina. U Vijencu je izaao njegov prvi v
ei rad i svi su se udili formalnoj savrenosti koju je imao taj poetnik. Opinila ga je
elja za slavom i prvi knjievniki uspjesi dali su njegovom miljenju novi pravac. Pra
znike nakon sjajno poloene mature proveo je u Kraljevici u kui strica Tome, koji j
e preko ljeta iznajmljivao sobe kupalinim gostima. Tamo je upoznao gospoicu Zoru M
arakovu i njenog brata Marka. Mladii ubrzo postadoe vjerni drugovi na izletima i z
abavama. Njihovim izletima se pridruila gospoica Zora i poslije par susreta uro je
osjetio da njena blizina na njega djeluje neobino. Njegov pojam o eni kretao se iz
meu dva kontrasta. Jedno je bila umilna djevojica, vrijedna ljubavi, a drugo kao m
ajka, portvovna i brina. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drut
vu i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo uk
usa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i
osobito. uro je iz poetka osjeao neku antipatiju prema njoj i nije mu se svialo to on
a tako mukaraki govori i radi. Instinktivno je osjeao da mu se ona ne uklapa niti u
jedan njegov razred koji si je on stvorio u svojoj fantaziji. Zorina iskrenost
razbila je brzo nepouzdanje i plahost i sve su se vie druili. uro je Zori itao pjesm
e i druga knjievna djela i nakon raspredanja sve se svrilo u ljubavi. Kao san bijae
ta ljubav. uro je pratio Zoru do usamljenih morskih rtova, gdje su mogli nesmeta
no usisavati sav ar naglo roene ljubavi. Nakon par dana su otili Zora i njen brat i
uro je osjetio grinju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je tre
bao krenuti u Be da se upie na sveuilite. Osjeao se slabo da razmilja o tome kako je
ostupio prema njoj i pokuao se izjadati u pjesmi u kojoj je htio opisati svoju sl
abost i tako je prvi puta osjetio da nema vjere u pisanu rije. Prvi puta rodila s
e u njemu sumnja da je knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota. Napi
sao joj je pismo proklinjui je i u isti mah strano i samilosno alei. U velegradu se
Andrijaevi preobrazio u drugog ovjeka i nakon prve navale boli radi jadnog zavretka
ove druge ljubavi doe pokajanje. ekao je danima nee li od Zore doi nekakav odgovor i
tako se njihov roman nije nikako mogao zavriti. Osjeao se vezanim za tu djevojku
i nije znao kako da popravi to je skrivio pismom, poslanim u omaglici prvog razoar
anja. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir, da ga ona dri kukavicom,
slabiem, koji je uzmakao kada je
63
doao as ozbiljnih obaveza. Izmuivi ivce, izgubio je interes za nauku i stane traiti n
ne da sam sebe ponizi jo gore, mislei da vie nije vrijedan ivota. Osjeao se i sam sta
r, propao, nesposoban za bilo kakvu odluku, ranjen u dui i tijelu, kretao se u na
jgorim akim drutvima i doao na glas pokvarenog ovjeka. Nije se javljao kui bojei se
su i do n jih doprli glasovi o njegovom ivotu. Runa su bila ta vremena i dole su ma
terijalne brige, neplaeni rauni, dugovi. Uloga oajnika postala mu je drugom naravi
i stane se opijati iz noi u no, da svoj nemir utopi u alkoholu. Izbjegavao je susr
et sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao. I
pak je otiao kui i majka i stric Toma su oekivali da e im objasniti u to je protratio
dvije godine boravka u Beu. Napisao je pismo drugu Toi iz gimnazije da ga ovaj po
d bilo koji m izgovorom pozove u goste. Otiao je kod prijatelja Toe i nakon nekog
vremena se okanio svojih loih navika. Postepeno se oslobodio jadi i povjerio se p
rijatelju to ga je muilo. On mu je rekao da je proivio normalno razoaranje u prvoj l
jubavi i da je loe to je zapustio svoj knjievniki rad. uro je posluao savjet i treu
inu studija upisao u Zagrebu. Poeo je objavljivati u novinama kritike i novele. U
pisao se u glazbenu kolu na nagovor gazdarice kod koje je stanovao, udovice major
a R. Bio je uveden u kuu vieg inovnika Hrabara, bolje reeno u kuu njegove ene. Kod pr
ih susreta nije mogao da prodre u Verinu duu. Novi osjeaj ga je odveo dalje od oaja
nja zbog prijeloma sa Zorom, koji mu je postao daleka uspomena. Vera je bila lij
epa pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevianstva i netaknuto
sti koju bijae zamislio. Sve snanije je primjeivao da mu se Verina dua pribliava. Nev
idljiva veza izmeu njih dvoje sve se vie stezala i urino uspavano srce stalo se bud
iti, kucati sve jae i hrliti njoj u susret. Ipak je uro uvjeravao sebe da je odvie
star i grean za tu novu, veliku ljubav i da se ne moe izbrisati prolost koja ga ini
bezvrijednim pred Verinim zahtjevima. Povukao se u sobu i par dana si je ponavlj
ao isu frazu: to se ti pokvareni, izmodeni ovjee usuuje kao zloinac ulaziti u njen
t! Tko ti daje pravo da djevici muti spokojnost due? Napisao je i objavio pjesmu u i
jim stihovima je ispriao cijelu svoju ispovijest i plaio se pri pomisli da e Vera r
azumjeti njegovu pjesmu. Otiao je u svoj stan da je vie ne vidi i napisao joj pism
o, kako je ovo sve ludost i zloin to radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svo
j strah radi te ljubavi, te da je njegov ivot sagraena na ogromnom razoaranju. Stig
lo je pismo na brzinu napisano: Ako vjerujete u me da mogu biti tjeiteljica Vaih bo
li, ja sam spremna. Tako je uro otputovao prijatelju Toi i u prilikama odmora pisa
o dnevnik dogaanja. Sluajno je u novinama proitao o imenovanjima i premjetajima da j
e Zora Marak, uiteljica vie puke kole premjetena na viu djevojaku kolu u V. Tako je
ao gdje je zavrila Zora kao uiteljica, odgajajui djecu, s vremenom stara djevojka s
a praznim domom. Teko je pomislio, kako je proivjela te godine. Da li ga je zabora
vila i smirila se. Da li je zadrala uspomenu na nau ljubav, a to sigurno jest jer
se nije udala i mora da ju to mui. Runo je misliti na to, ali se nita vie ne da popr
aviti. Sjetio se kako je bio oajan nakon dogaaja sa Zorom i bio mu je jasan Nietzs
che sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje, o
driui se ovjetva), a kod Shopenhauera ga je smetao njegov smisao za umjetnost, jer j
e gledao sve crno i nemilo. Too mu je rekao kako ga otac eli nagovoriti da se oeni
za Diklievu ker, jer bi se onda dva susjedna imanja sloila u jednu cjelinu. No on s
e zaljubio u njegovu Anku, koja nije ocu u raunici. Too je uitelj sa stalnom plaom i
ivi u obiteljskom ivotu sa Ankom. Kako malo treba da se ostvari ta srea, ako se im
a hrabrosti.
64
Dolo je pismo kojim uru pozivaju Hrabarovi da doe. No gospoa Hrabar zna da uro treba
poloiti profesorski ispit, a za prijavu nema novaca. Tako e protei godine, a Vera e
biti u dvadeset osmoj i nema vie eka nja za njenu udaju. Smislili su da razvrgnu z
aruke i da ju udaju za nekoga drugoga. Premda gospoa mama nije znala da je uro upr
avo Veri za volju napustio pravni fakultet, u koji je bio upisan ve etiri semestra
i poao na filozofiju samo da bre zavri. No razmiljali su ako i zavri studije treba s
e zaposliti. No imala je Vera i drugih prosaca, koji su svi bili besprijekorno o
djeveni, u drutvu duhoviti, muzikalni. Svi su mukarci ivjeli u atmosferi odmjerene
etiketnosti, govorili o kazalitu, literatu ri. Andrijaevi nije bio ovjek iz toga svi
jeta, nije mnogo govorio i ozbiljnije od ostalih je shvaao svoje rijei. Kod Vere r
ije ljubav joj nije dolazila na um. Svoje osjeaje tumaila je kao simpatiju, a kako je
bila puna reminiscencija iz literarne povijesti o prijateljstvu duhovitih ena i
genijalnih mueva, njeno poznanstvo s urom, umnikom i knjievnikom, dobivalo je za nj
u posebnu aureolu. urine pjesme, jasne i bolne ispovijesti ljubavi, doimale su se
kod nje kao prava oluja. Nina je zadovoljno gledala kako njena kerka pomalo dobi
va navike gospoice koja vie nije mlada. Mati je htjela svoju ker vidjeti kao sretnu
mladu gospou, udatu za mua koji joj moe dati bar ono na to je kod kue nauena, no sve
je vie vidjela kako se udaljava od te budunosti. Gospoa Nina je odluila da ne popust
i i svoju ker oslobodi od upliva Andrijaevia. Majka se sjetila kako se obeala aku iz
ole, klonila drutva, a on nema nikakvih obaveza. Nije zavrio studij, pripovijedao
je o imetku od kojega nema nita. Moe rei da ga nije briga i onda e draga kerka ostati
neopskrbljena i biti velika alost roditeljima pod stare dane. Andrijaevi je stigao
u kuu Hrabarovih gdje mu je gospoa govorila da je njena ker za udaju a on nema osi
guranu egzistenciju i dok ne zavri ne smije se dopisivati s Verom. Bilo mu je jak
o neugodno i postalo jasno da je u njihovoj kui suvian, te da ga tjeraju zbog njeg
ove nesigurne budunosti. Pomislio je da to prije negdje pobjegne i preda se alkoho
lu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava
sve. Njemu ne odolijeva nita, nisu potrebne fantazije ni osjeaji, pretvara te u d
rugog ovjeka, trgne iz rune sadanjosti. Sa uitkom alkohola raste i ironija. Sav rad
proteklih godina mu je bio besmis len, otopio je i piljio u dim od cigarete, gle
dajui sebe kao uboga prosjaka koji je bio lud i nadao se milosti od dobrih ljudi.
Spopao ga bijes na samoga sebe, srdba, oaj, lakovjernost, sulude snove. Stigao mu
je odgovor na molbenicu, da je namjeten z a suplanta u Senj. Nije javiti Veri, n
ego da ona vijest proita iz novina. , te se uputi u svoje novo boravite. U koli je
mnogo ljepe nego je oekivao, ima mnogo dosadnih i suvinih stvari koje su spojene sa
pedagokim dunostima (filozof sa ibom!). Bio je previe fino odjeven prema ostalim ko
legama i u malom gradu ljudi slabo paze na toaletu. Prvih dana je rjeavao statist
ike i popise, a kasnije je imao vremena da se bavi u laboratoriju. Ljudi oko nje
ga nisu zli niti odvratni, ali su uasno prazni i jednaki. Svi gledaju jedan na dr
ugoga, imaju jednake navike i sjetio se kada je i on ivio tako mrtvo, bez osjeaja
i monotono. Ali ono je bila posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne k
rize. Svi ovi ljudi sasvim su normalni i nisu niti nezad ovoljni. Ljudi se osjeaj
u mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo malograanski ivot. Preporuili su mu da
ne predaje u razredima previe pametno, nego da treba raditi samo toliko da ga ne
mogu otjerati s posla. Teko je vjerovati u vrijednosti onoga to sam stvara, a radi z
a druge. Od plae koju dobije nije se moglo ivjeti, pa je posudio od matere jo novac
a. I kako sada da se oeni, tj. da bjei iz zla u jo gorje. Mladi ljudi zaljube se i
oene, dou brige i oskudijevanja i gotov glad. enja za Verom morila ga je jae nego ika
da. Sve je vie osjeao teinu obaveze to ju je preuzeo na sebe obeavi da joj se nee pr
iiti dotle dok ne poloi ispite. Uviao je da e do tada proi vie vremena nego je mislio
Svako dan donosio mu je
65
nova razoaranja, jer je u koli bivalo sve dosadnije, otkada je morao napustiti svo
j slobodni razgovor sa djecom i drati se suhe ablone zadavanja i ispitivanje lekci
ja. Materijalne brige su ga titale svaki dan sve jae. Pomisao da e Vera biti njegov
a svakim danom se sve vie udaljavala od njega. Gledao je oenjene drugove, njihovu
bijedu, njihove navike, uviao da ne moe sada, a nee ni kasnije moi drati se na povrin
sa plaom koju dobiva. Vera je polako za njega postajala nedohvatljivo bie, lagoda
n ivot u njenoj obitelji, navike ljudi koji imaju dosta da si priute luksuza, te j
e uzaludno traio izlaz. Pozajmljivao je novac od majke koja je sve tee shvaala njeg
ove potrebe, jer je on sad konano stao na svoje noge. Odlazila je sve vie u crkvu
i udaljavala se od svijeta, te je svaki dan slabije shvaala potrebe ivota. Stiglo
mu je pismo od matere u kojem ga obavjetava, da misli da je on zavrio nauke i da m
u vie ne treba slati novaca, niti vie raunati na iiju pomo, jer ima svoje zaposlenje
i prima pla u. Zato je odluila Tominu kuu sa neto gotovine pokloniti opatikom samosta
nu, za eka e je opatice hraniti do smrti, a poslije smrti itati vjenu misu za spas n
jene due. Poeo je prekoravati sebe za taj dogaaj, jer je slabo obilazio mater osim
kada je trebao novaca. To je nju sigurno boljelo i zato je traila utjehu u crkvi.
Ako je kua poklonjena, ne moe traiti gostoprimstvo kod matere. Ba je fatalno sve to.
Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da doe. Pomislio je da ga
se poeljela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bij
ede i nemoi. Slabost, gotovo oaj, zahvati mu itavu duu. Andrijaevi se u svojim osjea
a pribliavao njenoj boli i utapao se u tu bol, zajedno s Verom. Napola rezigniran
i ovjek prisjeao se njihove ljubavi, koji su se prepletali sa dojmovima sadanjeg os
amljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj u kojem je sada. u
ro nije otputovao ni sutradan ni prekosutra. Bila su dva dana takve uzrujanosti,
da mu se inilo da to nee moi izdrati i da e poludjeti. Traio je kod svojih kolega no
aca na posudbu, ali svi su takoer u tekoj situaciji sa ve zaloenim mjenicama. Pokuao
je kod ravnatelja, koji se slubeno drao i izjavio da nema naslova za predujam, te ga
nije dalje ni sluao i gotovo je pobjegao iz sobe. Trei dan je uro nakon uzaludnog
tranja, poniavanja i muka, postao sasvim apatian. Napala ga je takva tjeskoba, da s
e nije mogao niim rastresti. Noi nije mogao spavati i napie Veri pismo. Opisivao je
svoj ivot, ali je pazio da ne istie bijedu, naglasio je da preko ferija mora uiti
za ispit, te je pisao rijei ljubavi koje mu se nisu tako esto izmicale ispod pera
i napokon ju molio da se strpi. List je poslao, ali ga trei dan neotvorenog dobij
e natrag. Napisao je pismo prijatelju Toi da ode u Zagreb i da preda pismo Veri,
jer je gospoa Hrabarova prepoznala rukopis i odmah ga vratila natrag. Molio ga je
da ide odmah, jer je bolestan od nemira i oekivanja. Dobio je pismo od Toe koji g
a obavjetava da je pismo lutalo jer on nije bio u Zdencima nego kod oca koji se p
omirio sa Ankom jer je rodila deka. Bio je kod Hrabarovih i saznao da je Vera got
ova uiteljica. Roditelji su zbog bolesti otili u tajersku na oporavak. Da bi nekako
suzbio tjeskobu koji puta je etao sa dvjema uiteljicama Darinkom i Minkom. uro se
na nagovor prihvatio posla da bude redatelj diletantskog drutva i prireivali su ake
zabave. aci su u njemu vidjeli potovana pisca i ovjeka od imena. Najvie ga je zadovol
avalo to je bio u sreditu neke, makar i male akcije, koja ga je uvjeravala o vlast
itoj vrijednosti i popunjavala prazninu u dui. U zagrebakim dnevnicima izie poziv ake
grupe da se upiu u zadrugu radi popularizacije kulture i sa imenima prireivaa. Iz
toga nastane itava bura negodovanja protivne stranke koji hoe ruiti temelje nae prolo
sti, sadanjosti i budunosti. Afera he uru zaboljela i rasrdila, te odlui da se svemu
tome izruga. Napisao je komediju Rat u drenju a osobe na pozornici su se redale
same od sebe, a fabuli je trebao kopirati dogaaj. Sredite borbe je bilo izmeu aba i
mieva. U prvom inu je ilo lako sa navalom ruganja, a u treem inu mu je
66
pofalilo ironije. Komedija se pretvorila u alosnu sliku malograanskog ivota i bez z
avretka. Tako je komedija ostala u ladici nedovrena. Ipak je predstava imala negat
ivnog odjeka sve do biskupa. Na ponovljeni nagovor je napisao novi komad Revoluc
ija u drenju koja se prikazivala u Zagrebu. Mislio je da e ga vidjeti i Vera, ali
kada je proitao nepovoljne kritike , jako se razoarao i upravo radi Vere bilo mu j
e strano. Misao da neto radi, da se trgne iz mrtvila, dolazila je sve rjee i sve vie
se opijajui. Stiglo je pismo od Verina oca u kojem ga obavjetava da nije ispunio
ob aveze za njegovu ker i da mu vraa njegova pisma natrag i da to isto on uini sa V
erinim pismima i da prekine sa svim uspomenama. uro je zapao u jo veu depresiju gov
orei: Ljubiti ne vrijedi. Ne isplati se. Vino je bolje od ene, kua ga i ako ti se ne
svia, izbaci, a ena ti sjedne na vrat. Kod kue su ga muili vjerovnici. Gazdarici je
io duan i traila ga je svaki dan. Na povjerenje mu nitko nita nije davao, hodao je
sa potrganim cipelama i izderanim hlaama. Na Veru je rijetko mislio, to je ona mor
ala pretrpjeti radi njega, prije nego je pola za drugoga. alio je za izgubljenim iv
otom i opijanje mu je postalo fizikom potrebom. Dobio je od ravnatelja dopis da n
ije udovoljio propisima glede profesorskog ispita i da ga rjeavaju slube namjesnog
uitelja. Napisao je oprotajno pismo Toi u kojem ga obavjetava da je sasvim propao,
dobio otkaz i da mu u krmi iz milosti daju piti. Sad vidim-treba umrijeti. Postao j
e propalica. Vera se udala, a on od ivota ne moe pobjei. Too je doao u Novi da pokopa
prijatelja, ali lea mu nigdje nisu nali, valjda ju je bura odnijela u dubine mora
. Konano je uspio u svom bijegu od ivota. O romanu: Roman Bijeg, s podnaslovom Pov
ijest jednog naeg ovjeka, tiskan 1909. godine, jedan je od najboljih romana hrvats
ke moderne. Bijeg je roman o uri Andrijaeviu (roman lika) i njegovu ivotnom putu. U
njemu je opsiana tipina sudbina siromanog hrvatskog intelektualca, kolovanog u vele
gradskom ambijentu, a dotuenog i do krja propalog u skuenim okvirima provincijskog
gradia. Na prvi pogled moglo bi se rei da je roman motiviran u realistikoj maniri:
glavni lik nalazi se u tekim socijalnim uvjetima, propada u europskom velegradu
i oporavlja se na hrvatskom selu, a podnaslov romana Povijest jednog naeg ovjeka k
ao da sugerira da se radi o tipinom karakteru. Iako socijalna komponenta ima nagl
aenu ulogu, Nehajev se prvenstveno bavi stanjem svijesti svoga protagonista (psih
oloki roman). Roman Bijeg u sebi integrira mnoge znaajke moderne proze:osnovni suk
ob smjeten je unutar lika, naglasak je na refleksiji i psiholokoj analizi, dosljed
no je provedena defabilarizacija, a autorsko pripovjedanje isprekidano je monolok
im pasaima glavnog lika i njegovim pismima i dnevnicima. Roman Bijeg podijeljen j
e na 12 nejednakih poglavlja. U prvom poglavlju se u vrlo kratkom vremenu pripov
jedanja (urino razmiljanje tijekom jedne noi u vlaku) iznosi vrlo dugo razdoblje (o
d urina roenja pa do kraja studija). Ostatak romana bavi se sljedeim dvjema godinam
a urina ivota, ali radnja je puno sporija i teite je na unutarnjim doivljajima lika.
Milutin Cihlar Nehajev u sredite svojih razmatranja stavlja samoga sebe kroz neko
liko karakteristinih protagonista svoje proze. Sintezu tih svojih junka najbolje
je ostvar io u najboljem romanu hrvatske moderne-romanu Bijeg. Fabula romana-tra
gina sudbina mladog i perspektivnog ure Andrijaevia, koji je klonuo u sukobu s malog
raanskom, umalom
67
sredinom, samo je okvir unutar kojeg se zbiva stvarna radnja: minuciozna psihol
oka analiza te introvertirane osobnosti, oslikavanj njegovih senzibilnih stresova
. To je jedan od prvih romana u hrvatskoj knjievnosti u kojem se pojavljuje bitna
defabularizacija i moerna tehnika pisanja: pokuajem zatvaranja interesnog kruga
na bitne probleme ovjekove psihe sve ostalo ostaje u drugom planu, posebice nacio
nalnai socijalna motivacija postupaka junaka, to je uvjetovalo da je tema romana
poprimila opeljudsko, univerzalno obiljeje, izvlaei se iz nae regionalne zatvorenosti
. To je roman linosti, roman o liku iji ivot upoznajemo od roenja do prerane tragine
smrti. Svi ostali likvi postoje da bi slikovitije doarali glavnoga junaka. Tema B
ijeg od svakodnevnog ivota i odluka o smrti Analiza likova uro Andrijaevi je mladi d
aroviti intelektualac koji studira u Beu da postane doktor. Njegov lik odraava ras
poloenje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko obrazovana i puna sn
ova, nije mogla potpuno snai u konkretnim drutvenim prilikama, ve je naginjala skep
si i depresiji. Kroz njegov lik se izraava tragini nemir modernog ovjeka. Propast t
alentiranog ovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u kojem iv
i, ve je samo tragian finale uslijedio neto bre. On u svojoj dui nosi klic u sloma sv
ojom jako razvijenom prevlau misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja prosjen
u linost, zamiljen je kao izraz traginih nemira modernog ovjeka, nervoznog, tjeskobn
og i umornog, koji je ovu batinu primio u nasljee, pa nije imao dovoljno snage, ni
biolokih uvjeta, da aktivnou ispuni ivot. Na raspoloenje ure Andrijaevia utjeu vr
prilike i njegovo unutarnje stanje esto je u skladu s vanjskim prilikama. Slabos
t urina lika dolazi do izraaja kraj snanih likova ena koje obiljeavaju njegov ivot; Z
ra se prepustila tjelesnoj ljubavi traei u njoj vrhunac duhovnog osjeanja, Vera je
jaka, pouzdana i mirna, spremna podnijeti svaku rtvu zbog ure i njihove ljubavi, M
inka je spremna oduprijeti se roditeljima i spasiti uru svojom ljubavlju i bogats
tvom. uro sve to odbacuje, njegov ivot je bijeg. U djetinjstvu od problema bjei u s
vijet litararnog stvaralatva, a od uspomena na Zorinu ljubav bjei u Be. Verinu ljub
av osjea kao teret jer zahtijeva konkretnu akciju, ali bjei u Zdence jer ne zna to
poduzeti. Kad se suoi s Verinom majkom, pristaje na sve samo da bi mogao pobjei od
razgovora koji gui. U Senju bjei u krmu i opija se. Potpuno propao, u ivotu od koje
g nakon silnog bjeanja ipak nije uspio pobjei, bjei posljednji put, u smrt. Andrijae
vi j zapravo antijunak, pasivni junak predodreen da bude rtva. Njegova propast posl
jedica je nemoi da se uklopi u umalu malograansku sredinu na koju on objektivno ne
moe pristati. Rije je o hipersenzibilnome, melankolinome, ali i samosvjesnom intele
ktualcu koji manjak svoje ambicije, volje i snage nadomjeta povlaenjem u vlastiti
svijet, zapravo bijegom od ivota. Upravo takve likove hrvatska knjievnost poznaje
jo od enoina Prijana Lovre, preko Gjalskijeva Janka Borislavia i Radmilovia do Lesko
varova nesretnoga ure Martia iz Misli na vjenost. Bartol Andrijaevi je urin otac i po
orski kapetan koji je plovio godinama po morima i na kraju je dobio slubu lukog ka
petana u Kraljevici.
68
Toma njegov stric (bivi trgovac drvima iz Like) koji je bio bez obitelji i zavoli
o je uru kao svoje dijete i pomagao mu u kolovanju koliko je mogao. Teta Klara je
ukazivala da e od ure postati veliina i da se od majine strane sva obitelj sastojala
od duevno silno razvijenih ljudi, koji su vie ili manje pustolovno zavrili ivot. Re
kla je da e od djeaka biti ili neto ili nita. Zora Marakova bila je ki doseljenog eha
ravnatelja tvornice u D. Stasita i kotunjava djevojka s licem opaljenim od sunca
i zvonkim smijehom. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu
i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukus
a i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i os
obito. Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporuali uri, darovit
a, zavrila gimnaziju, nauila govoriti tri strana jezika, svirala glasovir, a u drut
vu znala besprijekorno voditi konverzaciju. Bila je visoka, suha djevojka sa zla
tnom kosom i mirnim zelenim oima. Too njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek
razumio u tekoama. Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezan
e kose i plav, otar brk inili su crvenu, dosta elavu glavu karakteristinom. Bijele,
vodene oi i podbuhli ob razi govorili su da se ne bavi puno ozbiljnim poslovima,
nego vei dio svog vremena provodi u krmi. Tu je bilo njegovo carstvo. Po ulici se
vukao tromo, pospano, gotovo plaljivo, kao da se stidi svog odrpanog odijela. A u
krmi, to je bila prostija, jae ga je dojmila. Bio je uman ovjek, nego to se na prvi
pogled moglo zakljuiti. Sa pregrt duhovitih paradoksa znao je braniti svoje miljenj
e otrom poraznom dijalektikom. Bio je kruta pijanica i navikao na neuredan ivot. J
eo je vrlo malo i to najprost ija jela, a odijevao se vie nego siromano. Za prijat
elja dao bi sve, pod uvjetom da se taj slae s njegovim obiajima kada se nazdravlja
lo.
69
11. Edgar Allan Poe, Crni maak
Edgar Allan Poe (Boston, 19. sijenja 1809. - Baltimore, 7. listopada 1849.), amer
iki knjievnik koji je stvorio anr kriminalistikog romana. Njegov otac i majka, David
Poe ml. i Elizabeth Hopkins Poe (oboje zanimanjem glumci) preminuli su u roku o
d dvije godine nakon njegova roenja (otac 1810., majka 1811.). Poea je posvojio t
rgovac duhanom John Allan iz Richmonda, koji ga je nakon nekoliko godina poslao
u Englesku gdje je Poe od 1815. do 1820. pohaao Manor School u Swindon Newingtonu
. Nikad legalno posvojen, prezime Allan uzeo je kao srednje ime. Godine 1826., P
oe odlazi na studij na virdinijsko sveuilite pod imenom University of Virginia, no
izbaen je zbog kockarskih dugova, to ga dovodi u svau s Johnom Allanom koji ga se t
ada odrekao kao sina. Godine 1827. pridruio se vojsci, lagavi o svom imenu i dobi;
1830. stie do West Pointa, ali je izbaen godinu kasnije zbog neizvravanja dunosti.
O slijedeem periodu Poeova ivota malo se zna, osim da je 1833. ivio s oevom sestrom
u Baltimoreu. Nakon to je s kratkom priom Poruka u boci osvojio 50 dolara, zapoinje
karijeru spisatelja: u asopisima Southern Literary Messenger (u Richmondu, gdje
je stvarao od 1835. do 1837.), te philadephijskim Burton's Gentleman's Magazine
i Graham's Magazine (1839.-1843.), izlaze neka od njegovih najpoznatijih djela.
Godine 1836., Poe eni trinestogodinju roakinju Virginiju Clemm, koja e kasnije od po
sljedica tuberkuloze postati invalidom, te naposlijetku i preminuti, to se smatra
uzrokom Poeovog neobuzdanog alkoholizma i uzimanja opijuma. Slavna pjesma Annab
el Lee (1849.) posveena je Virginiji. Njegova prva zbirka, Prie iz Groteske i Arab
eske, pojavila se 1840. godine, a sadri jedno od njegovih najpoznatijih djela, Pa
d kue Usherovih. U ranim 1840-ima, izlazi i koljkareva prva knjiga, njegovo najpro
davanije djelo. Mrana poema o izgubljenoj ljubavi, Gavran donijela je Poeu svjets
ku slavu kad je izdana 1845., a Umorstva u Rue Morgue te Ukradeno pismo, takoer i
z tog perioda, smatraju se Poeovim najpoznatijim kriminalstikim romanima. Takoer,
bio je aktivan knjievni novinar. Godine 1848., depresivan i u oaju, Poe pokuava sam
oubojstvo. Nakon toga je nakon zabave na putu novoj zarunici nestao na tri dana.
Pojavi se u vrlo udnom stan ju u Baltimoreu, gdje je i na koncu preminuo 7. listo
pada 1849. Djela Poeov opus obiluje romanima, kratkim priama te pjesmama i smatra
se ogromnim doprinosom svjetskoj knjievnosti, pogotovo u anru horora i kriminalis
tike. Kratke prie

Umorstvo Berenica Crni maak Bava amontillada

70
A Descent into the Maelstrom The Devil in the Belfry Aneo svega udnog Posjed Arnhe
im Eleonora injenice o sluaju gospodina Valdemara Pad kue Usher Zlatni kukac avao pe
rverznosti The Island of the Fay Landorov ljetnikovac Krabulja crvene smrti Mesm
eriko otkrivenje Umorstva u ulici Morgue Duguljasti sanduk Jama i njihalo Prijevr
emeni pokop Ukradeno pismo Tiina Izdajniko srce The Thousand-and-Second Tale of Sc
heherezade Von Kempelen i njegovo otkrie William Wilson ovjek svjetine Rukopis pro
naen u boci Ligeja U kripcu Mellonta Tauta
Romani

Doivljaji Arthura Gordona Pyma Sfinga The System of Dr. Tarr and Professor Fether
A Tale of the Ragged Mountains The haunted Palace
Pjesme

Izabrane pjesme - Edgar Allan Poe (uz prijevode na vie svjetskih jezika) Alone An
nabel Lee Eldorado Lenore Sonnet: To Science Zvona Gavran To Helen Ulalume Za An
nie
71
Eulalie Spavaica Sonet mojoj majci San u snu Israfel Dolina nemira Grad u moru
Crni maak
Sadraj:
Uvod U samom uvodu Poe priprema itaa na straan dogaaj, koji mnogi nee povjerovati, je
r mu u pripovijedanju ne mogu svjedoiti ni vlastita osjetila. Ve samim uvodom on usp
ijeva pobuditi u itaa znatielju koja nee prestati ni u jednom trenutku djela. Piui u
rvom licu,Poeeli potvrditi istinitost svoje prie, dati joj samim iznoenjem detalja
da su u stara vremena crne make smatrali preruenim vjeticama, itatelj moe naslutiti d
a se taj strani dogaaj o kojem se govorilo u uvodu, odnosinamaka. Zaplet Prijateljs
tvo izmeu glavnog lika i maka trajalo je nekoliko godina, iako se junak mijenjao n
a gore. Poeo je prekomjerno piti i postupati grubo prema ivotinjama i eni. Unato sve
mu potovanje prema Plutonu ga je spreavalo da ga zlostavlja. No kad se jedne noi vr
atio sasvim pijan kui priinilo mu se da ga maak izbjegava. Nakon to ga je epao, Pluto
mu je zubima zadao malu ranu, ali dovoljnu da u njemu izazove demonsko bjesnilo
. Izvadio je no i hotimino iskopao maku oko. Iako se nakon toga osjeao krivim i uasnu
tim, nije se mogao obuzdati zlom duhu nastranosti, koji ga je tjerao da uniti sam
og sebe. Tako je jednog jutra, sasvim hladnokrvno, stavio maku omu oko vrata i obj
esio ga o granu drveta u dvoritu. Uinio je to, sa suzom u oku, jer je znao da ga m
aak voli. Te ga je noi iz sna probudio povik Vatra!. On, njegova supruga i sluga usp
jeli su izbjei, ali je kua sasvim izgorila. Pisac iracionalnom razmiljanju pokuava n
ai povezanost izmeu zadnjeg dogaaja i vjeanja make, no u tome ga spreava racionalno s
vaanje dogaaja. No tada otkriva, na njegovo zaprepatenje, lik maka na jedinom sauvano
m zidu kue. Zakljuuje da je netko iz gomile radoznalih ljudi, koja je na znak uzbu
ne ispunila vrt, vjerojatno odsjekao ivotinju od stabla i ubacio je kroz otvoreni
prozor u kuu. Ruenjem kue, maka se nala u gomilu svjee buke, te je vapno djelovanje
lamena i amonijaka iz lea, stvorilo portret. Vrhunac-Ubojstvo Glavni junak je mje
secima nakon tog dogaaja imao privienja maka i tugovao zbog gubitka ivotinje, sve do
k nije odluio pronai novu. Novi je maak bio crn i velik kao i Pluton, ali se od nje
ga razlikovao po bijeloj mrlji na prsima. No umjesto da mu bude drago on je osjea
o nesklonost prema njemu, iako nije znao zato. Iz dana u dan odnos prema maku ispu
njao se odvratnou i jezom, koja je prelazila u mrnju. Kad je ustanovio da je i taj
maak lien jednog oka i da ona mrlja na prsima ima oblik vjeala, vie se nije mogao su
zdrati, poeo je iskazivati bijes na enu i polagano ludjeti. Pod takvim pritiskom je
dnog dana dok je radio u podrumu, izazvao ga je maak skoivi i zamalo ga oborivi. Pod
igao je sjekiru i bez razmiljanja je usmjerio na maka. Njegova je ena zaustavljanje
m sjekire izazvala u njemu neto demonsko. Maknuo joj je ruku i zabio joj sjekiru
u mozak. Ona je b ez glasa pala mrtva.
72
Rasplet-Skrivanje.ubojstva Nakon to je uinio to strano djelo, prihvatio se zadatka
da sakrije truplo. Svata mu se vrtjelo u glavi. Najprije je elio sasjei truplo na s
itne djelove i unititi ih vatrom, kasnije pokopati ga u podrumu, razmiljao je da g
a baci u zdenac u dvoritu ili da ga s premi kao robu i pozove nosaa.Na kraju je od
luio tijelo zazidati u zidine podruma, na mjestu gdje je bila ispupenje uzrokovano
lanim dimnjakom. Zavretak Nakon to su prola dva dana, a maka nije nigdje bilo, poeo
e ponovno osjeati slobodnim ovjekom, kakav je bio prije no to je objesio Plutona. G
rijeh stranog ina tek ga je malo uznemiravao. Dolo je do pretrage i ispitivanja, i
sve bi ostalo neotkriveno, da nije morao toliko likovati svojom ''genijalnom'' i
dejom: Ovi zidovi - zar odlazite, gospodo? - ovi su zidovi vrlo masivno graeni. Tu
sam, iz puke bjesomunosti razmetanja, snano pokucao bambusovim tapom koji sam drao u
ruci, tono po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao le moje roene supruge. S
til Mnoge teme i gotovo sav dekor Poeovih pria proizlaze iz konvencija koje su po
stojale u romantinoj knjievnosti njegova vremena, naroito u njenoj gotikoj struji. Go
ika se knjievnost koristila interesom romantiara za srednji vijek, folklorom i egzo
tikim ugoajima: otuda motivi ruevina, starih kula i dvoraca, podzemnih hodnika i ta
mnica, kostura, sablasti i grobova, demona i vampira. Strah i jeza, uas, smrt i l
udilo prevladavaju u svim kratkim priama. Poeve su teme uglavnom potekle iz njego
va osobna iskustva - iz njegovog neobino nesretnog ivota. Zato je Poe jednom prili
kom rekao: Ako se moja djela i temelje na stravi, tvrdim da strava potjee iz moje
due, da sam tu stravu crpio iz njenih zakonitih izvora i uvijek je vodio samo do
njena zakonita ishoda. Zakljuak
Poe je u svojim djelima nastojao zaprepastiti. To mu je vrlo dobro uspijevalo je
r je znao upotrijebiti gotiku struju, kojom se sluio, i raspolagati matom, koje mu
nije nedostajalo. Stvarao je mrane, mistine scene i naglim detaljima drao itatelja u
neprekidnoj radoznalosti. Ne puta itatelja ni da doe do daha, a ve se pojavljuju no
vi zapleti i stravini prizori: Natjeran tim mjeanjem u bjesnilo vie no demonsko, izv
ukao sam ruku iz njena stiska i zabio joj sjekiru u mozak. Pala je mrtva na mjes
tu, bez glaska. Gotikom se strujom koristio jer je smatrao da ona zadovoljava ukus
njegovih itatelja, ali i zato to je odgovarala njegovu temperamentu. Svu stravu o
kojoj je pisao crpio je iz due .
73
"Ako se mnoga moja djela i temelje na dojmu strave , tvrdim da ta strava ne potj
ee iz Njemake, nego iz due - da sam tu stravu crpio iz njezinih zakonitih izvora i
uvijek je vodio samo do njena zakonita ishoda Postajui sve vie rob alkohola, junak
ove pripovijesti propada i fiziki i psihiki. U stanjima pijanstva on zlostavlja i
svoju enu i svog mezimca, crnog maka, kojeg jednog dana, razdraen grizodujem hladno
krvno i okrutno objesi. Od tada se njegove nevolje gomilaju. Izgorjela mu je kua,
a uza sve to, jos ga plai prisutnost nekog jednookog crnog maka, posve slinoga nje
govom ljubimcu koji ga neprestano prati kao iva uspomena na poinjeno zlodjelo. Mje
sto radnje: Negdje u Americi. Vrijeme radnje: 19. st. Likovi: Poeovi su junaci u
svim djelovima vrlo bogati ne samo vanjskim, nego i unutranjim, psihikim osobinam
a: Analiza likova: Charles Citat: Od djetinjstva bijah poznat po popustljivosti i
ovjenosti svoje udi. Njenost moga srca bijae toliko uoljiva da je izazivala poruvgu
ojih sudrugova. Posebno sam volio ivotinje, i moji su mi roditelji ugaali nabavkom
najraznolikijih mezimaca. S njima sam provodio gotovo sve vrijeme, i nikad nisa
m bio sretniji no kad bih ih hranio i milovao. - Mislim da se tu krije motiv Char
lesovih nedjela - nije bio prihvaen u drutvu, njegovi vrnjaci su ga vjerojatno zbog
njegove ljubavi prema ivotinjama i zlostavljali i zato ni ne udi to je on tako por
emeen i udan. - Vidi se i njegova ljubav prema ivotinjama. Citat: Postoji neto u toj
nesebinoj i portvovnoj zvijeri to dira ravno u srce onoga koji je esto imao prilike
iskuati nitavno prijateljstvo i krhku vjernost pukog ovjeka. - Ovdje se jasno vidi d
a je Charles bio povuena osoba, ne vjeruje ljudima i nije prihvaen u drutvu, izopeni
k je. Citat: Pokvario se zbog neumjernosti u piu, ijim bi posljedicama nastradale iv
otinje i ena. - Zbog neprihvaenosti u drutvu on se predaje piu i postaje nasilan te p
oinje zlostavljati jedina bia na ovom svijetu koja ga istinski vole. Citat: ; ali bi
jae to u najboljem sluaju tek slabano i neodreeno uvstvo, i dua mi pri tom nije bila
anuta. Ponovno se odah neumjerenosti, te ubrzo utopih u vinu svekoliko sjeanje na
taj in. - Nakon to je maku iskopao oko i nakon to ga je ne koliko dana izbjegavao, o
n se ponovno vraa piu ne marei ni za to, ak i priznaje da ga nije previe brinulo njeg
vo strano djelo.
74
Citat: Demonsko bjesnilo obuze me istog asa. Vie sam sebe nisam poznavao. Bijae to o
na nedokuiva enja due da samu sebe izjeda da vri nasilje nad vlastitom prirodom da
samo radi zla sama koji me tjerae da nastavim svoje ponaanje i da napokon okonam z
lo koje nanesoh nedunoj ivotinji. - Ovdje Charles objanjava svoja nedjela, natjeralo
ga je njegova ta mna strana koja je prije ili kasnije morala izbiti na povrinu. A
ipak kao to sam siguran da moja dua ivi, tako vjerujem da je nastranost jedan od n
ajiskonskijih poriva ljudskog srca- jedan od onih nedjeljivih poriva inilaca, ili
uvstva , koji usmjeruju znaaj ovjeka. Tko se jo nije stotinu puta zatekao kako ini n
eto opako ili budalasto, ni iz kojeg drugog razloga nego zato to znada ne bi smio?
Ne osjeamo li trajnu sklonost, usprkos razlozima zdravog razuma, da krimo ono to j
e zakon, naprosto zato to poimamo da on to jest? - Takoer opravdanje, ali ovaj put
govori da nije on kriv, nego da je to jednostavno u ljudskoj prirodi, to je za me
ne besmisleno jer ovjek ipak moe odluiti o svojim postupcima. Citat: Objesih ga dok
su mi suze curkom curile iz oiju, i s najgorim kajanjem u srcu objesih ga zato to s
am znao da me ljubi, i zato to sam znao da se nije niim o mene ogrijeio objesih ga
zato to sam znao da time inih grijeh smrtni grijeh, koji e toliko ugroziti besmrtnu
mi duu da e se nai ako je to uopemogue van dosega beskrajnog milosra najmilosnije
ajstranijeg Boga. - Charles se meni ini kao dije due u jednom tijelu koje se izmjenj
uju - hladnokrvno ubija maka samo jer se eli osvetiti Bogu koji mu nije dao vie sree
u ivotu. Citat: Natjeran tim mijeanjem u bjesnilo vie no demonsko, izvukao sam ruku
iz njena stiska i ukopao joj sjekiru u mozak. Pala je mrtva na mjestu, bez glas
ka. - Moj najdrai dio jer me najvie zaudio, prvo je priao tako mirno, a onda odjednom
, iz ista mira, on ubije svoju enu, bez razloga, iznenadno - bolje nego u filmovim
a. Citat: Za svrhu poput ove podrum je bio vrlo prikladan. Uvjerio sam se da na t
om mjestu mogu lako razmaknuti cigle, umetnuti le, i sve ponovno zazidati kao ran
ije, tako da ni jedno oko ne bi moglo otkriti nita sumljivo. Kad sam zavrio, uvje
rio sam se da je sve kako valja. Na zidu se ni po emu nije moglo primjetiti da ga
je netko dirao. Smee je sa poda bilo uklinjeno s najtemeljitijom panjom. Pobjedon
osno sam se osvrnuo i rekao sam sebi: Dakle, ovdje u najmanju ruku, moj trud nije
bio uzaludan. - Ovdje opisuje kako je sakrio tijelo svoje ene, pria kao da se rijei
o svog nutarnjeg demona koji ga je izjedao. - Pria i kao da nita drugo nije u ivotu
postigao nego umorio svoju enu. Citat: Proao je drugi i trei dan, a moga muitelja jo
uvijek ne bijae. Iznova sam stao disati kao slobodan ovjek. Monstrum je u uasnom st
rahu pobjegao iz ovih prostora zauvijek! Nikada mi se vie nee pojaviti pred oima! M
oja srea bijae neizmjerna! Grijeh mog crnog ina tek me malo uznemiravao. - Charles p
ria o olakanju koje je osjetio nakon to je maak otiao.
75
Citat: Nije se pojavila tjekom noi i tako sam barem jednu no, od njena uvoenja u kuu
vrsto i mirno spavao; da , spavao, ak i s teretom umorstva na dui. - Uope ga nije bi
lo briga za njegovu enu, glavno da je njegova dua mirovala. Pluton Veliki i mudar
crni maak. Slijedio je gospodara svugdje po kui, a ovaj se sam brinuo o njemu i hr
anio ga: Citat: Pluton - to bijae ime maka - bio mi je najmiliji mezimac i drug u i
gri. Sam sam ga hranio, i on me slijedio kamo god sam se kretao po kui. Tek sam g
a s mukom mogao sprijeiti da me prati i po ulicama. Novi maak Potpuno jednak Pluton
u osim to je imao neku neodreenu, bijelu mrlju na prsima. Kasnije je primijetio da
i ovaj maak, poput Plutona, nema jedno oko, a ona je mrlja kasnije dobila oblik:
Citat: Bio je to sad prikaz jednog predmeta koji mogu imenovati samo s jezom - i
zbog toga sam iznad svega mrzio toga monstruma, i strahovao, i bio bih ga se os
lobodio da sam imao hrabrosti - bila je to sad, kaem, slika jedne jezive - jedne
grozovite stvari - slika VJEALA! oh, tog sumornog i stranog orua uasa i zloina - orua
samrtne muke i smrti!
76
12. Jerome David Salinger: Lovac u itu
Jerome David Salinger (New York, 1. sijenja 1919. - 27. sijenja 2010.), bio je ame
riki romanopisac i pripovjeda. Salinger je objavio jedan roman i nekoliko zbirki p
ripovjedaka izmeu 1948. i 1959. godine. Od 1965. nije nita vie napisao i nije inter
vjuiran od 1980. Njegovo najpoznatije djelo je "Lovac u itu" (Catcher in the Rye)
, a ovisno i prijevodu, knjiga se moe nai i pod naslovom "Lovac u rai". U "Lovcu" j
e ispriana pria o mladom buntovniku imenom Holden Caulfield i njegovim zanimljivim
doivljajima u New Yorku. Navest u i citat iz Lovca u itu, koji je savren uvod u dal
jnju Salingerovu biografiju: "to me doista zapanji, je knjiga koja te, poto si svri
o s itanjem, navede da poeli da ti je njen autor blizak prijatelj i da ga moe nazvati
kad god to poeli. To se, dodue, ne dogaa esto." (Holden Caulfield) J.D. Salinger roe
je na Manhattanu (New York), gdje je i odrastao. Bio je sin uspjenog idova, koji
se bavio uvozom sira. Majka mu je bila kotsko-irskog podrijetla. U djetinjstvu su
ga zvali Sonny. Nakon osnovnog kolovanja, poslan je u Valley Forge Vojnu Akademi
ju, gdje je boravio od 1934. do 1936. godine. 1937. godine je proboravio 5 mjese
ci u Europi. Od 1937. do 1938. godine studirao je na Ursinus College i Sveuilitu u
New Yorku. Prva prava ljubav bila mu je u Oona O'Neill, s kojom se redovito dop
isivao, i bio je nemalo iznenaen kad se ona udala za Charlesa Chaplina, koji je b
io mnogo stariji od nje. Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u raznim bi
tkama, ak i u invaziji na Normandiju. Njegovi suborci opisali su ga kao hrabrog i
istinskog heroja. Tijekom prvih mjeseci u Europi uspjevao se baviti pisanjem, a
u Parizu je ak i upoznao Ernesta Hemingwaya. 1945.godine oenio se francuskom lijen
icom Sylviom, no rastali su se, pa se 1955. godine ponovno oenio - ovog puta je o
dabranica njegova srca bila Claire Douglas. I taj brak je zavrio razvodom 1967.go
dine, kad se Salinger posve povukao u svoj vlastiti svijet. Salinger je esto pati
o od stresa, i s godinama se sve vie povlaio u sebe. O svom najpoznatijem liku, Ho
ldenu, esto je govorio kao o prijatelju. S vremena na vrijeme su se javljale glas
ine da e Salinger objaviti jo koji roman, no to se nikad nije dogodilo. Najpoznati
ja djela su mu: Lovac u itu (Catcher in the Rye), Visoko podignite krovnu gredu,
tesari (Raise high the roof beam, carpenters), Seymour - uvod (Seymour - introdu
ction), Franny i Zooey (Franny and Zooey). Lovac u itu Sadraj: Holden Caulfield, s
edamnaestogodinji uenik Penceyske gimnazije, pie ovaj autobiografski prikaz svojih
nedaa u svijetu lanjaka. A njih vidi posvuda:u ravnatelju kole koji otepava ljude nep
ravilnog izgovora, a istodobno se do zemlje klanja ljudima dobrog ponaanja; u
77
dezistu-klaviristu koji , da se svid publici, svira egzibicionistiki i krivo; te n
apokon u svim profesionalnim glumcima, prije svega filmskim. Djelomice zbog preo
sjetljivosti, a djelomice i zbog niskog praga osjetljivosti na dosdu, upravo je
propao na Penceyu, to mu je ve trea kola u nizu. Meu Holdenovim drugovima tu je i Ack
ley koji stalno istiskuje bubuljice na licu, te ne podnosi nikoga koga smatra im
alo viim od sebe, a uporno mrcvari svoje razredne drugove. Ipak je i Ackley vjero
jatno bolji od Holdenova cimera Stradlatera, urednog i atletski razvijenog mladia
kojemu je ivotni cilj, po svemu sudei, podilaanje viima, izbjegvanje posla i zavaanj
e mladih dama. Holden se sa Stradlaterom kratko potue zbog Jane Gallagher, djevoj
ke koja mu se svia a koju Stradlater eli zavesti. Nakon toga Holden se nelagodno o
prata sa svojim starim uiteljem, gospodinom Spencer om, pa s Penceya odlazi u New
York. Holden zna da ezbog njegovih najnovijih neuspjeha majci prepui srce, a otac
se silno naljutiti, ali oni ionako nee iz Penceya primiti vijest puna tri dana. B
udui da mu ne manjka novca, Holden odluuje odsjesti u hotelu i, prije nego to se su
oi s roditeljima, dobro se provesti. Iako je visok 187cm te prosjede kose, ipak n
e izgleda stariji od 16 godina. Kad silazi u Ljubiastu saluprilino sumnjivog hotel
a to ga je odabrao, konobar mu ne eli donijeti viski, pa on mrzovoljno naruuje kolu
. Zatim pokuava pokupiti curu koja sjedi s dvije prijateljice, vjetice kako ih Holde
n zove. Plee sa svima i asti ih piem, no onda ga i one otepu kao dijete. Onako uzvp
oljen, sjeda u taksi i vozi se do nonog kluba Ernie's u Gre enwich Villageu, gdje
toe pie svima starijima od 6 godina. Usput oferu postavlja pitanje koje ga mui: Kam
o zimi odlaze patke koje plivaju u jezeru u Central Parku? ofer nije ba susretljiv
. U Ernie's pijucka skoeve, no tu mu na ivce idu svi lanjaci iz srednje kole i s kol
eda svojim ispraznim blebetanjem odobravanjem glazbi samo zato to misle da je to j
ako intelektualno.Tu susree staru ljubav svoga starijeg brata D.B. -a koji je sad
a u Hollywoodu, pie scenarije (i prodaje se kako vjeruje Holden)nakon to je objavi
o prvorazrednu knjigu pria. Nastoji ga armirati, ali uzalud. I ona je lanjak jer po
kuava preko Holdena na daljinu djelovati na D.B-a. Po povratku u hotel voza lifta
pita Holdena da li bi elio da mu u sobu doe djevojka. Onako duboko deprimiran Hold
en bez razmiljanja odgovori potvrdno. Kad djevojka stie, on se ne uspijeva snai. Pl
aa joj dogovorenih pet dolara, no ona tvrdi da joj mora dati deset. On t odbija.
Prostitutka se vraa malo kasnije u prtnji vozaa lifta, koji Holdena ud ara u trbuh
i baca ga na pod, a prostitutka mu iz lisnice vadi jo pet dolara. Sutradan Holde
n odlazi iz hotela, naziva prijateljicu Sally koja mu se povremeno svia pa s njom
za popodne dogovara odlazak u kazalite. Pregledava torbe, dorukuje i nudi deset d
olara, to si sad jedva moe priutiti, dvjema redovnicama koj je upoznao pa poinje lut
ati po Broadwayu. A zapravo bi silno eli nazvati Jane Gallagher i sestricu Phoebe
. Phoebe je sjajna desetogodinjakinja, sjajna u Holdenovim oima kao i sva dje ca,
za razliku od odraslih. Odlazak u kazaite prolazi katastrofalno, najprije zato to s
u Luntovi dobri, ali se ne ponaaju kao ljudi, a potom i zato to Sally upoznaje stu
denta iz Andovera koji u njoj aktivira sve do zadnje lanjake ice. Poslije odlaz e n
a klizanje, a kad ona odbacuje Holdenov prijedlog da odu u neki umski kamp s koli
bama, da bi pobjegli od ispraznosti i lanosti New Yorka, on je vrijea. To smjesta
i poali, ali ona ne eli uvaiti njegove isprike.
78
Holden naziva starog znanca, momka s kojim je iao u kolu, pa se sastaju u otmjenom
baru. Holden ga podbada i sve vrijeme piju, sve dok bivi kolega ne ode na sastan
ak. Onako pijan Holden odlazi u park da vidi to je s patkama. Poinje kia. Ostalo mu
je jo jako malo novaca. Odluuje se kriom zavui u roditeljski dom i posjetiti sestri
cu Phoebe za kojom poinje osjeati enju.Srea mu se nasmijeila pa roditelja nema kui i
se uspijeva provui kroz hodnik a da ne probudi dvorkinju. Phoebe je presretna to
ga vidi, sve dok ne uspijeva povezati da su ga izbacili iz kole. Zbog toga ga kor
i i on joj pokuava objasniti koliko mu je kola dodijala i u tome uspijeva tek done
kle. Unato tome, njihov susret je ipak ispunjen najtoplijim osjeajima. Najednom st
iu roditelji. Prije nego to se Holden uspijeva sakriti Phoebe ga pokuava uvjeriti u
vanost kole. On joj veli da ide na zapad. Phoebe brzo gasi svjetlo, trenutak prij
e nego to joj u sobu ulazi mati i poinje je ispitivati. Ona taji da je Holden s nj
om, te ak priznaje i da je zapalila kako bi objasnila otkud miris cigarete u sobi
. Holden kriom odlazi i nakon to ga je nazvao posjeuje gospodina Antolinija, svog b
iveg profesora negleskog jezika. Iako su tek rani jutarnji sati Antolini ga doekuj
e srdano pa Holden slua njegovo duhovito predvanje, koliko mu umor to doputa. Gospo
din Antolini mu vli da je obrazovanje dragocjeno, zato to e mu ono rei koliki mu je
um i za to bi mogao posluiti. Holden mu zijevajui daje za pravo. Napokon mu Antoli
ni doputa da zaspe na sofi, no onda se Holden naglo budi kada osjeti da ga profes
or miluje po glavi. Naglo skae i kupi se iz njegova stana. Uvjeren je da je gospo
din Antolini imao nastrane namjere. Holden ostatak noi provodi u ekaonici kolodvor
a Grand Central i uspijeva na mahove ukrasti malo sna. Sutradan ujutro ostavlja
pisamce za Phoebe u koli i moli je da ga eka u Metropolitanskom muzeju umjetnosti.
U koli ga smuuju skaredne pisanije po zidovima. Phoebe stie u muzej i sa sobom vue
koveg. Odluila je da s Holdenom poe na zapad. Holden je dirnut, ali odluno otklanja
njezinu ponudu. Nju spopada ljutnja i ne eli vie s njim razgovarati,iako, kad on o
dlazi u Central Park, kraj zoolokog vrta prema vrtuljku, i ona polazi za njim. On
je nagovara da odu na vrtuljak. Ona pristaje. Dok se voze poinje kiiti. Holden je
napokon donio odluku, nee bjeati, suoit e se s im bude morao. Na koncu Holden daje n
aslutiti da knjigu pie u sanatoriju. Psihoanalitiar ga stalno ispituje hoe li se, k
ad se u rujnu vrati u kolu, dobro vladati. Holden vjeruje da hoe, ali ne zna. Kako
da ovjek zna to e uiniti dok to i ne uini?
O djelu: Lovac u itu jedini je objavljeni Salingerov roman. Njegov junak, Holden
Caulfield, moderna je verzija Hucka Finna, koji je moralist i protiv volje, rast
rzvan pod valama, laima i opakostima to ih vidi posvuda oko sebe. Huck iz svega to
ga izlazi iv i zdrav, a na koncu bi mogao i Holden; ipak, kad ga zadnji put vidim
o on je jo pod psihoanalitikom obradom. Glavni prigovor Salingeru glasi da je sent
imentalan, da ima mnotvo nerealistikih stavova o ivotu i drutvu, to se napose odnosi
na njegovu ideju da su djeca u biti neduna i dobra te da odrastanjem degeneriraju
. Salinger je priznao da voli djecu:Neki od mojih najboljih prijatelja jo su djeca
. U stvari, to su svi moji najbolji prijatelji. Upravo mi je nepodnoljiva spoznaj
a da e moju knjigu drati izvan njihova dosega.
79
Pa ipak, u Lovcu u itu bitni su Salingerovi, a ne Holdenovi stavovi. I sasvim je
uvjerljivo da Holden, adolescent koji umjesto koe ima zavretke ivaca, moe voljeti ne
dunost koju vidi kod djece, ali ne i kod odraslih. Psihoanalitiar Ernest Jones vel
i da roman odraava ono to je ojetio svaki osjetljivi 16ogodinjak, od Rousseaua naov
amo, i dakako ono za to svatko od nas tvrdo vjeruje da je osjetio. ak su i neprija
teljski raspoloeni kritiari suglasni u tome da je Lovac u itu fascinantna i duhovit
a pria. Iz njihovih bi se komentara zapravo dala napraviti i itava mala antologija
pohvala Salingeru. Mnogi od njih tvrde da je Salinger u svom romanu uspio uhvat
iti govor i misao, ritam mldih. Teme: Sam naslov knjige odnosi se na krivo zapame
n i izreen stih lirske pjesme Dolazei iz ita (Comin through the Rye) Roberta Burnsa:
ako netko ulovi nekog dok kroz ito ide (gin a body meet a body/comin through the
rye). Ona je nevina misao izroena iz ideje da se zatite nevini. Holden sebe zamilja
kako stoji u polju ita u kojem se igraju djeca. U njegovoj matariji, na kraju tog
polja nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i pazio na djecu koja bi se
previe pribliila rubu, i uhvatio bi ih da ne padnu u provaliju odraslih i zrelost
i. Kako on kae, on bi elio biti lovac u itu. Ovo je metafora za djecu kako gube svoju
istou i nevinost te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden toliko pre
zire. Ovo je takoer neobian, naim oima gledano ironian dio u knjizi, jer bi Holden ht
io spaavati druge, a ne moe spasiti sebe. U jo jednom primjeru njegova poriva da ih
zatiti, Holden je bio obeshrabren svim onim Jebi se (Fuck you) grafitima i natpisima
po Phoebeinoj koli da je osjeao, koliko god se on trudio obrisati ih, kako dvostr
uko bre nastaju novi. U knjizi se takoer obrauje tema pretvaranja. Holden prezire n
eistinost i lane namjere, i kroz itavu knjigu on razabire sve prevarante na koje n
ailazi. Kao tinejder kojeg mue njegovi osjeaji i neuspjesi, Holden vjeruje da svi p
oznati i uspjeni ljudi na koje nailazi i koji misle da su sretni, su zapravo ili
glupi ili neznalice. On ne nailazi na mogunost da ljudi imaju razloge zato se pone
kad ponaaju tako kako se ponaaju. On njih i dalje naziva prevarantima, a njegova p
rocjena ljudi je zapravo u cijelosti bez ikakvih pravih razloga i dokaza, tj. on
se pretvara da je on jedini iskren i da vidi ono to je stvarno i to ostali ne vid
e, samo da bi dobio barem malen osjeaj pravde. Ironija knjige je u tome to je Hold
en jednako velik prevarant kao i ostali ljudi to ga okruuju: on lae, pretvara se, d
aje nerazumne i brze zakljuke i pretpostavke bez ikakvih pravih dokaza. Jo jedna t
ema je i Holdenova izoliranost od drutva, koju je on zapravo sam stvorio previe po
jednostavljajui komplicirane stvari, previe inei stvari uobiajenima u svojim susretim
a s ljudima i komuniciranju. On je idealist, osjeajno nezreo i nesposoban prilago
diti se ivotu i realnosti i posljedicama odrastanja. On sebe smatra muenikom svoje
vrste, rtvom svijeta, samo da bi opravdao svoju izoliranost i nesposobnost suosj
eanja i razumijevanja drugih.
80
Stil Iako je osnovna tema romana pomalo magliasta, Holdenovi sarkastini komentari
dodaju humor. Primjerice, kada Holden sjedi sam u Ernejevom baru komentar na to
kako se osjea glasio je: Malo-pomalo poeo sam se osjeati kao konjska stranjica, sjede
onako potpuno sam. Autor se posluio nainom pripovijedanja koje nosi naziv struja s
vijesti. To bi znailo da nam protagonist pria dogaaje u polu kronolokom slijedu, uba
cujui tu i tamo injenice i misli, kako ih se sjeti. Kontroverzije Lovac u itu je kn
jiga uronjena u mnoge kontroverzije od dana izdanja. Glavni razlozi navedeni u z
abrani ove knjige bili su koritenje vrijeajuih rijei (psovke i pogrdni nazivi), pred
brani seks, zlouporaba alkohola te prostitucija. Prema teorijama nekih krajnosti
i ekstremnih ljudi, knjiga je zapravo orue FBI-a ili CIA-a za upravljanje umovima
. Ubojica Johna Lennona, Mark David Chapman, nosio je ovu knjigu kada je uhien od
mah nakon poinjenog zlodjela. Iako su mnogi ljudi poput M. D. Chapmana i Johna Hi
nckleyja Jr. (koji je pokuao ubiti predsjednika Reagana) znali nositi ovu knjigu,
ipak postoji logino i razumno objanjenje za ove sluajnosti: oni se jednostavno div
e glavnom junaku Holdenu Caulfieldu. Kroz priu Holden je prikazan kao mladenaki po
bunjenik koji ne prihvaa i nije prihvaen od strane svojih vrnjaka. Iz ove perspekti
ve, osobe poput Chapmana i Hinckleya poistovjeuju se s Holdenom Caulfieldom, osob
om koju ne razumiju i koja nije u stanju razumjeti druge. Stoga se mnogi pitaju,
je li Holden Caulfield stvarno dostojan titule junaka? Tu dolazi veza sa serijs
kim ubojicama: oni koji su poinili zlodjela, ali ne iz puke zabave i gluposti, ve
iz razloga da uivaju u slavi u kojoj danas uiva Holden (iako je on samo lik iz fik
cije). Oni smatraju da oni zapravo na taj nain utjelovljuju Holdena te mu priskrb
ljuju slavu i prihvaanje koje on zasluuje. Citirajui Marka Davida Chapmana ovo se i
potvruje: elio sam samo biti slavan kao John Lennon. Period Lovac u itu, i njegovo r
azdoblje smjeteno je u periodu od kasnih 1940-ih do ranih 1950-ih, to je oko vreme
na kada je i roman napisan. Smrt Holdenova brata Allieja dogodila se 18. srpnja
1946., kada je Holden imao samo 13 godina. To je ujedno i najraniji dogaaj imalo
opisan u knjizi. Stoga se smatra da se pria dogaa u prosincu 1949., a ispriana u lj
eto 1950. godine. Ovo potvruje i injenica da je Boi 1949. pao na subotu, stoga dva H
oldenova dana provedena u New Yorku bi odgovarala datumima 18. i 19. prosinca (k
ada bi to bilo tjedan poslije, drugi dan Holdenova lunjanja bi bio Boi, a kada bi to
bilo tjedan ranije, Holdenova kola bi putala svoje ake dva tjedna ranije na boine pr
aznike).
81
Opis lika: Holden Caulfield, glavni junak Lovca u itu, bolesno je osjetljiv i nes
iguran sedamnaestogodinji mladi. Pisac je u njemu dao prototip mlada buntovnika ko
ji se ne eli pomiriti s neiskrenim i sebinim svijetom koji ga okruuje. Holden se iz
raava na netipian nain svoje generacije, atrovakim govorom, slikovito i duhovito, nep
osredno i svjee. Posebice ga privlae djeca, pa i mlaa sestra Phoebe na koju esto mis
li dok tumara New Yorkom. Ne voli odrasle, zgraa se nad njihovim licemjerjem i zl
oom, nad njihovom pokvarenou i podmuklou. Upravo donkihotovski traga za moralnom isto
i ljepotom. Prezire sve to je samoivo i snobovsko u koli i u gradu. U tom smislu b
lizak je slavnom pretei, Huckleberry Finnu, koji je takoer na svoj djeaki, armantni n
ain nemilosrdno kritizirao nau umornu i bolesnu civilizaciju. Vano je istaknuti da
Holden posjeduje, ba kao i Huck, izvanredan smisao za humor, zbog ega slika koju s
e naslikao o svom boravku u New Yorku nije tako mrana, tovie, ak je i vedra pa i nes
tana.
82
13. Sofoklo, Antigona
Sofoklo (495. pr. Kr. - Atena, 406. pr. Kr.) bio je starogrki dramatiar. Jedan je
od trojice velikih grkih tragiara, zajedno s Eshilom i Euripidom. Napisao je oko 1
30 drama, od ega 20 satirskih. Sauvano je sedam tragedija:

Antigona Elektra Kralj Edip Trahinjanke Ajant Filoktet Edip na Kolonu

Sauvan je i odlomak satirske drame Sljednici (Tragai, Lovaki psi) koji je 1911. pr
jednom egipatskom papirusu. ivot Sofoklo je bio na prilino visokim dravnim poloajim
a. U ratu sa Samom bio je lan stratekog saveza zajedno s Periklom. Radio je kao di
plomat, politiar i sveenik. Osnovao je zajednicu za Muze koja je okupljala najslav
nije umjetnike toga doba. Epitaf mu glasi: "Krijem u ovom grobu Sofokla, koji je
prvi mjesto stekao tragikom umjetnou, najasniji ukras. " Kao i Eshila, Aristofan ga
je portretirao u svojim abama, a takoer i Frinih u svojim Muzama. Plutarh opisuje ka
o se Sofoklo prvi put natjecao i odmah odnio prvu nagradu, a Eshil je teko podnio
taj poraz. Stari izvori tvrde da Sofoklo nikad nije bio posljednji u natjecanju
te da je imao dvadesetak pobjeda (Eshil ih je imao 13, a Euripid 5, od ega je je
dna posmrtna). S Filoktetom je takoer dobio prvu nagradu, a tragedija je znaajna po
tome to se junak pokuava ubiti na samoj pozornici, to je za tadanje poimanje tragedi
je bilo neuveno. Dramske inovacije Sofoklo u tragediju uvodi treeg glumca i pojaava
dramsku radnju. Poveava kor s 12 na 15 osoba, ali mu smanjuje utjecaj. Njegov ko
r ne utjee na radnju, on je samo pasivni promatra koji sa zanimanjem prati radnju,
a u svom se sudu ne uzdie nad obinim ljudima. Sofoklo je prvi tragiar koji je uveo
junakinje u svoje tragedije. Njegovi likovi nisu vie bogovi i idealizirana bia ka
o kod prijanjih pisaca, nego su to stvarni ljudi koji sami odluuju o svojoj sudbin
i. Iz svih njegovih tragedija izvire duboka humanost i visoki moralni principi k
oji upravljaju postupcima likova. Radnju pokree slobodna ljudska volja. Sofoklovi
su likovi psiholoki produbljeniji od likova njegova prethodnika Eshila. Ve su sta
ri Grci sami odredili odnos izmeu Sofokla i Euripida: "Sofoklovi likovi onakvi su
kakvi trebaju biti, a Euripidovi kakvi doista jesu."
83
Karakteristike Sofoklovo se shvaanje ivota temelji na religiji i mitovima. Bitno j
e potovanje bogova molitvom i rtvama te izvravanje njihovih naredbi. Njegovu religi
oznost odlikuje moralna strogost koja se zasniva na pokoravanju i potovanju boansk
ih autoriteta, ija je volja apsolutna i odreuju to je pravedno i moralno. ovjekova s
amostalnost, nezavisnost i vlastito miljenje podloni su boanskoj volji i zakonima. o
vjekovim iv otom upravlja iracionalna, tajanstvena sila te potpuna mo bogova, on n
e moe utjecati na svoju sudbinu i buniti se protiv nje: "Ne eli nita vie jer dosuenoj
Sudbini smrtnik umaknuti ne moe. " (Antigona) ovjek mora podnositi sve to mu dosude
bogovi. Tako i Edip pada kao rtva proroanstva, volje bogova i zle sudbine. Tematik
u je preuzimao iz mitova i Homerovih djela. Za razliku od Eshila, bogovi nisu u
sreditu dramske radnje. Osnovu tragine radnje kod Sofokla ini slobodna ljudska volj
a, a radnja se pokree aktivnou samih protagonista. Oni su odluni i do kraja slijede
svoje ideale. Njegovi su tragini junaci idealizirani. Njihove karaktere naglaava i
uvoenjem junaka sa suprotnim karakternim crtama od protagonista, primjerice, sup
rotnost hrabroj i odlunoj Antigoni jest plaljiva Ismena. Antigona, sadraj: Lica:

Antigona - Edipova ki, Izmenina sestra Izmena - Edipova ki, Antigonina sestra Kreo
nt - njihov ujak, tebanski kralj Tiresija - prorok Hemon - Kreontov sin, Antigon
in zarunik Euridika - Kreontova ena Straar Glasnici Zbor
Pretpovijest prie koja se dramski uobliuje u Antigoni poznata je iz Eshilove trage
dije Sedmorica protiv Tebe u kojoj dva Edipova sina, Eteoklo i Polinik, se nau na
suprotnim zaraenim stranama. Polinik na elu sedmorice junaka juria na sedam tebans
kih vrata, a Eteoklo hrabro brani grad. U meusobnom okraju obojica poginu. Tragedi
ja poinje u trenutku kad je rat zavren. Teba je obranjena, novi je vladar Kreont,
ujak poginule brae i njhovih sestara Antigone i Izmene. Prema njegovoj zapovijedi
Eteoklo je dolino sahranjen, a Polinikovo tijelo mora ostati nesahranjeno jer je
orujem nasrnuo na vlastitu dravu. Takoer, dio te naredbe je i to da e svatko tko se
o nju oglui biti smaknut. Antigona doznaje za tu vladarevu naredbu i odluuje joj
se suprostataviti. Jedan od straara
84
zaduenih da paze na Polinikovo tijelo javlja Kreontu da je netko neopazice posuo
prah po mrtvacu. Kreont bijesno nareuje straaru neka svakako pronae krivca. Ubrzo p
otom straar se vraa s Antigonom koju je zatekao kako pokuava iskopati pravi grob za
brata. Antigona priznaje da je prekrila izriitu zabranu, ali se opravdava time to
je tako postupajui slijedila boanske zakone koji su nadreeni ljudskima. U meuvremenu
je za Antigonin postupak doznao njen zarunik, Kreontov sin, Hemon. Uzalud moli o
ca da oprosti Antigoni te se ras taje s njim uz prijetnju da e umrijeti zajedno s
njom. Kreont ne poputa i nareuje da Antigona bude iva zakopana. Ubrzo potom stie vr
a Tiresija i javlja Kreontu da su bogovi ljuti zbog toga to Polinik nije dostojno
sahranjen. Kreont mu drsko odgovara no po njegovu odlasku se predomilja i nareuje
da se Antigona oslobodi a Polinikovo tijelo dolino sahrani. No tada je ve prekasno
. Glasnik javlja da su Antigona i Hemon poinili samoubojstvo. Potresena tom vijeu u
bija se i Euridika, Kreontova ena. Kreont slomljen tom vijeu u pratnji kora naputa p
ozornicu. Nije teko uoiti da su nosioci sukoba Antigona i Kreont. Njihovi su stavo
vi nepomirljivi, Antigona se poziva na boanski zakon prema kojem nikome ne moe bit
i uskraeno pravo da bude dostojnopokopan, a Kreonta vode visoki dravni razlozi: po
ginuli branilac domovine ne moe se ni u smrti izjednaiti s izdajicom. U cijeloj tr
agediji Antigonin stav ostaje nepromijenjen, iako zna da je cijena za neposluh s
mrt. Kor za nju kae da je autonmos, osoba koja ivi prema vlastitim zakonima. Nalog
savjesti za nju je najvea svetinja. Za razliku od nje Kreont se predomilja, ali u
trenutku kada je prekasno za sve. Dok se ne pojavi Tiresija kao nezavisan tuma boa
nske volje, Kreont je gluh za sve proturazloge i u svakom drugaijem miljenju vidi
pobunu protiv vlasti. Kraj tragedije nije i njegov fiziki kraj, ali iz svega to go
vori jasno je da ivot za njega vie nema smisla. Antigonina smrt izaziva u nas saalj
enje jer je bila bezrazlona no isto vrijedi i za Kreonta. Ma kako kruta i neprimj
erena bila njegova odluka o zabrani pokopa, gubitak sina, ene i neakinje preteka je
plaa za njegovu nepopustljivost. KNJIEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: tragedija u sed
am inova VRIJEME RADNJE: razdoblje stare Grke MJESTO RADNJE: Kreontov dvor TEMA: A
ntigona pokapa svoga brata IDEJA: Treba potovati one zakone koji ne ugroavaju ljud
ski moral i ljudsko dostojanstvo. KOMPOZICIJA: 1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru
u dvoboju 2. zaplet: Kreont zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne slua 3. kulm
inacija: Kreont osuuje Antigonu na smrt 4. obrat: bogovi govore Kreontu da mora p
otedjeti Antigonu 5. rasplet: umire Antigona i Kreontova ena i sin
85
KREONT: grub vladar, podanici ga ne sluaju i boje ga se, odluan je, vjeran je zema
ljskom zakonu zbog kojega kri boanski zakon, na prvom mu je mjesto domovina, a to
iskazuje mrnjom prema neprijatelju, u svim ga ivotnim odlukama vodi mrnja i na taj
nain ostaje bez obitelji. ANTIGONA: na sebi nosi prokletstvo svoje obitelji, nije
joj toliko stalo do sebe same koliko do boanskih zakona, zbog kojih kri zemaljske
, na prvom joj je mjestu obitelj i u svim je ivotnim odlukama vodi ljubav. JEZIK
I STIL: Uzvien stil pripovijedanja, koriteno je mnotvo epiteta i aforistinih misli.
ELEMENTI TRAGEDIJE: Tragini junak: Antigona potuje svoja naela i eli pokopati brata
Tragina krivnja: zbog njezinih ju naela osuuju na smrt Tragini zavretak: Antigona umi
re Dramski sukob: odvija se izmeu dobrog Antigone i loeg Kreonta
86
14. Antun Branko imi: Preobraenja
Antun Branko imi (Drinovci kod Gruda, 18. studenog 1898. - Zagreb, 2. svibnja 1925
.) je pjesnik, esejist, kritiar i prevoditelj. imi bijae pjesnikom izrazite tenje da
zgusnutim, krtim stihom intenzivira doivljaj svijeta. Takav je bio i kao esejist i
kritik: volio je strogi red, uvao se razlivenosti i praznine. Napisao je brojne
eseje, knjievne i likovne kritike, polemike o novom pjesnitvu, nekoliko kraih proza
, dnevnik, autobiografiju, nekoliko dramskih fragmenata, te zapoeo roman Dvostruk
o lice. Posthumno su mu objavljena izabrana djela, sabrana djela, proza i poezij
a. Puku kolu pohaa u rodnim Grudama. Tri razreda franjevake klasine gimnazije zavrava
u irokom Brijegu. Nakon irokoga Brijega kratko vrijeme boravio je u Mostaru, a zat
im upisao etvrti razred gimnazije u Vinkovcima. kolovanje je nastavio u zagrebakoj
donjogradskoj gimnaziji. U osmom razredu naputa kolovanje zbog izdavanja knjievnog a
sopisa Vijavica godine 1917. u Zagrebu, a knjievni asopis Juri pokree 1919. godine p
od utjecajem ekspresionistikog lista Der Sturm. Godine 1923. pokree i trei asopis, K
njievnik. Teko obolivi od tuberkuloze umire, u dvadeset i sedmoj godini, u Zagrebu
2. svibnja 1925. godine. Knjievno stvaralatvo

I. razdoblje do 1917.g. nije nita znaajno, II. razdoblje od 1917.g. pjesme o: bole
sti, siromasima, smrti, susreti s gradom i boleu.
Prvu pjesmu Zimska pjesma objavio je 1913. godine u asopisu Lu kao petnaestogodinja
k, a u Vinkovcima je napisao zbirku pjesama Cibaliana. Rane pjesme od 1913.g. do
1917. u velikoj mjeri slijede Matoev pjesniki program. Posrijedi je pejzana lirska
stroge forme i impresionistiki uhvaenih pojedinosti iz zaviajnog okruja. Katkad nep
osredna impresija sinestetski nadilazi uobiajene okvire osjetilnih podraaja ("Bole
snica") pa neki stihovi anticipiraju autorovu iduu poetsku koncepciju. Zapoeo je p
jesmama koje oponaaju A. G. Matoa, ali je naglo izveo dramatski zaokret, napustio
sedmi razred zagrebake gimnazije, pokrenuo asopis, primio ekavski izgovor (u emu e g
a ubrzo kratkotrajno slijediti i mnogi drugi hrvatski pisci) i nastupio kao n ov
i pjesnik i kritiar, nadahnut ekspresionistikim asopisom "Der Sturm", pa je slijedi
o i njegov program s uporitem u posvemanjem negiranju tradicije i osporavanju bilo
kak ve sveze izmedu knjievnosti i stvarnosti u kojoj ona nastaje. Nakon upoznava
nja s njemakim ekspresionistikim pjesnitvom preko asopisa Der Sturm 1917. dolo je do
meljnog zaokreta u imievu shvaanju poezije i umjetnosti, pa je iste godine pokrenuo
svoj prvi asopis Vijavica. U skladu s novim programom, pjesme koje su nastale od 1
917. do 1919.g. pisane su slobodnim stihom i oznauju se kao imieva ekspresionistika
(anarhina) faza. Proete su nemirom ili oajem lirskoga subjekta i biljee impulse koje
kstatini subjekt hvata u brzu tempu gradskog ivljenja (Pjesma, Grad, Ples, Pjesm
imi katkad rabi i
87
tzv. telegrafski stil, omiljeno sredstvo futuristike i ekspresionistike poezije, i
zostavlja gramatike veze i interpunkcijske oznake ili ih maksimalno pojednostavnj
uje kako bi se doarala simultanistika percepcija okolnih fenomena, odnosno naglasi
la brzina ili intenzitet proivljenog iskustva (O svijet i ja u svijetu i svijet u
meni;Grad noi ene zvijezde;Ples radost vrisak bog;Ja pjevam) koje tei prvotnoj se
oj od naslaga istroene civilizacije. U kasnijim fazama uglavnom je napustio takve ko
mpozicijske postupke. Vijavica je izlazila do 1919.g., a nakon toga imi je izdavao as
opis Juri 1919.g. koji se iste godine ugasio. Saeto je oznaavao svoj knjievni smjer s
dran u (ekspresionistikom) uvjerenju, da je umjetnost najintenzivniji doivljaj svij
eta i da zato ne smije, pa i ne moe biti angairana u slubi bilo koje tendencije. Ak
o to u ono doba i nisu vie bile nove misli, jer su ih ve zagovarali i hrvatski mod
ernisti, one su sada bile izgovarane nainom koji do tada u nas nije bio poznat. G
odine 1920.g. objavio je svoju jedinu kratku zbirku pjesama Preobraenja. Upravo tim
e daje najvei doprinos novoj hrvatskoj knjievnosti, posebno pjesnitvu. Sastoji se o
d 48, uglavnom kratkih pjesama. Neke su objavljene prethod nih godina, ali ih je
imi preradio pa se Preobraenja smatraju zasebnom (kanonskom) fazom. Pjesme u knjizi
likuju se posebnim grafikim aranmanom (tzv. sredinja os), to ga je imi preuzeo od nje
akog pjesnika A. Holza (Phantasus, 1898.-1899.), a i u ostalim slojevima zbirke s
imetrija je temeljno organizacijsko naelo. Uvodei velike teme kao to su Bog, ljubav,
t (tijelo) i poezija (umjetnost), imi ih koncentriranim i pomno dotjeranim diskursom
uklapa u sliku svijeta koji prolazi bezbrojne preobrazbe u razliitim tipskim pers
onama (bolesnik, zavodnik, zavedena, mjesear, muenik) ili pojavama, da bi se onkra
j vremena i prostora sve ivotne forme na kraju vratile panteistiki zamiljenu apsolu
tnu (Otkupljenje, Budui). Depatetizirani izlaz, stilizirana (nemimetika) uporaba kolo
ita, vizualnost pjesnikoga znaka, dubinska eufonija i funkcionalno upoljavanje pra
znine (bjeline) samo su neke od inovacija koje su postale trajnjim naslijeem hrva
tske moderne lirike. Poezija nakon Preobraenja oznauje novi zaokret u smjeru neoklasi
og izraza, pa slobodni stih katkad ustupa mjesto obnovljenoj strofikoj formi i vez
anomu stihu. U okviru kasne imieve poezije daju se uoiti i tekstovi koji u Baudelai
reovu duhu osciliraju izmeu odsu tne transendencije i unutranjeg ideala (Prazno neb
o i Naeni bog), a u pjesmi Smrt i ja (Smrt nije izvan mene. Ona je u meni/od najprvo
oetka: sa mnom raste/u svakome asu) imi se poput R.M.Rilkea, pribliava shvaanjima o
azluivom jedinstvu ivota i smrti. Pribliivi se i poetici nove stvarnosti (Neue Sachli
hkeit), spjevao je cijenjeni ciklus Siromasi. U tekstovima: Namjesto svih program
a, Anarhija u umjetnosti, O muzici forma ispovijedao je nova modernistika naela, ali
ostao na stajalitu istoe umjetnosti. Iako odlian uenik, morao je napustiti gimnaziju
jer kolske vlasti uenicima nisu dopustile izdavanje javnih tiskovina. Od tada se
u potpunosti posvetio pisanju neprestano ivei u siromatvu, ali je unato nesreenim egz
istencijalnim prilikama ostavio plodan i iznimno znaajan knjievni opus. Donadini j
e uzvikivao "dolje estetike i dolje ukus", a imi, kao da nastavlja na te uzvike, z
ahtijeva da pisci odbace svu dekorativnost i otmjenost, da skinu, kako on kae, i
odijelo sa sebe, i "kragne, manete, kravate, alove i sve ono drugo, da bacimo iz s
ebe sve trope, figure, metonimije, aliteracije, asonance, klimakse, sve ono to je
ukus, to je retorika i 'lepota', to e rei sve ono to je suvino - i da govorimo istin
u". Iako je polemiki intoniranom, matoevski
88
britkom i neumoljivom kritikom znatno utjecao na knjievna zbivanja i uope na razmil
janja o knjievnosti, najdublji trag ostavio je kao pjesnik. Prvi je u nas, poslij
e kratkotrajnog poetnitva, naelno otklonio vezani stih i rimu pa progovorio pregnan
tnim, esto i grafiki simetrinim slobodnim stihom, te stvorio uzor poezije kreirane
"iznutra", kao najintenzivnijeg doivljaja svijeta. Pjesnik tijela, grada i siroma
ha, nije svoje teme vidio u socijalnom nego iskljuivo u individualno-psiholokom zn
aenju. Pjesnik ljubavi i smrti, osjeao je trajnu tjeskobu i duhovni nemir, ali i s
vijest da je pred kljunim pitanjima ivota i svemira nemoan kao ovjek, a kao pjesnik
moe ga samo spoznavati. Reskou svoga stiha prodirao je kao otricom noa u dubine ljuds
koga bia, u njegovu egzistencijalnu samo u. Zato njegove pjesme, naoko tako hladne
i esto svedene na gole konstatacije u izravnom iskazu, blistaju dalekim astralni
m sjajem. Nakon teke upale plua 1924.g. obolio je od tuberkuloze i pokuao se lijeiti
u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925.g. vratio se u Zagreb. 1924.g. pokrenuo je i trei
asopis Knjievnik, a nakratko (od oujka do studenoga 1923.g.) s M. Begoviem ureivao
emenik. U zaotrenim manifestima iz Juria (Usamljenost duha i Juri) prosvjedovao j
zateenoga stanja u drutvu i kulturi, zahtijevao ruenje dotadanjih vrijednosti i post
avio utopijskih projekt duhovnoga carstva u zemlji. U tako kratko vrijeme, koje ne
ispunjava ni puno desetljee, preavi put od matoevskowiesnerovskog impresionizma do
osloboenog a formalno stijenjenog ekspresionizma, postao je virtuoz koji s malo ri
jei otvara bezdane prostore misli i ivotnog smisla. Znao je graditi pjesmu, zgunjav
ati stih, birati pravu rije: esto jednostavnoj i obinoj, znao je udahnuti punu izraa
jnost. Bolujui od rane mladosti, nosio je u sebi smrt i bio svjestan da ona u nje
mu raste te da e ga jednoga skorog dana posve ispuniti - i prerasti. Moda je i zat
o naglo sazrijevao, to dokazuje njegov asopis "Knjievnik". Metamorfoze koje je imievo
pjesnitvo prolo u kratkom vremenskom razmaku govore o brzom sazrijevanju i skokov
itom razvoju autora, a kritiki i feljtonistiki spisi to zorno ilustriraju. Mnogobr
ojni lanci u suvremenim knjievnim pojavama i piscima pokazuju da je imi intenzivno p
ratio europska umjetnika zbivanja i da je promptno reagirao na one dogaaje koji su
odgovarali njegovu senzibilitetu i trenutanim umjetnikim interesima (Tri zapisa o
pjesnitvu). Kao kritiar, o domaim je, pa i etabliranim autorima (V. Nazor), pisao vr
lo otro (Na najproduktivniji pjesnik; Prazna retorika Miroslava Krlee, 1917.) esto
u polemike (Pravdanje o Vidriu, 1922.). Osim o hrvatskim i srpskim piscima, pisao
je o gotovo svim vanijim njemakim i austrijskim pjesnicima ekspresionistikoga narata
ja, a bio je dobro upuen i u francusku, pa ak i u skandinavsku knjievnost. Preveo j
e 1923.g. roman Blagoslov zemlje K. Hamsuna, a li je prijevod tiskan tek 1983.g..
Posmrtno Velik dio opusa ostao je neobjavljen do 1950-ih i 1960-ih, meu ostalim i
nekoliko dramskih i fragmenata te zapoeti roman Dvostruko lice, kada su mu objavlj
ena Sabrana djela (1960.g.). imi je uz Tina Ujevia i Miroslava Krleu najistaknutiji h
vatski pjesnik modernizma, zasluan za popularizaciju slobodnoga stiha i novih kom
pozicijskih naela (Tehnika pjesme, 1923.g.) kao i za definitivnu integraciju hrvats
koga pjesnitva u europske knjievne
89
tokove. Sve bogatija recepcija njegova pjesnikoga djela, u zamahu od 1960 -ih, po
tvruje takav status, a kritiki sudovi Preobraenja svrstavaju u vrh novije hrvatske li
rike. A. B. imiu u ast pokrenuta je, u vrijeme Hrvatskoga proljea, na poticaj hrvats
koga pjesnika i studenta romanistike Mile Peorde, kulturna manifestacija imievi sus
reti, prvi put odrana 30. i 31. svibnja 1970., u Grudama i Drinovcima ("Krni zaviaj
"Drinovci, 1970., "Vjesnik", Zagreb, 16.VI.1970.). Djela

knjiga pjesama Preobraenja, Zagreb, 1920.

Posthumno

Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1933. Priredio Ivo Hergei. Izabrane pjes
me, Zora, Zagreb, 1950. Priredio Dragutin Tadijanovi. Sabrana djela, Znanje, Zagr
eb, 1960. U tri sveska, priredio Stanislav imi. Pjesme i proza, Matica hrvatska: Z
ora , Zagreb, 1963. Priredio Jure Katelan. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 9
9. Pjesme i eseji, Matica hrvatska, Zagreb, 1964. Priredila i pogovor napisala V
esna Krmpoti. Stihovi i proza, Svjetlost: Naprijed, Sarajevo, 1967. Srpski i hrva
tski pisci XX veka. Kolo 3, Antun Branko imi, sv. 24. Pjesme i kritike, Mladost, Z
agreb, 1973. Prazno nebo: odabrane pjesme, Prva knjievna komuna, Mostar, 1973. Iz
bor pjesama Ivan Kordi. Sabrana djela, August Cesarec, Zagreb - Svjetlost, Saraje
vo, 1988. U dva sveska, priredili Nedjeljko Mihanovi (I. svezak) i Dubravko Jeli (I
I. svezak). Drugo izdanje u nakladi Dom i svijet, 1998. Izabrane pjesme, Erasmus
naklada, Zagreb, 1996. Priredio i predgovor napisao Mile Peorda. Tijelo i mi: iz
bor iz djela, Rije, Vinkovci, 1999. Priredio Delimir Reicki. Preobraenja i izabrane
druge pjesme, Profil International, Zagreb, 2005. Priredio Vlado Pandi. Preobrazb
e - Preobraenja,slovensko-hrvatsko izdanje, prevela Ines Cergol,pogovor Mile Peord
a, Koper-Zagreb,2006. Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 2008. Priredio A
nte Stama.

Preobraenja
Naziva se kamenom temeljacem modernog hrvatskog pjesnitva. Stihovima prikupljenim
u zbirci Preobraenja progovorio je imi posve originalno i svjee. Prepustivi magiju p
oetske rijei govoru boje, zvuka i rima, unio je u hrvatsku poeziju slobodni, neve
zani stih, a izostavljajui interpunkciju, dao i vizualnu snagu svojim lirskim mot
ivima.
90
Vie misaon nego emocionalan pjesnik (zaetnik pojmovne umjesto slikovne poezije) imi
sespustio u mukotrpno i bolno traenje smisla ljudskog postojanja i na relaciji kr
ajnjih ovjekovih polova ivot-smrt, u vruici poetskog zanosa pokua prodrijeti u dubin
u u beskrajno unutar ljudskog bia. Neobino saetim izrazom on je u temama o ljubavi
i smrti, tipino egzistencijalistikim motivima pokuao naslutiti neke osnovne ljudske
tajne i nemoan da dokui bit pobunio se protiv svega sputanog i nedoreenog u ovjeku.
Taj bunt, zapravo nemoni revolt protiv neumitnosti prolaenja, koje je on shvatio
kao nepravdu u najirem smislu, doveo ga je i do dviju konkretnih tema; teme o lju
dskom tijelu i poetskog ciklusa o siromasima. imi je svojom poezijom, koja je oznai
la najjai ekpresionistiki lirski izraz u naoj knjievnosti i bila plod istinskoga pje
snikog nadahnua, otkrio posve nove mogunosti hrvatskog poetskog iskaza uope na poetku
20. stoljea. Pjesme 1. Pjesnici Pjesnici su cudjenje u svijetu Oni idu zemljom i
njihove oci velike i nijeme rastu pored stvari Naslonivsi uho na cutanje sto ih
okruzuje i muci pjesnici su vjecno treptanje u svijetu. Pjesnici su prva pjesma
u zbirci Preobraenja, svojevrsna ars poetica. Ta pjesma najavljuje poeziju nove
vizualnosti i slunost i. Izdvojena iz zbirke, sama za sebe, likovno je reducirana
do misaone apstraktnosti i upravo ta saetost teksta i njegova skruenost na sintat
ikome obrascu definiranja i ekspliciranja navode na pomisao da s ona ne doivljava
drugaije nego poruka. Metaforinim definiranjem pjesnika imi je progovorio o samom pj
esnitvu. Pjesnici: prva pjesma u zbirci, programatska, uenje kao odstvarenje stvari;
ane metafore; pjesnik treba odstvariti stvari, umjetnik je taj koji uje njihov unuta
rnji glas, on e ih dignuti u jedan vii svijet, umjetnik uskrsuje stvari; pjesnici/um
jetnici su uenje usvijetu, njihove oi nisu mrtve (poput prirode, svemira), one su sav
jest svijeta, rastu pore dstvari, reagiraju, ude se, odstvaruju stvari, oivljuju mrt
vilo, oko njih je vjena ravnodunost prirode, kozmika tiina, naslonili su uho na utanj
to ih okruuje i mui,pjesnici su vjeno treptanje u svijetu (treptanje oka, ivost, p
vjenog treperenja zvijezda na nebu, ivota u mraku, astralni ugoaj; razlikuju se for
ma prirode i formaumjetnosti; ars poetica cjelokupnoga imieva stvaralatva: jo je u P
latona i Aristotelauenje (odstvarenje stvari) osnovni poticaj u kojem se otvara bita
k svijeta; tri strofenejednake duine: monostih, distih i tercet (jednostih, dvost
ih i trostih); izmjenjuju se stihovineje dnake duine; kruna kompozicija pjesme (po
navljanje prvog stiha s varijacijom na kraju pjesme); motivi: 1. strofa (pjesnic
i, uenje), 2. strofa (zemlja, oi, stvari),
91
3. strofa (uho,utanje, pjesnici, treptanje); pjesniki ritam polagan; pjesma u duhu
kozmikogaekspresionizma (pjesnik.prorok)

"Pjesnici" (lirska minijatura)

Grafiki izgled pjesme (monostih, distih i tercih). Govori o odnosu pjesnika i svi
jeta i stvarnosti. Preobraava svijet u poeziji, novu stvarnost. Motiv uenja (velike
/nijeme oi), sugerira time uenje oiju koje rastu. U zadnjim stihovima pjesme takoer p
repoznajemo pjesnikov odnos prema svijetu. Oslukuju utanje, oni su vjeno treptanje-d
u svijeta, oslukuju i ono to se ne uje. 2. Moja preobraenja
Moja preobraenja Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi iznesem blijedo meko
lice u kristalno jutro i pogledima plivam preko livada i voda. Ja pjevam sebe k
oji umrem na dan bezbroj puta i bezbroj puta uskrsnem. O, Boe, daj me umorna od m
ijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjenu zvijezdu to s dalekog e neba
nou sjati u crne muke nonih oajnika. Moja preobraenja: preobraenje ovjeka u humanu
ezdu koja s dalekog e nebasjati nesretnim ljudima kao smisao, nada i utjeha (taman
kolorit: u crne muke nonihoajnika); smisao boli i patnje, umrem na dan bezbroj puta;
reobraavanje u stvaranju zaimia nije bijeg od ovjeka nego povratak ovjeku u najhumani
jem smislu; razdrtost izmeu bolnog ivljenja i umiranja; smisao je pjesnikoga poziva
pjevati sebe (dvije strofezapoinju sa Ja pjevam sebe); pjesnike slike, a osobito bo
simboliziraju te stalnemijene, preobrazbe ovjekova duha: na poetku kae da su njego
ve noi crne bezdane imune (zaokrueno i povezano s posljednjim stihom i crnim mukama n
ih oajnika),kao kontrast se u drugom stihu pojavljuje pjesnikovo blijedo meko lice
u kristalno jutro, sve je puno svjetla, u treem stihu ve pliva pogledima preko polja
livada i voda; moli Boga daga,umorna od mijena, jednom zauvijek preobrazi u svijetl
u, nepromjenjivu i vjenuzvijezdu koja e poput dobroga duha tjeiti nevoljnike; nevez
tih doveden do savrenstva; brojni epiteti; ritam je snaan, ekspresivan i sugestiva
n, podsjea na biblijski psalam
-Preobraenje (kad su uenici u Isusu prepoznali Spasitelja).
92
U ovoj pjesmi pjesnik shvaa ivot tako teak, kao prokletstvo. Umoran je od mijena (k
ada je Mjesec okrenut Zemlji svojom neosvijetljenom stranom). Tei (ezne) za smrti.
Rije zvijezda ima razna znaenja. Svako nebesko tijelo koje se na nebu vidi kao svij
etla toka, visoke temperature s vlastitim izvorom energije. Osoba koja se u nekim
oblicima javnosti iznimno istie (film, sport, glazba), na engleskome jeziku zvij
ezda je kazano rijeju star (simbol nacrtana zvijezda). Ja pjevam sebe koji umirem na
dan...-taj stih stvara dojam kritika i napetosti. A.B.imi ne doivljava smrt kao kra
j (kao u vrijednoj njegovoj pjesmi), ve kae da e s dalekog neba nou sjati. Pojavljuj
u se boje i personifikacije: 1. 2. 3. 4. 5. 6. crne bezdane i mune noi, blijedo me
ko lice u kristalno jutro, (polja, livada i voda) umorna od mijena, svijetlu nep
romjenjivu i vjenu zvijezdu, neba nou sjati, crne muke nonih oajnika.
3. Opomena ovjee pazi da ne ide malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe proe bla
ga svjetlost zvijezda! Da ni za im ne ali kad se bude zadnjim pogledima rastajao od
zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijei sav u zvijezde. Opomena: ovjekovi ideal
i, odnos ovjeka i neba; u stihovima bez interpunkcije ponekad iznimka, grafostile
m: na kraju svake reenice usklinik, poput opomene i treptaja zvijezde;gramatika ods
tupanja: rastajo (rastajao); etiri skupine/strofe po tri stiha, etiri reenice; prva
dvije strofe zapoinju imperativima (pazi i Pusti); opominje ovjeka da ne smije bitima
en, obian i nitavan, treba ga proeti blaga svjetlost zvijezda (duhovnost, vjenost), p
rifraze: ide ispod zvijezda (ivi), zadnjim pogledima rastajo od zvijezda (kad budeu
); kontrast: prah i zvijezde U pjesmi koja se sastoji od 4 opomene i 4 strofe pjesni
k govori o ovjeku i njegovim djelima, onome emu tei, nebiti malen, znai biti velik s
vojim djelima.
93
Obzirom da svaka od etriju opomena zavrava zvijezda, pjesnik time oslikava ovjekovu p
otrebu, pribliiti se toj ljepoti i dosegnuti zvijezde. 4. Hercegovina
Ja koracam livadama plav od sutona Na rubu livada je kua parnog mlina Iz daljine
to je krvlju namrljana uglasta i gruba slikarija na nebu I togod blie stiem sve gla
snije viu nebrojene uarene opeke Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu
Ispod breuljaka crni vlak se vue odmjereno udara i vriti svoj dolaz jo dalekoj nevi
dljivoj stanici No i ja na brdu Poda mnom naas izrone iz mraka kue stabla dvorita i
njive I opet utonu u mraku ko u svijesti Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih b
ijelih prozora: ko nekoliko bijelih sveanih asova iz crnog ivota ljudi
- Hercegovina: personificirani krajolik, odnos sree i nesree u ovjekovu ivotu,sudaran
e svijeta stvarnosti i svijeta sjeanja, vizija, snova; krajolik pjesnikova zaviaja
postupno se pretvara u univerzalni duhovni krajolik ljudskog proivljavanja; posl
jednje dvijestrofe i oblikom sugeriraju suavanje ljudske svijesti; fonostilem na
poetku: koraCam(mekano, njeno dolazim); snaan kolorizam, kontrasti, personifikacije
, ekspresionistikoslikarstvo: plav od sutona (kao plavi plat od mjeseine u pjesmi Lju
av), zelene livade,crvene mrlje, krvlju namrljana slikarija, viu uarene opeke, cr
iti; pjesniki subjekt uzdie se, lebdi, levitira (vidi isto iznad i u pjesmi Mjesear)
i ja na brdu, pod njim, ko u svijesti, izranjaju i opet uranjaju svi ti prizori koje
s visine promatra (kue, stabla), iz tame, iz mraka ivota, u njega gledaju malobrojn
vijetljeni prozori simbolika, usporedba, kontrast: rijetki sretni trenutci u nes
retnimivotima (ko nekoliko bijelih sveanih asova/ iz crnog ivota ljudi), vie puta za
a pjesme crnim, mranim slikama ljudskih ivota Pjesnik je inspiriran zaviajem. Doivlj
aj iz none (kue, stabla, dvorite, njive). Vizualna stvarnost preobraava se u svijet
ekspresija, vizija i slutnji (slutnja sm rti). Ekspresionistiki pejza: Crna i bije
la boja u kontrastu. 1. Crna (teak ivot ljudi) 2.Bijela (rijetki sretni trenutci u
ivotu ljudi)
94
5. Smrt i ja Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog poetka: sa mnom rast
eu svakom asu Jednog dana ja zastanem a ona raste dalje u meni dok me cijelog ne
proraste i stigne na rub mene. Moj svretak njen pravi je poetak: kad kraljuje dalj
e sama
Interpunkcija je u ovoj pjesmi zanemarena. Tema smrti u ovoj pjesmi ostvarena je
na osobit nain, ona je sastavni dio bia, ovjekova ivota, ivi od trenutaka kad se ovj
k rodi, ovjek zastane, a ona nastane kraljevati. Zadnji stih ostaje otvoren, to suge
rira taj novi poetak smrti koja prerasta.
6. Povratak Ti i ne sluti moj povratak i moju blizinu U noi kada umi u tvom uhu tih
a mjeseina znaj: ne koraca mjeseina oko tvoje kue Ja lutam plavim stazama u tvojem
vrtu Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo podne stane preplaena krikom udne tice
znaj: to krik je moga srca s blizih obala I kad kroz suton vidi crnu sjenku to se
mie s onu stranu mrke mirne vode znaj: ja koracam uspravan i svean kao pored tebe
Povratak:altruistika vjena ljubav, lirski subjekt vraa se iz smrti, s druge obale, s
vojojdragoj preko blizih obala, s onu stranu mrke mirne vode, javlja joj se krikom
etice), on je uz nju zauvijek, uspravan i svean, na kraju naglaava kao (pored tebe
ekad; ekspresionistiki motivi: krik (krik moga srca), preplaenost, crna sjenka, mrka
voda, strah, tjeskoba; opkoraenje, prebacivanje (samo jedna rije u cijelom stihu);
koloristiki motivi, kontrasti: dan je mrak (!), mrko svijetlo podne, u sutonu je cr
na sjenka,a no je mjeseina, plave staze vrhunac vizualne poezije; sinestezija: umi
vom uhutiha mjeseina, personifkacije: krik srca, koraca mjeseina; fonostilem: koraC
am (uz nju,mekano, njeno hoda, umjesto grubo: koraam
95
7. Mrtva ljubav Kraj ljubavi u dui mrtvo zvoni Vee slazi s neba plavo Sputam tihe c
rne zastore Znam: vani su mrtve zvijezde i kue i mjeseina i crn prostor nepomian st
oji Niko nikad nee doi k meni Smrt jo samo nevidljiva ivi Snu razmotaj crven teak pok
rov povrh mene i nada mnom neka crno nebo noi vjeno uti 8. Ruak siromaha Jedno pred
drugim stide se da sjednu za takav ruak i dokle jedu boje se da ne bi jedno drugo
m ivot pojeli. Kad ustanu od stola, tiina i teina Gaenje pred samim sobom unakazi ob
advoma lica i svako misli da je drugomu ubica i da je krv to tee kroz njegovo tije
lo krv drugog (kao da je jedno drugo jelo)
96
15. Antun oljan: Kratki izlet
Antun oljan roen je u Beogradu 1932. godine. Osnovnu kolu je polazio u Panevu i Slav
onskom Brodu, gimnaziju u Zagrebu, a diplomirao je engleski i njemaki na Filozofs
kom fakultetu u Zagrebu. Ureivao je asopise Meutim, Krugovi, Knjievnik. Radio je kao
profesionalni knjievnik. Sastavlja vie antologija i izbora iz suvremenog hrvatskog
i europskog pjesnitva i proze. Prevodio je s engleksoga, njemakoga i ruskog jezik
a. Umro je u Zagrebu 1993. Knjievni rad Poezija: Na rubu svijeta, 1956. Izvan fok
usa 1957. Gazela i druge pjesme, 1970. Izabrane pjesme, 1976. itanje Ovidijevih M
etamorfoza, 1976. Baca kamena, 1985. Novele: Specijalni izaslanici, 1957. Deset k
ratkih pria za moju generaciju, 1966. Obiteljska veera, 1975. Romani: Izdajice, 19
61., Kratki izlet, 1965. Luka, 1974. Drugi ljudi na Mjesecu, 1978. O oljanovoj pr
ozi U pripovjednoj prozi, u novelama i romanima, oljan se bavi preteno urbanim tem
ama, a u sredite radnje stavlja likove buntovnika, nezadovoljnika i asocijalnih l
judi koji bjee od ukalupljenosti, konformizma i drutvene odgovornosti, osporavaju
postojee konvencionalne strukture i afirmiraju kolektivni duh klape. Tu se ve krij
u zameci tzv. jeans proze s poetka sedamdesetih. Djela, meu kojima se istiu Izdajic
e i Kratki izlet, pisana su u maniri amerike tzv. tvrdo kuhane proze (Hemingway),
a karakterizira ih rafinirana jednostavnost, itke i stilski dotjerane reenice, ko
lokvijalna sintaksa, bez ukrasa i metaforike.
Kratki izlet
U uvodnom dijelu romana pripovjeda itatelju predstavlja organizatora ekskurzije-Ro
ka. Roko je vrlo neobian ovjek:on je jedan od onih legendarnih luaka koje bogovi uva
ju, kao to za njega kae pripovjeda. Pratio ga je glas prevrtljiva i svojeglava ovjek
a, ali usprkos tome, on je privlaio ljude koji su bili svjesni da je rije o nepono
vljivoj i posebnoj linosti kojoj u svemu treba putati na volju. Ljude je privlailo
to to se uvijek inilo da Roko ima
97
neki cilj te su se nadali da e se, slijedei ga, osloboditi osjeaja da je sve to rade
bes misleno. Roko se prema svima odnosio jednako, uvijek je imao vremena za dru
ge, ali tu se nije radilo o portvovnosti, nego je Roko te ljude koristio u promov
iranju sebe. Pripovjeda pie uvod jer smatra da u retcima to slijede nisam uspio oivj
eti ovjeka kojeg smo svi mi poznavali. Pripovjeda ima osobit poloaj u oljanovu roman
u. Pripovjeda o dogaajima s vremenske distance, tj. o njima pripovjeda nakon to su
se oni zbili, to uzrokuje mnoge rupe u njegovu sjeanju. Ujedno, on je i sudionik
tih dogaaja. Veinu vremena provodi kao promatra zbivanja te poput izvjestitelja (no
vinar je) biljei dogaaje i dijaloge. No, to vie pria odmie kraju, to on dobiva ravnop
avniji poloaj te usitinu postaje sudionikom. Pripovjeda se prikljuuje ekskurziji za
hvaljujui svome poznanstvu s Rokom, kao predstavnik tiska. Veina sudionika upoznal
a se tek na ekskurziji i njihovo drutvo postojalo je samo zato to su svi poznavali
Roka, koji ih je na neki nain ujedinio. Predvoeni Rokom poduzimali su izlete prem
a mjestima u unutranjosti Istre u kojima su se, navodno, mogle nai ruevine poznate
crkve. Nakon nekoliko dana bezuspjenih potraga, svi su se ve pomalo umorili i eksk
urzija se sve vie poela pretvarati u ugofno ljetovanje. Roko je, za razliku od ost
alih sudi onika, stvar shvatio ozbiljno i neumorno ih tjerao na daljnje izlete.
Njemu nije bilo stalo do rezultata, nego do samog kretanja. Potkraj tog kratkog
zajednikog ljetovanja odlaze prema lokalitetu Gradina za koju su nauli da obiluje
dobro ouvanim freskama. Na put u unutranjost Istre odlaze autobusom, koji se ubrzo
pokvari. Budui da u blizini nema telefona, a pustom cestom ne prolaze automobili
, obeshrabrena skupina eli odustati od daljnjeg puta. Roko predlae da nastave pjeic
e. Meu skupinom dolaz do razdora, jedni odluuju ostati kod autobusa i ekati pomo, dr
ugi se namjeravaju vratiti pjeice, a nekolicina je i dalje spremna slijediti Roka
. Na daljnji put s Rokom odlaze Petar, Vladimir, Ivan, dvije Ofelije i pripovjed
a. Beskrajno pjeaenje kroz vreli kamenjar sudionicima se poinje initi besmisleno i po
tpuno besciljno i meu njima se poinje osjeati panika i ravnodunost. Pripovjeda koment
ira stanje nastalo meu njima kao neto sasvim svojstveno njegovoj generaciji: Mi ni
smo sposobni ni jednog jedinog aska ivjeti u stabilnoj, duhovnoj ravnotei. Panika n
ajprije zahvaa Petra i postupno se iri skupinom. Ubrzo nailaze na pusto naselje gd
je ih na prozoru jedne kue doekaju tri goleme, groteskno stilizirane ene. Umornim p
utnicima priinjava se da ih one mame i zovu kao to su sirene namamile Odisejeve mo
rnare. Kada se ve ini da su uzmakli zloj sudbini, Petar se zaustavlja i odluuje se
vratiti. Petrov odlazak ostali promatraju s nekom skrivenom zavisti, jer oni nis
u smogli snage poduzeti taj korak, napustiti Roka. Njegov in doivljavaju i kao dez
erterstvo, jer je time napustio njih i pokazao se kao nekolegijalan i nekorektan
. Hodajui dalje gradom, stiu do starog vinskog podruma u kojem se konano mogu okrij
epiti i domoriti. U konobi ih posluuje vlansik, udni stari u ijim kretnjama pripovjed
a otkriva gostoljubivost, radost, ali i neku zlobu te ga preplavljuje zlosutno ra
spoloenje. Vladimiru se konoba puna jela i pila uinila vrlo privlanom te se odluuje
na ostanak. Skupina se postupno osipa. U sljedeem je naselju Ivan jeftino kupio s
taru kuu, uz patetian iskaz kako je on podrijetlom iz tog kraja i kako e pokuati obn
oviti zaputeno naselje. Dvije Ofelije optuuju Roka za beskorisnost i besmislenost
cijelog puta i okreu se natrag prema autobusu. Naposljetku od cijele skupine osta
ju samo voa Roko i pripovjeda. Voeni Rokovom tvrdoglavom upornou, nakon naporna hoda,
u predveerje stiu do oronulog samostana. Tamo ih, ini se na rubu svijeta, doekuje s
tari fratar govorei kako tu
98
godinama nitko nije dolazio, ali da je on uporno uvao samostan i freske za onoga
tko e ih doi vidjeti.Fratar ih odvodi do frski i pripovjedau se na tren uini da je u
gledao prekrasne freske, ali ustanovit e se da se radi o prividu: freske su ipak
previe propale, kao i drugo umjetniko blago koje je bilo pohranjeno u samostanu. R
oko se, vidno razoaran ovakvim nalazima i fratrovim rijeima o nepostojanju puta ko
ji bi vodio dalje naprijed, odluuje na povratak. U tom trenutku nastupa razdor iz
meu pripovjedaa i Roka. Pripovjeda se ne moe pomriti s injenicom da je sva patnja, po
nienje, puzanje po praini bilo uzaludno pa je Rokova odluka u njemu izazvala pravu
pobunu. Optuuje ga za lana obeanja, izdaju i dezerterstvo. Ovo to je za Roka bio sa
mo kratki izlet, za njih je bilo konano putovanje nakon kojeg se ne putuje vie. Za
nas, ova je avantura imala trajne i nepromjenjive posljedice . Roko se branio r
ijeima: Putovanje je vano, red, disciplina. Netko uvijek treba da vodi, a vodio sa
m sluajno ja. Rokova ravnodunost izazvala je u pripovjedau provalu bijesa pa odluuje
sam otii naprijed. Pripovjeda ulazi u podzemne hodnike i napreduje bez pravog vid
ljivog cilja, kroz mrak, hladnou, traei izlaz koji bi vodio napolje, naprijed. Uspi
jeva nai izlaz, ali naavi se vani, ispunjen radou, likovanjem i sreom, otkriva da ga
e doekao samo golemi sivi kamenjar-nitavilo. Na kraju romana pripovjeda govori da s
e pokuao vratiti u Istru i nai Gradinu, ali nije bila ucrtana ni na jednu kartu i
nikada se nije uspio tamo vratiti. O romanu: Glavna tema proze Antuna oljana odno
s je pojedinca prema nadindividualnim autoritetima, prema autoritetima koji se z
asnivaju na ideologiji i politici. Njegova tematika odraz je drutva ezdesetih godi
na 20. stoljea, kada se od knjievnika oekivalo da podupire optimistinu viziju ivota u
socijalizmu i kada je politika vlast bila prepuna postrevolucionarnog optimizma.
oljan se stoga odluuje za teme koje govore o malodunosti mladih ljudi i ironizira
institucije novoga drutva. (Tako na poetku romana opisuje kako dobiva peat i papire
koji podobravaju njegov odlazak na izlet i pridruivanje istraivakoj skupini, sve z
a promociju ideologije) Njegove junake ne zanima ukljuivanje u procese obnove i iz
gradnje , nego se povlae iz ritualnih oblika javnog ivota i njeguju svoj alternativ
ni svijet, svijet mladenake klape. Ti neprilagoeni junaci svoje nepristajanje na k
onvencije svakodnevnoga ivota u drutvu koje ih sputava i frustrira izraavaju bijego
m u hrvatsku provinciju, najee na more, u divljinu. Konceptom neprilagoenih junaka i
mitologijom klape kao osebujne psiholoke zajednice, oljan najavljuje model proze
u trapericama, koja puni procvat doivljava sedamdesetih godina 20. stoljea (Alojz
Majeti: angi off gotoff; Zvonimir Majdak:Kui stari moj). Vremenski je radnja romana
smjetena u godine nakon II: svjetskog rata, a okosnicu ini pria o skupini mladih lj
udi, povjesniara umjetnosti, arhologa i novinara, koji kreu na znanstvenu ekskurzi
ju u Istru. Izlet je toboe motiviran upoznavanjem sa starim i slabo poznatim sred
njovjekovnim freskama, no ubrzo se otkriva da putovanje nema ni smisla ni cilja
i d je njegova prava bit u bijegu, u kretanju samom, u uzaludnom osvajanju prost
ora. Roman ima prestenastu kompoziciju s okvirnom pripovjeu unutar koje se odvijaj
u dogaaji ispriani u prvome licu. U biti, oljanov se roman s jedne strane oslanja n
a model pikarskoga
99
romana (kljuni dogaaji pojavljuju se kao epizode sa zaprekama), a s druge strane n
a mo de suvremene proze u trapericama ( likovi mladih autsajdera). Pisan je urba
nim, kolokvijalnim jezikom, nesentimentalnom dikcijom i tzv. tvrdo kuhanim stilo
m po uzoru na Hemingwaya. Sve je u izletnikoj pustolovini oljnove male skupine od
poetka bilo promaeno i apsurdno, ali kao da je bilo neizbjeno, sudbinski predodreeno
. To vijugavo traganje za neim neodreenim djeluje poput sna i zapravo je projekcij
a egzistencijalne strepnje i neuhvatljivosti ljudske egzistencije. Metafiziko put
ovanje prema tajanstvenoj Gradini, obiljeeno aloginou, labirintskim stazama i gublje
njem prostorno-vremenskih zakonitosti, na trenutke podsjea na situaciju u Kafkinu
Dvorcu. Krajnji ishod pustolovine nije nimalo ohrabruju: kretanje se zapravo odv
ija u zaaranome krugu, pitanja o smislu ostaju bez odgovora, a na kraju puta/ivota
eka nas nitavilo.
100