ALBERT CAMUS:

STRANAC

Knjievna vrsta:
Moderni roman lika
Mjesto radnje:
Alir
Kompozicija djela:
Roman se sastoji od 2 dijela:
- I dio 6 poglavlja
- II dio 5 poglavlja
Kratki sadraj:
Radnja romana dogaa se u Aliru. Glavni junak je mali namjetnik Mersault, mladi s banalnim ivotom
bezbroja malih, beznaajnih ljudi. Roman, pisan u prvom licu, zapoinje jednostavnom konstatacijom:
Danas je majka umrla. Od te prve jednostavne reenice u romanu svi dogaaji djeluju tako na glavnog
junaka - oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznaajna svakodnevnost i ispunila prvi
dio ove ispovjedi. Mir i ravnodunost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu uestvuje,
produuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu ivotu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti
s njima, ljubiti - to je okvir njegova ivota, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti nain. Jedan dogaaj
odjednom unosi promjenu u taj ivot. Za uobiajnog izleta u okolici grada Alira s prijateljem i djevojkama,
dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. On i njegov prijatelj Raymond potukli su se sa
dvojicom Arapina. Najgore je proao Raymond kojeg je Arapin ranio noem. Kad su se strasti smirile i inilo
se da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Mersault pitoljem ubija tog Arapina.
Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih dogaaja osim ispitivanja i suenja, on sadri osjeanja i
misli Camusova junaka, koji ne moe dati nikakvo objanjenje za svoj postupak; isto tako ne moe pronai
nijedan razlog pokajanja, niti eli da se spasi. Smrt na koju je osuen prima potpuno ravnoduno, uvjeren
da je, napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo neto poduzeti. Uasavanje koje
izaziva svojom otvorenom ravnodunou oito
je uasavanje koje ovjek pokazuje pred otkriem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersault ide
miran u smrt uvjeren da ona nije ni u emu gora od ivota, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni
kraj.
Analiza likova:
Mersault
Sitni bankovni inovnik koji ni od koga nita ne trai, i koji priznaje drugima pravo da rade to ele. Otuio
se od majke. Nakon majine sahrane zapoinje vezu s Marijom. Ona hoe da se oni vjenaju no njemu je
svejedno. On je ravnoduan, nezainteresiran, za sve mu je svejedno.
Prepustio se ivotu. Nita ne poduzima da bi bolje ivio. Ubija Arapa te mu sude za to ubojstvo. Na suenju
je nezainteresiran, kao da se to njega ne tie.
Otuenje alijenacija od majke:
Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uope posjeivao. Pa i zato to bih tada
izgubio cijelu nedjelju a da ne govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem
kartu i putujem dva sata.
Besmislenost:
Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi ivjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo svejedno hou li umrijeti u
tridesetoj ili sedamdesetoj godini ivota, jer e, naravno, u oba sluaja drugi ljudi i druge ene i dalje
ivjeti i to na tisue godina. Zaista, nita nije jasnije od toga...
Cinizam (nakon majine smrti):
... uostalom, nisam se imao zbog ega ispriati. Zapravo je trebalo da mi on izrazi suut. Vjerojatno e to
uiniti prekosutra, kada budem u crnini. Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon pokopa bit e to neto
svreno i sve e poprimiti slubeniji izraz.

Raymond Sintes
Onizak, pleat, ima boksaki nos. Najbolji Mersaultov prijatelj.Uvijek je besprijekorno obuen. ivio je u
stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga je
varala. Mersault je pristao svjedoiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se je sa njezinim bratom.
Salaman
Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu je poispadala
sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas ivjeli su u istoj sobi. Salaman je imao
crvenkaste kraste na licu i ute rijetke dlake. Svakog dana starac je psa
izvodio u etnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio
bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao.
Marija
Mersaultova prijateljica. Biva daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada
su oni u vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjeuje ga u zatvoru i rasplae se na suenju.
Perez
Nosio je seir okrugla tulca i irkoga oboda, odijelo kojem su hlae padale u naborima na cipele, i kravatu
od crne tkanine, koja bijae premalena za njegovu koulju s velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove sijede i
prilino njene kose virile su udne, klempave i nepravilne ui kojih je boja crvena
kao krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu.
Ostali likovi:
Celeste (Mersaultova mama)
Emanuel (Nadstojnik i upravitelj doma za starce)
Vratar doma
Mason i njegova ena
Vlasnica restorana u kojem se Mersault hrani
I.
-

Faza faza apsurda

U ovoj fazi veoma je blizak egzistencijalizmu
Djela koja nastaju odiu osjeajem bespomonosti
ivot prikazuje kao niz apsurda (patnja, nasilje, zloini, smrt)
ovjek je bespomoan, a pojedinac moe ostvariti svoju filozofiju jedino
ukoliko prihvati svoju ivotnu filozofiju (tzv. filozofiju apsurda),
i prestane doivljavati stvarnost kroz tradiocionalne vrednote
- Djela koja tada nastaju su:
- filozofski esej Mit o Sizifu 1942. g.
- roman Stranac 1942. g.
- drame Nesporazum i Caligula 1944. g.

II. Faza faza pobune

- Raskid s egzistencijalizmom
- Smiso ovjekova egzistencijalizma pronalazi u njegovoj pobuni protiv
ivotnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti
- Djela koja tada nastaju su:
- filozofski esej Pobunjeni ovjek 1951. g.
- romani Kuga 1947. g. i Pad 1956. g.
- drame Opsadno stanje 1948. g. i pravednici 1950. g.
Zbog izvanrednog stila i majstorske kompozicije 1957. godine biva
nagraen Nobelovom nagradom za knjievnst.
O djelu:
Kratak roman u dva dijela, u kojem se opisuje jednolian i besmislen ivot mladog slubenika Mersaulta u
Aliru od trenutka kad je saznao za smrtsvoje majke pa do iekivanja vlastite smrti na koju je osuen zato
to jebez pravog razloga ustrijelio nekog Arapina, koji se prethodno potukao snjegovim prijateljima.
Svi ti dogaaji ispriani su u obliku ispovjedi glavnog junaka,koji u tamnici s podjednakim mirom i
ravnodunou govori oproteklim zbivanjima kao i o smrti koja mu preostaje.
Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim ikratkim reenicama.
Prema romanu Stranac 1967. godine snimljen je istoimeni film.Camusov Stranac jest roman s poprilino
uskom usmjerenou,jednostavan je u svijetu punom nedokuivosti i ravnodunosti,

dogaaji koji se niu nemaju opravdanja, nemaju smisla i svi su apsurdni,kao to je primjer sukob
Raymonda i Mersaulta s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu Camus eli prikazati unutarnje napetosti,
nelagode,osjeaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaultovimrazmiljanjem u tim trenicima.
Stranac se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja negovori o politici, o ratu, o
gospodarskim i kulturno-psiholokim razlozima,ve govori o neem posve drugom, govori o privatnim
stvarima, zgodamai nezgodama jednog mladia, Mersaulta.
Analiza glavnih likova:
Mersault
Nakon u jednom dahu proitanog romana za Mersaulta elim rei samojedno: Stvarno udna biljka!
U dosada proitanim knjigama junaci koji su se htjeli oduprijeti konzervativnom tradicionalizmu bilu su
donekle pasivni, to znai da su se barem donekle sukobljavali sa drutvom inei odreene stvari, za
razliku od Mersaulta koji ne ini apsolutno nita.
Njegova apsolutna pasivnost ak me je u odreenim dijelovima romana i zbunjivala, jer ja imam namjeru
dok itam roman ili bilo koje drugo djelo razumijeti postupke i razmiljanja glavnog junaka, a Mersault mi
je to dopustio tek u odreenim sferama; samo u pogledu apsurdnosti ljudskog ivota, te opeljudskog
postojanja.
Smrt Mersaultove majke
Uobiajeno je ukoliko nekome netko umre, posebice ako je rije o majci, da je vidljiv osjeaj tuge i alosti u
oima. Za Mersaulta je vijest o smrti neto je normalno, kao da je u novinama proitao da se to desilo
nekom treem, a ne njemu.
Majka mi je danas umrla. A moda i jue, ne znam. Primio sam telegram iz doma staraca: 'Majka umrla.
Sahrana sutra. S osobitim potovanjem.' Meutim, to nita ne znai. Moda je to bilo i jue.
Mersault nema izljeva nikakvih emocija, totalna ravnodunost.U poetku sam mislila da je odsustvo emocija
uzrokovano okom nakon saznanja za dogaaj, ali kako je vrijeme prolazilo on opet nije iskazivaonikakve
osjeaje, a i kasnije, u nastavku dogaanja, shvatila sam da on ni
prema emu nema razvijene emocije on je zapravo kao ameba.Primjer: kad se vraa na posao i
komentira protekle dogaaje:
Mislio sam da je prola jo jedna nedelja, da je majka sahranjena, da u se opet prihvatiti posla i da se,
sve u svemu, nita nije izmenilo.
On je u stvari jedva ekao da se sve ovo rjei, da moe dalje nastaviti ivjeti kako je i obiavao u
monotoniji vlastite svakidanjice. Najudnije mi je djelovala ova reenica:
Nije moja krivica.
Tom reenicom se pokuao poslodavcu opravdati za dvodanje odsustvo sa posla radi sahrane majke pa
nitko ga ni za ta nije okrivio da bi on morao ovako reagirati.
Na samoj sahrani on se ponaa ponovno neuobiajno; pije bijelu kavu, pui, i kao kruna svemu tome
sljedeeg dana odlazi u kino sa prijateljicom Marijom gledati komediju.
ivot i postojanje
Kroz cijeli roman Mersault je ravnoduan po pitanju postojanja, djelovanja, te ivota openito.
Cijeli ivot on ide linijom manjeg odbora (kao da ga je dananja mlade savjetovala kako da koraa
ivotom), a njegovi pogledi dolaze do izraaja kad biva optuen za ubojstvo, a za kaznu mu porota izglasa
smrt i onu fiziku, ali ga pritom i moralno osudi na smrt izvrgnuvi ga javnom ruglu.
On ne ali ni zbog ega, niti zbog majine smrti, niti zbog zloina koji je poinio, to jednostavno zbunjuje i
plai drutvo.
Nema ni trunke kajanja kao da eli dati doznanja da ga osude na to viu kaznu.
Ljude zapravo zbunjuje to to on niti pred likom Krista ne osjea nikakav stid niti kajanje. On je nevjernik,
ne vjeruje ni u kakav ivot poslije smrti.

Za Mersaulta je Bog, kao i ljudsko postojanje, jo samo jedan u nizu apsurda, jer nije od ovog svijeta, nije
opipljiv i vidljiv ljudskim oima. Mersaultova razmiljanja o ivotu i ljudskom bivstvovanju najvie dolaze na
vidjelo kada odbija ispovjednika, i na kraju ga ipak primi ali s velikim negodovanjem.
Za Mersaulta je postojanje stvar iste sudbine, a sudbina je jedino u to je on jo vjerovao. Smatra da nije
vano da li si dobar ili lo, poten ili nepoten, hrabar ili kukavica, jer svakoga na kraju stigne ista apsurdna
i surova smrt.
Ali svi ljudi znaju da ne vredi iveti. Oigledno je da, kad doe smrtni as, nije vano kako se i kada
umire.
Smrt je jedina stvar u Mersaultovu ivotu koja nije besmislena i jedina ona ima smisao da uniti
jednolinost ljudskog ivota i postojanja.
Mersault je stranac ljudima i to je jedini problem zbog kojeg ga ljudi osuuju. Oni si jednostavno ne mogu
predoiti da netko nema osjeaja ni za to i to ih jednostavno zastrauje. Drutvo ga osuuje na smrt
ponajvie zato to se ne kaje.
Za mene on nije niti negativac, a jo manje tragian lik; po meni jedini nositelji tragike u ovom romanu su
ljudi i njihovi bijedni ivoti prepuni tuge, alosti, kajanja i straha nad nepoznatim i novim.
Prirode
Mersault je jedino uivao u prirodi, jedino je ona bila u kojoj se mogao opustiti, odmarati i prepustiti
uicima.
Osjeao sam se skoro izgubljen izmeu plavog i vedrog neba i monotonije ovih boja, ljepljive crne boje
naprslog asfalta, tamnocrvenih odjela i crno lakovanih kola. Sve to, sunce, miris koe i konjske balege,
miris laka i tamjana, umor od besane noi mutio mi je pogled i misli.
Zapravo kad razmiljam o Mersaultovu poimanju prirode dolazim do zakljuka da on jedino u prirodi, tonije
suncu i nebu, pronalazi sklad i neku vrstu ideala jer se esto opisujui svoja razmiljanja zaustavlja
promatrajui sunce i plavetnilo neba.
Na nebu je sunce ve uveliko sjalo. Poelo je da pritiskuje zemlju, vruina je naglo rasla...
Pisac takoer prirodu i prirodne pojave koristi kako bi uspostavio odreeni ugoaj vruina i uareno
sunce.
Simbolika plavog neba:
- Kao to sam ve navela ono je jedini ideal u Mersaultovu ivotu
- Jedino nebo ima mo da utjee na njega
- Imam osjeaj da ga je pogled na nebeski svod i krstarenje snovima
jo jedino i dralo na ivotu
Nakon to je osuen na smrt jedino za im ali su slike prirode:
Zaelio sam da jo jednom oslunem ubor vode, da se sklonim od sunca, napora, plaa ena i da
pronaem hlad i mir.
Sklad koji pronalazi u prirodi pokuava prenijeti u vlastiti ivot i to je razlog zbog kojeg ga ljudi smatraju
stranim i nestvarnim.
Salaman
Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu je poispadala
sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama.
Penjui se mranim stepenicama, sudario sam se sa starim Salamanom, susjedom iz hodnika. Bio je sa
svojim psom. Ve deset godina viaju ih
zajedno. Prepeliar je imao neku konu bolest, mislim neko zapaljenje, od koga mu je opala sva dlaka i
od kojeg je dobio pjege i smee kraste. ivei tako s njim, obojica sami u jednoj sobici, stari Salaman bio
mu je najzad potpuno slian. I on je imao crvenkaste kraste na licu i ukaste i proreene dlake. A i sam
pas bio je povijen kao i njegov gospodar, imao isturenu njuku i izduen vrat. Izgledalo je kao da su iste
rase, mada su jedan drugog mrzili.

Poistovjeujui ovjeka i psa, Camus u ovom citatu kritizira obine ljude koji kroz ivot idu etveronoke
kao kakvi ugavi psi, ekajui smrtni trenutak koji e ih osloboditi boli i patnje koju im je ivot dodijelio.
Svakog dana starac je psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio i tukao psa, ali ga je stvarno volio. On mu je bio
sve. Kada ga je izgubio bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao. Ovaj lik je jednostavno dokaz one
stare poslovice: Pas je ovjekov najbolji prijatelj!
Raymond Sintes
Onizak ovjek, veoma razvratan i prijatelj Mersaulta, te njegov susjed.
Upravo u tom trenutku ue moj drugi susjed iz hodnika. U ovom kraju grada govorilo se da ivi od ena.
Kad bi ga neko upitao ta je po zanimanju, odgovarao bi da je 'magacioner'. Nitko ga nije volio. Sa mnom
esto porazgovara i katkad provede po neki asak kod mene, jer ga ja sluam. Smatram da je ono to kae
zanimljivo. Nemam, uostalom, nikakvog razloga da s njim ne razgovaram.
Raymond je pak slika radnikog drutva onog doba, on je zapravo boem u ovom romanu uiva u ivotu i
ima veoma neobian odnos prema enama on smije njih varati, ali one ne smiju ni u kom sluaju njega
varati.
On je bio Mersaultov tzv. prijatelj jer Mersault, kako nije imao miljenja o svemu to se dogaalo oko
njega, tako nije imao niti miljenje o prijateljstvu. Raymond je odreivao i Mersaultov odnos prema enama
posebice onaj prema Mariji.
Marie
Mersaultova prijateljica, daktilografkinja u njegovu uredu, a kasnije i njegova ljubavnica.
U vodi zatekoh Mariju Kardonu, bivu daktilografkinju u mojoj kancelariji, koju sam u ono vreme
prieljkivao.
To je ena prema kojoj nije osjeao nita drugo doli same seksualne privlanosti koja je vidljiva u njegovim
opisima Marije dok ju je gledao ili je se prisjeao.
Mnogo sam je elio, jer je imala lijepu haljinu sa crvenim i bijelim prugama i kone sandale. Nazirale su
se njene vrste grudi a od sunca preplanulo lice podsjealo je na cvijet.
Mersault je u Mariji vidio samo seksualni objekt, a to se najbolje vidi u trenutku kad ona predloi da se
vjenaju.
Te veeri Marija doe po mene i upita me da li bih se s njom oenio. Odgovorih joj da mi je to svejedno i
da bismo mogli to uiniti ako ona to eli.Tada je ona htela da zna da li je volim. Odgovorih joj, kao to sam
to ve jednom uinio, da to nita ne znai, ali da sam siguran da je ne
volim.
On ju ak nije nikada niti barem malo volio, a jo manje toliko da se vjena s njom.
Kroz ovo se samo jo jednom potvruje Mersaultova ravnodunost,ali u ovom konkretnom sluaju,
ravnodunost prema ljubavi kako kroz ovaj citat, tako i kroz njegovo razmiljanje o Mariji kad zavri u
zatvoru:
Te veeri sam razmiljao i sam sebi rekao da se moda umorila od toga da bude ljubavnica na smrt
osuenog. Doao sam i na ovu pomisao da se moda razbolila ili umrla. To bi bilo sasvim prirodno. Od tog
trenutka, uostalom, ostao bih ravnoduan sjeajui se Marije. Mrtva me vie nije interesovala.

Sporedni likovi:
Perez
prijatelj Mersaultove majke, veoma je iznenaen Mersaultovim ponaanjem na pogrebu.
Emanuel
Nadstojnik i upravitelj doma za starce u Aliru.
Celest

Takoer jo jedan od stanara zgrade u kojoj je ivio Mersault te jo neki manje vani likovi kao Mason i
njegova ena, policajci itd.
Dojam o djelu:
Stranac sadri priu o ovjeku koji se naao u situaciji zloinca i osuenika na smrt, a da nita od toga ne
shvaa. Odnosno, on je izgubljen, ivi u svom svijetu, a za druge ne brine to me se posebno dojmilo, kao i
odgovori na pitanja: to je ivot? to je svijet? ivot i svijet su apsurdni: apsurd proizlazi iz sukoba
izmeu iracionalnosti i nostalgije za smislom i skladom. Meutim, mi ipak ivimo, mislimo da postoji neki
interes da ivimo. Jedno privilegirano iskustvo ipak otkriva vrijednost: to je pobuna, a upravo tu vrijednost
Mersault nije elio
iskoristiti to je veoma udno. Ljudi ive u apsurdu, u kugi, dok se Mersault u potpunosti slagao s tim
negativnim smislom ivota.
Djelo mi se svidjelo jer pisac svojim bojama oslikava opu zajedniku situaciju svih ljudi; osvijetljenje koje
on baca na dogaaje obasjava svakog od nas pojedinano.
Kao i srea ivot je varljiv. Jer tako je malo potrebno da budemo sretni, a tako esto nam to malo
nedostaje.
Zato smatram da je Camus ovim romanom pruio okrutnu, ali istinitu sliku o ovjekovom poloaju u svijetu.
MILUTIN CIHLAR NEHAJEV:
BIJEG

Biljeke o piscu:
Milutin Cihlar Nehajev roen je 1880. godine u Senju, u doseljenikoj ekoj obitelji. Njegov otac kao
uitelj, doao je u Kraljevicu i oenio se Ludmilom Poli iz ugledne kraljevike obitelji. Gimnaziju je pohaao
u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije zavrio u Beu, gdje je stekao doktorat znanosti. Bio je gimnazijski
profesor u Zadru. U Zagrebu radi kao novinar i knjievnik. Godine 1926. Izabran je za predsjednika Drutva
hrvatskih knjievnika. Umro je u Zagrebu 7. travnja 1931. godine. On je svestrani stvaralac: novelist,
romanopisac, dramatiar, knjievnik i kazalini kritiar, prevoditelj, publicist, svestrano obrazovan
intelektualac
(poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti, poznavatelj prirodnih znanosti). U trideset godina knjievnog
rada stvorio je pozamaan broj djela (novela, dva romana, drame, kritike i veliki broj lanaka). Zanimao se
i za hrvatsku politiku prolost. Nehajev pripada elnicima hrvatske moderne, osobito svojim esejistikokritikim tekstovima i romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u Hrvatskoj knjievnosti u kojemu
dolazi do znaajne defabularizacije, pri emu se pisac posluio modernom tehnikom pisanja, pokuajem
zatvaranja interesnog kruga na bitne probleme ovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu, a
posebno nacionalna i socijalna motivacija.
Mjesto radnje:
Trst
Vrijeme radnje:
Krajem sijenja 1909. godine
Tema:
Bijeg od svakodnevnog ivota i odluka o smrti

Problematika koja se obrauje u djelu:

- Opis prilika i ivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema drutvenim zbivanjima
- Retrospekcija dogaaja glavnog lika iz dana kolovanja
- Opis unutranjeg ivota glavnog lika koji je bio bujan i raznolik, bez silnih dogaaja sa mladenakim
dobom jakih kriza koje su udarile biljeg njegovom kasnijem naziranju na svijet
- Raanje sumnje da je knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota
- Opis Nietzschea sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje,
odriui se ovjetva)
- Opis nastupa inferiornosti prema ivotu koja se dade izvrsno sloiti u apsolutno istinite ideje
- Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava
sve, trza iz rune sadanjosti
- Smijena istina o potiskivanim frazama o materijalnosti duevnih funkcija
- Sjeanje na posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize
- Napola rezignirani ovjek prisjea se svoje ljubavi i zbivanja, koji su se isprepletali sa dojmovima
sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj u kojem je sada
- Prevladava moderna pripovjedaka tehnika (autoanaliza)
- Psiholoka razmatranja i prieljkivanje kraja ivota i smrti
Struktura djela:
Roman kao pripovjedako sredstvo, kojim se lik predstavlja u prvome licu i slui se pismom i dnevnikom u
oblikovanju romana. Roman naeg vijeka, psiholoki, realistiki, socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i nove
knjievne forme defabulativni roman.
Sadraj:
Mladi daroviti intelektualac uro Andrijaevi je iz mjesta studiranja putovao kui, pa se tako prisjeao
prohujalih godina i zbivanja. Toliko se naputovao u svom ivotu da je imao neku odvratnost protiv svakog
putovanja. Prisjeao se mirnih dana i akih obiaja kada se kretao izmeu mjesta stanovanja, sveuilinih
zgrada i kavane. Bilo mu je lijepo studirati u Beu i kada bi zapao u tromost, ne brinui se ni na to i ne
odgovarajui na materina pisma, sam sebi je govorio da treba svriti studiranje za doktora i vratiti se u svoj
rodni kraj. U Beu se govorilo da je svaki ak doktor za gazdaricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi
ga promaknu u profesora. Svaki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio bolesno nervozan zbog
dolaska u neku nesigurnu i stranu neizmjernost, o beskunitvu i vjenom nespokoju. Prisjetio se kako su
ga posljednji puta ispraali Hrabarovi na put u Be. Dok je ekao da vlak krene, njega je svaka minuta tako
uzrujavala, da je bio prema svojoj zarunici Veri upravo nepristojno hladan, to mu je ona u pismu
prigovorila. uro je odgovorio i muio se da joj objasni to svoje nesretno raspoloenje, ali ni sam nije
mogao da nae pravih rijei. Njemu se priinjalo da u svakom odlaenju ima neto uasno i tajnovito, kao
da iza njega ostaje komad ivota koji nikada nee moi dostii. Hvata ga strah da e u onom drugom
svijetu nai neto nepoznato i novo na to se nee moi priviknuti. To je moda jo iz djetinjstva, kada je
svoga oca slabo viao, koji je na kratko dolazio kui i uvijek neprestano odlazio, jer je tako zahtijevala
sluba pomorskog kapetana. Nakon dvadeset i pet godina potucanja po morima kapetan Bartol Andrijaevi
je dobio slubu lukog kapetana u Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao slubene formalnosti. im je
sin dorastao do puke kole dao mu je ispisivati liste o svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se
preselila u Rijeku gdje je iznajmljivala sobe acima. Dalje je u pismu nanizao nekoliko isprika koje je Vera
rado primila, no gospoa Nina Hrabarova nije jo dugo vremena mogla da razumije Andrijaevievo
ponaanje.
Putujui dalje bio je svjestan da ne radi lijepo to putuje u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su
sigurno raunali da e kao doktor doi i slubeno zaprositi Veru. Uistinu je da e oni pomisliti da on bjei od
njih, a osobito stara e imati pravo. Bojao se da jo nije spreman za taj trenutak, jer bi ga stara zapitala za
zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i prijaviti profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni stric Toma i
ostavio zaduenu kuu, a svi su mislili da e iza njega ostati imetak. Andrijeevi je sve svoje misli
izraavao rijeima, tako je i sada misli gotovo glasno zavrio razgovor sa samim sobom. U dnu due je znao
da to nije rjeenje, da sa Verom samo odgaa stvar i da o tome ovisi njena srea. Prisjetio se da je u treoj
godini sveuilita upoznao Veru i zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu dopisivanja, inae
pred ljudima sve mora ostati tajno. Predoio si je kao rjeenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju Veru
za nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokuavao otjerati. Ako bi se uzeli morao bi imati zaposlenje
i nekakvu plau i da li bi im ona bila dovoljna za ivot, jer profesorske plae su male.

Sve je to lijepo rekao svojoj buduoj punici, no ona je i dalje bila jako nepovjerljiva. Bilo bi najbolje sve
prepustiti vremenu, kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da
takvog talenta kakav je on nije bilo za njihovog vremena u koli. Jo jae se rairilo to uvjerenje kada su u
omladinskim listovima poeli izlaziti neki urini knjievni pokuaji i pokazivao se kao sigurna budua
veliina. U Vijencu je izaao njegov prvi vei rad i svi su se udili formalnoj savrenosti koju je imao taj
poetnik. Opinila ga je elja za slavom i prvi knjievniki uspjesi dali su njegovom miljenju novi pravac.
Praznike nakon sjajno poloene mature proveo je u Kraljevici u kui strica Tome, koji je preko ljeta
iznajmljivao sobe kupalinim gostima. Tamo je upoznao gospoicu Zoru Marakovu i njenog brata Marka.
Mladii ubrzo postadoe vjerni drugovi na izletima i zabavama. Njihovim izletima se pridruila gospoica
Zora i poslije par susreta uro je osjetio da njena blizina na njega djeluje neobino. Njegov pojam o eni
kretao se izmeu dva kontrasta. Jedno je bila umilna djevojica, vrijedna ljubavi, a drugo kao majka,
portvovna i brina. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim
nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki
pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i osobito. uro je iz poetka osjeao neku antipatiju prema
njoj i nije mu se svialo to ona tako mukaraki govori i radi. Instinktivno je osjeao da mu se ona ne
uklapa niti u jedan njegov razred koji si je on stvorio u svojoj fantaziji. Zorina iskrenost razbila je brzo
nepouzdanje i plahost i sve su se vie druili. uro je Zori itao pjesme i druga knjievna djela i nakon
raspredanja sve se svrilo u ljubavi. Kao san bijae ta ljubav. uro je pratio Zoru do usamljenih morskih
rtova, gdje su mogli nesmetano usisavati sav ar naglo roene ljubavi.
Nakon par dana su otili Zora i njen brat i uro je osjetio grinju savjesti na tu ljubav i propatio je do
trenutka kada je trebao krenuti u Be da se upie na sveuilite. Osjeao se slabo da razmilja o tome kako
je postupio prema njoj i pokuao se izjadati u pjesmi u kojoj je htio opisati svoju slabost i tako je prvi puta
osjetio da nema vjere u pisanu rije. Prvi puta rodila se u njemu sumnja da je knjievnost vrlo malo
vrijedna prema vrijednosti ivota. Napisao joj je pismo proklinjui je i u isti mah strano i samilosno alei.
U velegradu se Andrijaevi preobrazio u drugog ovjeka i nakon prve navale boli radi jadnog zavretka ove
druge ljubavi doe pokajanje. ekao je danima nee li od Zore doi nekakav odgovor i tako se njihov
roman nije nikako mogao zavriti. Osjeao se vezanim za tu djevojku i nije znao kako da popravi to je
skrivio pismom, poslanim u omaglici prvog razoaranja. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir, da
ga ona dri kukavicom, slabiem, koji je uzmakao kada je doao as ozbiljnih obaveza.
Izmuivi ivce, izgubio je interes za nauku i stane traiti naine da sam sebe ponizi jo gore, mislei da
vie nije vrijedan ivota. Osjeao se i sam star, propao, nesposoban za bilo kakvu odluku, ranjen u dui i
tijelu, kretao se u najgorim akim drutvima i doao na glas pokvarenog ovjeka. Nije se javljao kui
bojei se da su i do njih doprli glasovi o njegovom ivotu. Runa su bila ta vremena i dole su materijalne
brige, neplaeni rauni, dugovi. Uloga oajnika postala mu je drugom naravi i stane se opijati iz noi u no,
da svoj nemir utopi u alkoholu. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je
duboko i zauvijek propao.
Ipak je otiao kui i majka i stric Toma su oekivali da e im objasniti u to je protratio dvije godine
boravka u Beu. Napisao je pismo drugu Toi iz gimnazije da ga ovaj pod bilo kojim izgovorom pozove u
goste.
Otiao je kod prijatelja Toe i nakon nekog vremena se okanio svojih loih navika. Postepeno se oslobodio
jadi i povjerio se prijatelju to ga je muilo. On mu je rekao da je proivio normalno razoaranje u prvoj
ljubavi i da je loe to je zapustio svoj knjievniki rad. uro je posluao savjet i treu godinu studija
upisao u Zagrebu. Poeo je objavljivati u novinama kritike i novele. Upisao se u glazbenu kolu na nagovor
gazdarice kod koje je stanovao, udovice majora R. Bio je uveden u kuu vieg inovnika Hrabara, bolje
reeno u kuu njegove ene. Kod prvih susreta nije mogao da prodre u Verinu duu. Novi osjeaj ga je
odveo dalje od oajanja zbog prijeloma sa Zorom, koji mu je postao daleka uspomena. Vera je bila lijepa
pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevianstva i netaknutosti koju bijae zamislio. Sve
snanije je primjeivao da mu se Verina dua pribliava. Nevidljiva veza izmeu njih dvoje sve se vie
stezala i urino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jae i hrliti njoj u susret. Ipak je uro uvjeravao
sebe da je odvie star i grean za tu novu, veliku ljubav i da se ne moe izbrisati prolost koja ga ini
bezvrijednim pred Verinim zahtjevima. Povukao se u sobu i par dana si je ponavljao isu frazu: to se ti
pokvareni, izmodeni ovjee usuuje kao zloinac ulaziti u njen svijet! Tko ti daje pravo da djevici muti
spokojnost due? Napisao je i objavio pjesmu u ijim stihovima je ispriao cijelu svoju ispovijest i plaio se
pri pomisli da e Vera razumjeti njegovu pjesmu. Otiao je u svoj stan da je vie ne vidi i napisao joj pismo,
kako je ovo sve ludost i zloin to radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi, te da
je njegov ivot sagraena na ogromnom razoaranju. Stiglo je pismo na brzinu napisano: Ako vjerujete u
me da mogu biti tjeiteljica Vaih boli, ja sam spremna.
Tako je uro otputovao prijatelju Toi i u prilikama odmora pisao dnevnik dogaanja. Sluajno je u
novinama proitao o imenovanjima i premjetajima da je Zora Marak, uiteljica vie puke kole
premjetena na viu djevojaku kolu u V. Tako je saznao gdje je zavrila Zora kao uiteljica, odgajajui
djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom. Teko je pomislio, kako je proivjela te godine. Da li

ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadrala uspomenu na nau ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i
mora da ju to mui.
Runo je misliti na to, ali se nita vie ne da popraviti. Sjetio se kako je bio oajan nakon dogaaja sa
Zorom i bio mu je jasan Nietzsche sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam
sebe rtvuje, odriui se ovjetva), a kod Shopenhauera ga je smetao njegov smisao za umjetnost, jer je
gledao sve crno i nemilo. Too mu je rekao kako ga otac eli nagovoriti da se oeni za Diklievu ker, jer bi
se onda dva susjedna imanja sloila u jednu cjelinu. No on se zaljubio u njegovu Anku, koja nije ocu u
raunici. Too je uitelj sa stalnom plaom i ivi u obiteljskom ivotu sa Ankom. Kako malo treba da se
ostvari ta srea, ako se ima hrabrosti.
Dolo je pismo kojim uru pozivaju Hrabarovi da doe. No gospoa Hrabar zna da uro treba poloiti
profesorski ispit, a za prijavu nema novaca. Tako e protei godine, a Vera e biti u dvadeset osmoj i nema
vie ekanja za njenu udaju. Smislili su da razvrgnu zaruke i da ju udaju za nekoga drugoga. Premda
gospoa mama nije znala da je uro upravo Veri za volju napustio pravni fakultet, u koji je bio upisan ve
etiri semestra i poao na filozofiju samo da bre zavri. No razmiljali su ako i zavri studije treba se
zaposliti. No imala je Vera i drugih prosaca, koji su svi bili besprijekorno odjeveni, u drutvu duhoviti,
muzikalni. Svi su mukarci ivjeli u atmosferi odmjerene etiketnosti, govorili o kazalitu, literaturi.
Andrijaevi nije bio ovjek iz toga svijeta, nije mnogo govorio i ozbiljnije od ostalih je shvaao svoje rijei.
Kod Vere rije ljubav joj nije dolazila na um. Svoje osjeaje tumaila je kao simpatiju, a kako je bila puna
reminiscencija iz literarne povijesti o prijateljstvu duhovitih ena i genijalnih mueva, njeno poznanstvo s
urom, umnikom i knjievnikom, dobivalo je za nju posebnu aureolu. urine pjesme, jasne i bolne
ispovijesti ljubavi, doimale su se kod nje kao prava oluja. Nina je zadovoljno gledala kako njena kerka
pomalo dobiva navike gospoice koja vie nije mlada. Mati je htjela svoju ker vidjeti kao sretnu mladu
gospou, udatu za mua koji joj moe dati bar ono na to je kod kue nauena, no sve je vie vidjela kako
se udaljava od te budunosti. Gospoa Nina je odluila da ne popusti i svoju ker oslobodi od upliva
Andrijaevia. Majka se sjetila kako se obeala aku iz kole, klonila drutva, a on nema nikakvih obaveza.
Nije zavrio studij, pripovijedao je o imetku od kojega nema nita. Moe rei da ga nije briga i onda e
draga kerka ostati neopskrbljena i biti velika alost roditeljima pod stare dane.
Andrijaevi je stigao u kuu Hrabarovih gdje mu je gospoa govorila da je njena ker za udaju a on nema
osiguranu egzistenciju i dok ne zavri ne smije se dopisivati s Verom. Bilo mu je jako neugodno i postalo
jasno da je u njihovoj kui suvian, te da ga tjeraju zbog njegove nesigurne budunosti. Pomislio je da to
prije negdje pobjegne i preda se alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija,
omamljuje i savladava sve. Njemu ne odolijeva nita, nisu potrebne fantazije ni osjeaji, pretvara te u
drugog ovjeka, trgne iz rune sadanjosti. Sa uitkom alkohola raste i ironija.
Sav rad proteklih godina mu je bio besmislen, otopio je i piljio u dim od cigarete, gledajui sebe kao uboga
prosjaka koji je bio lud i nadao se milosti od dobrih ljudi. Spopao ga bijes na samoga sebe, srdba, oaj,
lakovjernost, sulude snove. Stigao mu je odgovor na molbenicu, da je namjeten za suplanta u Senj. Nije
javiti Veri, nego da ona vijest proita iz novina. , te se uputi u svoje novo boravite. U koli je mnogo ljepe
nego je oekivao, ima mnogo dosadnih i suvinih stvari koje su spojene sa pedagokim dunostima (filozof
sa ibom!). Bio je previe fino odjeven prema ostalim kolegama i u malom gradu ljudi slabo paze na
toaletu. Prvih dana je rjeavao statistike i popise, a kasnije je imao vremena da se bavi u laboratoriju. Ljudi
oko njega nisu zli niti odvratni, ali su uasno prazni i jednaki. Svi gledaju jedan na drugoga, imaju jednake
navike i sjetio se kada je i on ivio tako mrtvo, bez osjeaja i monotono. Ali ono je bila posljedica duevne
klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize. Svi ovi ljudi sasvim su normalni i nisu niti nezadovoljni. Ljudi
se osjeaju mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo malograanski ivot. Preporuili su mu da ne predaje
u razredima previe pametno, nego da treba raditi samo toliko da ga ne mogu otjerati s posla. Teko je
vjerovati u vrijednosti onoga to sam stvara, a radi za druge. Od plae koju dobije nije se moglo ivjeti,
pa je posudio od matere jo novaca. I kako sada da se oeni, tj. da bjei iz zla u jo gorje. Mladi ljudi
zaljube se i oene, dou brige i oskudijevanja i gotov glad. enja za Verom morila ga je jae nego ikada.
Sve je vie osjeao teinu obaveze to ju je preuzeo na sebe obeavi da joj se nee pribliiti dotle dok ne
poloi ispite. Uviao je da e do tada proi vie vremena nego je mislio. Svako dan donosio mu je nova
razoaranja, jer je u koli bivalo sve dosadnije, otkada je morao napustiti svoj slobodni razgovor sa djecom
i drati se suhe ablone zadavanja i ispitivanje lekcija. Materijalne brige su ga titale svaki dan sve jae.
Pomisao da e Vera biti njegova svakim danom se sve vie udaljavala od njega. Gledao je oenjene
drugove, njihovu bijedu, njihove navike, uviao da ne moe sada, a nee ni kasnije moi drati se na
povrini sa plaom koju dobiva. Vera je polako za njega postajala nedohvatljivo bie, lagodan ivot u njenoj
obitelji, navike ljudi koji imaju dosta da si priute luksuza, te je uzaludno traio izlaz. Pozajmljivao je novac
od majke koja je sve tee shvaala njegove potrebe, jer je on sad konano stao na svoje noge. Odlazila je
sve vie u crkvu i udaljavala se od svijeta, te je svaki dan slabije shvaala potrebe ivota. Stiglo mu je
pismo od matere u kojem ga obavjetava, da misli da je on zavrio nauke i da mu vie ne treba slati

novaca, niti vie raunati na iiju pomo, jer ima svoje zaposlenje i prima plau. Zato je odluila Tominu
kuu sa neto gotovine pokloniti opatikom samostanu, za eka e je opatice hraniti do smrti, a poslije
smrti itati vjenu misu za spas njene due. Poeo je prekoravati sebe za taj dogaaj, jer je slabo obilazio
mater osim kada je trebao novaca. To je nju sigurno boljelo i zato je traila utjehu u crkvi. Ako je kua
poklonjena, ne moe traiti gostoprimstvo kod matere. Ba je fatalno sve to.
Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da doe. Pomislio je da ga se poeljela vidjeti, ali se
tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoi. Slabost, gotovo oaj, zahvati mu itavu
duu. Andrijaevi se u svojim osjeajima pribliavao njenoj boli i utapao se u tu bol, zajedno s Verom.
Napola rezignirani ovjek prisjeao se njihove ljubavi, koji su se prepletali sa dojmovima sadanjeg
osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj u kojem je sada. uro nije
otputovao ni sutradan ni prekosutra. Bila su dva dana takve uzrujanosti, da mu se inilo da to nee moi
izdrati i da e poludjeti. Traio je kod svojih kolega novaca na posudbu, ali svi su takoer u tekoj situaciji
sa ve zaloenim mjenicama. Pokuao je kod ravnatelja, koji se slubeno drao i izjavio da nema naslova
za predujam, te ga nije dalje ni sluao i gotovo je pobjegao iz sobe. Trei dan je uro nakon uzaludnog
tranja, poniavanja i muka, postao sasvim apatian. Napala ga je takva tjeskoba, da se nije mogao niim
rastresti. Noi nije mogao spavati i napie Veri pismo. Opisivao je svoj ivot, ali je pazio da ne istie bijedu,
naglasio je da preko ferija mora uiti za ispit, te je pisao rijei ljubavi koje mu se nisu tako esto izmicale
ispod pera i napokon ju molio da se strpi. List je poslao, ali ga trei dan neotvorenog dobije natrag. Napisao
je pismo prijatelju Toi da ode u Zagreb i da preda pismo Veri, jer je gospoa Hrabarova prepoznala rukopis
i odmah ga vratila natrag. Molio ga je da ide odmah, jer je bolestan od nemira i oekivanja.
Dobio je pismo od Toe koji ga obavjetava da je pismo lutalo jer on nije bio u Zdencima nego kod oca koji
se pomirio sa Ankom jer je rodila deka. Bio je kod Hrabarovih i saznao da je Vera gotova uiteljica.
Roditelji su zbog bolesti otili u tajersku na oporavak. Da bi nekako suzbio tjeskobu koji puta je etao sa
dvjema uiteljicama Darinkom i Minkom. uro se na nagovor prihvatio posla da bude redatelj diletantskog
drutva i prireivali su ake zabave. aci su u njemu vidjeli potovana pisca i ovjeka od imena. Najvie
ga je zadovoljavalo to je bio u sreditu neke, makar i male akcije, koja ga je uvjeravala o vlastitoj
vrijednosti i popunjavala prazninu u dui.
U zagrebakim dnevnicima izie poziv ake grupe da se upiu u zadrugu radi popularizacije kulture i sa
imenima prireivaa. Iz toga nastane itava bura negodovanja protivne stranke koji hoe ruiti temelje
nae prolosti, sadanjosti i budunosti. Afera he uru zaboljela i rasrdila, te odlui da se svemu tome
izruga. Napisao je komediju Rat u drenju a osobe na pozornici su se redale same od sebe, a fabuli je
trebao kopirati dogaaj. Sredite borbe je bilo izmeu aba i mieva. U prvom inu je ilo lako sa navalom
ruganja, a u treem inu mu je pofalilo ironije. Komedija se pretvorila u alosnu sliku malograanskog
ivota i bez zavretka. Tako je komedija ostala u ladici nedovrena. Ipak je predstava imala negativnog
odjeka sve do biskupa.
Na ponovljeni nagovor je napisao novi komad Revolucija u drenju koja se prikazivala u Zagrebu. Mislio je
da e ga vidjeti i Vera, ali kada je proitao nepovoljne kritike , jako se razoarao i upravo radi Vere bilo mu
je strano. Misao da neto radi, da se trgne iz mrtvila, dolazila je sve rjee i sve vie se opijajui. Stiglo je
pismo od Verina oca u kojem ga obavjetava da nije ispunio obaveze za njegovu ker i da mu vraa
njegova pisma natrag i da to isto on uini sa Verinim pismima i da prekine sa svim uspomenama. uro je
zapao u jo veu depresiju govorei: Ljubiti ne vrijedi. Ne isplati se. Vino je bolje od ene, kua ga i ako
ti se ne svia, izbaci, a ena ti sjedne na vrat. Kod kue su ga muili vjerovnici. Gazdarici je bio duan i
traila ga je svaki dan. Na povjerenje mu nitko nita nije davao, hodao je sa potrganim cipelama i
izderanim hlaama. Na Veru je rijetko mislio, to je ona morala pretrpjeti radi njega, prije nego je pola za
drugoga. alio je za izgubljenim ivotom i opijanje mu je postalo fizikom potrebom. Dobio je od ravnatelja
dopis da nije udovoljio propisima glede profesorskog ispita i da ga rjeavaju slube namjesnog uitelja.
Napisao je oprotajno pismo Toi u kojem ga obavjetava da je sasvim propao, dobio otkaz i da mu u krmi
iz milosti daju piti. Postao je propalica. Vera se udala, a on od ivota ne moe pobjei. Too je doao u Novi
da pokopa prijatelja, ali lea mu nigdje nisu nali, valjda ju je bura odnijela u dubine mora.
Inspiracija iz slinog djela:
U autorovim djelima se osjea utjecaj Turgenjeva i njegovo opisivanje filozofije utuenih ljudi u
malograanskom ivotu, sa vjeno istim brigama i nikakvim nadama, te praznim razgovorima o idealima i
neizvjesnoj budunosti. Netko za sve ivotne probleme pronalazi svoje gotove formule, no jedino je istina

da se ivot ne da strpati u formule. Nadahnjivale su ga pjesme Nordsee od Heina u hrvatskom prijevodu, te

Homerova djela. Veoma su ga se dojmila djela Tolstoja iju je formu pisanja i on koristio.
Analiza likova:
uro Andrijaevi je mladi daroviti intelektualac koji studira u Beu da postane doktor. Njegov lik
odraava raspoloenje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko obrazovana i puna snova, nije
mogla potpuno snai u konkretnim drutvenim prilikama, ve je naginjala skepsi i depresiji. Kroz njegov lik
se izraava tragini nemir modernog ovjeka. Propast talentiranog ovjeka nije izazvan uskim prilikama
provincijskog mjestanca u kojem ivi, ve je samo tragian finale uslijedio neto bre. On u svojoj dui nosi
klicu sloma svojom jako razvijenom prevlau misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja prosjenu
linost, zamiljen je kao izraz traginih nemira modernog ovjeka, nervoznog, tjeskobnog i umornog, koji je
ovu batinu primio u nasljee, pa nije imao dovoljno snage, ni biolokih uvjeta, da aktivnou ispuni ivot.
Bartol Andrijaevi je urin otac i pomorski kapetan koji je plovio godinama po morima i na kraju je
dobio slubu lukog kapetana u Kraljevici.
Toma njegov stric (bivi trgovac drvima iz Like) koji je bio bez obitelji i zavolio je uru kao svoje dijete i
pomagao mu u kolovanju koliko je mogao.
Teta Klara je ukazivala da e od ure postati veliina i da se od majine strane sva obitelj sastojala od
duevno silno razvijenih ljudi, koji su vie ili manje pustolovno zavrili ivot. Rekla je da e od djeaka biti
ili neto ili nita.
Zora Marakova bila je ki doseljenog eha, ravnatelja tvornice u D. Stasita i kotunjava djevojka s licem
opaljenim od sunca i zvonkim smijehom. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i
svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila
spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i osobito.
Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporuali uri, darovita, zavrila gimnaziju, nauila
govoriti tri strana jezika, svirala glasovir, a u drutvu znala besprijekorno voditi konverzaciju. Bila je visoka,
suha djevojka sa zlatnom kosom i mirnim zelenim oima.
Too njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek razumio u tekoama.
Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane kose i plav, otar brk inili su crvenu,
dosta elavu glavu karakteristinom. Bijele, vodene oi i podbuhli obrazi govorili su da se ne bavi puno
ozbiljnim poslovima, nego vei dio svog vremena provodi u krmi. Tu je bilo njegovo carstvo. Po ulici se
vukao tromo, pospano, gotovo plaljivo, kao da se stidi svog odrpanog odijela. A u krmi, to je bila
prostija, jae ga je dojmila. Bio je uman ovjek, nego to se na prvi pogled moglo zakljuiti. Sa pregrt
duhovitih paradoksa znao je braniti svoje miljenje otrom poraznom dijalektikom. Bio je kruta pijanica i
navikao na neuredan ivot. Jeo je vrlo malo i to najprostija jela, a odijevao se vie nego siromano. Za
prijatelja dao bi sve, pod uvjetom da se taj slae s njegovim obiajima kada se nazdravljalo.
FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI:
ZLOIN I KAZNA
Kratki sadraj:
Radnja ovog djela poinje poetkom srpnja, za vrijeme neobine vruine, kad se Raskoljnikov uputio kod
Aljone Ivanove, kod starice koja je uzimala stvari u zalog. Sa sobom je uzeo jedan predmet da ga zaloi, jer
je bio potpuno bez novaca, pa je elio dobiti koji dinar, ali i istovremeno da proui gdje ta starica dri sve
predmete koje joj ljudi nose kao zalog. Vraajui se kui poao je u jednu krmu, jer je imao jaku elju da
neto stavi u svoja usta te da neto popije. Vrativi se kui, legao je na krevet i zaspao. Ujutro ga je
probudila Nastasja kada mu je ula u sobu. Ona je bila kuharica i jedina gazdariina pomonica. Donijela mu
je neto za pojesti, te ga je obavijestila da je gazdarica otila na policiju da ga prijavi jer nije plaao raune
za smjetaj. Prije nego to je otila uruila mu je pismo njegove mame sa kojom se esto dopisivao, a kada
ga je dobio bio je toliko veseo da je takore potjerao Nastiju van iz sobe, sjeo na krevet i zapoeo ga itati.
Dok je itao to pismo osjeaji su ga toliko obuzdali da je plakao, meutim kada ga je proitao do kraja
raspoloenje mu se pokvarilo, jer je proitao da bi mu se sestra (Dunja) trebala udati za jednog bogatog
trgovca, ali on se zakleo da se taj brak nee dogoditi dok je on iv. Nakon toga otiao je do Razumihina,
jednog svog prijatelja iz kole, moda i jedinog prijatelja kojeg je imao. Putem je vidio jednu pijanu djevojku
koju je elio napasti jedan gospodin, ali je on to sprijeio. Kada je doao kod Razumihina naglo je promijenio
svoje raspoloenje i otiao je nazad kui. Hodajui doma, otkrio je da e Aljona Ivanova biti sama kod kue
drugi dan oko osam naveer, te je odluio da e tada poiniti ubojstvo. On je to ubojstvo ve odavno
planirao kako bi ju mogao opljakati, poto on nikada nije imao novca. Tog dana odluio je malo odspavati

popodne, prije nego to ode do Aljone, meutim dosta se kasno probudio pa se bojao da e zakasniti. Prvo
je otiao uzeti sjekiru u gazdariin stan, a nakon toga se polako uputio prema stanu u kojem je ona ivjela.
Hodao je sporo te zaobilaznim putem, kako ne bi na sebe privukao panju. Doavi do njenog stana pokucao
je na vrata, meutim ona se pravila da nije kod kue, a tek onda kada se predstavio mogao je ui u kuu.
Dao joj je zalog, te uzeo sjekiru i ubio je. Tada se uurbano uputio do mjesta gdje je ona drala stvari i uzeo
neke stvari, meutim kao da je bio pijan, pa nije uzeo novac i sve stvari. Ba onda kada je htio otii zauo je
jedan um te je vidio da je u sobu dola Lizaveta, pa je i nju morao ubiti. Nakon toga je jo imao problema,
na vrata stana dola su i dva radnika, meutim uspio ih je prevariti i dok su oni otili po gazdaricu, on se
sakrio u susjedni stan te je pobjegao doma. Doavi doma sakrio je stvari te legao. Dobio je temperaturu, a
kada je to Nastasja vidjela pozvala je doktora. Nakon to je ozdravio, jednog je dana uzeo stvari i zamalo da
ih nije bacio u rijeku, pa ih je sakrio ispod jednog kamena. Kada se vratio kui ponovno se razbolio. U
meuvremenu su mu doli mama i sestra. Jednog je dana vraajui se kui vidio nesreu u kojoj su konji
pregazili jednog njegovog prijatelja, te ga je odnio kui kod njegove ene. To je bio Marmeladov kojeg je
upoznao u gostionici. Njegova se ena zvala Katarina Ivanova, te joj je dao novca jer su oni bili siromani, i
otiao je kui. Jednog je dana kod njega dola Sonja, koja mu je dola rei da joj je tata umro i pitati ga hoe
li mu doi na sprovod. to je vie vremena prolazilo, njega je sve vie pekla savjest to je ubio onu gospou,
ali ipak nije imao snage da to prizna policiji. Jedina osoba kojoj je on to priznao bila je Sonja, zato jer ju je on
volio, a i ona njega. Nakon to joj je to rekao, ona se rastuila i zaplakala, te mu obeala da e zauvijek biti
sa njim. Ubrzo se o tom ubojstvu proulo po gradu te se on predao policiji, jer vie nije mogao podnositi da
on i drugi ljudi pate zbog toga. Bio je odvezen na robiju u Sibir. Keri Puliherove Aleksandrove i Dunja su se
udale.
Tema:
Raskoljnikov i njegov zloin, njegove psihike dileme, te na kraju njegova zasluena kazna.
Ideja:
Dobro uvijek pobjeuje zlo, za svaki poinjeni zloin mora se snositi primjerena kazna.
Jo jedan kratki sadraj (ponavljanje je majka znanja, vele):
Glavni junak romana je siromaan student prava Rodion Raskoljnikov. Raskoljnikova progoni ideja o izvrenju
vie pravde koju e ostvariti ubojstvom Aljone Ivanove, gramzive i podle stare lihvarice, ijim bi se
novcem moglo usreiti barem sto ljudi i ijim bi nestankom bili zadovoljni mnogi, ukljuujui i njegovu sestru
Lizavetu koju Aljona mui i iskoritava. Raskoljnikova zatiemo u poetku romana u rascjepu izmeu
jednostavnosti rjeenja koje je smislio i gnuanja nad mogunou da se ta ideja uope rodila u njegovoj
glavi. Raskoljnikov pomno razrauje i provjerava plan iako jedan dio njega ne vjeruje u izvrenje plana.
Sklop ivotnih okolnosti naprosto gura Raskoljnikova u zloin: dobiva majino pismo, razgovara u krmi s
Marmeladovim, susreu Sonju,
doznaje da e lihvarica biti sama oko sedam sati. Majino pismo puno je nemone pomirenosti sa ivotom:
sestra Dunja da bi se spasila sramne i poniavajue guvernantske slube kod razvratnika obeala je ruku
bogatom Luinu, koji trai siromanu djevojku da bi mu bila pokorna i zahvalna. Mati se nada da e tako
pomoi sinu materijalno, jer je sestra vezana obvezom vraanja za Rodionovo kolovanje posuenog novca,
strpljivo podnosila teror Svidrigajlova. Raskoljnikov ne moe prihvatiti sestrinu rtvu. Teko optereen time u
krmi susree Marmeladova, propalog alkoholiara koji utapa tugu piem kupljenim novcem koji zarauje
starija ki Sonja prostituirajui se. Raskoljnikov upoznaje obitelj Marmeladovih, ija sudbina pokazuje
pogubnost djelovanja bijede na ljudski rod. Najvei je stradalnik Sonja, ali ona im prua najvee nade. Ostat
e moralno ista uz sva zla koja je zadese u ivotu. Raskoljnikov gotovo podsvjesno donosi odluku, pada u
san ispunjen komarima. Kao da je upravljan neim izvan svijesti, pomno i hladno ostvaruje svoj plan.
Nepredvienu okolnost, prisustvo Lizavete, rjeava brutalno, ubija je kao i Aljonu, njenu sestru. Opljakan
novac skriva pod
kamen ne brojei ga. Vraa se u stan i pada u groznicu. Poinje muna psiholoka drama: borba sa savjeu
koju vodi Raskoljnikov i borba s istraiteljem Poefirijem Petroviem koji oko Raskoljnikova stee psiholoki
obru. Pronaeno je vie rjeenja i pitanja: najekstremnije nude Sonja i Svidrigajlov. Svidrigajlov predlae
bijeg i amoralnost, a Sonja priznanje, kajanje i rtvu. U trenutku kada ga Petrovi gotovo natjera da prizna,
upada Nikolaj i priznaje da je ubojsvo poinio u trenutku pomraene svijesti. Raskoljnikov se dvoumi i odlazi
na mjesto zloina razmilja o rjeenju, nagovjetava i priznaje ubojstvo. Osjea neumitnost pobjede dobra
nad zlom. Pod Sonjinim utjecajem i potresen samoubojstvom Svidrigajlova koji sav svoj novac ostavlja kao
dobroinstvo djeci Marmeladova okajavi tako svoj razvratni ivot, Rodion Raskoljnikov prijavivi se policiji
doivljava proienje.
Zavretak romana nas izvjetava o sudbinama likova. Sonja prati Raskoljnikova u Sibir. Dunja se iz ljubavi
udaje za bratova prilatelja Razumihina. Umire im majka. Raskoljnikov se razboli. Nakon dugog bolovanja
vraa se u ivot proien i vedar, pun nade. Sedam preostalih godina u Sibiru ine se kratke kao tren uz
utjehu naenu u evanelju i Sonjinoj ljubavi.
Analiza likova:
Raskoljnikov
Lijep i stasit student prava, ivi u maloj tijesnoj sobici, koja ga stee poput oklopa. Bijeda i neimatina mu se
gade, te se on otuuje, postaje zamiljen i openito nedrutven. Svoju unutranju borbu potpiruje milju
kako bi jedan ivot mogao spasiti tisue ivota bijede. Nakon ubojstva ga hvata strah, izgubljen je, uplaen.

Na kraju nalazi davno izgubljeni spokoj. On je mlad, inteligentan i obrazovan ovjek koji suosjea sa
siromasima i spreman im je pomoi. Povuen je u sebe. Ima razvijenu intelektualnu
svijest. Gnjevan je i prezire sadanji poredak u Rusiji te se tu pretvara u pravog pobunjenog plebejca
spremnog na sve, pa i na zloin kao to je ubojstvo. Svoju unutranju borbu potkuruje milju kako bi jedan
ivot mogao od bijede spasiti tisue ivota. Raskoljnikov je, dakle, pobunjenik protiv drutva, ali on je ujedno
i usamljenik to se mui etikim i moralnim pitanjima. Njegovi inovi nisu motivirani samo njegovim
shvaanjem etike ve i bijedom to ga okruuje, socijalnim zlom koje navodi ovjeka na zloin. Nakon
ubojstva hvataju ga strah i jeza, izgubljen je i uplaen. Iako se zanosi idejom da postoje odabrani ljudi
kojima je doputeno da zbog opeg dobra ine zloine, njega na kraju satire savjest, on poputa u sukobu sa
psiholokim obruem oko sebe i priznaje ubojstvo. On je cijelo vrijeme razapet izmeu pobune i smirenja,
ljubavi i mrnje, on razmilja i ispovijeda se. U njemu se stalno bore dva karaktera, pa se njegovi unutranji
monolozi pretvaraju u unutranje dijaloge koji itaoca stalno tjeraju na razmiljanje. Ve u samom njegovom
imenu, Raskoljnikov, vidimo da je on ovjek u raskolu izmeu svoje humane biti i surovosti traenja koju
pred njega postavlja ivotna stvarnost.
Sonja
Prostitutka istog srca, stidljiva, plaha, ona je religiozna kranka, bez prigovora trpi oito jo veu bijedu od
Raskoljnikove.
Andrej
Nihilist (pravac u grkoj filozofiji, nihilisti smatraju da stvarnost ovisi o njihovom samom prihvaanju istine).
To rezultira letargijom i nebrigom za probleme okolnog svijeta - ivo im se fuka za sve), kritiar drutva,
prost ovjek, radio je kao slubenik, vjeruje u budunost i podrava preljub.
Aljona Ivanovna
Zla, koristoljubiva, nepovjerljiva, krta, zelenaica.
To je bila siuna, suhonjava stara baba od ezdesetak godina, uagrenih i zlobnih oica, malog iljatog
nosa i gologlava.
Njena blijedoplava i prosijeda kosa bila je izdano namazana zejtinom. Njen dugaki i tanki vrat, koji je liio
na kokoju nogu, bio je omotan nekom flanelskom krpom, a o ramenima, iako je bila vruina, visio joj je
pohaban i poutio krznom obrubljen haljetak. Baba je svaki as kaljala i stenjala. Mora da ju je mladi
omjerio nekim udnim pogledom, jer i u njenim oima opet bljesnu ona preanja nepovjerljivost.
Lizaveta Ivanovna plaljiva, vrijedna, potena, pobona
To je bila visoka, nezgrapna, stidljiva i tiha djevojka, skoro idiotkinja, koja je imala oko trideset i pet godina i
bila prava robinja svoje sestre, dan i no je radila, drhtala pred njom i ak batine od nje dobivala. Sa nekim
zaveljajem u rukama, ona je zamiljeno stajala pred tim trgoviem i njegovom enom i paljivo ih
sluala...
Biljeke o djelu:
Zloin i kazna je roman sa socijalno-psiholokim motivom, koji ini prijelaz prema modernom romanu. To
je prvi roman u nizu velikih
romana Dostojevskog. Izgraen je na fabuli iz kriminalistikog romana- u njemu postoji ubojica i progonitelj.
Za razliku od obinih romana ukojima je ubojstvo bilo vrhunac radnje, u ovom romanu radnja se
nakonubojstva tek poinje zaplitati. Ovo je djelo o pojedinanom ljudskomkarakteru. Dostojevski u djelu
prati i istrauje ljudske sudbine koje sezbivaju u siromanom dijelu Sankt Petersburga. Pripovjeda
nampredouje neposredan okoli grada, njegov izgled, i esto preputarije samom liku. Posredno i
neposredno navode se njegove misli iraspoloenja. Postupno dobivamo obavijesti o Raskoljnikovu i o
situacijiu kojoj se nalazi, te saznajemo da se sprema na neki vrlo znaajan in.Kad se predstavi lihvarki tek
tada doznajemo kako se zove, i to od njega
samoga. Radnja romana se zasniva na unutranjem proivljavanju lika.
Raskoljnikov je siromaan student i ivi od novca to mu alju majkai sestra. ivio je u maloj tronoj sobici.
Raskoljnikova je progonila idejao ubojstvu babe Aljone Ivanovne iako se istovremeno zgraao nad
tomidejom. Njegovoj odluci pridonio je razgovor dvaju studenata u krmi kojisu govorili kako bi bilo dobro da
netko ubije babu.
Raskoljnikov takoer zakljuuje kako je izuzetnim linostima u povijestiuvijek bilo doputeno rtvovati
pojedince kako bi proveli svoju nakanu.Primjer mu je Napoleon. Kako on sebe smatra izuzetnim, svojom
osobnomvoljom mijenja drutvene norme. On smatra da on ima pravo ubiti jednognametnika kao to je
stara lihvarka, ako je Napoleon imao pravo ubitimilijune ljudi i nije bio osuivan. Raskoljnikov dugo razmilja
kako ubiti ipotom zatrti trag svojeg zloina.
On ostavlja lihvarki u zalog neke njemu vrlo drage predmete za kojemu ona daje malo novaca i s vremenom
on nju poinje doivljavati kaoishodite sveopeg zla. Ukloniti takvo bie koje ivi od tue nesree,to su u
stanju ocijeniti samo izuzetni ljudi, za Raskoljnikova je in kojimse pridonosi zatiranju zla. Raskoljnikov ne

eli pasivno promatratinepravdu, pa odluuje djelovati po pravilima koje sam postavlja.Drutvena norma
biva time preputena mjerilu pojedinca, njegovojvlastitoj procjeni hoe li je se ili nee pridravati.
Raskoljnikov se naaou procjepu izmeu zakona i zla.
Raskoljnikov jednog dana u krmi sree Marmeladova. On mu je priaoo svojoj obitelji, eni - Katarini
Ivanovnoj, i kerci Sonji koja se bavilaprostitucijom da bi zaradila novac. Kako se Marmeladov
napio,Raskoljnikov ga je morao prati kui. Vidio je u kakvim uvjetima iveMarmeladovi i ostavio im je neto
novaca koje mu je bila poslala majka.
Raskoljnikov je od majke takoer dobio i pismo. U njemu je pisalo kako seDunja namjerava udati za Petra
Petrovia Luina. Cijeli je dan razmiljao otom pismu i bio je ljut na Dunju to e se ona udati za Petra
Petrovianajvie zato da on ima koristi i da njemu bude bolje.
Odluio je da te veeri mora ubiti babu, jer Lizavete nee biti kod kue.Od stare koulje napravio je omu i
stavio u nju sjekiru. Sa sobom jeuzeo i daicu omotanu u papir da je da lihvarki kao zalog, i malo boljeju je
zavezao kako bi se muila odvezivajui je, tako da on ima vremenaizvaditi sjekiru. Otiao je u njezin stan.
Stubite bijae mrano i usko.
Zvonce jekne slabo, kao da nije od mjedi nego od lima. Vrata mu jeotvorila Aljona Ivanovna. Starica ga je
pustila u stan.
Raskoljnikov je starici dao daicu i dok ju je ona odmotavala uzeo jesjekiru i ubio ju. Otiao je u susjednu
sobu i dok je traio stvari po krinjiLizaveta je dola kui, pa je morao ubiti i nju.
Bijae to visoka, nezgrapna, plaljiva i ponizna djevojka, vrlo visoka rasta, od svojih trideset pet godina.
Dugakih, nekako iskrenutih
nourda, svagda u izgaennim cipelama od jaree koe, ali uvijek vrlo ista. Crna u licu, ali dobrog lica i
oiju. A smijeak joj je ak i vrlo lijep. Bila je prava ropkinja svoje sestre, radila je dan i no, strepila je od nje
i trpjela ak i batine.
Nakon zloina Raskoljnikov je otiao kui i potrpao stvari u rupu u zidu.Sljedei dan dobio je policijski poziv.
On je mislio da su ga otkrili i odluioje da se odmah sam prijavi, ali je shvatio da ga ne zovu radi toga pa
jeodustao od prijave. Kako se u policijskoj stanici govorilo o ubojstvulihvarke njemu je pozlilo i pao je u
nesvijest. Stalno je razmiljao oubojstvu i bio je prestravljen idejom da mu je policija pretraila standok
njega nije bilo. Zbog toga je vrsto odluio rijeiti se dokaza.Namjeravao je stvari baciti u kanal, ali kako je
tamo bilo previe ljudi,odluio se na naputeno dvorite u kojem se neto gradilo.Tamo je ugledao veliki
kamen.
Nagne se nad kamen, uhvati ga za vrh snano, objema rukama, upre sve sile i prevrne ga. Ispod kamena je
nastala omanja udubina;
odmah pone bacati u nju sve to je imao u depovima. Novarka je dola na sam vrh, i jo je u udubini
ostalo mjesta. Zatim ponovno
zgrabi kamen i namjesti ga jednim zamahom onako kako je prije stajao, samo to se sad kamen moda
inio malice viim. Ali je nagrnuo malo zemlje oko njega i utabao je sa strane. Nita se nije moglo zapaziti.
Nakon toga otiao je do Razumihina; svog prijatelja s fakulteta, a ni samnije znao zato je tamo otiao.
Razumihin je sjedio kod kue u dronjavu kaputu, u papuama nazuvenim na bosu nogu, raupan,
neobrijan i neumiven. Na licu mu se ocrta zabezeknut izraz.
Bio je to neobino vedar i drutven momak, dobar do prostodunosti. Dodue, ispod te prostodunosti krila
se i dubina i dostojanstvo. Najbolji su njegovi drugovi to znali i svi su ga voljeli. Bio je vrlo bistar, premda
gdjekad zaista priprost. Bijae upadljive vanjtine - visok, mrav, uvijek loe obrijan, crnokos. Pio je kao
spuva, ali je mogao i bez pia; ponekad bi pretjerao u vragolijama, ali je mogao i bez njih, nikakve
nepovoljne okolnosti nisu ga mogle skriti. Mogao je stanovati i na krovu, trpjeti najgoru glad i veliku studen.
Bio je vrlo siromaan i bez igdje ikoga, zaraivao novce svakojakim poslovima. Znao je bezbroj izvora iz
kojih je mogao crpsti, naravno, potenim radom.
Razumihin mu je ponudio da za novce prevodi knjige, to je i sam radio,ali Raskoljnikov to nije prihvatio i
otiao je kui. Imao je groznicu i stalnoje zamiljao neto ega zapravo nije bilo. Buncao je i veinu vremena
nijebio sasvim pri svijesti. Za njega se brinula Nastasja i Razumihin. Tamo jetakoer bio i Zosimov - doktor.
Zosimov je bio visok i ugojen ovjek, podbuhla i bezbrojno blijeda, glatko izbrijana lica, svijetle ravne kose,
s naoalama i s velikim zlatnimprstenom na prstu nabreklom od debljine. Bilo mu je oko dvadeset i sedam
godina. Na sebi je imao irok gizdelinski lagan kaput, svijetle ljetne hlae i uope je sve na njemu bilo
nekako iroko, gizdavo i novo novcato: rublju mu nije bilo zamjerke, a lani na satu bijae podebeo.
Kretnje mu bile spore, nekako mlitave, a u isti mah promiljeno slobodne; svaki as izbijae iz njega tatina,
iako se trudio da je prikrije. Svi njegovi znanci drali su da je teak ovjek, ali su tvrdili da zna svoj posao.
Sljedeeg dana Raskoljnikova je posjetio Petar Petrovi Luin.

Cijelo mu je odijelo bilo netom saiveno, i sve je na njemu bilo lijepo, samo je, moda, bilo suvie novo i
suvie odavalo odreenu svrhu. ak je i gizdelinski, nov novcat cilindar svjedoio o toj svrsi. Pa i prekrasne
rukavice originalne Louvainove proizvodnje, rukavice boje jorgovana, svjedoile su to isto, time to ih nije
navlaio nego samo nosio u rukama, za paradu. U svoj odjei Petra Petrovia prevladavale su svijetle
mladenake boje. Na njemu bijae zgodan svjetlosme ljetni kaput, tanke hlae svijetle boje, isto takav
prnjak, netom kupljena fina koulja, posve lagana batistena kravata s ruiastim prugama, a to je
najljepe - sve je to ak i pristajalo licu Petra Petrovia. Njegovo lice, neobino svjee i, tovie lijepo, ionako
se doimalo mlaim od etrdeset pet godina. Tamni zalisci zgodno su ga osjenavali s obje strane nalikujui
na dva kotleta, i vrlo se lijepo zgunjavali oko glatko izbrijane blistave brade. ak ni kosa, uostalom tek malo
progruana, a poeljana i nakovrana kod frizera, nije zbog toga bila ni najmanje smijena niti mu je
pridavala glup izraz, kao to obino biva kad se nakovra kosa, jer onda ovjek neminovno nalikuje na
nijemca koji ide na vjenanje. Ako je na tom prilino lijepom i ozbiljnom obliju i bilo neeg neugodnog i
odbojnog, tome su bili krivi neki drugi uzroci.Luin ga je doao posjetiti i htio ga je upoznati jer e on
postatimuem njegove sestre. Raskoljnikovu se on nije svidio jer je bio umiljeni egoistian, pa ga je otjerao
iz stana. Sljedeeg dana dok je etao ulicomRaskoljnikov je opazio neku guvu.
Raskoljnikov se progura koliko je mogao, te napokon ugleda razlog svoj toj strci i radoznalosti. Na zemlji je
leao, oito u nesvijesti, ovjek koga su konji bili netom pregazili, vrlo bijedno obuen, ali u gospodskom
odijelu, sav u krvi. S lica, s glave curila mu je krv; lice mu bilo posve izubijano, oguljeno, unakaeno. Odmah
se vidjelo da je teko ozlijeen.
Shvatio je da je to Marmeladov. Odveo ga je kui, ali on je ubrzo umro.Katarini Ivanovnoj dao je novac za
pokop koji mu je nekoliko dana prijeposlala majka. Tada je takoer upoznao Sonju Marmeladovu.
Odjea joj je bila jeftina, ali uliarski kiena, s jasno i sramotno istaknutim ciljem, po ukusu i pravilima to
su nastala u jednom
zasebnom svijetu. Nosila je arenu svilenu haljinu, kupljenu iz etvrte ruke i ovdje posve pozamanu
krinolinu to je zakrila cijela vrata,
svijetle cipelice i suncobran koji joj nou ne treba, a ipak ga je ponijela, i smijean slamnat eir za koji je
zataknula pero plamene boje. Ispod tog mangupski naherenog eiria virilo je mravo, blijedo i prestraeno
lice, otvorenih usta i oiju ukoenih od strave. Sonja je bila niska rasta, djevojka od svojih osamnaest
godina, mrava, ali prilino zgodna plavojka, izvanredno lijepih plavih oiju.
Kada je doao kui ekale su ga njegova majka i sestra. Raskoljnikov imje ispriao da ga je posjetio Luin i
da ga je izbacio iz stana jer mu se nije svidio. Kako je Raskoljnikov bio bolestan, Razumihin je otpratio Dunju
injezinu majku kui. Dunja mu je pokazala pismo koje joj je poslao Luin.Kada je sljedeeg dana posjetila
Raskoljnikova i njemu je pokazala topismo. U pismu je pisalo da pri njihovu sljedeem susretu Rodion ne
budeprisutan, jer ga je grubo uvrijedio kad ga je posjetio. Takoer je napisaoda je Rodion dao oko dvadeset i
pet rubalja djevojci nedolina vladanja,toboe za ukop oca kojeg su pogazili konji. Unato pismu Dunja je
zvalaRodiona da doe kod njih onog dana kad je trebao doi Luin.Dok su Dunja i Pulherija Aleksandrovna
bile kod Raskoljnikova njega jeposjetila Sonja.
Sad je bila skromno i, tovie, siromaki obuena djevojka, jo sasvim mlada, gotovo nalik na djevojicu,
skromna i pristojna
vladanja, staromodan eiri, u rukama je drala suncobran.Dola je da ga pozove na ruak kod Katarine
Ivanovne nakon liturgije.
Kada su otile Dunja i Pulherija Aleksandrovna, Raskoljnikov i Razumihin otili su Profiriju Petroviu radi sata
kojeg je Raskoljnikov zaloio kod lihvarke. Porfirij Petrovi je spomenuo lanak koji je napisao Raskoljnikov.
On je zbog tog lanka sumnjao u Raskoljnikova, pa ga je zamolio da mu objasni taj lanak to je on i uinio.
Nakon razgovora s Porfirijem Petroviem, Razumihin je otiao kod Dunje, a Raskoljnikov kui. Legao je na
leaj i poeo razmiljati o Dunji, svojoj majci, ubojstvu, i na kraju je zaspao. Kad se probudio na vratima je
stajao Arkadij Ivanovi Svidrigajlov.
ovjek tridesetih godina, krupan, ugojen, rumen u licu, ruiastih usana, s briima, bujne, svijetle, gotovo
bijele brade i gizdavo odjeven.
Zamolio ga je da ga pusti da se jo jedanput vidi s Dunjom i rekao mu je da je Marfa Petrovna, kada je
umrla, oporuno ostavila tri tisue rubalja i da e ih moi podii za dva-tri tjedna. Kada je Svidrigajlov otiao
Raskoljnikov i Razumihin otili su kod Dunje. Na ulazu su se susreli sa Luinom. Tijekom veeri Luin i Dunja
su se posvaali, i ona ga je izbacila iz stana i rekla mu da ga vie nikad ne eli vidjeti. Kada je Luin otiao,
Raskoljnikov je ispriao Dunji o njegovu sastanku sa Svidrigajlovim. Nakon nekog vremena Raskoljnikov se
ustao, rekao Razumihinu da mu uva majku i sestru jer on moda vie nikada nee doi kod njih. Otiao je i
krenuo prema Sonjinu stanu.

Bijae to velika soba, ali neobino niska, jedina soba to su je Kapernaumovljevi iznajmljivali. Slijeva su bila
zatvorena vrata to su prije vodila u njihov stan. Na suprotnoj strani, zdesna, bijahu jo jedna vrata koja su
uvijek bila zakljuana. Ondje je ve bio drugi, susjedni stan, pod drugim brojem. Sonjina je soba nalik na
kakvu pojatu, imala je oblik posve nepravilna etverokuta, zato se doimala pomalo nakaradno. Zid sa tri
prozora to su gledala na kanal presijecao je sobu nekako ukoso, zbog ega se jedan kut, vrlo otar, gubio
negdje u dubini tako da se pri slabom osvjetljenju jedva mogao i vidjeti; drugi je pak kut bio odve runo
tup. U cijeloj toj velikoj sobi gotovo da i nije bilo pokustva. U desnom kutu bijae postelja, a do nje, blie
vratima, stolac. Uz taj zid gdje je stajala postelja, pokraj samih vrata tueg stana, nalazio se stol sklepan od
dasaka i pokriven plavkastim stolnjakom, a uza nj dva pletena stolca. Zatim, uz suprotni zid, prilino blizu
onog otrog kuta, stajala je omanja komoda od obinog drva koja se nekako gubila u toj praznini. To je sve
to je bilo u sobi. ukaste, ofucane i poderane tapete potamnjele su bile u kutovima; zimi je tu zacijelo bilo
vlano i zaguljivo. Neimatina je udarala u oi; ak ni na postelji nije bilo zastora.
Raskoljinikov je rekao Sonji da je doao po posljednji puta,ali ako ipak odlui da sutra doe, rei e joj tko je
ubio Lizavetu.Cijelo vrijeme Raskoljnikovljeva posjeta Sonji iza jednih vrata stajaoje Svidrigajlov i
prislukivao razgovor. Odluio je da prislukuje i sutra
kada Raskoljnikov doe rei Sonji tko je ubio Lizavetu.
Sljedeeg dana Raskoljnikov je otiao u policiju kod Porfirija Petroviai donio mu je izjavu o satu. Opet su
poeli priati o ubojstvu i nakonnekog vremena Raskoljnikov je rekao kako mu je potpuno jasno da onsumnja
u njega, ali je Petrovi sve porekao. Odjednom je doao policajacsa Nikolajem koji je priznao ubojstvo. Nakon
toga Raskoljnikov je otiaokui.
Petar Petrovi je sljedeeg jutra razmiljao to je pogrijeio s Dunjom.Nakon nekog vremena zamolio je
Andreja Semjonovia da kae Sonji daon eli razgovarati s njom. Kada je Sonja dola Petar Petrovi joj je
dao10 rubalja. Kada je odlazila, kriomice joj je stavio u dep sto rubalja.Sve je to vidio Andrej Semjonovi,
koji je mislio da joj je Petrovi daonovce iz dobrodunosti.
Andrej Semjonovi bijae neishranjen ovjek niska rasta, nevjerojatno plav, sa zaliscima u obliku kotleta na
to je bio neobino ponosan. Uz to su ga vjeito boljele oi. Bio je prilino meka srca, ali je govorio vrlo
samouvjereno, a koji put ak i izvanredno uznosito. Uza sve svoje vrline, Andrej Semjonovi bio je zaista
priglup.
Na dau koju je priredila Katarina Ivanovna bili su pozvani mnogi ljudi. Raskoljnikov je doao odmah nakon
to su se vratili s groblja.Nakon nekog vremena doao je Petar Petrovi, ali ne zbog dae negozato da bi
optuio Sonju za krau. Kao dokaz sluila mu je novanicaod sto rubalja koju je Sonja nala u depu. Kada je
Petrovi optuio
Sonju za krau, doao je Andrej Semjonovi i rekao da je on vidio kako je Petrovi kriomice stavio novanicu
Sonji u dep.U raspravu se umijeao i Raskoljnikov koji je ispriao kako se Petar Petrovi ponio prema Dunji.
U meuvremenu Katarina Ivanovna se
posvaala sa gazdaricom Amalijom Ivanovnom koja ju je istjerala iz stana.
Raskoljnikov je krenuo prema Sonjinu stanu da joj kae tko je ubio Lizavetu, i to je i uinio. Sonja je bila
zaprepatena, ali joj je takoer
bilo ao Raskoljnikova jer je vidjela koliko on pati i koliko se mui.Odjednom je u sobu uao Lebezjatnikov i
rekao da je Katarina Ivanovnana ulici i da je poludjela. Sonja je odmah otila da vidi da li moe ikako umiriti
Katarinu.
Katarina Ivanovna, u onoj svojoj staroj haljini, zaogrnuta polusuknenim alom i s poderanim slamnim
eiriem koji joj se bio runo naherio kaonaramak slame, bijae doista posve izbezumljena. Bila se umorila i
zapuhala. Njeno izmueno suiavo lice doimalo se patniki kao nikad prije; ali njena uzrujanost nije
prolazila.
Zaista je bila pokuala obui djecu onako kako se oblae ulini pjevaii pjevaice. Malianu je natukla na
glavu nekakav crvenobijeli turban ne bi li nalikovao na turina. Za Ljonju nije nala kostima, pa joj je samo
natakla na glavu crvenu pletenu vunenu kapicu pokojnog Semjona Zaharia, a za kapicu je zataknula
komadi bijela nojeva pera koji je nekad pripadao baki Katarine Ivanovne. Poljeka je bila u svojoj obinoj
haljinici.
Katarina je tjerala djecu da pleu i pjevaju. Kada su uplaena djeca vidjela policajca koji ih je htio odvesti
poela su bjeati, a za njima je trala Katarina Ivanovna. Odjednom je pala i krv joj je navrla na prsa zbog
tuberkuloze. Na samrti je rekla Sonji da se ona brine za njezinu djecu.
Dva-tri dana nakon smrti Katarine Ivanovne organizirana je misa. Katarina Ivanovna leala je u lijesu. Sva
su djeca kleala uz lijes, a Poljeka je plakala. Iza njih se molila Sonja, tiho i nekako bojaljivo plaui.

Nakon slube boje Raskoljnikov je etao po gradu, zalazio u krmejer mu je bilo strano teko, a u tom
okruenju kao da se osjeao bolje.Te noi probudio se u grmlju u groznici. Otiao je kui. Probudio se u
2popodne i sjetio se da je tog dana bio ukop Katarine Ivanovne.ak se obradovao to nije bio na sprovodu.
Tada je doao Razumihin irekao mu da mu je majka bolesna. Raskoljnikov mu je rekao kako ga je neki dan
posjetila sestra i da su priali o njemu.
Rekao sam joj da si vrlo dobar, poten i vrijedan ovjek. Nisam joj rekao
da je voli jer to i sama zna.
Takoer mu je rekao kako ju predaje njemu u ruke. Nekoliko minuta nakon to je otiao Razumihin
Raskoljnikova je posjetio Porfirij Petrovi.Priao je o Mikolki i o tome kako je zakljuio da on nije kriv za
zloin.Kada ga je Raskoljnikov upitao tko ih je onda ubio ako nije Mikolka,Petrovi je odgovorio: Pa vi ste ih
ubili, Rodione Romaniu! Vi ste ih
ubili... Porfirij Petrovi daje Raskoljnikovu dan dva odmora da seproeta i predlae mu da se sam prijavi.
ak mu predlae da zloin
prikau kao nekakvo pomraenje uma da bi mu kazna bila manja,ali Raskoljnikov je to odbio.
Kada je Porfirij Petrovi otiao, Raskoljnikov je posjetio Svidrigajlova.
Bilo je to neko udno lice, nalik na masku: bijelo, rumeno, rumenih, skrletnih usana, svijetloplave brade i
jo prilino bujne svijetle kose. Oi mu bile nekako previe plave, a njihov pogled nekako previe teak i
ukoen. Bilo je neeg strano odbojnog na tom lijepom i, s obzirom na godine, izvanredno mladolikom licu.
Odjea je na Svidrigajlovu bila pomodna, ljetna, lagana; napose se gizdao kouljama. Na prstu je nosio
golem prsten s dragim kamenom.
Raskoljnikov je prijetio Svidrigajlovu da e ga ubiti ako iskoristi netoto je otkrio u zadnje vrijeme.
Svidrigajlov pria Raskoljnikovu kako sezaljubio u njegovu sestru jo kad je radila za njega i kako bi bio
odmahostavio Marfu Petrovnu da je njegova sestra htjela s njim pobjei.Nakon nekog vremena Svidrigajlov
izie iz gostionice, a Raskoljnikov zanjim. Krenuli su Sofji Semjonovnoj. Nje nije bilo kui pa je
Svidrigajlovsjeo u koiju i odvezao se do Dunje. Raskoljnikov se etao mostom nakojem je stajala Dunja, ali
ju nije primijetio. Tada je doao i Svidrigajlov.Zamolio je Dunju da ode s njim jer joj mora rei neto vrlo
vano.Odveo je Dunju u svoj stan i ispriao joj kako je prislukivao razgovorSonje i Raskoljnikova kada joj je
on priznao ubojstvo. Ispriao joj je sveto je Raskoljnikov rekao Sonji. Dunja je bila strano potresena.
Svidrigajlov govori Dunji kako samo ona moe spasiti Raskoljnikova,jer ako ona pristane biti njegova, on
nikome nee rei to to je doznao.Dunja je htjela izai iz stana, ali kako su vrata bila zakljuana ona je iz
depa izvadila revolver. Optuila je Svidrigajlova da je otrovao Marfu Petrovnu. Svidrigajlov to ne porie.
Dunja puca Svidrigalovu iznad glave.
Metak ga je okrznuo i iz glave mu poinje curiti krv. Svidrigajlov se poeo pribliavati Dunji i ona ponovno
napinje revolver, ali zataji. Ona poinje moliti Svidrigajlova da ju pusti van iz stana. Poinje mu govoriti da
ga ne voli i da ga nikad ne bi mogla voljeti. Nakon nekolikoo trenutaka Svidrigajlov odluuje da ipak pusti
Dunju van i daje joj klju. Nakon to je Dunja otila, Svidrigajlov izlazi iz stana.
Otiao je Sonji i dao joj je 3000 rubalja u obveznicama. Odlazi i do roditelja svoje zarunice i daje im 15000
rubalja u vrijednosnim papirima. Kasnije je etao gradom i kada je doao do velike kue s vatrogasnim
tornjem pomisli kako je to savreno mjesto
za ubojstvo i kako e tu barem imati slubenog svjedoka. I prisloni revolver sebi na desnu sljepooicu.
Svidrigajlov odape.
Toga dana Raskoljnikov je otiao svojoj majci i sestri. Dunja nije bila kod kue. Majci je rekao kako odlazi na
put. Obeaje joj da e jo doi. Kada je otiao od majke krenuo je kui, i tamo je naiao na Dunju. Po samom
njenom pogledu on je shvatio da ona zna to je uinio. Raskoljnikov razgovara sa sestrom o tome to je
uinio i to ga eka. Odluuje se prijaviti. On smatra da nije poinio zloin. Zloin? Kakav zloin? Zar to to
sam ubio odurnu tetoinu, gnjidu, babu lihvarku koja nikom nije bila potrebna, koja je sirotinji krv pila, koja
ako ubije, oprostit e ti se etrdeset grijeha, zar je to zloin? I ne mislim na zloin niti ga mislim spirati sa
sebe.
On moli Dunju za oprost: Dunja moja draga! Ako sam kriv, oprosti mi.
Raskoljnikov odlazi u policijsku stanicu da bi se prijavio, ali odluuje da neide Porfiriju nego Barutu. Na putu
odlazi Sonji i trai kri da ga objesi oko vrata. Sonja eli ii s njim, ali joj on to ne doputa, i odlazi ne
pozdravei se. eui se trgom on se sjeti Sonjinih rijei:
Idi na raskrije, pokloni se narodu, poljubi zemlju jer si o nju ogrijeio i reci naglas cijelom svijetu: Ja sam
ubojica!

Poklonio se, ali nije rekao da je ubio jer su prolaznici poeli dovikivati da je pijan i smijali su mu se. Otiao je
u policiju i susreo Baruta (Ilja
Petrovi). Skoro se predao kad je netko povikao da se Svidrigajlov ubio.Kako ga je Raskoljnikov poznavao on
je ispriao sve to je o njemu znao. Ve se spremio da e otii, ali se vratio i priznao svoj zloin.
Suenje je proteklo bez veih problema.Objasnio je zato je ubio Lizavetu, ali mu nitko nije vjerovao da nije
tono znao koje stvari je
uzeo, a su to kasnije morali prihvatiti. Na poetku suenja Raskoljnikova majka se razbolila, a Dunja i
Razumihin su je uspjeli maknuti iz Sankt Petersburga do kraja suenja. Pulherija Aleksandrovna je imala
neku
udnu bolest nalik na ludilo. Njoj su rekli da je Raskoljnikov otputovao daleko i da se ne moe javljati.
Postala je tuna. Razumihin i Sonja su esto posjeivali Raskoljnikova. Doznao je sve o majinoj bolesti.
2 mjeseca nakon to je Raskoljnikov otiao na robiju, Dunja i Razumihin su se vjenali. Nakon vjenanja
Pulherija Aleksandrovna je postala jotunija. Spopala ju je groznica i nakon 2 tjedna je umrla. Kad su
vidjelida Raskoljnikov nasluuje smrt majke rekli su mu da je umrla, ali to nijedjelovalo na njega. Sonja je
Dunji i Razumihinu slala pismo o tome kakose Raskoljnikov osjea. U zatvoru ga nitko nije volio i svi su ga se
klonili,ali su zavoljeli Sonju. Kada je saznao da ga Sonja voli on se preporodio.Od Sonje je prije traio
evanelje koje mu je samo lealo ispod jastuka,ali sada ga je poeo itati. Oboje su bili skloni tome da 7
godina gledajukao 7 dana. Raskoljnikov je na dar dobio novi ivot.
Marmeladov
ovjek dobrih namjera i velikog razumijevanja, ali pijanac koji je propao,veoma voli i cijeni svoju obitelj.
To je bio ovjek od preko pedeset godina, srednjeg rasta i snane grae, s prosijedom kosom i velikom
elom, sa podbuhlim, utim i ak zalenkastim licem od stalnog pijanenja i s oteenim kapcima, iz kojih su,
kao kroz uzane pukotine, sijale ivahne crvenkaste oice. Ali u njemu je bilo neto vrlo udnovato; u
njegovom pogledu kao da je blistalo ak neko ushienje ako hoete, osjeao se i smisao i razum, ali u isto
vrijeme i kao da je svjetlucalo neko bezumlje. Imao je na sebi star, potpuno pohaban crni frak, s otpalim
dugmadima. Samo se jo jedno nekako dralo, i njime se on i zakopavao, oevidno ne elei da se udaljava
od uljudnosti. Ispod prsluka od nankina virio je plastron, sav zguvan, uprljan i ispolivan. Bio je obrijan na
inovniki nain, ali ve poodavno, pa mu je gusto izrastala siva, ekinja. U njegovim manirima se stvarno
naziralo neto inovniki dostojanstveno, ali on je bio uznemiren, mrsio je kosu i ponekad bi, u nekoj tuzi,
objema rukama podupro glavu stavljajui poderane laktove na mokar i ljepljiv stol.
Katarina Ivanovna
ena Marmeladova, upropatena sadanjim prilikama i statusom isa time se nikako ne moe pomiriti, pa je
zbog toga bijesna i gnjevna,izmuena i iscrpljena, a tuberkuloza ju je naela, voli jako svoju djecu,ali kada
umire od tuberkuloze konano nalazi svoj mir.
To je bila strano mrava ena, slabana, dosta visoka i stasita, jo divne zagasitoplave kose, a na njenom
licu stvarno su se vidjele crvene pjege. Stisnuvi ruke na grudima, zapeenih usana, ona je hodala po svojoj
maloj sobi i disala neujednaeno i isprekidano. Oi su joj bljetale, a njen pogled je bio otar i ukoen. To
suiavo i uzbueno lice stvaralo je bolan utisak pri posljednjem svjetlu dotrajale svijee koje je treperilo na
njenom licu. Raskoljnikov je imao utisak da joj nema vie od trideset godina i da ona stvarno nije bila za
Marmeladova...
Dimitrije Prokofji-Razumihin
Jedini razumije Raskoljnikova i jedini je s kojim se on drui na sveuilitu,voli Dunju, veoma poten, spreman
pomoi u nevolji i uvijek daje sve odsebe.
To je bio neobino veseo, drutven i u potpunosti dobar momak. Zapravo, pod tom prostotom krili su se
dubina i dostojanstvo.
Njegovi najblii drugovi shvatili su to i svi su ga voljeli. Bio je prilino bistar, iako ponekad zaista priprost.
Bio je izrazite vanjtine visok, mrav, uvijek slabo obrijan i crnokos. Ponekad je pravio izgrede i vaio je za
veoma snanog ovjeka. Jedne noi je u drutvu jednim udarcem oborio visokog redara. Mogao je da pije
bez kraja i konca, a mogao je da i uope ne pije; ponekad je pravio nedozvoljene ispade, ali je mogao da ih
uope i naravi. On je bio jo i po tome zanimljiv to njega nikad i nikakvi neuspjesi nisu zbunjivali i to ga,
kako je izgledalo, nikakve teke okolnosti nisu mogle dovesti do oaja. Mogao je na krovu stanovati,
mogao je trpjeti paklenu glad i neobinu studen. Bio je neobino siromaan i potpuno sam se uzdravao
zaraujui novac raznim poslovima. Jednu itavu zimu uope nije loio u sobi i tvrdio je da je tako ak
prijatnije, jer se u hladnoj sobi bolje spava. On je sada bi primoran da napusti univerzitet, ali samo na kratko
vrijeme, i svim silama je nastojao da popravi svoje prilike kako bi mogao nastaviti studije.
Petar Petrovi Luin

Podao, zao, laljiv, primitivan i veoma umiljen malograanin, priglup i podmukao.

Sonja Marmeladova
Ona je prostitutka ista srca. Puna je suosjeanja iako se i ona nalazi u vrlo tekim prilikama. Vri zloin na
sebi da bi prehranila maehinu djecu i pijanog oca. Mirna je, pati u sebi, ita Bibliju i vjeruje u Boga. Voli
Raskoljnikova i ona je ta u kojoj on vidi spasenje.
udno je djelovao taj njen iznenadni dolazak u ovu sobu, usred sirotinje, smrti i oaja. I ona je bila u
krpetinama; odjea joj je bila bezvrijedna,ali je bila ukraena na ulini nain, sve po ukusu i pravilima koja
su bila uobiajena u tom naroitom svijetu, s upadljivim i sramnim isticanjem cilja. Sonja zastade u hodniku,
kod samog sobnog praga, ali ga ne prekorai; gledala je kao izgubljena i, izgleda, nita nije shvatila;
zaboravila je na svoju, iz etvrte ruke kupljenu, ali ovdje nedolinu svilenu haljinu u boji sa dugakim i
smijenim skutom; zaboravila je na svoju ogromnu krinolinu to je sva vrata zakrila; i na svijetle cipele i
suncobran, nepotreban nou, ali koji je ponijela; i na smijean okrugli slamni eiri sa sjajnim perom boje
plamena. Ispod tog nestano nakrivljenog eiria virilo je mravo, blijedo i uplaeno lice, otvorenih usta i
od uasa ukoenih oiju. Sonja je bila omanjeg rasta, mrava, ali prilino lijepa osamnaestogodinja plavua,
sa prekrasnim plavim oima.
Avdotja Romanovna (Dunja)
Pametna i razborita, iako i tvrdoglava, snanog karaktera, vrijedna ipotena, voli majku i brata, portvovna.
Avdotja Romanovna je bila izvanredno lijepa visoka, neobino stasita, jaka i samouvjerena to se
izraavalo u svakom njenom pokretu, ali to nimalo nije uticalo na gipkost i gracioznost njenih pokreta. U licu
je bila slina bratu, ali ona se mogla nazvati ak ljepoticom. Kosu je imala svijetlo-smeu, neto svjetliju
nego u brata; oi gotovo crne, sjajne, gorde i u isto vrijeme, ponekad, na trenutak, neobino dobre. Bila je
blijeda, ali to nije neko boleljivo bljedilo, njeno je lice odisalo svjeinom i zdravljem. Usta je imala neto
mala, a donja usna, svjea i rumena, sasvim malo isturena naprijed, isto tako kao i brada jedina
nepravilnost na tom prekrasnom licu, ali ona mu je pridavala neku naroitu karakteristinost, pored ostalog,
i izgled gordosti. Izraz njenog lica uvijek je bio vie ozbiljan i zamiljen nego veseo; ali zato, kako je samo
tom licu pristajao osmijeh, kako joj je pristajao smjeh, veseo, mladalaki i od sveg srca!
Pulherija Aleksandrovna
Prava majka, brina i potena, eli svojoj djeci sve najbolje, ne moese suoiti sa sudbinom sina pa su joj
ludilo i konano smrt jedini izlaz.
Mada je Pulherija Aleksandrovna imala ve etrdeset i tri godine, njeno lice je jo uvijek zadralo ostatke
preanje ljepote, a uz to je izgledala daleko mlae nego to jeste, to gotovo uvijek biva kod ena koje do
starosti sauvaju jasnost duha, svjeinu utisaka, poten i ist ar srca. Uzgred emo rei: ouvanje svega
toga predstavlja jedino sredstvo da se ljepota ak ni u starosti ne izgubi. Kosa joj je ve poela da sijedi i
opada, ve odavno su se pojavile sitne bore oko oiju, obrazi upali i uvenuli od briga i tuge, pa ipak njeno
lice je bilo prekrasno. To je bila kopija Dunjekinog lica, samo dvadeset godina kasnije i bez onog izraza
donje usne, koja kod nje nije bila isturena naprijed. Pulherija Aleksandrovna je bila osjeajna ali ne
prekomjerno, bila je snebivljiva i popustljiva, ali samo do izvjesne granice: u mnogo emu je mogla
popustiti, na mnogo to je mogla pristati, ak i na ono to je proturjeilo njenom uvjerenju, ali kod nje je
uvijek postojala odreena crta potenja, pravila i krajnjih uvjerenja preko koje je nikakve okolnosti nisu
mogle primorati da je prekorai.
Porfirije Petrovi
Inteligentan ovjek, izvrstan poznavalac ljudskog uma i due, nije samo obini policijski slubenik.
Porfirije Petrovi je bio raskomoen, u domaem ogrtau, u veoma istom rublju i izgaenim papuama. To
je bio ovjek od nekih trideset i pet godina, omalen, pun i ak s trbuiem, izbrijan, bez brkova i bez
zalizaka, kratko oiane kose na velikoj okrugloj glavi, nekako neobino ispupeno zaobljenoj na potiljku.
Njegovo bucmasto, okruglo lice malog prasta nosa bilo je boleljive, tamno ute boje, ali prilino ivahno i
ak podsmjeljivo. Ono i izgledalo ak i dobroduno da mu nije smetao izraz oiju nekako vodnjikavog sjaja i
gotovo prekrivenih bijelim trepavicama, koje su stalno treptale kao da nekome podmiguju. Pogled tih oiju
nekako je udno odudarao od itave njegove pojave, koja je u sebi imala ak neto ensko, i davao joj je
mnogo ozbiljniji izgled nego to bi ovjek na prvi put mnogo od nje oekivati.
Arkadije Ivanovi Svidrigajlov
Strastveni kockar, razbludan ovjek, dosta nemoralan, ali ipak ima dovoljnu savjest i pri kraju ivota ini
dobra djela, Raskoljnikov je rekao da je hrabar jer je imao snage ubiti se, ali treba imati hrabrosti
nastavitiivot.
itav minut je promatrao njegovo lice koje ga je i prije uvijek zaprepaivalo. To je bilo nekakvo udnovato
lice, nalik na masku:

bijelo, rumeno, grimiznih usana, svijetlo plave brade i jo prilino guste plave kose. Oi je imao nekako
previe plave, a pogled nekako teak i ukoen. Bilo je neto strano neprijatno u tom lijepom i prema
godinama neobino mladolikom licu. Svidrigajlovljevo odijelo je bilo kicoko, ljetno, lako, a osobito je
mnogo polagao na koulje. Na prstu je nosio ogroman prsten sa skupocjenim kamenom.

MARIN DRI:
DUNDO MAROJE
Kratki sadraj:
Dundo Maroje dao je svom sinu Maru pet tisua dukata da ode izDubrovnika u Jakin, pa potom iz Jakina u
Firencu, te mu je jo rekaoda ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. Na taj je nain novanopohlepan otac
mislio da e mu se sin Maro obogatiti.
Ali Maro nije posluao oca, te je iz Jakina otiao u Rim, a ne u Firencu.Ubrzo tamo Maro potroi sav novac.
Kad je Maroje to doznao odmah jesa svojom slugom Bokilom otiao u Rim da ga nae. U potrazi su mu
pomagali neki dubrovani. Dotle je sin Maro ivio kao bogata.Novce je potroio na djevojku Lauru.
Kad se u Dubrovniku doznalo to Maro radi u Rimu, dola je i njegovavjerenica Pera, njena baba i njen brat
Divo. Njihov prijatelj Divolin ihje o svemu obavijestio. Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca(ula
je razgovor Bokila i Popive).
Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne poznaje(zbog toga da mu ne skine nasljedstvo).
Zatim ga je njegov sluga Popivasavjetovao da uzme Lauri tri tisue dukata, to je on ubrzo zatim i
uinio(kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu kutiju). Uskoro su se otac i sinsreli, raspravili i razjasnili.
Potom dolazi do svae izmeu Mare i Laure jer Maro nije htio priznatiza Peru, te je krivio Pometa (slugu od
Uge Tudeka, nijemca) da lae.Na kraju su ipak Ugo Tudeko i Laura postali vjerenici. Isto je zadesilo i
njegovog slugu Pometa i njezinu slugu Petrunjelu.
Potom se svi vraaju u Dubrovnik. Maro je najgore proao jer je izgubio Lauru i Peru, a njegov sluga Popiva
je izgubio dugoeljenu Petrunjelu.
Analiza djela:
Dundo Maroje sastavljen je na nain plautinsko-talijanskih komedija esnaestoga stoljea, u kojima se
pjesnika mata napinje i natjee kakoe intrigom prikazanih osoba bolje zamrsiti in, ne pazei da zgode
buduudeene. Tu se u jedan dan kriaju zgode i nezgode u velikom broju,tako da ovjeku treba mnogo
razmiljanja da se sabere i razabere.Ova komedija svojom zapletenou i originalnou daleko
nadmaujeostale komedije koje su nastale u to doba.
Usporedba Dunda Maroja i Marka:
U ovom djelu u najveem su kontrastu sin i otac.Dundo Maroje je veoma krt i voli novac, a njegov sin Maro
je rastroan.Po mom miljenju ovo djelo prikazuje likove koji su takvom kontrastuzato jer nije dobro biti
veliki krtac kao Dundo Maroje, a ni veliki rasipnikkao Maro. Mislim da nam je tu poruku htio prenijeti i sam
pisac.
Kontrasti:
U ovom djelu moemo nai neke kontraste kao to su:
1. Sukob starosti i mladosti (sukob generacija).
Staru generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje
a mlau Maro.
2. Graansko-patricijskog sloj u odnosu na sloj obespravljenih:
Graansko-patricijski sloj je bijesan, intelektualno bezizraajan, dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga
bistar, duhovit i snalaljiv. Mislim da Dri zauzima negativan stav prema prvom sloju,
tj. prema
graansko-patricijskom sloju.
Knjievni rod:
Dramski
Knjievna vrsta:
Komedija
Mjesto radnje:
Rim
Tema:

krtost i novac
Ideja:
Kako si u ivotu uini, tako e ti biti
Jezik:
tokavsko narjeje, mnogo talijanskih rijei i latinskih izreka
I opet Kratki sadraj:
U prologu nas arobnjak upoznaje sa radnjom cijele konedije. Starca Maroje dolazi u Rim sa sinom Marom.
Dao je sinu 5000 dukata i poslo ga u Italiju da obie sva vana trgovaaka mjesta i postane trgovac.
Meutim, Maro je novac potroio ivei u Rimu i kupovao je darove Lauri u koju se zaljubio. U Lauru je bio
zaljubljen i Ugo Tudek. Svi oni imaju svoje sluge koji su im veliki pomonici i savjetnici. Maroju pomae
Bokilo, Ugu Pomet, Maru Popiva, a Lauri Petrunjela. Laura uiva u bogatstvu koje Maro djeli s njom, ali
kad je Maroje doao u Rim, Maro se pretvarao da ne pozna vlastitog oca. Onda mu Popiva savjetuje da ode
Lauri posudi 3000 dukata i da glumi da je trgovac. Laura je, zaluena priom o velikom Marojevom
bogatstvu, posudila je novac. Plan nije uspio jer je Maroje prevario sina i uzeo mu te tri tisue. U grad je
otprilike u isto vrijeme dola i Pera, Marova zarunica. Ona je saznala da je Maro s Laurom. Kroz cijelu priu
Pomet, sluga Uga Tudeka, pokuava pomaknuti vodu na svoj mlin i otkriti cijelu istinu Lauri da ostavi Mara i
uda se za njegova gospodara. Otkrio je Petrunjeli da je Maro zaruen, te da e mu otac uzeti sav novac i
povesti ga u Dubrovnik. Kasnije se otkriva i da je Maroje uzeo Laurin novac. Sluajno, Pomet na ruke dobiva
dva pisma koja e se kasnije pokazati izuzetno vana. Otkrio je i da je Laurino pravo ime Mandalijena Tudek
i za to dobio sto kunda. Ne otkrivajui to nikome, uspio je spojiti Lauru i Uga. Maro se pristao oeniti Perom
jer je njemu baka ostavila veliko bogatstvo, ali pod uvjetnom da se oni vjenaju.
Pomet se zaruio s Petrunjelom, a Maroje je vratio bar dio svojih novaca.
Tema:
Djelo govori o potrazi oca za gotovo izgubljenim sinom koji uzevi ocu novce ivi lagodan ivot zabavljajui
se poput svojih vrnjaka.
Ideja:
Novac ne treba troiti bez nekakve veze jer to ima smisla samo neko vrijeme dok novca ima, no kad ga
ponestane ivot se gotovo pretvara u nonu moru iz koje se teko izlazi.
Likovi:
Dundo Maroje, Maro (Marin) Marojev, Pomet Trpeza, Popiva, Bokilo, Pera, Divo, Perina baka, Laura,
Petrunjela, Ugo Tudeki
Sadraj:
I in
Dundo Maroje trai svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izui zanat za trgovca. Njegov sin Maro je sa
5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otiao u Rim i tu se prepustio lagodnom ivotu. Kada je njegov otac
otiao da ga potrai sa sobom je poveo svoga slugu Bokila koji nije mislio na nita drugo nego na jelo i
pie. Nakon to su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina, Tripetu koji ih je poveo u neku gostionu a zaudili
su se kada su uli da u Rimu postoji neki gospodin Marin koji ivi veoma raskono. Dundo Maroje je odmah
znao da se radi o njegovom sinu. Kada su doli u jednu etvrt, Tripeta ree da ovdje stanuje ljubavnica
gospodina Marina. Doli su pred jednu gostionu, ali mu se inilo veoma skupo te je Dundo Maroje rekao:
"Gdi gospoda i sinjori alodaju tu ja siromah ne alodavam tu sinjor Marin alodava". Tada se upute do
druge gostione koja je bila veoma blizu. U to doba Ugo je sinjori Lauri, Marinovoj ljubavnici, obeavao sve
samo da mu pokloni malo panje ali ona to nije htjela. Upravo u to doba oekivala je Marina. Marin je otiao
obavijesti svog slugu kako e ostati na ruku sa Laurom. Osim Marinova oca traila ga je i njegova zarunica
Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ona se je preobukla u momka i zajedno s jo jednim momkom traila ga
ve tri dana.
II in
Petrunjela, Laurina sluavka, razgovarala je sa Pometom. On joj je rekao kako je Marinu doao otac i kako e
ga ubrzo odvesti sa sobom iz Rima natrag u Dubrovnik. Takoer joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i
da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudekom, njemakim plemiem. Petrunjela mu obea da
e utjecati na njenu gospodaricu. U gradu su dola tri prijatelja koji takoer trae Marina. Jedan od njih je
prepoznao Petrunjelu. Maro je sa Laurom stajao na balkonu, a poto je Laura poela zvati Petrunjelu da ue
u kuu, on se okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava
se sa sinom. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata, Marin se je pravio da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo,
te je on potegao no da ulovi sina. Uto doe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon to su Dunda
Maroja odveli u zatvor, Bokilo je ostao sam, a nakon lutanja gradom sreo je Pometa. Poto su se poznavali
jo iz Dubrovnika, Bokilo ispovijedi nezgodu koja ga zadesi. Na to Pomet savjetuje Bokila da pokuca na
Laurina vrata i da kae da je Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe, te trai da se pomire. Kada je to
Popiva uo odmah ga je uveo gospoi Lauri da ga dobro nahrani.
III in

Kada se Marin vratio, pred kuom ga doeka gospodin Sadi koji je traio da mu Marin plati svotu od 200
dukata koju mu je bio duan zbog ogrlice koju je poklonio Lauri. Poto nije imao ba mnogo novaca, Marin je
najprije odugovlaio, a onda je vidio da ne moe izbjei plaanje, te plati dug. Kada mu je Laura rekla da je
Popiva sa Bokilom otiao po Dunda Maroja, te da e ga dovesti onamo, Marin se razbjesni. Kada je naao
Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata, da kupi robu. Ugo ponovno
dolazi kod Laure, te moli Petrunjelu da kae Lauri da e joj dati dukata koliko joj drago, samo da bude
njegova ena. Kada ga Tripe sve to uje on se posvadi s Ugom. Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u
tekom stanju i kako nema novaca, a Laura mu odgovara neka Marin doe k njoj i ona e mu pomoi.
Marinova zarunica Pera, susrela je Petrunjelu i kae da su Marin i ona zarueni ve 3 godine. Prvom
prilikom e to Petrunjela prenijeti gospodarici.
IV in
Dundo Maroje saznaje da je Bokilo dosta novca potroio na hranu i to ga ljuti jer je on veoma krt. Poto je
Marin nabavio novca od Laure, kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. Marin se skromno odjene
te poe ocu u susret. Kad su se susreli Maro kae ocu da ga je napao netko njemu slian, pretvarajui se
uzornim graanom i potenim trgovcem. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavi da treba
pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tako je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. U
grad dolazi neki ovjek i trai djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora, a poslao ga je otac te djevojke
da ju pronae jer ju je izgubio. Kada se Petrunjela vratila Lauri, rekla joj je da je Marinu u Rimu dola
zarunica, da ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. Nakon nekog vremena dolazi
Popiva donosei poklon Lauri od Marina. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina.
V in
U petom inu se oituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On odjeven poput plemia, s
ogrlicom oko vrata, dolazi Lauri i u zamjenu za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudekog. Pomet se s
Laurina balkona ruga Marinu i Popivi, koji bjesne. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu nali Dundo
Maroje, Bokilo, Baba, Pera i Divo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog sina, te ga se odrie. Pera je
razoarana, no jo i dalje voli Mara. No ipak, na kraju, sve je sretnije zavrilo povratkom svih u Dubrovnik,
dok se sinjora Laura vratila u Kotor.
GUSTAVE FLAUBERT:
GOSPOA BOVARY

O djelu:
Roman Madame Bovary ogledalo je i slika ivota jednog senzibilnog iosjeajnog bia koje cijeli svoj ivot i
postojanje podreuje svojoj mati,traenju i uivanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari
odalekim zemljama, divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da eivjeti ivotom iz trivijalnih ljubavnih
romana koje je sa velikim zanosomitala za vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary inio joj se
kaoostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je eljela pobjei oddosadnog sela , tupoglavih
malograana i osrednjosti ivota koji su jeokruivali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom branom ivotu
poela segasiti spoznajom da je njezin mu samo prosjean ovjek , ogranienaduha. Ona ga je smatrala
vrijednim prezira i saaljenja te ga je s
vremenom poela mrziti. Izgledao joj je kukavan, slab, nitavan, ukratkobijednik u svakom pogledu. Tuga
je ispunjavala njezino prazno srce, abudunost je bila jedan mraan hodnik s dobro zakljuanim vratima.
Svi
dani bili su joj isti, ali ipak u dnu due ona je oekivala neki dogaaj. Kaomornari u nevolji, ona je oajnim
pogledom prelazila po pustoi svogivota traei u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj maglina horizontu.
Nijeznala kakav je to bio sluaj, vjetar koji bi je dotjerao do nje, kojoj obali eje odvesti i da li je to barka ili
brod s tri palube, natovaren sumnjama ilipun blaenstva do prozoria na boku. Ali svako jutro kad bi se
probudila,ona se tome nadala tog dana i oslukivala svaki um, naglo ustajala iudila se to ga jo nema; a
zatim, pri zalasku sunca sve alosnija, eljelaje da bude ve sutranji dan. Uvijek je zamiljala ljubav kao
uzdahe namjeseini, strasne zagrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, svegroznice puti i njene
ljubavne enje, sve to je bilo neodvojivo odbalkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa
svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduia punih cvijea, od postelje na podiju i od svetlucanja
dragog kamenja i irita na livrejama.
Charl je doslovce oboavao svoju enu (On se nije mogao savladati daneprestano ne dira njen ealj, njeno
prstenje, njenu maramu; ponekad bi je ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj
ruci od vrha prstiju do ramena; a ona bi ga odgurnula napola nasmijeena, anapola zlovoljno kao to radimo
s djetetom koje nam se objesi okovrata). Ipak njegovi izljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on juje
ljubio samo u odreenim satima. Bila je to jo jedna navika meuostalima kao kakva unaprijed predviena
poslastica poslije monotonogruka. Bio je dobar ovjek, ak dobroduan i paljiv mui otac, ali sve to nije
bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh.
Jednog dana ona zapone ivjeti svoj san. Njen dom postao je dvorcem, aona sama postala je preljubnica.
Pokuavala je biti dobra majka, dobraena, ali taj osjeaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je
prvogzavoljela, no on je ubrzo otiao. Nedugo zatim ona je srela Rodolphakojemu se i prvom podala. Voljela

ga je jer je bio sve to je ona oduvijekeljela, smion, grub, provokativan i energian i kao nijedan prije on ju
jeinio sretnom. Iako mu je zbog svoje koketnosti i elegancije te svojedraesne ljepote prirasla srcu, ona je
za njega bila samo jo jednaljubavnica koju je na kraju napustio. Primivi pismo cijeli njezin svijet seje
sruio, sva matanja, sve zamisli o bijegu i uzbudljivom ivotu razbilesu se, a trenuci provedeni u
Rodolphovom zagrljaju postali su samouspomena.
Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova ena.Postala je posluna, bila dobra mati, a
jo bolja supruga. itala je pouneknjiga, ila u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona. Njihova
ljubavnije bila zaboravljena i oni ubrzo zaponu novu ljubavnu vezu. Emma jeopet mrzila mua, zapustila
dijete i troila novac koji je malo po malonestajao. Zapavi u dugove Emma moli za pomo i Leona i
Rodolpha. Oba su je iznevjerila i njoj se njezin poloaj ukaza kao kakva provalija.
Citat:
(Stajala je kao obamrla, znajui za se samo po kucanju svojih arterija, koje joj se uini kao zagluna muzika
koja izlazi iz nje i iri se po cijelom polju. Zemlja pod njenim nogama bila je meka od vode, a brazde su joj
se uinile kao ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve uspomene, sve misli koje je imala u glavi
izioe joj najedanput u isti mah pred oi kao tisuu iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca, Lereov
kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je hvatati ludilo, ona se uplai i uspije se pribrati,
dodue nekako nejasno; jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog uasnog stanja, to jest pitanja novca.
Ona je patila samo zbog svoje ljubavi, osjeala je kako je dua ostavlja kroz tu uspomenu, kao to ranjenici,
u samrtnom hropcu, osjeaju kako im ivot odlazi kroz ranu koja krvari.)
Umrla je s Bojim blagoslovom ne mrzei vie nikoga. Charl poslije njezinesmrti ostaje nesretan i poraen
skromno ivjeti sa svojom malom kerkomBertom. Nije imao nikoga s kom bi podijelio svoju tugu i nita u
emu bipronaao utjehu. Umro je kako je i ivio, neprimjetno i neujno, ostavividjevojicu samu...
Roman je protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma kojisavreno slikaju postupke, matanja,
ali i sveukupni ivot jedne ene,malograanskog srednjeg obrazovanja, ne ba dobrog ukusa i
povrnogtalenta koja je samo htjela pobjei od dosade koje se je toliko bojala.Njezina razmiljanja
romantina su, njezini susreti s ljubavnicima punistrasti, ali zato sredina u kojoj ivi okrutna je realnost od
koje ona takooajno eli pobjei. Sam Charl utjelovljenje je svega protiv ega se je onaborila. Svaki njegov
korak k njoj za nju je predstavljao sve bezumnijibijeg.
S naturalistikog gledita ona je bila bludnica, ena koja je teila uvijekveim uzbuenjima i strastima, koja
je bila gotovo oajna da ih doivi.Njezino samoubojstvo moda je romantino, ali njezina smrt uasava
isamog itatelja (Emma se die kao kakav vjetaki oivljen le,raspletene kose, ukoena pogleda,
zauena. Stade se smijati uasnim,mahnitim, oajnim smijehom, mislei da vidi grozno lice onog
bijednikakoje se dizalo u vjenoj tami kao neko strailo).
Emma Bovary rtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kaogubitnicu, kao obinu domaicu koja
pluta po dosadnoj svakodnevnici uzsvog tako prosjenog mua. Njezin svijet kojeg je tako paljivo sloila
oddetalja svoje mate sruio se je i nestao. I zato, ispijanje otrova maestralan je zavretak sasvim u stilu
Emme Bovary.
Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri iustrajni da barem pokuaju ostvariti
svoj san. Ako i ne uspiju oni supobjednici.
Pieva izjava: Emma Bovary to sam ja! , esto je sluila kao polaznatoka u tumaenju tog djela. Ono je
shvaeno kao neka vrsta intimnebiografije autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog
bia;svoje mladenake iluzije, neostvarive enje, sukob izmeu apstraktnih,romantiarskih tenja i
prozaine svakidanjice.
On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao jejedinstvenu sliku kao to mi u stvarnosti
vidimo lica i zajedno s njima, uodnosu na njih, predmete, koji ih okruuju.
I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska dua zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako
borio za ostvarenje
svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mate i okrutne stvarnosti.
Kratki sadraj:
U Emmu Rouault, ker seoskog imunog gospodara, nakon povratka izsamostana urulinki gdje ju je otac
bio smjestio, zagleda se seoski lijenikiz oblinjeg mjesta, udovac Charles Bovary, koji je doao da izlijei
nogunjena oca. Bovary je esto posjeuje i jednog dana odlui da zaprosi njenuruku. Otac njen na to
pristade. Emma, koja se u selu dosaivala i koja jeo braku sanjarila zamiljajui da je eka srea, smirenje,
ljubav iblaenstvo, o emu je toliko itala u romanima u samostanu, takoerpristade. Ona je mislila da ga

ljubi, ali se ubrzo stade dosaivati, pitajuise: Boe, zato sam se udala? Charles, nepokretan,
nespretan,dobroudan, iskreno je voli i misli da i ona njega voli. Meutim, onasanjari o putovanjima,
pustolovinama, otmicama i sve se vie i vieotuuje od mua i nezadrljivo ezne za drugim, sretnijim
ivotom, Stadezanemarivati i kuu i njega i zaljubi se najprije u mlada ljepotana Leona,pisara, s kojim
odrava platonsku vezu. Leon kasnije odlazi u Pariz, aEmma uskoro nalazi drugog ljubavnika, Rodolpha, s
kojim doivljava svoj
prvi pad. Ona se tako zaljubi u Rodolpha da mu predlae da je otme i dapobjegnu. On joj obea, ali kasnije
joj pie pismo u kojem odustaje odbijega, i to porazno djeluje na Emmu tako da doivljava slom
ivaca.Budui da se dosaivala, mu je radi razonode odvede u kazalite u Ruen,i tamo ona susretne
ponovo Leona. Emma se potajno sastaje s Leonom uhotelu i u meuvremenu ona upada u nove dugove,
tako da u njih uvlai isvoga mua (pie pacijentima pisma u kojima moli da joj vrate novac koji duguju to
hitnije). Zatim naputa Leona i vraa se ponovo Rodolphu, odkojeg trai da je spasi od duga. Kad on odbija,
ona ak okrade svog
ljubavnika, ali nita ne pomae jer su je povjeritelji stali plijeniti.Napokon, ne naavi izlaz iz toga, ona ispija
otrov i tako umire kao
preljubnica, ta provincijalka, koja je eznula za nedostinim ivotom,traei sreu i zadovoljstvo.
Analiza likova:
Emma Bovary
Emma je odrasla u samostanu, a svijetu snova i mate, potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima
prepunih ljubavnika i ljubavnica,
progonjenih gospoa to se onesvijeuju u samotnim paviljonima i slinih romantinih sudbina, i ona je
sanjala o jednoj takvoj. Izaavi iz samostana i vrativi se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je
ekala da ivot pone, da se matanja obistine.
Emma je, naprotiv eljela da se vjena u pono, uz buktinje;..
Kada je Charles zaprosi, ona pristaje mislei da ga voli, ali ona je nakonudaje sve prije nego sretna; Charles
je za nju tako obian i ljubav kojomje zasiplje vie je gui, nego bilo to ostalo, tu nema ni trunke
romantikeiz romana, sve je obino i rijei koje joj izgovara.
Njen je pak ivot bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema sjeveru i dosada je kao nijema
pauina plela potajno svoju mreu po svima kutovima njena srca.
Kad je zahvati depresija oni se ak sele u Jonvil-l Abei. Ondje Emma raa,ali curica joj uope ne mijenja
raspoloenje iako je voli. Meutim mladipisar Leon odmah joj se svidio. Ona s njim doivljava platonsku
vezu,budui da je on plah. Kad on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnikaRodolphea. No on ju uope na
shvaa, ona je njemu jo samo jedna unizu, obina snovima zanesena provincijalka, malograanka. I,
naravno daje on naputa kad ona predloi da pobjegnu to je potpuno slama iponizuje. Meutim ubrzo
obnavlja vezu s Leonom, ali ona se poinjegubiti, ivi u snovima, zaduuje se kod mnogih koji vide njenu
zanesenosti kada uvidi da je potpuno propala, da joj dolaze zaplijeniti kuu, aRodolphe joj ne eli posuditi
novac, otruje se.Ali ona i dalje vjeruje u ljubav, samo ali to joj nije bila suena.
Budui da je dosta neuravnoteena, ona se zanosi svakakvima mislima;jednom se trudi da bude to bolja
domaica i majka sve onako kakostoji u romanima, a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada
koluljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj nedonosi eljenu sreu jer ona misli
da ljubav dolazi iznenada, s burom imunjama, kao nebeski uragan koji se sputa na ivot, otresa ga,
upavolu kao lie i cijelo srce nosi u ponor... a ne zna da su prave ljubavi tune i da se vrlo rijetko
dogaaju.
Charles je bio iznenaen bjelinom njenih nokata. Oni su bili sjajni, otri pri vrhu, istiji od dijepske bjelokosti
i podrezani u obliku badema. Ali joj ruka nije bila lijepa, nije, moda, bila sudovoljno bijela, dok je u lancima
bila malko suha; bila je i suvie dugaka bez blagih pregiba na oblinama. Ono to je na njoj bilo lijepo bile su
oi; iako su bile smee, izgledale su crne zbog trepavica, i njen pogled padao je na ovjeka slobodno, s
nekom prostodunom smjelou.
Njen vrat se dizao iz bijela, posuvraenog okovratnika. Dvije crne pole njene kose, koje su izgledale kao da
je svaka od jednog komada, toliko su bile glatke, bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom, koji
se lako sputao po krivini lubanje; i ostavljajui jedva vidljive une rese, one su se, s valovitim povijanjem
prema sljepoonicama, sastavljale pozadi u veliku pundu, to je na seoski ljekar opazio prvi put u svom
ivotu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao mukarac kotani lornjon, provuen izmeu dva dugmeta
na bluzi.
Charles Bovary

Veoma dobar ovjek, prostoduan, ne prevelikih ambicija, slijepo oboavaEmmu i kad na kraju sve saznaje
istinu o svojoj eni za koju je smatraoda je savrena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usreio i jer
muona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronala sreu.
Emma i Charles bili su kontrasti:
U kazalitu on je pita gledajui jednu scenu:A zato je upita Bovary taj gospodin progoni? Ali je on ne
progoni odgovori ona to je njen ljubavnik.
Pejsa:
Mjesec, sav okrugao i grimizne boje, dizao se iznad same zemlje u dnu livada. On se brzo dizao iznad grana
topola koje su ga tu i tamo skrivale kao kakav crn, prodrt zastor. Zatim se ona pojavi, blistajui od bjeline, na
istom nebu koje je osvjetljavao; i onda uspravljajui se, on spusti na rijeku jednu veliku mrlju na kojoj se
pojavi bezbroj zvijezda, i ta srebrena svjetlost kao da se savijala u vodi sve do dna kao zmija bez glave,
pokrivena blistavim ljuskama. To je bilo nalik i na neki ogromni svijenjak na kojem su se cijelom duinom
blistale kapljice rastaljena dijamanta. Tiha no se rila oko njih, gusti mrak je zastirao lie. Emma je, s
upola zatvorenim oima, duboko udisala svje vjetar koji je pirio. Nisu nita govorili jer su bili i suvie utonuli
u svoje sanjarenje. Ljubav minulih dana ponovo je ispunjavala njihova srca, bujna i nijema kao rijeka koja je
tu tekla, s tavom udnom milinom kakvu donosi i miris jorgovana, i bacala u njihove uspomene mnogo vee
i mnogo sjetnije sjene nego to su sjene onih nepokretnih vrba koje su se pruale po travi. esto bi kakva
nona ivotinja, je ili lasica, polazei u lov, pomicala lie, ili bi se, pak, na mahove ula koja zrela breskva
kako sama od sebe padne s grane na osmanluku.
JOHANN WOLFGANG VON GOETHE:
PATNJE MLADOG WERTHERA

O djelu:
Ovo djelo je epistolarni roman, tj. roman u formi pisama.Djelo je nastalo u vrijeme romantizma, tj. krajem
18. stoljea.
Problematika koja se obrauje u djelu:
Zabranjena ljubav izmeu dvije osobe zna odreenim osobamapomutiti razum i tada dolazi do
nepromiljenih i suludih odluka,
kao npr. odluka Werthera da si oduzme ivot.
Ta situacija takvim osobama izgleda bezizlazno, i svojim samoubojstvomne samo da sebi oduzimaju ivot
ve i svoje blinje dovode do velikepatnje koja bi i njih mogla navesti da uine isto.
Analiza likova:
Werther
- Ovaj lik je romantinarski lik, on u biti prestavlja pozitivnog
buntovnika.
- Mlad je, obrazovan, lijep, uglaen, simpatian.
- Dobar je prema drugima, ljudi ga vole i potuju, pogotovo Lottina
obitelj.
- Ima sposobnost, ali ne i elju da uspije u realnom ivotu.
Lotta
- Ona je olienje enstvenosti, lijepa je, njena, neduna, iskrena.
- Sve njezine osobine jame da e biti odana ena i portvovna majka.
- Sposobna je pruiti sve to od nje trai drutvo u kojem ivi.
- Odanost Albertu i potovanje zadane rijei dovodi Lottin lik do
savrenstva.
Albert
- On je po svemu trebao biti negativan lik, suprotnost Wertheru,
i zapreka iskrenoj ljubavi.
- Posjeduje sve osobine koje posjeduje i Werther.
- Mlad, lijep, pametan, obrazovan, drag, i njegova ljubav prema Lotti
daje mu potpuno pravo na nju.
- Veoma mudro je spoznao da je nesigurnog, ali privlanog suparnika
bolje imati za prijatelja nego za neprijatelja.
- Dokazao je Lotti da je on onaj pravi koji e je zauvijek tititi.
Kratki sadraj:
Mladi pravnik Werther dolazi u gradi u koji ga je poslala majka narjeenje nasljedstva. Prigodom ladanjskog
bala upoznaje Lottu.

Iako, zna da je zaruena s Albertom on se u nju zaljubljuje. Kad se Albertvratio s putovanja Werther se s njim
sprijateljio i svo troje provode sretnedane uivajui u bezazlenoj drutvenosti i prirodnim ljepotama
gradskeokolice. Za roendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg oboavai vrpcu s Lottine haljine
koju je nosila kad su se upoznali.Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve jaa. Kako ne
binaruio sklad meu zarunicima Werther odlazi. Da bi zaboravio Lottu,on postaje tajnik kod jednog
diplomanta. Naavi se u jednom visokomdrutvu (koje njega puanina tjera iz svoje sredine) biva
povrijeen.
Jasno su mu pokazivali da je nepoeljan i on podnosi ostavku.Stupa u slubu kod jednog kneza, ali ju
romantini mladi teko podnosi i
uskoro naputa slubu. Neuspjehom u pokuaju da nae zadovoljstvo uposlu poveava se ljubav prema
Lotti, koja se u meuvremenu udala zaAlberta. Werther se vraa u gradi u kojem je upoznao Lottu.Stanje
uskoro postaje neizdrivo. Albert nasluuje Wertherovu ljubavprema Lotti, a ona poinje uviati da ni njeni
osjeaji nisu tako bezazleni.Izmeu Werthera i njegove okoline mnoe se nesporazumi i Lotta bi se izte
situacije htjela izvui, ali ne zna kako. Ona nareuje Wertheru da nekoliko dana ne dolazi. On razmilja o
samoubojstvu i sada izvravasvoje posljedne pripreme. Vraa se jo jednom Lotti i njihove se usne prvi
put sjedinjuju. Nakon trenutanog zanosa ona se pribere i daje Wertheru do znanja da ga vie ne eli vidjeti.
Werther posuuje Albertov pitolj i iste noi izvri samoubojstvo. Njegova smrt pobuuje opu alost.
Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao, izmeu dvije lipe na kraju posveenog groblja. Na posljedni ga je
poinak ispratila Lottina obitelj. Nosili su ga obrtnici, a sveenika nije bilo.
O djelu:
Djelo ima uzorke iz pieva ivota. Prijatelj Jerusalem se ubio zbog ljubavi, a taj in ga je potako na pisanje
ove knjige. Lottu moemo
podijeliti na dve osobe iz Goetheova ivota, Charlloti i Maximiliani. Roman je pisan u pismima kako bi
izgledao realniji i blii svakodnevici.Moemo ga podijeliti u dva djela. Prvi dio do Wertherova odlaska u
grad,a drugi do njegove sahrane. Tema samoubojstva se oituje na kraju djela.
AND AGAIN Kratki sadraj:
Werther, mladi pravnik, dolazi u neki gradi kamo ga je poslala majka darasisti neka pitanja u vezi s
nasljedstvom. Prigodom ladanjskog bala tose prireuje u okolici upoznaje Lottu, kerku upravno-sudskog
inovnikakoji je u kneevoj slubi. Oduevljen je njezinom milinom, prirodnimdranjem i plemenitim
osjeajima, a iako zna da je ona zaruena s Albertom on se u nju zaljubljuje. Primjetivi da mlada djevojka
nije prema njemu ravnoduna Werther je sretan i blaen. Kako se Lotta vlada nadasve korektno ne
zaboravljajui ni na as odsutnog zarunika, Werther je zbog toga jo vie potuje i cijeni. Kad se Albert
vratio s putovanja Werther se s njime sprijateljio i dvoje mladih ljudi provode sretne dane uivajui u
bezazlenoj drutvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. No Wertherova ljubav biva svakim danom
sve jaa, dosadanja ga idila ne zadovoljava i mladi napokon donosi odluku da ode, kako ne bi naruio
sklad koji vlada izmeu zarunika. elei se zaposliti da ne bi mislio na Lottu, mladi se dade nagovoriti da
primi mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teko podnosi slubu jer nije birokrat nego pjesnika dua. Kako
njegov gospodar voli sitniavo zabadati, Werther gubi volju za slubu koja ga nikad nije privlaila. Poslanik
tui Werthera ministru, no ministar pokazuje vie razumijevanja i daje mladiu oinske savjete kako se u
budue ima vladati. Werther podnosi ostavku i stupa u slubu nekog kneza kome e na ladanjskom imanju
kratiti vrijeme. Wertherov novi gospodar nije lo ovjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romantini
mladi teko podnosi i doskona naputa slubu. Neuspio pokuaj da se zaposli i da u tom poslu nae
zadovoljstvo pojaava potisnute osjeaje prema Lotti, koja se udala za Alberta. Ne mogavi odoljeti elji da
je opet vidi, Werther se vraa u gradi gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje neizdrivo. Albert s
kojim se neko dobro slagao sada mu je omrznuo, a sve mu se ini da Lotta u tom braku nije sretna koliko bi
zasluila. U drugu ruku Wertherova ekscentrinost vrijea trijeznog Alberta koji mutno nasluuje da bi mu
Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je dugo zavaravala samu sebe, poinje uviati da njezini osjeaji
nisu bezazleni. Izmeu Werthera i njegove okoline nesporazumi se mnoe i Lotta bi se htjela izvui iz te
situacije, ali ni sama nezna kako. Da bi sprijeila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu nareuje da par
dana izostane, a Werther kojeg ve due vrijeme salijeu misli o samoubojstvu sada izvrava posljednje
pripreme. Vraa se jo jednom Lotti, pada joj oko vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon
trenutanog zanosa Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga vie ne eli vidjeti. Werther odlazi
kui sav rastresen. Poruivi Albertu da mu posudi pitolje jer se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri
tom ga blai misao da ih je sa zida skinula Lotta i obrisala svojim mekanim rukama. Ne usudivi se rei
Albertu to se dogodilo Lotta je bespomona, a Werther se iste noi ubija Albrtovim pitoljem. Njegovo
umiranje izaziva opu suut: Lottin otac i njegova djeca okupie se oko umirueg Werthera koji prije smrti ne
dolazi k svijesti. Albert je oajan, a Lotta samo to nije skapavala od alosti.
Poto je umro, Werther je pokopan na kraju groblja izmeu dvije lipe, na mjestu to ga je sam odabrao. Na
posljednji poinak ispratila ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a sveenika nije bilo.
Biljeke o djelu:
Djelo je epistolarni roman jer tako djeluje istinitije i uvjerljivije.Moemo ga podijeliti u dva djela. Prvi dio do
Wertherova odlaska u grad,a drugi do njegove sahrane. Prvi je dio veseo i sretan, a drugi dio je tuani
sumoran, a oni zapravo doaravaju Wertherovu psihu. Goethe je temudijelom preuzeo iz ivota Carla
Wilhelma Jerusalema, a dijelom izvlastitog ivota. Jerusalem je Goetheov prijatelj sa studija u Leipzigu kojise

ubio zbog nesretne ljubavi prema keri svojeg poslodavca, i premanjemu je nastao lik Werthera. Lik Lotte je
dijelom nastao prema CharlottiBuff, a dijelom prema Maximiliani la Roche, dok je lik Alberta nastao pouzoru
na njegova prijatelja Johanna Cristiana Kestnera, Charlottinazarunika.
Romantiarska obiljeja u djelu:
- U veini sluajeva osjeaji prevladavaju razumom.
- Plemii i graani su u djelu izmijeani iako nisu izjednaeni,
ali se ipak vidi da nisu tako strogo odvojeni.
- Ima mnogo opirnih i detaljnih opisa prirode, Werther puno vie
pria o svojim osjeajima i duevnom stanju nego o dogaajima koji
se zbivaju oko njega.
- Werther samoubojstvo smatra junakim djelom, a da je djelo
klasicistiko on bi vjerojatno ubio Alberta, a ne samoga sebe.
- Djelo nema klasini oblik nego je pisano u posve novom obliku.
- Ima stilskih obiljeja koja su u klasicizmu bila nezamisliva
(eliptini stil, inverzija).
Analiza likova:
Werther
Mladi pjesnik i slikar koji na majin nalog odlazi kod svoje tetke uWahlheim (izabrani dom) da rijei s njom
pitanje nasljedstva.
Isprva jednostavno uiva u prirodi i seoskoj idili, ali onda upoznaje Lottute se odmah zaljubljuje u nju.
Njegove patnje poinju tek kada dolaziAlbert i tek tada uvia kako je njegova ljubav nemogua, iako je i
prijeznao da je Lotte zaruena. Mi ga upoznajemo preko pisama to ih aljesvojem prijatelju Wilhelmu.
Tko pak u svojoj poniznosti spozna kamo sve to ide, onaj koji vidi kako lijepo svaki graanin, kojemu je
dobro, umije svoj vrti dotjerati i potkresati kao raj, i kako strpljivo i onaj koji je nesretan, pod teretom
odmie svojim putem, a svi su jednako obuzeti eljom da jo minutu due vide svjetlost ovoga sunca - da,
taj je miran, pa i svoj svijet stvara iz sebe samoga, a i sretan je, jer je ovjek. Zatim pak, ma koliko skuen
bio, u srcu uvijek odrava sladak osjeaj slobode i to da ovu tamnicu moe napustiti kad hoe.
Ovdje Werther prvi put govori o smrti - prvo govori kako svi ele to dueivjeti, a nakon toga govori kako je
smrt zapravo osloboenje odtijela - tamnice. Mislim da se tjei to uvijek ima dodatno rjeenje zasvoje
probleme - smrt, iako se ja uope ne slaem s tim jer uvijek postoji nada da e budunost biti bolja.
Mlado srce posvema ovisi o nekoj djevojci, sve sate u danu provodi uz nju, rasipa sve svoje snage, sav svoj
imetak, kako bi joj svakoga
trenutka iskazalo da joj se predaje. A onda doe neki filistar, ovjek koji obnaa neku javnu slubu i kae
mu: ''Fini mladi gospodine! Ljubiti je ljudski, samo morate ljudski ljubiti! Razdijelite svoje sate, jedne za
posao, a sate odmora posvetite svojoj djevojci. Izraunajte svoj imetak i ono to vam ostane kad pokrijete
svoje potrebe, to vam ne branim. Samo ne preesto da joj neto darujete, moda za njezin roendan i
imendan itd. 'Poslua li ovjek, onda je to uporabljiv mladi i sam u ga preporuiti svakom knezu da ga
postavi u neki kolegij, samo je s njegovom ljubavlju gotovo, a ako je umjetnik - s njegovom umjetnou.
Werther ovdje govori kako su osjeaji i razum opreni pojmovi koji nikako ne idu zajedno jer ako razumno
bira djevojku ne moe imati osjeaje za nju, a ako si zaljubljen onda ne moe misliti ni na to drugo.
Vie nisam bio ovjek. Drati najljupkije stvorenje u rukama i s njim uokolo letjeti kao vrijeme, tako da je
nestajalo sve oko nas, i Wilhelme, da budem iskren, jo sam se zaklinjao da djevojka koju volim, na koju
polaem pravo, nikad ne bi trebala plesati valcer s nekim drugim osim sa mnom, makar zbog toga morao i
propasti.
Mislim da se ovdje pokazuje kako se Werther zaljubio u Lottu na zabavi,sve je bilo veselo, sjajno, nitko nije
tuan i tako se poletno i nevino onzaljubio.
ivim tako sretne dane kao to ih Bog uva za svoje svece; i bilo sa mnom to god bude, ne smijem kazati
da nisam uivao radosti
ivljenja.
Wertherova pomirenost sa ivotom i samim sobom, mirno se suoava sasudbinom, svojom eljom za smrti.
Pria se o nekoj plemenitoj vrsti konja koji kad ih odvie zagriju i iscrpe jahanjem sami sebi nagonski
pregrizu ilu ne bi li lake disali. Meni je esto tako, elio bih si otvoriti neku ilu koja bi mi omoguila vjeitu
slobodu.

Opet elja za slobodom, tj. smru - ini se kao da je samo traio razlog da napusti taj uskogrudni svijet u
kojem se osjea sputano i nelagodno.
Ve sam nakanio da je ne viam toliko esto. Da, ali tko bi se toga mogao drati! Svakog dana podlegnem
kunji i sveano si obeam:
sutra e jednom izostati; a kad doe jutro, opet naem neki neodoljivi razlog i prije nego to bih oekivao,
ve sam kod nje.
Opisuje se Wertherova ovisnost, opijenost Lottom, a tek tu on to zapravo ishvaa.
Poslanik me mnogo prekorava, to sam i predviao. On je najpedantnija luda to u uope moe postojati;
korak po korak, a ukoen kao stara djevica; ovjek koji nikad nije zadovoljan sam sa sobom i kojemu stoga
nitko ne moe uinitinneto na emu bi ibo zahvalan.
Tu Werther pria o svojoj nesrei nakon odlaska od Lotte - poslanik ne eliprihvatiti Werthera jer ima
drugaije poglede na svijet i drugaiji nainrada, a to je prvi uzrok Wertherova ponovnog odlaska.
Svaka rije to ju je izgovarala prodirala mi je u srce poput maa. Nije osjeala kakva bi to bila samilost da
mi je sve to preutjela, a onda je jo dodala to e se dalje brbljati i kakva e vrsta ljudi zbog toga likovati.
Kako e se takvi od sada rugati i radovati kazni za moju oholost i moje podcjenjivanje drugih, to mi odavno
ve predbacuju. Sve to od nje uti, Wilhelme, i to glasom iskrenog suosjeanja - to me unitavalo i jo sam u
sebi bijesan.
Jo jedan razlog samoubojstva - kada konano pronalazi neku enu kojubi mogao voljeti isto toliko, ako ne i
vie od Lotte, onda ga njezin staleismijava, zabranjuje drutvo s njom, a ona je potpuno bespomona
protivtoga, ne slae se s takvim drutvenim podjelama, ali ne moe seoduprijeti.
Kamo elim ii? Dopusti da ti to u povjerenju otkrijem. Jo etrnaest dana moram ipak ostati ovdje, a
potom, nastojao sam se uvjeriti, posjetio bih rudnike u ***; no zapravo, u tome nema nita, samo bih opet
htio doi blie Lotti, to je sve. A smijem se vlastitome srcu - ispunjavam njegovu volju.
Opet se opisuje Wertherova slabost i ovisnost o Lotti. Ovo je dionakon to je pobjegao od drutvenih
predrasuda i od rodnoga kraja.
Kako se priroda priklanja jeseni, u meni i oko mene nastaje jesen. Moje lie uti, a lie sa susjednih
stabala ve je otpalo.
Dokaz da su njegovi opisi prirode i opisi njegove psihe - kada je sretan nevidi loe strane, a kada je tuan ne
vidi dobre.
''Njegov poljubac'', rekoh, ''nije ba bez poude, on trai hranu i nezadovoljan se vraa od isprazna
milovanja.''
''On meni jede iz usta'', ree ona. Preda ptici nekoliko mrvica kruha sa svojih usana, s kojih su se s punom
slau smjekali uici neduna suosjeanja ljubavi. Odvratio sam pogled. To ne bi trebala raditi! Ne bi
trebala drakati moju matu takvim slikama nebeske nevinosti i blaenstva i buditi moje srce iz sna, u koji
ga katkad uspava ravnodunost ivota!
Lotta ovdje govori zapravo o Wertheru i on to zna, ponaa se kao da jeWerther njen mali lutak kojim upravlja
i koji slui samo njenoj zabavi.
Ona ne vidi, ne osjea da pripravlja otrov koji e unititi mene i nju; a ja tako poudno ispijam taj pehar to
mi ga ona prua za moju propast. emu taj dobroudni pogled kojim me ona esto pogleda? esto? - Ne, ne
esto, ali ipak ponekad, emu ljubaznost kojom prima nenamjerni iskaz mog osjeaja, emu suut za moje
patnje to se ocrtava na njezinu elu?
Opet aluzija na smrt, vidi se kako Werther polako gubi razum zbog Lottininih prikrivenih osjeaja naspram
njega, koji, kako se i ovdje vidi, ipak postoje.
Cijela silina tih rijei sruila se na nesretnika. Bacio se pred Lottu u punom oajanju, uhvatio njezine ruke,
pritisnuo ih na svoje oi, na svoje elo, a njoj kao da je duom proletjela slutnja nekog stranog nauma.
Svijest joj se pomutila, stisnula je njegove ruke, pritisnula o svoje grudi, sjetnom se kretnjom prignula k
njemu i njihovi se uareni obrazi dodirnue. Svijet je za njih bio nestao. On je ovio svoje ruke oko nje, stisnuo
je uz svoje grudi i obasuo njezine zadrhtale, mucave usnice mahnitim poljupcima.

Ovdje se vidi kako je i Lotta zaljubljena u Werthera, da si on to neumilja, a jedina prepreka njihovoj ljubavi
je financijsko stanje Werthera koji je dosta siromaan, dok je Albert bogat, i Lottino obeanje majci.
Eto Lotte! Ne grozim se od toga da dohvatim hladan, straan kale iz kojega u ispiti pomamu smrti! Ti si
mi ga pruila i ja ne oklijevam. Sve! Do kraja! Tako su ispunjene sve elje i nade mojega ivota! Da tako
hladan, tako ukoen pokucam na mjedena vrata smrti.
Oprotaj od Lotte, ne ali ni za im, uvjeren je da netko od njih troje moraotii jer svi troje zajedno sigurno
ne bi mogli biti sretni - Albertovoj sreina putu je Werther, a Wertherovoj Albert; jedino bi Lotta bila sretna
kadabi mogla imati Albertov novac, a Werthera za mua.
Lotta
Pametna i osjeajna djevojka koja se mora skrbiti za estero brae isestara, i za bolesnog oca. Zaruena je
za Alberta, vie zbog njegovanovca s kojim moe djeci osigurati budunost i obeanja majci, nego
zbogljubavi. Zaljubljena je u Werthera i njih dvoje su kao stvoreni jedno zadrugo - oboje vole plesati, imaju
isti ukus za knjievnost, vole prirodu,djeca vole Werthera - jedino to im je na putu je Wertherovo
financijskostanje koje ne bi moglo zadovoljiti potrebe estero djece i nadolazeu.
U predvorju se estero djece od dvije do jedanaest godina vrzmalo oko djevojke lijepa stasa, srednje visine,
u jednostavnoj bijeloj haljini s blijedocrvenim vrpcama oko rukava i grudi.
Opisuje se Lottin izgled i njenu blizinu s njezinom djecom tj. sa sestrama braom. Wertherov prvi dojam o
Lotti kao nevinoj prekrasnoj djevojci koja se portvovno brine za svoju brau i sestre.
Razgovor je doao na plesnu zabavu.''Ako je ta strast neka mana'', ree Lotta, ''onda u vam rado priznati
da mi nita nije drae od plesa. A kad mi se neto mota po glavi, pa na svome ratimanom glasoviru
odbubnjam kontradansu, sve bude opet u redu.
Albert
Lottin zarunik, svi ga opisuju kao pedantnog i estitog ovjeka to trebaznaiti da je iz ugledne obitelji i da
ima novaca. Raspravljao je sWertherom o samoubojstvu i pokazalo se da je Albert jo uvijek ostao
uklasicizmu i odan tradiciji.
''Albert je estit ovjek, s kojim sam gotovo zaruena.
''To je ovdje takva moda''nastavila je, ''da svaki par ljudi koji pripadaju jedno drugome ostane zajedno za
njemakog plesa, a moj partner loe plee valcer, pa mi je zahvalan kad mu uskratim taj napor''
Ne mogu, meutim, uskratiti potovanje Albertu. Njegova oputena vanjtina vrlo ivo odudara od nemira
mojega karaktera, koji se ne moe prikriti. On je osjeajan i dobro zna to ima u Lotti. ini se kao da je
malokad loe raspoloen, a ti zna da je to grijeh to ga u ljudi mrzim vie od svih ostalih.
Opis Albertova karaktera, a ujedno i Wertherov - Albert i Werther su suprotnosti.
''Ljudska narav'', nastavih, ''ima svoje granice: ona moe podnositi radost, patnju, boli, sve do odreene
mjer, ali propada im je ta mjera prevrena. Nije tu, dakle, pitanje je li netko slab ili jak, nego moe li
izdrati mjeru svoje patnje, bila ona moralna ili tjelesna. Nalazim da je jednako tako udno rei kako je
kukavica ovjek koji si oduzme ivot, kao to bi bilo neprilino rei da je kukavica onaj koji umire od opake
groznice.''
Ovo je Wertherova i Albertova rasprava o samoubojstvu - ja mislim da jeAlbert u pravu jer je mnogo tee
podnositi bol cijeli ivot jedino s nadomza bolje sutra nego povui okida s kojim sve nestaje.

Werther i Fedra:
Werthera moemo vrlo dobro usporediti i sa Fedrom - oboje su beznadnozaljubljeni i jedva suzdravaju svoje
osjeaje, ali Werther, za razliku odFedre, svojoj ljubavi ne eli smrt nakon to uvia kako Lotta nikada
neebiti njegova. Werther je uvijek bio u dobrom odnosu sa Lottom, uvijek supriali, etali i u poetku su
samo bili prijatelji dok je Fedra Hipolita uvijek samo od sebe tjerala, izbjegavala ga je, pa se stoga Hipolit
nikada ni nijeu nju mogao zaljubiti.
Werther i Cid:
Da je Cid na Wertherovom mjestu on bi potpuno drugaije postupio.Prvo bi Cid morao ubiti Alberta jer mu
stoji na putu do ljubavi,
to je Werther odmah iskljuio i mislim da je previe osjeajan za to,ili bi pak morao ubiti Lottu zbog uvrede
asti, to je za Wertheraapsurdno. Da je Werther na Cidovom mjestu on uope ne bi pomislio naosvetu,
nego bi se bacio svojoj dragoj pred noge i rasplakao se, ne bi sezanimao za drutvene norme i vjerojatno ju
nagovorio na bijeg samo damogu biti zajedno.
Wertherove patnje:
1. Ljubav prema Lotti i njezina neostvarivost
2. Neuklapanje u drutvo i nerazumijevanje drutvanih normi
Dodatni uzroci ubojstva:
1. Poznanstvo s onim seljakom koji je bio zaljubljen u svoju gospodaricu, i u poetku je i sretan, ali kada ga
sljedei put sree on je nesretan i oajan zbog neuzvraene ljubavi, a Werther ga na kraju nalazi na sudu
kako ga optuuju za ubojstvo iste gospodarice (Ako nee biti moja, nee biti niija!)
2. Upoznavanje sa pisarom koji je poludio zbog neuzvraenoj ljubavi za

Lottom

Werther je bio uvjeren da e ga njegova neuzvraena ljubav ili pretvoriti u luaka ili da e oajan na kraju
ubiti Lottu.
Prikai sliku feudalnog drutva u 18. st. koju daje Goethe.Kako se ponaaju ljudi u pojedinim
staleima? Kojem staleu pripada Werther?
Izvjesno je da je Goethe bio pod snanim utjecajem tada aktualnogpokreta genija kojeg je predvodio
njemaki zaljebljenik u narodnuepiku - J. Gottfried Herder. Bio je u snanom antagonizmu
premaklasicistikim, ali i racionalistikim tezama i preporuao je prevlastemocija nad razumom. Takve je
postavke usvojio i Goethe, to se jasnovidi kroz razmiljanja njegovog junaka, Werthera (zato se ovaj
romanesto naziva i poluautobiografskim). Spomenutom pokretu rado sepridruilo njemako graanstvo
koje se na taj nain borilo protivdotadanje francuske umjetnike nadmoi, ali i privilegija u kojima jeuivalo
plemstvo. Umjesto tih batinjenih privilegija koje je plemstvupriskrbilo njihovo ime, romantiari se zalau za
kriterije zasluga.
Dakle, u 2. polovini 18. st. ispostavlja se da od vika ipak boli glava idolazi do reakcije na razdoblje
prosvjetiteljstva u vidu sentimentalizma.Poklonici novog modnog krika u literaturi istiu, pa i
prepotencirajuljudsku osjeajnost, a likovi im plau kao kina godina tako da je udo totadanje knjinice
nisu potopljene. U ranijem razdoblju svoga stvaralatva(kada je ovaj roman i nastao) Goethe je bio istinski
sentimentalist.Jo jedna teza koju su tadanji knjievnici prigrlili jest uvjerenje da pravigenij umjetnik
stvara poput prirode, a ovakvo smo razmiljanje vesusretali u manirizmu. Civilizacija, koja svojim okrutnim
pravilima ivota i
rada otupljuje ljudska uvstva, sada postaje omraena. Propagira seovjekov povratak prirodi, koja je
njegova prakolijevka, i sjedinjenje snjom.
Werthera, a kroz njega Goethea, oduevljava jednostavna ivotnostsvakodnevnice puana i u to sam se
mogla uvjeriti nekoliko puta.
Tako je, primjerice, u prizoru dvoje zaigranih djeaka pronaao slikarskonadahnue, a nita ga se nije
dojmilo vie nego naoko posve uobiajenaslika Lotte kako dijeli svojoj brai i sestrama krike kruha. Werther
se divitim relativno priprostim ljudima koji su voljni rezignirano ivjeti svojesasvim obine ivote. Oni su
moda neuki i bezperspektivni, ali su uspjeliostati neiskvareni, a prirodnost je osobina koju Wether odnosno
Goethe veoma cijeni.
Graani su prikazani kao ambiciozni, probitani i obrazovani ljudi koji se sve snanije probijaju prema vrhu
drutvene ljestvice i kao da samo malo nedostaje da zaslueno zauzmu pozicije koje ipak jo uvijek velikim
dijelom lee u rukama plemia. Od njihovog pak plemstva nije im ostalo nita do li imena, a i njega uspjeno
blate svojim neoprostivim ponaanjem. Redovito se sastaju na najrazliitijim skupovima i gozbamapod
izgovorom nekakvih ivotno vanih poslova i dogovora. Prava je istinada, prenemaui se i smjekajui pred
sebi jednakima, uivaju u tonamakuharskih delicija. Posljedica dugooekivane premoi graanstva
jestsveopa tenja za naglim probitkom i ivot im se svodi na jurnjavu za(jo) boljim ivotom. Werthera
aloste ti distancirani i, vrlo esto,zajedljivi graanski odnosi.

Werther pripada sloju puana, a nemilostivu ruku obijesnih plemia osjetioje prilikom jednog plemikog
primanja na kojem je prisustvovao, a s kojegje, zbog pripadnosti nazovimo to krivom staleu, otjeran.
Odnos drutva prema Wertheru i Werthera prema drutvu i
prirodi:
itav roman pisan je u epistolarnom obliku i ta je neobina formasvojstvena modernizmu koji ve u
Goetheovo vrijeme puta prve
korjenie. U svojim se pismima Werther obraa prijatelju, Wilhemu,i povremeno nam daje naslutiti
Wilhemov stav prema njemu.
Taj stav, usudila bih se rei, dijeli i veina ljudi koji okruuju Wethera.Wilhem osuuje prijateljevu pretjeranu
osjeajnost i nastoji ga potaknutina razumniji i manje autodestruktivan nain razmiljanja. On
kritiziraWertherovo preuveliavanje vlastitih problema i savjetuje ga da se smiri.Ne slae se s njegovim
idealistikim i ujedno utopistikim shvaanjemsamog sebe i svoje ivotne misije. Nastoji mu pomoi i u
dosluhu je snjegovom majkom. Smatra da je savren put prema Wertherovomoporavku neka konkretna
aktivnost, to Werthera dovodi u njemu mrskuslubu u poslanstvu.
ini se da veina ljudi dri Werthera ekscentrikom kojeg satire dosadabesposliarenja, pa se gubi u
melankoniji i gorini vlastitih misli.
Njegovo shvaanje umjetnike slobode doivljavaju kao prkos svakoj vrstiautoriteta i uporno trae od njega
da im se ipak pokori, to on, dakako,nije u stanju. Ta Wertherova tvrdoglavost potie jo vei bijes
kodnjegovih nadreenih, ali i pokazuje njegovu nesposobnost adaptacije udrutvu.
Svugdje se osjea izoliranim i konstantno bjei iz jedne sredine u drugu,dok zapravo nastoji pobjei sam od
sebe i odgovornosti koje mu ivotnamee, koju on nije spreman preuzeti. On uistinu jest umjetnik, genije,i to
ga ini posebnim, a on tu svoju posebnost ludo voli, iako se ona poputbedema izdie izmeu njega i njegove
okoline spreavajui ga danormalno funkcionira meu tzv. obinim ljudima. U vie navrata istiekoliko se
neshvaenim osjea; svjestan je da ljudi sve genijalceproglaavaju ili luacima ili pijanicama i to ga duboko
pogaa.Mada mnogo razmilja u svojim postupcima, na kraju uvijek postupiprema svom prvotnom impulsu.
Stalo mu je do tueg miljenja o njemu,iako smatra da je on i po svome talentu i dui iznad svih koji ga
okruuju.Drutvo oko sebe uglavnom kritizira. Prezire okrutno rivalstvo meusvojim sugraanima koji, edni
uspjeha i novca, jedni drugima kljucajujetra. Najvie ga od svih ljudskih mana iritira zlovolja koju
izjednaava soholou. Sklon je vrlo burno reagirati prepozna li navedenu osobinu uovjeku i tu je oit
njegov djetinji nagon da promijeni svijet.Prezire civilizaciju openito, jer je ona ishodite svih pravila koja ga
gue iograniavaju njegova intenzivna osjeanja, a time ga zakidaju zasposobnost umjetnikog stvaralatva.
Jako je sklon djeci; ona ga raznjeuju i bude neka ista osjeanja unjemu, liena uobiajene turobnosti i
teine kojima su obojana sva ostalaWertherova razmiljanja.
U skladu sa sentimentalistikom percepcijom svijeta, Werther je saivljensa prirodom oko sebe, njegova
dua proima se s njome. Smatra danjegov slikarski talent proistjee iz harmonije i inspiracije koju pronalazi
uprirodi. On osjea prirodu u svoj njenoj osebujnosti i svim ulima upijanjenu neponovljivu ljepotu. Kroz
njegov kist pulsira dua prirode.Isto tako, priroda je odraz njegovih osjeanja, a slika u tome zrcalumijenja
se tijekom romana. U poetku, u prirodi je personificiran njegovmir i relativna uravnoteenost i itajui o njoj
obuzima nas ljupkost isvjea razigranost proljea. U svome poetnom zanosu, opijen ljubavljuprema Lotti,
sve mu se zlati pred oima, a i itatelju se doima kao daosjea navale ljetne vruine. Kasnije, nakon to
uvidi bezizlaznost svoje
ljubavi prema Lotti, priroda postaje njegovo najvee zlo, proganja ga irazdire i nastupa jesen. Tada poinje
itati Ossiana i ponire u hladnouopisanih krajolika. Na vrhuncu oaja godi mu beutnost zimskih
krajolika,takoer iz Ossianovih djela, i tada donosi konanu odluku o naputanjuovozemaljskog svijeta.
Tko su Wertherovi najdrai pisci?
U prvom dijelu knjige Werther se utapa u Homerovim stihovima.Nadahnjuje ga, a ini mi se i tjei struktura
patrijahalnog naina ivota izrazdoblja antike. Svia mu se intimnost tadanje svakodnevnice, kad suljudi
bili mnogo vie vezani uz svoje obitelji, a i meusobno.
Junake epizode Homerovih spjevova raspiruju mu matu i krijepe gauvrujui njegov idealistiki
svjetonazor. Prirodu gleda oima antikihumjetnika trsei se da u njoj pronae sklad kojeg ne moe pronai
u sebisamom:
Kad mi treba uspavanka, mogu je obilno nai u svome Homeru. Koliko sam puta njime smirio uzavrelu
krv!
Nakon bolne spoznaje o neostvarivosti svoje ljubavi prema Lotti prestaje itati Homera. Sada se posveuje
prouavanju Ossianovih melankoninih i hladnih opisa pejzaa. Oamueno guta prie o nemoguim

pozicijama u koje dospijevaju Ossianovi likovi i razbucanoj prirodi koja odraava poremeene odnose meu
njima. Takav opskurni, gotovo bolesni ugoajizvrsna je analogija Wertherovim pomahnitalim osjeanjima.
Ossian je iz mojega srca istjerao Homera. Koji li je to svijet u koji me ovaj divni pjesnik vodi! Lutati
pustarom dok oko mene huji vihor to u magli koja se pui dovodi duhove predaka po mjeseini koja u
sumraku svjetluca.
Karakterne osobine lika i uzroci njegovog propadanja:
Werther je superosjeajni romantiar koji se rado preputa svojimistananim uvstima i uranja u svoj svijet
intenzivnih emocija razmiljanja. Definitivno je i neporecivo posebna biljica. Njegova umjetnika dua
poput najfinijeg radara registrira svaki trzaj na
licima drugih ljudi, svaku vibraciju koju ljudi i nesvjesno odailju.Slikarski talent u skladu je s njegovom
osjeajnom osobnou i izvrstan jeGoetheov peat Wertherovoj kakarterizaciji. Zaljubljenost u
priroduiskonski je ovjekov instinkt, koji kod graana esto mutira ili bivazanemaren. Werther je taj zov
divljine iseprkao iz najintimnijih kutakasvoga srca, ak u tolikoj mjeri da on i priroda postaju
jedno.Neponovljiva prirodna ljepota reflektira se u Wertherovim slikama,dok se Wetherova trenutana
osjeajna stanja odraavaju u prirodi u vidugodinjih doba koja on doarava opisujui razne pejzae u
svojimpismima.

U snanoj je opoziciji prema strogim, gotovo nehumanim,materijalistikim stavovima racionalista, i eli

uvjeriti svijet u ispravnost
romantiarskog svjetonazora. Tim je refleksnim antagonizmom tolikozaslijepljen da ne uvia da njegov
preizraeni sentimentalizam nije nitamanje pogrean od pretjeranog racionalizma; zapravo se radi o
dvjemakrajnostima. Kategorino negira potrebu za strukturom bilo kakve vrste,prezire pravila koja
ograniavaju njegov umjetniki virtuozitet kao icivilizaciju koja namee takva pravila i zduno odbija
autoritete bilo kakvevrste. Zapravo je prilino svojeglav i postupa instinktivno i hirovito,bez ikakvog sluha za
savjete ljudi koji ga okruuju i nastoje mu pomoi.Smatra se neshvaenim genijem i u tome uvjerenju nalazi
opravdanje zasvoje samovoljno ponaanje. Dri se iznad ostalih ljudi i igra ulogumuenika u kojoj, u dubini
due, uiva jer ga to ini jedinstvenim.On bjei s jednog mjesta na drugo, no svugdje se osjea neshvaenim
iizgubljenim, a smatra da je uzrok tome njegova genijalnost.Nijee odgovornost za rezultate vlastitih
postupaka, svaljuje krivnju nadruge, Boga i sudbinu i u tome se zrcali njegova nezrelost.
Njegov najvei problem je to ne zna za kompromis. Nedostaje mufleksibilnosti i ustraje u toj svojoj
tvrdoglavoj nepokornosti jer kompromisizjednaava s porazom. Smatra da bi tako popustio ljudima koji
njegovugenijalnost nazivaju ludou i likuju nad njegovom nemoi da se afirmira udrutvu. Ne shvaa
osnovno naelo preivljavanja, a to je da je prilagodbapreduvjet opstanka. Branei svoje utopistike
stavove, esto je u sukobu sokolinom. Umjesto da se pritaji i ne baca biserje pred svinje, a potajnoini po
svome, on glasno protestira protiv svake situacije koju doivljavakao nepravednu i svake tvrdnje koju
smatra netonom i, stoga,uvredljivom. To je ovjek na kraju puta sazrijevanja iji entuzijazampostupno
blijedi jer postaje bolno svjestan injenice da ne moepromijeniti svijet, a u svijetu u kojem trenutno ivi ne
moe opstati.Tada konano umire dijete u njemu i on pada u apsolutno beznae.Bez nade se, dakako, ne da
ivjeti jer Nada umire posljednja, a s njomei sam ovjek i tada Werther zapada u stanje neprirodne
rezigniranosti te se u njemu raa pomisao o samoubojstvu.
Svjestan je svoje genijalnost i zaljubljen je u injenicu da je poseban te udi za nekim s kim bi mogao
podijeliti svoja nadprosjena osjeanja i misli. Srodnu duu pronalazi u jednoj jedinoj osobi Lotti dakle,
onoj koja mu je nedostupna, no on nije spreman prihvatiti realnost,ve se zanosi grdnim zabludama da e se
sve rijeiti samo od sebe,dok jednom ne lupi glavom o zid. Razlog Wertherove oaranosti Lottommoemo
potraiti u modernoj psihologiji. Ba kao to je Freud rekao:Svoju ljubav mogu dati samo onome tko je po
svojim glavnim osobinama dovoljno slian meni da u njemu mogu voljeti sebe.
Za Werthera, Lotta je ta osoba koja mu je toliko slina da ga razumije,ali ipak dovoljno skromna i ponizna da
se ne dri iznad njega, ve da gazadivljeno promatra i slua hranei njegov ego.
On je maksimalno idealizira naime, ne spominje nijednu njenu manu zbog ega se jo dublje zaljubljuje i
postaje nezdravo ovisan o njoj. Oboava nain na koji ga ona vidi, i sam priznaje da se uz nju osjea vaan i
potreban. Pronaavi ljubav svog ivota, bezglavo se preputa zaljubljenosti ne elei razmiljati o moguem
ishodu te nesuene ljubavi. Odatle onaj snaan ok kojeg je doivio kada mu je surova istina konano
uspjela prodrijeti do svijesti. Troje ljudi je guva, to je injenica; dakle netko mora napustiti mjesto zloina.
Lotta je za njega savreno, gotovo eterino bie i nikad joj ne bi naudio. S njenim se zarunikom Albertom
prilino dobro upoznao, ak i zbliio, i smatra ga potenom i dobrom osobom, unato pojedinim
nesuglasicama. Wertherova izopaena logika navodi ga na zakljuak da je on tu suvian i odluuje se rastati
od danjeg svijetla.
Werthera je upropastila njegova naglaena osjeajnost i nemogunostadaptacije okolini u tolikoj mjeri koja
bi mu omoguila opstanak.
Na slian je nain doivljavao umjetnost, gdje stvara iskljuivo premavlastitom nahoenju, a odbacuje bilo
kakva pravila. Silina osjeaja dovelaje njegov ivani sustav do preoptereenja i na kraju gubi
sposobnostzdravog rasuivanja i zapada u beznae te jedini izlaz vidi u smrti.

FRANZ KAFKA:
PREOBRAAJ
Analiza likova:
Otac
Odnos oca prema svom sinu Gregoru je grub, on ga mrzi i ne smatra ga sinom. Takav odnos proizlazi iz
Kafkina odnosa prema svom ocu. Otac Gregora tue i ne puta ga da uope izae iz kue, ne puta ga ak ni
iz sobe. Tako je bio grub da ga je gaao jabukama i jednom ga je pogodio u lea, a poslije umire zbog toga.
Majka
Majka voli sina Gregora, ali ga se srami i stoga ga ne eli vidjeti. Ipak se na kraju dovoljno sabrala da bi ila
k njemu. Tako je i on bio sretan, jer njemu je bilo dovoljno da uje njihov glas da bi se razveselio.
Greta

Greta je jedina u obitelji koja stvarno voli Grogora, ona se brine za njega, hrani ga i pomae mu kad god
moe. Grogor je isto volio nju i stoga mu je bilo ao to joj nije rekao o namjerama da ju upie u
konzervatoriji, budui da je tako lijepo svirala. No i ona ga poinje zanemarivati...
Tematika:
Kafka u ovom djelu prikazuje otuenost Gregora. On je ovjek, ali je sasvim drukiji, razliit i stoga ga nitko
ne voli, cijela obitelj ga mrzi i hoe ga se rijeiti tako da bi ih to manje osramotio. Jedino se sestra brine za
njega. Unato svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga, cijeli njegov svijet je mala soba iz
koje nesmije izai. Jako se bojao oca koji ga je mrzio i htio je uiniti bilo ta da bi ga se rijeio. To se i
dogodilo, on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u lea. Mama ga je takoer voljela, ali
upravo zbog toga ga njie eljela vidjeti jer nije podnijela sve to.
Zaljuak:
Kafkin je svijet apstraktan i abnormalan. Za njega sve to je normalno je anormalno. Okolni likovi u Kafkinim
romanima smatraju junake funkcionare u obliku ahovskih figura. Meutim te figure ive u svojim
nepojmljivim zakonitostima i umjesto da im koriste pripremaju im neodgodivi mat. Svijet u kome je Kafka
voen i u kome je on ivio jest onaj Staroga zavjeta. On je taj svijet napustio, ali ga se nije rijeio,
transponirao ga je u svoje vrijeme, zapravo ga je uinio bezvremenskim. Posebna znaajka svijeta Starog
zavjeta jest apsolutni suverenitet boji. On je slobodan na straan besprigovoran nain.

MIROSLAV KRLEA:
GOSPODA GLEMBAJEVI

Vrsta djela:
Drama u tri ina (psiholoko-socijalna)
Mjesto i vrijeme radnje:
Zagreb, jedna ljetna no prije rata 1914 - 1918., od jedan do pet u noi
Likovi:
- Ignjat Glembay, bankar, direktor poduzea Glembay Ltd. (69 godina)
- Barunica Castelli-Glembay, njegova druga ena (45 godina)
- Dr. Leone Glembay, sin Ignjata i prve supruge ro. Basilides-Danielli
(38 godina)
- Angelika Glembay, udovica starijeg Glembayevog sina Ivana
(29 godina)
- Fabriczy, bankar Glembaya, veliki upan (69 godina)
- Dr. Puba Fabriczy, advokat, pravni savjetnik poduzea Glembay Ltd.
(28 godina)
- Dr. med. Altman, lijenik (51 godina)
- Dr. theol. et phil. Silberbrandt, baruniin ispovjednik (39 godina)
- Oliver Glembay, sin barunice Castelli i Ignjata Glembaya (17 godina)
- Sobarice, gosti
Sadraj:
in prvi
Crveni salon. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Glembay.Sve je puno gostiju. Na sceni stoji
Sestra Dominikanka Angelika, udovica Ivana Glembaya, (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra
portrete.Vitka je i otmjena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju stoji LeoneGlembay. Ima prosjedu kosu,
rijetku bradu, bez brkova. U ustima imalulu. Leone poinje razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i
matematici.Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori
da je ona jedino u to vjeruje u glembayevskoj kui. Govori joj da ju jegledao cijelu veer. Angeliki postaje
neugodno. Dolaze do portretaAngelike i poinju razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt.
Svirazgovaraju o portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u njemustalno nalazi pogreke.
Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugihportreta. Svi dolaze za njom. Ona poinje ispitivati Fabriczya
o ljudima naportretu. Dok Fabriczy govori o njihovim dobroinstvima Leone pria da jetono da su svi
Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla staraBarboczyjeva. Fabriczy je bio zauen tim njegovim
stavom. Dolazi Puba
traei barunicu. Sav je razdraljiv jer se nitko osim njega ne brine zanedavni dogaaj. Govori o napisima u
tisku koji nepovoljno govore oobitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to treba demantirati
unovinama. Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutnioituju se to treba napraviti.
Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazibarunica. Govori da su je oslobodili i da o tome vie ne govore jer
jeuzrujavaju. Puba pita Glembaya to da radi. Ovaj odgovara da se tomeprotivi, a barunica govori da je boli
glava. Puba poinje itati lanak ukojem se sve objanjava: Sino se oko devet sati s treeg kata

bankarovekue bacila krojaka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesenimdjetetom nakon to je bila
izbaena iz Glembayeve kue. Prije toga njen je svekrvu pregazila barunica sa svojom koijom, ali bila je
osloboena optube. lanak optuuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojaice.
Glembay vie ne moe sluati i trai Pubu da prekine itati. Puba poinje govoriti kako bi trebali napraviti
demante na takve lanke u tisku. Glembay opet ustaje protiv toga. Leone cijelo vrijeme pozorno sluajui
govori im da nikakvim rijeima ne mogu oivjeti mrtvu enu. Barunica se buni ne misli li on da je ona za to
kriva. On pree preko tog pitanja. Pone govoriti da je razgovarao s tom enom i da je ona traila samo
jednu
Singericu. On joj je rekao neka se ne poniava i neka ode. Kada je otila, otiao je i kupio Singericu te
poslao na njenu adresu. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine, a Leone tom ne moe vjerovati.
Barunici je svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u vrt. U daljini se uje
grmljavina. Dolazi do svae Leonea i Silberbrandta.
Silberbrandt govori da je uo razgovor izmeu Leonea i krojaice i da je uo da je Leone rekao da bi
najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone nato odgovara optuujui barunicu i njenom lanom
dobroinstvu.Silberbrandt je poinje braniti, a Leone ga optuuje da je baruniinljubavnik. To sve slua
Glembay na terasi. Gosti odlaze. Neki od njih priaju o vezi Leonea i Angelike.
in drugi
Zbiva se trideset minuta poslije. Sve se zbiva u sobi Leonea Glembaya. Onpakira kovege. Tu se nalazi i
Silberbrandt. Optuuje Leonea da ga nijetrebao optuiti pred svima. Da mu je to rekao u etiri oka jo bi mu
imogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire naSilberbrandta. Netko pokuca. Ulazi
Glembay. Leone mu govori da sjedne.Glembay ostane stajati. Silberbandt se ispria i povue iz sobe.
Nastavljase dijalog izmeu oca i sina. Poinju govoriti o Leonovu slikanju,grmljavini, nekom ncessaireu
stalno izbjegavajui temu. Konano Leoneupita zato je doao. Glembay mu govori da je uo svaku njegovu
rije ida li je to istina. Leone govori da je suvino da razgovaraju. Glembay elida prijateljski razgovaraju, ali
Leon to odbija. Glembay trai dokaze, a
Leon kae da ih nema. Leon poinje razgovarati o obitelji. Govori da jebarunica za sve kriva. Njegova se
sestra Alis se utopila jer je saznala da jemladi u kojeg se zaljubila ljubavnik barunice. Takoer optuuje
barunicuza smrt majke koja se otrovala. Govori kako se sjea da je odmahsljedeeg dana barunica dola k
njima s kitom ljubiica i psom i da nije niizmolila Oe na, a ve se prekriila i otila u salon. Glembay mu
govori damu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv, a ne Glembayeva. Leoneoptuuje oca da je
barunici kupovao darove i vile dok je jo majka bilaiva i da jo uvijek od njega uzima novac kojim bi se
mogla nahraniticijela zemlja. Glembay odgovara da ga je barunica nauila ivjeti i danema nikakvo prava
da je optuuje. Tada se poinju svaati o novcu i
imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka. Ponovo se vraaju na tokako je Leone optuio barunicu da
ima ljubavnika. Leone Glembayu dajepisma, naena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice,
pisanabaruniinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma ne priznajeTada Leone poinje vrijeati
barunicu to rezultira provalom bijesa kodGlembaya koji konano dva puta udari Leonea raskrvavivi mu
lice.Leone napokon priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog togajedanaest godina nije dolazio.
Glembaya poinje probadati srce. Zoveslugu da ode po barunicu. Ne mogu je nai u sobi. Glembay
postajesumnjiav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je bila. Ona slae da jebila u vrtu jer ima
migrenu. Glembay ponavlja: M-m-m-i-gre-na? U tom mumljanju padne. Barunica izvan sebe trai da
netko donese leda.
in trei
Glembayeva spavaa soba. Na postelji lei Glembay. Do njegovih nogu, naklecalu, klei sestra Angelika.
Leone slika oca. U naslonjau sjedeFabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann. Svitanje. Na telefonu
razgovaraPuba Fabriczy dogovarajui sastanke odbora. Fabriczy, Altmann iSilberbrandt razgovaraju o smrti.
Dr. Altmann o smrti razgovara smedicinskog, a Silberbrandt s vjerskog stajalita. Leone nije
zadovoljanskicom i potrga je, a Puba uzima komadie i na stolu ih slae u cjelinu.Leone govori o svom snu
o mrtvim ribama govorei da to nije dobro. Pubagovori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva vie od
pet milijuna.Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Ostajesama s Leoneom. Pita
ga zato je mrzi, to mu je skrivila. On uti. Govori
Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kui. Govorikako je njen sin ve poprimio
glembayevska obiljeja, kako se u njemuve razvija zloin. Vraa se Angelika. Donosi kravatu. Leone odlazi
natelefon. Vraa se i govori barunici da je treba direktor Trgovake banke.Angelika i Leone ostaju sami.
Leoneu postaje slabo. Angela ga dovodi dodivana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya.
Govori dapostoji samo jedno rjeenje, a to je ubiti se. Dolazi barunica poputluakinje. Govori da je Glembay
nitkov, hulja, da ju je pokrao. Angelikigovori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone joj
govori:Mar napolje. Ona mu govori da je ta kua njeno vlasnitvo, da je nitkone moe otjerati. Opet
optuuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeosamo ono to je ona od njega krala sve te godine. Govori joj
da uti.Barunica optuuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. Leone uzimakare s govori: Ni rijei
vie! Barunica pone vikati to hoe od nje.Leone je eli pograbiti, ali ona pobjegne. On potri za njom.
uje se
lupanje vratima, razbijanje stakla. Barunica vie: Pomo! Ulazi sluga iuzima instrumente dr. Altmanna.
Govori da je barunica zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.

MIROSLAV KRLEA:
POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

O djelu:
Povratak Filipa Latinovicza teak je, gust i sloen tekst. U liku Filipapokrenuto je nekoliko munih slojeva
svijesti i podsvijesti, mutno Filipovoporijeklo, njegov neprestani psiholoki kompleks u odnosu na oca,
njegovsukob s majkom, izostanak iz kue i bijeg u inozemstvo.Roman i zapoinje retrospektivom: Filip se
vraa u rodni grad, a zajedno snjime vraaju se, kao ptice iz dalekih zemalja, davne uspomene za kojemu se
inilo da su otile u nepovrat, odnosno da se mogu prevladati.itav je Filipov povratak (koji u mnogome
nalikuje na povratak LeoneaGlembaya u roditeljski dom), upravo za razliku od Leonova jedan tihimonolog,
solilokvij koji se odvija uz pomo neobine, upravo udesneorkestracije uspomena to naviru kroz ustreptala
osjetila.Pretee, naravno, koloristika komponenta: sve to vidi i sve ega sesjea Filip instinktivno pretvara,
prevodi u boju, u slikarski izraz uope;ali u isto vrijeme njegova je senzibilnost potpuno otvorena
svimdojmovima; zvukovi, mirisi, davno videne boje; ugledni prizori, okus jela i
dodir predmeta, njihova hladnoa i hrapavost, sve to vraa se silovito udramatske noi, ovdje pratimo korak
po korak u nastajanju i u svesnanijem rastu. Krlein Povratak Filipa Latinovicza treba prije svegashvatiti kao
roman jednog slikara i roman jednog povratka: slikarovapovratka izgubljenom djetinjstvu. Bez te dvije
osnovne komponentegotovo je nemogue dokuiti sav domaaj ovoga veoma paljivokomponiranog teksta.
Stoga emo tekst najpotpunije razumjeti zamislimoli ga kao jednu golemu, neprestanu izlobu slika: to je
intimni zakonovoga teksta i glavni nain njegova postojanja. Povratak Filipa Latinovicza nije, naravno, samo
to. On je i mnogo vie. On je ponajprije organski dioKrleine goleme freske o Glembajevima i o
glembajevtini kao tipu ivota.U njemu se, pred raspadom, kree isti taj svijet koji je ocrtan u
dramamaGospoda Glembajevi, Leda, i U agoniji. To propadanje klase koja je veposve trula i koja se pred
nama posve razjeda, to je (u irem smislu)tema ove knjige.
Sadraj:
- Filip je doao na kaptolski kolodvor nakon 23 godine.
- Sjea se kako je prije 23 godine ukrao svojoj majci stotinjarku,
kako je lumpao sa javnim enama (kelnericama) i kako se dovukao pod
zakljuana vrata kao izgubljeni sin.
- Od tada ivi na ulici cijelo vrijeme.
- Sjetio se Karoline koja mu je jednom sjela u krilo i to je za njega bila
najsladostrasnija emocija itavog djetinstva.
- Kad se Karolina udala on je htio poiniti samoubojstvo tako to je
skakao u vodu sa svetog Florijana.
- Sjetio se kako je prije 23 godine jednog dana ujutro doao kui i
pozvonio majci na vrata, ali mu je ona rekla da se vrati tamo gdje je i
bio, i tako je otiao i proveo 23 godine potpuno sam na ulici.
- Grad mu je bio poznat koliko i stran, ali prepoznao je trafiku svoje
majke - gospoe Regine, i sjetio se nekih dogaaja vezanih za tu
trafiku.
- Sjetio se da su njegovu majku svi zvali Regina iako se ona zapravo
zvala Kazimiera i bila je Poljakinja.
- Ona je imala jednu sliku nepoznate gole ene i uvala ju je ljubomorno
kao relikviju.
- Filipa je ta slika muila godinama.
- Jednog dana majka je odvela Filipa u grad i ostavila ga u jednoj kavani,
a vratila se tek poslijepodne i onda ga je odvela jednoj gospoi
- Ta gospoa imala je jednu ojku, Faraona, koji je znao izgovoriti
Bon jour, monsieur.
- Razmiljao je o svom ocu i kanoniku Lovri za kojeg je neko vrijeme
sumnjao da mu je otac.
- Otiao je u gostionicu i naruio pie.
- Dok je bio u gostionici sjeao se starih mirisa koji su ostali
nepromijenjeni.
- Sjea se mnogih mirisa, boja i doivljaja koje je doivio i djetinstvu.
- Odluio je posjetiti svoju gospou majku u Kostanjevcu gdje se
preselila.
- Dok je tako putovao sjetio se to je jednog dana napravio.
- U estom razredu riskirao je itavu svoju moralnu egzistenciju i zaputio
se k frajlama.
- Izabrao je podne jer je tada grad bio prazan tako da ga nitko nije vidio.
- Uao je u kupleraj i bio pozvan u jednu sobu.
- U sobi je ugledao enu koja je leala a trbuh joj je bio raskriven,
ogroman i sasvim bijel.

- Ta mu je slika ostala u sjeanju i razmiljao je kako taj motiv slikarski

rijeiti.
- Pobjegao je iz sobe i cijelo poslijepodne plakao pod prugom.
- Dok se tako vozio u Kostanjevac razgovarao je i sa koijaem.
- Ve su dva mjeseca minula od Filipova povratka na kostanjevaki
vinograd.
- Tamo mu je majka dala sobu pod krovom u kojoj je mogao mirno
raditi (slikati).
- Jedne noi zapalila se tala i poto je jedan bik ostao unutra Filip ga je
izveo van i postao poznat po svom junatvu.
- Upoznao je illustrissimusa Liepacha plemenitog Kostanjevekog s kojim
se njegova majka druila.
- Majka mu je priala o Liepachu i o njihovom odnosu koji je trajao ve tri
godine.
- eljela je od Filipa da napravi njen portret i on je poeo da je slika.
- U poetku joj se portret sviao, ali kako je Filip dalje slikao i otkrivao
ono ispod maske kakvu je nosila njegova majka, ona je postajala
nervozna, nije dolazila na vrijeme i na kraju mu je rekla da je sramotno
to na koji nain on gleda svoju majku.
- On je zatim odustao od slikanja.
- Saznajemo neke pojedinosti iz ivota Liepacha plemenitog
Kostanjevekog.
- Jednog dana stari Liepach priredio je sveanost na koju je i Filip bio
pozvan, a i gospoa Ksenija kasirica Kod Krune.
- Zanimala ga je ta ena za koju je uo da je napravila puno skandala i
zla u ivotu.
- Njen nadimak je bio Boboka i kako je upropastila puno ljudi,
a meu njima je i Baloanski kojem se smilovala, on je ivio kod nje i
ona se brinula za njega.
- Saznajemo tajne iz Bobokinog ivota i iz ivota Vladimira Baloanskog.
- Filip je puno vremena provodio sa Bobokom i svuda s njom iao.
- Jednog dana doao je Sergije Kirilovi Kyriales, grk sa Kavkaza koji je
puno toga u ivotu proivio.
- Prema njemu je Filip osjeao neki strah i nelagodu, bojao ga se, mislio
je da je slabiji od njega.
- Kyriales je posjedovao spram Filipa neku neshvatljivu superiornost.
- Kad god bi se Filip uputio u raspravu s njim uvijek je Kyriales izaao kao
pobjednik.
- Kyriales je kritizirao i Filipovo slikarstvo.
- Kad je Kyriales otiao, poslije se saznalo da se ubio.
- Filipa je tada jednog dana Boboka zamolila da joj posudi novaca da bi
mogla otputovati.
- Te su se veeri trebali sastati u njegovoj kui, ali ona nije dola ve je
doao Baloanski koji je rekao da Boboka nikud ne putuje.
- Pokazao je Filipu nekakav raun govorei da je to Boboka napisala.
- Filip je na papiru primijetio krv i kad je bolje priao Baloanskom
primijetio je da je on sav krvav.
- Baloanski je tada izjurio van iz sobe.
- Filip je potrao za njim, ali ga nije stigao pa je otiao kod Boboke.
- Nju je naao kako lei sva u krvi na krevetu.
- Baloanski joj je prerezao grkljan.
Analiza djela:
Poetak
Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godinenije ga zapravo bilo u ovom
zakutku, a znao je jo uvijek sve kako dolazi:i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom
ispranajednokatnica na dnu mranog drvoreda, Meduzina glava od sadre nadtekim, okovanim hrastovim
vratima, i hladna kvaka. Dvadeset i tri godinesu prole od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao
izgubljeni sin:sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri
noi pio i lumpao sa enama i kelnericama, a onda se vratio i naaozakljuana vrata i ostao na ulici, te
otada ivi na ulici ve mnogo godina,a nita se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim
zakljuanimvratima, i kao i onog jutra imao je osjeaj hladnog, gvozdenog dodira teteke, masivne kvake u
koljci svoga dana: i znao je kako e ta vrata biti
teka pod njegovom rukom i znao je kako se lie mie u kronjamakestenova i uo je jednu lastavicu kako
je prhnula iznad njegove glave,a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav adav, umoran,neispavan,

osjeajui kako mu neto plazi oko okovratnika: po svoj prilicistjenica. Nikada nee zaboraviti onog mranog
svitanja i one pijane,posljednje, tree noi i onog sivog jutra - dok ivi.
Tako ve prvi taktovi, zahvaljujui onoj intimnoj koheziji koja proimasvaki veliki tekst, neposredno, prirodno
najavljuju osnovnu intonacijuknjige. Ostvaren je, na samom poetku, pripovjedaki ritam sjeanja
iobnavljanja prolosti i sadanjosti, tenja da se stvari iznesu onako kakosu se zaista dogodile, i prikae
njihovo djelovanje u vremenu.To jedan ovjek nosi na sebi, u sebi, svu svoju prolost, a vraa se natragda s
njom raskrsti, razrauna, konano i neopozivo, na licu mjesta,na popritu svojih djejih razdora, s
akterima nekadanjih i sadanjihmuenja i sumnja. Sve je poelo tu, pred ovim isto ovako
zatvorenimvratima, a ta je njihova zatvorenost, kao i danas, kao i onda, imala svojuprethistoriju, i sve je to
mrano, neuhvatljivo, i sve je to isprepleteno,i sve je to neprestano prisutno u ovjeku; a ovakav povratak
ima snaguda bivim dogaajima dade jo jednu potpuniju, bolniju, proieniju
oevidnost od one koju su imali u stvarnosti. Onaj koji te osjeaje nosiodaje svoj stav, njegova je
doivljajnost izraena posebnom senzibilnoukoja je zatreperila pri ovom vraanju u prolost. Zakutak
odaje afektivan
stav prema gradu njegova djetinjstva; truli slinavi krovovi, siva, vjetromisprana jednokatnica, mrani
drvored, Meduzina glava od sadre nadtekim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka, sve to, i ono
toslijedi, mobilizira slikarsku i uope psihiku osjetljivost glavnog junaka.I sve e to postati upravo
simbolino za junakov svijet. Jer je taj junak
(o kako je on malo junak, i kako bi, to i sam osjea, mnogo bolje bilo reislabi!) nosilac radnje, zapravo
arina toka tj. sjecite svih dotadanjih a sad i novih sukoba i nemira.

Djetinjstvo
O djetinjstvu su govorili i Proust i Rilke. Rilke je napisao: To sublimno, duboko problematino, nepoznato,
tajnovito djeje u nama lei dubokopokopano u tmini naih vlastitih frojdovskih kompleksa, i to
boleivosjeanje i skoro perverzno boravljenje u prostorima mrtvog djetinjstvajedan je od jakih nagona za
usporavanjem brze prolaznosti svega naegau nama.
Iz perspektive Povratak Filipa Latinovicza izgleda kao
prustovsko-rilkeovska scena:
Klei Filip u polumraku i potpuno je sam u sebi, samo se izvana uju koraci prolaznika od duda do plota, od
plota do zida, uza zid pokraj prvog prozora i preko ljebastog kanala, u kome je gnjila zelenkastomasna voda
puna slame i pahuljice od ivadi. Zagledao se Filip u taj kanal pod drvenim mostiem, pun slame, smea i
pahuljica od ivadi, a jedna mala ladica od novinskog papira, ta draga djeja pustolovna korablja, zapela je o
ciglu, sva mokra i namoena, pred potonuem. Sagnuo se Filip da podigne svoju malu brodolomnu djeju
ladicu iz smrdljive lokve nad kojom je toliko sati prosanjao o dalekim moreplovcima, ali mu se to ve u isti
tren uinilo preglupim: tako je stao pred trafikantiin prozor i zagledavi se u one mrlje na musavom staklu
ostao je nepomino, dugo.
Napisati takvu povijest, povijest jednog razdrtog, nemirnog,neobinim stravama i groznicama ispretrzanog
djetinjstva; prikazati je u
vidu ispovijedi jedne posebne senzibilnosti koja nije literarna nego je prijesvega likovna, to je osnovna
obaveza i formula ove knjige.
Simbolika povratka:
Dramatina toka u kojoj roman poinje jest superiorno odabranakoincidencija meusobno suprotstavljenih
junakovih nemira:
povratak fiziki i povratak psihiki, potraga za izgubljenim vremenom i zasvjeinom prvih emocija (koje
preteno i nisu emocije nego psihiketraume), neobian moment sumnje u vlastitu linost i u
vlastitestvaralake sposobnosti, i u isto vrijeme duboka svijest o tome kako bizapravo trebalo slikati; a to
dalje, u krajnjoj liniji, za junaka ovogpovratka znai: kako bi trebalo poivjeti pa da ivot bude
cjelovit,smislom ispunjen, aktivan proces. Povratak je i zamiljen tako; bar ga jejunak ostvario u toj namjeri:
Filip je negdje u dalekoj mladosti ostao naulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina, a nita se nije
promijenilouglavnom. Stoga je taj povratak zamiljen kao predah, kao ispunjenjeodisejske potrebe da se
lutalac vrati polazitu i da ostvari najveu radostovjeka: da ugleda sivkastu zastavu dima nad vlastitim
ognjitem iponovo zauje davne zvuke djetinjstva. Toj romantinoj potrebi prinosiFilip rtvu u asu povratka:
osjetiti se doma, outjeti negdje vrsto tlopod nogama, uroniti u simbole koji su i nai i opi (ili bar iri od
naihlinih), to je enja Filipova.
Problem romana:
Tenja njegova da u vlastitoj prolosti nae neka uporita, neke proplankena kojima se moe predahnuti,
vrste toke sa kojih se moe krenutidalje, ta se tenja pokazuje kao jalova himera: bez uporita u
svojojprolosti, bez uporita u svojoj umjetnosti, bez uporita u svojoj okolini(i onoj koju je ostavio i ovoj u
koju se vratio, odnosno u kojoj sepovratkom zatekao). Filip u poetku ne uspijeva ostvariti ni jedan dodir,ni
jednu komunikaciju; ali je ta njegova kriza, to uporno pruanje ruku zaosloncem i lutanje pogleda za
putokazom ljudska drama najvieg napona;a upravo je u njoj potrebno gledati osnovni problem romana.
Knjiga sastavljena od udesnih svojstava rijei, kretanja, mirisa, zvukova:
Ogenj! ta stara, zaboravljena rije probudila je u Filipu jaki osjeaj panonske podloge. On ni sam nije znao
zato, ali u taj tren osjetio je neobino jako neku subjektivnu elementarnu pripadnost toj podlozi: osjetio se
doma. Ne kod kue nego doma, u skladu s jezinom podlogom o kojoj je rije. Tako se itava ova knjiga
temelji upravo na udesnim svojstvima pojedinih rijei, kretanja, mirisa, zvukova, pa ak i snova, da u nama
probude i ponovo razvihore itave bujice uspomena i susprezanih nagona.
Smisao traganja za izgubljenim vremenom:
Sve je lapidarno, sve stoji na neem, sve ima svoju podlogu,ukorijenjeno je, sve ima tri dimenzije. ivei
tako ovjek bi sam mogao
postati trodimenzionalan: vratiti se natrag do Euklida, razviti se natrag dostvarnog dodirivanja tvari i sam se
pretvoriti u tvar! To je smisao Filipovihtraganja za izgubljenim vremenom, djetinjstvom i stvarnou,za
podlogom. Takvu istu podlogu traio je, jo ranije, drugi jedan Krleinjunak, doktor Walter iz novele In
extremis:... doktor Walter osjetio je u sebi silnu potrebu da se ogrebe i oisti odsvih svojih neizvjesnosti.
Da stane izvan svega toga van, da se smiri Da samoga sebe vagne. ivot treba da se arhitektonski gradi iz
dana u dan, po nekom odreenom nacrtu. Neka bude taj nacrt fraza, dogma, sveto pismo paragraf, formula,
zlatno tele, evidentna la, neka bude taj plan to mu drago, samo da je podloga! Podlogu treba sebi stvoriti
u ivotu!
Usporedba Filipovog i Flaubertovog posjeta bludnici:
Flaubertov doivljaj:

Konzumiran susret s bludnicom, poetski ostvaren u njegovu Novembru(jednom od najljepih tekstova

Flaubertovih), zapravo je ista romantika.Njemu je javna ena izvor patetine ljubavne strasti, ak simbol
ulneljubavne iskrenosti, drutveni problem on u njoj ne vidi.
Tek kad je legla pokraj mene, izloila je pred mojim oima s ponosom kurtizane, sav sjaj svog mesa. Vidio
sam otkrite njene grudi, tvrde i uvijek napete kao od nekog uzburkanog romorenja, njen trbuh od sedefa s
udubljenim pupkom, njen gipki i greviti trbuh, tako mekan da u nj zagnjuri glavu kao u uzglavlje od tople
svile. Imala je divne bokove, prave enske bokove kojih linije prelazei u okrugli but podsjeaju uvijek u
profilu na ne znam koji gipki i zavodljivi oblik zmije i zloduha; znoj od kojega je njena koa bila vlana, inio
ju je svjeom i ljepljivom, u noi su njene oi sjale upravo strano, a narukvica je od jantara, koju je nosila na
desnoj ruci, zazveketala kad bi se ona uhvatila za drvo od kreveta.

Filipov doivljaj:
Umjesto romantike prikazana je itava jedna ljudska tragika.Filipu je javna ena gruba drutvena istina i, u
isto vrijeme, odvratna
mora jednoga djetinjstva.
U vlanom, kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sunanog ljetnjeg sjaja kao oslijepljen, tapajui u
potpunoj tmini, Filip je kod kurog osvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore, naslone stolica s
prebaenim enskim haljinama, pelargonije na prozorskoj dasci i razglednice na stijenama, a iz neprozirne
tmine pozvao ga je neiji glas da pristupi blie k postelji. Tu obasjana snopom svjetlosti to je padala kroz
maleni kolut na prozornoj ploi, leala je ena, a trbuh joj je bio raskriven, ogroman i sasvim bijel kao svjei
hljeb kada lei na pekarskoj lopati. Samo to, da je taj trbuh ogroman, naduven, mekan, da ima pupak, kao
prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je bila jedina slika to mu je ostala u pameti sasvim ivo i neizbrisivo.
I slikarski je izraena razlika izmeu ova dva dogaaja. Kod Flauberta sveje to svijetlo i isto, nestvarno i
sladunjavo kao tijelo Ingresovih odaliska,a kod Krlee je sve trulo, naduveno i prijesno.
Naruena slikarska vizija svijeta:
I upravo tu gdje misli da proiruje dijapozon doivljavanja i da pojaagovor svojih slika, tu Filip ujedno
odaje tajnu svojih kriza: jer onog asakad sumnja da je boja kadra izraziti sve to nije boja, im hoe boji
dadade samo ono to je njeno, da je ponizi na njenu ulogu u stvarnosti,time je naruio slikarsku viziju
svijeta: no u tome i jest njegova kriza,odnosno tematika ove knjige.
Biljeke o djelu:
Naslov romana i prvih nekoliko reenica upuuje nas na osnovni problem
ovog romana:
Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u svom
zakutku, a znao je jo uvijek kako se dolazi.
Filip, predstavnik modernog beskunitva i odisejskog lutalice, se nakondvadeset i tri godine vraa u
prostore svoga djetinstva i rane mladosti,u svoj blatni panonski zakutak, da u potrazi za izgubljenim
djetinstvompokua nai pozitivnu podlogu, neko vrsto uporite na temelju kojegae uvrstiti svoju
ljudsku i umjetniku egzistenciju. Krlea prustovskiispovijeda Filipovu prolost i tako od te retrospekcije
nastaje ovo Krleinoremek-djelo.
A sve je poelo kod ovog sivog, prljavog prozora one davne listopadske noi s engleskim kojima. Drama
jedne provincionalne trafikantkinje! Gavran koji govori francuski! Bankonote na stolnjaku i ona antipatina
stara baba s crnom perikom! Kakva je ono bila drama? Kakav je ono bio tajanstveni osjet u onoj mranoj
palai? Gdje je ono sve danas i kamo se ono sve rasplinulo kao magla? Stojei uz taj prljavi prozor...
Senzibilnost Filipova prvenstveno je izraena likovno jer je ovdje je rije oneoimpresionistikom slikaru, pa je
njegova doivljajnost odreenakarakterom njegovog vidnog kuta.
Pisac esto razbija kronoloki tok dogaaja koji je i ovako ve subjektivan,ime on pridobiva na dinaminosti
teksta to zahtijeva i paljivije itanje.Kod Filipa se zapravo radi o paklenom simultanizmu
dogaaja,odnosno nastojanju da se obuhvati prostorna i vremenska istovremenostdogaaja. Upravo je taj
simultanitet temeljna slikareva opsesija.Slika se stvara i predstavlja odjednom, a ne postupno. Sve te
Filipoveopsesije - unutarnji nemiri dostiu kulminaciju u trenutku kad onposumnja u svoje umjetnike
vrednote. Sve se u njemu raspada nasastavne dijelove, on se poinje gubiti u mutnim slikama svoje
linosti.
ivot se poeo u Filipu topiti na sastavne dijelove: u njemo je neprekidno rastvorno, analitiko raspadanje
svega poelo da raste sve nemirnije, to je u njemu rastao proces koji se negdje otkinuo na svoje svrhe i
sada se ve dulje vremena sve samo od sebe kree u smjeru rastvaranja. To kontemplativno unitavanje
svega to mu dolazi pod ruku ili pred oko pretvara se polagano u ideju to ga progoni iz dana u dan sve
intenzivnije: pred njegovom vlastitom predodbom o vlastitom subjektivnom ivotu poeo je da nestaje
svaki, pa i najmanji smisao. Njegov vlastiti ivot negdje se otkinuo od svoje podloge i stao pretvarati u
fantom koji nema nikakva razloga da postoji, i to ve prilino dugo traje, a postaje sve tee i sve zamornije.
Razmiljajui o sebi i o svome trajanju, o svojim poecima i meama svoje linosti, Filip se gubio u mutnim
slikama te nikako nije mogao da se snae. Doista, izgledalo je tako kao da kroz nae ruke kulja tui ivot u
toplim opipima, a sve te plohe starih igraaka, svi ti drci napuklog porculana, te pukotine pod jezikom na
rubovima starih aa, i pisama, i kleanja, i trzaji, sve e to biti nita drugo nego odgovaranje na stara i
davno proitana pisma, sjeanje na stare krivnje i muenje nad tuim bezizlaznostima.
Ime i prezime, stanje oko izvjesnog imena i prezimena, to su samo nekakve vanjske, najpovrnije oznake!
Konvencionalne, plitke graanske mjere! Po emu bi on mogao uvjeriti sebe s nekom izvjesnom, izvan

svake sumnje pouzdanom garancijom da on to doista mjeri sebe? Po licu? Pa to se lice potpuno izmjenilo!
Po kretnjama? Te njegove kretnje danas to su kretnje sasvim drugog ovjeka!
/.../
A tu, u prvome planu, odmah ispred sivog i mutnog stakla, gleda u kavanu jedan ovjek, blijed, neispavan,
umoran, prosijed,
s dubokim podonjacima i goruom cigaretom na usni, uzrujan, ispijan, ustreperen, koji pije mlako mlijeko i
razmilja o identitetu vlastitog ja. Taj ovjek sumnja u identitet svog vlastitog ja. Taj ovjek sumnja u
identitet svoje vlastite egzistencije.
/.../
udno! Sjedi takav jedan neodreeni netko u jednom ogledalu, naziva samoga sebe sobom, nosi to
svoje mutno i sasvim nejasno ja u sebi godinama, pui, a gadi mu se puenje, osjea kako mu je muno,
kako ga stee srce, boli glava, /.../ i sve je tako pogodbeno, tako neodreeno, tako udno trepetljivo: biti
subjekt i osjeati identitet svoga subjekta!
Vi, profesorice Benjak, tvrdite u vaoj diplomskoj radnji na stranici 7. da Filipove sumnje i zanose, pa ak i
osvjedoenja da je slikati potrebno i mogue, naprosto isjeckao Grk Kyriales sa ime sa ja i slaem.
No ne slaem se sa Vaom tvrdnjom da je on Dijaboliki lik jer on u toj kostanjevakoj drami po sve
slabie i zbunjene dekadente odigrao presudnu ulogu i kako Vi kaete uzmorao je da razara sve Filipove
zamisli, da mrvi njegove istine i zanose, i da sve Filipove tjelesne i duevne snage atomizira u prainu i
potpuno bezvrijedan pepeo.Kyriales nije diaboliki lik kako ga Vi nazivate, ve je on svojimobjektivizmom,
racionalizmom i vrstom logikom sudova atomizirao ipretvorio u bezvrijedan pepeo Filipov idealizam i
subjektivizam.Istina je da Kyriales ponekad govori demonski, divlje, ali se njega zato nesmije smatrati
demonskom linou, pa prije svega on je obrazovanaosoba, on je dermatolog i oringolog, odnosno lijenik,
a za lijenika seznade da treba biti objektivan, razuman i racionalan.Kyriales ipak ponekad pretjeruje u
svojim zakljucima i poredbama to mumoda i daje negativne atribute, ali u svim tim njegovim
tvrdnjamapostoji pomalo karikirana istina:
ovjek je ivotinja u svojoj pojedinanoj osamljenosti savreno tuna, u prirodi, moglo bi se rei, gotovo
deplasirana! U stadu ivei ve prilino dugo, ovjek je ovjeku ovjek, okrutniji naime od svake druge
zvijeri. Bestidna, laljiva, glupa, zlobna, majmunska zvijer! Najsmijenjija meu ivotinjskim vrstama,
sigurno je majmunska vrsta, a koliko je majmun blii posrednom i loginom ivotu ovjeka?
/.../
Ta zvijer je prodrljivija od hijene jer hijena prederana strvinom pokraj smrdljivog mesa moe da zaspi, dok
ovjek koji se prederao da mu se od sitosti die utroba - jo uvijek dere i, promatrajui oko sebe druge,
gladne, sebi sline ivotinje, oblizuje se zadovoljno.
Pojavom Kyrialesa roman postaje i filozofski jer grk spominje filozofepoput Kanta i Platona te objanjava
njihova uenja. Dalje Kyriales
objanjava aperioritete, posterioritete, on pria o oblicima spoznaje.Objanjava Kantove kategorije vremena
i prostora te se na kraju bavi ilogikom, tonije logikom sudova.
Tko je Filip Latinovicz? - pitanje je koje se namee ve prilikom itanja
prvih stranica romana, a na kraju ove povijesti jednog slikara, ugledamonjega koji je krvav, razderan,
blatan, mokar kao utopljenik utrao uBobokinu sobu gdje je sve bilo krvavo: i posteljina, i jastuci, i
njenasvilena bluza. Oi su joj bile otvorene, te inilo se kao da gleda.Pri samom odreivanju Filipa,
odnosno pri dogovaranju na prethodnopostavljeno pitanje potrebno je naznaiti odrednice Filipova stanja
nerijeeno pitanje tko mu je otac:
Evo, ja sam navrio etrdesetu godinu, a jo ni dan dananji ne znam, tko mi je zapravo otac! itavog sam
se svog djetinstva grizao nad tim pitanjem, moja mladost ostala je razorena zbog te tajne.
/.../
Na, gledajte te svoje slike, ozvolite pogledajte te svoje divne slike, i onda moralizirajte! Tko su ta lica,
odakle su dola ta lica?
/.../
Tko je od tih tipova u toj paklenoj knjizi moj otac ?

Sve sami detalji oko njega: razmoena kifla, cvrkut vrabaca, stara vjetica to die prainu, rano jutro i
umor u lancima prstiju,
u tjemenu, u rukama, u mislima, u svemu. Svi samo detalji i neki neizrecivo teak, neshvatljiv umor.
itavo njegovo djetinstvo, i ne samo djetinstvo, nego i on sam, njegov karakter, sve to je bilo vano u
njemu i u njegovom ivotu, sve je ostalo ozlijeeno od prvih gnjiloa u kojima je nestajao.
Slikati zvukove i mirise je nemogue, a slike su nezamiljive u svojoj savrenoj realizaciji bez zvukova i bez
mirisa!
Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno suvino. emu bi ovim
ljudima bile potrebne slike?
/.../
On prislukuje razgovorima ulinim ve godinama i jo nijednom ni jednog prolaznika nije uo gdje bi
govorio o slikarstvu.

Povratak Filipa Latinovicza predstavlja uski nastavak, produbljenje glembajevsko-klanfarovskog ivota.

Realnost hrvatske provincije,
njeno jadno stanje, bezlino trajanje, nitavilo, propadanje u blatu,osnovni je problem ovog romana. U toj
panpskoj barutini postoje dvadistantna svijeta, tragini svaki na svoj nain. Zdrava, seljaka narodnamasa,
sa kerempuhovskim mentalitetom, gaena i pljakana po svetom zakonu dragog Boga, od njihove
gospode doktora, a gospoda u svojim
trulim kurjama, kronino bolesna, degenerirana, jedva gmiu, spremna da izdahnu. Zaostalost, jednolikost
ivota, propadanje jedne
epohe, jednog doba na zalasku, moto je romana. Glembajevsku klanfarovsku sredinu upoznajemo preko
neoimpresionistikog slikara Filipa Latinovicza.
Krlea kao da nije bio zadovoljan onim to je rekao Leonom Glembajem.elio ga je produbiti, prikazati sve
njegove momente postojanja.Leone je prikazan u zadnjem stadiju, u trenutku njegovog kobnog akta,kada
progovara njegova otrovana krv, u kulminaciji uasa. Filip je jotraginiji lik. Pisac kao da mui svog junaka,
postepeno, sve tee,ne doputa mu da uini svoj fatalni potez, kao spas. Ono to je Leonedoivio u rasponu
jedne noi Filip doivljava korak po korak,u sve snanijem rastu. U gradaciji, od tihog monologa,
snane orkestracije uspomena, do krvavog zavretka.
ena u romanu zauzima posebno mjesto. Nain na koji joj Krlea prilaziveoma je rijedak i izuzetan. U
literaturi ene ili majke predstavljajusvetinje. Pisac kao da rui njihov mit. udno je zato on slika
tolikopokvarenih ena, karaktera. U njihovoj obradi postoje razlike u stupnjupokvarenosti. To su lane dame,
sa sumnjivom prolou, a ispod maskese krije pokvarenost i grabeljivost. Jedino tijelo i tjelesno ini ih
enama.Ovim damama pisac prilazi s najvie mrnje, s najvie gaenja.
Drugi tip ene predstavljaju nesretne, prevarene djevojke, koje su moglei postati neto, ali su ih ljudi izigrali,
odbacili, i one sada ivotare na ulici,u bijednoj krmi prodajui svoja tijela. Postoji u njima neto osjeajno,ali
ih je ivot izopaio i kao takve propadaju.
Svaki karakter predstavlja temu za sebe, pa i one iz salonskog ivotamogle bi biti lik za novi roman. Filip se
kretao u moralno pokvarenomdrutvu, sluao je prazne salonske razgovore.
Ranko Marinkovi -Ruke - zbirka novela
Novelistikom zbirkom Ruke, Marinkovi se afirmirao ne samo kao vrstan novelist, nego njome postaje
europsko antologijsko novelistiko ime. Inae, njegove realistiki strukturirane novele tematiziraju
provincijalni ivot na rodnom otoku, ali predstavljaju i psiholoko analitiku kratku prozu u kojoj se bavi
sukobima u ovjeku i drutvu, otkrivajui u pojedinanim sudbinama kolektivno stanje due.
Ruke
Zbirka novela Ranka Marinkovia Ruke jedna je od najboljih, a svakako i najslavnija i najee pretiskivana
novelistika knjiga jednoga hrvatskog pisca u poslijednih pedest godina. Prvo izdanje, iz 1953. god,
sadravalo je deset novela, ali su dvije od njih naknadno postale sastvani dio romana Kiklop, a jedna je ula
u knjigu novela ranije Marinkovieve fraze. Sadrak zbirke, s osam tekstova, definitivno je oblikovan
1962.god, kada je na uvodno mjesto uvrtena novela Samotni ivot tvoj.
Kada su se pojavile Ruke, Marinkovi je ve bio afirmirani pisac, ali ga je ta knjiga uinila prvim imenom
poslijeratne hrvatske novelistike. Pisana rukom skeptinog intelektualca sklonog raznoj ironiji,
discipliniranog Mediteranca s analitikim nervom i pisca sposobnog da naoko obine, trivijalne teme uzdigne
na univerzalnu razinu, nadasve nenadmanog stilista, ta je umjetnost otvorila u suvremenoj hrvatskoj
knjievnosti nove vidike i postavila joj vrlo visoke kriterije.
Mnogi aspekti Marinkovieve proze, pa i tekstova iz zbirke Ruke, mogu se danas tumeiti u sklopu poetike
postmoderne; npr. metaliterarnost novela Samotni ivot, Aneo i naroito Zagrljaj, u kojoj je autor u prvi
plan doveo stvaralaki in i pievu muku da iz kaosa grae stvori umjetniko djelo. Realistiku podlogu od
koje u svojim novelama uvijek kree, pisac razara brojnim narativnim postupcima - inverzijom slike svijeta,
neuobiajenim spajanjem razliitih anrovskih obrazaca i stilova, impostiranjem likova kao ambivalentnih
karaktera, ironijskim pomakom, groteskom.
Kratki sadraj
ovjek hoda prekrienih ruku na leima. Lijeva se nalazi u naruju desne, spretnije, snanije, pametnije,
ozbiljnije. Tu nastaje dijalog izmeu lijeve i desne ruke. Stalno se svaaju koja je pametnija, korisnija i sl. - Ja
barem znam listati knjigu, a ti ni to ne zna. Ti zna samo drati knjigu dok ja listam. On ita, ja listam, a ti,
kao stalak - dri. U svai je lijeva ruka okrivila desnu da je ubojica, da ju je htjela ubiti: - Ja nisam ubojica!
To bi ti uinila. Uostalom, jednom si ve i pokuala to uiniti, smatra se robom desne ruke: Dok se gola
prostituira u kojekakvim rukovanjima, ja drim tvoju rukavicu, kao rimski rob.
Na kraju dolazi do preobrata prie. ovjek pomiluje rukom djeaka po glavi i kvrcne ga po nosu, mali vrisne
kako ga je ovaj udario. Dolazi djeakov otac... tada se makne i Lijeva. Strelovito se digne i zgrabi Oca za
koulju na prsima. To je drugim rijeima bio mig Desnoj: udri!... Pod sobom ostave krvave otiske na ploniku.

No one se nisu osvrtale... Lijeva ruka je druga strana ljudske linosti, ona je njenija, osjeajnija, iskrenija i
spontanija, ali ima podreenu ulogu. Ona uvijek ima ulogu pomonice, hvataljke, pseudopodija koja mora
potovati zakon jaega. No, u sluaju opasnosti i Njegove ugroenosti one surauju i sposobne su zajediko
nedjelo. U sceni tue s djeakovim ocem one se udruuju ne bi li obranile Njega, ime je naglaena slika
ovjeka kao nedjeljivog stvorenja. Zadnja scena je groteskan prikaz pljuvanja obraza ne bi li oprao ruke od
blata i krvi.
***
Ruke razgovaraju i iznose svoje stavove i miljenja. Rijei su rukama izvor svih nesporazuma. Naravno, ruke
predstavljaju ljude i njihove ivotne poglede odnosno nadzore. Marinkovi se kroz dijalog ruku na poetku
novele volterski ruga ljudskim besmislenim svaama kao da su mala djeca. Jedna drugoj prebacuju da ne
zna pisati, da ne zna itati, slikati. Svaaju se i zaotravaju sukob. Lijeva ruka prebacuje desnoj da je
preuzela in stvaranja. Da je sve ostalo na mislima i rijeima nita se ne bi dogodilo. Ranko Marinkovi se u
noveli pita to je to ast i treba li se pod svaku cijenu fiziki obraunati branei tu ast... Noem ili vatrenim
orujem ovjek produbljuje sukob dovodei ga do fizikog unitenja drugoga.
Ruke ne predstavljaju samo pojedinca. U njima moemo prepoznati narode i drave. Pisac je svjestan
pojavnosti francuske revolucije, Napoleona, Oktobarske revolucije, Hitlera itd. Uvijek je jedna politika opcija
okrivljivala drugu prvo rijeima, a onda djelima, tj. oruanim sukobom. Na kraju novele ruke doivljavaju
udan sukob. U susret im dolazi djeak i djevojica. Djevojica je prola pored desne skrueno, tiho, kao da
je neto skrivila. Namee se misao nije li ta djevojica iz novele predstavnica svih djevojica (ena) koje su
odgajane u poslunosti i potencijalnoj krivnji. Desna ruka (konzervativna, patrijarhalna, tradicionalna koja se
dri obiaja Crkve i obitelji) je pogladila djevojicu dajui nam do znanja da cijeni njezinu poslunost,
skromnost i ednost. Sukob nastaje na lijevoj strani, utz lijevu opciju. Djeak je prkosan kao to su bili i svi
lijevo orijentirani mladii u razliitim revolucionarnim vremenima. Lijeva se alila, kvrcnula je djeaka po
nosu i aljivo zamahnula iznad njegove glave. Pisac je vjeto pokazao da lijevi mogu mladiima oitati
bezazlene lekcije, da su strpljivi s njima i da shvaaju njihovu mladost. to u tom trenutku ini desna?
Pljusnula je djeaka po licu. Kako objasniti postupak postupak desne? Zato je pljusnula djeaka? Znai li to
da desna opcija kanjava neposlunost, da ne trpi drskost i da nema razumijevanja za mlade. Ako je ovog
mladia samo pljusnula, moemo zamisliti kako bi kaznila neposlune starije starije osobe koje sustavno
smiljaju i snuju osvajanje vlasti na bilo koji nain.
Marinkovi je svojim novelistikom opusom izvrio veliki utjecaj na hrvatske umjetnike svoga vremena.
Njegov karakteristian stil prepun ironije, humora i duboke skrivene metaforike oduevljavala je brojne
itatelje i gledatelje koji su mu odobravali, kao i Miljenku Smoji, da hrabro karikira negativne pojavnosti u
drutvu, od Albatrosa 1939. do Never mora 1993.
ovjek bi se trebao, poruuje nam "Viki Voltaire" Marinkovi zagledati u svoje ruke, u svoje djelo i upitati se
jesmo li u stvaralakoj euforiji nanijeli zlo drugom ovjeku. Ima li svaki cilj opravdanje? Pa i Raskoljnikov je u
"ruke" uzeo sjekiru i ubio "Boje stvorenje" Koja je ruka (drei sjekiru) vei krivac, nebitno je na kraju
izvrenog ina. Ruke nisu krive, poruuje nam Marinkovi. Kriv je mozak, odnosno ljudska svijest koja esto
umjesto najvelianstvenijeg osjeaja - ljubavi, bira najnii - strah. A iz straha inimo sve kako bi sami sebi
stvorili pakao.
***
Ruke su pisane u obliku prividnog dijaloga izmeu lijeve i desne ruke koje predstavljaju dvije suprotne
strane ljudske linosti. Time se ukazije na necjelovitost ljudske linosti.
Novela zapoinje maenjem ruku i djeju igru uz pjesmu. No ubrzo se one poinju nadmudrivati i svaati.
Desna se namee zakonom jaega, ona je uvijek glavna i dominantna. Ona je stvarateljica djela u svim
podrujima, spominje se rije Demiurg koja oznaava prema filozofu Platonu naziv za boanskoga tvorca
prirode, graditelja svijeta i ivota na Zemlji. ona na taj nain unaprjeuje ljudski ivot. Ona je jaa, snanija,
pametnija i spretnija. Lijeva joj predbacuje da je nemilosrdna jer nosi oruje i ubija u ratovima, ali i hladno
potpisuje perom smrtnu presudu. Dakle, ona je i stvaratelj i unitavatelj koji bi jednoga dana mogao i
unititi svijet. Ponekad u svojem lukavstvu zna biti i njena, kada Mu (ovjeku) miluje kosu i mazi ga. Lijeva
predbacuje Desnoj njenu surovost kada ju podsjea kako Mu je pomogla u asu krize razrezati ile na ruci, tj.
da izvri samoubojstvo, no to na sreu nije uspjelo.
Lijeva ruka je druga strana ljudske linosti, ona je njenija, osjeajnija, iskrenija i spontanija, ali ima
podreenu ulogu. Ona uvijek ima ulogu pomonice, hvataljke, pseudopodija koja mora potovati zakon
jaega. No, u sluaju opasnosti i Njegove ugroenosti one surauju i sposobne su zajediko nedjelo. U sceni
tue s djeakovim ocem one se udruuju ne bi li obranile Njega, ime je naglaena slika ovjeka kao
nedjeljivog stvorenja. Zadnja scena je groteskan prikaz pljuvanja obraza ne bi li oprao ruke od blata i krvi.
Ruke su On, tj. ovjek i dva razliita pola ovjekove linosti koja se sukobljavaju, ali kada On doe u nevolju,
one predetavljau zajednitvo njegove linosti i djeluju zajedno, kao u tui na kraju kada staju u Njegovu
obranu. Tu nema nikakvih politikih konotacija, ni ljevice ni desnice kao politikog opredjeljenja, ve se radi
o ljudskom karakteru, ije su dvije strane prikazane kroz razliitost ruku.
Mrtve due
Pisac je glavno lice. Deavaju se udni dogaaji pri udnim okolnostima. Neobina je simbolika u kojoj je

vrijeme stalo, npr. "ni kazaljki nema na satu". Pisac se nalazi negdje kraj vode. Noem si je odrezao glavu i
ponaa se kao da je i dalje dua u tijelu. Glava mu slui kao neka lopta u vodi. Ona se gubi i na kraju
nestaje. Kad se probudio pri svjetlu je opazio no zaboden u knjigu. Zakljuio je da je to ipak morao biti on.
Taj no je donio gazdariin pokojni mu pomorac iz Carigrada. Postavlja si pitanje da li ima neto ratnikog u
njemu. eli ga se rijeiti pa razmilja da li da ga zakljua u ormar ili da ga baci kroz prozor. Prisjetio se da je
to gazdariina uspomena. Boji se spavati u njegovoj blizini. Zakljuuje da je slabo zatien od samog sebe.
U dubokom razmiljanju doekao je jutro na prozoru sobe. Gazdarica prolazi kraj sobe i jo sva snena budi
ga. On ju zamoli da uzme veliki no pod isprikom da ga treba bolje osvjetlati. Pisac sam sebi od umora kae:
-Mrtve, mrtve due... Sad legnimo mrtve due.
Mjesto radnje: U sobi
Vrijeme radnje: No
Likovi: Pisac i gazdarica
Tema: Paralelom stvarnosti i mate, ivota i literature, pojaavanje slike apsurda ljudskog poloaja.
Samotni ivot tvoj
Na otok je doplovio biskup. On izjavljuje da voli oblake a ne ene. Dok je ispovjedao ene doivljavao ih je
kao bludnice. Misli su mu bludne. esto se ispovjedao nebu. U mjestu je velika crkvena sveanost, skupilo
se mnogo vjernika. U masi netko se potukao. U zraku se uje lupet bubnja. Biskup je odrao "Molidbu za
magarei rod". Sveenstvo je sjelo za banket. Djeca su ih gaala kameniima. Kad je fratri doao prevarili
su ga da je banket na drugom mjestu. Kad se vratio ustanovio je da je prevaren. U selu ivi Toninka koja
vue za nos sveenstvo, a posebno biskupa, i to na taj nain to nie haljinu pred ljudima i pokazuje biskupu
stranjicu. Nema mjere tako da ju andari trebaju odvesti u andarsku stanicu. Na kraju banketa nali su se i
prosjaci da malo maste brk. Luda Tonka istrgla se i pobjegla tako da je jo mogla nastaviti sa svojim alama.
Naveer je usljedio bal. Pred zoru mnogi su se vratili kuama. Biskup i fratri spavaju. Jedan od njh je pisac i
dugo jo slua kako se psi na ulici kolju oko kostiju to su ostale nakon veeranje gozbe i kako zlosutno tule
u no i laju na mjesec.
Mjesto radnje: Otono mjesto
Vrijeme radnje: Predveerje i no
Likovi: Biskup, fratri, Toninka, andari i narod
Tema: Ironija koja prati izlizane crkvene formule "Mir s tobom!", koja personificira jednu vjeru iju
neozbiljnost shvaa ve i bogosluna aka kola "I sa zrnom soli!". ovjeka preputa vlastitom ljudskom
nespokojstvu. Idila patrijahalnog ivota, ladanjske (seoske) samoe i dokolice raspoznata je u ovoj noveli
kao gruba proza, kao tragina farsa.
Prah
Otoanin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se uspomena na Anu
koju je jo uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog geometra. Sada ive u Splitu.
Laskalo mu je to ga Ana nije zaboravila, ve od njega trai uslugu tj. pomo. eli krstiti sina ali tako da
njezin mu nita ne zna za to. Poslije proitanog pisma Tonko se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage
uspomene i trenuci zajednike ljubavi i odmah se odluio da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci
ga je doekala Ana, za njega jo uvijek vrlo privlana i lijepa, ali i nedostina. U kui su ga lijepo primili i sve
te okolnosti su ga skrhale. Kad se naao sam u sobi pokuao si je oduzeti ivot tako to se je objesio na
konopi na prozor. Apsurd je u tome to su tim konopiem tj. uzicom bila vezana njegova pisma koja mu je
Ana ovom prilikom vratila stavivi ih ispod njegovog jastuka. U kui su uli njegov pad. Dotrali su do njega,
a on im je rekao: - Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se
s vama naalio? He?
Prisutnost ironije, tako drage Marinkoviu, osjea se ve u samom naslovu novele : iluzije o srei i ljubavi
pretvaraju se u prah.U ovoj psiholokoj noveli tema je neuzvraena ljubav i elja za osvetom. Radnja se
dogaa u Splitu i na Visu poslije 2. svjetskog rata.Tonko je bio ludo zaljubljen u Anu (u njenom je opisu vana
simbolika bijele boje, znaka iste, neuprljane ljubavi, kako ju je Tonko zamiljao - moe se vui paralela
simbolike bijele boje s Matoevom novelom Cvijet sa raskra). Ali Ana ga je ostavila i udala se za geometra,
komunistu (Tonko plemeniti Jankin pripada drugom, prolom svijetu). Jedanaest je godina prolo kako je Ana
otila ivjeti u Split, a Tonko je ostao na otoku (vjerojatno na Visu). Kada je stiglo nakon 11 godina Anino
pismo u kojem ga moli da bude krsni kum njezinom sinu, ali to njen mu ne smije znati radi svojih uvjerenja,
Tonko smilja osvetu. Umotava u dar za dijete bombu, ali odustaje od svega. Kad na kraju u Aninoj kui
pokuava izvriti samoubojstvo, umjesto kao tragedija, pria zavrava kao komedija. Simbolika kljua (Tonko
skuplja kljueve) - za njega je klju simbol raja kojim e otkljuati vrata sree i Anine ljubavi.
Mjesto radnje: Dalmatinski otok i Split
Vrijeme radnje: Poslije drugog svjetskog rata
Lica: Tonko Jankin, Lucija, Ana, geometar i sin
Tema: Sav smisao strasti, ekanja i osvete, sitan, zloban, ali ipak bar neki smisao, neka iluzija iivota, rasipa
se u prah koji treba prikriti izgovor bijedne ale.
Aneo

Nikada majstor Albert Knez nije doivio takvo priznanje. Bio je doista knez meu klesarskim obrtnicima; ak
su ga i neki kipari priznavali (to nije mala stvar) i smatrali ga svojim kolegom, a vie puta je s njima i
izlagao svoje granitne i mramorne figure i bio cijenjen i hvaljen od poznavalaca umjetnosti. No ovo
osloboenje jednog srca, to je tu od djetinjstva stajalo vezano na lancu pasje pokornosti, zaputeno i
nepoznato pod tupom maskom jednog blesana koji je lukavstvom nadomjetao sve ostale ljudske osobine,
to je majstor smatrao svojim najveim i konanim djelom.
Klesarski majstor Albert Knez klesao je mnoge anele prema liku svog mladog pomonika Lojza (objanjenje
naslova).
Kratki sadraj
Majstor Albert je, prije nego to ga je shrvala bolest, isklesao velikog anela za svoj grob i eli ga dovriti.
Kako majstor sve vie obolijeva, u njegovoj se glavi raaju sve mranije misli. Boji se da Lojz ne dovri
anela, poinje o njemu razmiljati kao o ovjeku koji mu prieljkuje smrt. Njegova nada sve vie tone u
more mranih misli. Osjea se usamljenim, naputenim, poinje sumljati da mu ena voli Lojza. Jedne noi
ustaje, skupivi zadnje snage i potvruje svoju sumnju. Nakon toga dovrava skulpturu svoga anela i
umire. Aneo je simbol ivotnog stvaralatva pojedinca koje on uva, i eli ga dovriti da ono postane trajna
vrijednost i simbol njegove muke.
Tema novele je odnos ivota i smrti i smrt Alberta Kneza. Umirui majstor doivljava sebe pravim
umjetnikom koji je stvarao umjetnika djela kleui nadgrobne kipove, ali ga slika preljuba njegove druge
ene Fride s mladim pomonikom Lojzom vraa u stvarnost. On shvaa da ga nijedan njegov aneo nastao u
aru umjetnikog stvaranja ne moe spasiti od ivota prepunog strasti koji se unato smrti nastavlja u svojoj
punini. Ironija je da e na majstorovom grobu biti kip anela s likom ovjeka koji e biti sretan zbog njegove
smrti. Zato majstor uklee na rasklopljenu knjigu svog nadgrobnog anela datum i umire.
U ovoj alegorijskoj noveli izreena je opomena ovjeku da se srea uvijek moe preokrenuti u nesreu i ivot
u smrt. Tek ostaje slika mranog dvorita na kraju novele u kojo vie nema staze posute zvijezdama, nego
tek slijepe neispisane nadgrobne ploe koje ekaju svoje vlasnike.
Radnja djela je smjetena u Zagreb, u kuu bolesnog majstora Alberta Kneza, koji umire. S njim ive njegova
druga ena Frida te njegov egrt Lojz.
Pomo pri pisanju
Novela Aneo sloenoga je semantikog znaenja i postavljena je na suprotnostima starost - mladost,
optereenje starosti - smrt - ivot - strast - ljubav. Na tim se suprotnostima gradi idejnotematska osnova o
majstoru klesaru Knezu i mladom, snanom egrtu Lojzu, kojeg majstor naziva "klipan" i majstorovoj drugoj
eni Fridi. Oko te tematske jezgre razvijaju se ostali motivi koji objanjavaju odnose: licemjerje - lojalnost,
obrtnitvo - zanat - umjetnost, fiziologija mladosti - nepotrebnost i usamljenost starosti. Marinkovi je
moderan psiholoko - realistiki pripovjeda.
Autor opisuje mediteranski mikrokozmos smjeten u otonoj izolaciji, analizira ovjeka kao "nesretan sluaj".
Autor esto kombinira ironiju i patetiku, stvara groteskni realizam kao umjetniki postupak koji se ostvaruje
pretjeranim negativnim razoblienjem postojee a neeljene situacije ili zbilje.
Modernost zbirke proizlazi iz autorova interesa za osobnost, za suvremenog ovjeka, interesa za iracionalno
- podsvjesno, prikaza nesklada pojedinca i okoline te elje i realizacije. Otoni svijet prikazan je groteskno
zbog zatajivanja ovjeka, tj. iznosi se jadan status ovjeka u tzv. suvremenom svijetu. Pripovijedanje nije
pravolinijsko, ne donosi realistiku "znanstveno sliku svijeta" ve fragmente - isjeke stvarnosti autor
ironino analizira i propituje, u sve sumnja i svemu se ruga.
Iako djeluje grubo, opisani dogaaj iz ivota majstora klesara Kneza, ciklus ivota i ivljenja uvijek se
nastavlja. Smrt majstora klesara, iako oekivana, uvod je u poetak novog ivota onih koji iza majstora
ostaju.
To je novi ciklus ivota mladog egrta "klipana" Lojza i majstorove ene Fride. Taj novi ciklus autor moralno
ne osuuje jer se oni iskreno brinu o bolesnome majstoru na kraju ivota. Prije tog ciklusa majstor se, u
vrijeme teke bolesti svoje prve ene, takoer zaljubio u novu, mladu enu Fridu.
EDGAR ALLAN POE:
CRNI MAAK
Kratki sadraj:
Pria se o ovjeku, koji je od rane mladosti privren ivotinjama, te ih je uvijek drao u kui, mazio Kasnije
se oenio slinom takvom osobom. Drali su mnogo ljubimaca, meu kojim i crnog maka Plutona. ovjek
se jedne noi vratio pijan i iskopao maku oko. Jednog dana, ne mogavi vie gledati ivotinju, objesi je na
drvo. Te noi bukne mu vatra u kui i jedva se sa enom spasi, a na zidu iznad njegovog kreveta, na zgaritu
pojavi se slika velikog maka. Presele se u trunu staru zgradu radi besparice, a ovjek dovodi kui drugog

crnog maka iz neke krme. Tako ive neko vrijeme, a onda ovjek zapazi mrlju na makovim prsima, koja
ima oblik vjeala. Tako redom, ovjek digne sjekiru na maka, ena ga zaustavi, on digne sjekiru na enu,
ubije ju i zazida ju u podrumu. Nakon toga maak nestaje, i on konano mirno spava. Dolazi policija i ne
otkriva nikakvog traga, ali ovjek lupi o zid, koji je nedavno sagradio, a iznutra se javi cviljenje. Policajci
srue zid, te nau enu i maka.
Analiza glavnog lika:
On je ovjek pomalo nestalne psihe, vjerojatno pod utjecajem alkoholizma, ovjek koji je naglo postao
siromaan i razdraljiv.
Malo po malo se se utapa u svojem vlastitom sve nebuloznijem shvaanju i razmiljanju. Ne mogu rei niti
da ga krivim niti da ga opravdavam.
Kratki sadraj 2:
Pisac zapoinje priom o svom ivotu. Jedina ljubav koju je gajio bila je prema svojoj eni i ivotinjama. Poto
je volio ivotinje imao ih je punu kuu, a posebno od svih volio je crnog maka po imenu Pluton. Kako je bio
sklon raznim porocima, a osobito piu, poeo je svoje neslaganje sa svijetom prenositi na ivotinje
kanjavajui ih. U poetku je maka ostavljao na miru, no nakon jedne od mnogobrojnih orgija iskopao mu je
oko. Sljedee jutro mu je bilo ao, no u jednu ruku bio je sretan jer je napravio neto to je zabranjeno.
Vrijeme je prolazilo, a maak je svojim jednim okom pekao njegovu duu te je zbog toga odluio objesiti
jadnog maka za drvo. Nekoliko sati poslije zapalila mu se kua, a na zidu izgorene kue ukazala mu se
prikaza crnog maka. S vremenom je odluio nai novu maku. Pijui pie u nekoj gostioni ugledao je crno
klupko na bavi ruma koje ga je pratilo sve do kui. Kasnije je poalio svoju odluku jer je upravo taj maak
bio bez jednog oka i bijela crta na njegovom vratu bila je slika i prilika ome vjeala. Ujedno je bio ogavno
umiljat. arko se elio rijeiti i ovog maka, pa tako jednog dana u podrumu uzeo sjekiru i zamahnuo prema
maku. No u tom trenutku na putu se nala njegova ena koja je zavrila upravo onako kako je trebao
zavriti maak, ubijena je. Poto nije mogao le iznijeti na ulicu i lako ga se rijeiti, zakopao ga je u uplji
zid. Nakon nekoliko dana navratila je policija koja je pretraila cijelu kuu i nije nala ba nita.
- Postajui sve vie rob alkohola, junak ove pripovijesti propada i fiziki i psihiki. U stanjima pijanstva, on
zlostavlja i svoju enu i svog mezimca, crnog maka, kojeg jednog dana, razdraen grizodujem
hladnokrvno i okrutno objesi. Od tada se njegove nevolje gomilaju. Izgorila mu je kua, a uza sve to jo
ga podjaruje prisutnost nekog jednookog crnog maka posve slinog njegovom ljubimcu koji ga
neprestano prati kao iva uspomena na poinjeno zlodjelo.
Djelo Crni maak sastavljeno je od niza kratkih pria za koje je sam Poe rekao da prikazuju smjeno
dovedeno do grotesnog, stravu natopljenu u uas; duhovitost pretjeranu do burleske i posebnost
preobraenu u neobinost i mistiku.
Stil pisca:
Mnoge teme i gotovo sav dekor Poeovih pria proizlaze iz konvencija koje su postojale u romantinoj
knjievnosti njegova vremena, naroito u
njenoj gotikoj struji. Gotika se knjievnost koristila interesom romantiara za srednji vijek, folklorom i
egzotikim ugoajima: otuda motivi ruevina, starih kula i dvoraca, podzemnih hodnika i tamnica, kostura,
sablasti i grobova, demona i vampira. Strah i jeza, uas, smrt i ludilo prevladavaju u svim kratkim priama.
Poeve su teme uglavnom
potekle iz njegova osobna iskustva - iz njegovog neobino nesretnog ivota. Zato je Poe jednom prilikom
rekao: Ako se moja djela i temelje na stravi, tvrdim da strava potjee iz moje due, da sam tu stravu crpio
iz njenih zakonitih izvora i uvijek je vodio samo do njena zakonita ishoda.
Mjesto radnje:
Negdje u Americi.
Vrijeme radnje:
19. st.
Sadraj:
Uvod
U samom uvodu Poe priprema itaa na straan dogaaj, koji mnogi nee povjerovati, jer mu u
pripovijedanju ne mogu svjedoiti ni vlastita osjetila. Ve samim uvodom on uspijeva pobuditi u itaa
znatielju kojanee prestati ni u jednom trenutku djela. Piui u prvom licu, Poe elipotvrditi istinitost svoje
prie, dati joj samim iznoenjem detalja da su u stara vremena crne make smatrali preruenim vjeticama,
itatelj moe naslutiti da se taj strani dogaaj o kojem se govorilo u uvodu, odnosi na maka.
Zaplet
Prijateljstvo izmeu glavnog lika i maka trajalo je nekoliko godina, iako se junak mijenjao na gore. Poeo je
prekomjerno piti i postupati grubo prema ivotinjama i eni. Unato svemu potovanje prema Plutonu ga je
spreavalo da ga zlostavlja. No kad se jedne noi vratio sasvim pijan kui priinilo mu se da ga maak
izbjegava. Nakon to ga je epao, Pluton mu je zubima zadao malu ranu, ali dovoljnu da u njemu izazove
demonsko bjesnilo. Izvadio je no i hotimino iskopao maku oko. Iako se nakon toga osjeao krivim i
uasnutim, nije se mogao obuzdati zlom duhu nastranosti, koji ga je tjerao da uniti samog sebe. Tako je
jednog jutra,

sasvim hladnokrvno, stavio maku omu oko vrata i objesio ga o granu drveta u dvoritu. Uinio je to, sa
suzom u oku, jer je znao da ga maak voli. Te ga je noi iz sna probudio povik Vatra!. On, njegova supruga
i sluga uspjeli su izbjei, ali je kua sasvim izgorila. Pisac iracionalnom razmiljanju pokuava nai
povezanost izmeu zadnjeg dogaaja i vjeanja make, no u tome ga spreava racionalno shvaanje
dogaaja. No tada otkriva, na njegovo zaprepatenje, lik maka na jedinom sauvanom zidu kue.
Zakljuuje da je netko iz gomile radoznalih ljudi, koja je na znak uzbune ispunila vrt, vjerojatno odsjekao
ivotinju od stabla i ubacio je kroz otvoreni prozor u kuu. Ruenjem kue, maka se nala u gomilu svjee
buke, te je vapno djelovanjem plamena i amonijaka iz lea, stvorilo portret.
Vrhunac - Ubojstvo
Glavni junak je mjesecima nakon tog dogaaja imao privienja maka i tugovao zbog gubitka ivotinje, sve
dok nije odluio pronai novu. Novi je maak bio crn i velik kao i Pluton, ali se od njega razlikovao po bijeloj
mrlji na prsima. No umjesto da mu bude drago on je osjeao nesklonost prema njemu, iako nije znao zato.
Iz dana u dan odnos prema maku ispunjao se odvratnou i jezom, koja je prelazila u mrnju. Kad je
ustanovio da je i taj maak lien jednog oka i da ona mrlja na prsima ima oblik vjeala, vie se nije mogao
suzdrati, poeo je iskazivati bijes na enu i polagano ludjeti. Pod takvim pritiskom jednog dana dok je radio
u podrumu, izazvao ga je maak skoivi i zamalo ga oborivi. Podigao je sjekiru i bez razmiljanja je
usmjerio na maka. Njegova je ena zaustavljanjem sjekire izazvala u njemu neto demonsko. Maknuo joj je
ruku i zabio joj sjekiru u mozak. Ona je bez glasa pala mrtva.
Rasplet - Skrivanje ubojstva
Nakon to je uinio to strano djelo, prihvatio se zadatka da sakrije truplo. Svata mu se vrtjelo u glavi.
Najprije je elio sasjei truplo na sitne djelove i unititi ih vatrom, kasnije pokopati ga u podrumu, razmiljao
je da ga baci u zdenac u dvoritu ili da ga spremi kao robu i pozove nosaa. Na kraju je odluio tijelo zazidati
u zidine podruma, na mjestu gdje je bila ispupenje uzrokovano lanim dimnjakom.
Zavretak
Nakon to su prola dva dana, a maka nije nigdje bilo, poeo se ponovno osjeati slobodnim ovjekom,
kakav je bio prije no to je objesio Plutona. Grijeh stranog ina tek ga je malo uznemiravao. Dolo je do
pretrage i ispitivanja, i sve bi ostalo neotkriveno, da nije morao toliko likovati svojom ''genijalnom'' idejom:
Ovi zidovi - zar odlazite, gospodo? - ovi su zidovi vrlo masivno
graeni. Tu sam, iz puke bjesomunosti razmetanja, snano pokucao bambusovim tapom koji sam drao u
ruci, tono po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao le moje roene supruge.

JEROME DAVID SALINGER:

LOVAC U ITU

Analiza glavnog lika:

Lik Holdena prikazan je kao lik prosjenog tinejdera. On ima svojeprobleme i gleda na svijet na svoj nain.
Pomalo je problematian.
Pokazuje znakove razumnosti ali misli da mu svijet ne moe pruiti onoto on eli. U biti nije lo. esto bjei
od problema i uplie se u
svakodnevne gluposti. Rekao bih da je on jedan prosjean tinejder sasvojim vlastitim problemima i
vlastitim vienjem svijeta. Izgubljen je i nezna to trai tako da je podosta podloan raznim glupostima.
ivot lika:
Iz romana moemo zakljuiti da je Holden rastao u relativno dobrimuvjetima ivota. Otac mu je bio pravnik i
prema njegovim rijeima mlatiodosta love. Imao je sestru i brau. Problemi poinju smru njegovog
brataAlleja to je vjerojatno i uzrok njegovog tmurnog pogleda na svijet i ljude.Vidimo da on nije lo ali ba
zbog toga to je izgubljen i ne zna to hoe akritizira sve ivo postaje problematian, te ga neprestano
izbacuju iz kolato njegovim roditaljima stvara poprilina muke. Zadnja kola koju jeHolden pohaao bila je
kola u Pecnayu. Svi su je hvalili ali on je u njojvidio samo licemjere. I tako je pao godinu i bio iskljuen iz
kole.
Roditeljima je bilo upueno pismo da je izbaen. Holden se je trebaovratiti kui u srijedu. Kad je na kraju
sagledao sve svoje prijatelje i svojivot, odluio je da ode odmah iz Pecnaya i provede ostatke vremana
(dosrijede) u New Yorku, jer ga je Pecney umarao opet pogreka. Otiao jeu New York ali sve to je uspio
napraviti je to da je potroio brdo novaca,bio pretuen, pijan, upustio se u sve i svata te se posvaao sa
nekimsvojim prijateljima. Na kraju ga je samoa svladala te se zaputio svojojmlaoj sestri kui u nadi da ga
roditelji nee uhvatiti, uostalom bilo mu jesvejedno. Holden zapravo nikad od Allijeve smrti nije bio pravo
sretan.Otiao je da bude jo do srijede kod svog nastavnika a on mu je podijelioneke savijete, da se trgne i
odlui to eli od ivota. Doao je jo jedan ok za Holdena njegov bivi nastavnik se pokazao kao
perverznjakuasno i to ga je jo vie zbunilo. Razmiljao je da pobjegne od svega u
neku zabit. Njegova sestra mu je poremetila planove jer je htjela poi snjim tako da su se posvaali oko toga
i Holden joj je obeao da nikudanee ii mislim da je shvatila kako je to besmisleno. I sada dolazitrenutak
kada je Holden osjetio neku toplinu u svome srcu kada je vidiosvoju sestru kako se vrti na vrtuljku htio je
vikati od sree. Na kraju sevratio kui i sada opet mora u novu kolu on ni sam ne zna to da misli osvemu
tome Da li je postao razboritiji obogaen ovim iskustvom tkozna priekajmo lovca u kukuruzu.
Simbolika naslova:
Zamislimo lovca kako lovi zeca a nalazi se u itu. Zec je malen i lovac gavjerojatno nikada nee uloviti. Tako
je i sa Holdenom on trai neto, a nisam ne zna to a to je tako nedostino trai smisao ivota
izgubljenje nita mu se ne svia na kraju pronalazi sreu u svojoj sestriPheobe da li je sada naao ono
to trai?
Mjesto radnje:
Opisuju se razliiti dogaaji koje je Holden doivio na razliitim mjestima(od New Yorka do njegove kue), no
on sve to zapravo govori u bolnici.
Vrijeme radnje:
Predboino vrijeme
Tema:
ivot Holdena Caufielda
O djelu:
Kroz priu postupno saznajemo o njegovu ivotu, obitelji, prijateljima,uiteljima i ljubavima. Holden je dijete
dobrostojeih roditelja, ima starijegbrata D.B.-a koji je uspjean u Hollywoodu i mlau sestru Phoebe kojuvoli
vie nego ikoga drugoga. Mlai brat Allie je umro od leukemije to jejako utjecalo na Holdena jer je bio jako
vezan uz njega.
Holden je izbaen iz tri kole. Na kraju ga izbacuju i iz kole Pencey Prep,zbog nerada i neuspjeha. Iz kole je
trebao otii poetkom boinihpraznika, u srijedu, no on odluuje otii ve u subotu, nakon posjetaprofesoru
iz povijesti i tunjave s cimerom Stradlaterom.
Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kui nego u hotel u New Yorku. Tuse suoava s nonim ivotom: s
taksijima, turistima, barovima i sl., ak i sprostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susree bivu djevojku
Sally koja
ga nikako ne moe shvatiti. Takoer posjeuje svoju malu sestru Phoebe.Spreman je otii na zapad, ali se
prije toga eli oprostiti sa sestrom. Onaeli poi s njim pa se oni posvaaju. Nakon svae oni odlaze u
zoolokivrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i sreu.Tim prizorom zavrava

Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasnoizraava o oekivanjima o budunosti i mogunosti

prilagoavanja svijetu.
U romanu se mnogo panje posveuje Holdenovom unutarnjem monologu,njegovim razmiljanjima o ivotu,
svijetu, ljudima koji ga okruuju,budunosti... Vrlo su izraeni njegovi osjeaji prema obitelji,
koli,prijateljima i sestri Phoebe koju voli vie od svega.
Holden ne zapoinje priu uobiajenim dugakim uvodom s mnogo opisa ve samo napominje neke vane
injenice koje su vane da se razumije nadolazea radnja.
Ve na samom poetku romana Holden napominje da ta pria nijeautobiografija u pravom smisli rijei:"Ako
ve zaista elite da vam priam o sebi, prva stvar koju ete vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio,
kakvo je bilo moje glupo djetinjstvo, ime su se bavili moji roditelji prije nego sam doao na svijet i sve ono
uobiajeno davidkoperfildsko sranje, ali ja nekako nisam raspoloen da se uputam u te stvari. Osim toga,
nije mi ni na kraj pameti da vam sad ovdje priam itavu svoju autobiografiju ili neto slino."
Holden nam na poetku objanjava kako se zapravo naao u bolnici:"Priat u vam samo o onoj ludnici kroz
koju sam proao tamo oko prolog Boia, upravo prije nego sam neto kao iznuo, pa su me dogurali
ovamo da se malo smirim."
Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku ubolnici:
"S druge strane, porastao sam u toku prole godine esnaest i pol centimetara. Tako sam ustvari i dobio
tuberkulozu i morao doi ovamo na sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inae sam posve zdrav."
Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. Jako ihvoli i priznaje da mu se teko vratiti
kui nakon to je izbaen iz kole.Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi:
"...a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po komadu kad bih pokuao da kaem
neto poblie o njihovom privatnom ivotu. To su dobri, fini ljudi i sve ne kaem nita ali zaista su preko
svake mjere osjetljivi."
Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja:
"Od smrti mog brata Allieja ona nije ba naroito zdrava. Strano je nervozna."
Allie je bio Holdenov mlai brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bioje Holdenov uzor. Holden o njemu
govori pun ponosa.
"Bio je dvije godine mlai od mene ali zato valjda pedeset puta inteligentniji. Bio je fantastino inteligentan.
Njegovi nastavnici stalno su pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu djeaka kao to
je Allie. Stvar, meutim, nije bila samo u tome da je bio najinteligentniji lan obitelji. Bio je i najbojli, na
mnogo naina. Nije se nikad ljutio ni na koga. Openito se smatra da se riokosi ljudi veoma lako raspale, ali
Allie se nikada nije raspalio, a imao je izrazito riu kosu."
Holdenu je takoer vana njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samonajbolje stvari. Nakon to je napustio
kolu, ponekad mu padne na pametda nazove svoju sestru, ali se boje da mu se ne jave roditelji.
Holden se stalno usporeuje sa Phoebe i Alliem. esto govori za sebe daje glup i lud. Tvrdi da je u cijeloj
obitelji jedini neuspjean.
"Trebalo bi da je vidite. U ivotu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojicu. Zaista je bistra. Hou da kaem,
otkad je pola u kolu, imala je uvijek odline ocjene iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj
porodici. Moj brat D.B. je pisac i sve to god hoete, a moj drugi brat Allie, onaj koji je umro, bio je pravi
mudrac. Ja sam jedini koji je zaista tup."
Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i JaneGallagher. Za Stradletera kae da
je pametan i dobar ovjek, ali da jeveliki enskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog,
alimu je svejedno nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova dragaprijateljica, ak i tajna ljubav. Na toj je
djevojci sve volio, ak i njen nainkartanja. Spominje ju kroz cijeli roman.
Holden mnogo govori o svojim razmiljanjima, ali o izgledu vrlo malo."esto govorim "ljudi moji", prilino
esto. Dijelom zato to mi je rijnik vrlo siromaan, a dijelom zato to se ponekad ponaam kao da sam
mlai nego to jesam. Sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponaam kao da imam svega trinaest godina.
To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u kosi imam dosta sijedih vlasi."
U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo lae. To potvruje icitatom:
"Samo da prestanem lagati. Kad jednom ponem, u stanju sam lagati satima."
Holden openito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inaepotpuno nevanih tema, npr. kako se
drati s djevojkom za ruke. Takoerse esto susree s temama koje voli prokomentirati. esto poinje
govorito neemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s poetnomtvrdnjom, a onda se vraa na
prijanju temu, podsjeajui itatelja gdje jestao. Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam da ta
nesigurnost proistjee iz neprestane usporedbe s Allijem, koji je bio jako pametan.

U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Moda se ini neprikladnim,no on je itekako toan. U cijelom
se romanu govori o Holdenovim eljama,o onome to voli ili ne voli. Tako je Holden jednom priao Phoebe o
tometo bi elio postati. Rekao je da eli biti lovac u itu, ali takav lovackojemu bi bila dunost da lovi malu
djecu koja se sluajno zatravaju uprovaliju. To je povezano sa pjesmom "Ako netko sretne nekog dok
kroznito ide" pa je tako nastao ovaj lovac u itu.
Radnja ovog romana ne tee kronoloki nego ovisi o subjektivnim doivljajima lika, a tijek se radnje prekida
razmiljanjima i monolozima. Pisano je argonom mlade generacije. Holden koristi mnoto potapalica i
fraza, npr. "to jest jest, bilo je oito da se doista osjea bijedno to me
morao sruiti. Zato sam navio staru plou. Rekao sam mu da
sam pravi pravcati degenerik i sve to uz to ide."
esto je taj argon posluio za unos humora u tekst: "Poeo sam kicati one tri vjetice za susjednim
stolom."
Holden takoer koristi ironine usporedbe, npr. "Plesati sa starom Marty bilo je isto kao vui Kip slobode za
sobom po podu." Tom usporedbom je elio rei da Marty ne zna plesati, ali je to uinio na prilino smijean
nain
i mislim da nema osobe koja nije shvatila znaenje te usporedbe.Holden sve ljude o kojima govori naziva
"stari", bez obzira na njihove
godine. Iako i sam koristi mnoge psovke, ne slae se s njima, pa ih tako pokuava izbrisati sa zidova u koli
koju Phoebe pohaa.
"Lovac u itu" je moderan roman, iji je stil neoubiajen u odnosu nadruga djela u kolskoj lektiri. Nain
opisivanja i razmiljanja u prvom licuje jednostavan i blizak je mladoj generaciji. Nije zamoran jer nema
mnogo
dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i potie nas daitamo dalje. Takoer nam daje
odgovore na mnoga pitanja koja mladipostavljaju o svijetu oko nas. Tako je Holden dobio odgovore na
pitanjazato netko umire mlad, kako pronai ljubav, probao je cigarete i alkohol,a dobio je i odgovor na
pitanje zato se mora ii u kolu. To su sve pitanjao kojima bi se moglo raspravljati. Nije dobio odgovor na
jedno jedinotipino djeje pitanje Kamo odlaze patke kad se zaledi jezero u Central parku?
SOFOKLO:

ANTIGONA

Biljeke o piscu:
Sofoklo se rodio oko 496. godine p.K. a umro je 406. g. p.K. Napisao je 123 drame, a od njih se sauvalo
samo 7 i to:
Antigona, Kralj Edip, Filoklet, Elektra, Edip na Kolonu i Trahinjanke. Bogovi ga kao pisca nisu zanimali, iako je
bio religiozan tradicionalista. Istinu o ivotu traio je u ljudima i meuljudskim odnosima. Sofoklo je pojaao
dramsku radnju tako to je uveo 3. glumca.
Vrsta djela:
Drama, tragedija
Mjesto radnje:
Teba
Vrijeme radnje:
V. stoljee
Tema:
Sukobljavanje Bojih i ljudskih zakona
Kratki sadraj:
Prvi in
Poslije smrti Polinika i Eteokla, koji su poginuli u meusobnom sukobu, vlast u Tebi preuzima njihov ujak
Kreont. On je zabranio da se Polinikovo tijelo pokopa, jer je Polinik izdao domovinu, borio se protiv nje. Onaj
tko prekri tu zapovijed bit e kanjen, i to smru.
Drugi in
Dolazi straar i donosi lou vijest da je netko prekrio zapovijed i pokopao Polinika. Straar dovodi krivca za
to djelo, Antigonu.
Trei in

Kreont ju zbog tog ina osuuje na smrt. Kreont i Antigona se suprostavljaju jedno drugom u nepomirljivom
sukobu.
Antigona objanjava za to se ona bori, za Boji zakon, ali mo je na strani novog vladara i Antigona mora
umrijeti s Ismenom, sestrom,
koja joj se sad pridruila.
etvrti in
Antigonin zarunik, Hemon, trai od oca Kreonta milost za Antigonu. Sva ta Hemonova preklinjanja nisu
uspjela. Antigonu e za kaznu ivu pokopati.
Peti in
Tu poinje njezina tualjka. Ona zajedno sa zborom oplakuje svoj ivot, kojem je uskraena udaja. Antigona
zavrava tualjku saeto,
obrazloenim opravdanjem.
esti in
Tiresije, prorok, dolazi i objavljuje da je Kreont zabranjujui sahranu, okaljao sebe i svoj grad. Ali i tada
Kreont odbija da odstupi.
Jedino pred prijetnjom nesree on urno, ali uzaludno mijenja odluku da Antigonu oslobodi.
Sedmi in
Hemon dolazi u zatvor, nalazi Antigonu mrtvu i sam se ubija. Euridika, Kreontova ena, umire im je saznala
za sinovo samoubojstvo.
I tako Kreont ostaje sam kao puka sjena.
Analiza likova:
Antigona
Vrlo hrabra, odgovorna, ali ipak i osjetljiva i vrlo ranjiva. Izuzetna osoba koja i danas moe posluiti kao
primjer ljudske savjesti i odgovornosti.
Kreont
Okrutan ovjek koji zastupa samo zakon bez obzira na osjeaje i ljudskost.
Hemon
Sin Kreontov, koji je bio razapet izmeu ljubavi prema Antigoni i tovanja prema ocu. Ali ljubav je nadvladala
tovanje.
Mjesto radnje:
Atena
Vrijeme radnje:
Oko petog stoljea prije Krista
Ideja:
Treba potovati one zakone koji ne ugroavaju ljudski moral i ljudsko dostojanstvo.
Kratki sadraj:
Edip, kralj Tebe, je imao dvije keri i dva sina; Antigonu i Ismenu, i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je
ubio oca i oenio svoju majku, Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim.
Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvaali oko vlasti. Eteoklo se udruio s Kreontom - svojim
stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali je on bacio prokletstvo na
obojicu. Polinik se udruio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli.
Kreont je poasno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato to je izdao
svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je dola u Tebu i odluila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio.
Pokuala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila
pomoi. Oko tijela su stajali straari, ali su Bogovi odluili pomoi Antigoni, te su podigli oluju. Straari nisu
nita vidjeli i Antigona je
pokopala brata. Ali tek to ga je pokopala oluja je prestala i straari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu
ona je hrabro priznala i rekla mu da nije poinila zloin nego pobono djelo, te ako se po svjetskim zakonima
pobonost kanjava ona se ne boji smrti ve ezne za njom. Kreont se na te rijei jo vie naljutio te je
odluio osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala
Kreonta da je priznala nepoinjeno djelo.
Antigona ne eli rtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, elei joj pomoi, poziva i na Antigoninog
zarunika Hamona - Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slae s njim, ali Kreont se ne
obazire na to. Kae Hamonu da mu Antigona nee biti ena, a ovaj mu odvraa da nee ni umrijeti sama.

Kreont odluuje da Antigona nee umrijeti, ali nee ni ivjeti u svijetu ivih, te ju zazida u kraljevsku
grobnicu. Nakon to odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kae mu da mora pokopati Polinika i
pustiti Antigonu jer e inae prekriti Boje zakone, te e to izazvati jo smrti u njegovoj obitelji. Kreont se
ipak odlui pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi svean pogreb Poliniku,ali kada doe osloboditi
Antigonu nae ju objeenu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokua ga ubiti, ali ne uspije, te
poini samoubojstvo. Njegova majka Euridika poini samoubojstvo od alosti za njim, a Kreont ostavljen sam
pone se kajati i moliti Bogove da mu podaresmrt.
Likovi:
Antigona i Ismena - Edipove keri
Kreont - njihov ujak
Euridika - Kreontova ena
Heman - Kreontov sin
Tiresija - Prorok
Straari, glasnici, zbor
Analiza likova:
Antigona je odluna i hrabra ena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti. Ni u jednom
trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga to je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napada
na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako
hrabra, ali joj je ipak odana i eli umrijeti
s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odluan, te dri svoju rije. Neizmjerno voli Antigonu i to
dokazuje time to umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne slua miljenje drugih ljudi,
ve ini samo ono to on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on dri svoju rije i ini ono
to je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U dui je ipak samo ovjek, i
to dokazuje na kraju drame pjevajui tualjku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje ene i svoga sina.

Sukobi:
U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva drave i zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni
Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se Kreont ogrijeio i o Boje zakone postoji i sukob
izmeu Bogova i Kreonta, a budui da su Bogovi svemoni, tu gubitnik mora biti Kreont.
Kratki sadraj:
I in
Antigona moli svoju sestru Ismenu da zajdno pokopaju svoga brataPolinika koji bijae zbog napada na grad i
svog brata osuen da se nesmije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna srbe i ljuta zbogIsmene koja
odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu eliostvariti svoj cilj.
II in
Kreont se kao novi kralj zaklinje svome narodu da e mu biti vjerante da ga nee nikada iznevjeriti, ali u to
vrijeme stie straar koji jakouznemiren priopava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipakzakopan.
Ljutit Kreont okrivljuje straara da je primio mito i zapovijedada nae pravog krivca ili e inae umrijeti
stranom smru.
III in
Dolazi straar vodei Antigonu kao krivca. Ispriavi Kreontu kako jeotkrio Antigonu straar odlazi, a Kreont
vidno uzbuen zapita Antigonuzato je to uinila iako je znala za zapovijed te posla jednog od svojihljudi da
dovedu Ismenu te da i nju osude na smrt. Antigona zapoinjepriu o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajui
svog brata.U to vrijeme dolazi Ismena koja eli zajedno s Antigonom biti osuenana smrt, ali je Antigona
odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreontada oslobodi Antigonu kao zarunicu svog sina, no on to
odbija.
IV in
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopavajui ocu da se bjegovnarod ne slae s njegovom odlukom te ga
moli da oslobodi Antigonu.
Kreont uvrijeen okrivljuje svog sina da je rob jedne ene te obeavada e Antigonu ubiti pred njegovim
oima, no Hemon iznenaen oevimponaanjem odlazi pun srbe u nadi da e nekako osloboditi
Antigonu.Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona e biti iva zazidana u kulusvog doma.
V in
Antigona odlazi u smrt poput boice, osuujui ljudsku nepravdu,ali i ponosna zbog svog ina govori o svijim
roditeljima i brai kojima
e se uskoro pridruiti.
VI in

Do Kreonta dolazi Tiresija, vra koji priopava da bogovi nisu primilinjegovu rtvu zbbog Kreontova naloga
da se Antigonin brat ne smijepokopati i da e zbog toga na njegovu obitelj doi strana nesrea.Kreont
govori starcu da lae i nee ponititi nalog i zbog toga ovaj nanjega alje kletvu. Sav uplaen Kreont ipak
poputa te u dogovoru sasvojim zborovoom obeava da e osloboditi Antigonu i pokopati njenogbrata, ali u
najveoj tajnosti.
VII in
Glasnik izgovara tunu vijest o smrti Hemanovoj. U to vrijeme dolaziEuridika te uvi vijest odlazi ne
izgovarivi niti jednu rije. Tada glasnikispria kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreont zakopao
Polinika,poao je osloboditi Antigonu. Doavi do kule ugleda Antigonu koja seubila, tj. objesila, a kraj nje je
stajao Hemon. elei Hemena odgovoritiod nemilog ina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivi svog
ocaHemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt.Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor
gdje mu priopavajuda se Euridika ubila. Kreont odlazi i sam elei svoju smrt proklinjesvoj ivot i svoju
sudbinu.
Analiza glavnog lika:
Antigona
ena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljee.Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog ina uinila se
poput
nedodirljive boice. Zraila je i unutranjom i vanjskom ljepotom.Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila
ga.
Kreont
Apsolutistiki vladar bezosjeajnog i hladnog srca.Naredba kojom zahtjeva poslunost je bezobzirna mjera
koja nije odraz
volje puka, ve njegova samovolja. Antigonu alje u poniavajuu smrtunato tome to je ona ki njegove
sestre i zarunica njegova sina.Mrnju uspije pobuditi i u vlastitom sinu kojeg ne slua unato
njegovojrazumnoj molbi da ne osudi Antigonu. Naprotiv, on ak eli Antigonu ubitipred njim. Kreont je
ovjek koji ne slua nikog osim sebe i svoje hladnosrce. Tek na kraju poslua Tiresiju zbog strahopotovanja
premabogovima. Kao to se on boji bogova, narod Tebe se boji njega.Kreont je savren primjer okrutnog
vladara koji iri strah oko sebe.Ta ga ohololost i dovodi do propasti. On se naposljetku i kaje,ali prekasno.
Sudbina je ve odluila da ostane sam, propao kao otac,suprug i vladar.
Stil i jezik:
Kao u svim grkim, te i u ostalim tragedijama u "Antigoni" nalazimouzvien nain govora. Uz monologe i
brojne dijaloge pisac povremenoupotrebljava kratke didaskalije kojima najee najavljuje odlazak jednog,
a dolazak drugog lika ili upute koje je jedan lik dao nekom drugom liku nasceni. Uz dostojanstven govor
nalazimo i druga obiljeja tragedije:tragian lik, traginu krivnju i naravno, tragian zavretak.
Djelo sadri i mnoga stilska izraajna sredstva poput epiteta, matafora,poredbi itd.
Sporedni likovi: Ismena - Antigonina sestra
Euridika -Kreontova ena
Hemon - Kreontov sin, Antigonin zarunik
Tiresija - Prorok
Djeak - Tiresijin
Zbor - Starci Tebe
Pratnja - Kreontova i Euridikina
Zborovoa
Straar
Prvi glasnik
Drugi glasnik

Antun Branko imi - Preobraenja

Pod naslovom Preobraenja i izabrane druge pjesme po trei put se u lektirnoj knjizi objavljuju pjesme
Antuna Branka imia o kojemu se danas nedvojbeno govori kao jednom od najboljih hrvatskih pjesnika, a
mnogi tvrde da je i najbolji ili da je njegova jedina zbirka Preobraenja - najbolja hrvatska pjesnika knjiga.
Prvo izdanje (kolske novine, Zagreb, 1995.) nestalo je za dva - tri mjeseca i smatra se najbre rasprodanom
nakladom knjige pjesama u Hrvatskoj u zadnjih nekoliko desetljea. U knjinicama tvrde da je ta knjiga i
jedna od najitanijih ili najee posuivanih. Sve to svjedoi o izvrsnoj recepciji knjievnoga djela Antuna
Branka imia u Hrvatskoj, a slino je i u nekoliko europskih zemalja. Dostatno je injenica za potvrivanje
stare istine da i pjesme danas privlae itatelje ako su vrijedne.

Pjesnici

Pjesnici su uenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oi
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivi uho
na utanje to ih okruuje i mui
pjesnici su vjeno treptanje u svijetu

Pjesnici - prva pjesma u zbirci, programatska, uenje kao "odstvarenje stvari"; snane metafore; pjesnik
treba "odstvariti stvari", umjetnik je taj koji uje njihov unutarnji glas, on e ih dignuti u jedan vii svijet,
umjetnik "uskrsuje stvari"; pjesnici/umjetnici su "uenje u svijetu", njihove oi nisu mrtve (poput prirode,
svemira), one su savjest svijeta, "rastu pored stvari", reagiraju, ude se, odstvaruju stvari, oivljuju mrtvilo,
oko njih je vjena ravnodunost prirode, kozmika tiina, naslonili su uho na utanje to ih okruuje i mui",
pjesnici su vjeno treptanje u svijetu" (treptanje oka, ivost, poput vjenog treperenja zvijezda na nebu,
ivota u mraku, astralni ugoaj; razlikuju se forma prirode i forma umjetnosti; ars poetica cjelokupnoga
imieva stvaralatva: jo je u Platona i Aristotela "uenje" (odstvarenje stvari) osnovni poticaj u kojem se
otvara bitak svijeta; tri strofe nejednake duine: monostih, distih i tercet (jednostih, dvostih i trostih);
izmjenjuju se stihovi nejednake duine; kruna kompozicija pjesme (ponavljanje prvog stiha s varijacijom na
kraju pjesme); motivi: 1. strofa (pjesnici, uenje), 2. strofa (zemlja, oi, stvari), 3. strofa (uho, utanje,
pjesnici, treptanje); pjesniki ritam polagan; pjesma u duhu kozmikoga ekspresionizma (pjesnik.prorok).

Moja preobraenja

Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi

iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i s pogledima plivam preko polja livada i voda
Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem
O Boe daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjenu zvijezdu
to s dalekog e neba nou sjati
u crne muke nonih oajnika.

Moja preobraenja - preobraenje ovjeka u humanu zvijezdu koja s dalekog e neba" sjati nesretnim
ljudima kao smisao, nada i utjeha (taman kolorit: "u crne muke nonih oajnika"); smisao boli i patnje,
"umrem na dan bezbroj puta"; preobraavanje u stvaranju za imia nije bijeg od ovjeka nego povratak
ovjeku u najhumanijem smislu; razdrtost izmeu bolnog ivljenja i umiranja; smisao je pjesnikoga poziva
"pjevati sebe" (dvije strofe zapoinju sa "Ja pjevam sebe..."); pjesnike slike, a osobito boje, simboliziraju te
stalne mijene, preobrazbe ovjekova duha: na poetku kae da su njegove noi "crne bezdane i mune"
(zaokrueno i povezano s posljednjim stihom i crnim mukama nonih oajnika"), kao kontrast se u drugom
stihu pojavljuje pjesnikovo "blijedo meko lice u kristalno jutro", sve je puno svjetla, u treem stihu ve pliva
pogledima "preko polja livada i voda"; moli Boga da ga, "umorna od mijena", jednom zauvijek preobrazi u
"svijetlu", "nepromjenjivu" i "vjenu" zvijezdu koja e poput dobroga duha tjeiti nevoljnike; nevezani stih
doveden do savrenstva; brojni epiteti; ritam je snaan, ekspresivan i sugestivan, podsjea na biblijski
psalam.

ene, mladii, ljeto

O podne se na etalite slete mnoge ene

- O odakle sve dou? -

ko jata tica
to ispod plavog neba k nama na zemlju se spuste
ene ume
kroz ljetni zrak i due sanjarskih mladia
i laki koraci im nose laka tijela
Ne, ene nisu s ove zemlje!
Ve to su izdna nebrojenih plavih noi nae mladosti
bijele enje izrasle u tijela
O ene
za vas
rastvorili smo dvore nae mladosti!
Al korak ena zvoni tu i dalek
Sve ene opet odu
ko jata tica
to ieznu za plavim zavjesama ljeta
Na koncu naih pogleda
red stabala visok sam koraca.

Hercegovina

Ja koracam livadama plav od sutona

Na rubu livada je kua parnog mlina
Iz daljine
to je krvlju namrljana uglasta i gruba
slikarija na nebu
I togod blie stiem sve glasnije viu
nebrojene uarene opeke
Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu
Ispod breuljaka crni vlak se vue
odmjereno udara
i vriti
svoj dolaz jo dalekoj nevidljivoj stanici
No i ja na brdu
Poda mnom naas izrone iz mraka
kue stabla dvorita i njive
I opet utonu u mraku
ko u svijesti
Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora:
ko nekoliko bijelih sveanih asova
iz crnog ivota ljudi.

Hercegovina - personificirani krajolik, odnos sree i nesree u ovjekovu ivotu, sudaranje svijeta
stvarnosti i svijeta sjeanja, vizija, snova; krajolik pjesnikova zaviaja postupno se pretvara u univerzalni
duhovni krajolik ljudskog proivljavanja; posljednje dvije strofe i oblikom sugeriraju suavanje ljudske
svijesti; fonostilem na poetku: koraCam (mekano, njeno dolazim); snaan kolorizam, kontrasti,
personifikacije, ekspresionistiko slikarstvo: plav od sutona (kao plavi plat" od mjeseine u pjesmi
Ljubav"), zelene livade, crvene mrlje, krvlju namrljana... slikarija", viu... uarene opeke", crni vlak...
vriti"; pjesniki subjekt uzdie se, lebdi, levitira (vidi isto iznad i u pjesmi Mjesear"): No i ja na brdu...",
pod njim, ko u svijesti", izranjaju i opet uranjaju svi ti prizori koje s visine promatra (kue, stabla..."), iz
tame, iz mraka ivota, u njega gledaju" malobrojni osvijetljeni prozori simbolika, usporedba, kontrast:
rijetki sretni trenutci u nesretnim ivotima (ko nekoliko bijelih sveanih asova/ iz crnog ivota ljudi"), vie
puta zavrava pjesme crnim, mranim slikama ljudskih ivota.

Mjesear

Bog noi
mjesec

sade s neba
i dokoraca lagano do moje kue
Polako on se uspne na moj prozor
i spusti pogled na me
On mami mene u no
Ja ustajem... i moje lice bijelo... smijei se
Koracam sanen rubovima krova
i etam kroz no u visini
- Mene dre meke ruke mjeseca O tako lak sam... nezemaljski... lebdim
i mogu stati na list stabla
Ne zovite me: glas sa zemlje
smrt je moga nebeskoga bia
Visoko iznad zemlje lebdim lagan kroza sfere.

Povratak

Ti i ne sluti
moj povratak i moju blizinu
U noi kada umi u tvom uhu tiha mjeseina
znaj:
ne koraca mjeseina oko tvoje kue
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo podne
stane
preplaena krikom udne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
I kad kroz suton vidi crnu sjenku to se mie
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svean
kao pored tebe.

Povratak - altruistika vjena ljubav, lirski subjekt vraa se iz smrti, s druge obale, svojoj dragoj preko
blizih obala", s onu stranu mrke mirne vode", javlja joj se krikom udne tice"), on je uz nju zauvijek,
uspravan i svean", na kraju naglaava kao" (pored tebe"), kao nekad; ekspresionistiki motivi: krik (krik
moga srca"), preplaenost, crna sjenka, mrka voda, strah, tjeskoba; opkoraenje, prebacivanje (samo jedna
rije u cijelom stihu); koloristiki motivi, kontrasti: dan je mrak (!), mrko svijetlo podne", u sutonu je crna
sjenka, a no je mjeseina", plave staze vrhunac vizualne poezije; sinestezija: umi u tvom uhu tiha
mjeseina", personifkacije: krik srca, koraca mjeseina; fonostilem: koraCam (uz nju, mekano, njeno hoda,
umjesto grubo: koraam).

Ljubomora

Nad snjenom zemljom

plave zvijezde
Tvoja kua stoji na kraj ume
Ja idem k Tebi
Da me kakav vuk ne napadne iz tame?
Tiho uti snijeg pod mojim koracima
Tu sam!
Tvoja kua stoji ograena
Sva su okna zastrta
Pred vratima ne videi mene
strai pas
Samo jedan prozor crven gori

Ja znadem sve
i idem natrag
mrtav
i u licu bijel kao snijeg.

Ljubav

Zgasnuli smo utu lampu

Plavi plat je pao oko tvoga tijela
Vani ume oblaci i stabla
Vani lete bijela teka krila
Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu
Moje ruke svijaju se ude mole
Draga, neka tvoje teke kose
kroz no zavijore, zavijore
Kroz no
kose moje drage duboko umore
kao more.

Mrtva ljubav

Kraj ljubavi u dui mrtvo zvoni

Vee slazi s neba plavo
Sputam tihe crne zastore
Znam: vani su mrtve zvijezde i kue i mjeseina
i crn prostor nepomian stoji
Niko nikad nee doi k meni
Smrt jo samo nevidljiva ivi
Snu
razmotaj crven teak pokrov povrh mene
i nada mnom neka crno nebo noi
vjeno
uti.

Rastanak sa sobom

Mi stojimo na rubu svijeta

i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noi
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo ve na krajnjem rubu sebe
Ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je ve daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde
Ko od nas jo moe naslutiti sebe?
Ruimo se vjeno
Na je put bez dna i padanje bez glasa.

Opomena

ovjee pazi
da ne ide malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe proe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za im ne ali
kad se bude zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijei sav u zvijezde!

Opomena - ovjekovi ideali, odnos ovjeka i neba; u stihovima bez interpunkcije ponekad iznimka,
grafostilem: na kraju svake reenice usklinik, poput opomene i treptaja zvijezde; gramatika odstupanja:
rastajo (rastajao); etiri skupine/strofe po tri stiha, etiri reenice; prva dvije strofe zapoinju imperativima
(pazi" i Pusti"); opominje ovjeka da ne smije biti malen, obian i nitavan, treba ga proeti blaga
svjetlost zvijezda" (duhovnost, vjenost), perifraze: ide ispod zvijezda" (ivi), zadnjim pogledima rastajo
od zvijezda" (kad bude umirao); kontrast: prah" i zvijezde".

Budui

Budui ve su bili
i sve je bilo ve u prvom asu
u beskrajnom pogledu Boga ogledano
Iz vremena: iz dubokoga tamnog Bojeg krila
besprekidno u svjetlost povrine
stiu budui
U bezdanomu Bojem oku
ogledaju se mirijade buduih svjetova.

Smrt i ja

Smrt nije izvan mene. Ona je u meni

od najprvog poetka: sa mnom raste
u svakom asu
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svretak
njen pravi je poetak:
kad kraljuje dalje sama.

Ruak siromaha

Jedno pred drugim stide se da sjednu

za takav ruak
i dokle jedu boje se
da ne bi jedno drugom ivot pojeli.
Kad ustanu od stola,
tiina i teina

Gaenje pred samim sobom

unakazi obadvoma lica
i svako misli da je drugomu ubica
i da je krv to tee kroz njegovo tijelo
krv drugog
(kao da je jedno drugo jelo).

Naeni Bog

Ne trai Boga milju; u praznini

u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku

Bog ti je uvijek najblii od svega

Dira ga rukom, gleda ga u boji neba
Bog ti se smijei iz jednog dragog lica
i plai te iz svake stvari: nema tajne

Ne pruaj miso u praznu daljinu

Uza te Bog je. Otvori sva ula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljuti
Bog oko tebe sja treperi mirie i uti.
__________________________________

SMISAO I BESMISAO, IVOT I NITAVILO, SVIJETLO I MRAK

Odreen kontrast i prelazak - preobraenje izmeu ovih pojmova, radi posebnu i jedinstvenu temu ove
zbirke. Smjesa pievih osjeaja, unutarnjeg nemira i prilike tog vremena ine temelj. Njene motive. Pjesme
su poredane posebnim redosljedom inei jedinstvenu sadrajnu cijelinu.
Zbirka poinje pjesmom Pjesnici, u kojoj pjesnik velia samo zvanje pjesnika, no takoer prikazuje nemir,
koji ne da unutarnjem oku da spava i koji mori.
Kao uvod u samu zbirku i objanjenje naslova je pjesma Moje preobraenje.

Glavni simboli su mjesec, zvijezde i sunce, koji simboliziraju neto uzvieno, nedostino, iznad samog ivota.
Oni u nama, itaocima, pobuuju odreeno divljenje, ali i samu elju da i mi preemo u njih. Za pjesnika oni
su krajni cilj samog ivotnog puta, (a ne smrt), ime on eli nadvladati samu prolaznost ivota i zaborav.
Spas nalazi u neemu visoko nad njim, rukom nedohvatljivo i pomalo apstraktno, neshvatljivo za ovijeka ZVIJEZDE. Simbol neeg viega u to pjesnik eli prei:

... O boe daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu vjenu zvijedu...
... Ja ekam no: probraenje stvari...

... Na svom koncu mjesto u prah prijei sav u zvijezde;

nadilazei smrt i zaobilazei prolaznost: ...Mi ubili smo noas staru od vjekova mrsku smrt...

Dok na ivot gleda dosta pesimistiki ,pomalo podcjenivaki, smatrajui ga patetinim:

... Na je put bez dna i padanje bez glasa... Zemlja: kratki izlet...;
... Mi idemo u tamo neizvjesno...; prikazuje prolaznost ivota: ...Preko nas u trku idu nebom oblaci preko nas
u vjenosti se bez konca dani noi rue...

ivot predstavlja kao put bez dna, na kojem mnogi ne preive da vide kraj:
... U mraku mnoga srca mru; Mi sa grobova diemo se - Dalje-nosei u uhu zadnji krik onih koji ostae na
put...; a oni i koji dou kraju puni su boli za mrtvima: ...Kad prispijemo koncu due e nam biti pune bola kao
zdenci vode...; ime istie taj svoj prezir prema ivotu.

imi oituje svoju bol i kroz ljubav i ljubomoru. Smatra sebe rtvom: ...rtve bogu nae ljubavi...; dok
same ene usporeuje sa zvijezdama (neim nedostinim):... Te ene sad su zvijezde...; te ljubav prikazuje
kao neto lijepo ugueno mrnjom:... u vazi meu njima zaboravljen tih i crven cvijet ljubavi gori...

Zagreb ga je oblikovao i definirao, ali ga je Hercegovina rodila, te sa posebnom ljubavlju prikazuje njen
prelijepi krajolik, ali istie teki, crni ivot ljudi:... ko nekoliko bijelih sveanih asova iz crnog ivota ljudi...

Sebe smatra bolesnikom koji udi spas-preobraenje: ... Moje je tijelo bolesno i udi tihu bolnicu...;
muenikom koji sam koraa ovim ivotom:... prva no kroz koju idem sam...; on predstavlja osamljenog
ovjeka neshvaenog od drutva u kojem ivi: ... Ja zovnem u noi iz svih snaga na prozoru staklo se zatrese
i smiri...; U noi kamenito srce grada uti...

Posebno mjesto u zbirci zauzima Bog, kao oslonac kojeg moli da ga vodi kroz ivot: ... Budi nad mojom
glavom moj pratilica zvijezda...

Socijalne pjesme su takoer jedna od obiljeja zbirke. Pjesnik prikazuje socijalnu podjeljenost i nepravdu ,sa
simpatijom prema onima koji pate:... crvena i ladna srca muklo ko ure tuku... imi je slikovitost ostvario
bojama: crvenom, utom, plavom, crnom i bijelom. uta prikazuje neistou (uta rijeka); bijela neutralnost,
mir, spokoj; plava hladna boja, boja neba koja predstavlja uzvienost, visinu. Suprostavljaju (kontriraju) se
topla crvena (najee prikazuje dobro, pozitivno) i crne (prikazuje loe, alost), te najjai kontrast je
izmeu bijele (dobra) i crne (zla). Kontrastom boja u pjesmi je ostvario vizualne motive, koji su pridonjeli
slikovitosti pjesme.

Zbirka zavrava pievom porukom, opomenom: ... ovjee pazi da ne ide malen ispod zvijezda... kojom
nam pjesnik poruuje da ivimo veliinom i dostojanstvom, te zavrava zakljukom da iza nas uvijek dolazi
neko novi, neko budui:... U bezdanom bojem oku ogledaju se mirijade buduih svjetova...
__________________________________

Oito je da je imi kao i Kamov, bio u poetku pod utjecajem Matoa i njegovog pogleda na svijet, no, u
ovom svom kratkom vremenu u kojem je ivio i stvarao, imi se potpuno okrenuo jednom svom,
zasebnom, originalnom svijetu i doivljaju istog. On zapravo, kako i sam naslov zbirke govori, eli svojim
stihom, rjeju, poimanjem ivota, dostii potpuno preobraenje cijelog svemira..."on ne gleda, ne vidi, on ne
pria, on ponovo stvara". imi se buni, preko progovaranja u svojim pjesmama, buni se protiv jedne zaista
sirove stvarnosti, nitavosti, nezadovoljan je tradicionalnim pristupom poeziji i na sebi svojstven nain
spreman je reagirati kako bi pjesnitvo uzdigao do jedne pristojne visine, uzdigao ga iz praha do zvijezda
(kontrast).

Pa, onda svaka od ovih proitanih pjesama, napisana je vrhunski prepoznatljivo, rekla bih "imievski" jer
ako se elimo osvrnuti na sam stil i formu, trebamo rei da on pie, slobodnim stihom, odnosno izmjenjuju
se stihovi nejednake duine: monostih, distih i tercet. Kompozicija pjesme je kruna ali s varijacijama na
kraju. Ritam je polagan, nema ili su rijetki znakovi interpunkcije (tek usklinik u pjesmi "Opomena!)grafostilistika. On kao da lebdi, osjeti se to u pojedinim stihovima, odnosno na taj se nain eli urno
odmaknuti od tla, od te prije spomenute sirove stvarnosti.

Kao i kod ostalih pripadnika ekspresionizma u knjievnosti, tako se i u ovom poetskom imievom djelu, kroz
svaku pjesmu jasno vidi i osjea negiranje svega tradicionalnog, jer napokon on je za to da se umjetnost
otvori prema unutranjosti. imi se kao i njegovi kolege od pera, strahovito bori za pokretanje jednog
sasvim novog smjera, a koji negira svako oponaanje stvarnosti. Kao ovjek, jasno je vidljivo da se u tim
ivotnim prilikama osjea ugroenim pa su mu osim ljubavi, glavni motivi smrt, crne slutnje, krik ivota, krik
due. On jednostavno eli uroniti u sadraj svoje svijesti, no u svemu tome, njegov je izraz vrlo krt i
racionalan te odbacuje svako opisivanje, deskripciju.

Takoer ga izuzetno zanima ljudsko tijelo pa i socijalna tematika, dakle bijeda, siromatvo uslijed koje i sam
obolijeva i umire vrlo mlad. imi je, a to se lako da prepoznati u njegovom jednostavnom stihu, pobornik
oslobaanja svake kienosti, svega vika u napisanom, istovremeno se zalae za istou i smislenost.
Potpuno uspijeva u svom naumu i postaje "Svijet za sebe", rekla bih, barem to se tie njegove originalnosti
i uzvienosti.."poezija trai dublji pojam postojanja ovjeka", a to je ono to nas itatelje intrigira da
jednostavno upijamo imieve stihove. Boje, mirisi i zvukovi proimaju se i sveprisutni su poput kolorita u
Van Goghovim slikama: osjeti se kontrast plave boje koja simbolizira duhovnost, metafiziku i ute koja
predstavlja ivotnu radost. Crna se gotovo , pa u svakoj, javlja i eli odrediti trenutano stanje pjesnikove
due, a bijela vrlo rijetko jer srea tek stie.

Redajui sam po itanju i analizirala ulazei u samu bit stiha, pa se u pjesmi "Mladi" dade prepoznati "bol
mladia... ja poznam oaj blijed", "Molitva na putu" pisana je poput Biblijskih psalmi .. "Boe daj...ne ostavi
me, budi nad mojom glavom, moja pratilja zvijezda". u pjesmama "Zavodnik" "Zavedena", "Bolesnik",
"Muenik", "Samoa na vodi", Zima", Teki zrak", istie se imiev krik due, tamne sjenke ispod oiju, dua
izmuena od ljubavi, atributi, personifikacije i metafore, dakle elementi ekspresionizma odnosno avangarde.

I na kraju treba svakako spomenuti nekoliko pjesama koje su obiljeile imievu liriku pod nazivom
"Preobraenja" (vjera u vjenost), intenzivni, duboki doivljaj svijeta. Tako je "Pjesnicima", elio upozoriti ,
opomenuti svijet kako su upravo ONI, ti koji trebaju uti unutarnji glas, "njihove oi nisu mrtve... poput
prirode svemira", ve su pjesnici "vjeno treptanje u svijetu poput oka" ...

Moja preobraenja su zapravo preobraenja ovjeka u jednu humaniju zvijezdu..."koja e s dalekog neba
sjati nesretnim ljudima, a taj smisao boli i patnje je zapravo i smisao itavog pjesnikog postojanja.

U pjesmi "Hercegovina" pak, pjesnik personificira krajolik i pretvara ga u odnos sree i nesree, u sudar
svijeta stvarnosti i vizije snova, i on se zapravo postepeno ali sigurno mijenja u univerazli krajolik ljudskog
proivljavanja..."iz tame njega gledaju malobrojni osvjetljeni prozori". Tako se ujedno i cijelo imievo
stvaralatvo iz pjesme u pjesmu pretvara u jedno "UZVIENO VEE".

Antun oljan - Kratki izlet

Kratak sadraj - Jednog je dana Antu posjetio stari znanac Roko i zamolio ga da, poto je Ante novinar,
poe s njim i ekipom na ekspediciju u Istru, pronai stare graevine i freske. Svakoga su dana nekamo ili
na izlete, pronalaziti neto novo. Zadnjeg je dana ekspedicije Roko rekao da idu pronai stari grad Gradine.
Vozei se autobusom kroz pusto, po sparini, nisu ni slutili da e im se autobus pokvariti. Kada se to
dogodilo, dalje su krenuli pjeke.

Najprije su doli do nekog pustog gradia u kojem su naili samo na tri ene koje su stajale na prozoru.
Nakon nekog je vremena Petar rekao kako on ide natrag. I otiao je. Zatim je ekipa naila na neku staru
krmu, iji je vlasnik bio neki udni starac. On im je ponudio hrane i vina, od kojeg su se svi napili, a najvie
Vladimir. Kada je ekipa trebala poi dalje, Vladimir je rekao kako on ostaje kod starca. Ekipa je nastavila bez
njega. Doli su do nekih starih, ruevnih kua, od kojih je Ivan kupio jednu. To je svima bilo udno, no on je
rekao kako e tu ivjeti. I dvije Ofelije su se odluile vratiti natrag. Ostali su samo Roko i Ante.

Nakon dugog su hodanja napokon doli do poruenog samostana kojeg su traili. U njemu je bio samo jako
stari fratar koji ih je proveo po samostanu, htjedei im pokazati freske. No i one su bile unitene. Tada je
Ante poeo urlati na Roka, govorei mu da je on kriv to su zavrili usred niega. Odlui sam otii. Nakon
prolaska je kroz mrani, jezivi hodnik uspio doi na istinu i vratiti se kui. Nijednog od lanova ekipe, kao ni
Roka, vie nikad nije uspio pronai.

Knjievni rod - epika

Vrsta djela - roman

Karakterizacija likova
Roko - Poet u od toga da je moj prijatelj Roko lud. ovjek bi pomislio da netko tko ima takav kokoji
grudni ko, mrave tanke ruke, bezbojnu i rijetku nauurenu kosu i toliko debela stakla na oalima koje
uvijek poluslijepo prinosi licu sugovornika ili raznim opasnim elektrinim instalacijama ili kakvim zupastim
strojevima u radu, ne moe sebi dopustiti luksuz da bude jo i lud. Ali moj prijatelj Roko je od onih
legendarnih luaka koje bogovi uvaju.

Ante - U to ugledno drutvo mladih znanstvenih radnika dospio sam zahvaljujui svojem starom poznanstvu
s Rokom znali smo se jo iz srednje kole i povremeno smo obnavljali poznanstvo. Nae drugovanje se
sastojalo u tome da je on priao bez prekida, a ja sluao bez prekidanja. Bio sam dobar, paljiv slualac i to
ga je valjda na meni privlailo: moda je mislio da je privlanost uzajamna. Bio sam tada jo mlad i, vele,
sposoban novinar. Tuto il mondo e una vukojebina.
________________________________

Relativno oskudnu radnju romana ine dogaaji vezan uz potragu za starohrvatsko arhitekturom i
zaboravljenim freskama koje poduzima skupina mladih arheologa i povjesniara umjetnosti po unutranjosti
Istre. Svjedok neobinih zbivanja na jednoj od ekspedicija je sam pripovjeda, i sam lik u romanu, ija
sjeanja i refleksije tvore i cjelokupni sadraj Kratkog izleta.

U uvodnom dijelu portretiran je ekscentrini Roko, pokreta svih akcija, koji se nakon nekoliko bezuspjenih
potraga odlui da se pronae Gradina koja navodno obiluje traenim predmetima. Skupina kree na put, ali
im se pokvari autobus pa jedan dio putnika odlui ostati, dok drugi, s Rokom nastavlja ekspediciju te
doivljavaju niz bizarnih susreta. Najprije susreu tri goleme ene i ostaju bez Petra, jednog lana koji se
odluuje na povratak. Zatim nailaze na gostionicu s udnim vlasnikom, gdje drugi lan ekspedicije, Vladimir,
otkazuje poslunost i ne nastavlja put. Na sljedeem mjestu, grupa se potpuno raspada, te putovanje
nastavljaju samo Roko i pripovjeda. Nakon mukotrpna probijanja kroz iblje, u sumrak nabasaju na ostatke
davno naputenog samostana koji uva osamljeni fratar. Pripovjeda i Roko posvaaju se oko fresaka te se
pripovjeda zatim oprata od Roka i sm ulazi u podzemni hodnik, gdje u fantazmagorinoj viziji ugleda
svoje pretke. Izlazak u pusti kamenjar ujedno je i povratak u svijet stvarnosti.
U zavrnoj sekvenci, lociranoj u suvremenost, pripovjeda nastoji nai sudionike izleta, ali ne uspijeva
pronai nikoga, pa ak ni Gradinu na zemljopisnoj karti.

Rije je o prstenasto komponiranom romanu s okvirnom pripovijeu unutar koje se odvijaju dogaaji
ispripovijedani u 1. licu. U osnovi se naslanja na model pikarskog romana, budui da se kljuni dogaaji
pojavljuju kao epizode sa zaprekama i nevoljama koje junaci moraju proi, a kako su likovi mladi ljudi,
autsajderi, moe se govoriti i o oslanjanju na model suvremene proze u trapericama.

Roman treba itati u alegorijskom kljuu, to e kulminirati u fantastinoj viziji s kraja romana. Vizionarno
poniranje u prolost, neophodno je kako bi se do krajnosti zaotrila simbolika vrijednost doivljenog i
svojevrsna je poanta roman, koja daje smisao prijeenom putu glavnog lika. Mnoge reenice znatno su blizu
stilskog postupka koji podrijetlo ima u "pjesnikom" jeziku. Sporedni likovi svedeni su svega na nekoliko
bitnih obiljeja i uvedeni kao predstavnici generacije, a ne kao samostalni i individualni akteri. Nasuprot
njima, Roko, kao voa skupine, dobio je znatno vie prostora. No kraj romana potvruje da ni on ne
posjeduje nikakve vie vrijednosti, ime slika poratne "izgubljene" generacije biva potpuna. Kljuna obiljeja
generacije sadrana su u liku anonimnog pripovjedaa: spremnosti da slijedi uhodane drutvene obrasce, ali
bez dubljeg uvjerenja, nakon ega nuno slijedi razoarenje kao posljedica.

Prve interpretacije Kratkog izleta najvie su se bavile "politiki problematinim" idejama u romanu. U
jednom sloju, ovaj roman svakako je i kritika optimistike politike utopije, utjelovljene u liku kratkovidnoga
voe. Novija ga itanja stavljaju u egzistencijalistiku tematiku, odnosno na umjereni nihilizam kao krajnji
ishod svih ljudskih stremljenja, to ini kljunu idejnu okosnicu romana. Obino se navodi izravna veza
Kratkog izleta s jednim od najpoznatijih eseja egzistencijalistike filozofije, Camusovog Mita o Sizifu. ak i
Roko, koji treba biti potpuno predan imaginarnom cilju, naposljetku konstatira da na kraju nema niega i da
je smisao puta u samom putovanju.
________________________________

Pisac priu zapoinje opisom svog prijatelja Roka za kojeg govori kako je jedna osebujna linost; ovjek sa
devet ivota koji je uvijek spreman za akciju. Pisac kree na ekspediciju sa grupom ljudi koju predvodi Roko
kreu u potragu za freskama u mjesto Gradina. Ime Gradina je zapravo izmislio jer je zaboravio pravo ime
mjesta. Gradina bi se trebala nalaziti u unutranjosti Istre pa ekspedicija jednog dana kree autobusom
prema kamenjaru i ikari. Usred tog kamenjara pokvari im se autobus te jedan dio ekspedicije ostaje u
autobusu ekajui pomo, a drugi dio kree dalje pjeke, predvoen Rokom. Roko cijelo vrijeme tvrdi kako je
siguran kamo idu no nakon nekog vremena skoro da mu vie nitko i ne vjeruje. Njihove sumnje se pokau
ispravnima kad jednom prilikom gotovo da ne zavre u provaliji. Napokon pronalaze neko naseljeno mjesto
tj. kue, ali ini se da ljudi ba i ne ive u tim kuama. Na jednom prozoru ugledaju dvije ogromne ene koje
im se zavodniki smijee pozivajui ih k sebi. Ekspedicija na nagovor Roka kree dalje no Petar se vraa k
enama i tamo ostaje.

Ekspedicija gubi jo jednog lana kad Vladimir ostaje pijan u konobi tj. u podrumu nekog zlobnog starca.
Treeg lana ekspedicija gubi kad Ivan kupuje kuu u ikari i ostaje tamo ivjeti. Dvije posljednje lanice
ekspedicije odlue vratiti se do autobusa pa Roko i na pripovjeda ostaju sami. U sumrak dolaze do
uruenog samostana i tamo upoznaju fratra koji im govori kako su stigli prekasno. Prema fratrovoj prii, on
je dugo godina uvao sve freske i biblioteku no unato njegovom trudu, sve je propalo. Kad se uvjere u

istinitost te prie Roko odluuje vratiti se natrag slijedeeg jutra. Fratar govori kako e on ostati umrijeti u
samostanu. Na pripovjeda odlazi podzemnim hodnikom u nadi da e ipak neto pronai. Pothodnik ga na
kraju dovodi do mjesta od kuda su i krenuli sa ekspedicijom. lanove ekspedicije vie nikad ne uspijeva
pronai kao ni samostan sa starim fratrom. U romanu se zapravo radi o mladim ljudima u potrazi za
identitetom i za smislom ivota. Odgovor je da ga se ne moe pronai i da se stalno vrtimo u krug. No nije
rjeenje odustati ve treba i dalje stalno pokuavati.

U Hrvatskoj je roman Kratki izlet kao knjiga tiskan tek 1987. god. Kad se pojavio, roman je doivljavan kao
politika alegorija koja kritizira politiki sistem. Dananji itatelj, koji ne zna politiki sistem u kojem je
nastao roman, nee ga ni doivjeti na taj nain. Pisac je naknadno i sam zanijekao da mu je namjera bila
napisati politiku alegoriju.