„STRANAC“

ALBERT
KAMI
KNJIŽEVNI ELEMENTI
 Vrsta djela: filozofski roman
 Mjesto radnje: Alžir

 Vrijeme radnje: vremensko razdoblje od godine dana

 Tema djela: Prikaz apatičnosti prema svetu iz

prespektive čoveka koji je optužen za ubistvo
 Ideja djela: Autor je želeo da ukaže na otuđenost i
usamljenost osoba u modernom društvu, što na kraju
vodi do apatičnosti i okrutnosti
BILJEŠKA O PISCU
 Albert Camus francuski je filozof i književnik. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost
1957. godine . Njegov stil pisanja i cijeli opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije.
Modernog čovjeka nazvao je ciničnim i bludnim monstrumom. Zanimljivo je da se cijeli život
borio protiv filozofije nihilizma. Često je pisao o religiji.
 Rodio se u Alžiru 1913. godine. Kao dijete živio je u siromaštvu, ali dobiva stipendiju i upisuje
srednju školu. Nakon završetka srednje škole upisuje studij filozofije u Alžiru. Na fakultetu se
zaljubio u kazalište i s nekoliko je studenata osnovao Radničko kazalište. Za to je kazalište
pisao, režirao i glumio. Nakon što je diplomirao, radio je kao novinar. Inače, bio je aktivni član
pokreta otpora. Priključio se i Komunističkoj partiji misleći kako će tako zaustaviti nacizam, ali
je nakon nekoliko godina napušta. Bio je glavni urednik Le Combat lista. Bio je strastveni
ljubitelj nogometa, ali nakon što mu je dijagnozirana tuberkuloza sa 17 godina, prestaje ga igrati.
 Camus nije vjerovao u instituciju braka, no ipak se oženio za Francine i dobili su blizance. Varao
je svoju ženu kad god je stigao.
 Poginuo je u prometnoj nesreći blizu Pariza 1960. godine. U automobilu je pronađeno 144
stranice rukopisa njegovog novog romana. Pisao je o svom djetinjstvu u Alžiru. Njegova
najpoznatiji romani su: Stranac, Kuga, Sretna smrt, Prvi čovjek i Pad; a drame: Nesporazum,
Kaligula, Opsadno stanje i Pravednici.
UKRATKO PREPRIČANO
 Radnja je smještena u Alžiru. Pripovjedač romana je Mersault, mladić koji živi banalan život i poznaje
bezbroj beznačajnih ljudi. Glavna je tema romana ljudska egzistencija, otuđenost, ljudska usamljenost,
besmisao i apsurd života. Zbog toga se roman zove Stranac jer je Mersault stranac u društvu, kao što je
društvo stranac njemu. Roman je prožet Mersaultovim mislima o apsurdnom položaju čovjeka. Prema
njemu što god čovjek radio u svijetu, uvijek je isti rezultat, a to je smrt.

 Mersault vjeruje da ne može utjecati na svijet i da nema moć da ga mijenja. Postavlja mu se pitanje
nenamjernog ubojstva nekog Arapina, ima li čovjek pravo oduzeti život drugom čovjeku te ima li
društvo i sud pravo oduzeti Mersaultu život. O kakvoj pravdi pričamo ako to znači postupati zločinački
isto kao i zločinac? U stvari, njemu se sudi za ravnodušnost i bezosjećajnost. Glavno pitanje je li
Mersault čovjek bez emocija ili ih samo potiskuje? Da nije ubio, društvo ga vjerojatno ne bi osuđivalo
zbog moralnih osobina kao što je to sada slučaj.

 Roman sadrži dva dijela. U prvom dijelu opisuje se Mersaultov život kao slobodnog čovjeka, a u
drugom dijelu romana se Mersault nalazi u zatvoru. Pripovjedač romana je sam Mersault, ali događaji
su iznijeti precizno i objektivno. Nema struje svijesti ili unutarnjeg monologa, Mersault je plošan i
ravnodušan lik.

 Mersault radi kao službenik. Roman započinje u trenutku kada sazna da mu je umrla majka. Na njenom
sprovodu nije pustio nijednu suzu nego je samo mislio o tome kako njegova majka je pokušala voditi
život kakav je htjela prije nego je umrla. Društvo ga osuđuje zbog te hladne reakcije i njegovog
neprimjerenog ponašanja jer društveno prihvatljivo je plakati na sprovodima.
 Na Mersaultovom suđenju za ubojstvo, sud naglašava njegovu
hladnokrvnost na majčinom sprovodu i činjenicu da je isti dan kad mu je
majka umrla našao ljubavnicu. Osuđen je na smrt. Sud traži njegovo
pokajanje za ubojstvo, ali Mersault odbija jer se ne želi ni pod koju cijenu
prilagoditi društvenim konvencijama. Nadalje šokira i priznaje da osjeća
zadovoljstvo zbog zločina koji je napravio i da niti malo ne žali. Ne prikriva
svoje stavove i osjećaje i društvo se zato osjeća ugroženo.

 On priznaje istinu i za istinu je spreman umrijeti, pokazuje svoju

“golotinju” pred društvom bez srama, samoga sebe. Zato je osuđen i
proglašen strancem u svijetu gdje vladaju navike, konvencije i običaji
 Otuđen je od društva jer je indiferentan prema institucijama i prema
ponašanju koje se od njega očekuje. Odbija pravila koje je društvo
nametnulo, uskraćen je iluzija ljubavi, obitelji, prijateljstva, rada,
morala, zakona, države, religije i vjere. Mersaultov psihički život je
reduciran na samo osjetilne dojmove, nema psihološke razrade lika
na što smo inače navikli.

 Ima površan odnos sa majkom, ne želi obitelj i nikakve bliske

odnose. U tome Mersault ne vidi nikakav nedostatak ili problem.
Ovdje nam Camus daje dva gledišta. Prvo gledište je Mersaultovo
koji je spoznao apsurd, a drugo je gledište društva koje živi u iluziji.


 Što se tiče ljubavi, Marie ga pita da li je voli, a on joj odgovara da
ne zna. Ovo znači da je njemu potpuno svejedno, ne zna da li voli
ili ne voli to što radi, niti ne razmišlja o tome. Lišen je apsolutno
svakog emocionalnog odnosa i strasti. Na poslu mu je ponuđeno
promaknuće, ali ga odbija. Bolji posao će mu narušiti rutinu. Nema
prijatelje, odnosno ljudi na poslu ga smatraju prijateljem dok on
njih ne smatra. Jako je pasivan i ne zanima ga nikakav ljudski
odnos. Ne povjerava se nikome jer to nema smisla.

 Tužitelj na sudu ga optužuje da nije dobar čovjek zbog lošeg

odnosa prema majci. Mersault nije želio biti licemjeran. Zašto mora
plakati na majčinom sprovodu ako mu se ne plače? Ne poduzima
nikakvu inicijativu, lišen je životnog impulsa da se istakne, šutljiv
je i miran. Ljude ne izbjegava, on samo nije inicijator.
 Čitajući roman dobivamo dojam da Mersault uopće ne
shvaća u kakvoj se situaciji nalazi. Osuđen je na smrt za
ubojstvo, a djeluje izgubljeno kao da ne živi na ovom
svijetu. Cijeli svijet i svi ljudi su apsurdni. Mersaultov
lik je osuda čovjeka u suvremenom svijetu koji ne osjeća
ljepotu života ni bol. Ravnodušan je.
ANALIZA LIKOVA
 Mersault

 Sitni bankovni činovnik koji ni od koga ništa ne traži, i koji priznajedrugima pravo da
rade što žele. Otuđio se od majke. Nakon majčine sahrane započinje vezu s Marijom.
Ona hoće da se oni vjenčaju no njemu je svejedno. On je ravnodušan, nezainteresiran,
za sve mu je svejedno. Prepustio se životu. Ništa ne poduzima da bi bolje živio. Ubija
Arapa te mu sude za to ubojstvo. Na suđenju je nezainteresiran, kao da se to njega ne
tiče.
 Otuđenje – alijenacija od majke:
 “Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uopće
 posjećivao. Pa i zato što bih tada izgubio cijelu nedjelju – a da ne
 govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem
 kartu i putujem dva sata.”
 Besmislenost:
 “Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi živjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo svejedno
hoću li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini života, jer će, naravno, u oba
slučaja drugi ljudi i druge žene i dalje živjeti i to na tisuće godina. Zaista, ništa nije
jasnije od toga…”
 Cinizam (nakon majčine smrti):
 “… uostalom, nisam se imao zbog čega ispričati. Zapravo je trebalo da mi on izrazi
sućut. Vjerojatno će to učiniti prekosutra, kada budem u crnini. Zasad kao da mama
nije ni umrla. A nakon pokopa bit će to nešto svršeno i sve će poprimiti službeniji
izraz.”
 Raymond Sintes
 Onizak, plećat, ima boksački nos. Najbolji Mersaultov prijatelj. Uvijek je
besprijekorno obučen.Živio je u stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao
jeljubavnicu koju je pretukao jer ga je varala. Mersault je pristaosvjedočitida ga je
ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se je sa njezinim bratom.
 Salaman
 Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeličara koji je imao nekukožnu bolest pa mu je
poispadala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas živjeli su u istoj sobi.
Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i žute rijetke dlake. Svakog dana starac je psa izvodio
u šetnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je
izgubio bio je utučen i sve je pretražio da bi ga našao.
 Marija
 Mersaultova prijateljica. Bivša daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju
i od tada su oni u vezi. Želi se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjećuje ga u zatvoru i
rasplače sena suđenju.
 Perez
 Nosio je sešir okrugla tulca i širkoga oboda, odijelo kojem su hlače padale u naborima na cipele, i
kravatu od crne tkanine, koja bijaše premalena za njegovu košulju s velikim bijelim ovratnikom.
Iz njegove sijede i prilično nježne kose virile su čudne, klempave i nepravilne uši kojih je boja
crvena kao krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu.
OSTALI LIKOVI

 Celeste(Mersaultova mama)
 Emanuel(Nadstojnik i upravitelj doma za starce)
 Vratar doma
 Mason i njegova žena
 Vlasnica restorana u kojem se Mersault hran