Zloin i kazna, F.M.

Dostojevski
Esej
Bile su ezdesete godine 19. stoljea. U ruskoj knjievnosti tada je bilo doba realizma.
Pisci su uzimali stvarne, realne teme, kako i sam naziv knjievnog doba govori. F.M.
Dostojevski najvie se istakao sa svojim djelom Zloin i kazna u kojemu je predstavio svojeg
glavnog lika (junaka) Rodiona Raskoljnikova, mladog studenta prava, nezadovljnog svojim
drutvom i ivotom i injenicom kako se svijet dijeli na dvije strane (na one koji sami
odreuju svoju sreu i sudbinu i na one kojima ovi prvi to takoer ine). Glavna tema ovog
djela je ubojstvo Aljone Ivanovne koju je poinio glavni lik Raskoljnikov, zbog ega je i
optuen na suenju, devet dana nakon to je poinio ubojstvo nad Aljonom Ivanovnom.
Raskoljnikov je opisan kao ovjek osjetljive prirode. Teio je injenici kako svijet nije
pravedan i kako oni koji nisu nita zasluili imaju sve to poele, a on kao i svi ostali dobri
ljudi nemaju nita (inae, Raskoljnikov ivi u najsiromanijem dijelu Petrograda). On je lik
koji je ubojstvom htio neto dokazati, nije to napravio iz osvete, ve kako bi ostatku drutva
bilo bolje. Zbog ubojstva ga je grizla savjest i uz pomo Sonje koja je osoba visokog morala
odluio se sam prijaviti za ubojstvo koje je poinio. Tijekom suenja nije imao nikakav
pritisak, sjeao se svakog detalja poinjenog ubojstva i bez veih potekoa odgovarao na
sueva pitanja. Slaem se sa njegovim ponaanjem tijekom suenja jer je moralno i lijepo
priznati neto to je uinio kako drugi ne bi bili okrivljeni za neto to nisu uinili.
Dostojevski je to ovako opisao: Suenje je proteklo bez veih tekoa. Zloinac se odluno,
tono i jasno drao svog iskaza, nije zamagljivao okolnosti niti ih ublaavao u svoju korist,
nije izvrtao injenice niti zaboravljao i najmanje pojedinosti. Za vrijeme suenja
Raskoljnikov je cijelo vrijeme govorio istinu. Kazao je kako je nezadovoljan svojim
poloajem u tadanjem ruskom drutvu te kako nije mogao dopustiti da stara lihvarka(Aljona)
i dalje terorizira sve oko sebe. ak su i svjedoci, doktor Zosimov, raskoljnikovove kolege,
gazdarica i posluga govorili o tome kako Raskoljnikov sigurno nije pravi ubojica i zloinac,
ve da je njegovo poinjeno djelo moralo imati neko drugo znaenje i misao. To vidimo iz
ulomka: Uz to su mnogi svjedoci, doktor Zosimov, raskoljnikovljeve bive kolege, gazdarica
i posluga, odluno potvrdili da je Raskoljnikov odavno bio hipohondar. Sve je to znatno
pripomoglo da se izvue zakljuak da on nije ba na obinog ubojicu, razbojnika i pljakaa,
nego da je neto drugo posrijedi. Rakoljnikov se ne kaje zbog toga to je napravio. Smatra
kako je uinio neto dobro za cijelu zajednicu. ovjek nema opravdanje ubiti nekoga, ali
Dostojevski opisuje kako se to moe opravdati ako je posrijedi neka moralna svrha.
Raskoljnikov je razmiljanja ako ubije uljeza da e biti dio pokretake snage i onih koji su
stvorili povijest. Na kraju se razbolio u Sibiru, zbog povrijeenog ega, ali ni trenutka nije
imao pomisao da se kaje zbog ubojstva starice. Bio je samo povrijeen to nije uspio ispuniti
svoj cilj. Zbog toga to je okrivljavao samoga sebe i sve vie se zakopavao u jamu, dobio je
samo osam i pol godina zatvora. Meni se kazna ini blaga s obzirom na teinu dijela, ali
razumijem Raskoljnikova i njegove namjere i drago mi je to nije dobio veu kaznu. Sudac je
vjerojatno shvatio pravu namjeru Raskoljnikovova zloina i procijenio kako je R askoljnikov
u stvari dosta nestabilna osoba, koja nije u stanju poiniti ubojstvo iz osvete, ali je sa

stariinim novcem htio pomoi sebi i obitelji. Taj in isto razumijem, iako ga ne smatram
pravilnim i pravednim, ali znam da je teko ivjeti u njegovim uvjetima. U dijelu je to ovako
opisano: Osuda je ipak bila blaa nego to se moglo oekivati, s obzirom na teinu
poinjenog zloina, moda upravo zato to zloinac ne samo da se nije htio opravdati nego
ak kao da je pokazivao elju da jo vie okrivi sam sebe. to se strukturiranosti romana tie,
vei dio romana je opis zloina i Raskoljnikovih osjeaja krivnje, razmiljanja i razboljevanja,
dok je sasvim mali dio romana pria o njegovoj zasluenoj kazni. Ovaj roman pripada u
kriminalistke romane, iako nije poput ostalih krimia. U ovom djelu od samog poetka se
zna tko je ubojica i to kod itatelja ne izaziva preveliku napetost i ekanje kraja da se sazna
ime ubojice. Dostojevski u svojem djelu pokazuje kaznu kao vie na Raskoljnikovu unutarnju
savjest i osjeaj krivnje, nego li da samu kaznu koju je Raskovljnikov dobio zbog poinjenog
zloina. Smatra kako je osobni osjeaj krivice najvea kazna za ovjeka.
Za sam kraj rekao bih kako mi se djelo i nije ba svidjelo. Dosta je dugako, a nema
posebno zanimljivu temu. Od samog se poetka zna tko je ubojica, a jedino je pitanje koliku
e glavni lik dobiti kaznu nakon svojega priznanja ubojstva. Poinjen zloin donekle i
razumijem, iako nije opravdan jer nitko ne zasluuje umrijeti na osnovu toga to je loa osoba.
Raskoljnikov je htio pomoi sebi i svojoj obitelji, i tu ga razumijem, ali njegov poinjeni in
nije moralan i valjan, nije pravi. Mislim da je to mogao rijeiti i na drugi nain.