HONORE DE BALZAC: OTAC GORIOT

- pripada meu najuspjelije romane Ljudske komedije

Knjievna vrsta: obiteljski roman
Vrijeme radnje: 1819. godine do 1820. godine, poetak mjeseca studenog 1819. godina
Mjesto radnje: Pariz
Tema:
- ljubav oca Goriota prema kerima koje ga iskoritavaju
- elja mladog ovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu
U ii Goriotu nailazimo na tri fabule:
- Prva fabula vezana je uz nesretnu sudbinu biveg tvorniara rezanaca, koji se odrekao svega
samo da bi bogato udao svoje dvije keri. Meutim one nakon to su postigle uspjeh poinju
se stidjeti vlastitog oca i poto su mu izvukle i posljednji novi putaju ga da umre u bijedi i
samoi.
- Druga fabula je pria o mladom provincijskom plemiu Eugne de Rastignacu, koji je doao
u Pariz pun ideala pun ideala, ali upoznavi i u bijednom pansionu ge Vauquer i u otmjenim
parikim salonima sve nalije velegradskog ivota, u kojem novac i interes upravljaju
ljudskim sudbinama, naputa svoje mladenake ideale i odluuje da se ne birajui sredstva
uhvati u kotac sa ivotom.
- Trea fabula se vrti oko biveg robijaa Vautrina koji uvjerivi se u pokvarenost ljudskog
drutva odluuje uzeti pravdu u svoje ruke ne posustajui ni pred ubojstvom ako je potrebno
za postizanje ciljeva.
Fabule se razvijaju u dva raznorodna i oprena ambijenta u umaloj sredini pansiona ge
Vauquer i u elegantnim salonima otmjenih parikih etvrti
Struktura:
Sastoji se od est poglavlja: Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno drutvo, Bjeismrt, Dvije
keri, Oeva smrt.
NA POETKU ROMANA Otac Goriot, Balzac govori o realizmu romana:
Ali, zapamtite dobro: ova drama nije izmiljotina ni roman. Ona je toliko istinita da svatko
moe uoiti njene bitne sastojke, moda ak i u svom srcu.
KRATKI SADRAJ:
Djelo poinje opisom penziona ge Vauquer. Pisac pomno opisuje penzion, okoli, prostorije
u penzionu itd. U Pariz je doao mladi iz plemike obitelji koji eli studirati pravo, nastanio
se i on u penzion. U penzionu se nalaze jo i bivi proizvoa rezanaca ia Goriot te bivi
trgovac Vautrin. Na poetku su se svi divili ii Goriotu na njegovoj odjei i na srebrnini koju
je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. ia
Goriot ima i dvije keri koje je uspio udati u bogato drutvo, i na njih je potroio i zadnji
novi.
Mladi Rastignac naputa svoje ideale i okree se Parizu i njegovom otmjenom drutvu. On
doznaje da u Parizu ima roakinju po imenu Beauseant i od nje trai pomo da mu ona pokae

put do uspjeha u bogatom drutvu. Ona ga upoznaje sa jednom od keri ie Goriota,

Anastasie. Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje. Jednom
prilikom dok je kod nje bio Rastignac iz jedne prostorije izae ia Goriot i Rastignac je
upita ta ona ima s Goriotom, i od tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod ge de Restaud.
Kad je Rastignac to ispriao svojoj roakinji kako se ga de Restaud ponijela prema njemu,
ona odlui da e ga upznati sa drugom Goriotovom kerkom groficom Delphine de Nucingen.
U meuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti do svog cilja,
on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronaao i
rtvu koja bi to mogal biti, trebao je to biti brat gice Victorine. Meutim Rastignac nije htio
niti uti za to. Jedne se veeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine, a ona ga je oarala na
prvi pogled.
Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajui o njenom ocu. A
kad je dolazio doma odmah je odlazio rei ii Goriotu ta je rekla za njega, a on je bio
presretan, iako su ga obje kerke odbacile on je ivio samo za njihovu sreu. Vautrin se nije
slagao s Rastignacovim nainom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet
pokvaren i ako ti njega ne uniti da e on tebe. Rastignac je traio novac i od majke i od
sestara da mu posude da uspije u tom visokom drutvu, one su mu poslale i zaelile mu sreu.
Nakon toga u penzionu se doznalo da je Vautrin odbjegli robija i prijavili su ga, tako da je
Vautrin zauvijek nestao iz penziona. Delfine nikad nije dolazila vidjeti oca, tek pred njegovu
smrt ga je dola vidjeti. Goriot je cijelo vrijeme mislio na njh kako se zabavljaju, kako je
sretan zato jer su i one, a nikad nije rekao nita protiv njih iako su ga pokrale. Kad je umro
ia Goriot na pogreb su dole samo prazne koije njihovih keri sa slugama unutra jer one
nisu mogle, jer su dole rano ujutro sa plesa i morale su spavati. Mladi Rastignac platio je i
pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao nita loe, i vidio je da je Vautrin
imao pravo da protiv takvog svijeta ne moe ii pjeice i okrene se prema velianstvenom
Parizu i ree: Sad je na nama dvoma red!
DETALJAN SADRAJ:
Pansion
Gospoa Vauquer stara je ena koja dri u Parizu graanski pansion, poznat po imenu "Dom
Vauquer". Kua je na tri kata, iza kue je dvorite gdje slono ive svinje, kokoi i kunii, a u
dnu dvorita je drvarnica. Izmeu drvarnice i kuhinjskog prozora visi ormari za jelo. Ispod
njega otjeu splaine iz kuhinje. Tu su mala vrataca, kroz koja kuharica izbacuje smee i koje
isplahnjuje velikom koliinom vode. S prednje strane je vrt s nekoliko voaka i povra, a u
hladu pod lipama je okrugli stol sa stolicama, gdje pansionisti sjede za vrijeme velikih vruina
i piju kavu, ako im to imovinsko stanje doputa. U prizemlju je salon koji je povezan s
blagovaonicom. Taj salon izgleda vrlo tuno-u njemu se nalaze stolice, stol i naslonjai
pokriveni tkaninom s crnim i svijetlim crtama. Ta glavna soba zaudara na plijesan, ueglost,
hladna je i vlana, uvlai se u odijelo, bazdi na kuhinju, poslugu i sirotinjski dom.
Blagovaonica, prema kojoj salon izgleda kao kakav budoar, je prostorija s drvom obloenim
zidovima ija boja se ne raspoznaje od naslaga prljavtine. Tu je takoer dugaak stol sa
stoljnjakom toliko masnim da bi se po njemu moglo risati prstom, i ormar na kojem stoje
okrhnute i razbijene ae i posue. Ujutro oko 7 sati prvo ulazi maak koji odmah poinje
njukati po zdjelama, a onda ulazi udovica Vauquer. Njezino bucmasto lice, s nosom slinim
papagajevom kljunu, s debelim tijelom, sukladno je odaji iji topli, smrdljivi zrak ga.
Vauquer udie bez gaenja. Kada je ona tu, slika je potpuna. Ima oko 50 godina (kasnije
saznajemo da ima 48 godina, ali da priznaje samo 39) i lii na sve ene koje je pogodila

nesrea. Sada u pansionu stanuje sedam osoba. Na prvom katu su dva najbolja stana. U
loijem stanuje gazdarica, a u drugom ga. Couture, udovica slubenika. Zajedno s njom je
ivjela mlada djevojka Victorine Taillefer. Na drugom katu ivi starac zvani Poiret, a u
drugome mukarac oko 40. god., koji nosi crnu vlasulju i boji brkove, lani trgovac gospodin
Vautrin. Trei kat inile su 4 sobe od koje su dvije izdane, jedna nekoj staroj djevojci - gici.
Michonneau, a druga bivem proizvoau tijesta kojega su zvali otac Goriot. Ostale sobe su
se izdavale siromanima koji nisu mogli platiti vie od 45 franaka mjeseno. Sada je u jednoj
od te dvije sobe stanovao mladi ija je obitelj ivjela u najveoj neimatini kako bi on mogao
studirati pravo u Parizu. Zvao se Eugene de Rastignac. Bio je od onih mladia koje je nevolja
navikla na rad i ve u ranoj mladosti shvaaju da njihovi roditelji oekuju mnogo od njih.
Iznad treeg kata bio je tavan za suenje rublja i dvije mansarde u kojima su stanovali pokuar
(sluga) Christophe i kuharica Sylvie. Osim tih stalnih, imala je gospoa na ruku i 8 studenata
medicine i 2-3 stanovnika iz okolice. Svi ti pansionisti bili su siromani, vezali jedva kraj s
krajem, a to se ogledalo u njihovim odijelima i pohabanom rublju. U njihovim uvelim i
oronulim ustima bljeskali su se gladniki zubi, u njima su se ocrtavale ive nijeme, ledene,
svagdanje drame koje potresaju srce. Stara gospoica Michonneau je svojim umornim oima
budila jezu u svima koji ih pogledaju. Gospodin Poiret bio je kao neki stroj, izgledao je kao
neka utvara. Gospoica Victorine Taillefer imala je bolesno bijelu put, uvijek snudena i
slabana izgleda, a sliila je na biljku poutjelog lia koja je netom presaena. U usporedbi s
drugima, ona je bila lijepa. Unato loem i slabom izgledu, pokreti su joj bili ivahni a glas
veseo. Samo dvije stvari nedostajale su joj da zabljesne-haljine i ljubavna pisma. Otac ju nije
htio priznati za ker, a ga. Couture, roakinja njezine majke, brinula se o djevojci kao da je
njezino dijete. Eugene de Rastignac bio je pravi junjaki tip, imao je bijelu kou, crnu kosu i
plave oi.Bio je iz plemike obitelji. Vautrin 40 godina imao je iroka plea, snana prsa, lice
puno bora, grub ali nije neugodan. Bio je usluan i aljiv. On je o svemu znao i odmah
pritekao u pomo, ali je ulijevao strah svojim pronicljivim i odrjeitim pogledom. Najstariji
pansionist bio je otac Goriot, koji je imao 69 godina. Dok je bio dobro stojei, bio je u stanu u
kojem je sada ga. Coutre. Imao je lijepu odjeu, koju je mijenjao svakoga dana, a ormari su
bili puni srebrnog posua. Kada je domaica Vauquer vidjela jo i dravne obveznice, ona se
je odmah zagledala u njegov novac: "kao jarebica u slanini topila se na vatri elje koja ju je
obuzimala da se oslobodi mrtvakog pokrova muevog i da uskrsne u Goriotu". No on nije
mario za nju i to je nju razljutilo, jer su propali njeni snovi. Na svoju nesreu Goriot je morao
prijei na drugi kat i da ubudue plaa stan i hranu 900 franaka godinje. Svi su bili
iznenaeni, a gospoa ga je odmah poela zvati Otac Goriot. I poele su prie po pansionu:
"on sigurno izdrava enu, pa je prisiljen tedjeti". Krajem tree godine otac Goriot smanji
svoje izdatke. Odseli se na trei kat plaajui 45 franaka godinje. Odrekne se duhana, otkae
brijaa i prestane se pudrati. Njegovo lice zbog patnje, iji uzrok nitko nije znao, bivalo je sve
tunije i oajnije. Nakon etvrte godine u pansionu on nije vie liio na samoga sebe. Keri
mu vie nisu dolazile. Eugene de Rastignac kao i sva mlada francuska omladina, naao se
pred mnogim zaprekama, a trebalo je mnogo muke da ih se otklone marljivim radom i
osobnom vrijednou. elio je uspjeti u drutvu, a kako je bio plemi, poeo se raspitivati o
svojim rodbinskim vezama. Uskoro dobije poziv na bal od svoje daljnje roakinje vojvotkinje
Beauseant. elio je zaviriti u sve salone Pariza i nai zatitnicu kako bi uspio u ivotu. Na
balu upozna groficu Anastasie de Restaud, visoku i vitku s najljepim stasom u Parizu. To je
bila ena o kojoj je snivao, a bila je jedna od dvije keri oca Goriota, to Eugene nije znao.
Dva posjeta
Sutradan Rastignac ode u posjetu gi. de Restaud. Kada je ulazio u salon zauje glas oca
Goriota i odjek poljupca: to to Goriot ima s groficom Restaud?. U to ue grofica u divnoj
kunoj haljini. Bila je prelijepa. Njezina ljepota bila je profinjena. Pozdravljala se s grofom

Maximom i silna mrnja obuzme Rastignaca prema tom mladiu. Maxime je imao lijepe i
iste izme, dok su njegove unato panji bile blatnjave, kaput mu je pristajao kao saliven,
dok je on poslije podne imao frak. Motrei tog kicoa vitka i visoka osjeti to znai biti bogat.
Eugene osjeti to grof znai de Restaud i pomisli: Evo moga takmaca, moram ga
pobijediti !. Nije znao da grof Maximede de Trailles doputa da ga vrijeaju, ali prvi puca i
ubija. Nakon posjeta kod grofice, odveze se u palau Vikonta de Beauseant da posjeti svoju
roakinju, kako bi zadobio njezinu naklonost. Ona je ve tri godine bila u prisnim odnosima s
jednim od najbogatijih portugalskih plemia markizom de Ajudo Pinto. Mu je htio, ne htio
morao potivati tu morganatsku (nezakonitu) vezu pred svijetom. Svi su znali osim nje da se
markiz eni, zbog toga je i doao u posjetu, ali nije se usudio joj priopiti takvu vijest. Njezina
prijateljica vojvotkinja de Langeais bez ikakvog obzira otkrije joj da e se sutra objaviti
zaruke gosp. de Ajuda Pinto i gice. Rochefide. Eugene u razgovoru sazna da je grofica
Anastasia de Restaud kerka oca Goriota, a druga Delphine je udana za baruna de Nucingena.
Dvije keri, koje su se odrekle dobrog oca. Dobile su bogati miraz, a sebi je ostavio sitni
vjerujui da e njegove keri omoguiti mu uzdravanje. Poslije su ga zetovi otjerali iz svojih
domova kao posljednjeg bijednika. Vikontkinja ga savjetuje: elite li uspjeti, ja u vam
pomoi. to hladnije budete raunali, bolje ete uspjeti. Zapamtite da ete ostati nitko i nita,
ako ne budete imali enu koja e se zauzimati za vas. Ona treba biti mlada, bogata i uglaena.
Ako nekoga zavolite, dobro uvajte tu tajnu. I nastavi dalje: Postoji suparnitvo izmeu
dviju sestara. Restaud je plemi, njegova ena je primljena u drutvo i predstavljena dvoru, ali
druga sestra udana za bogatog bankara, lijepa ga. Delphine svisnut e od alosti i zavisti jer
je daleko od svoje sestre, pa se odriu jedna druge, kao to se odriu i oca. Bio je
neraspoloen za veerom u pansionu: grofica mu je zatvorila vrata, zato to sam joj rekao da
njezin otac jede za naim stolom!. Otac Goriot sakrije oi i okrenu glavu da bi ih obrisao.
Dakle gospodin Goriot je otac jedne grofice ree ga. Vauquer tiho i jedne barunice
odgovori joj Rastignac. Jo iste veeri napie pismo majci i zatrai 1200. - franaka i ako ih ne
dobije pasti e u oaj, moda se ak i ubiti: Kadar sam hraniti se suhim kruhom, piti samo
vodu, ako treba i gladovati, ali ne mogu bez onoga to je ovdje neophodno za uspjeh. Ili u
postii cilj ili u ostati u blatu. Poznajem nae prilike i znati u cijeniti vau rtvu. Zatim je
poslao pismo i sestrama te zatraio njihovu uteevinu. Ti plemeniti osjeaji i te strahovite
rtve trebaju mu posluiti kao ljestve da se dospije do Delphine de Nucingen. Nisu ga vie
primali u palai Restaud. Nije iao vie ni u kolu, samo na prozivke. Odlagao je uenje do
ispita. Odluio je platiti upisninu za 2. i 3. godinu, pa onda u posljednjem trenutku sve nauiti
naizust. Na taj nain je dobio 15 mjeseci slobodnog vremena u Parizu, da iskoritava ene ili
da lovi bogatstvo.
Ulazak u otmjeno drutvo
Rastignac je dobio pismo od majke i sestre, te novac od prodanog nakita. Majka ga savjetuje
da pametno uloi novac, a sestre mu poruuju: Ako hoe mogli bismo se odrei rupia i
saiti ti koulje!. Kada je Eugene proitao pisma, sav je bio uplakan. Sjetio se oca Goriota
kako nou u sobi svija svoje srebro, kako bi platio mjenicu svoje keri. To isto je uinila i
tvoja majka sa svojim nakitom. Jesam li ja pokrao svoje sestre? pomisli i osjeti kajanje.
Poslije etnje u Tuileriesu prijavi se kod ge. Beauseant i ona ga pozove na objed. Kakova je
to bila rasko na stolu, a tu rasko predstavljalo je posue i jelo. Trenutak poslije sjedoe u
laku koiju i zaas stigoe u kazalite. Svi pogledi bili su upereni prema njima. On pomisli da
sanja. I keri oca Goriota bile su u kazalitu. Drutvo je bilo vrlo otmjeno. Te veeri upozna
Eugene gu. de Nucingen i ree joj, da je on susjed njezinom ocu. im sam vas vidio osjetio
sam, kao da me neka struja nosi prema vama. Nisam ni sanjao da ste tako lijepi i on ostane
pored nje do kraja predstave. Kada se vratio u pansion, svrati do oca Goriota i ispria mu da je
upoznao njegovu ker Delphine. Prvi puta je bio u sobi oca Goriota i nije mogao sakriti svoje

zaprepatenje kada je vidio tu rupu u kojoj je ivio otac i sjeti se raskone haljine njegove
keri. Na prozoru nije bilo zastora, nije bilo tapeta, pa se nazirao aav zid. Dobri je ovjek
leao na looj postelji, a imao je samo tanak pokriva. Pod je bio vlaan i pun praine, a u
kaminu nije bilo ni traga od vatre. Moje keri su dobre, samo da su im muevi dobri, bio bih
presretan. Da sam barem mogao ivjeti kod njih, meni bi bilo dosta samo da sluam njihov
glas i srce bi mi igralo od radosti. Ali gospodine kako moete ivjeti u ovakvoj rupi, pored
toliko bogato udomljenih keri ree Eugene. Ma to e meni bolje ? Moj ivot je u mojim
kerima! ree Goriot. Starac i student postali su veliki prijatelji. Rastignac je bio pozvan kod
ge. Delphine. Ona je bila oajna i nije to krila, no on je elio znati razlog toj zlovolji: Htio
bih da budete samo moja!. Delphine mu ponudi torbicu: Idite u kockarnicu, stavite 100
franaka ili izgubite sve ili donesite 6000. - franaka. U kockarnici stavi 100. - franaka na broj
21 (koliko je imao godina) i na sreu ne znajui dobio je 3600. - franaka i opet nasumce stavi
cijelu svotu na crvenu boju. Promatrai su ga zavidno gledali. Kota se okrenuo i dobio je
opet 3600. - franaka. Sada imate 7200. - franaka. Posluajte me i idite apnu mu bankar. Vi
ste me spasili! zagrli ga presretna Delphine. Govorila mu je kako joj je loe u braku, donijela
je sav miraz, a sada nema nita. On mi daje samo za moje osobne izdatke odreenu svotu. Da
se obratim ocu, ali sestra i ja smo ga upropastile. Zahvaljujui vama ja sam postala slobodna i
radosna. Uzela je 6000. - franaka, a njemu ostavila ostatak. Vi ete objedovati sa mnom
svakoga dana, a pratiti ete me i u Italiens (kazalite). Opet je ocu morao ispriati kako je bilo
kod njegove keri Delphine, a dade mu i 1000 franaka od dobitka u kockarnici. Moda samo
oni koji vjeruju u Boga, potajno ine dobro a Eugene je vjerovao u Boga.
Bjeismrt
Rastignac se neko vrijeme sasvim prepustio uicima. Bio je u drutvu ge. Delphine, a i
kockao se na veliko: Katkad je mnogo dobijao, a katkad mnogo gubio!. elio je iseliti iz
pansiona. Katkad je ostao bez i jednog novia i sada je imao dugova, pa je potpisao mjenicu
gospodinu Vautrinu i dobio novac. Vautrin je bio odbjegli robija poznat pod imenom Lana
Smrt. Policija ga je htjela uhititi uz pomo gice. Michonneau i gosp. Poireta. Vautrin je bio
zelena, primao je novac od robijaa, uvao ga i stavljao na raspolaganje bjeguncima ili
njihovim obiteljima, ako je bilo naznaeno u oporuci. Gica Michonneau dogovori se s
agentom za 3000. - franaka: da u vino sipa napitak koji e izazvati njegovu prividnu smrt.
Prenesite ga na krevet, svucite ga, pljesnite ga rukom po ramenu i pazite hoe li se na koi
pojaviti neka slova. Posao je obavljen Vautrine! ree Eugene. Sutra ujutro gica.
Victorina naslijediti e oevu ljubav i imanje. Moj e mu momak zadati smrtonosni udarac u
elo. Rastignac je bio zaprepaten. Ovaj dvoboj bio je u suprotnosti s njegovim nadama, pa
je odluio obavijestiti gospodu Taillefer oca i sina. U meuvremenu Goriot prizna Rastignacu
da odobrava njegovu vezu s Delphine i otkrio mu tajnu: Sve je sreeno za njegovo
preseljenje u novi stan. Obavili smo mnogo posla za jedan mjesec bez vaega znanja. Ona e
primati 36000. - franaka rente godinje, a od svoga miraza od 800000. - franaka uloiti e u
dobre nekretnine. Slijedeeg dana stigla je obavijest da je mladi gosp. Frederic de Taillefer
teko ranjen u dvoboju. Victorine je bila pozvana da doe u kuu svoga oca. Eto, juer je bila
bez novaca, a danas ima milijune ree Vutrine i u tom asu pade kao svijea. To je bio znak
da je napitak poeo djelovati. Kada su mu skinuli koulju, ugledali su dva kobna slova. To je
bila potvrda da je on odbjegli robija: Lako ste zaradili 3000. - franaka ree Poiret. No
Vautrine se brzo oporavio nakon lijeka kojega je dobio. Na vratima blagovaonice pojavila se
policija. U ime zakona i kralja ree policajac ostalo se izgubi u galami. Priznajem da
sam Jacques Collin (ak Kolin) zvani Bjei-Smrt osuen na 20 godina robije u okovima.
Tko me izdao? zapita Collin. Ti si me izdala stara gaduro, ti si mi priredila onu navalu
krvi, znatieljnice!. Ja bih ti dao 6000. - franaka da izbjegnemo ovaj neugodni put. Oni mene
gledaju sa strahom, a tebe s gaenjem. Van uhodo - i izbacie cinkaroicu iz pansiona.

Gospoda Goriot i Eugene sele se iz pansiona u divan samaki stan koji mu je priredila
Delphine: Ah, ja u vas uvijek mnogo voljeti.
Dvije keri
Eugene saznaje da je mu njegove ljubljene Delphine uloio sav novac i svoj i njezin u
poduzea, zbog kojih je morao poslati velike svote u inozemstvo. Ako ga natjeram da mi
vrati miraz, morati e obustaviti plaanje, no ako priekam godinu dana, on e udvostruiti
moj miraz kupovanjem nekretnina jadala se ocu. Novac je ivot ! Novac je sve!
govorio je otac. U tom trenutku ue grofica, druga kerka Goriota i ree: Ja sam nesretna,
propala sam moj jadni oe! Da bih spasila Maximov ivot, svoju sreu, odnijela sam zelenau
obiteljske dijamante do kojih je mome muu veoma stalo. Maxime je bio spaen! ali ja sam
mrtva. Restaud je saznao: da je samo nakit prodan za niu svotu i treba jo 12000. - franaka
da bi podmirila dug, a on je obeao da e se opametiti i da vie nee kockati. Nemam
novaca ree otac I vie nita od 1200. - franaka doivotne rente. Potroili smo novac za
ureenje stana. U ovoj nevolji nadao sam se pomoi od tebe, a sada vidim da me nikada nisi
voljela. I sestre se naljute jedna na drugu. Vi mi kidate srce! Umrijeti u zbog vas! Obje ste
pogrijeile. Nita vie nemam! zajeca otac. Eugene uplaen, uzme mjenicu koju je potpisao
Vautrinu i napravi propisanu mjenicu na 12000. - franaka na Goriotovo ime: Evo vam cijela
svota gospoo. Spavao sam, va razgovor me je probudio i tako saznao koliko dugujem
gospodinu Goriotu. Otac je bio jako uzrujan, pa je legao da se odmori, ali mu je bilo sve
loije. Drugi dan mu je bilo jo loije. Samo ga udo moe spasiti! ree student medicine
Bianchon. Obje kerke spremale su se na bal kod ge de Beauseant. Rastignac je razmiljao
mnogo o ocu Goriotu i elio prikupiti mnogo razloga da bi opravdao postupke Delphine, jer je
on oboavao tu enu. Hajdemo odjuriti na as da ga posjetimo ! ree Eugene. Hou, ali
poslije plesa odgovori Delphine. Na balu vikontkinja Beauseant zamoli Rastignaca da ode do
markiza de Ajuda i da joj vrati sva njezina pisma. Kada se vratio vikontkinja ree: Mislit u
esto na vas, vi ste mi se uinili dobar i plemenit, naivan i iskren usred toga svijeta, gdje su te
osobine rijetke. Kada su sili meu goste, Eugene ugleda obje kerke gospodina Goriota i to
rastui Rastignaca. Dijamanti obiju keri podsjetie ga na bijednu postelju na kojoj lei otac
Goriot.
Oeva smrt
Eugene se uplai kada je vidio koliko se promijenilo njegovo zgreno blijedo i sasvim
iscrpljeno lice. Goriot je elio vidjeti svoje kerke: Otii jo jednom do njih. Reci im da se
ne osjeam dobro. Kada bi one bile tu, ne bih se alio. Sluga Christophe se vrati jer nije
mogao niti s jednom od keri razgovarati, ga. Restaud je morala obaviti vaan posao, a
Delphine spava, jer se kasno vratila s bala. Ni jedna! odgovori starac i uspravi se u
postelji. Imaju posla, spavaju, nee doi! Tek na samrti spoznajemo to su djeca. Vi njima
dajete ivot, a ona vas tjeraju u grob. Kada bih imao blaga da im ostavim, one bi me previjale
i njegovale. Obje imaju kameno srce. Sve je bilo radi novca, sve je bilo samo pretvaranje.
Nisam znao ni o emu razgovarati. Strpljivo sam podnosio sve uvrede, a one su mi prodavale
neko sitno zadovoljstvo. I tako su me keri izbacile iz svojih domova. Ja sam za sve kriv, ja
sam ih nauio da me vrijeaju. Hou vidjeti moje keri! Ja sam ih stvorio! One su moje! Ako
ne dou? ponovi starac jecajui Ja u umrijeti, umrijeti u od bijesa! Ja izdiem, mene
strano boli! Osveta! Moji zetovi ne daju im doi ! Smrt Restaudu, smrt Alzaaninu. Oni su
moji ubojice! Padne na zaglavlje kao da ga je malj udario. Blagoslov im dajem ree
napreui se blagoslov. Odjednom se srui. Rastignac ode do gospoe Restaud da je
obavijesti da joj otac umire: Gospodine grofe, recite gospoi da gosp. Goriot umire u jednoj
bijednoj rupi, bez novca i eli vidjeti svoje keri. Grof odgovara: Ja mnogo ne drim do
njega, on je iskvario svoje keri, unesreio mene i naruio mir moga doma. Doi e ga

posjetiti im budu ispunile svoje obveze prema meni i mome djetetu. Nakon toga ode do ge.
Nucingen i zatekne je u postelji: Prehladila sam se kada sam se vraala s bala i oekujem
lijenika ree Delphine. Da ste na samrti, trebalo bi da otpuzite k svome ocu. On vas
zove ree Eugene. Moj otac jamano nije toliko bolestan kako vi kaete. On bi svisnuo od
tuge kada bi moja bolest postala pogibeljnom zbog toga izlaska. Doi u poslije lijenikog
pregleda. Zato ne nosite svoj sat? Student joj apne na uho: Va otac nema ime kupiti
pokrov u koji e ga veeras poviti. Zaloio sam sat, jer nita drugo nema. Idem, idem ja u
prije vas stii ree Delphine. On je sretan to moe javiti samrtniku da e mu bar jedna ker
doi. U sobi je doktor operirao oca Goriota. Pekli su mu lea srebrnim nitratom. To je bio
posljednji lijek za koji znanost zna, ali lijek bez pomoi. Nema mu vie pomoi, ne moemo
ga spasiti. Treba mu odjenuti bijelu koulju i promijeniti posteljinu ree lijenik. Gospoa
Vauquer ree: Otac Goriot nema vie ni santima. Ako bih dala plahte za ovjeka koji samo
to nije izdahnuo, a i jedna se mora dati za pokrov. Tko e meni nadoknaditi trokove ?
udovica kao da nije u stanju izgubiti. Uzmi prevrnute plahte iz sobe br. 7, one su dobre za
mrtvaca apne slukinji. Nasie! Fifine! ree otac. Ah moji aneli! i odleti njegova
dua. Delphine nije dola jer se je posvaala s muem oko novca, koji je traila od oca. Ga.
Restaud ipak je dola i kad ugleda oca briznu u pla: Oprostite moj oe! Svi me mrze, samo
me vi volite. Ja sam bestidnica, nisam ga cijenila. Otac je umro! vrisnu grofica i onesvijesti
se. Potraite sveenika i poloite starca na odar izmeu dvije svijee u praznoj sobi.
Rastignac napie pismo barunu i grofici da poalje ljude koji e podmiriti sve trokove oko
pogreba. Sutradan Rastignac i student medicine prijavili su starevu smrt. Kako zetovi nisu
poslali novac, niti je itko doao, Eugene je platio sveenika, a student je u svojoj bolnici kupio
bijedni mrtvaki sanduk, da ga mogu pokopati. Ako zetovi i keri ne budu htjeli vratiti novac
koji si dao, zapovijedi da se uree na grobu natpis: OVDJE POIVA G. GORIOT OTAC
GROFICE de RESTAUD i BARUNICE de NUCINGEN SAHRANJEN O TROKU
DVOJICE STUDENATA
Uzalud je Rastignac dolazio kerima, nisu ga htjele primiti: Njima je umro otac, pa su u
velikoj alosti. Kada se vratio u pansion Eugene je zaplakao kada je na ulazu spazio
mrtvaki sanduk jedva pokriven crnom ojom, stavljen na dvije stolice u toj pustoj ulici.
Jedno runo kropilo bilo je umoeno u pokositrenu posudu punu svete vodice. To je bila
siromaka smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i roaka. U crkvi dva sveenika, pjeva i
crkvenjak obavie pogreb za 70 franaka, jer crkva nije bila bogata da bi molila besplatno.
Kada su smjestili sanduk u pogrebnu koiju, dooe dvoja kola s grbovima grofa de Restauda
i baruna de Nucingena, ali prazna i otpratie mrtvaki sanduk do groblja Pere Lachaise.
Spustie tijelo oca Goriota u raku oko koje su bile sluge njihovih keri, koji se pokupie sa
sveenikom, kada je zamolio kratku molitvu koju je platio student. Grobarima, da bi pokrili
sanduk zemljom Rastignac je morao dati napojnicu. No on nije imao novca, pa je posudio od
sluge Christophera 20 santima. Tuno se zagledaju u grob i u njemu pokopa svoju posljednju
suzu koja odleti u nebo im je pala na zemlju.

LIKOVI:
GORIOT - bivi tvorniar tjestenine, bogat i sretan; stanovnik pansiona Vanquer. Gotovo do
ludila voli svoje keri, i nita ne moe potisnuti njegovu ljubav prema njima. U svojoj ljubavi
nema granica, dao bi im sve pa ak i svoj ivot. Ponosan je, ali ponos gubi pred kerima.
Kae da ih voli vie nego to Bog voli svijet, zato to svijet nije lijep kao Bog, a keri su
ljepe od njega. Njegova ga neizmjerna ljubav vodi u propast i smrt i neimatinu.
Citat: (str. 43.)

Uostalom, njegovi su mesnati, nabrekli noni listovi, kao i dugi istaknuti nos, nagovjetali
neke duevne osobine do kojih je udovicama, ini se, bilo stalo, koje je potvrivalo njegovo
mjeseasto i bezazleno, dobroduno lice. Mora da je bio vrsto graena ivotinja kadra da
svoj duh izotri u osjeaju. Kosa, poeljana na razdjeljak, koju mu je vlasuljar politehnike
kole svako jutro dolazio napraiti, na pet mu se mjesta sputala na nisko elo i lijepo
ukraavala lice. Premda je djelovao malice neotesano, bio je tako pomno dotjeran, tako je
obilato troio duhan, puio ga kao ovjek siguran u to da e mu kutija za duhan uvijek biti
puna makube.
Goriot ne eli sam sebi priznati kakve su mu keri, pa se zavarava govorei Rastignacu:
Dragi moj gospodine rekao mu je sutradan kako ste mogli pomisliti da se ga de Restaud
naljutila na vas to ste spomenuli moje ime? Kerke mene veoma vole. Ja sam sretan otac.
Samo su se zetovi loe ponijeli prema meni. Nisam htio da ti dragi stvorovi pate zbog mojih
nesuglasica s njihovim muevima, pa sam se radije odluio da ih viam tajno. Ta mi
tajnovitost daje tisuu radosti koje ne razumiju drugi oevi koji mogu vidjeti keri kad god
zaele. Ja to ne mogu, shvaate li?
Leei na samrti i sam Goriot si priznaje kakve su mu keri. Nezahvalnost njegovih keri
dolazi najsnanije do izraaja u trenutku kada Goriot nema vie novaca, a eli blizinu svojih
keri jer je teko bolestan.
Tek tada, u agoniji, otac Goriot ispoljava prikrivenu bol i patnju:
Nijedna odgovori starac i uspravi se u postelji. Imaju poslova, spavaju, nee doi. Znao
sam to. Treba ovjek da umire pa da spozna to su djeca. Ah, prijatelju, nikad se nemojte
eniti, nemojte imati djece! Vi im dajete ivot, a ona vam daju smrt. Vi ih uvodite u ivot, a
ona vas iz njega izgone. Nee doi, znam! Znam to ve deset godina. To sam koji put i
govorio sebi, ali nisam imao hrabrosti da povjerujem.; ovjek koji je svakoj keri dao osam
stotina tisua franaka bio je ovjek o kojemu je trebalo voditi brigu. I bili su vrlo brini, ali
samo zbog mojega novca. Svijet nije lijep. U to sam se itekako uvjerio. U koiji su me vozili
u kazalite, i ostajao sam dokle sam htio na veernjim priredbama. Ukratko, izjavljivale su
moje keri, priznavale su me za oca. Jo ja imam otrine duha i nita meni nije izmaklo. Sve
je bilo radi novca, i to me ranilo u srce. Vidio sam da je sve samo pretvaranje, ali nije bilo
pomoi. Kod njih se nisam osjeao ugodno kao za ovdanjim stolom. Nisam znao ni o emo
razgovarati.; ivio sam za to da budem vrijean, poniavan.
Toliko ih volim da sam strpljivo podnosio sve uvrede za koje su mi prodavale neko sitno
jadno zadovoljstvo. Otac se krio da bi vidio keri! Ja sam im dao ivot, a one mi danas nee
dati jedan sat! edan sam, gladan sam, srce mi gori, a one nee doi da olakaju moju agoniju,
jer ja umirem, osjeam to. Ali zar ne znaju koliki je grijeh gaziti po oevu mrtvom tijelu? Ima
Boga na nebu, i on osveuje oeve, makar mi i ne htjeli.; Sad ja vidim cio svoj ivot. Ja sam
prevaren! One me ne vole, nikad me nisu ni voljele! To je oito! Kad nisu dole, nee ni doi.
to vie budu oklijevale, to e se tee nakaniti da mi priute ovu radost. Znam ja njih. Nikad
nisu bile sposobne da naslute moje nevolje, moje boli, moje potrebe, pa nee naslutiti ni moju
smrt; dapae, ne znaju ni koliko ih volim. Jest, vidim, u njihovim je oima navika da za njih
rtvujem sve, oduzela cijenu svemu to sam inio.
Da su zatraile da mi iskopaju oi bio bih im rekao: Iskopajte ih! Ja sam preglup. One misle
da su svi oevi kao njihov. Treba uvijek isticati svoju vrijednost. Osvetit e me njihova djeca.
Same e sebi koditi ako ne dou. Recite im da izlau istim mukama i svoj smrtni as. Jednim

zloinom ine sve zloine. Ta poite, recite im da ne doi znai poiniti oco ubojstvo! One su
ga i bez ovoga prilino puta poinile.; Zar u zbilja umrijeti kao pas? Evo kako sam
naplaen, zaboravom. To su bestidnice, zlotvorke; gade mi se, proklete bile; ustajat u nou iz
lijesa pa u ih uvijek iznova kleti, jer konano, prijatelji moji, imam li krivo?; Shvaate li da
u ja umrijeti ne vidjevi svojih keri? Vjeito eati; a nikad ne piti, eto to je bio moj ivot
ima deset godina Moji su zetovi ubili moje keri. Doista, otkad su se udale, vie ih nisam
imao. Oevi, traite u Skuptini da se donese zakon o braku! Konano, ako volite keri,
nemojte ih nikad udavati. Zet je zloinac koji iskvari sve u kui, sve uprlja. Neka se dokinu
brakovi! Oni nam oduzimaju keri, i nemamo ih ni na smrtnom asu! Donesite zakon o smrti
oeva. Ovo sad je strano! Osveta! To njih zetovi ne putaju da dou. Ubijte ih!
Oni su moje ubojice! Smrt ili keri! Ah, gotovo je, umirem bez njih!
GORIOTOVE KERI - Delphibe i Anastasie - dvoline i pohlepne, bez morala, bez ljubavi
prema ocu koji im je dao sve. eljne samo ljubavi mladih plemia i novca, te uspjeha u
drutvu.
EUGENE DE RASTIGNAC - mladi iz provincije, eljan bogatstva i uspjeha u velikom
gradu. astoljubiv i ponosan. Odstupa od morala i podreuje ga uspjehu.
Citat: (str. 34.)
Eugne de Rastignac, tako se zvao, bio je jedan od onih mladia koji se iz nevolje
privikavaju na rad, koji od najranije dobi shvaaju nade to ih roditelji u njih polau, te sebi
pripremaju lijepu budunost ve sada proraunavajui budue kretanje drutva, kako bi bili
prvi koji e ga dokraja iskoristiti.
Citat: (str. 38.)
Eugne de Rastignac imao je posve junjako lica, bijelu put, crnu kosu, plave oi. Njegov
nain izraavanja, ponaanje i uobiajeno dranje odavali su sina plemenite obitelji gdje su
prvim odgojem bile obuhvaene samo tradicije dobrog ukusa. Ako se i tedio na odjei, ako je
u obine dane i nastojao pohabiti odjela saivena prole godine, svejedno je pokatkad mogao
izai i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari kaput, iznoen prsluk, neuglednu crnu,
izblijedjelu, nemarno svezanu studensku kravatu, hlae u skladu s ostalim i zakrplljene
izme.
Rastignac je olienje mlade francuske omladine koja se nala pred mnogim zaprekama koje je
trebalo otklanjati upornim, marljivim radom i osobnom vrijednou. Rastignac ima plemenitu
duu, elio bi da uspije u drutvu radom i osobnim zaslugama, no ve na pragu puta u visoko
drutvo, koje Eugen prieljkuje, ga de Bozean pokuava mu razbiti iluziju o tom drutvu
koje je pokvareno i prema kojemu ne treba imati obzira. Ukoliko hladnije budete raunali,
utoliko ete bolje uspjeti, kae ga de Bozean. Ako hoete da vas se svijet boji, udrite bez
milosti. I ljude i ene smatrajte za potanske konje koje ete na svakoj stanici ostavljati da
crknu, pa ete ostvariti sve svoje elje. To isto, samo grubljim rijeima, rekao je Eugenu i
Vautrin, odbjegli robija: Znate li ime ljudi sebi kre put? Bljeskom genija ili umjenom
pokvarenou. U ljudske mase treba uletjeti kao topovsko ule ili se uvui kao kuga.
Potenjem se nita ne postie. Pariz, koji Rastignaca toliko mami, po Vautrinu je najobinija
kaljua: Oni koji se u njemu kaljaju kolima poteni su ljudi, oni koji se kaljaju pjeice,
lopovi su. Oni koji u njemu ukradu sitnicu smatraju se za neobine rijetkosti, oni koji kradu
milione oznaeni su kao ljudi puni vrlina. Vautrin je prozreo Rastignacove elje i predlae

mu ubojstvo kako bi doao do novaca koji bi mu omoguili ivot u visokom drutvu. Takav
vam je ivot, tjei ga Vautrin. Nije to nimalo ljepe od kuhinje, zaudara kao ona, i ko hoe
dobro da jede i pije, mora da uprlja ruke: nauite poslije samo da ih lijepo operete: u tome je
sav moral naeg doba. Meutim, Rastignac se jo nije pomirio sa uspjehom pod svaku
cijenu. On e tek na kraju romana, upoznavi tragediju jedne oinske ljubavi i potpunu
bezosjeajnost njegovih keri, sahraniti svoju posljednju suzu i uzviknuti: A sada je na nas
dvoje red! I, prvi korak njegova izazivanja kojim je prijetio drutvu, bio je odlazak na ruak
gospoi de Nucingen.
VAUTRIN:
Citat: (str. 34.)
ovjek od svojih etrdesetak godina koji je nosio crnu vlasulju, boji zaliske, izdavao se za
biveg trgovca, a zvao se gospodin Vautrin.
Citat: (str. 40.)
Znao je ili je poneto nagaao o poslovima onih koji su ga okruivali, dok nitko nije mogao
proniknuti ni u njegove mislini ni u njegove poslove.