1.

UVOD
U ovom u seminaru predstaviti djelo Smrt Smail-age engia naeg vanog romantiarskog
autora Ivana Maurania1, anrovski ga odrediti te analizirati romantiarske elemente kojima
djelo obiluje. Smrt Smail-age engia nije samo visoko umjetniko djelo kojim autor
pokazuje svoju vjetinu, ve kroz njega iznosi svoje stavove o nacionalnom stanju tadanje
Hrvatske i nudi neka rjeenja za poboljanje istog, kao i mnogi njegovi suvremenici,
predstavnici ilirskog pokreta. Upravo su romantiarski elementi autoru posluili kao sredstvo
dokazivanja svog umijea i autorske zrelosti, ali ponajvie kao sredstvo za propagiranje
nacionalnih stavova, koje je itateljska publika lako prepoznala i prihvatila.

1
Ivan Maurani roen je 1814. u Novom Vinodolu kao akavac na podruju gdje je snano ivjelo narodno
pjesnitvo mijeanog tipa (akavsko-tokavskog). Potjee iz imune graansko-teake, poljodjelsko-
vinogradarske obitelji, iz mjesta gdje su mnogi mukarci znali napamet stihove Andrije Kaia Mioia pa je i
Maurani svoju prvu pjesmu Vinodolski dole, da si zdravo iznio u desetercu na kaievski nain. Imao je etiri
brata, od kojih su dvojica, Petar i Antun, ili u vie kole. Stariji od njih je umro, a brat Antun, ugledan pedagog i
filolog, bio mu je vodi i pokrovitelj. Najmlai brat Matija takoer se bavio pisanjem, a Josip je ostao na
oinskom imanju. kolovao se u Rijeci, a zatim je dobio stipendiju i otiao u Maarsku u Szombathely kako bi
nastavio studij. Dotada je ve nauio latinski, talijanski i maarski, a uio je i francuski, engleski te slavenske
jezike. Potkraj 1834., kad ga je u Maarskoj zateklo ilirsko preporodno gibanje obiljeeno pokretanjem Gajeve
Danice i Novina, odvaio se i u Danici objavio klasicistiku odu Primorac Danici. Najvanije mu je djelo
Smrt Smail-age engia.

1
1.1. O razdoblju romantizma
Rije romantizam dolazi od francuske rijei le romantisme (Flaker, 1976: 105). Javlja se u
posljednjem desetljeu 18. stoljea i traje sve do druge treine 19. stoljea i bio je vezan s
idejom umjetnike i politike slobode (Flaker, 1976: 105). Posebnu ulogu imaju knjievnici
koji se ne ograniavaju samo na aktivizam u politikim borbama, nego te zadae pokuavaju
tematizirati i u svojim djelima (Bobinac, 2012: 278).
Dubravko Jeli u Povijesti hrvatske knjievnosti pie da je hrvatski romantizam spoj onoga
to odreuje knjievnost romantizma u Europi i onoga to hrvatskim pjesnicima namee
tadanja drutvena i politika realnost (Jeli, 1997: 93). U Hrvatskoj nema prosvjeda kada
romantizam treba poeti, jer su svi ujedinjeni pod idejom domorodstva. S obzirom da je
Hrvatska obiljeena narodnim i knjievnim preporodom u razdoblju romantizma, vano je
naglasiti razliku izmeu njih. Narodni preporod odnosi se na ilirski pokret koji je trajao od
1830. godine do 1843. godine. Taj politiki pokret pokuao je istaknuti vanost obrane
nacionalnosti i domoljublja te se povezao s knjievnim preporodom zbog vanosti ujedinjenja
jezika sjevera i juga Hrvatske, odnosno pokuao je kodificirati vlasititi knjievni jezik kao
oznaku nacionalnog identiteta (icel, 2004: 50). M. icel tvrdi da je narodnom preporodu
trebao netko tko e se nametnuti kao voa i organizator, a da je upravo to bio Ljudevit Gaj
koji je sa sobom povukao i mnoge druge uglednike, kao to su Dimitrija Demeter, Antun
Maurani, Vjekoslav Babuki i dr. Njegov rad na podruju pravopisa postao je preduvjetom
za ilirski pokret (icel, 2004: 82). Svojim radom postavio je temelje i postao uzorom u
tematskom i jezino-stilskom smislu. Neki od vanijih predstavnika poetike romantizma u
Hrvatskoj su Ivan Maurani, Petar Preradovi i Dimitrija Demeter.

2
1.2. Autori povijesti hrvatske knjievnosti o djelu
Mnogi povjesniari pisali su o ovom najvanijem Mauranievu djelu i slau se da je djelo
odigralo veliku ulogu u formiranju nacionalnog knjievnog identiteta Hrvatske. Antun Barac
u Hrvatskoj knjievnosti I. kae kako je Smrt Smail-age engia prvo djelo novije
hrvatske knjievnosti u kome je hrvatski jezik progovorio vlastitom snagom i u kome se
ne osjea nemo izraza, borba s tuim jezinim i metrikim kalupima (Barac, 1964:
221). Miroslav icel u svojoj Povijesti hrvatske knjievnosti XIX. stoljea pie kako je
Mauraniu za fabularnu osnovicu posluio stvarni dogaaj, kada je 1840. godine ubijen
poznati hercegovaki paa Turin Ismail-aga engi, kao in osvete jednog crnogorskog
plemena zbog engieva ubojstva brata crnogorskog vladike Njegoa 1836. godine na
Grahovu, u Crnoj Gori (icel, 2004: 179). Maurani prihvaa povijesni dogaaj da u vezi s
njime iskae svoje oduevljenje za crnogorske borce, a time i svoju tenju za nacionalnom
slobodom te svoju mrnju protiv tlaitelja (Barac, 1964: 218). Smail-aga je u djelu
demoniziran, zapravo je on ovdje Gunduliev Lucifer, i razlikuje se od povijesnog Smail-age,
koji je samo dio sistema, marioneta koja u ime turskog carstva kupi hara (Frange, 1987:
147). Kroz lik starca pastira, koji se esto usporeuje sa svetim Vlahom iz Osmana, progovara
sam autor i iznosi svoje ideoloke i nacionalne tenje (Novak, 2003: 196). Jeli je u drugom
izdanju svoje Povijesti hrvatske knjievnosti zakljuio da je djelo kombinacija romantikog i
klasinog stila, tj. riznica svih moguih figura i tropa (Jeli, 2004: 178), a icel je rekao:
Maurani je pokazao izvanrednu umjenost pomirenja suprotnosti deseteraki pomalo
monotoni narodni stih kaievske provenijencije skladno povezuje s baroknom prtavou
Gundulieva osmerca, a sloenost i disciplinu vergilijanskoga i ovidijevskoga stiha osvjeava
primjetnim romantiarskim elementima. (icel, 2004: 181).

3
1.3. Kojoj knjievnoj vrsti pripada Smrt Smail-age engia?
Naslov ovog poglavlja nosi naziv kao i lanak Pavla Pavliia Kojoj knjievnosti pripada
Smrt Smail-age engia, objavljen u Umjetnosti rijei 1991. godine. U lanku Pavlii
postavlja hipoteze, odnosno prijedloge za odreenje anra ovog Mauranievog djela, te ih
argumentira i zakljuuje da je Smrt Smail-age engia romantina pjesan (Pavlii, 1991:
200).
Djelo ima i epskih elemenata, ali i po svojoj je strukturi izrazito lirino te je stoga teko
odrediti je li Smrt Smail-age engia ep ili poema. Pavlii navodi da su epski elementi
vidljivi ve na razini samog sadraja, koji je junaki. Naime, sadraj prikazuje odluujui
trenutak u borbi zajednice za opstanak i tako izraava neke njezine temeljne nazore o sebi
(Pavlii, 1991: 188). Nadalje, prema Pavliiu se Maurani poziva na tradiciju narodne
pjesme nizom signala, metrikih ili stilskih, te na epsku umjetniku tradiciju, odnosno na
Gundulia, a to je vidljivo takoer na metrikoj i stilskoj razini, gdje se pojavljuju
raguzanizmi, a stihovi su osmeraki (Pavlii, 1991: 188). Postoje i argumenti koji negiraju
da je Smrt Smail-age engia ep, a to su naglaena lirinost, koja nikako nije karakteristika
epa Djelo nema potrebnu epsku duinu, zbijeno je i lapidarno, i po broju likova i po broju
epizoda (Pavlii, 1991: 188). Dodatno, djelo nema glavnog epskog junaka, to op u pravilu
uvijek ima. Nije jasno tko je u Smail-agi glavni junak: je li to sam Smail-aga ili je to eta,
odnosno kolektiv. Argument koji bi Smail-agu odredio kao glavnog junaka svakako su naslov
djela i panja koja je uglavnom usmjerena na Smail-agu (Pavlii, 1991: 190). No, teko da e
Smail-aga biti glavni junak, jer u pravilu je epski junak uvijek pozitivan lik, dok je
Mauraniev Smail-aga negativan i demoniziran lik (Pavlii, 1991: 190). U epu takoer
kolektiv ne moe biti glavni junak, uvijek je to individualan lik.
Pri anrovskom odreenju ovoga djela, Pavlii tezi o Smail-agi kao epu suprotstavlja
injenicu da djelo obiluje i karakteristikama poeme. Poema je doista i odreena kao epsko-
lirski spjev srednje duine i s malo likova, u kojemu se razmjerno jednostavna radnja opisuje
kroz vizuru jednoga od junaka, a ne objektivno i epski (Pavlii, 1991: 189). Po svojoj
duini, Smail-aga blii je poemi, na primjer Suzama sina razmetnoga (Pavlii, 1991: 189). U
djelu je razmjerno malo likova, radnja je vrlo jednostavna i zbijena, prostor je skuen, a
vrijeme kratko (Pavlii, 1991: 189). Osobito je vano staviti naglasak na lirinost djela. Ipak,
iako dosta toga ide u prilog odreenju djela kao poeme, autor istie svoju vezu s Osmanom, a
ne sa Suzama sina razmetnoga (Pavlii, 1991: 189). Osim toga, teko je ignorirati sadraj
djela koji je ratni, kao to sam ve gore navela. Na kraju lanka autor djelo odreuje kao ve

4
navedenu romantinu pjesan, zbog ispreplitanja elemenata i epa i poeme, gdje nije mogue
iskljuiti nijednu od navedenih knjievnih vrsta. Ovo nije neobino za razdoblje romantizma,
gdje se, prema Flakeru, dogaa da su romantina djela esto sinteza razliitih knjievnih
anrova, odnosno hibridi su (Flaker, 1976: 121).

5
2. ROMANTIARSKI ELEMENTI
Lirsko naelo, kult prolosti, domoljublje
Aleksandar Flaker u svojim Stilskim formacijama navodi lirsko naelo kao bitno obiljeje
romantizma. Kae da su na mjesto junakog epa stupili lirsko-epski spjevovi (Flaker, 1976:
111), a da je Mauranievo djelo zaista takvo djelo, vidljivo je iz prethodnog poglavlja, Kojoj
knjievnoj vrsti pripada Smrt Smail-age engia. Nadalje, Flaker govori kako kod
romantiara lirizam, koji je uvijek individualan u naelu, postaje izrazom kolektivne due
(Flaker, 1976: 113).

Podie se eta mala

Na Cetinju Gore Crne.
Malena je, ali hrabra,
U njoj jedva sto junaka:
Ne junaka biranijeh
Po obliju ni ljepoti,
Ve po srcu junakome; (194-200)2

Ovim stihovima autor opisuje etu, koja u djelu predstavlja epskog junaka, koji se bori protiv
silnika Smail-age, ali u ovom sluaju to nije individualan lik, nego kolektiv, zajednica.
U ovakvim spjevovima nije neobino to se osjea i prisutnost samog autora, njegovih
stavova koje iznosi u svojim stihovima i kroz njih se obraa itatelju (Flaker, 1976: 111).

Boj se onoga tko je viko

Bez golema mrijeti jada! (62-63)

Gore navedeni stihovi odnose se na utnju rajinu dok ih Smail-aga tlai, a autor ovim
stihovima nagovjetava propast silnika i daje itateljima moralnu pouku.
Gotovo je nemogue spomenuti pojam kolektiva bez spominjanja jo dvije romantiarske
karakteristike koje sam pronala u djelu, a to su kult slavne prolosti i naglaeno domoljublje.
O kultu prolosti pie Marijan Bobinac u svom djelu Uvod u romantizam nakon to je
spomenuo nacionalno odreen kolektiv: Spomenuta tendencija oituje se i u okretanju
prolosti. (...) ...razmiljanje o iskonu i podrijetlu, o povijesti, i to ne onoj koju stvaramo sami,

2
Citirano prema Maurani, Smrt Smail-age engia, Dobra knjiga, 1969., Zagreb, str. 22.
Sve citate iz navedena djela u seminaru donosim tako da na kraju citata u zagradu stavljam broj stihova, kako ih
je autor naznaio.

6
nego onoj koja nas obuzima i nosi. Metafizika beskonanoga, karakteristina za rani
romantizam, prelazi postupno u metafiziku povijesti i drutva, narodnog duha i nacije, tako da
se pojedinac sve tee moe oduprijeti sugestivnom djelovanju kolektiva, onoga Mi.
(Bobinac, 2012: 280), i jo vanije: (...) tematske poveznice uoavaju se pak u domoljubnom
nadahnuu i u enji za izbavljenjem pojedinca i nacionalnog kolektiva te u tenji za
ozbiljnim i uzvienim pristupom sredinjim nacionalnim problemima vremena.

Grobovi su, mni, otaca

Slovinskijeh, nadalee
Kijeh slovijae ime slavno,
Oko kojijeh Turad divja
U po dana kano doba u gluho
Pogana se vrze i mozak
Hitri obre, ijem, kako
Da rasplai djecu plani,
Nad otrajem sree bolje
Da ne cvile svoje jade prike.
Tlapi ti se, sad da lavom rika,
Tlapi ti se, sad da psetom laje;
A sad uje lelek muenika,
Jauk, pisku, teke uzdisaje;
uje zveku gvoa okovanoga
I uza nju pomaganju gorku. (696-711)

U ovim stihovima autor, odnosno kolektiv, sjea se pradavne slavne prolosti, svojih
Slovinskijeh otaca. Zanimljivo je da se u gore navedenim stihovima ispreplie nekoliko
obiljeja, a to su, osim kulta prolosti, i motiv grobova i usporedba prolosti sa sadanjou.
Ta sadanjost nije tako slavna i sjajna kakva je bila prolost te primjeujem prisutnost autora
koji prolost i sadanjost u svom Smail-agi poistovjeuje s vlastitom, to je jedna od ve
razjanjenih karakteristima romantizma.

Motiv domoljublja, odnosno rodoljublja, zanimanja za vlastiti nacionalni identitet, kao vaan
romantiarski element u poetici romantizma navode i Bobinac i Tomasovi (Bobinac, 2012:
284; Tomasovi, 2005: 121).

7
 Djeco moja, hrabri zatonici,
Vas je ova zemlja porodila
Krovita, ali vami zlatna.
Djedi vai rodie se tudijer,
Oci vai rodie se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer,
Za vas ljepe u svijetu neima.

Djedi vai za nj lijevahu krvcu,

Oci vai za nj lijevahu krvcu,
Za nj vi istu krvcu prolijevate:
Za vas drae u svijetu neima.
Oro gnijezdo vrh timora vije,
Jer slobode u ravnici nije. (33-45)

Ove stihove izgovara starac, kroz kojega autor progovara iznosei vlastite stavove, u svom
monologu na kamenu obraajui se eti. Starac potie nacionalnu svijest u sluateljima i
hrabri ih kako bi se oduprli Turcima koji ih napadaju. Primijetila sam u ovim stihovima, osim
motiva rodoljublja, i motiv prolosti, koji je ovdje u ulozi pomonika, odnosno podsjeanjem
ete da su njihovi preci roeni na istom tlu na kojemu oni sada stoje i koje trebaju obraniti od
neprijatelja, starac budi nacionalnu svijest i sprema ih za borbu. Stihom ...Vas je ova zemlja
porodila, javlja se motiv domovine kao majke. Iako ovdje ne postoji rije majka, rije
porodila upuuje na to, ali ipak ne mogu rei da je ovdje rije o antropomorfnoj metaforici,
ve o ljubavi prema domovini.

Romantiarska metaforika
Temelj romantiarske metaforike je izraavanje duevnog doivljaja tako da se prevlada tono
imenovanje pojmova, smisao i sintaksa (Flaker, 1976: 115).

Ljutit aga mrko gleda

Gdje se silom divit mora
Silan arslan gorskom miu. (54-56)

U ovim stihovima pojavljuje se animalna metaforika, u kojoj arslan, odnosno lav, simbolizira
Turke, mono Osmansko carstvo, a gorski mi raju, odnosno krane suprotstavljene Turcima.

8
Iako Smail-aga mui raju, ona ostaje nepokolebljiva i ustraje u svojoj vjeri i odanosti Bogu,
to ljuti Turina.

Romantiarski pejza

U djelu sam pronala opis tajanstvenog nonog pejzaa (Flaker, 1976: 114), koji Bobinac
povezuje s putnikom, lutalicom, s nekim tko odlazi, ali u sebi zadrava sjeanje na prolost
(Bobinac, 2012: 183). Kod Maurania je to Novica, koji nou bjei to dalje od Smail-age.
Jezovita nona sfera je, navodi Bobinac, neka vrsta poetike onostranosti, kao svijet snova,
vizija, povezanosti i prepletenosti svih stvari, kao svijet u kojem se gube suprotnosti i u kojem
je mogue ostvariti ono vie, iskonsko zajednitvo (Bobinac, 2012: 249). Opis nonog neba
redovito prati pojavu none sfere u romantiarskim djelima.

Doba 'e gluho tamne noi,

Oblak krije zvijezde jasne,
No i struka gvoe sjajno.
Ide eta, nona, tamna,
A pred njome vitez vrli. (231-235)
(...)
Pre muklo, prijete muklo
Poraz kraju gdje se vije:
Tako i eta tminom obavita,
Ko desnici podoba se vinjoj. (259-262)

Potonji stih, eta tminom obavita, na jezovit nain najavljuje nadolazee dogaaje, odnosno
propast Smail-aginu.

Hiperbolizacija i fantastika

Za romantiarsku hiperbolizaciju osjeaja karakteristina je krajnost u izraavanju

osjeaja, stoga se u likovima javljaju semantike opozicije, kao to su spokoj-nemir,
ivot-smrt ili mata-zbilja (Flaker, 1976: 117). Likovi su dovedeni u napregnuta duevna
stanja, konkretno u djelo Smail-aga primjer je demonskog lika, koji je gotovo do ludila
bijesan i njegovi postupci motivirani su mrnjom prema raji.

Krvav plamen najprije mu buknu

Gnjevnu u srcu supro raji crnoj,

9
 Supro vlahom, psetom, krstu
Lipovome, tono vrijedan nije
Uz Turina da ga sunce grije. (996-1000)
(...)
Na obrve crn mu oblak sjeda;
Plamte oi poput ognja iva;
Crljen plamen uz obraz mu lie;
Stranijem bijesom nozdrve se ire;
A na usti, ispod pjene bijele,
Grozan, paklen izraz stade,
Ko da veli: raja nek propade,
Samo pjesmi uvat se valjade! (1008-1015)

Navedenim je stihovima Maurani predstavio demonskog lika Smail-agu, ljutitog jer je

promaio krane te kopljem pogodio Turina.

Polarizacija krana i Turaka

U djelu postoji mnogo primjera u kojima Maurani suprotstavlja raju Turcima, odnosno
dobro zlu, svjetlo tmini, istinu lai. Krani su pozitivni likovi u dj elu, a Turci su ti koji
su zli, zloinci koji brutalno mue raju. Tom polarizacijom autor je htio iskazati i nek e
svoje nacionalne, odnosno preporedne tenje.

Stvorac vinji pticam nebo dade,

Tiha duplja i uena gnijezda;
Ribam vode i puine morske,
Stan od stakla nek se po njem ire;
A zvjerinju livade i gore,
Hladne pilje i zelene luge.
Jadnoj raji? Ne dade ni kore
Suha hljeba da je suzam kvasi.
Al to velju? Dade nebo dobro,
No je nesit sve ve Turin pobro. (623-632)

10
U stihovima je vidljivo kako Turci lagodno ive: nesiti su, odnosno uvijek imaju, ali
trae jo, kupe hara iako raja nema vie ime platiti. Ta njihova oholost i zloin u
suprotnosti je s nevinom rajom koja nema ak ni kruha.

Hibridnost knjievnih vrsta

Tematika Smail-age je junaka, odnosno ratna, to je epsko obiljeje, ali djelo je odvie
kratko da bi bilo ep. Izmeu ostaloga, ima naglaenu lirinost, prostor je skuen, boj
epizoda i likova nije velik. Stoga govorimo i spjevu ili, kako navodi Pavlii, o
romantinoj pjesni.

11
3. ZAKLJUAK
U ovom sam seminaru analizirala romantiarsko djelo Ivana Maurania Smrt Smail-age
engia, predstavivi romantiarske elemente kojima djelo obiluje, a to su lirsko naelo, kult
prolosti, domoljublje, romantiarska metaforika, romantiarski pejza , hiperbolizacija i
fantastika, polarizacija krana i Turaka i hibridnost knjievnih vrsta. Po knjievnoj je
vrsti Smrt Smail-age engia romantina pjesan, jer je svojevrsna sinteza epa i poeme.
Djelo nije vano samo zato to je izreklo Mauranievu programatsku preporodnu
misao, iako je to njegova velika i osnovna vrijednost. Ono nema samo didaktiku ulogu,
ve je i velik umjetniki ostvaraj kojim je Maurani pokazao svoju vjetinu ostavivi
mnogobrojnim nadolazeim generacijama literarno blago koje je u velikoj mjeri
pomoglo pri formiranju identiteta hrvatske knjievnosti.

12
4. LITERATURA I IZVORI

1. Antun Barac: Hrvatska knjievnost I. Knjievnost ilirizma, Zagreb, 1964.

2. Marijan Bobinac: Uvod u romantizam, Leykam inernational, Zagreb, 2012.
3. Jeli, Dubravko, Povijest hrvatske knjievnosti - Tisuljee od Baanske ploe do
postmoderne, 2. izdanje, Naklada Pavii, Zagreb, 2004.
4. Aleksandar Flaker, Romantizam, u Stilske formacije, Liber, Zagreb, 1976., str. 105-
129.
5. Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod MH/Cankarjeva zaloba,
Zagreb/Ljubljana, 1987.
6. Jeli, Dubravko, Povijest hrvatske knjievnosti - Tisuljee od Baanske ploe do
postmoderne, 2. izdanje, Naklada Pavii, Zagreb, 2004.
7. Ivan Maurani, Smrt Smail-age engia, Dobra knjiga, 1969.
8. Novak, Slobodan Prosperov, Povijest hrvatske knjievnosti - Od Baanske ploe do danas,
Golden marketing, Zagreb, 2003.
9. Pavlii, Pavao, Kojoj knjievnoj vrsti pripada Smrt Smail-age engia?, Umjetnost rijei,
br. 3, 1991, str. 187-201.
10. icel, Miroslav, Povijest hrvatske knjievnosti XIX. stoljea, Naklada Ljevak, Zagreb,
2004.
11. Tomasovi, Mirko, Hrvatski knjievni romantizam - velika steevina "ilirizma" (1835.-
2005.), Republika, br. 7/8, 2005, str. 103-124.

13
SADRAJ

1. UVOD ...............................................................................................................1
1.1. O razdoblju romantizma .............................................................................. 2
1.2. Autori povijesti hrvatske knjievnosti o djelu ............................................ 3
1.3. Kojoj knjievnoj vrsti pripada Smrt Smail-age engia?...........................4

2. ROMANTIARSKI ELEMENTI .................................................................... 6

3. ZAKLJUAK ................................................................................................. 12

4. LITERATURA I IZVORI...............................................................................13

14