NOVELA OD STANCA

Vlaho - Stipe

Miho - Ivo

Divo Peica - Ivan

Vila 1- Iva R

Vila 2- Marijeta

Maskar 1- Kika

Maskar 2-Ivo

Stanac- Marin

PRVI I DRUGI PRIZOR

Miho: Sluaj ovo

Vlaho: to?

Miho: Sino je doao neki Vlah s dvjema kozama i nekakvim sirom. Jadnik nije pronaao nigdje prenoite pa se

smjestio uz veliku fontanu. Smijean je. Glava mu pada od sna. Bilo bi zanimljivo da mu sad neku novelu uinimo.

Svakako sad nemamo nita pametnije za raditi.

Vlaho: (ne uspijeva mu odgovoriti jer je ugledao nekoga) Miho, tko ovo dolazi? Sad u na njega udariti (odluno,

pun sebe)

Miho: (nasmije se pa nastavi) Nema ti dovoljno hrabrosti. A da mu se javimo (zastane, a onda pone dozivati)

Kume, javi se!

Divo: Dri se daleko ili u ti odsjeci glavu! Nije me strah vas!

Miho: Pa to je Divan!

Vlaho: Koji Divan?

Miho: Peica!

Vlaho: Ahaa Divane, brate doi sjedni s nama!

Dzivo: A to ste vi? Evo me! (Dolazi im.) Sad me umalo netko ubio!

Vlaho: Gdje? Kada?

Dzivo: Bila su tri, ali ja sam im vratio lijepo. Sluajte ideju! Vjerojatno ste uli za onog Vlaha, seljaka sto je doao

sino u na Grad?

Vlaho: Jesmo, jesmo. to s njim?

Dzivo: Pa ajd'mo mu uinit neku novelu.

Miho: Moe, idemo! Taman smo komentirali prije no sto si doao da emo to napraviti.

Vlaho: Komedija e to biti!

Dzivo: Miho, samo e uzeti ovaj ogrta s kapuljaom (Daje mu ogrta.) Moram se sto vise prilagoditi tom starcu

Ako je seljak, onda u i ja to biti.

Vlaho: Ajd'mo! (Odlaze.)

TRECI PRIKAZ

Dzivo: Dobra veer junae! to tu stoji tako sam?

Stanac: Dobra veer mili moj brate, a evo ni sam ti ne znam. Sino sam doao ovdje u grad, a nitko da mi primi u

svoj dom pa sam se ovdje smjestio. Studena voda mi prijateljica, a kamen mi postelja. Niti mogu spavat niti ista,

samo strepim kako e me netko napasti i ukrasti mi ovo moje jedino koje elim prodati. (Pomazi kozu.) A ti sad

meni reci: tko si ti?

Dzivo: Iz Gacka sam trgovac, a trgujem s govedima. Ne osjeam se duan nikome, ne elim ikome biti jamac. Ne

prodajem navrat-nanos, a spavam oprezno. Sve moje poslove inim sam!

Stanac: Svaka ast mladiu, vidim da si poten i razuman deko!

Dzivo: Za to mogu zahvaliti ovome gradu. Kad sam doao prvi put ovdje, bio sam star, a ne mlad kao to sad vidi.

Stanac: To se pomladio?

Dzivo: Pomladio, pomladio i to dobro. Prije sam bio sijed i bradat.

Stanac: Dakle, rije je o udu? (Govori sam iznenaen.)

Dzivo: Dooh ja na Ivanjdan u ovaj grad i sreom nisam naao prenoiste nigdje. I zalegao ja na tom istom mjestu

gdje ti sada lei. Malo sam zakunjao, a onda me probudie neke vilebile su etiri i plesale su. Jedna me uzme za

ruku, druga mi dade zlatnu jabuku, a trea ree: Doi vamo s nama plesati! A etvrta, etvrta mi dade nekakvo

pie. Pitah ih za ime, a zvale su se udnim imenima.

Stanac: Nastavi, nastavi! (Iskolai oi od uzbuenja.)

Dzivo: Jedna se zvala Perlica, druga Kitica, trea Prompumanica, a etvrta Pavica i bila je glavna medu njima.

Povele me sa sobom na svoje dvore, gostileI od tad otpade mi brada, a mlada koza zamijeni onu staru. ena me

nije prepoznala, ali sam je izvikao dobro.

Stanac: to si joj rekao?

Dzivo: Bezobraznice jedna, zar sam ti drai star, nego mlad?

Stanac: I ja znam te vile, i ja sam nekad s njima plesao.

Dziivo: Nego, kako se zovete Vi?

Stanac: Stanac, dolazim s rijeke Pive, a ti?

Dzivo: Zovem se Sedmi mu, a prezivam Dugi nos.

Stanac: Moj ti, to bi Miona, moja mlada enica, dala da se pomladim. Bogme bi joj bilo zadovoljstvo!

Dzivo: Veeras samo nemoj spiti i moda te vile posjete

Stanac: U redu moj, Osmi mue.

Dzivo: Ne brinite vi Stance moj! Idem ja! Zbogom drue!

Stanac: Ajd' zbogom! Dr' mi fige!

ETVRTI PRIZOR

Dzivo: Smjenijeg ovjeka, od ovoga, svijet nije vidio! Dobro li ti je lud, majko draga!

Miho: Idi k vragu. Puknut u od smijeha!

Vlaho: Majke mi, smijeh!

Dzivo: A dobro sam ga zeznuo, a?

Miho: Nego sta? Uvijek si vrag bio, a sad si kolik ja.

Vlaho: Ajmo sad kuci!

Dzivo: Tko se ono bijeli?

Vlaho: Na pir makare idu.

Dzivo: Ba su kao narueni. Idemo ih zamolit da ovamo dou. Ovaj na e stvarno misliti da su to vile.

Vlaho: Moe, idemo!

PETI I SESTI PRIZOR

Stanac: Doite vilice, doite! Vaoj ljepoti nema sline na svijetu! Uinite od starca jadnog mladia!

Vila 1: Ustaj stare!

Stanac: Neka bude po vaoj volji, gospoje! (Sav iznenaen.)

Vila 2: Na uzmi, napij se i pomladit cea se!

Stanac: Rado gospojo, rado! Bog te uo, moja vilo!

Vila 1: Ne gubimo vrijeme sestrice, neg dajmo ovom travu to e ga u medvjeda pretvoriti!

Stanac: Nemojte u medvjeda, molim vas!

Vila 1: Onda u pticu!

Stanac: Ne, ne, ne! (Uznemiren je.)

Vila 2: A da ga pretvorimo u paklenu zvijer?

Stanac: Nemojte ni u to! Miona e me se, enica moja draga, preplaiti.

Vila 1: Moe li onda u buhu?

Stanac: Zgnjeit e me. Ja Vil'ce moje ja bih se pomladio rado.

Vila 2: Koliko?
Stanac: elio bih imati 20-ak godina. Znate vil'ce moje, ja sam star, a moja ena je mlada. Da joj doem mlad kui,

bila bi presretna!

Vila 1: Dobro, sad tu sjedni! (Stanac sjedne.)

Vila 2: Lijepo li ti je gledati po polju ovome.

Vila 1: Ljepe brati raznol'ko bilje po njemu.

Vila 2: A jo ljepe plesati.. Doi vamo, kolo vodi, ijujuu!

Maskar 1: Tko nas to zove?

Vila 2: Vile! Dodi da pleemo kraj vode studene!

Maskar 2: A to ste vi vodene djevojke! ast nam je plesati s slavnim gospodama poput vas.

Vila 1: Ti se uhiti s ovim, a ja u s ovim.

Stanac: A ko e sa mnom plesat?

Vila 2: Samo ti tu sjedi i uti!

Stanac: A dobro vil'ce! Samo vi svoj poso, al' nemojte zaboraviti ispuniti mi zelju.

Pleu, stanac mazi koze i gleda ih

Vila 1: Sad kad smo se isplesali, Gizdavi Vlaii, recite nam vi svoje elje!

Maskar 1: Da ne starimo. Jer.. teka je starost. Ne moe skakati nit' plesat. Radije bi leo mrtav nego 'ko ovaj

stari tu sjedio i samo gledo!

Stanac: Brigaj ti svoju brigu. Uskoro u i ja moi plesat 'ko vi. A sad vil'ce moje pomladite me, uinite Stancu

uslugu!

Maskar: Gospoje prvo mene!

Stanac: Doao sam prije vas, oprostit e!

Vila 2: Junaci, umuknite! Aj sad svi sjednite dolje na pod!

Stanac: Da bude na vau zapovijed, moje violice!

Vila 1: Od sad nijedan od vas ne smije progovoriti! 'Ko progovori jezik e izgubit!

Vila 1: I lijepo sluajte sto vam mi kaemo!

Maskar 1: Sto nam zapovijedate?

Vila 2: Kad mi reemo: Stance, progovori! i svih zazovemo, tad usta otvori!

Vila 1: Kriposti vila svih zovemo na pomo, svitlosti od kojih dii se mrkla no.

Vila 2: Zovemo i cvitja i bilja ostala, dragog prolitja ki su as i hvala.

Vila 1: Ozdala i odzgara sve moci molimo da Stanca od stara mlada uinimo

Vila 1: Nu mi da' sjemo mas, da Stancu najprvo uinimo svijetao obraz, i da' mi toj drvo.
Strigu Stancu bradu i vezu mu ruke..

Vila 1 2: Da bi se pomladio i da bi mogo lit drag i mlad Mioni bio; i pod da si estit.

Ukradu mu koze, sir i robu, te mu ostave dinare jer mu roba valja

Stanac vie upomo...