INTERPRETATIVI ESEJ: ANTE KOVAI-U REGISTRATURI

COPYRIGHT RESERVED
ULOMAK
A iza toga osvane pustolovina sa 'gizdavom vilom Doricom'... Neka duboka melankolija provija taj opis. 'Ali toga ne
znade nitko do mene i Boga!'-poinjala je tajna s ovim Meceninim usklikom. 'Kad bijae svemu kraj i kad se uboga
Dorica,nakaena i luda skitae po selima od praga do praga, ja sam bdio nad njom ko nad zjenicom svog oka, brojei
dan za danom vrijeme, koje napokon i doe! Naoh neku staru ensku prikazu te joj otkrih, to elim i obilato sam je
opskrbio novcem. Nije trebalo njoj nairoko i dalek razlagati moju tajnu:ona me umah razumje ta hou. Slijedila bi
nesretnicu posvuda kano njezin dobar duh, a ja joj priapnuh kad e nadoi as. Luakinja s nekog ostana i nagona
buljila s poetka u tu staricu, obuenu na gradsku, ne shvaajui dakako emu je ona prati i slijedi. Ali napokon
priviknu se i tome valjda uz onaj zakljuak pomuenih modana svih luaka: tako hoe udes, i to moda treba tako da
bude! Moja pomonica zakupi nekakvu samotnu,zaputenu i napola poruenu seljaku kolibicu u zabiti, te na granici
moga spahiluka pridesi stan,opskrbivi se svim potrebama, te kada je prilazilo vrijeme, odvue ona nakaenu i suludu
Doricu sa sobom. Nesretnici pozlilo, onesvijesti se, i tako ugleda svijet ensko bie koje luakinja nije mogla ni vidjeti.
I taj stvorenjak mooje pustolovine i moga grijeha nikada nije znao tko mu je izvor i tko ga je rodio, kao to i nakazna i
luda Dorica ne bijae svjesna da je ikada ispod njezina srca ugledalo boji svijet ivo ljudsko bie. Moja pomonica
hitro se snae s djetetom, te ga uz veliki moj novac i druge dragocjene darove proda nekakvim gradskim ljudima, koji
ivljahu kukavno i bez djece, no ipak si djece uvijek eljahu i uzdisahu za njom, jer da e istom djeca donijeti boji
blagoslov i sreu u brak.Ovim ljudima svidje se ponuda starice s tim tajinstvenim djetetom, a silan novac i veliki darovi
to je sobom nosio taj sitni stvorenjak, bijae prvim blagoslovom i sreom, to je iznenada naletio u njihov ubogi
dom'...Tu tada spominjae i ime pooima i pomajke, koji kupie dijete, pokrstivi ga a svoje ime... 'Ja sam opet i za
takovu majstoriju obilato nagradio svoju pomagaicu staricu. I od toga doba dalje nijesam vie nikada vidio starice, niti
doznao za nju, kuda se metnula. Isto tako o svome djetetu, o njegovim paroditeljima nikada ne doznajem ni crne ni
bijele. Oh,da mi jote sudbina udijeli, da u ivotu ugledam i pod stare dane privinem na oinske grudi onaj stvoreljak,
plod moje grube pustolovine i moga tekoga grijeha!'
.
Tako svravae nadugo i nairoko pisani Mecenin dnevnik.
.
Laura je as bijesnjela, bacivi daleko taj strani smotak pisama; as opet pala bi u duboku melankoliju, te se
ne micae sa svoga mjesta po vie sati. Pa tada bi opet podigla ta kobna pisma, kano nekakove tajinstvene relikvije i
gnjurila u njih, viui na koncu poput srde: Nije istina, nije! To je samo obmana! To je samo teak i grozan san!
Nijesu se moji roditelji tako zvali! Ali jesu jesu! Pa to sada? Ha-ha-ha! Luda li sam ti! Oh,kako me boli glava.
Zar nema mnogo i mnogo ljudi koji jednaka imena imadu? Zar ih nema mnogo i mnogo to si posvema nalie kano
jaje jajetu! Ta takav li mi to zloduh prikriuje na dnu savjesti moje: Da, upravo su to imena paroditelja tvojih! Sve se
slae i sklada na vas! Ti si, Lauro, nesretni i kobni plod Mecenine pustolovine i tekoga njegova grijeha sa 'gizdavom
vilom' Doricom! OnMecenaon ti je... Uh! Uh! Odurno, strano, pakleno... Takovo to moe gurkati u moja uha
samo Lucifer!...Pa ja?...Ja sam bila...Ja sam mu pospjeila put u vjenost!...Svomu ocu... Ne,ne! To je pakleno
priaptavanje i prikriavanje na dnu savjesti moje! To je kleta, strana, odurna i gnjusna obmana! To je san, grozan
san ludosti moje! [...]
-Ne mui me vie,kleti zlodue! Nije istina to mi
tako grozno baje! Nije, ne!...Stani, pokazat u ti, da nije istina, izgori ti i ta pisma i svaki njihov redak i svaka njihova
rijeca i svako slovce za sve vjekoveamen! Izgori! Izgori! Izgori! Kako je izgorio i zaetnik njihov i svaki trag njegov i
svaka spomen njegova! Izgori! Izgori! Izgori! ...A ja u ivjeti!... Da,ivjet u! Sve ovo bijae ruan, dug i teak san! U
svijet! U svijet! Za njim! O, ja u ga nai. U svijet!...

SMJERNICE:
1. Smjestite pisca i roman u knjievno razdoblje. Obiljeja kojih knjievnih pravaca su vidljiva u
djelu?
2. Odstupa li pievo pripovijedanje od kronolokog slijeda? Kako se pisac slui takvom
kompozicijom?
3. Smjestite ulomak u kontekst romana.
4. Koja naturalistika obiljeja uoavate u ulomku? Primijenite na ulomku.
5. Kako je kobna spozaja utjecala na Lauru i na daljnje dogaaje u knjizi? to je Laurina
motivacija? Objasnite njezinu ulogu kao femme fatale.
6. Kako je prikazan Mecenin lik i koja je njegova uloga u djelu?
7. Na koji nain Kovai unitava svoje enske likove, emu slui tragina Dorina sudbina u
romanu?
8. Prokomentirajte kraj romana i poveite ga s ulomkom.

-~>>Sara Anii., 3.f<<~-

INTERPRETATIVNI ESEJ: ANTE KOVAI - U REGISTRATURI

Roman U registraturi djelo je najznaajnijeg pisca hrvatskog realizma, Ante Kovaia,

koji je u njega unio i autobiografske elemente kroz prikaz tragine sudbine
nadarenog seoskog djeteta koje se koluje u gradu. Roman preteito socijalne i
ljubavne te dijelom odgojne tematike inspiriran je enoinom pripovijetkom Prijan
Lovro i podijeljen tematski u tri, a kompozicijski u dva dijela u kojima se
pripovijeda u prvom, a zatim u treem licu radi proirenja perspektive.
Djelo, osim realistikih obiljeja kao to je kritika i vjerodostojna slika tadanjeg drutva;
razlika izmeu sela i grada, predstavljanje novih drutveno-ekonomskih odnosa u selu i psihologija
sela, ima obiljeja i romantizma; spletke i intrige te tajanstvena prolost i podrijetlo nekih likova, to je
netipino za to doba,ali potrebno kako bi se privukao iri sloj itatelja. Ivica u djelu predstavlja
realistiki stil, a Laura je nositelj romantiarskog stila te u sukobu stilova prema kraju ipak prevlada
romantizam. Modernizam je u djelu izraen kroz neobinu uokvirenu kompoziciju djela, koje poinje i
zavrava u registraturi Ivice Kimanovia kao simbol kaotinog stanja Hrvatske u 19.stoljeu, te ija je
fabula isprekidana digresijama i retrospekcijom, a pisac se slui raznim metodamapismima,sjeanjima, dnevnicima likova(Tako svravae nadugo i nairoko pisani Mecenin dnevnik.) i slino
kako bi na laki nain prikazao prole dogaaje, iako u tome nije potpuno dosljedan. Dani ulomak, ija
se radnja dogaa nakon Mecenine smrti, govori o okantnom otkrivanju, s naturalistikog gledita,
uzroka Laurine zle kobi te svjedoi poetku njezina propadanja kao lik, iako je ono zapoeto ve u
njezinom ranom ivotu poglavito radi Ferkonjinog pokuaja silovanja,zbog ega se ona poinje pod
maskom ljubavnice osveivati svim mukarcima.U liku Laure, kao i Mecene, najbolje moemo uoiti
naturalistika naela bioloke motivacije likova; Laura kao lik unaprijed je odreena trima znaajkamasredinom,trenutkom i nasljeem-smatra se da se iz grijeha raaju grenici i zli ljudi(Ti si, Lauro,
nesretni i kobni plod Mecenine pustolovine i tekoga njegova grijeha sa 'gizdavom vilom' Doricom!).
Na Lauru, koja je ionako predodreena kao zla ena, uvelike utjeu traume iz djetinjstva, ponajvie
Ferkonjino i Mecenino iskoritavanje radi vlastitog tjelesnog uitka,a pismo iz ulomka,posebice zbog
spoznaje poinjenja rodoskvrnua, dokraji je te ona doivljava psihiki slom(OnMecenaon ti je...
Uh! Uh! Odurno, strano, pakleno... Takovo to moe gurkati u moja uha samo Lucifer!...). Spoznaja
vlastitog podrijetla za nju je kobna jer u njoj stvara ogorenost i elju za osvetom(Stani, pokazat u ti,
da nije istina, izgori ti i ta pisma i svaki njihov redak), koja se u Lauri javlja kad god se osjeti
uvrijeenom. Zato je ova spozaja presudna za daljnji razvoj fabule, prvenstveno jer se zbog toga
Laura doseljava na selo u elji da pobjegne to dalje od grada i sramotnih uspomena te se tako opet
uplie u Iviin ivot. Laura je faktor nestabilnosti koji unosi kaos u ivote likova te tako pokree
radnju.Ona je idealan primjer femme fatale- fatalne ene oaravajueg izgleda koja unitava Iviin
ivot, iji je cijeli tijek zapravo posljedica njezinih spletki i manipulacija. Laura je lik intrigante jer je, kao
demonski lik koji pokrenut svojim strastima i nagonima te svojom prirodom unitava sve to joj stoji na
putu iz osobne koristi i elje za dominacijom i osvetom, odgovorna za gotovo sve preokrete u djelu i
destruktivna kako za sebe,tako i za ostale likove. Iako svojom lukavou i vjetinama uspijeva
manipulirati gotovo svim likovima, Ivica joj pretkraj romana predstavlja prepreku kad pokazuje svoju
inteligenciju i odlunost te joj se uspijeva oduprijeti, to u njoj pobuuje bijes i elju za osvetom. Lik
Laurinog oca Mecene, koji predstavlja gradsku sredinu,ocrnjenu u romanu i oprenu seoskom ivotu,
prikazan je kao tipian primjer lanog i pokvarenog dobrotvora kojega narod slijepo cijeni, a Ivica ga
kao jedini razboriti lik u gradskoj sredini zbog toga prezire. Pokvareni Mecena, eljan samo vlastitog
uitka i potovanja, uzrok Laurine tragine sudbine, i sam je unaprijed odreen nasljeem kao plod
preljuba.Osim Laure, on unitava i lik Dorice, edne seoske djevojke, koju, unitava prvo
tjelesno(silovanje,opekline), a onda i psihiki(postaje luda) (...odvue ona nakaenu i suludu Doricu
sa sobom...): Preuzevi radnju iz enoine Seljake bune, pisac daje sliku nevinog enskog lika (iako
joj ostali likovi pripisuju krivnju za svoju nesretnu sudbinu, koju doivljava veina Kovaievih enskih
likova, zbog njenog ponosa) do temelja unitenog od strane njezine suprotnosti,razbludnog Mecene,
koja osim to predstavlja destruktivno djelovanje nemoralne gradske sredine na seosku, vjerojatno
stoji u slubi Mecenine karakterizacije.
Roman zavrava traginim samoubojstvom glavnog lika Ivice, iji je konani moralni i psihiki
slom uzrokovan Laurinom osvetnikom prirodom. Kovai je sve svoje likove podredio sudbini te ih
razorio do kraja, to je po meni bilo oekivano, a razlog tome je vjerojatno Kovaieva vlastita
nesretna sudbina. Kroz lik Ivice nam je htio pokazati kako u bilo kojoj sredini i situaciji moramo ostati
svoji, nepovodljivi, razboriti i postupati najbolje to moemo i ne upadati u tue zamke, iako roman

podupire modernistiku ideju da pojedinac,koliko god se trudio, ne moe ostvariti svoju sreu i izbjei
traginu sudbinu.
Kraaaaaj
IZBAENI DIJELOVI:
...dosljedan te postoji par greaka/misterija(1.kako znamo da Laurin otac nije bio Crni Jakov? 2.Prvo je
Ivica imao dva brata i jednu sestru,a poslije mu se najstariji brat pretvorio u sestru,3.nije jasno je li
Mecena znao da mu je Laura ker te ako je,zato je onda poinio rodoskvrnue?4.Nije jasno to se
dogodilo s Iviinim sestrama i bratom poslije krvave svadbe,jesu li i oni stradali?Ako ne,kako su
zbrinuti?),ali te greke moemo pripisati rascjepkanosti romana(objavljivanju u djelovima u asopisu
Vijenac) te moguem pievom stresu i mentalnom stanju pred skori odlazak u Stenjevec, ali prije
svega sloenosti romana i ekstremnoj zamrenosti radnje.
...iako nikad neu dokuiti pisce koji imaju potrebu unitavati svoje likove,najee nevine ili bolje
pobiti cijelu porodicu glavnog lika...ele li pobuditi suut kod itatelja ili su u sebi destruktivni/bolesni.
IZVORI:
http://hr.wikipedia.org/wiki/U_registraturi#Registri--poja.C5.A1njenje
http://www.cesarica.net/t2256/ante-kovacic-u-registraturi-lektire/
http://drzavna-matura.com/index.php?topic=948.0
i mnogi drugi,izbrisala sam povijest:(

KORISNE REENICE: s nekih stranica i moda stvari za neke druge ulomke hhehe:
Mislimo pritom na proces sustavna demoniziranja ene, na predodbu ene kao destruktivnog bia
kome je zlo imanentno
Pria o Laurinoj majci takoer je preuzeta iz Seljake bune. Rije je o nesretnoj sudbini seoske
djevojke Jane koju siluje Tahi da bi je omekao (180) za svoga slugu, nakon ega ona poludi, te mu
se na kraju osveuje.
Ovim djelom Kovai je, dakle, ostvario vrhunac svog stvaralatva i vrhunac hrvatskog realizma,
unijevi u nj sve svoje iskustvo i ideje, obradivi tada aktualan problem, originalno izmijeavi
elemente svih tada prevladavajuih knjievnih stilova te razradivi glavne likove kao osobe, tipove i
simbole.
Iznimno je kompleksan lik i do samoga kraja se ne otkriva njezino pravo stanje svijesti, emu doprinosi
injenica da je izvrsna glumica. Jedini koji se uspio osloboditi tog njezinog utjecaja bio je upravo Ivica,
ime se pokazuje snaga tog lika, to je izazvalo bijes i osvetniku elju. Upravo je tako Kovai
zamislio svoju Lauru da bi ju na kraju, to u ovoj ili onoj mjeri radi sa svim svojim enskim likovima,
razorio do temelja. (JO UVIJEK NISAM SKUILA ZA KOVAI UNITAVA ENE U SVOJIM
DJELIMA...i to pripisujemo stvari sa Stenjevcem=( i nekim konzervativnim uvjerenjima..moda ga je i
ena varala pa se osveuje)
KOMPOZICIJA=dogaaji nisu ispripovijedani kronoloki.Vremenski kontinuitet pisac prekida
retrospektivnim, introspektivnim pripovijedanjem i digresijama.Roman podijeljen u 3 dijela:1.dio-Iviino djetinjstvo i poetak kolvanja, 2.dio--dominira lik Laure, 3.dio--ljubavni trokuti i niz paralelnih
radnji koje se odvijaju

Likovi iz grada uglavnom nemaju pozitivnih strana i Kovai ih prikazuje kao moralno iskvarene
"spodobe" eljne samo vlastitog uitka i ne obazirui se na elje drugih kako bi to postigli.
-ulomak dii se laura prijeti ivici:
-kako je laura utjecala na ivicinu sudbinu-modernisticko obiljezje-neizbjenost sudbine.briem

-koje su suprotnosti izmeu likova laure i anice,

-jedna od njih predstavlja selo,a druga grad. Aneo i vrag.
OBILJEZJA OVOG ROMANA:
1. ROMATINCARSKA:
Vidljiva su u tajanstvenosti kojom je obavijeno Laurino porijeklo, u intrigama, Laurinom hajduckom
zivotu, u tajanstvenosti njezina odnosa s Ferkonjom i babom Hudom.
2. REALISTICKA:
Osnovna je tema realisticka: prikazuje djetinjstvo i skolovanje seoskog djecaka Ivice Kicmanovica i
njegovu preobrazbu u gradjanina. Prikazan je prodor kapitalizma na selo (Medonic), a preko
kumordinara Zorza tip siromasnog seljaka koji postaje gradski sluga. Preko Ferkonje pokazuje
zametak velegradskog kriminala.
Predstavljene su dvije sredine: gradska i seoska. Izmedju tih je dviju sredina (i dviju zena koje ih
predstavljaju) Ivica Kicmanovic.
3. NATURALISTICKA:
U svojim su postupcima neki od likova motivirani i bioloski - naslijedjem (Laura je plod gresne
Mecenine ljubavi koja, ne znajuci, pocini incest - postaje ljubavnica vlastitog oca; zlo je u njoj
ukorijenjeno samim rodjenjem).
4. MODERNISTICKA:
Vrijeme nije izrazeno u kontinuitetu, ceste su retrospekcije. Zavrsetak romana prikazuje nemoc
pojedinca da ostvari ljubav i osobnu srecu zbog usuda koji ravna njegovim zivotom.
1.
2.

ona odbija udaju taj ulomak

3.
4.
5.
6.
7.
8.

i ond pie zato odbije

i jel se to moglo oelivat
oekivat
eeee moze hvalaaaaaaaaaaaa
kako se osjea zbog toga ivica
mislim bilo ta

KNJIEVNA VRSTA=roman (Bildungsroman/odgojni roman, socijalni, lika/karaktera,

prostora, ljubavni, psiholoki)

9. TEMA=ivotni put nadarenog seoskog djeaka Ivice Kimanovia

10. MJESTO RADNJE=relacija selo-grad, Hrvatska
11. VRIJEME RADNJE=2.pol. 19.st. s rasponom od 30-ak godina
Upravo zbog svoga razliitog knjievnog podrijetla, odnosno naina knjievnog
oblikovanja, romantikog i realistikog, Laura i Ivica pripadaju dvama posve razliitim
svjetovima izmeu kojih ima odreenih dodira, ali ne i spoja, odnosno koegzistencije. Ovo
se dvoje ponienih i uvrijeenih stoga nikada nee moi uspjeno sresti u romanu, nee
se moi razumjeti. Kroz njih se odigrava sukob dvaju knjievnih stilova, a samo jedan
moe pobijediti. Odgovor na pitanje koji pravac pobjeuje povezan je s problemom
promjene pripovjedaa.
Moglo bi se sloiti s Frangeovom tvrdnjom da je promjena povezana s injenicom da je Ivica od djeaka postao
mladiem mukarcem. Na to upuuje vanost dogaaja, nestrpljenje pripovjedaa da nam ga opie, ali i ironija
kojom zrai opis gozbe to slijedi odmah nakon prolepse. Ova ironija naglaava Iviinu odraslost: sada se prema
svome dobrotvoru odnosi s prezirom, vie nema ni trunke onoga poetnog straha seoskoga djeteta koje polazi u
grad. Meutim, u prolepsi se takoer prvi puta pojavljuje Laura, ve na poetku obavijena tajnom. Ivica u svom
monologu misli na pjesmu Zbogom, zbogom, Jelice,/ Djevianstva tvojega/ Nikad vie ne bude!... (50) i zapravo
sebe stavlja u poloaj te Jelice, odnosno sebe stavlja u poloaj ene koja gubi djevianstvo, kojoj je djevianstvo

oduzeto. Ivica nije u poziciji onoga koji oduzima djevianstvo tako tipinoj za mukarca. On postaje mukarcem zato
to ga je Laura uinila mukarcem, to znai da je ona zasluna to Ivica sada postaje on, odnosno to roman
prelazi u tree lice. Roman dobiva tree lice zbog nje, jer od sada pa nadalje Laura postaje zvijezdom romana, a
dosadanji glavni junak tone u pozadinu. Ona preuzima zaplet u svoje ruke, te u njega unosi popularne elemente
koji e vladati romanom do samoga kraja.
Najjednostavnije objanjenje svrhe treega lica svakako je potreba za sveznanjem pripovjedaa. Radnja se u
nastavku romana iri na druge likove (Medonia, Mihu i Justu, pogotovo Lauru) o kojima Ivica ne posjeduje i ne
moe posjedovati znanje, pa njegova perspektiva vie nije dostatna. Proiruje se velikim dijelom zbog Laurina
ulaska u roman, pa stoga moda i nije iznenaujue da se pripovjeda mijenja upravo u poglavlju u kojem se Laura
prvi puta spominje, te ini Ivicu mukarcem.
Osim to unosi pomutnju u ivote likova u romanu, Laurin romantiki etos destruira roman i na formalnoj razini.
Njezin enski nered uzurpira i kraj romana (Pateman, 1998), kada odjednom vrijeme poinje tei strano brzo, a
godine prolaziti u jednoj jedinoj reenici. Radnja se rasipa u niz malih epizoda,

ZAHVALE