SUDJELOVANJE DALMATINSKIH POSTROJBI U ZAPOSJEDANJU

BOSNE I HERCEGOVINE 1878.

Tado OROLI
Zavod za povijesne znanosti
HAZU u Zadru

UDK 949.75:943.6 1878

Izvorni znanstveni lanak

Primljeno: 1. XII. 1999.

U ovome radu je prikazano kako, i u kolikom opsegu su sudjelovale dalmatinske postrojbe u

zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878., te ustroju XVIII. vojnog diviziona i posadne vojske razmjetene
u Dalmaciji u trenutku zaposjedanja Bosne i Hercegovine. Takoer, autor je na temelju izvora, obradio
nain kretanja vojske iz Dalmacije u osvajanju vojno-strateki vanih mjesta u Bosni i Hercegovini.
Zatim, na koji nain se neregularna osmanska vojska oduprijela austro-ugarskoj vojsci. Nadalje, obraen
je nain mobilizacije i ustroj vojske i zapovjednitava u Dalmaciji. S druge strane prikazani su i problemi
vezani uz mobilizaciju i vojno djelovanje, kao to su prestrogo ponaanje asnika prema vojnicima,
nasilno mobiliziranje civila, konja i druge stoke te druge potekoe vezane uz tijek zaposjedanja Bosne i
Hercegovine.

Uvod: Cilj i politiko znaenje zaposjedanja BiH

Uzroci koji su doveli do okupacije Bosne i Hercegovine 1878. imali su svoju dublju
pozadinu koja se manifestirala kroz tzv. istonu krizu. Rjeenje toga problema konano
je dobilo zavrnu fazu San Stefanskim mirom, a naroito Berlinskim kongresom 1878.
godine. Naime, zbog nemogunosti turske vlasti da odri red i mir te vjersku toleranciju u
Osmanskoj dravi, napose se to odnosilo na Bosnu i Hercegovinu (kao i druge balkanske
drave koje su bile pod turskom okupacijom) u kojoj su u razdoblju od 1875. do 1878.
godine buktali ustanci, na Berlinskom kongresu (u Berlinu 13. lipnja 1878. sastalo se
sedam velesila Engleska, Rusija, Turska, Austro-Ugarska, Njemaka, Francuska i Italija1)
donesene su odluke koje su oznaile novi balkanski poredak. Tako su se prijanje
pretenzije Austrije za irenjem na Balkan, konano i ostvarile na Berlinskom kongresu,
1

Milorad EKMEI, Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, Prosveta, Beograd, 1989, knj. 2, str. 324; Grgur
JAKI, Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu, SAN, Posebna izdanja knjiga CCXXVII, Odeljenje
drutvenih nauka, knjiga 11, Beograd. 1955.

287

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

gdje je 13. srpnja 1878. prema l. XXV. odreeno da Austro-Ugarska moe slobodno
zaposjesti podruje Bosne i Hercegovine (osim sandaka Novi Pazar). Prema tom
zakljuku ureeno je da Austro-Ugarska si osigura opstanak novom politikom stanju,
kao i slobodu i sigur-nost komunikacija, pridraje si pravo, da dri garnizone i zaposjedne
vojnike i trgovake ceste u itavom opsegu tog dijela starog vilajeta bosanskoga. U tu
svrhu pridraju za se austrougarska i turska vlada, da se o potankostima sporazume.2
Odlukama Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je dobila zeleno svjetlo da u dodatnom
sporazumu s Visokom Portom provede zaposjedanje Bosne i Hercegovine.3 Iako je prema
tom sporazumu zaposjedanje trebala protei bez veih potekoa, ipak je domae
muslimansko (manjim dijelom i pravoslavno) puanstvo pruilo izvjesni oruani otpor
austrougarskoj vojsci.4
Jedan od osnovnih zadataka zaposjedanja BiH bilo je rjeavanje socijalno-politikog
pitanja i povratka izbjeglica iz ustanka 1875.-1878. u svoje krajeve Bosne i Hercegovine.5
Meutim, strategijski motivi zaposjedanja Bosne i Hercegovine imali su iru vojno-strateku
dimenziju planova Austro-Ugarske na Balkanu. Naime, poloaj Monarhije prema Balkanu bio
je prije zaposjedanja BiH jako nepovoljan. Duina granice prema BiH i Crnoj Gori iznosila je
ukupno oko 900 kilometara. Treina granice ila je dolinom Save i ona je kao prirodna granica
bila pogodna za obranu, dok je ostatak granice bilo dosta teko braniti. Tako bi svaki napad s
istoka direktno ugrozio dalmatinsku obalu i njezine luke. Dalmatinsku obalu i luke bilo je
mogue braniti samo ako su bile dobro utvrene (to je djelomino i uinjeno). S druge strane,
sjeverna Dalmacija je jako loe povezana s unutranjim dijelovima Monarhije, zbog oteanih
veza i loih putova preko Velebita, a juna je Dalmacija bila gotovo sasvim izolirana, jedino je
morski put pravovaljano funkcionirao. Niti Boka kotorska, kao jedna od glavnih luka AustroUgarske na junom Jadranu, nije bila posve sigurna zbog toga to je s dviju strana okruena
2

Mihovil MANDI, Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878, Zagreb, Matica hrvatska, 1910, str. 19;
Vinzens HAARDT von Harthenthurn, Die Occupation Bosniens und der Herzegovina (nach verlsslichen
Quellen geschildert), Wien, 1878, str. 8; Dravni arhiv Zadar, Knjinica, Die Occupation von Bosnien und der
Herzegovina und die dalmatinischen Eisenbahnen, Zadar, izd. Vitaliani i Jankovi, 1879, str. 9-11.
Ferdo II, Kako je dolo do okupacije a onda do aneksije Bosne i Hercegovine (1878. odnosno 1908.),
Zagreb, Matica Hrvatska, 1938, str. 61. Turci su na Berlinskom kongresu iznenada izjavili da nee potpisati
zakljuke kongresa ako se Austr-Ugarska ne obvee tajnom klauzulom, da smatra okupaciju samo
provizorijem i da suverena prava sultanova na obje zemlje ostaju i dalje potpuno intaktna.
Rade PETROVI, Pokret otpora austrougarske okupacije 1878. godine u Bosni i Hercegovini, Otpor
austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini, ANU BiH, Posebna izdanja, knj. XLIII,
Odjeljenje drutvenih nauka knj. 8, Sarajevo, 1979, (dalje naslov izdanja skraeno, Otpor austrougarskoj
okupaciji 1878. u BiH) str. 48-51. Iako je postignut sporazum izmeu Austro-Ugarske i Turske, ini se da je
turska igrala tzv. dvostruku igru. Naime, injenica je da su se turske postrojbe stacionirane u BiH uglavnom
povukle s tog podruja, premda se dio turskih posada ostao boriti zajedno s domaim postrojbama (npr. u
okolici Stoca i Livna), a dio turske vojske koji se i povukao ostavio je za sobom gotovo sav postojei oruani
arsenal, i time omoguio domaim snagama da prue maksimalni otpor austrougarskim trupama.
Dragutin PAVLIEVI, Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i njegov odjeku u banskoj
Hrvatskoj, Otpor austro-ugarskoj okupaciji 1878. u BiH, str 260. Pavlievi kae da je prema pisanju
ondanjih hrvatskih listova zaposjedanje BiH ponajprije provedeno i zbog rjeavanja agrarnog pitanja u toj
zemlji.

288

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

visovima koji su pripadali Crnoj Gori, te tako direktno izloena eventualnim napadima (luka je
bila na dometu puaka). Obrana Dalmacije zahtijevala je ogroman vojni kontigent, brojna
utvrenja, pogranine utvrde, magazine i trebala ovea materijalna sredstva za njeno ouvanje.
Sa zaposjedanjem BiH znatno bi se poboljala granina pozicija Monarhije spram Srbije
(dolinom rijeke Drine) i Crne Gore (koja bi kao i Srbija bila obuhvaena s dvije strane
austrougarskom granicom). Takoer, strategijski poloaj BiH osiguravao je pristup Kosovu
polju, a tko bi posjedovao taj prostor i s njime centralni vor izmeu Bijeloga Drima, obje
Morave, Vardara, Strume i Marice bio bi, najblae reeno, gospodar svih pravaca na zapadnom
Balkanu, to je ujedno bilo i jedno od najveih ostvarenja strategijskoga plana zaposjedanja.
Osim toga, Dalmacija bi dobila izuzetno povoljno strateko zalee, koje bi se moglo braniti s
puno manje vojske i materijalnih trokova. Istovremeno znatno bi se poboljale prometne veze
s unutranjou Monarhije, napose uspostavljanjem prometa dolinom Bosne i Neretve te
dolinom Vrbasa preko Livna.6
Dalmacija je bila vrlo znaajna vojno-strateka austrijska pokrajina, napose zbog
svojega geostratekog poloaja (granica prema Italiji, Crnoj Gori i Turskoj tj. naroito
dugoj granici s Bosnom i Hercegovinom), te je zato imala naroitu ulogu u vojnom
osvajanju Bosne i Hercegovine. Ve za trajanja ustanaka u Bosni i Hercegovini od 1875.
do 1878., Dalmacija je podupirala ustanike i zbrinjavala prognane s bosanskohercegovakog teritorija, kojih je prije poetka zaposjedanja bilo ukupno preko 180.000, a
od toga broja u Dalmaciji je bilo zbrinuto oko 38.000 izbjeglica.7 Zato, ali ne samo zbog
toga, javno mnijenje u Dalmaciji djelomino je podupiralo, a prema pisanju Narodnog lista
s velikim ushienjem iekivalo konano osloboenje nae brae u Bosni i Hercegovini.8
Vojni ustroj i razmjetaj vojske uoi zaposjedanja
Premda datum poetka zaposjedanja nije bio tono utvren, intenzivne pripreme za
opu mobilizaciju vojske zapoete su u prvoj polovici lipnja, tonije 9. lipnja 1878. godine.
Tada je carskom naredbom br. 1. upuena zapovijed za mobilizaciju XVIII. pjeakog
vojnog diviziona i gornjodalmatinskog domobranstva.9 Ubrzo zatim pristupilo se postupnoj
mobilizaciji i formiranju ratnog rasporeda XVIII. vojnog diviziona, posadnih postrojbi, te
plan posade ratne luke u Kotoru i Herceg Novom. Nakon upuene naredbe, do 21. lipnja u
6
7

Tomislav KRALJAI, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Sarajevo, Veselin Maslea, 1987,
str. 57.
ime PERII, Odjek bosansko-hercegovakog ustanka (1875-1878) u zadarskom Narodnom listu, ANU BiH,
Posebna izdanja-knjiga XXX, Odjeljenje drutvenih nauka knj.4, Sarajevo, 1977, str.396-397; Julije GRABOVAC,
Dalmacija u oslobodilakom pokretu hercegovako-bosanske raje (1875-1878), Split, Knjievni krug Split, 1991,
str. 267. Grabovac navodi kako je uoi zime 1877/78. u Dalmaciji bilo oko 35.300 izbjeglica.
U Dalmaciji je prema pisanju i javljanju Narodnog lista br. 27. od 4. IV. 1878., ve vladalo ope oduevljenje
time to e nau brau bosance i hercegovce doi osloboditi hrvatski i drugi slavjanski junaci kojim e
zapovjedati najvie hrvatski asnici pa i sam vrhovni voa Hrvat Josip Filipovi. Braa dakle doi e brai.
DAZd, Tajni spisi, 1861.-1881., sve. 26, fasc. 22, (1878.-1879.), br. 22/54. O konkretnoj podjeli vojnih
postrojbi u Dalmaciji dalje u radu.

289

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

Dalmaciji je ve konstituirano jedinstveno vojno zapovjednitvo (posadne vojske) za

Dalmaciju pod nazivom Militr und Landwehr Commando zu Zara, tj. Vojno i
domobransko zapovjednitvo u Zadru, koje je i formalno preuzelo upravu nad svim
dotadanjim zapovjednitvima u dalmatinskim kotarima. Najvei teret tijekom okupacije
svakako je snosilo Vojno zapovjednitvo u Zadru sa svojom posadnom vojskom. Naime,
zadatak posadne vojske bio je ne samo osiguranje granica s BiH i osiguranje opskrbe
XVIII. vojnog diviziona, nego je trebala samostalno priskoiti u akciju, kada su to prilike
zahtijevale (kao to je samostalno djelovala u prvom napadu na Livno (o tome dalje u
radu).10
Pri zaposjedanju Bosne i Hercegovine za zapovjednika svih (poetno ustrojenih)
vojnih trupa imenovan je general artiljerije (Feldzeugmeister) barun Josip Filipovi, koji je
upravljao sredinjim krilom s 13. vojnim zborom u sklopu kojega su bili: VI. divizion pod
zapovjednitvom podmarala Tegetthoffa, VII. divizion pod zapovjednitvom podmarala
vojvode Wilhelma von Wrtemberga, XX. pjeaki vojni divizion pod zapovjednitvom
podmarala grofa Szprija (kao zapovjednika lijevog krila), a na raspolaganju je bio i
jedan itavi priuvni zbor. Za zaposjedanje dijela Bosne i Hercegovine (hercegovaki
teritorij) odreen je podmaral (Feldmarschalleutnant) barun Stjepan Jovanovi (takoer
pod vrhovnim zapovjednitvom generala Filipovia), koji je zapovijedao desnim krilom. U
sklopu desnog krila se nalazio XVIII. pjeaki divizion smjeten u Dalmaciji koji je
djelovao koordinirano s 13 vojnim zborom (dakle ne direktno u njegovu sklopu nego
samostalno, s tim da je FML Jovanovi primao naredbe ne samo iz Dravnog ratnog
ministarstva nego i od FZM Filipovia).11
Kasnije, tijekom zaposjedanja BiH, prvobitna vojska (13 vojni zbor i XVIII. vojni
divizion) je preimenovana u II (drugu) austrougarsku vojsku, koja je znatno ojaana i u koju su
bili ukljueni: 13. vojni zbor s tri pjeake divizije i priuvnim korpusom, 3. vojni zbor s tri
pjeake divizije i jednim priuvnim korpusom, 4. vojni zbor s dvije pjeake divizije i jednim
priuvnim zborom, 18. vojni divizion te Vojno zapovjednitvo u Zadru (misli se na posadnu
10

Die Occupation Bosniens und der Herzegovina durch K.K. Truppen im Jahre 1878, nach autentischen
Quellen, sterreichische militrische Zeitschrift, Wien, Mitteilung des Kriegs-Archiv, 1879, str. 351. Sie
waren nicht nur berufen, den Nachschub fr die XVIII. Infanterie-Truppen-Division zu sichern, sondern auch
selbesthtig in die Action einzugreifen, wenn die Umstnde dies erforden sollten.
11
N. L., 5. srpnja 1878, br. 52, str. 3; Mehmedalija BOJI, Svrgavanje turske vlasti i odbrambeni rat Bosne i
Hercegovine protiv austrougarske invazije 1878. godine, Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. u BiH, str. 78;
V. HAARDT, nav. dj., str. 10; Slavko PAVII, Hrvatska ratna i vojna povijest, Zagreb, izd. Hrvatska
knjiga,1943, str. 226; M. MANDI, nav. dj., str. 33-34. General artiljerije barun Josip Filipovi roen je u
Gospiu 28. travnja 1819. kao sin graniarskog asnika, a umro je 6. kolovoza 1889 u Pragu, gdje je djelovao
kao vojni zapovjednik za eku. General Filipovi je za glavnog zapovjednika okupacijske vojske odabran
izmeu ostalog i zato to je bio izvanredan poznavatelj junoslavenskih a posebno bosanskih prilika.
Podmaral barun Stjepan Jovanovi roen je u Pazaritu u kotaru Otoac 5 sijenja 1828., a umro je u Zadru 8.
prosinca 1885. godine. U svibnju je bio imenovan brigadirom u junoj Dalmaciji, a u lipnju 1877. je kao
podmaral preuzeo zapovjednitvo XVIII. pjeake divizije u Dalmaciji. Od 12. prosinca 1881. postavljen je
za namjesnika Dalmacije u Zadru, sve do 8. prosinca 1885. kada je iznenada umro. O namjesniku S.
Jovanoviu vidi u: Vjekoslav MATROVI, Zadarska oznanjenja iz XVIII, XIX. i poetkom XX stoljea,
Zagreb, Zavod za povijesne znanosti istraivakog centra JAZU u Zadru, 1979, str. 12.

290

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

vojsku u Dalmaciji).12 Zapovjednikom II. vojske imenovan je FZM Josip Filipovi, pod ijim
zapovjednitvom se indirektno nalazio i FML S. Jovanovi.13 Budui da su zapovjednici
austrijskih vojnih postrojbi u Dalmaciji u kojima su vojnici bili uglavnom stanovnici te
pokrajine, dobili doista sloen zadatak da s maksimalnim brojem mobiliziranih vojnika i
priuvom (i naravno s dodatnim pojaanjem austrougarske vojske) zaposjednu Hercegovinu,
to i nije bilo ba lako izvedivo, bar ne onako kako se oekivalo. Naime, prema javljanju
Narodnoga lista smatralo se da veih sukoba nee biti te da e nai vojnici u Bosni biti
doekani kao svatovi.14 Meutim, oruani sukob izmeu austro-ugarske vojske i vojske u
Bosni i Hercegovini, kako emo kasnije vidjeti, ipak se dogodio u irim razmjerima.
Pripreme za izvoenje zaposjedanja intenzivno su vrene. Najprije su temeljno
izvrene kartografske geostrateke pripreme i opisi terena za Bosnu i Hercegovinu, raene
jo puno prije 1878., a koje su u ovom sluaju upotrijebljene za izvoenje vojnog manevra
na Bosnu i Hercegovinu. Budui da je izvren i taj pripremni dio geostratekog vojnog
plana, pri kraju je bila mobilizacija vojnika i uspostava zapovjednitava u Dalmaciji.
Mobilizacija vojno obveznih je oko 20 lipnja bila gotovo zavrena, a sve je nae
domobranstvo pod orujem; priuvnici vojne mornarice, nai morski labudovi prepunie
ve c. kr. oklopnjae. Mobilizacija je protekla bez veih potekoa, (barem prema
javljanju N. L. koji pie da narod na se odazva odmah na rie kraljevu).15 Nije bilo
mogue izbjegavanje vojne obveze, i to najvema zbog toga to su u sluaju odbijanja
poziva mobilizacije ili dezerterstva, slijedile vrlo rigorozne vojno-zakonske kaznene
mjere.16 U ovoj velikoj mobilizaciji, svi su bili pozvani u vojsku, sve puanstvo priuvnoga
sastava Dalmacije, i mladi i stari i uenici i uitelji i teaci i bogatai.17
Treba spomenuti i to da se vrila posebna mobilizacija konja i mazgi za potrebe
vojske, o emu je inae vrlo iscrpno voena klasifikacija, tj. popis konja i tovarnih
ivotinja. Popis konja i tegleih ivotinja vrio se tako da je odreeni vojni asnik obilazio
12
13

14
15

V. HAARDT, nav. dj., str. 133-140;

S. PAVII, str. 226.
N. L., 6. srpanj 1878, br. 52, str. 3.

N. L., 20. srpanj 1878, br. 56, str. 1.

N. L., 24. srpanj 1878, br. 57, str. 2. Narodni list javlja da je u pojedinim austrijskim pokrajinama bilo dosta
bjeanja, tj. dezerterstva, i to naroito iz Istre i Trsta, najvjerojatnije u Italiju. Isto tako, N. L. je javljao o
toboe visokom moralu dalmatinskoga puka u zaposjedanju BiH, te kako se u svim gradovima i mjestima
Dalmacije (od Zadra do Dubrovnika) klicalo naoj vojsci i konanom osloboenju nae brae katolika u
Bosni i da su se svi pozvani za mobilizaciju i odazvali tom pozivu. Meutim, ushiti entuzijazma i lojalnosti
(koji su se napose odraavali kroz lanke N. L.), bili su posljedica (neopravdanih) oekivanja Narodne stranke
da e okupacija dovesti do politikih promjena u Austro-Ugarskoj i do prikljuenja BiH Hrvatskoj. Premda je
N. L. javljao o vrlo uspjenoj mobilizaciji u kojoj nije bilo nikakvih potekoa, ipak nepismeni teak, iako se
nije odupirao mobilizaciji, sigurno nije bio oduevljen odlaskom u rat (o nezadovoljstvima mobilizacije i
potekoama tijekom zaposjedanja, dalje u tekstu).
17
N. L., br. 56, str. 1, naslov lanka: Vojnika dunost u Dalmaciji. O tome kako su ovom prilikom svi bili
mobilizirani najbolje predouje primjer iz navedenog broja Narodnog Lista u kom se kae: Uz proste
poljodjelce, mi vidismo vrstati se u vojsku i odvjetnika i uitelja, i pomorca i bogataa, i trgovca i mnogo
uenika.
16

291

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

pojedine opine, gdje su u zakazano vrijeme (odreeni dan i sat) seljaci-teaci odnosno
vlasnici, svake godine dovodili stoku i konje na zakazanu klasifikaciju koju je posebno
sastavljena komisija evidentirala. Tako je, npr. u Dalmaciji u 1878. bilo ukupno popisano
9.268 jahaih i tegleih konja.18 Za vrijeme zaposjedanja Bosne i Hercegovine, izdana je
posebna naredba o mobilizaciji konja, o emu svjedoi brzojav upuen namjesniku Rodiu
u Zadru 12. lipnja 1878. godine. U tom brzojavu, koji je poslao i potpisao ministar za
zemaljsku obranu Horst, Dravno ratno ministarstvo je poslalo hitni zahtjev prema kojem
se imala provesti mobilizacija konja u roku od deset dana s poetkom od 24. lipnja 1878.
godine.19 U tom smislu se oglasilo i Vojno zapovjednitvo u Zadru, koje je izdalo
pogodbu (slubeno je nazvana pogodba iako je vie glasila kao naredba) u svezi s
mobilizacijom gonia i najma konja u Dalmaciji, a za potrebe vojske. Najvaniji detalji te
pogodbe su: 1. gospodari konja su bili duni dati konje dravnoj vlasti u najam za
potrebito vrieme; 2. upisani (gonii) su se obvezali da e sluiti dok uztreba dravi kao
gonjai unajmljenih konja; 3. Dravna vlast zastupana od c. kr. Kotarskog povjerenika
Nikole Vukovia, prima pod kiriju konje i gonjae poami danom 22. srpnja 1878; 4.
dravna se vlast obvezala da e hraniti konje i gonie stoke te im uz to u ime kirije
isplaivati na dan za svakoga konja forinta dva, a forinta dva svakom gonjau na dan; 5.
dravna se oblast obvezala da e nadoknaditi svaku tetu koja bi se mogla dogoditi
unajmljenim konjima; 6. vlast se obvezala da e po svretku upotrebe, vratiti konje kao i
stvari na njima dotinim gospodarima; 7. Gospodari se konja obvezuju predati dne. 22.
srpnja ujutro svoje konje inae upadaju u globu od 50 for. za svaki dan zatezanja; 8.
Gonjai se obvezuju dne. 22. srpnja pod pratnjom odputovati sa konjim i tono ih predati
dne. 22 srpnja dotinom Eskadronu.20 Konji, mazge i volovi su bili jedini prijevoznici na
kopnu, njima se dovozila sva potrebna oprema, municija i namirnice za vojsku, pa se tomu
morala posvetiti posebna pozornost. Tako je samo iz opina Zadra, Biograda, Nina i
Novigrada za vojne potrebe vladino povjerenstvo najmilo konje i ljude za prevoz hrane u
Bosnu, kojom prilikom je uzeto na kiriju do 1000 konja i 60 ljudi da ih prate.21
Meutim, druga tamna strana medalje mobilizacije i bojevanja, kazivala ja o
neprimjerenom postupanju asnika prema vojnicima, looj opskrbi vojnika hranom pa i
nedovoljnoj brizi prema bolesnim i ranjenim vojnicima. O surovom ponaanju asnika,
Narodni list, oito dobro obavijeten, javlja kako je nekidan bezduni astnik Magjar u
Gruu ranio jednog vojnika, zatim kako je neki domobranac usljed duga puta i naporna
truda na ljetnoj sparini umro te da su nedavno u Omikoj krajini umrla dva vojnika a
ovih dana nekoliko ih u Splitu, i jo kako se domobrani kao marva trpaju u parobrode
18

19
20

DAZd, Spisi Registrature, god. 1878, V. A, sve. 2606, poz. 42, br. 2950/II, br. 1011 i br. 7668. Popis konja u
svrhu vojnih potreba obavljan je svake godine, to je i vidljivo iz dopisa upuenom Kotarskom poglavarstvu
ibenik, iz opine Skradin i iz opine Knin.
ISTO, br. 8022/II.

DAZd, Spisi registrature, god. 1879, V. A, sve. 2655, poz. 140, br. 2104/II. Za sluaj da je konj u ratnom
sukobu ubijen ili uginuo, vlasnik je dobivao novanu odtetu, npr. za kobilu oko 90 fiorina.
21
N. L., 24. srpnja 1878, br. 57, str. 3.

292

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

tijesne i ogadjene jo neistoom dovezenih konja i volova.22 Bilo je i sluajeva krajnje

gruba ponaanja asnika, gdje je u jednoj takvoj prilici asnik ubio vojnika (iznad
Dubrovnika, na granici s Hercegovinom) samo poradi toga jer ovaj neuzmoe da
napreduje, tj. zato jer je dotini vojnik bio iscrpljen i nije imao snage da prati ostalu
vojsku. Zbog toga ga je neki c. k. pomonik pukovnije Nobili proparao usred srca jednog
nevinog od priuve vojnika.23
Ni opskrba hranom na bojnom polju nije pravovremeno funkcionirala. Jedan takav
neprimjereni dogaaj zbio se pri napadu na Livno, kada je vojska morala zlopatiti i glad i
edj dok domobranci za tri dana nisu primili kruha.24 Nadalje, ak je i odnos prema
ranjenim vojnicima bio krajnje nekorektan, pa su se ranjenici (koji su bili smjeteni u
privremenoj bolnici u franjevakom samostanu u Sinju) svi na jedan znak tuili na
surovost zapovjednika i upravitelja bolnice leitmania (op. T.O., lieutenant-porunik)
Uher-a, koji je neprestano kritizirao i grdio nae ljude nazivljui ih da su murlaci, bestien
itd. i da mu veekrat i ruka na nje polie da jih udara i zaukom i sabljom.25 Kao to se
vidi iz priloenog, postupanje pojedinih asnika prema vojnicim bilo je neprimjereno, a niti
opskrba vojnika hranom nije bila dobro organizirana.
S druge strane opet, poradi pravovaljanog a onda i nasilnog mobiliziranja konja i
mazgi za vojsku, zaostajali su poljodjelski poslovi (a poljoprivredom se bavilo 80%
dalmatinskog puanstva kao jedinim izvorom prihoda), zbog ega je velik dio polja ostao
neobraen. To se dogaalo naprosto zato to je sve vojno sposobno stanovnitvo Dalmacije
pozvano u vojsku, a vladalo je takvo stanje da su tih dana opustoile nae kue, more se
rei, jer iz jednih kua i do pet ih je otjeralo na vojsku. Nije imao tko raditi zbog toga to
diglo nam mlade na vojsku ostali samo samohrani bez teaka, bez volova, bez obana.
Neprestano pita nam se i uzimlje, kola, konje, volove pa i ljude uz konje koji nijesu
obvezni nikakvom vojnikom zakonu.26 Budui da su prisilno mobilizirani konji i stoka,
teaci nisu smjeli s ono malo preostalih konja izai van jer netom se pomoli u varo
izadju orunici i zaptu nam kola i konje te sunjima u zatvor pa pod kiriju goniti vojsci
zaira. U takvim prilikama u teaka je ostalo mnogo neobraenih polja (upravo zbog
nedostatka ljudi i stoke) i nespremljenih zimnica. Uza sve to vlasnici, gonii konja i volova
nisu na vrijeme dobivali odtetu za uginulu stoku, niti najamnine za svoje usluge vojsci.
Ono konja, mula i volova to se vratilo vlasnicima odnosno teacima nakon svretka akcije

22

ISTO, str. 1, lanak, Vojnika dunost u Dalmaciji II.

N. L., 11. rujan 1878, br. 71, str 2. Da tragedija bude vea ovaj ubijeni priuvni vojnik ostavio je za sobom
suprugu i etvero siroadi, a asnik koji ga je ubio bio je prost od kakve pedepse tj. nije bio osuen zbog
ovog ina.
24
N. L., 24. kolovoza 1878, br. 66; lanak, Ognjeno krtenje Dalmatinskog Domobranstva pod Livnom dne 15.
kolovoza 1878, str. 1.
25
N. L., 25 rujna 1878, br. 75. str. 3.
26
N. L., 13. srpnja 1878, br. 54. str. 2; N. L., 4. rujan 1878, br. 69, str. 2.
23

293

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

zaposjendanja, bili su u takvom stanju da bi najbolje bilo sjekirom u glavu pa s njim u

jamu da nam odteta i napast niesu.27
Kao to sam ve rekao, zaposjedanje Hercegovine bio je zaduen XVIII. pjeaki vojni
divizion stacioniran u Dalmaciji, koji e biti sastavljen najveama od postojeih dalmatinskih
vojnih postrojbi stalne vojske, i priuvnog sastava. Naredba o mobilizaciji koja je upuena na
Vojno i domobransko zapovjednitvo od 9. lipnja, izvrena je do 21. lipnja 1878 godine.
Meutim, od dana kada je izvren vojni raspored vojske do dana prijelaska vojske iz Dalmacije
na osmansko tlo, izvrene su neke manje izmjene oko ratnog rasporeda vojske u Dalmaciji, i to
pred sam poetak ulaska vojnih trupa na turski teritorij.28
Uspostava stoera, zapovjednitava te cjelokupni ratni raspored vojske u Dalmaciji
izvreno je do 21. lipnja, u osnovi to e biti i konani vojni raspored s kojim e se krenuti u
vojni pohod. Pojedini su se vojni odjeli i zapovjednitva zdruivali u jedinstvene glavne
stoere i formacijske postrojbe, tako su, npr., od vie pjeakih bojni i topovskih baterija
bile sastavljene tri brdske brigade. U principu, sve vojne postrojbe razmjetene u Dalmaciji
bile su u sklopu XVIII. vojnog diviziona i posadne vojske. Zapovjednik posadne vojske u
Dalmaciji bio je Feldzeugmeister (FZM) - general artiljerije barun Gabriel Rodi, dok je za
voenje XVIII. vojnog diviziona u Dalmaciji odreen podmaral barun Stjepan Jovanovi
iji je zapovjednik (cjelokupne okupacijske austrougarske vojske) u ovom sluaju bio
general artiljerije barun Filipovi.
Vojni raspored svih vojnih trupa u Dalmaciji bio je razdijeljen na XVIII. vojni divizion
pod zapovjednitvom podmarala Jovanovia i posadnu vojsku pod zapovjednitvom generala
Rodia. Na temelju lipanjske sheme vojnog rasporeda, vojno-formacijska podjela u Dalmaciji
neposredno pred napad na Bosnu i Hercegovinu izgledala je ovako:29

27

28

ISTO. Oito da je jako loe bila organizirana opskrba hranom gonia kao i njihovih konja i volova, te da je
bilo takvih situacija kada neki konji zatvoreni niesu za tri dana dobili nikakove hrane, te su se teko napatili,
a i neki vlasnici prisiljeni ii uz konje, gladuju jer povie dana prodje da im se platja nedade. Bilo je takoer
i novanih manipulacija, s isplatama najamnina i kirija, sve na tetu ubogih teaka.

Ovdje moram upozoriti na to da postoje izvori za okupaciju Bosne i Hecegovine koji se razlikuju u nekim
deta-ljima. Naime, izvori kojim sam se koristio za objanjenje vojnoga ustroja u Dalmaciji iz Dravnog arhiva
u Zadru (Tajni spisi, 1878-1879) i oni tiskani izvori koji se nalaze u Osterreichische militrirische Zeitschrift
iz 1879.,(Die Occupation Bosniens und Herzegovina, durch autentischen Quellen), meusobno se u nekim
sitnim detaljima razlikuju. Stoga sam te razliitosti uskladio tako to sam izvorima iz sterreichische
militrische Zeitschrift dodao neke podatke iz DAZd-a. Na taj nain, svrsishodno objanjenju ustroja vojnih
postrojbi u Dalmaciji, (smatrajui ih autentinim) upotrijebio i jedne i druge izvore (vidi sljedeu fusnotu)
29
DAZd, Tajni spisi 1861.-1881, sve. 27, fasc. 22, br. 22/38; Die Occupation Bosniens und der Herzegovina durch
K.K. Truppen im Jahre 1878, nach autentischen Quellen, sterreichische militrische Zeitschrift, Wien, Mitteilung
des Kriegs-Archiv, 1879, , str. 353-355 i prilog br. 6. (dalje, Die Occupation Bosniens und der Herzegovina); U
izvorima u Die Occupation Bosniens und der Herzegovina, umjesto obiljeenih mjesta (u ovoj objavljenoj tablici
koja se nalazi u tekstu) stoje sljedea mjesta 1*) = Spalato, 2*) = Makarska, 3*) = Spalato, 4*) = Sinj, 5*) = Trau,
6*) = Zara, 7*) = Tuepi, 8*) = Zara. Meutim, u navedinim izvorima DAZd-a u spisu pod naslovom Ordre de
Bataile der XVIII. Infanterie Truppen-Division, stoje prekriena navedena mjesta koja se isto tako nalaze i u Die
Occupation Bosniens und der Herzegovina, a iznad tih prekrienih mjesta su dopisana mjesta koja sam uvrstio u
tablicu.To su neke od razlika koje sam spomenuo da se nalaze u ova dva izvora.; V. HAARDT, nav. dj., str. 11.

294

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

topovi

eskadroni

satnije

zapovjednik brig. br.1.,

zapovjednik brigade br.
general-bojnik N.
2., pukovnik E. Klimburg;
Teodorovi; stoerni
stoerni asnik kapet. N.
asnik kapet. J.
Roguli
Gaudernak
zapovjednik brig. br. 3., general-bojnik C.
Schluderer; stoerni asnik porunik G.
Schriner

brdska brigada br. 1, 2 i 3.

bojne

ratni raspored XVIII. vojnog diviziona

zapovjednik: podmaral barun Stjepan Jovanovi, naelnik glavnog stoera: bojnik A. Slameczka,
zapovjednik divizijske artiljerije: bojnik Korn, 12 artiljerijska pukovnija
razmjetaj
na dan
posadna
ulaska u
mjesta
Hercegovin
vojni zbor
u
Split
Vrgorac
divizijsko zapovjednitvo
zapovjednitvo
Dubrovnik
brigade
poljsko-lovaka bojna
1
Slano
br. 11.
Dragljane
linijska pjeaka
pukovnija Jelai br.
3
Dubrovnik
69.
brdska baterija 1/XII.
4
Gru
1*)
brigadno
Makarska
zapovjednitvo
2*)
poljsko-lovaka bojna
1
Vrgorac,
sjeverni
br. 7.
Metkovi
Vrgorac
linijska pjeaka
3*) Omipukovnija kralj Belgije
3
Makarska
br. 27.
brdska baterija 1/XI.
4
Pranj
brigadno
Split
Imotski
zapovjednitvo
4*) Imotski,
carsko-lovaka bojna
1
Arano
br. 3.
5*)
SinjHan
poljsko-lovaka bojna
Han Posuje
1
Posujebr. 19.
Trilj
Imotski,
6*)
Splitjedna bojna
sedam
linijska pjeaka
3
u Han
Katelapukovnija br. 32.
Posuje
Trogir
brdska baterija 2/XI.

Pranj

Vrgorac,
Han
Posuje

295

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

priuvna divizija

drugi odjel pokretnih konjanikih

zemaljskih strijelaca

Sinj

Koice

deveta satnija ininjerijske

pukovnije br. 2.

Opuzen

pionirska poljska satnija br.18.

7*) Opuzen

brdski
divizioni

zapovjednitvo
brdska baterija 2/XII. i
teka baterija 8/XII.

12

eskadron
tovarnih
ivotinja

Split

streljaki park

Kotor i Split

br. 3.

Split

br. 4.

Dubrovnik

br. 7.

Be-Drni

priuvna satnija
pjeake pukovnije br.
80.
jedan odjel konjanikih
zemaljskih strijelaca

razmjetaj
na dan
ulaska u
Hercegovin
u
Vrgorac,
jedna
povorka za
Han
Posuje
satnije
kod 1. i 2.
brdske
brigade
u maru
prema
Duini
Metkovi

Dragljane

Graz

8*) 1/3
Split, 1/3
Makarska,
1/3
Dubrovnik

opskrbna kolona br. 18.

stoerna
vojska

Split
Gru,
Gorica

sanitetski zavod br. 18.

priuvni vozni eskadron br. 75.

priuvni divizijski odjeli

posadna
mjesta

osma satnija ininjerijske

pukovnije br. 2.

divizijko
topnitvo

296

topova

eskadrona

vojni zbor

satnija

bojni

nastavak tablice

Otoac

Sinj

Vrgorac i
okolica

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

topovi

eskadroni

satnije

vojni zbor

bojne

nastavak tablice

artiljerijska
tovarna
skladita u
Zadru i
Dubrovniku

skladite ratnog streljiva

postavljeni od
priuvne bolnice

priuvni sanitetski
odjel br.2.
priuvni sanitetski
odjel br. 5.

Be
Brno i
Dalmacija

ratno skladite uniformi i sanitetskog

materijala

Split
posadna
bolnicaljekarna u
Zadru
zemaljsko
voznozapovjd. br.
2 u Grazu s
podreenim
priuvnim
eskadronom
br. 2 i
skladitem
streljiva

ratno skladite medicinskih lijekova

priuvno vozno skladite

ukupni zbroj postrojbi

posadna
mjesta

razmjetaj
na dan
ulaska u
Hercegovinu

13

24

ukupno stanje vojske:

17.080 ljudi i 3.278 konja

297

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

Ratni raspored posadne vojske u Dalmaciji:30

vojni korpus i priuvni

odjeli

satnije

brigadno zapovjednitvo

bojne

Glavni stoer posadne vojske: zapovjednik vojske u Zadru, general artiljrije barun Gabriel Rodi; dodjeljen
general-bojnik, Stjepan iko; naelnik glavnog stoera, pukovnik Karlo Blaekovi; naelnik ininjerije,
pukovnik Karl Markl

Zadar

Zadar br.
79.

4. i 5.dopunska satnija
stoer i etiri poljske
satnije
priuvna satnija
dopunska satnija
stoer i etiri poljske
satnije
priuvna satnija
dopunska satnija

stoer brigade
poljsko-lovaka bojna br.33.
zapovjednitvo
linijska pjeaka
prva bojna
pukovnija barun Dormus
br. 72.
druga bojna
trea bojna
III.
tvravske artiljerijske
IV.
bojne br.
VII.
X.
ininjerijski odjel
tvravske artiljerijske bojne
br.

ukupni zbroj postrojbi

30

Metkovi, po pola satnije u

Duboki i Opuzenu

/4

Split

Zadar, jedna satnija u Kninu

ibenik, Klis
Skradin
Sinj, i po jedna satnija u Han
Posuju i Trilju

peta bojna

Split br. 80.

gornjo dalmat.domobr.
strelj. bojna

juna Dalmacija (donja Dalmacija),

Oberst R.Freih.
sjeverna Dalmacija (gornja Dalmacija),
zapovjednik general-bojnik W. Popp
von Lenk
zapovjednik general-bojnik Stjepan iko
von Poppenheim

Artillerie-Chef

posadne vojne brigade

stoer brigade
pje. pukov.
barun Weber
br. 22.

razmjetaj postrojbi
poetkom kolovoza 1878.

Makarska

Sinj

Kotor
Dubrovnik
Kotor
Budva, po jedna satnija u
Lastvi, Herceg Novom i Igalu
Kotor i Muo
Dubrovnik i okolica

1
1
1
1
1
1
1
1

V.

IX.

XII.

1
8
/4

Kotor i Herceg Novi

Knin, s odjelima u Klisu,

Opuzenu, Duboki
Dubrovnik

ukupno 9.400 ljudi

DAZd, Tajni spisi 1861-1881, sve. 27, fasc. 22, br. 22/43 ; Die Okupaccion Bosniens und der Herzegovina,
str. 351 i prilog br.7; Feldzeugmeister, Gabriel Freiherr von Rodich, Be, 1883, str.38 (ivotopis koji je
napisao sam autor u rukopisu-njemaka gotica). Podaci, iz izvora Feldzeugmeister, Gabriel Freiherr von
Rodich, o stanju domobranske vojske u Dalmaciji na poetku zaposjedanja BiH iznosili su 8 domobranskih
satnija (Landwehr-Compagnie).

298

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

U poetku zaposjedanja BiH 1878, ukupni zbroj svih postrojbi, dakle VI, VII, XX,
XVIII. pjeakog vojnog diviziona te posadne vojske u Dalmaciji brojili su ukupno: 65
bojni, 19 satnija, 14,1/4 eskadrona, 112 topova; i sveukupno 82.113 ljudi i 13. 313 konja.31
Prema nekim izvorima brojano stanje aktivne vojske u mirnodopsko vrijeme u Dalmaciji
je 1878. iznosilo 10. 803 vojnika.32
Osim kopnenih postrojbi, u zaposjedanju Bosne i Hercegovine bila je ukljuena i
ratna mornarica. Prema naredbi c. kr. Dravnog ratnog ministarstva, Vojnom zapovjednitvu u Dalmaciji i XVIII. vojnom divizionu su za izvoenje potrebnih operacija dodijeljeni ve stacionirani brodovi u Jadranu. Tako je jedinstveno vojno i domobransko
zapovjednitvo u Dalmaciji raspolagalo sa est odnosno sedam brodova, i to: parobrod
Andreas Hofer u Zadru, dvije topovnjae (ratni brodovi) Nautilius i Kerka
stacioniranih u Makarskoj i Dubrovniku, zatim parobrodi Grille u Kleku, Thurn-Taxis
i Gorzkowski u luci Ploe i Kotoru (iji je zadatak bio opskrbljivanje, dovoz i odvoz
vojske te transport ratnog materijala) i parobrod Gargnano koji je imao funkciju
bolnikog broda (prijevoz ranjenika). Uz navedene brodove uspostavljeno je i morskominersko zapovjednitvu br. 1. u Kleku.33 Neki od navedenih brodova kao parobrod
Thurn Taxis bio je zaduen za prijevoz vojske i ratnog materijala po rijeci Neretvi.34 Za
zapovjednika mornarice postavljen je kontra-admiral Aloise Pokorny, koji je imao i
zadatak da u sluaju potrebe s mornarima (jednom satnijom) priskoi u pomo posadnoj
vojsci na graninim poloajima iznad Dubrovnika i Kotora.35

31

ISTO.
Militr-Statistisches Jahrbuch fr das Jahr 1878, Wien, 1884, str. 17. Podaci o brojanom stanju vojske u
Dalmaciji iz navedenog izvora ne donose podatke i o brojanom stanju postrojbi stacioniranih u Dalmaciji,
nego samo ukupni zbroj novakih kontigenata. U DAZd Spisi Dalmatinskog Namjesnitva, god. 1872, sv. 54,
br. 7499, stoji da je brojano stanje vojske u mirnodopsko vrijeme u gornjoj i donjoj Dalmaciji iznosilo
ukupno 6.048 aktivnih vojnika. Brojano stanje vojske u austrijskim pokrajinama se esto mijenjalo (nije bila
odreena kvota aktivnih vojnika nego samo novakog kontigenta), pa je stoga teko fiksno odrediti broj
vojnika za odreenu pokrajinu.
33
DAZd, Tajni spisi 1861-1881, sv. 27, fasc. 22, br. 22/43, br. 22/58 i br. 22/54; Die Occupation Bosniens und
der Herzegovina, prilog br. 7. I. PEDERIN, Austrijski Lloyd i turizam u Hrvatskoj, Adriatica Maritima br.2,
Zadar, Centar JAZU u Zadru, 1978, str. 114; I. PEDERIN, Njemaki putopisi po Dalmaciji, Split, Logos,
1989, str. 237. Autor kae kako je Austrijski Lloyd pomagao austrijskoj vojsci pri zauzeu Bosne i
Hercegovine 1878. tako to je opskrbljivao austrijske ete i pomagao im u transportu vojske prevezavi u
Dalmaciju 72.000 vojnika, 8.000 konja, i 9.000 tona ratnog materijala. M, MANDI, nav. dj., str. 52. Tri
broda Austrijskog Lloyda su sudjelovala u prijevozu redovne turske vojske, koje su se povlaile iz Bosne i
Hercegovine. Tada su ta tri broda iz Dalmacije prevezli oko 5.000 turskih vojnika (od Kleka u junu
Albaniju). Vie openito o ustroju austrougarske ratne mornarice u: Adam WANDRUSZKA i Petar
URBANITSCH, Die Habsburgernonarchie 1848-1918, Band: Die bewaffnete Macht, Verlag der
sterreichische Akademie der Wissenschaften,Wien, 1987, od str. 687 pa dalje.
34
DAZd, isto, br. 22/54, list 4.
35
Die Occupation Bosniens und der Herzegovina, str. 353; Feldzeugmeister, Gabriel Freiherr von Rodich, str.
34-35.
32

299

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

Tijek zaposjedanja i borbe u Hercegovini

Sve je bilo spremno i pripravno za akciju zaposjedanja. Neposredno prije ulaska
austrougarske vojske, upuen je proglas puanstvu Bosne i Hercegovine i zapovjest vojsci
od strane generala Filipovia. U proglasu puanstvu kae se kako se obeava potivanje
svih starih zakona i obiaja, mir, red, blagostanje i jednakost prema svim graanima. U
Filipovievoj zapovjedi za vojsku stajalo je da e vojska biti prijateljski naklonjena prema
bosanskom puanstvu uz uvjet ako se budu dobrovoljno pokoravali odredbomonda e se
prema njima kao s iskrenim prijateljim postupati, da e se prava svake narodnosti i
vjeroizpovjedi potovati, vlasnitvo i kuno pravo titi. Na kraju proglasa Filipovi kae
kako je zadatak vojnika u zaposjedanju prvenstveno profesionalno vojnoga a napose
moralnoga karaktera, jer, kako stoji u Filipovievoj zapovijesti, ja vas nevodim na sjajne
pobjede, ve vas vodim na teku radnju, svravanu u slubi ovjenosti i prosvjete!36
Meutim, netom prije ulaska okupacijske vojske u Hercegovinu, 160 osmanskih
vojnika napalo je 27. srpnja nezatiena pogranina mjesta na jugu Dalmacije, u opini
Zaton Doli.37 Slina situacija dogodila se i neto kasnije, 8. kolovoza, kada su neke
ustanike ete zaprijetile napadom i u sjevernijim krajevima, konkretno u samom Sinju.
Tom su prilikom razjareni osmanski vojnici ubili nekoliko pastira koji su uvali stoku u
planini na mjestu zvanom Poljani.38 Ova situacija direktne prijetnje odmetnikih
osmanskih snaga pograninim naseljima Dalmacije dogaala se naprosto zbog toga to nije
u potpunosti bila uspostavljena (nego samo djelomino) granina obrana Dalmacije, to su
najvie trpjela nebranjena pogranina mjesta. Iako su postojale priuvne snage u
sluajevima izvanrednog interveniranja, nije se oekivala njihova primjena u ovakvim
sluajevima izrav-nog ugroavanja dalmatinskih pograninih mjesta. Svjestan postojee
situacije, general Rodi je poetkom kolovoza traio od c. kr. Dravnog ratnog ministarstva
da se dodatno osigura granica sjeverne i june Dalmacija od Sinja prema Dubrovniku.
Ratno (vojno) ministarstvo je zatim i odobrilo da se u sluaju ugroavanja navedenog
podruja, mogu upotrijebiti prva i druga bojna iz XVIII. pjeakog diviziona, dio snaga iz
dalmatinskih domobranskih pukovnija br. 79. i br. 80. i peta priuvna bojna Weberove
pukovnije br. 22, dok se na jugu za ove potrebe raspolagalo s dijelom snaga iz 72. pjeake
pukovnije barun Dormus (premda su navedene postrojbe u principu sluile kao pomone
priuvne snage namijenjene za potporu ofenzivnih postrojbi).39
Tamo gdje nisu mogle biti rasporeene vojne postrojbe, Rodi je izdao naredbu da
se puanstvu pograninih mjesta podijele puke i streljivo, te da na neki nain sami
organiziraju obranu svojega podruja. Iako ovi nisu bili sposobni da urede pravovaljanu
obranu, jer nai seljaki straari nevriede boba ako nema uz njih sposobna ovjeka da ih
36

Proglas stanovnikom Bosne i Hercegovine i Proglas za vojsku, N. L., 3. kolovoza 1878, br. 60.
Feldzeugmeister, Gabriel Freiherr von Rodich, str. 35; N. L., 7. kolovoza 1878, br. 61, str.2. U Narodnom
listu se kae kako je opinu Zaton napalo nekoliko stotina osmanskih vojnika , to nije tona konstatacija.
38
N. L., 14 kolovoza 1878, br. 63, str. 1.
39
Die Occupatin Bosniens und der Herzegovina, str. 353.
37

300

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

vlada i hrabri.40 Uz sve to, ustrojene su i tzv. Granz-Kordons-Dienst, tj. pogranina

sluba za sjevernu i junu Dalmaciju, koja je imala funkciju uvanja granice i zatite od
eventualnih napada naregularnih osmanskih postrojbi.41 Meutim, ova ugroavanja
pograninih mjes-ta nisu bila ozbiljnog karaktera, tako da se sve rijeilo na najbolji mogui
nain. Granini su problemi nastajali iz jednog jedinog razloga, izuzetno dugake granice s
Bosnom i Hercegovinom, za ije je kontroliranje i pokrivanje doista trebalo angairati jako
puno vojske.
Mobilizirana vojska je dosta dugo ekala na naredbu pokretanja, tako da su vie od
mjesec dana bili u bojnoj pripravnosti iekujui zapovijed o napadu na Bosnu i
Hercegovinu. Napokon, naredba o pokretanju vojske upuena je 27. srpnja 1878., a uskoro
zatim postrojbe XVIII. vojnog diviziona (poljsko-lovaka bojna br. 7 i linijska pje.
pukovnija kralj Belgije br. 27) prele su 31. srpnja hercegovaku granicu kod Vrgorca i
1. kolovoza kod Imotskoga, odakle je glavnina vojske krenula prema Ljubukom.42 Ubrzo
je Ljubuki zauzet bez naroitog otpora, pa je onda dio snaga koncentriran na napad od
Posuja prema Tiholjini, tj. Mostaru.43
Treba spomenuti i to da su osmanske trupe u Bosni i Hercegovini bile sastavljene od
oko 40.000 vojnika razdijeljenih u 41 bojnu sa 77 topova (osmanske redovne trupe morale
su na temelju zakljuaka Berlinskog kongresa napustiti BiH, ali je dio njih, uz preutno
odobravanje Visoke Porte, samovoljno ostao). Ukupni zbroj osmanskih trupa i lokalnih
stanovnika, zajedno s priuvnim sastavom, iznosio je oko 93.000 ljudi. Od toga su u
Hercegovini bile rasporeene tri bojne nizama, tj. stalne vojske (jedna bojna nizama brojila
je oko 500-700 ljudi), tri i pol bojne redifa-priuve (jedna bojna priuvnog sastava brojila
je oko 1000-1100 ljudi) i sedam i pol bojni mustahfiza-domobrana (jedna bojna mustahfiza,
tj. domobrana brojila je oko 1200-1600 ljudi).44
Zadatak XVIII vojnog diviziona, u sklopu zajednike akcije okupacije BiH, bio je
zaposjedanje hercegovakog teritorija. Samostalnu akciju zaposjedanja hercegovakog
teritorija, naknadno potpomognutu drugim odjelima austrougarske vojske, izvrio je XVIII.
divizion i posadna vojska u Dalmaciji pod voenjem FML Jovanovia. Ulazak XVIII.
vojnog diviziona prema bosanskohercegovakom teritoriju odvijao se iz pograninih
mjesta u Dalmaciji (najvei dio snaga bio je stacioniran na crti Imotski-Vrgorac). Sam
40
41

42
43
44

ISTO; N. L., 7 kolovoza 1878, br. 61.

DAZd, Tajni spisi 1861-1881, sv. 27, fasc. 22, br. 22/54, list 3, i br. 22/58; DAZd, Spisi registrature 1878, sv.
2606, V A, br. 6447/III. Od 10 svibnja su bila ustrojena dva glavna zapovjednitva pograninih slubi, u
Splitu i Dubrovniku.
N. L., 3. kolovoza 1878, br. 60; M. MANDI, nav. dj., str. 39.
DAZd, Tajni spisi 1851.-1878., sv. 26, fasc. 23, br. 23/15.
Muhmedalija BOJI, Svrgavanje turske vlasti i odbrambeni rat Bosne i Hercegovine protiv austrougarske
invazije 1878. godine, Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. u BiH, str. 78; M. MANDI, nav. dj., str. 31-32 i
100. Vojna sluba je bila obvezna samo za muslimane. Muslimani su slubovali u nizamu-redovnoj vosci est
godina, u redifu-priuvi takoer est godina a u mustahfizamu-domobranstvu osam godina. Ostali kao to su
baibozuci, spahije i erkezi slubovali su kao dobrovoljci. Ostale konfesije bile su osloboene vojne obveze,
ali su zato morali plaati vojnu taksu.

301

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

prodor XVIII. vojnog diviziona je na poetku operacije tekao bez veeg zastoja i problema,
no bilo je nekoliko mjesta u kojima je austrougarska vojska naila na estoki otpor. Prvi
manji oruani okraj zbio se kod itluka, kada su neregularne osmanske trupe doekali
ovdje u busiji predstrae austrijske vojske i zasu ih vatrom i gdje je poginulo osam
ljudi.45 Ni kod itluka, ni kod Mostara, koji je zauzet 6. kolovoza pod zapovjednitvom
general-bojnika Todorovia s prvom brdskom brigadom, niti igdje drugdje u akciji
zaposjedanja Hercegovine, oruani sukobi nisu bili tako estoki kao kod Livna (Guber) i
Stoca (Crnii- Ravnica- Pai han).46
Zauzee (11 kolovoza) znaajne strateke toke Stoca (brdska brigada br. 3 pod
zapovjednitvom general-bojnika Schluderera), proteklo je bez veih sukoba. No, taj isti
osvojeni Stolac (u kojem se zadrala 5. bojna 32. pjeake pukovnije pod zapovjednitvom
dopukovnika Pachnera), nakon samo nekoliko dana naao se pod estokom opsadom
neregularnih osmanskih snaga. Stolac je ostao od 16. do 21. kolovoza potpuno odsjeen od
glavnine vojske XVIII. diviziona, bez osnovnih namirnica za preivljavanje.47 Meutim,
ubrzo je podmaral Jovanovi pritekao (iz Mostara) u pomo opkoljenoj austrougarskoj
vojsci, s tri bojne 27. pjeake pukovnije, i nakon viesatne estoke borbe kod Pai hana
uspostavljena je sveza s posadom koja je bila zatvorena u Stolcu.48 Zauzeu Stoca
umnogome je doprinio i vojvoda don Ivan Musi koji je predvodio dobrovoljakom etom
od 1000 odanih krana.49 U boju kod Stoca poginulo je devet vojnika, trideset ih je
ranjeno a jedan je nestao.50
Takoer, jedan od jaih sukoba zbio se 15 kolovoza u napadu na Livno. U napadu
na Livno koordinirano sa VII. pjeakom divizijom sudjelovale su druga i trea satnija 79.
dalmatinske domobranske bojne, etvrta satnija iz Sinja u okviru 80. dalmatinske
domobranske bojne i priuvna satnija 22. Weberove pukovnije. Navedene postrojbe su se
nalazile pod zapovjednitvom (Hrvata) general-bojnika ikoa i bojnika Mitrovia.51 U
boju kod Livna (Livanjsko polje-Debela Glavica, kilometar i pol od Livna) zaglavile su
druga i trea satnija, koje su bile poslane da izvide situaciju na tom potezu. Njih je
45
46

47
48
49
50
51

N. L., 10 kolovoza 1878, br. 62; V. HAARDT, nav. dj., str. 34.
S. PAVII, nav. dj., str. 225-226 i V. HAARDT, nav. dj., str. 41. Tijekom zaposjedanja Bosne i
Hercegovine (poetkom kolovoza), austro-ugarska vojska je bila pojaana s treim, etvrtim i petim vojnim
zborom, ime je vie nego poduplano poetno stanje austrougarske vojske.
S. PAVII, nav. dj., str. 234;
N. L., 24 kolovoza 1878, br. 66; M. MANDI, nav. dj.,str. 53.
Isto, str. 66-67. Vojvoda don Ivan Musi za zasluge u boju kod Stoca bio je odlikovan odlijem reda Franje
Josipa i dobio plau od 600 fiorina godinje.
V. HAARDT, nav. dj., str. 76-77.
Die Occupation Bosniens und der Herzegovina, str. 355; N. L. 24. kolovoza 1878, br. 66; N. L., 23 listopada
1878, br. 83; V. MATROVI, Zadarska oznanjenja iz XVIII, XIX. i poetkom XX. stoljea, str. 303.
Dalmatinsko domobranstvo se moglo samo izvanredno uputiti izvan granica pokrajine Dalmacije, to je i
uinjeno posebnom carskom naredbom od 25 srpnja i 5 kolovoza 1878, s kojom se usaglasio i Dalmatinski
sabor (proglas narodu u Dalmaciji proslijedio Zemaljski odbor dalmatinski). Inae, domobranstvo nije bilo
upuivano izvan granica svoje pokrajine bez suglasnosti pokrajinskog sabora. Ta vojna odredba je posebno
ureena tzv. vojenim zakonom iz 1868. godine.

302

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

neregularna osmanska vojska doekala u zasjedi (kod mjesta Guber) tako da na vrh
Debele Glavice, Turci namjestili bie u meterizu dva topa i 800 ljudi, pak meteriz zastrli
grmom, a uokolo namjestili blaga i obana, te kad su se domobrani iz 79. bojne pribliili
posuti bie ivom vatrom iz puaka.52 Poslije etverosatne borbe uz pomo Sinjske
satnije hrvatski domobrani su se uspjeli izvui iz obrua i povui prema Bilom Brigu
(mjestu na hrvatsko-bosanskoj granici prema Sinju).53 Tom prilikom su djelomino
razbijene neregularne osmanske snage, ali je Livno i dalje ostalo u njihovim rukama. U
vojnom okraju ispod Livna dne 15 kolovoza hrvajui se kletim Turinom za slobodu
brae Bonjaka i Hercegovaca, ostae mrtvi, ranjeni ili se izgubie usljed bitke, ukupno:
deset poginulih, dva tee i etiri lake ranjena te trideset nestalih. Najvie stradalih je bilo
iz ibenika i ibenske okolice.54
Daljnje napredovanje XVIII. diviziona teklo je bez veih potekoa. Glavna vojnoteritorijalna uporita Mostar, Nevesinje (osvojeno 28. kolovoza) i Trebinje (osvojeno 7.
rujna) lako i brzo su zaposjednuta uz neznatne gubitke. Zauzeu Trebinja i Klobuka
uvelike je doprinijelo sudjelovanje dalmatinske posadne vojske s pet bojni koje su bile
pridruene XVIII. divizionu u zavrnim akcijama zauzea BiH.55 Posljednje jake borbe
vodile su se oko tvrave Klobuk tog glavnog utoita hercegovakih ustaa na
crnogorskoj granici. Tada je, nakon tri dana opsjedanja i bombardiranja, konano 28. rujna
osvojeno to naj-utvrenije mjesto Klobuk.56 Istodobno s bojem oko Klobuka, voene su i
borbe za Livno kao najjae i najznaajnije uporite u zapadnoj Bosni, u kojemu su ostale
koncentrirane neregularne osmanske snage pruajui jak otpor austrougarskoj vojsci. Na
kraju je Livno palo tek 28. rujna (kad i Klobuk) uz pomo dviju brigada i uz jaku topniku
paljbu (i znatno pojaanje iz ostalih postrojbi II. vojske s ukupno 36 topova) a borba je
trajala od ranog jutra sve do mrkle noi. Time je u potpunosti slomljen otpor neregularne
osmanske vojske, koja se zatim i predala. Iako su ovi izvjesili bijele zastave u znak
predaje, po ulasku austrougarske vojske u Livno turci poee pucati na njih. Meutim,
osvajanje je ubrzo ve isti dan dovreno, a u boju je ostalo od naih 25 ranjenih i 8
mrtvih (ranjen i bojnik Mitrovi).
Padom Livna i Klobuka, zavrene su bojeve operacije XVIII. vojnog diviziona i
(djelomino) posadne vojske, ime je i prestao svaki otpor neregularne osmanske vojske, a
zaposjednue Bosne i Hercegovine gotov je in. 57 Do 20. listopada cjelokupni teritorij
Bosne i Hercegovine nalazio se u rukama austrougarske vojske. S time je u potpunosti
izvren zadatak zaposjedanja, pa je ve 19 listopada izdana kraljeva naredba o
52
53
54

55
56
57

ISTO.
V. HAARDT, nav. dj., str. 70.
N. L., 24. kolovoza 1878, br. 66. U boju kod Livna su poginuli: ime Kuina iz Dolca ibenskoga, Duje
Buevi, Lovre Perkovi i Stipe Karaole iz ibenika, Mate Prebondo iz Krapnja, Tome Jurjevi iz Krueva,
Jozo Perkov iz Primotena, ime urko iz Nina, Mate Burager i Andrija Bumber iz ibenika.
Feldzeugmeister, Gabriel Freiherr von Rodich, str. 55-56.
V. HAARDT, nav. dj., str. 104-105.
N. L., 2 listopada 1878, br. 77; N. L., 5 listopada 1878, br. 78; N. L., 9 kolovoza 1878, br. 79; M. MANDI,
nav. dj., str. 71 i 89.

303

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

demobilizaciji vojske. Neke postrojbe su se ranije vratile u svoja posadna mjesta. Tako se,
npr., gotovo sve dalmatinsko domobranstvo (79. i 80. bojna) vratilo iz Livna u Sinj i Zadar
ve 16. listopada, te isti dan otputeno svojim kuama (demobilizirano).
Po dolasku domobranskih postrojbi u svoja mjesta, narod se veselio i klicao
pozdravljajui ih, a na prozorima hrvatskih kua su se vijale nae mile hrvatske trobojnice.58
Tako je konano zavrena vojna operacija zaposjedanja Bosne i Hercegovine, koja je trajala od
29. srpnja do 20. listopada 1878. godine. Ostale linijske pjeake pukovnije vratile su se u
Dalmaciju krajem studenog i poetkom prosinca.59 Od dijela snaga koje su ostale u
Hercegovini, u sijenju su oformljena zapovjednitva u Mostaru, Nevesinju i Gackom, pod
glavnim zapovjednitvom general-bojnika Teodorovia.60
Netom poslije zavretka ratnih zbivanja, dodjeljivane su novane potpore stradalim
domobranima i vojnicima (vojne invalidnine su posebno odreivane). Obino se odreena
svota isplaivala preko opina (njima ih slao zemaljski odbor). Odtete su se dobivale tako
da su zahtjevi stradalnika u ratu slane na adresu dalmatinskoga Namjesnitva, a ono je
zatim razmatralo ponueni zahtjev te u sluaju pozitivnog rjeenja (to je u veini
pozitivno rjeavano) odobravalo novane naknade u visinama najmanje od 1 do 30 ili vie
fiorina (najvie do 100 fiorina).61 Takoer su u tu svrhu osnivana i razna drutva za potporu
stradalnicima i njihovim obiteljima. Tako je u Dalmaciji krajem rujna osnovano
rodoljubno drutvo gospodja s namjerom da kupe podpore za ranjene i bolesne
vojnike. Predsjednica odbora za pomo ranjenim i bolesnim vojnicima bila je barunica
Agata Rodi (najvjerojatnije supruga tadanjeg namjesnika Dalmacije, generala artiljerije
Gabriela Rodia).62
U zaposjedanju Bosne i Hercegovine austrougarska II. vojska sudjelovala je s
ukupno: 141 pjeakom bojnom, 13 lovakih bojni, 5 bojni stoerne vojske, 24 eskadrona
stalne vojske, eskadrona konjanikih zemaljskih strijelaca, 5 eskadrona stoerne stalne
vojske, eskadrona konjanikih zemaljskih strijelaca, 24 teke baterije, 2 lake baterije, 17
brdskih baterija, 2 satnije tvravskog topnitva, 17 inenjerijskih satnija, 10 vojno
tehnikih satnija i 20 ekipaa za ratne mostove. U nabrojanim postrojbama nalazilo se
ukupno 6.280 asnika i 262.353 vojnika.63 Od navedenog broja poginula su 36 asnika i
832 vojnika, ranjeno je 111 asnika i 3.553 vojnika te nestala tri asnika i 268 vojnika.64
Ukupno je izbaeno iz stroja 150 asnika i 4.650 vojnika. Prema M. Mandiu, na strani
austrougarske vojske bilo je ukupno: 44 poginula asnika i 902 vojnika, 131 ranjeni asnik

58
59
60
61
62
63
64

N. L., 12. listopada 1878, br. 80; N. L., 16. listopada 1878, br. 81.
DAZd, Spisi registrature 1878, sv. 2606, V A, poz. 5271.
DAZd, Tajni spisi 1861-1878, sv. 27, fasc. 22, 1878-1879, br. 22/68.
DAZd, Spisi registrature 1879, sv. 2655, poz.201, br. 14654/II i br. 14569/II.
N. L., 28 rujna 1878, br. 76.
M. BOJI, nav. dj., str. 86, 140.
ISTO, str. 143-144; Gilbert ANGER, Ilustrirte Geschichte der k.k. Armme, III. dio, Wien, 1887, str. 1422.

304

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

i 3.849 vojnika te 3 nestala asnika i 272 vojnika. Ukupno je izbaeno iz stroja 178 asnika
i 5.020 vojnika.65
Iz Dalmacije su u zaposjedanju BiH sudjelovale sljedee postrojbe: pjeake
pukovnije br. 27, br. 32, naknadno stavljene na raspolaganje vojnom zapovjednitvu u
Zadru pjeake pukovnije br. 21 i br. 74, zatim poljsko-lovaka bojna br. 7, br.19 i br. 33 te
carsko-lovaka bojna br. 3. U sklopu posadnih trupa sudjelovale su pjeaka pukovnija br.
22, br. 72, zatim gornjo dalmatinske domobranske streljake bojne Zadar br. 79 i Split br.
80, odjel dalmatinskih konjanikih zemaljskih strijelaca, te nekoliko poljskih i tvravskih
topnikih satnija i jedna pukovnija inenjerije.66
Najvie od svih postrojbi stradala je (splitska) 22. pjeaka pukovnija Weber, sastavljena od Dalmatinaca. Iz te pukovnije poginulo je 6 asnika i 57 vojnika, ranjeno je 12
asnika i 241 vojnik i 46 nestalo. Narodni list donosi vijest da je iz 22. pje. puk. Weber u
boju kod Kljua i Banje Luke poginulo 19, ranjeno 181 i nestalo 37 Dalmatinaca.67 Nadalje
je, prema vijestima Narodnog lista, iz dalmatinskih domobranskih postrojbi u boju kod
Livna 15. kolovoza i 26-28. rujna poginulo je 10, ranjeno 6 i nestalo 28 domobrana.68 Na
temelju podataka (od 1882) iz zaklade za pomo poginulim i ranjenim vojnicima iz
transkog podruja, Primorja i Dalmacije, evidentirana je novana pomo za 48 obitelji iz
Dalmacije, iji su oevi, muevi ili sinovi poginuli u vojni na BiH (24 iz 79. zadarske
domobranske bojne, jedan iz 80. splitske domobranske bojne i 19 iz 22. (splitske,
Weberove pukovnije).69 Naposljetku, prema podacima koje donosi V. Haardt, od svih
postrojbi iz Dalmacije koje su sudjelovale u zaposjedanju BiH, poginulo je 118, ranjeno
403 i nestalo 132 vojnika.70
Zakljuak
Iako je zaposjedanje Bosne i Hercegovine proteklo bez veeg napora i vojnih
gubitaka (iako ne ba zanemarivog), kao to smo mogli vidjeti iz priloenog, ipak se
oekivalo da e sam tijek vojne operacije biti puno bezbolniji i laki. Prije svega, na
temelju odluka Berlinskog kongresa Visoka Porta je dala svoj pristanak da se u potpunosti
izvri zaposjedanje njenog osmanskog teritorija Bosne i Hercegovine, ali je ipak, s druge
strane preutno odobravala oruani otpor dijela osmanskih trupa i lokalnog stanovnitvtva
u BiH, koje su se usprotivile ulasku austrougarske vojske (iako je bila izdana naredba od
65
66
67
68
69
70

ISTO, str. 143-144; M. MANDI, nav. dj., str. 97-99.

Die Occupation Bosniens und der Herzegovina, prilog br. 6 i br. 7; V. HAARDT, nav. dj., str. 11-12 i 143144.
N. L. 28. kolovoza 1878, br.67; N. L. 28 rujna 1878, br. 76.
N. L. 24. kolovoza 1878, br. 66.
Objavitelj Dalmatinski, 14. veljae 1883, br. 13.
V. HAARDT, nav. dj., str. 143-144. Toan broj poginulih iz Dalmacije nije u izvorima naveden, nego samo
broj poginulih iz dalmatinskih postrojbi, u kojima su veinu sastava inili dalmatinski Hrvati.

305

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

strane Turske za potpunim povlaenjem njenih redovnih trupa stacioniranih u Bosni

Hercegovini). Postrojbe sastavljene najvema od domaeg muslimanskoga stanovnitva a
dijelom iz redovne turske vojske, pruile su otpor austrougarskoj vojsci. Premda se nije
oekivao gotovo nikakav otpor, kao to je pisao Narodni list (prije ulaska XVIII. diviziona
na osmansko tlo), ipak vojnici iz dalmatinskih postrojbi nisu u Hercegovini doekani kao
svatovi.
U zaposjedanju je sudjelovao veliki broj dalmatinskih Hrvata u sklopu XVIII.
vojnog diviziona i posadnih trupa gornje ili sjeverne Dalmacije, u ijem okviru su bile
zadarska i splitska domobranska streljaka bojna br. 79. i br. 80. te Weberova pukovnija br.
22. koja je s nekoliko bojni bojevala u Bosni (kod Doboja i drugdje), i posadna vojska
donje ili june Dalmacije, koja je sudjelovala s linijskom pjeakom pukovnijom Dormus
br. 72 (o ratnom rasporedu vojske vie u tablicama). U zaposjedanju Bosne i Hercegovine
iz Dalmacije je bio mobiliziran maksimalni broj vojnih obveznika (to nije bio sluaj i u
drugim krajevima Monarhije). Tada je iz Dalmacije, u zaposjedanje BiH, pokrenuto 9.400
ljudi u okviru posadne vojske, a u sklopu XVIII. diviziona 17.080 ljudi iz Dalmacije. Tom
su prilikom gotovi svi sposobni bili pozvani u vojsku. Takva potpuna mobilizacija
vjerojatno je uinjena zbog toga to je pokrajina Dalmacija najveim dijelom graniila s
Bosnom i Hercegovinom, pa se (to je taktiki i logino) zato radi pripravnosti morali
dignutu svi sposobni za vojnu slubu.
Meutim, za vrijeme trajanja vojne operacije bilo je i negativnih poteza od strane
vojnih zapovjednitava, koji su nanijeli tetu naroito teacima. Prvenstveno zbog toga to
je teacima nasilno mobilizirana stoka, zbog ega nisu bili u stanju obraivati svoja poljska
dobra i spremiti zimnice. Ponekad su i sami vojnici na bojitima trpjeli glad i e, a sve
zbog loe organizacije ustroja pozadine koja je bila zaduena za opskrbu vojnika. U svemu
tom bilo je i krajnje nekorektnih postupanja pojedinih asnika prema vojnicima. No, sve u
svemu na kraju su se dalmatinski Hrvati koji su u velikom broju sudjelovali u
zaposjedanju, s razlogom iskazali kao dobri vojnici, za to su pojedinci dobili i posebna
vojna odlija.
Na kraju se moe konstatirati da je i u politikom pogledu Austro-Ugarska, akcijom
zaposjedanja BiH s uspjehom ostvarila tri glavna cilja: a) sprijeila stvaranja jake slavenske
drave na junim granicama Monarhije, b) osigurala Austro-Ugarskoj povoljne pozicije za
aktivno sudjelovanje u rjeavanju svih pitanja vezanih za budunost evropskih posjeda
Turske, c) onemoguila politiko oblikovanja Balkana pod ruskim utjecajem.

306

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

Prilog
Dobitnici vojnih odlija iz dalmatinskih postrojbi:71
1. sudionici gornjodalmatinskih domobranskih streljakih bojni, zadarska br. 79 i splitska
br. 80., kojima su dodjeljene kolajne za hrabrost u boju kod Livna:
zlatna kolajna za hrabrost Joso imurina;
srebrna kolajna za hrabrost prvog reda Mijo Dujakovi, Andre Ani, Niko Dedi,
Ivo imurina i Aleksa Novakovi;
srebrna kolajna za hrabrost drugog reda Ante Ani, Niko Krni, Ilija olovi, Pavao
Labor, Mate Zuni, Ivan Marenzi i iz domobr. bojne br. 80. Duje Pujzina
2. dobitnici kolajni za vojne zasluge:
iz domobranske streljake bojne Split br. 80: zlatni kri za vojne zasluge, vojni
kapelan Filip Rimac;
iz domobranske streljake bojne Zadar br. 79, kolajnu za vojne zasluge dobili:
bojnik piridon Mitrovi, natporunici Stjepan Pei i Budislav Hini te porunici
Tukovi i Matasovi.
Takoer, javno su pohvaljeni: iz domobranske bojne br. 79. Mijo Dujakovi, Jakov
Trkovi, Nikola Friganovi, Filip Malenica i Joso Klama, a iz domobranske bojne br. 80.
Nikola Zec i Marko undov.
Posebne kolajne za vojne zasluge dobili su: podmaral barun Stjepan Jovanovi, kolajnu
reda eljezne krune I. klase; general-bojnik Stjepan iko, kolajnu Leopoldov viteki kri i
bojnik piridon Mitrovi, kolajnu reda eljezne krune III. klase.

71

DAZd, Tajni spisi 1861-1882, sv. 27, fasc. 22 -1878-1879, br. 22/60, 22/63 i 22/66; N. L. 7. rujan 1878, br. 70
i N. L., 20. listopad 1878, br. 81.

307

T. Oroli, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878.,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.

Todo Oroli: THE PARTICIPATION OF DALMATIAN CROATS IN THE 1878

OCCUPATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Summary
The article shows the manner and the extent of the participation of Dalmatian units
and manpower in the 1878 occupation of Bosnia and Herzegovina. In addition it shows
how the XVIII military division was organised and how the garrison army was stationed in
Dalmatia at the time of the occupation of Herzegovina. The author uses historical sources
to depict the process of the removal of the army from Dalmatia to conquer strategically
important points within Bosnia and Herzegovina and the resistance that was mounted
against the Austrian-Hungarian army. In addition, the article discusses the manner of
mobilisation and the organisation of the army and its command within Dalmatia as well as
its attendant problems, especially the inappropriate behaviour of the officers towards the
soldiers and the forceful mobilisation of manpower, horses and other stock.

308