ALBERT CAMUS

(1913. – 1960.)

francuska književnost (porijeklom iz Alžira)

u Francuskoj se pridružuje pokretu otpora (+ Eluard)

Dvije faze:

1. faza apsurda – blizak egzistencijalizmu

2. faza pobune – raskid s egzistencijalizmom

PRVA FAZA:

prikazuje život kao niz apsurda u kojemu je čovjek bespomoćan

 Mit o Sizifu – 1942., filozofski esej

 Stranac – 1942., roman
 Nesporazum – 1944., drama
 Caligula – 1944., drama

DRUGA FAZA:

pronalazi smisao čovjekove egzistencije

 Pobunjeni čovjek – 1951., esej

 Kuga - 1947., roman
 Pad – 1956., roman
 Opsadno stanje - 1948., drama
 Pravednici - 1950., drama

- Camus je kao i Sartre predstavnik filozofije ateističkog egzistencijalizma s naglaskom na

apsurdnost takvog položaja kao i na slobodu pobune protiv toga

- naziv Stranac dolazi od činjenice da su ljudi nesvjesno uronjeni u neku esenciju, smisao svog
života, ne shvaćajući da je to sve privid → ako se među njima pojavi neki egzistencijalist koji
je svjestan tog privida, on je za njih potpuni stranac, strano tijelo koje treba biti odbačeno i
osuđeno na samoću i smrt
 STRANAC

 1942.
 2 dijela (1. dio – sloboda do čina ubojstva, 2. dio – zatvor u kojem boravi 11
mjeseci)
 roman apsurda, roman lika, egzistencijalni roman
 tehnika pisanja romana → unutarnji monolog (razgovori sa samim sobom), pisanje u
prvom licu (Ich-forma), glavni lik ujedno je i pripovjedač
 egzistencijalizam → čovjek se rađa i umire te sam odlučuje o onome što želi učiniti
 apsurd → ponašanje na pogrebu majke, ubojstvo zbog sunca
 U našem društvu svaki čovjek koji ne plače na pogrebu svoje majke izvrgava se
opasnosti da bude osuđen na smrt. (paradoks)
 početak romana → Danas je mama umrla. Ili možda jučer, ne znam.
 Mersault → njemu se najviše sudi zbog njegovog života, a ne zbog zločina: majčin
sprovod, kupanje u lučko kupalište, gledanje komedije u kino, pomaganje Raymondu
 stranac → ne uklapa se u društvo, ne želi lagati i raditi nešto samo zato što tako norme
nalažu, osuđen je na smrt jer nije plakao na sprovodu svoje majke
 junak → osuđen zato što ne pristaje sudjelovati u igri, ne želi reći više nego što osjeća,
on govori ono što jest, odbija prikrivati svoje osjećaje, a društvo se zbog toga odmah
osjeća ugroženo, traže od njega da kaže kako žali zbog počinjenog zločina
 kraj romana → poželi da na dan smaknuća bude mnogo gledatelja i da ga dočekuju
povicima mržnje
 stil pisanja → rečenice su kratke, izraz je ogoljen i sveden na ono bitno, nema
psihološke karakterizacije likova
 tehnika redukcije → iznose se samo osjetilni dojmovi Mersaulta koje on samo
registrira, a ne objašnjava ih
 smrt → spas od apsurda i besmislenosti života
 esencija / bit → postojanje = čovjek je slobodan, mora se odmaknuti od tradicije, sam
kroji svoj život (smisao u besmislu - živi kako hoće)
 sposobnost da se kaže i da i ne
mjesto radnje – Alžir

Mersault – dobio brzojav iz ubožnice, majka mu je preminula. Bezosjećajan je, uvijek mu je

svejedno. Ubožnica je u Marengu, 80 km od Alžira. Zatražio je od svog poslodavca 2 dana
dopusta. Sastavlja pismo Raymondu kako bi mu pomogao. Ravnodušan lik, lišen emocija, tuge,
sjete, boli i kajanja. Zaokupljen samo tehničkim pitanjima oko puta u Marengo. On ne razumije
ljude i događaje oko sebe niti ih želi razumjeti. On je stranac u svijetu u kojem živi. Zaslijepljen
alžirskim suncem pokucao je na vrata svoje nesreće. Bez razmišljanja i ravnodušno ispalio je
pet metaka u Arapina kojega nije poznavao. Istraga je trajala 11. mjeseci, a nije dao objašnjenje
zašto je ubio čovjeka. Ne prihvaća pravila društva, već prihvaća samo svoju sudbinu. Jedino se
nada da će na njegovo smaknuće doći mnogo ljudi. Sa smrću roman počinje i završava. Samo
je ona istina. Sve drugo je laž.

Celeste – ima svoj restoran, kasnije se pojavi kao svjedok na sudu.

Thomas Perez – stari mamin prijatelji, jedini odlazi na pogreb.

Marie Cardona – daktilografkinja koja je nekoć radila u Mersaultovom uredu. Ponovno

stupaju u vezu, čak odlazi s njom na kupalište i u kino gledati komediju iako mu je majka
nedavno umrla. Ona ostaje uz njega čak i kada ode u zatvor. Dolazi mu u posjet, želi se čuvati
za njega i želi da ju oženi.

Salamano – Mersaultov prvi susjed koji ima bolesnog psa, već 8 godina su zajedno. Stalno se
svađaju, ali ne mogu jedan bez drugog. Pas mu pobjegne.

Raymond Sintes – Mersaultov drugi susjed, „skladištar“ – svodnik. Osvetio se ljubavnici,

istukao ju je, zbog toga je u lošim odnosima s Arapinima. Dolazi kao svjedok Mersaultu.

Masson – Raymondov prijatelj koji poziva Mersaulta i Raymonda da dođu u njegovu

vikendicu; na čijoj obali u konačnici Mersault i ubije Arapina.