O ROMANU:

-Roman napisan u razdoblju knjievnosti od 1929. do 1952.

-Moderni roman

-U romanu nema sloenih tematskih sklopova, nema irine zahvata u

oblikovanju, nema ni eksperimentalne upotrebe razliitih stilova, ponajmanje pak
modernistikih tehnikih postupaka. To je relativno mirno i jednostavno ispriana
pria o ovjeku kojem je umrla majka, koji je postao sluajni ubojica i koji je zbog
tog ubojstva osuen na smrt.

-Od utjecaja velikih modernih romanopisaca u njemu se osjea jedino neto

utiska koji ostavlja Kafkina proza, ali i to vie zbog neke slinosti u "doivljavanju
svijeta" nego zbog upotrebe istih ili slinih knjievnih sredstava.

-Kratak roman u dva dijela, u kojem se opisuje jednolian i besmislen ivot

mladoga francuskog slubenika Mersaulta u Aliru od trenutka kad je saznao za
smrt svoje majke pa do iekivanja vlastite smrti, na koju je osuen zato to je
bez pravog razloga ustrijelio nekog Alirca.

-Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim, kratkim

reenicama.

-Camus ravnodunost glavnog junaka istie kratkim reenicama.

SADRAJ:

Radnja se romana dogaa u Aliru.

Glavni je junak mali namjetnik Mersault, mladi s banalnim ivotom bezbroja
malih, beznaajnih ljudi.

Roman, pisan u prvom licu, zapoinje jednostavnom konstatacijom: Danas je

majka umrla. Od te prve jednostavne reenice u romanu svi dogaaji djeluju
tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta
beznaajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi.
Mir i ravnodunost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu vlada,
produuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu ivotu nema potresa. Imati
prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova ivota, okvir koji
ispunjava iz dana u dan na isti nain.
Jedan dogaaj odjednom unosi promjenu u taj ivot. Za uobiajnog izleta u okolici
grada Alira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba koji je za Mersaulta bio
presudan. Njegov prijatelj Raymond i on potukli su se sa dvojicom Arapina.
Najgore je proao Raymond kojeg je Arapin ranio noem.
Kad su se strasti smirile i inilo se da je sve zaboravljeno, dolazi do preokreta.
Mersault pitoljem ubija tog Arapina.

Drugi se dio romana odvija u zatvoru bez ikakvih dogaaja osim ispitivanja i
suenja, on sadri osjeanja i misli Camusova junaka, koji ne moe dati nikakvo
objanjenje za svoj postupak; isto tako ne moe pronai nijedan razlog pokajanja,
niti se eli spasiti.
Smrt na koju je osuen prima potpuno ravnoduno, uvjeren da je, napokon, sve
svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo neto poduzeti. Uasavanje
koje izaziva svojom otvorenom ravnodunou oito je uasavanje koje ovjek
pokazuje pred otkriem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersault ide
miran u smrt uvjeren da ona nije ni u emu gora od ivota, ni besmislenija,
uvjeren da je ona apsolutni kraj.

Albert Camus-ivotopis

- Francuski romanopisac, dramatiar i esejsit, roen u Aliru.

-1940. godine dolazi kao ve formiran filozof i knjievnik u Francusku, gdje se

prikljuuje pokretu otpora, a nakon rata aktivno angaira u nizu drutvenih i
politikih pitanja; stradao je u naponu stvaranja kao rtva automobilske nesree.

KNJIEVNI RAD

Knjievni mu je rad usko vezan s filozofskim pogledima i dijeli se na fazu

"apsurda", u kojoj je blizak egzistencijalizmu, i fazu "pobune" koja predstavlja
njegov raskid s egzistencijalistikim taborom.

U djelima iz prvog razdoblja (filozofski esej Mit o sizifu, 1942., roman Stranac,
1942., drame Nesporazum, 1944., Caligula, 1944.) odraava osjeaj
bespomonosti koji je zahvatio velik dio njegova narataja u godinama rata te
prikazuje ivot kao niz apsurda (patnje, nasilja, zloini, smrt), pred kojima je
ovjek kao drutveno bie bespomoan, ali kao pojedinac moe ipak "ostvariti
svoju slobodu" ako takvo apsurdno stanje svjesno prihvati kao svoju ivotnu
filozofiju (tzv. filozofija apsurda) i prestane doivljavati stvarnost kroz prizmu
tradicionalnih drutvenih i moralnih vrednota.

U drugoj fazi koju filozofski obrazlae u eseju Pobunjeni ovjek, 1951., Camus
pronalazi smisao ovjekove egzistencije u njegovoj pobuni protiv ivotnog
apsurda i u ljudskoj solidarnosti (romani Kuga, 1947. i Pad 1956., te drame
Opsadno stanje, 1948. i Pravednici, 1950.)

Uz originalne ideje, koje je uvijek naprije izloio u knjievnom, a tek onda u

teoretskom obliku, Camusovo se djelo istie trajnim umjetnikim kvalitetama izvanrednim stilom i mastorskom kompozicijom, pa 1957. nagraeno i Nobelovom
nagradom za knjievnost.