HELEN GREEN

TAJ SLATKI OTROV

Na plavom nebu iznad Las Palmasa nije bilo ni jednog oblaka. Put
koji je vodio do breuljka oko grada vijugao je uz nasade banana i
narane, prolazei pokraj gajeva cipresa i malih slikovitih sela.

Na jednom od breuljaka uzdizala se bijela vila u panjolskom stilu

okupana suncem. Pred njom se prualo veliko dvorite uokvireno
ogradom od kovana eljeza.

Na terasi ispred kue arenili su se suncobrani i bijahu postavljeni

stolovi i stolci, uz nekoliko lealjki. S te terase pruao se pogled sve
tamo do mora, a u to vedro jutro mogli su se u daljini nazrijeti vrhunci
planina na otoku Teneriffe.

Tog je trenutka na terasu izala mlada djevojka imenom Laura

Whitney. Zastala je uz ogradu terase promatrajui oduevljeno
grmove oleandera koji je cvjetao pred kuom. Pogled joj odluta do
suprotnog breuljka na kojem se bijelila velika kua markiza Juana de
Cavanillesa y Llamasa. Bogati mladi markiz bijae vlasnik cijele
okolice, te velikih posjeda na otoku.Njemu je pripadala i kuca u

kojoj su ivjeli Laura i njezin otac, slavni knjievnik Dick Whitney.

- Laura, ve si ustala? - zau se glas kuanice Evite. Otkako se Laura

sjeala, u kui su ivjeli Evita i njezin mu Antonio.
- Divno jutro! - primijeti Laura pa dohvati au naranina soka.

Danas e biti vrue. Ponesi sombrero, ako ponovo krene u

planine. Laura potvrdno kinine.

- Pokuavam sve mogue da te malko udebljam - nastavi Evita - a ti

doputa da te sunce uvijek no novno isui.
- Zao mi je, Evita! - iziavi njeno. - Ali mi Vhitnevjevi se ne
moemo udebljati. Nalik sam ocu. Uz sto sam posve sigurna da
nas voli i takve kakvi smo. Uostalom, ne boj se, zna da
postoje mnoga pomagala, kao na primjer, umeci za grudnjake...
- Nasmije se glasno zbog mrana izraza Evitinih oiju. Ovoj to nije
bilo smijeno, ve se okrenula i vratila u kuu. Laura pomisli da
e joj pripremiti koaricu s hranom kao daje izgladnjeli konj.
- Evitin mu Antonio bijae jednako toliko njean i miran, koliko je
njegova ena bila nagla. Imali su troje djece. Svi su se oni, uz
novanu pomo Dicka Whitneyja, kolovali na visokim kolama
u panjolskoj.
- I tako se taj brani par posvetio iskljuivo svom dobroinitelju i
njegovoj keri, koja je rano ostala bez majke. Ona je umrla kad
je Lauri bilo etiri godine. Njezin otac nije mogao ivjeti u staroj
okolini u Londonu pa je sve prodao i preselio se s djetetom na
Kanarske otoke.
- Lauri je majka veoma nedostajala, ali predivna okolica i Evitina
briga pomogli su joj potisnuti bol. Taj predivan kraj probudio je i
njezin slikarski talent. Slikala je kue, vrtove, djecu i cvijee. A
upravo sada je slikala predivnu vilu markiza Juana. Nakon
doruka natovarila je slikarski pribor na svog konjia. Ponijela je
i koaricu s hranom. Na glavu je nataknula sombrero i zajahala,
uputivi se prema planini. Kroz gajeve cipresa konji je prolazio
putem koji je vodio prema travnatoj visoravni. Bijae to
omiljeno Laurino mjesto. Ovdje je sanjala i postavila tafelaj.
- Vila markiza Juana imala je dva lijepa tornjia, bijele stupove i
veliku terasu oko kude. Iznad portala irila se vinova loza.

Iza vile bijahu smjetene staje i gospodarske zgrade, a oko njih pruali
su se vrtovi puni cvijea, kipova i vodoskoka.

Laura stavi sliku na tafelaj pa je paljivo pogleda.

Njegova kua bijae predivna, ali ni slika nije bila loa. Laura, nakon
to je stavila jo nekoliko namaza boje, zakljui da je slika zavrena pa
je potpie. Jo je jednom dobro pogleda nakrivivi glavu.

Juan e, dakako, biti mnogo kritiniji. Dobro se razumio u slikarstvo.

Posjedovao je dragocjenu zbirku starih majstora. Bio je izvanredno
obrazovan ovjek od trideset i jedne godine, sjajno je igrao ah i bio
dobar prijatelj Laurina oca. Laura je sjela na travu. ekajui da se boje
na slici posue. Juan ju je trebao dobiti kao roendanski dar. Bilo bi
teta, ako mu se ne bi svidjela. Laura je vjerovala da je slika vrlo
dobra.

Iz koarice izvadi sendvie i voe pa popije au crnog vina.

Nakon to je pojela, izvukla je iz torbe suknju i odjenula je. Ovdje nisu

bili oduevljeni time da ene hodaju uokolo u kratkim hlaicama. To
se moglo na plai, ali kad bi ena ulazila u kuu trebala se ipak
pristojnije odjenuti.

Napokon je sve spremila i krenula do markizove kue. Ogromna vrata

u ogradi od kovanog eljeza bijahu irom otvorena. Laura stavi sliku
pod ruku, a konja ostavi ispod stabla.
U predvorju vile bijae ugodno hladno. Divno izrezbarena ograda
stubita, skupocjeni sagovi i antikno pokustvo svjedoili su o velikom
ukusu vlasnika.

- Dobar dan, gospoice! Gospodin je u salonu. Mateo ce se pobrinuti

za vaeg konja. -Livirirani sluga povede je dalje u kuu. .

Proli su kroz predvorje do salona. Uto im prie domain, elei

pozdraviti svoju gou.

Bio je vii od veine panjolaca. Nasmijei joj se svojim sjajnim bijelim

zubima. Doimao se vrlo mukaraki i privlano. Njegovo lice inilo se
jo ljepim pod priguenim svjetlom salona, jer su debeli zastori bili

navueni na prozore.

- Dobar dan, Laura! - pozdravi je Juan. - Ui i sjedni! Po toj vruini

ne bi trebala boraviti vani, ako to ba nije potrebito.

Poveo ju je do naslonjaa, ali Laura osta stajati. Okrene se i prui mu

sliku.

- Moj roendanski dar!

Nasta duga stanka. Juan podigne sliku i okrene je prema svjetlu.

Laura ga je promatrala. Nestrpljivo je oekivala sto ce reci. Zato je

utio? Je li slika bila tako loa? Zasigurno nije. Napokon nije mogla
due izdrati.

- Ne svia ti se? Markiz odmahne glavom.

- Dakle, svia ti se?

- Laura, kad mi je tvoj otac prije nekog vremena rekao da se

Namjerava posvetiti slikarstvu, nisam oekivao takve rezultate. Slika
je doista sjajna! Moramo priredit izlobu tvojih slika u Las Palmasm
Jednog e dana moda biti jednako slavna kao tvoj otac.

Pogleda je i nasmijei joj se. Njeno je pogladi po kosi. Bili ti eljela

postati slavna?

Laurini se obrazi zaarie.

-Mislim daje jedan slavan lan obitelji dovoljan - odgovori. Sretna

sam, ako ti se slika svia. Ako ne, dobit e drugu.

Juan je prouavao njezino fino lice, jednako tako kao to je to malko

ranije inio sa slikom. Zatim odgovori svojim tamnim glasom:

_ Laura, hvala ti na tom predivnom daru? uvat u ga poput blaga. A

sada - nasloni sliku paljivo na zid pa joj prie i makne sombrero s
glave sad emo popiti neto osvjeavajue.

Sluga je donio ledena pia i Laura je edno iskapila sok od narane.

Juan se naslonio na stol i veselo je promatrao.

- Ne bi li se htjela pojaviti u javnosti? Vrijeme je da te napokon

uvedemo u drutvo. Trebala bi upoznati svijet. Moda otii u
Englesku.

Laura zamiljeno pogleda u svoju au. - Oduvijek sam eljela poi u

Englesku. Ali otac se ne eli vratiti - zbog bolnih uspomena na majku.
Govori kako ne bi bez nje podnio posjetiti poznata mjesta. - To dobro
razumijem. Ali tebi je devetnaest godina pa bi moda eljela upoznati
svoju domovinu. Ili ak ivjeti tamo?
Laura nesigurno slegne ramenima.

- To jo ne znam. Ovdje sam sretna, ali otac me toliko nakljukao

engleskom knjievnou da mi se ini kako vie pripadam onamo
nego ovamo. Zna Ii da se otac jutros odvezao u Las Palmas po dvoje
glumaca koji e u Londonu igrati glavne uloge u njegovom novom
komadu?

Juan kimne.

- Zvui zanimljivo. Pozvat u ih jednom na veeru zajedno s

tobom i tvojim ocem.

- To bi bilo divno - oduevi se Laura.

Juanove tamne oi preoe preko njenog lica mlade djevojke. Vidio

ju je odrastati, doivio kako se pretvarala u arobnu mladu enu,
slatku i jo uvijek nedodirnutu. elio je od srca da tako i ostane.

Poe govoriti o neem drugom. Zapita je hoe li popiti jo neto, ali

Laura zanijee i oprosti se od njega. Juan ju je doveo do ulaznih vrata
i dugo gledao za njom. Zatim se vratio u salon i jo jednom poeo
prouavati sliku.

Gosti su ve stigli kad se Laura vratila kui. Odvela je konja u staju i

prola kroz vrt prema terasi s koje su do nje dopirali glasovi.

Zatekla je oca odjevena u isprane traperice i arenu koulju. Doimao

se vrlo mladenakim sa svoje etrdeset i dvije godine. Na lealjci je
leala vrlo lijepa plavokosa ena. Ispruila je duge noge, a kosa joj se
zlaano sjala pod zrakama sunca. Imala je prodorne plave oi.
- To je zasigurno Laura? - ree. - Ja sam Fay Willis! Raduje me to sam
vas upoznala. Prui Lauri njegovanu ruku.

- Imate predivno ime - ustanovi Laura, a Fay se nasmijei. Bijae

to ugodan smijeh, taman i pomalo promukli, kao i njezin glas.

Uz ogradu terase stajao je mukarac u tamnosmeoj koulji i

svijetlim, otmjenim hlaama. Imao je plavu kosu koja mu se kovrala
na potiljku. Nasmijei se Lauri lijepo oblikovanim usnama.

- Dobar dan, Laura, ja sam Richard Hovvard!

Laura pomisli da on izgleda tako engleski da bi ovjek, dok bi ga

pogledao, mogao povjerovati kako uje zvonjavu Big Bena. Ljubazno
mu se nasmijei.

Te je veeri Dick poveo svoje goste i Lauru u Las Palmas. Tijekom jela
neki panjolac romantina izgleda svirao je na gitari. Bijae to ugodno
vee, a Richard i Fay oduevili su se panjolskim ugoajem.

Vrlo brzo su se engleski gosti poeli osjeati kao kod kue. Trudili su
se nauiti to vie panjolskih rijei pa su nakon nekog vremena ak
mogli ve i razumjeti neto od razgovora.

Jedno jutro, dok su dorukovali na terasi, pojavio se Juan. Njegova

panjolska otmjenost pobudila je veliko glumiino zanimanje.
Pozdravila ga je osobito ljubazno, kad ih je Dick upoznao. Juan se
nakloni. Promatrao je zadivljeno plavokosu ljepoticu.

- Dobro doli na na otok, gospoice!

Zatim se obrati Dicku. - Doao sam te podsjetiti na zabavu koju

prireujem veeras u
sedam i po. Svi ste najsrdanije pozvani. Doi e sva sila ljudi.
Zasigurno ete se zabavljati dobro.

- Na tvojim se primanjima uvijek sjajno zabavljamo. Sretni smo

to nas ubraja u svoje prijatelje - primijeti Dick.

Laura njeno pogleda Juana. Pomisli da doista izgleda vrlo privlano u

crnoj koulji i bijelim hlaama. Njegova se tamna put osobito isticala
u usporedbi s plavokosim Richardom.

- A to je s Dickom Whitneyjem, slavnim piscem? Ne bih li ja

trebao biti poaen to mi je on prijatelj? - nasmije se Juan.

Radim ono to bi ti mogao raditi s mnogo manje muke, ako bi se

odluio pisati - upozori ga Dick. Radujemo se tvom pozivu i
zahvalni smo ti zbog njega. Na mom komadu radimo samo ujutro, a
ostatak smo dana ionako slobodni.

- Dakle, do veeras! Zbogom!

Juan se nakloni i napusti terasu.

Fay je progovorila tek kad se markiz izgubio iz vida.

- Kakav ovjek! Mogao bi nainiti karijeru na filmu. Sjajno izgleda,

vrlo je armantan i ima predivan duboki glas. Jedva mogu isekati
ponovno ga veeras sresti. Gdje stanuje taj ljepotan?

Fay upitno pogleda Dicka. Ovaj mahne rukom prema suprotnom

breuljku. - Vidi li bijelu vilu iza stabala? To je rezidencija markiza
Juana de Cavanillesa y Llamasa. Njemu pripada kua, te sve u okolici
dokle se prua pogled. Fay promrmlja:
- Zato panjolci uvijek imaju tako duga imena. Nemogue ih je
upamtiti.

- To je stoga to nose i ime svoje majke, a njemu se pridaje ime

oca - objasni joj Dick.

Glumica slegne ramenima.

- Taj markiz mogao bi se zvati i Smith, a da to ne ta umanjilo

njegovu privlanost. ini mi se da poinjem ljubiti ovaj otok. Ili moda
bolje reeno, markiev otok. Podvee je Fay dola u Laurinu sobu.
Sjajno je izgledala u crnoj haljini od sifona golih ramena i lea.
Briljantna kopa njezine ogrlice od etiri reda bisera, odgovarala je
briljantnoj kopi koja je drala njezinu kosu na potiljku. Rumenilo za
usne bijae jednake crvene boje kao i njezinih noktiju.

Laura je odabrala dugu bijelu haljinu od svilenog baruna, zatvorenu

do vrata i ukraenu zlatnim vezom uz rub suknje.

Nasmijeivi se lagano Fay, i ree:

- Laura, izgledate sjajno!

- Hvala!

- Koliko vam je godina? Meni je dvadeset i est.

- Meni devetnaest!

Fay sjedne na ruku naslonjaa. U njezinim se oima pojavi pogled

kojeg Laura nije mogla protumaiti samoj sebi.

- Prireuje li markiz esto primanja?

- Da, dosta esto. - Oenjen je? - Ne, on je neenja.

-Ljubite li ga, Laura? - Fay mahne rukom kao da se eli ispriati. - Ne
elim vas ispitivati, ali lice vam zasja kad govorite o njemu. Doista je
jedan od najprivlanijih mukaraca koje sam ikada srela.

- Zapravo jo nikada nisam na taj nain razmiljala o njemu -

prizna iskreno Laura.

- Doista ne? -iznenadi se Fay.

-Juan je na stari prijatelj. Poznam ga veo cijelu vjenost i iskreno ga

volim.

- Dovoljno da se udate za njega?

- Ne. ne! Za udaju treba ovjeka ljubiti.

- Laura, biste li se rado udali?

- Mislim da to eli svaka djevojka. Jeste li vi udati?

- Nisam! - Fay pokae svoje prste bez prstenja. - Imala sam

mukaraca - prizna iskreno. - Ali nita nije bilo od tih ljubavnih
pustolovina. Nikada nisam spavala ni s jednim mukarcem samo iz
razloga da postignem uspjeh. Od samog poetka bila sam sigurna da
e moje ime svijetliti velikim slovima iznad ulaza kinematografa. Sve
sam postigla vlastitom snagom. Uspjeh znai neto samo ako ga
ovjek postigne sam. Nadam se da e mi Dickova drama pruiti
mogunost postati doista slavnom.

- Tre li ene za Richardom? -zapita Laura. - Dakako! Vrlo je drag

momak. - Fay pogleda Lauru. - Neete li se ljutiti budem li oijukala s
markizom? Moda u se ak zaljubiti u njega.
- to oekujete od toga? - procijedi Laura.
to? Mene zanimaju samo dvije stvari: elim postii uspjeh i nai
privlanog mua.

- Juanu je mjesto na ovom otoku. Nije ovjek koji bi elio za enu

slavnu glumicu. Htio bi imati dijete koje e naslijediti njegov naslov i
imanje.

Fay krene prema vratima.

- A zato bih ja eljela mua? Dakako stoga to elim djecu.

Poznavala sam mnogo mukaraca - sa i bez naslova. Svi su se
namjeravali samo zabavljati. ini mi se da je Juan ovjek koga ekam
cijelog ivota... - ree Fay.

Laura nije znala ali li se Fay ili to misli ozbiljno. Stoga nije znala to bi
rekla. Poe za njom do vrata, a Fay je uhvati pod ruku.

- Sigurna sam da nee biti lako osvojiti Juana. Ali vrijedi pokuati.
Htjela sam vam to rei stoga, jer ne znam nee li vam to smetati.

Laura se nasmije pomalo prisiljeno.

- Nije vano, ako ga doista ljubite. Ne bih eljela da Juan dobije

enu koja bi ga uzela samo zbog njegova novca. Treba ga doista
ljubiti. Ali zato ste mi ispriali sve to? - upita je Laura.

Fay nije izbjegavala njezin pogled.

- Jer mi je Dick pruio priliku za koju bi druge glumice dale ne

znam to. Ne bih htjela rastuiti njegovu kerku. Potena sam, a vi ste
mi doista dragi.
Obje ene sioe niza stube. U predvorju su ih ekali Dick i Richard.

Richard je enama pomogao ui u automobil, a Dick je vozio. Laura se

smjestila iza Richarda pa se mogla diviti njegovim irokim ramenima i
lijepoj plavoj kosi.

Fay je promatrala krajolik kojim su prolazili.

- Ovaj je otok pravi raj! Dick, razumijem zato se ne eli vratiti u

London.

- Oboavam ovu tiinu -odgovori Dick preko ramena. -Moram

ponekad biti sam. Ovdje mogu nesmetano raditi danju i nou. Ti bi se
za est mjeseci tako dosaivala da bi poela proklinjati sunce i more.
Cijeli taj raj!

- Je li ve netko uo da je mogue ne saiviti se s rajem? -zapita

Richard. - Ukoliko postignemo uspjeh s tvojim komadom, vratiti u se
ovamo i kupiti kuu.

- A ja u biti tvoj prvi gost -izjavi veselo Fay. - Dakako, bude li me

pozvao.

- To u uiniti, budi sigurna.

Laura je znala koliko Fay uiva u toj ljepoti, ali se pitala kako bi to ona
duo izdrala. Poput svih lijepih ena naviknula se biti okruena
oboavateljima. Ali na ovom otoku su mogunosti za to bile vrlo
ograniene. Dick je vozio kroz grad i skrenuo na cestu koja je vodila u
brda. Uskoro ugledae pred sobom vilu markiza Cavanillesa. Ogromna
stabla oko posjeda davala su kui neku arobnost, a Fay se uzbueno
uspravi.

- Kako je divno! - apne.

Dick skrene na put koji je vodio do kue. Sve oko njih bijae puno
grmova oleandera i magnolija. Posljednje zlaane zrake sunca
obasjavale su bijelu kuu. Juan je doekao svoje goste na ulazu u
kuu, odjeven u bijeli veernji sako, otmjen i armantan kao i uvijek.
ivahno ih pozdravi i uvede u kuu.

Po zidovima su visjeli svileni sagovi, a divno antikno pokustvo bijae

porazmjeteno po ogromnom predvorju.

Laura poe traiti poznanike. Dobro je poznavala kuu, ali Fay umalo
to nije zastao dah kad je ugledala svu tu rasko oko sebe.

Cijela je kua odavala bogatstvo i rasko. Osjeao se miris dima

skupih cigareta, finog vina i dragocjenih parfema. Na enama su sjali
bljetavi dijamanti, a veernje haljine bijahu ljepe i skupocjenije
jedna od druge.

Juan predstavi svojim gostima Fay i Richarda. Sluge su nudile vino i

ampanjac, a svi su razgovarali glasno i ivahno.

Veera bijae vrlo ukusna. Zatim svi krenue na ples u veliku dvoranu.
Kristalni su svjenjaci osvjetljavali zidove i sjajan pod. I Fayina je kosa
zlaano sjala. Laura je to zapazila kad je Juan poveo glumicu na ples.
Promatrala ih je nastojei objasniti samoj sebi zato je taj pogled, na
njih budio u njoj osjeaj nelagode.

Ve je esto vidjela Juana plesati s lijepim enama, ali ovog ju je puta

to zasmetalo. Fay bijae vrlo visoka. Njezino je lice bilo blizu
Juanovom, a usne udaljene samo nekoliko centimetara od njegovih.

Lauri bijae ao to joj je Fay tako iskreno odala svoje namjere.

Sad je sve to gledala u drukijem svjetlu. Ali ma to se dogodilo, Juan
e uvijek ostati njezin dobar prijatelj, ak ako se i oeni.

Nije razumjela osjeaje koji su je muili pri pogledu na taj par. Priini
joj se kao da se sjena spustila na to ugodno vee.

- Hoemo li plesati?

Laura se trgne i okrene. Richard je uhvati za ruku, a ona se istog

trenutka nae u njegovom zagrljaju.

Dok su plesali Laura je zaboravila na Fay i Juana. Prepustila se ritmu

glazbe.

Richard bijae sjajan plesa, a Laura je strastveno i rado plesala.

- Draesni ste! - apne joj Richard u uho. - Vaa kosa sja poput
svile.

Ruiasta boja njezinih obraza posta tamnija.

- Kladim se da to govorite svim enama. Moja kosa ba i nije tako

lijepa, nema prave boje, a i izblijedjela je od sunca.

- Upravo to mi se svia.

Laura ga pogleda.

- Richarde, vaa je kosa mnogo ljepa. Zgodno je to se kovra na

zatiljku. To mi se svia.

Richard je pogleda pomalo iznenaeno.

- Rijetko sam kada sreo enu poput vas. Djelujete na mene poput
male, smeokose vile koja se na mjeseevoj zraci spustila u moj
zagrljaj.
Vrlo pjesniki izraeno, zar ne? Ali doista se doimate tako svjeom i
prirodnom.

Laura se nasmije.

- A vi ste romantini.

- Moda je to zbog ugoaja ovog otoka - poe se ispriavati

Richard. - U svakom sluaju na najboljem sam putu da se zaljubim u
vas. Ljutite li se?

Njegove sive oi su je upitno promatrale.

- Zato bih? Divno emo se zabavljati tako dugo dok budete boravili
ovdje - nasmijei se Laura.

A tako je i bilo. Smijali su se i plesali vatrene junjake plesove.

Napokon su zavrili za barom, gdje se Laura glasno smijala trudei se
nauiti Richarda nekoliko panjolskih rijei.

Promatrao ju je zaljubljeno, a ona se pomalo zbuni. Na kraju veeri

pomislila je da bi ivot s Englezom, ija se plava kosa kovrala na
potiljku, mogao biti i vrlo uzbuujui. Idueg jutra, dok je Dick radio s
glumcima, Laura se odvezla u Las Palmas. eljela je kupiti boje i
platno, a uz to odvesti oev automobil na pregled automehaniaru.

Vratiti e se kui jednim od kamiona koji su prevozili banane.

Poznavala je sve vozae, a oni su radili za Juana.

Ostavila je automobil u radionici, kupila to je namjeravala i sjela u

kavanu popiti alicu kave. Zatim je polagano krenula prema luci gdje
su s kamiona pretovarivali banane na brodove.
U luci je vladala velika ivahnost, a Laura je otkrila nekoliko poznatih
vozaa. Potrajat e jo neko vrijeme prije nego obave posao, ali
zasigurno e je jedan od njih povesti natrag kuci.

Odloila je torbu i sjela na nizak kameni zidi. Kao obino u luci je

boravilo i mnogo turista koji su se divili brodovima.

Iznenada ugleda neto podalje Juana. Stajao je naslonjen na

kontejner i kao uvijek bio vrlo zgodan.

Usprkos oputenom dranju inilo se da bi poskoio poput pantere

istog trenutka kad bi to bilo potrebno. Oigledno je oekivao potu
koja mu je stigla brodom to je upravo uplovio.

Moda je doista bio pravi mukarac za Fay? Moralo je biti uzbuujue

zaljubiti se u takva ovjeka, pomisli Laura.

Ugledala je u njegovoj blizini nekoliko mladih djevojaka. Nastojale su

svim moguim sredstvima privui njegovu panju. Ali uzalud, na
njegovim se usnama nije pojavio smijeak, kao da ih uope nije
zapaao.

Laura bijae sretna to ga je otkrila, jer je to znailo udobniju vonju

kui u njegovom raskonom automobilu.

Sad je i on otkrio nju. Mahne joj i dadne rukom znak neka ga prieka
dok se ne vrati s broda.

Popeo se na palubu i pozdravio kapetana. Nekoliko minuta kasnije

vratio se nosei nekoliko velikih omotnica. Priao je Lauri koja gaje
ekala.
Izgledala je vrlo mladenaki u bijeloj, lanenoj haljini bez rukava. Laura
ni sama nije znala kako oduevljeno promatra Juana.

- Mala moja, to radi ovdje? -zapita je on. - Oekuje li nekoga?

- Nadala sam se da e mi se pruiti prilika vratiti se kui s jednim

od tvojih kamiona.

- A kako si dola ovamo? Valjda ne na brdu banana?

- Ne, dovezla sam se oevim automobilom. Ostavila sam ga do
sutra u radionici. Vratiti se mogu samo kamionom ili autobusom.

-Laura, doi!

Juan podigne njezinu torbu i odvede je do svog automobila

parkiranog u blizini.

Pomogao joj je ui i krenuo. inilo se da duboko razmilja o neem.

- Kakva srea to sam te srela -govorila je Laura. inilo se kao da

je ne uje. Prolo je neko vrijeme prije nego je zapitao:

- Neto si rekla?

Laura pomisli da je tako rastresen stoga to je mislio na Fay.

Vjerojatno e se sresti s njom ve danas poslijepodne.

- Ne, nisam nita rekla - odvrati.

Iznenada kao daje nestalo onog vedrog raspoloenja koje je inae

vladalo meu njima.

Juanov je glas zvuio nekako strano.

- Morat u razgovarati s tvojim ocem. Ne brine se dovoljno za
tebe. Trebao bi vie paziti. Zabranjujem ti voziti se jo jednom mojim
kamionima. Rei u vozaima da te u budue vie ne smiju povesti sa
sobom.

Laura se zlovoljno uspravi. Veina vozaa bijahu njezini prijatelji.

- Zato? - zapita, jer ga nije razumjela.

- Jer se to ne pristoji. Tvoj drutveni poloaj i tvoja pamet trebali

bi ti govoriti da to dobro odgojena djevojka ne ini. Osobito ne u
panjolskoj. Ako ne zbog sebe, uini to zbog mene, molim te!
Laura ga zbunjeno pogleda. Taj nadmeni Juan molio ju je tako
ljubazno! Nije to mogla razumjeti. Nikad dosad jo nije na taj nain
razgovarao s njom. Najee je izdavao naloge koje se moralo
posluati.

- Juan, mi smo Englezi izjavi napokon. Nismo tako kruti.

- Kako to misli?

Glas mu bijae leden. Laura je uzalud traila prave rijei. Nije se htjela
svaati s njim.

- Juan, odve se lako vrijea. Potrebna ti je ena koja bi sve

izgladila. Napokon, ne postaje mlai.

Juan, kojemu je bila trideset i jedna godina, morao se nasmijati.

- ovjeku na tvom poloaju potrebna je ena.

- Moe li mi predloiti neku?

- Meu tvojim prijateljicama postoji zasigurno takva koja bi ti
odgovarala. Tvoja e obitelj biti oduevljena.

- Obitelj! - Juan se ponovno nasmije. - Bih li i ja smio biti

oduevljen tom enom?

- To dolazi samo od sebe. Mora se jednom doista zaljubiti.

- Dakle, ipak se prvo moram zaljubiti?

Laura se nasmije kad joj je veselo namignuo.

- Ruga mi se! Moda za tebe i nije vano da se zaljubi. Vi

panjolci ste drukiji od nas.

- udno, uvijek sam vjerovao da je ljubav posvuda ista - iznenadi

se Juan. - Jesi li ve bila zaljubljena?

- Nisam! - odmahne Laura glavom. - Ali jednog u se dana

zaljubiti ludo. Vjerojatno u nekog Engleza nalik mom ocu. Oboavam
ga!

Juanov je glas iznenada zvuao promuklo.

- Takav bi ovjek bio prestar za tebe. Ne moe se zaljubiti u

ovjeka koji je dvostruko tako star kao ti. Da si moja kerka...

- Da? - zapita Laura znatieljno. - to bi tada bilo? - Iznenada se

nasmije. - O emu to upoe govorimo. Doista smijeno!

Juan se nije nasmijao zajedno s njom. Zautio je. Kao da su mu

njezine rijei oduzele dar govora. Ispred njezine kue zaustavi
automobil, a ona izae.

- Zbogom! - Rekavi to Laura brzo odjuri.

Prolazila je puteljkom prema kui. to se to dogaalo s njima? Je li
mu Fay zavrtjela glavom?

Objed je protekao u najboljem raspoloenju. Dick bijae zadovoljan

obavljenim poslom.

Fay je zatim pola u svoju sobu, jer se bila dogovorila s Juanom. Ubrzo
je sluga doao Juanovim automobilom po nju.

U kuhinji je Evita pripremala za Lauru koaricu s hranom.

- To e biti previe. Na piknik odlazimo samo Richard i ja - upozori

je Laura.

- Mladi su ljudi uvijek gladni. Ne zaboravi svoj sombrero.

Richard je jahao na Dickovom konju. Laura mu je eljela pokazati

svoju obljubljenu visoravan. Ponijela je pribor za slikanje, za sebe i za
Richarda. On joj je naime odao daje kao uenik dobro slikao. Uskoro
su sligli do cilja. Laura postavi tafelaje.

- Lijepo mjesto, zar ne? Je li vani se juer sviala Juanova vila?

- Vrlo, a i Juan je silno privlaan. Fay se oigledno zanima za

njega. A koja ena ne bi? udi me da ga niste ve osigurali za sebe.
Ali, dakako, sretan sam zbog toga, jer inae vjerojatno ne bismo bili
ovdje. Juan nije tip ovjeka koji bi dopustio eni otii na piknik s
drugim mukarcem.

Laura kinine, nasmijeivi se. Richard stavi tafelaj uza stijenu na koju
je mogao sjesti.
Iduih pola sata vladala je tiina. Oboje su slikali. Richard bijae prvi
koji je odloio kist. Protegne se.

- Ne znam kako je s vama, ali ja moram neto popiti - govorio je.

Prie Lauri. - Nije li to Fay?

- Prepoznali ste je? Slii li joj portret?

- Vrlo. ak i izraz u oima. Zauujue, jer ste mi rekli da dosad

niste slikali portrete. Zato ba Fay?

Laura se udila i sama.

- Ne znam! Isprva nisam znala to bih slikala. A onda je nastalo

ovo.

- Ne morate se ispriavati zbog te slike. - Richard pogladi Laurinu

ruku. - Samo to... - prekine se.

- to?

Richard gurne ruke u depove i veselo je pogleda.

- Doite! Pogledajte moje platno pa ete znati to mislim.

Laura se iznenadi vidjevi daje Richard naslikao njezin portret. -

Richarde, to je sjajno! -zavikne. - Zato ste naslikali ba mene?

- Ne znam. Dogodilo mi se isto to i vama s Fay. Mislim da je to

lako kad ovjek stalno razmilja o neemu.

- Nisam razmiljala o Fay. Zato bih?

- U tom sluaju mislili ste na markiza, jer je Fay danas u njegovu

drutvu.
Laura ga prestraeno pogleda.

- Kako to mislite? Juan je moj prijatelj i nita vie. A vas se to

uope ne tie.

- Oprostite! Imate pravo, ne lie me se. Morate ipak priznati da

vrlo volite Juana. A on je doista sjajan ovjek.

Laura poloi ruku na Richardovu.

- Moram se ispriati! Nisam to tako mislila. Niste jedini koji

vjeruje da sam zaljubljena u Juana. To misli i Fay. Istina, privlaan je,
armantan i vrlo, vrlo drag. Tono je i da ga volim. Ali nisam
zaljubljena u njega. Juan je moj prijatelj od djetinjstva.

Richard se nasmijei.

- Hajde, posluimo se Evitinom koarom.

Sjeli su u travu i ispraznili koaricu. Zatim je Richard zapalio cigaretu i

ispruio noge.

- Divno... Upravo to mi je lijenik propisao. To bismo trebali ee

ponoviti.

- Richarde, imate li obitelj?

- Moji roditelji ive u Buckinghamshireu. Otac je posjednik velike

farme. elio je da i ja postanem farmer, ali mene privlai kazalite.
Dogovorili smo se da u se, ako kroz pet godina ne postignem neki
znaajniji uspjeh, vratiti na farmu. Ovo je moja prva velika uloga
nakon tri godine. Laura ga pogleda, shvati daje o svemu tome
razmiljao vrlo ozbiljno.
- Priajte mi o Engleskoj -zamoli ga. - Jedva da se jo neeg
sjeam iz djetinjstva.

Te noi Laura nije dobro spavala. Rano ujutro spustila se u vrt.

Za vrijeme doruka svi bijahu dobro raspoloeni. Dick je itao novine,

a Fay bijae vrlo ivahna i razgovorljiva. Oigledno je uivala u
jueranjem posjetu markizovoj vili. I danas se ponovno dogovorila s
njim.

Zabavljalo ju je, kad joj je Richard odao da je Laura naslikala njezin

portret.

- Kako uzbuujue! Dosad me jo nitko nije portretirao. Mogu li

vidjeti sliku?

Laura se zbuni.

- Nije ba tako dobra.

- Vrlo je uspjela! - proturjeio je Richard.

Dick i Fay su to potvrdili, kad je Laura donijela sliku.

- Rado bih je kupila - izjavi Fay.

- Poklanjam vam je, jer se radujem to vam se svia - izjavi veselo

Laura.
- Morate se posvetiti slikanju portreta - primijeti Fay.

Laura joj nije odgovorila. Jo nije razmiljala o tome.

Poslijepodne pola je s Richardom u Las Palmas. etali su ulicama

 i smijali se. Osobito kad je Richard kupio dva tipino turistika
sombrera.

Laura je zatim pozvala Richarda na pie u panjolski klub. lanovi tog

kluba bili su ugledni graani Las Palmasa, a to bijahu i ona i njezin
otac.

U klubu bijae ugodno svjee. Laura je ugledala Juana im su uli.

Oigledno se dobro zabavljao sluajui Fayino brbljanje.

Laura bi najradije izala, ali bijae prekasno. Juan ih je ugledao i

domahnuo im.

- Kakvo lijepo iznenaenje! -rekao je, kad su njih dvoje prili

stolu.

Zatim je sjeo izmeu Laure i Fay i naruio pie. Poloio je ruku oko
Laurina ramena, a drugom joj skinuo sombrero s glave i pomalo
prezirno pruio ga konobaru.

- Jeste li doli automobilom? -zapita.

Laura kimne, osjeajui se kao da joj ovdje nije mjesto. Jednako kao i
onom ubogom sombreru.

Fay je izgledala vrlo svjee a Laura se prisjeti svog izgleda nakon

obilaska gradom. Richard po izrazu njezina lica shvati to osjea pa joj
namigne. Skinuo je sombrero im je uao u klub i gurnuo ga pod stol.
Vjerojatno je mislio da je Juan malograanin, iako to ovaj doista nije
bio. Ali mrzio je sve neukusno, osobito na Lauri. - Upravo sam priao
Fay - govorio je Juan da moja jahta stie danas u luku. Krajem
tjedna eka me posao u Teneriffi pa bi me radovalo, ako biste me
pratili onamo.
- Okrene se prema Richarclu: -Biste li to htjeli?

- Zvui sjajno! - odgovori ovaj veselo. - Hvala vam rado prihvaam

poziv!

I Fay bijae oduevljena.

- Oduvijek elim upoznati Teneriffu. Hoemo li ostati preko

nedjelje?

- Moemo stanovati na jahti - kimne Juan. - Ukoliko ne elite

radije spavati na kopnu. Tamo ima mnogo raskonih hotela.

- Radije bih ostala na jahti. To je vulkanski otok, zar ne?

- Snijegom prekriveni vrh najvieg brda na otoku okruen je

vulkanskim kraterima. Visok je tisuu i dvijestotine metara i najvii je
vrhunac Kanarskih otoka. Na tim otocima vlada vjeno proljee, a
stanovnici su vrlo ljubazni ljudi pa je to stoga cilj mnogobrojnih
turista.

- To zvui divno, kao prospekt neke turistike agencije - nasmijei

se Fay.

Laura je utjela. Ve je ee plovila Juanovom prekrasno

opremljenom jahtom.

Nije joj bilo drago to je Fay tako oigledno oijukala s Juanom. Priini
joj se kao da i sama vara Juana, jer joj je Fay iskreno odala svoje
namjere.

Ali zar Juan nije mogao paziti sam na sebe? Moda se ak ve i

zaljubio u Fay? Zapazila je da esto promatra glumiinu zlaanu kosu.
- I ti e nas pratiti, zar ne? -obrati joj se uto Juan.

Laura nijemo kinine. inilo se kao da se meu njima neto izmijenilo.

Kao daje nestalo ranijeg prijateljskog povjerenja. . ..

Najradije bi ga zapitala eli li doista da ih ona prati. Ne bi li radije

ostao nasamu s Fay. Ali znala je da to ne smije.

Stoga je veselim glasom odgovorila da e vrlo rado poi s njima.

- Moi u napokon kupiti ocu stalak za knjige kojem se prije

nekog vremena toliko divio. Nainjen je od vulkanskog kamenja i vrlo
je lijep. Ali vrlo skup. Nisam imala dovoljno novca sa sobom. -
Nasmijala se. - Nadam se da ga u meuvremenu nisu prodali.

- Zato nisi dola k meni. Kupio bih ga za tebe. Mogla si mi poslije

vratiti novac - upozori je Juan zlovoljnim glasom.

- Moda bih to i uinila, ali bio je doista vrlo skup, a ja nisam znala
hoe li mi uspjeti utedjeti toliko novca. - Laura odmahne rukom. -Uz
to ne bi bilo isto da je taj dar kupio netko drugi.

- A sada si skupila potreban novac?

- Prije nekoliko dana prodala sam jednu od svojih slika nekom

Amerikancu. Ili bolje reeno. Amerikanac je jednostavno odnio sliku s
mog tafelaja i ostavio mi ek na prilino veliku svotu novca.

Juan se namrti.

- Kada se to dogodilo s tim Amerikancem? Jesi li opet bila sama u

planini? - Pogleda je strogo. - Bila sam u jednoj od piljskih kuda, kako
bih mom bolesnom prijatelju odnijela neto voda. Nisam bila tamo ni
pet minuta - objasni Laura,udei se zbog Juanove srdbe.
- A Amerikanac?

- Vratila sam se do tafelajna, a slike vie nije bilo. Umjesto toga

tamo bijae zataknut ek i pisamce s nekoliko rijei zahvale. Pope, sin
mog bolesnog prijatelja, ispriao mi je da je Amerikanac zadivljeno
promatrao sliku, a zatim je ponio sa sobom.

Junu zlovoljno slegne ramenima.

- Nedopustivo je da se sama skie po planini. To se ne pristoji

mladoj djevojci. Moramo razgovarali s tvojim ocem. Daje ti odve
slobode.

Fay se umijea.

- Zato toliko uzbuenja? Lauri su potrebni motivi za slikanje. Ona

je odrasla djevojka.

Juan pogleda Fay ne ba odveo ljubazno.

- Ne poznate panjolsku.

- Laura sjajno slika - nastavi Fay. - Portretirala me.

- Doista? - Juan se opet raspoloo. - Moram vidjeti tu sliku.

- Nije nita osobito - primijeti Laura. - Ali slika se sviala Fay pa

sam joj je poklonila. Juan, molim te, ne spominji pred ocem jahanje
na planinu. Doista se ne treba uzbuivati zbog toga. Fay ima potpuno
pravo. Uz to me ljudi poznaju i nita loe mi se ne moe dogoditi.
Nisam vie dijete.

- Upravo se i radi o tome da vii nisi dijete. Trebala bi se ee

sjetiti toga.
Laura je ustanovila da Fay svakim danom postaje sve ljepa. Divno joj
je pristajala suncem upaljenu kou koja je jo vie isticala glumiinu
plavu, svilenkastu kosu.

Kad bi njih etvero izlazilo zajedno, inilo se kao da se Juan ne moe

prestali diviti njezinoj ljepoti. Fay se ponaala poput prave filmske
glumice. Neprekidno je mijenjala odjeu. Za zajutrak bi odjenula
svijetloplavo svileno odijelo. u podne neto od bijela ili arena platna,
a kad bi Juan poslijepodne dolazio po nju, pojavila bi se u otmjenoj
haljini za koktel ili u dugoj veernjoj, ovisno o tome kako i gdje su
namjeravali provesti vee.

Fay bijae doista vrlo enstvena i zavodljiva. Laura se pitala kako bi joj
neki mukarac uope mogao odoljeti. A Juan bijae stopostotni
mukarac. Fay ga ni trenutak nije isputala iz vida, traila je
neprekidno njegovu blizinu.

Dickov komad trebalo je u jesen izvesti u Londonu. Preostalo je da

obradi jo nekoliko prizora, a neke od njih i ponovno napie.

Krajem tjedna je Laura sila mnogo ranije na objed. Njezin je otac

sjedio sam na terasi.

Richard i Fay odvezli su se u Las Palmas elei nabaviti neke stvari. -

Mala moja, postaje svakim danom sve ljepa - pohvali je Dick. -
Draesna si s tom vrpcom u kosi.

Laura je upravo oprala kosu pa joj je sada vlano sjala na suncu.

- Imam previe kose. Potrebna je cijela vjenost prije nego se

posui. Morat uje podiati.

- Nemoj se usuditi! U tom sluaju vie nee biti moja kerka.

Laura se nasmijei i poloi mu ruku oko ramena.

- Nije li divno kako su se Fay i Richard saivjeli ovdje? Bit e vrlo

tiho, kad nas napuste.

- Hoe ii poi s njima i ostati neko vrijeme u Londonu? Tamo

imam prijatelje koji e te rado prihvatiti, koliko god dugo eli ostati.

- Oh, London!

- Nije ba bilo poteno od mene zadrati te ovdje. Zapravo si

trebala upoznati svijet.

Laura se prisjeti velikog, uzbuujueg grada punog svjetla, balova,

kazalita i modnih revija. Sjeti se i regata na Temzi, te visokih,
plavokosih mukaraca. Mukaraca poput Richarda.

- Oe - ree njeno - ne bi li i ti rado otputovao u London? Zamisli

kako bi lijepo bilo, ako bi prisustvovao premijeri svog komada. To si
duan svojoj publici, ne misli li to i ti?

Dick dohvati njezinu ruku.

- Rado bih odletio onamo na premijeru i vratio se odmah idueg

dana. Ovdje je tako lijepo raditi. Nema napetosti i buke. Ljetnje noi
na terasi su predivne. Nigdje nema toliko dobrih ideja. Uz to je
premijera u jesen, a tada je u Londonu obino vrlo neugodno.
- Nee se ljutiti, ako sama otputujem onamo?

- Dakako da neu.

Laurin je glas zvuao veselo. - Zaista mi to doputa?

- Dakako! Ali bit e ti potrebna topla odjea.

Klima u Engleskoj razlikuje se od ove.

- Oe, prei van si! - Laura se sagne i poljubi ga.

Fay i Richard vratili su se na veeru. Bijahu natovareni paketima.
inilo se kao daje Fay iznenada dola do mnogo novca.

Nakon veere Dick i Richard odigrali su partiju aha, a Fay je povela

Lauru u svoju sobu kako bi joj pokazala to je kupila.

- To je za vas - rekla je i pruila Lauri paketi.

- Za mene? Zato? - iznenadi se ova.

- Zato? Jer ste uvijek tako dragi prema meni.

Laura porumeni.

- Doista?

- Da, doista! Otvorite paketi!

U paketiu se nalazila veernja torbica izraena od isprepletenih

zlatnih niti.

- Vjerojatno je skupa. Potroli ste previe novca na mene!

- Nisam! Imam jo neto za vas. - Fay prie pisaem stolu pa

izvadi ek. - To pripada vama. Prodala sam Juanu svoj portret. Dobit
emo podijeliti. Kad je Juan ugledao sliku htio ju je imati. eljela sam
mu je pokloniti, ali on je zahtijevao da plati za nju. Govorio je kako
inae ne bi osjeao da mu slika pripada. Pristala sam, a on je bio vrlo
sretan zbog toga i dobro mi je platio. - Razumijem. - Ali to zapravo
nije bio sluaj. Laura nije mogla zamisliti zbog ega je Juan elio kupiti
tu sliku. - Neu taj novac. Poklonila sam vam sliku, a ako ste je prodali
to se tie samo vas.
Fay je upitno pogleda.

- Kako god elite. Moram priznati da novac nikada ne dolazi u loe

vrijeme. Bilo bi mi ipak milije da smo ga podijelile. Zaista neete? -
Prui jo jednom Lauri ek. - Ili se moda ljutite to sam sliku prodala
Juanu?

- Zato bih, slika je pripadala vama? Je li Juan rekao zalo je

eli?

Fay spremi ek u torbicu.

- Ne, ali meni je to potpuno jasno. - Okrene se, a na licu joj se

pojavi porugljiv smijeak. - elio je posjedovati moju sliku. U
posljednje smo vrijeme bili vrlo esto zajedno. Niste li to zapazili?

Laura je paljivo pogleda. Iznenada se Fay nasmije, prie Lauri i zagrli

je.

- A sve to mogu zahvaliti vama. Slika e ga neprestano podsjeati

na mene, kad me vie ne bude ovdje. A to je dobro. Doite, pokazat
u vam to sam nabavila za vikend u Teneriffe.
Dick ih nije pratio u Teneriffu. Bio je i odve zaokupljen poslom. Ali
odvezao ih je do luke. Juanova je jahta leala u luci poput velikog,
bijelog labuda. Dvojica mornara spustie mosti i odnesoe prtljagu
na jahtu. Uto se pojavio Juan odjeven u bijele hlae i plavi blazer s
obiteljskim grbom na prsnom depu. Lauri srce bre zakuca kad je i
njoj poljubio ruku, kao to je to uinio i s Fay. Odabrala je jutros
zelenu prozranu haljinu od organdija. Smea joj je kosa sjala poput
svile. Oko vrata stavila je zlatni lani s medaljonom u kojem se
nalazila slika njezine majke. Doimala se vrlo mladenaki i zgodno.
Juan je zadrao na trenutak njezinu ruku u svojoj.

- Izgleda poput proljetnog cvijeta - nasmijeio se. Zatim je

pozdravio Dicka i Richarda. Dobro doli!

Junu bijae razoaran, kad mu je Dick objasnio da ili ne moe pratili.

- Kakva teta, ali neto e ipak popiti s nama i poeljeti nam

sretan put.

Laura je pomalo uzbueno ispijala svoje pie. Osjeala je da se neto

mijenja ti njezinom ivotu. Priini joj se kao da je dosad ivjela
pomalo kao u snu. Nije znala mnogo o pravom ivotu. Bila je nalik
pupoljku koji se sprema procvjetati.

Otok bijae lijep, ali to nije itav svijet kojeg je trebalo upoznati.
eljela je vidjeti i druge stvari, doivjeti neto novo. Tko zna bude li se
ikada vie vratiti ovamo?

Glava ju je boljela od toliko razmiljanja. Stoga se ispriala i pola u

svoju kabinu. Nakon osvjeavajue kupke osjeala se mnogo bolje.
Odjenula je naranastu pamunu haljinu i obula bijele sandale na gole
noge. U uskom hodniku srela je Fay.
Glumica je izgledala oaravajue u svom bijelom svilenom kostimu s
bijelim turbanom na glavi.

- Nije li sve to divno! - uzvikne Fay oduevljeno.

- Silno se radujem upoznati otok.

Juan i Richard stajali su u maloj blagovaonici i razgovarali. Bijae

ugodno svjee, a vjetri je prodirao kroz otvorene okrugle prozore.

Kasnije su se odmarali leei na ugodnim lealjkama. Drijemali su i

oslukivali tihu glazbu s radija.

Oko etiri sata uplovili su u luku Santa Cruz. Za razliku od Las

Palmasa, grad se pruao odmah uz luku pa nije trebalo ii daleko do
sredita.

Trgovina, u kojoj je Laura eljela kupili ocu stalak za knjige, nalazila se

u Callc del Castollo, glavnoj ulici Santa Cruza.

Stalak je oigledno bio prodan, jer ga Laura nije vidjela u izlogu. Ali
nakon kratkog razgovora s Juanom, vlasnik trgovine se nasmijeio i
nestao na trenutak. Vratio se i donio stalak.

- Nije li predivan, gospoice? -obratio se Lauri. - Toliko vam se

sviao da sam ga spremio za vas.

Laura se nasmijei oduevljeno.

- Kako lijepo od vas! Koliko sam vam duna?

Poe prekapati po torbici pa nije zapazila pogled kojeg su izmijenili

Juan i vlasnik trgovine.

Kad je ovaj naveo cijenu, Laura se iznenadi.

- Spustili ste cijenu? Znam da je ranije bila via.

ovjek slegne ramenima.

- Ta je cijena samo za vas, gospoice! Prepoznali ste ljepotu tog

stalka. A uz to on je namijenjen vaem ocu. To je neto posebno, zar
ne?
Laura mu veselo prui novac, a Fay i Richard se znaajno pogledae.

- Tako, sada ima svoj stalak! - Juan pogleda sretno Laurino lice. -Ono
to volim na tebi je tvoja neskrivena radost zbog malih

stvari.

- Juan, ne rugaj mi se! Zacijelo vjeruje da sam uasno naivna.

Krenue dalje u etnju. Fay se trudila biti neprekidno uz Juana, tako

da su Richard i Laura hodali iza njih. Na veer vratili su se na jahtu.

Kasnije su se jo jednom iskrcali na obalu. Posjetili su otmjeni noni

bar i tamo prisustvovali nastupu plesaa flamenga. Laura je sve to
doivjela ve i prije, ali nikada u drutvu nekoga poput Richarda. I
tako je bilo posve prirodno da je prilikom plovidbe natrag na jahtu
naslonila glavu na njegovo rame. A kad je okrenuo njezino lice prema
sebi i lagano je poljubio, nije se branila.

Drugog jutra je Juan rano napustio jahtu, tek to su uplovili u luku

Teneriffe. Imao je posla na kopnu. Richard je siao u kotlovnicu koja
gaje zanimala, a obje su ene ostale leati na palubi.

-Laura, udvara li vam Richard? - zapita iznenada Fay.

- Bi li vas to ljutilo? - zanimala se Laura, osjetivi da je porume-

njela.

- Doista ne bi - nasmije se glumica. - Kakve mukarce zapravo

volite? Engleze ili panjolce?

- Nisam srela mnogo Engleza pa ne znam razliku. Ali to je s

vama, Fay?
- Engleze poznam i predobro, a Juan mi se svia.

- Svima se on svia. Mislim da se nekome, tko dolazi iz Londona,

na ivot na otoku mora initi vrlo skuenim.
- Ovdje se osjeam sjajno. Ne bih mogla zamisliti nita ljepe
nego ivjeti na otoku u sretnom braku.

- S Juanom?

- A s kim drugim? Vjerujem da ga moja plava kosa privlai, stoga

to su ovdje sve ene crnokose.

- Je li vam to rekao?

- Jo uvijek vrlo suzdran, ali mi nee moi dugo odoljeti. ena to

osjea. Znam da ga uzbuujem. Uskoro u ga uspjeti osvojiti. Moram
samo ekati strpljivo.

Lauru je iznenada zaboljela glava. Zato je bila tako uznemirena?

Zato joj se Fay inila poput kukavijeg jajeta u tuem gnijezdu?
Pogleda na sat pa se vrati u svoju kabinu. Htjela je staviti hladan
oblog na glavu, ali to joj nije koristilo. Nije mogla ostati nepomino
leati.

Ponovno se popela na palubu i naslonila se na ogradu palube,

zatvorivi oi.

- Tako sama? Gdje su drugi?

Laura se okrene prema Juanu.

- Richard je u kotlovnici, a Fay se suna. ekali smo te.

Juan je upitno pogleda.

Juan je upitno pogleda.

- Loe izgleda. Sunce? Glavobolja?

- Ponaa se poput oca. Uvijek si zabrinut za mene - prisili se

nasmijeiti Laura.

- Dick mi je ispriao da namjerava otputovati u London s vaim

gostima. to e tamo?

- To je divna prilika ostvariti ono to oduvijek elim. Vidjeti kako

ive drugi ljudi. Otac je pristao.

- Zato si onda tako zabrinuta? Trebala bi se radovati. Juan

stisne oi. - Nisi ba odve oduevljena time.

- Jesam, i vrlo se radujem nasmije se Laura.

- Neto te ipak zabrinjava? Kao da se plai da bi taj san mogao

nestati kad se probudi. Nije li tako?

- Moglo bi biti.

- Zanima me to e od tebe uiniti ivot u Londonu.

Nije li Juanov glas zvuio tuno?

- Zato misli da u se promijeniti?

- To e se dogoditi u svakom sluaju. Ve kroz to kratko vrijeme

otkako Richard boravi na otoku, izmijenila si se. Svia li ti se Richard?

- Dakako! Ali draga je i Fay. Tebi nije?

Juan se okrene od nje.

- Nisam razmiljao o tome. Ali sada dosta. - Odmahne rukom. -
Mislim ono isto to i tvoj otac. Bit e dobro za tebe provesti neko
vrijeme u Londonu. Moda u i ja doi na premijeru Dickova komada.

- Doi e u London? Ve se sada radujem to emo se tamo

sresti - ree ona uzbueno.

- Moda e se kod tebe do tog vremena mnogo toga promijeniti.

Ali sad emo uivati u dananjem danu. Posjetit emo El Teide.
Moramo naim gostima predstaviti najviu planinu otoka.

Nakon doruka krenuli su automobilom zavojitim putem uzbrdo.

Nakon nekog vremena preli su na iaru koja je vodila do samog
vrha. Odavde se pruao predivan pogled. Juanova jahta u luci inila se
poput igrake.

Popili su vino u malom baru tik uz vulkanski krater, a zatim su se

vratili u luku.

Dani su brzo prolazili. Jednom poslijepodneva je Laura htjela pokazati

Richardu svoju najmiliju plau. Pripadala je Juanu i bila dakako
neposjeena.

Evita im je ponovno pripremila koaricu s jelom. Laura je vozila

automobil, a Richard je zapita:

- Je li vam dosadila plaa Las Palmasa?

Nije, ali eljela bih vam pokazati zaljev gdje se doista nesmetano
moemo kupati. Pripada Juanu.

- Nije li to opasno?
- Zato? - Laura ga je krivo razumjela pa je pocrvenjela.

- Moda su se Fay i Juan takoer sjetili toga.

- Zasigurno nisu!

- Kako moete biti tako sigurni?

- Juan je panjolac i vrlo je suzdran. Nikada to ne bi uinio.

- Je li istina da u panjolskoj zarunici mogu razgovarti samo

posredstvom svojih roditelja?

- To ponegdje jo postoji. Juan mora misliti na svoj poloaj. Kako

je on nositelj obiteljskog naslova, svi e pozorno promatrati koga e
odabrati za zarunicu.

Richard zazviduka kroz zube.

- A to bi njegova obitelj mislila o eni kojoj on upravo udvara, a

koja e uskoro postati na pozornici moja ena?
- O Fay? - zapita Laura oprezno. - Poznate je bolje od mene. Stoga
neu govoriti o tome.

- Laura, doista ste fina djevojka. Nimalo zlobna ni porugljiva. Kako

vam je uspjelo ostati takovom?

- Najvei sam dio ivota provela uz svog konja i svoje slikanje pa

nisam stekla iskustva na drugom podruju. Ali ne bojte se, vjerojatno,
i ja imam crnih mrlja koje jo ni sama ne nazirem.

- Sjajni ste! Moja draga, stara majka u Engleskoj bila bi

oduevljena kad bi znala da imam takvu prijateljicu.
- Vaa dobra, stara majka -nasmije se Laura - imala bi zacijelo
silnu glavobolju, ako bi razmiljala o svim vaim prijateljicama.

Uto su se dovezli do uvale. Ostavili su koaricu u sjeni visokih stabala

pa sili do plae.

Richard bijae oduevljen idilinim zaljevom.

- Predivno! Je li ovo jedini put kojim se moe spustiti do obale?

Da, ovdje moemo u miru plivati i roniti. Nema stijena u moru. A

tamo straga je pilja u kojoj se moemo preodjenuti.

Presvui u se iza grmlja ree on.

Kad se Laura ponovno pojavila, Richard je ve plivao. Voda bijae

divno osvjeujua.

Richard brzo dopliva do nje. Vrtjeli su se po vodi nestano poput

dupina, zaranjali i utrkivali se, sve dok nisu izali iz mora drei se za
ruke.

Richard je zatim otvorio bocu vina pa su jeli i pili. Nakon toga legli su
u sjenu jedno pored drugoga.

Laura se probudila nakon nekog vremena, okrenula se na stranu i

zapazila da Richard spava. Smijeio se u snu, a Laura se iznenada
nagnula nad njega i njeno mu poljubila obraz. Istog je trenutka
otvorio oi i privukao je k sebi... Usne su im se nale blizu. Laura je
samo trenutak oklijevala. Njegov poljubac bijae njean, ali tad ju je
polagano okrenuo na lea i poeo je ljubiti strastvenije. Isprva je
uzvraala njegove poljupce, tjerana nekom neobjanjivom udnjom.
aptao je njezino ime i grlo je sve strastvenije.
Lauru iznenada obuzme strah pa se poe braniti, gurajui ga od sebe.
Oslobodi se i odmakne se od njega. Polagano se smirila ali bila je
neraspoloena zbog svog ponaanja.

Po prvi put, umalo to nije zbog dodira njegovih ruku, zaboravila

svoje vlastito ja, udei da se potpuno izgubi u vrtlogu strasti.

Iako je bila neiskusna, znala je da sama pouda ne moe usreiti

ovjeka. Za to je bila potrebna ljubav.

Richard joj, se samo sviao. Odjednom Laura poskoi. Saznanje da ga

je sama dovela na to osamljeno mjesto, pogodilo ju je vie od samog
doivljaja. Pogleda u Richardovo iznenaeno lice.

- to morate misliti o meni, jer sam vas dovela ovamo? Zaista to

nisam uinila iz tog razloga. - Lice joj je gorjelo poput vatre. - Htjela
sam vam samo pokazati plau, jer je tako lijepa. Oprostite, ako ste
stekli krivi utisak. Nisam vas eljela zavesti...

Potrajalo je neko vrijeme prije nego je Richard progovorio:

- Laura, nije potrebno da se toliko uzbuujete. Nita se nije

dogodilo. Dobro vas poznam pa znam da vaem ponaanju nema
prigovora.

-Ali ja sam...

- To je bila moja krivnja. Dopustio sam da me osjeaji ponesu.

Svaki mukarac izgubio bi glavu u vaem drutvu. Nisam elio da se to
dogodi, jednako kao ni vi. Barem zasad jo ne...
- Ne razumijem vas. to to znai? Kako to mislite?

Richard ustane. Njegovo je lice iznenada bilo vrlo blijedo.

- Laura, vjerojatno znate da sam zaljubljen u vas. Rekao sam da

ste djevojka kakvu bi poeljela moja majka.

- To je bila ala.

- Ne ba. Kad sam ugledao njean izraz u vaim oima, pomislio

sam da i vi ljubite mene. Prestraio sam vas. Znam da sam se
prevario. Umjesto da sam vam dao vremena priviknuti se na misao da
bismo se moda mogli ljubiti...

Laura bijae zbunjena.

- Nisam ni trenutak pomislila da sam ozbiljno zaljubljena u vas.

Inae bih se ponaala drukije. Ne bih vas dovela ovamo.

- Dakle, ne volite me?

Laura promisli trenutak. Morala je nai prave rijei da ga ne povrijedi.

- Vrlo vas volim... kao prijatelja. - Prui mu ruku.

- Laura, ne gledajte me tako milo, ako ne elite da vas istog

trenutka otmem - nasmijei se Richard. - Dobro, vratimo se kui.

Pokupie svoje stvari i krenue do automobila. Laura se bijedno

osjeala, dok joj se Richard veselo smijeio.

- Ne budite tako tuni! - Poljubi je lagano na elo. - Napokon,

jednom treba zapoeti s nekim mukarcem, zar ne?

Lauru iznenadi promjena njegova ponaanja. Ako je bio povrijeen,

dobro je to skrivao. Dakako, bio je glumac.

Ipak je to mislio ozbiljno. Nije je elio posjedovati samo stoga to je to

bila dobra prilika za seks. Bez sumnje, razmiljao je o zajednikoj
budunosti. A doista je privlaan mukarac.

- Vjerojatno mislite da sam vrlo naivna - izjavi Laura iskreno

zabrinuto. - Naivna i glupa.

Richard dohvati njezinu ruku i pogleda joj u oi.

- Mislim da ste predivni, isti i dragi. Ali sada zaboravimo to se

zbilo. Zapoet emo iznova. -Sagnuo se i poljubi joj ruku. -
Sporazumni?

Laura kimne. Navee bijahu dogovoreni s Juanorn. elio ih je odvesti

u panjolski klub. Dick se ispriao, morao je raditi. I Laura bi najradije
ostala kod kue, ali morala je krenuti s njima. Dva gospodina i jedna
dama, ne bijae ono pravo.

Poela se odijevati bez velikog oduevljenja. Fay e se zasigurno

ponovno pojaviti u nekoj novoj, skupocjenoj haljini.

Juanov je automobil stigao i odve rano. Fay je sila prva. Doimala se

njenom u lepravoj svijetlozelenoj haljini.

Laura je stigla za njom. Bijae svjesna zadivljenih Richardovih

pogleda. U svojoj uskoj bijeloj haljini djelovala je vilo mladenaki.
Juan otvori vrata automobila i poljubi joj ruku. Nakon toga je
sjela na stranje sjedalo uz Richarda, nastojei se raspoloiti. Izlaziti s
Juanom predstavljalo je uvijek dogaaj. Dobivao je najbolji stol, a
konobari su se veoma trudili oko njega.
Veera bijae vrlo ukusna. Glazba je svirala za ples. Juan je puio, dok
su Fay i Richard plesali. Laura je zurila u svoju au s vinom. Zato je
bila tako nemirna? Zato je sve djelovalo tako otuno? Nita je nije
moglo odueviti. ak ni putovanje u Englesku. A to bijae ispunjenje
njezina dugogodinjeg sna.

- Zato si tako tuna?

Laura zapazi Juanov suutan pogled.

- Oprosti, Juane! Zamislila sam se. Zapravo nisam tuna, ve...

Imam nekih problema.

- Promatram te ve neko vrijeme. Za mlade je ljude uvijek

zbunjujue zaljubiti se. Ne boj se, uvjeravam te da Fay nema nikakvim
namjera s Richardom. To je tvoj problem, zar ne?

Laura se okrene prema plesnom podiju.

- Ne, to uope nije tako! Prevario si se. Juan podigne obrve.

- Doista? - Pogleda par koji je plesao. - Doista? - ponovi.

- Da, vara se... Oprosti to sam tako rastresena u tvom drutvu.

Iza mene je naporan dan, a ja sam pomalo umorna.

- Umorna? - ponovi Juan. - Ili nesretna? Zato ne razgovara sa

mnom o onome to te mui?

- Juan, to je neto to moram rijeiti sama. Nitko mi ne moe

pomoi, jer... jer ve tako dugo sanjam o tome.

- A sad je to iznenada postala stvarnost? - Juan je oprezno nastavi

ispitivati. - Ima li to neke veze s Londonom?
Laurini obrazi porumenie.

- Na neki nain ima. Postoje neke stvari koje ovjek mora sam
otkriti, ako eli stei mir.

- To je istina. Zato se plai napustiti svoje gnijezdo i odletjeti?

Ima sjajno obrazovanje i odgojena si u engleskom duhu. To bi ti
trebalo pruiti sigurnost. - Nagne se prema njoj. - Glupo je to se
toliko plai ljubavi - apne.

Laura se trgne i ljutito ga pogleda.

- Kao da te raduje to u otii!

- Sama si eljela otii u Englesku.

- Dakako! Odlazim vrlo rado onamo.

- Evo odgovor na tvoje probleme - udno se nasmijei Juan.

Dakle, sve je u redu. - Ugasi cigaru. - Sad moe opet biti dobre volje i
plesati sa mnom.

Poput svih panjolaca i on je izvrsno plesao. Laura, pak, kretala se

potpuno mehaniki, iako je glazba svirala vatreni tango. - Jo si
umorna? zapita tiho Juan. - Plee tako loe kao jo nikda.
Oigledno si provela naporno poslijepodne. Gdje si bila?

- Na pikniku - odgovori kratko Laura.

- Vjerojatno si sama ispraznila Evitinu koaru.

- Kako to sama? Bila sam s Richardom. Pomalo smo ludovali.

- Doista? A to to znai? -Njegov je glas iznenada zvuao hrapavo.

- to podrazumijeva pod tim?
Iznenada osjeti da se Juan oneraspoloio. Prisjeti se da mu se to kao
konzervativnom panjolcu ne svia.

- Sve bijae potpuno nevino - objasni mu.

Nije je pogledao. Njegov pogled odluta do para koji je plesao u

njihovoj blizini.

Laura pomisli da je promatrao glumiinu plavu kosu. Ali zapravo se u

njegovom pogledu zrcalio bijes, dok je gledao u Richarda.
Idui dani prolazili su bez osobitih dogaaja. Laura je pomagala u kui
ili jahala na svom konju okolicom u potrazi za nekim lijepim motivom.

Jednog je dana sjedila iza kue u sjeni i iz sjeanja slikala Richardovu

glavu.

- Svia li vam se? - zapitala ga je kasnije, kad su se sreli.

- Vrlo! Ali izgledam li doista tako zgodno ili ste mi polaskali?

- Daj da vidim! - zatrai Fay. -Nije loa. Laura, nemojte mu je

pokloniti! Neka je plati. Jednog ete dana biti vrlo slavni.

Upravo im je tog trenutka priao Dick.

- Pogledaj to je tvoja talentirana kerka naslikala - pozove ga

Fay. - Poinje slikati portrete.

Dick se nasmijei.

- Laura, usudila si se prihvatiti portreta?

- Oe, to nije neko umjetniko djelo.

- Rekao bih da ima osjeaj za lica - ree otac, promatrajui sliku.

- Ne bi li eljela studirati slikarstvo i baviti se time?

- Misli da sam dovoljno dobra za to?

- Mislim!

- Sjajna je! - za vikne oduevljeno Richard. - Siguran sam daje

eka velika budunost. Laura, morate studirati! Ponosan sam to sam
jedan od vaih prvih modela.

Svi se nasmijae. Uto se pred kuu dovezao automobil. Bio je to Juan.

- to je to? - zapita ivahno, kad im je priao. - Novi portret?

Smijem li ga vidjeti?

Neko je vrijeme promatrao sliku.

- Dakle? - zapita Richard.

- Dick, tvoja je kerka vrlo talentirana. Slika je izvanredna.

Predlaem da priredimo izlobu njezinih slika.

Dick kimne.

- To je dobra zamiso. Ali za to jo ima vremena. Smijem li vas

sada pozvati na objed, inae emo naljutiti Evitu. Juane, ve sam
pomislio da nee doi. Inae uvijek imamo vremena za aperitiv. Dok
su odlazili u blagavaonicu, Juan je objanjavao zato je zakasnio.
Zatim se ponovno vrati na izlobu. Oigledno je to mislio ozbiljno, a
Laura se prestrai. Nije jo bila spremna za to. Uto jc Richard zapita
koliko trai za sliku. - Uzmite je u znak prijateljstva - odgovori Laura
jednostavno. - Vrlo si nadarena umjetnica - upozori je Juan. - Svi
znamo da ce tvoje slike jednog dana vrijediti mnogo.
- Velika je razlika, slikam li neto zbog toga to me veseli ili jer je
to netko naruio. Tko zna, moda se moj talent moe razviti samo na
ovom otoku, a potpuno zahiriti kad stignem u Englesku.

- Mogue je izgubiti mnogo dobrih i loih osobina kad ovjek

stigne u stranu zemlju, ali zacijelo ne i priroeni talent - upozori je
Juan.

Laura pogleda oca kao da trai pomo od njega. Ali Dick joj samo
namigne.

- Juan ima pravo, mala moja! ini se daje u ovoj obitelji talent
neto nasljedno. Ne moe ga izgubiti, ni kad promijeni okolicu.

Laura podigne bradu. Iznenada se naljutila. Ova dvojica mukaraca,

koji su joj toliko znaili, opet su pokuali donositi odluke umjesto nje.
Kao daje mala djevojica!

- Oe, nisam vie dijete. Otii u u London kako bih se zabavljala.

Neu primati narudbe i neu raditi za novac. Jedna slavna osoba u
obitelji je dovoljna.

- Dobro ete se zabavljati! -zavikne veselo Richard. - Neete se

moi spasiti od poziva.
Fay je utjela promatrajui pozorno Juanovo lice.
On se obrati Lauri:

- Talent se ne moe zatomiti.

Poi mirno u Englesku. Tamo e pronai mnogo toga to e htjeti

naslikati. Kladim se da tvoji kistovi nee dugo ostati suhi.
Poslijepodne su se Fay i Juan namjeravali odvesti u Las Palmas. Dok
se Fay pola preodjenuli, Juan i Laura razgovarali su u predvorju.

- Za vrijeme objeda spomenula si da nee primati narudbe za

slikanje. Misli li to ozbiljno? Ako je to tako, moda sam zakasnio sa
svojom molbom. Ili tvoji prijatelji nisu ukljueni u to tvoje odbijanje
slikanja za novac?

Laura bijae iznenaena njegovim rijeima, ali se morala nasmijeiti.

- Ne priaj mi da bih trebala tebe naslikati?

Juan je njeno pogleda.

- elio bih da naslika baku. Ima mnogo portreta iz mlaih dana,

ali nijedan otkako je ostarila. Bi li to uinila za mene?

- eli da portretiram tvoju baku? Markizu? - iznenadi se Laura.

- Baka bi bila oduevljena. Vidjela je sliku moje kue i oduevila

se.

- Juane, molim... - Laura podigne ruku. - Nije isto slikam li jer to

elim, ili stoga to sam dobila narudbu. Nisam opet tako nadarena.
Slikanje je moj hobi. areni snovi na platnu i nita vie. Sanja
predivno! nasmijei se Juan. - Vrlo si skromna, iako si tako
nadarena.

- Svi mogu slikati, ako to ele -objasni mu Laura. - Nisam imala drugog
posla pa sam to pokuala. Priznajem, rado bih postala slikarica. Ali ne
smijem se precijeniti.
- To doista ne ini.
- Nisam tako sigurna jesam li nadarena.
- Znam jedino da moram slikali. To je neto to ne mogu inili za
novac.

- Toliko sam se nadao -uzdahne Juan. - Pa dobro, neemo to vie

spominjati.

Nakloni se pa krene predvorjem. Laura je trenutak neodluno zastala,

ne znajui bi li potrala za njim ili krenula u svoju sobu.

Izraz razoaranja na njegovu licu duboko ju je pogodio.

- Juane, molim te! - ree brzo i stane pred njega. - Ako ti je to

toliko vano, dakako da u naslikati tvoju baku.

- Doista?

- Uz jedan uvjet - nee biti plaanja. Bit e to dar.

- A ja ne elim dar. - Njeno je gurne na stranu, ali Laura mu

ponovno stane na put.

- To mora biti dar! Zar ne razumije da ne mogu slikati za novac?

- Ne, to ne razumijem. Zamolio sam te za taj portret. elim ga.

ovjek ne moli za darove.

- Pa dobro, neka bude kako eli. Platiti e mi jednu pezetu... - ni

manje ni vie.

- Pezetu? Jesi li poludjela?

- To je moja cijena. Pezetu, ili nee biti portreta. Ako si pravi

gospodin, prihvatit e moju ponudu - zatrai Laura odlunim
glasom. Juan ju je iznenaeno promatran. a zatim se glasno nasmija.
- Pa dobro. Vozit u te svakog jutra do bake i vratiti te u podne.
- To doista nije potrebno, ja...

On odluno odmahne.

- Nema prosvjeda. Tako, sada smo sve dogovorili. Zbogom, mala

moja!

Brzo je izaao iz kue.

Nije joj zahvalio, ve ju je jednostavno ostavio stajati, pomisli Laura.

Je li bio toliko zaokupljen s Fay da je zaboravio staru prisnost koja je
vladala meu njima?

Ta pomisao je raalosti vie nego je oekivala. U njoj se rodi osjeaj

izgubljenosti, kao tada kad je izgubila majku.

Na stubama je srela Fay odjevenu u svileni kostim boje ampanjca.

Bila je sjajno raspoloena i djelovala vrlo enstveno. Laura pomisli da
bi Fay uinila sve kako bi osvojila Juana.

- eka li me Juan u predvorju ili kod automobila? Znam da mrzi

ekati.

- Krenuo je do automobila -promrmljala je Laura. - Dobru zabavu!

- Hvala, i vama... - Okruena oblakom skupocjena parfema, Fay

sie niza stube.

Richard i Laura jahali su okolicom.

- Laura, zato zapravo odlazite u London? - raspitivao se Richard.

- ini se kao da pripadate ovom otoku. Potreban vam je taj zrak, to
svjetlo, kako biste se mogli razvijati.
- Samo stoga to sam sluajno odrasla ovdje? Ne zaboravite da
sam Engleskinja. Moj e otac vjerojatno zauvijek ostati ovdje, ali za
mene se to ne moe tvrditi.

Laura pogleda Richarda. Bio je doista vrlo privlaan. Toliko razliit od

mukaraca na otoku.

Uto mimo njih proe ena vodei natovarenog magarca.

- Dobar dan, Laura? dovikne veselo.

- Zdravo, Francesca! - odgovori Laura.

- Laura, ovdje vas svi vole. Privlaite ljude.

- Poznaju me od djetinjstva. Doite, pokazat u vam gdje

Francesca stanuje.

Privezae konje za stablo pa krenue uzbrdo drei se za ruke.

- Francesca ivi u jednom od stanova u pilji. Nije to tako

primitivno kako zvui. Izdubili su tri prostorije u stijeni, a pred ulazom
cvjeta najljepe cvijee koje moete zamisliti.

- Bilo bi predivno ivjeti s nekim poput vas na taj nain - primijeti

Richard. - Mogu razumijeti vaeg oca to voli ovaj otok. Tu tiinu i to
prostranstvo.

Laura sjedne na travu.

- Odmorit emo se trenutak. Richard legne na lea pa pogleda

Lauru koja je sjedila uz njega, obavivi rukama koljena. Osjeti njegov
pogled, a srce joj bre zakuca. Osjeala se starijom i zrelijom otkako je
upoznala Richarda. Znala je da bi je strast mogla odvesti na krivi put.
Tjelesna privlanost prola bi i od ve brzo. Ako bi se zaljubila i
predala nekom mukarcu, tada bi taj osjeaj morao biti pun snage i
vrlo trajan.

Poela je shvaati da takva veza nije smjela biti neto prolazno,

barem ne za nju.

Idueg jutra se Laura odjenula za posjet markizi. Uinila je to vrlo

paljivo, a Juan joj se divio zbog toga.

Dugo je stajao pred njom promatrajui je u njezinoj bijeloj haljini bez

rukava. Nije mogao odvojiti pogled od Laurina lica ispod slamnatog
eira iroka oboda.

Nije nita rekao, ve ju je odveo do automobila.

Tijekom vonje izmijenili su jedva koju rije. Iza Las Palmasa skrenuli
su s glavne ceste na uzak seoski put, koji je vodio u planine.

Laura ve dugo nije bila ovdje. Markiza je vodila vrlo povuen ivot.
Uz to je prije kraeg vemena boravila nekoliko mjeseci kod roaka na
kopnu.
- Vila je pregraena i potpuno obnovljena. Nee je prepoznati -
govorio je Juan. - Mislim da stariji ovjek ne mora biti okruen samo
sjeanjima na biva vremena. Ostaje mlai ako se njegova okolina
pomlauje s vremena na vrijeme. - Okrene na trenutak glavu prema
Lauri elei vidjeti to ona misli o tome.

Laura kimne. Slagala se s njim.

- Baka se isprva estoko bunila - nastavi Juan. - Ali sada je

zadovoljna. Sretna je to e njezin portret naslikati mlada slikarica, jer
e ta slika dobro odgovarati novom ozraju.
- Baka zna zato dolazimo?

- Dakako! Zanima me kako e li se sviati preureena vila. Tvoj

sud mi je vrlo vaan.

Laura pogleda prema dolini. Uvijek, ponovno, oaravala bi je ljepota

otoka. Pod njima je leao Las Palmas prostirui se oko zaljeva.

- Vili Faustino divila sam se kao dijete - primijeti Laura. - Kad sam
prvi put bila tamo, povjerovala sam da u parku ive bia iz bajke. -
Veselo se nasmije. - A to sam mislila i o tvojoj kui.

Juan na trenutak okrene glavu prema njoj.

- U nekim kuama i vrtovima i ive bia iz bajke. I ti si neka vrst

vile... ili neto slino. - Nasmije se. - Laura, vrlo mi je vano saznati
svia li ti se ta kua.

Tijekom razgovora poeo je pomalo nestajati nevidljivi zid meu

njima. inilo se da su ponovno stekli meusobno povjerenje.

Iznenada ga Laura zapita pomalo porugljivo:

- Ponekad se pitam kako e se ponaati prema svojoj buduoj

eni?

Juan je nije pogledao.

- Zna da smo mi panjolci prilino strastveni. Stoga nae ene

nemaju razloga aliti se. - Ba zbog toga! Strast znai i ljubomoru,
elju za vladanjem, nasilje!

Juan se trgne, a zatim se nasmijei.

- Razmilja dakle o braku. Hladan, plavokosi Englez prodro je u

tvoje snove. Poinje zaboravljati bajke u mom panjolskom vrtu.
- Kakva glupost! To sve nema ni najmanju vezu s Richardom. Ali
kako je s tobom i Fay? Ona je takoer plavokosa. esto ste zajedno.

Nadala se da se Juan nee naljutiti na nju. ak ni pred najbliim

prijateljima nije govorio o svom privatnom ivotu.

. - Vjeruje da i ja razmiljam o braku?

- Ne znam. To je bila samo pomisao.

- Da sam se oenio svakom enom s kojom sam ee boravio u

drutvu, imao bih ve cijeli harem. Ne, kod mene to nije kao kod
tebe. Mukarac sam i uz to mnogo stariji od tebe.

- Fay je vrlo lijepa ena.

- Opazio sam. Misli li da ta ljepota jami dobar brak?

Laura je oklijevala.

- Rekla bih da ljepota pomae privezati nekoga uza se.

Prvenstveno osobu koju ljubi.

- Bi li mi savjetovala oeniti se s Fay?

- Dakako da ne bih! - naljuti se Laura. Teko joj bijae sakriti svoje

neraspoloenje. - To nisam rekla.

- Ne, nisi! - potvrdi Juan hladno. - Nadam se da nisi rekla da se

namjerava udati za Richarda. Ili?

Pokuavala se prilagoditi njegovom hladnom glasu. - uope se neu

udavati, jo dugo ne! elim poi u London. To dobro zna. Htjela bih
doivjeti taj najuzbudljiviji grad na svijetu.
- Mala moja, nadam se da e se dobro zabavljati u tom tako
uzbudljivom gradu primijeti

Juan, a glas mu je zvuio nekako tuno.

Ponovno su zautjeli. Laura se s tugom sjedala kako se toplina njihova
prijateljstva pomalo gubi. Meu njima je zavladala neka udna
napetost. Uto stigoe do vile. Juan je vozio kroz aleju predivnih
stabala do ograde od kovana eljeza. Vrata su vodila u poploeno
dvorite oblika potkove, okruene s obje strane krilima kue. Prozori
bijahu ogromni, a sada su ih jo i poveali.

Terasa je vodila oko cijele kue, a po njezinoj ogradi penjalo se cvijee

svih boja.

Usred dvorita prskao je vodoskok, a svud uokolo stajali su zemljani

lonci najrazliitijih oblika, puni cvijea. Neki su sluili i kao pojilita
pticama. Zrake sunca davale su svemu tome bajkovitu ljepotu.

Juan otvori Lauri vrata automobila.

- Kako je sve to divno? -Oduevila se Laura. Zaboravila sam da

je ovo kua iz bajke.

- Lijepo je da i ti to misli. Ovo i ja osjeam svaki put kad doem

ovamo.

Uhvati je pod ruku i povede do velikih hrastovih vrata. Uli su u

dvoranu iz koje su s druge strane vodila vrata na terasu. Na
mramornom podu bili su skupocjeni sagovi, a sa stropa visio je
predivni kristalni luster. Sve je odavalo veliko bogatstvo i odabran
ukus. Kako ti se svia? zapita Juan. Laura oduevljeno uzdahne.
- Iznenaujue... Sve je tako svjee, a ne izgleda novo. Kao da je
proljetna kia oprala stare stvari.

- Ne misli li da je trebalo sve urediti suvremeno?

- Ni govora! Baka se s pravom borila protiv toga. Sve je samo

pomlaeno, a ona se zasigurno osjea vrlo dobro.

- Hvala, mila moja! Drago mi je to tako misli. Markiza de

Cavanilles ekala ih je u salonu na prvom katu. Sjedila je uspravno na
stolici uz prozor, otmjenou koja je odavala staro panjolsko
plemiko porijeklo.

I ona bijae armantna poput Juana, pristojna i vedra. Crnim je oima

upitno promatrala Lauru. Juan joj poljubi ruku, a zatim oba obraza.

I Laura je poljubila staru gospou. Oko nje se irio fini miris ruina
parfema. Bujna sijeda kosa uokvirivala je njezino usko lice. Samo kad
se smijeila pojavile bi se starake borie oko usana, inae joj je koa
bila glatka i njena.

Ponudili su im jutarnju okoladu. Juan je popio alicu, a zatim odmah

izaao. elio je razgovarati s obrtnicima koji su jo uvijek radili u kui.
Baka ga je pratila pogledom.

- Nalik je svom djedu -ustanovi markiza. Jednako je tak

oaravajui. Moj je mu bio deset godina stariji od mene. Kad smo se
vjenali bila sam tako stara kao i ti sada.
- Zasigurno ste bili vrlo sretni u braku.

- Bila sam blaena. Da, uivala u ogromnoj srei. Moja je

obitelj bila vrlo bogata pa sam se mogla udati za ovjeka koji mi je

toliko mnogo znaio. Zaljubila sam se u njega, im sam ga ugledala.
- Stoga ste i ostali tako mladi - primijeti Laura. - Raduje me to u
vas moi slikati.

- Oh, da, portret! Kako emo to izvesti? Mislim da u ti svako

jutro moi posvetiti dva sata. Je li to dostatno?

- Jest. Juan govori da e me ujutro dovesti ovamo, a u podne doi

po mene.

Markiza je pozorno promatrala mladu djevojku.

- Laura, nekako si uznemirena. Plai li me se? Uvjeravam te

imam mnogo razumijevanja za slikarstvo. ak i za suvremeno. Nadam
se da me nee htjeti naslikati s dva nosa ili tri uha?

- Ne, ne, nisam ba tako suvremena! - nasmije se Laura. - Nadam

se da vam Juan nije ispriao neto slino.

Crne markizine oi zasjae.

- Ne brini, alila sam se. Juan je rekao jedino da si vrlo nadarena.

To mi je dosta.

Razgovarale su zatim o haljinama i onome to je pokojni markiz

osobito volio. Bijae to lijepi japanski kimono od teke, areno
izvezene svile.

Laura se za vrijeme razgovora ogledavala po sobi.

- Mogla bih vas slikati u tom kimonu. Pogled joj se zaustavi na

lijepoj sofi presvuenoj prugastim svilenim damastom. - Moda na toj
sofi?
- Zato ne? - Markiza se nasmije. - Dodue malko sam se
udebljala, ali to nije vano. Dobro, uinit emo to tako. A sada dosta o

meni. Kako je tvoj otac, draga moja?

Stara gospoa uivala je u tome da moe s nekim brbljati i ut

novosti.

Pri tome je paljivo promatrala Lauru, ustanovivi da je mlada

Engleskinja oaravajua. Nadala se da ju je Juan dobro pogledao.

Raspitivala se i o drami Laurina oca.

Juan se varao. Stara gospoa nije bila povuena, ve je ak bila vrlo

dobro obavijetena o svemu. Govorila je s mnogo smisla za alu
odogaajima u svijetu.

Laura se smijala, a obje su se sjajno razumjele. Uto se Juan iznenada

pojavio na vratima.

Sto vas je toliko nasmijalo?

- Laura mi je ispriala najnovije dogaaje.

- A ti si ih zasigurno saznala ve i prije - nasmije se Juan. -Priznaj,

bako!

- Da! - kimne markiza. Znam za tvoju pustolovinu s plavokosom

glumicom. - Podigne ruku, kad je Juan elio neto primijetiti. Ta je
Engleskinja goa gospodina Whitneya, zar ne?

- Tako je! - Juan je priao prozoru, a zatim se ponovno okrenuo. -

Odakle si to ula? - Lice mu bijae u sjeni, a glas taman kao i uvijek,
to je uzbudilo Lauru.

Markiza nije obraala panju na njegovo pitanje.

- Zato mi je ne predstavi? Juan ravnoduno slegne ramenima.
Posve iskreno, ne znam...

Boji li se moda da to ovog puta mislim ozbiljno?

-A je li to tako? - uzvrati suho markiza. - Je li mogue da su te oarali

plava kosa i plave oi. -Kad joj Juan nije odgovorio, nastavi- - Ili ti je
ipak milija posve mlada ena koju moe osvojiti malo pomalo?

Juan se veselo nakloni.

- Bako, inim to mogu! Vidjet e to e se dogoditi. Obeajem ti

da e ostati u tijeku dogaaja.

Stara gospoa nestrpljivo odmahne rukom:

- Zato napokon ne zasnuje obitelj? Negdje mora postojati

mlada ena koja ti se svia. Zgodan si ovjek, privlaan i bogat.
Posjeduje nekoliko kua koje ekaju samo na to da u njima ivi
obitelj. Da, mislim da si doista vrlo privlaan neenja.

Juan se ponovno nakloni pred bakom i primijeti veselim glasom:

- Hvala ti na tvojim rijeima. Ali vjerujem da sam privlaan

neenja uglavnom zbog svog novca.

- Zar tako loe sudi o svojim vrlinama?

- Uope ne! Ali kad ak i ti spominje materijalna dobra, moram

se pripaziti i nastojati sauvati hladnu glavu. Markiza ga pogleda
zgraavajui se toboe.

- Ne ali se sa mnom! Ne moe me prevariti. Iza tvoje hladnoe

skriva se vulkan koji e se
jednog dana probuditi. I to kad sretne pravu enu.

- Rekla si vulkan? Taj se nije jo probudio.

- Kad se to dogodi, uvaj se, jer ti nee uspjeti svladati svoju

vatru. Nadam se da e uzrok tome biti dobra ena, a tada e
zaboraviti na svoj novac i sve ostalo.

- Predivno! Jedva mogu iekati sresti enu koja e probuditi

usnuli vulkan u meni. - To je zvuilo pomalo porugljivo.

- ini se ipak da u se morati strpiti jo neko vrijeme - ree stara

gospoa.

- Ne eli valjda da se oenim prvom enom koju sretnem? Sjeti

se stare pjesme: Posluaj svoje srce! Dok ono uti, uti i ti!

- ali se, ali! Ali to je samo izgovor - odvrati tvrdoglavo baka.

- Trai previe. Dopusti da te upozorim: ni jedan mukarac nije

tako savren da moe za sebe traiti ono izvanredno i jedinstveno!

Juan podigne ruku kao u obrani.

- Posljednji sam koji tvrdi za sebe daje savren. - Pogleda baku.

- Ali ne sumnjam ni trenutak da je djed mislio za tebe kako si

najsavrenija od svih ena.

Sada se i markiza morala nasmijeiti.

- Dobro je, predajem se! S tobom nije mogue ozbiljno

razgovarati.
Juan pogleda na sat.

- Oprostit emo se. Laura se mora vratiti kui na objed. Jeste li se

dogovorile?

- Jesmo. - Markiza mu ispria to namjeravaju uiniti, a Juan

kimne. Tijekom njihova razgovora Laura je pristojno utjela. Juan joj
je namignuo nekoliko puta. Vjerojatno nikada nee saznati koliko mu
se divila.

Moda se prebrzo odluila za London? I sama se udila tome to nije

bila sigurna na kakav ga nain voli. eljela je da Juan bude sretan i da
se sve to bi ga moglo povrijediti, dogodi i njoj.

Oprostili su se, a pred kuom je Juan poloio ruku na njezin lakat i

rekao:

- Kao umjetnica trebala bi se zapravo zanimali za slike na

zidovima pilja. Ima ih ovdje u blizini. Otkrio sam ih jo kao dijete.
Doi, otrat emo onamo pa u ti ih pokazati. Hoe li?

- To bi bilo predivno. Tako bih ih rado pogledala.

Juan je povede kroz vrt. Ulaz u pilju bijae vrlo uzak. Juan se
provukao prvi i pruio joj ruku jer je trebalo doskoiti dosta duboko.

Njeno je uspravi na noge. Nekoliko trenutaka njegove su ruke leale

na Laurinim bokovima Zatim Juan upali depnu svjetiljku i krene
ispred nje uskim prolazom.

Laura ga je slijedila. Iznenada posrne po neravnom tlu i krikne. Pala bi

daje Juan nije brzo uhvatio. Trenutak ju je pritisnuo uza se.
Njegovo lice bijae posve blizu, kad se sagnuo prema njoj. Pogledala
je u njegove oi koje su je nekako eznutljivo promatrale. Priini se na
trenutak kao daje eli poljubiti.

Ali odmah zatim se trgnuo i nasmijeio joj se.

- Je li sve u redu? Laura kimne. On je ispusti, ali je drei za ruku

povede dalje u dubinu pilje. Sve je mirisalo po vlanoj zemlji, a tiina
bijae zastraujua.

Sada je hodnik postao neto vii tako da su se mogli uspraviti.

Iznenada se naoe u okrugloj prostoriji. Juan podigne svjetiljku.

- Evo slikarija!

Laura je zadivljeno promatrala slike na stijenama.

-Predivno... Razmiljam kako bi to izgledalo na platnu. Ta djevojka

koja mladiu na prijestolju prua posudu... kako je predivna...

- Lijep su par!

- On bi mogao biti princ - promrmlja Laura. - Pomalo ti je nalik. - A

ja sam upravo pomislio da djevojka nalikuje tebi. - Juan se lagano
odmakne od nje. - Izaimo! Ovdje ima jo vie slikarija koje emo
razgledati drugi put. Danas nemamo vremena.

To je iznenada zazvuilo nekako grubo. Ponovno je uhvati za ruku i

poe vui prema izlazu. Dodir tih ruku predstavljao je za nju neto
poput strujnog udara. Srce joj poe snanije kucati. Nije znala je li to
od brzog hodanja ili iznenadnog saznanja da ga ljubi.

Da, ljubila je Juana!

Ljubav... Dah joj zastane, jer se prestraila sama sebe. Nije vjerovala
da e joj se to ikada dogoditi. I nikada ne bi povjerovala daje taj
osjeaj bio tako divno uzbuujui, a istodobno i zastraujui.

Zastraujui, jer ga dosad nije poznavala. A istodobno ju je ispunio

predivnom njenou. Pogleda sa strane Juana. Je li neto zapazio?
Vjerojatno nije. Ugasio je svjetiljku i spustio njezinu ruku. Popeo se iz
pilje i pruio joj ruku kako bi je oprezno izvukao kroz uzak otvor.
Juan oigledno nije slutio nita o njezinim osjeajima. Bio je dobro
raspoloen i pun prijateljskog razumijevanja dok ju je vodio do
automobila. Laura umalo to nije poela prezirali samu sebe zbog
otkria svojih osjeaja.

Nou je tuno plakala. Neprekidno je razmiljala o tome zato i on nju

ne ljubi. I zato bijae tako teko ljubiti nekoga tko ne ljubi tebe?

Juan je drugog jutra stigao tono u dogovoreno vrijeme. Spremio je

njezin slikarski pribor u automobil.

Tijekom vonje priali su o nevanim stvarima. Laura je nastojala

sluati, ali je uhvatila uvijek ponovno samu sebe kako zuri odsutno
kroz prozor.

- Slua li me uope? - zapita Juan iznenada.

- Dakako! odgovori ona brzo.

- Govorio sam o svojoj kui. Namjeravam preurediti i nju.

Laura nije znala to bi mu odgovorila. Da, htio je kuu urediti za svoju

buduu zarunicu. Zamisliti Fay u njegovoj kui, bijae neto stoje
Laura mogla tek teko podnijeti. Najradije bi glasno zaplakala.
- Zanima me zato si tako nepaljiva - predbaci joj Juan. -Na to
misli? Laura ga prestraeno pogleda, plaei se da bi mogao neto
naslutiti. - ao mi je! -ispria se. Opet sa jednom sanjarila. Dobro je
to e obnoviti kuu. elei razgovarati o neem drugom, zapita.

to e raditi umeuvremenu? Mislim dok ja budem slikala?

- Moram jo mnogo toga dogovoriti s radnicima koji rade u vrtu. Park

iza vile jo nije potpuno dovren. Juan je odnio njezin pribor u
markizin salon. Laura je trenutak zastala uz jedan od otvorenih
prozora hodnika u prizemlju. Odlomila je granicu jasmina i zatakla je
za pojas. Tog je jutra odjenula ruiastu haljinu s njenim bijelim
prugama. Od istog materijala bijae i bikini kojeg je nosila ispod
haljine.

Juan je ve sve stavio na mjesto kad je ula u salon. Upravo je

pozdravljao baku. Kad mu je Laura prila, izvukao je granicu jasmina
iz njenog pojasa i pomirisao je. - Ovo e me podsjeati na tebe -
nasmijei se. Kad je Laura pocrvenjela, pogladio ju je lagano po
obrazu i napustio sobu.

- Juan je tako drag - izjavi markiza. - Brine se za kuu, vrt i za moj

novac. Upravo kao moj pokojni mu. Tako mogu bezbrino ivjeti.
Zatim je baka sjela na malu sofu. Laura je namjesti i zapone sa
slikanjem. Markiza je tiho priala o tome koliko je putovala sa svojim
muem. Na licu joj se pojavi sretan izraz kojeg je Laura eljela
prenijeti na sliku. Nakon nekog vremena Juan se vratio u sobu. Zastao
je trenutak iza Laure i pogledao joj preko ramena. - Zgodno! - izjavi. -
Baka se doima tako sretnom. Doista to dobro radi.
Priao je baki i poljubio je. Laura osjeti neto poput ljubomore. Poeli
da Juan bude jednako tako njean i prema njoj. Nakon to je zavrila
sa slikanjem Juan je nije odmah odveo do automobila. Obiao je kuu
i poveo je u park.
-Idemo li jo jednom do pilje? - zapita Laura. Bijae joj vrue, a
slikanje ju je iscrpilo.

- Htio bih ti pokazati to su danas dovrili. - Iza travnjaka Laura

ugleda bazen pun bistre vode.

Iznenaeno zastane.

- To je fantastino! - oduevi se. - to markiza misli o tome?

- Raduje se! To, dakako, nije namijenjeno njoj. Zna da sam to dao
sagraditi za moje prijatelje i moju obitelj. - Dakle odluio si se
vjenati? -zapita Laura, ne usudivi se pogledati ga.

Juan se nasmije.

- Za to nije bila potrebna odluka, jer se oduvijek namjeravam

oeniti. Nisam stvoren za to da ivim sam. Uz to moram misliti i na
nasljednika. Zahtijevaju to moji posjedi i kue na otoku.Lauri je
postalo uasno vrue. Voda bijae i odve primamljiva. Brzo raskopa
haljinu.

- Okupat u se! - dovikne Juanu. Bilo bi premalo tvrditi da se on

iznenadio. Uhvati je brzo za ruku.
- Jesi li poludjela? Posvuda uokolo su radnici. Dosta tih gluposti!

Bikini ba nije bio kupai kostim kakvog bi inae odjenula u njegovoj

blizini. Ali neizmjerno je eznula za hladnom vodom.
Usprkos toga to se bunio, zbacila je haljinu sa sebe.

Juan je stajao pred njom rairivi oi. Promatrao je bez daha vitko,
polugolo tijelo. Laura osjeti kako je zbog tog pogleda obuzima
vruina. Brzo potri do ruba bazena i skoi u hladnu vodu.

Juan bijesno stisne oi, pogledavi estoricu radnika koji su zadivljeno

promatrali Lauru. Ruiasti bikini je doista isticao njezino
besprijekorno graeno tijelo. Da ju je Evita vidjela tog trenutka
zasigurno vie ne bi bila zabrinuta zbog Laurine mravosti.
Juan to nije mogao dulje podnijeti. Pogleda jo jednom ljutito
radnike, okrene se i poe prema kui. Laura se nikada dosad nije
osjeala tako bijedno. Sve je to zapoelo od onog trenutka kad je
shvatila da je zaljubljena u Juana. Cijelog je ivota eznula za tim da
otputuje u London, a sada joj je iznenada postalo neizmjerno teko
napustiti otok. Juan je svakog jutra dolazio po nju i vozio je do vile
svoje bake. Laura mu je predloila da e se sama odvesti s oevim
automobilom, ali on je to odbio otro.
- elim biti siguran da e dovriti sliku prije nego otputuje u London
- upozoravao ju je.

-Govori tako kao da namjeravam otii onamo zauvijek -odgovorila je

Laura. - Pa to ce bit samo posjet.

- Tvoje rijei zvue kao da te to putovanje iznenada vie toliko ne

raduje. Ne eli li otii odavde? - zanimao se Juan.

- Dakako da hou! - odvrati

Laura kratko. Ali zaboljela ju je pomisao da e se morati rastati od

njega. - Kako dugo namjerava ostati u Londonu?

-Jo ne znam. Vjerojatno u se odvesti s Richardom i Fay.

Juan nije rekao nita na to.

Laura se pitala zato ju je uporno svakog dana vozio do bake. Za njega

je to morao biti veliki gubitak vremena.

- Ponesi sutra svoj kupai kostim. Onaj jednodjelni - govorio joj je,
kad ju je u podne dovezao natrag kui. - Radnici su otili. Moe se
kupati u miru.

Drugog jutra Evita se ponovno naljutila na nju:

- Mora vie jesti. Mnogo radi a navee esto izlazi. Sino si se

vratila vrlo kasno.

Lauia je veselo pogledala vjernu kuanicu, stavljajui vrhnje u kavu.

- Izala sam sa svojim engleskim prijateljima.

- Htjela bih znati to zapravo misli pri tome - mrmljala je Evita.

- Nemam nita protiv tog glumca ali mislim da to nije drutvo za tebe.
- Zato ne?
- Zapostavlja najljepeg i najuzbudljivijeg mukarca na otoku. I to
stoga to se ne trudi pokazati mu da ga voli. Jednostavno si ga
prepustila toj strankinji, toj pavokosoj...
A mogla bi i sama postati markiza, umjesto to jednu slika...
Zapravo je to tako, pomisli Laura. Zato se ne trudim oko ovjeka
koga ljubim? Ali nije to mogla. Znala je da bi to bilo beskorisno. Juan
je sam odabrao enu za sebe. A toj eni nije bilo ime Laura Whitney...
- Izgleda poput svjeeg jutra -pozdravi je Juan. Laurina haljina, crno
bijelo prugasta, imala je veliki bijeli ovratnik. Sva nesretna pomisli da
se Juan divi njezinoj odjei, a ne njoj samoj.
- Ponijela sam kupai kostim -ree mu.

Tog je jutra vozio neopreznije nego inae. Jurio je, a Laura se

neprekidno morala drati, jer je tako naglo ulazio u zavoje. Poslije
slikanja Laura je krenula do bazena. Nadala se da e tu sresti Juana. A
tad ga je ugledala. Umotan u kupai ogrta leao je na drugom kraju
bazena i spavao. Laura se razodjene. Odabrala je bijeli jedno-djelni
kupai kostim s kojim bi on bio zadovoljan. Brzo skoi u vodu. inilo
se da se Juan ve okupao, jer mu je kosa bila vlana. Ona razoarano
zapliva nekoliko puta od jednog kraja bazena do drugoga. Juan se nije
micao. Najradije bi ga poprskala. Vjerojatno je bio umoran od dugih
noi provedenih s Fay. A rano ujutro ve je dolazio po nju. Nakon
etvrt sata popne se iz bazena. Umotala se u runik, dohvatila haljinu
i potrala prema kui da se preodjene. Kad se vratila do bazena
zatekla je tamo Juana potpuno odjevenog. Veselo joj se nasmijei. Bio
je tako lijep da se Laura morala boriti protiv toga da mu potri u
zagrljaj.

- Jesi li se dobro naspavao? -zapita ga.

Juan podigne glavu, pribliavajui joj se izazovno polagano.

- Nisam spavao. Razmiljao sam.
Namjerno je previdio njezino prisustvo. To ju je duboko povrijedilo pa
ga poeli raniti tako kako je on ranio nju. - Gospodine markie, bili ste
dakle svjesno nepristojni prema svom gostu koga ste pozvali na
plivanje. Je li i to dio stare panjolske tradicije? Juan se na tren
iznenadio. Zatim se naljutio.
- Kako moe govoriti o sebi kao o gostu? Ovdje si zapravo kod kue.
Nismo li se uvijek razumjeli i bez mnogo rijei, potujui jedno drugo?
- Oi mu zasjae. - Odgovori mi!
Laura se prestraeno povue korak.
- Dakako...
- Zato onda govori takve gluposti? Morao sam razmiljati o
neemu. Jesam li ikada bio nepristojan prema tebi?
Laura spusti pogled. Stidjela se. Rijetko kada ga je vidjela tako bijesna.
Zasigurno je razmiljao o Fay. Ubogi Juan... Bio je zaljubljen i stoga
tako osjetljiv, jednako kao i ona.
- Ne, nikada! - odgovori. Juan joj prie, podigne bradu i ree
svojim promuklim glasom:
- Kako bih ikada mogao biti nepristojan prema mojoj Lauri? -
Njeno joj poljubi ruku. Nakon veere Dick i Richard odigrali su partiju
aha. Fay se povukla u svoju sobu, jer Juan te veeri nije imao
vremena za nju. Laura, pak, krenula je do kuhinje i napunila koaru
ivenim namirnicama. Ubrzo zatim napusti kuu. Jednom, dok je jo
bila dijete, iznenadila ju je oluja u planini. Sklonila se u piljskoj kui
stare Rosarie. Od tog vremena meu njima je vladalo prijateljstvo. Jo
joj je i sada s vremena na vrijeme donosila voe, duhan i druge
namirnice. Te divne ljetnje veeri zatekla je staru Rosariu, kojoj bijee
preko - osamdeset godina, kako sjedi pred ulazom u pilju. Nakon to
je spremila darove, starica sjedne uz djevojku. Promatrala je upitno
Laurino lice.
- Blijeda si. Strani te svijet mami, a ipak ti je ao napustiti otok. Poi,
dijete moje! titit e te nai panjolski obiaji s kojima si odrasla. Poi
preko velike vode! Dok se vraala kui Laura pomisli da je ba to bilo
ono to je eljela initi. Skupiti iskustvo u svijetu, a zatim se vratiti na
otok. Umalo to nije preula pribliavanje automobila.
- Juan, prestraio si me.
- ao mi je! - ree Juan otvorivi vrata automobila.
 - to radi vani u ovo doba? Ulazi!
- Posjetila sam staru prijateljicu u piljama.
- Tako kasno? Pa da, kad je ovjek zaljubljen, zaboravlja na
vrijeme. Jesi li zaljubljena?
- Ne znam to misli.
- Kad mlada djevojka odlazi Rosarii zna se to ini. Ljubi li
Richarda?
- Neu odgovoriti na to. Uasan si, Juane! .

- Stoga to sam pogodio istinu? - Njegove oi zasjae u

potisnutom bijesu. - Kad se osjea tako... -Prekine se.

- Nastavi, razumijet u te!

- Nita se razumije! Kao panjolac gledam prestrogo na to. Bolno

je promatrati da ene svoju slobodu koriste tako loe i same sebe
ine smijenima.
- To nije istina - odvrati Laura mirno. - inim samo ono to si ti
inio kraj bazena. Razmiljam. Richard je zgodan, ali nisam zaljubljena
u njega.
Juan je pogleda sa strane, a ona gotovo tjelesno osjeti njegovo
snano isijavanje. Nije bilo udo to se zaljubila u njega.
- Poludjela si za njim ustanovi Juan. - Vjeruje da sam mlada i
glupa. Ali to nije istina. Mue me posve drugi problemi.
- Ne mislim da si glupa. Ipak sam zabrinut za tebe. Hajde, budimo
ponovno prijatelji! - U redu, Juane!

- Hoemo li nae prijateljstvo zalili asom vina?

Laura se nasmijei, a on je odvoze do malog restorana u planini.

Smjestili su se na terasi s pogledom na daleko more.
Nazdravili su jedno drugome i vrijeme je za Lauru proletjelo kao u
snu.
- to namjerava raditi u Londonu?

- eljela bih vidjeti sve ono to treba vidjeti.

- A zatim?

- Ne znam. To u jo oduiti.

- Svima e nam nedostajati.

Neko je vrijeme meu njima vladala tiina. Zatim Laura progovri:

- Vjerojatno e zauvijek ostati na otoku. To je tvoja domovina.

- Da, moje je mjesto ovdje. Ali moglo bi se dogoditi i neto

nepredvieno. S druge strane, pak, ovdje mnogo ljudi ovisi o meni.

Laura bi ga rado zapitala to osjea za Fay, ali takve se stvari nisu

mogle pitati Juana. Skrivao je svoje osjeaje i misli.

Kad su se dovezli pred Laurinu kuu, ugledali su Fay na terasi. Obrati

se Lauri:

- Draga moja, nije lijepo to ste jednostavno nestali. Richard i va

otac ve su se povukli.

- ao mi je! - odvrati Laura hladno.

- Kakvo iznenaenje, Juane! Vjerovala sam da ste zaposleni

cijelo vee. - Njenom rukom Fay pogladi Juanov obraz.

- Zavrio sam ranije i sreo Lauru na putu kui. Kako ste proveli
dan?
- Posve sama. To nikada nije lijepo. Nedostajali ste mi. Hoete li
ui na pie?

Juan odmahne glavom.

- Neu, Laura i ja ve smo pili vino.

- Kako ste mogli ostati tako dugo s Laurom? - namrti se Fay. -

Mlada je i potrebno joj je mnogo sna. Laura, se doima umornom.
Poite spavati! Otpratit u Juana do automobila. Kako je automobil
stajao u blizini, oito bijae da se eljela rijeiti mlade djevojke. Laura
se brzo oprostila i otrala u kuu. Dugo je sjedila na krevetu
pokuavajui se smiriti. Kako je lukava bila ta Fay, govorei o njoj kao
o mladoj, nedorasloj djevojci. Probudila se ranije nego inae. Siavi
dolje ugledala je Fay spremnu za izlazak. Bila je opet elegantno
odjevena u svjetlu haljinu, a na glavi je imala lijepi slamnati eir
iroka oboda.
- Iznenaeni ste to me vidite tako rano? - nasmijeila se Lauri.
- Nisam. Laura je sjela za stol, a Evita se takoer iznenadila
ugledavi glumicu tako odjevenu.

- Ne pitate me zato sam jutros ustala tako rano? Odvest u se s

vama i Juanom do njegove kue. eljela bih upoznati markizu. Lauri
se priini kao da se nebo naoblailo.
- Markiza e vam se svidjeti. U mladosti je bila prava ljepotica, a i
sada jo dobro izgleda.

Uto je stigao Juan i laganim se korakom popeo na terasu.

Pozdravi,obje ene i potom njih troje ubrzo se odvezoe.
Markiza je ljubazno doekala glumicu, ali je vjeto skrivala to doista
misli o njoj. Laura zapazi zamiljen pogled stare gospoe kojim je
slijedila Fay i Juana kad su naputali salon. Dva sata kasnije markiza je
zaspala. Laura spremi slikarski pribor i krene prema bazenu u potrazi
za ono dvoje.Nisu bili kraj bazena, a Laura eznutljivo pogleda vodu. I
danas je odjenula kupai kostim ispod haljine. Pa to onda? Skoit e
u vodu i rashladiti se. Brzo je skinula haljinu i skoila u bazen.Plivala je
deset minuta. Kad je izala ugledala je Juana. Bosonoga potri prema
njemu i posrne iznenada. Bila bi pala da je nije brzo uhvatio. Dok ju je
drao vrsto, ona osjeti njegovo miiavo tijelo. Zadrhta, jer ju je on
privinuo jae uza se. Odmah ju je opet oslobodio. Laura je ostala bez
daha.
- Hvala, Juane! To je bilo ljubazno od tebe. - Iznenada se prestrai
zapazivi veliku tamnu mrlju na njegovom odijelu. - Boe, tvoje
odijelo! - Posuit e se - nasmije se Juan. - A vjerojatno se neu
prehladiti. Laura, sad se odjeni! Nai e nas u knjinici.
- Izgledate tako svjee! -zavikne Fay, kad je Laura ula u knjinicu.
- Kakva teta to nisam ponijela kupai kostim. Rado bih se bila
okupala. Ponaala se tako kao da se ve osjea pomalo gospodaricom
kue.
- im Laura ispije svoje pie, moramo krenuli. Imam danas jo
nekoliko sastanaka - upozori ih Juan.
Fay se neraspoloeno namrti.
- Valjda ne opet? Jo jedan izgubljeni dan bez vas. Juan se nije
dao smesti.
- Moete koristiti to vrijeme i pripremiti se za primanje koje
veeras prireujem za nekolicinu prijatelja. Vi ste svi pozvani. Dick to
ve zna.
Ubrzo zatim napustili su kuu stare markize.

Nakon objeda je Dick upita:

- Fay, kako si se sloila s markizom?

- eli znati je li me prihvatila? - zapita Fay sjajnih oiju. - Sigurna

sam u to. Govorile smo o londonskim kazalitima koje ona dobro
pozna. Draesna je stara dama.

- Slaem se - kimne Dick. -Jesi li se jutros dobro zabavljala?

- Tako dobro da te molim, dopusti mi da i sutra ujutro poem

onamo.

- ao mi je, Fay! Dogovorili smo se da emo svako jutro raditi

Moramo se drati toga jer nemamo vie mnogo vremena. Morat ete
se uskoro vratiti u London.

Fay se sloila s time.

- Vas dvoje krenut ete opet u planine - obrati se Richardu i Lauri.

- A ja u se pripremali za veeranje primanje.

- Dakle nas dvoje odlazimo u planine? - zapita Richard porugljivo.

- Dosad to nisam znao. Hoemo li? - okrene se prema Lauri.

Pooe kroz vrt prema plai.

- Mislite li da e oev komad postii uspjeh? - zapita ga Laura

- Mora! Dick Whitnev uvijek privlai ljude u kazalite. Stoga sam

mu zahvalan to mi je pruio tu priliku. Mnogo mu dugujem pa bih
uinio sve za njega i za vas. -Hvala, Richarde! To otac nee traiti.
Vjerojatno vam je i on zahvalan, to igrate u njegovom komadu.
Hoe li vai roditelji biti ponosni?

- Ne vjerujem. Jo se uvijek nadaju da u se vratiti na farmu.

- A tamo vi niste sretni, zar ne?

- Kako se uzme. Ako bih naao pravu enu, moda bih bio
zadovoljan ak i kao farmer.

- Kako smijeno! Vi i Fay stigli ste na otok udei za slavom na

pozornici, a sada oboje razmiljate o vjenanju.

Richard se glasno nasmije.

- To je vjerojatno u vezi s klimom.

- Mislite li... - oklijevala je Laura - da e se Fay udati za Juana?

- Mislite hoe li se Juan oeniti s Fay, to nije isto. To ne znam. U

svakom sluaju trai njezino drutvo. Ali moda je to samo obino
prijateljstvo. Tono u osam sati krenuli su na primanje. Laura u
svijetlo-ruiastoj haljini od brokata, a Fay u veernjoj haljini
panjolskog stila. Vrata ograde od kovana eljeza bijahu irom
otvorena, a Juan je doekivao svoje goste na stubama. Poljubio je Fay
ruku, preao lagano usnama preko Laurinih sljepooica i stisnuo ruku
mukarcima. U velikom predvorju bilo je oko dvadesetak gostiju.

Juan je uao zajedno sa zadnjim pristiglim gostom. Laura se trudila da

ga ne promatra neprekidno. Ali ak je i tijekom veere traila, izmeu
cvijea na stolu, njegovu tamnu glavu. Bio je najzgodniji ovjek.
Jednom je zapazio njezin pogled, podigao au i nazdravio joj.
Tijekom veere priala je s Juanovim bratiem, Vincenteom, koji je
sjedio uz nju. On bijae vlasnik banke i Laura ga je ve dugo
poznavala. I on je bio zgodan i uvijek okruen lijepim enama.

Veeras se posvetio samo njoj. Laura je zapazila kako je Fay

promatrao smijeei se.

- Vidio sam Juanov bazen ree Vincente. - Namjeravam

izgraditi takav u svom vrtu.

- Lijepo! Plivala sam ve u Juanovom - ree Laura.

- Hoete li posjetiti i moj?

- Moda, ali uskoro odlazim u London.

- Vratit ete se, zar ne?

- To jo ne znam.

Lauru Vincente uope nije zanimao. Na trenutak joj se priini da u

njegovim oima vidi neku grubu poudu. Vincente ju je pozvao na tri
plesa za redom. Oarala gaje njezina prirodnost. Rijetko je kad sreo
tako svjeu mladu enu.

- Postali ste oaravajua ena -apnuo joj je za vrijeme plesa. - Na

putu sam zaljubiti se u vas. Laura se ve prestraila da e morati
postati nepristojna, jer je nije putao iz zagrljaja. Ali tad im prie Juan
i oslobodi je. Pleui s njim poe se ponovno dobro osjeati. Ali
radost bijae kratka. Iznenada je zapazila da se Juan ljuti. Glas mu je
zvuio grubo, kad ju je zapitao ne vidi li kakvu predstavu izvodi s
Vinccntcom. - eli li time uiniti Richarda ljubomornim? I tvoj se otac
ljuti zbog takvog ponaanja.
- Ali, Juane...

- Nema isprike za to! Moji e gosti zapaziti takvo ponaanje pa

e biti obiljeena za sva vremena.

- Juan, posluaj... - pokua Laura jo jednom, ali uzaludno.

- Ako ti je toliko stalo do tog glumca da ini sve kako bi privukla

njegovu pozornost, zapitat u ga jasno i glasno kakve su njegove
namjere.

- Juane, to je glupo... - Pokuavala mu je sve objasniti. Ali zatim se

naljuti i sama. - inim s Vincenteom samo ono to ti ini s Fay! Ili
bolje reeno... on to ini. Za to nisam kriva. Da budem iskrena,
prestraio me svojim temperamentom.

- Vjerojatno si mu dala povoda za to.

Laura se htjela osloboditi iz Juanova zagrljaja, ali on ju je vrsto

stezao. Toliko je stisnuo njezinu ruku daje tiho kriknula.

- To nije nita prema onome to bih najradije uinio s tobom -

napadne je tiho.

Od straha Laura krivo stane i zatetura. Opet ju je zgrabio. Zatim ju je

povukao za sobom na terasu. Tek ju je ovdje oslobodio. A sada je
Laura bila jednako bijesna kao i on.
Vincente barem ne postupa s mnom kao s nedoraslim djetetom -
napadne Juana. - A kad smo pri sumnjienju, to je s Fay i s tobom?
Juan se uspravi i stisne usne.

- To se tie samo mene! Nema veze s tobom. Laura je jedva gutala

suze. Brzo se okrene elei otii to dalje od njega.
- Sve to radi u mojoj kui tie se i mene. - Juan je vrsto zgrabi
za ruku. - Ne elim da danas plee jo jednom s Vincenteom. Je li ti
jasno?

- Nije, markie! Ili eli time rei da svojim gostima nareuje s

kime e plesati, a s kime ne?

- Nisi bilo kakav gost - upozori je on. - Ti si Laura, a to znai...

Nije saznala to to znai, jer su na terasu izali Fay i Richard.

Glumica je odmah pritrala Juanu i gurnula ruku pod njegovu.

Doite, Juane, traila sam vas posvuda. Richard eli plesati s Laurom.
Ne smijemo im smetati.

Glas joj je zvuao njeno, ali Laura osjeti laan prizvuk u njemu.

Juanova bijesa nesta istog trenutka.

- Oprostite, Richarde! Nadam se da se dobro zabavljate?

- Hvala, vrlo dobro! Hoemo li plesati? - obrati se Lauri poloivi

joj ruku oko ramena.

Laura nije zapazila pogled kojim je Juan pratio tu kretnju Ovog se

puta uspio svladati.
Richard je odveo Lauru u dvoranu.

-Je li onaj panjolac vaa stara simpatija? - raspitivao se.

- Ne, on je Juanov brati. Poznam ga od djetinjstva.

- Ako sam dobro vidio, ini se da se zanima za vas.

- Ne! Mislim da je samo ustanovio da sam u meuvremenu
odrasla. A to ga je oigledno iznenadilo. Dok Juan postupa sa mnom
kao s djetetom. To je tako smijeno. Niste li to primijetili i vi?

- Ne ba! - Richard je pleui vjeto izbjegavao druge parove. -Ne

mogu otkriti vaeg vatrenog panjolca.

- Vincentea? - Laura se poe ogledavati. Vidjela je da Juan i Fay

pleu. Je li Juan naredio svom bratiu neka ode? Morala se nasmijeiti
zbog toga. Svialo joj se. Nije li Juan moda bio ljubomoran?

Iako se ponaao prema njoj kao prema djevojici, ipak je pazio da joj
se ne priblii neki mukarac.

Njezine je radosti ubrzo nestalo kad je zapazila da je Juan tijekom

plesa privinuo Fay vrsto uza se. Plesali su i odve intimno, gotovo
besramno. Najradije bi pobjegla kui.

- Gdje je moj otac? zapita Richarda. - Nisam ga vidjela cijelo

vee.

- Pria s Juanovim poslovnim prijateljima i pije dobar konjak.

Vjerojatno ne plee, zar ne? -Richard promjeri Lauru. - Nije li
razmiljao o tome da bi se mogao ponovno oeniti?

- Otac se posvetio svom pisanju - odgovori Laura. - Ne bi imao

vremena za enu. Njegov mu je posao najvaniji. To osjeam ak i ja.

- Nema mnogo vremena za vas, zar ne? Nije li vam ponekad dosadno
na ovom poslu? Ne biste li radije ivjeli negdje gdje ima vie ljudi i
zabave?
- Lako mogue. Sloga i odlazim u London. Tamo u sve
nadoknaditi i zabaviti se. Vjerujte mi!

Richard se nasmije.

- Vjerujem vam. Nadam se da to ne znai da u Londonu neete

imati vremena za mene. elio bih vas to ee vidjeti. - Pogleda je
njeno svojim sivim oima. -Zaljubljen sam u vas! Ljutite li se na
mene?

Izraz njegova lica postade vrlo mekan. Ugleda neto poput skrivena
pristanka u njezinim oima i zapazi da mu se nasmijeila.

- Dakako da se ne ljutim. Volim vas! Zato bih se ljutila? Posve

sam sigurna da emo se vidjeti u Londonu...

Kad je Laura te noi legla, jo se jednom sjetila Juana. Zasigurno je

rekao bratiu neka ode, jer se vie nije pojavio. A to je Juan uinio
samo zbog nje...

Poe pjevuiti neku njenu panjolsku pjesmu i usne smijeei se.

Tono kao i uvijek, automobil je stigao drugog jutra pred kuu. Laura
bijae sretna to ee se moi voziti s Juanom, ali to bijae i pomalo
tuna srea. Ljubila je Juana. eznula je za njegovom ljubavlju i
osjeala bol neuzvraenih osjeaja.

- Dobro jutro, Laura! Jesi li dobro spavala? Sino si legla vrlo

kasno. - Paljivo je promatrao njezino lice. - Izgleda sjajno, mala
moja! Uzme joj torbu iz ruke pa je poloi straga u auto. Zatim joj
pomogne sjesti na prednje sjedalo. - Zabava bijae vrlo uspjela -
govorila je Laura. - Hvala jo jednom! Dobro smo se zabavljali.
Juan je brzo vozio zavojitom cestom. Ponekad, kao upravo sada, nisu
trebali razgovarati. Razumjeli su se i bez rijei. Laura je znala kako je
osjetljiv Juan i koliko je volio takve brze vonje kroz tu krasnu
okolicu.Isto je bilo i s njom. Ovaj je otok postao njezina domovina.
Oboje su uivali u takvim trenucima i nisu ih eljeli prekidati
rijeima.Laura se pitala, kako e se ponaati Fay kad nakon vjenanja
s Juanom spozna da zapravo nema nikakvih prava, jer u panjolskoj o
svemu odluuje mu. ena je morala za sve svoje odluke traiti njegov
pristanak.Laura se naviknula na te svakodnevne vonje i uivala u
njima. To e uskoro proi, a moda i prijateljstvo s Juanom i Fay nee
dopustiti da se susreu nasamu...
Dva sata, tijekom kojih je slikala markizu, protekla su kao u snu. Laura
se zadubila u svoj posao. Danas je markiza usnula neto ranije nego
inae. Ali Laura je nastavila slikati. Nije znala kako je dugo Juan stajao
na vratima i promatrao je. Iznenada osjeti njegov pogled pa se
polagano okrene prema njemu. Stajao je naslonjen na vratnice. Laura
se potrudi ostati mirna. Pogledavi baku, apne:

- Slika dobro napreduje. Juan tiho prie pa je pogleda preko

ramena.

- Divno! oduevi se. Sjajna si!

-Je li slika doista uspjela?

- Savreno!

Zajedno su proli kroz vrt do bazena. Laura je jo uvijek razmiljala o

slici. Stoga je posrnula i udarila u Juana.
- Umalo to nisi poletjela - nasmijei se on. - A to i ne bi bilo udo,
jer si laka poput perca.

Laura se brzo odmakne od njega. Morala je izbjegavati tjelesni dodir s

njim, znajui da se jednog dana vie nee modi svladati. Danas je i
Juan plivao zajedno s njom. Predloio je da se natjeu. Ona gaje
potopila nekoliko puta, a Juan ju je povukao za noge na dno bazena.
Nakon pola sata Juan je izaao iz bazena i pruio joj ruku kako bi je
izvukao. Oi su mu zasjale kad je stala pred njim u svoj svojoj
mladenakoj ljepoti i svjeini.
- Poi u po runike i odjeu - Juan se prisili ostati miran. Laura je
bez daha gledala za njim.
Dugim je koracima hodao uz rub bazena. Bio je mukarac ija je vatra
bila priguena, ekajui daje prava ena pripali.
Je li Fay bila ta ena? Bijae to bolna pomisao za Lauru. Uto se Juan
ve ponovno naao uz nju poloivi joj veliki runik na ramena.
Vrativi se do vile, Laura je krenula u malu garderobu koju je ve
danima koristila.Na povratku kui malo su govorili. Dan bijae
predivan, a plavo je nebo sjalo nad njima. Ispred kue Juan zapita:
- Koliko e jo dana slikati? Rekao bih da e portret ubrzo biti
zavren. Laura iznenada zadrhta, iako je bilo toplo. Zato mu se toliko
urilo? Dakako, svakodnevna vonja mu je dosadila. elio je napokon
moi raspolagati svojim vremenom.
- Mogu je zavriti ve sutra, ako to eli - odgovori Laura. -Mogu
se i sama odvesti do vile, ako nema vremena. To sam ti govorila od
samog poetka.

- Da, predloila si to. Je li je ismijavao? Laura nije bila sigurna, jer

ju je promatrao nekako udno.
- Ljuti li se na mene zbog onoga juer? - zapita. Laura se
iznenadi. Ve je potpuno zaboravila to se sinod dogodilo.
- Ne! - odgovori iskreno. - Dakako da mi je bilo neugodno, ako je
to pokvarilo Vincenteu vee. Nije bilo razloga poslati ga s primanja.
Moje ti se ponaanje nije svialo i ja se ispriavam.U tom sluaju
moram se ispriati i ja. Doista nisam shvatio da si u meuvremenu
odrasla. Jo uvijek gledam u tebi malu djevojicu. Ali ti si postala
prava, uzbuujua ena. Moe zbuniti mukarca. Ubogi Vincenlc bio
je izvan sebe. Moda sad sjedi bolestan od ljubavi u svojoj banci.
Poslijepodne je brzo prolazilo. Dok je slikala, Laura je zaboravljala na
sve ostalo i bila je sretna.Uto se pojavio Richard i donio Lauri sliku
koju je upravo dovrio.

- Doista ste nadareni - ree Laura, promatrajui Riehardovo

platno.

Ali Richard odmahne glavom.

- Ne razumijem se ba u to. Nedostaje mi va osjeaj za boje.

Laura, vaa slika ivi i die. Moja ne!

- Moda bi bilo bolje, ako biste slikali neto ivo, a ne predmete -

primijeti Evita odnosei posluavnik na kojem im je donijela kavu.

Riehardovo lice zasja.

- Evita ima pravo. Naslikat u je.

Evita je ula te rijei.

- Ne, ne, gospodine! Nitko me nee naslikati! - Odjuri s terase kao

da je progoni roj pela. Richard padne na stolicu glasno se smijui.
- Ali to doista nije loa zamisao - ponovi pa poe piti kavu. - Kako
napreduje portret markize?

- Uskoro u ga dovriti. - Laura nije eljela govoriti o tome pa

osjeti olakanje kad se na terasi pojavio njezin otac.

- Kavu, oe?

- Ne, hvala, popit u radije konjak. - Dick se nasmije. - to je toliko

uzbudilo dobru Evitu? Projurila je pokraj mene poput rakete. Nisam je
jo nikada vidio takvu. Poslua objanjenje, a zatim pogleda
Richardovu sliku.
- Evita je doista rekla neto pametno. Treba slikati ivot.
panjolske su ene oaravajue sa svojim licima Madone i arenim
haljinama. Ba danas prireuju nastup folklornih plesaa u Las
Palmasu. Hoemo li poi onamo?
- Sjajno, oe! Hoe li nas ti voziti? - Laura pogled svog oca.
Pomisli da se i odve odvaja od svijeta. Trebao se ponekad i
zabavljati. Za Lauru bijae uvijek ponovno uitak odvesti se
automobilom u Las Palmas. Cesta je vodila kroz gajeve pinija, tunele,
mala slikovita mjestanca, plantae banana i iroka ravna
prostranstva. Dick jc bio dobar voza koji nije jurio niti neoprezno
ulazio u zavoje. I on se radovao okoliu pa je stoga vozio prilino
polagano. Doimao se oputenim, uigledno se radovao izlasku sa
svojim gostima. Njegova je kua bila otvorena za sve prijatelje i
poznanike, ali on bi se najee ubrzo povlaio u svoju sobu. Nije
nagovarao goste da dulje ostanu. S Richardom i Fay bijae to drukije.
Oni umalo to nisu postali sastavni dio kue.
Juan nije vie tako esto dolazio na partiju aha. I to otkako je ovo
dvoje boravilo u kuci. A kad se jednom oeni to e prestati potpuno.
Vjerojatno e ocu vrlo nedostajati, pomisli Laura. A i njoj, jer ju je on
nauio onim sitnicama u ahu za koje njezin otac nije imao vremena.
Laura je voljela te ahovske veeri. Promatrajui ahovsku plou, oni
su uz to pazili na reakciju onog drugoga, iako nisu nita govorili.
Smijeak na usnama, lagano slijeganje ramena, mala kretnja rukom.
To je govorilo toliko toga. Na taj su nain vodili duge razgovore, a da
pri tome nisu izustili ni jednu jedinu rije. To je zasad prestalo, a
vjerojatno e potpuno prestati im Juan objavi svoje zaruke s Fay. Na
alost, stigavi u Las Pal-mas, ustanovili su da su sve ulaznice za
priredbu rasprodane. Richard predloi da krenu nekamo drugamo, a
Dick je jo razmiljao. Iznenada se nasmije pa pokaza par koji je
upravo izlazio iz automobila.
- Imamo sreu, evo Juana i Fay.
- Ali, oe, ne moemo...
Juanova pojava zbunila je Lauru. Ali Juan ih je ve zapazio pa im
domahne. Poee prilaziti jedni drugima.
- Kakvo iznenaenje! Juan se doista radovao. - Nisam znao da
ete i vi doi.
- Na alost, neemo! Nema vie ulaznica, a i svi su stolovi zauzeti.
- Rezervirao sam stol i zahtijevam da nam se pridruite.
Dick je oklijevao trenutak.
- Neemo li smetati? - Odmahne rukom kao da se ispriava.
- Ali, Juane, ako vam doista ne smetamo...
- Niste li vi moji prijatelji? Bit e mi veliko zadovoljstvo provesti vee u
vaem drutvu.
Uhvativi Fay i Lauru pod ruke povede obje u hotel. Dick i Richard
krenue za njima.Laura je znala daje Juan stalan gost tog hotela kojeg
je koristio u osobne i poslovne svrhe. Tamo je za njega uvijek bio
rezerviran stol. Juan primakne stolac glumici, a Richard uini to isto za
Lauru. Konobari su pourili po dodatne stolice.Posluili su izvanrednu
veeru, a i vino bijae dobro. To je pomoglo Lauri da se raspoloi.
Priali su o Dickovom komadu, raspravljali o ahu. Juan je priao da
e se uskoro odrati ahovski turnir u Las Palmasu i da e se tu okupiti
slavni ahisti svijeta. Zatim je zapoela predstava.
Bijae meunarodna. Prvi je nastupio ameriki plesa, zatim indijski
ongler i predivna panjolska plesaica. Izmeu pojedinih nastupa
plesala je panjolska plesna grupa u divnim narodnim nonjama. Kad
je nastupio ongler izjavio je da se njegova pomonica iznenada
razboljela pa bi bio sretan, ako bi je zamijenila neka gospoa iz
publike. Paljivo je promatrao ljude za stolovima, a zatim se maknuo
iz svjetla reflektora i priao Juanovom stolu. Naklonio se pred
Laurom. Ali prije nego je uspio progovoriti, Juan neto apne Fay, a
ova ustane istog trenutka. ongler je razumio pa je poveo Fay do
sredine plesnog podija. Publika je glasno zapljeskala. Laura kao da se
ukoila na stolcu. Kako joj je mogao to uiniti? Uvijek ponovno isto.
Postupao je s njom kao da je nedorasla. Je li moda vjerovao da e se
ponaati glupo i nespretno? Fay je dakako bila kao kod kue pod
svjetlom reflektora. Sve se to brzo odigralo, a Juan je to sredio tako
spretno da je samo malo ljudi zapazilo koga je ongler zapravo
odabrao. Dick strese pepeo cigarete, podignuvi obrve. Richard je
zbunjeno gledao pred sebe, ali je odmah nastavio razgovor s Dickom.
Juan se nagne prema Lauri:
- Fay je naviknuta nastupati pred publikom. Ako neto ne bi bilo u
redu, pokvarilo bi ti to vee... - Prekine se, zapazivi izraz njezina lica.
- Valjda se ne ljuti? Laura se prisili ostati pristojna, jer je veeras bila
njegov gost. Ali glas joj je zvuao hladno, a oi su joj sjale.
- Mora li se neprekidno starati o meni? - zapita tiho, kako ne bi
prekinula razgovor Dicka i Richarda. - Znam posve sigurno da bi sve
bilo u redu. Bila bih barem tako dobra kao Fay. Poetak nastupa
prekine razgovor. Glasno su pljeskali Fay. Zatim je nastupila
panjolska plesaica, odjevena u predivnu haljinu. U dvorani se
upalilo svjetlo, a konobari poee posluivati goste. Ubrzo zatim
zapone ples. Juan je zamolio Fay za ples, a Richard Lauru. Dick ostao
sjediti za stolom. uvao je torbice i puio. Nije volio plesati.
Zamiljeno je promatrao Richarda i Lauru. Lauri se priini kao da je
zabrinut. Zapazila je kako je promatra. U njegovom pogledu proitala
je veliku ljubav i brigu. Svjetlo u dvorani se lagano zatamnilo, tako
daje ugoaj postao jo prisniji. Glazba je svirala romantine melodije.
Kao i svakog jutra Juan ljubazno pozdravi Lauru, pomogne joj ui u
automobil i krene. Jedva da su tijekom vonje izmijenili koju rije. Sve
dok Laura nije zapazila da Juan nije krenuo uobiajenim putem do
vile.
- Nismo li skrenuli s puta? Kamo vozi, Juane?
- Danas se neemo odvesti do bake. Imam posla u Las Palmasu.
- Ne oekuje li nas markiza?
- Javio sam joj da danas neemo doi. udi li se zato sam onda
doao po tebe? Potrebna si mi. elim uti tvoj sud o neemu. Juan
poe voziti bre.
- O emu? - raspitivala se Laura.
- Prvo moram do potanskog broda. A zatim emo nabaviti dar za
neku moju prijateljicu, a za to mi je potrebno tvoje miljenje. Radi se
o posve osobitoj prijateljici. - Nasmijei se. - Hoe li mi pomoi?
Laurine ruke postadoe hladne, a ipak se bezuspjeno pokuala
nasmijeiti.
- Poznam li tu prijateljicu?
- Pozna! Nita joj dalje nije objanjavao. Brod iz Afrike je ve
pristao, kad su stigli u luku. Juan se probio izmeu putnika koji su
upravo silazili i popeo se na palubu.Laura je gledala za njim dok se
nije izgubio. Uskoro e i ona na takvom brodu otploviti u Englesku.Ta
je misao nije radovala. Bijae vie nalik mori, jer e tada nestati iz
Juanova ivota. Ubrzo se vratio. Bacio je postu na stranje sjedalo i
krenuo.
- Nije trajalo dugo, zar ne? -zapita. - Prvo emo popiti neto hladno, a
zatim krenuti u kupovinu. Zaustavio je auto ispred malog restorana u
gradu. Uhvativi Lauru pod ruku poveo ju je do stola. Bio je dobro
raspoloen i priao ivahno. Laura osjeti veliku njenost prema
njemu, kao da se nikada nisu porjekali, kao da Fay uope ne postoji.
Konobar je donio ledenu limunadu, a oni brzo iskapie. Pri tome je
Laura morala neprekidno misliti na to da e taj ljubljeni ovjek uskoro
pripasti drugoj. Napustili su lokal, ostavivi automobil pred njim. Juan
je uhvati pod ruku, te su krenuli pjeice dalje.Uli su u otmjenu
prodavaonicu u kojoj su odmah prepoznali Juana. Zapitao je gdje se
nalazi odjel za glazbu pa ga povedoe na kat. Tu je zastao izmeu
skupih video ureaja i pogledao Lauru. Poslovoa, koji ih je dopratio,
promatrao je zadivljeno mladu djevojku, vitkih nogu. Izgledala je
predivno u haljini boje jorgovana. Ukoliko je Juan zapazio taj pogled
danas mu je uspjelo svladati srdbu.
- Ta je moja prijateljica vrlo mlada pa uiva u rocku, kao i u
klasinoj glazbi - govorio je Juan. - Molim te, pomozi mi odabrati
kazete. A nabavit u i stereo ureaj. Kako novac nije bio vaan, Laura
poe oduevljeno odabirati ureaj i kasete. Birala je sve ono to bi se
svialo i njoj, a imala je vrlo dobar ukus. Juan je dodao neto to je i
sam odabrao pa je brzo naraslo brdo kaseta. Kad je Juan ispunjavao
ek, Laura se diskretno povukla u stranu. Silno se iznenadila zauvi
da je Juan naredio neka sve to otpreme do njezine kue.
- Hvala, mala moja! A sada emo neto pojesti. - Juan joj poloi
ruku oko ramena i oni napustie prodavaonicu.Laura se trudila
smijeiti. Uope nije bila gladna. Osjeala se uasno naputenom.
Slutila je, dakako, da je upravo odabrala dar za Fay, ali pokuavala je
potisnuti misli. Sretna Fay, pomisli. Juan je ljubi, a njegove snane
ruke e je grliti i tititi. Odvezli su se automobilom do hotela u kojem
su sino veerali.Laura se nadala da e Juan pronai kutak gdje e se
moi smjestiti u miru. Na ulazu u blagavaonicu doekao ih je ef sale i
odveo do stola uz veliki prozor s kojeg se pruao pogled na predivan
park.
- Slae li se da tu objedujemo? - Juan joj primakne stolac. - To je moj
najmiliji hotel kad boravim u gradu. elio bih da se ovdje osjea
jednako tako dobro kao i ja. Na alost, Laura ba nije bila najbolje
raspoloena.Vjerojatno misli na nau jueranju svau, ali ona nema
nikakve veze s ovim mjestom. Ne znam hou li se ovdje osjeati
najbolje. Zasigurno to nee postati moj omiljeni hotel ve i stoga to
cijene daleko nadmauju moje novane mogunosti.

Njezine zlovoljne rijei ga naljutie.

- to to znai? Nikada prije nisi tako razgovarala sa mnom. Uvijek
si bila vedra i vesela. Zato iznenada spominje moje financijske
mogunosti? eli li mi predbaciti to sam bogat? Zauti, jer je
konobar donio vino. Zatim Juan narui jelo. Znao je to Laura voli.
Konobar se povue.
- ao mi je! Nisam te eljela izazvati - ispria se Laura. Osjeala se
bijedno.
- Zaboravimo na to! - ree Juan kratko.
Ali razoaranje i preveliko uzbuenje natjerae Lauru da zaboravi sav
oprez. Poe govoriti i vie nije mogla prestati:
- Ne mogu to tako jednostavno zaboraviti. Postupa sa mnom
poput ujaka koji propisuje maloj neakinji kako se treba ponaati.
Moda sam mlada, ali sam ipak ve davno odrasla. Druge djevojke
mojih godina ve imaju djecu. Mui me svojim vjenim...
- Uuti i sjeti se gdje smo! -napadne je bijesno Juan. - to se mene
tie moe biti prastara, ali ovog se trenutka ponaa poput nesnosna
djeteta. Ne znam to je s tobom. Ako mi eli neto predbaciti, govori
nasamu sa mnom. Ali ne u javnosti gdje te svi mogu uti. Govorio je
otro i tiho. Nagnuo se prema Lauri koja se trudila potisnuti suze.
- Neu progovoriti vie nijednu jedinu rije - izjavi ogoreno.
- Je li taj Richard uope vrijedan da se toliko uzbuuje zbog
njega? Poi prvo u London pa se tek zatim odlui za nekog mukarca.
Laura stisne au. Juan ju je jo uvijek bijesno promatrao, a ona nije
mogla podnijeti taj pogled.
- Hvala na savjetu! - progovori tihim glasom. - ao mi je, nisam
imala pravo tako razgovarati s tobom. Nije bilo lijepo to sam to
rekla.
- Ne, doista nije bilo. Hoemo li sve zaboraviti? Konobar uto
donese jelo.
Na sreu je restoran bio pun pa je Laura mogla promatrati goste ili
gledati kroz prozor, tako da nije trebala neprekidno zuriti u Juana.
Tek kad ju je dovezao pred vilu, Juan je ponovno progovorio. Tijekom
vonje nisu izmijenili ni jednu jedinu rije.
- Bio bih ti zahvalan ako sutra odjene haljinu koja e se sviati baki.
Tvoj je izrez dodue aroban, ali zna to stare gospoe misle o tome.
Zapazi zadovoljno da je Laura pocrvenjela pa skoi iz automobila kako
bi joj pomogao izai. Ima pravo, pomisli Laura. I odve je voljela
njegovu baku, a da bije zaprepastila tako velikim izrezom. Juan je bio
tako pristojan da to cijelog dana nije spomenuo. Laura se vidljivo
zbunila.
- ao mi je! Sutra u se zasigurno svidjeti baki. To ti mogu
obeati. Juan kinine, a njegov je glas zvuao veselo:
- Vjerojatno si samo na trenutak zaboravila da si mlada djevojka
od koje baka oekuje da e se odjenuti tako kako to odgovara
njezinim nazorima. Laura je htjela neto odgovoriti, ali Juan brzo
nastavi: - Znam da je to staromodno i smijeno, ali stare ljude nije
mogue promijeniti. Zbogom, do sutra!
Jesu li to doista bile njegove usne koje su joj dodirnule elo? Jedno je
ipak znala zasigurno: daje na njezinom mjestu bila druga ena, on je
ne bi poljubio u elo. Morat e pokuati suspregnuti svoje osjeaje.
Znala je da ga ne zanima kao ena. Juan je upravo napustio vilu kad se
pred nju dovezao mali kombi. Iz njega je izaao mladi i priao Lauri. -
Gospoica Laura Whitncy? Laura zbunjeno kimne. Potpie dostavnicu
koju joj je mladi pruio. Ovaj odmah zatim ode. Zapazila je pisamce
privreno za paket. Na njemu bijae napisao njezino ime. Kad je
otvorila pismo ugledala je u zaglavlju Juanov grb. Poe itati: Kako ne
eli primiti honorar za bakin portret, molim te, prihvati
ovaj mali dar kao znak mog prijateljstva i zahvalnosti. Juan. Laura
bijae silno iznenaena. Dakle taj skupocjeni stereo ureaj bijae
namijenjen njoj. Bio je za nju! A ne za Fay! Nazvao je to malim darom.
Pomisli kako je sve to moralo biti vrlo skupo. Nazvao ju je
prijateljicom... A ona? Napala ga je, jer je u njoj jo uvijek vidio dijete.
Zastala je posramljena, pokuavajui se smiriti. Kako je mogla
podcijeniti Juanovu pamet? Dakako da je u meuvremenu ustanovio
da vie nije dijete. Ali kao prijatelj njezina oca promatrao ju je drugim
oima. Dijete u oima roditelja ostaje uvijek dijete. Nikada nije mogao
postupati s njom kao s drugim prijateljicama pokraj kojih se u prvom
redu osjeao kao mukarac. Morala je gledati u njemu dobra
prijatelja, a nipoto mukarca koga je ljubila i koji ju je uzbuivao.
Iznenada je taj dar vie nije radovao. Na terasi su se skupili ve svi
stanovnici kue kad se Laura pojavila.
- Evita mi je ispriala da si dobila stereo ureaj i cijelu hrpu kaseta
- doeka je veselo otac. -To je moralo biti vrlo skupo. Laura sjedne za
stol.
- Predstavlja neku vrst honorara za markizin portret. Odbila sam
primili novac.
Natoi limunadu u au.
- Taj ovjek pliva u novcu -primijeti Richard. - Tih nekoliko
novanica ne znae nita za njega.
- Nisam mogla uzeti novac od Juana. Napokon prijatelji smo od
kako se sjeam.
- Neto je poput starijeg brata, zar ne? - promrmlja Fay. Pogleda
Lauru kroz polusputene vjee. -Dick, tvoja kerka brzo shvaa.
Spoznala je da su, uz novac, dragocjeni darovi najbolji prijatelji ena.
Jo prije nego je Dick uspio odgovoriti, umijea se Richard u razgovor.
- Fay, to zvui pomalo zlobno. Ali zasigurno nisi tako mislila. to
se mene tie, mislim da je Juan uinio dobar posao. Svaka Laurina
slika bit e jednog dana mnogo vrijednija od onoga to joj je danas
poklonio.
- Uasno pretjerujete! - primijeti Laura.
- Ne bismo li mogli iskuati ureaj? Doi s nama, Fay! -Richard se
nasmije. - Glazba smiruje ivce.
- Moji su ivci posve u redu -primijeti Fay. - Ali ipak u doi.
Zajedno su pregledali kasete i sastavili mali koncert. Zatim se udobno
smjestie, sluajui glazbu.Idueg jutra je Laura razmiljala o tome to
bi odjenula kako bi se svidjela markizi. Napokon je odabrala bijelu
haljinu s crvenim tokama i irokom suknjom u panjolskom stilu.
Preko noi je zahladilo. Za kasnije bijae najavljena oluja. Laura krene
u kuhinju elei popiti kavu.
- Zgodna si! - pohvali je Evita. - Ponekad mi se ini da si vie
panjolka od Engleskinje. - To je zbog haljine. Danas u dovriti
markizin portret. Moda posljednji put odlazim u njezinu vilu. Nije
bila gladna, ali se prisilila neto pojesti. Uto se ve dovezao automobil
a Laura dohvati torbicu i istri. Brzo ude u kola.
- Tvoja je haljina draesna -pohvali je Juan.
- Hvala! Nije tako uasna kao ona jueranja?
- Nisam rekao daje uasna.
- Znam, ali doista nije odgovarala za posjet staroj dami. Imao si
pravo. - Pa nismo bili kod bake.

- Ne, ali to nisam mogla znati unaprijed. A ti si bio tako ljubazan i

kupio mi stereo ureaj... Osjeam se bijedno. To je...
Juan je pogleda sa strane.
- Svia Ii ti se dar?
- Dakako! To je najdivniji dar kojeg sam ikada dobila.
- To je uzajamno. I bakin je portret divan. Raduje nju i mene.
Znai, izravnali smo raune. A sada vie ni rijei o tome. Slae li se?
Laura pomisli je li mu glupa djevojica napokon dosadila? U svakom
sluaju imao je vanijeg posla nego se stalno baviti s njom. Zau se
glasna grmljavina. U razgovoru nisu zapazili pribliavanje oluje. Kia
poe lijevati poput vodopada.
- Ne plai se? - zapita Juan. -To e proi jednako tako brzo kako
je i dolo. Laura odmahne glavom. Kako se mogla plaiti kad je on bio
uz nju? Uto munja udari tono ispred njih. Zau se gromoglasna
grmljavina. inilo se kao da e se automobil raspasti. Juan je vrsto
zagrli. Laura je drhtala cijelim tijelom. Lice joj je lealo na njegovom
ramenu, a on joj je aptao umirujue rijei. Malo pomalo drhtanje
prestane. Laura se smiri. Jednako kao i vrijeme. Munje su postajale
sve rjee, a grmljavina je dopirala iz vee udaljenosti.
- Postaje svjetlije - govorio je Juan. - Osjea li se bolje? - Pree
lagano usnama preko njezine kose. Laura ga pogleda i kimne. Minute
u njegovom zagrljaju bijahu nalik snu iz kojeg se nije eljela probuditi.
Polagano se odmakne od njega i pogleda kroz prozor.
- Pomislila sam da nas je pogodio grom - ree.
- Hvala Bogu. nije! Ali to se moglo lako dogoditi. Hoe li jo neko
vrijeme ostati sjediti u miru ili bismo krenuli dalje? Kia je popustila, a
sunce e ubrzo zasjali.
- Mislim da bismo trebali krenuti. Moda je markiza zabrinuta za
nas.
Uto je Juan izvukao iz pretinca za rukavice bocu konjaka.
- Ovo e ti koristiti. Ispij gutljaj!
- Hvala! Laura je prinese usnama. - Osjeam se bolje. Ipak bih
rado izala i udahnula svjei zrak.
- Odmah emo stii do vile. Juan poe voziti bre. Kia je
prestala padati.
- Trebat u se naviknuti na kiu, jer ona esto pada u Londonu -
ree Laura.
Juan iznenada primijeti: - Zbog tvog panjolsko-engleskog odgoja, u
kojem je prevladao panjolski, moram priznati da mi nije drago to
odlazi u London. Dick bi te trebao pratiti.
- Rekla bih da to i hoe. A ako ne, doi e svakako na premijeru
svoje drame. Bit u s Richardom i s Fay. Ona mi je ak ponudila da
stanujem kod nje.
- to misli, kako e dugo Fay ostati u tom stanu?
- Nemam pojma. Ali nadam se da u moi stanovati kod nje tako
dugo dok se predstava bude izvodila. Otac vjerojatno nee ostati tako
dugo. Voli ovaj otok i ovdje radi najbolje.
- A ti, Laura? - zapita tiho Juan. - Voli li i ti toliko ovaj otok da ga
ne bi eljela napustiti zauvijek?
- Ne znam. Dakako da ga vrlo volim. - Pokua se naaliti. - Uz to je
Evita jutros ustanovila da sam mnogo vie panjolka nego
Engleskinja. Vjerojatno zbog ove haljine. Laura se zapita zato se
Juan zanima za to. Moda samo stoga da bi razgovarao o neemu.
Evita je osobita ena - primijeti Juan. Vrlo te voli i bit e nesretna
kad napusti otok. Nedostajat e i drugima.
Samo tebi ne, pomisli Laura.
- Znam, ali Evita e svu svoju ljubav posvetiti ocu. Ali ak ako i
odluim ostati zauvijek u Londonu, moi u dolaziti ovamo u posjet.
Zasigurno u esto boraviti kod oca. Kad se Juan okrenuo i pogledao
je, ona nastavi:
- Uz to su ovdje svi moji prijatelji. Pretpostavljam da e se
preseliti u bakinu vilu, nakon to se vjena.
- Lako mogue.
- Nedostajat e ocu - ree ona. Dugo je trebalo dok je Juan
progovorio.
- Hou li nedostajati i tebi?
- Meni? Dakako da e mi mnogo nedostajati. Sunce je iznenada
probilo oblake. Svijet je izgledao kao okupan. Umalo to nisu stigli do
cilja, a Juan joj jo uvijek nije rekao da e mu nedostajati. Je li njegova
panja doista bila samo prijateljska? Dvorite pred vilom bilo je
poplavljeno. Juan obie automobil, otvori vrata i poloi ruku ispred
njezinih koljena. Podigao ju je iz automobila i odnio u kuu. Oboje su
se morali nasmijati. Kako bi rado Laura poloila obraz na Juanovo lice!
- Ne moe mokrih nogu poi do bake. Odmah bi me upozorila da
to djed nikada ne bi dopustio.
- Hvala! - ree Laura, kad ju je osovio na noge.
Markiza ih je doekala u salonu. Juan je pozdravi i nestane istog
trenutka. Stara gospoa je priznala Lauri koliko ali to je slika
dovrena. Nee je vie viati tako esto. Laura je morala obeati da
e dolaziti u posjet s vremena na vrijeme. Laura je ispriala markizi da
e na neko vrijeme otputovati u London, ali da e je posjetiti im se
vrati. Danas nije imala vremena za plivanje. Morala je dovriti portret.
Svi su mu se divili, a zatim je Juan odnio njezin slikarski pribor do
automobila.
Markiza joj zahvali jo jednom i pokloni Lauri lijepi starinski bro.
Ispria joj da ga je dobila za svoj dvadeset i prvi roendan od
roditelja. Kad je Laura htjela spomenuti da je ve dobila skupocjeni
dar, markiza joj privrsti bro na haljinu.
- Radovat u se bude li ga nosila - govorila je. - Sjeti se uvijek
toga da ljubav znai davanje i opratanje. U tom e sluaju biti
sretna. Juan se ponovno vratio do salona i sad je promatrao prizor
rastanka.
- Neto smo zaboravili - ree i prie Lauri. - Sjea li se naeg
dogovora. Nisam ti jo platio za sliku. Dohvati njezinu ruku i poloi
neto u nju. - Jedna pezeta. Cijena koju smo dogovorili. Laura je
potpuno zaboravila na taj dogovor. Zbunila se, jer je zadrao njezinu
ruku u svojoj. Pocrvenjela je...
- Hvala! Sada je posao doista okonan - pokua se naaliti. Ali
ruka joj je drhtala kad ju je izvukla iz Juanove. Bijae to prilika za
proslavu. Dick je dovrio svoj kazalini komad kojim su Fay i Richard
bili vrlo zadovoljni. I tako su te veeri pripremali proslavu u vili.
Trebalo je to biti oprotajna zabava za goste iz Engleske. Pozvali su
Juana i neke prijatelje. Fay se osobito lijepo dotjerala. Ali Juan je
otkazao u posljednji trenutak. Imao je vaan poslovni razgovor. Laura
je uspjeno odigrala ulogu domaice, iako je neprekidno oslukivala
nee li ipak uti dolazak Juanova automobila. Svi su se sjajno
zabavljali, a kad je otiao i posljednji gost, Laura se povukla u svoju
sobu. Razodjenula se, navukla kunu haljinu i sjela pred zrcalo.
Iznenada zau zvuk motora Juanova automobila. Pritri prozoru pa
proviri kroz otvor u zastoru. Da, Juan je ulazio u kuu. Laura ponovno
sjedne i pogleda se u zrcalo. Bi li se jo jednom odjenula i sila? to bi
Fay rekla na to?
Ne, nije to mogla uiniti. Pomirila se s time da se veeras vie nee
sresti s Juanorn. Koliko je vremena prolo? Nije to znala. Iznenada
zau kucanje na vratima i trgne se. Uao je njezin otac.
- Dobro da jo nisi legla. elio bih razgovarati s tobom. Nadam se da
ne smetam. Oboje prioe prozoru i sjedoe na stolac.
- Juan je doao. Htio se oprostiti jer e morati na neko vrijeme
otii. Otputovat e ve sutra rano ujutro. elio se oprostiti od Fay i
Richarda, jer ih vie nee vidjeti.
- Je li spomenuo hoe li moda doi u London na premijeru? -
zapita Laura oklijevajui. - Nee li htjeti vidjeli Fay?
Dick slegne ramenima.
- Mislim da e to oni sada dogovoriti. Richard i ja ostavili smo ih
nasamu. Ali nisam doao zbog toga.
- Nego?
- Sjetio sam se da e u Londonu biti mnogo sama, jer e Fay i
Richard boraviti na pokusima. Nije mi draga pomisao da sama obilazi
London. Dick ustane i poe hodati po sobi.
- Odluio sam otputovati s tobom. to misli o tome da se
smjestimo u hotel i zajedno razgledamo grad? Ne moram
svakodnevno odlaziti u kazalite. Laura je trenutak bez rijei zurila u
oca. Zatim poskoi i zagrli ga.
- Oe! - zavikne. - To bi bilo predivno. Provest emo se sjajno u
Londonu.
- Uguit e me! - pobuni se Dick, a zatim se veselo nasmije. -
Dobro, mala moja, sve je dogovoreno. Nisu mogli otputovati svi
zajedno, jer je Dick morao obaviti jo neke poslove na otoku. Tako su
Richard i Fay krenuli sami, a etrnaest dana poslije otili su Dick i
Laura.
U meuvremenu nisu vidjeli Juana. Laura je shvatila da se mora
odvojiti od njega, kao to se morala odvojiti i od otoka. Moda e u
Londonu studirati slikarstvo i sluati nekoliko semestara povijesti
umjetnosti. Radovala se tome. Kad su u Londonu stigli u hotel, Lauru
je doekao predivan buket od dvanaest crvenih rua. Poslao ih je
Juan.
- Kako zna da emo stanovati ovdje? - zapita zbunjeno oca. -Jesi li
mu ti to rekao?
- Da, dao sam mu adresu hotela i datum naeg dolaska.
Pretpostavljam daje i Fay dobila takav buket. Zna da on pazi na to.
Neto od Lauri ne radosti nestade pri pomisli da je i Fay dobila
cvijee.
- Ima prvo, on pazi na to. London bijae tako divan i uzbudljiv
kako je to i zamiljala. Ali i Laura je privlaila poglede na sebe zbog
svog lijepog, suncem opaljenog lica i skladnog tijela. Mnogi zadivljeni
pogledi slijedili su je. Ljudi su je eljeli upoznati. Otok bijae daleko za
njom, kao da je davno nekad prije boravila ondje. Boljelo ju je samo
sjeanje na Juana. Fay i Richard bijahu vrlo zaposleni pokusima.
Ponekad bi se njih etvoro sastalo. Odlazili bi u kazalite ili u neki
restoran. Ali Laura je najvei dio vremena provodila s ocem. Dick
bijae neumoran. Proganjala su ga sjedanja. elio je pokazati Lauri
mjesta na koja je odlazio s njezinom majkom. Ali kako se pribliavao
dan premijere, Dick je bio sve vie vezan za kazalite. Njegov
menader, s kojim je radio ve godinama, tvrdio je daje to najbolji
komad koga je Dick dosad napisao. udio se to Dick nije ve i prije
dolazio na premijere svojih komada. Pripisivao je to otoku koji je
vjerojatno bio neto osobito.
Ba je tako, pomislila je Laura.
 esto bi razmiljala o Juanu. Nije se potrudio ponovno sresti s
Fay, ali glumica nije bila tuna zbog toga. To je moglo imati mnoga
objanjenja. Moda su njih dvoje dogovorili obznaniti svoje zaruke
istom nakon premijere. Kad je svanuo taj dan, Laura bijae jednako
tako uzbuena kao i njezin otac. Oboje su znali da se posljednjih
godina ukus publike izmijenio. injenica da se predzadnji Dickov
komad jo uvijek davao u Londonu, nije bila jamstvo da e i novi
postii uspjeh. Laura je dobro spavala i probudila se osvjeena.
Pozvonila je konobaru i naruila doruak. Ubrzo ga je donio zajedno s
pismom za Lauru. Pisala joj je Evita savjetujui joj da se toplo odijeva
jer je u Londonu vlano. Spomenula je i Juana. Vratio se kui i prialo
se da e se vjenali. Ranije su ga esto viali u drutvu plavokose
Engleskinje, a sada se navodno spremao otputovati u London na
premijeru. Laura se sledi. Je li Evita zapazila da ona ljubi Juana?
Njezine su oi sve vidjele. Telefon zazvoni, a Laura se javi.
- Dobro jutro! - zau Richardov glas. - Sjeate li se jo mene ?
Nisam imao sreu boraviti ovih dana nasamu s vama. Uvijek je netko
od kolega bio prisutan. Danas dodue nemam mnogo vremena zbog
premijere, ali rado bih s vama proetao gradom i negdje objedovao.
to mislite o tome? Laurin je glas zvuao dobro raspoloeno, kad mu
je odgovorila:
- Pristajem vrlo rado. Otac e ionako cijelo jutro provesti u
kazalitu, jer treba dogovoriti jo neto oko kulisa. Kad bismo se
sastali?
- Oko deset sati, ako vam to odgovara. Mogli bismo objedovati
negdje uz Temzu. - Dobro! ekat u. - Laura pomisli da je ponijela
sa sobom onu haljinu boje jorgovana, a kako je bilo lijepo vrijeme,
odlui se odjenuti je.
 - Izgledate oaravajue - oduevio se Richard kad su se sreli u
predvorju hotela. Uhvati je pod ruku pa zajedno krenue na ulicu.
Njihovo prijateljstvo bijae potpuno drukije od onoga s Juanoni. Iako
je Richardovo prisustvo nije moglo uzbuditi, ipak joj bijae ugodno u
njegovoj blizini. Uz Temzu je bilo divno. Vozili su se brodom po rijeci
i sunali na palubi.
- Djevojka ste kakvu mukarci ele za cijeli ivot - govorio je
Richard. - Laura, ljubim vas!
Laura se prestraeno okrene prema njemu. Pogled joj je odavao tugu.
- Hvala, Richarde! - govorila je, kao da joj prua kolai. - I ja
volim vas, ali ne onoliko koliko vi to elite.
- Moda e to biti mogue jednog dana? - zapita Richard pun
nade. Trenutak strasti je utrnuo i on postade ponovno suzdran.
Promatrao je upitnim pogledom.
- Tko je sretnik? - zapita iznenada. Laura nije eljela da je ispituje
dalje.
- Zaljubljena sam u predodbu, poput mukarca o kojima ste
upravo govorili. Zapravo i nije lagala, pomisli. Jer je i Juan o kojemu je
sanjala bio samo predodba. Ipak nije mogla odvratiti misli od njega.
Richard je zamoli da jednom, nakon premijere, posjete njegove
roditelje. Vjerovao je da bi joj se farma sviala. Na rastanku pred
hotelom, Laura ga poljubi na obraz i Richard se udalji. Iznenada
zastane i dovikne joj:
- Posve sam vam zaboravio rei da sam jutros sreo Fay u hotelu. Rekla
je da je Juan stigao u London. Vjerojatno e doi na premijeru.
Laura bijae sretna da je Richard krenuo u suprotnom smjeru, inae
bi zapazio to se dogaa s njom. Iznenada je problijedila, a suze joj
navalie na oi.
 Juan je bio u Londonu, a nije joj se javio. Radije se sreo s Fay. Nju,
koju je poznavao cijelog ivota, maknuo je u stranu zbog ene koju je
upoznao tek prije nekoliko tjedana. Zar je bio tako zaljubljen u nju da
mu nita drugo nije bilo vano? Ostatak dana, dok se nije trebala
poeti ureivati za pemijeru, Laura bijae kao opinjena. Dick joj je za
to vee kupio predivnu veernju haljinu, ali ona se sada vie nije
toliko radovala. Nakon to se paljivo poeljala, navukla je haljinu od
svilenog ifona. Imala je srcolik izrez oko vrata i iroke, plisirane
rukave. Pojas bijae od sedefa i slagao se sa sedefnom ogrlicom i
narukvicom. Otac pokuca i ue. Zastane na trenutak i pogleda je.
Morao se nakaljati prije nego je progovorio:
- Tako si nalik majci da mi je zastao dah. Jednako si tako
oaravajua kao i ona.
- Ne pretjeruj, oe!
- Vrlo si lijepa! - Ponosno se nasmijei. - Moram pripaziti to
govorim, jer e si inae poeti utvarati. Zasigurno e veeras u
kazalitu uti mnoge komplimente. Laura ga uhvati pod ruku.
- Oe, i ti izgleda sjajno. Ovo ti novo odijelo pristaje izvrsno.
Vrlo sam uzbuena, a zasigurno si i ti. Imam veu tremu od glumaca.
Otac se nasmije.
- Da, premijera je neto uzbuujue. Nadam se da to Fay i Richarda
ne mui odve. Laura ponovno osjeti laganu bol pri spominjanju
glumiina imena. U taksiju je napokon skupila dovoljno hrabrosti
pitali oca za Juana.
- Zna li daje Juan u Londonu?

- Da, doi e u kazalite! -odgovori Dick, a Laura zauti.

 Ve tijekom prvog ina vidjelo se da e komad postii uspjeh.
Bijae pun ala i dogaanja, izvrsno reiran. Publika je pljeskala. Sve je
zapoelo kao komedija postajui polagano slikom naeg doba, puna
seksa, nasilja i ala. Fay i Richard bijahu sjajni, a tu su bili i drugi
glumci. Publika bijae oduevljena. Laura je to dobro vidjela iz svoje
loe. Ponekad bi prelazila pogledom preko redova u parketu, ali
nigdje nije otkrila Juana. Tijekom kratke stanke izmeu prvog i
drugoga ina, ona i otac priali su o komadu.
- ini se daje sve dobro krenulo - primijeti Dick. - Nisam jo vidio
Juana. A ti? - Laura odmahne glavom, a otac nastavi: - Obino ne
zakanjava. elio nam se pridruiti u loi, a kasnije poi s nama na
proslavu. Laura je utjela. I ona se udila. Zato joj otac nije ve ranije
rekao da e Juan provesti vee s njima? Srce joj je uzbueno kucalo
pri pomisli da e se sresti s njim. Svjetla u gledalitu se ugasie, a
zastor otvori. Netko je uao u lou. Lauru obuzme slabost pri pomisli
da bi to mogao biti Juan. Bijae dobro da se predstava nastavila tako
da ih on nije mogao pozdraviti. Kad su se svjetla ponovno upalila,
Laura se uspjela smiriti. Polagano se okrene i ugleda Juana.
Nasmijeio joj se na svoj poznati nain, ali zatim se izraz njegova lica
iznenada izmijenio. Promatrao ju je nekako drukije nego inae. U
njegovim oima ugleda divljenje. Dohvati Laurinu ruku i poljubi je, i to
drukije nego inae, due i toplije.
- Juan je malko zakasnio pa je ostao stajati u dvorani sa svojim
prijateljem - objasni otac. - Ne moram rei da mi se vrlo svialo -
primijeti Juan. - A svialo se i Miguelu iz panjolskog veleposlanstva.
On je taj moj prijatelj. Zapeli smo u prometu pa sam stoga zakasnio.
Oprostite mi zbog toga. A kako ste vas dvoie?
 Laura odvrati dobro odmjereno.
- Otac i ja uivamo u Londonu.
- Laura uglavnom misli pri tome na sebe - umijea se Dick. -Jedino
u emu ovdje uivam je moj krevet. A njega vidim prerijetko.
- Nasmije se Juanu.
- udno, u Las Palmasu razmiljao sam uvijek o Londonu kao o mojoj
domovini, a sada mogu jedva isekati povratak na otok.
Juan se zadovoljno nasmije. - Tako i treba. Bilo bi mi uasno, ako
bih izgubio svoje najbolje prijatelje. Dakle, uspjeh tvog komada te
nee zadrati u Londonu? Hoe li se uskoro vratiti?
- im prije bude mogue.
- A Laura? Hoe li doi i ona? - Pri tome pogleda pomalo
porugljivo mladu djevojku. Laura se plaila da bi netko mogao zapaziti
to osjea za Juana. Pokua izgledati to mirnije. Umjesto nje
odgovori njezin otac.
- Ne vjerujem! Laura se nee htjeti tako brzo rastati od Engleske.
Nije li tako, mala moja?
- Ima pravo, oe! - I sama se iznenadila kako je hladno zvuao
njezin glas. - Mislila sam na to da iznajmim mali stan i ponovno
ponem slikati. Juanov pogled preleti preko njezine, jo uvijek
suncem opaljene, koe.
- Dick, vjerujem da bi naa Laura zapravo bila divan model za
nekog slikara. Izgleda draesno. Trebalo bi je slikati umjesto da ona
slika.
- Pokuaj! - nasmije se Laura. Juan stisne oi.

- ini se da ti London koristi. Nikada jo nisi bila tako lijepa i

enstvena. Ali upozoravam te, London nije Las Palmas.
Dobro je to ima zatitnika u Richardu.
- Mogu vrlo dobro paziti sama na sebe - naljuti se Laura stoga to
je ponovno poeo razgovarati s njom kao s nedoraslim djetetom.
Otac je paljivo pogleda.
- Mala moja, Juan te vidi vie kao panjolku nego kao Engleskinju.
Stoga eli da ima pratnju. Dragi Juane, i u panjolskoj su se prilike
izmijenile. U velikim gradovima mladi ljudi jednako su tako slobodni
kao i u zapadnom svijetu.
- Svaki je velegrad dungla zla - odvrati Juan. - A tvoja kerka je ovdje
naivna strankinja iz provincije. Rekao bih da joj je zatitnik potreban u
svakom sluaju. -Zatim iznenada poe priati s Dickom o drugim
stvarima. Nekoliko trenutaka kasnije digao se zastor za posljednji in.
Veina gledatelja ostala je za vrijeme stanke na svojim mjestima.
Uspjeh Dicka Whitneyja sastojao se u tome daje znao prikazati
ljudsku prirodu takvu kakva je bila zaokupivi potpuno pozornost
publike. Laura je na trenutak zaboravila svoje osjeaje posvetivi se
dogaajima na pozornici. Kraj bijae uzbudljiv i istodobno
zadovoljavajui pa nije imala vremena razmiljati o svojim
problemima. Kad je zastor pao, zau se gromoglasan pljesak. Glumci
su se naklonili, sjajui od sree to su postigli uspjeh. Poee pozivati
autora. Iznenada se reflektor uperi na njihovu lou, a Dick ustane i
nakloni se. Laura se htjela povui iz svjetla i pri tome je posrnula i
udarila u Juana.

Trenutak je osjetila njegovo snano tijelo, a zatim se povukla. Otac je

progovorio nekoliko rijei zahvale, a ona je morala ponovno
zapljeskati glumcima.
Umalo to nije zaplakala. Bila je sretna zbog oeva uspjeha, a oajna
zbog Juana. Mnogo bi toga dala za to da moe pobjei. Nije mogla
dulje ostati u Juanovoj blizini. On je samo ekao na trenutak kad e
nakon premijere. vjerojatno, objaviti svoje zaruke s Fay. Laura je
znala da e se kasnije odrati proslava kojoj e prisustvovati svi
sudionici predstave. Ali ona nee. Nestat e njezine hrabrosti bude li
ugledala Juana i Fay zajedno. Zar je trebala prisustvovati proglaenju
njihovih zaruka? Jednom poslije, pomirit e se s time. ivjet e u
Londonu i polaziti Umjetniku akademiju. Uredit e mali atelijer, a
zatim e moda uspjeli zaboraviti Juana. Ali sada to jo nije bilo
mogue...
Uto je publika poela pomalo naputati gledalite. Otac se okrenuo
prema njoj i Juanu.
Smijeio se. Iz njegova je lica nestalo napetosti. Laura ga zagrli i
poljubi. Daje njezina majka barem mogla doivjeti taj uspjeh.
- Oe, tako sam ponosna na tebe! Bilo je predivno.
Dick poloi ruke na Laurina ramena i lagano je odgurne od sebe pa joj
pogleda u lice.
- Zato te suze! - zapita. -Slavit emo, a ne plakati. - Prui joj svoj
rupi.
- Hvala... - Laura obrie suze pa mu ga vrati.
- Je li opet sve u redu? Vrlo si blijeda. Sjedni na trenutak.
Laura odmahne glavom.
- Ne brini, sve je u redu. Samo me malko boli glava. Dick podigne
obrve.
- Nisam jo nikada uo da ima glavobolju. Ni ja nisam u najboljoj
formi. Nismo naspavani. - Pogleda Juana. - Nismo naviknuti na tako
malo spavanja.
- Jo ti jednom estitam na tvom sjajnom uspjehu - ree Juan.
- Uivao sam od poetka do kraja.
- Hvala, hvala! - kimne veselo Dick. - Nije li Fay prvorazredna
glumica? Uloga je kao stvorena za nju. Juane, vjerujem da si joj ti
poslao onu predivnu ogromnu koaru cvijea? Laura upozori samu
sebe da mora ostati mirna. Pogleda oca pa ree:
- Oe, nee se ljutiti ako ne poem na primanje? Glava me
doista vrlo boli pa bi predstavljalo olakanje za mene, ako bih mogla
lei...
Dick pogladi Laurinu ruku.
- Ne ljutim se. Doista ne izgleda dobro. Bih li obavijestio lijenika
u hotelu da ti prepie neke tablete? Moda bi bolje spavala.
- Ne, hvala, oe! To nije potrebito.
- Odvest u te u hotel izjavi Juan.
Laurino srce poskoi naglo.
- Ne, molim te, nemoj! Mora poi na oevo primanje. Uzet u
taksi. - Okrene se prema ocu kao da trai pomo od njega. - Oe,
povedi Juana sa sobom i dobro se zabavljajte. Sutra ujutro e sve
opet biti u redu. Brzo se okrene i izae iz loe. Pred kazalitem stajalo
je mnogo ljudi koji su ekali na taksi. Laura je gledala kako jedan taksi
za drugim odlazi. Iznenada osjeti da je Juan stao iza nje. Otvorio je
vrata taksija koji se zaustavio pred njima, dao vozau adresu hotela i
sjeo pokraj nje.
- Doista nisi trebao doi sa mnom - apne Laura pa se stisne u
kut. Muila ju je grinja savjesti. -Kako je uasno to sam ti pokvarila
vee.
- Moje vee jo nije pokvareno... jo nije! - odgovorio je Juan.
Ona je razumjela stanku prije njegovih posljednjih rijei.
Namjeravao se vratiti na zabavu. Zato je onda uope doao? Samo
stoga to je vjerovao da je duan odvesti Dickovu kerku natrag u
hotel. Fay ne bi bila sporuzumna s time. Pogleda ga ispod polu-
sputenih vjea. inilo se kao daje Juan utonuo u misli. Nekoliko
minuta kasnije stigli su do hotela. Juan joj pomogne izai i odvede je u
predvorje. ekao je na recepciji dok nije dobila klju svoje sobe pa ju
je odveo do dizala. S njima se vozilo jo nekoliko gostiju tako da nisu
mogli razgovarati. Kad se dizalo zaustavilo na treem katu, Laura je
brzo izala, ali Juan je krenuo za njom. Zastali su ispred vrata njezine
sobe. Laura gurne klju u bravu.
- Laku no, Juane! Hvala ti to si me doveo. - Nije se okrenula,
znala je da on stoji iza nje. Kad joj nije odgovorio, okrenula se. Bila je
blijeda i uzbuena. Juan je makne u stranu, otvori vrata i njeno
gurne u sobu. Izvukao je klju iz brave i drao ga u ruci. Laura nije
znala to bi rekla. To uope nije bilo nalik Juanu. Oklijevajui krene do
toaletnog stolia i poloi torbicu na njega. Na svoje iznenaenje
vidjela je u zrcalu da je Juan priao telefonu i podigao slualicu.
- Sto to radi? - zapita ga.
- Pozvat u lijenika. Mora dobiti sredstvo za umirenje. Otkako
sam doao u kazalite dre iznutra i izvana. Doima se potpuno
iscrpljenom. Laura to nije mogla dulje podnijeti. Zaista su joj popustili
ivci. Nije zapazila kakvim glasom govori s njim.
- Nisam iscrpljena! Spusti slualicu! Boli me glava i to je sve.
Nee pozvati lijenika i nee mi dati injekciju! Ako me odmah ne
ostavi samu, poet u vikati!
Juan spusti slualicu i hladno je pogleda.
- Radi se o Richardu, zar ne? Bijesna si to ima premalo vremena
za tebe, to neprekidno boravi u kazalitu.
Mnoge mlade ene mogu teko shvatiti da mukarac mora obavljati
svoj posao. Prije svega, one, koje su zaljubljene. - Njegov je taman
glas zvuao gotovo njeno. - Oprosti! Nisam te trebao odvesti u hotel.
Mogao sam zamoliti Richarda...
Laura je zurila u njega, a zatim ga prekinula:
- Ostavi me! Molim te, eljela bih ostati sama! - Stavi ruke pred lice. -
Hoe li napokon otii!
Na trenutak je zavladala tiina. ula je kako je Juan uzdahnuo.
- Pa dobro, poslat u ti Richarda!
Za Lauru, koja je eljela ostati sama, to je prevrilo mjeru. Potri
prema Juanu.
- Za ime Boga, poalji Richarda, poalji oca, poalji bilo koga!
Svejedno mi je! Ali izgubi se napokon! Nestani!
Suze joj potekoe niz obraz, bacila se na krevet i zajecala.
Nije ga ula otii, ula je samo klju u bravi. Zatim zavlada tiina.
Laura kao da je pala u histeriju. Nije se mogla smiriti, nije mogla
prestati plakati. To je potrajalo dosta dugo. Iznenada osjeti da se
neto pomaklo na irokom krevetu na kojega se bacila. Podigne glavu
i ugleda Juana kako je promatra. To bijae previe, sada je vidio i
njezino zaplakano lice i suze koje nisu prestajale teci. Osjeti njegovu
ruku na svome ramenu. Usprkos toga to se branila, on je okrene
prema sebi. Svojim rupiem obrie joj suze.
- Smiri se! Hajde, razgovarajmo u miru! Njeno joj pogladi kosu. Suze
joj iznenada presahnue. Neko je vrijeme leala napola u njegovom
zagrljaju, a on ju je milovao. Smirila se, ne stoga to je on to rekao,
ve stoga to nije nala rijei. to je vie pokuavala shvatiti njegovo
ponaanje, to je bila zbunjenija. Je li zakljuao sobu? A Fay, to je bilo
s njom?
- Je li ti sada bolje? zapita Juan.
Laura neto promrmlja pokuavajui se osloboditi. Brzo je ustala i
prila prozoru.
- ao mi je to se ponaam tako djetinjasto. Ne znam to je sa
mnom. Moda je to uzbuenje zbog oeve premijere. Ili neto
drugo...
Juan je takoer ustao pa se naslonio na toaletni stoli.
- Rekla si, Dickov uspjeh ili neto drugo? Razgovarajmo o tome
drugome. to je, Laura? Moda ti mogu pomoi.
- Ne bih eljela razgovarati o tome. Moram sama rijeiti svoje
probleme.
- Imaju li kakve veze s Richardom? Pitam samo stoga, jer
vjerujem da ti mogu pomoi. Rekla si da namjerava studirati i urediti
malo atelijer. Hoemo li govoriti o tome?
- Ne, niti o tome!
- Ne eli dakle govoriti ni o Richardu, a ni o svom slikanju. Tad te
moram izravno pitati: ljubi li Richarda?
Laura se uspravi.
- Nema pravo pitati me to! Zato me tako mui? - zapita
okrenuvi lice prema njemu. Ni ja tebe ne pitani za osobne stvari.
Nikada to nisam inila.
- Pa pitaj me! - Iznenada se naao iza nje, stavivi joj ruke na ramena.
- Hajde, pitaj, slatki otrove!
Laura osjeti bol stoga to ju je snano stisnuo. Ali taj stisak bijae
istodobno predivan. Nije se smjela prepustiti osjeajima. Postojala je
Fay. Njezin je glas zvuao promuklo kad je rekla: - Nemam
pitanja. Ne elim nita znati. Trebao bi otii. Fay te eka.
 - Mene? - inio se iznenaen. - Zato bi Fay ekala mene?
- Zato? - Laura je to jedva izgovorila. - udno pitanje za ovjeka
koji e se uskoro vjenati s Fay.
- Ja u se vjenati s Fay? to to govori? - Juan je okrene prema
sebi. - Kako si se sjetila da bih se mogao oeniti s Fay? Uvijek sam
pozivao Richarda i tebe kad sam izlazio s njom. Ali ti si ta koja si
eljela biti sama s Richardom.
- Nisam to htjela...
- Ali bila si. Stoga sam zamolio baku neka dopusti da je slika.
Samo stoga to je to bila jedina mogunost ostati nasamu s tobom.
Ljutio sam se kad su stigli vai engleski gosti. Pokvarili su moje
planove koje sam imao s tobom. Laura je zurila u njega kao da nita
ne razumije.
- Kakve planove?
- to sam mogao uiniti? Moja mala Laura jo nije znala to znai
ljubav. Zatim sam razmiljao da je ,taj doivljaj s Englezom moda
potreban stoga da bi jednom zauvijek zaboravila plavokose Engleze.
Pogladi je po kosi, a ona jo uvijek nije nita razumjela.
- Zato si uvijek odlazila nekamo nasamu s Richardom, kad sam te
preko Fay pozivao da nam se pridrui?
Laura je izmjenino bljedila i rumenjela.
Dakle, Fay! Nikada nije spomenula ni jedan poziv.
- eli li time rei da ne ljubi Fay?
Juan je njeno pogleda.
- Nikada jo nisam volio ni jednu enu. - Ni jednu osim tebe,
Laura!
Njoj zastane dah.
- Mene? - To nije mogla biti istina.
- Da tebe! Bila si jo napola dijete s tim svojim predivnim oima,
njenim usnama i sjajem u pogledu. Morao sam ti dopustiti krenuti u
Englesku kako bi sama odluila to eli. Laura nije uspjela progovoriti
ni jednu jedinu rije. Juan nastavi:
- Osjeam da je sada kucnuo trenutak kad ti smijem priznati
koliko te ljubim... Ili si moda nesretna to si moja mala panjolska
djevojka, a ne Engleskinja, to si uvijek vjerovala? - Poe joj njeno
ljubiti prst po prst. - Tako nadarene ruke... A sad e njima morati
drati moje srce i moju ljubav. Zagrli je, poljubi joj njeno vjee, a
njegove je ruke vrsto stisnue. Spusti usne na njezine.
Laura se na trenutak trgnula ali njezina otpora nestade i istog
trenutka. Zagrlila ga je i privinula se uz njega. Sjedinili su se u
poljupcima.
- Laura, potpuno si se izmijenila - govorio je Juan, kad ju je
odmaknuo od sebe.
- To si uinio ti. Ljubim te, Juane, oduvijek sam te ljubila! -ree
pomalo posramljeno.
- elio sam rei da si postala odrasla ena, i to neizmjerno
uzbuujua. - Nasmijeio joj se. -Koliko sam ekao na to. Nisam vie
mladi, ve mukarac koji udi za enom svog srca. Laura se trenutak
odmakne od njega.
- Uvijek si vidio u meni samo dijete. Sada si napokon otkrio enu
u meni. A ja stojim pred tobom zaplakana lica i raupane kose! Juan
se nasmije.
- Da, lice ti je zaplakano, nos ti se sjaji, a kosa ti je raupana, ali
nikada nisi bila tako lijepa! -Poljubi je, podigne njezinu bradu i
pogleda joj u oi. - Kad emo se vjenati?
- Vjenati? - Ostala je bez daha od sree. - Kad god to eli! -
proape.
- Ne plai se?
- ega? - Laura dohvati njegovu ruku pa je pritisne na usne. -
Ljubim te, ljubim te... Ali uvijek sam sumnjala u to da bi ti mogao
ljubiti mene.
Juan ju je morao ponovno zagrliti. Strastveno je uzvraala njegove
poljupce. Privinula je tijelo uz njegovo, a on se iznenada odmakne od
nje.
- Sada mogu shvatiti svoje pretke koji su zahtijevali da svoje
zarunice susreu samo u prisustvu pratilje. Tebi, slatka moja, bila bi
sada nuno potrebna jedna. Odmah sutra kupit u prstenje i odletjeti
kui kako bismo se mogli vjenati to prije. elim veliku svadbu kojoj
e prisustvovati cijela moja porodica i svi prijatelji. elim da i oni
sudjeluju u naoj srei.
- to e na to rei tvoja baka?
- Baka? Vrlo te voli, osobito otkako si naslikala njezin portret. Bila
je oduevljena. Jer ti si njezinom licu dala ljepotu due za koju nije
znala daje posjeduje.
Laura ga pogleda.
- Baka je jo uvijek prekrasna. Nisam je mogla naslikati drukije.
- Zna li zato je lijepa? Jer je ivjela sretnim ivotom s ovjekom
koga je ljubila. Znam da ve odavno kroz tebe vidi moju djecu.
Pripada meni, i nikada te nitko nee odvojiti od mene.
- A i ti si se izmijenio... ti nadmeni ovjee! Juan podigne obrve.
- Zna li da u postati jo mnogo nadmeniji stoga to u uza se
imati tako lijepu enu. Laura se morala nasmijati veselo.
- Onakav si kakav jesi! Ne bih te eljela drukijeg. I nikada vie ne bih
htjela ivjeti bez tebe. Kad je njezin otac drugog jutra doao u
Laurinu sobu, bio je sretan kao nikad dosada.
- Zna ve za Juana i mene? -zapita Laura.
- Oduevljen sam! - Otac je poljubi.
- Juan ti je to ispriao? Otac kimne.
- Da, vratio se sino na primanje i objavio svoje zaruke. Zna kako
je inae suzdran, ali bio je izvan sebe od sree. Primanje je potrajalo
do ranih jutarnjih sati. Zatim smo nas dvojica lutali gradom do
svitanja zore.
Dijete moje, jesi li sretna?
- Presretna sam, oe! Nekoliko tjedana kasnije Juan je nestrpljivo
ekao u zranoj luci svoju enu koja se po posljednji put opratala od
svog oca.
Polazili su na svadbeno putovanje.

Juan i Laura namjeravali su posjetiti London, Pariz i Rim. Juan je u sva

tri grada, bez Laurina znanja, kupio male stanove pa se radovao
koliko e je iznenaditi time.

Sjedili su u zrakoplovu jedno uz drugo, drei se za ruke. Zrakoplov se

digne, a oni su se primakli jedno drugome, poljubivi se. Bijahu
svjesni da e ih njihova srea pratiti kroz cijeli ivot.

KRAJ