by Glorij@

Doris Saunders

Udana djevica

2
 by Glorij@

1.

- Pustite me da umrem u miru! - promrmlja Dolly Canford,

okrenuvši se na bok. Potom prigušeno zastenje.
Kroz velike hotelske prozore ulazile su zasljepljujuće sunčane
zrake. Zašto prošle večeri nije navukla zastore? Prokletstvo, buđenje je
bilo užasno iskustvo. Pogotovu kad joj je u glavi bubnjalo kao posljedica
teškog pijanstva.
Otvorivši oči, pokuša se priviknuti na blještavu svjetlost koja je
obasjavala bezlično hotelsko pokućstvo. Ohrabrena, vidjevši da joj glava
nije eksplodirala, duboko uzdahne i potom podigne ruku da odmakne kosu
s lica.
Do bijesa, kakva noć!
Odsad će uvijek nešto pojesti prije nego što potraži hrabrost u čaši
pića. Pomisli kako je prošlog dana jedino što je stavila u usta bila sol kojom
ukrašavaju rub čaše.
Iskrivi usta i jezikom ovlaži suhe usne. Pokuša sjesti, ali odmah joj
se učini da se svijet počeo vrtoglavo okretati. Osjeti snažno zujanje u glavi i
ponada se da će ono brzo prestati.
Pokrivač joj sklizne niz tijelo, i ona opazi dana sebi još ima gaćice i
grudnjak. S obzirom na stanje u kojem se našla prose večeri, već je bila
sreća što je izula cipele prije nego što je legla u postelju. No najveća je
sreća ipak bila što je uopće našla sobu.
Usredotočivši misli, učini joj se da se sjeća vrlo ljubaznog čuvara u
tamnomodroj odori koji ju je dopratio gore. Bez njegove pomoći,
vjerojatno nikad ne bi to uspjela.
Šteta što mu je zaboravila ime ili lice, jer bi mu rado zahvalila na
pomoći.
Šum u glavi naglo prestane. Nije dospjela zahvaliti nebesima na
tome, jer je odmah začula jasan zvuk muškarčevog tihog pjevušenja. Zvuk
je dopirao iza vrata za koja je naslućivala da su od kupaonice. Zaboga, ono
što je čula nije bilo zujanje u glavi, nego šum tuša!

3
 by Glorij@

Grozničavo pokuša dati lice tom muškom glasu, ali bez uspjeha.
Pomoli se nebesima da ipak nije bila toliko pijana da je otišla u
krevet s muškarcem kojemu se ne sjeća ni imena.
Dobro, neće ostati tu i čekati da neznanac izađe iz kupaonice samo s
osmijehom na sebi. Dobacivši nepovjerljiv pogled prema još zatvorenim
vratima, Dolly siđe s postelje i, teturajući, osovi se na noge. Zidovi i
pokućstvo zatitraju i izobliče se kao likovi na slikama Salvadora Dalija.
Možda bi bilo najjednostavnije da ostane na mjestu i suoči se s
neznancem, ali ipak ne prihvati tu mogućnost. Nije imala nikakva iskustva
u razgovorima "jutra poslije", a ne bi bilo pošteno tražiti od sebe previše
dok još pati od posljedica pijanstva.
Ipak, načas pomisli da se vrati u postelju i skrije pod pokrivač, ali
čvrsto je sumnjala da bi to imalo djelovalo. Klekne kraj postelje i ponovo
odmakne kosu s lica, govoreći samoj sebi da ostane mirna. Da misli. Da se
sjeti. Tko je u njenoj sobi? Uzalud. Prošla je noć neprestano bila obavijena
maglom. Do vraga, nije se čak sjećala ni da se prijavila u hotel!
Duboko uzdahne. Ali ako nije ona zatražila sobu. čija je onda ona?
Glava joj klone na zgužvane plahte i ona s mukom prošapće:
- Što si učinila, Dolly? I s kim si to učinila?
Iznenada, muškarac u kupaonici prestane pjevati. Dolly podigne oči.
Bila je u stupici. Polugola, u hotelu u kojemu su mnogi gosti bili marinci sa
svojim obiteljima. A ako bi požurila k vratima, zacijelo bi nabasala na
nekoga koga poznaje. Ili koga poznaje njen otac. Ali tko bio da bio, bio bi
vrlo sretan da može razglasiti tako masan trač. Dolly Canford je viđena
polugola u jednom od najvećih i najotmjenijih hotela u Laughlinu!
Obuzme je očaj pri samoj pomisli na to i počne uvjeravati samu
sebe kako zacijelo postoji neki način da se spasi iz tog položaja. Kad joj bar
ne bi mozak još bio zamagljen posljednjim tragovima pića! I kako će uopće
smoći hrabrosti pojaviti se pred svojim ocem?
- Glupačo, glupačo, glupačo! - promrmlja, udarajući čelom po
madracu kako bi naglasila svaku riječ.
Uto začuje okretanje kvake na vratima. Dolly uzbuđeno podigne
glavu, a plava joj kosa padne na oči. Vrata se polako otvore, i nedostajala je
samo rječita glazba nekog filma strave i užasa da obavijesti gledatelje kako
glupa glavna junakinja upravo susreće zločestoga progonitelja.

4
 by Glorij@

Muškarac na pragu se zaista nije doimao kao zao tip. Ali nije li
negdje pročitala da najveći dio serijskih ubojica ima izgled dobrog mladića
iz susjedstva?
Idućeg trenutka Dolly shvati kako taj tip ne odgovara ni tom opisu.
Po stoti put odmakne kosu s očiju i sretne njegov pogled siv od prijekora.
Na sebi je imao samo izblijedjele traperice, bio je bos i golih prsa i bilo bi
se reklo da se osjeća posve ugodno da nije bilo onih njegovih očiju.
- Napokon ste se probudili - reče on.
- A tko ste vi? - šapne Dolly.
- Jordan Hodges - odgovori joj on, bacivši na rame ručnik što ga je
držao u ruci. Potom prekriži ruke i nehajno se nasloni na dovratak - Kao
što sam vam i sinoć rekao.
Hodges, ponovi ona u sebi. Zašto joj to prezime zvuči tako poznato?
Zarekne se u sebi da se idući put, kad joj bude potrebno liječenje, neće
obratiti odviše uslužnom barmenu.
Nastojeći steći bar malo dostojanstva, što nije bilo baš jednostavno
u gaćicama i grudnjaku, Dolly ustane, pomislivši kako, na kraju krajeva, na
plaži ima još i manje na sebi. Nije postojao razlog za zbunjenost, ali
svejedno rukama prekrije prsa.
- Bojim se da se ne sjećam mnogo toga iz prošle večeri - prizna,
pročistivši grlo.
- To me nimalo ne čudi - odgovori on - jer kad sam vas našao, jedva
ste stajali na nogama.
- A kad je točno to bilo? - upita ona, bacivši dostojanstvo u vjetar.
Htjela je znati što se dogodilo.
- Oko deset i trideset. Pokušavali ste ući na časničku zabavu kroz
vrata za nuždu.
- Oh, zaboga!
- Zaustavio sam vas prije nego što se oglasio alarm.
Učini joj se da se kao kroz maglu sjeća kako se našla u mraku pred
vratima koja su tvrdoglavo odbijala da se otvore.
- Slušajte, gospodine Hodgese...
- Narednik Hodges - ispravi je on.
- Da, naredniče Hodgese. - Eto zašto joj je poznato njegovo prezime.
Nije serijski ubojica nego nešto još gore. Marinac.

5
 by Glorij@

Dolly se netremice zagleda u njega, vidljivo smućena od pomisli na

posljedice koje bi mogle slijediti zbog toga. Ne, zacijelo nije bila toliko
pijana i besvjesna da... Tu misao odbaci misao u začetku.
Ali ne bi li to bio vrhunac ironije? Posljednja dvadeset
osmogodišnja djevica na svijetu koja je napokon to učinila, a bila je toliko
pijana da se i ne sjeća!
Kakva glupača!
Oprezno zatresavši glavom, promrmlja:
- Ne sjećam se mnogo prošle noći, naredniče.
- Kao što već rekoh, to me nimalo ne čudi.
Ona se ne osvrne na njegovu podrugljivost. Nije bila u stanju da mu
uzvrati istom mjerom.
- Ali sjećam se da me ovamo doveo neki čuvar sigurnosti. Ne sjećam
se kad ste vi stupili na pozornicu.
Zatresavši glavom, Jordan Hodges se uspravi, baci ručnik u
kupaonicu, potom prijeđe sobu u smjeru ormara. Otvori ga i izvadi Dollynu
haljinu i zelenu majicu za sebe.
Dolly nabere čelo. Odakle tu ti muški odjevni predmeti?
- Čuvar sigurnosti? - upita on, bacivši joj crvenu haljinu s dubokim
izrezom. - Toga se sjećate?
- Da - odgovori ona, zgrabivši haljinu koju odmah čvrsto stisne uz
tijelo. - Mogla bih još dodati da je bio mnogo uljudniji od vas do ovog
trenutka.
- Sjajno - promrmlja Jordan, navukavši majicu preko glave. Ona se
potrudi da ne zapazi kretnju mišića pod kožom opaljenom od sunca.
Već je ionako bila dovoljno u neprilici. Uostalom, lijepo tijelo ne
opravdava grubo ponašanje. Kakav je razlog njegovom tako
razdražujućem tonu? Na kraju krajeva, ona trpi posljedice pijanstva, a ne
on. Ona je izgubila djevičanstvo s nekim tko joj se činio samo maglovito
poznat.
Namršti se. Zapravo joj nije rekao ništa o sebi. Možda je običavao ići
okolo po hotelima u nadi da će naći neku pijanu ženu i iskoristiti je?
Odjednom je obuzme sumnja kakove on, otkrivši da je djevica, zacijelo
osjetio kao netko tko je upravo dobio glavni zgoditak na lutriji!

6
 by Glorij@

Uzdignuta čela, držeći haljinu pred sobom kao štit, Dolly vrlo mirno
reče:
- Mislim da sad zaista morate otići, naredniče.
On uvuče majicu u hlače.
- Uistinu ste poseban tip, znate.
- Kako ste ljubazni - promrmlja ona, potom zastenje, osjetivši
probadanje u sljepoočnicama. - Bacaju li vam se žene pred noge kad kažete
nešto takvo?
- Zapravo vam nisam htio učiniti kompliment.
- Znači da sam pogriješila. Mislila sam da ste postali ljubazni.
- Možete li očekivati ljubaznost od nekoga tko je upravo proveo noć
na podu, jer mu je postelju zauzela pijana žena?
U taj tren ona shvati da je uvelike pogriješila. Boljoj prasne iza očiju
i dođe joj na povraćanje. Odjednom joj se učini da je Jordan Hodges ušao i
izašao iz njenog vidnog polja, dok ga je ona očajnički pokušavala staviti u
žarište.
Osjeti kako će pasti, ali on je bio dovoljno brz da je spriječi u tome.
Zgrabivši je, čvrsto je zadrži. U tom trenutku kamena snaga njegovog
prsnoga koša činila joj se najpostojanija točka na svijetu, pa se uhvati za
nju.
Nakon nekoliko užasnih trenutaka vrtoglavica joj popusti.
- Hvala - promrmlja i gotovo se protiv volje odmakne od njega.
Jordan kimne, pomno je gledajući, kao da očekuje kako će opet
pasti.
- Dobro sam - izjavi ona i opazi njegov zaprepašten izražaj. - Čekajte
- doda, duboko uzdahnuvši - rekli ste da je ovo vaš krevet? Pokušavate li
mi reći dà je ovo vaša soba?
- Točno.
- Onda Dolly ustukne korak. - Zašto bi me čuvar sigurnosti odveo
ovamo? K vama?
- Nije bio nikakav čuvar, dušo. To sam bio ja.
Ona se zagleda u njega. Djelići sjećanja prolete joj mozgom poput
jesenskog lišća na vjetru. Zažmiri i pomno mu ispita crte lica, pokušavajući
ga usporediti s nejasnom slikom koje se sjećala od onog vrlo ljubaznog
čuvara.

7
 by Glorij@

Oh, zaboga, on ima pravo, pomisli, zadrhtavši. Ono nije bila

tamnoplava odora čuvara kojeg se sjećala, nego svečana odora
mornaričkog časnika. Prošle se večeri Jordan Hodges odjenuo za časnički
ples.
- Ovo je sve vrlo mučno - promrmlja ona na posljetku. Pijana u sobi
nepoznatog marinca! Probudila se u njegovoj postelji, ne znajući ni kako je
tamo dospjela, samo u gaćicama i grudnjaku.
Gledajući ga, prisili se da mu postavi sudbonosno pitanje.
- Jesmo li... - Glavom pokaže na krevet. Jordan se ukoči, jasno se
sjećajući da joj je skinuo haljinu i pokrio je pokrivačem. Nije mu bilo lako
ostati miran gledajući je onako polugolu, pa makar bila i pijana. Ali,
prokletstvo, ipak postoje pravila! Sviđalo mu se to ili ne sviđalo.
- Ne, nismo.
Sve se dogodilo slučajno. Da nije izašao popušiti cigaretu, nikad je
ne bi ni vidio. Odjevena tako i odlučna da ode na zabavu, zaključio je da je
u društvu nekog jadnog marinca, pa je stoga smatrao svojom dužnošću
spriječiti je da dovede u nepriliku pred njegovim starješinama tog luđaka
koji je voli, pa i nju samu.
Doveo ju je u svoju sobu s namjerom da joj da vremena da se
otrijezni, ali gotovo smjesta je zaspala. Sad mora saznati gdje stanuje i
odmah je odvesti onamo.
- Sinoć se nije ništa dogodilo, gospođo - reče on krutim glasom,
okrenuvši joj leđa.
- Oh!
On pogleda njen nedokučiv izražaj i nije shvatio je li to bio uzvik
olakšanja ili razočaranja. No kakav god smisao bio njenog odgovora, nije
ga posebno zanimao.
- Zašto mi sad ne kažete koga moram pozvati? - upita on, odlučan
da je što prije otpremi iz svog života. Prije nego što se probude ostali
hotelski gosti i netko je opazi kako napušta njegovu sobu.
- Ako slučajno to niste opazili - stisnutih zuba promrsi Dolly - više
nisam pijana pa ne morate nikome telefonirati. On joj ozlojeđeno odgovori:
- Srce, hotel je pun marinaca. Izađete li u toj haljini, netko će vas
zacijelo opaziti i raspričati se o tome. Sad mi recite koga da pozovem, tako
da vam može donijeti drugu odjeću.

8
 by Glorij@

Dolly je zakapčala gumbiće na haljini koji su išli od prsiju sve do

pola bedara. On zatvori oči, kako ne bi vidio otvor koji je izlagao njena
skladno oblikovana bedra. Nije postojao razlog da se muči.
Ovo je posljednji put da se ponašam kao dobar samaritanac,
zarekne se u sebi. Kad se idući put neka plavuša dovede u nezgodan
položaj, nipošto se neće umiješati.
Nestrpljivo je čekao odgovor. Prije nego što se ona dospjela
odjenuti, netko je zakucao na vrata.
Ona ga pogleda širom rastvorenih očiju.
- Prokletstvo! - promrmlja Jordan. Kako da se oslobodi te žene prije
nego što je netko vidi? Brzo pogleda na sat... devet i trideset. Tko bi, do
vraga, to mogao biti? Tko je ustao tako rano nakon noći provedene na
zabavi?
- Tko je to? - upita ona šapatom.
- Odakle da znam? - odbrusi joj on, a onda se namršti. Osjeti se kao
nevjerni muž iz nekog starog filma. No, glupost! Nije učinio ništa loše.
Samo je jednoj dami pomogao u poteškoći.
Uostalom, zar poslovica ne kaže kako nijedno dobro djelo ne može
biti kažnjeno?
Ponovo se začuje kucanje, ovaj put jače i upornije.
Jordan krene prema vratima, ali naglo zastane kad s druge strane vrata
začuje ljutit glas.
- Naredniče Hodges?
- Pukovnik Canford?
- Tata? - zastenje Dolly.
- Tata? - zaprepašteno ponovi Jordan.

9
 by Glorij@

2.

Svrnuvši pogled sa žene koja je stajala pred njim, on baci brz pogled
na vrata i sa zabrinutim izražajem je upita:
- Pukovnik Canford je vaš otac?
- Da - prošapće ona očajno, prstima češljajući razbarušenu kosu. -
Kako izgledam?
- Užasno - promrmlja Jordan. Prokletstvo, kako je pukovnik stigao
tako brzo? Zar je već znao gdje mu je kći provela noć? I u tom slučaju, kako
je to saznao? Nikad ne bi mogao zamisliti da su žene marinaca vješte širiti
glasine čak brzinom svjetlosti.
- Naredniče Hodgese - reče pukovnik jedva suzdržanim glasom -
namjeravate li me još dugo držati ovdje na hodniku?
Jordan rukom prođe kroz kosu i pokuša misliti. Njegova je soba na
jedanaestom katu, stoga nije moguće pobjeći preko balkona. A soba je bila
odviše mala da bi u njoj mogao držati skrivenu ženu. Nema izbora, pomisli.
Uputivši kruti pogled pukovnikovoj kćeri, upita:
- Jeste li se spremni suočiti s njim?
I bez zrcala Dolly je dobro znala kako izgleda. Bosonoga, u
zgužvanoj haljini, s razmazanom maškarom oko očiju... zadršće.
Nesumnjivo izgleda kao žena koja je provela strastvenu noć s razuzdanim
ljubavnikom.
To je bio vrhunac.
Bit će optužena i osuđena za nešto što nije učinila. Što nikad nije
učinila.
Zaboga, već četiri godine nije vidjela svog oca, jer se osjećala odviše
nelagodno da bi se suočila s njim. Nakon ovoga što će se sada dogoditi,
morat će se odseliti u Mongoliju!
Smrknuta lica, potvrdno kimne, uspravi ramena i prisili se na
ravnodušan izgled. U taj tren Jordan odluči otvoriti vrata i šutke pozove
pukovnika da uđe.
- Dobro jutro, gospodine - reče dok je ovaj ulazio u sobu.

10
 by Glorij@

- Jeste li uvjereni da je dobro? - odgovori mu pitanjem njegov

starješina.
I u građanskom odijelu Roger Canford izgledao je dostojanstveno. U
sivim hlačama i modroj majici doimao se mlađi nego u odori. Ali, kao i
uvijek, uspijevao je svima ulijevati strah u kosti.
Otac pogleda Dolly, a ona lagano zadršće, vidjevši razočaranje u
onim tamnim očima tako sličnim njenim.
- Gospodine... - zausti Jordan uvelike zbunjen.
- Hoćete li me načas ostaviti nasamu s mojom kćerkom, naredniče?
- prekine ga pukovnik.
Dolly kriomice pogleda Jordana i po njegovim napetim crtama lica
shvati kako bi očajnički želio ostati u sobi i podnijeti svaki prijekor koji bi
mu pukovnik uputio.
Ali znao je da nikad ne bi otkazao posluh tako pristojno
postavljenom zahtjevu.
- Da, gospodine - odgovori mu, izađe u hodnik i zatvori vrata za
sobom.
Dolly osjeti poticaj da pobjegne. Već je bila pobjegla prije četiri
godine, ali joj to nije mnogo koristilo. Ovaj put će biti teže. Nevjerojatno,
pomisli, da je onog dana napokon smogla hrabrosti.
- Zašto mi nisi rekla da ćeš doći, Dolly? Ona odmakne kosu s očiju i
požali što nije popila tri vrča kipuće crne kave. Kako je mogla i očekivati da
će biti sposobna misliti u takvom stanju?
Duboko uzdahnuvši, na posljetku promrmlja:
- Htjela sam te iznenaditi. - Slegne ramenima i ponovi:
- Iznenaditi!
On se nije nasmiješio, ali to ona nije ni očekivala.
- Slušaj, tata, ovo je sve veliki nesporazum - počne mu objašnjavati,
udaljujući se od postelje, predmeta sablazni. Zaista je sve vrlo nevino.
- Nevino? - Otac zatrese glavom, i ona rastreseno opazi da mu je
kosa na sljepoočnicama posijedila. - Cijelu noć si provela s mojim
narednikom, sa čovjekom kojeg nikad prije nisi vidjela, i imaš hrabrosti
reći da je ono što si učinila nevino?
Zašto se odjednom osjetila kao da joj je sedamnaest godina i da je
zakasnila vratiti se kući iz diskoteke? Do vraga, njoj je dvadeset osam

11
 by Glorij@

godina, već dugo vremena živi sama, diplomirala je i radi kao profesorica u
najuglednijoj školi u gradu.
A ipak, bio je dovoljan očev pogled da obori glavu.
- Nije onako kako misliš - reče mu s umornim uzdahom. -
Narednik... Jordan mi je samo htio pomoći. - Sjajno, morala je braniti
čovjeka kojega je prije samo nekoliko trenutaka željela nogom izbaciti iz
sobe.
Ali kakva joj je druga mogućnost preostala? Pukovnik joj je otac,
nikad je neće prestati voljeti samo zato što ga je razočarala. Ali on je
ujedno i starješina Jordana Hodgesa, a nipošto nije htjela da on zbog nje
upropasti svoju karijeru.
Pukovnik sjedne u jedini naslonjač u sobi i, nagnuvši se naprijed,
reče joj:
- Znaš li da su se najmanje četiri različite osobe osjetile dužne da mi
dođu kazati gdje mi je kći provela noć?
- Oh, zaboga! - uzdahne ona.
- Zašto, Dolly?
Ona priđe balkonskim vratima i otvori ih kako bi udahnula malo
svježa zraka. Izađe na balkon i nasloni se na ogradu.
- Kad sam stigla, popila sam nekoliko čaša pića prije nego što sam
napustila zračnu luku.
- Znači, bila si i pijana - promrmlja on, vidljivo uznemiren.
Dolly ga pogleda i spazi kako je stisnuo pesnice. Još dok je bila
djevojčica, to je uvijek bio znak da je prešla granice. Oh, ne, nikad je nije
udario, ali šutnja Rogera Canforda bila je jednaka bijesu svakog drugog
čovjeka.
- Mislim da je alkohol djelovao više nego obično, jer sam zaboravila
nešto pojesti.
- I to sve opravdava?
- Ne, ali bilo je tako.
- A zašto si uopće osjetila potrebu za pićem dok si išla k meni?
- Zato jer nisam imala hrabrosti suočiti se s tobom - prizna ona,
vrativši se u sobu.
Položivši obje ruke na koljena, njen otac ustane i, gledajući je
odozgo, susretne njen pogled.

12
 by Glorij@

- Zato jer si znala da sam glede Kena ja imao pravo? Zato se nisi
htjela suočiti sa mnom?
- Ken samo djelomično ima veze s tim, to dobro znaš - brzo mu
odgovori Dolly, ne želeći otvoriti raspravu o njenom bivšem zaručniku... ili
o onome što se zbilo kad je posljednji put vidjela svog oca. - A budući da
smo načeli tu temu, nije lako imati oca koji uvijek ima pravo.
- Ne uvijek - ispravi je on s izražajem prijekora.
- Dovoljno često da me navede na pomisao kako nisam sposobna
prosuđivati. - A ako želi biti iskrena, onda mora priznati da se u vezi sa
svojim bivšim zaručnikom gadno prevarila.
Pukovnik nabere obrve.
- Čini mi se da je još i sada tako. - Ona zadršće od njegovih riječi. -
No sad ne govorimo o tome, Dolly.
- Nego o čemu, tata? - Bila je umorna i boljela ju je glava. A činilo joj
se da joj se utroba trese. Osjećala je potrebu da se okupa, da popije kavu, a
možda i pojede koji zalogaj.
- O tome da pola bataljuna govorka o tebi i naredniku Hodgesu. -
Načas ušuti i namršti se. - Druga polovica će to učini čim se glasine prošire.
- Žao mi je, nisam htjela izazvati svu ovu zbrku.
- Isprike ne koriste, Dolly - reče joj on strogim tonom.
- Ne shvaćam što hoćeš da učinim. - Dolly sjedne u naslonjač iz
kojeg je on ustao.
Udarac o vrata prekine sve što je pukovnik namjeravao izgovoriti.
- Uđite, naredniče! - Kad su se vrata otvorila, doda: - Žao mi je što
sam vas toliko dugo držao vani.
- Nije važno, gospodine - umiri ga Jordan, polako zatvarajući vrata. -
Ali ako mi dopustite, gospodine, problem postoji i mislim da ga morate
znati i vi.
Pukovnik Canford umornom kretnjom protrlja zatiljak.
- O čemu je riječ?
- Pa, gospodine... - nastavi Jordan s nelagodom - upravo sam imao
priliku u hodniku razgovarati sa ženom majora Caltona.
- Sjajno - promrmlja pukovnik. - I što vam je rekla?

13
 by Glorij@

- Da je prošle noći vidjela kako ja i vaša kćer ulazimo u moju sobu.

Htjela je znati kad ćemo se ja i vaša kći vjenčati i kako to da nije pozvana
na vjenčanje.
- Ona stara... - Pukovnik promrmlja nešto nerazumljivo, ali što se
moglo naslutiti.
- Sjajno! - prasne Dolly. - O mom spolnom životu... - ili o nedostatku
spolnog života, doda u sebi - ...pričaju svi marinci!
Da je bar ostala u Marylandu, sve se ovo ne bi dogodilo. Ona bi još i
sad imala izvrsnu telefonsku vezu sa svojim ocem i ne bi sad s njim sjedila
u sobi narednika koji je gleda kao da je Mata Hari.
- Glasine će prestati, tata - reče oklijevajući, a otac je nagradi mrkim
pogledom.
- Znaš kako je s ogovaranjem, uvijek se sve uveličava, nikad se ne
smanjuje.
- Gospodine, smijem li sebi dopustiti da dam jedan savjet? - umiješa
se Jordan.
- Naredniče Hodgese, sad bi mi uistinu bio potreban jedan savjet, i
to dobar... - umorno promrmlja pukovnik.
- Jedini način da se stane nakraj tim ogovaranjima jest taj da se ovaj
događaj učini manje zanimljivim - nastavi Jordan, i sam začuđen onim što
govori. Baci brz pogled na zamišljenu ženu, potom se ponovo obrati ocu.
Čovjeku kojemu toliko duguje.
- Onda, naredniče?
Jordan duboko uzdahne i prije nego što se dospio predomisliti,
reče:
- Ako se slažete, vaša kći i ja se možemo vjenčati još danas poslije
podne. Kad budemo vjenčani, neće se imati više o čemu govoriti.
- Kako ste rekli? - Dolly skoči na noge, lagano zatetura, potom se
uhvati za očevu ruku da ne padne. Jordan je udostoji samo jednim
pogledom prije nego što ponovo svrne oči na pukovnika.
- Možemo objaviti da smo se sinoć vjenčali. Nitko neće saznati da
nije bilo tako.
Pukovnik je zamišljeno šutio nekoliko dugih trenutaka. Jordan ga
pogleda. Godinama je poštovao pukovnika Canforda. Vani u hodniku, dok

14
 by Glorij@

je samo razmišljao, shvatio je da će svojim postupkom ukaljati pukovnikov

ugled.
I tad mu je palo na um to drastično rješnje. Dabome, to je velika
žrtva za njega. Ali za pukovnika je Jordan bio voljan učiniti bilo što.
- Rekao bih da je to dobar savjet, naredniče - primijeti njegov
starješina.
- To je velika glupost! - umiješa se Dolly, ali nitko se od njih dvojice i
ne osvrne na nju.
- Možemo otputovati u Las Vegas - nastavi Jordan, ne osvrćući se na
Dollynu izjavu. - Do tamo je samo sat vožnje automobilom. Naći ćemo neku
kapelicu, obaviti obred i vratit ćemo se prije nego što se bataljun i probudi.
- To bi moglo upaliti - promrmlja pukovnik.
- Možda - složi se Dolly - Samo što ste zaboravili na jednu malu
pojedinost.
- Koju, gospođo? - upita Jordan tek toliko da bude pristojan.
- Koju pojedinost, dušo? - upita i pukovnik.
- Pa tu da ja na to nikad neću pristati! Crte pukovnikova lica se
ukrute, i Jordan to odmah opazi. Šuteći je čekao sukob oca i kćeri. Vidio je
pukovnika u akciji i nije sumnjao u to tko će na kraju pobijediti u tom
nijemom izazovu.
- Tata, valjda ne govoriš ozbiljno? - izgovori ona gotovo šapatom.
- Zašto ne, draga? - upita pukovnik, položivši joj ruke na ramena.
- Pa... uopće ga ne poznajem.
- Ne čini mi se da ti je ta pojedinost sinoć značila problem.
Jordan se ukoči.
- Već sam ti objasnila da se ništa nije dogodilo - ustraje Dolly.
- Da, ali to nitko neće vjerovati - povišenim glasom joj uzvrati otac.
To je istina, pomisli Jordan. Majorova žena već zacijelo širi glasine po
cijelom gradu.
- Tata, ali ovo je kao da smo u srednjem vijeku!
- Ne mogu te silom prisiliti na to - prizna pukovnik, i dalje je držeći
za ramena.
- Ne mogu se udati za neznanca, zaboga! - požali se Dolly.
Jordan je mrzio plačljive žene.

15
 by Glorij@

- Nije neznanac - ustraje pukovnik. - Narednika Hodgesa poznajem

dulje od petnaest godina.
Ona pogleda najprije oca pa onda Jordana.
- Onda se ti vjenčaj s njim!
- Dolly...
- Neću ni da čujem o tome! - Ona snažno zatrese glavom.
- Što si maloprije rekla o svojoj nesposobnosti za prosuđivanjem? -
upita je pukovnik.
- Ono je bilo drugo.
- U kojem smislu?
Jordan se namršti. Sad nije imao pojma o čemu oni govore.
- Imaš li povjerenja u mene?
- Dakako - odgovori ona. - Ali povjerenje nema veze s ovim.
Pukovnik spusti ruke s njenih ramena u dugo se zagleda u nju.
Jordan je imao čisti osjećaj da joj prenosi neku poruku, ali nije
mogao shvatiti koju.
- Dobro - promrmlja pukovnik. - Ako baš nećeš, nećemo učiniti
ništa. Ali vrlo sam razočaran, Dolly.

16
 by Glorij@

3.

- Da - reče Dolly, držeći lijevi prstenjak svog mladoženje. Tanki

vjenčani prsten bio je čudno težak.
To je zacijelo bio najkraći vjenčani obred stoljeća, pomisli ona
zapanjeno. Pastor je nastavio govoriti, ali njegove su joj se riječi činile
samo kao lagano zujanje. Nije mogla vjerovati ono što joj se upravo
događa. Možda se zapravo i ne događa, i to je samo ružan san.
- Da - odgovori Jordan do nje. Njegov gromki glas je natjera da
shvati kako, na žalost, nije riječ ni o kakvom snu.
Velečasni Turner, čovjek duge sijede kose i ukočena tijela, sklopi
svoju Bibliju i reče:
Proglašavam vas mužem i ženom. - Dobrodušno se nasmiješi
naredniku Hodgesu. - Sad možete poljubiti mladu.
Dolly pogleda njegove hladne i bezizražajne oči i zapravo se nije
začudila kad je on odgovorio:
- Hvala, drugi put!
Prisilivši se na smiješak zapanjenom pastoru, Dolly se uputi prema
vratima. Idite prema svjetlu, pomisli smrknuto. Samo što ona, izlazeći na
blještavo jutarnje svjetlo, neće naći spas. Samo kratku vožnju automobilom
da se vrati do hotela u Laughlinu, gdje je čeka otac.
Obori pogled na vjenčani prsten. Nije bilo vremena da odu u
zlatarnicu, pa im je sam pastor prodao prstenje. Imao je cijelu zbirku za
iznenadne parove.
Bila su dovoljna dvadeset i četiri dolara za pozlaćeno prstenje, kitu
umjetnog cvijeća i dvoje kumova, to jest para koji se trebao vjenčati poslije
njih.
Oči joj se ispune suzama, ali ih odlučno suzbije. Njen je otac nije
otpratio do oltara, jer je već imao dogovorenu partiju golfa i da je izostao,
morao bi objašnjavati razlog tome. Donja usna joj je zadršće, pa je snažno
ugrize. A baš je objašnjavanje bilo ono što je pukovnik htio izbjeći.

17
 by Glorij@

Dolly izađe na zasljepljuće sunce Las Vegasa i odmah rukom zakloni

oči. Čak je i mjesec studeni bio neumoljiv.
Čekajući da joj se pridruži Jordan, drugom je rukom prebirala po
torbi da nađe naočale. Stavi ih na oči, sretna što su stakla tako tamna.
Okrenuvši se, pogleda skromnu pustinjsku kapelu.
To je bilo daleko od vjenčanja kakvo je bila planirala prije četiri
godine. Onda je predbilježila crkvu i nekoliko mjeseci unaprijed. Trebala je
imati šest djeveruša i paža koji bi nosio prstenje. A da ne govori o
mladoženji kojeg je voljela.
Na tu se misao rastuži. Dobro, nije bio savršen, morala je priznati u
sebi.
- Je li sve dobro? - upita je Jordan, izašavši iz kapele.
- Sjajno! - promrmlja ona smrknuto.
- Da. Dosad ovaj dan i nije bio tako loš, je li? - reče Jordan, svrnuvši
pogled na skupinu kockara, koji su već vrvjeli gradskim pločnicima u
potrazi za brzim bogatstvima.
Na sebi je još imao zelenkastu majicu i traperice koje je odjenuo
prije nekoliko sati. A ni njeno odijelce od plavog pamuka nije bilo baš
idealno za jednu mladenku.
On stavi naočale i pogleda je kroz tamna stakla.
- Jesi li spremna za povratak?
- Kako? - upita Dolly, koja jednostavno nije mogla ukloniti porugu iz
svojih riječi. - Zar nema primanja?
- Oh, bit će i primanje - nasmiješi se Jordan. - Sad ću vidjeti što se
može učiniti.
Savršen kraj za savršeno vjenčanje, pomisli ona, slijedeći ga
pogledom sve do automobila.

* * *

U hladovini suncobrana na terasi s pogledom na rijeku Colorado,

Jordan se zagleda u svoju mladenku.
Mladenka, tužno pomisli on i jedva prikrije drhtaj.

18
 by Glorij@

Premda je to bila njegova zamisao, još nije mogao vjerovati da je

uistinu oženjen. I to ništa manje nego s pukovnikovom kćeri!
Ulazak u časničku obitelj neće mu nimalo olakšati karijeru.
Američka mornarica je vjerojatno bila posljednji bedem protunepotizma
cijeloga svijeta. Bit će samo predmet primjedaba od strane svojih
prijatelja.
No kocka je bila bačena i s tim se valjalo pomiriti. Barem za neko
vrijeme. I baš o tome je htio govoriti sa svojom ženom.
- Ne moramo sebi zamrsiti život - reče on odlučno, opazivši kako je
ona zadrhtala na zvuk njegova glasa.
- Moraš li govoriti baš tako glasno? - upita ona, prstom protrljavši
čelo.
- Zar te još muče posljedice pijanstva? - htio je znati Jordan. Još nije
vidio ženu manje otpornu na piće. Bio se voljan kladiti da se i neki umirući
u ovom trenutku osjeća bolje od nje.
- Da - promrmlja Dolly. - Ima li još kave?
On dohvati vrč sa stola i protrese ga.
- Nema. Sve si popila.
- Naruči je, molim te.
- Nema problema. - On podigne pogled, ugleda konobaricu i pokaže
joj vrč. Djevojka potvrdno kimne. Obrativši se ponovo mladenki, reče: -
Kava će odmah stići.
- Hvala Bogu! - Dolly odmakne tanjur s još netaknutim jelom,
laktovima se nasloni na stol i stavi glavu medu ruke.
- Kao pijanica si svakako užasna - primijeti on šaljivo i razdragano
je pogleda.
Ona podigne glavu tek toliko da ga može mrko pogledati.
- Vjerojatno mi je potrebno malo prakse.
- Radiš li to često? - Možda je to bilo odviše osobno pitanje, ali sad
su bili oženjeni pa je htio znati je li se vezao s kroničnom alkoholičarkom.
- Zašto bi itko radio često nešto ovakvo? - upita ona prigušenim
glasom.
To je bilo i njegovo mišljenje, ali gomila ljudi je bila spremna patiti
za nekoliko sati ugodne ornarne.

19
 by Glorij@

- Ni ja to ne shvaćam - reče Jordan, govoreći tiho. - Ali mnogi ipak to

rade. Stoga me zanima jesi li ti jedna od njih.
Uto je došla konobarica s kavom i prazni vrč zamijenila punim.
Dolly odmah ulije valjda već desetu kavu u svoju šalicu.
- Ne, naredniče, ja ne pijem. - Srkne tamnu tekućinu i doda: -
Obično.
- To mi je drago čuti. Ne čini mi se da si naklonjena piću.
- To je opet pretjerivanje.
On na vrijeme suspregne smiješak. Do bijesa, ne želi da mu bude
simpatična. Ne želi ništa osjećati prema njoj.
- Možda bismo morali razjasniti neke stvari.
- Pucaj - promrmlja Dolly. Jordan ponovo priguši smiješak.
- Vidiš, nisam imao u planu oženiti se tobom.
- Ma nemoj? - porugljivo će ona. On se dug trenutak zagleda u nju.
- Jesi li uvijek tako zajedljiva?
- Uvijek - odgovori ona, ponovo srknuvši kavu. - Ali još više kad mi
je zlo.
- To ću dobro držati na umu.
- I bolje ti je!
On zatrese glavom. Prokletstvo, neće mu biti lako ostati ravnodušan
prema njoj. Zlaćana kosa joj je lepršala na povjetarcu što je dolazio s rijeke.
Nije imala naočale protiv sunca, pa joj je mogao dobro vidjeti tamne oči,
koje prošle večeri nije ni opazio. Premda zamagljene od djelovanja
alkohola, bile su zaista lijepe i blistave. Svijetle obrve su se svijale visoko
na čelu, a sočne usne su joj bile malo iskrivljene od boli u sljepoočnicama.
Prokletstvo, bila je prekrasna.
- Koliko ti je godina? - upita on iznenada.
- Ne misliš li da je to previše osobno pitanje za naš prvi sastanak?
- Budući da se naš prvi sastanak poklopio s našim vjenčanjem,
rekao bih da nije.
- Hm... dobro. Dvadeset osam mi je godina.
Jordan u sebi brzo izračuna.
- Ali pukovniku je samo četrdeset pet godina!
Ona se nasmiješi i namigne mu.
- Točno. I on bi radije da drugi ne računaju previše.

20
 by Glorij@

- Ali kad si se ti rodila, njemu je moglo biti najviše...

- Sedamnaest. - Jordan zazviždi. - Prije nego što me upitaš - nastavi
Dolly napetim glasom - reći ću ti da je mojoj majci bilo šesnaest. I što sam
ja više rasla, to je ona bivala sve mlađa. Stoga je teško znati pouzdano.
- Zacijelo im je bilo teško - primijeti Jordan gotovo za sebe.
- Oh, svakako.
Ali govoreći sa sebičnog stajališta, ne mogu se žaliti, je li?
- Mislim da ne.
- Onda - promrmlja ona, duboko uzdahnuvši - rekao si da želiš
razgovarati o nečemu. Zacijelo ne o mojim roditeljima i o njihovoj
neugodnoj priči.
- Ne - odgovori Jordan i zagleda se u nju. - Jesi li zaista sposobna
saslušati me?
- Vjerojatno nisam - prizna ona. - Ali bit će mi potrebno nekoliko
sati dok se posve oporavim.
- Dobro. Nakon nekoliko trenutaka oklijevanja, on odjednom više
nije znao kako bi počeo. - Vjenčali smo se samo zato da spasimo ugled tvog
oca, je li?
- Moramo li baš opet o tome?
- Ne. Želim govoriti o budućnosti, a ne o onome što se dogodilo.
- O kakvoj budućnosti?
- O našoj.
- Pa... mislim da si ti već objasnio svoje mišljenje dok smo bili u
kapeli.
- U kojem smislu? - upita on, plašeći s da nije slijedio nit razgovora.
- Sad možete poljubiti mladu... - reče ona, oponašajući velečasnog
Turnera. - Hvala, drugi put!
Do bijesa, on time nije želio ništa reći. Ali kakvog bi smisla imalo
brak zapečatiti poljupcem kad su oboje znali da je on lakrdija?
- A što si očekivala? - upita je on.
- Narančine cvjetove, orgulje, mnogo uzvanika, svog oca - odgovori
ona, svladavajući suze.
Jordan se ukoči. Čim se pokazao spremnim da je smatra
simpatičnom, ona je počela plakati.

21
 by Glorij@

- Nastojmo ga ne smatrati onim što nije - brzo reče on, s olakšanjem

opazivši da je suspregla suze.
- Ne boj se, naredniče. Slušaj, ja sam zbog ove priče još
nezadovoljnija nego ti. Ti se ne izvrgavaš opasnosti. Neću glumiti ženicu
koja će te posvuda slijediti kao izgubljeno psetance.
- Baš sam o tome htio razgovarati - promrmlja Jordan. - Što točno
očekujemo od ovog braka? - Ona podigne ruku da protrlja sljepoočnice.
Vidjevši da ne odgovara, Jordan nastavi: - Vjenčani smo, ali to ne znači da
moramo još dugo biti.
- Nastavi - reče mu Dolly, zamišljeno ga pogledavši.
- Nekoliko mjeseci možemo glumiti bračni par, a onda možemo
iznenada reći da želimo pokusnu rastavu. Nitko ne bi vidio ništa čudno u
tome niti bi posumnjao, je li?
- Pokusnu rastavu?
- Da, a onda nakon nekoliko mjeseci mogli bismo zatražiti rastavu.
- Rastavu - ponovi ona, prigušivši drhtaj. Jordan govori kao da je sve
to lako, ali nije. Ne za nju. Uvijek je mislila da je brak zauvijek. Osim toga,
maštala je o tome da se uda iz ljubavi.
- Zar nešto nije kako valja?
- Možda nešto ne valja u meni - promrmlja ona, slegnuvši
ramenima, nadajući se da on neće opaziti njenu strepnju.
- Rastava mojih roditelja bile ja prava mora. Bile su mi samo dvije
godine, ali odrasla sam slušajući svoju majku kako se žali na mog oca.
Zapravo ga nisam ni poznavala gotovo sve do svoje trinaeste godine.
- Ali ovaj put je drukčije - primijeti Jordan. Bilo mu je žao zbog
poteškoća što ih je doživio pukovnik, ali za njega i Dolly bit će posve
drukčije. Da bude iskren, ni on nije bilo sklon lakim rastavama, ali njihov
brak zapravo i nije bio pravi. - Mi se ne moramo brinuti o tome da ćemo
nauditi našoj djeci.
- Ne za tri mjeseca - promrmlja ona. - Skromno mislim da sam
prilično sposobna, ali čak bi i meni bilo potrebno devet mjeseci.
- Htio sam reći, s obzirom na to što nećemo spavati zajedno, da ne
bi trebalo biti komplikacija.
- Ah... - promrmlja Dolly, kimajući kao da će joj glava otpasti. -
Platonski brak!

22
 by Glorij@

- Dakako. - Prekriživši ruke na prsima, Jordan je pogleda kao da

očekuje pljesak.
No, nije li to prekrasan preokret u njenom životu? - pomisli ona.
Najstarija živuća djevica na Zemlji upravo je postala najstarija
udana djevica!

23
 by Glorij@

4.

Dolly se prisili na to da ispije gutljaj kave. Zašto joj uvijek sve pođe
po zlu? U biti nije loša osoba. Nije išla okolo drugima nanositi zlo. I uvijek
je prolazila prilično dobro.
Kriomice pogleda svog mladoženju i učini joj se da gotovo zna o
čemu on razmišlja. Ništa laskavo za nju.
- Dobro, naredniče - reče tiho - neka bude platonski brak. Sa mnom
će tvoja krepost biti na sigurnome.
On se nasmiješi, ali se odmah uozbilji. To je tog jutra učinio već
nekoliko puta. Ili ga ona mnogo zabavlja, ili je dobio prilično težak tic.
Vjerojatno je druga mogućnost ona prava, pomisli Dolly. Jednostavno nije
mogla shvatiti što nalazi zabavno u braku bez seksa s jednom neznankom.
A onda mu se ponovo javi tic.
- Može li se znati što ti je toliko smiješno? - upita ga ona začuđeno.
- Vjeruj mi, princezo, u svemu ovome ništa nije smiješno.
- A zašto si onda to učinio?
- Što?
- Zašto si se oženio mnome?
- Radi tvog oca, pukovnika.
- To sam i sama zaključila - reče ona, odjednom umorna od svega.
- Recimo da se osjećam dužnim prema njemu.
- Toliko da se oženiš njegovom kćeri? To je zacijelo neki veliki dug.
- Mislim da jest.
Radoznala, više nego što je bila spremna priznati, Dolly se načas
zagleda u njega i potom ga upita: - Slutim da mi se ne želiš povjeriti. On se
kratko nasmiješi.
- Ne, ne želim.
Dolly slegne ramenima i zahvali nebesima što joj se glava nije
otkotrljala na pod.
- A ti?
- Što ja?
- Zašto si pristala na vjenčanje?

24
 by Glorij@

To je zaista bilo lijepo pitanje. Pogotovu ono za koje se nije

pripremila. U pamet joj se vrate stara, neugodna sjećanja i ona ih odlučno
odbaci.
- Recimo da sam mu i ja dužna... - samo promrmlja.
- I ne želiš mi se povjeriti?
U sivim očima iskrila mu je razdraganost. Je li moguće da je
narednik zajedljiv tip?
- Hvala, drugi put - reče ona, ne shvativši da je izgovorila iste riječi
koje je rekao i on kad mu je pastor kazao da je može poljubiti.
- Slušaj, Dolly, u dobru i u zlu, sad smo vjenčani.
- U bogatstvu i u siromaštvu - uzvišenim glasom nastavi ona. - U
bolesti i...
- Barem zasad - prekine je on. - Mogli bismo se čak potruditi da
budemo složni.
Romantičan razgovor da se zapali djevojčino srce, pomisli ona,
trljajući oči s nadom da će ublažiti bol. Na žalost, to je bila uzaludna nada.
Gledajući ga kriomice, osjeti podražaj na povraćanje, kao i svaki put kad bi
se vozila brdsko-dolinskom željeznicom u zabavnom parku. Bilo je
smiješno što je lice tog čovjeka tako djelovalo na nju. Pogotovu stoga što
njegovo lice nije bilo lijepo u klasničnom smislu. Narednik Jordan Hodges
bio je odviše grub da bi ga se moglo smatrati lijepim. Privlačan je svakako,
na svoj način.
U biti, on ima pravo. Barem nekoliko idućih mjeseci bit će muž i
žena. Živjet će zajedno, ali neće skupa spavati. Zar je to toliko važno?
Ponovo osjeti kao da je na vrtuljku. To je samo posljedica pijanstva,
pomisli.
Dobro, neće biti ljubavnici, već samo prijatelji. Ili ako baš ne
prijatelji, bit će protivnici koji se ne tuku.
- Dobro, naredniče... - reče na posljetku, duboko uzdahnuvši.
- Jordan - prekine je on. Zovi me po imenu.
- Dobro, Jordane. - Udahne svježi zrak što je dolazio s rijeke i
pomirljivo mu pruži ruku. Dok ju je on stiskao, ona upita: - Onda, mužu,
hrčeš li?

25
 by Glorij@

* * *

Za večerom, Jordan pogleda svoju ženu koja mu je sjedila nasuprot i

zarekne se kako nikad neće zaboraviti da je njihov brak lažan. Ali to mu
nije bilo lako.
Ona je bila prekrasna. Bilo je nevjerojatno kako se preobrazila
pošto se oslobodila mamurnosti. Na sebi je imala žutu haljinu koja joj je
savršeno isticala obline.
Sjedenje za pukovnikovim stolom bilo je za Jordana teško iskušenje,
ali činilo se da se njegova žena osjeća posve ugodno. Dabome, a zašto i ne
bi? Pukovnik Canford joj je otac. Odrasla među časnicima, okružena njima,
ovo je nesumnjivo bilo njeno mjesto.
A on se sjećao tako kao da svaki tren očekuje kako će netko
povikati: "Ovaj je čovjek varalica! Izbacite ga!" Utješi ga samo misao na to
da je večera pri kraju. Mora preživjeti još samo do deserta. Potom će otići u
svoju sobu i... Trenutak, to više nije njegova soba. Sad će je dijeliti sa
svojom ženom.
Pred očima mu se pojavi slika kako Dolly razbacuje po sobi tek
kupljenu odjeću. Nije postojao način da izbjegne zajedničku sobu s njom.
Uostalom, tek vjenčani mladi par ne može spavati u odvojenim sobama.
To znači da se neće moći opustiti ni nakon večere. Sjajno! Za koga
se vraga prošle večeri nije brinuo za svoja posla, fućkajući na to što će
drugi govoriti? Zar bi uistinu bilo toliko strašno da se pukovnikova kći
pijana pojavila na plesu?
Da, pomisli. Barem za pukovnika.
- Jordane? - upita ga ovaj tonom glasa koji je pokazivao da ga tako
ne zove prvi put.
- Gospodine - odgovori on, nesvjesno se ukočivši n a stolcu. -
Oprostite, gospodine, zamislio sam se. Mislim...
- Opusti se, Jordane - reče mu tast, obraćajući mu se sa "ti". - Ovdje
nisi na izložbi. Ovo je samo neslužbena obiteljska večera.
Obiteljska večera. On i pukovnik?
- Da... dakako, gospodine - promuca Jordan, u sve većoj neprilici.
Pukovnik zatrese glavom i iznenada ga upita:
- Igraš li golf?

26
 by Glorij@

Golf? Jordan se zagleda u čovjeka kojeg je poštovao najviše na

svijetu, pomislivši kako njih dvojica imaju tako malo zajedničkog. Tamo
gdje je on odrastao, nema golfskih igrališta, i to nije igra siromašnih. Ljudi
koji su živjeli u Jordanovoj četvrti bili su previše zauzeti traženjem posla i
zarađivanjem za kruh a da bi trčali za bijelom lopticom na lijepo
njegovanom travnjaku. Ali, dakako, to nije mogao reći, pa je samo
odgovorio:
- Ne, gospodine.
- Šteta - reče pukovnik. - Mislim da bi ti se svidio. Znaš, Dolly dobro
igra.
Kako ga to nije začudilo? Svrne pogled na ženu koja mu je sjedila
nasuprot. Bilo je razumljivo da pukovnikova razmažena jedinica igra golf.
- Zaista? - promrmlja.
- Već godinama ne igram - prizna Dolly. To je bila prva rečenica
koju je izgovorili otkad su sjeli za stol.
- Mogla bi ti naučiti Jordana - predloži njen otac.
- To nije loša zamisao - reče ona, pogledavši muža.
Načas ga je ispitivački pogledala. Do vraga i njihov sporazum o
prijateljstvu! Sad kad je bila trijezna, možda je žalila zbog tog
nepromišljenog vjenčanja.
Prokletstvo, bit će teže nego što je očekivao, pomisli Jordan. Ogleda
se po krcatom restoranu i opazi kako neki marinci radoznalo pogledavaju
prema njihovom stolu.
S nelagodom se promeškolji na stolcu. Nikad nije volio biti u
središtu pozornosti i želio je biti običan marinac. U bazi je bio samo jedan
od tisuću vojnika. Ali sad se uspio uspeti na ljestvici, no bez svoje volje i
samo pukom slučajnošću.
- Molim vas, ispričajte me - reče pukovnik. Jordan se okrene da ga
pogleda, ali njegov je tast piljio u neku daleku točku. Potom ustane,
rekavši: - Opazio sam osobu koju odavno nisam vidio, pa bih htio
porazgovarati s njom. - Udaljio se prije nego što je itko dospio išta reći.
Dobro - promrmlja Dolly, pogledom slijedeći oca. - Tko zna što je posrijedi.
- Ne znam, ali to me se i ne tiče.
- Malo smo razdražljivi, ili se možda varam?

27
 by Glorij@

- Razdražljiv? - On se dugi trenutak začuđeno zagleda u nju. - Nisam

ja taj tko cijelu večer nije izgovorio nijednu riječ.
- Dobro, nisam se baš trudila da održavam razgovor - prizna Dolly.
- Nisi ga ni počela.
Ona sklopi svoje nevjerojatne tamne oči.
- Znaš, ne volim naprašite muževe. Nevjerojatno! Kad samo pomisli
da mu je maloprije bila gotovo simpatična. Tko bi rekao da je njegova žena
najsimpatičnija kad pati od posljedica pijanstva?
- A ja ne volim plačljive žene.
- Ja plačljiva? - Dolly se uspravi na stolcu. - Tko je plačljiv? Ta
upravo si sam rekao da nisam progovorila ni riječ.
- Može se biti plačljiv i samo s namjerom.
- A kako ti to znaš?
- Dovoljno mi je pogledati te u lice pa da znam što misliš.
- Oh, sad znaš i čitati misli! Sjajno!
- Prestani, Dolly!
- Što točno da prestanem? - upita ona, nekoliko puta trepnuvši
vjeđama. - Možda ne želiš da govorim! - odmah poviče odlučnim glasom.
Ozlovoljen sam sobom, njome i cijelim svijetom, Jordan odgovori:
- Ostavimo to. Predomislio sam se.
- Kakvog sam čovjeka našla! Nikad nije siguran u ono što hoće.
- Što time želiš reći?
- Nije važno.
- Dobro, dobro! - zagrmi dubok glas iza njihovih leđa, od čega se
oboje trgnu. Okrenu glavu i pogledaju čovjeka koji je prilazio njihovu stolu.
Jordan odmah skoči na noge i stane u stavu mirno.
- Generale, Simpsone. Dobra večer, gospodine.
- Samo sjednite, naredniče - odgovori mu stariji muškarac i,
smiješeći se, upita: - A kako su moja najdraža nećakinja i njen mladoženja?
Dolly ustane i poljubi generala u obraz.
- Dobro smo, striče Howarde.
U taj tren Jordan osjeti kako mu se čelo orosilo znojem. Stric
Howard? Zaboga, u kakvu se to nevolju uvalio? Pokušavajući spasiti
pukovnikov ugled, strmoglavio se u bazen u koji nije imao pravo plivati. Do
bijesa, već se utapa, a u vodi još nije ni jedan dan!

28
 by Glorij@

- Trebali ste čekati - reče general, dok se Jordan prisiljavao da se

usredotoči na osjetljiv razgovor. - Trebali ste se vjenčati u bazi, pa smo
tako svi mogli nazočiti vašem vjenčanju.
Jordan osjeti kako mu je grlo suho. Pogleda svoju ženu i sa
čuđenjem spazi kako mu se nasmiješila prije nego što se ponovo obratila
generalu.
- Oh, striče Howarde - prošapće - ovako je bilo mnogo romantičnije.
Romantičnije? Jordan se sjeti njihovog bijednog vjenčanja, i nije
znao bi li osjetio olakšanje ili zabrinutost zbog činjenice što njegova žena
tako vješto laže.
General se sagne da je poljubi u čelo i potom se uspravi.
- Mislim da se još mogu sjetiti kakva je ljubav mladih - promrmlja,
tresući glavom. - Nejasno. - Okrenuvši se prema Jordanu, strogim tonom
doda: - Budi joj dobar ili ćeš sa mnom imati posla!
- Da, gospodine - odgovori Jordan ukočenim glasom, kakvo mu je
bilo i tijelo.
Potvrdno kimnuvši, general potapša Dolly po ramenu i potom reče:
- Zabavljajte se, a ja moram potražiti svoju ženu prije nego što mi
pobjegne s nekim mladim majorom. - Pogledom je već lutao po krcatoj
dvorani i potom se udaljio.
Jordan i Dolly su se dugi trenutak nijemo gledali, a onda on upita:
- Stric Howard? - Ona slegne ramenima, a on prošapće. - Oh, zaboga!
- Gdje li je nestao hrabri marinac koji mi je jutros priskočio u
pomoć? - porugljivo upita ona.
- U šoku je. - Kao zacijelo i njegovi prijatelji koji su saznali za
njegovo iznenadno vjenčanje. O tome mora obavijestiti još neke osobe,
pomisli, ne želeći vidjeti njihova zaprepaštena lica dok pitaju: "Koja Dolly?"
- Možda je ovom marincu potrebno još malo prakse.
- Molim? - Jordan je pogleda, ne shvaćajući.
Ona zatrese glavom, a on se potrudi da ne zapazi kako joj je pri toj
kretnji kosa pomilovala obraze.
- Pleši sa mnom, naredniče! - On pogleda prema već krcatom
prostoru za ples. Orkestar je svirao laganu skladbu i parovi su se njihali
usko pripijeni.

29
 by Glorij@

Dolly zaobiđe stol i stane pred njega. - Plešeš li? - upita ona. - Znaš li
što mislim, kretati se u ritmu glazbe?
- Znam što je ples - promrmlja on, ali nije dodao kako obično radi
sve da bi ga izbjegao.
- Dobro - reče Dolly, uzevši ga za ruku. Ne davši mu vremena da se
usprotivi, povuče ga prema plesnom podiju.
Kad su stigli među ostale plesače, ona se automatski okrene prema
njemu, a Jordan je stisne uza se. Dolly mu se nasmiješi, izazvavši mu čudan
osjećaj u želucu.
Jordan se nije osvrtao na radoznale poglede ostalih plesača i
zagledao joj se u oči. Ona je pritisnula dojke uz njegova prsa, a on zamisli
da čuje kako joj srce tuče u suglasju s njegovim. Tijelo je odmah reagiralo
na tu toplu blizinu. Udahne cvjetni miris njenog parfema i sa
zadovoljstvom osjeti da mu se uvlači u dušu.
- Jordane? - Da?
- Jesi li dobro?
- Da - odgovori on, gledajući je kao da je vidi prvi put.
- Zaista?
- Zašto pitaš?
Smiješeći se, ona mu odgovori:
- Zato jer stojimo mirno nasred plesnog prostora.
- Ja ne plešem.
Zatresavši glavom, Dolly reče:
- Ovo je zaista pravi trenutak da mi to kažeš.
Neki par koji je prilazio kraj njih, gurne Jordana i on nagonski
pojača stisak na Dolly, i njihovi se bokovi spojiše.
- Možda bismo se morali vratiti za stol - predloži ona.
- Ne, ako me hoćeš učiti plesati. Sad.
- Sad? Ovdje?
- Ovdje.
Nakon kraće stanke ona se ponovo nasmiješi.
- Danas je baš dan stvari koje se čine prvi put, je li? Ujutro
vjenčanje, uvečer poduka iz plesa...
- A pred sobom imamo još cijelu noć - promrmlja Jordan. - Tko zna
što nam je pripremila!

30
 by Glorij@

Dolly širom rastvori oči, a njemu se gotovo učini da se zbog nečeg

vrlo zabrinula. Zapravo, možda baš... preplašila.

31
 by Glorij@

5.

Ovo nije vrtuljak, pomisli ona sva očajna. Srce joj je ludo tuklo i
drhtala joj je ruka koju je on stiskao. Netremice se zagleda u te sive oči i
sve dobre namjere da brak zadrži na platonskoj razini odoše u nepovrat.
Osjeti mravce po cijelom tijelu. Udovi su joj bili teški i utrnuli, kao
da se tek probudila. Na tu pomisao duboko udahne, izvuče ruku iz
Jordanove i ustukne korak.
- Dolly? - upita on. - Što nije kako valja?
- Ovo - šapne ona, znajući da je on ne može čuti. I znajući da mora
zadržati udaljenost među njima. Proći će ta čudna reakcija na najmanji
Jordanov dodir, pomisli odlučno. Bio je to tek prvi dan njihova braka i za
tjedan ili dva će se zacijelo naviknuti na njegovu nazočnost. A za nekoliko
tjedana vjerojatno više neće ni znati za nj. Dakako, bude li sreće.
- Dolly? - On je ponovo upitno pogleda. - Jesi li dobro?
- Ne - odgovori ona. - Prilično sam umorna i vrijeme je da pođem u
sobu.
Jordan se ukoči, a sive mu se oči zamrače i postanu boje magle i
duboke poput oceana.
- Dobro, otpratit ću te - reče on, uhvativši je za lakat.
Mravci. Iskre. Želja. Dolly ponovo udahne duboko i oslobodi se
njegova stiska.
- Nije potrebno - reče oklijevajući i nastojeći stišati kucaje srca. -
Ostani i zabavi se. Snaći ću se i sama. - Prije nego što je dospio išta reći, ona
pobjegne s prostora za ples. Zastala je kod stola samo da uzme torbicu i
potom požurila k izlazu kao da je on slijedi.
No to je bio bespotreban oprez. Jordan je ostao tamo gdje ga je
ostavila. Sam među gomilom nasmiješnih parova.

* * *

Kad je poslije nekoliko sati Jordan ušao u sobu, zatekao ju je tihu i u

polutami.

32
 by Glorij@

Iscrpljen, pomisli kako možda nije bila dobra zamisao sve to

vrijeme šetati duž rijeke. No jednostavno mu se nije dalo suočiti sa svojom
ženom, osjećao je potrebu da se smiri, da razmisli. Želio je nekoliko sati
biti sam da nađe neki smiješni razlog što bi opravdao veliku želju koju je
osjetio u trenutku kad je Dolly Canford stisnuo u naručje.
Našao je nekoliko zaista lijepih: od velikog umora pa do
neobuzdane alkemije koja se javlja dok u naručju drži prekrasnu ženu. Do
bijesa, to nije prvi put da ga privlači netko koga jedva i poznaje. Muškarac
je, pa kao i svaki drugi, uzbudi se pri pogledu na lijepu ženu.
Ali sva ta razložna razmišljanja nisu nimalo koristila. Dobro je znao
koji je pravi razlog, ali odbijao ga je priznati. Jer, ni u jednom drugom
trenutku svog života nije se osjećao tako potpuno... živim, kao kad je Dolly
privio uza se dok su plesali. Samo sjećanje na tih nekoliko sekunda bilo je
dovoljno da mu brže prokola krv žilama.
Krene naprijed po mraku i tiho zatvori vrata za sobom. Izuje cipele i
gurne ih do zida. Nije ništa mogao vidjeti, ali okrene glavu prema postelji,
znajući da je ona ondje. Tako blizu, a opet tako nedosežna.
Sklopivši oči, mogao je ponovo vidjeti izražaj na njenom licu kad se
maloprije udaljila od njega. Zbunjenost. Smućenost. Zabrinutost. Otjera tu
sliku i zamijeni je ugodnijom.
Ponovo je ugleda onakvu kakva je bila prošle večeri. Nehajno
ispružena na plahti, s plavom kosom koja se blistala na jastuku. Samo što
je sad u njegovom sjećanju bila trijezna. Čekala ga je. Gledala ga je, pružala
mu ruke i smiješila mu se.
Nagonski ustukne korak i u tami osjeti užasnu bol. Prigušeno
jaukne a onda snažno stisne usne. Nije ju htio probuditi samo zato što je
upravo razbio nogu. Sagnuvši se, uhvati prst kojim je upravo udario o
nešto i nježno ga protrlja, pa mu se bol malo ublaži.
Kao se malo-pomalo počeo privikavati na tamu, sjene u sobi su
počele poprimati oblik. Ponovo okrene glavu prema postelji i tad spazi da
je prazna i da Dolly nije u njoj.
Vrati se na mjesto gdje se maloprije udario.
- Koji je ovo vrag? - promrmlja, vidjevši dva naslonjača spojena u
neudoban krevet. A na njemu, s pokrivačem povučenim do vrata, dubokim
snom je spavala njegova mlada žena.

33
 by Glorij@

U polumraku mirno promotri crte njenog lica. Osjeti lagani šum

njenog pravilnog disanja. Ona jedva čujno zastenje i ispruži ruku, možda u
potrazi za udobnijim položajem, a onda ponovo glavom utone u jastuk.
On iznenada osjeti navalu srdžbe. Zašto ne spava u onom
prokletom krevetu? Što želi pokazati? Kako ne podnosi misao dijeliti s
njim bračnu postelju? Dobro da nije podigla šator u hodniku!
- A kako je moguće da je nije probudila buka kad sam kriknuo od
boli? - upita on glasno, nadajući se da će dobiti odgovor od Uspavane
Ljepotice.
Ništa. Samo šutnja.
Ozlovoljen, uputi se prema kupao nici a onda zastane i ponovo se
okrene da pogleda i dalje nepomičnu ženu. To čudno stvorenje pjevuši u
snu!
Jordan se namrgodi. Ne samo da pjevuši nego k tome i nema sluha.
Dvadesetak minuta poslije, još vlažan od tuširanja, legne na pod i,
pokrivši se plahtom, stavi jastuk pod glavu i ponovo pogleda Dolly. Nikad
neće spavati u krevetu dok ona bude spavala u naslonjaču.
Potom dohvati jastuk i nabije ga na glavu i na uši, u uzaludnom
pokušaju da ne čuje ono prokleto pjevušenje.

* * *

Ni dva dana nakon toga, kad su se vratili u bazu, među njima nije
ništa išlo baš glatko.
Dolly stisne slušalicu i prisili se da joj glas zvuči suzdržano. Već je
mnogo prije naučila da u općenju s ljudima valja zadržati mir.
- Oprostite, poručnice Hardy - reče, prekinuvši ga. - Kažete da ima
jedan stan na raspolaganju, ali da ga ne možemo dobiti?
- Točno, gospođo.
Dolly se zavali u kožni naslonjač svog oca.
- To znači da nema ništa za nas?
- Ne, gospođo. Imamo za vas i narednika kuću, ali bit će spremna za
useljenje tek za nekoliko dana. Najprije moramo provjeriti je li sve u redu.
- Ne bih li ja mogla naći nekoga da je počisti i uredi?
- Ne, gospođo, za to se brine unutarnje osoblje.

34
 by Glorij@

- Možete li mi bar reći kad će biti useljiva?

- Ne, gospođo. - Dolly je već počela mrziti tu riječ gospođo. - Ali
računajte sa srijedom.
Ona se ogleda po očevoj radnoj sobi i priguši uzdah. Još nekoliko
dana moraju ostati s pukovnikom, a ona i Jordan su jedva izmjenjivali
pokoju riječ.
Pred očima su joj se pojavile slike od prošle večeri kad su se vratili
kući iz Laughlina. Bilo je kasno i svi su bili umorni od duga putovanja.
Jordan je unio u kuću sve kovčege i potom nestao u noći. Promrmljao je
nešto o tome kako mora uzeti stvari iz svog stana, ali to je bio očiti pokušaj
bijega.
Ipak, u svom stanu nije mogao ostati više od jedne noći... ne ako je
htio da njihova uloga mladog bračnog para bude uvjerljiva.
Dok je razgovarala s poručnikom, Dolly je šarala po bilježnici.
Pogledavši sad papir, zadršće vidjevši kako je nesvjesno nacrtala vješala.
- Baš dobar znak - promrmlja. Ustavši istrgne list iz bilježnice,
zgužva ga i baci u koš kraj pisaćeg stola.

* * *

- Oženio si se? - Podnarednik Ted Ripley se udari po uhu kao da nije

dobro čuo. - Nikad nisam očekivao da ću to čuti.
- Da, ni ja - promrmlja Jordan.
- Ona je zacijelo posebna žena - primijeti Ted, nabravši čelo. - Tko je
ona?
Ah... napokon pitanje kojeg se najviše plašio. Znao je da će se u
istom trenutku kad njegovi prijatelji otkriju s kim se oženio, njegov život
pretvoriti u pakao.
- Zove se Dolly.
- Dolly i kako još?
- Hodges. - Kupovao je vrijeme i toga je bio posve svjestan.
Ted baci na njega olovku koja ga promaši i padne na pod.
- To znam i ja, ali kako joj je djevojačko prezime?
- Zašto ti je to važno?
- Postoji li razlog zbog kojeg mi to ne želiš reći?

35
 by Glorij@

Sad više nema uzmaka, pomisli Jordan. I što god više bude otezao,
Ted će postati sve radoznaliji. Uostalom, čemu sve to? Prije ili poslije će
ionako saznati. Stoga se pripremi na prijateljevo zadirkivanje.
- Dobro, preziva se Canford.
- Canford... - Ted se zavali na stolac. - Canford... nekako mi zvuči... -
Naglo ušuti i pogleda Jordana s nevjericom. - Pukovnikova kći? - promuca
na kraju. - Jesi li poludio?
Stopostotni luđak, pomisli Jordan.
- Ne, upravo smo se vjenčali.
- Zacijelo si posve izgubio glavu, prijatelju. - Ted ustane i nasloni se
na Jordanov pisaći stol. - Shvaćaš li koliko će smeća bacati po tebi zato što
si se oženio kćerkom jednog pukovnika?
- Ne - odgovori Jordan, netremice se zagledavši u prijatelja. - Misliš
li to uistinu?
- Nisam znao ni da je poznaješ - nastavi Ted.
- Da... poznajem je.
- Sad je to očito. Ali kad ste se upoznali?
- Zar je to važ...
- Vjerojatno prije mnogo godina - prekine ga prijatelj, govoreći
gotovo za sebe. - Jesi li s pukovnikom bio tisuću devetsto devedesete?
- Da... - Jordan je prvi put vidio Dolly prije nekoliko dana, ali to
drugi nisu morali znati.
- Tko bi to rekao! - Smiješeći se, Ted sjedne na kraj stola. Ti i
pukovnikova kći !
Jordan se namršti. Dobro, to je bilo neobično. I neočekivano. Ali zar
je zaista toliko nevjerojatno da bi ga Dolly Canford mogla smatrati
privlačnim?
Potom se sjeti kako su se on i njegova ženica složili da ne spavaju
skupa, pa je tako sam našao odgovor na svoje prešutno pitanje. Dobro, taje
zamisao bila njegova, ali ona ju je spremno prihvatila.
- Onda? - potakne ga Ted, namignuvši mu. - Misliš li da ti tvoj tast
može u nečemu koristiti? Barem ti dati cijeli bataljun?
- Ušuti i počni raditi! - obrecne se Jordan na njega.
- Oh - reče Ted smijuljeći se - već si počeo patiti od osjećaja veličine.
Baš lijepo, pomisli Jordan, dok je Ted, i dalje se smijuljeći, uključio

36
 by Glorij@

računalo i prihvatio se posla. Sudeći prema prijateljevoj reakciji, idućih će

dana biti veselo. I to sve zato što je one proklete večeri izašao popušiti
cigaretu!
Dobro je znao da će ga taj njegov prokleti porok kad-tad odvesti u
propast!

* * *

Dolly već četiri godine nije stupila u bazu. Duboko udahne i ispravi
ramena.
Bilo je besmisleno što se osjeća tako uzbuđenom. Odrasla je u
vojnoj bazi... barem od trinaeste godine kad je došla živjeti s ocem. Lagano
se nasmiješi sjetivši se tog razdoblja. To je bila teška godina, pomisli. Ona i
njen otac su zapravo bili stanci, prisiljeni da žive zajedno, jer je njena
majka odjednom osjetila potrebu da se preseli u Pariz i posveti se
slikarstvu. Umrla je već nakon nekoliko mjeseci.
Ali Dolly i njen otac su prebrodili početno nepovjerenje i veliku
nelagodu, pa su oboje našli ono što im je do tog trenutka nedostajalo.
Obitelj. Ljubav. Povjerenje.
Zadršće. Da je bar prije nekoliko godina poslušala svog oca, bila bi
sebi uštedjela gomilu neugodnosti... da ne spominje ovaj brak koji to nije.
Podigne glavu i zagleda se u vrata nekoliko koraka udaljena od nje.
Preko tog praga nalazi se ured njenog muža. Na žalost, Jordanov pisaći stol
je vrlo blizu stola njenog oca. A to je značilo da će kad uđe, neizbježno biti
prisiljena sjetiti se događaja koji je značio njenu golemu pogrešku u
prosudbi.
To se dogodilo odmah poslije raskida njenih zaruka. Osjećala se
krhkom i neželjenom... što je vrlo opasna kombinacija.
U tom uredu je pisaći stol, gdje je pokušala zavesti pomoćnika svog
oca, koji ju je zatekao na djelu i tako prekinuo njen pokušaj da glumi Matu
Hari.
Još je osjećala uzbuđenje pri sjećanju na to. Ponovo je vidjela
razgoračene oči mladog kaplara, koje su buljile u svog starješinu, i osjetila
razočaranje u očevu glasu kad je izgovorio njeno ime.

37
 by Glorij@

Rukom prijeđe preko očiju, kao da želi izbrisati ta sjećanja. Kako je

mogla biti toliko glupa? I kao da to nije bilo dovoljno, nije imala hrabrosti
suočiti se sa situacijom. Ne, Dolly Canford. Odletjela je prvim zrakoplovom
i više se nije pojavila.
Sve do onog trenutka kad se vratila da ponovo upadne u nevolje.
- Gospođo? - javi se dubok glas s desne strane. Ona se okrene i
ugleda marinca kako je zabrinuto gleda. - Osjećate li dobro, gospođo?
- Vjerojatno ne, ali hvala na pitanju - odgovori mu Dolly umorno.
- Mogu li vam kako pomoći?
- Ne, hvala - reče ona s plašljivim osmijehom. - Ako u ovom trenutku
postoji nešto što mi nije potrebno, onda je to drugi marinac.
On iznenađeno zatrepće vjeđama, ali Dolly se ne osvrne na njegovu
zbunjenost i krene prema vratima, odlučna da se suoči sa svojim utvarama
prije nego što trenutno izgubi hrabrost.

38
 by Glorij@

6.

Jordan je vidio kako je Ted Ripley skočio na noge i zagledao se u

vrata.
- Mogu li vam biti od pomoći, gospođo? - upitao je.
- Došla sam govoriti s narednikom Hodgesom - odgovori dobro
poznat glas.
Prokletstvo! Jordan smjesta osjeti kako mu se zgrčio želudac.
Polako okrene glavu prema njoj. Do vraga, zašto je tako lijepa? Na
sebi je imala tamnozelenu bluzu i kratku crnu suknju, koja joj je milovala
bokove poput ljubavnikovih ruku. Noge su joj bile vitke i skladno građene.
A oči... trenutno nije htio ni misliti o njima.
Jordan dobaci hladan pogled Tedu i namršti se videći kako mu se
prijatelj smiješi. Nije namjeravao otići dok ne bude predstavljen, stoga
Jordan ustane i reče:
- Dolly, ovo je podnarednik Ripley...
- Ted - prekine ga prijatelj s previše prisnim osmijehom.
- Tede, ovo je moja žena Dolly - smrknuta izražaja dovrši Jordan
predstavljanje.
Zacijelo mu je bilo čudno izgovoriti tu riječ, ali istodobno mu se nije
svidio izražaj što ga je opazio u Tedovom pogledu dok je odmjeravao
Dolly od glave do pete. No radije sad nije razmišljao o tome zašto
mu odjednom toliko smeta dojam što ga prijatelj ostavlja na žene.
- Drago mi je, gospođo Hodges - promrmlja Ted, pružajući joj ruku.
- Molim te, zovi me Dolly - odgovori mu ona, stišćući mu ruku.
Jordan se namršti buljeći u dvije stisnute ruke. Nije mu izbjeglo
kako je Ted zadržao Dollynu ruku više od potrebe.
Želudac mu se pobuni, a on shvati kako i za to nije kriva ona gadna
kava koju je pio cijelo jutro. Nije li dovoljno što s Dolly mora biti privatno,
već mu sada dolazi smetati i u uredu!
Ali morao je priznati da ga nije smutila samo njena nazočnost, nego
ona. Jednostavno je bio očaran njome.

39
 by Glorij@

A trijezna ga je još više uznemirivala. Stisnuvši zube, bezličnim je

tonom upita:
- Ima li kakvih poteškoća? Ona mu dobaci brz pogled.
- Zar samo zato što žena posjeti muža u uredu mora biti nekih
poteškoća?
- Da, Jordane - umiješa se Ted, vodeći Dolly prema stolcu. - Možda je
samo osjećala da joj nedostaješ.
- Da, možda sam zato i došla - složi se Dolly. - Nedostajao si mi.
Kako da ne! Ali to Jordan nije mogao reći pred Tedom ako je htio i
dalje glumiti da je sretno oženjen.
Ona sjedne i savije prekrasne noge. Pri toj kretnji joj se podigla
suknja i pokazala više nego što je Jordan htio da Ted vidi.
- Nisi li trebao poći na neko mjesto? - upita ga naglo.
- Ne - odgovori Ted.
Dolly mu se nasmiješi i potom svrne pogled na Jordana. U istom
trenutku njen smiješak nestane.
- Slušaj, Dolly - promrmlja Jordan, trudeći se da svrne pogled s
njena bedra.
- Ako nije nešto važno, imam posla i...
- Dabome da je važno - odgovori mu ona, njišući desnu nogu, tako
da ponovo privuče njegovu pozornost. - Razgovarala sam sa službenikom
za stanove...
- Nisi trebala - prekine je Ted, pomilovavši je po ruci. - Jordane,
zašto se ti ne pobrineš za to?
- Zato jer moram misliti n a druge stvari – odgovori Jordan, pitajući
se koliko bi Tedovih kostiju na ruci mogao slomiti samo jednim udarcem.
Na sreću, prijatelj je povukao ruku pa se nije morao umiješati.
- Želiš li možda reći da ja, za razliku od tebe, nemam posla? - upita
Dolly oporo.
- To nisam rekao - primijeti Jordan, susrevši njen pogled. - Rekao
sam samo to da imam hitnog posla i...
- I da sam ja besposlena - zaključi ona, prekinuvši ga.
Do vraga, Jordan čak nije ni znao radi li ona što ili ne radi.
- Nisam to rekao kao optužbu.
- Slučajno imam izvrsno zaposlenje - reče Dolly.

40
 by Glorij@

- Zaista? - upita Ted. - A gdje?

- U Marylandu - odgovori ona nakon dugog trenutka šutnje.
- Čini mi se malo predaleko za šetnju - primijeti Jordan.
Dolly ga pogleda a onda, kao da se sjetila Tedove nazočnosti,
usiljeno se nasmiješi.
- Dakako, moram dati otkaz. Nisam predvidjela da ću za vrijeme
odmora podleći strasti.
Strast. Jedinoj stvari kojoj je podlegla bilo je piće... i sad oboje
plaćaju zbog toga, pomisli Jordan.
- Uvjeren sam da ćeš ubrzo naći drugo zaposlenje - reče Ted i
ujedno uspije razdražiti Jordana. Uslijedila je duga šutnja, a onda se Ted
udalji od pisaćeg stola, nasmiješi se Dolly i, ne osvrćući se na prijatelja,
reče: - Ipak, da imam ovako dražesnu ženu kao što je tvoja, učinio bih sve
da joj pomognem smjestiti se u bazi.
- Hvala, Tede - odgovori mu Dolly, toplo mu nasmiješivši. A to nikad
nije učinila muškarcu koji je spasio njen i očev ugled.
- Bude li ti što potrebno, zovi me - reče Ted, skupljajući papire sa
stola. - A sad me ispričajte, moram obaviti neke poslove.
Kad je prijatelj otišao, Jordan upita:
- Kakva je ovo priča?
- Koja priča? - Ona slegne ramenima. - Tvoj je prijatelj bio samo
ljubazan. I ja isto tako.
- I previše...
- Ljubomoran? - upita ona.
- Zašto bih bio ljubomoran? - uvrijeđeno upita on.
- Baš to sam se i pitala.
- Nemoj se zanositi kojekavim mislima - promrmlja on. - Hoću reći
da smo za sve sretno vjenčani, pa stoga ne bi smjela očijukati s poznatim
ženskarom u bazi.
- Nisam očijukala.
- A kako bi ti nazvala to svoje njihanje nogom?
- Nazvala bih ga njihanje nogom.
Jordan rukom prijeđe preko obraza i prisili se ostati miran. Znao je
da je njegova reakcija pretjerana, a ipak se nije mogao suzdržati.

41
 by Glorij@

Prokletstvo, gledati Teda kako na onakav način odmjerava Dolly, bilo je...
bilo je zaista teško.
No radije nije ispitivao razlog tome.
- Dobro - promrmlja na posljetku. - bit će bolje da sad pustimo to, je
li? - Ona zamišljeno kimne. - Onda, zašto si došla?
- Moramo razgovarati o našem smještaju.
- Sada?
- Da, sada. Gotovo cijelo jutro provela sam telefonirajući s
nadležnim za stanove. Kaže da je jedna kuća na raspolaganju, ali da
moramo čekati tri dana.
Savršeno! Još tri dana pa će on i Dolly živjeti sami. Bit će bolje da
dotad nađe način kako da obuzda svoje hormone.
- Izvrsno. I u čemu je problem?
- U tome što dotad ti ne možeš ostati u i svom stanu.
Ne, ne može. To je shvatio još prošle večeri. A da bude iskren, neće
mu mnogo nedostajati taj mali i neudoban stan.
- Osim, dakako - nastavi ona oklijevajući - ako ja ne mogu biti tamo
s tobom.
- Ne. Ti su stanovi samo za samce.
- Onda nam preostaju samo dvije mogućnosti.
- Koje? - upita on, unaprijed znajući da mu se neće svidjeti nijedna.
- Da napustimo bazu i preselimo se u hotel ili da ostanemo u kući
mog oca.
- Ja glasujem za hotel - spremno odgovori on.
- Tko zna zašto sam bila uvjerena da ćeš reći to - nasmiješi se Dolly.
- Samo znam da će se ljudi čuditi što ne stanujemo kod oca.
- Pa neka se čude.
- Ovaj brak je bio tvoja zamisao, Jordane. Da ljudi ne govorkaju o
nama, sjećaš li se?
Da, sjeća se i predobro. To mu se u onom trenutku činila izvrsna
zamisao.
- Dobro, bit ćemo kod pukovnika - reče ipak na posljetku.
- Opusti se, Jordane. Sa mnom je tvoja čednost na sigurnome. U kući
su četiri spavaonice i ne moramo spavati zajedno.

42
 by Glorij@

On je pogleda, a Dolly pokuša pročitati osjećaje što su blistali u

njegovim sivim očima, ali bez uspjeha. Ili je bio majstor u skrivanju onoga
što osjeća, ili ga ona ne poznaje dobro. Kakva besmislenost! Ne poznaje ga
dovoljno da zna što misli, ali dovoljno da se uda za njega?
- To je dogovor - podsjeti je on. - Platonski brak. Najjednostavnije za
nas oboje.
Za jedno od njih svakako, pomisli Dolly, promatrajući muževo
mišićavo tijelo. Za udanu dvadeset osmogodišnju djevicu i ne bi bilo loše
dijeliti postelju s nekim muškarcem.
Obrazi joj se zarumene kad s nevjericom shvati kojim su joj
smjerom krenule misli. Samo prije nekoliko dana taj joj je muškarac bio
potpun neznanac, a sad ne samo da su vjenčani i da moraju živjeti skupa
nego još i mašta o njihovim budućim romantičnim noćima!
- Da, mnogo je jednostavnije - promrmlja, duboko uzdahnuvši.
- Jesi li htjela još nešto? - upita je on. Baš lijepo pitanje! Ali Dolly
prijeđe preko povoljne prilike i samo odgovori:
- Ne, to je sve. Sad ću te ostaviti da radiš u miru, s obzirom na to da
si ti jedini koji imaš posla.
- Čuj, oprosti za ono maloprije. Nisam znao da imaš zaposlenje.
- Zar si mislio da sam dovoljno bogata i da ne moram raditi? Žao mi
je što te moram razočarati, ali nisi se oženio nasljednicom.
- To nisam ni mislio.
- A što si onda mislio, Jordane?
- Neka me vrag odnese ako znam! Dolly uzdahne nekoliko puta
uzastopce.
Zaboga, zašto ga razdražuje? Ta nije on kriv što su sad u to,
neželjenom položaju. Jedini razlog zbog kojeg su se vjenčali bio je taj da je
ona kukavica i da se nije bila spremna suočiti s ocem nakon neugodnosti
koju mu je pripremila prije četiri godine.
A sada, umjesto da olakša tu nemoguću situaciju, ona je još više
otežava.
- Dolly...
- Jordane...
To su izgovorili u jedan glas, pa su se nekoliko trenutaka zbunjeno
ostali gledati.

43
 by Glorij@

- Hoćeš li da te otpratim? - upita on na posljetku.

- Ne, hvala. Znam put.
- Hoćeš li svratiti k ocu?
Ni u snu, pomisli ona. Nije bila spremna vidjeti pisaći stol na
kojemu je jednom ispala posve smiješna. A to pogotovu nije željela priznati
čovjeku koji će samo nekoliko mjeseci biti njen muž.
- Vidjet ću ga večeras - reče, zatresavši glavom. Okrene se i krene
prema vratima. Pri svakom je koraku osjećala na leđima Jordanov pogled,
koji joj je izazvao toplinu po cijelom tijelu. Koljena su joj zadrhtala.
- Dolly? - zaustavi je njegov glas.
- Da? - promrmlja ona, ne okrenuvši se kako joj on ne bi opazio
crvenilo lica.
- Sve će biti dobro. Samo se moramo smjestiti, a s vremenom ćemo
se naviknuti jedno na drugo.
Dakako, pomisli Dolly. Mora samo ukrotiti svoje srce da ne skoči
svaki put kad ugleda Jordana. Osim toga, ne smije zaboraviti da seks nije
dio njihova dogovora. U tom slučaju više nije znala je li joj djevičanstvo
prednost ili zapreka. Budući da nikad nije imala prisan odnošaj s
muškarcem, nije mogla ni osjećati nedostatak nečega što nikad nije
iskusila. S druge strane, njeno se maštanje ne zasniva na stvarnosti, stoga
joj je um bio slobodan da zamišlja prizore koji bi bili mučenje za nekoga
tko se razdire od ljubavi.
Do bijesa, zaista je u nevolji!
- Dakako da ćemo se naviknuti, Jordane - reče mu s usiljenim
osmijehom. - To je samo pitanje vremena.

* * *

Nikad se neće naviknuti na ovu situaciju, pomisli Jordan potpuno

budan u krevetu gostinjske sobe u pukovnikovoj kući. Večera je bila
užasna, premda je njegov starješina učinio sve da se on osjeća ugodno.
Usprkos svemu, Jordanu nije bilo ugodno. Nije mu ni moglo biti kad
mu je nasuprot sjedila Dolly, koja je bila tako lijepa da mu je zastajao dah u
prsima.

44
 by Glorij@

Pred očima mu je neprestano bio Dollyn lik, pa se upita koji mu se

to vrag događa. A kako će preživjeti taj platonski brak ako ga ona već
izluđuje samo u mislima?

* * *

- Tako je malena - požali se Dolly, razgledajući kuću.

- Za dvije osobe je dovoljna - reče Jordan, prešavši iz dnevne sobe u
kuhinjicu u koju je jedva stao hladnjak.
- Šališ se... - promrmlja Dolly, gledajući pretpotopni hladnjak. -
Treba li unutra stavljati led da stvari budu na hladno? - upita porugljivo.
- Pa nije baš tako star - odgovori Jordan, lupnuvši rukom po
hladnjaku.
- Nije star, rekla bih da je više nalik na arheološki nalaz. - Jordan
ponovo udari po hladnjaku, koji se zatrese od vrha do dna. - Mislim da si ga
ubio - prošapće Dolly, očekujući da prasne.
- To je mornarički hladnjak. Nije mrtav samo se preustrojava -
odgovori on.
- Oh! - Dolly svrne pogled prema zavjesicama na malom prozoru
iznad sudopera. Već su izgubile uškrobljenost pa su žalosno visjele. Jordan
ispruži ruku da ih razgrne, a trenutak potom one padnu u sudoper.
- Baš lijepo! - promrmlja on. - A kad pomislim da je kuća upravo
sređena!
- Onda, naredniče, ovu si kuću zaslužio svojim činom?
- Ne, ali to je sve što su imali na raspolaganju, zar si zaboravila?
To je bila istina, i Dolly priguši drhtaj promatrajući izblijedjele i
išarane zidove oko sebe. Koliko li je djece na njima ispisalo svoje ime?
Pogledavši Jordana, priguši osjećaj žaljenja zbog njihovog lažnog braka.
Odavno je već željela osnovati obitelj, a sad kad napokon ima muža dobro
zna da je to samo za kratko razdoblje.
- Znam da kuća nije nešto - prizna Jordan - ali ionako ćemo u njoj
boraviti samo kratko vrijeme.

45
 by Glorij@

- Znam, ali zaboga, kako se može dopustiti da marinci žive u

ovakvim uvijetima?
- Sve ove stare kuće za nekoliko će godina biti srušene - primijeti
Jordan kao da se ispričava.
- Ako se prije ne sruše same - promrmlja Dolly.
- Da - nasimješi se Jordan. - Onda, koju ćeš sobu izabrati za sebe?
Ionako je bilo svejedno, pa ona pokaže sobu na desnoj strani.
- Ova će biti dobra.
- Najprije ću donijeti ovamo svoje stvari, a onda idemo k tvojem ocu
po ostalo.
Dok joj ne dođu sve njene stvari iz Marylanda, otac će joj posuditi
ono najpotrebnije, a to je postelja i pokoji komad pokućstva. Naslonivši se
na vrata, upita:
- A što će misliti susjedi kad vide da unosimo dvije postelje?
On se zamišljeno počeše po zatiljku.
- Vjerojatno ništa. Mislit će da je jedna soba za goste.
On ima pravo, pomisli Dolly. Uostalom, nitko ionako nikad neće
povjerovati da bi tek vjenčani mladi par mogao spavati u odvojenim
sobama.

46
 by Glorij@

7.

Dolly je s očeve verande promatrala kako Jordan tovari stvari u

unajmljeni kamionet. Duboko uzdahne i netremice se zagleda u muža.
Modra majica uvučena u izblijedjele traperice napinjala se prema
pokretanju prsnoga koša i ramena.
Dolly zatrese glavom. Bilo bi bolje da ne zapaža ništa na svome
mužu. Jordan joj je od početka jasno rekao da među njima može biti samo
platonski odnošaj. Stoga je bilo najbolje da prestane uzdisati za njim i sebi
prištedjeti daljnje neugodnosti.
- Je li sve u redu? - upita je otac, prišavši joj.
- Da - odgovori ona usiljeno vedrim glasom. - Zašto ne bi bilo u
redu?
- Narednik je izvrsna osoba, Dolly. Ona se polako okrene da ga
pogleda, na licu mu pročita nježnost, pa stoga odmah svrne pogled da ne
brižne u plač.
- Ovaj sam put sam zaista pretjerala, je li?
Gledajući je, pukovnik se nasmiješi.
- Recimo da je ovo tvoj najznamenitiji pothvat.
Dolly lagano zadršće.
- A kad pomislim da je sve počelo zato što mi je bilo neugodno
pojaviti se pred tobom.
- To zaista ne shvaćam. Zašto? Zašto? Zato jer se još sjećala očeva
izražaja kad ju je zatekao u najneugodnijem trenutku njena života.
- Mnogo si mi nedostajala.
- Oh, tata, i ti si nedostajao meni. Nije mi bilo dovoljno samo te čuti
tri ili četiri puta na tjedan preko telefona.
- A zašto me onda nisi došla posjetiti? Sam Bog zna koliko sam se
molio da dođeš.
- Nisam te imala hrabrosti pogledati u lice. - Ona polako ustukne
korak. - Istina je da veliki, snažan i značajan marinac ima kćer kukavicu!
- Ti nisi kukavica, Dolly.
- A kakva sam onda?

47
 by Glorij@

- Nagla? - reče on, nasmiješivši joj se. - Dolly obriše suze i osmjehne
se.
- Znaš li da te volim?
- Dabome da znam - promrmlja ona, i pomisli kako je to ipak lijepo
čuti. - Ali i Job je imao granice, je li?
Smijuljeći se, Roger Canford zatrese glavom.
- Nijedan otac nema granica kad je u pitanju njegova djevojčica.
Ona duboko uzdahne i pogleda ga. Patila je zbog udaljenosti od
njega, ali za četiri godine nikad nije smogla hrabrosti da sretne njegov
pogled.
- Čak ni onda kad otac uđe u svoj ured i zatekne svoju kćer kako
očajnički pokušava zavesti jednog kaplara, koji isto tako očajnički
pokušava pobjeći?
S pukovnikova lica nestade smiješka, ali iskra u očima mu se ni
načas ne ugasi.
- Čak ni onda, Dolly.
Ona osjeti golemo olakšanje. Toliko se sramila, osjećala se
poniženom. Zašto one plesne večeri nije otišla k njemu umjesto da
hrabrost traži u piću? Da je samo upotrijebila mozak, ne bi se bila uvalila u
ove nevolje.
- Baš sam glupa - promrmlja, ljuteći se na sebe.
- Da - nasmije se njen otac - katkad znaš učiniti zanimljive stvari.
- Zanimljive? Je li to prava riječ?
- Nemoj biti odveć stroga prema sebi, draga.
- Zašto ne? Ne samo da sam sebe uvalila u nevolju nego sam za
sobom povukla i Jordana.
- Jordan je odrastao čovjek i zna što radi. - Zaista, tata? Shvaćaš li da
se taj čovjek oženio mnome?
- To je bila njegova zamisao:
- Da, i uvjerena sam da se poslije odmah pokajao.
- Je li ti to on rekao? - namršteno je upita: otac.
- Ne - brzo odgovori ona, ne želeći da njen otac pomisli kako se
Jordan ne ponaša dobio prema njoj. - Zapravo, čini mi se zadovoljan ovim
rješenjem. - Osim što, odmah doda u sebi, ne želi imati nikakve tjelesne
veze sa svojom privremenom ženicom.

48
 by Glorij@

- Zašto se onda ne opustiš?

- Kako da se opustim?
- Samo nastoj sve ne otežavati.
- Lako je tebi to reći!
- Dolly, pokušaj pružiti mogućnost sebi i Jordanu. Tko zna? Možda
ćete na kraju otkriti da volite biti zajedno. Želim samo reći da dok budete u
braku, nastojite što bolje iskoristiti situaciju. Nisi ti namamila Jordana na
vjenčanje. Sam se dobrovoljno ponudio. Stoga nemoj odbaciti ono što bi se
moglo pokazati blagoslovom, samo zato jer si previše ponosna ili
tvrdoglava priznati da ti se Jordan zapravo sviđa.
- Je li moguće da ti ne shvaćaš, tata? - Nije važno sviđa li se on meni
ili ne sviđa. Ja njega ne zanimam, a ne znam pouzdano ni zanima li on
mene.
- On nije kao Ken.
- Ne, nije. Jordan nije pošao u krevet s mojom djeverušom dva dana
prije vjenčanja! Štoviše, ne želi poći u krevet ni sa... - Ušuti i obrazi joj se
zacrvene, shvativši da sa svojim ocem razgovara o svom oskudnom
spolnom životu. Zaboga, kad će već jednom naučiti držati zatvorena usta?
Na sreću, njen je otac prešao preko njenih riječi.
- Dolly - reče, uhvativši je za ramena da je okrene prema sebi. -
Katkad se mala iznenađenja života pokažu kao nešto najbolje što čovjek
može poželjeti.
- A katkad su ona samo jedna od mnogih zbrka što ih uspije učiniti
Dolly Canford!
- Dolly Hodges, hoćeš reći! - Pukovnik je privuče k sebi i zagrli.
Odmaknuvši se od njega, ona ga pogleda u oči.
- Hoćeš li večeras doći k nama na večeru? - upita ga s nadom. -
Mogao bi ublažiti napetost našeg prvog dana zajedničkog života.
- Žao mi je, ali ne mogu. Mislim da ću biti zauzet nečim osobnim.
- Misliš? - Dolly nabere čelo. Njen otac nikad nije bio osobno zauzet.
- U ovom trenutku još ne znam ništa određeno.
- Tko je ona?
Pukovnik ponovo zatrese glavom.
- Reći ću ti kad je nagovorim da pristane izaći sa mnom.

49
 by Glorij@

- A zašto ne bi pristala? - upita Dolly! - Zgodan si, pametan,

simpatičan, ljubazan...
- Hvala ti na pohvalama - nasmije se otac. - Ali zašto mi ne dopustiš
da se sam brinem o svom ljubavnom životu, a ti se ne usredotočiš na svoj?
- Tvoj je jednostavniji.
- Što si ono rekla o kukavištvu? - Pukovnik okrene glavu i doda: -
Čini se da je Jordan spreman na odlazak.
Dolly pogleda muža koji je dolazio, prema njima i ponovo se prisili
da ne vidi kako mu traperice savršeno prianjaju uz njegove duge noge.
Krene prema stubama, a onda naglo zastane kao da se nečeg sjetila.
- Tata, što je bilo s onim kaplarom? - upita.
- Ah, jadan dječak je bio ustravljen. Odmah je zatražio premještaj.
- Kamo?
- Na Grenland. Mislim da je htio otići što dalje odavde.
- Hoćeš reći što dalje od mene - ispravi ga ona. - Baš sam dobra
zavodnica! promrmlja za sebe. - Bacim se na muškarca, a on pobjegne
kilometrima daleko!
Prelazeći pločnik, sretne Jordanov pogled i ponovo postane svjesna
njegove nazočnosti. On rukom pozdravi pukovnika, potom je uhvati za
ruku i odvede do kamioneta. A ona se nije mogla suzdržati da se ne upita
hoće li se i njen muž preplašiti tako lako kao kaplar. No još je važnije bilo
to hoće li ona imati hrabrosti da to sazna?

* * *

Jordan otpusti momka koji mu je pomagao pri selidbi, pa pođe

pogledati svoju novu spavaonicu. Dolly je imala pravo, kuća je bila
premalena. Stara i oronula. Ali ipak je imala jednu prednost: nije bila u
vojarni.
- Jordane! - pozove ga Dolly iz druge sobe.
- Da? - Šteta je živjeti sa ženom koju želim, a koju ne mogu ni
taknuti, pomisli on.
- Možeš li doći trenutak?
On se prisili da ne gleda gole noge i oblu stražnjicu svoje žene.
Zastane na pragu, promatrajući je kako se. bori s prozorom. Istegnuvši se u

50
 by Glorij@

naporu da ga otvori, kratke hlačice su joj otkrile dobar dio bedara, a kratka
majica se podigla, pokazujući njenu prekrasnu glatku kožu.
- Što hoćeš? - upita je on, trudeći se da ne izgubi vlast nad sobom.
- Pomoć!
Jordan se nasmije, premda mu se želudac zgrčio od želje.
- Nije ništa smiješno! Netko je zakovao ovaj prokleti prozor!
Jordan brzo zaobiđe postelju, priđe prozoru i počne pregledavati
zapor, ali osjetivši njen cvjetni miris, jednostavno se nije mogao
usredotočiti na posao.
Saberi se, reče sam sebi. Pazi što radiš!
- Prozor nije zakovan, nego su ga zatvorili svježe obojenog pa se
zalijepio. Ako mi doneseš nož, odmah ću to srediti.
Prošavši kraj njega, ona ga lagano dodirne.
- Oprosti - promrmlja Dolly i ode u kuhinju.
Taj nevjerojatno kratak i lagan dodir uspalio mu je krv. Sklopi oči i
skupi svu snagu volje da potisne tu narazumnu hormonsku privlačnost
prema svojoj ženi.
Sviđa mu se više nego što je to mogao i zamisliti, ali u njenoj se
blizini i dalje osjeća kao seljačić pripušten u posjet kraljevskoj obitelji.
Ponovo otvori oči i pogleda kroz prozor. Vrt je bio do koljena
zarastao u travu i korov, no mogao se lijepo urediti. Bio je spreman
priznati kako kućica nije osobita, ali je ipak prva kuća u kojoj će stanovati
od smrti svojih roditelja.
Teta i tetak koji su se brinuli o njemu nakon automobilske nesreće,
koja je njegove roditelje stajala života, živjeli su u malom stanu i nisu bili
baš ljubazni tipovi. Zapravo, jedva su ga i zamjećivali do njegove šesnaeste
godine, kad se zaposlio na nekoliko sati dnevno. A čak i onda ih je zanimala
samo njegova skromna plaća.
Stisnuvši zube, odbaci te neugodne uspomene. Taj je život već bio
za njim, pa su i uspomene na nj gotovo posve izblijedjele. No u posljednje
je vrijeme češće razmišljao na te trenutke, ali za to nije bila kriva Dolly.
- Oprosti što sam se ovoliko zadržala - reče ona, vrativši se u taj
tren. - Nisam mogla naći prikladan nož.

51
 by Glorij@

- Nema problema - odgovori on i prihvati se posla. Kad je na

posljetku prozor bio otvoren, u sobu je ušao svjež zrak, noseći sa sobom
miris mora. Dolly duboko udahne i nasmiješi se.
- Nije li sjajno?
- Da, ali i hladno.
- Hladno, no ne i ledeno - odgovori ona. - Jutros sam razgovarala s
prijateljicom s kojom sam zajedno stanovala pa mi je rekla da je prošle
noći Baltimore zahvatila snježna oluja.
- Je li se naljutila tvoja prijateljica što si se udala tako da sad mora
plaćati cijelu stanarinu?
- Naljutila? Ne, samo se uvelike iznenadila. No ionako je već bila
odlučila preseliti se svom momku.
- I bolje je tako - promrmlja Jordan, ne znajući što bi rekao, potom
doda: - Hoćeš li da ti otvorim i drugi prozor?
- Ne, za danas je dovoljno jedan. Radije bih da uključiš hladnjak.
- Nema problema - reče Jordan, sretan što može napokon izaći iz
preuske sobe u kojoj je suviše osjećao njenu blizinu.
- To uvijek govoriš, znaš.
- Što govorim?
- Nema problema. Zar zaista za tebe nikad nema problema,
Jordane?
U tom trenutku on je imao samo jedan, a to je da se drži što dalje od
svoje žene.
- Uvijek postoji neko rješenje - ograniči se on na odgovor.
- Prije nego što odeš... - Dolly naglo ušuti, a on zastane na pragu. -
Što je ono? - upita, pokazujući na strop.
Slijedeći njen pogled, Jordan ugleda na stropu mjehur od žbuke
čudna oblika. Približi se jedan korak, upitno se zagleda u izbočinu i onda
prizna:
- Ne znam.
- Baš je iznad moje postelje - primijeti ona zabrinuto.
- Hoćeš li da zamijenimo sobe? - spremno joj ponudi Jordan.
Dolly se ogleda po sobi u koju je već unijela sve svoje stvari i shvati da joj
se ne da premještati.

52
 by Glorij@

- Ne, ostat ću ovdje - reče odlučno. - To je vjerojatno od vlage, pa

ako je već godinama tako, može biti i dalje.
Pošto su pojeli pizzu i popili čašu vina, svatko se povukao u svoju
sobu. Posve budna, Dolly je ležala u sobi osvijetljenoj mjesečinom i
promatrala mjehur n a stropu, razmišljajući o očevim riječima.
Na kraju zaključi kako joj je zapravo privlačna misao smatrati njen
brak pravim, a ne lažnim. Uostalom, dvadeset osam joj je godina. Ako želi
muža i djecu, mora se malo požuriti. A činilo se da je Jordan čovjek na
mjestu. Nije l i se odmah ponudio da spasi ugled njenog oca? Nije li odmah
pristao živjeti u toj staroj, oronuloj kući? Ine naježi li se uvijek kad ga
ugleda u svojoj blizini?
Uzdahnuvši, bolje namjesti jastuk pod glavu i pomisli kako sve to
nije važno. Jordan joj je jasno dao naslutiti da će taj brak biti kratkotrajan,
pa je ona uzaludno sanjarila otvorenih očiju o drugim, ugodnijim
mogućnostima.
A je li baš tako ili se ona možda vara? Znala je da je takvo
razmišljanje nikamo neće odvesti. Ponovo se zagleda u mjehur na stropu,
pitajući se kako su ga glupi radnici mogli previdjeti. Gunđajući potiho,
Dolly se osovi na krevetu i stane točno ispod velikog mjehura. Zabacivši
glavu, ispruži ruku i usudi se dodirnuti napuhnutu žbuku.
I u trenutku strop se otvori, a na nju se sruči more vode i tone
mokre žbuke. Ona prestravljeno krikne.

* * *

Jordan skoči iz postelje kao da ga je netko polio kipućom vodom.

Dolly! U nekoliko koraka prijeđe udaljenost između njihovih soba i širom
otvori njena vrata. Skamenio se vidjevši pred sobom užasan prizor.
Bosonog potrči preko komada žbuke i povuče Dolly s mokre postelje.
Držeći je čvrsto uza se, upita je:
- Jesi li dobro?
Ona polako podigne glavu i potom mokru kosu odmakne sa čela.
- Mislim da jesam.
- Što se dogodilo? - upita on, premda je i sam mogao vidjeti da je
prokleti strop pao na nju.

53
 by Glorij@

- Kunem se da sam samo dotakla nabreklinu na stropu - reče ona

slabašnim glasom.
Jordan je još čvršće privine uza se i rukama joj prođe niz tijelo,
uvjeravajući sam sebe da samo želi provjeriti nije li povrijeđena. No učini
mu da je i previše zdrava i čitava.
- Sutra ujutro ću pozvati odgovornog i zatražit ću da poprave štetu.
Ona se malo odmakne od njega i primijeti: - Čini se da sad imamo
samo jednu spavaonicu, je li?
Jordan se pun divljenja zagleda u nju. Zaista je nevjerojatna. Strop
joj je pao na glavu, a ona je ostala potpuno mirna. Nikakve histerične krize,
nikakva plača. Do vraga, on ne želi da mu se toliko sviđa!
Odmjeri je od glave od pete. Noćna košulja joj je bila mokra i
ocrtavala joj je sve obline. Odmah se uzbudi i ustukne pola koraka.
Odjednom spozna da je samo u boksericama, pa se osjeti izloženim isto
koliko se zacijelo osjećala i ona.
Pogladivši se po zatiljku, on svrne pogled s nje i zagleda se u krš u
sobi.
- Za ovo ćemo se pobrinuti sutra, a noćas ćeš spavati sa mnom. -
Opazio je kako je ona podigla obrvu pa je brzo dodao: - Rekao sam spavati
bez ikakve primisli.
Odrasli smo i možemo dijeliti postelju bez ičega drugog,.
- Da, mislim da možemo... - mirno promrmlja ona, odlijepivši mokru
košulju s prsiju. Idući za njim, doda tako tiho da je on jedva i čuo: - Ipak
mislim da je dobra postelja spiskana uludo!

54
 by Glorij@

8.

Uludo spiskana, pomisli Jordan malo poslije, ta je postelja pravo

mučilište.
Dolly je legla i gotovo odmah zaspala, a on ju je namršteno
promatrao. Kako, do vraga, može spavati kad su tek nekoliko centimetara
udaljeni jedno od drugoga?
No odmah je našao i odgovor na to pitanje. Njegova je blizina ne
smućuje zato jer ga ne želi kao on nju.
Stavi ruku na oči i pokuša izbrisati iz glave njenu sliku, znajući da
inače neće zaspati. Odmakne se do kraja kreveta, nastojeći se što više
udaljiti od nje, a da ipak ne padne na pod. Da je samo mogao i zamisliti da
će taj privremeni brak biti tako teško iskušenje, nikad ge ne bi predložio.
Priguši smijeh. Koga to on zavarava? Svejedno bi se bio oženio njome. Je li
zbog toga možda glup?
Glupan osuđen na mnoge noći nezadovoljstva, jer je bar sam sebi
mogao priznati da od trenutka kad ju je ugledao, želi Dolly Canford više
nego što je ikad išta želio u svom životu.

* * *

I nakon dva dana Jordan je uvjeravao sam sebe da je pogrešno

shvatio. Dolly Canford se ni na kakav način ne njega. Dobro, udala se za
njega, ali to je bilo iz očaja.
Pogleda Dolly, skupljenu na jednom kraju divana, kako lista neki
časopis. Svaki put kad bi liznula prst da okrene stranicu, on bi zadrhtao. Te
njene nesvjesne kretnje bile su tako zavodljive!
A ako nije pogrješno razumio i ako je ona uistinu promrmljala kako
je šteta što bračni krevet ostaje neiskorišten? Možda je to rekla onako
općenito, ne misleći na njega. On nije njen tip, nemaju baš ništa zajedničko.
A zašto je onda toliko želi? I što da učini? Da pogazi zadanu riječ? Do vraga,

55
 by Glorij@

sam je predložio da im brak bude platonski! Sad ne može reći da se iz-

nenada predomislio.
- Jesi li se predomislio, Jordane? - uto ga upita Dolly.
- Molim? - Zaprepašten, on zatrepće vjeđama. Kako bi znao
pouzdano da mu nije pročitala misli, upita:
- U vezi sa čim?
Ona mu rukom pokaže spise na stoliću.
- Mislila sam da to večeras namjeravaš završiti.
To je i namjeravao, ali nije se mogao usredotočiti na posao.
- Ne, dovršit ću sutra.
- Jesi li dobro? - zabrinuto ga upita ona.
- Da, izvrsno.
Ona se nije doimala baš uvjerenom u to.
- Zadirkuju li te još zbog toga što si se oženio pukovnikovom
kćerkom?
- Ne previše - odgovori Jordan, ne dodavši kako se nitko to ne bi ni
usudio učiniti dva puta.
Dakako, da se on i Dolly nisu vjenčali tako na brzinu, ogovaranja bi
se bila nastavila. A da se nisu vjenčali, on bi sad bio miran i ne bi dovodio u
opasnost svoje mentalno zdravlje.
- Znaš - primijeti ona mirnim tonom - nikad mi nisi rekao zašto se
osjećaš dužnim prema mom ocu, čak toliko da si se oženio mnome.
- Da, znam - odgovori joj on, namrštivši se.
Dolly se pomno zagleda u njega. Taj njen muž je pun suprotnosti.
Danju je tvrd marinac, ropski ovisan o pravilima, a noću plah i osjetljiv
čovjek. Već su tjedan dana živjeli zajedno a da se nisu ubili, i ona je bila
prilično uvjerena u to da sama pati od napadaja gotovo sudbonosne
privlačnosti. S vremenom ga je počela upoznavati, ali znala je da još postoji
jedan skriven dio njega.
Željela je otkriti taj dio i nije se ni zapitala zašto je to toliko
značajno za nju.
- Onda? - potakne ga ona. - Namjeravš li mi to reći?
- Nisam namjeravao - prizna Jordan ustavši da pogleda kroz prozor.
- Želiš znati zašto? Dobro, reći ću ti. - Dolly odjednom poželi zaustaviti ga,
ali nagonski je htjela da se Jordan otvori. Željela je saznati više o čovjeku za

56
 by Glorij@

kojeg se udala. - Kao dječak, upao sam u neprilike nastavi on. - Moji su
poginuli u automobilskoj nesreći kad mi je bilo samo osam godina, i moja
se teta otad brinula za mene. Ona i njen muž nisu bili oduševljeni što su
iznenada morali postati roditelji, pa sam tako zapravo rastao sam.
- Ali bio si još dijete! - sa žaljenjem primijeti Dolly.
- Ne, moje je djetinjstvo završilo onog dana kad se zbila nesreća.
Ona osjeti napetost u njegovom tijelu i osjeti tugu zbog samotnog
života tog djeteta. Premda su se njeni rastavili, ona je uvijek znala da je
voljena. Pogleda Jordana i osjeti poticaj da ga pode utješiti, ali znala je da
on neće prihvatiti njenu samilost, pa se tako nije ni pomaknula, već je
sudržala dah, čekajući da on nastavi.
- Dakako, naišao sam na gomilu poteškoća, i kad mi je bilo
osamnaest godina, sudac mi je dao da izaberem: mornarica ili zatvor. -
Dolly zatrepće vjeđama. Nikad ne bi ni u snu pomislila da je Jordan mogao
dospjeti u zatvor. Opazivši njenu zaprepaštenost, ne gledajući je, nastavi: -
Budući da nisam glup, izabrao sam mornaricu. - Porugljivo se nasmiješi. -
Ali i iz nje su me zamalo izbacili.
- Zašto? - šaptom upita Dolly.
- Zbog lošeg ponašanja i dugog jezika. Loša kombinacija svagdje, ali
posebno u mornarici. U to je vrijeme tvoj otac bio poručnik. Jednog je dana
morao podnijeti izvješće o mom ponašanju, pa me pozvao na stranu da mi
održi privatnu lekciju.
- U kojem smislu? - upita Dolly, namrštivši se.
- U tom da je skinuo poručničke zvjezdice i pružio mi mogućnost da
svoje mišljenje potkrijepim šakama.
- Izudarao te?
- Ne, izazvao me na poštenu borbu i pobijedio me.
- Ne mogu vjerovati - promrmlja ona, pokušavajući zamisliti svog
ljubaznog i strpljivog oca kao nasilnika.
- I nakon toga je zatražio da me povjere njemu u svojstvu
radiotelegrafista. Tako mi se pružila mogućnost da ga bolje upoznam i sve
više poštujem. - Naglo ušuti i pogleda je. - Spriječio me da loše završim, i
stoga mu mnogo dugujem.
- I tako si se oženio njegovom kćerkom.
- Da.

57
 by Glorij@

Bilo je besmisleno, ali Dolly osjeti ujed razočaranja. Na posljetku,

oduvijek je znala da se oženio njome kako bi pomogao njenom ocu, pa
zašto joj ta spoznaja sada toliko smeta?
Dobro je znala zašto. Zato jer se ipak nadala da se u njemu skriva
bar malo zanimanja za nju. A u toj želji nije bilo ništa loše, je li?
- Dobro - reče s usiljenom veselošću. - Valjda si sad podmirio svoj
dug, ili se možda varam?
- Nikad mu se neću moći posve odužiti - oporo odgovori Jordan.
- Zaboga, zašto se ne digneš u zrak ručnom bombom? - primijeti
ona porugljivo.
- Kako to misliš?
- Pa... bilo bi brže i manje bolno nego hiniti da me voliš. Glumiti mog
muža. - Pomisli kako bi bilo bolje da ušuti, ali ipak oporim glasom nastavi:
- Koliko dijelova života si spreman žrtvovati na žrtveniku pukovnika
Rogera Canforda?
- Može li se znati zašto se tako ljutiš?
- Ne znam! - poviče ona. - Možda zato jer ne volim biti otrovna
pilula koju ti moraš progutati za dobro svoje zemlje.
- Što hoćeš time reći?
- To znaš vrlo dobro - promrsi Dolly.
- Ne znam.
- Onda se potrudi shvatiti - reče mu ona, osjećajući kako je obuzima
teška glavobolja.
- Dolly.
- Ne! - Ona podigne ruku da ga ušutka.
- Sve je dobro. Ja sam se odrekla samo svog stana, svog posla i svoje
najbolje prijateljice. A ti si žrtvovao svoj život za dobro svog starješine! -
On joj priđe korak, ali ona ustukne. - Uvjerena sam da će moj otac cijeniti
tvoju odanost.
- Gluposti! Zašto se sad moramo prepirati zbog toga?
- Slutim da je medeni mjesec prošao, naredniče - nasmije se ona.
- Dosad smo se slagali, je li? - reče Jordan, odlučan da vrati mir
među njih.
- Dakako - promrmlja ona, slegnuvši ramenima.
- I zašto onda ne zaključimo to pitanje? - predloži on.

58
 by Glorij@

- Zato jer smo osobe, a osobe razgovaraju. Osobe se i prepiru,.

- A čemu to služi?
Dolly zabaci glavu i pogleda ga kao da ju je pljusnuo. Zaboga, čak
nije voljan ni prepirati se! Ona nije vrijedna čak ni dobre rasprave.
- Imaš pravo. Ova je situacija ionako privremena...
- Nisam mislio na to.
- Možda, ali je to istina.
- Dolly...
Jordan je strogo pogleda, kao da želi dokučiti u čemu je pogriješio.
Namjeravao joj je dati ono što je ona željela. Komadić svoje prošlosti da joj
pokaže kako oni nisu dijelovi istog svijeta i objasniti joj zašto je toliko
zahvalan njenom ocu.
Do vraga, nije mogao zamisliti da će ona reagirati ovako. Da nije bio
uvjeren u suprotno, pomislio bi da će ona zaplakati. Zbog njega?
To nije imalo smisla.
- Zašto si tako srdita? - na posljetku je ponovo upita.
Ona zatrese glavom.
- Nisam srdita - promrmlja ne baš uvjerljivo. - Samo sam... umorna.
Dobro, to je Jordan mogao shvatiti. Otkad spavaju u istoj postelji, ni
on ne spava dobro. Nadajući se da će joj biti od pomoći, reče:
- Čuj, večeras ću spavati na divanu, tako da se možeš malo odmoriti.
- Savršeno - tiho se nasmije ona. - Voljan si čak spavati na divanu
koji je pola metra kraći od tebe! Do vraga, Jordane, ti nisi marinac nego
svetac!
On osjeti kako mu se od bijesa stisnuo želudac.
- Zašto ne kažeš jasno i glasno što hoćeš od mene?
Dolly mu htjede odgovoriti, ali onda zatrese glavom.
- Ne. Mislim da je bolje zaboraviti i hiniti da se večeras ništa nije
dogodilo. Što kažeš na to?
Zaboraviti? A što kad ne shvaća o čemu je uopće riječ? Ali da ne
pogorša stanje, prihvati njen prijedlog.
- Dobro.
Dolly duboko uzdahne, tako nesvjesno privukavši njegov pogled na
svoja prsa.
- Sad idem leči. Laku noć, Jordane.

59
 by Glorij@

- Laku noć, Dolly - odgovori joj on najmirnije što je mogao.

Ona se uputi prema kupaonici, a on uzdahne s olakšanjem. To će
biti duga noć. Nije znao koliko će još noći izdržati ležati do nje a da je ne
dodirne.
Pri toj pomisli iznenada upita:
- Jesi li razgovarala s odgovornim glede popravka stropa?
- Jesam - odgovori ona umorno, zastavši nasred hodnika. - I želiš li
znati što je rekao? Da će doći čim budu mogli, ali da ne može reći kada, jer
trenutno nemaju ljudi na raspolaganju. Osim toga - nastavi ona usiljeno
veselijim tonom - kazao je kako smo sretni što je strop pao u gostinjskoj
sobi! Stoga mislim da neće doći tako brzo.
- Da, zacijelo neće - zamišljeno potvrdi on, pitajući se ne bi li mogao
sam popraviti strop.
- Dolaziš li i ti na počinak? - upita ona, prije nego što se uputila u
spavaću sobu.
- Za minutu.
- Dobro, onda laku noć. - Potom Dolly doda: - Žao mi je zbog...
- Da, i meni je žao - prekine je on. - Laku noć. - Čim je ostao sam,
Jordan obori glavu. Kako ona može biti tako opuštena, dok on zbog
neispavanosti hoda okolo poput zombija?
Lako, reče sam sebi. Jasno je da ga ona ne želi. To je odgovor na
pitanje o tome da li da pogazi zadanu riječ o platonskom braku. Ako ga ona
ne želi, onda on tu ne može baš ništa.
Uspravivši se, pogleda prema spavaćoj sobi i upita se kakav to
strašan dug sad plaća.

* * *

Ležao je svatko na svojoj strani postelje, odijeljeni nevidljivim ali

neprobojnim zidom. No kao i uvijek, nakon desetak minuta napetosti
Dollyno disanje postane dublje i pravilnije.
Jordan se okrene da pogleda svoju ženu. Plava kosa bila joj je
razasuta po jastuku, usne malo razmaknute u lagani smiješak, kao da sniva
lijep san. Bilo mu je drago da bar netko od njih ima razloga za smiješenje.

60
 by Glorij@

Dolly je ležala na boku, s ispruženom rukom, gotovo kao da ga je

htjela dodirnuti u snu, i to ga raznježi. Zaista je divna, pomisli. Snažna,
lijepa, pametna i simpatična. Nije se plašila uvući ga u raspravu, uvijek
spremna na odgovor. Bila je sve ono što se on nadao naći u jednoj ženi.
U svojoj ženi.
U mraku svrne pogled prema stropu. Tko zna bi li ga teta i tetak
zadirkivali kad bi ga vidjeli u tom trenutku? Uvijek su mu govorili da je
ništarija, da ga nikad nijedna žena neće voljeti.
Oh, da, pomisli smrknuto. Bili bi zaista zadovoljni da znaju kako je
jedini način da dobije ženu bio taj da se zakune kako je neće ni taknuti!
Uspomene mu navru u sjećanje i od njih osjeti ponovo tupu bol. On
se toliko trudio da ga zavole. Nakon smrti roditelja učinio je sve da svojoj
novoj obitelji pokaže kako je dostojan njihove ljubavi.
Ali oni mu nisu posvećivali veću pozornost nego što bi nekom psu
lutalici koji bi slučajno ušao u njihovu kuću. I tako, baš kao neželjeni pas,
on se okrenuo protiv njih. Kao da ga je neki zli demon poticao na svaku
moguću nevolju.
Sklopi oči, želeći odagnati te stare rane. Onaj Jordan više ne postoji.
Sad je sve drukčije, stvorio je nov život, postao je čovjek dostojan
poštovanja.
Pa ipak, kao što su teta i tetak davno prorekli, nitko ga ne voli.
Odjednom se Dolly otkotrlja prema njemu. Prije nego što se dospio
odmaknuti, osjeti njenu ruku na svojim prsima i njenu glavu na svom
ramenu.
Duboko udahne. Tijelo mu se naglo ukrutilo. Priguši uzdah koji ju je
mogao probuditi i pokuša se odvojiti od nje. Ali Dolly se još čvršće privije
uza nj.
Njegova želja istog trenutka prepusti mjesto osjećaju nježnosti,
potrebi da je zaštiti. Iznenada se upita kako bi bilo ostatak života provesti
tako. S Dolly uza se. Mašta mu odjednom proradi i pred očima mu se pojavi
slika njih dvoje, okruženih djecom i psima. Sretni. Nasmijani.
Zaljubljeni.
Sklopi oči, osjećajući se potpuno sretnim. Desnom rukom obujmi
Dolly oko ramena i okrene glavu da udahne cvjetni miris njene kose. Kucaji
srca mu se polako smire i prvi put u braku utone u dubok san pun snova.

61
 by Glorij@

* * *

- Kakav je život udane žene? - Dolly ponovi Karenino pitanje da uhvati

malo vremena. Čvršće stisne slušalicu i vedro odgovori: - Sjajan. Zašto ne
bi bio takav?
- To mi ti reci - odgovori joj Karen, kojoj se prijateljičin odgovor nije
činio uvjerljiv.- Je li se dogodilo nešto o čemu ne želiš govoriti?
- Nemam ti što reći - promrmlja Dolly.
- Udala si se za nekoga o kome nikad nisam čula govoriti, tražiš od
mene da ti pošaljem sve stvari i da ti otkažem zaposlenje, a ti kažeš da mi
nemaš što reći? Kakav je on?
- Sjajan - spremno joj odgovori Dolly, a taj odgovor iznenadi nju
samu isto toliko koliko i njenu prijateljicu.
- Dobio, dobro... radnja se zgušnjuje.
- Kakva radnja?
- Pas tog malog krimića.
- Krimića - ponovi Dolly. - Meni više nalikuje na romantičnu
komediju.
- Hajde, ispljuni to što imaš! - potakne je Karen nestrpljivim tonom.
- Eto, udala sam se i živim u staroj kućici u bazi. Nezaposlena sam i
jedina sam udana djevica na cijelom svijetu! - Do vraga, posljednju je
rečenicu izgovorila nehotice!
- Što? - gotovo kričavom glasom upita Karen. - Objasni mi to malo
bolje.
- A što se ima objasniti? Moj krasni muž ne pokazuje nikakvo
zanimanje za mene.
- Kakav glupan!
- Hvala - promrmlja Dolly.
- Je li lud?
- Ne, samo privremeno.
- Ne shvaćam... Dol...
Dolly duboko uzdahne. Nije namjeravala pričati okolo o svom
čudnom braku, ali morala se nekome povjeriti. Dok je objašnjavala
prijateljici, od nervoze je prstom gulila boju sa zida.

62
 by Glorij@

- To je nešto najgluplje što sam ikad čula - izjavi Karen kad je Dolly
završila.
- Uvijek sam voljela biti posebna na svakom polju - prizna Dolly,
smiješeći se.
- I što ćeš sad?
- Nastaviti ono što radim sada.
- A to je?
- Hinit ću da sam sretna ženica.
- A što ti zapravo hoćeš?
To je bilo lako pitanje, na koje je oduvijek znala odgovor. Želi
obitelj. Djecu. Lijepu kućicu, dva psa, a možda i jednu mačku. Ali iznad
svega želi muža koji je voli. Koji želi s njom voditi ljubav.
Ali u tom je trenutku više od svega neodoljivo željela samo jedno.
- Želim voditi ljubav sa svojim mužem!
- Ah...
- Ta više mi se neće pružiti prilika da izgubim svoje djevičanstvo, je
li?
- Istina - složi se Karen. - Ali ako si čekala toliko dugo, zašto ne bi
čekala da to zaista bude posebno.
- Bilo bi posebno - prizna Dolly, dalje guleći boju sa zida.
- Oh! - poviče prijateljica. - Reklo bi se da je to ljubav.
- Ili nešto što joj je vrlo slično.
- Ne mogu vjerovati. Imali si već mnogo prilika, ali nikad nisi
popustila napasti da to učiniš. Što njega čini toliko drukčijim?
Dolly prestane guliti zid i načas ostane šuteći. Što Jordana čini
drukčijim? Sve, pomisli.
Sive oči. Snažne crte. Nježne ruke. Iskra u očima koja otkriva da od
nje ništa ne očekuje. Sve tako sitne stvari da ih ne može ni nabrojiti.
- Dolly...
Njegov smijeh, pomisli Dolly. Taj je uistinu poseban. Njihove
rasprave... do bijesa, kako joj se sviđaju njihove rasprave! I bilo joj je
dostatno biti u istoj sobi s njim pa da joj se tjelesna temperatura povisi
barem za deset stupanja. Nasmiješi se u sebi, sjetivši ga se uspravnog i
ponosnog pred pastorom Turnerom, kako obećava da će je voljeti,
poštovati i brinuti se za nju.

63
 by Glorij@

Zadršće, a osmijeh joj je nestajao sve više dok je dolazila do

neporecivog zaključka.
- Oh, zaboga... - prošapće.
- Što je? - upita je Karen.
Dolly sjedne, jer su joj koljena počela klecati a u glavi joj se vrtjeti.
Odgovor je bio tako očit. Tako zastrašujući. Kako se njoj moglo dogoditi
nešto takvo? - upita se grozničavo.
- Zaljubljujem se u njega. - reče tiho.
- Zacijelo se šališ! - poviče Karen tako glasno da ju je čuo cijeli
Maryland.
- Ne, bojim se da se ne šalim. Zaljubljena sam u pogrješnog čovjeka.
U svog muža.

64
 by Glorij@

9.

Nakon tog uznemirujućeg otkrića, idućih je dana Dolly nastojala

neprestano biti zauzeta, kako ne bi imala v remena za razmišljanje.
Upravo je sadila cvijeće u gredici pa nije opazila da se Jordan
dovezao do kuće. S pola staze je upita:
- Sanjariš li otvorenih očiju?
Ona zadršće i prinese ruku k prsima, kao da želi srce zadržati na
mjestu.
- Preplašio si me - promrmlja.
- Tako djelujem na mnoge osobe. - reče Jordan, prišavši joj. Da, ali
vjerojatno n j na način kao što je u tom trenutku djelovao na nju, pomisli
ona. - Mislio sam da se pripremaš za domjenak kod svog oca.
Ona se zamisli. Nije postojao način da izbjegne taj domjenak što ga
je Roger Canford priređivao za svoju kćer i zeta. Želio je pošto-poto uvjeriti
ljude da je njihov brak pravi.
Ali Dolly je znala da će joj biti teško nekoliko sati proboraviti u
očevoj kući, hineći pred ljudima da voli svog muža, a istodobno pred
Jordanom, glumiti da ga ne voli.
- Baš lijepo - pohvali je on, promatrajući vrt. - Zašto to radiš?
- Zato jer volim cvijeće.
- Nisam te zamišljao tipom ljubiteljice vrtlarenja - nasmiješi se
Jordan, zatresavši glavom.
- A kakvim si me tipom zamišljao?
- Pa baš i ne znam... sastanci, dobrotvorni rad i takve stvari.
- Kako ti je nešto takvo moglo pasti na pamet?
- Ne znam - nasmiješi se on. - Ali sađenje cvijeća, struganje stare
boje...
- Budući da sam bez posla, volim se bar nečim baviti.
- Sad kad si to spomenula, sjetio sam se nečega. - Izvadi iz džepa
neku cedulju i pruži joj je.
Dolly pročita: "Martha Tanner, 343-9975." Podignuvši pogled k
njemu, upita:

65
 by Glorij@

- Tko je ona?
- Učiteljica u školi - odgovori joj on smiješeći se. - Kad je saznala da
si profesorica, rekla je da bi joj mogla biti korisna i dala mi je svoj broj i
zamolila da joj se javiš.
Da li joj je on to našao zaposlenje? A tko joj je govorio o meni? -
upita radoznalo.
- Pa... možda sam joj te ja spomenuo – promrmlja on, pogledavši
prema cvjetnim gredicama.
Dolly obuzme osjećaj zadovoljstva. O njoj govori s drugima. Misli na
nju. Našao joj je posao. Popustivši naglom poticaju, ona mu ovije ruke oko
vrata.
- Naredniče, zaista si divan muž!
On je čvrsto stisne uza se, gotovo joj oduzevši dah. Jordan je
pogleda s ljubavlju, kao da njene crte želi utisnuti u pamćenje. A kad je
progovorio, glas mu je bio čudno dubok.
- Uistinu?
Nešto u njegovim očima, iskra ranjivosti, tračak nesigurnosti,
iskreno je ganu. Priguši čvor uzbuđenja što joj je stiskao grlo i uspne se na
nožne prste. Popustivši drugom snažnom poticaju, premda nije znala kako
će on reagirati na to, poljubi ga. Osjeti kako su mu se usne napele i potom
polako opustile.
Želeći nešto više, ona se jače privije uza nj, a on je čvršće stisne k
sebi i počne je ljubiti. Jezikom joj rastvori usne, milujući je sve dok joj
koljena nisu popustila, tako da su je držale samo njegove ruke.
Pred očima joj se pojave šarene iskre, obuzme je osjećaj da joj
krvlju kolaju svijetleće zvijezde. Premda je još bila djevica, dvadeset osam
godina nije živjela u samostanu. Ljubili su je muškarci koje je ona smatrala
vještim ljubavnicima. Ali ništa je u njenom životu nije pripremilo na ovo.
Jordanov poljubac je bio ljubavni roman koji nikad nije pročitala,
noćno maštanje nikad izmaštano, san držan skriven u tamnom i sigurnom
kutu svog srca.
Kad je već mislila da će se onesvijestiti, Jordan je zabacio glavu i
tako prekinuo tu gotovo čarobnu vezu što ih je posve vezala jedno za
drugo.

66
 by Glorij@

Dugi trenutak njihovo otežano disanje bio je jedini zvuk koji je ona
čula.
- Dolly - šapne on na posljetku, a u očima mu se pojavi iskra
žaljenja.
Osjećajući još mravce u nogama, ona zatrese glavom. Nije ga htjela
slušati. Nije željela da taj trenutak pokvari neka isprika. Stoga ga
preduhitri i reče:
- Budeš li se ispričao, ubit ću te!
On se čulno nasmiješi, a sive mu oči zablistaju.
- Ti si pukovnikova kći, pa bi mogla to i učiniti!
Ona podigne ruku i pomiluje ga po licu. - I to nikad nemoj
zaboraviti.

* * *

Jordan je šetao po vrtu iza pukovnikove kuće, držeći se dalje od

ljudi. Svrne pogled na poznata lica koja su došla na vrtnu zabavu priređenu
u čast njihovog vjenčanja.
U ostalim krajevima zemlje već je bila zima, ali u Kaliforniji je još
bilo toplo. Dok je prolazio uz skupine uzvanika, prijatelji su ga tapšali po
ramenu i čestitali mu, a njihove su žene uzdisale prepričavajući njihovu
romantičnu priču.
Romantičnu! Tko zna što bi mislili kad bi znali istinu? Nagne bocu s
pivom i ispije dug gutljaj, ali to mu nije mnogo pomoglo. U ustima je još
osjećao Dollyn okus. Stisne vilice na sjećanje koje ga je mučilo cijelo
poslijepodne. Prepustila se njegovu zagrljaju kao da mu pripada oduvijek.
A otkako ju je pustio iz svog naručja, on se osjećao kao ispražnjen.
Neki prijatelj ga je povukao u stranu i započeo razgovor s njim, ali
on nije čuo ni riječi od onoga što mu je govorio. Pogledom je, naprotiv,
tražio Dolly. Svoju ženu.
Premda se činovi nisu vidjeli jer su svi bili u građanskom odijelu,
ipak su postojale nevidljive crte koje dijelile časnike od podčasnika.
Uvijek je bilo tako.
Na posljetku ugleda Dolly kako razgovara sa ženama časnika. Njena
lijepa plava kosa blistala je na suncu kasnog poslijepodneva. Na sebi je

67
 by Glorij@

imala tamnu majicu i par izblijedjelih traperica, koje su joj prianjale uz

noge poput druge kože.
- Gdje je mlada, Hodgese? - upita ga neki prijatelj.
Ne skidajući pogled s Dolly, Jordan kretnjom glave pokaže u njenom
smjeru.
- Pa da - promrmlja prijatelj - kao pukovnikova kći, i pripada k
časnicima.
To je istina, pomisli Jordan. Razumljivo je da razgovara s poznatim
osobama, ali to nije bilo dovoljno da mu ublaži žaljenje. To je još jedan
znak o razlikama koje postoje među njima. On je na jednoj strani vrta, a
ona na drugoj.
Dolly je razgovarala sa časničkim ženama, ali pogled joj je
neprestanu zastajao na Jordanu. Čim su stigli na domjenak, pokušala je
upoznati žene jednostavnih vojnika, ali to nije bilo lako. Bila je toliko
navikla na ulogu pukovnikove kćeri i domaćice na očevim primanjima, pa
nije znala kako da se ponaša s novim poznanstvima.
Tad pogleda Jordana okruženog njegovim prijateljima i srce joj
počne brže tući.
Još je na usnama osjećala poljubac koji su izmijenili.
- Dolly, jesi li dobro? - upita je netko.
- Da - odgovori ona, ne skidajući pogled s Jordana. - Sve je dobro.
Otkad je došla na domjenak, dvojila je da li da se ponaša kao Dolly
kakva je oduvijek ili kao nova Dolly... ma koliko privremena. Da li da bude
pukovnikova kći ili narednikova žena?
Odjednom shvati odgovor i osjeti nevoljkost prema sebi što je
uopće toliko dugo razmišljala o tome.
- Oprostite - ispriča se sugovornicama i uputi se prema mužu.
Jordan je opazio neodlučnost na njenom licu pa je i s te udaljenosti
shvatio kako ne zna što bi učinila. Znao je kako bi njegov život bio mnogo
jednostavniji da je ostala na svome mjestu, sa časnicima i njihovim
obiteljima. Ali jednostavnije nije uvijek značilo i bolje.
Dok mu je s odlučnim osmijehom dolazila u susret, Jordan osjeti
ponos i... zadovoljstvo. No možda je i to samo dio plana što su ga
dogovorili, to jest da glume sretan bračni par. Ali možda ipak među njima
ima i nešto više, usudi se ponadati.

68
 by Glorij@

- Zdravo, naredniče - pozdravi ga ona, prišavši mu.

- Čestitamo - reče jedan od prisutnih Jordanovih prijatelja, koji su se
počeli udaljavati da ih ostave same.
- Nisam ih htjela otjerati - promrmlja Dolly.
- Oni su marinci i nikad ne bježe - nasmiješeno reče Jordan.
- Onda je to bilo strateško povlačenje, je li? - reče Dolly, smiješeći se.
- Mnogo bolje. - Kako je lijepa, pomisli on, zagledavši se u njena usta
i jedva se suzdržavši da je ne poljubi tako da ostane bez daha.
- Nadam se da ti neće bit i krivo ostanem li malo s tobom -
promrmlja ona s prizvukom sumnje u glasu.
Krivo? Jordan osjeti želju da krikne od radosti, bez obzira na razlog
koji ju je doveo k njemu, umjesto da ostane s očevim prijateljima.
- Mislim da ću moći podnijeti - odgovori joj.
- A hoćeš li naći i pivo za mene?
- Gospođo, mogu naći sve - odgovori joj on, odjednom neobjašnjivo
sretan.
- Onda se prihvati posla - potakne ga ona, još mu se više približivši.
- Da, gospođo. - Jordan joj položi ruke na ramena i stisne je uza se.
Nije se ni upitao je li to radi prisutnih ili zbog toga što je umirao od želje da
je dodirne. Jedino je bilo važno da je ona opet u njegovom zagrljaju.
Vidjevši kako se Dolly i njen muž gledaju u oči, Roger Canford osjeti
zadovoljstvo. Možda će se sve riješiti dobro, pomisli. Možda će to dvoje
shvatiti da žele biti zajedno.
Vidio je kako mu kćer pati, povrijeđena i ponižena od pogrešnog
muškarca. Sad bi je volio napokon vidjeti zaljubljenu u čovjeka kojega
smatra dostojnim svoje kćeri.

* * *

Dok su se vraćali kući, nebo je bilo osuto zvijezdama. Jordan prvi

prekine šutnju.
- Lijepa zabava. Čini se da su se svi dobro zabavljali.
- Da - potvrdi Dolly.

69
 by Glorij@

- A ti? - upita Jordan, pogledavši je. Dolly je oklijevala nekoliko

trenutaka prije nego što je odgovorila. Kad je taj brak za nju prestao biti
lažan? Kad je počela voljeti tog čovjeka? Ali zar je to bilo važno utvrditi?
- Da - promrmlja ona na posljetku. - Lijepo sam se zabavila.
- I ja - nasmiješi se Jordan.
Trenutak potom zaustavi se pred kućom i ugasi motor. Kad je
ugasio i svjetla, obavije ih gusta tama.
Popustivši poticaju, Dolly otkopča sigurnosni pojas i nasloni se na
muža. On duboko uzdahne, jedva okrenuvši glavu prema njoj.
- Dolly...
- Jordane. - Ona ga smjesta ušutka, stavivši mu prst na usta - Nemoj
ništa reći...
- Ne mislim da je ovo... - počne on, uhvativši je za ruku.
- Dobro - prekine ga Dolly. - Možda je za oboje došao trenutak da
prestanemo misliti i da se prepustimo svojim osjećajima.
Potom se nagne naprijed i poljubi ga.
Nakon trenutka oklijevanja on joj uzvrati poljubac i odjednom, kao
da nastavljaju tamo gdje su stali, obuzme ih žestoka strast.
Drhteći, on je uhvati i stavi sebi u krilo. Dolly pokuša naći ugodniji
položaj i time ga je nesvjesno mučila. Uzbuđen kao i za mnogih noći
njihova braka, on priguši uzdah.
Dolly mu uzme lice među ruke i produbi poljubac. Malo rastvori
usne, a njegov jezik prodre unutra. On je stisne čvršće uza se i, usprkos
tkanini njihovih majica, on osjeti kako su joj se bradavice ukrutile i
obuzme ga potreba da ih dodirne. Da ih pomiluje.
Izvuče joj majicu iz hlača i rukom joj prijeđe po toploj i glatkoj koži
leđa. Trenutak potom otkopča joj grudnjak. Lijevom rukom joj dodirne
dojku, dražeći joj bradavicu sve dok se ona nije savila, tražeći nešto više.
- Oh, Jordane - šapne slomljenim glasom.
Lud od želje, on osjeti kako će mu tijelo prasnuti, a uzdišući, samo je
raspirivao vatru koja je prijetila da će ga posve progutati.
Ona mu položi ruke na ramena, zarivši mu preko majice nokte u
kožu. Pomičući bokove, osjeti da je on već uzbuđen.
- Dolly - šapne on, podignuvši glavu da je ponovo poljubi. - Moram
te dirati... po cijelom tijelu.

70
 by Glorij@

- Da, Jordane - odgovori mu. - I ja osjećam istu potrebu. Sad... molim

te...
Dok joj je on otkapčao puce na hlačama, Dolly se meškoljila u
njegovu naručju, trudeći se da mu pomogne, ali samo ga je još više mučila.
Napokon joj on spusti smičak do kraja, dobivši tako pristup njenom
tijelu, tajnama koje je želio otkriti još one prve večeri kad joj je priskočio u
pomoć i cijelu noć ostao budan promatrajući je.
Uvukavši joj prste pod gaćice, stigne do njenog najintimnijeg dijela.
Dolly ponovo zastenje, ovaj put jače, i lagano podigne noge.
On joj prstom dodirne najosjetljiviju točku njene ženstvenosti, a
ona zadršće u njegovu naručju, posve izgubivši vlast nad sobom.
- Jordane - šapne ona, podignuvši bokove. - Previše je...
- Neudobno? - upita on mirno, nagnuvši se da je poljubi u vrat.
- Prekrasno - zaključi Dolly.
- Da uđemo u kuću? - predloži joj Jordan, pomislivši kako moraju
krenuti dok još mogu.
- Predaleko je - promrmlja ona.
- Treba nam više prostora - primijeti Jordan, milujući je.
- Prostora? - promrmlja ona, podignuvši glavu da ga pogleda.
- Da, treba nam više prostora ako želimo da nam bude ugodno -
reče on, uhvativši kvaku na automobilskim vratima.

71
 by Glorij@

10.

Kratak put do ulaznih vrata još joj se nikada dotad nije činio tako
dug.
Kad su ušli u kuću i zaključali vrata, bacili su se jedno na drugo,
ljubeći se, dodirujući se. U simfoniji stenjanja i uzdisaja iz dnevne sobe su
prešli u spavaću, gdje su od vjenčanja spavali zajedno ali odvojeni.
Klonuvši na postelju. Jordan se nasloni na lakat i pogleda je u lice
kao da hoće pouzdano znati da ga ona uistinu želi. Uvuče joj ruku pod
majicu i klizne do dojke.
- Dolly, jesi li uvjerena u to da želiš? - upita je, trljajući joj bradavicu.
- Gledaj me - odgovori ona s osmijehom nježnim i napetim
istodobno. - Srce mi ludo tuče, ne bih mogla hodati jer mi noge klecaju, a
dali mi ponestane svaki put kad me dodirne;.
Njemu se odjednom od uzbuđenja stisne grlo. Ti ga osjećaji
preplaše, a istodobno ga smire od užitka.
I dalje ju je milovao nježno i polako i opazio je kako je načas
sklopila oči.
- Da, Jordane, želim te.
- Oh - promrmlja on i sagne se da je poljubi. Ovlaš joj dodirne usne,
donju joj malo gricne i jezikom ocrta usta prije nego što produbi poljubac i
tako još jače uspali vatru u njoj.
Podigne joj kraj majice i odmakne čipkasti grudnjak. Prekinuvši
poljubac, duboko udahne i ostane začaran pogledom na njenu meku i
glatku kožu koju je često maštao da miluje.
Sagne glavu najprije na jednu dojku, potom na drugu, vrškom jezika
ih lizne, dok se Dolly migoljila pod njim.
Ona mu pokuša izvući majicu iz hlača, kako bi i ona mogla
dodirivati njega, a onda on sjedne i povuče je sa sobom.
- Previše je odjeće na nama - šapne i skine joj majicu.
- Da, previše - složi se ona, skinuvši njegovu i bacivši je na pod. Kad
je napokon sva odjeća bila na podu, Dolly se opet našla u njegovom

72
 by Glorij@

naručju, a nevjerojatan osjećaj dodira s njegovom kožom uzbudi je preko

svake mjere.
Jordan ju je ljubio sve dok mu nije ponestalo daha, ali ni onda nije
htio prestati. No bilo je još mnogo toga što je želio raditi s njom. Odvojivši
usta od njenih, počne je ljubiti po vratu, jezikom slijedeći užareni trag
svojih usana.
Dolly se meškoljila pod njim, držeći mu glavu, gotovo kao da se
plaši da bi mogao prestati s poljupcima. S užitkom se prepustila mučenju
njegovih usta, njegovim rukama koje su istraživale svaki djelić njenog
tijela. Njegovi snažni prsti milovali su joj kožu nježnim dodirima kipara
koji obraduje glinu. A želja je sve više rasla, kao da se nikako ne mogu
zadovoljiti.
Na posljetku Jordan spusti desnu ruku niz njeno bedro i dodirne joj
unutrašnji dio noge. Dolly raširi noge, a on prihvati poziv, natjeravši je na
drhtaj i na nagonsko traženje užitka za kojim su oboje umirali.
Podignuvši glavu, on sretne njen pogled zamagljen od strasti, želeći
zapamtiti svaki trenutak proveden s njom. Svaki trenutak. Nije bio tako
glup da pomisli kako će ovo sve promijeniti, da će ona zauvijek biti
njegova. Ali ta je spoznaja tu noć činila još posebnijom. I u budućim će se
godinama često sjećati tih trenutaka.
Mjesečina je prodirala kroz zavjese i osvjetljavala sobu. Ona malo
rastvori usne, polako dišući, a onda joj se odjednom koža naježi od
hladnog zraka što je dopirao u sobu.
- Je li ti hladno? - šapne on. Dolly zatrese glavom.
- Ne toliko da bismo se zaustavili i zatvorili prozor - promrmlja ona.
Rukom mu uhvati lice i prstom prijeđe po obrazu, ugrijavši tako
najtamnije kutke njegove duše.
Nije se osvrtao na upozorenja što su mu dolazila iz razuma. Više se
neće moći udaljiti od te žene ni kad bi mu život bio u opasnosti.
Promijeni položaj i klekne između njenih nogu. Sive oči su mu
blistale od mjesečeva svjetla, njegova mišićava prsa su se sužavala u
struku, ali od njegove uzbuđene muškosti Dolly je širom rastvorila oči. U
dvadeset osmoj godini je bilo smiješno to priznati, ali malo se i preplašila.
A što ako ona učini nešto pogrješno pa ne samo da upropasti svoje prvo
spolno općenje nego se još osjeti poniženom?

73
 by Glorij@

A ako se razočara? Ne, nego ako se on razočara?

Ali sad je bilo kasno da se zaustavi ili da se predomisli. Ta zar da
ode u grob kao vestalinka koju nikad nije dotakla muška ruka?
On je ponovo pomiluje po najintimnijem dijelu tijela, a Dolly se
ugrize za donju usnu. Bilo je uistinu prekasno da se zaustavi, više se nije
mogla vratiti natrag. Mora sve saznati. A najvažnije je bilo to što je željela
da Jordan Hodges bude muškarac koji će joj pokazati sve tajne što ih je već
odavno željela naučiti. Htjela je da i on osjeti isto što i ona. Zapravo je
htjela da njihov brak bude pravi!
- Jordane - reče isprekidanim glasom. - Hoću Ispruži ruku, a on
ispreplete prste s njenima. Neprestano je držeći, legne na nju i ovlaš je
poljubi. Dolly osjeti kako on pokušava prodrijeti u nju i nagonski podigne
bokove da ga primi u sebe.
Ponovo širom rastvori oči zbog nepoznata ali predivnog osjećaja
koji ju je obuzeo, pa suzdrži dah zbog nevjerojatne ljepote tog trenutka. Na
oči joj navru suze, ali ona ih odmah suspregne trepnuvši vjeđama. Nije
htjela da on opazi kako plače i pomisli da nešto nije kako valja. Sumnjala je
da bi povjerovao kad bi mu rekla da plače zbog toga što je sve odviše lijepo
da bi moglo biti istinito.
Jordan nježno prodre u nju. Ona ga pogleda u oči i opazi kako se
malo namrštio i zamislio. A onda se posve ukruti.
- Još si djevica? - promrmlja, očito zbunjen. - Nisam mislio da...
- Sad više nisam - prekine ga Dolly s razdraganim osmijehom.
- Trebala si mi reći. - Jordan spusti glavu na prsa.
- Zašto? Bi li se što promijenilo?
- Ne znam. Možda. Ona zatrese glavom.
- Onda mi je drago što ti nisam rekla, jer se ništa ne bi promijenilo.
Jordan podigne glavu da je pogleda, a ona mu očima pokuša izraziti ono što
još nije mogla reći riječima. Da ga voli. Da ga želi više nego išta na svijetu.
Da bi ona odmah umrla kad bi otišao sad u tom trenutku.
Lagano pomakne bokove i nelagodnost prođe. Smiješeći se u sebi,
ponovo počne pomicati bokove, a Jordan sklopi oči.
- Jordane - šapne - molim te, nemoj stati!
On otvori oči i pogleda je.
- Neću stati, Dolly. Nikad.

74
 by Glorij@

A onda se pomakne, priljubljujući bokove uz njene, a te kretnje joj

izazovu ježure po leđima. Dolly se brzo uskladi s njegovim ritmom. I kad
on na posljetku oslobodi jednu ruku i uvuče je između njihovih tijela, ona
je već umirala od želje. Bila je toliko obuzeta strašću da je s naporom i
disala.
A onda je Jordan dodirne i u sobi zablistaju zvijezde. Ona se
promeškolji, stisne ga bokovima i čvrsto se pripije uza nj. Poviče njegovo
ime, potresana drhtajima, slaba a istodobno i puna snage.
Trenutak potom Jordan se ukruti, zabaci glavu i spoji se s njom u
konačnom vrhuncu užitka.
Klone na nju, a Dolly ga pomiluje po leđima, uživajući u toplom
dodiru njegove kože, a kad se on pokuša otkotrljati na drugu stranu, ona
ga zadrži.
- Ne, ostani još malo tako - šapne.
- Pretežak sam ti - primijeti on, podignuvši glavu da je pogleda.
- Ne, nisi. - Nasmiješi mu se i hrabro spusti ruke do oblina njegove
stražnjice i tad spazi kako su mu se oči ponovo zaiskrile od strasti.
- Dolly - upozori je on. - Prerano je... boljet će te.
- Želim ponovo sve iskusiti - promrmlja ona, snažno ga stišćući. -
Nije važno bude li me boljelo!
- Luda si, znaš - promrmlja on, ljubeći je u kut usana.
Ona okrene glavu i strastveno ga poljubi u usta. Osjeti kako se on
odmah uzbudio kao odgovor na njen poljubac, i ona sa zadovoljstvom
spozna svoju moć nad njim. I ma što on rekao o tome, Dolly u tom trenutku
shvati kako nipošto ne može biti istina da on ništa ne osjeća za nju.
Ali ovaj put nije bilo nježnog šaputanja ni blagog milovanja. Bila je
samo želja koju je trebalo zadovoljiti i vatru ugasiti.

* * *

Nekoliko sati poslije Dolly se probudi, skupljena u njegovu naručju.

Htjela se pomaknuti, ali Jordan ju je čvrsto držao.
- Jesam li zaspala? - upita ona, usnama mu dodirnuvši prsa.

75
 by Glorij@

- Ne - nasmijulji se on, milujući je po leđima - samo si se

onesvijestila.
Usprkos njegovu stisku, Dolly uspije podignuti glavu i pogledati ga.
- Nisi mi smio dopustiti da zaspem. Ne želim izgubiti ni trenutak
ove noći.
- Dušo, još si nova u ovim stvarima i za jednu noć ti je bilo dovoljno.
- Ne - pobuni se Dolly, zatresavši glavom. Sagne se i jezikom mu
dodirne bradavice na prsima.
On zadršće. Nevjerojatno, ali već je bio spreman da sve počne
iznova. Činilo se da se ne može zasititi te divne žene. I možda, bar jednu
noć, ne mora misliti na drugo.
Bit će i previše vremena za razmišljanje idućeg jutra. I onog nakon
toga. Želudac mu se zgrči pri pomisli na to kako će možda uskoro žaliti za
svakim trenutkom provedenim u toj maloj sobi. Nije li možda bolje
skupljati priliku za stvaranje uspomena u duši za godine samoće koje će
morati provoditi bez nje?
- Dolly...
- Već sam odavno čekala ovaj trenutak, Jordane. Ne želim čekati
više ni sekunde.
- Malena - oklijevajući promrmlja on - ako sad nastavimo, sutra
nećeš moći hodati.
- To znači da ćemo dan provesti u postelji - odgovori Dolly,
smiješeći se.
- A gdje li je nestala plašljiva djevica? - upita on s hinjenim
uzdahom, sretan što ona želi njega isto toliko koliko on nju.
- Sad sam samo legenda - reče ona, pogledavši ga iskosa. - Djevice
nisu plašljive. Jednostavno ne znaju ono što gube. Ali kada to otkriju... više
ih ništa ne može zaustaviti.
- Uvjerila si me - promrmlja Jordan promuklim glasom, dok ju je
milovao po trbuhu i niže.
- Znaš, Jordane - promrmlja ona između poljubaca - mislim da sam
već naučila gotovo sve.
- Malena - odgovori joj on, ljubeći je - lekcija tek počela. Do diplome
imaš još mnogo toga naučiti. Vidjet ćeš da ćemo se zabavljati.

76
 by Glorij@

Ponovo je počne milovati po cijelom tijelu, izazivajući joj uzdahe

užitka.
- Jordane, što to radiš? - upita ga jedva čujno.
- Dajem ti dodatnu poduku poslije nastave - odgovori joj on,
smiješeći se.
- Jordane, ne mislim...
- Tako je, nemoj misliti - prekine je on.
- Prepusti se užitku.
Dolly stisne šake, osjetivši Jordanova usta usred svoje uzdrhtale
ženstvenosti.
Jezikom ju je dražio po najosjetljivijoj točki sve dok nije počela
drhtati u njegovom naručju. Pogledavši je, spazi da su joj oči sklopljene i da
mu se prepustila s povjerenjem, dopuštajući mu da čini što hoće od nje... s
njom.
Dolly otvori oči i pogleda voljenog čovjeka dok ju je milovao
intimnije nego što je mogla zamisliti. Znala je da bi morala biti zbunjena,
da bi bar morala zatvoriti oči da ne vidi što joj radi.
Ali nije mogla. Netremice je gledala u njega, dok joj je srce sve
ubrzanije tuklo. Po cijelom tijelu su je oblijevali valovi užitka, sve žešći, sve
brojniji.
I kad ju je svu potresao prvi nevjerojatan drhtaj, držala ga je čvrsto
uza se i kriknula:
- Jordane!
Na posljetku je nemoćno spustila ruke niz bokove, skupivši
posljednju snagu da otvori oči i susretne njegove, pune želje.
Nije znala što hi rekla. Što se može reći čovjeku koji je učinio ono
što je upravo učinio on?
Na sreću, to je pitanje Jordan riješio umjesto nje. Nasmiješi joj se i
nježno reče:
- Svršetak poduke.

77
 by Glorij@

11.

Nakon nekoliko sati sna probudili su se pri prvom svjetlu zore koje
je prodiralo kroz zastore.
Dolly zastenje i protegne se uz njega. Jordan stisne zube da priguši
brzu reakciju na njeno tijelo. Ali trenutak poslije shvati da je to već
izgubljena bitka. Činilo se kako je dovoljno da dahne pa da ga odmah
obuzme želja za njom. Da osjeti njenu toplinu, da uđe u nju, gdje se više ne
osjeća sam. Gdje je nakon svih ovih godina osame napokon našao mir.
Ali dobro je znao da je to privremeno zadovoljstvo. I kao da se želi
podsjetiti na to, spusti noge s postelje
- Kamo ćeš? – promrmlja ona još hrapavim glasom, a Jordan nije
znao je li to od snenosti ili od ponovne strasti. ...ali nije mogao sebi
priuštiti da to otkrije.
- Idem se tuširati - odgovori joj. - Moram poći na posao.
Dolly sjedne, a plahta joj sklizne niz tijelo. Jordanov se pogled
odmah zaustavi na njenim dojkama i osjeti neodoljivu želju da ih pomiluje.
Duboko uzdahne, nastojeći se smiriti.
Nasmiješivši mu se, ona zijevne i reče:
- Mislim da ću i ja ustati. Moram razgovarati s Marthom Tanner radi
onog posla.
On potvrdno kimne, ali se upita hoće li Dolly reći Marthi da će se
vjerojatno u bazi zadržati samo kratko razdoblje. Tko zna hoće li to zatajiti
i dalje hiniti da su u pravom braku?
U braku koji se, barem prošle noći, doimao posve stvarnim. Sjećanja
mu navru poput naleta svježeg morskog zraka. Pred očima mu se pojavi
Dollyna slika, kako mu s povjerenjem pruža ruke, kako viče njegovo ime,
pa se upita hoće li ikad moći živjeti bez nje.
Dolly se rastreseno pogladi po trbuhu u kojemu joj je kruljilo.
- Ogladnjela sam - reče, s oklijevanjem sjednuvši na kraj kreveta.
- Boli li te? - upita on, već znajući odgovor.
Ona mu dobaci značajan pogled.
- Vrijedilo je.

78
 by Glorij@

Spoznaja da je bila djevica, iznenada ga pogodi poput munje tako da

je gotovo pao na koljena. Širom rastvori oči, shvativši što ta činjenica
donosi sa sobom.
Može li čovjek do te mjere biti glup? - upita se. Želja nije
opravdanje. Strast nije obrana. Može se samo nadati da je Dolly bila
pametnija od njega.
- Dolly? - upita on oprezno.
- Da? - Ona siđe s postelje i stane pred njega potpuno gola, bez
imalo zbunjenosti.
- Stidim se do priznati, ali tek sad mi je palo na um.
- Što? - upita ona, zakoraknuvši prema njemu, kao da ga želi utješiti.
- Noćas... - počne on, podignuvši ruku da je zadrži na sigurnoj
udaljenosti. - Reci mi da nisam riskirao.
Ona se nasmije, a Jordan osjeti olakšanje od straha koji ga je
iznenada obuzeo poput jutarnje magle.
- Dakako da nisi riskirao - odgovori mu ona. - Jedna od prednosti
djevičanstva jest ta da se ne mora plašiti bolesti. - Potom naglo problijedi i
zagleda se u njega. - Valjda nisi...
- Ne - žurno reče on da je umiri. - Zdrav sam kao riba. Nisam mislio
na bolesti, Dolly, nego sam te pokušavao upitati uzimaš li pilulu.
Ona se ponovo nasmije.
- Kad si čuo da djevice piju pilule? Činilo se da je osjećaj praznine
koji ga je mučio u želucu priljepčiv. Vidio je kako je problijedjela i ponovo
sjela na krevet.
I nimalo se ne iznenadi njenom zaprepaštenom izražaju.
- Oh, Bože moj... - prošapće Dolly.
- Možeš to i glasno reći - promrmlja on, dok mu se njegov
privremeni brak odjednom učinio mnogo trajnijim.

* * *

Dolly se cijelo jutro trudila da se oslobodi zabrinutosti. Uostalom,

mislila je, ili je zatrudnjela ili nije, i sad je bilo kasno razmišljati o tome.

79
 by Glorij@

Usredotoči se na posao, jer ju je Martha Tanner primila na posao

bez dvoumljenja.
Bila je sva sreća što je tako cijeli dan bila zaokupljena poslom, ali
kad je došao trenutak da se vrati kući, Dolly je počela razmišljati o
mogućim posljedicama jedne jedine noći neobuzdane strasti.
Čvrsto stišćući upravljač, misli su joj se kovitlale u glavi. Ma što da
se dogodilo, pomisli odlučno, nikad se neće pokajati zbog onoga što je bilo
između nje i Jordana. Oni trenuci provedeni s njim u tami već su joj se činili
nejasni, sanjani, previše lijepi da bi bili stvarni.
Mogla je i misliti da je sve bilo odviše savršeno da bi trajalo. A zašto
ne? - upita se, zastavši na semaforu. Istina, njena sposobnost prosudbe je
vrlo loša, i to je morala priznati. Ali nije ona izabrala Jordana. To je učinila
sudbina, a to je moralo nešto značiti. S druge strane, znajući da ne zna
dobro prosuđivati, još nije bila načistu s tim je li ljubav prema Jordanu
nešto pozitivno ili negativno.
Činjenica da njen otac odobrava vezu s Jordanom, bila je umirujuća.
Njen otac nikad nije volio Kena. Ali istina je bila i to da Jordan nikad nije
pokazao znak da želi ostati oženjen.
Boljela ju je glava. Tupa bol u očima. Nagne glavu i nasloni je na
upravljač. Zašto joj je život uvijek tako zamršen? Zašto nikad ništa ne učini
kao normalni ljudi? Zaljubiti se, udati se i na posljetku imati dijete?
Oh, ne. Dolly Canford mora učiniti sve obrnuto: udati se, napraviti
dijete i potom se zaljubiti!
Pri toj pomisli položi ruku na trbuh. Raste li već dijete u njoj?
Duboko uzdahne i reče samoj sebi kako će to doznati za nekoliko tjedana.
Njena je mjesečnica uvijek bila točna kao sat. Ako ovaj mjesec izostane,
dobit će odgovor koji očekuje.
Obuzme je osjećaj ugodne topline u želucu. Jordanovo dijete!
Njihovo dijete. Tamne kose i Jordanovih sivih očiju. Nasmiješi se i obori
vjeđe kako bi mogla bolje dočarati sliku svog zamišljenog djeteta.
A ta je slika bila tako živa da je imala osjećaj kako djetešce drži u
svom naručju. Mogla je vidjeti i iskru ponosa u Jordanovim očima i osjetiti
njegov poljubac dok s divljenjem gleda svoju kćer.
Da, bit će djevojčica. Djevojčica koja će svog oca vrtjeti oko prsta.
Dolly se uštipne da se vrati u stvarnost, jer sad je u njenoj mašti već bilo

80
 by Glorij@

troje djece i svi su skupa živjeli u lijepoj kući s vrtom punim cvijeća. To je
bilo besmisleno, jer nije čak znala ni voli li je on uopće. Ona misli da je voli,
ali sam Bog zna koliko se puta u prošlosti grdno prevarila.
Trgne se na prodoran zvuk automobilske trube.
Naglo se uspravi, pogleda u retrovizor i ugleda nekog bijesnog
muškarca koji joj je davao znakove da napokon krene. Provjerivši semafor,
ona poslušno pritisne papučicu za gas.

* * *

- Pazi se! - nestrpljivo reče Ted Ripley. - Još mi jedanput izdaj

naredbu tako se derući na mene, posudit ću tenk i od tebe ću načiniti
pljeskavicu!
Jordan iskosa pogleda svog starog prijatelja koji je teškim koracima
izlazio iz zajedničkog ureda. I nije mu mogao zamjeriti.
Cijeli ga je dan mučio jak osjećaj nezadovoljstva, a Ted mu je
jednostavno bio najbliža osoba na koju se mogao iskaliti.
Obje ruke prinese glavi i stisne je tako snažno, kao da se tako može
otresti svojih mučnih misli i teške glavobolje. Ali nije koristilo. Dollyne
slike su mu i dalje prolazile glavom, zasljepljujući ga i sprječavajući ga da
radi, da misli na išta drugo što nije ona.
A ako je zatrudnjela? Što će onda učiniti?
Pomisao na njegovo i Dollyno dijete izazove u njemu suprotne
osjećaje. Najprije veliko zadovoljstvo, nakon kojega odmah uslijedi očaj i
strah.
Krasna zbrka za marinca!
Rukom protrlja oči i zavali se na naslon stolca. Piljeći u strop, shvati
da je napetost koja mu stišće želudac posljedica straha.
Straha da kad ga Dolly na posljetku ostavi, a u to nije nimalo
sumnjao, on neće moći dalje živjeti bez nje.
Dobar dio njegovog života mornarica je za njega značila sve. Ona
mu je bila i otac i majka, ljubavnica i žena. Njegov osjećaj dužnosti bio je
ulašten i izoštren kao najoštriji čelični nož. Čast je bila dio njega isto kao
boja kose i očiju.

81
 by Glorij@

Ali kako se može ponašati časno, držeći se riječi da će njegov brak

biti samo privremen, kad mu cijela nutrina viče da je ne smije pustiti od
sebe?
- Jordane?
Naglo se uspravivši, Jordan skoči na noge na zvuk poznatoga glasa.
- Pukovniče - promrmlja, izbjegavajući tastov pogled.
- Kako je?
- Dobro, gospodine - odgovori Jordan, ukrućenih crta lica u stavu
mirno.
- Voljno, naredniče - reče mu pukovnik. Jordan posluša zapovijed.
Uvijek ih je slušao. Na posljetku, ne mogavši ga više izbjegavati, pogleda
čovjeka na pragu. Godinama je poštovao i divio se pukovniku Canfordu i sa
strepnjom je očekivao mogućnost da radi s njim, da s njim razgovara kao
muškarac s muškarcem.
Sad je mogao samo misliti na to kako želi da pukovnik ode i ostavi
ga u njegovoj nesreći.
- Svratio sam samo da vidim hoćete li ti i Dolly doći k meni na objed
za Dan zahvalnosti.
- Dan zahvalnosti? Znači, prošlo je tek nekoliko tjedana otkako je
prvi put vidio Dolly. Nemoguće! Činilo mu se da je poznaje oduvijek.
- Jordane? - potakne ga pukovnik. On se trgne iz razmišljanja i
usredotoči se na sadašnjost. Ne znajući kako da uljudno odbije poziv, na
posljetku odgovori:
- Da, gospodine. Hvala, gospodine. Roger Canford ga pogleda
žmireći, a Jordan zahvali nebesima što mu njegov tast ne može čitati misli.
- Ako imaš kakvih poteškoća, slobodno mi reci. Ovdje nismo časnik i
narednik, u ovom smo trenutku tast i muž njegove kćeri. - Jordan se načas
zbuni. - Je li među vama dvoje sve kako valja? - nastavi pukovnik.
- Gospodine?
- Misliš li da bi koristilo kad bih se sam pozvao k vama na večeru?
Mogli bismo svi troje malo biti zajedno. - Načas načini značajnu stanku. -
Mogli bismo razgovarati.
Jordan zatrese glavom.
- Ne vjerujem, gospodine. Svejedno vam hvala.
- Jordane, kad bi ti samo htio...

82
 by Glorij@

- Oprostite, gospodine - naglo ga prekine Jordan - ali to se tiče samo

mene i Dolly. Bilo bi bolje da se vi ne miješate.
Roger Canford nabere čelo i lagano zazviždi.
- Zar je toliko loše? - upita, a Jordan samo slegne ramenima. -
Dobro. - Premda oklijevajući, pukovnik potvrdno kimne. - Onda sami
riješite problem.
- Nemamo rješavati nikakav problem, gospodine. Dogovorili smo da
je to privremeno rješenje jednog problema. I to je sve. - Njegove su riječi i
njemu samom zvučale lažno.
Crte pukovnikova lica malo su se napele.
- Zasad ću se maknuti s puta. Ali nemoj učiniti nikakvu glupost,
Jordane! Nemoj učiniti ili reći nešto što biste oboje mogli zažaliti.
- Gospodine. - U glasu u se nije razabrala potvrda ni nijekanje.
Pukovnik zatrese glavom.
- Vrati se poslu, Jordane - promrmlja, krenuvši oprema vratima.
Jordan mu ne odgovori. Nije bilo ni potrebno, jer je njegov tast već bio
otišao.

* * *

Napeta šutnja koja je za vrijeme večere pala među njih, odjednom

se prekine.
Jordan je cijelu večer bio na iglama, uvjeren kako bi bila dovoljna
samo jedna pogrješna riječ pa da Dolly požuri u zračnu luku, jedva čekajući
da ode i prekine tu lakrdiju.
Ali istodobno su ga mučile mislio tome kako bi među njima ipak
mogli biti sve drukčije. Nije znao voli li je ili je ne voli, jer način na koji je
odrastao nije mu dopustio da upozna ljubav dovoljno izbliza da bi je
mogao prepoznati, a još manje osjetiti.
Ipak je znao kako sad s nestrpljenjem čeka da završi posao. Svake je
večeri na brzinu ostavljao svoj radni stol, jedva čekajući da se vrati u
njihovu kućicu, gdje će zateći Dolly. Ujutro je s užitkom udisao njen miris
koji kao da je lebdio u svakom dijelu kuće. Volio je gledati kako odmiče
kosu s očiju. A vođenje ljubavi s njom ispunilo je praznine njegova života.

83
 by Glorij@

Pa čak i u toj strašnoj napetosti koja se stvorila među njima, volio se vratiti
tu i ni na koje drugo mjesto na svijetu.
I volio je način na koji je ona običavala pjevušiti u snu.
Ali nije mogao neprestano živjeti s tako napetim živcima. Ubijalo ga
je čekanje na njen odlazak. Bit će bolje da odmah završe s tim.
- Čuj, u vezi s objedom na Dan zahvalnosti kod tvog oca... - iznenada
počne Jordan.
- Što?
Ona je piljila u svoj tanjur s netaknutim pečenjem. Jednostavno ga
ne može pogledati u oči, pomisli Jordan.
- Mislim da to nije dobra zamisao.
- Zaista? - Dolly uzme pun tanjur, ustane i odnese ga u sudoper.
Od hladnog tona njena glasa osjeti kako mu se oko srca stvorilo
ledeno iverje. Ukruti se, kako bi se pripremio suočiti s boli koju je počeo
osjećati u svojoj nutrini.
Kako je teško, pomisli, znajući da je zapravo to oduvijek očekivao,
cijeli je život znao da nije dostojan ljubavi. I od prvog dana tog lažnog
braka shvatio je da će on brzo završiti. I to mu ne bi bilo važno da nije sebi
dopustio uzeti ga k srcu.
- Blagdan sam po sebi ili zamisao da ga proslavimo? - upita ona,
vrativši ga u stvarnost.
Jordan osjeti grč srdžbe, ali prema sebi, a ne prema Dolly. Za sve je
kriv samo on. Nije smio s njom voditi ljubav, nije se smio naviknuti na to
da je gleda uza se. Na njen glas, na njen miris.
Duboko uzdahnuvši, reče:
- Prestanimo se zavitlavati, hoćeš li?
- Zavitlavati?
Još se nije okrenula da ga pogleda. Možda je i bolje tako. Da pogleda
u njene velike tamne oči, Jordan bi mogao oklijevati, povući se od jedinog
mogućeg zaključka.
- Ono što je prošle noći bilo među nama, bilo je...
- Što? - izazovno upita ona, uhvativši se za rub stola. - Pogreška?
Jordan uzdahne, ne shvaćajući da je zadržao dah. Eto, rekla je. Zaista je bilo
čudno koliko boli spoznaja da i ona onih nekoliko čarobnih sati smatra
pogrješkom.

84
 by Glorij@

- Dolly. - Pokuša zadržati glas mirnim, bezličnim, kako ona ne bi

shvatila koliko ga stoji to reći. - Nema razloga hiniti da je prošla noć bila
nešto više od uzbune hormona. Oboje smo odrasli. Seks je...
- Nemoj reći - prekine ga ona, naglo se okrenuvši. Tamne oči su joj
iskrile od razdraženosti.
- Što? - Bio je zetečen njenim bijesom. Nagonski ustane da se suoči s
njom.
- Seks, na posljetku, nije tako važan, Dolly - reče ona, očito
oponašajući nečije riječi. - Nema nikakve veze s ljubavlju, nemoj biti tako
naivna!
- To ja nikad nisam rekao.
Ona potvrdno kimne, potom odmakne kosu s očiju.
- Nije bilo ni potrebno. - Načas ušuti i potom doda: - Nevjerojatno!
Zacijelo imam neku čudnu moć da uvijek privučem pogrešne muškarce.
Teškim koracima izađe iz sobe, a Jordan odmah pođe za njom. Da,
postupio je ispravno, a to ga je doslovce slomilo. Ali neće joj dopustiti da ga
uspoređuje s nekim glupim muškarcem, a da mu prije ne da objašnjenje.
Zgrabivši je za ruku, okrene je k sebi.
- O čemu, do vraga, to govoriš?
- Dobro znaš o čemu govorim - odbrusi mu ona s bijesnim
izražajem. Izvije mu se iz stiska i izazovno ga pogleda.
Tko god bio taj tip iz njene prošlosti, zacijelo ju je teško povrijedio.
To je bilo očito iz njenog ratobornog ponašanja.
- Ispričaj mi sve - mirno joj reče on.
- Prije četiri godine bila sam zaručena i pred udajom. - On kimne.
Sjećao se nešto o vjenčanju do kojeg nikad nije došlo. - Čuvali smo svoju
čednost do braka - nastavi ona, prigušivši smijeh zbog vlastite gluposti. -
Htjeli smo u braku prvi put voditi ljubav, jer je to nešto... sveto.
Jordan se nije mogao oduprijeti osjećaju razočaranja. Bila je
spremna čekati nešto sveto s drugim muškarcem. S njim je odmah
popustila vlastitoj želji. Kako da to protumači?
- Ali dvije noći prije vjenčanja - nastavi Dolly slomljenim glasom -
iznenadila sam ga dok je vodio ljubav s jednom od mojih djeveruša!
Jordan osjeti jak bijes. Bijes zbog boli koju je ona morala podnijeti, i
zbog toganšto on nije bio u njenoj blizini da da lekciju onom nitkovu.

85
 by Glorij@

Ona zatrese glavom, kao da još ne može vjerovati u to.

- Kad sam ih zatekla, on je imao hrabrosti reći mi da je moja
reakcija pretjerana. Da seks nema veze s ljubavlju koju osjeća prema meni.
- Kakav gad!
- Hvala - reče ona rastreseno. - Poslije sam doznala da je imao
mnogo ljubavnica. - Počne uzbuđeno hodati gore-dolje. - Tako sam poslala
do vraga njega i vjenčanje, učinila sam se smiješnom s pomoćnikom svog
oca i potom sam pobjegla.
Što? Kakva je to priča? - upita se Jordan. Ali onda samo slegne
ramenima. U ovom trenutku to nije bilo važno. Osim toga, ona je još
govorila, riječi su joj izlazile iz usta poput bujice, i ne bude li je slušao, bit
će izgubljen.
- Bila sam odsutna četiri godine - pričala je dalje Dolly. - A onog
dana kad sam se vratila ocu, ponovo sam učinila isto. Samo što se ovaj put
čovjek oženio mnome prije nego što mi je rekao da seks nije važan. -
Bijesno pogleda u strop. - Je li posrijedi neka čudna svemirska šala? - upita.
- Jer, u ovom slučaju to nisam shvatila.
- Dolly - prekine je on, odlučan da se barem obrani od optužbe da je
isti kao i njen bivši zaručnik.
- Ne, Jordane, ne želim te slušati. - Dolly mu uputi pogled koji ga je
trebao slediti.
- Nisam onaj nitkov koji te prevario i nanio ti bol! - poviče on dok se
ona povlačila u sobu.
Dolly zastane na pragu i okrene se da ga pogleda. Od leda u njenim
očima prođu ga žmarci na leđima. A kad je progovorila, Jordan je shvatio
da je sve svršeno, da se njihov brak lomi u komadiće.
- Ne, ti si čovjek koji se mnome oženio za moje dobro i potom mi
nanio bol.

86
 by Glorij@

12.

Za vrijeme idućeg tjedna su poput dvoje stranaca hodali po kući. Ne,

pomisli Dolly, stranci se barem ravnodušno gledaju i uljudno potvrdno
kimaju. Ona i Jordan su prije bili utvare, nijedno od njih dvoje nije vidjelo
ono drugo.
Najgore je bilo noću. Spavati u istom krevetu, s malim razmakom
među njima, značilo je golemu patnju.
Sa svog mjesta na divanu Dolly pogleda kroz prozor gomile sivih
oblaka koji su prijetili kišom. Studeni je došao posve iznenada, kao što se
često događa u Kaliforniji. Topli i sunčani dani prepustili su mjesto
jutarnjim maglama što su dolazile s oceana i vlažnim vjetrovima.
Uzdahnuvši, pogleda na sat koji je stajao na stoliću. Još jednu
minutu i znat će odgovor. Još jednu minutu i njen će se svijet potpuno
promijeniti.
Kad je sat zazvonio, ona skoči i ispruži ruku da ga isključi.
Obavijena posvemašnom tišinom, začuje kucaje svog srca i učini joj se da
čuje i druge, tiše, u istom ritmu.
Polako uzme plastičnu epruvetu koja je sadržavala odgovor što će
joj promijeniti budućnost i zagleda se u plavu tekućinu.
Duboko uzdahne. Čvrsto stišćući epruvetu, osjeti kako su joj suze
navrle na oči i okrene glavu prema prozoru. Padala je kiša.
Suspregne suze, nije mogla sebi dopustiti da plače. Mora biti vrlo
jaka. Prinese ruku trbuhu, gdje se oblikovalo dijete koje je već voljela.
U taj trenutak shvati što mora učiniti.

* * *

- Ne možeš otići a da ga čak ne pozdraviš - reče joj otac.

- Ne mogu se oprostiti od Jordana - odgovori mu Dolly, pogledavši
prema zatvorenim vratima očevog ureda. Dobro je znala da bude li se
pošla oprostiti od Jordana, nikad neće otputovati. A to mora učiniti za
dobro svih njih.

87
 by Glorij@

- Dolly, nisi dobro razmislila.

- Naprotiv, jesam.
- Nismo li se složili da ćete biti barem tri mjeseca u braku?
- Stvari su se promijenile, tata.
- Koje stvari?
- Ona zatrese glavom i zatrepće vjeđama da ne zaplače. - Voliš ga.
To sam čak i ja shvatio.
- To nije važno.
- Varaš se - reče otac i priđe joj da je zagrli. - To je jedino što je
zapravo važno.
- Tata - šapne ona - ti ne shvaćaš.
- Shvaćam da si tvrdoglava. I glupa. Dolly odluči svom ocu povjeriti
tajnu.
Mora je nekome reći.
- Tata, trudna sam.
On je malo udalji od sebe i zagleda joj se u lice.
- Znaš li to pouzdano? - Ona potvrdno kimne i u sebi prokle
osamljenu suzu koja joj je kliznula niz obraz. - Zna li to Jordan?
- Ne. I ne treba znati, barem neko vrijeme.
- To mu ne možeš zatajiti, Dolly. Muškarac ima pravo znati da će
postati otac.
To je znala i ona. I namjeravala mu je reći za nekoliko mjeseci. Ili
poslije djetetova rođenja. Ali ne sada. U ovom trenutku im je oboje bilo
potrebno malo vremena za razmišljanje, prije nego što prihvate roditeljsku
ulogu.
- Reći ću mu. Možda za nekoliko mjeseci, ali ne sada.
- A za koga vraga ne sada? - ljutito joj otpovrne otac. Zagleda se u
nju kao da je prije nikad nije vidio. - Ti si prekršila vaš dogovor i čak mu
nećeš reći da čekaš njegovo dijete? Što imaš u toj glavi?
- To je pitanje ponosa, tata - odgovori ona, gledajući ga ravno u oči.
On nešto progunđa, taj razlog ne smatrajući valjanim. - Pošto sam ispala
glupa s Kenom, nije mi baš ostalo mnogo ponosa. - On je pokuša prekinuti,
ali bez uspjeha. - Potom, pošto sam preplašila tvog pomoćnika tako da je
pobjegao na Grenland, pala sam još niže. Čak ti se nisam usudila prići
nakon četiri godine, premda sam znala da me voliš.

88
 by Glorij@

- Dolly...
- I tad sam se opet uvalila u nevolje, a Jordan mi je priskočio u
pomoć. Ali on se nije htio oženiti, tata. To je učinio samo da spasi tvoj
ugled. Do vraga, samo mi je još to trebalo u životu!
- Jordan je znao što radi. Nitko ga nije prisilio na to da se oženi
tobom.
- Ne, imaš pravo. Jedino što je Jordana potaklo na to da se oženi
mnome bio je osjećaj časti.
- I što je u tome loše? - upita je otac.
- Ništa. Čast je dio njega i bez nje ne bi mogao živjeti.
- Ne shvaćam što zapravo želiš reći - primijeti njen otac,
uzdahnuvši.
- Ne shvaćaš, tata? Kad bi Jordan znao da sam trudna, ustrajao bi na
tome da ostanemo u braku. I tako bismo nastavili ovu lakrdiju zbog koje
oboje patimo. - Pukovnikove se crte lica ukrute. - I bolje je tako - nastavi
ona, trudeći se da mu ne pokaže koliko je nesretna. - Ne želim muža koji je
sa mnom samo zbog osjećaja časti.
Trenutak šutnje koji je uslijedio učini joj se dug poput vječnosti. Na
posljetku pukovnik pomirljivo kimne i tužnim je glasom upita:
- Kamo ćeš otići?
Ona nije znala bi li bila zadovoljna ili rastužena zbog toga što mi je
je otac pristao na njen odlazak. S usiljenim osmijehom odgovori:
- Zasad ću se vratiti u Maryland i ostat ću kod prijateljice s kojom
sam dijelila stan. A prilično sam uvjerena da ću ponovo dobiti svoj posao.
- Kad odlaziš?
- Sada.
- Sada?
- Taksi me već čeka - obavijesti ga ona. - Za dva sata polijeće
zrakoplov u San Diego. Čekat ću u zračnoj luci. - Zapravo više ne bi mogla
ni trenutka izdržati u kući u kojoj je osjetila toliko radosti i muke.
- Tako brzo... - promrmlja on, a onda joj pruži ruke. - Čini mi se kao
da si samo nekoliko trenutaka bila ovdje.
- Žao mi je što neću biti kod tebe na objedu za Dan zahvalnosti, ali
za mene je bolje tako.
- Znam, malena. Samo bih želio da ne odeš.

89
 by Glorij@

- Sve će biti dobro, tata. Nemoj se brinuti.

Otac se usiljeno nasmije.
- Vjeruj mi da ću se brinuti. I ne samo za tebe nego i za svoje unuče.
- Zatrese glavom kao da još ne može vjerovati. - Bit ću djed. Nevjerojatno!
- Imam povjerenja u tebe. Bit ćeš sjajan djed.
- Da, izdaleka.
- Tata... - On podigne ruke u hinjenoj kretnji obrane. S rukom na
kvaki, ona se okrene i doda: - Telefonirat ću ti čim stignem.
- Dobro.
- I, tata... Jordanu ni riječi o djetetu!
- Podsjećam te, gospođice, da sam ja mornarički pukovnik i da znam
čuvati tajne! - reče on, hineći uvrijeđenost.
- Govorim ozbiljno - ustraje ona.
- Tvoja je dužnost da mu kažeš za dijete - promrmlja pukovnik, a
ona mu kimne, otvori vrata i izađe.
Roger Canford je nekoliko trenutaka čekao da se uvjeri kako je ona
zaista otišla, a onda pođe razgovarati sa zetom prije nego što bude
prekasno.

* * *

Siv i kišni dan savršeno pristaje njegovom raspoloženju, pomisli

Jordan, gledajući kroz prozor.
Kad je čuo otvaranje i zatvaranje vrata, nije se ni okrenuo.
- Tko god da si, okreni se na petama i otiđi!
- Pretvarat ću se da te nisam čuo - reče pukovnik.
Zadrhtavši, Jordan tako naglo skoči na noge da je pao stolac iza njega.
- Oprostite, pukovniče, nisam znao da ste to vi.
- Voljno, Jordane. Ovdje sam kao Dollyn otac i tvoj zet, a ne kao tvoj
starješina.
- Bez uvrjede, pukovniče, ali nemam što reći svom tastu.
- Dobro - odgovori pukovnik, položivši ruke na stol. - Onda ću
govoriti ja. Ti slušaj.
- Gospodine...

90
 by Glorij@

- Dollyje upravo izašla iz mog ureda. - Dolly je bila tu? Nekoliko

koraka udaljena od njega. - Vani ju je čekao taksi.
- Taksi? Zašto nije došla našim automobilom?
- Zato jer se odvezla u zračnu luku. Jordan se osjeti kao netko tko je
upravo dobio snažan udarac u ošit.
- U zračnu luku, gospodine? - ponovi, iznenađen što uopće može
govoriti usprkos suhom grlu.
- Putuje. Zauvijek. Sav smućen, samo reče:
- Možda je i bolje tako, gospodine. - Ali u svom je srcu bio potresan
suprotnim osjećajima. Nije ostala ni tri mjeseca kako su se dogovorili.
Kako može i dalje disati kad se osjeća tako praznim? I kako mu srce
može i dalje kucati kad mu je slomljeno?
- Ovaj put ne, Jordane.
On sretne tastov bijesan pogled.
- Sa svim dužnim poštovanjem, gospodine, mislim da se vi ne
smijete miješati u to.
- Ne budi glup! Bori se da spasiš svoj brak!
- Nemam se zašto boriti... sve je svršeno. - promrmlja on, blijed u
licu.
- Svršeno je ako se predaš ili se povučeš - odgovori mu pukovnik. -
Već te odavno poznajem i ne vjerujem da sam te vidio sretnijeg nego kad si
bio s Dolly. Čak sam pomislio da bi vaš brak mogao uspjeti.
I ja, pomisli Jordan. U svojim snovima. U svojim maštanjima.
Izgubio ju je samo u stvarnosti.
- Ako ti je zaista stalo do moje kćeri, bori se da je ponovo osvojiš.
Nemoj činiti iste pogrješke koje sam činio ja.
- Molim?
- Da sam bio lukaviji, bio bih se borio da uza se zadržim Dollynu
majku. Ako se netko uistinu voli, svaka se poteškoća može riješiti.
- To nije isto, pukovniče. Da me Dolly voli i želi održati naš brak, ne
bi otišla.
Pukovnik razočarano zatrese glavom i krene prema vratima. Načas
zastane i pogleda ga.
- Misli tako, ako ti to pruža zadovoljstvo. I ako se ja varam i ti je ne
voliš, ostani tu gdje si i pusti Dolly da otputuje.

91
 by Glorij@

Ostavši ponovo sam, Jordan se dugo zagleda u zatvorena vrata. Da

je pusti da otputuje? Pomisli na duge godine osamljenosti koje ga čekaju,
godine u kojima će se pitati gdje je Dolly i što radi. A noću će ga mučiti
Dollyna slika u naručju drugog muškarca.
Stisne šake i, misleći na svoj samotnjački život, shvati nešto što je
već tjednima pokušavao nijekati. Voli je. On je zaista voli. Toliko da bi mu
život bez nje bio samo nizanje pustih dana i samotnih noći.
Ali ona je otišla. Bez riječi.
Ipak, da joj je priznao svoju ljubav, čak se izvrgavajući opasnosti da
bude odbijen, bi li ona svejedno otputovala?
To nije znao. Ali, prokletstvo, on se neće povući! Prihvatit će
mogućnost koja mu se pruža, mogućnost koju mnogi ljudi imaju svakog
dana. Ljubav. Pripadanje jednoj obitelji.
Brzo prijeđe sobu, izađe i uputi se u pukovnikovu sobu. Pokuca na
vrata i otvori ih tek toliko da može virnuti unutra.
- Molim dopuštenje da napustim ured, gospodine.
- Imaš ga! - poviče pukovnik, zapravo i ne vidjevši Jordana koji je
smjesta odjurio.
Tad se pukovnik zavali u naslonjač i nasmiješi se, gledajući u strop.

* * *

Predavši putnu kartu na potvrdu, Dolly dohvati putnu torbu i uputi

se prema izlazu za svoj zrakoplov. Probijajući se kroz gomilu, i ne opazi
osobu koja ju je gurnula otraga. Ali kad joj je netko uzeo torbu iz ruke,
okrene se i ostane kao ukopana.
- Jordane?
Bože kako je zgodan, pomisli. Mokre kose od kiše, on brzo obriše
lice ljutila izražaja i uhvati je za lakat.
- Što namjeravaš? - upita ona, dok ju je on vukao prema izlazu iz
zračne luke.
- Vodim te kući - suho joj odgovori Jordan.
Dolly se ogleda oko sebe, ali nitko se nije osvrtao na njih. Naglo
istrgne ruku iz njegova stiska. Gunđajući, on nastavi ići.
- Hej! - poviče ona, dostignuvši ga. - Vrati mi moju torbu!

92
 by Glorij@

Umjesto odgovora on je privuče k sebi.

- Neću ti dopustiti da odeš.
Načas Dolly osjeti kako se u njoj rodila nada. Pomisli kako je on
došao zato jer je voli i ne želi je izgubiti..
Ali bilo je mnogo vjerojatnije da njen otac nije mogao držati
zatvorena usta i da je Jordanu rekao za dijete.
- Vrati se u bazu, Jordane - reče mu, ponosna što je to rekla bez
ikakva uzbuđenja. - Tako je bolje za oboje. Za nekoliko mjeseci možeš
zatražiti rastavu, i bit ćemo slobodni da svatko pođe svojim putem.
On se trenutak zagleda u nju. Kako je mogao i zamisliti da bi mogao
živjeti bez nje? Za vrijeme vožnje zamišljao je sve što bi Dolly mogla reći.
Ali sad kad je pred njim bila najteža zadaća u njegovom životu,
pomisli kako može učiniti samo jedno.
Ispusti torbu i vještom kretnjom zgrabi Dolly. Ona od iznenađenja
otvori usta, a Jordan to smjesta iskoristi. Poljubi je, bez riječi joj pokazujući
da mu je ona sve: njegov dah, njegovo srce... njegov vlastiti život.
Potom izgovori riječi za koje je mislio da ih nikad neće izgovoriti:
- Volim te.
Dolly zatrepće vjeđama, a suza joj klizne niz obraz. On je obriše
desnim palcem. Ostatak života će provesti u nastojanju da ona nikad ne
bude imala razloga za plakanje.
- Ljubim te, Dolly - ponovi. Kako je ona i dalje šutjela, njega
iznenada obuzme strah pa stoga odlučno reče: - I bit će bolje da i ti voliš
mene. To je zapovijed!
Nakon dugog trenutka ona se nasmiješi.
- Da, naredniče - odgovori mu i baci mu se u naručje.
Kisa je uporno udarala o prozorska okna, a sivo svjetlo olujnog
poslijepodneva ispunjalo je njihovu malu spavaonicu.
- Volim te - promrmlja Jordan, sagnuvši se da je poljubi u vrat.
- A koliko tek ja volim tebe - šapne ona. Bila je sretna, više nego što
ikoja žena ima pravo biti.
Nasloniši se na lakat, on se zagleda u nju, odjednom vrlo ozbiljan.
- Nisam mislio da ću ikad ikome reći ove riječi.
- Onda ih se navikni izgovarati - nasmiješi se Dolly - jer ih ja volim
slušati.

93
 by Glorij@

- Ljubim te - šapne Jordan i ponovo je poljubi. - Ti si sve što sam

oduvijek želio, ali se nikad nisam nadao da ću imati.
- Oh, Jordane... - Dolly potisne suze koje su joj navrle na oči. Nije
htjela plakati u najsretnijem danu svog života.
On se sagne i poljubi je u trbuh.
- Želim imati djecu s tobom. Jedva čekam da zaneseš... Želim s
tobom osnovati obitelj. Obitelj koju sam oduvijek želio, a nisam se nadao
da ću je ikad imati.
Ona ga pomiluje po obrazu. Kako je mogla i pomisliti na to da ostavi
tog snažnog a istodobno nježnog muškarca? - upita se, a potom mu se
ponosno nasmiješi.
- Želiš djecu? - upita ga. - Dobro, onda je ovo tvoj sretan dan,
mornaru. Imam iznenađenje za tebe... - Rekavši to, Dolly s nježnošću
pogleda svoj trbuh.

Kraj
by Glorij@

94