Jude Deveraux Njena Pjesma PDF

Ljubavni erotski romani & BalkanDownload
Prijevod i obrada:
Ljubavni erotski romani
&
BalkanDownload
1
Jude Deverax
Njena pjesma
2
Prvo Poglavlje
Juţna Engleska
Januar, 1502.g.
Malo selo Moreton okruţeno je visokim kamenim zidom. Sivilo toga

kamenja činilo je ranojutarnju sjenu mnogim kućama. Dobro odrţavani
putevi povezivali su zgrade. Iz središnjeg poloţaja zračile su visoke crkve i
visoke, bijele zidine gradske vijećnice. U još slabom jutarnjem svijetlu,
nekoliko pasa se protezalo, pospane ţene su krenule prema gradu dok je
četvoro ljudi čekalo, sa sjekirama na ramenima, da vratari otvore teška
hrastova vrata uzidana u kameni zid.
Unutar jedne kuće, obične, uske, bijele dvokatnice, Alyxandria
Blackett slušala je svakom porom u tijelu kada će zaškripati vrata. Kad je
konačno čula škripu, ona uze meke koţne cipele i na prstima pođe prema
stubama, koje su, na ţalost bile na drugoj strani očeve sobe. Budna davno
prije izlaska sunca, bila je odjevena već satima u običnu, grubu, vunenu
haljinu. I danas, po prvi puta u ţivotu nije s gađenjem pogledala svoje tijelo.
Činilo se da je cijeli svoj ţivot čekala da odraste, da bude visoka i da dobije
obline. Ali, u dvadesetoj znala je da će uvijek imati ravna prsa i biti bez stasa.
Barem, pomislila je uzdahnuvši, nije imala potrebu za korzetom.
U očevoj sobi, bacila je brz pogled kako bi bila sigurna da spava,
prebacila suknju preko ruke i otišla dolje, preskačući četvrt koraka jer je
znala da pod škripi. Kad je sišla dolje nije se usudila otvoriti prozor. Zvuk bi
mogao probuditi njezina oca, a on je itekako trebao odmor. Stol je bio
prekriven papirima i bojama i na pola završenim radom, što je njezin otac
radio. Otišla je do zida i gledala s ljubavlju dva glazbena instrumenta koja su
ondje visila. Sve pomisli na ţaljenje što joj je Bog zaboravio dati fizički izgled
nestalo je kad se sjetila svoje glazbe. Nova melodija i ton počele su se stvarati
u njenoj glavi. Bila je to očito ljubavna pjesma.
„Ne moţeš se odlučiti?”, začula je očev glas iz podnoţja stuba. Odmah
je potrčala k njemu, stavila mu ruku oko struka i pomogla da sjedne za stol.
Čak i u mračnoj prostoriji mogla je vidjeti plavkaste krugove ispod njegovih
3
očiju.
„Trebali ste ostati u krevetu. Ima dovoljno vremena da počnete jedan
dan raditi i poslije izlaska sunca.”
Uhvatio joj je ruku na trenutak, nasmiješio se njezinim lijepim očima.
On je dobro znao što je njegova kći mislila o svom malom magičnom licu sa
ljubičastim očima, malenim nosom i zakrivljenim malim ustima. Čuo je on
dosta njezinih jauka o tome, ali njemu su bili dragi.
„Hajde”, rekao joj je njeţno, „idi vidi moţeš li odabrati koji
instrument, uzeti ga i otići prije nego netko dođe i poţali se da mora imati
ljubavnu pjesmu za novu ljubav.”
„Moţda sam danas trebala ostati s vama?” Prošaputala je, a lice joj je
odavalo brigu za njega. Tri puta u posljednjih godinu dana imao je uţasne
bolove u prsima.
„Alyx!”,upozorio je. „Poslušaj me. Sada skupi svoje stvari i idi!”
„Da, moj gospodaru”, nasmijala se ona, dajući mu od srca topli
osmijeh, dok su joj se oči okretale u kutovima, a usta formirala u savršen
Kupidov luk. S brzim, uvjeţbanim pokretom povukla je dugu,
čelično-gudačku citru sa zida, ostavljajući psa ltira gdje je bio. Okrenula se i
ponovno pogledala oca.
„Jeste li sigurni da ćete biti u redu? Ne moram danas ići.” Ignorirajući
je, on joj je pruţio školsku kutiju, kutiju za olovke, tintu i papir.
„Radije bih da stvaraš glazbu nego da boraviš kući s bolesnim starcem.
Alyx”, upozorio je, „dođi ovamo”.
S poznatom gestom plela je svoju dugu kosu dolje niz leđa. Kosa joj je
bila teška i gusta, savršeno ravna, bez naznake kovrča, prošarana različitim
nijansama boja. Čak se i njezin otac tome čudio. Izgledala je kao da su se
djeca poigrala njome, bacivši svaku moguću boju na kosu jedne vrlo mlade
ţene. Bilo je zlatnih pruga, svijetlo-ţutih, duboko-crvenih, zlatno-crvenih,
smeđih, a Alyx se klela, čak i nekih sivih. Kad joj je kosa bila u pletenici,
skinula je svoj plašt sa zida, stavila ga oko ramena i zavezala kapuljaču
preko glave.
„Nemoj se toliko zadubiti da se zaboraviš ugrijat”, rekao je glumeći
ljutnju. „Sada idi, a kad se vratiš ţelim čuti nešto lijepo.”
„Ja ću obaviti svoj posao najbolje ”, rekla je smijući se dok je izlazila iz
kuće, zatvarajući vrata za sobom. Iza njihove kuće koja je bila na kraju
4
gradskog zida, Alyx je mogla vidjeti gotovo sav grad, kad ljudi počinju
izlaziti i spremati se pozdraviti novi dan. Bilo je pitanje centimetara između
kuća i sitne uličice koja se protezala duţ zida. Put je bio pola šumovit s
kamenim ciglama i dijelovi kuća bili su kao rame uz rame, u rasponu
veličina, od velike gradonačelnikove kuće, do srednje veličine kao
obrtnikovih, te malih , kao njezina oca odvjetnika. Osjetio se povjetarac
ledena zraka i trgovina je počela.
„Dobro jutro, ” ţena čisteći šljunak pokraj svoje kuće, zovnu Alyx.
„Radiš li na nečemu za crkvu danas?” Alyx je odmahnula susjedi.
„Da ... i ne baš. Sve! ” Nasmijala se, mašući i ţureći prema vratima.
Stala je iznenada jer je gotovo naletjela na kočije i konja. Jedan pogled
gore i shvatila je da ju je John Thorpe namjerno pokušao presresti.
„Hej, Alyx, nemaš li lijepe riječi za mene?” Nasmiješio se dok je
zaobilazila starog konja.
„Alyx!” Zovnuo je glas iz straţnjeg dijela kola. Gospodarica Burbage
nagnula se kroz kola i upitala je: „ Moţete li ući na trenutak? Moja najmlađa
kći je slomljenog srca i mislila sam, da bi je moţda nova ljubavna pjesma
mogla utješiti.”
„Da, i za mene ”, John se nasmije s vrha vagona. „ Imam i ja potrebu za
ljubavnom pjesmom, također ”, rekao je i razmetljivo trljao stranu gdje mu
je, dvije noći prije, Alyx dala ţestok udarac kad je pokušao poljubiti.
„ Za tebe, John ”, rekla je vrlo slatko, „ ja ću napisati pjesmu slatku kao
med u vašim kolima. ” Zvuk njegova smijeha skoro je sakrio njezin odgovor
od gospodarice Burbage koju je vidjela nakon večernje molitve.
Uzdahnuvši, Alyx je počela trčati prema vratima. Još nekoliko
trenutaka i bila bi uhvaćena i nikad ne bi na miru, izvan zidina, radila na
svojoj glazbi.
„Ti kasniš, Alyx ”, rekao je vratar. „ Ne zaboravi na slatku glazbu za
moju bolesnu djevojku” vikao je za njom dok je trčala prema voćnjacima
izvan zidina.
Konačno, ona je došla do omiljene jabuke i uz osmijeh čiste sreće,
otvorila mali stol i pripremila se da piše o glazbi koju je čula u glavi. Sjede
naslonivši se na stablo, izdvoji citru u krilu i poče s pjevanjem pjesme koju je
čula jutros. Potpuno koncentrirana na rad s melodijom i stihovima, pisanjem
na papiru bilješki, bila je nesvjesna da sati prolaze. Kad je došla do zraka,
5
ramena ukočenih i prstiju zgrčenih, napisala je dvije pjesme i počela raditi

na novim pjesmama za crkvu.
S dugim, laganim potezom, spustila je sa strane citru, ruţu i jednu
ruku stavila na nisku, jabukovu granu. Gledala je preko poljane u usjeve, te
kraj njih zatvorene grofove ovce u pašnjaku.
Ne! Neće misliti o grofu, koji je gurnuo toliko poljoprivrednika iz
zemlje povećanjem njihove rente, a onda razapeo ograde i ispunio prostor sa
svojim ovcama. Razmišljat će o nečem ugodnom, naredila je sama sebi,
okrećući pogled na drugu stranu. I naravno, što je još bilo tamo, stvarno
lijepo u ţivotu, osim glazbe?
Kao dijete, uvijek je čula glazbu u svojoj glavi. Dok je svećenik pričao
latinski na misi, njoj je okupirala misli pjesma za dječački zbor. Na festivalu
Harvesta je odlutala, zaokupljena pjesmama koje je samo ona mogla čuti.
Njezin otac, udovac godinama, bio je gotovo lud pokušavajući pronaći svoje
izgubljeno dijete.
Jednoga dana kada je imala deset godina, otišla je do bunara da izvuče
vodu. Trubadur koji je posjetio grad, sjedio je s mladom ţenom na klupi, a
pritom je bez nadzora ostavio svoju lutnju. Alyx nikada prije nije dotakla
glazbeni instrument, ali je čula dovoljno i vidjela dovoljno da zna zapravo
kako napraviti da lutnja svira. Za nekoliko minuta, čula je stotine tonova u
glavi. Svirala je svoju četvrtu pjesmu prije nego je shvatila da trubadur stoji
pored nje. Tiho, bez riječi, trebali su samo jezik glazbe, on joj je pokazao
kako staviti prste na akorde. Bol od oštre ţice i rezanje njeţnih prsta bilo je
ništa u usporedbi s radosti što je mogla čuti glazbu van njezina uma.
Tri sata kasnije, njezin je otac otišao traţiti svoju kćer. Pronašao ju je je
okruţenu s pola mještana. Svi su šaputali da vide čudo. Svećenik, gledajući
prekrasnu mogućnost, uzeo ju je u crkvu i postavio je pred djevicu. Nakon
nekoliko minuta eksperimentiranja, Alyx je počela svirati, teško u početku,
veličanstvenu pjesmu, zahvalu crkvi, tiho govoreći riječi dok je svirala.
Alyxin otac je temeljito odahnuo što mu jedino dijete nije bilo pomalo
ludo u glavi, nego je zbog sve glazbe u njoj ponekada ignorirala što bi joj
govorio. Nakon toga dana svećenik je preuzeo Alyx i podučavao je, rekavši
joj da je to dar od Boga i kao glasnogovornik Boţji, on će preuzeti brigu o
njoj. Nije potrebno dodati da je kao odvjetnik, njezin otac bio daleko od
Boţje svetosti i što je manje povezana s njim to bolje.
6
Uslijedile su četiri godine strogog treninga u kojem je svećenik uspio

pribaviti svaki instrument stvoren za Alyx kako bi ga naučila svirati. Svirala
je instrumente sa tipkama, trube, ţice, sa i bez luka, bubnjeve, zvona i
ogromne orgulje koje je svećenik kupio za Gospodina - i za njega i za Alyx,
neki su rekli.
Kad je svećenik bio siguran da moţe svirati, poslao je po franjevačkog
redovnika koji ju je učio kako pisati glazbu, snimati pjesme, balade, litanije,
sve što je mogla postaviti za glazbu.
Zbog toga što je toliko bila zauzeta sviranjem instrumenata i
zapisivanjem bilješki, tek sa njezinih petnaest godina shvatili su da moţe i
pjevati. Redovnik koji je bio gotovo spreman da se vrati svojoj opatiji, jer je
Alyx naučio sve što je mogao, ušao je u crkvu vrlo rano jednog jutra i bio
okruţen glasom tako moćnim da je mogao osjetiti gumbe na svojem plaštu
kako drhte. Kad se uvjerio da je ovaj veličanstveni zvuk došao iz njegove
vrlo male djevojčice, pao je na koljena i počeo zahvaljivati Bogu što mu je
dopustio da ima kontakt s takvim blagoslovljenim djetetom.
Alyx, kad je vidjela starog redovnika na koljenima na straţnjoj strani
crkve kako čvrsto drţi kriţ i suze koje mu teku niz lice, prestala je pjevati i
odmah otrčala do njega, nadajući se da nije bolestan ili kao što je
posumnjala, uvrijeđen njezinim pjevanjem, jer je nekada znala biti uţasno
glasna.
Nakon toga, paţnja je posvećivana njezinom glasu kao i sviranju, a
ona je organizirala pjevački skup, koristeći svaki glas u malom gradu od
stijene.
Odjednom, ona je imala dvadeset godina, očekujući svaki dan da
odraste i izraste. Ali, ostala je mala i ravna. Dok su se druge djevojke
njezinih godina udale i imale djecu, Alyx se morala zadovoljiti pjevanjem
uspavanki koje je napisala za dojenčadi.
Kakvo pravo je imala da bude nezadovoljna?, pomislila je sada viseći s
jabuke. Samo zato što su je svi mladi dečki tretirali s velikim poštovanjem -
osim, naravno, Johna Thorpea, koji je često mirisao ono što je izvukao. Nije
bilo razloga za nezadovoljstvo. Kad joj je bilo šesnaest godina, doba za
sklapanje braka i kada nije bila tako stara kao sada, četvorica su joj ponudila
brak, ali je svećenik rekao da je njezina glazba znak i da je bila namijenjena
za Boţje djelo, a ne za neku čovjekovu pohlepu i stoga je odbio dopustiti bilo
7
koji brak.
Alyx je u to vrijeme laknulo, ali što je bivala starija, bila je više svjesna
svoje samoće. Voljela je svoju glazbu, a osobito je voljela ono što je učinila za
Crkvu, ali ponekad ... kao dva ljeta prije, kada je popila četiri čaše jakog vina
na vjenčanju gradonačelnikove kćeri, ona je zgrabila citru, stala na stol i
zapjevala vrlo, vrlo nepristojnu pjesmu , koju je izmislila u tom trenutku.
Naravno, svećenik bi je zaustavio da nije imao više vina u krvi nego itko
drugi i valjao se u travi, drţeći trbuh i smijući se njezinoj pjesmi. On sigurno
nije bio u stanju da zaustavi bilo koga. To je bila divna večer, kada je bila dio
ljudi koje je poznavala cijeli ţivot, a ne nešto odvojeno po zapovijedi
svećenika, kao mali dio lubanje svetog Petra u crkvi, nadahnuća vrijedna i
strahopoštovanja, ali nedodirljiva.
Počela je smišljati pjesmu. Duboko je disala, razmahivala dah kao što
ju je učio, i počela baladu o ţivotu i osamljenosti, o mladoj ţeni koja traţi
svoju pravu ljubav.
„A, tu si, mala ptico pjevačico ”, začuo se muški glas iza nje.
Tako udubljena u pjevanje, njezin glas prikrio je druge zvukove te nije
čula momke na konjima da se pribliţavaju. Bilo ih je trojica, svi veliki, jaki,
zdravi i ţivahni. Mogli bi biti samo plemenitog roda. Njihova odjeća, fini
baršun i krzna obloţena draguljima namigujući tu i tamo, bile su stvari koje
je vidjela samo na crkvenom oltaru. Ošamućena, ona pogleda u njih. Nije se
ni pomaknula kada je najve'i, plavokosi muškarac sjahao.
„Dođi, kmete ”, rekao je, a njegov dah bio odvratan. „Ne znaš svojeg
vlastitog gospodara? Dopustite mi da se predstavim. Pagnell, uskoro grof
od Waldenhama.”
Naziv je učinio da se Alyx sjeti. Super, pohlepna, ruţna obitelj
Waldenham. Ispraznili su od seoskih poljoprivrednika svaki cent kojeg su
imali. Kad nisu imali više, poljoprivrednici su izbačeni izvan zemlje,
ostavljeni da umru, lutaju zemljom, moleći za kruh.
Alyx se spremala da otvori usta i kaţe mladiću što misli o njemu kada
ju je zgrabio. Njegova grozna usta spustila su se na njena, njegov je jezik
ušao unutra.
„Kujo!”, viknuo je kad je stegnula zube dolje na njegov jezik. „Ja ću te
naučiti tko je gospodar! ” S jednim pokretom ruke razderao joj je haljinu dok
mu je druga ruka bila odmah na ovratniku njezine haljine. Spustio ju je lako,
8
otkrivajući jedno malo, ranjivo rame i gornji dio grudi.

„Hoćemo li baciti tako malu ribu natrag ?” počeo je ruţiti preko
ramena svojim prijateljima, koji su promatrali. Pokazivanje na njezin
nedostatak fizičkog izgleda iznad struka je promijenilo Alyxin strah u bijes.
Iako je rođena kao netko ispod njegovog socijalnog statusa, zbog svog
talenta uvijek su je tretirali isto. U potezu koji nitko od njih nije očekivao,
Alyx je podigla suknju i divljački nogom udarila Pagnella ravno između
nogu. Sljedeći trenutak izbio je kaos i on ju je pustio.
Pagnelli je bio savijen od boli, dok su njegovi drugovi očajnički
pokušavali čuti ono što govori, jer su još bili previše pijani da u potpunosti
budu svjesni što se događa. Nije bila sigurna kamo ide ili u kojem smjeru, ali
Alyx je počela trčati. Njezina pluća, snaţna zbog mnogo godina vjeţbi
disanja, drţala su je u kondiciji. Preko hladnih, golih polja trčala je udarajući
u kamen dva puta, pokušavajući zadrţati svoju pode- ranu haljinu zajedno,
kao i suknju dalje od njezinih nogu.
Na drugoj ogradi, ogradi za ovce koju je toliko mrzila, prestala je
trčati, pala na zemlju i suze su joj potekle niz lice. No, čak i kroz suze, vidjela
je tri konjanika koji su prelazili područje u potrazi za njom.
„Ovuda! ” došao je glas s lijeva. „Ovuda!”
Gledajući prema gore, vidjela je starijeg muškarca na konju, bogate i
fine odjeće kao kod Pagnellija. S izgledom uhvaćene ţivotinje, počela je
ponovno trčati, daleko od tog novog čovjeka koji ju je pratio.
Vrlo lako, on ju je uhvatio i smjestio kraj sebe u sedlo, na svog konja.
„Dječaci nisu mislili ništa loše ”, rekao je on. „Oni su samo malo pre
slobodnog duha i previše su popili sinoć. Ako biste pošli sa mnom, odvest
ću vas daleko od njih i sakriti negdje.”
Alyx nije bila sigurna treba li mu vjerovati. Što ako ju preda onim
razvratnim, pijanim plemićima?
„Hajde, djevojko ”, rekao je čovjek. „Ne ţelim da budeš povrijeđena.”
Bez ijedne misli, ona je uzela ruku koju joj je ponudio. On ju je
povukao u sedlo kod sebe i udario konja u galop, zaputivši se prema liniji
drveća.
„Kraljeve šume”, Alyx dahnu. Drţala se za sedlo kao za goli ţivot. Nije
bilo dopušteno ući u kraljeve šume i vidjela je nekoliko muškaraca obješenih
zbog lova na kuniće u njoj.
9
„Sumnjam da će Henryu smetati ovaj put”, rekao je čovjek. Čim su ušli

u šumu, on ju je spustio s konja.
„Sada idi i sakrij se i ne napuštaj ovo mjesto dok je sunce visoko.
Pričekaj dok ne vidiš druge kmetove da posluju, a zatim se vrati u svoje
zidine.”
Trznula se jednom na to kako ju je nazvao slobodnom ţenom,
kmetom, kimnula je glavom i otrčala dublje u šumu. Podne je vrlo sporo
prolazilo, dok je čekala u mraku, u hladnoj šumi, u poderanoj haljini bez
ogrtača, ona je postala potpuno svjesna svog uţasa i onog što se moglo
dogoditi da je ostala u rukama plemića. Moţda je zbog svog treninga s
redovnicima i svećenicima mislila da niti jedan plemić nema pravo
iskorištavati ljude kako ţeli. Imala je pravo na mir i sreću, imala je pravo
sjediti ispod stabla i svirati svoju glazbu i Bog nikome nije dao moć da takvo
što oduzme nekome.
Nakon samo sat njezina ju je ljutnja odrţala toplom. Naravno, znala je
da je njezin bijes došao dijelom iz događaja od prošlog ljeta. Svećenik je
uredio da dječački zbor i Alyx pjevaju u privatnoj kapelici Pagnellijevog oca.
Alyx je tjednima pokušavala usavršiti glazbu, radeći do iscrpljenosti. Kad su
izveli nastup, grof, debeli, stari jarac, rekao je glasno da voli da njegove ţene
imaju mesa na sebi i da nju dovedu natrag kada ga bude mogla zabaviti i
negdje izvan crkve.
On je otišao prije nego je sluţba završila. Kad je sunce bilo točno iznad
šume, Alyx je odgmizala na rub i provela dugo vremena proučavajući selo,
gledajući ima li nekoga tko sliči plemiću. Polako, krenula je natrag ka
njezinom drvetu jabuke – iako više to nije bilo njezino drvo jer će sada nositi
previše ruţnih uspomena na njega.
Ondje je Alyx pretrpjela svoj najveći šok. Na zemlji je leţala njezina, na
komadiće polomljena citra, očito pogaţena i raskomadana konjskim
kopitima. Brze, vruće suze bijesa, mrţnje, frustracije, bespomoćnosti navrle
su kroz njeno tijelo. Slijevale su se niz obraze nezapaţeno. Kako su mogli?
Ona je bijesno kleknula i kupila komade drveta. Kad je u krilu imala puno
krhotina, shvatila je beskorisnost onoga što je radila i svom snagom počela
bacati komade na stablo.
Suhih očiju, ramena ispravljenih unatrag, počela je hodati prema
sigurnosti svoga grada. Njezin bijes skriven je za trenutak, ali još uvijek vrlo
10
blizu površine.
11
Drugo poglavlje
Velika soba u dvorcu okićena je sjajnim goblenima, a prazna mjesta

popunjena oruţjem svake vrste. Teški, masivni namještaj prekriven je
oţiljcima od sjekira, noţeva i krojeva mača. Za velikim stolom sjedila su tri
mladića. Njihove oči okruţivali su plavi podočnjaci nastali zbog teškog
ţivota provedenog u pijančenju i nedostatku sna.
„Ona te je pobijedila, Pagnelli ”, nasmijao se jedan od mladića, puneći
svoj vinski pehar, te prelijevajući na svoj prljavi rukav. „Ona te udarila, a
zatim je nestala kao vještica. Čuo si je da pjeva. To nije ljudski glas, ali ona je
znala da će vas zavesti tako i zatim je otišla.” Zastao je, udario šakom u dlan
i nasmijao se glasno.
Pagnell stavi svoju nogu na čovjekovu stolicu i gurnu je, šaljući i
čovjeka i stolicu uza zid. „Ona je čovjek“, zareţao je ”, „ i nije vrijedna mojeg
vremena.”
„Lijepe oči ”, rekao je jedan od ostalih mladića.
„I taj glas. Misliš li da kada bi joj ga zabio da bi vikala u nekim notama,
da ti digne dlake na nogama?”
Prvi se mladić nasmije, uspravljajući svoju stolicu.
„Romantični! Ja bih je natjerao da mi pjeva pjesmu o tome što bi voljela
da radim s njom.”
„Tišina, obojica ”, Pagnell je zareţao, i iskapio svoje vino. „Kaţem vam
da je čovjek, ništa više.”
Ostali muškarci ništa nisu rekli i sjedili su u tišini na trenutak, ali kad
je sluškinja prošla kroz sobu, Pagnell ju je zgrabio za ruku . „U selu, je
djevojka koja moţe pjevati. Tko je ona?”
Sluškinja se pokušala izvući daleko od njegova stiska.
„To je Alyx ”, prošaptala je.
„Prestani se uvijati ili ću ti je slomiti ”,Pagnell je zapovjedio. „Sada mi
točno reci gdje to Alyx ţivi unutar tvojeg ţivotinjskog gradića.“
Sat vremena kasnije, u tamnoj noći, Pagnell i njegova tri pratitelja
bacali su račvaste, čelične kuke na vrh zida sela Moreton. Nakon tri
pokušaja, dvije kuke su zadrţale njihovu priključenu uţad da visi uz zid do
12
zemlje. S mnogo manje spretnosti nego kad su trijezni, trojica su se popela

uz uţad do vrha zida, zastavši na trenutak prije preuzimanja kuka i uţadi i
zatim se spustila dolje na zemlju u uskoj uličici iza tijesno pakirane kuće.
Pagnell je podigao ruku, pokazujući ljudima da ga slijede dok je tiho
išao ispred kuća. Oči su mu pretraţivale znakove koji su visili nad nijemim
kućama. „Vještica!” promrmljao je ljutito. „Ja ću joj pokazati kako je smrtna.
Kći odvjetnika, gadura na zemlji.”
Zastao je na Alyxinoj kući, skliznuo brzo na stranu i uhvatio otvarač.
Jedan snaţan udarac, jedan brzi zvuk otvarača i kuća je bila otvorena, a on je
bio unutra.
Na katu, Alyxin otac leţao je mirno, s rukama na prsima, kad su bolovi

opet počeli. Na zvuk otvarača kojega je čuo, uzdahnuo je, u početku ne
vjerujući u ono što je čuo. Nije bilo pljačke u gradu godinama.
Brzim udaranjem kremena i kresiva, zapalio je svijeću i počeo silaziti
stubama. „Što vi provalnici mislite da radite?”, upitao je glasno kad je
Pagnell pomogao prijatelju da uđe kroz prozor.
To su bile njegove posljednje izgovorene reči. U sekundi Pagnell je
prešao preko sobe, stavio ruku na starčevu kosu i bodeţ ukopao duboko u
čovjekovo grlo. Bez drugog pogleda na tijelo što je muklo palo beţivotno na
pod, vratio se svojim prijateljima na prozor. Kad su bili skroz unutra počeo
se uspinjati stubama.
Alyx nije mogla spavati nakon cjelodnevnog mučenja. Svaki put kad
bi zatvorila oči vidjela je Pagnellija. Javljao joj se miris njegovog strašnog
daha i osjećala je njegov jezik u ustima. Nekako je pronašla mogućnost da ne
kaţe svom ocu što se dogodilo, jer nije ţeljela da ga brine, ali po prvi put u
ţivotu nešto osim glazbe zauzelo joj je misli.
Bila je toliko uzrujana da u početku nije čula zvukove ispod stepenica.
Postala ih je svjesna, kada je čula očev ljutiti glas i jak udarac koji je uslijedio.
„Pljačkaši! ” dahnula je, zbacila natrag vunene pokrivače i ostala
stajati gola u sobi. Brzo je zgrabila svoju haljinu, povlačeći je preko glave.
Zašto bi itko ţelio njih opljačkati? Bili su previše siromašni da se isplati
pljačkati. Lyon pojas, pomislila je. Moţda su čuli za to. Otvorila je mali zidni
ormar, stručno podigla laţno dno i uzela jedinu vrijednu stvar koju je imala,
zlatni pojas, te ga pričvrstiti oko struka.
13
Buka u očevoj sobi je zamrla i začula je korake koji su prilazili njezinoj

sobi. Uhvatila je tešku stolicu i ţeljezni svijećnjak, sakrila se iza vrata,
čekajući bez daha. Vrata na njezinim koţnim šarkama otvorila su se vrlo
sporo, a kad je Alyx imala dobru i jasnu metu, udarila ga je po glavi
svijećnjakom svom snagom.
Pod njezinim nogama previjao se od bolova Pagnelli. Oči su mu se
otvorile samo za trenutak, vidjevši je prije pada u nesvijest.
Pogledavši na njega, tog plemića, u svojoj kućici, sjetila se svojeg uţasa
od danas poslijepodne. Ovo nije obična pljačka, i gdje je njezin otac? Više
koraka, teških, udarajući uza stube, prenulo ju je iz razmišljanja. Nakon
jednog očajničkog pogleda, znala je da joj je prozor bio jedino sredstvo za
bijeg. Dotrčala je do njega, oslonila se, nije ni pomislila na to kako je bilo
visoko kad se spustila i skočila.
Pala je i udarila u zemlju, gdje se otkotrljala uz zid, zapanjena, bez
daha za punu, zastrašujuću minutu. Nije bilo vremena da leţi u blatu i
pokušava se povratiti. Šepala je s bolovima u boku i lijevoj nozi.
Odskakutala je na stranu svoje kuće, gdje su vrata bila potpuno otvorena.
Mjesečina nije bila dobar izvor svjetlosti, ali leţeći pored njezinog oca
u nagnutom svijećnjaku, uţarena svijeća omogućila joj je da sve jasno vidi -
veliku rupu u očevom grlu i njegovu glavu u lokvi vlastite krvi.
Ošamućena, Alyx je napustila prozor i počela hodati daleko od svoje
kuće. Nije osjetila hladan zrak na rukama, ledene trnce koji su prolazili kroz
grubu tkaninu njezine vunene haljine. Nije više marila za Pagnellija ili što
namjerava učiniti s njom, ili za ono što bi uzeo iz njezine kuće, jer je već uzeo
sve što je mogao. Njezinog oca. Jedinu osobu koja ju je voljela. Ne zato što je
bila glazbenica, već zbog nje same. I on je bio mrtav. Što je više plemić
mogao uzeti?
Hodala je, ne gledajući kamo ide. Napokon je napola pala, a napola se
srušila ispred crkve, na koljenima. Ruke su joj bile sklopljene i počela je
moliti za očevu dušu, da bude primljen na Nebo sa svim dobrodošlicama
koje je zasluţio.
Moţda su godine treninga Alyx pripremili tako da se mogla
koncentrirati jednodušno ili moţda je to bila njezina bol, ali nije čula ništa pa
tako ni pucketanje vatre koja joj je uništavala kuću i kremirala beţivotno
tijelo njezinog oca. Stalni strah od poţara unutar zidina izmamila je većinu
14
građana iz njihovih kuća, te u tom svom strahu nisu vidjeli Alyxin blagi
oblik s kapuljačom na glavi, skupljen u udubljenjima na vratima crkve.
S prvim zrakama svijetla, vrata su se otvorila i vani je čekalo šest
oklopnih vitezova noseći amblem grofa od Waldenhama. Velike potkovice
pastuha stupile su na uske staze između kuća. Vitezovi su rezali s mačevima
u obje ruke na bilo kakav znak otpora galopirajući polako, posesivno, kroz
grad. Ţene su grabile svoju djecu i sklanjale ih daleko od opasnih konja,
drţeći ih , paralizirane ,dok su gledale ove masivne ljude s kacigama koji
su prolazili kroz ovo mirno mjesto.
Vitezovi su zastali na ruševinama Blackett kuće i vođa je izvukao
pergament iz svog sedla, te ga zakucao na jednom spaljenom postu. Bez
podizanja kacige, on je pogledao dolje s vrha njegova visokog konja širom
otvorenih očiju, uplašene mještane. S jednim brzim pokretom uzeo je koplje
koje je nosio i spretno izbo psa, te bacio odmah ubijeno tijelo u pepeo.
„Čitajte ovo i pazite!” rekao je u reţanju koje je odjeknulo izvan
kamenih zidina grada.
Bez obzira na mještane, ljudi su izbacili konje naprijed i zagrmili iz
grada, prema drugoj strani, uništavajući još jedan put prije nego što su
nestali kroz vrata, ostavljajući zapanjeno stanovništvo iza njih.
Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego što se netko oporavio dovoljno
da pogleda prema pergamentu prikovanom na post i svećenika, koji je bio u
stanju da čita. On zakorači naprijed. Nije ţurio u čitanju pergamenta, a
mještani su šutjeli dok su čekali. Kad se napokon svećenik okrenuo, lice mu
je bilo blijedo.
„Alyx”, počeo je polako.„ Alyxandria Blackett je optuţena za
uznemiravanje, čarobnjaštvo i krađu. Grof od Waldenham kaţe da djevojka
koristi vraga – iskoristila je svoj glas kako bi zavela njegovog sina, a kada joj
se pokušao oduprijati, oskrnavila je crkvu. U njegovom daljnjem otporu, ona
ga je udarila svojim zlim silama i opljačkala ga.”
Na trenutak, nitko nije mogao disati. Alyxin glas potječe od đavla?
Moţda je bila nevjerojatno nadarena, ali sigurno joj je Bog dao sposobnost.
Ne koristi li ona glas u slavu Gospodina? Naravno, tu su neke pjesme
stvorene da su daleko od crkvene glazbe, moţda...
Kao jedno, gledali su Alyx kako hoda po zemlji koja je dijelila kuću i
straţnju stranu crkve. Vidjeli su da se spotaknula na rastrgan komad zemlje
15
prerezani od viteških konja. Sa zbunjenim izrazom, neki i sumnjom na licu,

raširili su se da prođe. Mirno i tiho je stajala gledajući u ono što je bila
njezina kuća.
„Dođite, moje dijete ”, rekao je svećenik brzo. Njegova ruka omotala se
oko njenih ramena, dok ju je polovično povukao u ţupnu kuću. Ušavši
unutra, on je počeo raditi brzo, ubacivati kruh i sir u platnenu vrećicu.
„Alyx, morate napustiti ovo mjesto.”
„Moj otac ”, rekla je tiho.
„Znam, vidjeli smo njegovo tijelo unutra u plamenu. Tiho, sad, on je
već bio mrtav, a ja ću odrţati dvadeset pet misa za njegovu dušu. Moramo
brinuti sad o vama.”
Kad je vidio da zapravo ne sluša, on ju je oštro protresao, što joj je
glavu nagnulo natrag. „Alyx! Morate me slušati.” Kad se svjetlo počelo
vraćati u njezine oči, rekao joj je za uhićenje. „Postoji nagrada za tebe. Mrtva
ili ţiva… ”
„Nagrada?” prošaputala je. „Oh, koja je moja vrijednost?”
„Alyx, ti jako puno vrijediš, ali si razljutila grofa iz nekog razloga.
Nisam nikome rekao za nagradu, ali će uskoro saznati i neće te svi zaštititi.
Neki pohlepni sada će biti samo više spremni da te daju za nagradu. ”
„Onda neka ih! Ja sam nevina i kralj..... ” Svećenikov smijeh prekinuo
ju je dok ju je umotavao u teţak, predugi plašt.
„Ti bi bila proglašena krivom i najbolje što moţeš je nadati se da bi te
objesili. Ţelim da ideš sada i čekaj me na rubu Kraljeve šume. Večeras ću
doći za tobom, i nadam se da ću imati koristan plan. Idi sada, Alyx i to brzo.
Neka te što manje ljudi vidi. Doći ću noćas i donijeti instrument i više hrane.
Moţda moţemo pronaći način za mladu djevojku da zaradi.”
Prije nego mu je Alyx mogla odgovoriti na ono što se događa, gurnuta
je kroz vrata, s vrećicom hrane oko ramena, drţeći smotuljak u rukama.
Poţurila je prema vratima, i ne pokušavajući se skriti, ali budući da su
gotovo svi građani i dalje bili okupljeni na ruševinama Alyxine kuće, nitko je
i nije vidio. Nakon što se našla u šumi, sjela je, iscrpljena. Njezin um
pokušavao je shvatiti što se dogodilo u posljednjih nekoliko sati. Sat
vremena je slika njezina mrtvog oca bila fiksirana pred njezinim očima i ona
se prisjećala njihova zajedničkog ţivota, kako je on mario za nju. Na kraju,
nakon noći molitve i strašnog jutra, počela je plakati i plakati i plakati….
16
Omotala je plašt preko glave, umotavajući se dolje u usku malu loptu.

Dala je oduška svojoj tuzi. Nakon dugo vremena, njezini umorni mišići
počeli su se opuštati i zaspala je, tresući se i dalje, ukopana u nabore plašta.
Bilo je blizu zalaska sunca, kada se probudila. Njezini mišići bolni,
njezina lijeva noga povrijeđena od skoka s prozora, a i glava ju je boljela.
Paţljivo je odgurnula vunu s lica samo da vidi tko sjedi na drvetu nedaleko
nje. Uzdahnula je, uplašena, pogledavši okolo kako bi pronašla način da
pobjegne.
„Nema potrebe da bjeţiš od mene ”, rekao je njeţno čovjek. I ona ga je
prepoznala po glasu. Bio je to Pagnellov sluga, onaj koji joj je pomogao
pobjeći od plemića jučer.
„Jeste li ovdje zbog nagrade? ” upitala je s podsmijehom. „Moţda ću
reći kako ste mi pomogli prije. Ne mislim da će se to vašem plemiću
svidjeti."
Na njezino iznenađenje čovjek se nasmije. „Ne boj se mene, dijete ”,
rekao je on. „Tvoj svećenik i ja imali smo dobar, dugi razgovor dok si
spavala i imamo plan za tebe. Ako si spremna slušati mislim da te mogu
sakriti dovoljno dobro da te nitko ne pronađe.”
Kimajući kratko, ona ga pogleda, čekajući da nastavi. Kako se njegov
plan razvijao, oči su joj se raširile u mješavini uţasa, straha i nekog osjećaja
iščekivanja avanture.
Sluga je imao brata koji je nekada bio vojnik kralja, ali budući da je
čovjek imao nesreću da preţivi sve svoje bitke i doţivi starost, otpušten je iz
sluţbe bez sredstava za uzdrţavanje. Dvije je godine lutao sam, gotovo
gladujući dok nije naletio na bandu odmetnika, promašaja i besposličara koji
su svoj ţivot pronašli u velikoj šumi sjeverno od grada Moreton.
Na trenutak, Alyx je sjedila u tišini. „Da li predlaţete da se pridruţim
toj bandi? ” - upita ona u nevjerici. „ Kao ... odmetnik?”
Sluga je razumio njezin bijes. Svećenik je bio pun hvale za djevojčine
dobre kvalitete.
„Da i ne ”, odgovorio je. „ Mlada djevojka kao što si ti ne bi bila
sigurna s bandom. Iako imaju vođu sada i postoji malo kršćanske dobrote
među njima i neke discipline, sitnica poput tebe ipak ne bi dugo trajala.”
Uz uzdah olakšanja, Alyx mu je dala mali osmijeh.
„I, također ”, nastavio je, „ nitko ne bi oklijevao da vas odvede grofu
17
za nagradu.”
„Ja mogu pjevati. Moţda će netko unajmiti…..”
Stavljajući svoju ruku na njezina usta, on ju je prekinuo.
„ Samo su si plemići mogli priuštiti vlastite glazbenike ili moţda neki
bogati trgovac, ali opet, usamljena djevojka, nezaštićena ...”
Potištena, Alyx slegnu ramena. Je li tamo bilo sigurno za nju?
Kad je sluga vidio da je bila svjesna problema kako bi ju sakrili
najbolje, nastavio je sa svojim planom brzo.
„Ako postaneš dječak, mogla bi se sakriti s odmetnicima. S ošišanom
kosom i dječačkom odjećom, te opasanim prsima, moţda ćeš proći. Svećenik
kaţe da moţeš promijeniti svoj glas po volji, a tvoj izgled moţe odgovarati
dječaku i djevojčici. ”
Alyx nije bila sigurna treba li se smijati ili plakati na njegovu
posljednju primjedbu. Istina je da nije bila klasična ljepotica s punim usnama
i velikim plavim očima, ali voljela je misliti ...
„Hajde ”, sluga se nasmije, „ nema potrebe da izgledaš tako. Siguran
sam da kada dođeš do određene dobi, popunit ćeš se i izgledati gotovo kao
lijepa dama.”
„Ja imam dvadeset godina ”, rekla je i suzila oči.
Sluga se nakašlje zbog neugodnosti.
„Onda bi trebala biti zahvalna za svoj izgled. Sada, dođi, jer pada
mrak. Donio sam neku dječačku odjeću, a kada budeš spremna, mi ćemo
putovati. Ţelim se vratiti prije nego shvate da me nema. Grof voli znati gdje
su mu sluge.”
Ideja da bi mogla njega ugroziti nekako ju je natjerala da se pomakne
brzo. Uzela je preklopljenu odjeću koju joj je nudio. Na dodir tkanine,
zastala je na trenutak prije nego što je pobjegla iza drveća i presvukla se.
Trebalo je samo nekoliko sekundi da se oslobodi haljine koju je nosila, ali
dječačka joj je odjeća bila nepoznata. Čvrsto satkani pamuk kao pleteno
crijevo pokrivao joj noge do struka, gdje ga je vezala čvrsto. Tkanina je došla
sljedeća i pokušala je ne zgraţati se kada je shvatila da joj treba vrlo malo
tkanine da podveţe i poravna svoje grudi. Slijedila je pamučna košulja, fina i
mekana, teška, zatim vunena košulja sa širokim rukavima preko nje i na
vrhu, dugi prsluk od čvrste, usko satkane vune. Dvostruko kopčanje došlo je
do dna krivulje njezine straţnjice i bilo je lijepo obrubljeno zlatnim
18
rezbarijama. Nikada nije imala takvu bogatu odjeću na svojoj koţi. I sloboda
dječačke odjeće! pomislila je dok je nogama zamahivala visoko. Prvo
jednom, a zatim drugom.
Navlačeći do koljena visoke čizme, uvezivala ih je na strane gleţnjeva,
podigla je zlatni pojas sa hrpe svoje haljine i sakrila ga oko struka, pod
prsluk i vunenu košulju. Spremna konačno. Zavezala je vezeni pojas oko
struka, te izašla na mjesto gdje ju je čekao grofov sluga.
„Dobro! ” rekao je, okrenuvši je u inspekciju, mršteći se na noge, koje
su bile samo malo previše fine za dječaka. „ Sada, kosu.” Uzeo je škare iz
vrećice na njezinoj strani.
Alyx zakorači unatrag, stavljajući ruku na svoju dugu, ravnu kosu.
Ona je nikada nije odrezala u svom ţivotu.
„Hajde, čovjek je pozvao, postaje kasno. To je samo kosa, djevojko.
Opet će rasti. Bolje odrezati kosu nego da je spale, s glavom vještice, na
vatri.”
Hrabro, Alyx je okrenula leđa čovjeku da ima pristup kosi. Začudo,
kako je kosa padala, glava joj se osjećala čudno, svjetlo i nimalo neugodno.
„Pogledaj kako se kovrča”, rekao je čovjek, pokušavajući joj ugoditi,
kako bi napravio malo svjetla u njezinoj strašnoj situaciji. Kad je završio,
okrenuo ju je, kimajući s odobravanjem na kovrče i valove koji su prekrivali
njeno nestašno malo lice. Pomislio je da joj kratka kosa i dječakova odjeća
odgovaraju bolje od ruţne haljine koju je ona nosila.
„Zašto, ” upitala je gledajući ga, „ ti radiš za čovjeka koji je ubio mog
oca, pa zašto si mi pomogao? ”
„Ja sam bio s dječakom ”, znala je da misli na Paagnellija, „još od kada
je on bio beba. Uvijek je imao sve što je htio, a njegov otac ga je naučio da
uzima i ono što nije mogao imati. Pokušao sam s vremena na vrijeme
promijeniti dječaka i njegova zlodjela. Jeste li spremni? ” Očito nije ţelio
raspravljati o toj temi više.
Alyx je jahala polako iza čovjeka, na mirnom konju. Krenuli su drţeći
se ruba šume, prema sjeveru. Dok su putovali sluga joj je odrţao predavanje
o tome kako je potrebno ponašati se da bi sakrila tajnu. Ona mora hodati kao
dječak, dugim koracima, s ramenima ispravljenim unatrag. Ne smije plakati
ili se smijati na glup način. Mora psovati, ne smije se kupati previše, mora i
pljuvati i ne bojati se raditi, dizati i nositi ili zabadati nos u blato i pauke.
19
Nastavio je nabrajati dalje dok Alyx nije skoro zaspala, čime je zaradila
dodatno predavanje o tome kako su djevojčice mekane.
Kad su stigli na rub šume gdje su se krili odmetnici, on joj je dao bodeţ
da nosi uz sebe bi li se zaštitila i rekao joj da vjeţba kako ga koristiti.
Nakon što su ušli u mračnu i zabranjenu šumu, on je prestao govoriti i
Alyx je mogla osjetiti napetost kako teče kroz njegovo tijelo. Ruke su joj
pobijelile od presnaţnog stiskanja sedla.
Poziv noćne ptice došao je polako do njih i sluga je odgovorio. Dalje u
šumi, drugi pozivi i odgovori su razmijenjeni. Sluga se zaustavio, postavio
Alyx dolje sa konja i raspakirao. „ Mi ćemo čekati ovdje do jutra,” rekao je
glasom koji je bio gotovo šapat. „Oni će htjeti znati tko smo prije nego nam
dopuste ući u logor. Dođi, dječače,” rekao je glasnije, „idemo spavati.”
Alyx je znala da neće moći spavati, ali je ostala pod pokrivačem kojega
joj je sluga dao i u mislima se prisjećala svega što se dogodilo. Nije mogla
vjerovati da se zbog ponosa jednog plemića našla ovdje, sama, u ovoj
hladnoj, zastrašujućoj šumi, a ţivot njezina dragog oca naglo je prekinut.
Ljutnja je počela zamjenjivati strah i tugu. Ona će riješiti ovaj problem i
jednog dana, nekako, ona će se osvetiti Pagnelliju i svima njegove vrste.
S prvim zrakama sunca, vratili su se na konja i polako nastavili svoj
put sve dublje i dublje u labirint šume.
20
Treće poglavlje
Nakon što je prošlo puno vremena hodanja na prstima kroz zapleteno

drveće i niske izrasline slijedeći put koji Alyx nije mogla vidjeti, začula je
glasove, tihe glasove, uglavnom muške. „Čujem da ljudi pričaju”,
prošaptala je.
Sluga ju je pogledao s nevjericom preko ramena, jer on nije čuo ništa
osim vjetra. Prošlo je dosta vremena prije no što je i on, također, začuo
glasove. Odjednom, neočekivano duboko u šumi, rasplete se izrasla šuma, a
pred njima se ukazalo malo mjesto, šatori i skloništa. Sjedokosi muškarac,
koji je imao oţiljak koji se pruţao preko cijelog lica i nestajao pod njegovim
okovratnikom, dotrčao je iz svog hrama te uhvatio uzde konja.
„Niste imali problema, brate?” upita čovjek s oţiljcima. Kada je njegov
brat kimnuo, pogledao je Alyx. „Ovo je dječak?”
Zadrţala je dah pod njegovim nadzorom, bojeći se da će vidjeti ţenu,
ali on ju je odbacio kao da je bila netko potpuno nevaţan.
„Raine vas čeka ”, rekao je čovjek s oţiljcima bratu.
„Ostavi dječaka s njim, a ja ću jahati s tobom i moţeš mi reći vijest.”
Kimnuvši glavom, sluga je okrenuo konja prema smjeru kojeg je
njegov brat pokazao.
„Nije mislio da nisam dječak ”, Alyx je šapnula, napola zadovoljna,
napola uvrijeđena. „A tko je Raine?”
„On je vođa ove šarolike skupine. On je bio ovdje samo par tjedana, ali
je bio u stanju da dovede ljude u red. Ako namjeravaš ostati ovdje, moraš ga
poslušati u svakom trenutku ili će te izvući van za uho. ”
„Kralj odmetnika ”, rekla je pomalo sanjivo. „On mora biti vrlo jak. On
nije ... ubojica, zar ne? ” dahnula je.
Sluga joj je uzvratio pogled, smijući se djevojčinim promjenama u
raspoloţenju, ali kad je vidio njezino lice, zastao je i slijedio njezin
hipnotiziran pogled ravno pred njih.
Sjedeći na niskoj stolici, njegova košulja bila je skinuta dok je oštrio
svoj mač. Bio je to čovjek koji bi, nepogrešivo, bio vođa bilo kojoj skupini
ljudi u njegovoj prisutnosti. Bio je velik čovjek, vrlo velik, s velikim
21
ispupčenim mišićima, dubokim debelim prsima. Bedra su mu se naprezala

ispod crnih pletenih hlača koje je nosio. Bio je bez košulje u januaru, na
hladnoći, bez sunca, ali čak i tako daleko, Alyx je mogla vidjeti da je
prekriven finim sjajem znoja.
Njegov profil bio je lijep: fini nos, crna …. crna kosa. Znojem
natopljene kovrče ljubile su mu vrat. Duboko postavljene, ozbiljne oči,
nalazile su se pod teškim crnim obrvama. Usta su mu bila postavljena u
čvrstu liniju, jer je bio koncentriran na brušenje ispred njega i oštrenje mača.
Alyxin prvi dojam bio je da joj srce prestalo tući. Ona nikad nije vidjela
čovjeka kao što je ovaj, na kojem se vidjela snaga kao i znoj koji je blistao na
njegovu tijelu. Ljudi su često je govorili da je imala snage u glasu, a ona se
pitala je li to ista snaga kao kod ovog čovjeka? Aura koja okruţuje svo
njegovo ogromno, veličanstveno tijelo.
„Zatvori usta, djevojko ”, sluga se nasmijao, „ili ćeš se odati. ”
„Njegovo gospodstvo neće htjeti dječaka koji slini na koljenima.”
„Gospodstvo?” upita Alyx, dolazeći do zraka. „Gospodstvo!” ona
dahnu i razum se vrati u nju. To nije bila snaga što je vidjela da dolazi iz tog
čovjeka, to je bio osjećaj da cijeli svijet pripada njemu. Generacije ljudi poput
Pagnellija su se reproducirale da stvore ljude poput ovog čovjeka ispred nje
- arogantne, ponosne, sigurne da je svatko suđen da bude njihov osobni
sluga, da uzmu što ţele, čak i starog, bolnog odvjetnika koji je umro na
onakav način. Alyx je sada bila u ovoj hladnoj šumi, a ne kod kuće
trenirajući svoju glazbu, gdje je pripadala, zbog ljudi poput ovog čovjeka
koji je sjedio na stolici i čekao da drugi dođu k njemu.
Čovjek se okrenuo, gledajući ih plavim, ozbiljnim očima kojima je
malo što moglo promaknuti. Kao da je kralj na prijestolju, Alyx pomisli, i
zaista je napravio da gruba stolica izgleda kao prijestolje, čekajući da niţi
subjekti priđu. Dakle, to je razlog zašto se morala oblačiti kao dječak! Ovaj
čovjek sa svojim lordovskim, superiornijim načinima, zahtijeva da se svi
klanjaju i puţu pred njim i da se sagnu kako bi mogao staviti svoje
draguljima optočene cipele na njihove straţnjice. On je bio vođa ove skupine
odmetnika i ubojica i kako je on dobio tu sumnjivu čast? Nema sumnje da su
svi oni vjerovali prirodnoj superiornosti plemstva, da je taj čovjek, po svom
rođenju, imao pravo na njih i zapovijedati im. Glupi kao što zločinci inače
jesu, nisu ispitivali njegov autoritet, samo su pitali koliko nisko bi trebali
22
puzati pred njegovim gospodstvom.

„To je Raine Montgomery”,rekao je sluga, ne vidjevši kako su Alyxine
oči otvrdnjele, promijenivši se s njezine izvorne mekoće. „Kralj ga je
proglasio izdajnikom. ”
„I nema sumnje da i zasluţuje titulu”, rekla je pljunuvši i dalje
gledajući Rainea kako su mu se pribliţavali, kao da ih njegova snaga vuče
prema njemu.
Sluga pogleda iznenađeno. „On je nekada bio miljenik kralja Henrika i
bio je vođa ljudi u kraljevoj vlasti u Walesu. Kada je gospodar Raine čuo da
je njegova sestra zarobljena od strane Gospodina Roger Chatworth i ….. ”
„Posvađali su se među sobom! ” ona je pukla. „ I nema sumnje, mnogi
nevini ljudi su ubijeni da bi nahranili glad za krvlju tih plemića.”
„Nitko nije poginuo ”, rekao je čovjek, zbunjen njezinim ponašanjem.
„Gospodin Roger prijetio je da će ubiti sestru lorda Raina, pa se
gospodin Raine povukao, ali kralj Henrik ga je proglasio izdajnikom zbog
korištenja kraljevih vlastitih ljudi u osobnom ratu.”
„Gospodari! ”Alyx zareţi. „Postoji samo jedan Gospodin, i Kralj
Henry je bio u pravu proglasiti čovjeka izdajnikom jer je to i zasluţio zbog
korištenja naših dobrih kraljevih ljudi za svoju osobnu borbu. Sad se skriva
u šumi i koristi seljane kao svoje podčinjene. Reci mi, on ih ubije po volji, ili
je zadovoljan da mu sluţe večeru na srebrnim pladnjevima? ”
Na to se sluga nasmijao, konačno razumijevajući razloge njezina
neprijateljskog stava prema gospodinu Rainu. Nema sumnje da su plemići
koje je ona upoznala bili jedino Pagnell i njegov otac. Koristeći ih kao kriterij,
imala je razloga prezirati gospodina Rainea.
„Dođi, sjedi”, rekao je Raine, uzimajući uzde i gledajući u umornog
čovjeka na konju.
Alyxina je prva pomisao bila da on moţe pjevati! Svaki čovjek s
takvim dubokim, bogatim glasom morao bi moći pjevati. No, sljedeći
trenutak ljubazne su misli otišle.
„Dodji ovdje, dječače, da te pogledam”, rekao je Raine. „Izgledaš malo
mršavo za mene. Moţeš li raditi poslove po danu? ”
Alyx nikad prije nije jahala konja, a od nove vjeţbe noge su joj bile
ukrućene i bolne. Kad je pokušala skočiti s vrha konja, s barem malo
razmetne hrabrosti, njezine mrzovoljne noge odbile su je poslušati, a lijeva,
23
još uvijek ozlijeđena od njezina pada, srušila se pod njom. Raine je stavio
umirujuću ruku na njezinu nadlakticu, a Alyxino tijelo, naţalost, odmah je
reagiralo na tog čovjeka koji je zastupao sve što je mrzila.
„Miči ruku s mene!” zareţala je na njega. Vidjevši iznenađen izraz na
njegovom lijepom licu prije nego što je zgrabio sedlo konja da je sačuva od
pada, glupi konjski štit, uzrokovao je da Alyx opet posrne prije nego što je
uspjela da se uspravi.
„Sada, ako si gotov”, rekao je Raine, dok su se njegove plave oči
spuštale, a njegov ugodan glas hodao preko nje poput rastopljenog meda, „
moţda moţemo saznati nešto o tebi.”
„To je sve što trebate znati o meni, plemiću! ” Prosiktala je izvlačeći
noţ na svoju stranu, upirući ga na njega, prezrevši svoje jednostavno
uvjerenje da ona ništa ne znači, dok je on bio Boţji dar na zemlji.
Potpuno se iznenadivši dječakovim neprijateljstvom, Raine je bio
nespreman za oštar mali bodeţ kojim je nasrnuo na njega i jedva je imao
vremena odmaknuti se prije nego što ga je bodeţ porezao, ali ne ondje gdje
je ciljala, po njegovom srcu, već po vrhu ruke.
Zapanjena onim što je učinila, Alyx je stala, očiju pričvršćenih na krv
koja je sporo curila iz čovjekove ruke. Ona nikada u ţivotu, do sada, nikoga
nije povrijedila. Ali, nije imala vremena da misli na svoj čin, na to što je
uradila, jer prije nego što je mogla početi sa ispričavanjem ili prije nego što je
mogla čak i trepnuti okom, Raine Montgomery ju je zgrabio sa sjedišta za
hlače i ovratnik i poslao ju je klizeći, licem prema dolje, preko oko pola
hektara šumskog poda. Trebala je zatvoriti razjapurena usta, jer su joj donji
zubi djelovali kao lopata i uzimala je lišće, nečistoće i prljavštinu koju je
napravio spuţvasti pod.
„Sada, mladi đavole! ” Raine je rekao sa svog mjesta iza nje.
Uspravila se s obje ruke i bijesno skupila šake. Nebo zna što je iz usta
izbacila. Trzajući ozlijeđenom nogom, podigla je pogled da ga vidi kako stoji
dosta udaljen od nje. Između njih bio je dubok, zakrivljen put koji je
napravila Alyx tijelom. A to što je vidjela, obnovilo je njezin bijes. Raine
Montgomery, plemić, bio je okruţen zloglasnom, traţenom posadom
muškaraca i ţena. Svi su se smijali, pokazujući crne, pokvarene zube. Gušili
se na svojim jezicima, uglavnom uţivajući u njezinoj agoniji. Raine se sam
smijao više nego bilo tko, a pogled na duboke, duge jamice na obrazima
24
naglašavale su da njihovo veselje nije učinilo ništa njezinu temperamentu.

„Hajde ”, rekao je glas pored nje, sluga koji ju je donio i pomogao joj
da stoji. „Drţi svoj jezik za zubima ili će nas izbaciti zajedno. ”
Alyx je počela govoriti, ali je zastala kako bi uklonila komad štapa
između svojih desni i obraza i propustila je svoju šansu.
Sluga je iskoristio ovu priliku da progovori. Njegovi prsti zgrabili su
upozoravajuće Alyx za ruku, prilično vičući da se čuje preko promuklog
smijeha.
„Gospodaru moj, molim te, oprosti dječaku. Jučer mu je plemić ubio
oca i spalio njegovu kuću. On ima razloga mrziti i bojim se, da se to proteţe
na sve ljude tvoje klase.”
Odmah se Raine otrijeznio i pogledao Alyx sa suosjećanjem, što je nju
natjeralo da se ukrutiti i pogleda daleko. Nije ţeljela njegovu samilost.
„Koji je plemić to učinio? ” upita Raine, glasom punim brige.
„Sin Grofa od Waldenhama.”
Pljunuvši u čistom gađenju, Raine se licem okrenuo na trenutak.
Njegove lijepe usne uvile se u reţanju. „ Pagnell ”, rekao je, glasom punim
prezira. „Čovjek ne zasluţuje titulu čovjeka ili plemića. Dođi sa mnom,
dječače, i ja ću te naučiti da nismo svi rezani od iste tkanine. Trebam
pomagača i ti ćeš to lijepo učiniti. ”
U dva koraka je bio pokraj nje. Ruku je ovio oko njezinih ramena.
„Ne diraj me ”, rekla je u dahu, skačući od njega. „ Ne treba mi tvoje
saţaljenje ili neki posao da ti sluţim slatke kolače. Ja sam ... čovjek sam i ja
mogu drţati svoj vlastiti stav. Ja ću raditi i zaraditi svoje odrţavanje. ”
„Slatki kolači, je li?” Raine upita. Rupica bljesne u njegovu lijevom
obrazu. „Imam osjećaj, dječače ”, rekao je on i gledao je gore i dolje, „da ti
nemaš pojma što je rad. Imaš ruke i noge više prilagođene za djevojku.”
„Kako se usuđuješ vrijeđati me tako! ” ona dahnu, uplašena da će biti
otkrivena u bilo kojem trenutku. Zgrabila je svoj bodeţ, ali pronašla je samo
praznu ovojnicu.
„Još jedna od tvojih grešaka ”, rekao je Raine. „Bacio si ga na zemlju.”
Polako, pokazujući joj skinuo je mali noţ iz pojasa svojih hlača, uskih, hlača
koje su se drţale za njegovo tijelo, trokutastim ovojem, labavo vezanim
preko njegove muškosti. „Ja ću te naučiti drţati oruţje uz sebe, a ne baciti ga
tako olako. ” Lijeno pređe palcem duţ oštrice. „To treba oštrenje.”
25
„Bilo je dovoljno oštro da prereţe tvoju debelu koţu ”, rekla je

samouvjereno, smiješeći se. Drago joj što mu je mogla vratiti za neku
njegovu samouvjerenosti.
Kao da se samo sjetio krvava reza, on je pogledao u njega prije nego
što je pogledao u nju. „Dođi sa mnom, vlasteline, i očisti moju ranu ”, rekao
je ravnodušno, okrećući leđa joj kao da je očekivao da ga slijedi.
Alyx je odmah odlučila da ne ţeli ostati u tom logoru na milosti i
nemilosti tog čovjeka Rainea, koji ju je privukao tako jako da ju je to
razljutilo. A njoj se nisu svidjeli ni ti prljavi, pohlepni ljudi koji su je
okruţivali, gledajući ju kao da je dio igre za njihovu zabavu.
Okrenula se ka slugi koji ju je doveo. „ Ne ţelim ostati ovdje. Ja ću
riskirati negdje drugdje ”, rekla je okrenuvši se prema konju.
„Ne znaš ni kako poslušati zapovijed. ” Rainov glas došao je iza nje,
trenutak prije nego što su njegove velike ruke stegnule njezin vrat.
„Neću dopustiti da me mala stvar kao tvoj teror košta stjecanja dobrog
vlastelina.”
„Bjeţi od mene!” povikala je dok se gurnula ispred njega. „Ne ţelim
ostati ovdje. Neću ostati ovdje.”
„Kako ja to vidim, duguješ mi za izlijevanje moje krvi. Sada ulazi
tamo!” rekao je dok ju je gurao u veliki platneni šator.
Pokušala je ne plakati zbog boli u nozi, stisnula se uz šatorski stub i
pokušala ostati uspravna.
„Blanche!” Raine zaurla iz šatorskog preklopa. „Donesi mi malo tople
vode i neke posteljine i uvjerite se da je čista!”
„Sada, dječače”, rekao je okrenuvši se prema njoj, na trenutak je
proučavajući, „ti si povrijedio nogu. Skini te hlače i pusti me da to
pogledam.”
„Ne! ” ona dahnu, odstupajući od njega.
Izgledao je istinski zbunjeno. „Bojiš se mene?” Nasmiješio se. „
Skroman si, dobro”, rekao je, sjedajući na krevet na rubu šatora, „moţda se
stidiš. Da imam noge kao što su tvoje, i ja bih se stidio njih, isto. Ali ne brini,
momče, mi ćemo staviti neke mišiće na tvoje tijelo. Ah, da, Blanche, ostavi to
i otiđi.”
„Ne ţeliš da ti previjem ranu?”
Alyx je gledala prema nogama misleći da one nisu bile toliko loše
26
uopće, kada je pogledala u ţenu koja je govorila. Vidjela je punašnu ţenu s

ljepljivom, prljavom plavom kosom, kako gleda u Rainea kao da bi ga
proţdrla u bilo kojem trenutku. S čistim gađenjem, Alyx odvrati pogled.
„Dječak će pregledati ranu. ”
„Ja sigurno neću! ”Alyx je rekla ţestoko. „Neka ţena to učiniti, - to je
posao za ţene, a i ona izgleda kao da bi taj posao rado prihvatila.”
Nasmijana, Alyx pomislila da je moţda i mogla biti muško jer tada ne bi
morala raditi sve nezahvalne i naporne poslove za ţene. Raine se, u jednom
nevidljivom, brzom pokretu, nagnuo naprijed, zgrabio Alyx za bedro s
jednom od svojih velikih ruku i povukao. Kako joj je jedna noga odletjela
pod nju, sletela je s kreveta vrlo teško na već povrijeđenu nogu .
„Trebaš neke manire, kao i mišiće. ”
„Idi sada, Blanche ”, rekao je zajedljivo buljećoj ţeni. Kad su ostali
sami, on se okrenuo Alyx. „Ja ću ti opraštati nekoliko dana, budući da
nemaš plemenito porijeklo, ali ako se tvoje ponašanje uskoro ne popravi,
šiba će te naučiti kako se ponašati. Voda je hladna, pa dođi i očistiti tu ranu i
zaveţi je.”
Nevoljko, Alyx je ustala trljajući straţnjicu, šepajući malo na nozi. Kad
je stigla do Rainea, on ispruţi veliku smeđu mišićavu ruku, krvavu od
ramena do podlaktice, da ju ona očisti. Kada ga je dotaknula s toplom
krpom, shvatila je koliko su joj hladne ruke bile, kako je topla koţa i kako je
dubok rez. Nije joj se svidjelo što je nekoga ovako povrijedila.
„Prvi put si vidjeo krv?” Raine je njeţno upitao, licem blizu njenom,
mekim glasom.
Jedva je kimnula, ne ţeleći susresti njegove oči dok su je suze gušile u
grlu, dok se prisjećala svog ţivota od prije dva dana.
„Kako si povrijedio nogu?” upitao je Raine.
Brzo trepćući i odbijajući plakati, ona je zurila u njega. „ Bjeţanjem od
jednog vaše vrste ” rekla je pljunuto na njega.
„Dobar momak.” Nasmiješio se i ponovno su se pojavile rupice na
njegovom licu. „Ne dopusti da te itko plaši. Drţi glavu visoko, bez obzira što
se događa.”
Ona ispra krvavu krpu i poče pranje svoje ruke.
„Trebam li ti reći duţnosti vlastelina?” upitao je.
„Nakon što nikada nisam imao prednosti osobnih sluga, bojim se da
27
sam na gubitku o tome što treba učiniti za gospodara.”

Raine se smrknuo, ali to je bio njegov jedini odgovor na njezin govor.
„Ti ćeš čistiti moje oruţje, brinuti za moje konje, pomagati mi osobno na bilo
koji način moţeš, i ….“ njegove se oči zakolutaju „sluţiti mi moje slatke
kolače. Misliš li da moţeš učiniti sve to?”
„Nema više? ”ona je zadirkivala.
„Istinski kavalir će naučiti osnove treninga kako biti vitez, koristiti
mač, koplje, takve stvari, kao i pisati za svog gospodara slova, te s vremena
na vrijeme dostaviti vaţne poruke. Ne očekujem mnogo od tebe, iako ... ”
Alyx ga je prekinula. „ Budući da nisam vaše klase, vi mislite da ja
nemam mozak kako bih naučio? Moj otac je bio odvjetnik, a ja mogu čitati i
pisati bolje od većine svojih velikaša. Zapravo, ja mogu to učiniti na
latinskom i francuskom i engleskom.”
Raine testira ruku na trenutak, zaokruţujući ruku u šaku, čineći da mu
biceps otekne, dok se smiješio nečemu, uopće ne vrijeđan njezinim
optuţbama. Konačno, on je pogledao u nju. „ Još uvijek si premalen da bi
radio teške treninge,” rekao je „a to ima jako malo veze sa tvojim statusom
rođenja. Što se tiče čitanja i pisanja, vjerojatno ste bolji od mene, jer ja ne
čitam više od imena svoje obitelji. Dobro! ” rekao je dok je stajao, „imate
ruke za liječenje rana. Moţda Rosamund moţe koristiti vaša pomoć.”
„Još jedna od vaših ţena? ”Alyx se rugala, pokazujući glavom prema
šatoru preklopa gdje je Blanche bila.
„Jesi li ljubomoran? ” upitao je i prije nego je Alyx mogla negirati da je
ljubomorna na ţene, dodao je, „Ti ćeš imati svoj udio kod ţena, kada dobiješ
svoju prvu bradu i mi stavimo malo mesa na tebe.” Podiţući glavu,
gledajući je, rekao je: „Ti si prilično lijep i nemaš oţiljaka s bojnog polja. Ţene
vole lijepa lica na svojim muškarcima. ”
„Kao što je tvoje?” ona je rekla i ugrizla se za jezik.
„Ja imam dovoljno dobro, ” rekao je očito se zabavljajući. „Sada imam
neki posao za tebe da učiniš. Ovaj oklop treba očistiti, a nakon toga se mora
polirati da ne hrđa.” Brzo ju je nagomilao komadima čelika koji sastavljeni
čine oklop. Leđa i prednji zajedno tvore veliku školjku koja drţi ruke i noge
oklopa. Kaciga je na vrhu.
Pouzdano, bahato, Alyx je ispruţila ruke i u sljedećem trenutku
zateturala unatrag i umalo pala, da ju Raine nije uhvatio za njezina mala
28
leđa.
„To je teško za dječaka tvoje veličine.”
„Moja veličina! ” ona dahnu, pokušavajući se smiriti. „ Da niste veliki
kao par volova, oklop ne bi bio tako velik.”
„Tvoja drskost će ti zaraditi neke modrice, i ja bih ti savjetovao da
pokaţeš neko odgovarajuće poštovanje za svojeg gospodara.”
Prije nego je mogla odgovoriti, on ju je poprilično brzo izgurao iz
šatora. „Postoji potok prema sjeveru,” rekao je on, cijepajući nekoliko krpa i
pruţajući joj. Bilo je blata na oklopu. „Operi ga i onda donesi natrag. I ako
nađem i jedan trag na njemu, napraviti ću pet udubljenja na tebi koje nećeš
moći sakriti. Je li to jasno, dječače?”
Alyx je jedva klimnula, jer je bila više zabrinuta kako će ostati
uspravno pod tim teretom, pitajući se kako za boga miloga hodati u tome.
Polako, korak po korak, krenula je naprijed. Ruke su je već boljele, vrat se
ukočio u stranu da bi mogla vidjeti oko visoke hrpe čelika koju je nosila. Kad
ju je tijelo boljelo tako jako da su se pojavile suze u njenim očima, ugledala je
potok. Oklop joj je počeo padati oko nogu, ali prisjetila se Raineova
upozorenja, naglo čučnula, razmaknula noge i spustila sve na zemlju
lagano. Na trenutak je sjedila tamo, ispruţila ruke, pitajući se hoće li se ikada
ponovno osjećati isto. Kad joj se vratio osjećaj u udovima, a s njim i bolovi,
oprala je ruke, košulju ,sve u hladnoj bistroj vodi potoka.
Nekoliko minuta kasnije pogledala je natrag na hrpu oklopa s velikim
uzdahom. Toliko o ţenskom naporu. Koja je razlika između pranja posuđa i
pranja oklopa? S dugim uzdahom, pokupila je krpe i počela s uklanjanjem
kore blata, znoja, hrđe i svega ostalog prljavog na oklopu.
Sat vremena kasnije uspjela je skinuti prljavštinu s oklopa i stavila ga
na sebe. Nikada u ţivotu nije se toliko oznojila i svaka kap tog znoja
privlačila je prljavštinu na njezinu koţu. Uklonila je svoju vunu, iskoristila
čistu krpu za pranje većine prljavštine iz oklopa i ostavila ga da se osuši na
stijeni dok je oprala lice i ruke.
Kad je završila sa pranjem i posegnula za suhom krpom, netko ju joj je
pruţio. Brzo je osušila svoje lice, otvorila oči i vidjela zapanjujuće zgodnog
muškarca. Tamna valovita kosa, uokvirena, savršeno oblikovana, visoke
jagodice. Vruće, tamne oči bljesnule su u dugim gustim trepavicama. Dva
puta Alyx je trepnula kako bi bila sigurna da je tamni anđeo stvaran i u
29
svojoj zaprepaštenoj tišini, nije vidjela mač uperen u trbuh.
30
Četvrto poglavlje
„Tko si ti?” Čovjek koji je bio previše savršena izgleda prvi je upitao.
Alyx, ne navikla za opasnosti u ţivotu, nije u potpunosti reagirala na
mač, ali ono što je učinilo da reagira, bila je glazba u glasu ovoga čovjeka.
Ona je osjetila da Raine, sa svojim dubokim glasom, moţe pjevati ako bi
pokušao, ali je bila sigurna da je ovaj čovjek pjevao.
„Ja sam Rainov novi kavalir, ” rekla je tiho, koristeći svoj glas iz
dubine svojih grudi. Na trenutak je zurio u nju, zbunjen. Bez riječi i vrlo
polako, povukao je mač, očima ne napuštajući njezine.
„Ima nešto u tvom glasu. Jesi li ikada učio pjevati?”
„Malo,“ rekla je, a oči su joj plesale pune samopouzdanja što je on i
primijetio. Bez riječi je dosegao tobolac sa strijelama kojeg je nosio na leđima
i izvadio flautu. Počeo je svirati jednostavno, zajedničku pjesmu koju je Alyx
dobro poznavala. Na trenutak je zatvorila oči, puštajući glazbu da plovi k
njoj. Posljednjih nekoliko dana bilo je najduţe što je ikada bila bez glazbe od
kada je pokupila trubadurevu lutnju. Kad ju je glazba ispunila i pluća se
napunila zrakom, ona otvori usta i zapjeva.
Nakon samo četiri note, mladić je prestao svirati, usta otvarajući u
nevjerici, raširenih očiju. Alyx se nasmiješila, nastavila pjevanje i pokazala
mu da nastavi svirati.
Jednim brzim pogledom zahvalnosti podigao je pogled prema nebu i
smiješio se od čiste radosti, te ponovno stavio flautu na usne.
Alyx je slijedila melodiju neko vrijeme, ali je potreba za stvaranjem
bila prejaka da odmori. Ovdje je netko tko bi mogao svirati, a ona se pitala
što bi drugo mogao učiniti. Traţila je nešto da joj da više zvuka i vidjela
šuplje drvo u blizini. Pjevala je ne gubeći ritam, zgrabila leđni dio Rainevog
oklopa i postavila ga pored drveta. Brzo je pronašla i štapiće za bubnjeve i
na trenutak zastala s pjevanjem, ali tada se začulo kuckanje i zvukovi su
počeli izlaziti iz oklopa i drveta. Kad je imala zvukove počela je pjevušiti
neku glazbu iz glave.
Fasciniran, mladić ju je promatrao, a kad je počela pjevati, novu
pjesmu ovaj put, on ju je slijedio na svojoj flauti, najprije polako sve dok nije
31
uhvatio melodiju i ritam. Tada je dodao varijaciju vlastita smijala, i dalje

pjevajući, a slijedeći ju jednostavno. Postalo je to malo natjecanje, s Alyx koja
svira na jedan način, a čovjek na drugi, ali i testiranje međusobne vještine.
A kad je čovjek bacio flautu na zemlju i dodao svoj snaţan, jasan glas
njezinom, bio je Alyxin red da se zapanji na trenutak, toliko da je propustila
ritam i pobjednički izraz lica odao je čovjekovu veliku radost. Uzimajući ju
za ruke, i na koljenima, okrenuli su se jedno prema drugome i uklopili svoje
glasove, šaljući ih gore prema nebu.
Na kraju su se zaustavili i sve oko njih bila je krajnja i potpuna tišina,
kao da su i vjetar i ptice prestale slušati njihovu veličanstvenu glazbu. Ruku
i dalje sklopljenih, još uvijek su se gledali s mješavinom ljubavi,
strahopoštovanja, iznenađenja, radosti i srodstva.
„Jocelin Laing” , lijepi mladić napokon je rekao, prekinuvši tišinu.
„Alyx... Ander Blackett ”, odgovorila je, posrćući preko muškog
imena.
Jedna od Jocelinih savršenih obrva se podigla i počeo je nešto govoriti,
ali Raineov glas ga zaustavi.
„Joss, vidim da si upoznao mojeg novog vlastelina.”
Gotovo s krivnjom, Alyx je odbacila Jocelinove ruke i ustala, te osjetila
bolne noge ispod sebe. Raine ju je snaţno zgrabio za ruku.
„Ako bi vas dvojica prestala zabavljati jedno drugo, mogli bi mi
donijeti moj oklop natrag i sastrugati hrđu izvan njega. Joss, jesi li dobio
neku igru?”
Uz ono što su zasigurno bile mrlje boje na obrazima, Jocelin suočen s
Rainom, odgovorio je: „Imam četiri zeca uz potok.”
„Zečevi!” Raine je progunđao. „ Ja ću ići i traţiti jelena ili dva kasnije,
ali sada, dječače, vratimo se u kamp da pogledam tu nogu. Nećeš biti od
nikakve koristi za mene ako budeš invalid.”
Rezignirano, Alyx prikupi komade oklopa i Jocelin joj ih naslaga u
naručje, zajedno sa svojom vlaţnom tunikom. Slijedila je Rainea natrag u
logor, pitajući se koliko je od pjevanja čuo. Ako je i čuo išta od toga, on nije
komentirao. Ušli su u šator i pokazao je Alyx da ostavi njegov oklop dolje.
„Sada makni te hlače i pogledajmo tu nogu.”
„Moja noga je počela zacjeljivati lijepo ”, rekla je, stojeći čvrsto gdje je
bila.
32
Suzio je oči i napravio korak bliţe. „ Moţda i sada razumiješ da svatko

u ovom logoru povlači svoju teţinu. Ne moţemo si priuštiti vrijeme da se
bavimo bolesnim ljudima. Presvuci se dok dovedem Rosamund ”, rekao je
on, skidajući košulju i dipol preko hlača prije nego je napustio šator.
Čim je otišao, Alyx brzo ukloni uske hlače, zgrabi krpu i zaveza je
oko struka, čime je završila, a Lyon pojas sakrila ispod svoje odjeće, tako da
je ona formirala pletenicu. Velik dio njezinih bedara i kuka su bili izloţeni i
dok je gledala dolje na njih, misleći da nisu loše izgledali s obzirom na sve,
znala je da će sada biti otkrivena kao ţena. No dobro, uzdahnula je, bilo je
lijepo misliti da je neki dio nje, a da to nije samo lice, bio tako lijep da je
mogao pripadati samo ţeni.
Zvuk otvaranja šatora natjerao ju je da pogleda, iz profila, zasigurno
jednu od najljepših ţena ikad napravljenih na zemlji. Trepavice tako duge da
su izgledale nestvarno, uvijene iznad lijepih, zelenih očiju, savršen nos i usta
zakrivljena natrag, usne fino oblikovane, isklesane, klasična ljepota kakvu
svaka ţena sanja da ima. A iza nje je Raine. Nije ni čudo što nikada nije
primijetio svojeg vlastelina!, pomislila je. Sa ţenama poput ove u okolici,
zašto bi pogledao nekoga običnog poput nje?
„Ovo je Rosamund, iscjelitelj ”, rekao je Raine, a glas mu je odrţao
slatku mekoću zbog koje ga je Alyx pogledala u čudu. Bilo bi lijepo čuti ga
da koristiti taj glas dok razgovara s njom.
Sljedećeg trenutka Rosamund se okrenula i prisilan izdisaj pobjegao je
Alyx. Cijela lijeva strana Rosamundinog lice bila je prekrivena dubokim
ruţičastim kao jagoda ţigom - znak đavla. Odmah joj se ruka podignula do
kriţa na prsima u nadi da makne zlo od sebe, ali oči su joj ugledale Rainea i
one plave kugle odavale su upozorenja.
„Ako biste radije, neću vas dirati ...” , Rosamund reče glasom koji je
pokazivao da se zna savršeno koristi njime kad ţeli biti odbojna.
„Ne, naravno ne ”, rekla je Alyx oklijevajući, a onda je dobila snagu.
„Ne postoji ništa krivo s nogom, samo što ovaj veliki konj od muškarca misli
da nije u redu.”
S iznenađenim očima, Rosamunda je pogledala Rainea , ali on je samo
frknuo. „Dječak nema manire još,” dodao je on, a njegove riječi nosile su
prijetnju. Činilo se da je zadovoljan što Alyx dopušta ga liječi Rosamunda.
Okrenuo se od njih, niti jednom ne pogledavši njezine noge, primijetila je
33
ţalosno.
Rosamund je njeţno uzela Alyxinu nogu, podigla je, okrenula i vidjela
nekakve vanjske znakove ozljede.
„Moje ime je Raine Montgomery ”, rekao je on, kad se vratio kod njih.
„Radije bih da moje ime bude navedeno umjesto ... koju god ţivotinju
izabereš i..”
„I trebam li govoriti “vaše veličanstvo” ili će “vaše gospodstvo” biti
dovoljno?” Znala je da je jako hrabra i nije imala pojma što će njegov gnjev
biti, ali ona je još uvijek ljuta zbog načina na koji je prisiljena ostati u
njegovom kampu.
„Raine će biti u redu ”, rekao je, gledajući u nju smiješeći se. „Smatram
da su pravila društva prilično beskorisna na ovom mjestu, a kako ja mogu
nazvati tebe?”
Alyx je počela govoriti, ali Rosamunda joj je povukla nogu na takav
način da je Alyx prisilno zacvilela od boli i podignula se ravno sa sjedala.
Pokušavala je kontrolirati suze u očima, stisnula je zube i rekla: „Alyxander
Blackett.”
„Što nije u redu s momkom? ” upita Raine.
„On je istegao neke od mišića na nozi i ne postoji ništa što treba učiniti,
osim da noga ozdravi sama od sebe. Ja ne mogu ponuditi nikakve lijekove.
Moţda večeras topao oblog, ali ništa drugo.”
Raine je ignorirao Alyxin “jel sam ti rekla“ pogled, otvorio je preklop
šatora za Rosamundu i gledao je kako odlazi.
U sekundi, Alyx je bila opet odjevena, dok su Raineova leđa bila
okrenuta, a ona pokušavala sa normalnim glasom govoriti.
„Ona je lijepa ţena”, rekla je, pokušavajući da ne izda koliko je
zainteresirana što će odgovoriti.
„Ona ne misli da je ”, rekao je, „ i to je moje iskustvo sa ţenama, da
moraju same vjerovati u sebe, da su lijepe prije nego što jesu.”
„Nema sumnje da si vrlo iskusan sa ţenama.”
Jedna od njegovih tamnih obrva se podigla kako joj se nasmiješio.
„Ustani s te malene straţnjice i dođi na posao.”
Pokušavajući da ne bude povrijeđena njegovim previše osobnim
komentarom o njenom tijelu, Alyx ga je slijedila van. Njegove velike noge
prolazile su kroz zemlju ţestokim tempom dok je ţurila za njim. Bez
34
zaustavljanja, zgrabio je veliki crni kruh iz improvizirane peći, raspolovio ga

na pola i dao komad Alyx, koja je gledala na kruh s nekim zaprepaštenjem.
Kruh je bio više od onog što je normalno jela u jednom danu.
Raine je, dok je jeo svoj čvrst kruh, poveo Alyx na put i doveo ju je do
sela odmetnika. Sva skloništa su bezvrijedno strašna, čak i trajnosti i mirisi
koji izviru iz njih su strašni. Očito, nije bilo nikakvih sanitarnih pravilnika,
ovdje kako je bilo u njezinu lijepom, utvrđenom gradu.
„Nije mnogo, zar ne?” upita Raine, promatrajući njezino lice. „Šta
naučiti ljude koji isprazne svoje noćne posude na svojem kućnom pragu?”
„Tko su ti ljudi?” upitala je, gledajući s gađenjem na prljave, umorne
ţene koje su radile razne domaće poslove, a muškarci su sjedili i pljuvali i
ponekad pogledali u Rainea i Alyx s drskim sjajem. Ne shvaćajući da je to
uradila, ona se pribliţila bliţe Rainu.
„Tamo ”, rekao je on ističući, „ je jedan ubio četiri ţene.” Glas mu je
odraţavao veliko gađenje. „Drţi se podalje od njega. On voli terorizirati sve
što je manje od njega. A taj čovjek s flasterom preko oka je Crni trkač,
razbojnik. Postao je tako poznat da je morao otići u mirovinu na vrhuncu
svoje karijere ”, dodao je sarkastično.
„ A oni? Muškarci koji su se skupili uz vatru?”
Raine se lagano namrštio. „Oni pate od melankolije. Oni su
poljoprivrednici, raseljeni po raznim kućama. Oni ne znaju ništa, osim
uzgajati i koliko ja mogu reći, ne ţele naučiti ništa novo.”
„ Kakvi zaključci! ” ona dahnu. „ Nije ni čudo što te mrze.”
„Mene? ” upitao je, doista zapanjen. „ Zašto bi me mrzili?”
„Ti si uzeo njihove farme, stavio ograde oko onoga što je njihova
zemlja i stavio svoje gadne ovce u boksove ”, rekla je samodopadno, dajući
mu do znanja da nisu svi od ne plemića bili neobrazovani kao ovi jadnici.
„Jesam zar ne?” rekao je, ne smiješeći se, ali rupice su odavale zabavu.
„ Zar uvijek sudiš cijelu skupinu ljudi na temelju postupaka jednog čovjeka?
Zar nema negativca u tvojem malom gradu? Ako jedan zlikovac pokupi moj
dţep trebam li objesit sve u gradu zbog pravde?”
„Ne ... ne, ne pretpostavljam ”, rekla je i nevoljko priznala.
„Evo, pojedi ovo”, rekao je, pruţajući joj tvrdo kuhana jaja i
oduzimajući ono što je ostalo od njezina kruha da pojede sam. „ Nikada
nećeš narasti veći ako ne jedeš. Sada ćemo pokušati učiniti nešto za tvoj
35
nedostatak mišića.”
S tim komentarom, on ju je vodio kroz drveće prema zvukovima koje
je čula otkako je stigla. Kad su stigli na veliki, očišćeni prostor, ona se
zaustavila, širom otvorenih očiju, zureći u prizor pred sobom. Ljudi, mnogi
ljudi, činilo se kao da pokušavaju ubiti jedni druge, na svojim konjima ili
sami. Muškarci su se bacali jedan na drugoga s mačevima, na punjene lutke
ili vršili tjelesno uvijanje, nosili kamenje zakačeno na njihovim tijelima.
„Što je ovo?” prošaputala je, ne znajući kako reagirati.
„Ako ljudi ţele preţivjeti, oni moraju znati kako se boriti ”, rekao je.
Oči su mu bile na muškarcima.
„Evo, vas dvoje ”, zaurlao je tako glasno da je Alyx skočila. S dva
bijesna koraka, posegnuo je za dvojicom muškaraca kojima su pali mačevi i
krenuli su jedan na drugoga šakama. Raine ih je uhvatio s leđa i nosio ih kao
da su krpe, stresao ih poput pasa i bacio ih odvojeno. „ Časni ljudi se ne bore
svojim šakama ”, zareţao je. „Dokle god ste pod mojim pravilima, boriti ćete
se kao da ste pristojni ljudi, a ne šljam koji jeste. Ako ponovno prekinete moj
trening, bit ćete kaţnjeni. Sada se vratite na posao!”
Tiho, pomalo zadivljena Rainovom ţestinom, Alyx je stajala
skamenjena sve dok se nije okrenuo prema njoj. Čovjekov slatki glas koji je
koristio s Rosamundom pretvorio se u ovaj zastrašujući ispad.
„Sada ”, rekao je hladnim glasom koji je koristio samo za nju, „da
vidimo koliko si jak. Lezi i guraj svoje tijelo koristeći samo svoje ruke.”
Alyx nije imala apsolutno pojma što je mislio, a na njezin prazan
pogled, on je uzdahnuo kao da je uvelike opterećen. Skinuo je košulju i
prsluk, pao na zemlju, na trbuh i nastavio dizati svoje tijelo više puta sa
svojim rukama. To sigurno nije izgledalo teško, pa je Alyx pokušala istu
poziciju. U svom prvom pokušaju, podigla je samo prednju polovicu svoga
tijela, a u drugom pokušaju, ruke je podigla do pola puta, a zatim se srušila.
„Previše sjedenja!” Raine je izjavio i uhvatio srijedište njezinih hlača,
vukući teţi dio gore. „Sada gurni! Učini nešto s tim jadnim rukama!”
Alyx se otkotrljala od njega i sjela. „To nije tako lako kao što izgleda. ”
rekla je trljajući ruke dok su se tresle.
„Lako! ” On frkne, spustivši se na trbuh opet. „Uspenji mi se na leđa.”
Trebalo je Alyx nekoliko trenutaka da povjeruje u ono što je čula.
Uspeti se na vrh te velike, gole, znojne brončane koţe?
36
Nestrpljivo je pogledao i Alyx ga je obgrlila. Koristeći samo jednu

ruku, on je počeo gurati prema gore i dolje, sebe i nju koja je sjedila na
njemu, ali zadnje za što je Alyx bila zainteresirana bila je njegova snaga.
Nikad nije bila ovako blizu muškarca prije, a pogotovo ona nikada nije
imala noge prebačene preko tijela muškarca. Njegov znoj počeo je vlaţiti
utrobu njezinih bedara, ili moţda, je to bio njezin vlastiti znoj, ali je sigurno
postajala vlaţna od nekoga. Njegovi mišići, iskakanje, zatezanje dok je
podizao značajnu tjelesnu teţinu, kako svoju tako i njezinu s jednom rukom,
šireći se duţ unutarnje strane nogu, slali su valove topline kroz njeno tijelo.
Ruke su joj, dodirujući njegovu vruću koţu, činilo se vrlo ţive, vrlo
osjetljive. Njegovi mišići i koţa su stvarale glazbu, svirale njezinom tijelu,
dok je pjevala pjesmu koju nikad nije čula.
„Sada! ” Raine je rekao, otkotrljao se na jednu stranu i nju zbacio u
blato.
„Jednog dana kad budeš pravo muško i ti ćeš biti u mogućnosti to
učiniti.”
Sjedajući, njeno tijelo još je uvijek zujalo. Mislila je da je zadnja stvar
koju je ţeljela ta da bude muško.
Iza Rainea, stajao je Jocelin. Njegove lijepe oči svjetljele su,
promatrajući je, gotovo kao da je znao što je mislila. Neugodno. Ona je
pogledala u stranu.
„Mislim da si šokirao svojeg vlastelina u tišinu ”, rekao je Rainu
Jocelin. „Zaboravljaš da ljudi našeg razreda ne koriste fizičku snagu kao ti.”
„Ti si previše zauzet sjedio i brojio novac ”, rekao je Raine mrtvo
ozbiljno. „A što je tebe toliko usrećilo danas? Nema dovoljno posla za tebe
za učiniti? ”
Joss je ignorirao kruţenje. „Samo sam znatiţeljan. To je sve. Bio sam na
putu na vjeţbe sa svojim lukom. ” Rekavši to, on ih je napustio i otišao da
gađa na kraju dugog polja.
„Hoćeš li uzeti korijen?” upita Raine, gledajući Alyx. Kad je ustao,
uzeo je dugi mač od čovjeka koji je prolazio i pruţio njoj. „Uzmi dršku s
obje ruke i dođi po mene.”
„Ne ţelim nikoga povrijediti”, rekla je ona odmah. „Nisam ni htjeo
povrijediti Pagnella kad.....”
„Što ako sam ja Pagnell?” rekao je ljutito. „Dođite po mene ili ću ja
37
doći za vama.”
Bol, tako nedavna, tako duboka, napravila je da podigne teški mač i
poleti na njega. Kad je oštrica bila za dlaku u širini od trbuha, on ju je
zaobišao. Ponovno se bacila i opet, opet, i još uvijek ga nije mogla dotaknuti.
Krenula je na jednu stranu, promijenila poloţaj i otišla na njegovu drugu
stranu, no bez obzira na to što je učinila, nije ga mogla pogoditi.
Zadihana od napora, ona je prestala, odmarala se na vrhu mača u
blatu, s bolnim rukama, drhteći od napora, dok joj se Raine smijao, a ona
čeznula da ga udari u glavu s čelikom koji je drţala.
„Sada ću ti dati još jednu šansu. Ja ću stajati savršeno mirno dok ti letiš
na mene.”
„Postoji trik”, rekla je s takvom fatalizmom da se on glasno nasmijao.
„Ne trik, ali moraš podići mač iznad glave i dolaziti ravno dolje. Ako
moţeš to učiniti onda ćeš me udariti.”
„Ne mogu povrijediti nikoga. Ne ţelim prolijevati krv.” Lice mu je
pokazalo vjeru u njezino mačevanje.
„Razmislite o svim ovcama, svim poljoprivrednicima kojima sam
uzrokovao glad zbog svojih pohlepnih načina. Misli o... ”
Alyx je spretno podignula mač ravno, planirala ga je srušiti na njegovu
glavu, ali u ovom trenutku nije stigla do udarca. Nesurađivanjem s mačem,
počela je povlačiti ruke unatrag. Već umorna i oslabljena, ruke nije mogla
zadrţati i nekoliko sekundi se borila, ali prokleti komad čelika je pobijedio.
Smiješak na Raineovom licu dok je stajao drţeći dug mač, posađen između
peta, razbjesnio ju je.
„Ti si najslabiji dječak kojeg sam ikada vidio. Što si učinio sa svojim
ţivotom?”
Ona je apsolutno odbila odgovoriti na to pitanje jer je uvijala mač
ispred sebe.
„Podigni ga na vrh svoje glave, poloţi ga i to čini opet i opet dok se ne
vratim. Ako vidim da ne radiš, udvostručit ću ti vjeţbu ”, rekao je dok ju je
ostavljao.
Gore i dolje, više i više je podizala mač. Ruke su joj vrištale zbog
vjeţbe.
„Ti ćeš naučiti”, rekao je glas iza nje i okrenula se da vidi vojnika s
oţiljcima, brata čovjeka koji ju je doveo ovdje.
38
„Je li vaš brat otišao? Htjela sam mu zahvaliti, iako sada nisam sigurna
da je ovo bolje od onog što bi se dogodilo meni.”
„On nije trebao zahvalu ”, rekao je čovjek otresito, „ i bilo bi bolje da se
ne zaustaviš, jer Gospodin Raine gleda ovamo. ”
Drhtavim rukama, Alyx je nastavila svoju vjeţbu, a nakon nekoliko
trenutaka Raine se vratio i pokazao joj kako drţati mač na odstojanju,
jednom rukom pa drugom, ponavljajući dizanje i spuštanje .
Nakon nekog vremena koje se činilo dugo kao vječnost, uzeo je mač od
nje i krenuo natrag prema logoru. Ruke i ramena nije osjećala, kao da su ih
stavili na police. Alyx ga je tiho slijedila.
„Hrana, Blanche ”, rekao je preko ramena na putu prema svom šatoru.
Zahvalno, Alyx je sjela na stolicu, dok je Raine sjeo na drugu i počeo
oštriti vrh dugog koplja. S glavom naslonjenom na šatorski kolac, ona je
gotovo zaspala kad je Blanche ušla noseći posuđe, posudice pune gulaša i
sira i sirutka pomiješanog s mekom kuhanom lećom i više teškog crnog
kruha, s vrućim začinjenim vinom u šalicama.
Kad je Alyx podigla drvenu ţlicu, ruke su joj se počele trzati grčevito,
prosvjedujući zbog svega što je upravo učinila s njima.
„Ti si premekan ”, Raine je progunđao, punih usta. „Potrajat će
mjesecima dok ne otvrdneš.”
Duboko u sebi, Alyx je znala da će umrijeti ako bude morala podnijeti
još tjedan dana današnjeg mučenja. Pojela je najviše što je mogla, previše
umorna da pokaţe mnogo zanimanja za hranu i zaspala je kada ju je Raine
uhvatio za nadlakticu i povukao je gore.
„Dan je još mlad ”, rekao je, očito smijući se njezinoj iscrpljenosti.
„Kamp treba hranu, a mi je moramo donijeti.”
„Hrana? ” ona zastenja. „ Neka gladuju i pusti me spavati.”
„Gladovati! ”on je frknuo. „Oni bi ubili jedni druge za hranu i samo
najjači bi opstali. A ti ”, rekao je, a prsti su mu se skupili oko njezine
nadlaktice, „ ne bi trajao ni sat vremena. Dakle, idemo u lov da bi te odrţali
ţivim kao i njih.”
S jednim trzajem, pomjerila se daleko od njegova dodira. Glup čovjek,
pomislila je, nije mogao vidjeti da je ona ţensko? Bez ijedne riječi, istrčao je
iz šatora i ona je morala trčati za njim, slijedeći ga do ruba logora, gdje su
drţali konje. Na tom putu vidjela je ljude u logorima, kako odmaraju,
39
probavljaju hranu i nitko ne nastavlja raditi osim Rainea.

„Je li moguće da bi mogao jahati?” upitao je, a glas mu je odavao da
nije imao nade.
„Ne”, prošaptala je.
„Što si učinio sa svojim ţivotom?” opet je zahtijevao. „Nikad nisam
sreo dječaka koji nije mogao jahati.”
„I ja nikada nisam sreo čovjeka koji je tako malo znao o ljudima izvan
vlastitog svijeta. Jesi li proveo svoj ţivot na draguljima prijestolja ne radeći
ništa, ali si borbe s mačevima i jahanje konja znao naveliko?”
Bacajući sedlo na konja, on je rekao: „ Imaš oštar jezik, a ako to nije bilo
za našu obuku u borbi, tko će vas zaštititi kada je rat?”
„Kralj, naravno ”, odgovorila je samodopadno.
„Henry! ” Raine dahnu, jednom nogom u stremenu. „ A što misliš tko
će štiti Henrya? Koga on poziva kada je napadnut, ako ne svoje plemiće? Daj
mi ruku ”, rekao je i jednostavno ju povukao da sjedne tvrdom straţnjicom
na konja iza sedla. Prije nego što je mogla reći ijednu riječ, krenuli su sa
tempom od kojih su joj zubi cvokotali.
40
Peto poglavlje
Nakon što se činilo da se satima lupa gore i dolje na koščatoj straţnjoj

strani konja, njezini zglobovi su bili bijeli od ruba sedla. Raine je naglo
zaustavio ţivotinju i Alyx zamalo poleti unatrag preko repa.
„Čekaj ”, zareţao je i zgrabio najbliţi dio nje, bolno bedro, zbog čega
joj se oteo uzdah boli. „Tišina! ” zapovjedi. „Tamo, kroz drveće, vidiš ih?”
Brisala je suze boli rukavom, pa je napokon vidjela obitelj divljih
svinja skrivajući se u grmlju. Svinje su se zaustavile, pogledale gore sa
svojim prosječnim malim očima i teškim tijelima dok su šmrkali dugim
oštrim kljovama koje su virile iz usta.
„Drţi se za mene ”, Raine zaurla u sekundi prije nego što je potaknuo
konja naprijed i otišao po najveću svinju i kopljem ciljao dolje. „Uhvati konja
s koljenima ”, rekao je, a Alyx je otvorenih usta, zadrţavala dah kad ih je
svinja počela napadati. Ţivotinja je bila toliko velika u usporedbi s konjem
tankih nogu.
Odjednom, Raine se baci u stranu, a njegovo tijelo paralelno sa tlom.
Kako se Alyx drţala za njega, ona je otišla s njim. Neuravnoteţena, pala je,
drţeći Rainea svom snagom kad je njegovo koplje udarilo u rebra bijesnoj
ţivotinji. Odvratan vrisak bio je glas smrti, a Alyx je zarila lice u Raineova
široka leđa.
„Pusti me!” zareţao je, tresući svinju sa svoga koplja, a zatim
znatiţeljne Alyxine prste iz prsa. „Ti si nas skoro srušio. Sada drţi sedlo sa
svom snagom.” S tom komandom bio je isključen opet, jašući kroz šumu
mlateći grane iznad glave i stabla s obje strane, nakon još jedne svinje. Još
dvije je ubio i prije nego se zaustavio, ponovno je morao izvaditi Alyxine
prste iz njegovih prsa. Nije imala pojma kad ga uhvatila i bilo joj je drago što
ništa više ne komentira na njezin kukavičluk.
Kad je iz njezina stiska, on sjahao, uzeo je nekoliko koţnih sveţnja iz
svog sedla i nakon opreznog pristupa ţivotinjama, svezao im noge. „Silazi
dolje ”, rekao je i strpljivo čekao da ga posluša.
Njene noge, nenaviknute na vjeţbe, popustile su pod njom, a ona se
stiskala u sedlu kako ne bi pala. Ignorirajući ju, Raine je prebacio mrtve
41
svinje preko leđa svoga konja, a zatim je otišao odmah pogladiti glavu konja
da ga smiri jer se uznemirio, nije mi se svidjeo miris krvi tako blizu njega.
„Vodi konja i slijedi me ”, rekao joj je. Okrenuvši joj leđa hodao je
naprijed.
Nakon jednog zastrašujućeg pogleda na pastuha, na njegove uši
podignute unatrag, divlje oči, znojna od trčanja, Alyx je progutala knedlu od
terora kome je bila izloţena i posegnula za uzdama. Pastuh je poskočio
daleko i Alyx je skočila, pogledavši brzo prema Raineu, ali mogla ga je
vidjeti samo kroz drveće.
„Hajde, konju”, prošaptala je, pribliţavajući se ţivotinji polako, ali
opet se odmaknuo od nje. Frustrirana, ona je i dalje stajala, očiju zatvorenih i
tiho je počela pjevušiti, teške različite note, različita tempa kada je osjetila da
se konj pokrenuo, da se jednostavno počeo kretati u krug . Kad se činilo da
se konj smirio, posegnula je za uzdama i glas joj je ojačao jer je stekla
povjerenje. Nekoliko minuta kasnije, gledajući s ponosom na svoje
ostvarenje došla je na malu čistinu gdje Raine nestrpljivo čekao s trećom
svinjom.
„Dobra je stvar da imam postavljene straţare ”, rekao je, bacajući
rešetkaste svinje na pastuhova leđa, „ inače sa svom tvojom bukom netko
unutar milje moţe te čuti.”
Alyx je bila apsolutno šokirana i gotovo spljoštena, budući da je u
deset godina čula samo najveće obilne pohvale za njezinu glazbu, a sada ju
je on usporedio s "bukom". Nije mu rekla niti jednu jedinu riječ, dopustila
mu je je da ju povuče u sedlo ispred njega i zajedno su jahali natrag u logor,
dok je leđima udarala u njegova prsa.
Po povratku u kamp, Raine je sjahao, ignorirajući Alyx, koja je ostala
još u sedlu, dok je on odvezao svinje te ih prebacio u općem smjeru logorske
vatre. Kada je Jocelin došao naprijed, Raine mu je dobacio uzde. „Pokaţite
dječaku kako očistiti konja”, rekao je koračajući prema svom šatoru.
Nakon ohrabrujuća osmijeha za Alyx, Joss je vodio konja prema
čistini, gdje su se drţali drugi konji.
„Dječak!” Alyx je promrmljala kad je sjahala, drţeći se za sedlo kao za
podršku. „Dječače uradi to, dječače uradi ono, to je sve što je ikad rekao..”
Kad je Joss otkopčao sedlo, Alyx je stajala na prstima, zgrabila i
izvukla sedlo i odmah pala unatrag, s teškim sedlom na vrhu nje. Očito
42
pokušavajući ne smijati se, Jocelin je skinuo sedlo dok je Alyx trljala modrice
na bradi gdje ju je udarilo. „ Raine čini vaš ţivot bijednim?”
„On pokušava”, rekla je i uzela sedlo od njega, a nakon tri pokušaja,
uspjela ga je postaviti na vrh drvene konstrukcije.
„Oh, Joss ”, rekla je u dahnu. „ Ja sam jako umoran. Jutros sam morao
čistiti njegovo oruţje, onda sam proveo sate s tim teškim mačevima. Sada
smo lovili i traţili tu veliku zvijer.”
U tom komentaru pastuh zakoluta očima i počne se propinjati. Bez
razmišljanja, Alyx zapjeva šest nota i ţivotinja se smiri. Jocelin je morao
kontrolirati svoje čuđenje na njezino nesvjesno korištenje glasa prije nego što
je mogao progovoriti.
„Raine ima puno ljudi oko kojih se brine.”
„Mnogo ljudi da sluţe Gospodina, to znači”, otresla je, nakon što je
slijedila Jossa brišući dolje konja.
„Moţda. Moţda je čovjek poput Rainea tako naviknut na preuzimanje
odgovornosti da to uzima bez razmišljanja.”
„Za mene, ja bih manje preuzimanja” rekla je. „Zašto on naređuje
svima? Zašto on vjeruje da vlada svima? Zašto samo ne pusti da ljudi
odmaraju?”
„Odmaraju!” Joss je rekao s druge strane konja. „Trebali ste vidjeti ovo
mjesto nekoliko tjedana prije nego što je stigao. Bilo je kao u najgorim
dijelovima Londona. Ljudi su si međusobno rezali grlo za nekoliko novčića,
krađa je bila tolika da si morao ostati cijelu noć budan kako bi zaštitio svoj
imetak. Raseljeni poljoprivrednici bili su na milost i nemilost ubojicama i….”
„I tako je to pravednik Raine Montgomery postavio sve na pravo,
točno?”
„Da, jest.”
„Je li itko ikada uzeo u obzir da je to učinio zato što je osjetio da je to
njegovo Bogom dano pravo da vlada svojim podređenima?”
„Ti si jako mlad da budeš tako ogorčen, zar ne?“ upita Joss.
Alyx je zaustavila četkanje konja. „Zašto si ovdje?” upitala ga je.
„Kako se ti uklapaš u ovu skupinu? Ti nisi ubojica i ne izgledaš kao netko
previše lijen za raditi. Jedino što mogu zamisliti je da te neki ljubomorni
muţ proganja”, zadirkivala je.
Jocelin je odmah bacio četku dolje. „Moram se vratiti na posao ”, rekao
43
je oštrim i ravnim glasom i udaljio se od nje. Za potpunu, zapanjenu minutu

Alyx nije mogla nastaviti. Nikada u ţivotu ne bi uvrijedila Jocelina. On je bio
jedini koji je mogao razgovarati, pjevati s njom i ….
„Kada završiš, moţeš mi dohvatiti vode iz potoka ”, došao je piskavi
glas iza nje, razbijajući Alyx misli.
Polako, promišljeno, okrenula se prema Blanche. Za sve Alyxine riječi
o Raineovoj bahatosti, Alyx je također imala isto toliko ponosa. Ova ţena sa
svojom aljkavom haljinom, njezinim grubim glasom, njezinim
neobrazovanim naglascima, svakako nije iste klase kao Alyx. Ignorirajući,
Alyx se okrenula konju.
„Dječače! ” Blanche je zahtijevala. „Jesi li čuo što sam rekla?”
„Čuo sam ”, rekla je Alyx, spustivši glas do niske note. „I siguran sam
da je i pola kampa isto..”
„Misliš da si predobar za mene, zar ne, ti u tvojoj lijepoj odjeći sa
svojim finim manirima. Samo zato što si proveo danas dan s njim ne znači
da ćeš i sutra.”
Uz podsmijeh, Alyx je nastavila raditi na konju. „Idi svojim poslom,
ţeno. Nemam ništa s tobom. ”
Blanche je uhvatila Alyx za ruku, i povukla. „ Od jutros sam čekala na
Rainea, da mu donesem hranu i sad mi je naredio da pripremim krevet u
njegovom šatoru za tebe. Kakav dječak si ti?”
Trebalo je Alyx trenutak da razmisli na što je Blanche insinuirala, a
kad je shvatila, oči su joj bljesnule ljubičastom vatrom. „Kad bi znala nešto o
plemenitosti, znala bi da svi gospodari imaju štitonoše. Samo obavljam svoje
duţnosti svakog dobrog vlastelina.”
Blanche, očito pokušavajući da se postavi kao dio plemstva, pokušala
je stajati uspravno. „Naravno ”, prasnula je. „Znam za štitonoše. Ali samo se
sjeti”, rekla je prijeteći, „Raine Montgomery je moj. Ja se brinem za njega kao
njegova dama u svakom pogledu. ” Rekavši to, okrenula se na peti i otišla
kroz drveće.
„Gospode!”Alyx je promrmljala i otišla za konjem smišljajući osvetu.
„Što bi drolja kao što je ta znala o tome kako biti dama?” Ljuta, ona je bila
nesvjesna vremena koje je prolazilo sve dok nije čula Raineov glas blizu
sebe.
„Dječače”, rekao je, a ona poskočila. „Moraš biti brţi s tim konjem.
44
Postoji mnogo posla koji treba obaviti.”

„Još?” prošaptala je i pogledala tako tuţno da se Raine nasmiješio. Oči
mu trepnuše i Alyx se uspravila. Ona mu nije dala razloga da joj se smije
opet. Nakon ostavljanja četke, šapćući posljednji napjev pastuhu, Alyx je
slijedila Rainea natrag u logor, gdje je otišao izravno do skupine na lošem
glasu i ljudi koji se skupili oko vatre. Raine, sa svojim ponosnim stavom,
napravio je da ti ljudi izgledaju još prljaviji nego što su bili.
„Evo, vas troje ”, rekao je Raine tihim reţanjem. „Vi uzmite prvi sat.”
„Ja ne ostajem s njima u šumi ”, jedan je čovjek rekao i okrenuo se da
ode.
Hvatajući ga jednom rukom sa strane, Raine je povukao čovjeka
natrag i zadao mu brz udarac na leđa te ga srušio. „Ako jedeš, radiš ”, rekao
je smrtonosnim glasom. „Sada idite na vaša mjesta. Ja ću doći kasnije, i ako
bilo koji od vas bude spavao, to će mu biti posljednji san.”
S njegovog mjesta, u sumornoj liniji, Raine je gledao ljude kako su
napustili logor, mičući se poput male djece.
„To su tvoji fini prijatelji ”, rekao je tiho i okrenuo se.
„Oni nisu moji prijatelji! ” ona je pukla.
„Niti je Pagnelli moj prijatelj!” on je uzvratio.
Zaustavila se, gledala je njegova široka leđa. Istina je, ona je znala. Nije
ga imala pravo mrziti zbog onoga što je drugi čovjek učinio.
„Blanche!” Raine je progunđao. „Hrana!”
Alyx je otišla za njim jer je bila jako gladna. Unutar šatora, Blanche je
stavila pečenu svinju, kruh, sir i vruće vino pred njih. I Alyx je jela hranu s
guštom.
„To je način, dječaku! ” Raine se smijao, udario je po leđima, što ju je
zagušilo. „Jedi isto kao sada stalno i ubrzo ćeš imati dosta kila.”
„Ako nastavim raditi kao i danas, ja ću umrijeti za tjedan dana!” ona
dahnu, pokušavajući istjerati komad svinjetine iz svoga grla, ignorirajući
Raineov smijeh.
Obrok je završio i Alyx je gledala s čeţnjom prema paleti duţ jednog
zida šatora. Uostalom, pomislila je, samo treba leći i zaspati i tada će
nekoliko sati biti u raju na zemlji.
„Ne još, dječače”, rekao je Raine, zgrabio ju je za ruku i povukao
uspravno. „Postoji još nešto što treba uraditi prije nego što moţemo spavati.
45
Straţare treba provjeriti, ja sam ţivotinjama zamke postavio i oboje trebamo

kupku. ”
To ju je razbudilo. „ Kupka! ” ona dahnu. „ Ne, ne ja…”
„Kad sam bio tvojih godina morao sam biti prisiljen da se okupam i to
previše puta. Tada me moj stariji brat istrljao s konjskom četkicom.”
„Netko te prisilio da radiš nešto? ” upitala je ona u nevjerici. Raineov
ponos činio se kao na kocki.
„Zapravo, bila su to oba moja starija brata, a Gavin je prošao sa
zacrnjenim okom. Sada, dođi. Imamo posla.”
Nevoljko Alyx je krenula za njim, ali bez obzira koliko jako je
pokušavala, ona nije mogla ubaciti nikakvu energiju u svoje korake. Kao
netko mrtav, ona je slijedila Rainea kroz šumu, povremeno udarajući u
drveće, o kamenje preko stijena, dok je on otišao na obalu kampa
provjeravajući straţare jesu li bili na duţnosti i budni i uklanjao zečeve iz
zamke. Isprva je pokušao razgovarati s njom, objasniti joj što je radio, kako
bacit kamen i vidjeti hoće li straţari odgovoriti, ali nakon nekog vremena ju
je samo promatrao na mjesečini, vidjevši njezinu iscrpljenost i prestao je
govoriti.
Na potoku izvan tabora, rekao joj je da mirno sjedi i čeka njega dok se
okupa. U polusnu, zavaljena na obali, glave naslonjene na ruku, Alyx je
promatrala slaba interesa kad je Raine skinuo odjeću i ušao u ledenu vodu.
Mjesečina mu je tijelo obojila u srebrno, milovala mišiće, plesala mu na
bedrima, vodila ljubav s tim veličanstvenim rukama. Podigla se na laktove i
bestidno ga je promatrala. Sav njezin ţivot bio je u glazbi. Dok su druge
djevojke koketirale s dječacima u gradu, Alyx je skladala latinsku tuţaljku za
četiri glasa. Kad su se njezine prijateljice udavale, ona je bila u crkvi i
organizirala dječački zbor. Nikad nije imala vremena za razgovor s
dječacima, upoznati ih - zapravo, nikada nije bila zainteresirana za njih,
oduvijek previše zauzeta da ih čak i primijeti.
Sada, po prvi put u svom ţivotu, gledajući ovaj akt čovjekova kupanja,
osjetila je prve titraje... čega? Ona je sigurno znala za parenje, slušala je neke
od ogovaranja od nedavno udane ţene, ali ona nikad nije osjećala nekakav
interes za taj proces. Ovaj čovjek stajao je pred njom, dizao se iz vode poput
nekog nebeskog kentaura i ona je osjećala stvari koje nikad nije mislila da je
moguće.
46
Poţuda, pomislila je, sjedeći dalje. Čista i jednostavna poţuda bila je

ono što je ona osjećala. Voljela bi da je dotakne, poljubi, da legne pored nje, a
ona bi tada vrlo rado osjetila dodir koţe uz njegovu. Prisjećajući se kako se
osjećala kad bi joj se on nalazio iza leđa…. počelo bi je sve peckati, noge su
joj se činile više ţive, čak joj je bilo jako toplo. Kad je izašao iz vode i došao k
njoj, ona je gotovo podigla ruke prema njemu.
„Izgledaš lijeno ”, komentirao je Raine, dok se sušio. „Jesi li siguran da
se nećeš okupati?”
Sve što je Alyx mogla učiniti je gledati tijek krpe koju je on koristio za
sušenje i kuda je ona prolazila uz njegovo tijelo i ona zatrese glavom.
„Ipak ću te upozoriti, dječače, počinješ mirisati tako loše da ćeš me
otjerati iz šatora ili ću te ja sam okupati , a to neće biti njeţna kupka.”
Alyx ga je pogledala raširenih očiju. Njeno disanje mijenjalo se samo
malo. Da ju okupa ovaj veliki bog od čovjeka, pomislila je.
„Jesi li dobro, dječače?” upita Raine i klekne pokraj nje.
„Dječače!” napravila je grimasu. Mislio je da je bila dječak, a što ako bi
mu se otkrila kao djevojka? Bio je plemenitog roda, a ona je samo jadnog
odvjetnika kći.
„Zar ti neće biti hladno?” upitala je glatko, otkotrljala se od njega da
stane pored i ne gleda kako se on oblači. Kada je završio, ona ga je tiho
slijedila natrag do logora, gdje se srušila se na svojoj paleti, ali nije spavala
dok se Raine nije smjestio na svom uskom krevetu. Odmor, napokon. Ona je
zaspala.
47
Šesto poglavlje
Nagnuvši se preko ruba vode, Alyx je proučavala svoj odraz. Ona je

izgledala kao dječak, pomislila je s ţaljenjem. Zašto ona nije rođena lijepa, s
lijepim uvojcima i da ju nitko ne moţe zamijeniti za muško, bez obzira što
nosila? Njezina kosa, masa kovrča, a i njena boja, nije bila sigurna ni na koji
način da mijenja svaku dlaku. Okrenute oči nisu bile ono što bi trebalo biti
kod ţene. Baš kad su joj suze počele magliti oči, Jocelin glas je začudi.
„Čistiš još oklopa?” upitao je.
Uz puhanje , ona se okrenula prema svojoj zadaći.
„Raine previše stvari stavlja na njega. Danas sam imao čekićati trag.”
„Čini se da se brineš puno za njegove stvari. Jesi li moţda počeo
vjerovati da bi plemić mogao biti vrijedan nečeg?”
„Raine bi vrijedio mnogo bez obzira što je po rođenju”, rekla je previše
ţurno, a zatim je pogledala u stranu u neugodi.
Bila je u Raineov taboru već tjedan dana. Provela je gotovo svaku
sekundu u njegovom društvu i njezino mišljenje o njemu se potpuno
obrnulo u tom tjednu. Nakon što je ona vjerovala da je preuzeo logor, sada je
znala da su ga izopćenici prisilili da se brine o njima. Bili su kao djeca,
zahtjevna da daje za njih i buntovni kada nije to činio. On je napuštao svoj
krevet prije nego bilo ko drugi i pazio na sigurnost ljudi i uvijek, kasno u
noć, provjeravao je straţare, te ih upozoravao da budu oprezni i spremni.
Prisilio je ljude da rade i naprave nešto od svojih ţivota. Inače bi oni sjedili i
čekali ga da brine za njih, kao da im je to bio duţan.
„Da”, rekla je tiho. „Raine vrijedi puno, iako on dobiva malo kao
nagradu za ono što radi. Zašto ne napustiti ovaj skorbut i ostavi Englesku
sve zajedno? Sigurno čovjek sa svojim bogatstvom moţe napraviti pristojan
dom za sebe.”
„Moţda bi ga to trebao pitati. Ti si mu najbliţi.”
Blizu njega, pomislila je. To je mjesto gdje je ţeljela biti, još bliţe njemu.
Tek sada bila je u mogućnosti da funkcionira kroz umor, ţivi kroz naporne
treninge svakog jutra, ali kako su joj mišići otvrdnjavali i ona se počela
osjećati bolje, postajala je sve više uključena u kamp i takav ţivot.
48
Blanche je zauzimala uzvišeno mjesto u kampu, uvjeravajući sve da je

s Raineom u krevetu i bila je uho za sve što su htjeli čuti i znati. Alyx nije
razmišljala o tome je li Blanche provela noć s Raineom, ali voljela je vjerovati
da on ima više ukusa nego koristiti drolju kao Blanche. I još nešto je Alyx
saznala o Blanche: ona se bojala Jocelina.
Jocelin, tako nevjerojatno zgodan, tako pristojan, tako obziran,
navodio je svaku ţenu u kampu da dahće za njim. Alyx je vidjela da ţene
koriste svakakve načine mamljenja kako bi ga privukle na svoju stranu, ali
koliko je znala, Joss nikada nije prihvatio pozive. On je preferirao svoje
duţnosti i druţenje s Alyx više nego bilo koga drugog. Iako on nikada nije
spomenuo Blanche, kad god se dogodilo da mu priđe u susret ona bi uvijek
okrenula rep i pobjegla.
Osim Joss, jedini pristojni otpadnik bila je Rosamunda, sa svojom
ljepotom i đavolovom oznakom na obrazu. Rosamunda je drţala glavu
dolje, očekujući od ljudi da ju mrze i strahuju. Jednom je Raine pronašao
nekoliko muškaraca kako se klade da će prodati svoje duše, ako je dobiju
silom. Dvadeset udaraca svakome bila je kazna za muškarce, a slijedilo je i
progonstvo i Alyx je osjetila nalet ljubomore što je Raine tako ţestoko štitio
manjkavu, prekrasnu iscjeliteljicu.
„Alyx!” Došao je glas dolje kroz drveće i mogao je pripadati samo
Raineu. Barem ju je sada nazvao njezinim imenom.
Koristeći svaki djelić snage u svom glasu, viknula je natrag na njega.
„Ja radim.” Čovjek je bio opsjednut radom. Dolazeći kroz drveće,
nacerio se na nju.
„Taj tvoj glas daje mi nadu da ćeš narasti, iako mi se čini kao da si sve
manji. ” Kritički je gledao njezine noge ispruţene ispred nje. Alyx je bilo
drago vidjeti da je barem jedan dio nje bio nepogrešivo ţenski. Njene duge
noge i zaokruţeno malo dno samo se poboljšalo od vjeţbe prošlog tjedna.
Moţda sada, napokon, otkrije da je djevojka, a onda ... što? Ona bi bila
izbačena iz Raineovog šatora i on bi opet imao samo tu kurvu Blanche da se
brine za njega. Nevoljko je osmotrila noge. Čelik na vlastitim nogama.
„Ja ću narasti ”, odrezala je, „i kad budem velik ja ću te prikovati na
zemlju sa tvojim vlastitim mačem.” Pogledala je Rainea i vidjela da je on bio
nešto zbunjen.
„Htio si Alyx za nešto?” upita Joss, glasom punim zabave kada je
49
prekinuo tišinu.
„Da”, Raine je rekao tiho. „Trebam neka pisma da napiše i nešto da
pročita za mene. Glasnik je došao iz moje obitelji. Moţeš pročitati, zar ne?”
Znatiţelja natjera Alyx da skoči. Ona je jako ţeljela znati više o Rainovoj
obitelji.
„Da, naravno ”, rekla je, prikupljajući oklop i slijedeći Rainea.
Čovjek, odjeven u fino ruho njegovi dvostruki vezovi bili su sa zlatnim
leopardima sjedio je izvan šatora i čekao strpljivo Raineovu zapovijed.
Mahanjem jedne ruke, mladić je otpušten i Alyx se pitala da li svi Raineovi
ljudi slušaju tako dobro, jer to je daleko od izopćenika što su navodno bili.
Postojala su dva pisma za Rainea. Jedno od brata Gavina i jedno od
bratove ţene, Judith.
Vijesti od Gavina bile su loše. Bronwyn, Rainova druga snaha, bila je
zarobljena od strane istog čovjeka koji je drţao Raineovu sestru Mariju.
Bronwyn suprug je čekao, sjedio i čekao, bojao se napraviti potez od straha
da bi Roger Chatworth ubio njegovu suprugu.
„Tvoj brat Stjepan ”, Alyx upita oprezno, „on voli svoju ţenu?” Raine
je samo kimnuo. Njegove usne pretvorile se u čvrstu liniju, a oči su bile
usmjerene u ništa.
„Ali ovdje piše da je bila u Škotskoj kada je odvedena. Zašto je ona u
Škotskoj? Škoti su grubi, začarani ljudi i …”
„Drţi svoj jezik za zubima!” zapovjedi on. „Bronwyn je iz klana Laird
u Škotskoj i nema finije ţene od nje. Pročitaj mi drugo pismo. ”
Alyx je otvorila pismo od Judith Montgomery, potpuno svjesna načina
na koji su se Raineove oči smekšale kad je počela čitati. Pismo je bilo puno
molitve za Raineovu sigurnost i s molbama za njega da napusti Englesku
dok ne bi bio siguran i u mogućnosti da se vrati. Upitala je ima li hranu i
toplu odjeću, što je natjeralo Rainea na smijeh i Alyx se ljutila na nju zbog
tolike brige.
„Da li je njezin suprug zna da se ona toliko brine o svom djeveru?"
upitala je uredno.
„Nemoj govoriti o mojoj obitelji tako”, ukorio ju je i Alyx je objesila
glavu, zbunjena svojom ljubomorom. Nije bilo pošteno da se morala
predstavljati kao dječak i da zbog toga nikada neće imati priliku steći
njegovu pozornost. Kada bi ona mogla nositi lijepu haljinu moţda bi je i
50
uočio, ali opet ona sigurno nije bila lijepa, pa ni to ne bi pomoglo.

„Siđi s oblaka, dječače, i slušaj me.” Njegov glas vratio je njezinu
paţnju na njega.
„Moţeš li napisati ono što ja kaţem? Ţelim poslati pismo natrag po
čovjeku mog brata. ”
Kad je imala olovke, tintu i papir, Raine je počeo diktirati. Pismo koje
je počela pisati njegovom bratu bilo je puno ljutnje i odlučnosti. Zakleo se
ostati što bliţe svojim dvjema sestrama i čekati koliko god mora da mu
Chatworthova glava padne u ruke. Što se tiče kralja, njega se nije bojao, jer
Henryju su glavni izvor prihoda muškarci koje je proglasio izdajnicima.
Rekao je Gavinu da će mu Henry oprostiti čim bude pristao odreći se
znatnog dijela svog zemljišta. Raine je ignorirao Alyxine začudjene uzdahe
na drzak način.
Pismo Judith bilo je toplo i milo kao što je bilo i njezino. Sa spuštenom
glavom, Alyx je pisala, ne dopuštajući Raineu da vidi njene crvene obraze.
On nije imao pojma koliko mnogo puta je ona na prstima hodala oko šatora,
povlačila krzno pokrivača preko njegovih golih ramena.
Ostatak pisma Alyx je napisala u neugodi. Čak joj je bilo neugodno i
pročitati što je napisala. Kad je završila drţala je pisma otvorena, spremna
da ih Raine potpiše. Kada se sagnuo prema njoj, lice mu je bilo blizu
njezinom, ona je udahnula miris njegove kose, te guste, tamne, kovrčave
mase i htjela ukopati svoje lice u nju. Umjesto toga, ona je posegnula i
dotaknula mu pramen kose.
Raineov pogled bio je kao da ga je netko spalio, licem nekoliko
centimetara od njenog, raširenih očiju dok je gledao u nju. Alyx je zadrţala
dah, srce joj je skočilo u grlo. Sad će on znati, pomislila je. Sad će on reći da
sam ja djevojka, ţena.
Mršteći se, Raine se odmaknuo od nje, gledajući je kao da nije mogao
baš odlučiti što se događa. „Zalijepi pisma”, rekao je tiho, „i daj ih glasniku.”
Uz te riječi je napustio šator.
Alyx je uzdahnula od čega je jedno od pisma palo pod. Ubrzo su se
pojavile suze u njenim očima. Ruţna, pomislila je. To je ono što sam ja - vrlo,
vrlo ruţna. Nije ni čudo da nitko nikad nije ni pokušao suprotstaviti se
svećeniku i uzeti me za ţenu. Zašto se boriti za nagradu nevrijednu
pobjede? Tko je htio ravna prsa i muškobanjastu djevojku s bučnim glasom
51
za ţenu? Nije se ni čudila da Raine nije vidio kroz njenu masku. S oštrim
udarcem, ona je obrisala oči i vratila se pismima pokraj sebe. Nema sumnje
da su mu snahe i njegova sestra bile lijepe, lijepe ţene s grudima.
S dugim uzdahom završila je pisma i zapečaćene ih i odnijela van
glasniku. Hodala je s njim do njegova konja.
„Jeste li vidjeli ovu Gospu Judith ili Lady Bronwyn?” upitala je
glasnika.
„Da, mnogo puta.”
„I one su, moţda, lijepe ţene?”
„Zgodne? ” On se nasmijao, osedlavajući konja. „Bog mora da je imao
sretan dan kad je stvorio one ţene. Gospodin Raine neće napustiti Englesku
niti bih ja kad bih imao bilo koju od tih ţena u svojoj obitelji. Hajde, momče,
pokušaj mu pronaći nekog tko će ga utješiti ”, rekao je on, pokazujući prema
šatoru. „Gubitak takve ljepote čak i za trenutak mora da ga čini jadnim
čovjekom.”
„Utješi ga!” Alyx je promrmljala dok je išla natrag u šator i
pozdravljala neke gungule, dok je Raine stajao u središtu toga.
„To je dobro za tvoj ţivot, da je nisi ubio ”, govorio je sa dva muškarca,
od kojih je jedan bio dţeparoš, a drugi prosjak. Obojica su bili na straţi cijelo
jutro.
„Alyx ”, rekao je preko njihovih glava. „Pripremi mi konja. Idemo
jahati.”
Polijetanjem pri jahanju, Alyx je imala velikog konja otimarenog i
spremnog na vrijeme kad je Raine izlazio iz šatora, s bojnom sjekirom i
maljem u ruci. On je uskočio u sedlo i povukao je za sobom prije nego što je
mogla postaviti pitanje, te su u sekundi galopirali kroz šumu vratolomnom
brzinom.
Nakon dobrog jahanja, brzog koliko je drveće to dopuštalo, Raine je
povukao uzde i zaustavio se, te skočio s konja. Uhvativši uzde, Alyx je
skliznula naprijed u sedlu i dobila svoj prvi uvid u ono što se događa. Lijepa
ţena s velikim smeđim očima, i lijepom haljinom kakvu Alyx nikada nije
vidjela prije, bila je priljubljena uz stablo, gledajući s uţasom na tri
muškaraca iz logora koji su drţali noţeve i mačeve uperene na nju.
„Odlazite odavde, vi šljamovi”, Raine je zareţao i bacio prvo jednog
čovjeka onda drugog u stranu.
52
Ţena, tresući se u strahu, pogledala je u Rainea u nevjerici. „ Raine”,

šapnula je prije zatvaranja očiju i klizanja niz stablo.
Raine ju je uhvatio u naručje, podigao je, drţeći je uz njega. „Anne ”,
prošaptao je. „Ti si sigurna sada. Alyx, dohvatiti malo vina. Tu je torbica u
mom sedlu.”
Nešto iz strahopoštovanja na scenu pred njom, Alyx je sjahala i uzela
tvrdu koţnu posudu te mu pruţila kada je sjeo na srušeno stablo, drţeći
ţenu blizu njega.
„Anne, popij to”, rekao je slatkim, njeţnim glasom, a ţena je zalepršala
svojim trepavicama i počela piti. „Sada, Anne ”, rekao je dok je bila potpuno
budna, „ recite mi što ste radili ovoliko duboko u šumi.”
Ţeni se sigurno nije ţurilo skloniti iz Raineovog krila, Alyx je
pomislila, dok je s apsolutnim divljenjem gledala ţensku haljinu. Bila je to
duboko, duboko crvena svila, tkanina kakvu je vidjela samo u crkvi i bila je
izvezena u cijelosti sitnim zečevim krznom, kunića, divljači, riba, svih vrsta
ţivotinja. Trag dekoltea padao je vrlo nisko, otkrivajući velike ţenine
prostrane grudi, a oko dekoltea i struka bili su ukrasi od zlata i crvenih,
pjenušavih dragulja.
„Alyx!” Raine je rekao nestrpljivo, pruţajući joj torbu vina. „Anne ”,
rekao je s velikom njeţnošću, drţeći potpuno odraslu ţenu kao da je dijete.
„Što ti radiš ovdje, Raine?” upitala je tihim glasom.
Ne moţe pjevati, Alyx je odmah pomislila. Nema snage u glasu nego
samo naznake cviljenja.
„Kralj Henry me proglasio izdajnikom”, rekao je Raine i jedna mu
rupica zatreperi.
Anne mu se nasmiješila. „Nakon sveg tvog novca, zar ne? Ali što ste
mu učinili da mu date razloga da oduzme vašu zemlju?”
„Roger Chatworth je uzeo moju sestru Mariju i Stjepanovu novu
ţenu.”
„Chatworth! ”uzviknula je. „Nije li ta ţena u koju je Gavin bio toliko
zaljubljen, udana za Chatworth?”
„Moj nediskretni brat ”, rekao je Raine s gađenjem. „Ţena je kurva i
jedna od najgore vrste, ali Gavin nikad to nije video. Ako ništa drugo, moj
brat je vjeran. Čak i nakon što je oţenio Judith volio je Alice Chatworth još
neko vrijeme.”
53
„Ali šta to ima s tim da si ti ovdje?”

Zašto ona ne sjedi na vlastitim nogama, Alyx je mislila. Zašto je ona
tako mirno sjedila u njegovu krilu i razgovarala kao da su u elegantnoj
plemićkoj dvorani?
„To je duga priča ”, rekao je Raine. „Kroz nesreću, Alice Chatworth je
zadobila teške oţiljke, a ono malo uma što je imala, otišlo je sa njenom
ljepotom. Njezin djever brinuo je za nju jer je bila udovica, a moţda mu je
ţena otrovala srce, jer je kasnije Roger izazvao mog brata na borbu i
pobjednik je dobio ţenu koju je Kralj Henry obećao Stjepanu.”
„Da”, rekla je Anne. „Sada se sjećam. Bio je veliki dio imovine
uključen.”
„Stjepanova Bronwyn je bogata ţena, da, ali Stephen je ţelio ţenu
koliko i zemlju ”, nasmiješio se. „Ali Chatworth nije mogao podnijeti
gubljenje, pa je zarobio moju sestru.”
„Raine, kako strašno. No, kako je kralj Henry…”
„Ja sam pričao s nekim od kraljevih ljudi u Walesu kad sam čuo da je
Marija oteta i okrenuo sam se i otišao za Chatworth.”
„Vodeći kraljevu vojsku?” upitala je. A kad je kimnuo, ona je napravila
grimasu. „Tako je, Henry ima razloga da te proglasi izdajnikom. Je li to
razlog zašto što si odjeven kao poljoprivrednik? ”
„Da ”, rekao je, gledajući u nju. „Izgledaš dobro, Anne. Prošlo je dugo
vremena od kad...”
S tim je skočila iz njegovog krila, stala pred njega, izglađivala haljinu,
haljinu koju Alyx čeznula da dodirne. „Nećeš me opet zavesti, Raine
Montgomery. Moj otac je obećao da će mi naći muţa uskoro, a ja ţelim otići
za njega čista što je više moguće, tako da ću pobjeći dalje od tvojih lijepih
riječi.” Okrenula se i pogledala Alyx po prvi put. „A tko je taj momak koji
gleda na nas sa svojim ustima agape?”
Odmah je Alyx zatvorila usta i pogledala daleko od njih oboje.
„Ovo je moj kavalir ”, rekao je Raine, a glas mu je pun smijeha zbog
Anninih riječi. „Moţda moram ţivjeti u ovoj šumi, ali imam neke
pogodnosti. On radi naporno i moţe čitati i pisati.”
„Pretpostavljam da nitko nije bio u stanju usaditi to znanje u tvoju
debelu lubanju”, prasnula je. „Raine! Prestani me gledati tako. Nećeš doći
nigdje sa mnom. Sada, dječak, imaš li ime?”
54
„Aleksandar Blackett.”
„ Blackett? ” rekla je. „Gdje li sam čula to ime prije?”
U vijestima za moje uhićenje, Alyx je pomislila u panici. Zašto nije
promijenila prezime? Sada je ta odvratna ţena prijetila otkriti njezinu krinku
Raineu.
„To je dovoljno uobičajeno ime ”, rekao je Raine u odsutno. „Alyx,
vrati se u logor i čekaj me. ”
„Ne, dječače!” rekla je Anne. „Raine, ja sam ozbiljna. Ja neću biti
iskorištena od tebe opet i neću ostati nasamo s tobom. Morate me odvesti
natrag drugim lovcima. Kad vide da sam se izgubila oni će pokušati pronaći
me. ”
„Imamo čuvare”, rekao je on i uhvatio je oko struka, te ju povukao
između svojih bedara.
„Imamo cijelo vrijeme koje trebamo da budemo sami. Alyx, ostavi
nas.”
„Ţelim da taj tvoj mali lijepi kavalir ostane”, rekla je Anne, s rukama
na njegovim ramenima, gurajući ga dalje. „Bili ste tako dugo u ovoj šumi,
moţda si ţelio radije lijepog dječaka više od... ”
Nikad nije završila rečenicu jer se Raine nacrtao blizu nje, spuštajući
svoja usta na njezina. Bestidno, Alyx ih je gledala. Nikada nije vidjela takav
poljubac kao što je ovaj, s tijelima zajedno, glavama koje se kreću. Više od
svega na svijetu, Alyx je poţeljela da je ona ta koju je Raine drţao u naručju.
Gledajući zadubljena u scenu pred njom, nije primijetila kada je prva
strelica prošla kroz zrak i sletjela centimetar od Rainove noge. Ne znajući što
se događa, Raine je reagirao odmah, i u jednom pokretu bacio obje, Alyx i
Anne, na šumsko tlo.
„Oni idu za mnom”, rekao je mirno Raine. „Alyx, ti si dovoljno mali
da se krećeš između stabala.” On je pokazao svojom glavom. „Pokušaj doći
do mog konja i dohvatiti oruţje.”
„A ti?” ona dahnu kada je još jedna strelica sletjela tik iznad njihovih
glava.
„Moram odvesti Anne na sigurno. Poslušaj me!” zapovjedi on.
Bez razmišljanja, Alyx je počela puzati prema naprijed na trbuhu, po
gusto pokrivenoj šumi. Svaki put kada bi strijela pogodila iza nje, tijelo joj se
stegnulo u strahu. Bojala se okrenuti, uplašena da bi vidjela da Raine leţi
55
mrtav, borila se ići naprijed. Kad je stigla do kraja paloga stabla podigla se u
čučeći poloţaj i počela trčati. Kad su strelice zvučale daleko, ona je bila u
stanju zaustaviti se i doći do svojeg cilja.
Konj, veliki ljuti pastuh, propinjao se mahnito gdje je bio vezan, dok je
čovjek blizu njega pokušavao uhvatiti uzde. Ako uhvate konja, neće biti
načina da se bore jer je većinu oruţja vezana za sedlo. Prokletstvo Raine,
pomislila je. Bio je tako zaokupljen ţenom u svilenoj haljini da je zaboravio
sve.
Nakon trenutka tihe molitve, Alyx je otvorila usta i pustila malo
glazbe za koju je znala da se konju sviđa. Odmah se smirio, uši mu ţivnule i
u tom trenutku čovjek je zgrabio uzde, odvezao ih i imao konja pod
kontrolom.
„Konj je glup kao njegov gospodar ”, rekla je ispod glasa prije nego je
ispočetka otpevala još niz nota, visokih, oštrih i proturječnih, nešto što je
konj mrzio. Bila je nagrađena tako što se konj oteo čovjeku. Kada je vidjela
da galopira prema njoj, Alyx je zadrţala dah, bojeći se velike ţivotinje na
trenutak prije nego je opet počela pjevati te se konj smirio, dopuštajući joj da
ga uhvatiti i pripremi.
„Sada, molim te učiniti ono što ja kaţem”, prošaptala je kada je
okrenuo svoju veliku glavu prema njoj. Nozdrve su mu puhale, širom
otvorenih očiju. Treniran za pomoć jednom teškom čovjeku u ratu nije mu se
sviđala ova perolaka osobu u sedlu.
„ Idi! ” zapovjedila mu je glasom kakvog je koristila za kontrolu
dvadeset i pet aktivnih dječaka iz grupe. Konj je pošao u pogrešnom smjeru i
Alyx je morala iskoristi svu svoju snagu da povuče uzde i vodi ţivotinju
natrag odakle je došla.
„Ne, Raine! Ne!”
Alyx je čula ţenu Anne kako vrišti. Čim je imala veliku zvijer pod
kontrolom i kad je prošla kroz drveće, vidjela je da je ondje stajao Raine s
mačem, okrvavljen, preko mrtvaca. Druga dva muškarca okrenula su
mačeve, a Anne je drţala široko rastojanje od Rainea.
„Oni su ljudi mog oca”, vrisnula je. „Oni su me došli pronaći. Rekla
sam da hoće.” Na to je Anne ostavila Rainea i otišla do čovjeku na tlu. „On
nije mrtav. Moţemo ga uzeti natrag s nama ”, rekla je, bacajući ljutito
pogleda ka Raineu. „Zašto nikad ne slušaš nikoga?” ona je pukla. „Zašto
56
izvučeš mač i razgovaraš poslije?”

Alyx, osjećajući veliku navalu bijesa, skoči s konja. Bilo je očito iz
njegova šutljiva lica da se Raine neće braniti. „Gospodara su oni napali prvi!
” rekla je, isijvajući bijes na njih. „Kada strijela leti ka njemu treba li da stoji i
pita tko šalje strelicu prije povlačenja mača, fina damo? On je učinio sve da
zaštiti vas, tvoje dragocjeno tijelo, ili ste već zaboravili kako ste se zavodili u
grmlju?”
„Alyx ”, kazao je Raine iza nje, stavljajući ruke na njena ramenima.
„Zapamtite, to nije viteški to …. ”
„Viteški! ” povikala je, okrećući se prema njemu. „Kuja...”
Raine joj stegnu ruku preko usta, povuče je uz leđa na njegova prsa
dok se ona borila osloboditi. „Anne ”, tiho je rekao, ignorirajući Alyx, „
oprosti dječaku i meni. On je imao malo treninga. Uzmi svoje ljude i vratite
se na potok. Poslat ću nekoga da vas vodi iz šume.”
„Raine , rekla je, diţući se od ozlijeđenog muškarca, „nisam mislila ...”
„Idi sada, Anne, a ako vidite bilo kog od moje obitelji, recite im da sam
dobro.”
Na to je ona kimnula glavom. Čovjek joj je pomogao montirati konja
iza njega. Ranjeni muškarac je bačen preko sedla i otišli su. Kad su bili izvan
vidokruga, Raine je pustio Alyx.
„Oni su te pokušali ubiti! ” ona dahnu, zureći u njega. „I ta ţena derala
se na tebe za ranjavanje njezina čovjeka.”
Raine je slegnuo ramenima. „Tko moţe razumjeti ţene. Uvijek je bilo u
pitanju novac i imanja.”
„I vi je znate najbolje ”, rekla je Alyx, trljajući čeljust, svjesna dodira
Raineove ruke na ustima.
„Njezin otac je jednom predloţio da je oţenim.”
To je napravilo Alyx da se zaustavi. „ I ti si odlučio da nećeš , ili te ona
odbila?”
Nasmiješio se cinično čineći da se jedna rupica pojavi na njegovom
licu. „Ona me prihvatila na svaki način za koji sam je pitao, ali nisam ju pitao
da se uda za mene. Ona se koleba od jednog trenutka do drugog. Ne moţe ni
odlučiti koju haljinu nositi koji dan. Siguran sam da ne bi bila vjerna
supruga, a ja ne volim premlaćivati ţene. ”
„Ti ne voliš ... ”, Alyx promuca.
57
„Sada”, rekao je on, krećući naprijed s drveta na kojem je bio

naslonjen, „ako smo prešli preko obrazovanja o ţenama za danas, ja bih htio
učiniti nešto s ovom mojom nogom.”
U to je ona pogledala prema dolje i po prvi put ugledala tamnu mrlju
krvi gdje prodire kroz Raineove hlače.
58
Sedmo poglavlje
„Ti si ranjen”, rekla je glasom koji je zvučao kao da je mislila da je

mrtav.
„Ne mislim da je loše, ali moţda bismo trebali vidjeti. ” Potrčala mu je,
i nagnula se prema njemu. „Sjedni. Ja ću dovesti Rosamundu i …”
„Alyx ”, rekao je on, kao da se zabavlja. „to nije smrtna rana i ja mogu
jahati natrag u logor. Znaš, ti si najgori štitonoša kojeg sam ikada imao.”
„Najgori! ” ona dahnu kada je sjela na panj. „Ti nezahvalni...”
„Zašto ti je toliko dugo trebalo s konjem? Ja sam se borio za svoj ţivot i
mogao sam čuti u šumi pjevanje. Jesi li ti to zabavljao neprijatelja?”
Nikada, nikada neće više razgovarati s njim, odlučila je, dok je
okrenula leđa, a on se smijuljio. Ustala je i otišla prema konju. Slušajući ga
kako se smijulji iza nje, samo je podignula bradu. Čak i kada je pokušavao
ustati, odbila je da mu pomogne i okrenula se tako da ga nije mogla vidjeti.
„Alyx, moram se uspeti na suprotnoj strani, a konju se to neće svidjeti.
Morate ga drţati stabilno. Ne ţelim se naslanjati na ovu nogu više nego što
moram.”
Na to je uzela glavu konja u ruke, pogledala ga u oči i počela pjevati,
kontrolirajući ga sa svojim glasom. Raineu se činilo da sjedi na konju već
neko vrijeme pa joj je ponudio ruku da se popne.
Na putu natrag u logor, ona se drţala na sedlu i gledala kako Raineu
krv curi niz bedro. Konj je namirisao krv i počeo se propinjati. Raine ga je
refleksno stiskao s koljenima kako bi kontrolirao ţivotinju. Alyx je osjetila da
se ukočio na bol koju je uzrokovao. „Moţda bi ga mogla smiriti sada opet sa
svojim pjesmama”, rekao je tiho.
„S mojom bukom, misliš? ”odgovori ona, još uvijek povrijeđena
njegovim riječima.
„Kako ţeliš ”, rekao je ukočeno.
Alyx nikada nije čula taj ton prije, ali je prepoznala da glasom pokriva
boli. On je rekao kako njegova rana nije bila loše, ali ipak ne pokazuje
znakove da prestaje krvariti. Sada nije vrijeme da se ljuti. Počela je pjevati i
konj se smirio.
59
„Morat ću te pokazati mojoj braći ”, promrmljao je. „Oni neće vjerovati

dok ne vide.”
Dok su se pribliţavali logoru, nekoliko ljudi, osjećajući da nešto nije u
redu, izašlo ih je pozdraviti.
„Bilo bi bolje da ne vide da sam ranjen ”, rekao joj je Raine. „Oni su
dovoljno teški za kontrolirati i ne trebam nove probleme sada.” Ona je brzo
skliznula s konja i prišla Raineu sa strane. Tijelo joj je blokiralo ljudima
pogled na nogu.
„Čuli smo da je bila borba”, rekao je crno zubi čovjek, s pohlepom u
očima.
„Samo u vašem umu, starče! ”Alyx viknu, iznenadivši sve sa snagom
svojega glasa. Vidno, publika je odskočila, a tako je i Raineov konj.
„Ostanite natrag ”, zapovjedi ona. „ Podivljala je ţivotinja. Morali smo
uzeti bič da ga kontroliramo.”
Dok je narod gledao sa strahom na velikog konja, Raine je zamahnuo
topuzom iz sedla. „Nemate posla danas?” zareţao je. „Joss, dođi u moj šator.
Imam posao za tebe.” Gunđajući, ljudi su se počeli vraćati u svoje jazbine.
Kada je konj bio ispred šatora, zaustavili su se i Alyx se pripremila
pomoći Raineu sjahati.
„Za Boga miloga, nemoj mi pomagati“ , rekao je kroz stisnute zube.
„Oni će te vidjeti. Idi i drţi konju glavu. Pjevaj dobro i glasno i skreni
pozornost na sebe.”
Alyx učini kako joj je rekao i doista privukla je mnogo pozornosti na
sebe, toliko da je gotovo pola sata pokušavala odgovoriti ljudima koji su
htjeli da ona pjeva pjesmu za pjesmom. Na kraju se osjećala ponosno što je
pokrivala Raineov neugodni silazak i ona je otišla u njegov šator.
Bio je naslonjen na svoj krevet. Nosio je košulju i pelenicu, a
Rosamunda je klečala pokraj njegovog bedra, sa posudama krvave vode.
„Tu si! ” Raine je zareţao. „Moţeš li učiniti više nego izlagati taj svoj
glas? Nebo neka nam je u pomoći ako ti budeš morao ići u rat. Tvoj
neprijatelj pitat će da pjevaš, a ti bi naredio da se baci sve oruţje kako bi se
ratovalo pantomimom. Idi sada, Rosamund, i vidi tog čovjeka što sam
ozlijedio. Jocelin, pokaţi joj put. A ti, moja bezvrijedna ptico pjevačico, vidi
ako moţeš svezati ovu nogu ili moţda pjevati da bi se rana zatvorila.”
Alyx je otvorila usta da progovori, ali Joss joj je stavio ruku na rame,
60
leđima okrenut Raineu. „On je u boli, sjeti se”, šapnuo je prije nego je
napustio šator. Jedan pogled na Raineovo blijedo lice i shvatila je istinu
Jocelinove izjave.
„Nemoj zuriti u mene! Uradi nešto korisno”, Raine je zareţao na nju.
Ona neće trpjeti ovaj tretman. Njegova ljutnja i neprijateljstvo ga moţe
samo povrijediti. „Umukni Raine Montgomery! ”zapovjedi ona. „Neću više
slušati tvoje uvrede. Lezi dolje i ja ću pregledati ranu, ali ne postoji ništa što
će promijeniti činjenicu da si ranjen. Reţanje na mene samo će učiniti da se
osjećaš još gore.”
On je počeo ustajati, ali jedan pogled na Alyx vratio ga je natrag. „Oni
će ubiti jedni druge”, rekao je beznadno, „što znači da ću imati razbojnike
izvan svoga šatora.”
„Nije bitno ako će”, rekla je bešćutno, krećući se na suprotnoj strani
kreveta i Raineove ozlijeđene noge. „Ne postoji ni petorica njih koji su
vrijedni njihovog prostora na zemlji.”
Klečeći, ona siđe pored Raineovog bedra i podigne tkaninu koju je
Rosamunda stavila tamo. Bio je to njezin prvi pogled na takvu ranu. Koţa
izrezana, ljutito upaljena od uboda, krv i dalje curi van…. i ţeludac joj se
stisnuo.
„Planiraš izbaciti večeru?” Raine se narugao kad je vidio kako je
problijedila. „Imao sam puno gorih rana, samo ova je, čini se, tako duboka. ”
Njegove mišićave noge i bedra ispruţena pred njom, imala su
nekoliko debelih oţiljaka. Namjerno je dotaknula jedan.
„Sjekira i noţ ”, promrmljao je leţeći, dok su mu posljednje kapi krvi
počele odnositi snagu.
Njeţno koliko je mogla, očistila je ranu. Namrštila se kad je vidjela
koliko prljavo je to bilo, kao da je strijela bila prljava i da je samo trebalo
Rainu očistiti to. Kad je završila, privukla je stolicu u blizinu njegovog
kreveta i gledala ga. Bio je zatvorenih očiju, njegovo disanje plitko i nadala
se da je spavao.
Nakon jako dugo vremena progovorio je, a oči su mu bile zatvorene.
„Alyx”, prošaptao je. Odmah je kleknula uz njega. „Pod krevetićem je kutija.
Bih li je mogao dobiti?”
Odmah je izvukla koţnatu kutiju van i nasmiješila se kada je
prepoznala da sadrţi lutnju.
61
„Moţes li svirati?” upitao je.

Nasmijano i samopouzdano otvorila je kutiju i povukla lutnju. Prsti su
joj već plesali od tjeskobe da dotaknu ţice. Tiho je počela svirati i pjevati
jednu od vlastitih kompozicija.
Prošli su sati. Kada je bila sigurna da Raine spava, leţeći mirno i
blijedo na krevetu, ona ostavi lutnju u stranu. U tišini se čulo njegovo
isprekidano disanje u šatoru i ona je poţeljela da se Rosamunda vrati. Činilo
joj se da je njemu još gore nego što je bilo i trebao joj je netko da joj kaţe da će
se oporaviti.
Pogledala je oko šatora i vidjela da im je potrebna voda, i da je jedna
strana njezina prsluka natopljena s Raineovom krvlju, a to je trebalo oprati.
Ona će ujutro slušati pitanja izopćenika o tome od koga je krv .
Tiho, s kantama u obje ruke, ona je napustila šator i krenula prema
rijeci, izbjegavajući svaki kontakt s logorskim ljudima. Uz uzdah olakšanja
ugledala je Blanche gdje sudjeluje u igri kocke s nekoliko muškaraca i znala
je da bi ih ta ţena ostavila odmah da vidi Rainea.
Bio je gotovo mrak kad je stigla do vode. Napunila je kante i počela
prati prsluk. Na njezino razočaranje, košulja joj je također bila natopljena.
Nakon trenutka oklijevanja, ona se skinula i počela prati sve, uključujući i
vlastitu prljavu koţu i kosu. Gotovo se smrzla. Stisnula je zube kada je
kliznula u vrlo hladnu, vrlo mokru košulju i hlače. Bacila je prsluk preko
ruke, dohvatila kante i gotovo otrčala natrag u logor.
Unutar šatora, zadrţavala je dah, osluškujući da li je Raine i dalje
spavao. Kad se oslobodila kante, ona brzo odbaci mokru odjeću, izvuče i
obuče jednu Raineovu košulju koja joj je dosezala do koljena. Znala je da
riskira, ali, iskreno, nije bila sigurna, i u sebi se nadala da će se probuditi i
saznati da je ona djevojka.
Oblačila je košulju na sebe kada je začula Raineov uzdah.
„Marija ”, rekao je on. „Marija, ja ću te pronaći.”
Jednim skokom bila je uz njega. Mora ostati mirna i ne dopustiti da
ljudi u logoru saznaju da je bolestan. Idioti, imali su neku ideju da Raine
skriva dragulje i zlato u svom šatoru i Alyx nije sumnjala da bi voljeli imati
priliku za pretraţivanje.
„Marija ”, Raine je zazvao glasnije, i jedna velika ruka zamahnula je,
promašivši Alyxinu glavu.
62
„Raine, probudi se ”, prošaptala je glasno. „Imaš loš san.” Kad ga je

uhvatila za ruku i dotaknula mu koţu, shvatila je da ima vrućicu. Koţa mu
je bila vrela.
„Ne”, rekla je i proklela Rosamundu što je napustila logor kada je bila
Raineu potrebna. Groznica! Što je mogla učiniti? Osjećala se potpuno
beskorisno, ali je umočila krpu u jednu od kanti vode i stavila mu na čelo.
Međutim Raineova ruka ju je udarila i odbacio je tkaninu. Mahao je i
rukama, udario šatorski kolac i cijelo platno im se obrušilo na glave.
„Raine”, rekla je ţestoko, zapovjednički. „Trebaš biti jak.” Zgrabila mu
je obje ruke svojima i podigla ga s poda, te povukla pola preko sebe.
„Moram pronaći Mariju ”, rekao je, mnogo glasnije, mumljajući riječi i
kako se on okrenuo tako je i Alyx.
„Ti zarastao volu! ”prosiktala je. „Budi miran!”
Činilo se da je registrirao jer je otvorio oči i vidjela je grozničav sjaj
njegovih očiju čak i u mraku šatora. Samo na trenutak ju je pogledao,
odlutao , a onda su mu se oči usredotočile i stavio je jednu ruku na straţnju
stranu njezine glave i povukao joj usta do njegovih.
Prosvjed, čak i ako je Alyx sjetila se takve stvari, nije bilo moguće.
Trenutak kad su njezine usne dotaknule Raineove sve je bilo izgubljeno. Bila
je ţena od velike strasti, velikog osjećaja i uvijek je to sprovodila u glazbu.
Na prvi dodir Rainea, glazba je eksplodirala u svakoj pori njezinog tijela,
anđeli su pjevali, vragovi zujali, pjevački zborovi dosegnuli nove bilješke,
sretne pjesme, tuţne pjesme.
Okrenuo je glavu kad je natjerao njezine usne da se razdvoje, traţeći
unutarnju slatkoću njezinih usta, jezikom dodirujući vrh njezina. Alyx je
trebao samo trenutak kako bi naučila kako da ga poljubi natrag. Jednom
nogom na podu, drugom mašući kao da je na nebu, tijelom napola preko
njegovog, ona mu je zagrlila glavu i povukla ga bliţe k njoj. Njezin jezik
uranjao je sve dublje i dublje u njegova usta. To je ono što je ona htjela otkad
ga je prvi put vidjela. Da ne bude tretirana kao dječak, nego kao ţena šta je i
bila.
Raine je reagirao oduševljeno njezinom agresivnošću. Njegove usne
sisale su njezine, grizle ih, vukle zubima.
Kad mu je ruka kliznula prema dolje i dotakne vrh njezine dojke,
uvukla je dah oštro i počela ga ljubiti u obraz, usnama prateći dolje njegov
63
vrat, taj snaţan, jak vrat koji je gledala toliko puta sa zanimanjem kad se znoj
cijedio niz njega.
Njegova koţa bila je tako vruća. Napravio je opekotine na mjestima
gdje su se dodirivali. Kad je krenuo na svoju stranu i počeo raditi s obje ruke
na strani njezinih nogu, prsti su joj prolazili uz čvrste mišiće na leđima i
bedrima. Kad je stigao do njezine straţnjice te je uhvatio, malo se nasmijao
od zadovoljstva. „Slatka djevojka”, promrmljao je, okrećući glavu, pa je opet
zarobio njezine usne u jačem poljupcu dok su mu vatrene ruke milovale
njezine noge, gnječile meso, istraţujući obline i obrise njezina tijela.
Ali ,Alyx nije bila zadovoljna time da bude pasivni sudionik i ruke su
joj počele istraţivati. Povlačila je gore košulju, dodirujući mu vruću koţu s
njezinim ţarkim, znatiţeljnim rukama. Dlake na grudima, velike kovrče ,
bile su mekane kao što je i zamislila, a mišići na prsima valoviti, vijugavi.
„Raine ”, promrmljala je. Usne su joj slijedile ruke, mičući lanenu
košulju. Ruke su mu bile mirne i svu svoju paţnju usmjerio je na ono što je
radila s ustima. Kad majica nije dopustila da ode niţe, ona se preselila kako
bi mogla početi od dna i raditi na gore.
Njezine su usne dotaknule liniju dlaka što je nestala, i Raineov dah se
ubrzao, ruke su mu bile još uvijek mirne , ali on je stiskao njena, tvrda bedra.
Kako su joj se usne pomicale gore, tako su i ruke povlačile košulju sve dok
nije stigla do vrata i nekim čudom, ograničavajući komad tkanine skliznuo
mu je niz tijelo, otkrivajući suncem okupanu, vruću, brončanu koţu, za Alex
vruću na dodir i pogled.
Raine, sporim kretnjama, sporije shvaćajući što se događa s njim,
misleći da je to nimfa s neba i da vodi ljubav s njom, jednostavno s
uvjeţbanom kretnjom, maknuo joj je majicu i u istom pokretu stavio je ruku
oko njena sitna struka i povukao je da legne pored njega.
Bio je Alyxin red da uzdahne kad joj je golo tijelo dotaknulo Raineovu
zapaljenu koţu i njegove tople ruke počele istraţivati njezino tijelo,
zaustavljanjem na njezinom struku, labavo okruţenom zlatnim Lyonim
pojasom. Činilo se prirodno da je bila bez odjeće, ali ovo je zlatni pojas
njezinih predaka. Kad mu se ruka preselila prema gore prema njezinim
slobodnim grudima, ona je zadrţala dah, bojeći se da će je odbiti jer je
premala za njegov ukus. Kako je rukom obuhvatio i ljubio joj usnama njezin
uţareni vrat, ona je zaboravila sve misli o deformacijama. A kad su
64
Raineova usta nagorjela put do njezinih dojki i dotaknula ruţičasti vrh sa

svojim jezikom, ona je dahnula i podigla se uz njega. Njezini kukovi
neizdrţivo su udarali u njegove.
Nizak, dubok senzualan smijeh došao je iz Raineovog grla kad je
zubima ugrizao previše jako njezine bradavice, zbog čega je vrisnula i
maknula se od njega. Raine je brzo stavio ruku pod njezin struk i lako ju je
povukao natrag k njemu i sve jednim pokretom uhvatio njezinu ušnu
školjku zubima.
„Ti si moja, moja slatka šumska vila ”, rekao je kroz zube, a njegov
dah, vruć na njenoj koţi, ulazio joj je u uho i putovao ravno u dno njezina
trbuha.
„Ne”, zahihotala se tonom koji nikako nije mogla zamijeniti za
negativan odgovor, rukama na stomaku, gurajući se od njega. Pustio ju je da
se pomjeri nekoliko centimetara od njega, ali njegova ruka ju je povukla
natrag. Tretirao ju je kao da je bila dječja igračka na koncu.
Uhvaćena u igri, a nije voljela da se poigrava s njom, Alyx je gurnula
koljena prema njemu. Bilo joj je drago vidjeti da je izdrţao barem dvije
minute da ju drţi dok ga je odgurivala snagom nogu.
Činilo da uţiva u njezinoj uvijenoj poziciji. On ju je drţao i dlanovima
prelazio dolje po straţnjoj strani nje, milujući joj leđa i noge, vijugavi dio oko
njezine straţnjice, milujući i milujući, ostavljajući trag vatre dok je Alyx
znala da joj je tijelo bilo vruće koliko i njegovo. Odjednom se okrenuo opet
ozbiljan, kad su njegove usne pronašle njezine i lomile je jako i jako dok je
njegova strast rasla, opipljiva stvar, nešto što je osjećala u zraku oko njih, kao
i ono što je osjetila kroz oslanjanje njegovog tijela na njezino.
Nestrpljivo, gurnuo joj je noge prema dolje, tako da su leţali na
njihovim stranama, okrenuti jedno prema drugome i ruke mu nisu bile više
njeţne nego zahtjevne, povukao joj je tijelo lagano na njegovo veće. Činilo se
da pokušava spojiti im koţe.
Slijepa, glazba, veličanstvena glazba, urlikala joj je u glavi. Alyx se
pokušala pribliţiti njemu, bacajući jednu nogu preko njegovih, omatala ih
oko bedara, stavila je nogu iza koljena.
Raineova joj se ruka spuštala niz leđa, polako, osjećajući svaki kutak i
procjep sve dok nije došao u središte njezina bića. Dahtala je širom
otvorenih očiju i povukla se od njega. Vidjela je da su mu oči bile zatvorene,
65
kao da se usredotočio na osjećaj. Kad je prstom ušao, počela je drhtati.

Prepala se ovog novog iskustva. Uplašila se od toga što se događa s njom,
onoga što su joj um i tijelo osjećali.
Njegova ruka preselila se milovati joj unutarnje strane bedara,
dodirujući sve tako lagano, tjerajući je da se njezine noge sve više i više šire, i
ona ih je omotala oko njegovih bokova drţeći ga tako čvrsto da je zaprijetila
da ga slomi.
Kad ju je njegova ruka ostavila, zajecala je, ali su mu usta zarobila
njezina kao da je on pokušao da ju proguta. Gotovo u suzama, gurnula je
tijelo bliţe, sve bliţe njemu. Njegov komad tkanine oko kukova je nestao i
kada je njegova muškost dotaknula njenu ţenstvenost, ona je poskočila na
njegov vrh. Drţao joj je leđa, ulazeći u nju polako, polako, polako, pedalj, po
pedalj , po pedalj.
Bio je miran. Ispunjavao je, odmarao, dajući da osjećaj prelazi iz tijela u
tijelo sve dok se Alyx, ţeljna, neiskusna, počela kretati. Raine joj je rukama
obuhvatio straţnjicu i vodio je, pomjerajući se u unutrašnjosti, polako,
ritmički, jednostavno i sa svakim udarom sve više i više gurao u njezin bol
uţitka. Kad se počeo kretati brţe, smjestio ju je, zabadao se teţe i brţe, sve
dublje i dublje dok ga je Alyx grebala po leđima, grizla po vratu. Cijelo tijelo
joj se počelo okretati i okretati… Činilo se kao da se bori s njim, a u isto
vrijeme moli nešto od njega.
S jednim okretom, Raine ju je povalio na leđa i spustio veličanstvenu,
ukusnu, slavnu teţinu na nju. Pritisnuo je o krevet tako jako da je mislila da
će propasti kroz njega. Stiskala ga je s nogama, zapetljavala gleţnjeve,
gurajući njezine kukove do njega, kad je on napravio dva prodorna,
zasljepljujuće teška uboda ,Alyx je umrla.
Kad joj je tijelo zadrhtalo, vruća, opojna glazba koja je eksplodirala
kroz nju, razdvojila ju je od koţe i odvojila sve dijelove nje. Drhtala je dok joj
se snaga pretvorila u ţele.
Ljepljiva, uţasno slaba, nesigurna u ono što joj je tijelo upravo učinilo i
što je učinila za njega, ona je drţala Rainea, ostavljajući sama uzdahe u
njegovoj vrućoj koţi, bradi, neujednačenim disanjem. Premjestila je jednu
ruku i osjećala se kao da se upravo spustila se strmog breţuljka prekrivenog
kamenjem. Alyx je dotaknula vlaţnu kosu uz njegov vrat. Brzim, ţestokim
pokretom, Raine joj je uhvatio ruku, okrenuo je na svoju stranu, povukao je
66
sa sobom i čvrsto uhvatio za ruku, tako čvrsto je mislila da će joj slomiti

prste.
„Moja ”, šapnuo je, donoseći joj ruku na usta i ljubeći joj dva prsta prije
spavanja.
Za nekoliko minuta Alyx je drijemala, pola u snu, pola svjesna. Njeno
tijelo je bilo iscrpljeno, ali nekako je bila ţivlja nego što je ikada bila. Nije
osjećala sram zbog parenja s čovjekom koji nije bio njezin suprug, a moţda je
i trebala, ali u ovom trenutku nije bilo ništa u ţivotu što joj je potrebno, osim
ovog dragog čovjeka koji je prebacio nogu preko nje, a ta mokra ljepljivost
drţala je njihova tijela zajedno.
„Volim te”, prošaptala je čovjeku koji je spavao u njezinom naručju.
„Znam da nikada nećeš biti moj, ali ovog trenutka jesi. Volim te ”, ponovila
je , poljubila jedan vlaţni uvojak i zaspala opet, više sretna nego što je ikada
bila u ţivotu.
67
Osmo poglavlje
Alyx se probudila u šatoru okupanom ranojutarnjim svjetlom i

Raineova je koţa dodirivala njezinu, toplija od noći prije. Spavajući, on se
prevrtao nemirno, odvajao, ignorirajući Alyxinu prisutnost tako što se
otkotrljao preko nje. Osjećala se da kao da će smrviti njezine kosti. Guranjem
svom snagom, uspjela ga je maknuti sa sebe i brzo počela oblačiti odjeću
koja je bila mokra na nekim mjestima, suha na drugima, jer je leţala
zguţvana na hrpi cijelu noć. Ona je poţeljela da moţe obući haljinu i
odustati od pretvaranja da je dječak. Muška odjeća i muško ponašanje
davalo joj je jednu veliku slobodu, ali kao dječak ona je propuštala noći kao
što je bila sinoć.
Jedva je pričvrstila prsluk kada su u šator ušli Jocelin i Rosamund i
stali iza nje.
„Kako je on?” upita Joss, gledajući Alyx napeto. Prije nego što je mogla
odgovoriti, Rosamunda ih prekine.
„On ima groznicu i moramo je sniziti. Dohvati hladnu vodu, a ja ću
donijeti svoje bilje.” Odmah je Alyx uhvatila kante i otišla do rijeke.
Sljedeća tri dana bila su mučenje za Alyx. Kontinuirano ona i
Rosamunda radile su kako bi se Raineu snizila groznica. Njegovo veliko
tijelo bilo je oblijepljeno biljem i ţena je morala prisiliti vodu u njegovo u
grlo. To prisiljavanje uvijek je bilo praćeno strašnim naredbama od Alyx u
kojem je nazivala Raine svakakvim imenima od bezvrijednog prosjaka do
obraslog kočopernog pauna, na što se Rosamunda smijala i s vremena na
vrijeme, rumenila. Alyx mu je pjevala stalno i svirala lutnju često, sve da ga
umire i sačuvaju od mlaćenja okolo.
I dok je Raine bjesnio s vrućicom, Jocelin je pokušao zadrţati
zapovjedništvo u odmetničkom taboru, provođenjem dnevnog treninga koji
je Raine započeo, te pokušavao zadrţati koljače od ubojstva jedni drugih.
„Ne vjerujem da su vrijedni”, rekao je Joss, sjedeći na podu u
podnoţju Raineovog kreveta. „Zašto on vjeruje ”, pokazujući na čovjeka do
njegove lijeve strane, „osjeća da on mora preuzeti njihove probleme?”
Prihvatio je zdjelu variva od Rosamunde.
68
„Raine usvaja sve ”, Rosamunda je tiho rekla, glave spuštene kao

uvijek. „On doista vjeruje da smo vrijedni spašavanja.”
„Mi?”Alyx zapita kad je pogledala gore. Ona nikada nije napuštala
njegovu stranu. Spavala je sjedeći na stolici, glave naslonjene na rub kreveta.
„Ne smatram sebe istim kao te ubojice. ”
„A ti, Rose?” upitao je Jocelin. „Koji si ti zločin počinila?”
Rosamunda nije odgovorila, ali kad je Joss okrenuo glavu, ona ga je
pogledala na takav način da je Alyx uzdahnula glasno i brzo pokrila zvuk s
malo kašalja. Rosamunda je zaljubljena u Jocelina. Alyx je gledala s jedne na
drugu stranu. Svatko od njih dvoje bio je izuzetno lijep. Vidjela je da su
pogodni jedno za drugo. Znala je da je Rosamunda u ovom stravičnom
logoru, jer ljudi vjeruju da je označena od vraga, ali zašto je Joss bio ovdje?
Rano sljedećeg jutra, Raineova je groznica prestala. Alyx je spavala,
glavom uz njegovu golu ruku kada je osjetila da je drugačiji. Gledajući u
njega, vidjela je da su njegove oči bile otvorene. Gledao je oko šatora i
konačno stao na njezinom licu.
Odmah je Alyxino srce počelo udarati i njezina izdajnička koţa počela
je crvenjeti. Kako će reagirati na njihovo vođenje ljubavi? Nakon nekoliko
trenutaka on se okrenuo od nje, oči mu nisu ništa govorile.
„Koliko sam dugo bio bolestan?”
„Tri dana”, odgovorila je, a glas joj se zaustavio u grlu.
„A tko je drţao red u logoru? Ili su ubili jedni druge?”
„Oni ... oni su dobro. Jocelin je drţao mač nad njihovim glavama, te je
zadrţao mir.” Kad nije odgovorio, ona je povukla dah. Sad će govoriti o
njima, o njihovoj strasti.
Umjesto toga, on je pokušavao sjesti, a kad mu je krenula pomoći, on
ju je odgurnuo, kao da je ništa. Bacanjem vunene deke na stranu, razderao je
zavoje s bedra i osobno pregledavao ranu na nozi, te se oslonio na tu nogu.
„To je ozdravilo”, rekla odvaţio. „Rosamunda je rekla da rana nije bila
loša, samo groznica. Bojali smo se za tvoj ţivot.”
Okrenuvši joj se, dao joj je hladan, tvrd pogled, a ona se gotovo mogla
zakleti da postoji bijes u njegovim očima. „Donesi mi malo hrane i mnogo
vode. Moram povratiti svoju snagu.” Alyx se nije pomaknula. „Proklet bio!”
Raine zaurla, a od njegovog glasa zadrhtaše i zidovi šatora. Eksplozija je
očito iscrpila i ono malo snage što je imao i na trenutak joj je ruku spustio se
69
na čelo. „Pokoravaj mi se ”, rekao je tiho, leţeći. „I dječače ”, dodao je kada je

ona dosegnula preklop šatora s kantom vode u rukama, „donesi mi vruće
vino.”
„Dječak! ”Alyx dahnu kad je bila izvan šatora. „Dječak!”
„Alyx? ”upita Joss. „Je li to , koga sam upravo čuo bio Raine ?” Ona je
mrzovoljno klimnula glavom. „Jesi li dobro? Što je on vikao?”
„Kako bih ja trebao znati što bi vol urlao?” ona je pukla. „Kako nisko
biće poput mene zna što prijatelj kralja misli?” Na njezino zaprepaštenje,
Jocelin se glasno nasmijao i ostavio je zviţduci.
„Ljudi!” proklela je, bacila kante u rijeku vukući pijesak i kamenje s
vodom, a zatim ponovila postupak. Drugi put je zastala, sa suzama u
očima. „Čovječe”, šapnula je hladnoj, tekućoj vodi. Je li bila tako malo vaţna
da se nije mogao ni sjetiti njihove noći zajedno?
Moţda mu je trebalo nekoliko sati da se sjeti, pomislila je kad je otišla
natrag u šator, zaustavljajući se da kaţe Blanche da Raine hoće hranu.
„Ja sam trebala znati”, rekla je Blanche, a glas joj je bio sladak,
insinuiran. „On me već pozvao k sebi, i moram reći da Raine Montgomery
nije izgubio ništa od svoje snage”, rekla je glasno da bi čuli ljudi oko nje,
razmetljivo pričvršćujući vrh prljave košulje koju je nosila. „Ja ću mu
donijeti hranu.”
S bradom prema gore, Alyx je ušla u šator, ramena su joj dolje vukle
teške kante.
„Što ti je toliko trebalo? ”upita Raine, punih usta .
Okrenula se prema njemu. „Imam više duţnosti od samog dobavljanja
hrane”, rekla je ljutito. „ I to izgleda da tvoja kurva moţe i sama.”
„Pošteno”, rekao je ravnomjerno, grizući svinjsku nogu.
„Moţda bismo trebali raditi na tvom ponosu. Ţena je ţena, krhka,
bespomoćna stvar, netko tko ţeli biti zaštićen i voljen, bez obzira šta joj je
stanica u ţivotu. Ako postupaš s kurvom kao s damom, ona će to i biti . I
dama moţe postati kurva. To sve ovisi o čovjeku. Zapamti to. Ti si daleko da
postaneš muškarac, ali kada postaneš....”
„Kad ja postanem neću trebati savjete od tebe”, rekla je prilično vičući,
okrečući se prema izlazu, gdje se sudarila s Jocelinom. S jednim ljutitim
pogledom, ona se progurala pokraj njega i napustila šator.
70
Joss je pogledao u Rainea, sjeo na stolac i počeo lijeno drndati lutnju,

dok je Raine tiho jeo. Nakon nekoliko trenutaka, Joss je prestao svirati.
„Koliko dugo znaš za Alyx?” upita Joss.
Samo oklijevanje u jelu pokazalo je da ga je Raine čuo.
„Nekoliko sati samo, zapravo”, rekao je mirno.
„A koliko dugo si ti s tim upoznat?”
„Od početka”, nasmijao se Rainovu izrazu. „Bio sam iznenađen da
nitko drugi nije shvatio. Za mene je bila poput djevojčice odjevene u odjeću
svojeg brata. Kada je rekla da je dječak nisam mogao vjerovati da si joj
povjerovao.”
„Ţelim da si mi dovraga rekao”, rekao je Raine s osjećajem, a rupica se
pojavila u njegovu obrazu. „Prije nekoliko dana je pisala pismo za mene, a ja
je skoro poljubio. Bio sam bolestan satima poslije.”
„Ti si radio s njom više nego itko drugi, znaš.”
„Moţda sam pokušavao promijeniti njezin oblik ”, Raine se nasmijao.
„Ja sam bio fasciniran njezinim nogama neko vrijeme.”
„A sada što namjeravaš učiniti s njom?”
Guranjem pladnja daleko, Raine se naslonio na krevetu, osjećajući se
vrlo slabo, vrlo umorno.
„Znaš li koliko je njezina priča istinita? Što je Pagnell učinio s njom?”
„Optuţio ju je da ga je opljačkala, proglasio ju je vješticom, stavio
debelu nagradu na njenu glavu.” Raine je podigao jednu obrvu na Jossa,
osjećajući se glupo što tako puno o tome nije znao, a bilo mu je pod nosom.
„Kako misliš da će prljavština ovog kampa reagirati na mladu
djevojku u njihovoj sredini? I to onu čije hvatanje će im donijeti nagradu?”
Frkanje od Jossa bio je jedini odgovor.
„Mislim da je najbolje da ostane dječak ”, rekao je Raine zamišljeno, „i
pod mojom zaštitom. Što manje ljudi zna njezin pravi identitet to bolje.”
„Ali, reći ćeš Alyx da znaš da je djevojka, zar ne?”
„Ha!” Raine je progunđao. „Neka prtljaga pati kao što sam ja. Ona je
okretala svoj prilično mali rep na mene u svakoj prilici, a jutros kada sam
shvatio koliko je ona mene drţala za budalu, mogao sam joj zavrnuti vrat.
Ne, neka se kuha još neko vrijeme. Misli da se ne sjećam. ” Brzo je pogledao
Jossa. „Ona misli da ne znam da je ţensko, neka ostane tako.”
Jocelin je stajao. „Nećeš biti previše teţak za nju? Ako se ne varam,
71
mislim da je ona zaljubljena u tebe.”

Raineov je osmijeh cijepao njegovo lice. „ Dobro. Ne, neću je ozlijediti,
ali ću učiniti da okusi malo vlastite medicine.”
Sat vremena kasnije, kada se Alyx vratila u šator, brada joj je bila
podignuta prema nebu. Raine i Jocelin leţerno su igrali igru kockica. Niti
jedan od njih, činilo se, nije bio puno zainteresiran za igru.
„Alyx ”, rekao je Raine, ne trudeći se pogledati je. „Jesi li vjeţbao na
terenu danas? Ti si dovoljno mršav i bez gubljenja i to malo mišića što imaš.”
„Praksa ”, rekla je u dahu, a onda se smirila. „Iz nekog razloga, koji ja
ne razumijem sada, bio sam zabrinut hoćeš li ţivjeti ili umrijeti i nisam
razmišljao o uljepšavanju svoga slabašnog tijela. ”
S izrazom zaprepaštenja i boli, Raine je pogledao u nju. „Alyx, kako
moţeš govoriti za mene, tako? Jesi li uistinu ljut što sam preţivio? Odlazi
Joss, ja sam preumoran za igru više. Moţda ću si donijet vino čim budem
dovoljno jak ”, dodao je, leţeći na krevetu s glumljenjem velikog umora.
Joss se skoro ugušio od smijeha s kašljem prije nego je stavio kockice u
dţep, kolutajući očima na Rainea i napustio šator.
Alyx je pokušala ostati po strani, ali kad je vidjela Rainea da se srušio
na krevet i kako blijedi, tako bespomoćno, ona je popustila. „Ja ću ti donijeti
vino”, uzdahnula je, a kada mu ga je predala, ruka mu je drhtala, tako da je
morala staviti ruku oko njegovog ramena, da ga podrţi i drţi mu čašu do
usana - tih usana zbog kojih joj se čak i sada ubrzavao dah.
„Umoran si”, rekao je Raine suosjećajno. „I koliko je prošlo otkad si se
okupao? Nitko na svijetu ne moţe biti tako prljav kao dječak tvojih godina.
Ah, dobro", rekao je on, smiješeći se i naslonivši se, „ jednog dana kada
pronađeš pravu ţenu, ţeljet ćeš joj ugoditi. Jesam li ti ikada pričao o
vremenu kad sam bio na turniru izvan Pariza? Tri su ţene koje su.....”
„Ne!” povikala je, čineći da trepne nevino u nju. „Ne ţelim čuti tvoje
prljave priče.”
„Štitonoša bi trebao imati više obrazovanja, ne samo o oruţju. Na
primjer, kada sviraš lutnju, melodija koju odabireš i riječi koje pjevaš su više
pogodne za ţenu. Ţena voli čovjeka koji je jak, siguran u sebe. Ona nikada
bih zavela mladića koji zvuči više kao ţena. ”
Zavela! Počela se osjećati temeljito uvrijeđenom. Ona nije moţda bila
lijepa, ali ona je bila sigurna u svoju glazbu. „A što ti znaš o ţenama?”
72
zareţala je. „Ako znaš toliko malo o ţeni kao što znaš o glazbi, ti si u
neznanju kao što si......”
„Kao što sam ja što?” rekao je s interesovanjem i podupro se na lakat
prema njoj. „Kao što sam zgodan? Kao jak? Kao mišićav? ”upitao je,
praktički izazivajući je.
„Kao što si uzaludan!” viknula je.
„Ah, ne bi li bilo dobro da tvoja veličina odgovara snazi tvojeg glasa.
Jesi li ikad pokušao srušiti zidine dvorca vrištanjem na njih? Moţda bi
mogao udariti bilješkama nota po neprijateljskoj vojsci i konji će te pratiti u
pustinju.”
„Prestani! Prestani!” vrisnula je. „Mrzim te, ti veliki, glupi, kukavički
plemiću!” S tim se riječima okrenula prema šatorskom oklopu, ali Raine je,
tihim glasom, zapovjednički, pozva da se vrati.
„Uhvati Rosamundu, ne osjećam se dobro uopće.“
Okrenula se jedan korak prema njemu, ali je podsjetila sebe i napustila
šator. Izvana, mnogi su ljudi stajali, očito nakon što su čuli argumente
unutar šatora. Pokušavajući najbolje ignorirati ljude jer su se smijali i udarali
jedni druge, Alyx je otišla na poligon i provela tri sata jako trenirajući s
lukom i strijelom.
Konačno iscrpljena, otišla je do rijeke, okupala se, oprala kosu i jela
prije povratka u šator.
Bio je mrak u šatoru, a budući da nije bilo zapovijesti koje su dolazile
od Rainea, pretpostavila je da spava. Sada, pomislila je, ako bude imala
hrabrosti, ona će otići iz tog logora i nikada se neće vratiti. Zašto je mislila da
će ono što je bilo posebno za nju, biti posebno i za ovog gospodara carstva?
Nema sumnje da je koristio ţene i da su klizile iz njegova kreveta, a on njima
davao malo pozornosti. Što je još jedna ţena? Ako mu ona sama otkrije da
mu je ona posljednje osvajanje, hoće li se smijati ili moţda pokušati ju
usporediti sa nekom od svojih brojnih ţena? Hoće li i ga Blanche naizmjence
zabavljati?
„Alyx?” Raine je pitao pospano. „Nije te bilo dugo. Jesi li nešto pojeo?”
„Punu kantu ”, rekla je zločesto, „tako da mogu narasti do veličine
tvojega konja.”
„Alyx, nemoj se ljutiti na mene. Dođi i sjedni uz mene i pjevaj mi
pjesmu.”
73
„Znam da nemam pjesme poput onih koje ti voliš.”

„Ja ću upravljati”, rekao je, a glas mu je bio toliko umoran da je
popustila, uzela lutnju i svirala tiho pjevušeći uz napjev.
„Judit ćeš se sviđati”, promrmljao je.
„Juditi? Lijepoj ţeni tvoga brata? Zašto bi se dama poput nje gnjavila
sa bezličnim sinom jednog odvjetnika?" Bila je gotovo, rekla "kćeri".
„Ona će voljeti tvoju glazbu ”, rekao je, a glas mu je svladao san, dok je
Alyx nastavila svirati.
Kad je bila sigurna da je spavao, otišla je k njemu, kleknula uz njegov
krevet i na trenutak ga je gledala, malo više radi sebe, uvjeravajući se da je
on ţiv. Konačno, ona je otišla na svoj tvrdi krevet i iskoristila svu svoju
snagu da ne bi plakala.
U jutarnjim satima Raine je inzistirao na odlazak na poligon. Ni
prosvjedovanje od Alyx ili Jocelin nije ga moglo uvjeriti da odleţi još jedan
dan. Dok je hodao, Alyx mu je vidjela znoj na čelu, tupi pogled u njegovim
očima dok se prisilio da se pokrene.
„Ako umreš, od kakve koristi ćeš biti nama?”Alyx je bacila na njega.
„Ako umrem, ti ćeš ići osobno i obavijestiti moju obitelj?” rekao je
takvom ozbiljnošću da joj dah stao. Zatim su rupice zasijale i znala je da ju je
zezao.
„Ja ću baciti tvoje veliko truplo preko konja i otići u susret savršenoj
obitelj, ali neću kleknuti sa tvojim sestrama da tugujem za tobom.”
„Tu će biti druge ţene osim moje sestre koje će plakati na mom
pogrebu. Jesam li ti ikada rekao o Judithinoj sluškinji Joan? Nikad nisam
upoznao više oduševljenu ţenu u mom ţivotu.” Na to je Alyx kruto
okrenula leđa protiv zvuka Rainova smijeha.
Nakon sat vremena treninga, Alyx je potrčala natrag u šator da donese
neke Rosamundine biljke za piće Rainu, a tu je našla Blanche kako prevrće
kroz njegovu odjeću.
„Što ti radiš?”Alyx je upitala, na što je Blanche skočila s osjećajem
krivnje.
„Za ... za pranje rublja”, rekla je, a oči su joj bile u strahu.
Alyx se nasmijala na to. „Otkad ti znaš što je sapun?” Uz brzi pokret,
uhvatila je Blanche za ruke. „Bit će bolje da mi kaţeš istinu. Ti znaš da je
kazna za krađu - progon.”
74
„Ja bi trebala otići”, Blanche zacvili, pokušavajući se oteti od Alyx.

„Nema ničega za mene više tu. Pusti me!”
Kada se Blanche izvukla, Alyx ju je gurnula i Blanche ode preko sobe,
te leđima udari od šatorski kolac.
„Ja ću ti vratiti za to”, Blanche reče podrugljivo. „Bit će ti ţao što si
ikada uzeo Gospodina Rainea daleko od mene.”
„Ja?” Upitala je Alyx, pokušavajući sakriti zadovoljstvo iz svoga glasa.
„A kako sam ja uzeo Rainea?”
„Znaš da me ne uzima u svoj krevet više”, rekla je, diţući se.
„Sad kada ima dječaka....”
„Oprezno”, Alyx je upozori. „Čini mi se da bi trebala brinuti o mojoj
ljutnji. Što si traţila kada sam ušao?” Blanche je odbila odgovoriti. „Onda
pretpostavljam da ću morati razgovarati s Raineom”, rekla je Alyx, okrećući
se da je napusti.
„Ne!” Blanche je rekla, sa suzama u svom glasu. „ Nemam kamo ići.
Molim te, nemoj mu reći. Neću ukrasti. Nikad nisam prije.”
„Imam cijenu za da ne govorim Rainu.”
„Što?” Upita Blanche, uplašeno.
„Pričaj mi o Jocelinu.”
„Jocelinu?” Upita Blanche, kao da nikad nije čula to ime prije.
Alyx je samo bijesno pogledala na nju. „Ja ću biti uskoro traţen, a ako
nemam priču u trenutku kada netko dođe po mene, Raine ima da čuje za
vašu krađu.”
Odmah je Blanche započela priču. „Jocelin je zabavljač i sve najviše
rođene dame su ga htjele, ne samo zbog njegove glazbe, već i zbog
njegovog…a njegovog…” Oklijevala je. „Čovjek se nikada ne umori ”, rekla
je čeznutljivo, što je Alyx uvjerilo da je imala znanje iz prve ruke.
„On je otišao u dvorac Chatworth na zapovijed Lady Alice.”
Naziv Chatworth napravio je da Alyx podigne glavu. Chatworth je bio
čovjek koji je drţao Rainovu snahu.
„Lady Alice je zla ţena”, Blanche je nastavila, „ali njezin suprug,
Gospodin Edmund, bio je još gori. Volio je tući ţene, gledao je kako se bore
dok ih je tukao. Bila je ţena, Constance, on ju je tukao dok nije umrla - ili
barem pomislio da je mrtva. Onda je dao tijelo Jossu da ga zakopa.
„I?” Alyx ju potiče. „Nemam mnogo vremena.”
75
„Ţena nije bila mrtva, a Joss ju je sakrio, brinuo se o njoj dok nije
povratila zdravlje, a onda se zaljubio u nju.”
„Je li to bilo neobično za čovjeka kakav je Joss i njegov ... talenat?”
Blanche je iznenada počela izgledati jako nervozno, ruke je povlačila
jednu na drugu, stajala je prvo na jednoj nozi, a zatim na drugoj. „Ne
vjerujem da je ikada volio nekoga prije. Kad je Gospodin Edmund saznao da
je djevojka još uvijek ţiva, on ju je uzeo na svoje opet i bacio Jocelina u
podrume. A djevojka ... ta Constance ...”
„Da? ”Alyx rekao nestrpljivo.
„Mislila je da je Joss mrtav i ona se ubila.”
Pri tome, Alyx se i sama prekriţila na takav grijeh. „Ali Joss je izašao, i
došao ovdje“, završila je.
„Ali najprije je ubio Gospodina Edmunda”, Blanche je rekla tiho, a
zatim gurnula Alyx i istrčala iz šatora.
„Ubio je gospodara ”, Alyx šapne nikome. Nema sumnje da je velika
nagrada za njegovu glavu, a nije ni čudo što nije ţelio ništa s ţenama iz
kampa. Alyx je vrlo dobro znala što je to voljeti čovjeka i izgubiti.
„Što radiš ovdje?” Raine je pitao ljutito iza nje. „Otišao si prije
najmanje sat vremena, a sad ovdje stojiš sam i ne radiš ništa.”
„Ja ću raditi ”, promrmljala je, okrećući se.
Uhvatio ju je za ruku, ali ju je pustio jednako brzo kao što ju je
dodirnuo. „Jesi li dobio neke loše vijesti?”
„Nikave da bi te zanimale ”, otresla je prije napuštanja šatora.
Alyx je mislila ostatak dana bit s Jocelinom. Joss je bio sladak, vrsta
osjetljivog čovjeka i on je zasluţio nekog da ga voli. Ţeljela je da se mogla
zaljubiti u Jossa. Koliko bi lakše sve bilo. Jednog dana, vjerojatno uskoro,
Raine će napustiti šumu i vratiti se svojoj bogatoj obitelji, a ona će biti sama.
Dok je odsutno podizala mač, pokušavajući ga dovesti ravno iznad
glave, oko joj je uhvatilo pokret na uglu terena. U sjeni, stojeći na mjestu,
gledajući, bila je Rosamunda. Slijedeći njezin pogled, Alyx je vidjela da ţena
gleda samo na Jocelina, da je u njezinim očima plamtjela strast i vatra, a Alyx
je prepoznala poţudu. Glava joj se nije naklonila i po prvi put nije bilo
pokornosti u njoj, nema isprike za to što je rođena.
„Alyx! Popuštaš!” Raine je vikao na nju , a ona je uz grimasu vratila
svoj um natrag na svoje treninge.
76
Te noći, Raine, iscrpljen i dalje vrlo slab ,otišao je u svoj krevet da se

odmori, a Alyx je sjedila na hladnom noćnom zraku i jela zdjelu graha.
Pokraj nje je sjedio Jocelin.
„Poderao si košulju ”, rekla je . „Netko bi je trebao zašiti za tebe.”
Prije nego je Alyx mogla progovoriti, tri ţene veselo su rekle da bih je
zašile.
„Ne”, Joss promrmlja, gledajući svoju zdjelu. „dovoljno je dobra, takva
kao što je sad.”
„Daj jednoj od njih košulju”, rekla je Alyx nestrpljivo. „Ja ću ti donijeti
jednu od Rainea da te zagrije. On ima više nego dovoljno.”
Nevoljko, Joss je skinuo košulju, a Alyx poţurila u šator, te bacila
jedan pogled na Rainea kako spava i ţurno uzela košulju preko njegove
ruke. Vani je zastala. Jocelin je sjedio ispred vatre. Njegovo tijelo bilo je golo
do pojasa. Ţene su bile oko njega, a njihove oči isijavale su pohlepu dok su
gledale u Jossa, njegovu ljepotu, njegovu očitu melankoliju. Daleko na jednoj
strani stajala je Rosamunda. Ali, Jocelin nikad nije pogledao niti jednu od
ţena.
Kod vatre, Alyx je predala Jossu košulju i našla si šalicu kipuće
jabukovače, pušući na tekućinu da se ohladi. Odjednom, šum izvan kruga
svjetlosti se začuo i sve su se glave okrenule u tom smjeru.
Kasnije, Alyx se nije sjećala da je svjesno isplanirala ono što je učinila.
Nitko nije gledao, a ona je stajala pokraj Jocelinovog golog tijela i drţala
vruću jabukovaču. Sve što je pomislila bilo je da, ako se Joss povrijedi,
morao bi ići kod Rosamunde… a već sljedećeg trenutka izlila je pola
jabukovače na Jossovu ruku. Odmah joj je bilo ţao. Jocelin je skočio od nje,
košulja mu pala s krila.
„Joss, ja .., ”počela je, gledajući s uţasom na koţu na ruci kako crveni.
„Rosamunda ”, netko šapne. „Zovite Rosamundu.”
Za nekoliko sekundi Rosamunda je bila tamo, njezini ledeni prsti na
Jossovoj ruci, a ona ga je vodila daleko u sjenu.
Alyx nije bila svjesna toga, ali bilo je i suza u očima i tijelo joj je drhtalo
od onoga što je upravo učinila. To sve se dogodilo tako brzo i nije imala
vremena za razmišljanje.
Velika ruka pričvršćena na njenom vratu je paralizirala.
„Ti ćeš me pratiti do rijeke, a ako ne ja ću udariti bičem preko tvojih
77
leđa sada“, Raine joj je zareţao u uho, a glas mu je jedva skrivao bijes.
Njezina krivnja zbog onoga što je učinila Jossu, zamijenjena je s
terorom. Bič na leđima? Gutanjem, ona je slijedila Rainea u mračnu šumu.
Ona zasluţuje kaznu, jer nije imala pravo ni zbog čega povrijediti svojeg
prijatelja.
78
Deveto poglavlje
Na rijeci, Raine se okrenuo prema njoj. Njegove lijepe usne počele su

galamiti. „Trebao bih te istući”, rekao je ţestoko i gurnuo je lagano i ona je
pala na hladnu zemlju.
„Što ti je Jocelin učinio?” upitao je, zubi ljutito stisnutih. „Jesi li bio
ljubomoran na rez u njegovom prsluku? Je li rekao nešto što što ti se nije
svidjelo? Moţda je svirao bolje pjesme od tebe?”
S time je dobio njezinu paţnju. „Nitko nije bolji od mene”, rekla je
čvrsto, a čeljust joj se isticala naprijed dok je zurila u njega.
„Proklet bio!” rekao je, zgrabio je ispred za košulju i povukao je prema
gore. „Vjerovao sam ti. Mislio sam da si jedan od rijetkih u klasi koji su imali
osjećaj časti. Ali ti si kao i svi ostali - dopuštaš da sitne razlike odnesu tvoju
čast.”
Njih dvoje bili su neobičan par. Raine dvaput Alyxine veličine, veoma
visok, nazirao se nad njom, ali Alyxin glas bio je jak kao ni jedan drugi.
„Čast ”, povikala je na njega. „Ti ne znaš značenje te riječi. I Jocelin je moj
prijatelj. On i ja nemamo razlike.”
„Tvoj mali niski um sipao je kipuću jabukovaču na njega radi zabave?
Ti si poput Alice Chatworth. Ta ţena voli dati i primati bol. Da sam znao da
si poput nje......”
Na to Alyx stisne svoju šaku i udari Rainea u stomak. Dok je treptao
na nju, ona je zgrabila noţ iz korica na boku. „Poštedi me povijesti svoje
glupe obitelji”, vikala je, pritiskom na trbuhu. „Ja ću objasniti Jocelin ono što
sam učinio i zašto sam to učinio, ali za tebe, je to uzalud, ti si arogantni
hvalisavac, ne zasluţuješ ništa. Ti ćeš suditi i osuditi bez ijedne činjenice.”
Nestrpljivo, Raine odbaci njenu ruku tako da je izbio noţ daleko, ali
Alyxini refleksi su ubrzali u posljednjih nekoliko tjedana, a Rainovi su
otupjeli od njegove groznice. Oštrica je zarezala stranu ruke i izazvala oboje
da se zaustave dok su gledali kako krv izlazi iz reza.
„Ti si ţedan krvi, zar ne?” Rekao je Raine. „Ili moje ili mojih prijatelja.
Ja ću ti pokazati kako da primiš bol.” Posegnuo je za njom, ali ona ga je
zaobišla.
79
Trebala su dva pokušaja da ju uhvati, a kad je to učinio ruke su mu se

stegnule na njezinim ramenima dok ju je potresao vrlo teško. „Kako si
mogao to učiniti?” zahtijevao je. „Ja… vjerovao sam ti. Kako si me izdao?”
Bilo je teško riječima registrirati kad joj je glava bila odsutna, ali ona je
konačno počela shvaćati ono što je govorio. Jocelin je bio Raineva
odgovornost, a on je svoje duţnosti shvaćao ozbiljno. „Rosamund,
Rosamund, Rosamund ”, počela je vikati.
Kad ju je napokon čuo, on ju je prestao tresti. „Reci mi”, vikao je u
njezino lice.
Njeno tijelo je bilo slabo od njegove snage. „Rosamund je zaljubljena u
Jocelina, i mislio sam da bi ona mogla zamijeniti Constance.”
Ovo nije imalo smisla za Rainea. Prsti su mu se stegnuli oko njezinih
ramena, a ona se pitala hoće li proći kroz nju. Brzo, objasnila je priču o
Constance, izostavljajući ime Chatworth.
Zaprepaštena tišina ispunila je zrak. „Ti si spajao parove u ljubav?” on
reče. „Ti si ranio Jocelina zbog nekih idiotskih ideja o ljubavi?”
„Što ti znaš o ljubavi?” ona je urlala na njega. „Znaš tako malo o
ţenama da ni ne prepoznaješ jednu kad ju vidiš!”
„Istina”, brzo je uzvratio. „Ja sam nevin, kada je u pitanju laganje, i
zavaravanje koje rade ţene.”
„Nisu sve ţene laţovi.”
„Imenuj jednu koja nije.”
Ona je umirala da sama sebe spomene, ali nije mogla. „Rosamunda”,
izletjelo joj je . „Ona je dobra, dobra osoba.”
„Ne kad koristi takve metode za zamku čovjeka.”
„Prokletstvo! Tko bi htio uloviti takav gnusni uzorak kao što si ti?”
Prestala je svoju tiradu kad je vidjela Raineove oči kako se smiju. „Znaš ”,
ona dahnu, „on zna.”
Nije gubila puno vremena na nagađanje o istinitosti njezinih
pretpostavki, ali se podigla sa zemlje i poletela prema njemu, njezine šake
bile su stisnute. „Ti! ” počela je u ljutnji, ali Raine je zaustavi. On ju je
uhvatio, stisnuvši joj blago tijelo uz njega, stavivši svoja usta na njena.
Gladno ju je poljubio, s rukom na straţnjoj strani njezine glave, drugom oko
njezina struka, drţeći je iznad zemlje.
„Sjeti se da sam ja slab čovjek”, prošaptao je, „a, dug dan na treningu
80
terena ima...”
Alyx ga je ugrizla za rame. „Koliko dugo znaš?”
„Ne dugo koliko bih volio. Zašto mi nisi rekla od početka? Ja
razumijem zašto si se morala oblačiti kao dječak, ali ja bih zadrţao tajnu.”
Ona spusti lice u njegov vrat i okusi mu meku, slatku koţu. „Nisam
znala da ti znaš. O, Raine, jesi li ti stvarno, stvarno vrlo slab?”
Raineov je smijeh zagrmio kroz njezino tijelo, kao da ju je odmaknuo
od sebe i bacio ju u zrak.
„Prvi put si probala ljubav pa se ne moţeš zaustaviti, da li je to?”
„To je kao glazba ”, rekla je sanjarski, „najbolja glazba.”
„Siguran sam da bih trebao shvatiti to kao kompliment,“ rekao je,
počevši joj otkopčavati prsluk.
Na trenutak je bljesnulo u Alyxinom umu da on ne bi volio ravna prsa
i tijelo sada kada nema groznice . „Raine,“ rekla je, i rukom pokrila njegovu,
„izgledam kao dječak.”
Trebalo je neko vrijeme prije nego što je shvatio njezine riječi. „Ti me
odvodiš u rastresenost s tim svojim nogama, a sada kaţeš da izgledaš kao
dječak? Ja sam učinio sve što je u mojoj moći kako bi napravio muškarca od
tebe i nije uspjelo. Ali, ja sam napravio ţenu od tebe.”
Uz uzdah, Alyx mu je dopustila da ju skine, a kad je pogledao njezino
blago tijelo s vrućom ţeljom u očima, ona je zaboravila sve osjećaje o tome
kako je bezvrijedna.
Uz osmijeh, ona je poderala njegovu odjeću, vukući sve što je mogla
kako bi došla do njegove koţe.
Raine ju je spustio na zemlju, drţao ruke na njezinim golim leđima
dok je ona njega grlila. Nikad nije naišao na takav entuzijazam.
„Ja.. neću te povrijediti?” promrmljao je dok je drţao njezino malo
tijelo.
„Samo malo, i samo na pravim mjestima. Oh, Raine, mislila sam da se
nikad nećeš oporaviti od svoje groznice.” Rekavši to skočila je na njega, a
nakon izraza zaprepaštenja, on je stavio svoje ruke na njezine tanke kukove.
„Pjevaj za mene, moja mala ptico pjevačico” , šapnuo je kad ju je
podigao i spustio na njegovu osovinu.
Alyxin je izdisaj bio doista glazbeni, i trebalo je samo nekoliko minuta
da uhvati ritam Rainovih pokreta kad je svojim velikim rukama putovao
81
prema gore na njezine grudi, zagrijavao je, uzbuđivao je. Njegove ruke
putovale su po cijelom tijelu, zaustavljale se samo kratko na zlatnom Lyon
pojasu, a zatim dolje do njezinih bedara koja su radila kad se ona dizala i
spuštala.
Raineovi su je prsti istraţivali, milovali, dok mu se hitnost povećala, a
ruke mu se ukopavale na njenim bokovima, drţeći je, manipulirajući njome
kako je htio. S jednim nasilnim potiskom, on je proţivio isto kao i Alyx kad
je zadrhtala nad njim , zadrhtala i pala naprijed na njega.
„Kako je moguće da se ţena sama preruši u dječaka?” promrmljao je,
ruku zapletenih u njezinoj kosi, ljubeći joj sljepoočnicu. „Nije ni čudo što si
zaprijetila da ćeš me izludjeti.”
„Oh?” upitala je, pokušavajući prikriti svoj interes za njegov odgovor.
„Kada je to bilo? Ja nikada ne bi pogodila da si znao da sam ţiva, osim što je
trebao netko dohvatiti nešto za tebe.”
„Moţda kad si se sagnula i prebacila nogu pred moje.”
„Prebacila! Ja nisam uradila takvu stvar. A što je s tobom? Nakon što
sam se popela tebi na leđa, hvatala te! Je li se tako postupa sa svim
dečkima?”
Nasmijao se. „Dječaci bi bili zainteresirani za moju snagu. Je li ti
hladno?”
Ona se privila na njega, tijelom dodirujući samo njegovo. „Ne.”
„Alyx! ”Glava mu je došla gore. „Koliko imaš godina?” Bilo je straha
na njegovu licu.
Ona mu je dala oholi pogled. „Ja imam dvadeset godina, a ako se
nadamo da ću rasti..,”
Smijuljeći se, on je gurnuo glavu natrag dolje. „Tebi je Bog dao dar
glazbe, što više moţeš poţeljeti? Bojao sam se da si dijete. Ne izgledaš više
od dvanaest godina.”
„Da li ti se sviđa moja glazba?” upitala je nevino, mekim i zavodljivim
glasom.
„Nećeš dobiti više pohvale od mene. Čini se da si ih imala previše već.
Tko te je trenirao?” Ukratko, rekla mu je sve od svećenika do redovnika.
„Dakle, to je razlog kako si došla kao djevica sa dvadeset i Pagnell
…uhhh ”, rekao je kad je počela govoriti. „On je kukavica, a on ti neće
naškoditi više, dok si u blizini mene.”
82
„O, Raine! Znala sam da ćeš to reći. Znala sam! Postoje mnoge
prednosti kod plemića. Sada moţete otići kralju i moliti za oprost, onda
ćemo ti i ja otići u svoj dom. Hoću pjevati za tebe i igrati za tebe, i mi ćemo
biti jako sretni. ”
Raine ju je u jednom pokretu gurnuo sa sebe i počeo se oblačiti. „Moliti
kraljev oprost”, rekao je ispod glasa. „A što sam učinio da mi oprosti? Zar si
zaboravila da se dvije moje obitelji drţe se kao zatvorenici? Da li si
zaboravila zašto sam ovdje? I što je s ljudima u logoru? Jedan trenutak
propovijedaš o ograđenom pašnjaku, a sljedeći zahtijevaš da
poljoprivrednici napuste ovaj novi dom što su našli. ”
„Raine ”, molila je, drţeći košulju na vratu. „Nisam mislila.., ako kralj
Henrik čuje tvoju stranu priče on će vam pomoći. Onaj čovjek Chatworth ne
bi trebao drţati tvoju obitelj.”
„Henry! ”zareţi on. „Govoriš o njemu kao da je bog. On je pohlepan
čovjek. Znaš li zašto me kaţnjava? Zbog moje zemlje! On ţeli uzeti svu
snagu iz plemstva i zadrţati je za sebe. Naravno, vaša klasa ţeli da to učini,
jer on radi dobre stvari za vas, ali što se događa kada loš kralj ima moć? S
velikašima, barem, loše kontrolira samo mali prostor. Što ako Pagnell bude
kralj? Bi li slijedila čovjeka poput njega? ”
Ţurno je povukla svoju košulju. Ona nikada nije vidjela Rainea ovako
ljutog. „Nisam govorila o cijeloj Engleskoj”, rekla je umirujući ga. „Mislila
sam na nas. Sigurno bi mogao učiniti više dobra za svoju obitelj, ako si s
njima.”
„A za to što ţeliš treba da odem na koljenima kralju? ” šapnuo je. „Je li
to ono što ţeliš? Ţeliš li vidjeti me puzeći, odbacujući zavjete časti?”
„Časti!" rekla je glasno. „ Što čast ima s ovim? Bio si u krivu koristeći
kraljeve ljude.” Na trenutak je bila sigurna da će ju udariti, ali on je napravio
korak unatrag, dalje od nje, a oči su mu bile plamen. „Čast je sve za mene”,
šapnuo je prije povratka u kamp. Što je brţe mogla, ona se odijevala i
potrčala za njim.
Stojeći pred Raineovim šatorom, bio je jedan od muškaraca s bratovom
porukom u ruci. Bilo joj je drago vidjeti tog čovjeka. Moţda su neke dobre
vijesti od kuće i Raine zaboravi svoj bijes.
Ţureći naprijed, ona je uzela poruku i bez pogleda na Rainea,
skliznula u šator. Nasmijana, otvorila je poruku, a sljedećeg trenutka,
83
ramena su joj pala.

„Što je? ”Raine je zareţao. „Je li netko bolestan?”
Bilo je suza u Alyxinim očima kad je pogledala u Rainea. Dok su
razmjenjivali poglede, oči mu otvrdnu.
„Što je? ” on je zahtijevao od nje.
„Tvoja sestra Marija ... je ... mrtva”, prošaptala je.
Raineovo lice nije dalo nikakve emocije osim malog bijelog
pojavljivanja na uglovima usta. „A Bronwyn?”
„Pobjegla je od Rogera Chatwortha, ali ona još nije pronađena. Tvoja
braća ju traţe.”
„Ima li još?”
„Ne ništa. Raine”, počela je.
On ju je odbacio. „Idi! Ostavi me samog.”
Alyx je krenula da ga posluša, ali se osvrnula i vidjela mu kruta leđa,
znala je da ga ne moţe napustiti.
„Sjedi!” ona je naredila, a kad se okrenuo prema njoj oči su mu bile
poput crnih ugljena iz pakla. „Sjedni”, rekla je, tiše, „pa ćemo razgovarati.”
„Ostavi me!” zareţao je, ali je sjeo na stolicu i spustio glavu na ruke.
Odmah je Alyx sjela je do njegovih nogu, ali njega nije dirala. „Kako je
izgledala?” prošaptala je. „Je li Marija bila niska ili debela? Je li se često
smijala? Je li ona ţeljeznicom tjerala tebe i tvoju braću? ”
Pogledao je na to... oči su mu tamne, ljute. „Marija je bila dobra, vrsta.
Ona nije imala mane.”
„To je dobra stvar”, rekla je Alyx. „Ona bi trebala biti svetac. Ţivjeti s
tvojom magarećom tvrdoglavošću… i nema sumnje da su i tvoja braća
tvrdoglava.”
Raine je ruku pričvrstio oko njezina grla i bacio stolicu. „Marija je bila
anđeo”, rekao joj je u lice, pričvršćujući joj tijelo, rukama zateţući.
„Ti ćeš me ubiti”, rekla mu je predajućim se glasom, teško dišući. „I
dalje Mariju nećeš vratiti.”
Nakon nekoliko trenutaka, ruke su mu pale i on je pomaknuo nju
blizu sebi, umotavajući njeno tijelo u nemogućim smjerovima kao i što su se
njegove ruke omotavale oko nje. Polako, počeo ju je ljuljati dok joj je milovao
kosu.
„Pričaj mi o svom anđelu. Pričaj mi o svojoj braći. Kakva je Judita? A
84
Bronwyn?”
Nije bilo lako nagovoriti ga na razgovor, ali riječi su počele dolaziti
same. Vidjela je blisku ljubav obitelji. Marija je bila najstarija od njih pet i
oboţavana od strane njezine mlađe braće. Raine je govorio o njezinoj
nesebičnosti kako su u posljednje vrijeme ona i Bronwyn riskirale svoj ţivot
da spasu kmetovo dijete. On je govorio o Juditi, kako je njegov brat prema
njoj bio loš, ali Judith ga je voljela dovoljno da mu oprosti.
Alyx ţiveći u svom malom, ograđenim mjestu, nikada nije razmišljala
o obiteljskom ţivotu plemića. Mislila je da ţive bezbriţan ţivot. Slušanjem
Rainea, imala je uvid u tuge ţivota, kao i smrt. Bilo joj je drago da nije
pročitala naglas Gavinovu poruku za Rainea. Roger Chatworth silovao je
bezgrešnu Mariju i ona se zbog pretrpljena uţasa, bacila s prozora tornja.
„Alyx”, Raine je promrmljao. „Sada moţeš vidjeti zašto ja ne mogu ići
do kralja? Chatworth je moj. Imat ću njegovu glavu prije nego što
završimo.”
„Što!”ona dahnu, povlačenjem daleko od njega. „Govoriš o osveti.”
„On je ubio Mariju.”
„Ne, on nije!” Izgledala je daleko, sama proklinjući sebe za to što je
rekla.
Prisilno, okrenuo joj je lice ponovno. „Nisi mi rekla sve što je u
Gavinovoj poruci. Kako je Marija umrla?”
„Ona je ...”
Njegovi su se prsti stegnuli oko njezine čeljusti, i bol joj je izazivala
suze. „Reci mi” zapovjedi on.
„Ona se ubila”, prošaptala je Alyx.
Raineove oči gledale se u njezine. „Bila je dio Crkve, i ona ne bi učinila
to ako nije imala razloga. Što je učinjeno s njom?”
Vidjela je da je pogodio, ali se molila da je u krivu. Nije mogla lagati
mu. „Roger Chatworth... odveo ju je u svoj krevet.”
Nasilno, Raine je gurnuo Alyx preko sobe. Dok je stajao, on je zabacio
glavu i ispustio krik u takvom očaju, takvu bijesu, takvoj mrţnji, da je Alyx
ustuknula u podnoţju leţaja.
Vani je sve bilo neprirodno mirno i vjetar zaustavljen.
Pogledavši ga, Alyx je vidjela da je počeo drhtati, a zatim se tresti, a
kad je spustio glavu, vidjela je da je čista mrţnja uzrok konfuzije. Odmah je
85
otišla na pod i obavila ruke oko njega.

„Ne, Raine, ne! ”molila je. „Ne moţeš ići za Chatworthom. Kralj…”
On ju je gurnuo od sebe. „Čovjeku će biti drago da ima manje plemića.
On će uzeti Chatworthovu zemlju, kao i moju.”
„Raine, molim te.” Ona se ponovno pritisnula uz njega. „Ne moţeš ići
sam, i tvoja braća su u potrazi za Bronwyn. A što je s ljudima vani? Ne
moţeš ih ostaviti da ubijaju jedni druge. ”
„A ti si u nekakvom strahu za njih?”
„Ja sam u strahu da ti budeš ubijen”, odgovorila je iskreno. „Kako se
moţeš boriti s Chatworthom? Tvoji ljudi nisu ovdje. Imaš li vojnike? Da li
Chatworth ima vitezove?”
„Stotine ”, rekao je Raine kroz stisnute zube. „On je uvijek okruţen
ljudima, uvijek zaštićen.”
„A ako odeš njemu bi li te on dočekao pošteno, jedan na jedan, ili bi
morao preko njegovih ljudi prvo?”
Raine je odvratio pogled od nje, ali ona je mogla vidjeti da njezine
riječi nemaju smisla. Kako je htjela znati više o plemenitosti.
„Chatworth nije častan”, nastavila je. „Ne moţeš se nositi s njim i
njegovim vitezovima na putu do njega. Moraš raditi zajedno sa svojom
braćom.” Tiho se molila da nisu tako brzopleti kao Raine. „Molim te,
pričekaj dok se smiriš. Mi ćemo pisati tvojoj braći i napraviti plan zajedno.”
„Nisam siguran…”
„Raine ”, rekla je tiho, „Marija je mrtva već danima. Moţda je
Chatworth već priveden pravdi. Moţda je pobjegao u Francusku. Moţda...”
„Ti me pokušavaš odgovoriti. Zašto?
Duboko je udahnula. „Ja sam te zavoljela”, prošaptala je. „Ja bih umrla
prije nego da stojim i gledam kako te ubijaju, a to je ono što će se dogoditi
ako napadneš Chatwortha sam.”
„Ja se ne bojim smrti.”
Ona ga pogleda s čuđenjem. „Idi, onda! ” viknula je. „Idi i daj svoj
ţivot Chatworthu. Nema sumnje da bih mu bilo drago. Jednog po jednog,
on moţe uništiti tvoju obitelj. I učinit će to. Dođi, pomoći ću ti. Ti ćeš nositi
svoje najbolje oruţje. Mi ćemo staviti na remena svako oruţje koje
posjeduješ, a kad si nepobjediv, moţeš jahati u lice Chatworthovoj vojski
ljudi. Da, hajde”, rekla je, hvatajući njegov oklop. „Mariji će biti drago gledat
86
s nebesa i vidjeti da je njezin brat isjeckan u komadiće. To će joj dati duši

veliki mir.”
Raineov je pogled bio tako hladan da je osjetila da joj jeţi koţu.
„Ostavi me”, rekao je na kraju, što je i učinila.
Alyx nikada nije osjetila takav strah kao što je osjetila u tom trenutku.
Čak i u hladnom zraku izvan šatora, ona se znojila obilato.
„Alyx ” tiho je zovnu Jocelin.
U sekundi je bila u njegovim rukama, a suze su tekle same. „Raineova
sestra ”, jecala je. „Marija je mrtva i Raine se ţeli suočiti s ubojicom i vojskom
sam.”
„Šššš”, Joss ju je smirivao. „On nije poput nas. Mi smo učeni da kao
kukavice povijemo rep i pobjegnemo, da ţivimo, a da se borimo drugi dan.
Nema mnogo ljudi poput Rainea. Radije će umrijeti nego suočiti se s
nečašću.”
„Ne ţelim da umre. On ne moţe umrijeti! Izgubila sam sve - majku,
oca. Znam da nemam pravo, ali ja ga volim.”
„Imaš svako pravo. Sada se smiri i razmisli što moţeđ učiniti kako bi
se spriječilo njegovo samoubojstvo. Sigurno njegova braća znaju kako je
brzoplet. Moţeš li nagovoriti Rainea da piše svom bratu, a ti moţeš dodati
nešto u pismo?”
„Oh, Joss”, rekla je, drţeći ga za ruke. Odjednom, ona se sklonila.
„Tvoja ramena gdje sam izlila jabukovo sirče . Ţao mi je, ja....”
„Tišina” rekao je, stavljajući vrhove prstiju na njene usne.
„Rosamunda se brine za mene. To je mala rana. Sada idi do Raina i
razgovaraj s njim i ne gubi ţivce.”
Tiho, Alyx je ušla u šator. Raine je sjedio na rubu kreveta, s glavom u
rukama. „Raine”, prošaptala je, dodirujući mu kosu. Ţestoko je zgrabio za
ruku, i poljubio joj dlan. „Ja sam beskoristan”, rekao je on. „Čovjek ubije
moju sestru i ja ne mogu učiniti ništa. Ništa!”
Ona je bila do njega, zagrlila ga. „Dođi u krevet. Kasno je. Sutra ćemo
pisati Gavinu. Moţda on moţe nešto učiniti.”
Poslušno, Raine je dopustio da ga stavi u krevet, ali kad Alyx krenula
prema svom krevetu, uhvatio ju je za ruku. „Ostani sa mnom”, rekao je.
Nije bilo moguće da odbije takvu ponudu. S osmijehom, ona je
kliznula u njegovo naručje. Cijelu noć, dok je drijemala na mahove, bila je
87
svjesna da je Raine leţao pokraj nje.

Ujutro su mu sjene bile ispod očiju i njegov temperament je bio crn.
„Vino, rekao sam ti!“ zaurlao je na Alyx. „Onda dohvati olovku i papir.”
Pismo koje je Raine izdiktirao njegovom bratu, puno bijesa i osvete,
bilo je poslano. Obećao je da uzeti Rogeru Chatworthu ţivot, a ako mu
Gavin ne pomogne, on će ići sam.
Alyx je dodala svoju poruku na dnu, preklinjući Gavina da urazumi
Rainea, koji je bio spreman da ide na Chatworthove ljude sam. Zatvarajući
pismo, pitala se što bi to veliki Gospodin Gavin mislio o njezinoj
pretpostavci.
Prošla su dva dana prije nego je odgovor došao. Glasnik, gotovo mrtav
od tempa da bi dostavio odgovor, praktički je pao na Alyx. Drhtavim
rukama, ona je razbila pečat.
Kralj Henrik je bio bijesan na oboje, Montgomeryse i Chatworthse. On
je stavio tešku kaznu na Rogera Chatwortha i obnovio svoj problem sa
Raineom kao izdajicom. Ţelio je oba plemića iz Engleske i on je radio sve što
je mogao da to ostvari. Bio je ljut jer se Raine skriva u Engleskoj, te je čuo
glasine da Raine podiţe vojsku da se bori protiv kralja.
Sa očima punim straha, Alyx je pogledala Rainea. „Ne bi učinio tako
nešto, zar ne?” prošaptala je.
„Čovjek brine više kako je stariji”, rekao je Raine. „Tko moţe trenirati
takav šljam kao što su oni da se bore?”
„Ovo je dokaz da morate ostati u bijegu. Tvoj brat kaţe da bi te kralj
Henrik volio iskoristiti kao primjer onog što će biti učinjeno s drugima koji
ne vjeruju da je čovjek s vlasti.”
„Gavin brine o gubljenju svoje zemlje”, rekao je Raine s gađenjem.
„Moj brat brine više za zemlju nego što čini za čast. Već je zaboravio sestrinu
smrt.”
„On nije zaboravio ništa!” Alyx viknu na njega. „On se sjeća da ima i
drugih ljudi u svojoj obitelji. Bi li bio sretniji da te poslao u smrt i izgubio?
Svoju nerođenu bebu ne tako davno on je izgubio, sestru, njegova snaha je
nestala, a sada ga potičemo da dobrovoljno da svoj ţivot za nešto što je
glupo, kao osveta?”
„Za moje sestre ţivot!” viknuo je natrag na nju, „očekuješ li da ja
stojim i dalje, nakon toga što je učinjeno Mariji? Da li postoji način na koji
88
vaša klasa moţe shvatiti značenje časti?”

„Moja klasa! ”vikala je na njega. „Misliš li da si zbog svog visokog
rođenja jedini s osjećajima? U jednoj noći jedan od vaše vrste presjekao je
očev vrat i spalio moju kuću. To nije bilo dovoljno, pa sam ja proglašena
lopovom i vješticom. I sve to zbog neke čovjekove poţude. Sada sa mnom
razgovaraš o osveti, pitaš me da li ja to razumijem. Ja ne mogu izaći iz ove
šume zbog straha za svoj ţivot.”
„Alyx”, započeo je.
„Ne diraj me!” viknula je. „Ti sa svojim izvrsnim načinima. Moţeš nas
ismijavati, jer se borimo za novac, ali što još imamo? Mi struţemo čitav svoj
ţivot i dajemo veliki komad našeg prihoda da vas podrţavamo u vašim
finim kućama, tako da moţete imati slobodu za izljeve časti i osvete. Kada se
budete brinuli od kud će vam sljedeći obrok doći, pitam se koliko će ih
govoriti o časti.”
„Ne razumijem”, rekao je mrzovoljno.
„Shvaćam savršeno i ti prokleto dobro znaš”, rekla je prije nego je
napustila šator.
89
Deseto poglavlje
Prošlo je mnogo sati prije nego se Alyx uspjela smiriti. Sjedila je sama
na rijeci. Moţda je ona bila u pravu da mrzi Rainea jer je bio dio plemstva.
Bile su barijere između njih koje se nikada ne bi mogle oboriti. On je
vjerovao sve suprotno od onoga što je ona znala da je istina. Za sve u ţivotu
morala se boriti radom za novac, radovi prije njezine glazbe, radovi poslije.
Tu je uvijek briga da neće idući put imati dovoljno hrane. Da nije bilo do
svećenika, oni ne bi dočekali davno mnoge zime. Ponekad se Raine ţalio na
hranu u logoru, ali istina je da je imala više raznolikosti i količine nego što je
ikada imala.
Kad je Pagnell ubio njezina oca, ona je učinila što je mogla da opstane.
Opstanak! To nije značilo ništa nekom poput Rainea i njegove snaţne braće.
Rat, osveta, čast, ove dječje igre i otmice, stvari su koje nikada nisu postojale
u njezinom ţivotu.
„Mogu li ti se pridruţiti?” upitao je Jocelin. „Bi li ţeljela podijeliti svoje
misli sa mnom?”
Oči su joj blistale. „Zamišljala sam Rainea iza pluga. Da je morao
brinuti o svojim poljima i rastu, ne bi imao vremena za razmišljanje o
ubojstvu Chatwortha. A da je Chatworth vozio tim volova, on ne bi imao
energije za otmicu Rainove sestre.”
„Ah, svi su jednaki”, rekao je on. „Radije kako kralj Henry ţeli. Dajte
svu moć jednom čovjek i nikome drugome.”
„Zvučiš poput Raina”, kazala je tuţno. „Mislila sam da ćeš biti na
mojoj strani.”
Jocelin se naslonio na stijenu i nasmiješio se. „Ja nisam ni na čijoj
strani. Vidio sam oba načina ţivota i ne privlače me ni siromaštvo u niţim
klasama ni dekadencija gornje klase. Naravno, postoje ljudi u sredini.
Mislim, ţelio bih biti bogati trgovac, kupac i prodavatelj svile i da mi raste
debeli trbuh.”
„Bilo je bogatih trgovaca u Moretonu, ali oni nisu bili zadovoljni.
Uvijek su bili zabrinuti zbog gubitka novca.”
„Više bi ti se svidjelo da je Raine zabrinut zbog gubitka svoje časti?”
90
Alyx mu se nasmiješila, shvatila je prema čemu je vodio. „Što mi

pokušavaš reći?”
„Da smo svi mi različiti, da ništa nije samo dobro ili loše. Ako ţeliš da
Raine razumije tvoje puteve, budi strpljiva. Piskanje na njega neće učiniti
ništa.”
Nasmijala na to. „Piskanje, zar ne? Moţda sam malo glasna.”
Jocelin je pretjerano zastenjao. „Jasno ti je da si tvrdoglava kao što je
on, zar ne? Oboje ste tako sigurni da ste u pravu, da je vaš put samo jedan.”
Za trenutak, Alyx je razmislila o tome. „Zašto misliš da ga volim, Joss?
Znam da je lijep za pogledati, ali i ti si. Zašto bih voljela Rainea kad znam da
ništa nikada ne moţe biti od te ljubavi? Najbolje što mogu je nadati se da ću
sluţiti njegovoj obitelji kao glazbenik, na izdrţavanje.. njegovoj ţeni i djeci.”
„Tko zna što čini da volimo?” Joss je rekao, s dalekim pogledom u
njegovim očima.
„Bilo je to gotovo kao da sam znala Rainea prije nego što sam ga
upoznala. Svim putem kroz šumu sam mislila kako mrzim sve plemstvo, ali
čim sam vidjela Rainea… ” Nasmijala se. „Stvarno sam pokušala.”
„Hajde, vratimo se natrag. Siguran sam da će Raine imati posla za nas.
I pokušaj se sjetiti da treba utjehu sada koliko i predavanja o tome zašto je
tolika mula.”
„Pokušat ću”, rekla je, uzimajući njegovu ruku dok joj je pomagao da
ustane.
U sjeni stabala stajala je ţena koju su svi, čini se, zaboravili - Blanche.
Njezino lice se iskrivilo u ruţnoći kad je vidjela da je Jocelin uzeo Alyx za
ruku. Posljednjih nekoliko dana Alyx i Raine su trgali jedno drugo, jer samo
ljubavnici to mogu. Činilo se da im je unutar šatora bila privatnost, ali
njihova dva glasa bila su toliko glasna da ih ni kameni zidovi ne bi zatomili.
Ljudi u logoru kladili se tko će pobijediti u argumentu, govoreći da dječak
moţe odrţati svoje. Oni su odahnuli kad je Alyx rekla da je klasa njenih ljudi
imala previše posla da govore o časti.
No, tu su bile stvari koje ljudi nisu čuli, stvari koje je samo Blanche
čula kad je pričvrstila uho na zid šatora: da je Alyx bila proglašena za
vješticu zbog nekog čovjeka i poţude, da je Alyx voljela Rainea, a noću je
čula nepogrešive zvukove vođenja ljubavi.
Nakon što je imala dobru poziciju u Edmund Chatworth dvorcu,
91
imala je i Jocelina za ljubavnika, sada, u onim rijetkim prilikama kada je Joss

i pogledao na nju, usne su mu bile uvijene u reţanju i oči su mu sjajile s
mrţnjom. Sve zbog te odvratne kurve Constance! Constance je uzela Jossa
od Blanche, daleko od ţena svugdje. Jocelin, koji se nekada smijao i pjevao,
koji je imao po tri ţene u svojem krevetu i odjednom ih sve učinio sretnima,
bio je poput svećenika u celibatu danas. Ipak nedavno je pogledao u tu
vragom označenu Rosamundu s više od malo interesa.
A sada je ona gubila i Rainea - super, zgodnog, snaţnog, bogatog
Rainea. A zbog čega? Zbog mršavog, kratkodlakog, ravnih prsa
dječaka/djevojčice. Kada bi ona nosila mušku odjeću, Blanche je mislila,
nitko ju ne bi zamijenio za dječaka. Ali, Alyx nije imala obline i lice joj je
izgledalo kao kod patuljaka. Pa zašto je Raine puhao za njom? Bila je bez
plemenitog porijekla, ali u istoj klasi kao i Blanche. Prije nego je došla Alyx,
Blanche je bila Raineov osobni pomoćnik i jednom, u lijepoj noći, ona je
dijelila njegov krevet. Sada se to nikad vjerojatno neće više dogoditi opet -
osim ako se ona moţe riješiti Alyx. S novim, određenim pogledom na licu,
ona se okrenula prema logoru.
Tjednima je Alyx radila da zadrţi Rainea od najavljivanja rata s
Rogerom Chatworthom. Pisma koja su otišla do Montgomery dvorca i
natrag počela su se mijenjati jednom tjedno. Više nego jednom, Alyx je
zahvalila Gospodinu što Raine nije mogao čitati, jer je na dnu njezinih
pisama Gavinu dodavala mali dio njezine verzije istine. Rekla je Gavinu da
je Rainov bijes rastao svakog dana, i tako je i sebe tjerao na trening u polje
pripremajući se za bitku s Chatworthom.
Zauzvrat Gavin je napisao da je Bronwyn pronađena, i da njezina beba
dolazi u kolovozu. Pisao je o bijesu njihova najmlađeg brata zbog sestrine
smrti i kako je Miles bio poslan rođacima na Isle of Wight, u nadi da bi ga
njihov ujak mogao smiriti.
„Kakav je tvoj brat Miles? ”upitala je Alyx, znatiţeljno.
„Ţene vole Milesa”, bilo je sve što je Raine rekao. Nije bilo humora u
njemu ovih dana. Čak je i vođenje ljubavi imalo očajan utjecaj na njega.
Drugi brat Stjepan, pisao je iz Škotske. Iz pisma, Alyx se učinilo kako
mu je um bio čudan i pun gnjeva protiv Engleza, govoreći i o ovogodišnjim
siromašnim usjevima.
„Je li tvoj brat Škot?” upitala je.
92
„On je u braku s Mac Arran te je uzeo njezino ime.”

„On je odustao od dobrog engleskog imena za Škotsko?” Bila je u
nevjerici.
„Bronwyn je mogla napraviti da čovjek učini sve za nju”, rekao je
Raine glatko.
Alyx se ugrizla za jezik da ne bi rekla sarkastičan komentar o praznoj,
bogatoj ţeni koju je Raine još uvijek volio. Jednom je rekla nešto o toj vrsti i
napravila je da se Raine osmijehne.
„Judita”, rekao je s takvom čeţnjom da se Alyx trgnula, „u svom
ţivotu nikada nisam proveo dan radeći tako teško kao što radi ona svaki
dan.”
„Galantano od tebe”, Alyx je frknula, ne vjerujući ono što je rekao.
Bilo je to u travnju kada su se stvari počele događati. Kamp odmetnika
bio je poslušan sve do zime, ali kako su stabla počela pupati i dah svjeţeg
zraka izbijao, počeli su se boriti. Ne ratovati otvoreno jedni protiv drugih, ali
prišuljati se tiho i ubiti nekog nije bilo strano.
Raineov se rad povećao sto puta. Bio je odlučan zadrţati red u logoru.
„Zašto se mučiš s njima?” Alyx se proderala na njega. „Oni nisu
vrijedni tvojeg vremena.”
Po prvi put nakon dugo vremena, vidjela je jednu od njegovih rupica
na licu da se pojavila. „Ne mogu učiti časti jednog od svojih iz klase, jel da?
Samo smo usamljeni na te osjećaje.”
„Mi?” ona je frknula. „Od kada sam postala jedna od tvojih satenski
odjevenih dama? Kladim se da mogu nositi mač, kao i što tvoja Judith moţe
nositi iglu.”
Iz nekog razloga to je vrlo zabavljalo Rainea. „Ti bi dobila tu okladu”,
nasmijao se. „Sada dođi ovdje i daj mi poljubac. Znam da si najbolja u
tome.”
Rado ga je uhvatila . „Jesam li, Raine?” upitala je ozbiljno. Pokušala je
ţivjeti svaki dan kako je došao, ali ponekad je razmišljala o budućnosti,
vidjela je Rainea sa svojom damom ţenom, a sebe u sjeni.
„Sada, zašto takav pogled? ”upitao je, podiţući joj bradu gore. „Jesam
li toliko teţak bio?”
„Bojim se ”, to je sve. „Nećemo uvijek biti u šumi.”
„To je nešto na čemu trebamo biti zahvalni!” rekao je strastveno.
93
„Ako bi ti otišao kod kralja.... ”, počela je uvjetno.

„Nemojmo raspravljati”, šapnuo je uz njezine usne. „Je li moguće
voljeti ţenu i mrziti njezin um?”
Prije nego je Alyx mogla odgovoriti, on je počeo da je ljubi, a nakon
toga nije mislila ništa samo je osjećala. Oni su uvijek bili vrlo diskretni;
koliko su mogli biti. Iako je Alyx i dalje nastavila pretvarati se na polju
obuke, ona nikada nije bila posve ozbiljna. Kad god bi osjetila Raineove oči
na sebi, činila je sve što je mogla da ga zavede. Zadirkivala ga je
nemilosrdno.
I oh, što je sloboda dječakove odjeće njoj dala! Jednom kad su otišli u
lov i bili su sasvim nešto dalje od kampa, Alyx se okrenula u sedlu prema
njemu i razvezala trokut ispred njenih uskih hlača. Raine je, na prvi pogled,
bio zaprepašten, ali je ubrzo počeo reagirati na njezinu kreativnost. U
sekundi, on je, također, bio razvezan i on ju je povukao na sebe.
Oni nisu računali na Raineovog pastuha. Konj je podivljao na miris
njihovog vođenja ljubavi. Raine se borio s konjem i pokušao zadrţati
Alyxino gorljivo malo tijelo. Ali onda više nije mogao kontrolirati ništa. Kad
mu je tijelo eksplodiralo u Alyx, velika zvijer se uzdigla, čineći da Alyxine
oči polete otvorene u čudu.
Raine se smijao tako jako da se ona uvrijedila. „Ne, neću to učiniti
opet”, rekao je, cereći se. „I mislim da si provela većinu svog ţivota unutar
Crkve. Sada si....” on uvije svoje obrve „jahala konja.”
Ona je ţeljela da ga udari, ali kad se pokušala okrenuti, shvatila je da
trokutasta krpa na njenim hlačama nedostaje. Sat vremena morala je
podnositi Raineov smijeh dok su se spuštali u lišće traţiti to malo tkanine.
Ali, Alyx se zadnja smijala. Pogled na nju tako provokativno odjevenu
brzo je promijenio njegove riječi u med. Ona, sa svim ponosom koji je
naučila od njega, natjerala ga je da padne na koljena i moli za njezine usluge.
Naravno, ona nije shvatila na kojoj razini će njegova usta biti s njim na
koljenima dok ona stoji. U sekundi, Alyx je molila za milost.
Nakon dugog, leţernog vođenja ljubavi, Raine je izvadio zakrpu iz
dţepa - gdje je bila cijelo vrijeme. Kad ga je udarila u prsa sa svojim šakama
glumeći bijes, on ju je ljubio dok nije ostala bez daha.
„Nauči tko je gospodar ovdje, djevojko”, rekao je on, grickajući joj
vrat. „Sada se moramo vratiti u tabor. To jest, ako moj konj dopusti da ga
94
jašemo. Nema sumnje da je zaljubljen u tebe kao i ti u njega…”

Pokušala je da ne pocrveni od bijesa na njegovu šalu. Raine ju je opalio
po guzi prijateljski i podigao u sedlo. Vikao je od smijeha kad je konj zaigrao
u znak protesta što ga je Raine uzjahao.
„On prosvjeduje na tvoju teţinu, najvjerojatnije”, rekla je
samodopadno.
„Ne prosvjeduješ ti moju teţinu, pa zašto bi on?”
Alyx je mislila da je bolje drţati usta zatvorenima jer je znala da će
Raine pobijediti.
Sada, drţeći se za njega, pokušala je ne razmišljati o budućnosti, o
vremenu kada više neće biti jednaki.
Povik izvan šatora natjerao ih je da se odvoje.
„Što je to ovaj put?” Raine je zareţao. „Još jedna pljačka ili druga
tuča?”
Gomila ljudi pribliţavala se šatoru, svi ljuti.
„Traţimo da pronađete pljačkaša”, rekao je vođa. „Bez obzira na to
gdje smo sakrili svoje stvari, one su ukradene.”
Bijes prođe preko Alyx. „A zar on mora ispunjavati zahtjeve glupih
tikvana?” viknula je. „Od kada je Gospodin Raine tvoj zaštitnik? Trebali ste
otići na vješala davno.”
„Alyx! ” Raine je upozorio, stezanjem ruku na rame tako jako da je
umalo pala. „Jeste li je čuvali?” upitao je vođu mafije. „Jeste li skrili svoju
robu?”
„Pa!” rekao je, pogledavši neprijatno prema Alyx. „Neki od nas su ju
pokopali. John je ovdje imao noţ ispod jastuka i ujutro je nestao.”
„Ipak, nitko nije vidio tog lopova?” upita Raine.
Blanche je zakoračila naprijed. „To mora biti netko malen, netko
dovoljno lagan da sklizne tako lako.” Njezine oči pojurile su do Alyx.
Mafija je okrenula zlonamjerne poglede prema dječaku pored Rainea.
„Tjao bi morao biti netko neustrašiv”, Blanche je nastavila. „Netko tko
je mislio da je zaštićen.”
Nevoljno, Alyx je zakoračila unatrag, bliţe Raineu.
„Blanche”, Raine je tiho rekao. Ako imaš nekoga u koga sumnjaš, reci
otvoreno.“
„Nitko zasigurno”, rekla je. Sviđao joj se način na koji su je svi slušali.
95
„Ali ja imam ideja.”

Alyx, vraćajući svoju hrabrost, počne koračati naprijed, ali Raine je
zaustavi.
„Mi ćemo uhvatiti lopova”, rekao je jedan od ljudi, „i kada to uradimo,
on će biti kaţnjen!”
Alyx je bila toliko zapanjena izgledom mrţnje u čovjekovu oku da ona
zapravo nije čula Raineov odgovor. Nekako je bio u mogućnosti da im obeća
dovoljno da su se sa gunđanjem konačno razišli.
„Oni me mrze ”, Alyx je šapnula kada je je Raine gurnuo u šator.
„Zašto bi me mrzili?”
„Ti mrziš njih Alyx”, rekao je Raine. „Oni to osjećaju čak i ako to
nikada ne kaţeš. Misle da si se postavila iznad njih.”
Mislila je da je naviknula na Raineov tupi način govora, ali nije bila
spremna za to. „Ne mrzim ih.”
„Oni su ljudi isti kao i ti i ja. Mi smo imali prednost obitelji. Znaš li
ţenu bez desne ruke, Maude? Njezin otac joj je odrezao ruku kad joj je bilo
tri godine, tako da bi dobila više novca kad je prosila. Bila je prostitutka od
kad je napunila deset godina. To su lopovi i ubojice, ali to je samo ono što su
znali.”
Alyx je sjela dolje na stolicu. "U ovim posljednjim mjesecima nikada
nisi spomenuo ovo. Zašto?”
„To je tvoje mišljenje. Svatko od nas mora učiniti ono što mora.”
„Oh, Raine”, plakala je, stavljajući ruke oko njegova vrata. „Ti si tako
dobar i ljubazan, tako plemenit. Čini se da voliš svakog dok ja ne volim
nikoga.”
„Svetac je ono što sam ja”, sloţio se svečano. „I moj prvi čin svetosti je
da objavim da mi je oklop prljav i dostavim si jednog mršavog anđela da ga
očistiti.”
„Opet? Raine, u sljedećem pismu mogu li pitati tvog brata za drugog
vlastelina?”
„Gore, lijeno dijete”, zapovjedi on, hvatajući komad čelika, ali dok je
stajala na vratima, natrpana, on joj je dao perverzan poljubac. „Da me se
sjećaš tamo”, šapnuo je gurajući je van.
Na potoku, Jocelin ju je dočekao s pet kunića na ţici preko ramena.
Govorili su samo kratko prije nego se Joss vratio u logor. On je provodio više
96
vremena s Rosamundom.
Alyx je pokušala najbolje što je znala izbaciti incident pljački iz svoga
uma. Sigurno ljudi ne bi povjerovali Blanchinoj insinuaciji.
Dva naizgled jednolična dana su prošla, a onda se još jedna pljačka
dogodila i opet su ljudi pogledali Alyx sumnjičavo. Blanche, Alyx pomisli.
Ţena je sigurno bila zauzeta u posljednjih nekoliko dana.
Jednom, kad je sama sebi sipala zdjelu variva, netko je gurnuo i topla
juha spalila joj je ruku. Činilo se da je nesreća, ali nije bila sigurna. Drugi put
je čula dvojicu muškaraca kako glasno raspravljaju o ljudima koji su mislili
da su bolji od drugih.
Četvrtog dana, dok je hodala po terenu za trening, mač joj je slučajno
zarezao ruku. Na Rainovom ispitivanju, nitko nije imao u rukama mač, a
kada ih je sve trenirao dodatni sat, oni su ljutito promatrali Alyx. U šatoru,
Raine je bio tih dok joj je previjao ranu.
„Reci nešto! ”pitala je.
„Ne sviđa mi se to. Ne volim da budeš povrijeđena. Ostani bliţe meni.
Nemoj mi izlaziti iz vida.”
Ona je samo kimnula glavom na njega. Moţda je bila previše
neprijateljski raspoloţena prema tim ljudima. Moţda su to učinili jer je
zasluţila. Nije znala mnogo o ljudima zapravo, samo o glazbi. U Moretonu
je bila popularna jer je davala ljudima svoju glazbu, ali ovdje se činilo da ţele
nešto drugo. Znala je da Blanche okreće narod protiv nje, ali ni ona nije bila
fina tijekom posljednjih mjeseci, tako da Blanche nije ni imala teţak posao.
Te večeri je posudila Rainevu lutnju, sjela uz vatru i počela svirati.
Jedan po jedan, ljudi su ustajali i odlazili. Iz nekog razloga to ju je uplašilo
više nego bilo što drugo.
Dva dana Alyx je ostala u blizini Rainea. U kampu ljudi sada nisu
imali nikoga drugog da mrze i oni su pokazivali svoje osjećaje u svakoj
prilici.
Na večeri drugog dana, dok je Alyx hodala samo nekoliko koraka od
Rainea po strani, čovjek ju je odjednom zgrabio i počeo je pretraţivati. Prije
nego je Alyx čak mogla vikati, muškarac je viknuo u trijumfu i dignuo u
zrak noţ koji Alyx nikada nije vidjela prije.
„Dječak je uzeo”, povikao je čovjek. „Imamo dokaze.”
Odmah je Raine bio pored Alyx, i povukao ju je za sobom. „Što to
97
znači?” zahtijevao je.

Muškarac se nacerio na guţvu koja se okupljala oko njih. „Vaš visokog
nosa dječak ne moţe poreći”, rekao je, drţeći noţ na pregled. „Našao sam
mu ovo u dţepu. Imao sam sumnje neko vrijeme, ali sada smo svi sigurni.”
On je gurnuo lice blizu Alyxina a njegov dah je bio uţasan. „Sada nećeš
imati pobjednički nos iznad nas.”
U sekundi, on se kupio sa zemlje prema gore, nakon što ga je Raine
bacio. „Vrati se na posao! ” Raine je naredio.
Ljudi, guţva je rasla sve veća od trenutka, odbijajući da se pomjere.
„On je lopov”, rekao je netko tvrdoglavo. „Istuci ga.”
„Iscojepaj mu meso s leđa i onda ćemo vidjeti kako je ponosan.”
Alyx se širom otvorenih očiju preselila iza Rainea.
„Dječak nije lopov”, rekao je Raine tvrdoglavo.
„Ti plemiću govoriš o fer postupanju”, netko u pozadini je vikao.
„Ovaj dječak krade od nas i smije proći nekaţnjeno.”
„Ne! ”viknulo je najmanje pet osoba.
Raine je izvukao svoj mač, uperio ga prema njima. „Maknite se svi.
Dječak nije lopov. Sad, tko će biti prvi koji će izgubiti svoj ţivot zbog ove
laţi?”
„Mi ćemo kazniti dječaka”, netko je viknuo prije nego se grupa počela
razilaziti.
98
Jedanaesto poglavlje
Prošlo je dugo vrjemena prije nego se Alyx mogla odmaknuti od
Raineove zaštite i njegovih čvrstih ruku. Koljena su joj se tresla i drţala ga je
za ruku.
„Nisam ukrala noţ”, napokon je uspjela šapnuti.
„Naravno da nisi”, Raine reče, ali ona je mogla reći iz njegova izraza
da nije odbacio incident.
„Što će se dogoditi sada?”
„Oni će raditi na tome kako bi dobili ono što ţele.”
„A što je to?”
„Ispitivanje i tvoj progon. Prije nego što si došla, obećao sam im
pravdu. Zakleo sam se da će se svi nevjernici biti kaţnjeni.”
„Ali ja nisam učinila ništa krivo”, rekla je na rubu plača.
„Ţeliš li izaći pred njihovu grupu? Oni će te proglasiti krivom čak i da
si Sveta Majka.”
„Ali zašto, Raine? Nisam ništa učinila njima. Sinoć sam čak pokušala
pjevati za njih, ali oni su otišli.”
On je bio ozbiljan kad je pogledao dolje na nju. „Je li tvoja glazba
uvijek bila dovoljna za ljude? Je li ikad itko pitao nešto više osim da pjevaš
ljupko?”
Ona nije imala odgovor za njega. Za nju ne postoji ništa u ţivotu osim
njezine glazbe. Za ljude njenog grada, sve ono što su očekivali od nje bila je
glazba, i to je bilo dovoljno za njih, kao i za nju.
„Dođi”, rekao je Raine. „Moramo napraviti neke planove.” Ona ga je
mrzovoljno slijedila, glavom prema dolje, oko svakoga koga su prošli. Ova
ljutnja usmjerena prema njoj je bilo nešto tako novo za nju.
Nakon što su se našli u šatoru, Raine je odgovorio tiho. „Sutra ćemo
napustiti šumu.”
„Napustiti ? Mi? Ne razumijem.”
„Ljudi su otrovani protiv tebe, i više nije sigurno za tebe da ostaneš
ovdje. Ne mogu te štititi svake minute u danu, a ja ne mogu dopustiti da ti
naude. Sutra ujutro ćemo otići.”
Alyx, tako svjesna mrţnje ljudi samo izvan tankih zidova, jedva ga je
99
slušala. „Ne moţeš otići", promrmljala je. „Kralj će te pronaći.”

„Prokletstvo i kralj!” Raine je ljutito rekao. „Ne mogu ostati ovdje i
brinuti da će svaki dan jedan od njih krenut na tebe. Ne moţeš pjevati svoj
put iz toga Alyx. Za sve! Oni su pametniji od konja kojeg si šarmirala. Oni će
učiniti sve što mogu da te povrijede.”
Alyx ga je počela slušati. „Ti ćeš ići sa mnom?”
„Naravno. Vrlo dobro znaš da ne moţeš preţivjeti sama. Ne bi trajala
ni jedan dan vani u ovom svijetu.”
Suze joj zamute oči. „Zato što će drugi ljudi otkriti tko sam ja? Da sam
uzaludni, arogantni čovjek koji ne brine ni za koga osim sebe?”
„Alyx, ti si slatko dijete i brineš se za mene.”
„Tko te ne bi volio?” upitala je jednostavno. „Imaš više ljubaznosti u
malom prstu nego što ja imam u svom tijelu. A sada riskiraš i hvatanje i
zatvor da me spasiš.”
„Ja ću te odvesti mojem bratu i…”
„A Gavin će riskirati kraljev gnjev, i sakriti ţenu koju su optuţili za
čarobnjaštvo. Bi li ugrozio sve vaše obitelji za mene, Raine? Da li me voliš
toliko?”
„Da.”
Alyxine oči potraţile su njegove. Vidjela je ljubav u njima i umjesto da
joj to pruţi zadovoljstvo, izgledalo je kao da joj je umjesto ljubavi dao svoju
bol. „Moram biti sama”, prošaptala je. „Moram razmisliti.”
Slijedio ju je do šatorskog preklopa i kad je otišla, pozvao je Jocelina.
Kada je Alyx našla svoj put kroz mračnu šumu do potoka, njezine
misli su bile pomiješane u glavi. Sjedila je na stijeni, zureći u mračnu, čistu
vodu.
„Izađi, Joss”, povikala je. „Ti si siromašni sljedbenik”, rekla je kad sjeo
pored nje. „Je li ti Raine naredio da me štitiš?”
Joss je šutio.
„On me mora štititi sada”, rekla je. „Ne moţe me ostaviti na miru čak
ni minutu od straha da će me netko kazniti.”
„Ti nisi učinila ništa krivo.”
„Nisam ukrala, istina, ali što je dobro što sam učinila? Pogledaj Rainea.
Sada je mogao biti u nekoj drugoj zemlji, ţivjeti u udobnosti, ali on je odlučio
ostati u ovoj hladnoj šumi i pomoći svojim sunarodnjacima. On ih štiti, bori
100
se da su nahranjeni, radi za njih uvijek. A ipak postoji nagrada za njegovu

glavu i on mora ostati ovdje dok ga njegova obitelj treba. Njegova sestra je
silovana i počinila je samoubojstvo, a u svoj njegovoj tuzi on ne prestaje
raditi ni sat vremena. ”
„Raine je dobar čovjek.”
„On je savršen čovjek”, rekla je.
„Alyx”, Jocelin šapne rukom joj pomilovavši ruku, „Raine će te
zaštititi od ljudi, a kad on ne moţe biti u blizini, ja ću biti. Tvoja ljubav za
njega mu je pomogla kroz tugu.”
Nije ju čudilo što je Joss znao da je ona ţena. „Ono što je dobro donijela
moja ljubav? Nisam dostojna njega. Sutra planira napustiti ovaj logor, izaći
slobodno na sunce u zemlji u kojoj je fer igra za kraljeve srdţbe. On će
napustiti sigurnost šume i riskirati zatvor ili čak smrt da me štiti.”
Opet je Jocelin šutio.
„Nemaš ništa za reći? Ni jedna umirujuća riječ da će Raineov ţivot biti
na sigurnom?”
„On će biti u velikoj opasnosti ako napusti šumu. Raine je dobro
poznat i lako prepoznatljiv.”
Velik uzdah pobjegao je Alyx. „Kako mogu dopustiti da riskira toliko
za mene?”
„Pa što si namjeravala učiniti?” Joss upita oštro.
„Ja ću otići sama. Ne mogu ostati i uzrokovati Raineu brige, a on ne
moţe otići sa mnom. Zato ću ići sama.”
Jossin smijeh je iznenadio. „Siguran sam da će Raine Montgomery biti
poslušan kao pas. Ti ćeš ga obavijestiti da ga namjeravaš napustiti i on će te
poljubiti za zbogom i poţeljeti dobro.”
„Ja sam spremna za borbu.”
„Alyx”, Jocelin se nasmijao, „Raine će te baciti preko svog konja i
provesti iz šume. Moţeš vikati sve što ţeliš, ali ako ćemo za pravo mišići će
pobijediti preko riječi.”
„U pravu si”, Alyx uzdahnu. „Oh, Joss, što mogu učiniti? Ne moţe
riskirati svoj ţivot za mene.”
„Voli ga”, rekao je Joss. „To je sve što on ţeli. Idi s njim, ostani s njim.
Prođi s njim kroz sve.”
Ona skoči sa stijene, s rukama na bokovima, zureći u Jocelina. „Što mi
101
je činiti kad ga ubiju zbog mene? Trebam li drţati njegovu hladnu ruku i
pjevati slatku pjesmu Gospodinu? Nema sumnje da ću napraviti
veličanstvenu glazbu, i svi će reći kako mora da sam ga voljela. Ne. Ja ne
ţelim hladne ruke. Ţelim vruće, one koje će me voljeti - ili zavoljeti, što se
toga tiče. Radije ću dati Rainea natrag Blanche nego ga vidjeti mrtvog. ”
„Pa kako ćeš uspjeti da on ostane ovdje? ”Jocelin je upitao tiho.
Ponovno je sjela. „Ne znam. Sigurno mora postojati nešto što bih mu
mogla reći. Moţda ako uvrijedim njegovu obitelj.”
„Raine bi se samo smijao.”
„Istina. Moţda da sam mu rekla da su ... ” Nije mogla smisliti ni jedan
grozni nadimak kojim ga do sada nije već nazvala. Očito mu imena neće
nauditi. „Oh, Joss”, rekla je očajnički, „što mogu učiniti? Raine mora biti
zaštićen. Ako napusti šumu, nema sumnje da će ići za Chatworthom, a zatim
će se kralj uključiti u svađu i… Ne mogu dopustiti da se to dogodi! Što mogu
učiniti? ”
Prošao je dug trenutak prije nego je Jocelin progovorio i kada je to
učinio, jedva ga je čula.
„Idi u krevet sa mnom.”
„Što!?” Okrenula se na njega. „Ja sam razgovarala s tobom o sigurnosti
čovjeka, njegovoj mogućoj smrti, a ti me pokušavaš odvesti u svoj krevet?
Ako ţeliš ţenu, uzmi Rosamundu u svoj krevet. Sigurna sam da bi ona
uţivala više nego što bi ja.”
„Alyx”, on se nasmije i stavi ruku na njezinu. „Prije nego što kreneš na
mene, slušaj me. Ako si ozbiljna da Raine ostane ovdje, ne postoji ništa što se
moţeš reći da on ostane, ali moţda postoji nešto što moţeš učiniti. On te
zapravo ne zna vrlo dobro, ni dovoljno da ima povjerenja ili moţda nikada
nije ni vjerovao ţeni. Ako te Raine nađe s drugim muškarcem ne bi mogla
ništa reći da te on ponovno primi natrag. On će te pustiti i on će ostati
ovdje.”
„On će me mrziti”, prošaptala je. „On moţe nasilno reagirati. Da
zamijenim njegovu ljubav za mrţnju”, prošaptala je.
„Sanjaš li o tome da ti maše sa suzama u očima?” Joss upita
sarkastično. „Alyx, voliš ga previše da ga povrijediš. Sutra neka te odvede
odavde. Njegova braća će ga zaštiti dok ga kralj ne pomiluje.”
„Ne Ne Ne!“ viknula je. „Nitko ga ne moţe zaštititi od strijela. Čak u
102
ovoj šumi okruţenoj čuvarima, on je bio upucan. Ako napusti šumu, riskirat
će smrt. Kako ga mogu povrijediti više nego da ga ubiju?” Zarila je lice u
ruke. „Ali, da me mrzi! Da promijenim način na koji on gleda u mene od
ljubavi do mrţnje…Oh, Joss, to je velika cijena za platiti.”
„Ţeliš li njegovu ljubav ili ţivot? Bi li radije pjevala nad njegovim
grobom ili znala da je ţiv, ali u naručju druge ţene?”
„Ja sam nova u ovim idejama ljubavi, ali ideja da ga druga ţena dira
čini da volim njegovu smrt.”
Joss se pokušao suzdrţati od smijanja. „Je li to ono što zaista ţeliš?”
„Ne ”, rekla je tiho. „Ţelim ga ţivog, ali ja ga ţelim sa mnom.”
„Moraš odabrati jedno.”
„I ti vjeruješ da je jedini način da ostane taj da ... da sam u krevetu s
nekim drugim?”
„Ne mogu smisliti ništa drugo.”
Oči su joj se raširile. „Ali što je s tobom, Joss??? Raine bi bio jako ljut na
tebe.”
„Usuđujem se reći da hoće.”
„Što ćeš učiniti? Tvoj ţivot ovdje mogao bi biti pakao.”
Joss se nakašlje. „Ako ţelim zadrţati svoj ţivot, mislim da bih trebao
isto otići. Ne bih se ţelio upuštati u dvoboj s Raineom nakon vođenja ljubavi
s njegovom ţenom.”
„Oh, Joss! ” uzdahnula je. „Ja ću narušiti i tvoj ţivot, kao što je moj. Ti
si traţen za ubojstvo. Što ako te netko prepozna?”
Ona nije vidjela da je Joss pogledao na njezine riječi. Nije imao pojma
da je znala za njegovu povijest.
„Ja ću pustiti bradu i ti kao dječak, nećeš biti prepoznata. Pjevat ćemo
zajedno i igrati i biti u mogućnosti da zaradimo za uzdrţavanje.”
Pagnell joj je bio prva misao, ali ju je obrisala. Po prvi put u ţivotu neće
razmišljati o sebi na prvom mjestu. „Raine je imao toliko tragedije u ţivotu.
Smrt njegove sestre je bila tako nedavno, a sada ...”
„Odluči se, Alyx, i skini svoju odjeću. Ako sam u pravu, Raine dolazi
ovamo sada.”
„Sada? ”Ona je dahnula. „Trebam vremena za razmišljanje.”
„Odaberi”, rekao je, blizu nje. „Mrtav i tvoj ili ţiv i tuđi?”
Slika Rainea mirnog zauvijek, napravila je da baci ruke oko
103
Jocelinovog vrata i potraţi usnama njegove.

Već dugi niz godina, Jocelin je bio stručnjak za uklanjanje ţenske
odjeće, i to je nešto što nije zaboravio. Čak iako je Alyx nosila odjeću dječaka,
nevjerojatno kako brzo su Jossovi vješti prsti oslobodili Alyx od nje. Prije
nego što je mogla doći do zraka, oboje su bili goli do pojasa, golim tijelom
koţa uz koţu.
Jocelin je isprepleo ruke u Alyxinu kosu , povukao joj glavu unatrag i
poljubio ju gladno kad su joj se oči naglo otvorile u alarmu.
Nije imala ni sekundu da razmisli o Jossovu poljupcu, jer su ih
Rainove snaţne ruke razdvojile i bacile Jossa niz rijeku.
„Ja ću te ubiti”, rekao je Raine ispod glasa, očima koje su prodirale u
Jocelina.
Alyx, ošamućena od pada i Raineove ruke kad ju je gurnuo, povikala
je: „Ne!“ dovoljno glasno da su stabla kapala svoje noćne rose. Daj mi snage,
molila je dok je stala.
Stavila je tijelo ispred Jossa. „Ja ću dati svoj ţivot za tog čovjeka“, rekla
je s osjećajem.” Vidjela je da se izgled na Rainovu licu mijenja od zbunjenosti
do povrijeđenosti, na srdţbu, na hladnoću, i ona ih je osjetila isto u svome
srcu.
„Jesam li prevaren? ”upitao je tiho.
„Muškarci su kao glazba”, rekla je lagano. „Ja ne mogu postojati na
dijeti ljubavnih pjesama ili na naricaljkama. Moram imati sve. Moram imati
različite muškarce, kao u mojim pjesmama. Ti, ah, ti si pjesma bijesa, od
cimbala i bubnjeva, a Joss - ona zaleprša trepavicama - Joss je melodija
flaute i harfe. ”
Na trenutak je pomislila da će joj Raine skinuti glavu s tijela i umjesto
osjećaja straha zamalo ga je potaknula da to i napravi. Duša joj je molila da
joj ne vjeruje. Moţe li on doista vjerovati da joj je glazba značila više od
njega?
„Idi iz mog vida”, šapnuo je duboko u sebi. „Neka ... tvoj prijatelj brine
za tebe od sada. Odlazite večeras. Ne ţelim te više vidjeti.”
U to se okrenuo da ode, a Alyx je nekoliko koraka krenula prema
njemu prije nego što ju je Joss uhvatio za ruku. „Što moţeš reći osim istine? ”
rekao je. „Ostavi ga na miru. Pričekaj ovdje, a ja ću se vratiti za kratko
vrijeme. Imaš li kakve druge odjeće ili drugih stvari?”
104
Odmahnula je glavom jedva svjesna da je Jocelin ostavlja samu.

Nije mislila ni o čemu i misli nisu išle kroz glavu dok je čekala da se
vrati. Raine joj je vjerovao, vjerovao je da je mislila kako je njezina glazba
bila tako jako, jako vaţna. Ljudi iz kampa su bili spremni da vjeruju da je
lopov i bili su ţeljni vidjeti da je kaţnjena. Ipak, što je ona ikada i učinila u
svom ţivotu da bi joj netko vjerovao, vjerovao da je ona dobra osoba?
„Jesi li spremna?” Jocelin je upitao pokraj nje, a Rosamunda je bila tiha
kao sjena iza njega.
„Ţao mi je što sam izazvala...”počela je.
„Ne više”, rekao je Joss čvrsto. „Moramo gledati u budućnost sada.”
„Rosamund, ti ćeš paziti na njega? Vidi da jede. Pazi da ne trenira
previše teško.”
„Raine neće poslušati mene kao što je tebe”, rekla je u svom blagom
glasu, a oči su joj proţdirale Jocelina.
„Poljubi je”, šapnula je Alyxin. „Netko bi trebao dati svoju ljubav, a ne
je sakriti.” Uz to se okrenula, a kad se osvrnula, vidjela je Rosamund kako
prijanja ţestoko uz Jocelina. Kada se vratio ka Alyx imao je izraz
iznenađenja na licu.
„Ona te voli”, rekla je Alyx glatko prije nego što su započeli dugo
putovanje do vanjskih rubova šume.
105
Dvanaesto poglavlje
Alyx je stavila ruku na svoja mala leđa i polako se dolje travnatim

putem spustila s ceste, dajući mali zahvalan osmijeh Jossu kad joj je pruţio
šalicu s hladnom vodom.
„Mi ćemo se odmoriti ovdje večeras”, rekao je, a oči su mu proučavale
umorne linije na njezinom licu.
„Ne, mi moramo svirati večeras trebamo novac.“
„Moraš odmarati više!” prasnuo je, a zatim je sjeo pored nje.
„Pobijedio si, kao uvijek. ”
„Gladna?”
Alyx mu je dala pogled koji ga je nasmijao, a on je pogledao dolje na
njezin veliki trbuh koji se istisnuo iz njezine vunene haljine. Ljeto, vrućina i
njihovo stalno hodanje, napravilo je Alyx jadnom.
Prošlo je tek nešto više od četiri mjeseca otkako su ostavili Rainea i
logor, a za to vrijeme su jedva stajali. Isprva nije bilo teško. Oboje su bili jaki
i zdravi i bili su popularni glazbenici. No, nakon mjesec dana na cesti, Alyx
se razboljela. Ona je povraćala tako često da su ljudi odbili putovati s njima,
bojeći se da je dječak imao neku bolest. I Alyx je postala toliko slaba da je
jedva hodala.
Ostali su tjedan dana u malom selu, gdje je Jocelin sjedio kod gradskih
vrata i pjevao za novčanice. Kad je Alyx išla k njemu noseći mu kruh i sir i
dok ju je gledao, pomislio je kako se ona promijenila od vremena u šumi.
Moţda je to bilo zato što je narasla i brinula se o sebi u zadnje vrijeme i da se
činilo da je odrasla i ljepša, mekša. Njezino dječačko šepurenje se pretvorilo
u njeţno valjanje, svakako ţenski hod. I iako je bila bolesna, ona je dobivala
na teţini.
Odjednom, udarilo ga je što je "krivo" s Alyx: nosila je Raineovo dijete.
Kad je do njega došla, on se smijao, a kada su bili sami, on bi ju vrtio okolo u
naručju.
„Ja ću biti teret za vas”, rekla je Alyx, ali oči su joj bile spuštene. Prije
nego je Joss mogao odgovoriti, ona je počela brbljati. „Misliš li da će
izgledati kao Raine? Bi li bilo u redu da se molim da dijete ima rupice na
106
licu?”
„Idemo spasiti našu molitvu i ţelje za sredstva da te obučem kao ţenu.
Jer neću dugo ţivjeti budu li ljudi vidjeli da putujem s trudnim dječakom.”
„Haljina”, Alyx se nasmiješila. Nešto mekano i lijepo da se osjeća kao
ţena opet. Bilo mu je drago što nije vise bila šutljiva. Smijala se činjenici da
ništa nije radila kako treba. Umjesto da bude bolesna prva tri mjeseca, ona je
bila bolesna druga tri.
Nakon što su plesali i pjevali na velikom dvorcu koji pripada jednom
od Raineovih rođaka, Alyx je ponovno postala vrlo tiha, a on je gotovo
mogao osjetiti njezino naprezanje da čuje malo vijesti.
Jocelin je pitao nekoliko savjeta Montgomery ţenu, a ţena mu nije
puno rekla. Raine je još uvijek u šumi i kralj Henrik, u svojoj tuzi zbog smrti
svog najstarijeg sina, gotovo je zaboravio zabranjene plemiće. Kralj je mnogo
više brinuo o tome što učiniti sa sinovom suprugom, princezom Katherinom
od Aragona, nego što učiniti s privatnom svađom. On je ignorirao peticije
obitelji Montgomery da kazni Rogera Chatwortha. Uostalom, Chatworth
nije ubio Mariju Montgomery, samo ju je silovao. On ju nije povrijedio na taj
način. Bio je na djevojčinoj duši grijeh koji je počinila samoubojstvo.
Vijest su jednu dobili da je u srpnju Judith Montgomery rodila sina, a
kasnije u kolovozu Bronwyn Mac Arran također je dobila sina. Montgomery
rođaci su još uvijek bijesni zbog Stjepanova usvajanja Škotskog imena i
kulture. Alyx je slušala pohlepno sve što joj je Jocelin prijavljivao.
„Dobro je da više nisam s njim”, rekla je tiho, drndanjem o lutnju.
„Njegova obitelj je puna drami, a ja sam odvjetnikova kći. Da sam ostala s
njim, ja ne vjerujem da bi mogla biti poslušna ili pristojna kakva bi trebala
biti njegova gospođa supruga i oni me ne bi htjeli u blizini, iako su neke od
tih dami kako vidim hladnokrvne kučke. Moţda im je moglo koristiti malo
topline. ”
Jocelin je pokušao pokazati da ono što je drugačije između nje i dame
moţe se riješiti sa svilenom haljinom, ali Alyx nije to vidjela. Znao je da je
razmišljala ne samo o Raineu, nego i mrţnji od ljudi u šumi.
Kako je Alyxina trudnoća napredovala, ona je počela da se pazi, više
promišljeno, i činilo se, mnogo je više bila svjesna svijeta nego što je bila kad
ju je prvi put sreo. Jednom, ne često, zapravo, ona je počela prakticirati da
pomogne nekome nešto da učini. Na cesti su uvijek putovali s grupom, nisu
107
riskirali na autocesti razbojnike sami i ponekad bi Alyx uzela nekoliko djece

i povela u šetnju kako bi dala majkama neki mir ili bi podijelila svoju hranu s
krezubim starim prosjakom. Drugi put je pripremila obrok za čovjeka čija
supruga je leţala ispod nekog drveća rađajući svoje osmo dijete.
Ljudi su joj se smiješili u znak zahvalnosti i kao rezultat toga bilo je to
da su se sa mnogima sprijateljili, gdje god da su putovali. Dijete je jednom
dalo Alyx mali buket poljskog cvijeća i tada su se pojavile suze u Alyxinim
očima.
„To znači mnogo za mene”, rekla mu je, drţeći ih čvrsto.
„Ona ti je plaćala što si joj pomogla jučer. Ljudi ovdje te vole.” Pokazao
je na putnike pored njih.
„I ne glazbu”, prošaptala je.
„Oprosti?”
„Vole me zbog nečeg drugog osim moje glazbe. I ja sam im dala nešto
osim glazbe.”
„Ti si dala sebe.”
„Oh, da”, Joss se smijao. „Pokušao sam raditi stvari koje su teške za
mene. Pjevanje je tako vrlo, vrlo jednostavno.”
Jocelin se smijao s njom. Bilo tko mogao je reći da je glazba koju je Alyx
producirala bila nevjerojatna, ali i teška.
Sada, u kolovozu, kada je teret teškog djeteta bio veći, vukao se s njom.
Njezini su koraci bili sporiji i sporiji i Joss je ţelio da su si mogli priuštiti da
ostanu na jednom mjestu do duljeg vremena.
„Jesi li spreman ići?” upitala je, pokušavajući se izvući prema gore.
„Mi ćemo stići do dvoraca po noći ako poţurite.”
„Ostani ovdje, Alyx”, on je pozvao. „Imamo hranu.”
„I da propustim zaruke i proslavu Lady? Ne, kada budemo tamo,
imati ćemo dovoljno za jesti i sve što moramo učiniti je stvoriti boţansku
glazbu za nasljednicu sa vitkim čarima. Ja se nadam da je ova lijepa!
Posljednja je bila tako ruţna da sam priznala ozbiljnost laţi i da sam pjevala
svećeniku.”
„Alyx!” Joss rekao glumeći kaznu. „Moţda je gospođa bila lijepa
iznutra.”
„Postavljaš previše pitanja. Joss, ne moţete čuvati sebe i odsijecati
ljude iz ţivota. Constance je mrtva.”
108
Trebalo je Alyx dugo vremena da mu kaţe nešto o ţeni koju je jednom

volio.
Jocelin je spustio vilicu na takav način da je Alyx znala da će odbiti
govoriti o sebi. Između njih, njezini su problemi zajednički objekti, ali
njegovi su samo njegovi.
„Naravno, ni jedna ţena nije bila ljupka poput Rosamunde. Osim
njezine đavolje oznake, ta grozna stvar činila je da teško ljudi vide bilo
kakvu ljepotu. Pitam se je li to stvarno Sotonin znak?”
Jocelin se okrenuo prema njoj. „To je vjerojatno znak Boţje milosti jer
je dobra, ljubazna, strastvena ţena.”
„O strastvena, je li?” Alyx ga je zadirkivala kad se okrenuo.
„Ti si okrutna, Alyx”, prošaptao je.
„Ne, ja samo ţelim da se vidi da nemaš razloga da se pokopaš sa
mnom. Ne moţeš drţati sebe unutra. Imaš toliko toga za dati, ali to ostaje u
tebi.”
Kad ju je pogledao, oči su mu bile hladne. „Raine nije ovdje, pa zašto
ne nađeš nekoga sebi za ljubav? Vidio sam mnoge ljude, od plemića do
stajskog dječaka, kako te gledaju. Oni bi te čak uzeli i sa tvojim velikim
trbuhom. Zašto se ne udaš za nekog trgovca koji će dati tvom djetetu dom i
tko će voditi ljubav s tobom svaku noć?”
Nakon njegova napada, šutjela je nekoliko trenutaka. „Oprosti mi,
Joss. Nadala sam se da bi Rosamunda mogla zamijeniti Constance, ali vidim
da ne moţe.”
Jocelin se okrenuo jer nije htio da Alyx vidi njegovo lice. Prečesto se u
posljednjim mjesecima sjetio noću Rosamunde, a ne Constance. Rosamund,
tako tiha, gotovo se ispričavala za svoje postojanje. Bila je vrlo mirna i tiha
ţena, kao ţena koja ga je poljubila za zbogom. Po prvi put od Constancine
smrti, iskra je pucala u njemu. Nije da nije bilo nekoliko ţena tu i tamo, ali
prije nego što je upoznao Constance i od tada on bi bio odvojen od ţena.
Joss je uzeo Alyx za ruku i zajedno su krenuli prema dvorcu koji je bio
ispred njih. Bilo je to staro mjesto. Jedna kula je pucala i Alyx je znala da bi
bila još izloţenija propuhu ako bi spavala na tom mjestu. U posljednjih
nekoliko mjeseci putovanja saznala je mnogo o plemstvu. Moţda
najznačajnija stvar je da su plemenite ţene imale malo slobode kao ţene bilo
gdje. Vidjela je velike dame s pocrnjelim očima od suprugovih
109
premlaćivanja. Vidjela je slabe, kukavičke plemiće koji su tretirali s prezirom

svoje supruge. Bilo je utakmica u velikoj ljubavi, parovi koji su se
međusobno mrzili, kućanstava od velike dekadencije, a neki se temelje na
ljubavi i poštovanju. Ona je počela shvaćati da su plemići imali probleme
vrlo slične onima kod ljudi u njezinom malom gradu.
„Sanjariš?”
„Razmišljala sam o svojoj kući koja me štitila u djetinjstvu koje sam
imala. Skoro sam ţalila što me moja glazba nije postavila da se ne razlikujem
od svih ostalih. Osjećam se kao da ne pripadam nigdje.”
„Ti pripadaš gdje god ţeliš.”
„Joss”, rekla je ozbiljno, „Ja ne zasluţujem tebe ili Rainea, ali jednog
dana, nadam se da ću moći učiniti nešto dostojno obojice.”
„Jesi li znala da razgovaraš poput Rainea svaki dan sve više?”
„Dobro!” Smijala se. „Nadam se da ću odgojiti svoje dijete da bude bar
upola dobar kao što je on.”
Dok su se pribliţavali starom dvorcu, morali su čekati da se prijave, jer
su stotine ljudi ulazili pred njima. Zaruke su odrţavala dva moćna, bogata
domaćinstva i gosti i zabava su bili raskošni.
Joss je drţao ruku oko Alyxinih ramena dok ju je vodio kroz guţvu.
„Jesi li ti pjevač? ”visoka ţena uzvikivala je dolje na Alyx.
Alyx je kimnula glavom u nju, zadivljena u mraku, čelikom povezanoj
kosi i bogatstvu njezine haljine.
„Slijedi me.”
Zahvalno, Alyx i Jocelin su ju slijedili uskim, zavojitim stubama, do
velike okrugle sobe na vrhu tornja, gdje je nekoliko ţena pokazivalo
znakove uznemirenosti. U sredini sobe bila je mlada ţena naročito glasna.
„Evo je”, rekla je ţena pored Alyx.
Alyx je pogledala u anđeosko lice, plavu kosu, plave oči, eteričan,
delikatan osmijeh.
„Ja sam Elizabeth Chatworth.”
Alyxine su se oči raširile po spomenu imenu, ali nije rekla ništa.
Elizabeth je nastavila. „Bojim se da se naša mala nevjesta malo
prestravila”, rekla je glasom ozlojeđenosti i gađenja. „Mislite li da bi mogli je
malo smiriti, dovoljno da bismo je mogli dobiti dolje?”
„Pokušat ću.”
110
„Ako ne moţete, onda ću morati staviti ruku na njezin obraz i vidjeti

hoće li je ta glazba smiriti.”
Alyx se morala nasmiješiti riječima te ţene. One nisu pristajale njenom
licu nikako. „Zbog čega je ona uplašena? ”upitala je, pokušavajući odlučiti
koju će glazbu svirati.
„Ţivota. Muškaraca. Tko zna? Mi obje dolazimo iz samostana, a vi
biste mislili da Isabella ide u smrt.”
„Moţda je nervozna…”
„To je ostvarivo”, rekla je Elizabeth s mahanjem otpusta. Njezine oči
su pogledale u Jocelina koji je zurio otvoreno u Elizabeth. „Ti si toliko lijepa
da ne uplašiš zeca”, rekla je ona. Glasan krik od Isabelle poslao je Elizabetu
na njezinu stranu.
„Moj Boţe”, rekla je Alyx, osjećajući se kao da je upravo ostavila oluju.
„Ne vjerujem da sam ikada srela nekoga baš poput nje prije.”
„I molim ne opet ”, rekao je Joss. „Ona nas poziva. Nebo neka je u
pomoći čovjeku koji se usudi ne poslušati tu jednu, iako ... ”Alyx pogleda u
njega, vidjela je špekulativni sjaj u njegovom oku. „Ona će imati tvoju kosu
ako ju ne poslušaš.”
„Neće ona ukloniti samo moju kosu, a proklet bio ako bi mi smetalo da
joj dopustim.”
Prije nego je Alyx mogla odgovoriti, Joss ju je gurnuo prema plaču
nevjeste.
Trebalo je sat vremena da smiri ţenu, dok se Elizabeth Chatworth
mrštila iza stolice, pa opet suţavala oči na plač Isabelle. Nakon što je otvorila
usta da nešto kaţe, Alyx, bojeći se da bi ţena uništila ono što su ona i Joss
ostvarili, pjevala je još glasnije da pokrije početak Elizabethine rečenice.
Kad je napokon Isabella bila spremna ići dolje, sve njezine sluškinje
otišle su s njom, ostavljajući Jocelin i Alyx nasamo s Elizabeth Chatworth.
„Bila si dobra”, rekla je Elizabeth. „Imaš prekrasan glas, iako, po mom
mišljenju, nisi dobro obučena.”
„Ja sam provela neko vrijeme s nekoliko učitelja”, rekla je Alyx
skromno.
Elizabetine oči bile su uprte ka Jocelinovom staklenom pogledu. „Ja
sam te vidjela negdje, ali gdje?”
„Znao sam tvoju snahu, Alice”, odgovorio je tiho.
111
Elizabetine oči okrenule su se teško. „Da”, rekla je s kratkim,

drzničkim pogledom gore dolje prema Jossovoj formi. „Ti jesi ustvari njezin
tip. Ili moţda bilo koji čovjek s pravom opremom je s njezin tip.”
Jocelin je imao izraz lica koji Alyx nikada nije vidjela prije. Ţeljela je da
nije rekao ništa više. Uostalom, to je Joss koji je ubio Edmunda Chatworth,
Elizabethina brata.
„A kako su tvoja braća?” Upitao je Joss, sa izazovom u glasu.
Jedan dugi trenutak Elizabetine oči gledale su u njegove, a Alyx je
zadrţala dah, moleći se da Elizabeth ne sazna tko je Joss.
„Moj brat Brian je napustio svoj dom”, rekla je tiho, „i ne znamo gdje
je. Tu je glasina da je drţan od jednog od prljavih Montgomerysa.”
Jocelinova ruka okomila se na Alyxino rame brutalno. „A Roger?”
Upitao je.
„Roger ... se promijenio. Sada!” rekla je pametno, „ako smo gotovi s
pitanjima o mojoj obitelj, ja sam sigurna da će ih biti u nastavku.” Uz to, ona
je izašla iz sobe.
„Prljavi!” Alyx je vikala pred vratima koja su bila zatvorena. „Njezin
brat ubio je Raineovu sestru, a ona se usuđuje nazvati nas prljavima!”
„Alyx, smiri se. Ne moţeš se boriti sa ţenom poput Elizabeth
Chatworth. Pojela bi te ţivu. Ne znaš s kakvim bratom je odrasla u blizini.
Edmund je zao, zloban, a ja sam vidio da Elizabeth stoji do njega na vrijeme
kada je čak i Roger odustao. I ona oboţava brata Briana. Ako je mislila da su
ga Montgomery izazvali i oteli iz njezine kuće, ona je onda puna mrţnje. ”
„Ali ona nema pravo! To je bila Chatworthova krivica.”
„Tišina! I idemo dolje.” On ju je promatrao oštro. „I neću nijedan od
tvojih trikova da pišeš pjesme o osveti. Razumiješ li me?”
Ona kimne, ali joj se nije svidjelo takvo obećanje.
***
Bilo je kasno u noć i većina gostiju leţala je pijana na podu ili izvaljena
preko stola kad je sluga nešto šapnuo čovjeku koji je sjedio u kutu. Sa
smiješkom, čovjek je ustao i izašao pozdraviti novopridošle goste.
„Nikada nećeš vjerovati tko je ovdje“, reče jedan demontiran čovjek.”
„Što je? Nema pozdrava?” upitao je sarkastično. „Nema brige za moju
sigurnost? Hajde, John, ti svoje zube pokazuješ.”
112
„Ja sam ostao trijezan da ti kaţem ovo. To bi trebalo biti dovoljno.”

„Istina, to je velika ţrtva. ” Dao je uzde svog konja slugi koji ga je
čekao. „Sada, što je toliko vaţno da ne moţe čekati da popijem malo vina?”
„Ah, Pagnell, ti si previše nestrpljiv. Sjećaš se male ptice pjevačice ove
zime? Ona koji te udarila po glavi?”
Pagnelli se ukočio, zureći u Johna. To je bilo sve što je mogao učiniti.
Rukom je dodirnuo ruţni oţiljak na čelu. On je imao glavobolje od te noći, i
iako je on mučio do smrti neke ljude iz svog grada, nitko mu nije mogao reći
gdje je. Svaki put kad mu je bol pucala kroz glavu, on je obećao da će gorjeti
za to što je učinila njemu.
„Gdje je ona?”
John se nasmijao duboko iz grla. „Unutra i s derištem. Ona putuje s
dečkom i njih dvoje su pjevali zajedno.”
„Sada? Mislio sam da svi spavaju.”
„Spavaju, ali sam obiljeţio na kojem su se mjestu momak i ptica
pjevačica ispruţili.”
Pagnell je stao na trenutak, promatrajući svoj sljedeći potez. Kada su
on i njegovi prijatelji otišli preko gradskih zidina u potrazi za Alyx, bio je
pijan i pokvario je posao. Sada ne mora napraviti tu pogrešku ponovno.
„Ako ona poviče”, Pagnelli je rekao, „bi li dobila pomoć?”
„Većina njih su mrtvi pijani, hrkanje je tako glasno da se ni naboj
baruta ne bi mogao čuti.”
Pagnelli pogleda prema starim kamenim zidinama. „Da li ovo mjesto
ima tamnice, neko mjesto za drţanje zatvorenika prije nego što budu
pogubljeni?”
„Zašto čekati? Mi ćemo ju vezati za kolac i spaliti je dok sunce izlazi.”
***
Alyx je leţala u neugodnom snu. Pokušala je najbolje pozicionirati svoj
veliki stomak, kada je začula grozni šapat u uhu. Glas koji nikad nije
zaboravila, i koji bi joj poslao drhtavicu dolje niz kraljeţnicu, napravio joj da
se koţa zategne.
„Ako ţeliš da tvoj mali momak ţivi, bit ćeš mirna”, došao je glas.
Uz grlo joj je bio prislonjen mali oštar čelični noţ. Nije bilo potrebno da
otvori oči da vidi Pagnellijevo lice blizu njezinog. Bilo je to lice koje ju je
113
progonilo u snovima, mjesecima.

„Jesi li razmišljala o meni, dušo?” šapnuo joj je dok mu je lice bilo vrlo,
vrlo blizu njezinom. Ruke su mu sišle i milovale joj teški stomak. „Dala si
nekom drugom ono što sam ja htio. Ti ćeš umrijeti zbog toga.”
„Ne ”, prošaptala je Alyx kad se noţ pritisnuo prema naprijed.
„Ti ćeš poći u miru, ili mu moram ubaciti noţ u srce?”
Ona je dobro znala na kog je on mislio. Jocelin je spavao nedaleko od
nje. Njegov dah dolazio je iz sna. Nije ni svjestan da je njezin ţivot bio u
opasnosti.
„Ja ću ići”, uspjela je reći.
Drhteći, previše uplašena da plače, Alyx se sama podigla uvis.
Pagnellijev noţ ju je strugao, reţući joj koţu na grlu. Nije bilo lako napraviti
svoj put kroz tijela ispruţena na podu. Svaki put kad je posrnula, Pagnelli joj
je okrenuo ruku iza leđa, gotovo da je izvuče iz cipela.
Kad su stigli do mračnih, hladnih, kamenih stepenica koje vode prema
dolje, on je gurnuo Alyx tako jako da je udarila u zid i iskočila dolje četiri
koraka sve dok nije uhvatila ravnoteţu. Zastavši na trenutak, ruke je
zaštitnički stavila na trbuh, dok je pokušavala uhvatiti dah.
„Hajde”, Pagnell se rugao i ponovno je gurnuo.
Alyx se uspjela spustiti do dna bez ponovnog pada. Sobe su bile
hladne i potpuno tamne, strop vrlo nizak. Bačve i vreće trgovinama bile su
na podu. Okrenula se kad je čula da vrata škripe otvorena.
Pagnelli je stajao pred teškim vratima. „Ovdje”, zareţao je.
„Ne.” Ona se odmaknula, ali je soba bila toliko krcata da nije imala
kamo otići.
Zgrabio je šaku njezine kose i odjednom je gurnuo tako jako da je
udarila u tamu.
Čučeći u kutu, okruţena hladnim mrakom, vidjela je kad je zatvorio
vrata, blokirajući joj zadnji tračak svjetla.
114
Trinaesto poglavlje
Odvratna mala soba je bilo mjesto koje se činilo da sadrţi svaku noćnu
moru, svaku lošu misao, svaku groznu priču koju je ikada čula. Nije bilo
svjetla, pa čak i nakon sat vremena ona još uvijek nije mogla vidjeti svoju
ruku pred licem. Jako dugo vremena ostala je skupljena u kutu gdje ju je
bacio Pagnelli. Bojala se pomaknuti.
„Smiriti se, Alyx”, rekla je naglas, a njezin glas odjekivao je od zidova.
Ujutro će, ako ne i prije, Jocelin ići u potragu za njom - ako je i dalje ţiv. Ne,
nije mogla ovisiti ni o kome da ju odvede odavde. Morala je pokušati
pronaći vlastit izlaz.
Oprezno, rukama pretraţujući kao slijepa osoba, ona je koraknula
naprijed i zamalo pala preko niskog stola. Klečeći, traţila je rukama preko
njega i uspjela je razabrati sjenu njega. Kad je završila svoje istraţivanje
klupe, preselila se na zidove, osjećajući put prema vratima.
Soba je bila oko šest stopa s kamenim zidovima, a na podu prljavština.
Jedini namještaj bio je kratka klupa. Nije bilo prozora na vratima niti svjetla
koje bi dolazilo oko ugla. Niski strop joj je dopustio da istraţiti svaki pedalj
sobe. Nije bilo prozora, nema rešetke, nema slabih mjesta nigdje. Kad je
završila, gornja polovica tijela bila joj je prekrivena paučinom, a bilo je i suza
na licu. Ljutito je pokušala maknuti ljepljive stvari sa svog lica i odjeće, sve
dok nije počela da plače i psuje Pagnellija i ljude njegove vrste.
Nakon nekoliko sati sjela je na klupu, koljena zagrlila i spustila glavu.
Odsutno, ona gurnu bebinu nogu dolje odakle joj je udarala u rebra, a kako
joj je dijete postalo aktivnije, nemirno, ona je počela pjevati. Postepeno, beba
se smirila i tako je i Alyx.
Iznad je čula ljude da hodaju. Negdje tamo Jocelin ju je pokušavao
naći. Počela je smišljati načine za bijeg i poţeljela da moţe izazvati poţar,
misleći da je moţda mogla napraviti svoj put van. Ali, naravno, dim će je
vjerojatno ubiti prije nego što se vatra razgori do gore.
Kad su se vrata otvorila, zvuk, tako glasan u tihoj sobi, zaprepastio ju
je tako jako da je umalo pala s klupe. Svijeće su se rasvijetlile u sobi i gotovo
ju oslijepile.
115
„Tu si”, začuo se glas i znala je da pripada Elizabeth Chatworth.

Alyx nije razmišljala o svojoj klasi jer je bacila ruke oko Elizabeth. „Ja
sam jako, jako sretna što te vidim. Kako si me pronašla?”
Elizabeth je dala Alyx jedan zagrljaj. „Jocelin je došao do mene. To je
onaj idiot Pagnelli, zar ne? Taj je čovjek opakiji je nego ijedan drugi. Sada,
dođi prije nego se budala vrati.”
„Prekasno”, došao je pola zabavljajući, pola ljutiti glas s vrata. „Nisi se
mnogo promijenila, Elizabeta, još uvijek daješ naloge za sve.”
„A ti, Pagnelli, još reţeš krila s leptira. Što je ova učinila? Odbila je
tvoju podmuklost, što svaka ţena u svakom smislu učini?”
„Tvoj jezik je previše oštar, Elizabeth. Da imam vremena ja bih te
naučio mekšim načinima.”
„Idi nađi nekog drugog za igru”, reče ona. „To je dijete pod mojom
zaštitom.” On se nađe ispred Elizabeth i Alyx, ne puštajući ih iz male ćelije.
„Otišao si predaleko! ”Elizabeth prosikta. „Ti više nisi prijetnja
bespomoćnoj slugi. Moj brat će imati tvoju glavu ako me povrijediš.”
„Roger je previše zauzet planiranjem protiv Montgomerysa da bi
mislio na bilo koga drugog. Čujem da ostaje pijan cijelo vrijeme sad kad je,
slatki, bogalj Brian otišao od njega negdje.”
Alyx nije mogla vidjeli mali bodeţ kojeg je Elizabeta izvukla iz korica
na svoju stranu, ali Pagnelli ga je video. U zaobilaţenju ju je izbjegao,
uhvatio je za ruku, i uvio je, povukao ju na sebe. „Volio bih da me osjetiš u
sebi, Elizabeth. Da li bi bilo poţara u tvojem krevetu kao u svemu što činiš?”
Alyx je vidjela da je sada njezina šansa. Na zidu izvan ćelije, na
njezinoj lijevoj strani, bio je teţak prsten ključeva. U jednom brzom pokretu
ona ih je bacila na Pagnellijevu na glavu. On je pustio Elizabeth, zateturao
unatrag jedan korak i stavio ruku na glavu, zagledao se u krv na ruci. U
vrijeme dok je došao sebi, Elizabeth i Alyx su bile na pola puta uza stube.
Pagnelli je uhvatio Elizabethinu suknju tako jako da je ona pošla
unatrag i udarila u njegova prsa. „Ah, draga moja Elizabeth”, on joj reče u
uho, dok je jedna njegova ruka bila oko njezina struka, a druga uz njezine
dojke, „ja sam sanjao ovaj trenutak dugo vremena.”
Alyx je znala da je Pagnellijeva pozornost bila na Elizabeth i ona je
mogla pobjeći, ali nije mogla Elizabeth ostaviti jer je znala što je planirao za
mlade plemkinje. Mogla je misliti samo da se baci sa svom svojom tjelesnom
116
teţinom na njih oboje.

Pagnelli je posrnuo unatrag, još uvijek drţeći Elizabeth, dok se Alyx
otkotrljala ne štiteći trbuh. Elizabeth je vidjela svoju priliku i zabila lakat u
Pagnellijeva rebra što ga je natjeralo da zajeca od boli. Jednim pokretom
ruke uhvatila je za flašu vina i udarila ga u glavu .
Tamno crveno vino teklo mu je niz lice, preko odjeće i nakon jednog
zapanjenog pogleda, on je utonuo u nesvijest.
„Kakav gubitak dobrog vina”, rekla je Elizabeth, gledajući preko
usnulog čovjeka u Alyx. „Nisi ozlijeđena, ni beba, je li?”
„Ne, ona je dovoljno sigurna.”
„Hvala ti”, rekla je Elizabeth. „Mogla si pobjeći, ali ostala si mi
pomoći. Kako te mogu nagraditi?”
„Oprostite” , došao je glas s vrata.
Okrenule su se i vidjele visokog tamnog čovjeka, s mačem.
„Mrzim prekidati ovaj mali sastanak, ali ako ne osvijestite mog
prijatelja, brzo ću uţivati u ubijanju vas obje.”
Elizabeth je napravila prvi potez, otišla od Pagnellijeva tijela u mrak
prema čovjeku s desne strane. „Idi na svoju drugu stranu, Alyx”, rekla je.
„On ne moţe uzeti nas obje odjednom.”
„Boţjih ti zuba! ”Pagnelli je proklinjao, pokušavajući razbistrit vid. „Ti
ćeš zaţaliti zbog toga, Elizabeth”, zastenjao je. „Drţi ih, Johne. Ne dopusti
im da se pribliţe. Nitko od njih nije ljudsko biće. Šteta za čovjeka dan kad je
ţena stvorena.”
„Ne bi ti znao što je ţena”, prosiktala je Elizabeth. „Nijedno ţensko
vrijedno zrna soli neće te pustiti blizu sebe.”
Drhtavo, Pagnelli je ustao, gledajući s gađenjem prema svom vinom
umrljanom prsluku. Odjednom, u glavu mu je došlo i počeo se smiješiti
Elizabeth na gadan način. „Sinoć kad sam vozio prema dvorcu, vidio sam
tabor od Miles Montgomery.” Nasmiješio se šire na način kako se Elizabeth
ukrutila na ime. „Pitam se, bi li Miles volio goste? Čuo sam da je toliko ljut
zbog smrti svoje sestre da ga je njegov brat poslao na Isle of Wight da ga
sačuva od otvorenog proglašenja rata obitelji Chatworth.”
„Moj brat će ga uništiti”, rekla je Elizabeth. „Ne Montgomery…”
„Poštedi me, Elizabeth, pogotovo jer sam iz priče čuo da je Roger
napao Stephena Montgomerya s leđa.”
117
Elizabeth je skočila za njim, ruke napravila u kandţe, ali Pagnelli ju je

uhvatio.
„Čujem da je Miles veliki ljubitelj ţena, i ima mnogo kopiladi. Ţeliš li
dodati i svoje u njegovu staju, moja mala djevičanska princezo?”
„Ja bih prije umrla”, rekla je s osjećajem.
„Moţda. Ja ću te ostaviti Milesu. Brinuo bih se sam za tebe, ali prvo
moram vratiti dug koji dugujem toj jednoj.” Pokazao je glavom prema Alyx,
koja je stajala u tišini, s Johnovim mačem u leđima.
„A kako ćeš me izvesti odavde? ”Upitala je Elizabeth, smiješeći se.
„Misliš li da neće biti prosvjeda ako me iznosiš kroz hodnik?”
Pagnelli joj je uhvatio ruku iza nje. „John, pazite pozorno na drugu
dok se brinem o Elizabeth. Boli me glava previše boreći se s oboje opet.”
„Više od tvoje glave će biti ozlijeđeno ako me povrijediš”, upozorila je
Elizabeth.
„Ja ću ostaviti tu brigu za Milesa. Montgomerysi su suviše visoko
iznad sebe. Volio bih vidjeti sve od njih da se sruše, da se njihova zemlja
rasprši.”
„Nikada! ”Alyx je uzviknula. „Ne, ljigava mrcina kao što si ti neće
nikada uništiti Montgomerye.”
Punom snagom, Alyxin ih je glas sve zaustavio i svi pogledaše u nju.
Elizabeth se prestala bori protiv Pagnellija i njezin pogled okrenu se na
Alyx. Pagnellijev je pogled bio proračunat.
John je Alyx gurnuo svojim mačem. „Raine Montgomery skrivao se u
šumi negdje, kao kralj skupine kriminalaca.”
„To nosi istragu”, rekao je Pagnelli i Elizabeth zavrnu ruku. „Ali
najprije se moramo nositi s ovom jednom.“ Povlačeći je s njim, on je zgrabio
duljinu konoplja uţeta s vrha hrpe vinskih bačavi i počeo vezati Elizabet
ruke iza leđa.
„Razmisli što radiš”, rekla je Elizabeth. „Nisam ista....”
„Začepi!” Kad su joj vezali ruke, on ju je gurnuo na vreće i vezao joj
gleţnjeve. S noţem je razrezao komad crvene svile iz njezine haljine.
„Poljubac, Elizabeth?” Zadirkivao je drţeći se u blizini njezinih usana.
„Samo jedan prije nego ih Miles Montgomery uzme sve?”
„Vidimo se u paklu.”
„Siguran sam da ćeš biti tamo sa mnom , ako neki čovjek prije toga ne
118
odrubi rubove tog tvog jezika.”

Prije nego što je mogla ponovno progovoriti, on joj je vezao krpu
čvrsto preko usta. „Sada izgledaš gotovo privlačno.”
„Što ćete učiniti s njom? ”upitao je John. „Mi je ne moţemo iznijeti van
u tome.”
Alyx je gledala Elizabeth. Oči su joj širom otvorene od straha danas, ali
sve što je Alyx mogla misliti bilo je da će Elizabeth biti puno bolje s Milesom
nego s ikim drugim. „Ti ćeš biti sigurna s Milesom”, rekla je, pokušavajući
uvjeriti Elizabeth.
Opet, su svi zurili u Alyx, ali ona ih je ignorirala. Elizabeth je potrebna
njezina pomoć sada.
Nimalo njeţno, Pagnelli je gurnuo Elizabeth na prljavo platno i
umotao ju je u njega. To ju je potpuno skrivalo.
„Moţe li disati?” upitala je Alyx.
„Koga briga? Ako ona umre, ne moţe reći nikakve priče. Kao što je
sigurno da nakon što Miles završi s njom, ona se neće ni sjetiti mene.”
„Miles joj neće naškoditi”, rekla je Alyx strastveno. „On je dobar i
ljubazan kao i njegov brat.”
Pagnelli se nasmijao na to. „Nitko nikada nije tako govorio o Milesu.
Čim sazna da je ona Chatworth ... oh, skoro da sam mu zavidan, ali nisam
budala poput Milesa. On neće brinuti o Rogeru Chatworthu, a kad Roger
čuje ono što je Miles učinio njegovoj voljenoj mlađoj sestri - kralj će imati sva
Montgomeryeva zemljišta za nagradu onomu tko ne favorizira za kralja. I ja
ću biti tu za prikupljanje. ”
„Ti si zla svinja od stvorenja.”
Leđima je Pagnelli rukom udario u Alyxinu čeljust. „Ja ću traţiti savjet
od nekog podređenijeg kao što si ti, kada ja to ţelim. Je li ti to Raine
Montgomery stavio ideje u glavu? Čovjek misli da moţe reformirati sve u
Engleskoj. ”
Alyx je obrisala krv iz kuta usana. „Raine vrijedi stotine vas”, rekla je
ona.
„Raine? Ne Gospodar Raine? Da li nosiš njegovo derište? Je li zato
misliš da si toliko visoka i moćna? Kada ti plamen bude lizao noge, vidjet
ćemo da li je ime Montgomery tako njeţno na tvojim usnama. ”
„John!” oštro je rekao. „Uzmi Elizabeth i odnesi ju daleko. Daj je do
119
Milesa Montgomeryja i vidi što on ţeli učiniti s njom. I John”, upozorio je,
„Elizabethino djevičanstvo je poznata činjenica, a ja ţelim da dođe na
Milesove noge netaknuta. Neka sav Rogera Chatwortha gnjev dođe na
Montgomeryjeve glave, a ne moju. Jesam li jasan? ”
John mu je dobacio drski pogled kad je prebacio snop Elizabeth preko
ramena. „Montgomery će je primiti u najboljem mogućem stanju.”
„Ali pobrini se da zaboravi da je visoko rođena dama. Pogledaj ako
moţeš preurediti njenu odjeću da mu promiješa krv.”
Uz rastanak s osmijehom, John napusti podrum.
„Što ţeliš od mene? ”upitala je Alyx, odstupanjem od Pagnellija kad je
došao bliţe njoj. „Ja nisam učinila ništa krivo.”
Zurio je u njen veliki trbuh. „Ti si dala drugome ono što je trebalo biti
moje.” Zgrabio ju je za ruku i gurnuo joj mali, oštri bodeţ ka rebrima. „Sada,
idi stubama i kroz vrata, a zatim u staju. Ako napraviš jedan zvuk to će biti
tvoje posljednje.”
Alyx je traţila Jocelina, ali nije vidjela ni traga od njega. Svaki put kad
bi pokušala pomaknuti glavu, Pagnelli je noţ gurnuo bliţe njoj, dok se ona
trudila da drţi glavu ravno. Moţda Jocelin nije znao da je u nevolji. Moţda
je bio sa ţenom i još nije otkrio da je nestala iz dvorane. Uz svu njihovu
bliskost, oni poštuju privatnost jedno drugoga. Bilo je cijelih dana kad nisu
vidjeli jedno drugo i bez pitanja su se ispričavali kasnije.
Vani, Pagnelli ju je gurnuo prema stajama, gdje je urlao da mu
osedlaju konja. Prije nego je Alyx mogla razmisliti, udarila je u sedlo,
Pagnelli iza nje, i oni krenuše tempom koji je napravio Alyxine zube da se
tresu.
Bio je suton kad se napokon zaustavio pred visokom kamenom kućom
na rubu malog sela. Pagnelli ju je povukao je s konja, uhvatio je za ruku i
povukao prema vratima.
Proćelav čovjek ih je kratko pozdravio. „Trebalo ti je više nego što sam
mislio. Što je tako vaţno da nije moglo čekati nego si me probudio ovako
kasno noću?”
„To”, rekao je Pagnelli, gurajući Alyx u sobu prije njega. Bila je to
velika, tamna soba, s nekoliko svijeća na stolu na jednom kraju.
„Šta me briga za prljavu, trudnu ljubavnicu? Sigurno si mogao naći
ukusniji zalogaj za svoj sport.”
120
”Idi tamo”, Pagnelli joj je zapovjedio gurajući je prema stolu. „Ako

kaţeš jednu riječ dat ću prerezati ti grkljan.”
Preumorna odgovoriti, Alyx se preselila, spustila na pod pred
praznim kaminom u bezobličnu hrpu.
„Objasni”, rekao je Pagnelliju debeljko.
„Što je, ujače, nema dobrodošlice, nema vina?”
„Ako je tvoja vijest dovoljno dobra, ja ću te nahraniti.”
Pagnelli je sjeo na stolicu pred stolom, proučavajući prskanja svijeće.
Nije da mu je ujak bio toliko siromašan da koristiti takav jeftin loj, ali
posljednje tri godine nije učinio ništa osim čekati svoju smrt.
„Koji su tvoji osjećaji prema Raineu Montgomeryu?” Pagnell upita
tiho, gledajući sa zanimanjem ,jer se lice njegova ujaka okrenulo od bijele do
crvene, pa do ljubičaste boje.
„Kako moţeš reći ime tog čovjeka u mojoj kući?” On dahnu. Tri
godine prije, na turniru, Raine je ubio Roberta Diggesa, njegovo jedino
dijete. Bez obzira na to što je njegov sin pokušao ubiti Rainea , a ne ga samo
izbaciti iz sjedla ili to da je njegov sin već ubio jednog čovjeka, on je smatrao
da je Raineovo koplje uzelo ţivot njegovom sinu i za to nema opravdanja.
„I mislio sam da se osjećaš na taj način”, Pagnelli se nasmiješio. „Sada
imaš način da vratiš čovjeku.”
„Kako bi mogao? Čovjek se skriva u šumi i ni kralj ga ne moţe naći.”
„Ali naš dobri kralj nema mamac da sam to učini.”
„Ne!” Alyx je stala uzvikivati, ustajući na noge s ono malo snage što joj
je ostalo.
„Pogledaj”, rekao je Pagnell, zabavljajući se, „sa svakim dahom ona
uzima i brani tog čovjeka. ”
„Čije dijete nosiš?”
Alyx mu je dala tvrdoglav pogled. Da nije pokušala uvjeriti Elizabeth
o Montgomery muškarcima, Pagnelli ne bi saznao o njenom odnosu s
Raineom, ali Elizabeth joj je pomogla.
„Pagnelli”, Robert je zapovjedio, „reci mi svu svoju priču.” Ukratko,
Pagnell je ispričao svoju verziju priče.
Robert je dao slab osmijeh. „Zvuči mi kao da vas je nadmudrila. Ona je
vještica”, kaţem vam.
Robert je odmahnuo rukom u otkazu. „Sve su ţene vještice u
121
određenoj mjeri. Što djevojka ima s Raineom Montgomeryom?”

„Vjerujem da je provela posljednjih nekoliko mjeseci u njegovom
logoru i da njegovo dijete nosi. Ako bi se saznalo da smo je spalili kao
vješticu, on bi došao za njom. A kad to učini, mi ćemo biti spremni za njega.
Mogli bi ga imati, i mogli bi podijeliti kraljevu nagradu.”
„Čekaj malo, dječače”, Robert ga prekinu. „Pogledaj je! Misliš da je
koristimo kao mamac? Raine Montgomery moţe imati svaku ţenu. Nema
sumnje da su mršave u šumi, a ona vjerojatno ne nosi njegovo dijete, ali
zašto bi riskirao svoj ţivot da dođe do nje? Šta ona ima da bi ga navelo da
dođe po nju?”
Pagnelli je dao svom stricu pogled prezira pa skrenuo do Alyx.
„Pjevaj! ”Zapovjedio je.
„Neću”, rekla je čvrsto. „Planiraš me ubiti ionako, pa zašto bi te
poslušala?”
„Ako me ne poslušaš i dijete će umrijeti s tobom. Sada, pjevaj za
djetetov ţivot.”
Alyx ga je odmah poslušala, ruke stavila na trbuh i podigla glas za
molbu Bogu za ţivot svoga djeteta.
Uslijedila je duga tišina kad je završila. Obojica su je promatrali
napeto.
Robert, trljajući trnce na podlakticama, govorio je prvi. „Montgomery
će doći za njom”, rekao je uvjereno.
Pagnelli se nasmiješio sa zadovoljstvom. Drago mu je da je ujak mogao
vidjeti zašto je proveo toliko mjeseci u potrazi za djevojkom. „Ujutro ćemo
započeti suđenje, a kad bude proglašena krivom, vezat ćemo je na lomaču.
Montgomery će doći po nju, a mi ćemo biti spremni za njega.”
„Kako moţete biti sigurni da će čuti na vrijeme? A ako on dođe, jeste li
sigurni da ćete ga moći odvesti? ” Alyx se ugrizla se za donju usnu kako ne
bi odbranila Rainea. Bilo je puno bolje da Pagnelli misli da je Raine
bespomoćan u odbrani, moţda onda Pagnelli pošalje samo nekoliko ljudi za
hvatanje Rainea.
Što je ona mislila? Raine nikad ne bi došao za njom, nakon onog što je
učinila. Sumnjala je jako puno, da bi razgovarao s Jocelin. Šumski straţari
izviještavali su Rainea svaki put kad netko prilazi, a Raine je mogao odbiti
Jossu ulaz. Ako se Jocelin pokuša ušuljati se u šumu, Raine bi mogao
122
narediti straţarima da ga ubiju. Ne! Raine ne bi to učinio. A što ako bi Jocelin

nekako došao do Rainea? Da li bi Raine vjerovao Jossu? Hoće li ga biti briga
što se dogodilo Alyx?
„On će doći”, Pagnell ponovi. „A kad to učini, mi ćemo biti spremni za
njega.”
123
Četrnaesto poglavlje
Alyx je pogledala kroz prozor male sobe od kamena, prema dvorištu,

gledajući s uţasnutom fascinacijom kako stolari izgrađuju vješala za nju.
Prošlo je osam dugih, zastrašujućih dana otkako ju je preuzeo Pagnelli, a za
to vrijeme ona je bila podvrgnuta fijasku od suđenja.
Ljudi koji su vodili suđenje bili su neki Pagnellijevi rođaci, a on ih je
jednostavno uvjerio u svoje stavove. Alyx je slušala sve to, jer su govorili o
njoj, a kao da nisu bili tamo i glava joj je odjekivala Rainovim riječima.
Raine i ona su se svađali toliko puta o usponu srednje klase. Govorila
je o ljudima da trebaju biti više jednaki, ali Raine se pitao tko će se boriti ako
Englesku napadnu. Da nije bilo klasa, ljudi bi bili oslobađani zbog novca koji
bi im davao jačinu i oni bi samo ratovali ,a tko bi tada štitio Englesku?
Kako je Alyx sjedila kroz „suđenje”, počela je jasnije shvaćati ono što je
Raine govorio. Suci su za minutu povjerovali da je vještica, a Alyx je zadivilo
to zato što su ljudi u njezinom gradu vjerovali vrlo snaţno u vještice i imali
mnoštvo načina da se zaštite od zlih uroka.
Svim sucima je stalo do osvajanja Kraljeve milosti kao i da dobiju
nagradu kralja. Pagnelli im je rekao da je ona nosila Rainea Montgomerya
dijete i poput lešinara, oni skočiše na tu činjenicu. Raine je proglašen
izdajnikom i uz malo više guranja on je mogao imati njegovu zemlju i dati je
nekome drugome. Kralj Henry volio je stvarati svoje plemstvo, davati
imena, titule svakome dovoljno bogatom da kupi jedno. Suci se nadaju da će
dati neke Montgomeryeve zemlje njima ako dostave Raineovu glavu
njegovom kralju.
Alyx je sjedila kroz cijeli postupak jer su crtali i planirali, smijali se i
utvrđivali. Na kraju, oni su je gurnuli u košaricu i odvezli kroz mali grad.
Ona nije ni znala njegovo ime – ime čovjeka koji je hodao pred njom
izjavljujući da je vještica.
Kad je voţnja u košarici bila gotova, on ju je vukao ka ruševinama
starog, kamenog dvorca, dogurao do jednog toranja i gurnuo je uza stube.
Mnogo sati kasnije, dobila je malu zdjelu vode te s njom Alyx ispere smrad
iz svog tijela najbolje što je mogla.
124
Drţali su ju tamo danima s čuvarima na katu ispod, a više njih na

krovu. Noću bi se mještani okupili u krug oko toranja i pjevali egzorcizme
kako bi se zaštitili od zla. Alyx je samo sjedila u sredini u hladnom sobičku
i pokušala slušati glazbu koja joj je tekla kroz glavu. Znala je da suci
odgađaju njezino izvršenje da daju Raineu vremena da stigne da je spasi.
Molila je svom snagom za njegovu sigurnost, molila Boga da shvati da je
hodao u zamku. Suci i Pagnelli bili su toliko u pravu kada su rekli da Raine
nije mogao ići za svojim vitezovima. U stvari, Pagnelli je uzeo svoje ljude na
sjever do Raineova doma kako bi se osigurali da Raine nije stigao prvi.
Alyx je sjedila i razmišljala o muškarcima u Rainevom taboru, kako su
siromašni vojnici bili, kako su jadno obučeni i koliko su je mrzili. „Molim
vas, molila je, - ne dajte Raineu da dolazi sam. Ako dođe, neka ima straţu i
neka ga ljudi štite.”
Prije zore na deveti dan, debela, smrdljiva starica došla je noseći
običnu, bijelu lanenu košulju za Alyx da je obuče. Bez protesta, mirno, Alyx
je navukla košulju, ostavljajući ju labavo preko trbuha. U postupku ona je
traţila da poštede djetetov ţivot, ali ljudi su joj samo davali prazan pogled,
potpuno nezainteresirani za nju. Jedan od sudaca rekao je Pagnelliju da ju
ušutka i dobila je jedan šamar od njega da zadrţi svoj jezik u ustima. Nije
bilo ničega što bi se moglo reći da ih poljulja, ionako. Oni su shvatili da ju je
morao snimiti sada, dok je Raine još zagrijan za nju i dijete mora biti
ugroţeno. Pagnelli se nasmijao i rekao da će drţati Rainea da gleda dok
Alyx bude palio.
S bradom visoko dignutom, koristeći svu svoju snagu za kontrolu,
Alyx je sišla stubama pred staricom koja je vodila Alyx preko ruke - plaćena
za riskiranje što je u istoj sobi s vješticom.
Svećenik je čekao u podnoţju stuba i brzo, Alyx je napravila priznanje
grijeha, negirala da je vještica i da je nosila Vraţje dijete. Sa zrakom
nevjerice, on ju je blagoslovio i poslao na put.
To mora da je izgledalo čudno, Alyx je mislila, netko njene veličine
mora biti u pratnji toliko velikih ljudi. Jedan ispred, jedan iza leđa, dva na
svakoj strani.
Publika je bila radosna što gleda njezin pristup, ushićena zbog
posebne poslastice koja ih je čekala. Nije bilo mnogo vještica da su spaljene
danas.
125
Kada se Alyx popela stubama, straţari su je čuvali kruţno, s leđa, dok

su im oči skenirale horizont. Nada i strah miješali su se zajedno u njoj. Bojala
se za Raineov ţivot, pokuša li ju spasiti, ali ona se nadala da neće morati
umrijeti.
Straţar ju je zgrabio za ruku, povukao na lomaču i čvrsto vezao
zapešća iza nje.
Alyx je podigla oči prema nebu, potpuno svjesna da će to biti
posljednji put da vidi dan. Rano jutarnje sunce je upravo pozdravljalo dan i
ona je pogledala preko u visoke četke i na gomilu. Bilo je loše, jako loše, da
su to bila posljednja lica koja će ikada vidjeti, da će ići u raj ili pakao s tim
licima u svojoj glavi.
Zatvorivši oči, pokušala je zamisliti Rainea.
„Nastavite s njom”, došao je glas zbog kojeg je Alyx otvorila oči.
Glasovi su ţivot za nju. Ona bi se vjerojatno prije sjetila glasa nego lica ili
imena. Skeniranjem publike, nije vidjela nikog koga bi znala. Svi su, čini se,
posebno prljavi, s puno oţiljaka.
„Dopustite mi da zapalim vatru”, ponovno je došao glas i ovaj put
Alyx je pogledala u Rosamundine oči. Trnci su otišli u cijelu njezinu koţu.
Njezine vlasi se zategnule i maleni plamen nade skočio kroz nju.
Straţari, su svuda oko nje, uzimali svoje vrijeme paleći vatru dok su
proučavali zemlju oko njih, traţeći neki znak viteza i njegovih ljudi.
Nije sigurno hoće li vjerovati očima, ona je opet pogledala gomilu.
„Što vi čekate sad?” došao je glas koji je Alyx znala kao svoj vlastiti.
Tamo, na čelu s pocrnjelim zubima i prljav, s krvavim zavojem preko jednog
oka, bio je Jocelin. Pokraj njega je stajao čovjek, Alyx ga je prepoznala, iz
šumskog kampa, jedan od ljudi koji ju je optuţio za krađu. Oni su se
promijenili, neki prljaviji nego se sjećala, ali cijela šuma, logor, bio je tamo,
zureći u nju sa smiješkom zavjere jer su vidjeli da ih je prepoznala.
Unatoč svemu što je mogla učiniti, suze joj počeše teći niz obraze, ali
kroz njen zamagljen vid vidjela je da je Joss htio reći nešto za nju. Trebao je
dug trenutak da shvati što je šaputao.
„Ova bi vatra trebala učiniti da vještica pjeva glasno”, rekao je i Alyx je
čula ogorčenje u glasu.
Potajno, ona je pogledala čuvare dok su se namrštili na udaljenosti.
Nikada nije ni pogledala u gomilu na podnoţju platforme. „Čekali smo
126
dosta dugo”, rekao je jedan sudac u crnim haljama, iza Alyx. „Neka vješticu
spale.”
Jedan od čuvara spustio je plamenu baklju prema paprati i kad je to
učinio, Alyx napuni pluća do posljednjeg mjesta sa zrakom. Očaj, strah,
nada, radost, sve u kombinaciji u glasu, bili su emitirani toliko jako, tako
glasno, da su se za trenutak svi paralizirali.
Jocelin je bio prvi koji je krenuo. Uz krik jak kao Alyxin, on je skočio na
vrh platforme, a iza njega je došlo dvadesetak muškaraca i ţena. Jedan
priznati ubojica bacio je svoju teţinu na čuvara koji je drţao baklju, i plamen
je pao unatrag, na zemlju u hrpu grana iza Alyx, gdje su se penjali ostali.
Bilo je šest straţara i četiri suca na platformi. Suci su pobjegli na prvi znak
nevolje. Njihove haljine podigle su se na koljena i letjele iza njih.
Dim se uvijao oko Alyxina tijela dok je gledala muškarce i ţene kako
se bore s vitezovima odjevenima u čelik. Svaki udarac koji je pogodio meso,
mogla je osjetiti kao svoj vlastiti. Ti ljudi, što su tako loše tretirani, riskirali su
svoje ţivote da je spasu.
Dim je bio gušći, tjerajući je da se zakašlje i suze su joj krenule na oči.
Toplina, poput najtoplijeg sunca, povrijedila joj je leđa. Pokušavajući vidjeti,
ona je pogledala ljude oko sebe, potpuno svjesna koliko su krhki u
usporedbi s vitezovima u njihovom teškom oklopu. Njezina jedina utjeha je
da je Raine bio dovoljno razuman da ne riskira svoj ţivot u toj borbi. Barem
je ostao negdje na sigurnom.
Prošlo je neko vrijeme prije nego što je postala svjesna da jedan od
vitezova nije bio napadnut od strane šumskih ljudi. Tek kad je čula njegov
tutanj, šuplji, iznutra kacige, shvatila je da je jedan od njezinih čuvara bio
Raine.
„Jocelin! Oslobodi je! ” Raine zapovjedi dok je on donio dvosjeklu
sjekiru dolje na rame blindiranom vitezu i poslao čovjeka na koljena. Ţena je
skočila na palog viteza, izvukla mu kacigu dok je jednooki čovjek udario
klubom u glavu i ošamutio ga.
Dim je bio tako gust da Alyx nije mogla vidjeti ništa više , a grlo joj je
bilo suvo od kašlja. Suze su tekle kad je Joss razrezao uţad oko njezinih
zapešća, uhvatio je za ruku i povukao daleko od spaljivanja četkom.
„Dođi sa mnom”, rekao je on, vukući je za ruku.
Ona se zaustavila, gledajući natrag na platformu. Raine se borio s dva
127
čovjeka odjednom.
„Alyx!” Jocelin povika na nju. „Raine mi je dao naredbe gdje ću te
odvesti. On je dovoljno ljut na nas oboje. Jednom ga poslušaj.”
„Ne mogu ga ostaviti!” pokušala je reći, ali joj suvo grlo napravilo da
to zvuči kao kreštanje. Joss ju je potegnuo jako jednom i oni su trčali zajedno.
Nakon jako dugo vremena ugledala je konje koji dolaze k njima.
„On je kasnio”, Joss je vikao, zadihan od trčanja. „Hajde, Alyx!”
Barem je trčanje drţalo njen um daleko od mišljenja o opasnosti u kojoj
je Raine. Nošenje dodatne teţine njezina nerođenog djeteta, bilo joj je
neugodno.
Kad su stigli konje, Jocelin ju je smjestio i povukao iza njega i na
njezino razočaranje, krenuli su dalje od mjesta gdje su se Raine i ostali
borili.
Alyx je pokušala prosvjedovati, ali opet glas joj je promukao. Njezina
je šutnja bila toliko neuobičajena da se Joss okrenuo i pogledao je, a njegov
roktavi smijeh pokazao je da je shvatio situaciju.
Vozili su tako dva sata, a kad su se zaustavili na kraju, to je bio
samostan. Alyx, iscrpljena od straha tijekom posljednjih nekoliko dana,
jedva je stajala kad joj je Joss pomogao da siđe dolje.
„Je li tvoj glas doista otišao?” upita Joss, pola zabavljajući se, pola u
suosjećanju.
Ona je ponovno pokušala govoriti, ali osjećala je bol u grlu.
„Moţda je bolje ovako. Raine je dovoljno ljut da otkine jezik oboma. Je
li sve u redu? Nisu ti naškoditi dok si bila u ropstvu?” Alyx je odmahnula
glavom.
Prije nego je Joss mogao opet razgovarati, redovnik je otvorio teška
drvena vrata.
„Hoćete li ući moja djeco? Mi smo spremni za vas?”
Alyx je dotaknula Jocelinu ruku i namrštila se pitanju. Što je redovniku
značilo "spremni"?
„Uđi unutra i saznat ćeš”, rekao je Joss, smiješeći se.
Unutar zidina bilo je veliko, lijepo dvorište, zeleno i sjenovito u ranom
jutarnjem suncu. Bilo je vrata sa svih strana dvorišta i debeli kameni zid iza
njih.
„Imamo nekoliko soba za ţene posjetitelje”, rekao je redovnik,
128
gledajući dolje na Alyx prekrivenu grubom bijelom haljinom. „Gospodin

Raine je napravio aranţman za vašu udobnost.”
Nekoliko trenutaka kasnije Alyx je u prostranoj prostoriji izvan
dvorišta pila gustu mlaćenicu. Popila je samo pola, kad je zvuk glasa od
čelika došao od vrata.
„Alyxandria! ” čula je glas koji je mogao biti samo Raineov.
Iz navike, Alyx otvori usta da mu odgovori u blagosti, ali samo je bolni
uzvik izašao. S rukom na grlu, ona je otvorila vrata.
Raine se okrenu prema njoj i na trenutak su im se oči srele. Imao je
sjene ispod očiju, a znojava kosa padala mu je po glavi u crnim uvojcima.
Udubljenja u njegovom oklopu su brojna. No, ono što je zastrašujuće je bijes
u njegovim očima.
„Dođi ovamo”, zareţao je, a u njegovom tonu nije bilo mjesta za
neposlušnost.
Kad je stajala pred njim, stisnula je ramena, a on je zurio na trenutak u
njen trbuh, a zatim se osvrnuo na njezine oči. „Trebao bih te istući za ovo”,
rekao je on.
Alyx je pokušala govoriti, ali sirovost njezina grla natjerala je suze u
njezine oči. Izgledao je zbunjen na trenutak, a onda je jedna rupica bljesnula
u njegovom obrazu.
„Dim ti je oduzeo glas?” Kimnula je glavom.
„Dobro! To je najbolje što sam čuo u nekoliko mjeseci. Kada završimo
skroz s ovim, imam nekoliko stvari za reći ti i jednom ćeš me slušati.”
Rekavši to, zgrabio ju je za ramena i gurnuo prema malim vratima u
zidu. Vani su bila visoka, duboko udubljena vrata koja su očito pripadala
kapeli. Ne čekajući da uđe sama, Raine je otvorio vrata i gurnuo je unutra.
Pred oltarom stajao je Jocelin i visoki, vitki čovjek kojega Alyx nikada nije
vidjela prije.
„U svom oklopu? ” stranac upita, gledajući Alyx znatiţeljno.
„Ne sumnjam da bi mi skliznula kroz prste opet. Imaš prsten, Gavin?”
Alyx je širom otvorila oči na ime. Dakle, ovo je Raineov stariji brat,
čovjek kojemu je pisala, da kontrolira Raineov bijes na Rogera Chatwortha.
Kad je pogledala Gavina pomislila je da uopće nije poput Rainea. Fizički je
Raine bio tako mnogo zgodan, da je ona jedva bila svjesna svećenika pred
njima i onoga što govori.
129
„Obrati paţnju, Alyx”, Raine je zapovjedio i Gavin se zakašljao da

pokrije smijeh.
U zaprepaštenju, Alyx je pogledala muškarce koji je okruţuju.
Jocelinove oči su plesale od smijeha, Raine je puhao s jedva kontroliranim
bijesom, a Gavin se činio malo tolerantnijim od svih. Svećenik je čekao
strpljivo za nešto od nje.
„Alyx!” Raine je zareţao. „Znam da ne moţeš govoriti, ali barem bi
mogla kimati glavom – osim, naravno, ako se ne bi radije udala za mene.
Moţda bi radije imala Jocelina... opet?”
„Udati?” ona je zastenjala.
„Za ime Gospodnje Raine”, rekao je Gavin, „smiluj joj se. Ona je
doţivjela šok. Jedan trenutak bila je na lomači, a idućeg ona se udaje. Ona
treba trenutak da se prilagodi.”„ Alyx je gledala Gospodina Gavina. „Nisam
siguran da je shvatila da je ţeni Gospodin Raine. Moţda ako bi joj se
objasnilo, ona bi odgovorila na pitanja ispravno, čak i bez svoga glasa.”
Puna realizacija onoga što se događa došla je do Alyx i sa svojom
uobičajenom ţenskastom prefinjenošću, oči su joj se raširile, a usta pala
otvorena.
„Je li to horor na tu ideju?” Gavin se nasmijao.
Raine je pogledao Alyx, očito ne znajući što joj izraz lica znači. „Ona
nosi moje dijete. Ona će se udati za mene”, rekao je ravnodušno.
Alyx nije mogla govoriti, ali je mogla zviţdat kroz zube. Nije traţila da
se uda za njega, nije joj dopustio slatko zadovoljstvo da se baci na njega i
kaţe mu da ga voli, nego je umjesto toga stajao mrzovoljan i ljut i najavio da
će se udati za njega.
„Ţelite li posuditi moj mač? ”pitao je Gavin, a glas mu je bio tako pun
smijeha da je jedva mogao govoriti. „O, Raine. ” On je ošamario rame svoga
brata, čineći da oklop zazvoni, ali Raine se nije ni pomaknuo. „Nadam se da
ona vodi čestitu potjeru. Judith će se svidjeti sestra po zakonu, koja ogleda
bodeţ na svoga muţa. To će učiniti da se osjeća manje sama na svijetu.”
Raine se nije se potrudio pogledati Gavina i Alyx osjeti da postoji neka
stara svađa koja je uključena. Nikada u ţivotu nije poţeljela više vlasti nad
njezinim glasom nego što je u ovom trenutku. Bila bi natjerala Rainea da
pogleda nju, da je mogla govoriti.
„Moja gospo”, rekao je svećenik. Trebalo je Alyx neko vrijeme da
130
shvati da je razgovarao s njom. „Nije Crkva mjesto za neţeljene brakove. Je li

to vaša ţelja da se udate za Gospodina Rainea?”
Pogledala je u Raineov profil, bijesna što neće gledati u nju. S dva
koraka, ona se posadila ispred njega. Njegove oči bile su usmjerene negdje
iznad njezine glave. Polako je posegnula i uzela mu ruku u svoju. Ruka mu
je izrezana na nekoliko mjesta, krvava, u modricama, a kad je pogledao dolje
na nju, znala je da se povrijedio da bi nju spasio. Ona je podignula ruke
prema svojim usnama i poljubila mu dlan, a kad je podigla pogled, oči su
mu bile na njoj. Na trenutak se činilo da je omekšao.
„Ona će se udati za mene”, rekao je i pogledao natrag na svećenika.
Alyx ga htjede proklinjati za svoju samouvjerenost, ali njeno odbijanje
bi razbudilo još više njegovu ljutnju na nju. Tiho, ona se preselila natrag
pokraj njega i brak se proglasio, zlatni prsten stavio joj je na prst.
Raine nije dao nikome vremena da joj čestita. „Dođi, Lady Alyx”,
rekao je, prstima joj stiskajući nadlakticu. „Imamo mnogo toga za raspravu.”
„Ostavi je na miru, Raine”, rekao je Gavin. „Zar ne vidiš da je umorna?
A osim toga, vaš je dan vjenčanja. Pripovijedaj joj neki drugi put.”
Raine nije ni pogledao svog brata kad je izveo Alyx iz kapelice natrag
kroz dvorište u njezinu sobu. U trenutku kad su se vrata zatvorila, Raine se
naslonio na njih.
„Kako si mogla, Alyx?” šapnuo je. „Kako si mogla reći da ti je stalo do
mene, a provela si me posljednjih nekoliko mjeseci kroz pakao?”
Bilo je vrlo frustrirajuće što nije u stanju razgovarati. Traţila je okom
olovku i papir, ali sjetila se Raine nije mogao čitati.
„Znaš li kako mi je bilo posljednjih nekoliko mjeseci?” Bacio je kacigu
na krevet. „Godinama sam traţio ţenu koju sam mogao voljeti. Ţenu s
hrabrošću i časti. Ţenu koja se nije bojala mene ili išla za mojim novcem ili
zemljom. Ţenu koja me natjerala da mislim.”
Jednim pokretom, on je gurnuo sve oruţje na stranu, sjeo na rub
kreveta i počeo otkrivati noţne pokrivače. Alyx je kleknula pred njim i
pomogla mu. Raine se naslonio na laktove, nikako ne stajući sa svojom
tiradom.
„Kad sam saznao da si ţensko imao sam groznicu i nisam bio siguran
da li sanjam, ali te noći sam pronašao više radosti nego što sam ikada imao u
ţivotu. Nije bilo ustručavanja s tobom, bez zadrške, baš preteka, uţitak sam
131
davao, uţitak sam dobivao. Kasnije sam bio bijesan na tebe za to što si
odigrala tako ruţan trik na meni, ali ja sam ti oprostio.”
Kucanje na vratima ga je zaustavilo. Nekoliko sluţbenika, odjevenih
skuplje nego je Alyx ikad bila, ušlo je u sobu noseći veliku hrastovu kadu i
nekoliko kanti sparno vruće vode.
„Stavite tamo”, rekao je Raine odsutno.
Stojeći, Alyx je gledala s nevjericom. Kada puna tople vode,
postavljena je pred njima kao da su kraljevske obitelji. Nikada u ţivotu nije
imala punu, toplu kupku. U Moretonu ona bi se kupala u bazenu te u šumi
u ledenom potoku.
„Što je, Alyx?” Raine je pitao kad su bili ponovno sami. „Izgledaš kao
da si vidjela duha.”
Tiho, je pokazala ka vreloj kadi.
„Ţeliš li se okupati prva? Hajde.”
Oprezno, ona je kleknula u kadu, stavila ruke u vodu i nasmijala se
Raineu kada je počeo vaditi koţnu postavu koju je nosio ispod oklopa.
„Nemoj me pokušavati odvratiti”, rekao je malo previše slatko. „Ja još
uvijek razmatram da istučem tvoju straţnjicu. Znaš li kako sam se osjećao
nakon što sam te našao s Jocelinom?”
Gledala je daleko od njega, prisjećajući se boli u njegovim očima te
noći.
„Trebale su mi godine da te pronađem, a onda da mi kaţeš da... tvoja
glazba ti je značila više nego ja. Zatvori usta! Ti si zapravo to rekla. Znaš,
Alyx, više mi se sviđa kada nisi u mogućnosti da razgovaraš. Moj brat nije
povjerovao da je mala stvar poput tebe mogla začepiti pedeset odraslih
muškaraca. Ponudio sam mu da stavi nešto novca na svoju okladu, ali je on
odbio.”
„Alyx”, upozorio je, „ne izgledaj tako uvrijeđeno. Nemaš pravo da se
uvrijediš. Ne! Ja sam taj koji je prošao kroz pakao ovih posljednjih mjeseci.
Nikad nisam znao gdje si, s koliko ljudi si spavala.” Ona mu je poslala mrk
pogled.
On se namrštio na trenutak na način na koji je bila pokazivala na njega.
„Proveo sam mnogo vremena tamo na treningu, ako je to ono što misliš.
Pokušavao sam sebe istrošiti da se ne bih tebe i Jossa sjećao.”
Alyx je suzila oči na njega i podigla se sa rukama na kukovima.
132
„Oh, Blanche”, rekao je, razumijevajući ju tako lako kao da je Alyx

prosiktala na njega. „To bi bilo pravedno, da sam je pozvao u svoj krevet, ali
nakon što sam tebe imao nisam ţelio nikakvu drugu ţenu. Prokleta bila,
Alyx! Prestani izgledati tako zadovoljna sama sa sobom. Bio sam nesretan
dok te nije bilo.”
Pokazala je na sebe i sva se ljubav pokazala u njezinim očima.
Skrenuo je pogled, a glas mu je bio promukao kad je ponovno
progovorio.
„Zamalo sam ubio Jossa kada je došao do mene. Odbio sam ga vidjeti i
straţarima rekao da ga ne puste da prođe, ali znao je svoj put oko šume
predobro. Jedne noći sam malo previše popio i kad sam se probudio ujutro
Joss je sjedio na stolici kraj mojeg kreveta. Trebalo je neko vrijeme prije nego
što sam ga saslušao.”
Alyx je čula nedorečenost u njegovim riječima i zakolutala očima, tako
pretjerano dok ju je Raine zajedljivo ignorirao.
„Mogu ti reći da nije pomoglo mojoj upaljenoj glavi čuti da te Pagnelli
zarobio, kao ni koju gadost čovjek planira, postaviti zamku za mene.”
Alyx je sjela u kadu, ispruţila ruku i zgrabila Rainea za ruku. Nosio je
samo pelenicu sada. Mislila je o tome kako je riskirao svoj ţivot za nju.
„Alyx”, rekao je tiho, klečeći pred njom. „zar ne shvaćaš još da te
volim? Naravno da bi došao po tebe.”
Pokušala mu je pokazati, s rukama i izrazima, kako je ona bila
zabrinuta da će ga Pagnelli povrijediti.
„Što?” Raine je rekao, stojeći. „Mislila si da nisam znao o zamki?”
Očito se uvrijedio. „Mislila si da neki komarac kao što je Pagnell moţe
navući Montgomerya u svoje kandţe?”
Sa brzim gestom, razodjenuo je pelenica i ušao u kadu. „Alyx, nisi
stvarno valjda vjerovala da Pagnell....” Ona podigne ruke, klanjajući se pred
njim glumeći poniznost.
„Pa, moţda bi ti trebalo biti oprošteno. Ti ne znaš kakav je on čovjek.
Moţda su za tebe svi plemići podjednaki.” Zalupila je šakom u vodu, te
poprskala Rainea u lice.
Zgrabio joj je ruke. „Sada što je to bilo? Evo ja sam ti oprostio sto si me
napustila, spasio tvoju koţu od poţara i oţenio te, a ti nisi ni zahvalna.”
„Ne sviđa mi se što misliš”, rekao je on, vukući je bliţe sebi. „Gavin mi
133
se smijao kad sam rekao da ćeš biti zahvalna za ono što sam učinio. Rekao je
da ţene nikada ne reagiraju onako kako treba, mislim s logikom. Sada, što
sam učinio?”
Bila je udvostručila svoju šaku i zaprijetila da će ga udariti u nos.
„Alyx, stvarno iskušavaš moje strpljenje. Zar nemaš ni jednu lijepu
misao za mene? Ja sam prošao kroz strašnih par dana. Morao sam se penjati
na ljestvice koje idu uz toranjski zid noću, ubiti straţara na krovu i staviti
njegov oklop, sve to tako tiho da me drugi čovjek ne bi čuo.”
Drţao ju je za oba zapešća, mogla je osjetiti sebe da se topi. Bez obzira
što je on kriv što je ona bila okrenuta da je spale, on je riskirao mnogo da je
spasi.
„Jesi li zadovoljna sa mnom samo malo?” on je mrmljao na usnama.
„Jel ti samo malo drago šti si se udala za mene?”
Kada je Alyx osjetila kako joj se tijelo opušta, nestajući pod njegovom
voljom, nije bila svjesna koliko je on vuče po kadi. S velikim glasnim
pljuskom, on je povukao na krilo. Voda se prelijevala preko strane.
„Sada te imam”, nasmijao se dok se ona pokušavala uspraviti. „Sad
ćeš platiti za svoj nedostatak zahvalnosti.” Ponovno se nasmijao kad je Alyx
pokušala prosvjedovati, a glas joj krektao. Ali kad je on počeo da je ljubi, ona
je zaboravila govoriti.
134
Petnaesto poglavlje
Alyxine su ruke prošle oko Raineova vrata i sve misli o ljutnji su

nestale. Prošlo je toliko vremena otkako ga je vidjela, a njezina glad za njim
bila je neizdrţiva. Ţeljno, ona ga je povukla bliţe k sebi. Njezina usta su se
drţala uz njegova, njezin jezik pustošio je njegova usta, traţeći onoliko
koliko ga je mogla dosegnuti.
„Alyx”, šapnuo joj u kosu, sa suzama u glasu. „Vidio sam te kad sam
otišao preko zida. Sjedila si u toj kuli u sobi, plakala tiho, tako mala, tako
tuţna. Upravo tada sam htio ubiti sve straţare, ali znao sam da se ne mogu
osloniti na ljude iz šume da mi pomognu. Da su mi braća bila slobodna, ja
bih to pokušao, ali ne bih riskirao da te ozlijede. ”
U glavu joj je na spomen braće došla Elizabeth!
„Što je to, Alyx? Što nije u redu?”
Pokušala je reci riječ "Elizabeth", ali to je bio nerazumljivo. Nakon još
nekoliko pokušaja uspjela je reći "Miles."
„Jesi li upoznala mog malog brata? Ne, nisi. On je na Isle of Wight.
Nakon što je Marija ... umrla, Miles je gotovo poludio i Gavin ga je
nagovorio da ide posjetiti strica Simona. Ostavio je Isle nekoliko tjedana
prije.” Raine je bio zbunjen Alyxinim snaţnim mahanjem glave. „Miles ”,
ona je i dalje ponavljala. „Je li se nešto dogodilo Milesu? Je li u opasnosti?”
Alyx je kimnula glavom da i prije nego što je napravila još jedno
klimanje, Raine je izašao iz kade s Alyx pod rukom. Ţurno ju je spustio.
Omotala je plašt oko sebe. „Idemo vidjeti Gavina i moţeš pisati ono što imaš
za reći.”
Alyxino je lice bilo crveno čim su napustili svoju sobu. Nosila je samo
mokru plahtu ispod plašta, dok Raine nije nosio gotovo ništa dok ju je vukao
kroz sveti samostan. Našli su Gavina u konjušnici.
„Niste spremni za voţnju tako brzo, zar ne, brate?” zadirkivao je .
„Sigurno tvoja nevjesta zasluţuje pozornost.”
Raine je ignorirao njegovo zadirkivanje. „Alyx kaţe da je Miles u
nevolji. Ona će pisati što se dogodilo.”
Gavinu je lice odmah postalo ozbiljno. „Dođite u redovnički studio.”
135
Pošao je s takvim dugim koracima koje Alyx nije bila u mogućnosti

pratiti, dok ju Raine nije uhvatio za ruku i povukao za sobom. Oh, on bolje
da uţiva sad za vrijeme dok ona nije povratila glas, pomislila je.
Redovnik u studiji prosvjedovao je zbog ţenske prisutnost, ali oni su
ga ignorirali.
„Evo!” Gavin je rekao, stavljajući papir, pero i tintu pred nju.
Trebalo joj je nekoliko minuta da napiše o Pagnelliju i Elizabeth
Chatworth i njegovom planu da ju preda Milesu. Raine i Gavin gledali su
preko ramena dok su joj se dlanovi počeli znojiti.
„Elizabeth Chatworth”, rekao je Gavin, „Mislio sam da je još dijete.”
Alyx odmahnu glavom.
„Kako ona izgleda?” Raine je upitao ozbiljno.
Alyxin izraz lica bio je dovoljan da bi ih razumjela.
„Kralju se neće svidjeti”, rekao je Gavin. „On je stavio tešku kaznu na
Chatworth imanje i naredio Rogeru da ide daleko od sve Montgomeryeve
zemlje.”
„Zemlja! ”Raine je uzvikao. „Je li to sve do čeg ti je stalo? Chatworth je
oteo Bronwyn i ubio Mariju. Što je potrebno da vrednuješ ljude umjesto
zemlje?”
„Stalo mi je više do moje braće od bilo koje zemlje. Što će se dogoditi
ako Miles siluje ovu Chatworthovu djevojku? To će izgledati kao da smo
neposlušni prema kralju, i tko će patiti onda? Ti! On ti nikada neće oprostiti,
a ti ćeš morati provesti svoj ţivot u toj šumi s tom vojskom koljača. A kako će
kralj kazniti Milesa? I njega će protjerati? Zabrinut sam da izgubim dvojicu
moje braće zbog Pagnellijevih prljavih trikova.”
Raine je još uvijek zurio u svog brata, dok je Alyx pogledala Gavina s
velikim poštovanjem.
„Prošlo je vise dana”, rekao je Raine na kraju. „Ja bih stavio svoj ţivot
na to da djevojka djevica više nije, ali ja ću se kladiti da Miles ne bi silovao
nikoga. Moţda je kada sazna tko je ona, pusti na slobodu. Sve što ćemo moći
učiniti je moliti se da ona ne nosi njegovo dijete.”
Alyx je uhvatila Gavinovu ruku i odmahnula glavom snaţno.
Elizabeth Chatworth nikada neće pasti u ljubav s Montgomeryjem u manje
od dva tjedna.
„Nestaško, je li?” Pitao je Gavin, a zatim zastao i podigao Alyxinu
136
ruku na usta. „Raine će te odvesti kući, a tamo ćeš upoznati moju Judith. Ţao
mi je što je vaše vjenčanje bilo takva brza afera. Kada sve to bude riješeno
imat ćemo turnir u tvoju čast.”
Još uvijek drţeći je za ruku, pogledao je unatrag na svog brata. „Vi ćete
biti sigurni u dvorcu Montgomery neko vrijeme. Odvedi je ondje, neka se
odmori. Nisi vidjela mog sina još nikako. I kupi joj nešto odjeće!”
„Daj Milesu moje najbolje ţelje i pokušajte ga zadrţati od nevolje”,
Raine se nasmiješio, „i kada se vrati on moţe upoznati moju ţenu.”
Sa sretnim osmijehom, Gavin ih je ostavio.
Raine se okrenuo ka Alyx. Njezin plašt je pao otvoren, a vlaţna haljina
pripila se uz nju. „Sada, ako se dobro sjećam, bili smo tek počeli nešto kada
su nas problemi i moj brat prekinuli.”
Alyx je zakoračila dalje od njega, pokazujući prema sobi u kojoj se
nalaze. Osmijehnuvši se, Raine ju je uvukao u naručje, odnjeo kroz dvorište
natrag u svoju sobu. Ne obazirući se na hrpe prljavog oklopa na krevetu, on
ju je bacio usred njega, i jednim pokretom ispruţio se na njoj.
„Hoću li povrijediti dijete?” promrmljao je, grizući joj uho. Njezino
odmahivanje bilo je toliko snaţno da joj je dao topao, zavodljiv osmijeh
dok mu je ruka išla dolje i odvajala joj lanenu haljinu.
Alyx nikada nije bila jako ponosna na svoje tijelo. Uvijek je ţeljela
imati obline. Ali, sada kada je bila sva otečena zbog djeteta, nije ţeljela da je
Raine vidi na svijetlu. Međutim, Raine je odbacio njezin pokušaj da se
pokrije.
Pokrenuo se s nje, poljubio trbuh i pomilovao ga. „To je moje dijete
koje te muči , a ja ga volim kao i njegovu majku.”
„Kćer?” uspjela je reći s bolnim grlom.
„Volio bih da imam kćer. Sa tobom kao majkom, Bronwyn i Juditom
kao tetama. Rado ću joj ostaviti sve svoje posjede. Ja sam siguran da će ih
bolje voditi nego ja.”
Pokušala je ponovno razgovarati, ali nije ju pustio, već joj je počeo
ljubiti vrat opet. Kad je osjetila da je uklonio svoj omotaj, znala je da mu je
koţa bila uz njezinu i zaboravila je svoje brige o tome kako je izgledala.
Nije imala pojma koliko joj je nedostajao fizički, koliko joj je potrebno
milovanje njegove ruke. Milovao joj je tijelo sve više, prešao tvrdim prstima
preko njezine koţe od noţnih prstiju do glave, čineći da se osjeća voljeno.
137
Čak i sada, kada je mogla osjetiti moć njegove gladi za njom, on je išao
polako, volio je.
Leţala je na leđima, zatvorenih očiju, ruku lagano podignutih iznad
vrata, dok je on svoje ruke spuštao ispod nje. Kad joj je dotaknuo unutarnje
strane bedara, ona je otvorila oči i susrela se s njegovim duboko, tamno
plavim pogledom, dok su joj se trnci spuštali niz leđa. Svoju snagu, svoju
veličinu, sve je to drţao pod kontrolom, dok ju je mučio, uzbuđivao uţasno.
Uz potisak njezina tijela, ona se pritisnula uz njega, poljubila mu usta
gladno, što ga je duboko nasmijalo, pa ju je okrenuo sa leđa i povukao na
sebe. Oklop koji ih je okruţivao, sudario se i par komada palo je na pod.
Alyx je prošla zubima niz Raineov vrat. Ruke su joj utonule u masu
mišića njegovih nadlaktica. Veličanstven! mislila je, tako veličanstven, sjajan
čovjek i samo njezin!
Smijeh koji je došao iz njezina grla nije bilo lijep, dubok, promukao, ali
kvaliteta toga je zavodljiva. Prešla je palcem dolje niz Raineova rebra,
gurnula mu je ruku daleko dok je on traţio njezina usta. Ali, Alyx pomjeri
palac s njegove druge strane i opet se nasmijala kad se okrenuo od nje.
„Nestaško!” promrmljao je i zgrabio je za kosu, povlačeći joj glavu
unatrag kako je on podigao glavu malo ka njenom trbuhu.
Dahćući, Alyx povuče noge naprijed, pokušavajući pobjeći od njega.
Raine je uhvatio njezinu lijevu nogu i nastavio gristi svaki od njezinih
prstiju. Osjećaj koji je išao uz nju zaustavio joj je sve pokrete.
Leţala je na njemu, ispruţena, nogama u njegovom licu. Dvoje mogu
igrati ovu igru, pomislila je dok je prošla zubima preko Raineova prsta. Bilo
joj je vrlo drago da ga osjeća da se vrti ispod nje. Onda je i drugi dio oklopa
pao na pod.
Raine je rukama, duljim od njezinih, skliznuo sa strane njezinih nogu,
milujući je i gnječeći tako provokativno da nakon nekoliko trenutaka nije
mogla misliti ni na što drugo nego o rukama na svom tijelu.
Počela je drhtati, dahtati, a koţa joj se činila topla kao i kad je vatra
klizila po leđima.
Raine ju je uhvatio za kukove i kao da nije imala teţine, pokupio je i
spustio na svoju muškost s takvim točnim potiskom da je Alyx ispustila
hrapavo cviljenje.
„Mačevanje”, Raine se nasmijao. „Ja sam vrlo precizan s mačem.”
138
Alyx se nagnula naprijed i sa svojim snaţnim bedrima počela ritam

koji je Rainea učinio previše zauzetim da opet govori. Još uvijek je leţao, a
lice mu je bilo iskrivljeno u maski od bola i zadovoljstva, dok ju je drţao za
leđa, i uţivao svim svojim osjetilima u onome što mu je Alyx radila.
Kad nije mogao izdrţati više, on ju je zgrabio, prevrnuo i sa dva jaka,
gotovo nasilna, zabijanja završili su zajedno, tresli se, drhtali, drţeći se kao
da bi se mogli upiti jedno u drugo još bliţe.
Nakon nekoliko trenutaka, Raine je podigao glavu i dao Alyx osmijeh
koji je govorio više od svih riječi na svijetu. Uz stenjanje od zadovoljstva, on
se otkotrljao s nje i povukao je blizu njega na svoju znojnu koţu. Zajedno su
zaspali.
Bilo je rano navečer, kada su se probudili i Raine je napravio uţasan
zvuk kad je izvukao koljena ispod leđa. „Kako moţe nešto tako malo biti
tako opasno? ”upitao je pospanu Alyx.
S jednim udarcem po njezinoj straţnjici, on se odmaknuo od nje
proteţući se. „Ustaj!“ zapovjedi. „Mi smo odsjeli ovdje već predugo. To će
nas koštati dva dana dok se vratimo kući.”
Alyx se nije radovala voţnji na konju i njen izraz lica to je i rekao. Ona
bi radije ostala ovdje u krevetu s Raineom nekoliko dana. „Alyx ne iskušavaj
me, ili odmah ustaj ili ću poslati neke od Gavinovih ljudi da te otprate do
Montgomery imanja.” To ju je natjeralo na skok. Za nekoliko sekundi ona je
ustala iz kreveta i izvukla rastrgani bijeli plašt preko glave.
„Prljave stvari”, rekao je Raine, pokazujući na njenu odjeću. „Judita će
naći haljine za tebe, vrijedne jedne Montgomeryijeve ţene. Tako će biti lijepo
vidjeti te odjevenu kao što bi trebala i biti, iako moram reći da mi se sviđa
kosa poput ove.”
On protrlja kovrče kao da je još uvijek mislio o njoj kao o njegovu
vlastelinu. Nije bilo vremena za bilo što drugo pa ju je gurnuo kroz vrata te
ju bacio u sedlo konja. Osim za glasnike, Alyx nikada nije vidjela vitezove sa
svojim gospodarom. Raine je samo izdavao naredbe i Gavin i ljudi su skakali
poslušno. Brzo, učinkovito, oni su izbrisali oklop koji je Raine uzeo od
Pagnellijeva čovjeka iz sobe. Jedan od vitezova imao je takav izgled čuđenja
da se Raine nasmijao.
„Oni svrbe također”, rekao je. „Spremna, Alyx?”
Prije nego što je mogla odgovoriti, oni su krenuli, galopirajućim
139
tempom na koji su navikli. Nije je čudilo kad je Raine jahao kroz pola noći.
No, ono što ju je iznenadilo je način na koji su se Gavinovi ljudi odnosili
prema njoj. Pitali su je za zdravlje, je li umorna. Kad su stali jesti i odmoriti
konje, neki od muškaraca joj je donio cvijeće. Jedan čovjek proširio je svoj
ogrtač za nju da sjedne. Nitko nije opazio da je krzno oko plašta bilo daleko
kvalitetnije nego vreća koju je nosila.
S iznenađenjem i nevjericom u očima, ona je pogledala u Rainea. Vitez
je zatraţio dopuštenje da svira lutnju za nju, kao i trojica koji su pjevali
zajedno. Raine je podigao jednu obrvu prema njoj jer ljudi nisu bili vrlo
dobri. Alyx je odvratila pogled jer su vitezovi bili tako ljubazni, tako
pristojni, bili su savršeni.
Kad ju je Raine podigao natrag na konja, rekao je: „Oni su trenirali
svoje viteštvo na tebi. Nadam se da ćeš se nositi s njima.”
Nositi se s njima! pomislila je kad su se počeli ponovno jahati. Osjećala
se kao da je upravo vidjela tračak neba i što više, ona je mogla izdrţati.
Noću su odsjeli u gostionici i Alyx je bilo neugodno zbog toga kako je
bila odjevena. Ali, nije bilo potrebe da bude. Gostioničar je pogledao Rainea
i dvadeset ljudi u svojim bogatim zelenim i zlatnim bojama i on je praktički
legao na pod da bude njihov tepih. Hrana kakvu Alyx nikada prije nije
vidjela, bila je postavljena pred njih u količini koja je izazvala njezin uzdah.
„Mogu li oni sjesti s tobom?” upita Raine.
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati da je traţio dopuštenje za
ove lijepe muškarce da sjede za istim dugim hrastovim stolom s njom. S
velikim osmijehom, ona im je pokazala prema stolicama.
Muško ponašanje za stolom bilo je tako dobro da je Alyx bila
pretjerano oprezna s njezinim. Kroz obroke ponudili su joj nagradu slastica
mesa i voća. Jedan čovjek ogulio je jabuke, stavio luč na tanjur te se pitao
hoće li to prihvatiti.
U njihovoj sobi je bio velik, mekan krevet, čist i Alyx se odmah
ugnijezdila pod svjetlom pokrivača. U sekundi, Raine joj se pridruţio tamo,
povlačeći je blizu sebe, rukama milujući trbuh, smiješeći se kad je beba
poskočila.
„Jaka ”, promrmljao je, zaspavši. „Dobro, jako dijete.”
Ujutro je domaćin pokucao na njihova vrata dostavljajući svjeţi kruh i
vruće vino, zajedno s dvadeset crvenih ruţa od Gavinovih vitezova.
140
„To Judith radi”, rekao je Raine. „Svi su napola zaljubljeni u nju, i

izgleda kao da si i ti osvojila njihova srca, i to previše.”
Alyx je odmahnula glavom i pokazala da se oni brinu za nju samo
zbog njenog odnosa prema njemu. Poljubio joj je nos. „Moţda se svi ljudi
zaljube u ţene koje ne mogu govoriti.” Alyx je zgrabila jastuk i bacila ga na
njega, hvatajući ga za potiljak. „Je li to način na koji se dama ponaša?”
zadirkivao ju je. Usprkos svojoj veseloj naravi, Alyx je bila zabrinuta zbog
njegovih riječi cijeli dan. Ona nije bila dama, a ona nije znala ni kako se treba
ponašati. Kako je mogla ispuniti taj uzor, Judith Montgomery, odjevena u
garavu, spaljenu, bezobličnu vreću?
„Alyx, što nije u redu s tobom? Jesu li to suze što ja vidim?” Raine ju je
upitao.
Pokušala se nasmiješiti i reći da joj je bilo nešto u oku i da će biti u redu
za trenutak. Nakon toga, pokušala se bolje kontrolirati, ali kad su jahali blizu
dvorca Montgomery, ona je bila spremna da se okrene i pobjegne.
Masivna kamena utvrda, stoljećima stara, bila je čak i više impresivna
nego što je zamišljala. Dok su jahali bliţe njoj, stari kameni zidovi, činili su se
da će se sručiti dolje na nju. Raine ih je vodio do straţnjeg ulaza, najavljujući
svoj dolazak. Put do vrata bilo je obloţen visokim kamenim zidovima i dok
su jahali, muškarci su došli dolje u radosnom pozdravu Raineu. Ljudi koji su
ga poslušali bez sumnje. Cijeli veliki opseg ovog mjesta, bio je bliţe
stvarnom čovjeku od umjetnog odmetničkog tabora. Jedva se zaustaviše
kada je iz jednog malog ograđenog vrta dotrčala zapanjujuće lijepa ţena
noseći haljinu od crvenog satena.
„Raine”, ona ga je zovnula, trčeći raširenih ruku.
Ona ne moţe pjevati, Alyx je pomislila defenzivno, gledajući kako
njezin suprug skače s konja i kreče prema ţeni.
„Judita”, rekao je on, hvatajući je, diţući joj noge iznad tla, ljubeći je,
po Alyxinom mišljenju, previše strasno.
„Moja gospo”, došao je glas s Alyxine lijeve strane. „Mogu li vam
pomoći da siđete dolje?” Njezine oči nisu napustile Rainea i finu Judith, ali
ona je dopustila da je podigne i spusti dolje.
„Gdje je ona, Raine?” Judita je pitala. „Tvoja poruka je tako iskrivljena
da smo je jedva mogli razumjeti. Mora da smo pogrešno čuli, činilo se da je
glasnik govorio da je tvoja ţena trebala biti spaljena na lomači.”
141
„Istina. Spasio sam je u zadnji trenutak. ”Glas mu je odraţavao mnogo

ponosa. S jednom rukom oko Judith, on ju je doveo do Alyx, koju je slučajno
zagrlio. „Ovo je Alyx, a ovo je vizija supruge moga nedostojnog brata.”
Alyx je kimnula, otvoreno buljeći u svoju sestru po zakonu. Ona
nikada nije vidjela nekoga tko je izgledao kao ona: zlatne oči, kestenjasta
kosa jedva vidljiva pod biserima izvezenom kapuljačom.
Judita se odmaknula od Rainea. „Morate biti umorni? Dođite sa
mnom, a ja ću kadu pripremiti za vas.” Uzela je Alyx za ruku i krenula
prema kući.
„Oh, Judita”, Raine je vikao iza njih. „Alyx je izgubila glas zbog dima.”
Osim nje, Alyx je osjetila kako se Judith ukrutila i znala da je to zato što se
Raine usudio oţeniti nekoga poput nje. Brzo, pokušala je trepnuti suze.
„Ti si umorna", rekla je suosjećajno Judita, ali bila je na rubu glasa.
Alyx nije imala vremena za pogledati kroz kuću dok ju je Judith vodila
stubama. Ušle su u veliku obloţenu sobu. Alyxina kuća u Moretonu mogla
se postaviti u tu prostoriju najmanje četiri puta. Teški koraci na stubama
napraviše da se Judith okrene. Raine je stajao na vratima, smiješeći se. „Ona
je lijepa, zar ne?” rekao je njeţno, gledajući u Alyx. „Šteta što je njezin glas
otišao, ali siguran sam da je to samo privremeno.”
„Ne zahvaljujući vama”, rekla je Judith i odvela Alyx na stolicu.
„Što to znači?” upita Raine zbunjeno. „Joj, spasio sam je.”
Judith se okrenula prema njemu. „Od čega? Od Pagnellijeve zamke?
Ona je sluţila kao mamac da tebe namame s njom Raine”, rekla je smireno,
„Mislim da bi trebao otići. Ne mislim da tvoja slatka ţena ţeli čuti ono što
planiram reći o tebi.”
„Super!” Raine šmrknu. „A koji je razlog da morate biti obje ljute na
mene?” On se uvrijedio.
„Iskušavaš moje strpljenje, Raine”, upozorila je. „Alyx, jesi li gladna?”
„Gledaj, Judita, ako imaš nešto za reći, reci.”
„U redu, onda ćemo napustiti ovu sobu. Tvojoj ţeni treba odmor.”
Alyx je počela razmišljati o ideji o tome što je Judith imala za reći.
Zgrabila je svoju sestru po zakonu rukom i očima ju pozvala da nastavi. Bilo
je toliko toga što bi ţeljela reći Raineu. Judita je trepnula u znak
razumijevanja i okrenula se licem ka Raineu. „U redu, reći ću ti što imam za
reći. Vi ljudi, sva vas četvorica braće ne mislite ni na šta osim na povlačenje
142
ţena diljem Engleske bez razmišljanja o njihovim sigurnostima ili

udobnostima.”
Raineova usta se otvoriše. „Ostali smo u vrlo udobnoj gostionici
sinoć.”
„Šta si?! Odveo si damu na javno mjesto odjevenu ovako? Kako se
usuđuješ, Raine? Kako se usuđuješ tretirati ţenu tako?”
„Što sam trebao učiniti? Odvesti je u dućan za odjeću? Moţda bih
trebao voziti u London i zamoliti kralja za malo svile!”
„Nemoj pokušavati biti pametan sa mnom. Ti si proglašen za
izdajnika. To je tvoja vlastita Montgomeryjeva vruća glava izazvala sve vaše
probleme.” Na to je Alyx počela pljeskati rukama.
Judita se nasmije, dok je Raine je bijesnio.
„Vidim da nisam ovdje potreban”, rekao je Raine.
„Ne bjeţi od toga”, rekla je Judith. „Ţelim da odeš dolje, izvučeš Joan
iz bilo kojeg kuta ili kreveta ako se odmara, a onda naručiš kupku i pošalješ
ju ovamo. O, Raine, kako si to mogao učiniti ovom jadnom djetetu? Majka
tvojeg djeteta? Toliko je dana od vatre, a ona je još uvijek prekrivena čađom i
kako si mogao voziti do ovdje tako brzo! Sada idi i ti dođi čist i obučen
ispravno.” S čeljusti još uvijek spuštenom, odbijajući govoriti, Raine je
napustio sobu, lupajući vratima za sobom.
Uz uzdah, Judita se osvrnula na Alyx. „Moraš se izboriti za sebe ili će
te ljudi iskoristiti. Jesi li dobro? Raine ti nije naškodio u svoj ţurbi, zar ne?”
Alyx je samo odmahnula glavom, gledajući Juditu s divljenjem i
ljubavlju.
„To je dobra stvar. Nas tri smo sve čvrste i jake inače bi bile mrtve.”
Alyx podigne tri prsta, i namršti se u pitanju.
„Bronwyn, Stjepanova ţena. Morat ćeš joj u susret. Ona je lijepa,
apsolutno lijepa, ali je Stephen vuče svugdje, čineći da spava i na tlu
smotana u vuneni pokrivač. To je stvarno strašno.” Kucanje na vratima
prekine Judith i sekundu kasnije sluţbenici su stigli s kadom i kantama
vruće vode. „Trebala bih poslati Rainea češće”, rekla je Judith. „On zna kako
brzo dobiti stvari. ”Alyx se nasmiješila i Judith joj se nasmiješila natrag.
„Oni su dobri ljudi. Ja ne bih mijenjala Gavina ni za koga, ali ponekad
moraš podići glas malo. Jednog dana ćeš dobiti strahopoštovanje svog
muţa.”
143
Alyx se samo nasmiješila i dopustila da je dovede do kade.
144
Šesnaesto poglavlje
Raine je bio do grla u kadi tople vode. Oči su mu i dalje plamtile od

bijesa. Pogledao je neprijateljski kad su se vrata njegove sobe otvorila. Gavin
je ušao u nju.
„Miles je uzeo Chatworthovu djevojku i otišao za Škotsku i od onoga
što ja znam je da ju je vukao i da je vrištala i psovala na njega. Prokletstvo!”
rekao je. „Zašto imam toliko problema s mojom mlađom braćom? Samo
Stephen…”
„Bilo bi ti bolje da prestaneš”, upozorio je Raine. „Ja sam u
raspoloţenju da prođem mačem kroz nečiji trbuh.”
„A što se dogodilo danas?” Gavin upita umorno, sjedajući preko puta
Rainea. „Imam više problema nego što je potrebno. Je li tvoja ţena, bila
neljubazna s tobom?”
„Ne moja ţena.” On je stao. „Što namjeravaš učiniti s Milesom? Misliš
li da će on nju predati Stephenu?”
„Mogu se samo nadati. Sir Guy je s njim, pa moţda on moţe urazumiti
Milesa.”
„Imaš li razlog zašto je Miles trebao zadrţati djevojku? Osim za svoje
zadovoljstvo? Ne mogu zamisliti da naš mali brat prisiljava ţenu da učiniti
išta, niti mogu zamisliti da bi ga netko odbio. Nikada nisam vidio da ima
problema sa ţenama.”
„Jedan od Milesovih ljudi slomio je ruku odmah nakon što je Lady
Elizabeth bila isporučena i tako ostao kada je Miles otišao u Škotsku.
Uhvatio sam ga na putu.”
„A što je njegova loša vijest? To ne moţe biti tako loše po izrazu tvojeg
lica.”
„Postojala su četiri muškarca u Milesovu šatoru u to vrijeme.
Pagnellijevom čovjeku je dopušteno da uđe. Svi muškarci su drţali mačeve
uperene na njega. Nosio je dug tepih u naručju. Zastao je samo unutar ulaza,
bacio ga na pod, gurnuo ga nogom i odmotao.”
„Pa?” Raine je zahtijevao.
„To se odmotalo Milesu ispred nogu, otkrivajući Elizabetu Chatworth
145
da ne nosi ništa osim duge plave kose.”

„I što je naš mali brat učinio?” upita Raine, rastrgan između smijeha i
uzdisanja na sliku koju je zamislio.
„Prema onome što sam saznao, svi ljudi su ustali i buljili bez
pomicanja dok Lady Elizabeth nije skočila, zgrabila odjeću s krevetića i
sjekiru iz ugla i pošla na Milesa.”
„Je li povrijeđen?”
„Uspio je izbjeći njene udarce i poslao je ljude iz šatora. Kad je dama
započela s psovanjem gorim nego što je itko čuo, sir Guy je odveo ljude na
dovoljnu udaljenost od šatora.”
„I nema sumnje da je prela sljedećeg jutra”, rekao je Raine, smiješeći
se. „Naš mali brat zna kako sa ţenama.”
„Ne znam što se dogodilo nakon toga. Sat kasnije čovjek s kojim sam
govorio slomio je ruku i bio je poslan natrag Milesovoj kući.”
„Kako si znao da je otišao u Škotsku? ”upita Raine.
„Otišao sam u Milesov kamp i nitko nije bio tamo. Pitao sam neke od
obrtnika u tom području. Tijekom tjedan dana Miles i njegovi ljudi su otišli,
a nekoliko ljudi čuo je kako govore da su išli u Škotsku.”
„Ni traga, zašto?”
„Tko moţe reći što se događa u Milesovoj glavi? Znam da on ne bi
naškodio djevojci, ali bojim se da će je zadrţati da kazni Chatwortha.”
„Miles bi se borio s čovjekom, mnogim muškarcima, ali on ne bi
iskalio bijes na ţeni. To je Chatworthova igra”, rekao je Raine mrko.
„Siguran sam da je imao razloga da je odvede iz Engleske. Šta namjeravaš
učiniti sada?”
Gavin je za trenutak šutio. „Ja ću ga ostaviti Stephenu i vidjeti što on
moţe učiniti s Milesom.”
Raine je stajao u kadi. „Sumnjam da bilo tko moţe urazumiti njega kad
su ţene u pitanju. Ako je ţeni bilo potrebno više od deset minuta da se
zaljubi u njega, to će biti prvi put da se tako nešto dogodilo. Moţda ju je
Miles vidio kao izazov.”
Gavin šmrknu. „Što god njegovi razlozi bili, on iskušava kraljev gnjev.
Kralj Henrik se promijenio otkad mu je najstariji sin umro.”
Sušeci se, Raine je izašao iz kade, udario u svoju odjeću nagomilanu
pod nogama. „To će biti dobro, da se riješimo njih za neko vrijeme.”
146
„Koliko dugo misliš da moţeš ostati?”

„Tri, četiri dana. Moram se vratiti u kamp.”
„Jesu li tvoji odmetnici tako vaţni? ”
Raine je razmišljao trenutak. „Oni nisu svi odmetnici, a moţda bi kada
bi ţivio njihov ţivot imao različite ideje o ispravnom i pogrešnom.”
„Krađa je pogrešna, bez obzira što rekao”, rekao je Gavin čvrsto.
„Bi li sjedio mirno i čekao da Judita i tvoj novi sin umru od gladi?”
„Ne ţelim raspravljati s tobom. Da li Alyx zna da se namjeravaš
vratiti?”
„Ne, ne još. Nisam siguran da ću joj reći, ili ću jednostavno otići. Ali
siguran sam da će pokušati ići sa mnom. Ja ju ţelim ovdje s tobom i Judith. I
ţelim da ţivi na način na koji ona nikada nije prije ţivjela.”
Jednim zamahom podigao je svoje stare haljine, bacio ih u kut i
posegnuo za srebrom izvezenom crnim baršunastim odijelom na krevetu.
„Što je to?” Pitao je Gavin kada je dignuo nešto od Raineove prljave
odjeće. Podigao je zlatni pojas.
„To je Alyxin Lyon pojas, kako ga naziva, ali ni za ţivot svoj ja ne
mogu razaznati ništa nalik lavu na njemu. Jedan od straţara na suđenju ga je
uzeo od nje, i trebalo mi je vraţjeg vremena da ga uzmem od njega.”
Uz mrštenje na licu, Gavin je uzeo pojas do prozora i studirao na
suncu. „Izgleda jako star. Je li to?”
„Valjda. Alyx kaţe da se prenosio s majke na kćeri u njezinoj obitelji
koliko god se tko moţe sjetiti.”
„Lavovi”, promrmljao je Gavin. „Postoji nešto poznato o ovom pojasu.
Dođi dolje sa mnom u zimski salon.”
Kad je Raine bio odjeven, on je slijedio svoga brata k obloţenoj sobi.
Na jednom zidu visila je stara i izblijedjela tapiserija. Bila je tu već dugo i bila
je tako poznata Raineu da je za njega bila gotovo nevidljiva.
„Je li otac ikad ti govorio o ovoj tapiseriji?” Pitao je Gavin. Kad je Raine
odmahnuo glavom, Gavin je nastavio. „Ona je utkana u vrijeme Edwarda
Prvog i predmet je proslava najvećeg viteza stoljećima, čovjeka po imenu
Black Lion. Vidiš, ovdje je on na vrhu konja i ljupka dama koja je bila
njegova supruga. Gledaj njezin struk. ”
Raine je pogledao, pomalo dosadno na Gavina koji je recitirao
obiteljsku povijest, ali nije vidio ništa posebno. On je uvijek bio čovjek koji se
147
brine za danas i sada, a ne o stvarima prije nekoliko stoljeća.

Gavin mu je dao ogorčen pogled. „Vidio sam crteţ ovog opasača”,
pokazao je na tapiseriju, „davno”. „ Ime Crne lavovske supruge je nešto s
lavovima, za vjenčani dar. Lav je dao svojoj ţeni pojas od lava i njegovih
Lavica.”
„Ne misliš da Alyxin pojas moţe biti taj. To bi trebalo biti par stotina
godina.”
„Pogledaj kako je ova stvar iznošena”, rekao je Gavin, drţeći Alyxin
pojas u zraku. „Vezice su oţičene zajedno sa ţeljezom i dizajn je gotovo
nestao, ali iz onoga što ja mogu vidjeti iz kopče to bi mogli biti lavovi.”
„Kako je Alyx dobila pojas?”
Gavina nije trebalo podsjetiti kakvog je njegova nova šogorica
porijekla. „Crni lav bio je nevjerojatno bogat čovjek, ali je imao jednog sina i
osam kćeri. On je dao svim svojim kćerima ogromno bogatstvo i njegovoj
najstarijoj kćeri otišao je lavov pojas i onda će proći na njezinu najstariju
kćer.”
„Ne misliš da je Alyx… Raine je počeo.”
„The Black Lionov je najstariji sin dobio ime Montgomery, i po njemu
sva naša obitelj. Zar se ne sjećaš da je otac govorio da si poput Black Liona?
Četvorica su bila visoka, tanka i poštena dok si ti bio uvijek kraći, čvršći.”
Raine se sjetio svih zadirkivanja kao dijete, a ponekad se pitao je li on
bio pravi brat sa sestrom i tri brata. Ali on je imao dvanaest godina kad je
umro otac, i bilo je i mnogo stvari kojih se ne sjeća.
„Otac je govorio da si poput njega.” On je ukazao na masivne crne
kose čovjeka na vrhu pastuha na tapiseriji.
„I ti misliš da bi ovaj Alyxin pojas mogao pripadati čovjekovoj ţeni?”
Raine je uzeo pojas od svog brata. „Ona njega nikada nije ispustila iz vida.
Znao sam da će biti uzet od nje na suđenju. Ona nije to spomenula, ali sinoć
je sanjala i povikala o ovom malom zlatu.”
„Jesi li znao da je Crni lav oţenio ţenu ispod njega?” Ne baš kao
Alyxin status, ali u odnosu na njega, Montgomerys su bili siromašni kao
lovočuvari.“
Raine protrlja istrošeni pojas između prstiju. „To je previše
nategnuto za vjerovati. Ali ponekad se osjećam kao da sam poznavao Alyx
duţe od samo nekoliko mjeseci. Bio sam sa ţenama ljepšim od nje, a
148
pogotovo s ţenama koje su me tretirale s više poštovanja, ali kad sam ju prvi
put video”, zastao je i nasmijao se. „Kada sam ju prvi put vidio, mislio sam
da je dječak i mislio sam da ako bi ikad imao sina da će izgledati kao Alyx.
Bilo je nešto u njoj ... ne znam kako to da objasnim. Je li isto bilo s tobom i
Judith?”
„Ne,” rekao je ravnodušno Gavin, gledajući dolje. Mrzio je misliti o
tome kako je on tretirao Judith kada su prvi put bili u braku.
„Govoreći o tvojoj supruzi, rekao je Raine, „ona me je jezikom
bičevala, kada sam stigao.”
Gavin se nasmijao na to. „A što si to učinio? Ako se dobro sjećam, ona
obično leti nad tobom .”
„Rekla je da sam izmaltretirao svoju ţenu tako što sam ju doveo
ovamo.”
„Zbog kralja? ” Pitao je Gavin. „Razgovarali smo i ona je pristala da
ćeš biti siguran ovdje nekoliko dana. To će potrajati tako dugo da će te netko
prepoznati i javiti kralju.”
„Ne, to nije to”, Raine je istinski zbunjen. „To je nešto o tome da joj
nisam kupio dovoljno haljina. Moţda misli da nosim haljine na mojem
sedlu.”
„Ja sam svakako sretan što si stigao na vrijeme da se braniš”, rekla je
Judith s vrata, smiješeći se. Odmah je otišla do muţa i poljubila ga. „Ti si
siguran? Pa?”
„Bolje ne mogu biti”, rekao je, drţeći je blizu sebe. „Šta ja to čujem da
si galamila na mog brata. On nije snaţan kao ja”, rekao je Gavin.
„Samo sam rekla da Raine nije trebao vući svoju ţenu po cijeloj zemlji,
kad ona nosi njegovo dijete, i da je ona bolesna od vatre i dima, a odjevena je
gore od najniţe sluge.”
Judith je počela govoriti, ali kada se okrenula na vratima je stajala
Alyx, ali Alyx nitko nije vidio. Nosila je haljinu od dubokog, tamno
ljubičastog baršuna, niskog, dekoltea koji je visio s teškim srebrnim lancem
i velikim ljubičastim ametistom u centru. Straţnji dio glave bio je prekriven s
jednostavnim srebrnim tkaninama izvezenim s ljubičastim cvjetovima.
Njezine ljubičaste oči sijale su briljantno.
Raine se pomaknuo prema njoj, podigao joj ruku i poljubio je. „Ja sam
osvojen s takvom ljepotom”, rekao je iskreno.
149
„Ti si drugačiji”, prošaptala je.

„A moţeš pričati. Moţeš li pjevati još?”
„Nemoj ţuriti, Raine”, rekla je Judith. „Ja sam dala joj med i trave, ali
mislim da će se izliječiti brţe ako ne bude koristila svoj glas. Večera je
spremna. Je li netko gladan?”
Kada ju je Raine je doveo do trpeze u Velikoj dvorani, ona se morala
potruditi da bi joj usta ostala zatvorena. Jelo koje je vidjela u gostionici činilo
se kao blagdan, ali na ovom stolu je bilo dovoljno hrane za cijelo selo.
„Tko su ti ljudi?” šapnula je Rainu pokraj nje. Bilo je više od sto ljudi
koji su jeli s njima.
Raine je pogledao gore, primjećujući ljude iz njezinih očiju. „Oni su
Gavinovi ljudi, neki su moji, a neki od Stjepana. Ti ljudi su Montgomeryevi,
rođaci, mislim. Ti ćeš morati pitati Gavina za točan odnos.” istaknuo je
prema kraju stola gdje je sjedio. „Neki od njih su u dvorcu drţači. Moţeš
pitati Judith. Siguran sam da ona zna tko su svi.”
„Ti si tako velik? ”ona je rekla hrapavo.
„Ne,” nacerio se. „Moji posjedi su mali u usporedbi s ovim. Judita je
bogata. Ona je donijela veliko bogatstvo kad se udala u našu obitelj i ona ima
podršku mnogih ljudi.”
„Ja?” upitala je Alyx, uplašeno.
Raine je nije odmah razumio. „Misliš da ćeš morati voditi moje
posjede? Ne vidim zašto ne. Moţeš čitati i pisati. To je više nego što ja mogu
učiniti.” Odvratio je pogled, dok je jedan od njegovih rođaka razgovarao s
njim.
Dugo vremena, Raine je stajao i upoznavao je s ljudima koji su
uzvikivali dobrodošlicu. Judita je upitala Alyx ţeli li se odmoriti i zajedno su
otišle natrag u Alyxinu sobu.
„Je li sve ovo za tebe zbunjujuće? ”upitala je Judith. Alyx je kimnula
glavom.
„Sutra postoji sajam u selu, a ja ću vidjeti ako te Raine ţeli odvesti na
njega. Vi ćete se zabaviti… Ali sada, zašto se ne odmoriš? Gavin i Raine
pripremaju poruku za poslati Milesu, a ti ćeš imati vremena da se opustiš,
jer sam sigurna da ćeš biti zauzeta s njim dugo.”
Kad je Alyx skinula haljinu i skliznula ispod pokrivača, Judith ju je
uhvatila za ruku. „Nemaš se čega bojati kod nas. Mi smo tvoja obitelj od
150
sada i što god radila imat ćeš naše odobrenje. Znam da je sve to“ ona mahne
elegantno „novo za tebe, ali ti ćeš uskoro sve naučiti i mi smo tu da ti
pomognemo.”
„Hvala ti”, šapnula je Alyx i zaspala prije nego je Judita bila izvan
vrata.
Ona je spavala dugo, a kad se probudila, glas joj je barem pola bio
obnovljen. Zvuk je bio tamo i bilo joj je drago, čak i ako su tonovi nestali.
„Misliš li da ću moći opet pjevati?”
„Siguran sam da će u sljedećih nekoliko dana ptice letjeti u sobu samo
da te čuju”, rekao je Raine.
Smijući se, ona se okrenula u sobi okrećući i haljinu koju je našla na
stolici. „Nije li to divno? To je najljepša haljina na zemlji.”
„Ne,” Raine se smijao dok ju je grabio. „To si ti koja je čini lijepom.
Sada se prestani okretati prije nego što moje dijete dobije vrtoglavicu. Jesi li
spremna za sajam?”
Sajam je kao grad, grad sastavljen od ljudi iz svih krajeva svijeta. Bile
su tu staje za ţivotinje, staje od olova i kositra iz Engleske, sjenice
španjolskih vina, njemačke, talijanske robe, krpe, trgovine igračaka, hrvanje,
utakmice, igre spretnosti, mesnica, ribarnice…
„Gdje ćemo početi?” upitala je Alyx, drţeći se za Raineovu ruku. Bili
su okruţeni sa šest Gavinovih viteza.
„Moţda je dama gladna? ”upitao je jedan od viteza.
„Ili ţedna? Bi li moja gospa ţeljeli vidjeti ţonglera ili akrobata?”
„Čujem da postoji fer pjevačica upravo na taj način.”
„Pjevačica”, rekla je čvrsto Alyx, što je nasmijalo Rainea.
„Da vidimo što imaju da se natječu?” zadirkivao je.
Nasmiješila mu se, sretna jer joj to zadirkivanje ne smeta. Nakon
kratkog posjeta pjevačima, koji nije dobar po Alyxinu mišljenju, zaustavili
su se na štandu medenjaka i Raine joj je kupio svjeţe pečenih dama.
Jedući poslasticu, gledajući tamo i vamo ona je jedva bila svjesna kad
se Raine zaustavio kod talijanskog štanda.
„Što misliš o tome?” upita Raine, drţeći duljinu ljubičaste svile.
„Lijepo”, rekla je odsutno. „Oh, Raine, eno medvjed izvodi trikove.”
„Tvoj medvjed od muţa će učiniti trikove ako ga ne poslušaš.” Kad je
podigla pogled, nastavio je. „Dosta mi je da Judita galami na mene. Odaberi
151
boje koje ţeliš, a ja ću ih poslati u dvorac.”

„Da odaberem? ”upitala je tupo gledajući bogatstvo pred njom. „Dajte
nam sve što imate u ljubičastoj”, rekao je Raine brzo. „I te zelene. Ti ćeš
izgledati dobro u njima, Alyx.” Okrenuo se natrag trgovcu. „Odreţite
dovoljno svake od njih za haljinu i pošaljite u dvorac. Upravitelj će vam
platiti. ” Uzeo je Alyx za ruku i povukao.
Kao dijete, Alyx je gledala unatrag, s medenjakom u ustima. Mora da
je tri nijanse ljubičaste, četiri zelene u svakoj vrsti tkanine i vrste uključuju
svile, saten, velvets, brokat i druge tkanine koje Alyx nije prepoznavala.
Raine se zaustavio prije predstave sa medvjedom, ali kad je vidio da Alyx ne
gleda, on ju je povukao u drugi štand za krzna.
Ovaj put nije čekao nju da odabere, nego je naručio plašt podstavljen
od janjeće koţe, a drugi od leoparda iz Azije.
Do sada, Alyx se samo oporavljala. Bila je odjevena bez da se čak i pita
o tome što je htjela. Ako je imala ikakvu ideju o tome što je ona htjela, ona bi
prosvjedovala.
„Raine!!”
„Da li odabireš i svoju robu ovako?” usudila se pitati. Da li ostavlja
izbor trgovcima?
On je slegnuo ramenima. „Ja obično nosim crno, štedim vrijeme na taj
način. Miles je onaj koji zna za odjeću.”
„A što je Stephen? Što on zna?”
„On drţi Gavina i mene razdvojene i pored svega što nosi je Škotska
odjeća, ostavljajući većinu sebe golim.”
„Zvuči zanimljivo”, Alyx je mrmljala, na što joj je Raine dao oštar
pogled.
„Ponašaj se pristojno. Pogledaj ovo. Jesi li vidjela ovo prije?”
Alyx je vidjela da ţena radi sa stotinama drvenih špula na debelom
malom jastuku. „Što je to?” Gotov proizvod je izgledao je kao bijela svilena
paučina.
„To je čipka, moja gospo”, reče ţena i podigne okovratnik za Alyx u
inspekciju.
Njeţno, Alyx ga je dotaknula, gotovo se bojala se da će se raspasti.
„Evo”, rekao je Raine, vukući vreću zlata ispod svoga prsluka.
„Dopustite mi da odabere tri od tih. Izaberi Alyx, i mi ćemo dati jedan Judith
152
i poslati drugi Bronwyn.

„O, da”, rekla je, sa zadovoljstvom na ideju za dar za Judith.
Čipke ovratnika su paţljivo poloţene u tanku drvenu kutiju i dane
jednom od vitezova da ih nosi.
Sljedećih nekoliko sati bili su najsretniji za Alyx. Vidjevši Rainea u
njegovom prirodnom okolišu, gledajući kako dobiva poštovanje koje je
zasluţio, bio je uţitak za nju. Ipak, taj čovjek koji je tako počašćen mogao je
sjesti s najniţim prosjakom i slušati muškarca.
„Gledaš me čudno”, rekao je Raine.
„Ja samo brojim svoje blagoslove.” Pogledala je daleko od njega. „Što
svi ti ljudi gledaju?”
„Dođi, pa ćemo vidjeti.”
Gomila ispred njih se rasula da propusti sedam velikih muškaraca i
ţenu kroz njih. Unutar kruga su četiri napola odjevene ţene. Njihovi ravni
trbusi su goli, a noge vidljive kroz prozirnu svilu. Valjale su se na neku
čudnu glazbu. Nakon početnog šoka, Alyx je pogledala svog supruga i
vidjela je da je potpuno očaran ţenama, kao što su bili i straţari oko njih.
Pomislila je na nekoliko trenutaka da je Raine bio blizu Gospodinovim
anđelima!
S uzvikom gađenja, kojeg Raine nije čuo, Alyx je počela izlaziti iz
gomile, ostavljajući ljude u svojoj opsesiji.
„Moja gospo”, rekao je netko pokraj nje. „Dopusti mi da te odvedem iz
ovog ludila. Ti si tako mala da se bojim za tvoju sigurnost.”
Podigla je pogled u mračne oči vrlo zgodna čovjeka. Imao je plavu
kosu protkanu od sunca i orlovski nos nad čvrstim ustima. Imao je
zakrivljen oţiljak iznad njegova lijevog oka i sjene ispod očiju. „Nisam
sigurna… počela je. „Moj muţ …”
„Dopustite mi da se predstavim. Ja sam grof od Bayhama i vaš suprug
i moja obitelj su dobro upoznati. Ja sam prevalio dug put da se obratim
Gavinu, ali kad sam vidio vas na sajmu nadao sam se da ću pronaći jednog
člana obitelji ovdje. ”
Teško postavljen čovjek koji je više popio, skočio je prema njima, i grof
je ispruţio ruku, štiteći Alyx.
„Osjećam da je moja duţnost da te zaštitim od ove rulje. Dopusti mi da
te odvedem odavde.”
153
Uzela je ruku koju je on ponudio. Bilo je nešto u njemu da se činio

tmurnim i milim u isto vrijeme i ona instinktivno povjeruje u njega.
„Kako ste čuli za moj brak? ”upitala je. „Bilo je tako nedavno i nisam
došla s istim ljudima kao moj muţ.”
„Imam poseban interes za ono što obitelj Montgomery radi.”
On ju je poveo daleko od buke sajma, na klupu unutar malog
šumarka. „Mora da si jako jako umorna jer nisi sjela cijelo jutro. I sigurno,
dijete mora biti teţak teret.”
Zahvalno je sjela, odmarala ruke na trbuhu, i pogledala ga. „Vi ste
doista nas promatrali. Sada, o čemu ţelite sa mnom razgovarati da je
potrebno da budemo daleko od mog muţa?”
Na to se grof blago nasmiješio. „Montgomery biraju svoje ţene s
mozgom, kao i ljepotom. Moţda sam trebao sebe ponovno predstaviti. Ja
sam Roger Chatworth.”
154
Sedamnaesto poglavlje
Alyx se osjećala tako samozadovoljno jer je mislila da bi ovaj čovjek

ţelio da koristi svoj utjecaj na svog supruga, no iznenada se osjetila jako
uplašeno. Nespretno, pokazujući strah na licu, ona je počela ustajati.
„Molim te”, rekao je tiho. „Ne mislim te povrijediti. Samo ţelim
razgovarati s tobom na trenutak.“ Sjeo je na kraj klupe, nogama daleko od
nje, spuštene glave i sklopljenim rukama . „Otiđi. Neću te zaustaviti.”
Alyx je već krenula kraj njega kad je okrenula leđa. „Ako vas moj muţ
vidi, on će vas ubiti.”
Roger nije odgovorio i Alyx, mršteći se, sama sebi ,govoreći da je
budala, vrati se na klupu. „Zašto si riskirao dolazeći ovamo? ” upitala je.
„Ja bih riskirao sve kako bi pronašao svoju sestru.”
„Elizabeth?”
Moţda je to bilo zbog načina na koji je rekla ime, ali Roger je podignuo
glavu. „Poznaješ je? Što ti znaš o njoj?” Ruke su mu se skupile u šake.
„Pagnelli, grof od Waldenhamov, sin…”
„Znam tu gamad.”
Alyx mu je brzo ispričala priču o tome kako joj je Elizabeth pomogla i
kako je Pagnell kaznio Elizabeth.
„Miles! ” Roger je rekao, stojeći. On je bio bogato odjeven u tamno
plavi baršun, satensko brokatnom prsluku. To nije bio čovjek kojeg bi Alyx
zamislila kao nečijeg neprijatelja.
„A što je Miles učinio s mojom nevinom sestrom?” Roger je zahtijevao,
dok su mu oči treperile.
„Nije ono što ste vi učinili s Lady Mary”, Alyx je uzvratila.
„Ţenina je smrt na moju dušu i ja sam za to platio s gubitkom brata.
Ne planiram izgubiti svoju sestru, također.”
Alyx nije imala pojma šta je on govorio. Kakve je Rogerov brat imao
veze s Marijinom smrti? „Ne znam gdje je Miles ni Elizabeta. Nisam bila
dobro. Moţda je Raine saznao, ali ja ne znam ništa.”
„A Lady Judith? Ja ne mislim da ona ne zna ništa. Je li ti nešto rekla?”
„Ne, ništa. Zašto ste vi slobodni kad se moj muţ mora sakrivati, a vi
155
ste onaj koji je ubio Mariju?”

„Nisam je ubio!” rekao je ţestoko. „Ja… ne! Ne ţelim o tome
razgovarati, a što se tiče slobode, kralj je uzeo sve moje stanarine za naredne
tri godine. Većina mojih ljudi su me ostavili, jer ih ja ne mogu platiti. Imam
samo jednu malu nekretninu od kuće što je ostalo od moje obitelji, koja se
sada sastoji od jedne začarane snahe. Moj brat me mrzi i nestao je iz zemlje.
Nisam bio kaţnjen? Vaš suprug i dalje zadrţava svoju zemlju, njegov
upravitelj ju pokreće, a kraljev čovjek moju zemlju. Znate li što će ostati za tri
godine? Vaš suprug će imati svu svoju obitelj. On je čak slobodan zaljubiti se
i oţeniti, a ja nemam više nikog - jedan brat poginuo, jedan se okrenuo
protiv mene, dok je moja sestra zatvorenik. A ti kaţeš kako ja nisam
kaţnjen? Tako sam ja slobodan?” Stao je nakon ovog govora i pogledao u
stranu, lutao, u daljinu.
„Ne znam što se dogodilo s Elizabeth. Gavin je otišao za Milesom, ali
on se vratio odmah. Nisam razgovarala s njim kad se vratio.”
„Ja ću ga ubiti ako joj našteti.”
„A što ćeš time dobiti? ”Alyx je uzviknula. Bolelo ju je grlo, ali barem
se njezin glas podignuo. „Hoće li itko od vas stati ili ćete se svi poubijati?
Miles nije oteo Elizabeth, ona mu je predana. On je nevin. Pagnell je onaj na
kojeg bi trebao iskalit svoj gnjev. Ali vi koristite za mrţnju Montgomerye
njih za sve vaše probleme. ”
„Što sam mogao očekivati od Montgomerya?”upitao je mrzovoljno.
„Već im vjerujete da su bogovi na ovoj zemlji.”
„Glupi čovječe!” ona pljune. „Samo ţelim da ovaj rat dođe do kraja.
Raine ţivi u šumi okruţen kriminalcima i sve zbog tebe.”
„Gavin je to počeo igranjem sa mojom snahom. Jedna ţena nije bila
dovoljna za njega. On je također ţelio Alice.”
Alyx je stavila ruke na glavu. „Ne znam ništa. Morate ići. Raine će biti
u potrazi za mnom.”
„Zar misliš da me štitiš?”
„Planiram da zaštitim svog muţa od borbe i mene od njegove srdţbe.”
„Ne mogu otići dok ne saznam nešto o Elizabeth.”
Alyx je stisnula zube. „Ne znam gdje je Elizabeth.”
„Hoćeš li saznati i reći mi?”
„Apsolutno ne! ”Bila je zapanjena da je pitao ovo. „Miles je s njom, a ja
156
neću učiniti ništa da ga ugrozim.”

Roger je ustima napravio strašnu liniju. „Ti si budala što si izašla ovdje
sa mnom. Mogao bih te sada oteti i potraţiti Elizabeth u zamjenu za tebe.”
Alyx je znala da mora biti hrabra za ovo i ne dopustiti da vidi njezin
strah. „Nemate straţare kod vas. Hoćete li ponijeti trudnicu? Koliko daleko
ćete biti nasamo sa mnom? Elizabeth još uvijek vjeruje da ste dobar čovjek.
Ţelite li biti još jedan Montgomeryev zatvorenik?” Alyx je mogla reći po licu
da je udarila u ţivac. „Kako si objasnio Marijinu smrt njoj?” Alyx je zastala
na trenutak, promatrajući ga. „Moraš ići.”
Prije nego je bilo ko od njih mogao reagirati, kroz drveće je izletio
Raine i njegovi straţari. Odmah su četiri mača bila na grlu Rogera
Chatworth.
Raine je zgrabio Alyx, i drţao je jednom rukom, a mač u drugoj. „Gad,
nije ti naudio?” Raine je zareţao. „Ubijte ga,” rekao je u sljedećem dahu.
„Ne!” Alyx je vrisnula i uspješno napravila da se ljudi zaustavile.
Odmah je sebe stavila ispred Rogera. „On mi nije učinio nikakvu štetu. Sve
što on ţeli je znati je gdje mu je sestra.”
„U grobu pokraj rudnika”, rekao je Raine, a oči su mu se suzile.
„Nije mrtva”, rekla je Alyx. „Raine, molim te, idemo završiti ovu
svađu sada. Zakuni se da će Elizabeth biti vraćena Rogeru.”
„Roger, zar ne?“ Raine je disao kroz zube, zureći u nju dok je ona
zakoračila unatrag, bliţe Rogera. „Koliko dugo ga poznaješ?”
„Ja ..kako?” počela je, zbunjeno. „Raine, molim te, ovo nema smisla.
On je čovjek i ne ţelim da ga vidim ubijenog. On ţeli sestru. Znaš li gdje je?”
„Sad si me traţila da izdam svog brata za ovu prljavštinu. Je li ti rekao
o Marijinim posljednjim trenucima dok je bila ţiva?” Pogledao je Rogera.
„Jesi li uţivao u zvuku njezina tijela dok se razbijalo na kamenje?”
„Moraš ga pustiti”, rekla je tiho. „Ne moţeš ga ubiti hladnokrvno.
Dođi, Roger. Ja ću hodati s tobom prema tvom konju.”
Bez riječi, Roger Chatworth hodao je kroz sajam gdje je njegov konj
čekao. Ni Raine niti njegovi čuvari nisu su ga slijedili.
„On vam nikada neće oprostiti”, rekao je Roger.
„Nisam to učinila za vas. Kad bi vas Raine ubio, kralj mu nikada ne bi
oprostio. Idi sada i ne zaboravite da je Montgomery bio dobar za tebe kada
to nisi zasluţilo. Ne ţelim da se išta dogodi Milesu ili Elizabeth i ja ću učiniti
157
sve što mogu da se ona vrati vama.”

S izrazom nevjerice, divljenja i zahvalnosti, okrenuo je konja i odjahao
daleko od Montgomery imanja.
Alyx je stajala na trenutak, srce joj je mahnito udaralo dok je
razmišljala o susretu s Raineom. Naravno, on će se ljutiti, ali kad mu
objasni zašto je ona pomogla njegovom neprijatelju, on će je razumjeti.
Polako, u strahu zbog nadolazećeg argumenta, hodala je natrag prema
drveću gdje su stajali straţari.
Trebalo je samo nekoliko sekundi da vidi da Raine nije bio tamo.
„Gdje je on?” upitala je. „Otišao na neko privatno mjesto za njihovu
nadolazeću borbu.”
„Moja gospo”, rekao je jedan od straţara. „Gospodin Raine vratio se u
šumu.”
„Da, znam”, rekla je ona. „Gdje moţemo biti sami. No, u kojem smjeru
je otišao?”
Na trenutak samo Alyx je gledala na čovjeka, a nakon dugo vremena
shvatila je što je čovjek mislio pod "Šuma". „Misliš tabor odmetnika?”
„Da, moja gospo.”
„Uhvati moja konja! Ja ću ići za njim. Moţemo ga uhvatiti.”
„Ne, moja gospo. Imamo zapovijed da vas vratimo Gospodinu
Gavinu. Nećete slijediti Gospodina Rainea.”
„Moram ići”, rekla je, gledajući muškarce molećivo. „Zar ne vidite da
sam morala čuvati Rainea da ne ubije Chatwortha? Kralj bi Rainea objesio
ako bi on ubio grofa. Moram to objasniti mom muţu. Odvedite me njemu!”
„Ne moţemo.” Straţar otvrdnu vilicu protiv izgleda suosjećanja u
njegovim očima. „Naši nalozi dolaze od Gospodina Rainea.”
„Moţda, ako moja gospa govori s Gospodinom Gavinom,“ još jedan
straţar je predloţio.
„Da”, rekla je nestrpljivo. „Idemo se vratiti u dvorac. Gavin će znati
što učiniti.”
Jednom kad je odsedlala konja, Alyx je postavila takav tempo da je
vitezovi nisu mogli pratiti. Čim je konja kopito dotaknulo pločnik u
dvorištu, Alyx je skočila i utrčala u kuću.
Zalupila je u jednu praznu sobu i u drugu, a onda stade i zaurla:
„Gavin!”
158
U sekundi, trčanjem niz stepenice došao je Gavin. Judith je bila blizu

iza njega.
„Jesi li ti to zvala?” Pitao je Gavin, zadivljeno. „Raine je rekao da imaš
snaţan glas ali..”
Alyx ga je prekinula. „Raine se vratio u odmetnički tabor. Moram ići k
njemu. On me mrzi. On ne razumije zašto sam to učinila. Moram mu
objasniti.”
„Uspori”, rekao je Gavin. „Reci mi što se dogodilo od početka.”
Alyx pokuša duboko disati. „ Roger Chatworth… ”
Ime je bilo dovoljno da Gavin eksplodira. „Chatworth! Jesi li
povrijeđena? Jel Raine otišao za njim? Dozovi moje ljude”, rekao je jednom
od njegovih ljudi koji su stajali iza Alyx.
„Ne!“ Alyx je uzviknula, a zatim stavila svoje lice u ruke. Suze su
konačno padale.
Judith je stavila ruku oko Alyx. „Gavin, razgovaraj s ljudima, dok se
brinem za Alyx.” Povela je Alyx ka jastučićima ispod prozora, uzela njezine
ruke u svoje. „Sada mi reci što se dogodilo.”
Alyxine suze i njezin osjećaj hitnosti su je skoro iscrpili. Paţljivim
ispitivanjem Judita je mogla sastaviti priču zajedno. „Nisam shvatila”,
Alyx je zajecala. „Roger je govorio o stvarima koje nisam razumjela. Tko je
Alice? Tko je bio njegov brat? Što je imao veze s Marijinom smrti? Raine je
tako bijesan. On je naredio da Rogera ubiju i morala sam ga zaustaviti.
Morala sam!”
„To je dobra stvar što si uradila. Sada ţelim da ovdje sjediš mirno dok
ja odem naći Gavina. Ja ću mu ispričati tvoju priču i Gavin će moći
urazumiti Rainea.”
Judita je nasla muţa i dvadeset vitezova u dvorištu, izgleda kao da su
se pripremali za rat. „Gavine! Što to radiš?”
„Mi ćemo ići za Chatworthom.”
„Chatworth? Ali što je s Raineom? On vjeruje da je Alyx stala na
stranu Chatwortha. Morate ići do Rainea i urazumiti ga. Alyx štiti Rainea -
ne Chatwortha.”
„Judita, nemam vremena za rješavanje ljubavnih svađa sada. Moram
pronaći Milesa i upozoriti ga o Chatworthu ili naći Chatworth i vidjeti da on
neće skupiti vojsku i ići za mojim bratom.”
159
„Reci Milesu da pusti Elizabeth. To je ono što Chatworth ţeli”, rekla je

Judith. „Dajte mu natrag njegovu sestru.”
„Kao što je on vratio moju? Preko konja, licem prema dolje?”
„Gavine, molim te”, Judita se izjasni.
Zastao je na trenutak i povukao je sebi. „Raine je sigurniji u šumi.
Nema sumnje da će Chatworth reći kralju za Raineove prijetnje, te će
obnoviti kraljev gnjev. I Alyx će ostati ovdje ionako, tako da je ispalo dobro.
Sada je Miles veća briga za mene. Ne vjerujem da je on povrijedio djevojku,
ali ja se nadam da ćemo imati vremena prije nego što Chatworth sazna gdje
je. Moram upozoriti mog brata i dati mu zaštitu ako je to potrebno.”
„A što je s Alyx? Raine vjeruje da ga je izdala.”
„Ne znam,” rekao je Gavin, odbacujući tu temu. „Napišite mu pismo i
pošaljite glasnika. Raine je sigurno ljut, moţda, ali ljutnja mu neće nauditi.
Sad moram ići. Pazi Alyx dok me nema i nahrani mog sina.”
Nasmiješila mu se, a on ju je poljubio njeţno. „Pazi se”, povikala je za
njim, kada su on i njegovi ljudi odjahali van.
Judithin osmijeh nije dugo trajao jer je ušla u kuću i vidjela kako Alyx
sjedi sama na sjedalu do prozora.
„Je li Gavin ide do Rainea? ”Alyx je šapnula s nadom u glasu.
„Ne sada. Moţda će poslije ići. Sada mora upozoriti Milesa o Rogeru
Chatworthu da zna kako Montgomeryi drţe Elizabeth.”
Alyx se naslonila se na kameno kućište. „Kako je Raine vjerovao da ću
ga izdati? Chatworth me zamolio da saznam gdje je Elizabeth, ali odbila
sam. Samo sam hitjela pomoći Raineu, i cijeloj obitelj. Sada sam pogoršala
sve to.”
„Alyx”, rekla je Judith, uzimajući svoju sestru po zakonu za hladne
ruke. „Postoje stvari koje ne znaš, stvari koje su se dogodile prije nego što si
bila dio naše obitelji.”
„Ja znam o Marijinoj smrti. Bila sam s Raineom kad je saznao.”
„Prije toga su stvari…”
„Sve oko ovog što se učinilo stoji Alice i Roger je spomenuo i njegova
brata?” Pitala je Alyx.
„Da. Alice Chatworth je sve počela”, reče Judith.
Alyx je vidjela hladnoću u Judithinim očima, način kako su se njene
lijepe oči promijenile. „Tko je Alice? ”Šapnula je Alyx.
160
„Gavin je bio u ljubavi s Alice Valence”, rekla je Judith tihim glasom.

„Ali ţena se nije htjela udati za njega. Umjesto toga, ona je uhvatila bogatog
Earla, Edmunda Chatwortha.”
„Edmund Chatworth”, rekla je Alyx. „Čovjeka kojeg je Jocelin ubio.”
„Edmund je ubijen jedne noći od pjevača koji nikada nije uhvaćen“,
Judita je nastavila, ne znajući da Alyx zna.
„Uvijek sam vjerovala da Alice Chatworth zna više o tome što se
dogodilo nego što je rekla. Kao udovica odlučila je da si moţe priuštiti da se
uda za Gavina, ali Gavin je odbio da me ostavi i oţeni se njome. Alice se nije
predala lako.” Judithin je glas bio teţak od sarkazma. „Ona me je zatvorila i
prijetila da će proliti kipuće ulje na moje lice. Bila je tučnjava i ulje je
napravilo njeno lice puno oţiljaka.”
„Roger je rekao kako u njegovoj kući ţivi začarana sestra po zakonu.
Sigurno ona ne moţe nauditi Mariji zbog oţiljaka?”
„Ne, kasnije je Roger bio u Škotskoj i upoznao ţenu koju je Kralj Henry
obećao Stjepanu za mladenku. Bronwyn je bogata i vrijedilo se boriti. Roger
je tvrdio da je njegova i on i Stephen su se borili. Roger je ponosan čovjek i
poznati vitez, ali Stephen ga je pobijedio i u bijesu, Roger je napao Stjepana s
leđa.”
„Stephen nije bio ozlijeđen, nije li?“
„Ne, ali Rogeru je ugled bio uništen. Širom Engeske ljudi su se smijali
na račun njega i zvali ga “onaj koji tuče s leđa Chantworth”.
„I tako je Roger uzvratio uzimajući Mariju. On mora da je vidio
Montgomeryse kao uzrok svih njegovih poniţenja”, rekla je Alyx.
„On i jest. On je molio Stjepana da ga ubije na bojnom polju, ali
Stephen nije i Roger se osjetio dodatno uvrijeđeno. Tako je Roger drţao
Mariju i Bronwyn kao zatvorenike neko vrijeme. Ne vjerujem da bi
povrijedio Mariju da nije bilo Briana.”
„A tko je Brian?”
„Rogerov mladi brat, invalid, srameţljivi dječak koji zavolio Mariju.
Kada je Brian rekao Rogeru kako je planirao oţeniti Mariju, Roger se napio i
silovao ju. Znaš što je učinila Marija. Brian je donio njeno tijelo natrag
nama.”
„A sada je Miles s Elizabeth”, rekla je Alyx. „Raine van zakona. Roger
je izgubio svoju obitelj i svoje bogatstvo i sad Milesov ţivot moţe biti u
161
opasnosti. Zar ne postoji način da se zaustavi ova mrţnja? Što ako Roger
ubije Milesa? Što će se dogoditi nakon toga? Tko će biti sljedeći? Hoće li bilo
koja od nas ikada biti sigurna opet? Hoće li naša djeca odrastati mrzeći
Chatworthse? Hoće li se moje dijete boriti s Rogerovim?”
„Tiho, Alyx”, rekala je Judita, povlačenjem Alyx u naručje. „Gavin je
otišao upozoriti Milesa i on će biti siguran. Osim toga, Bronwyn je tu sa
svojim ljudima, a čak i ako Chatworth podigne vojsku, on neće biti u stanju
boriti se protiv Mac Arransa.”
„Nadam se da si u pravu. I da će Raine biti siguran u šumi.”
„Idemo pisati pisma Raineu sada. Poslat ćemo glasnika večeras.”
„Da“, rekla je Alyx, sjedeći i brišući suze. „Čim Raine sazna istinu,
sigurna sam da će mi oprostiti.”
162
Osamnaesto poglavlje
Raine je vratio Alyxina pisma neotvorena. Iako je pročitao Judithina

objašnjenja što se dogodilo, on nije napravio nijedan komentar u verbalnim
porukama koje je poslao natrag. Nije imao slugu sada, tako da je Judith
morala biti oprezna kad je poslala pisma samo preko glasnika koji su mogli
čitati.
Alyx se činilo da prihvaća sve što se događa stoički, ali svako jutro oči
su joj bile crvene i njen apetit je nestajao.
Kada se Gavin vratio se iz Škotske, on se smrznuo kada je vidio da je
Alyx gotovo koţa i kost, osim stomaka koji joj virio ispred.
„Koja je tvoja vijest?” Judita je pitala prije nego što je mogao reći išta o
Alyxinom izgledu.
„Pronašli smo Chatwortha te ga priveli na neko vrijeme, ali je
pobjegao.“
„Jeste li ga povrijedili?” upitala je Judith.
„Ni jednu vlas kose! ”Gavin je popucao. „Kada je otišao, mi smo otišli
u Škotsku, ali on se nije pojavio tamo. Moje mišljenje je da je Chatworth
otišao kralju Henryju.”
„Jeste li vidjeli Milesa?”
Gavin je kimnuo glavom u frustraciji. „On je uvijek tvrdoglav, ali sad
ide predaleko. On odbija vratiti Elizabeth, i ništa i nitko ga ne moţe
urazumiti.”
„A što je s Elizabeth?”
„Ona se stalno bori. Oni bi raspravljali i o boji neba, ali ponekad vidim
ju da gleda ga s nečim osim mrţnje. Sada, kako je Alyx?”
„Raine vraća njezina pisma neotvorena, ali ja joj nisam rekla, iako su
ga moja pisma natjerala da posluša.“
Gavin se namrštio i nije rekao mnogo. „Moj brat će oprostiti trostruko
ubojstvo, ali ako on misli da je njegova čast ukaljana tad je nemilosrdan.
Pisat ću mu i reći mu o Alyxinu stanju. Kad dijete dolazi?”
„Za nekoliko tjedana.”
Raine nije odgovorio Gavinu kad je bilo riječi o Alyx.
163
U Novembru, Alyx je rodila veliku zdravu djevojčicu koja se

nasmiješila sekundu nakon njezina rođenja i pokazala Raineove rupice na
licu. „Catharina”, Alyx je šapnula prije nego što je zaspala.
No, u sljedećih nekoliko tjedana, dijete nije bilo tako sretno. Catherina
je plakala stalno.
„Ona plače za svojim ocem,” rekla je Alyx sumorno i Judith joj je
gotovo odmahnula.
„Da ne znam bolje”, Judita reče, „ja bih rekla je gladna.”
Judithine riječi bile su točne, jer čim je dojilja pronađena, Catherine se
utišala.
„Zašto ja nisam bila dobra? ”Alyx je zaplakala.
Judita ju protrese. „Slušaj me! Moraš misliti na svoje dijete. Moţda ju
ne moţeš hraniti, ali postoje i druge stvari koje moţeš učiniti. A ako dijete
nije dovoljno, mogu ti naći posao za raditi.”
Alyx je kimnla glavom tupo i prije nego što je znala što se događa,
Judith joj je dala više posla nego što je znala da postoji. Alyx je dobila knjige
za čitanje, vreće ţita za računati i snimati. Bila su tu spremišta za čišćenje,
obroci za nadzor i stotine ljudi da se brine za njih.
Alyx nije bila sigurna kada je počela shvaćati koliko je sebičan njezin
ţivot bio. Bila se odvojila od naroda svog sela zbog svog talenta. Svi su bili
rezervirani prema njoj, tretirali je kao da je neko kog je dotaknulo nebo. U
svom jadu i okrutnosti je odlučila mrziti plemstvo zbog onoga što je jedan
čovjek učinio. Ali zapravo je bila ljubomorna. Ona bi uvijek osjećala da je
bila je jednaka svakome, ali zapravo, što je ona ikada dala bilo kome?
Njezinu glazbu? Ili je njezina glazba stvarno bila samo za nju?
Shvatila je da su Gavin i muškarci i sluge bili ljubazni prema njoj zbog
njezina odnosa prema Raineu, ali ona je htjela dati nešto što nije bilo tako
lako za nju.
Ona je postavila školu za mnogu djecu u kompleksu dvorca i počela ih
učiti čitati i pisati. Bilo je mnogo dana kad je htjela prestati, ali je nastavila i
bila je nagrađena jednom u neko vrijeme kad bi dijete naučilo novu riječ.
U poslijepodnevnim satima radila je sa ranjenima i bolesnima. Kad je
čovjek slomio nogu pod bačvom vina, a ona je morala biti skinuta, Alyx je
glavom u rukama upotrijebila svu svoju obuku i sav svoj osjećaj, da ga
hipnotizira sa svojim glasom. Nakon toga, ona je plakala satima.
164
„Boli me da se uključim”, rekla je Judith. „Jedno od moje djece, lijepo

dijetete, je palo sa zida jučer i umrlo je u mojim rukama. Ne ţelim voljeti
ljude. Glazba je sigurnija.
Judith ju je na njezinim rukama umirivala i razgovarala s njom dugo
vremena.
Judith je bila iza Alyx. „Je li ti Bog dao tvoj talent kako bi pomogla
ljudima koji te trebaju ili ga trebaš samo za ljupko odjevene ljude u crkvi?”
Na Boţić, Judithina je majka došla u posjet. Helen Bassett nije
izgledala dovoljno stara da bi bila ičija majka. Na njezinoj strani bio je njezin
suprug John, koji je izgledao suzdrţano kao i bilo koji drugi čovjek. Zajedno
su se nasmiješili svojoj jedanaest mjeseci staroj kćeri, koja je upravo učila
hodati.
Judithin je sin imao šest mjeseci, Alyxina kći dva mjeseca. Svatko je
pokušao napraviti svečanost sretnom i nitko nije spomenuo koliko članova
obitelji je nestalo.
„Svi smo bili zajedno prošle godine”, promrmljao je Gavin u svoju
šalicu.
Nije bilo riječi od Rainea.
U Januaru, Roger Chatworth doista je otišao kralju Henryju - ali ne i
on jedini. Bilo da je slučajno ili smišljeno, Pagnell se pojavio u isto vrijeme.
Roger je rekao kako je Miles drţao njegovu sestru kao zatvorenika u
Škotskoj i Pagnelli je rekao da je imao dokaz da Raine trenira ne plemiće da
se bore protiv vitezova.
Kralj Henry je rekao da je od srca bolestan od svađa između
Chatworthsa i Montgomerysa i htio je da lady Elizabeth bude puštena. Ako
Miles to ne bude učinio, on će biti proglašen izdajnikom i njegova zemljišta
oduzeta. Što se tiče Rainea, ako on stavi oruţja u ruke tih odmetnika, kralj će
zapaliti šumu i sve njih zajedno.
Gavin je poslao glasnika u Škotsku, preklinjući Stjepana da prisili
Milesa da posluša kralja. Prije nije što je bilo odgovora, čuo je da je Pagnell
pronađen mrtav i to da su Montgomerysi bili odgovorni. Kralj je dodao to
na dugačak popis prituţbi.
„Ţeli ono što smo drţali stoljećima”, rekao je Gavin. „Ostali kraljevi su
pokušali da to uzmu i nisu uspeli. Ovaj će, također. Zgrabio je topuz sa zida.
Ako Stephen ne moţe urazumiti Milesa, ja mogu.”
165
Za sat vremena, ponovo je išao za Škotsku.

„A što je Raineom? ”Alyx je tiho upitala dok je drţala Catherine. „Tko
će ga upozoriti o kraljevoj prijetnji?”
„Kralj Henry neće zapaliti šumu”, rekla je Judith. „Ostalo je samo
nekoliko njih. Raine ne bi stvarno marširao na kralja sa svojim bendom
koljača?”
„Moţda. Raine bi se usudio svašta ako je vidio neku nepravdu. Ako je
mislio da je njegov brat u opasnosti, ne postoji predvidivost što bi mogao
učiniti.”
„Miles će slušati Gavina ovaj put nadam se”, rekla je Judith. „Roger će
dobiti sestru natrag i sve će se riješiti.”
Gledale su jedna u drugu nekoliko trenutaka. Nitko od njih dvije nije
vjerovao Judithinim riječima.
„Idem k Raineu”, Alyx je rekla tiho, a zatim je otvorila oči iznenađeno.
„Hoće li ti dopustiti da uđeš u šumu? O, Alyx, nisam sigurna da bi
trebala to učiniti. Montgomery muškarci mogu biti strahovito ljuti.”
„Je li te Gavinov bijes ikad spriječio odradiš ono što si morala učiniti?
Ako je Gavin bio u opasnosti da li si oklijevala pomoći mu na bilo koji način
koji si mogla?”
Judith je trenutak šutjela. „Jednom sam vodila Gavinove ljude protiv
čovjeka koji ga je drţao u zatočeništvu.”
„Sama ću uči u šumu. Bi li se brinula za Catherine? Premlada je da ide
sa mnom. Tamo će biti hladno za nju.”
„Alyx, jesi li sigurna?”
„Moţda ću moći odvratiti Rainea. Sigurna sam da je razmišljao o
svemu što se dogodilo i nema sumnje da razmišlja svakojake strahote da
počini Rogeru Chatworthu. Ponekad ga mogu zaskočiti i prisiliti ga da me
posluša. Vjerojatno ne zna da Gavin radi na uvjeravanju Milesa za
oslobođenje Elizabeth.”
Stajala je, drţeći svoju bebu čvrsto. „Moram se pripremiti. Trebat ću
šator, jer ja ne mogu reći da će Raine rado dijeliti svoj sa mnom.”
„Mogao bi ti oprostiti u trenutku kad te vidi”, rekla je Judith.
„Oprosti mi!” Alyx reče, a onda je vidjela da ju zeza. „Ja ću ga natjerat
da mu bude ţao što me optuţio da sam ga izdala. I ja ću trebati lijekove.
Dugujem nešto tim odmetnicima što ih Raine vodi. Pomogli su mi nekad, ali
166
nikad im nisam pomogla. Ţelim da se iskupim za neke od mojih

zanemarivanja i moju aroganciju.”
„Kako brzo ţeliš otići?” upitala je Judith.
„Prije nego što se Gavin vrati ili ćemo moţda imati problema. Koliko
brzo moţemo skupiti stvari zajedno?”
„Dan ako poţurimo.”
„Judita”, rekla je Alyx. „Ti si anđeo.”
„Moţda samo ţelim vidjeti svoju obitelj sigurnu. Dođi sada, imamo
posla.”
Tiho, Alyx je zastenjala. Raine je jednom rekao kako je Judith učinila
dvostruko više u jednom danu, nego bilo tko drugi. Alyx je pogađala da se
bliţi tri puta više. Brzo, ona je predala Catherine sobarici i poţurila za
svojom sestrom po zakonu.
167
Devetnaesto poglavlje
„Ne sviđa mi se ovo mjesto”, rekla je Joan silazeći s konja pokraj Alyx.
„To je pretamno. Jeste li sigurni da Gospodin Raine ţivi u mjestu kao što je
ovo?”
Alyx se nije potrudila odgovoriti. Judith je rekla da je njezina sluškinja,
Joan, bila u prednosti u ovom pothvatu, da bi Joan mogla zadrţati Alyx
dovoljno dugo da potraţi Rainea i obavijesti ga o kraljevoj namjeri te da Joan
moţe iskopati sve vrste informacija. Judith je također upozorila da je Joan
bila previše poznata i mora biti stalno podsjećana na svoje mjesto.
„Dobar dan”, Alyx pozva u stablo.
Joan ju je pogleda gore nego da je izgubila razum. „Je li očekuješ da ti
stablo odgovori?” Dodala je, „Moja gospo,“ kada ju je Alyx oštro
pogledala.
Iz visokih grana stabla sišao je kako je Joan mogla vidjeti boţanski
čovjek.
„Joss! ”Alyx se nasmijala, i prije nego što je mogla sjahati, Jocelin ju je
zgrabio oko struka i povukao u zagrljaj.
Na trenutak su se samo smijali i grlili dok se Alyx nije odmaknula i
pogledala ga. „Ti si se promijenio”, rekla je tiho. „Postoje ruţe u tvojim
obrazima.”
Joan se nakašlje glasno. „Moţda bi gospodin htio ruţe negdje drugdje
ne samo u obrazima.”
„Joan! ”Alyx je upozori. „Ja ću te ostaviti preko noći samu u ovoj šumi
ako se ne upristojiš.”
„Je li to glas zapovijedanja ja čujem? ”upita Joss, drţeći joj ruke na
razdaljini.
„Ti si se i više nego promijenila. Nikad nisam vidio tako lijepu damu.
Šetaj sa mnom i razgovarajmo.”
Kad su bili daleko od Joan i natovarenih konja, on je pitao: „Dobila si
dijete?”
„Kći s Raineovim rupicama na licu i s njegovim očima. Ona je slatka i
savršena u svakom pogledu. Kako je on?”
168
Jocelin je znao za kog je ona pitala. „Nije dobro. Čekaj! On je fizički

dobro, ali on je tuţan, nikad se ne smiješi i kada je glasnik stigao od
njegovog brata bio je ljut danima. ” Zastao je. „Što se dogodilo poslije u
vašem braku?”
Ukratko, rekla mu je o Rogeru Chatworthu.
„Dakle, ti si napustila svoje dijete i vratila se Raineu.”
„Nema sumnje da će me dočekati raširenih ruku.” Ona se namršti.
„Postoji nekoliko razloga zašto sam se vratila. Dugujem ljudima ovdje nešto
jer su me spasili od spaljivanja. Koliko ih je... umrlo?”
„Tri i četvrti kasnije.”
Njezina ruka je stisnula Jossovu ruku. „Kraljev bijes na Montgomeryse
i Chatworthse raste svakodnevno. Gavin je otišao u Škotsku urazumiti
jednog brata dok je Raine moj da se pozabavim s njim.”
„Znaš li da on neće dopustiti da bilo koji glasnik čita išta u vezi tebe u
pismu?”
„Pretpostavljala sam. Prokletstvo, Raine i njegova čast! Da je samo
slušao deset rečenica saznao bi da nisam izdajica. Najbolje što mogu nadati
se da ga odvratim neko vrijeme. Ja sam se bojala da se moţe odlučiti da ide
za Rogerom Chatworthom sam i nema sumnje da će to i napraviti ako
pomisli da je njegov mlađi brat u opasnosti. Da mu 'mali' brat nije zavodnik
ţena moţda se ništa od ovoga ne bi događalo. No, braća Montgomery ostaju
jedan uz drugog međusobno bez obzira na sve.”
„Odvući mu paţnju? ”reče Joss, smiješeći se. „Mislim da ćeš to učiniti.
Znaš li koliko dobro izgledaš? Ljubičasta haljina čini da tvoje oči sjaje.”
„Govoriš o zavođenju”, zadirkivala ga gledajući gore i dolje. „Mislila
sam da ću nositi jednostavnu odjeću više pogodnu za šumu, ali Judith je
planirala moju robu, rekavši da će me lijepe haljine više iskazati Raineu.
Jesam li se stvarno promijenila?”
„Da, ti si se popunila. Sada, tko je ta pohlepna djevojka koju si dovela
sa sobom?”
Na trenutak, Alyx je proučavala Jossa. U sve vrijeme što ga je
poznavala, nikad nije vidjela toliko puno smijeha i zezanja. „Kako je
Rosamunda?” upitala je oprezno.
Jocelin je bacio glavu unatrag i nasmijao se. „Ti si previše pametna.
Ona je veličanstvena i bolje je. Sada idemo u logor. Raineu će biti drago da te
169
vidi, bez obzira što on kaţe.”

Iako je Alyx mislila da je pripremljena za svoj prvi susret s Raineom,
ona nije bila. On je izgubio na teţini i brazde u mišićima su se isticale. Stajao
je u logorskoj vatri gledajući dvojicu muškaraca koji su razgovarali s njim
ozbiljno.
Na trenutak, Alyx je stajala posve mirno, gledajući ga, sjetivši se
svakog pedalja njega, ţeleći razgovarati s njim, poletjeti mu u naručje,
osjećati dobrodošlicu.
Ali kad se okrenuo, njezin dah je stao u grlu. Mrţnju je mogla riješiti ,
ali Raineove oči nisu pokazale toplu vatru mrţnje. Umjesto toga nije bilo
ničega. Frigidna pustoš leda: plava tako hladna da je poslala sivilo leda kroz
njeno tijelo. Nema naznake pomirenja, a posebno nijedne od dobrodošlice.
Bez pomicanja, Alyx je gledala kako joj je Raine okrenuo leđa i krenuo
prema terenu za trening.
„Jako je ljut, zar ne?” Joan je rekla iza Alyx. „Ti Montgomerys imaju
ţivce. Jesam li ti ikada rekla o jami u koju se Lady Judith popela da spasi
Gospodina Gavina? Naravno, svaka ţena u svojoj zdravoj pameti ne bi
riskirala sve za takvog čovjeka kao što je Gospodina Gavin. I Miles, također.
I nikada nisam bila u krevetu s Gospodinom Raineom. Je li ugodan?”
„Otišla si predaleko! ”Alyx je popucala, vrteći se okolo.
Joan joj je dala osmijeh poput mačke. „Barem sam dobila da se
prestaneš saţalijevati sama. Gdje ţelite šator? Vi odlučite dok ne dozovem
nekoliko ljudi da nam pomognu.”
S tim je otišla, tiho uklizila u skupinu ljudi koji su se polako okupljali
oko Alyx i četiri natovarena konja.
„Vidimo da niste dobili puno od spaljivanja”, rekao je jedan čovjek,
gledajući Alyx gore i dolje drsko.
„Ne mogu spaliti prave vještice”, rekla je ţena.
„Otmjena haljina”, dodao je drugi glas. „S kim si spavala da bi dobila
to?”
Alyx je povisila bradu. „Ţelim se zahvaliti svima što ste došli da me
spasite kad sam trebala pomoć. Sigurna sam da nisam to zasluţila, ali
hvala.”
Činilo se da je uspjela da je slušaju na trenutak.
„Nitko nije mislio da vam pomogne”, rekao je čovjek s oţiljcima lica.
170
„Zbog Gospodina Rainea smo otišli. A sada, vidjeli smo iz njegova pogleda
da bi on ţelio da su vas spalili.”
To je izazvalo veliku buku smijeha od svakoga i mašući glavama,
šamaranjem jedan drugome leđa, vratili su se u logor, ostavljajući Alyx
samu.
„Ti planiraš plakati?” Joan upita zlobno u Alyxino uho. „Oni bi to
voljeli. Evo, dođi vidjeti što sam našla.” S jednim dubokim njuškanjem, Alyx
se okrenula od šumskog kampa. Je li očekivala da vide da se promijenila?
Pogledala je Joan, koja je pričala s četiri velika mladića.
„Oni će nam pomoći da postavimo šator”, reče Joan, klizeći rukom
kroz dvojicu muškaraca.
Alyx se morala nasmiješiti na Joan, koju je bilo tako lako usrećiti.
Judith je rekla da je Joan mačka koja klizi iz kreveta u krevet. Uz čuđenje,
Alyx je gledala kako je Joan počela davati mladićima naredbe, sve ih
milujući tu i tamo. Jednom, Joan je pogledala gore i namignula Alyx. Drska
djevojka! Alyx pomisli, okrećući se sakriti osmijeh.
Počele su iskrcavati pakete koje su ona i Judith spakirale.
„Trebaš pomoć? ”upita jedan od Joaninih mladića iza nje kada je uzeo
sveţnjeve od nje.
„Hvala ti”, rekla je, smiješeći se ka njemu. „Jesi li novi u kampu?”
Na to se on nasmijao se i njegove smeđe oči su zablistale. „Bio sam
ovdje prije kod Rainea, bio sam ovdje kad ste bili dječak.“ Vi ste se
promijenili zadirkivao je, promatrajući je.
„Ne znam ..., ”počela je prije nego je pogledala daleko.
„Ja ne pretpostavljam da bi pogledala bilo kog od nas. Ti si uvijek
njega gledala.” Pokazao je glavom prema Rainovu šatoru. „Ne da te krivim,
gledajući kako je on bogat plemić, a vi ste bili…“ Zastao je.
„Je li to tako izgledalo? ”Alyx je rekla, govoreći više za sebe.
„To je objasnilo mnogo kad nam je Gospodin Raine rekao da vas
idemo spasiti.”
„Rekao je, zar ne?” upitala je. „Nema sumnje da su svi bili jako veseli
da me spasu.”
Mladić se nakašlje i pomakne njegov teret. „Ja ću ovo odnijeti u logor
za tebe.”
„Čekaj!” ona zovne. „Kako se zoveš?”
171
„Thomas Carter”, rekao je, cereći se.

Zamišljena, Alyx je završila istovar konja. Ona je provela mjesece u
ovom logoru i nikad nije ni vidjela Thomasa Cartera. Ipak je bio ovdje cijelo
vrijeme i čak riskirao svoj ţivot da je spasi.
Mršteći se, vratila se u logor i bila je vrlo zadovoljna kada joj se
Thomas nasmiješio.
Joan i mladići su šator podignuli u vrlo kratkom vremenu i roba je
istovarena. Izvana je sijala topla logorska vatra.
„Došli ste u svijet, zar ne?” upita ţenu od preko puta vatre, koja je
zurila u Alyx. Imala je je ogromnu gušu na vratu, čineći da drţi glavu na
jednoj strani.
„Moţemo dijeliti ono što imamo s tobom?” Alyx ju je upitala tiho, a
zatim se okrenu la na Joan, koja je uzdahnula u znak protesta.
Ţena je odmahnula glavom, očima širokim, i ostavila ih.
„Ne moţemo dopustiti bolesnu bagru u našoj blizini!” Joan je
prosiktala. „Ţelite li imati jednu od onih stvari na vratu? Sve što treba učiniti
je sjediti kod nas i..”
„Tišina! ”Alyx je rekla, sama gledajući u Joan. „Neću ti dopustiti da
razdvajaš te ljude. Oni su mi spasili ţivot i sve njihove prljavštine i bolesti
zasluţuju više nego što mogu vratiti. A što se tiče tebe, sve ćeš ih tretirati
dobro, a ne samo muškarce. ”
Joana je stisnula čeljust čvrsto, mrmljajući nešto o Alyx i izdavanju
svoje klase, da je sve više poput Lady Judith svaki dan. Bez zvuka, ona je
kliznula u mrak.
Kao Lady Judith, Alyx je mislila, i znala je da nikad nije imala takav
kompliment prije. Nasmijana, ona je ustala i otišla u svoj šator. Sama na
malom krevetiću, ona se podsjetila na njezine noći s Raineom. Barem je sada
bila blizu njega, i po prvi put u nekoliko mjeseci je bila u stanju spavati
dobro. Njezine posljednje misli prije nego što je zaspala bile su o Catarine.
U jutarnjim satima, Alyx se probudila osvjeţena, smiješeći se. Čista,
hladna, šuma i zrak učili su da se osjeća dobro. Joane nije bilo na vidiku, pa
je Alyx ostala odjevena samo u haljinu od smaragdno zelene vune
obrubljene zlatnim gajtanom. Mala kapa na zatiljku učinila je da sakrije
kovrče oko njezina lica. Kosa joj je bila duţa sada, i nije više mrzila neobičnu
boju iz koje se svaki pramen činio kao pojedinac.
172
Izvan šatora, ona je pozdravila iscrpljenog izgleda Joanu koja je sjedila

beţivotno na panju od stolica. Kosa joj je bila puštena niz leđa, ramena
haljine rastrgana. Bilo je modrica na vratu. Pogledala Alyx sa svijetlim
očima. „Oni su poţudni ljudi”, rekla je umorno, ali tako sretno da se Alyx
smiješila.
„Idi i odmori”, rekla je Alyx ozbiljno. „A kad se probudiš razgovarat
ćemo o tvom odvratnom ponašanju.”
Teško, Joan je ustala i krenula prema šatoru.
Alyx je uhvatila za ruku sluškinju. „Sva četvorica od njih?” upitala je
znatiţeljno.
Joan je samo klimnula glavom, a njezini kapci bili su opušteni umorno,
kad je ušla u šator.
Alyx je razmišljala o sva četiri muškaraca odjednom? „Kada se Raine
pojavio pored nje, oči su mu plamtile ljutito. Ona je progutala dva puta.
„Dobro jutro”, uspjela je reći.
„Prokletstvo i tvoja jutra!” zareţao je, zureći u nju. „Ta bludnica što si
je dovela sa sobom je iscrpila sva četiri moja čovjeka. Oni su nizašta za mene
od jutros. Ne mogu ni podići mač. Ne znam zašto ste došle ovdje, ali mislim
da je vrijeme da se vratiš.”
Nasmiješila mu se slatko. „Koja šarmantna dobrodošlica, moj
suprugu. Ispričavam se za moju sobaricu, ali kako se sjećam nisam imala
mnogo prakse u postupanju podređenih. Ne moţemo svi biti rođeni
plemići. I da, znaš zašto sam došla ovdje, imam dug za otplatiti. ”
„Ne duguješ mi ništa.”
„Tebi!” Alyx ispljunu, a onda se smiri, prisiljavajući se na osmijeh.
„Moţda ja ne dugujem nešto tebi, ali ja dugujem više tim ljudima.”
„Otkad je to tebi stalo?“ Stisnuo je oči na njoj.
„Budući da su riskirali svoje ţivote da me spasu”, rekla je mirno.
„Hoćeš li mi se pridruţiti za malo hrane da razbiješ glad? Mogu ti ponuditi
hladnu pitu s mesom.”
Činilo se da ţeli nešto reći, ali se okrenuo na peti i ostavio je.
Alyx se nastavila smijati, a srce joj je lupalo dok je gledala kako se
povlači natrag .
„Zadovoljna sobom?” Jocelin je upitao iza nje.
Alyx se glasno nasmijala. „Jesam li toliko prozirna? Raine
173
Montgomery je arogantan čovjek, zar ne? On misli da sam ovdje samo zbog
njega.”
„A jesi li?” upita Joss.
„Ja ću ga izludjeti”, rekla je Alyx sretno. „Ţeliš li nešto pojesti? Imaš li
vremena sjediti sa mnom i odgovoriti na neka pitanja?”
Pitanja koje je Alyx imala bila su oko logorskih ljudi. Nije znala o
njima ništa iako je ţivjela s njima mjesecima. Ali ona se osjećala kao
autsajder.
„Neće biti lako pobijediti”, rekao je Jocelin. „Oni imaju mnogo
nedoumica oko tebe. Blanche je svalila mnoge probleme na tebe.”
„Blanche!“ Alyx je rekla, sjedajući uspravno. Komadi slagalice su
dolazili na svoje mjesto.
„Blanche je ţena koja je izazvala Constancinu smrt. Kako bi inače ona
znala o Edmundu Chatworthu? Mora da mrziš Blanche.”
„Ja sam završio s mrţnjom.” Stajao je. „Ţeliš li vidjeti Rosamundu?
Ako ţeliš pomoći ljudima, ona ti moţe reći kako početi.”
Alyx nije bila spremna za promjene u Rosamundi. Njezine su oči sjale
tako jarko kad je pogledala ka Jocelinu, a ni Jossove oči ništa manje nisu
svjetlucale od pogleda ka njoj.
„Alyx bi ti ţeljela pomoći”, rekao je mekim, slatkim glasom, uzimajući
Rosamundinu ruku.
Rosamunda se nasmijala Alyx tako da je ukočila leđa, a ona je
zahvalila nebu za Judithinu treningu.
„Siguran sam da moţemo za tebe učiniti nešto”, rekla je Rosamundi
svojim mekim glasom.
Trebalo je Alyx tjedan dana da bi Rosamunda shvatila da misli
ozbiljno. Radila je čak i puno i kasno.
„Njeno visočanstvo radi nama niţoj klasi uslugu”, rekao joj je čovjek
dok je išla po mraku ka njezinom šatoru. „Bojala se uprljati ruke prije, a
sad..... a sada ništa nije dovoljno prljavo za nju. Ali ja ne vidim Rainea da ti
se klanja.”
U svom šatoru, Alyx je stavila ruke na sljepoočnice. Njezina glava ju je
boljela od buke i ruţnih mirisa. Bolesni su joj dopustili da ih dotakne, ali
zdravi ljudi ignorirali su je, osim da joj se podsmjehuju. A što se tiče Rainea,
ona ga je rijetko čak i vidjela.
174
„Jeste li došli ovdje pobijediti Rainea ili onaj oboljeli šljam?” Joan ju je
pitala često.
„Raine,” Alyx šapnu, trljajući sljepoočnice. Sada je šator bio prazan,
Joan je očito spavala negdje drugdje. Alyx nije navikla da ima sluge i bila je
neuspješna u kontroliranju Joan. Vidjevši da su kante vode prazne, Alyx ih
uhvati i ode do rijeke.
Klečeći, gledala je pjenušavu površinu vode. Kristalna voda na
mjesečini, pomislila je, izgleda kao slomljeni dijamant na mjesečini. Na zvuk
se okrenula i srce joj je skočilo u grlo kad je vidjela Rainea. Njegovo veliko
tijelo, tijelo koje je znala tako dobro, blokiralo je mjesec.
„Jesi li dokazala ono što si htjela?” upitao je tiho, glasom tako glatkim i
tvrdim kao čelik. „Jesi li očekivala da ako poviješ jednu gadnu ranu, ljudi će
pasti pod tvoje noge u znak zahvalnosti? Oni su veći suci od mene.”
„Što to znači”, rekla je, zaprepaštena.
„Ti si dobra glumica. Jednom sam vjerovao da si ... iskrena, ali sam
naučio na teţi način. Nadam se da oni neće pasti tako daleko koliko sam ja.”
Stajala je, s rukama stisnutima u šake. „Poštedi me svojeg
samosaţaljenja”, rekla je kroz zube. „Jadni Gospodin Raine spustio se nisko i
zaljubio u nekoga iz puka, a onda kad je dala sve od sebe da ga spasi od
kraljevog gnjeva, on je odmah znao da je prekoračio svoje granice.” Njezin
glas se povisio. „Ţelim ti nešto reći, Raine Montgomery. Nije bitno ako me ti
ljudi mrze. Ja prokleto dobro to zasluţujem. A što se tiče njihovog pada pod
moje noge, ja ga ne mogu očekivati. Barem su oni pošteni. Ti se drţiš kao da
si neki mučenik, a ne slušaš nikoga. Umjesto toga radije vjeruješ da si u
nepravdi i misliš da samo ti imaš osjećaj časti.”
„A što ti, ţena, znaš o časti?“ on je rekao podrugljivo.
„Vrlo malo. Zapravo, znam vrlo malo o svemu osim glazbe. Ali barem
sam spremna priznati svoje greške. Ja sam učinila nepravdu tim ljudima, i ja
pokušavam ispraviti svoju krivnju. Ti, moj visoki gospodaru, ispravi me ako
griješim ni za svoju kćer nisi upitao. ”
„Čuo sam za nju”, rekao je Raine ukočeno.
Alyx je ispustila zvuk koji je letio preko Raineove koţe poput čelične
turpije. „Kako veliko od tebe!” ona pljune. „Veliki, gospodar Raine,
gospodar šume, kralj odmetnika, nije čuo za vlastitu kćer.” Ona se utiša.
„Došla sam ovdje da te osvojim natrag, ali sad nisam sigurna da te ţelim.
175
Ostani daleko od mene. Uzmi svoju hladnu čast u krevet s tobom.”

„Postoje i druge ţene koje su voljne podijeliti moj krevet”, rekao je,
teškim očima.
„Moja šteta ide na njih”, Alyx istjera. „Što se mene tiče, više volim
drugu vrstu muškaraca, one koji nisu tako kruti i hladni, one koji su još
ţivi.”
Ona nije vidjela kada se njegova ruka pomjerila. On je bio brţi, jači,
nego što se sjećala. Njegovi snaţni prsti zagrabili su je s leđa oko struka i
pogledao ju je u oči, osmjehnuo se, duhovito, i primaknuo ju bliţe sebi.
Nagnuvši glavu, njegove su usne lebdjele iznad njezini. „Hladan
sam?” rekao je, a glas mu je poslao joj trnce dolje joj niz kraljeţnicu.
Neki mali dio Alyxinog mozka i dalje se mogao urazumiti. Mislila je
dati mu lekciju, zar ne? Pomislila je, dok je stajala na prste i stavila mu ruke
oko vrata.
Kad su im se usne dotaknule, oboje su povukli svoje udisaje oštro i
odmaknuli se jedno od drugoga, ljubičaste oči zureći u plave. Alyx je
trepnula jednom, dvaput, prije nego što su se Raineova usta spustila na
njezina s glađu, kao u čovjeka koji umire. Uspravio se, ruke omotao oko nje,
i noge joj podigao s tla dok joj je uhvatio straţnji dio glave svojom snaţnom
rukom i okrenuo glavu u stranu. Njegov jezik ušao je njoj u usta, i poslao
iskre toliko vruće kroz njeno tijelo da se činilo da će spaliti svu svoju snagu.
Njeno tijelo opustilo se uz njegovo, dopuštajući mu da podrţava njezinu
punu teţinu.
Usne su mu počele raditi protiv njenih, vukući je bliţe, njegove ruke
masirale, gnječile joj glavu, prsti su mu igrali s mišićima u vratu.
Alyx je počela stezati stisak pokušavajući ga još pribliţiti. Njene noge
su napredovale i došle su mu oko struka. Okrenula je glavu, preuzimajući
inicijativu kad se njezin jezik zapetljao sa njegovim, njeni zubi grickali
njegove usne.
Zvuk pribliţavajućih jahača, mnogih jakih konja, došli su do
Raineovog osjećaja za opasnosti. Polako, on je izašao iz crvene magle i
grubo, ljutito, maknuo Alyx daleko od sebe.
Na trenutak, izraz lica mu je bio mekan; onda dođe hladan. „Nadaš li
se da ćeš me zavesti da se vratim natrag?” šapnuo je. „Jesi li koristila isto
oruţje na Chatworthu?”
176
Trebao je Alyx trenutak da shvati što je mislio. „Ti si budala, Raine

Montgomery”, rekla je tiho. „Da li je mrţnja nadjačala tvoju ljubav?” Podigla
je suknju, zaboravljajući kante i okrenula se natrag u kamp. Iza sebe je čula
kako Raine razgovora s jahačima, a glas mu je bio nepotrebno ljutit.
177
Dvadeseto poglavlje
„Znaš što je dobro”, Joan je govorila dok je češljala Alyxine kovrče.

„Ljudi su manje ljuti na tebe.” Nije bilo čestitke u Joaninu glasu. „Kad ćeš
prestati gubit svoje vrijeme i otići za Gospodinom Raineom? Ovdje smo već
cijela dva tjedna i još uvijek samo zuri u vas. Trebala bi maknuti odjeću i
popeti se u krevet s njim.”
„Naslađivao bi se previše”, rekla je Alyx, kopčanjem ljubičaste vunene
rukavice. „Neću mu dati zadovoljstvo za pobjedu tako lako. On je rekao
neke grozne stvari meni.”
Na to, se Joan nasmijala. „Što je vaţno što muškarci kaţu? Imaju
mozak samo za ubijanje jedni drugih. Stavite mač u mušku ruku i on je
sretan. Ţena mora raditi na tome da ga nauči da postoje i druge stvari u
ţivotu osim rata.”
„Moţda si u pravu. Rainea brine više da li sam ga izdala nego što on
misli kako mu dijete prolazi samo bez majke. Moţda sam se trebala vratiti
mojoj Catarine i ostaviti Rainea njegovim mračnim jadikovanjima.”
„Jadikovanje je točno”, rekla je Joan. „Jeste li znali da je spavao bez
ţene, od kad se vratio?”
Alyxin osmijeh počeo je kao mali i pruţio se preko lica vrlo široko.
„On vas voli, Alyx”, rekla je Joan tiho.
„Zašto onda to ne pokaţe! Zašto se smije i bulji u mene? Kad sam s
Rosamundom i kad pogledam tamo gdje je i on, gleda me svojim hladnim
pogledima. Osjećam se kao da je ledena rijeka vode prolivena na moje
tijelo.”
Joan se nasmijala razdragano. „On vam pokazuje da mu je stalo! Što
očekuješ da učini - izvini se?” Joan se smijala još vise toj ideji. „Gospodin je
ţenu stvorio jačom, tako da bi se mogla nositi s muškom slabosti. Kaţete da
ste krivo tretirali šumske ljude, to si priznala i sada si došla da ispraviš svoju
pogrešku. Mislite li da je svaki čovjek toliko jak?”
„Raine me optuţio da sam izdajica”, rekla je tvrdoglavo.
„Kralj je rekao da je Gospodin Raine izdajica. Kralj je nepravedan, ali
hoće li on to priznati? Ništa više nego što će tvoj muţ doći k tebi i traţiti da
178
mu oprostite.”
„Ne sviđa mi se ovo”, rekla je Alyx, izbacujući donju usnu van. „Ja
nisam učinila ništa pogrešno Rainu. Roger Chatworth..”
„Prokletstvo Chatworth!” reče Joan. „Raineov ponos je povrijeđen.
Stala si uz nekog drugog čovjeka umjesto uz svog muţa. Iznad svega,
muškarci očekuju slijepu odanost.”
„Ja sam vjerna, to je...”
Ona je zadrţala daha kad je Jocelin uletio u šator nenajavljen.
„Trebala bi doći”, rekao je on Alyx. „Moţda moţeš spriječiti smrt.”
„Čiju?” upitala je Alyx, ustajući odmah i slijedeći Jossa prije nego što je
mogao odgovoriti. „Brian Chatworth upravo moli da uđe u tabor. Raine je
oblačio oklop za njemu u susret.”
„Ali ,Judita je rekla da je Brian volio Mary, da je Brian donio njeno
tijelo natrag njima.”
„Moţda je ime Chatworth. To samo jače tjera Raineov bijes.”
Jocelin je stavio Alyx na konja i krenuli su brzo, izbjegavajući grane
stabla dok su jahali. Kad su napokon stali, prizor ispred njih iznenadio Alyx.
U maloj čistini, osvijetljen ranim jutarnjim suncem, stajao je mladić. Bio je
mali, lagani, čak i osjetljiv. Ipak, on je imao obiljeţja lica Rogera Chatwortha.
Da ga je Alyx vidjela negdje drugdje, rekla bi da je taj dječak Rogerov sin.
Alyx je skliznula s konja prije nego je Joss mogao sjahati. „Mogu li vam
pomoći?” rekla je, hodajući prema dječaku. „Ja sam Alyxandria
Montgomery, supruga Gospodina Rainea. Srela sam tvojeg brata.”
Brian se povukao do svoje pune visine. „Nemam brata”, rekao je u
iznenađujućem muškom glasu. „Dolazim da se pridruţim Gospodinu
Raineu u njegovoj borbi kako bi osvetio smrt svoje sestre.”
„Oh,” rekla je Alyx, zapanjeno. „Nadala sam se da ćeš ponuditi neko
rješenje za ovaj feud.”
„Mi smo svi ţeljeli to”, dođe glas odozgo preko Alyxine glave.
Podigla je pogled, ali nije mogla vidjeti nikoga. „Tko si? Ti nisi jedan
od Raineovih straţara.”
„Oh, ali ja jesam”
„jesi li ti doista Raineova ţena?”
Alyx je slušala glas, sigurna da ga nikad nije čula prije, ali nešto u
njemu joj je bilo poznato. To je definitivno glas pun humora. Pogledala je
179
Briana i Jocelina. Brianovo je lice bilo nepomično, previše teško za nekoga

tako mladog, a Joss je slegnuo ramenima.
Njezinu je pozornost iznenada dobio Raine dok je jahao svoga velikog
teškog ratnog konja, noseći puni oklop, pokriven od glave do pete u čelik.
On je krenuo prema Brianu Chatworthu, a mladić nije ustuknuo.
Jedan udarac iz Raineove ruke bi bio dovoljan da ga ubije. „Planiraš li se
sakriti iza suknje moje supruge?” Raine je rekao tihim glasom. „Ona je
poznata da štiti Chatworthse.”
Alyx je stala između Briana i Rainea. „I ti bi vodio rat protiv djece?”
vikala je na njega. „Moţeš li ga poslušati? Ili si previše svinjoglav dati
dječaku priliku?”
Raine nije rekao ni riječi Alyx jer ga je smijeh koji je dolazio iz stabala
zaustavio.
Alyx je gledala, otvorenih usta, kada je čovjek pao na tlo. Nosio je
najneobičajenu odjeću koju je ikada vidjela: velike rukave na košulji mekane
ţute boje, bio je pokriven svijetlo plavim tartan pokrivačem omotanim oko
struka na takav način da se formirala suknja, a potom je bacio više oko
jednog ramena. Teški pojas drţao ga je na mjestu. Koljena su mu bila bosa,
dok su mu noge prekrivale teške vunene čarape i debele cipele.
„Stjepan”, Raine je teško disao, dok su mu oči omekšavale.
„Da, ja sam”, rekao je ovaj čudno odjeven čovjek. Bio je visok i vitak,
tamno plave kose, vrlo zgodan čovjek. „Ja sam doveo ovog dječaka k tebi.
On ţeli podijeliti svoje progonstvo, a ţelio bi naučiti od tebe.”
„On je Chatworth”, rekao je Raine, a oči su mu opet otvrdnule.
„Da, on je Chatworth”, rekla je Alyx. „A ti mu nećeš oprostiti, je li?
Nema sumnje da ćeš mrziti ovog čovjeka jer se usudio da dođe ovdje. Idi”,
rekla je Stephenu. „Nema smisla pokušavati razgovarati s njim. On ima
komad drveta za mozak.”
Na njezino iznenađenje, Stjepan se počeo smijati, velikim, dubokim,
radosnim smijehom.
„Oh, Raine”, povikao je, šamaranjem Rainea po oklopu ramena, čineći
da čelik zveči. „Kako smo se Gavin i ja molili za ovaj tenutak. Tako si panj
preko ušiju za ţenu koja se bori na svakom koraku? Gavin nam je napisao
pismo slatko, korisno, kakva je sitnica naša nova sestra.” Okrenuo se Alyx.
„Judita je rekla da imaš snaţan glas, ali maloprije si me skoro oborila od
180
stabla.”
„Vi ste Stjepan Montgomery”, rekla je Alyx u čudu. Činilo se da
izgleda pomalo kao Gavin, ali osim njegove odjeće, i njegov naglasak je bio
čudan.
„MacArran”, Stjepan se ispravi, smiješeći joj se. „Ja sam u braku s
MacArran i moje ime je njeno. Sada, hoću li dobiti poljubac ili biste se radije
borili s mojim bratom?”
„O, poljubac!” Alyx je rekla tako sretno da se Stephen opet nasmijao
prije nego što ju je zagrlio u naručje. Njegov poljubac bio je manji od
bratskog. „Moţeš li mi pomoći urazumiti njega?” prošaptala je. „On je
opsjednut s Chatworthsom.”
Stjepan joj je namignuo dok ju je okretao natrag ka Raineu. „Ja sam
prešao dug put, brate. Hoćete li mi ponuditi nekakvo osvjeţenje?”
„A što je s njim?” Raine je pokazao prema Brianu.
„On moţe doći, također”, Stephen se nasmijao. „On ti moţe pomoći da
se razoruţaš. A ti, Alyx, hoćeš li nam se pridruţiti?”
„Ako sam pozvana”, rekla je, gledajući ravno u Rainea.
„Pozivam te”, rekao je Stephen, bacio ruku oko Alyxinih ramena i
krenuo naprijed. „Prati nas, Briane”, pozvao je preko ramena.
„Jesi li uvijek tako hrabr?” upitao je Alyx, gledajući Stjepana.
Stjepanovo je lice bilo ozbiljno. „Koliko je dugo ovako?”
„Nisam sigurna da znam na što misliš.”
„Nenasmijan, ljut, zureći u svakoga. To nije Raine.”
Mislila je trenutak prije nego što je odgovorila. „On je na takav od
Marijine smrti”.
Stjepan kimne. „Rainea je to pogodilo. To je jedan od razloga zašto
sam doveo Briana. Oni su vrlo slični. Brian se jede s mrţnjom za brata. A što
je s vama? Crno raspoloţenje mog brata te ne plaši?”
„On misli da sam ga izdala.”
„Da, Gavin i Judith su mi rekli.”
Glas joj je postao glasniji. „On me neće slušati. Pokušala sam mu
objasniti, ali on je vratio moja pisma natrag neotvorena. A on neće slušati ni
Gavina šta je bilo.”
Stjepan joj je stisnuo ramena. „Gavin će uvijek misliti da su Raine i
Miles djeca. Raine i Gavin ne mogu biti u sobi dvije minute, bez svađe.
181
Ostani sa mnom, a ja ću vidjeti mogu li ga natjerati da nas sluša.”

Alyx mu je dala takav blistavi osmijeh zbog kojeg se Stephen nasmijao.
„Moja Bronwyn će imati tvoje srce na pladnju ako me tako nastaviš gledati.
Moţeš li stvarno pjevati kao što kaţe Judita?”
„Bolje”, rekla je Alyx s takvom sigurnošću da se Stephen opet
nasmijao.
Zaustavili su se pred Rainovim šatorom i Stjepan je promrmljao nešto
o tome da troši novac što Alyx nije razumjela. Umjesto poput Sulky dječaka,
Raine ih je slijedio unutra i, nakon što je dao jedan zlonamjeran pogled Alyx,
okrenu se Stjepanu. „Sada mi kaţi šta je razlog da putuješ tako daleko na
jug? Jesu li te Škoti izbacili?”
„Došao sam da upoznam svoju novu sestru po zakonu, naravno“.
„Ona bi radije da si Chatworth.”
Stjepan je zastao s Rainevom kacigom u ruci. „Ne mogu dopustiti da
govoriš takve stvari”, rekao je tiho. „Ne izazivaj svađu između nas. Planiraš
li me se odreći jer sam doveo Chatwortha u tvoj tabor?”
„Ti si moj brat”, rekao je Raine glatko.
„Što znači da imaš povjerenja u mene? ”Bilo je smijeha u njegovom
glasu. „Reci mi, brate, što te smeta najviše, to što je tvoja ţena razgovarala s
Chatworthom ili što se usudila razgovarati s bilo kojim zgodnim
muškarcem?”
„Chatworth!” Raine je rekao glasno, s pogledom na Alyx, koja je
gledala nokte.
„Jesam li ti ikada rekao trik što je Hugh Lasco odigrao na meni?”
Stjepan je kleknuo otkopčati Raineove zaštitnike za noge.
Kada je Stjepan počeo govoriti, pomalo nevjerojatnu priču, Alyx je
gledala Rainea. Nakon nekog vremena počela je shvaćati Stjepana. Stephen
je vjerovao svakojaka niska mišljenja o svojoj ţeni, a kao rezultat njegovog
nepovjerenja, gotovo ju je izgubio.
„Alyx”, Stephen joj se obratio iznenada. „Jesi li zaljubljena u Rogeroa
Chatwortha? Jesi li razmišljala ostaviti Rainea za njega?”
Ideja je bila toliko smiješna da se Alyx nasmijala sve dok nije ugledala
svjetlo u Raineovim očima. „Roger Chatworth zasluţuje umrijeti za ono što
je učinio Mary, ali ne od ruku mojega supruga. On nije vrijedan da Raine
bude obješen zbog ubojstva.”
182
Na trenutak, Alyx je pomislila da bi Raine mogao slušati, ali trenutak

je prošao kad je sjeo na krevet i počeo uklanjati pamučne jastučiće koji su
štitili njegovu koţu od oklopa čelika . „Ţene imaju velik jezik”, promrmljao
je.
Stjepan je pogledao Alyx i video da joj u očima puca vatra. „Imaš moje
dopuštenje da ga udariš sjekirom”, rekao je ljubazno. „Alyx, moţeš li nam
donijeti nešto hrane? Umirem od gladi.”
Čim su ostali sami, Raine se okrenuo svome bratu. „Zašto si došao?
Sigurno ţeliš više od koraka između moje supruge i mene.”
„Netko bi trebao”, Stjepan reče. „Srce joj je u očima. Moţeš li joj
oprostiti? Ona ne zna naše putove, a ţene imaju takve čudne ideje o časti.
Čujem nisi vidio svoju kćer. Izgleda poput tebe.”
Raine je odbio da se pokoleba. „Zašto si doveo Chatwortha?”
„Iz razloga kojeg sam rekao. On ţeli trenirati s vama, a kralju se neće
svidjeti vaš trening s jednim plemićem da bi se borio s drugim, i još, što ja to
čujem za tvoje podizanje vojske kriminalaca za svrgnuće kralja?”
Raine je frknuo na to što čuje. „Koji je laţac to rekao?”
„Pagnell od Waldenham rekao je kralju Henriku to. Zar nisi čuo?
Mislio sam da te je Alyx došla upozoriti na to. Kraljeve uši su ispunjene
laţima protiv Montgomerysa.”
„Alyx nije vidjela da stane i da me upozori”, rekao je Raine.
„A ja sam siguran da si sjeo i upitao je lijepo zašto je napustila svoje
dijete i udobnost Gavinove kuće da dođe ţivjeti kod vas u ovu hladnu
šumu.”
„Ja ne trebam, niti ţelim tvoju smetnju u mom ţivotu.”
Stephen je slegnuo ramenima. „Sjećam se nekoliko udaraca koje sam
primio kad smo Bronwyn i ja imali problema.”
„A sada je sve slast i svjetlost s vama, zar ne? ” Raine je pitao s jednom
obrvom podignutom.
Stjepan se nakašlje. „Mi nemamo ... Ah, nekoliko nesuglasica tu i tamo,
ali uglavnom učimo na pravi način.”
„Volio bih čuti Bronwynu verziju toga”, rekao je Raine mijenjajući
temu. „Jesi li vidio Milesa?”
Stjepan je bio spašen od odgovaranja pojavom Alyx koja je nosila
pladanj i Joana iza nje s drugim pladnjem. Stjepan nije htio reći da je Rainev
183
problem sa ţenama bio blag u odnosu na Milesov.

Čim je Alyx shvatila da će Joan napraviti budalu od sebe zbog
Stjepana, poslala je sluškinju van. Jelo je bilo čudno i mučno, prvo koje su
Raine i Alyx podijelili otkako se vratila u šumu. Stjepan je gotovo sve
govorio, zabavljajući ih pričama o Škotskoj.
„A ti bi trebao vidjeti mojeg sina”, Stephen se hvalio. „Već sam ga
vodio na jahanje a on zapravo ne moţe sjesti još. Ti i ja nismo bili na konju
dok nismo mogli hodati. A kako je vaša kćer, Alyx?”
Po prvi put u dva tjedna Alyx si je dopustila razmišljati u potpunosti o
svojoj kćeri. „Ona je jaka”, rekla je sanjarski „kratka i zdrava sa zdravim
plačem koji je napravio da i Judithin sin plače, previše.”
„Zaštitnička prema svom rođaku, bez sumnje” rekao je Stephen. „Ona
ima tvoje oči.”
„Vidjeli ste ju?”Alyx je sišla s stolca. „Kada? Je li ona zdrava? Je li
narasla išta?”
„Sumnjam da se ona mnogo promijenila otkako si ju vidjela, ali slaţem
se o njezinom glasu. Misliš li da će moći pjevati?“ Okrenuo se k Raineu.
„Ona ima one rupice koje si dobio od majčine obitelji.”
„Moram vidjeti logor”, Raine je ustao tako naglo da je gotovo oborio
hranu koju je Alyx donijela. Brzo je napustio šator.
„On će se vratiti”, rekao je samouvjereno Stjepan, smiješeći se Alyx sa
suznim očima. Alyx nije htjela razmišljati o Raineovoj stalnoj ljutnji i umjesto
toga, okrenula je paţnju na Briana Chatwortha. Bio je nesretan mladić, crnih
očiju s dubokom mrţnjom. Nikada se nije nasmiješio, kao da ne pronalazi
zadovoljstvo ni u čemu. Alyx ga nije mogla uvjeriti da razgovaraju ili da se
povjeri njoj o bilo kojoj temi. Njezina pitanja o tome gdje je bio u posljednjih
nekoliko mjeseci od Maryne smrti nisu dobila nikakav odgovor.
Alyx je odustala nakon nekog vremena i ostavila ga s ljudima na
terenu treninga. Što se tiče Rainea, on nije niti pogledao, niti razgovarao s
dječakom i proveo je najveći dio svog vremena sa Stjepanom.
Nakon što je Stjepan bio u logoru tri dana, Joan je došla k Alyx.
„Mislim da se oni bore”, rekla je Joan uzbuđeno.
„Tko? Ne Raine i Brian Chatworth?”
Joanin je glas bio nestrpljiv. „Naravno da ne! Gospodin Raine i
Gospodin Stjepan otišli su dublje u šumu, i jedan od straţara je izvijestio da
184
vika i glasovi dolaze od tamo. Svatko je planirao ići i gledati.”

„Nećete!” Alyx je rekla, gurajući se pokraj njezine sobarice van na
svjeţ zrak. „Jocelin”, vikala je kad je vidjela svojeg prijatelja. „Zaustavi ih.
Ostavite Rainea nasamo.A ti,” okrenula se Joan, „pomozi mi zadrţati ljude u
logoru. Učini ono što moraš, ali ništa nepristojno”, doviknula je preko
ramena dok je ţurila naprijed.
Jocelin je angaţirao pomoć nekih bivših vojnika da mu pomognu, a
neki od ranjenih pomogli su Alyx. Joan je imala vlastite metode kako
muškarce natjerati da budu poslušni. Zajedno su uspjeli zadrţati ljude u
logoru daleko od mjesta gdje su Raine i Stephen bili i imali svoju "raspravu".
„Oni se samo postavljaju sada”, rekao je straţar kada ga je zamijenio
netko drugi.
Alyx se udaljila, ne ţeleći čuti više o činjenicama. Raine je toliko teţi od
svog brata, očito toliko jači. Stjepan nikako ne moţe pobijediti u borbi
između njih i Alyx se molila da će Raine odustati, a ne istinski povrijediti
brata.
Na zalasku sunca, Alyx je uzela kante vode iz rijeke, nadajući se da će
izbjeći razdragane glasove ljudi u logoru. Oni su se svi skupili oko ognjišta i
slušali straţara s ushićenom pozornosti.
Stajala je pored rijeke, nepomično, u tišini, kada je iznenadni zvuk
natjera da se okrene. Raine je hodajući jako umorno dolazio prema njoj.
Moţda je trebala slušali narodne komentare kako bi bila spremna za prvi
pogled na njega. Lijeva strana lica mu je bila otečena i postajala je ljubičasta.
Bilo je modrica na čeljusti, a oko mu se blistalo neprirodnim bojama.
„Raine”, prošaptala je, što ga je natjeralo da pogleda prema njoj i vrati se
prema vodi gdje je klečao. Zaboravila je sve uspomene na bijes između njih,
otišla do njega i kleknula pokraj. „Daj da vidim”, rekla je ona.
Poslušno je okrenuo glavu prema njoj i ona je postavila hladne prste
na njegovo unakaţeno lice. Bez riječi je podigla suknju, poderala lan
podsuknje, te umočila u hladnu vodu i dotaknula mu lice.
„Reci mi sve ”, rekla je u pola naredbe. „Šta je izazvalo takve povrede
na tvom licu?”
Bio je to dug trenutak prije nego je Raine govorio. „Njegova šaka”.
Alyx je zastala u svom pranju Raineova lica. „Ali vitez..., ” počela je.
Čula je Rainea sto puta o tome, kako je nemuţevno boriti se s nečijim
185
rukama. Mnogi časni ljudi umrli bi prije nego izgubiti čast pomoću svoje
šake.
„Stjepan je naučio neke čudne načine u Škotskoj”, rekao je Raine. „On
kaţe da postoji više od jednog načina da se bore.”
„I nema sumnje da si stajao poput velikog vola i dopustio mu da te
tuče, umjesto da si napravio nevitešku stvar kao što je udariti mu lice za
uzvrat?”
„Pokušao sam! ”Raine je rekao, a onda se trgnuo i smirio. „On je
plesao okolo kao ţena.”
„Ne vrijeđaj moj spol. Nijedna ţena nije to učinila tvojem licu.”
„Alyx.” Zgrabio joj je zapešće. „Zar nemaš osjećaja za mene? Hoćeš li
uvijek biti na strani drugih protiv mene?”
Njeţno mu je lice uzela rukama, a oči su joj traţile njegove. „Ja sam te
voljela od prvog trenutka kada sam te vidjela. Čak i tada, kada sam planirala
da te mrzim, bio si ucrtan u meni. Borila sam se protiv toga da te zavolim, ali
to je kao da mi je neka velika sila kontrolirala srce . Zar ne shvaćaš da sam
uvijek na tvojoj strani? Taj dan na sajmu, da si ubio Rogera Chatwortha
mogli su te objesiti. Ja sam se pretvarala da sam u krevetu s Jocelinom da te
sačuvam od odlaska i sigurnost šume. Što još mogu učiniti da dokaţem
svoju odanost i ljubav?”
Odmaknuo se od nje. „Moţda tvoje metode ne volim. Zašto mi ne
moţeš reći što radiš? Zašto se boriš protiv mene cijelo vrijeme?”
„Borba je jedini način na koji ćeš me slušati”, rekla je ogorčeno. „Rekla
sam ti da ne moţeš napustiti šumu kada su me ljudi optuţili za krađu, ali
nisi me slušao. Rekla sam ti da ne ubiješ Rogera Chatwortha, ali si stajao
poput bika s napuhanim venama na vratu.” Glas joj je bio u porastu.
„Ne znam tko me ljuti više, brat ili ti.”
Glas mu je bio tako kao saţalijevajući da se Alyx pokušala ne smijati.
„Što ste se ti i Stephen svađali?”
Raine je protrljao čeljust. „Stjepan je rekao da moţda nisi bila vjerna
kada si spasila Chatworthov bijedni ţivot.”
Raine se okrenuo i pogledao je. „Jesam li bio u krivu? Jesam li te
tretirao jako loše? Ima li imalo ljubavi u srcu da si ostavila za mene?”
Ona mu dotakne obraz. „Ja ću uvijek da te volim. Ponekad mislim da
sam rođena da te volim.”
186
Jedna rupica se pojavila u njegovu obrazu i ona je zadrţala dah jer je

mislila da će ju povući u naručje. Umjesto toga, on je traţio u svom prsluku i
kopao po dţepu. „Moţda ja mogu kupiti osmijeh ili dva”, rekao je i podigao
Lyon pojas pred njezine oči.
„Moj pojas!” ona dahnu. „Kako si ga pronašao? Mislila sam da je
zauvijek izgubljen. O, Raine!” Bacila je ruke oko njega i počela ljubiti
njegovo lice, tako zdušno da mu je izazvala veliku bol, ali nije mu smetalo.
„Ti si najbolji muţ,” prošaptala je, ljubeći mu vrat.„O,Raine, kako si mi
nedostajao.”
Nije rekao više ni riječ, jer su mu ruke bile upletene u njezinu kosu.
Povukao ju je unatrag dok su mu se usne spuštale na njezine. Alyx je bila
sigurna da će puknuti, u komadiće. Ona postavi svu svoju teţinu uz njega, a
kako je on bio u nezavidnom poloţaju, pao je unatrag, uhvatio se, a zatim
mijenjao poziciju usta i dopustio da padne, povlačeći Alyx s njim.
Usta spletenih, oni se smotaju u stranu, a zatim promijeniše smjer, te
jednim brzim pokretom sami sletiše u ledenu rijeku s Alyx na dnu.
„Raine!” Alyx viknu od boli što je njegovo tijelo bilo preko njene ruke
čineći da udari od kamen. „Ti ćeš me prebiti!” Već su joj zubi počeli
cvokotati.
„Platila si malo za ono što si mi učinila”, rekao je on, leţeći s njom u
vodi kao da je pero u krevetu. „Prije nego što sam te upoznao moj ţivot je
bio miran i smiren. Sada me moj rođeni brat tuče.”
„To si i zasluţio!” ona pljune. „To je bio jedini način da slušaš. Sada me
pusti da se osušim prije nego se smrznem do smrti.”
„Znam način kako bi te zagrijao.” Počeo joj je ljubiti vrat.
„Ti velika glupa svinjo”, povikala mu je na uho, što ga je odmaknulo i
zatresao je glavom da mu prestane zvonjenje. „Meni je haladno, a i mokra
sam, a ako me ne pustiš, zvat ću cijeli logor da me spasi.”
„Misliš da bi došli da te spasu ili bi stali na moju stranu?”
Gurnula ga je. „Ne bi te prepoznali s ljubičastim licem.”
Nasmijao se na to i sklonio se s nje. „Dobro izgledaš, Alyx”, rekao je,
oči mu se spustiše, gledajući kroz mokru haljinu koju je drţala.
Alyx je stavila ruke iza sebe i počela se odgurivati, ali je haljina bila
teška. Smijući se, Raine je ustao, podigao ju i zaputio se prema najcrnjem
dijelu šume.
187
„Kamp je na drugoj strani!” naglasila je ona.

„Alyx, netko bi te trebao naučiti da ne daješ uvijek naređenja. Moţda
si u pravu nekada, ali trebaš poslušati i ostaviti muškarcima da naređuju.”
„Moram učinit šta je potrebno, a ako je potrebno da te spasim od tebe,
ja hoću,“ rekla je bahato. „Ponizna sam koliko i ti”, rekla je, gledajući ga.
„Ako radiš budalaste stvari, zar da ja stojim po strani i da promatram?”
„Alyx, ideš predaleko”, upozorio je.
„A kako ćeš me kazniti kada govorim istinu?”
„Ne na način koji bi voljela.”
„Kako me moţeš tretirati tako nakon svega šta sam učinila za tebe? Ja
sam te spasila od Rogera Chatwortha. Skoro sam bila spaljena na lomači jer
su suci htjeli tvoju zemlju. Otišla sam s Jocelinom kako bi bio sigurniji u
šumi. ”
Reine ju je uhvatio za ramena povukao i podigao sa zemlje. Jedna
polovica njegova lica bila je natečena i ljubičasta, ali druga polovica crvena
od bijesa. „Ti si pretjerala”, rekao je kroz zube.
Prije nego što je Alyx mogla išta reći, Raine je sjeo na panj, povukao
Alyx u krilo preko koljena ,prebacio joj suknju preko glave i udario je preko
njezine straţnjice.
„Nije ti se sudilo kao vještici zbog mene”, rekao je on. „Bila si u zavadi
s Pagnellijem prije nego sam te ja upoznao.” Alyx nije imala priliku da
odgovori jer je Raine opet udario preko straţnjice. „Istina, bio sam ljut i
moţda nije trebalo da naredim da Chatworth ubiju, ali da smo bili sami, tko
bi mogao reći kralju? Nisam glup kao što misliš da ostavim tijelo blizu
imanja mojeg brata.”
Opet, ruka mu se spustila preko straţnjice. „Ne sviđa mi se što su moja
naređenja poništena, a pogotovo pred mojim ljudima. Je li to jasno.”
Alyx je sa suzama u očima klimnula glavom.
„Dobro! Sad, što se tiče tebe i Jocelina, ne volim kakvu igru sa mnom
igrate. To boli, a pogotovo vidjeti te s drugim muškarcem, a kasnije kada
sam saznao da je sve bio trik i koja sam budala ispao, a vi me napravili
budalom, mogao sam vas ubiti. I ti si riskirala ţivot moje kćeri sa svojim
glupim dokazivanjem. Ti si gotovo izgubila svoju kćer na vatri, kao i na
opasnosti na cesti, ti i Jocelin lutali ste preko zemlje. Ţelim više od toga,
Alyx.“ On je opet počeo tući preko straţnjice. „Razumiješ li me? Ti si moja
188
ţena i prokleto ima tako da se i ponašaš.”

S još jednim udarcem, on ju je odgurnuo iz krila.
Alyx se uspravila i sjela, ali je zajecala od boli koju je osjetila. Bilo je
toliko suza u njezinim očima da je jedva mogla usredotočiti se.
Raine je stajao, nadvijen nad njom. „Kad te prođe bol”, rekao je, „vrati
se u šator, a ja ću voditi ljubav s tobom tako strasno da ćeš zaboraviti tko si.”
Uz to, on je otišao od nje.
Na trenutak, Alyx je sjedila zureći za njim, a onda je zatvorila usta i
ustala. Nijedna bol na svijetu nije bila vrijedna vođenja ljubavi. Što brţe su je
ukočene noge mogle nositi ona je potrčala za Raineom.
189
Dvadeset prvo poglavlje
Alyx je leţala na leđima u Raineovom krevetu. Gole noge visile su

preko ruba, meke koţne cipele zakačene na male prste. Bila je neizmjerno
sretna, od noţnih prstiju do korijena kose. Raine je odrţao dobro svoje
obećanje. Cijelu noć je bio nezasitan, ne dajući joj spavati, nosajući je okolo
poput krpene lutke.
Ona je bila na vrhu, a zatim na dnu, a zatim je okrenuo u stranu i
povlačio ju između nogu. U jednom trenutku on je bio sladak i njeţan, u
drugom trenutku ţestok, a sljedeći gotovo dosadan, kao da je zaboravio da
je tamo. U tom vremenu bi Alyx napravila nešto zločesto da dobije njegovu
pozornost. Njegov senzualni smijeh bi dao do znanja da je izmanipuliran i
da je bilo daleko od tog da mu je dosadno. Sunce je izlazilo kad su pošli da
spavaju.
Sada, budna, ona je pjevušila pjesmu na sjećanja od sinoć.
„Izgleda da si shvatila šta učiniti s čovjekom”, rekla je Joan ulazeći u
šator. „Pitam se jesu li sva braća jednako dobra kao Gospodin Miles. Čini se
da i ti misliš. Jesi li znala da se smiješiš u snu?”
„Umukni, ti drska ţeno”, rekla je Alyx na prijateljski način da se Joan
smijala.
„Bolje ti je da ustaneš. Gospodin Sthepan ima vijesti iz Škotske, a on
odlazi vrlo brzo.”
„Nije ništa loše, zar ne?” upitala je Alyx, sjedajući i trljajući bolove u
leđima. Ponekad bi se Raine ponašao kao da je bila komad tkanine na način
da ju je omotavao oko njegova tijela, jedna noga ovdje, jedna tamo, ruka
tamo. Bio joj je zaštekao u vratu i sjećanje na ono što je Raine učinio u tom
području navuklo joj je osmijeh.
Joan je gledala u nju s neskrivenim zanimanjem. „Moji četvorica
zajedno nisu napravila da izgledam kao ti sada. Je li Gospodin Raine stvarno
dobar kao ljubavnik?” Alyx joj je dala opasan pogled. „Ja ću ti srce izvaditi
na pladnju ako samo pogledaš na njega.”
Joan samo se nasmiješi. „Pokušavala sam godinama, a on nije bio
zainteresiran. Što ćete nositi danas? ”
190
Alyx je paţljivo odjenula haljinu boje lavande, obrubljenu zečjim

krznom obojenim u duboku ljubičastu.
„Ah“, rekao je Stephen kad ju je vidio, „ljepota usred pustinje.“ Uzeo
je njezinu ruku i poljubio je.
Alyx ga je uhvatila za ruku, pregledala prste koji su bili izgrebeni i nije
htjela pomoći mu da ih izliječi. „Ima da izgubiš ruku ako opet udariš mog
muţa”, prošaptala je strastveno.
Stjepan je trepnuo jednom prije nego se nasmijao. „I moj brat brine o
tvojoj odanosti. Moraš doći i upoznati moju Bronwyn. Ona će ti se sviđati.”
„Čula sam da imate vijesti.”
Stjepanovo lice je potamnjelo. „Roger Chatworth našao je Milesa i
Elizabeth same te prošao mačem kroz Milesovu ruku. Lady Elizabeth se
vratila u Englesku sa svojim bratom.”
„Onda uskoro ova svađa moţe završiti. Roger ima svoju sestru na
sigurnom. Sve što je ostalo jest da kralj oprosti Raineu.”
„Moţda”, rekao je Stephen. „Sad moram ići kući i pomoći mojem
klanu. Moj brat je bijesan i ţeli da idemo za Chatworthom.”
„Idi!” rekla je. „Zaustavite ga.”
Opet joj je poljubio ruku. „Učinit ću sve što mogu, a sada znam da
ostavljam Rainea u dobrim rukama. On je tvrdoglav čovjek.”
Alyx se nasmijala na to. „U tvom govoru ... jučer, da nisi slučajno
spomenuo Briana Chatwortha? Sada kada je Roger ranio Milesa, Raine će
iskaliti bijes na Brianu?”
„Ne, ne vjerujem. Jutros su Raine i Brian razgovarali dugo i vjerujem
da je Raine srce otvorio dječaku. Ne vjerujem da će biti više problema. U
stvari, oni su na polju obuke sada. Moram ići. Moji ljudi čekaju mene.”
„Tvoji ljudi?” upitala je Alyx, zapanjeno. „Nisam vidjela nikog.
Pretpostavljala sam da si sam.”
Stjepan je bio zadovoljan. „Postoji šest MacArransa sa mnom, svi
stacionirani oko šume, drţeći straţu.”
„Ali mi imamo čuvare. Trebali su doći u tabor u blizinu vatre i imamo
vruće hrane. Oni su se smrznuli vani.”
Stephen se nasmijao na to. „Englezi su mekani puno. Naša ljeta nisu
tako topla kao vaše zime. Moraš doći u Highlands jednog dana.”
Bilo je toliko pitanja koja je Alyx htjela pitati, ali nije imala pojma gdje
191
početi. Njezine emocije pokazale su se na njezinom licu.

„Morat ćeš doći”, Stephen se nasmiješio, poljubio je u obraz i nestao u
drveću, s kratkim pokrivačem koji se motao oko bedara.
Slijedila su za Alyx, tri dana relativnog mira. Raine je suosjećao s
Brianom i bio impresioniran Brianovom ţeljom za učenjem. „Mrţnja ga je
jede“ rekao je Raine Alyx dok su leţali u krevetu. „On misli da ako trenira
dovoljno jako da će se boriti protiv brata, ali Roger je jači snaţniji i on moţe
ubiti Briana jednim potezom.”
„Brat protiv brata”, Alyx je šapnula i zadrhtala.
Alyx se saţalila nad Brianom, koji je spavao pored ljudi u logoru.
„Ja mu ne vjerujem,” reče Joan. „On ne priča i nema nikakve veze s
drugim muškarcima.”
„On je povrijeđen. Proći će ga.” Alyx je branila dječaka.
„On planira nešto. On je prikupljao kraj rijeke nešto i jučer je platio
čovjeku da pošalje poruku nekome.”
„Kome? ”Alyx se zabrinula. Moţda je Brian vjeran svojem bratu i
planira dovesti Rogera Chatwortha na Rainea, ili još gore, poslati kraljeve
ljudi tu.
„Ne znam tko je bio”, Alyx je uhvatila sluškinju za ruku i odvukla je
do mjesta za treniranje.
„Znam za poruku”, rekao je Raine kad mu je Alyx rekla. „Brian ţeli
saznati stanje svoje sestre.”
„I znaš li odgovor?”
Raine je stavio mač na drvenu lutku. „Sjeme mog malog brata je sad u
lady Elizabeth i ona nosi njegovo dijete.”
Alyx pomisli o lijepoj Elizabeth i njezinu oštru jeziku. „Nije joj se
sviđalo to. Nije joj se svidjelo da je bilo koji čovjek odvede u krevet i onda je
odbaci.”
Raine je pogleda. „Čini se da je moj brat već kriv. Moţda je Elizabeth
razuzdana djevojka i zavela je mog brata. Onda, kada ju je volio, ona ga je
ostavila. Ako je Chatworth udario Milesa, čini se da se Miles borio da zadrţi
ţenu.”
„Moţda, ali Miles... ” Prekinula je s pričom na zvuk truba u daljini.
„Što je?”
Raine se okrenuo nekim bivšim vojnicima u njegovoj blizini. „Saznajte
192
što je to.”
Za nekoliko sekundi, ljudi su bili na konjima i daleko u šumi. Dugo
kasnije su se vratili. „Roger Chatworth prihvaća tvoj izazov, milorde.”
„Raine!” Alyx je zaurlala na njega.
Nakon jednog prozirnog pogleda, on ju je ignorirao. „Ja nisam izdao
nikakav izazov. Moţda Chatworth ţeli da učinim prvi potez.”
„Ne, gospodaru. on....”
„Ja sam ga izazvao”, rekao je Brian Chatworth iza njih i svi su se
okrenuli. „Znao sam da moj brat ne bi odgovorio na moj izazov, pa sam ga
poslao sam u ime Rainea Montgomerya.”
„Ti samo moţeš otići i reći mu što si učinio”, rekla je Alyx, kao da
razgovara s djetetom.
U daljini, trube su se opet javile.
„Idi sada”, rekla je Alyx , „i objasni im.”
„Alyx”, rekao je Raine tihim glasom. „Idi u šator. Ovo nije posao za
ţene.”
Ona je pogleda u njega. Još je bio u modricama od borbe sa
Stjepanoom. „Raine, ne moţeš prihvatiti izazov? Nisi ga izdao. Sigurno imaš
više mozga od toga...”
„Jocelin”, Raine je naredio. „Odvedi Alyx daleko.”
Alyx je čekala svoga supruga u šumi, hodajući naprijed-natrag, frkteći
na Joan dok ju sluškinja nije ostavila.
Kad se konačno pojavio Raine i njihovi pogledi se sreli, Alyx je
odahnula. „Ne, Raine”, rekla je, „nisi ti traţio izazov.”
On ju je odmaknuo od sebe, uzeo ju za ruke. „Moraš shvatiti da je to
pitanje časti. Kad Chatworth bude mrtav, tek onda ćemo ţivjeti mirno. Ako
ga ne ubijem danas, on će otići za Milesom jer je njegova sestra zatrudnjela
sa njim. On se kune da ju je Miles uzeo silom.”
„Neka se Miles bori s Chatworthom!” Alyx je vikala. „Ne zanima me.
Neka se sva tvoja braća bore, ali ne ti.”
„Alyx”, rekao je Raine njeţno. „Shvaćam da si ţena i nisi odgajana
našim putevima časti, ali moram te zamoliti da me ne vrijeđaš više. Pomozi
mi da se obučem.”
„Da ti pomognem! Čast! Kako moţeš razgovarati sa mnom o takvim
stvarima? Što mene briga za čast kad čovjek kojeg volim moţe umrijeti? Ja
193
sam se borila dugo i teško da bi ti bio siguran, ali sad zbog nekih glupih
dječačkih igri, moraš platiti cijenu. Neka se Brian bori sa svojim bratom. ”
Raine je pocrvenio od ljutnje. „Brian ne odgovara za Rogera
Chatwortha. Obitelj Montgomery je ta koju je uvrijedio. Nemoj da zaboraviš
moju sestru koja je umrla zbog onoga što je Chatworth učinio s njom? Ja se
ne borim za Briana, nego za Mary i Milesa i za budućnost i za mir.”
Ona je pala na koljena pred Rainea dok je sjedio na rubu kreveta.
„Molim te, nemoj ići. Ako te ne ubije, bit ćeš teško ozlijeđen.”
„Alyx.” Nasmiješi se dok joj je dodirivao kosu. „Moţda ne znaš, ali
imanja sam kupio s novcem koji sam osvojio u turnirima. Prošao sam kroz
stotine ovih izazova.”
„Ne”, rekla je s osjećajem. „Ne sviđa mi se ovo. Mrţnja koju i
Chatworth i ti imate nije sudjelovala tokom ovih godina. Molim te Raine.”
Ustao je. „Neću više da slušam. Sad, hoćeš li mi pomoći da se obučem
ili ću zvati Jocelina?”
Ona je također ustala. „Pitaš me da te pripremim za smrt? Trebam li
biti poslušna ţena i govoriti ti meke riječi o časti? Ili bih trebala govoriti o
Mariji i kako je umrla i dodati gorivo na vatru tvoju mrţnju? Da je Mary ţiva
bi li ona htjela da se boriš za nju? Nije li cijeli ţivot bila mirotvorac?”
„Ne ţelim se rastati s ruţnim i ljutim riječima između nas. To je nešto
što moram učiniti.”
Bila je toliko ljuta da se tresla. „Ako se rastanemo sada i ti odeš
odgovoriti izazovu koji nisi traţio, onda će ljute riječi biti i konačne.”
Gledali su se za dugo vremena.
„Razmisli paţljivo o tome što ćeš reći”, rekao je Raine tiho. „Mi smo se
svađali i nad ovim pitanjem.”
„Raine, zar ne vidiš kako te mrţnja jede? I Stjepan je vidio kako si se
promijenio. Zaboravi na Rogera Chatwortha. Idi kralju, moli ga da ţiviš, da
nije uvijek jedna te ista priča o smrti i umiranju.”
„Ja sam vitez. Ja sam se zakleo da ću osvetiti nepravdu.”
„Onda učiniti nešto o ograđivanju!” vrisnula je. „Oni su u krivu. Ali
prestani ovu odvratnu svađu s Rogerom Chatworthom. Njegova sestra će
roditi Montgomeryevo dijete. Novi ţivot nakon Mary. Što bi više mogao
poţeljeti?”
Vani truba zazvuča, a buka prođe kroz Alyx.
194
„Moram se obući”, rekao je Raine. „Hoćeš li mi pomoći?”

„Ne,” rekla je tiho. „Ne mogu.”
„Dobro neka bude”, prošaptao je. Pogledao ju je još jednom i okrenuo
se prema svom oklopu.
„Ti biraš između mene i Rogera Chatwortha danas”, rekla je.
Nije joj odgovorio, ali se zadrţao na svom oklopu. Alyx je napustila
šator.
„Idi s njim, Jocelin”, rekla je vani. Joan, rekla je, „Dođi, moramo se
spakirati. Idem kući svojoj kćeri.”
Alyx je mislila napustiti šumu prije nego borba počne. Naravno, Raine
bi pobijedio, pomislila je, ali nije mogla stajati i gledati dok se udaraju. Bila je
sigurna da je Roger Chatworth pun mrţnje kao i Raine.
Bilo je dva sata kad je čula prve zvuke čelika od čelik koji su odjekivali
kroz šumu. Polako je ispustila haljinu koju je motala i napustila šator. Što
god je učinio, protiv koga god se borio, iz bilo kojeg razloga, on je bio njezin.
Bila je gotovo na čistini gdje su se ljudi borili kad ju je Joan zaustavila.
„Ne gledaj”, rekla je Joan. „Chatworth je nemilosrdan.”
Alyx je zurila u svoju sluškinju na trenutak, a onda je pogledala.
„Joss!” Joan zovne. „Zaustavi je.”
Jocelin je uhvatio Alyx za ruke drţeći je na mjestu. „To je pokolj,”
rekao je, gledajući je u oči. „Moţda je Rogerova mrţnja bila veća, pa mu je
dala više snage. No, bez obzira na razlog, Raine gubi.“
Alyx se odgurnula od Jossa. „Raine je moj mrtav ili ţiv. Pusti me!”
Jednim pogledom na Joan, Jocelin ju je pustio.
Ništa nije moglo pripremiti Alyx na to što je čekalo ispred. Njih
dvojica borili su se na nogama, a Raineov oklop bio je prekriven krvlju da su
zlatni Montgomeryjevi leopardi gotovo bili nevidljivi. Lijeva ruka mu je
visila, ali se nastavio boriti, mašući hrabro s desnom rukom. Roger
Chatworth se poigravao s slabijim, krvavim čovjekom dok ga okruţivao i
ismijavao.
„On umire”, rekla je Alyx. Raine je uvijek vjerovao u čast, ali sada,
umrijeti ovako, kao ţivotinja u kavezu, na milost i nemilost Chatworthovog
mučenja.
Krenula je naprijed, ali Joss ju je uhvatio. „Raine!” viknula je.
Roger Chatworth se okrenuo prema njoj, pogledao je nju, iako mu se
195
lice ne moţe vidjeti ispod kacige. Kao da je razumio njenu bol, on je okruţio
ranjenika još jednom i zabio sjekiru u Raineova leđa.
Raine je trenutak oklijevao, a zatim pao licem dolje. Roger je stajao tiho
nad njim.
Odmah se Alyx odmaknula od Jossa i potrčala naprijed. Polako je
kleknula pokraj Raineovog rastrganog tijela i povukla mu glavu u krilo. Nije
bilo suza, samo duboka utrnulost, osjećaj da joj se krv također slijevala na
zemlju.
S velikim poštovanjem, podigla je glavu i skinula kacigu.
Izdisaj koji se čuo ispod kacige natjerao je Rogera Chatwortha da se
okrene. Nakon jednog dugog trenutka nevjerice, on je zabacio glavu i
kriknuo tako jako kao i Raine kad je čuo za smrt Mary.
„Ţivot za ţivot”, prošaptao je Brian u Alyxinu krilu. „Sada je Mary
slobodna.”
Drhtavom rukom, Alyx je dotaknula Brianov znojni obraz, gledala ga
dok joj je u naručju izdahnuo.
„Ostavi ga”, rekao je Roger, sagnuo se i uzeo tijelo brata u naručje.
„On je moj sada.”
Alyx je stajala u svojoj krvavoj haljini i gledala kako Roger odnosi
Brianovo tijelo prema Chatworthovim ljudima i konjima.
„Alyx!“ Joss je rekao iza nje. „Ne razumijem zašto Chatworth odnosi
Raineovo tijelo?” Njezino tijelo se treslo toliko da je jedva mogla govoriti.
„Brian je nosio Raineov oklop i Roger je ubio svog mlađeg brata.”
„Ali kako?“ Joss je počeo.
„Sigurno je to dugo planirao. Nema sumnje da je koristio sve jastučiće
i košulje da bi mu Reineov oklop pristajao.”
Alyx im se okrenula širom otvorenih očiju. „Gdje je Raine? On ne bi
dopustio da Brian uzme njegov oklop i oruţje.”
Trebalo im je vremena da pronađu Rainea. Njegov je oklop nestao, a
on je leţao u njegovoj postavi ispod stabla i čvrsto spavao. Joan se smijala
kad ga je vidjela, ali Alyx nije. Neprirodan poloţaj Raineova tijela ju
uznemiri.
„Otrov!” Alyx je vrisnula i potrčala muţu. Toplina koju je osjetila
pokazala je da nije bio mrtav.
„Dovedi Rosamund odmah”, Jocelin naredi Joan.
196
Alyx poče udarati Rainea po obrazima kad ga nije mogla dozvati.

„Pomozi mi da ga uspravim.”
Trebala je Jossova i Alyxina snaga da podignu Rainea, ali on je
skliznuo i zaspao nazad.
Rosamund je dotrčala i samo pogledala na Rainea, okrenula se ka
Jossu sa strahom u očima. „Nadala sam se da sam u krivu. Moj opijum je
ukraden prije dva dana, a nadala sam se da je lopov znao kako se koristi.”
„Opijum?” Alyx reče zahtjevno. „Nije li to droga za spavanje? Moja
sestra po zakonu je koristi.”
„Uobičajeno je dovoljno”, Rosamund je odgovorila, „ali ono što većina
ljudi ne zna da ako se previše uzima, ţrtva moţe umrijeti.”
Alyxime su se oči raširile. „Ne mislim da je Brian Chatworth dao
Raineu mnogo, zar ne?”
„Naprstak je previše. Moramo pretpostaviti da je Gospodin Raine
uzeo previše. Dođite, imamo puno posla koji treba obaviti.”
Trebao je cijeli dan da se očistit Raineov sistem. Rosamund mu je dala
piće koje ga je natjeralo na povraćanje da bi ispraznio crijeva. I ljudi su ga
naizmjenično izvodili van.
„Spavati.... pustite me da spavam”, bilo je sve što je rekao, zatvorenih
očiju, povlačeći noge.
Alyx nije dopustila da ga prestanu izvoditi, niti mu je dopustila da
odbije tekućinu koju je bio prisiljen da popije. Nakon nekoliko sati dobio je
kontrolu nad nogama i sam je počeo hodati. Tijelo mu je bila prazno i
Rosamunda mu napravi još vode da popije s nadom da će još ga iščistiti.
Raine se probudio da bi prosvjedovao glasno.
„Ti me nisi ostavila”, rekao je Alyx.
„Trebala sam, ali nisam”, prasnula je. „Pij!”
U podne drugog dana, Rosamunda je dopustila da Raine odspava i
ona i Jocelin su također odmarali. Umorna nevjerojatno, Alyx je otišla do
svakog čovjeka u šatoru i zahvalila im što su pomogli Raineu.
„Trebala bi se naspavati”, čula je osoran glas i Alyx prepozna jednog
od ljudi koji su ju optuţili za krađu. „Mi ne ţelimo spasiti jedno od vas samo
da izgubimo drugo.”
Nasmiješila mu se tako zahvalno da je pocrvenio i pogledao u stranu.
Ipak nasmijana, ona je doteturala do Raineovog šatora i zaspala pokraj
197
njega.
Alyx je ostala s Raineom još jedan tjedan dok ju nije pronašao da drţi
ţensku bebu i plače tiho. „Moraš se vratiti kod Gavina” Raine joj je rekao.
„Ne mogu te ostaviti.”
On je podigao jednu obrvu. „Vidjela si da tvoja prisutnost ovdje neće
spriječiti ono što će se dogoditi. Chatworth će pokopati svog brata, a onda
ćemo vidjeti što će se dogoditi. Idi kući i vidi kako je naša kćer.”
„Moţda posjeta”, rekla je i spustila oči. „Moţda samo za tjedan dana
na kratko, onda ću se vratiti tebi.”
„Mislim da ne mogu dugo ţivjeti bez tebe. Idi sada i reci Joan da vas
spakira. Vidjet ćeš našu Catherine za tri dana.”
Alyx je od radosti pri pomisli da će vidjeti kćer opet, skočila u
Raineove ruke. I njezini poljupci ih odvedoše na drugo mjesto. Prije nego je
itko od njih shvatio što se događa, bili su na podu, skidali sve sa sebe.
Radosno su vodili ljubav i Raineu je bilo drago kad je vidio koliko je
sreće u očima njegove supruge. Nakon svega, leţala je pokraj njega. „Alyx,
za mene je značilo puno što si ostala dok je bila borba s Chatworthom.
Hitijela ti priznati ili ne, ti imaš osjećaj časti, ali ne čast u koju ja vjerujem,
nego vlastitu posebnu vrstu. No, ti si to zaboravila zbog ljubavi i mene.
Zahvaljujem ti se za to.”
Nasmiješio joj se kad je osjetio njezine suze. „Ti ćeš vidjeti našu kćer,
zašto plačeš?“
„Jesam li sebična jer ţelim sve? Ţelim da vidiš našu kćer, da smo nas
troje zajedno.”
„Ja ću doći uskoro. Daj mi osmijeh sada. Ţeliš li da te pamtim po
suzama ili tvojim vlastitim posebnim vragolastim osmijesima?”
Na to ona se nasmijala i Raine ju je poljubio. „Hajde, počnimo te
spremati.”
Alyx je sama sebi govorila da je rastanak samo na mjesec dana ili tako,
ali ona je imala osjećaj da je zauvijek, i da neće više nikad vidjeti šumski
logor. Ljudi kao da su mislili isto.
„Za tvoje dijete”, rekao je čovjek dok joj pruţao igračku iz malog
zelenog hrasta. Bilo je više darova, sve domaće, sve jednostavno, a svaki joj
je natjerao suze na oči.
„Ostala si s mojim djetetom kad je bila bolesna”, rekla je jedna ţena.
198
„A moju si pokopala”, rekla je druga.

Kad je došlo vrijeme da ih napusti, Raine je tiho stajao iza Alyx, ruke
joj je stavio na ramena, iz njega je zračio ponos na nju. „Nemoj ostati
predugo”, prošaptao je, dajući joj posljednji poljubac prije nego što je
uzjahala na svojeg konja.
Alyx se jašući dalje, okrenula preko ramena gledajući ljude kako mašu
za njom dok nisu zamakli kroz šumu.
199
Dvadeset drugo poglavlje
Za dva tjedna, Alyx je bila zadovoljna da se igra sa svojim djetetom,

pjeva uspavanke za Judithina sina i Catarine. Poslala je dugu sjajnu poruku
Raineu opisujući savršenost njegove kćeri i neke lijekove za Rosamundu.
Glasnik se vratio s vijestima iz logora govoreći da je Blanche uhvaćena u
krađi i da su je protjerali iz šume. Alyx se nije osjećala sretno zbog te vijesti.
Nakon dva tjedna blaţenstva, nedostajao joj je Raine, te je napustila
dječji vrtić da ide u potragu za svojom obitelji.
„Čuo sam da si s nama opet”, Gavin ju je zadirkivao, „ali nisam bio
siguran. Dođi i pridruţi nam se. Judita je kod sokolara i pošao sam da joj je
pridruţim.”
„Mislite li da će se svidjeti kralju ovaj sokol, Simone?” Judita je pitala
starog sokolara.
„Da, moja gospo. Nema finijeg u zemlji.”
Judita je drţala veliku pticu, na svojoj ruci i proučavajući sokola,
namrštila se.
„Planiraš poklon za kralja?” upita Alyx.
„Pokušat ću bilo šta,” rekla je Judith ţestoko. „Budući da je Brian
Chatworth mrtav i Elizabeth trudna, kralj će prezirati ime Montgomery.”
„A sada, kad je Kraljica mrtva...” Gavin je počeo.
„Kraljica Elizabeta je umrla! ”Alyx je rekla glasno i sokol je zalepršao
svojim velikim krilima pa ga je Judith umirivala. „Ţao mi je”, rekla je. Ona
nije znala ništa o jastrebovima. „Nisam čula da je Kraljica umrla.”
„Izgubio je svog najstarijeg sina i ţenu u manje od godinu dana, a sad
sinove udovice obitelj prijeti da će im uzeti miraz. Čovjek nije mogao učinit
ništa. Kad bi barem mogao otići i razgovarati s njim.”
„A što bi ste ga pitali?” upitala je s nadom u glasu.
„Ţelim da ova svađa završi”, rekao je Gavin. „Ţivot su uzeti i od
Montgomerysa i od Chatworthsa. Moţda sam mogao razgovarati s kraljem
da oprosti Raineu?”
„A što je s Milesom? ”upitala je Alyx. „On je iskoristio Elizabet
Chatworth. Ne mislim će mu njezin brat to oprostiti. ”
200
Gavin i Judith razmijenili su poglede i Judith je progovorila. „Mi smo

se dopisivali s Milesom, a ako kralj da dozvolu, on je spreman oţeniti se s
Elizabeth.”
„Nema sumnje da će Roger Chatworth širokih ruku primiti
Montgomerya u svoju obitelj”, Alyx se nasmiješila. „Dakle, vi ćete sokola
iskoristiti kao dar i da uvjerite kralja. Da li voli ići loviti?”
Opet, Gavin i Judith razmijenili su poglede.
„Alyx”, Gavin je počeo, „čekali smo da razgovaramo s vama. Mi
znamo da ste ţeljeli provesti neko vrijeme s Catherinom, ali sada više nema
vremena za gubljenje.”
Iz nekog razloga, Alyx je počela osjećati strah. Apsurdno je, naravno,
ali ipak, hladni trnci odoše joj niz kraljeţnicu. „Što ste htjeli razgovarati sa
mnom?”
„Idemo unutra”, rekla je Judith, „dajući sokola Simonu.”
Nakon što je starac otišao u sokolar, Alyx se okrenula. „Reci mi što bih
trebala znati”, rekla je ravnodušno.
„Gavin!” rekla je Judith. „Dopusti mi da joj kaţem. Alyx, kralja nije
osobito briga za lov. Sada ga nije briga ni za koga i ni zašto osim jedne
stvari.“ Zastala je na trenutak. „Glazba”, rekla je Judith tiho.
Alyx zastade na trenutak gledajući. „Ţeliš da idem kod kralja
Engleske, pjevati mu i dok sam tamo usput moliti ga da oprosti mome muţu
i da bogato nagradi njegovog zakletog neprijatelja?” Ona se nasmiješila.
„Jesam li ja ikad napomenula da sam i čarobnjak?”
„Alyx”, moţeš to učiniti,“ Judita joj reče. „Nitko u zemlji nema glas ili
talent kao što je tvoj. On će ti ponuditi polovicu kraljevstva, ako ga zabaviš
na sat ili dva.”
„Kralj?” Alyx promuca. „Što me briga za Kralja? Voljela bih igrati i
pjevati za njega. Moja veća briga je Raine. On je proveo godinu dana
pokušavajući da me urazumi u svoj osjećaj časti i sad razumijem, barem u
mjeri u kojoj ga znam, on mi neće zahvaliti što molim pred kraljem.”
„Ali, ako bi mogla dobiti oprost za Rainea...” Judita je bila uporna.
Alyx se okrenula Gavin. „Da ste vi na Raineovom mjestu, bi li ţelio da
Judita ode kralju i moli za tebe ili bi sam borio bitke za čast?”
Gavinu je lice bilo ozbiljno. „Ne bi bilo lako za mene progutati takvo
poniţenje.”
201
„Poniţenje!” Rekla je Judith. „Ako Raine bude slobodan, moći će doći

kući i mi ćemo biti opet sretna obitelj!”
„I naša svađa će onda biti unutarnja,” rekao je Gavin. „Vidim da je
Alyx u pravu. Mislim da ne bi trebala ići protiv svog supruga. Svi ćemo
boriti vlastite bitke i drţati kralja dalje od toga.”
Judita je ţeljela odgovoriti, ali kad je pogleda od Gavina do Alyx,
ostala je mirna.
No, ono što je napravilo da se Alyx predomisli je bijes Rogera
Chatwortha. Gavin je poslao uhode i oni su se vratili s viješću da je Roger
obećao smrt oboma i Milesu i Raineu. Hoće osvetiti mlađeg brata i to što mu
je sestra obeščašćena.
„Raine nema muškarce da se bori protiv Chatwortha”, rekla je Alyx.
„A hoće li Miles izmaći borbu protiv iskusnih ratnika poput Rogera?
„On ima potporu svih Montgomeryih snaga”, rekao je Gavin tiho.
„Ti govoriš o ratu!” viknula je. „Privatni rat koji će uzokovati da
izgubiš zemlju i kralj… ” Zastala je. „Sve će se vratiti kralju.“
Sa suzama u očima, ona je pobjegla iz sobe. Je li ona jedina koja bi
mogla spriječiti privatni rat? Rekla je jednom Jocelinu da bi učinila sve da
Raine ostane ţiv, da bi ga radije vidjela s drugom ţenom nego mrtvog. Ipak,
on je bio jako ljut kad je učinila ono što je osjećala da mora. On nije ţelio da
se ona miješa u njegov ţivotu, a posebno u ono što je smatrao njegovom
časti.
A ako bi šutjela sada, i ne pokušala osvojiti oprost od kralja i izbije rat?
Hoće li biti sretnija znajući da je Raine umro sa svojom netaknutom čašću?
Ili bi ona proklinjala cijelu vječnost jer nije barem pokušala spriječiti bitku?
S dostojanstvom, stala je, poravnala haljinu i sišla u zimski salon gdje
su Judith i Gavin sjedili i igrali neku igru.
„Ja ću ići kralju”, Alyx reče tiho. „Pjevat ću sa svom mojom moći i
moliti, za sve što moram učiniti da oprosti Raineu i dogovoriti brak između
Elizabeth i Milesa.”
***
Alyx je stajala ispred Kraljevske komore. Toliko je drhtala da se bojala
da će joj haljina spasti. Što ona, odvjetnikova kćer, radi ovdje?
Povik iz unutrašnjosti komore i zvuk razbijanja oteo joj je uzdah.
202
Nakon nekoliko trenutaka, vitak muškarac na prstima izađe iz sobe, s

crvenim tragom na obrazu i flautom u ruci.
Dao je Alyx drski pogled. „On je u lošem raspoloţenju danas. Nadam
se da će biti bolji s vama nego što se čini.”
Alyx se uspravila u svoj svojoj maloj visini i zagledala se u njega.
„Moţda ga je glazba koju je danas čuo dovela do lošeg temperamenta.”
Čovjek je progunđao i ostavio ju samu.
Alyx je ponovno prilagodila haljinu. Prekrasna s dubokim zelenim
baršunom s rukavima i suknje s umetkom tako teško izvezenim zlatnim
nitima da je tkanina bila ukočena. Haljina je bila Judithin dizajn i vez je bio
fantastičan raspored kentaura gdje vile sviraju mnoge glazbene instrumente.
„Za sreću,“ rekla je Judith.
„Uđi i čekaj”, rekao je tamno odjeveni muškarac. Samo glava virila mu
je iz vrata. „Njegovo Veličanstvo će vas čuti u momentu.”
Alyx je uzela citru, veličanstvenu stvar palisandera i umjetnu
bjelokost, te pođe za čovjekom.
Kraljeva komora je velika prostorija obloţena hrastom, bogato
namještena, ali sigurno nije bolja od soba u Montgomery dvorcu. Ovo je
iznenadilo Alyx. Moţda je očekivala da je kraljeva soba od zlata.
Sjela je gdje je čovjek pokazao i čekala. Kralj je sjedio na crvenim
jastučićima od stolice i Alyx ne bi znala da je kralj, osim kad se neko
povremeno naklonio pred njim. Bio je visok, tmuran, umorna izgleda, i kad
je pio iz srebrnog pehara, vidjela je da je imao nekoliko crnkastih zubi. On se
namrštio na pjevača pred njim, a mladiću je nervoza bila vidljiva u svakoj
riječi koju je pjevao. Zrak je bio pun napetosti kad je glazbenik pokušao da
mu udovolji.
Alyx je sjedila mirno trenutak. Bilo je jedanaest glazbenika na audiciji
za Kralja danas. U posljednje vrijeme je boravio sam u svojim sobama,
odbijajući čak da prisustvuje Kraljičinom pogrebu. Alyx je morala čekati
tjedan dana da dobije ovu priliku kako bi svirala i pjevala za njega. I bi li
drhtala pred njim kao ovi drugi?
Razmišljaj o Raineu, rekla je sama sebi. Razmišljaj o svim
Montgomerysima. Duboko je udahnula i stala, pomolila se, i pustila da glas
preuzme svoje.
„Evo!” rekla je glasno pjevačici. „Ti ćeš nas sve rasplakati. Ono što
203
nam treba je smijeh, a ne suze?”

Netko je upozorio, ali Alyx je pogledala ravno u kralja Henryja. „S
vašim dopuštenjem, Vaše Veličanstvo. Ona se iskaza malo, a budu li mogli
surađivati…
„Moţete li svirati čembalo? ”upitala je čovjeka koji joj je dao
neprijateljski pogled.
„Čekajte na red”, prosiktao je.
„Imam više izgubiti nego ti. Moţda zajedno moţemo napraviti
magiju.” Nagnula je glavu. „Ili je vaš talent previše ograničen?”
Čovjek, nakon razmišljanja, ode uz čembalo.
Kao da su svi dječaci što ih je učila u Moretonu, počela je naređivati
ljudima okolo, dajući im različite instrumente koji su bili u sobi.
Kad su svi bili sjedili ili stajali dala im je jednima melodiju, jednima
ritam. Kad je počela pjevati, dva glazbenika su odmah ustala na njezinu
stranu. Cereći se, pokupiše melodiju i ostaše s njom.
Činilo se Alyx da je sve trajalo tako dugo i ona je osjetila ohrabrenje
kad je čovjek na čembalu dodao svoj glas njezinom. Čovjek na harfi uhvatio
je melodiju i pokazao svoj talent s tim nebeskim ţicama.
Alyx je izabrala staru pjesmu, nadajući se da znaju, ali moţda je
njezina izvedba ta koja ih je dovela na neugodu. Čovjek što joj je dao
tamburin, odnese bubanj u sjenoviti kut i zvuk je počeo po dnu vibrirati.
Konačno, na kraju, kad su svi uhvatili ritam i pjesmu i Alyx se usudila
okrenuti i pogledati kralja. Lice mu je bilo bezizraţajno, tiho, ali ljudi iza
njega su izgledali zapanjeno. Barem je sada znala da je ono što je radila nije
bila svakodnevna pojava.
Ponovili su tri pjesme i Alyx je započela nešto novo, crkvenu glazbu
ovaj put, a kad je to završila, uzela je narodnu pjesmu.
Prošlo je sat vremena otkako je počela i ona je ušutkala glazbenike.
Ovaj put, ona je pjevala sama, bez pratnje. Jednom, prije četiri godine,
pjevačica je došla u Moreton i seljani su rekli Alyx da napokon ima
konkurenciju. Alyx, uplašena da će biti loša, ostala je cijelu noć i skladala
pjesmu koja će biti teška, čak ju i pjevati, pjesmu koja je pokrivala cijeli niz
njezinih sposobnosti. Sljedećeg dana, ona bi je pjevala posjetiteljima, a starija
ţena, pogledala je Alyx sa suzama u očima i poljubila je u oba obraza
govoreći da Alyx treba zahvaljivati svaki dan Bogu za takav dar.
204
Sada, Alyx je planirala pjevati tu pjesmu. Ona ju je mrzila od kako ju je

napisala, jer ţena koju je trebala poniziniti, zapravo je nju ponizila. Ali sada
joj je potrebno da učini sve što je moţe da osvoji kraljevu naklonost.
Pjesma je pokazala visine i dubine u Alyxinu glasu, kako je
kontrolirala mekoću i izvanredni volumen. Ona je pjevala svom snagom i
baš kad se činilo da ne bi mogla ići dalje, ona je stavila sve u jednu notu i
zadrţala sve dok nije bilo suza u njezinim očima i pluća postala suha.
Kad je završila, ona je pala u duboki naklon i bila je apsolutna tišina
oko nje, osim zvuka Alyxine posljednje note koja je dalje odjekivala od
zidova, kovitlajući se oko ljudi poput plavog i ţutog svjetla.
„Dođi ovamo, dijete.” Kralj je razbio tišinu.
Alyx je otišla k njemu, poljubila mu ruku, pognute glave.
Nagnuo se naprijed, podigao joj bradu. „Dakle, ti si najnovija
Montgomery ţena.” Nasmiješio se njezinom zapanjenom pogledu.
„Pokušavam drţati korak s onim što se događa u mom carstvu. I mislim da
su Montgomeryjevi muškarci oţenili najzabavnije ţene. Ali ovo… On
mahne glazbenicima u sobi… ovo vrijedi kraljeve otkupnine.”
„Drago mi je da osjećate zadovoljstvo, Vaše Veličanstvo”, šapnu Alyx.
On je dao prvi maleni osmijeh. „Više ste nego me nego zadovoljili.
Sada, što traţiš za uzvrat? Dođi, nisi ostavila Gavinov dom bez razloga.”
Alyx je prikupila hrabrost. „Ţeljela bih da se završi svađa između
Montgomerya i Chatworthsa. Predlaţem krvne veze između njih, da Miles
oţeni Lady Elizabeth Chatworth.”
Kralj Henry se namrštio. „Miles je kriminalac Aktom 1495. On je oteo
Lady Elizabeth.”
„Nije!” Alyx je zaurlala na njoj uobičajen način. „Oprostite mi, Vaše
Veličanstvo.” Pala je na koljena pred njim. „Mile ju nije oteo, ali je zbog
mene Lady Elizabeth propatila.”
„Tebe! Uzmi stolicu”, kralj Henrik je naredio i kada je Alyx sjela, on je
rekao: „Sad mi sve ispričaj.”
Alyx je ispričala kako ju je Pagnell optuţio da koristi glas da bi ga
zavela, njezina skrivanja u šumi, kako se zaljubila u Rainea. Gledala ga je
oči, vidjela je da je zainteresiran za njezinu priču i nastavila mu da je bila
zarobljena od strane Pagnellija i o Elizabethinoj otmici.
„Kaţete da ju je umotao u tepih i predao je Gospodinu Milesu?”
205
upitao je kralj Henry.

Nagnula se naprijed. „Molim vas, nemojte ponoviti, ali čula sam da je
isporučena bez odjeće na sebi, da je ona napala Gospodina Milesa sjekirom.
Naravno priča bi mogla biti netočna.”
Kralj je dao zvuk vrlo sličan smijehu. „Nastavite s pričom.”
Rekla mu je o suđenju kao da je vještica, kako su je koristili kako bi
privukli Rainea njezinim spašavanjem.
„On vas je spasio u zadnjem trenutku?”
„Malo nakon posljednjeg trenutka. Dim je bio toliko jak da sam
izgubila glas na nekoliko dana.”
Uzeo ju je za ruku. „To,“ rekao je s velikim mahanjem, „bila bi
tragedija. I što se dogodilo nakon tog veličanstvenog spašavanja?”
Glas joj se promijenio, rekla je o njezinom djetetu i njezinom povratku
u šumu i Brianu Chatworthu. Rekla je kako se Brian odjenuo u Raineov
oklop i kako je Raine za malo umro od opijuma.
„Tako sada ţelite da Gospodin Miles oţeni Lady Elizabeth.”
„I ...”
„Da?” on je potiče.
„Molim vas, oprostite Raineu”, rekla je ona. „On je tako dobar. On ne
pokušava podići nikakvu vojsku protiv vas. Ljudi u logoru su odmetnici i
beskućnici. Raine ih samo trenira da bi kriminalci imali nekog posla i da bi
druge spriječio od umiranja i melankolija.”
„Melankolije...” Kralj je uzdahnuo. „Da, znam za tu bolest. Ali što je s
Lady Elizabeth? Je li ona spremna udati se za lorda Milesa?”
„Ona je inteligentna i ona će bez sumnje vidjeti smisao tog braka, a ako
je Miles kao i njegova braća, kako bi ga ona mogla odbiti?”
„Jednog dana ću morati naučiti tajnu Montgomery muškaraca i kako
odanost moţe inspirirati. Ako je lady Elizabeth spremna, ja ću dopustiti
brak, ako ni zbog kog drugog razloga nego da da djetetu ime.”
„A Raine?”
„Za to ćeš morati raditi. Šta kaţeš da ovdje budeš kod mene tjedan
dana da pjevaš za mene dan i noć?”
„Ja ću posvetiti i svoj ţivot na vaš uţitak ako će to spasiti mojeg
muţa”, rekla je Alyx ţestoko.
„Ne, nemoj me iskušavat, dijete, ja imam dosta problema. Sada idi i
206
pjevaj, a ja ću papire ispisati. ”Mahnuo je jednom od ljudi iza njega koji je

vrlo brzo napustio sobu.
Alyx je pjevala ostatak dana, dok joj grlo nije bilo sirovo. Tek što je
sunce zašlo i kralj je zaspao u stolici.
„Idi i odmori se sada,“ rekao je jedan od kraljevih vazala.” „Gospodin
Gavin čeka te vani i on će ti pokazati tvoje sobe. Siguran sam da će te
Njegovo Veličanstvo zvati ujutro.”
Čim je Alyx vidjela Gavina, njezin umor je nestao. Cereći se od uha do
uha, ona se bacila u njegov zagrljaj. „Sloţio se! Sloţio! ”ona zakriješti.
Gavin ju je drţao čvrsto, okrećući je. „Idemo reći Judith i neka
napravi nešto za tvoj glas. Osim toga, započele su neke glasine.“
Alyx je popila med koji je Judita pripremila za nju i sjela čekati -
čekanje koje je trajalo danima. Kralj Henrik je drţao Alyx na svojoj strani
cijelo vrijeme, poput dresiranog psa, pokazao joj svog sina Henrya i njegovu
pokojnu udovicu Katarine. Alyx je bila uključena u sudski trač, čula je da je
kralj planirao oţeniti mladu princezu. Njoj se jako svidio zgodni, dobrog
izgleda dvanaest godina stariji princ Henry. Ako je ikad itko volio kralja,
onda je to bio on.
Umjesto tjedan dana, Kralj Henry je traţio od Alyx da ostane dva
tjedna prije nego su papiri za Raineovo pomilovanje i za Milesov i
Elizabethin brak sastavljeni. Oboje, Gavin i Judith su zadovoljno napuštali
sud, ali Alyx je bila jako zabrinuta za Rainea. Kako će reagirati na njezino
miješanje?
Trebao je dan da sve svoje stvari spakira koje su bile potrebne na sudu
i više dana da se vrate u Montgomeryev dvorac. Srce joj je lupalo kad je Alyx
sjahala i čekala, nadajući se da će Raine biti tamo.
Njega nije bilo, ali poruke su ih čekale. Roger Chatworth odbio je
pustiti Elizabeth, ali Miles je napisao da ju je pronašao. Gavin uzdahnu. Bili
su u braku nedaleko od Chatworth imanja i odmah nakon ceremonije,
Elizabeh se vratila bratu. To ih je zbunilo, ali Miles nije dao nikakvo
objašnjenje.
Tjedni su prolazili i nije bilo riječi od Rainea. Krajem drugog tjedna,
Gavin je poslao glasnike u šumu, ali ljudi su se vratili govoreći da ih nisu
dočekali straţari kao i obično, ali su lutali dva dana, ne nalazeći nikoga.
Sutradan, Gavin i njegovi ljudi su odjahali van i vratili se nakon tjedan
207
dana.
„Raine je na svojim imanjima sada”, Gavin ih je obavijestio. „I on je
odveo sve šumske ljude s njim. On mora imati pet poljoprivrednika u
svakom polju, i inzistirao je da ih sve placa. Bit će i sam prosjak za tri
godine.”
„Gavine..” Alyx poče.
Gavin joj je dotaknuo obraz. „Ljut je sada, ali će prijeći preko toga.”
Tiho, Alyx je napustila sobu, dok su je Gavin i Judith promatrali.
„Reci mi istinu”, rekla je Judith.
„Prokleti brat moj!“ Gavin je vikao, lupeći šakom o stol. „Raine kaţe
da ga je Alyx uvrijedila u posljednje vrijeme, da on ne moţe podnijeti više.
Kaţe da ju je upozorio više puta, ali nije htjela slušati, i on zna da nikada
neće.”
„Moţda bi Stephen mogao razgovarati s njim”, Judita je počela.
„Stjepan je pokušao, ali nije ga slušao. On je proveo sve svoje vrijeme s
onim kriminalcima...” Zastao je i nasmijao se. „Čudna stvar se dogodila.
Alyx kaţe da duguje tim ljudima u šumi toliko da im nikad neće moći
vratiti. Tu je pjevač sa bendom, Jocelin, vjerujem da je putovao s Alyx, i
Jocelin je upoznao muškarca koji je bio u sobi na dan kad je Alyx izašla pred
kralja. Nisam siguran što se dogodilo tog dana, no prema riječima svjedoka,
Alyx je bila veličanstvena i jedna od stvari koju je traţila je sigurnost ljudi uz
Rainea.”
„Ne sjećam se da je Alyx rekla išta o tome.”
„Ne mislim da jest-izravno, ali jest. Ali ona je kasnije ispričala kralju
priče o njezinom ţivotu u šumi. Čuo sam da je kralj Henrik traţio da se
obuče kao dječak da bi dokazala da je ona zapravo to učinila. Misliš da je
Alyx rekli kralju Henriku o tome su kako neki ljudi nepravedno tretirani?”
Gavin se nasmiješio. „Ponekad je Alyx tako nevina. Uz njezinu
pozadinu sumnjam da je imala kakvu ideju o moći koju je drţala. Muškarci
su ubijali da bi mogli doći do kraljevog uha toliko koliko je ona bila svaki
dan. Da je imala neprijatelja mogla ga je poslati na vješala.”
Judith je pogledala svog supruga. „Ili je mogla spasiti nekoliko stotina
ljudi. Kojim slučajem više pomilovanja je izdano?”
Gavin se nasmiješio. „Raine je dopustio da se oprosti svakome tko je
traţio oprost. Prema Jocelinu, Alyx je pjevala pjesme o Raineovoj odanosti i
208
časti i kralj Henry je bio spreman da ga proglasi svecem. Ona je okrenula

stvari tako kao da je Raine radio kralju uslugu kada je napao Chatworth. ”
„Pametna djevojka! Ona moţe učiniti mnogo tog s glasom. Ljudi znaju
da je ona dobila njihova pomilovanja.”
„Ovaj čovjek Jocelin pobrinuo se da znaju. Kada je u pitanju pjevanje,
on je dobar koliko i Alyx. Svi oni šalju pozdrave Alyx i ţele joj dobro. Mnogi
od njih su tako loši kao Stjephanovi škoti - svijet gubi poštovanje prema
boljima. ”
Judith se nasmijala na to. „Moramo reći Alyx da je učinila nešto dobro,
a sada ćemo početi raditi na Raineu. On mora vidjeti da ga Alyx nije
uvrijedila odlaskom kod kralja. Nadam se da moţes pričati s njim.“
„Molim se da mogu.”
209
Dvadeset treće poglavlje
Mjesec je prošlo i nije bilo vijesti od Rainea. Sva pisma što je poslala su
zanemarena. Prvih tjedana Alyx je bila tuţna, ali se tuga ubrzo pretvorila u
bijes. Ako mu je njegov ponos značio više od njihove ljubavi i njihove kćeri,
neka bude tako.
Njezin bijes se hranio cijelo ljeto. Gledala je kako Catherine raste,
vidjela je da je djevojčica naslijedila očevu čvrstoću.
„Nema šanse da će biti tanka, elegantna dama”, Alyx uzdahne,
gledajući Catarinininu bucmastu nogu kad je napravila prvi korak.
„Sve bebe su bucmaste”, Judita se nasmijala, i bacila svog sina u zrak.
„Catherine izgleda više kao Raine svaki dan. Šteta što ju ne moţe vidjeti.
Jedan pogled na te ljubičaste oči i njezine rupice na licu, i on bi se rastopio.
Raine nikad ne bi mogao odoljeti djetetu.”
Judithine riječi progonile su Alyx danima i na kraju je donijela odluku.
„Ja ću poslati Catherine njezinom ocu”, Alyx je najavila jednu večer kad je
Judith zalijevala ruţe.
„Molim?”
„On ne moţe oprostiti meni, ali nema razloga da Catherine bude
kaţnjena. Ona je skoro godinu dana stara sada i on ju nikada nije vidio.”
Judita je zastala, brišući ruke. „Što ako ju Raine ne vrati? Moţeš li
podnijeti gubitak muţa i kćeri?”
„Ja ću reći da je šaljem do Boţića, a onda je Gavin moţe vratit. Raine će
uvaţiti sporazum.”
„Ako on slaţe.”
Alyx nije odgovorila. Nadala se svim srcem da će Catherine rastopiti
očevo srce i osvojiti ga.
Nekoliko dana kasnije, kada je Catarina bila spremna da ide, Alyx se
gotovo predomislila, ali Judith ju je drţala za ramena i ona je mahnula svojoj
kćeri, koja je bila u pratnji dvadesetak Gavinovih muškaraca i dvije
medicinske sestre.
Alyx je čekala idućih nekoliko tjedana. Nema poruka od Raine, ali
jedna sestra joj je redovito pisala, slala je pisma od Jocelina do Gavina .
210
Sestra je pisala o promjeni koje su bile s lady Catarineininmm

dolaskom i kako je hrabra djevojčica bila. Raineova kuća i ljudi, sve okolo ju
je uplašilo, čak i Raine. Isprva je sestra mislila da će Gospodin Raine
ignorirati svoju kćer, ali jednom, dok se igrala u vrtu, Raine je dohvatio
Catarininu loptu i sjedio je nekoliko trenutaka na klupi promatrajući je.
Catherine je počela pikati svoju loptu prema svom ocu, i on se igrao s njom
sat vremena.
Sestra je opisivala sve više stvari koje se dešavale. Gospodin Raine je
Catherinu vodio na jahanje. Postavljao je svoju kćer u krevet. Gospodin
Raine se kune da njegova kći moţe govoriti, da je najpametnije dijete u cijeloj
Engleskoj.
Alyx je bilo drago čuti tu vijest, ali ona je bila nesretna i tako sama.
Ţeljela je podijeliti zadovoljstvo njihove kćeri zajedno s njim.
Polovinom Novembra pisma su stala i nije više ništa čula do Boţića.
Gavin je došao kod nje i rekao da se Catherine vratila i da čeka dolje u
zimskom salonu.
Alyx je poletjela niz stepenice, sa suzama u očima kad je vidjela svoju
kćer u haljini od zlatne svile gdje stoji mirno ispred vatre. Prošli su mjeseci
otkako su se vidjeli i Catherine je zakoračila daleko od svoje majke.
„Zar me se ne sjećaš, dušo?” Alyx je šapnula molećivo.
Dijete još jednom ode korak unatrag kad je Alyx krenula naprijed,
Catherine se okrenula i potrčala, hvatajući očeve noge.
Alyx se okrenula i iznenađeno pogledala gore na Raineove intenzivne
plave oči. „Ja ... nisam te vidjela”, mucala je. „Mislila sam da je Catherine
sama.”
Raine nije rekao ni riječi.
Alyxino srce je bilo u grlu, zamalo da je uguši. „Izgledaš dobro”, rekla
je što je mirnije mogla.
Sagnuo se i podigao svoju kćer. Ljubomorna Alyx gledala je kako se
Catherine prilijepila uz njega.
„Ţeljela sam da upoznaš svoju kćer”, prošaptala je.
„Zašto?” Upitao je njegov glas, duboki, bogati glas koji je tako dobro
poznavala, i gotovo je zaplakala.
Ali Alyx je odbila plakati. „Zašto?” prosiktala je. „Ti nisi vidio svoju
kćer u cijelom njenom ţivotu i pitaš me zašto sam je poslala k tebi?”
211
Njegov glas, tih, nizak, prekinuo ju je. „Zašto si je poslala čovjeku koji
te napustio i ostavio da se sama boriš za njegove bitke.”
Alyxine su se oči raširile.
Raine pomiluje kćer po kosi. „Ona je lijepo dijete, mila poput majke.“
„Ali ja nisam... ”Alyx je započela, a zatim prestala kad je Raine krenuo
prema njoj. On ju je donio do vrata i pruţio Catherine sestri koja je čekala.
„Moţemo li razgovarati?”
Tiho, Alyx kimnu glavom.
Raine je prišao kaminu i proučavao vatru na trenutak. „Mislio sam da
ću te ubiti kada si otišla kralju”, rekao je s osjećajem. „Bilo je to kao da
najavljuješ svijetu da Raine Montgomery nije mogao nositi sam svoje
probleme.”
„Nikad nisam ni mislila....”
Stavio je ruku kako bi je ušutkao. „Ovo nije lako za mene, ali mora biti
rečeno. Dok smo bili u šumi, bilo je lako za mene da vidim zašto te ljudi ne
vole. Postaviš se tako iznad njih i oni te toliko odbijaju. Kada si shvatila šta
radiš, počela si nešto raditi po pitanju toga. Promijenila si se, Alyx.”
Zastao je jedan dugi trenutak. „To nije lako... da se gledam, a da se ne
sudim.”
Njegova široka leđa bila su nad njom, pognute glave, a srce joj je otišlo
njemu. „Raine”, prošaptala je. „Razumijem. Ne moraš reći više.”
„Ali moram!” On se okrenuo prema njoj. „Misliš li da je lako za mene
da shvatim da pomalo dijete, pomalo ţena, kao što si ti moţe učiniti nešto
što ja ne mogu?”
„Što sam učinila?” Bila je istinski zapanjena.
Na to je zastao i nasmiješio se i bilo je mnogo ljubavi u njegovim
očima. „Moţda sam mislio da je trebalo sve biti po mom jer sam ţrtvovao
sve što sam imao za neke prljave prosjake. Moţda mi se svidjelo biti kralj
kriminalaca.”
„Raine.” Ispruţila je ruku i dotakla mu rukav.
Uhvatio ju je za ruku, podignuo prste usnama. „Zašto si išla kralju
Henryju?”
„Da ga zamolim da ti oprosti. Da ga nagovorim za Elizabethin i
Milesov brak.”
„To je povrijedilo moj ponos, Alyx”, prošaptao je. „Htio sam otići kod
212
kralja Henryija u odaje noseći srebrni oklop i razgovarati s kraljem kao

jednakim.” Rupica mu se pojavila u obrazu. „No, umjesto toga, moja
supruga je otišla i molila za mene. To boli puno.”
„Nisam mislila da... O, Raine, ja bih molila bilo koga da te spasi.”
Čini se da nije ni primijetila da mu je ruka gotovo zdrobila njenu. „Ja
sam bio izobličen od ponosa. Ţelim ... traţiti oprost.”
Alyx je htjela vikati da mu nema šta oprostiti, ali sada nije bilo vrijeme
za drskost. „U buduće sam sigurna da ću raditi druge stvari i neću raniti tvoj
ponos.”
„Siguran sam da hoćeš.”
Njezina brada se podigne. „A što ćeš učiniti kad te uvrijedim?”
„Bijesniti na tebe. Bit ću vrlo, vrlo ljut. Prijetiti da ću te ubiti.”
„Oh”, rekla je Alyx malim glasom, trepćući suze. „Onda moţda...”
„Alyx, ţelim tebe, a ne nekog tko će se sloţiti sa svakom mojom
zapovijedi.” Progutao je i napravio grimasu. „Imala si pravo ići kod kralja.”
„A što je Roger Chatworth?”
Na trenutak, Raineove oči pucale su vatru. „Bila si u krivu za njega. Da
sam ga ubio, Miles ne bi..”
„Da si ga ubio, kralj Henrik bi ubio tebe! ”Alyx je uzvikivala na njega.
„Mogao sam uraditi nešto s njegovim tijelom. Onda bi…“
„Vjerojatno osjetio potrebu da priznaš svoje grijehe u javnosti” rekla je
s gađenjem. „Ne, ja sam učinila pravu stvar.”
Raine je počeo nešto govoriti, ali se zaustavio. „Moţda si u pravu.”
„Ja sam što?!” Alyx reče, prestravljena, a zatim je vidjela Raineovu
rupicu. „Ti me zezaš.”
Spustila je usta. Raine s dubokim smijehom, povukao ju je u naručje,
zadrţavajući je kad se pokušala povući natrag. „Čini se da se nikada nećemo
sloţiti oko svega, ali moţda se moţemo sloţiti da radimo zajedno. Hoćemo
li razgovarati o tome što misliš prije nego što to učiniš?”
Ona je razmatrala za trenutak. „A što ako mi kaţeš da ne učinim ništa?
Mislim, moţda bih trebala to učiniti onako kako sam mislila učiniti.”
„Alyx”, rekao je gotovo s reţanjem, a onda se počeo smijati. „Alyx,
Alyx, Alyx.” Uz smijeh ju je bacio u zrak i uhvatio. „Mislim da ćemo se
uvijek svađati. Jesi li spremna ţivjeti s tim?”
„Ne bi se svađali, ako razmisliš prije nego uradiš. Samo jednom bi
213
trebala razmišljati o sutra. Ako bih prestala razmišljati što radim, moţda ne
bi vodila kraljeve ljude protiv ...” Ona je zamrla jer joj je Raine grickao vrat.
„Ja sam čovjek od strasti”, promrmljao je. „Bi li ţeljela da to
promijenim?”
Nagnula je glavu kako bi mu omogućila bolji pristup. „Moţda ću biti u
stanju da podnesem tvoju strast, Raine!” Ona se odmaknula kako bi ga
pogledala, a bila je vrlo ozbiljna. „Hoćeš li me ostaviti opet, ako uradim
nešto što ne voliš, hoćeš li mene i našu djecu ostaviti same?”
I njemu su oči bile ozbiljne. „Napravit ću zavjet tebi, Alyxandria
Montgomery, zavjet sveti kao što je zakletva viteza. Nikad više te neću
ostaviti zbog ljutnje.”
Na trenutak je promatrala, njegovo lice i konačno se nasmiješila, s
rukama oko njegova vrata. „Ja te volim tako puno.”
„Naravno, mogu te zaključati u tvoju sobu, staviti te pod straţu, što
god moram. Ali nikada više neću te poslati kod mog brata da se boriš s
mojim problemima.”
„Problemi!” ona zaurla uz uho. „Ja sam radost u tvojoj obitelji. Ti si
onaj koji im je slomio srca. Ti, veliki, tvrdoglavi....”
Raine joj protrlja uho. „Ah, osjetljiv glas ţene, mekan kao proljetno
jutro, tako njeţan kao a...“ zaustavio se jer je Alyx stavila svoja usta na
njegova i on zaboravi riječi.
Kraj.
214

Jude Deveraux Njena Pjesma PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jude Deveraux Njena Pjesma PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ljubavni erotski romani & BalkanDownload

Malo selo Moreton okruţeno je visokim kamenim zidom. Sivilo toga

ramena ukočenih i prstiju zgrčenih, napisala je dvije pjesme i počela raditi

Uslijedile su četiri godine strogog treninga u kojem je svećenik uspio

otkrivajući jedno malo, ranjivo rame i gornji dio grudi.

„Sumnjam da će Henryu smetati ovaj put”, rekao je čovjek. Čim su ušli

Velika soba u dvorcu okićena je sjajnim goblenima, a prazna mjesta

zemlje. S mnogo manje spretnosti nego kad su trijezni, trojica su se popela

Na katu, Alyxin otac leţao je mirno, s rukama na prsima, kad su bolovi

Buka u očevoj sobi je zamrla i začula je korake koji su prilazili njezinoj

prerezani od viteških konja. Sa zbunjenim izrazom, neki i sumnjom na licu,

Omotala je plašt preko glave, umotavajući se dolje u usku malu loptu.

Nakon što je prošlo puno vremena hodanja na prstima kroz zapleteno

ispupčenim mišićima, dubokim debelim prsima. Bedra su mu se naprezala

puzati pred njegovim gospodstvom.

naglašavale su da njihovo veselje nije učinilo ništa njezinu temperamentu.

„Bilo je dovoljno oštro da prereţe tvoju debelu koţu ”, rekla je

uopće, kada je pogledala u ţenu koja je govorila. Vidjela je punašnu ţenu s

sam na gubitku o tome što treba učiniti za gospodara.”

svojoj zaprepaštenoj tišini, nije vidjela mač uperen u trbuh.

uhvatio melodiju i ritam. Tada je dodao varijaciju vlastita smijala, i dalje

Suzio je oči i napravio korak bliţe. „ Moţda i sada razumiješ da svatko

zaustavljanja, zgrabio je veliki crni kruh iz improvizirane peći, raspolovio ga

Nestrpljivo je pogledao i Alyx ga je obgrlila. Koristeći samo jednu

probavljaju hranu i nitko ne nastavlja raditi osim Rainea.

Nakon što se činilo da se satima lupa gore i dolje na koščatoj straţnjoj

je oštrim i ravnim glasom i udaljio se od nje. Za potpunu, zapanjenu minutu

Postoji mnogo posla koji treba obaviti.”

Straţare treba provjeriti, ja sam ţivotinjama zamke postavio i oboje trebamo

Poţuda, pomislila je, sjedeći dalje. Čista i jednostavna poţuda bila je

Nagnuvši se preko ruba vode, Alyx je proučavala svoj odraz. Ona je

Blanche je zauzimala uzvišeno mjesto u kampu, uvjeravajući sve da je

uočio, ali opet ona sigurno nije bila lijepa, pa ni to ne bi pomoglo.

Ţena, tresući se u strahu, pogledala je u Rainea u nevjerici. „ Raine”,

„Ali šta to ima s tim da si ti ovdje?”

izvučeš mač i razgovaraš poslije?”

„Sada”, rekao je on, krećući naprijed s drveta na kojem je bio

„Ti si ranjen”, rekla je glasom koji je zvučao kao da je mislila da je

„Morat ću te pokazati mojoj braći ”, promrmljao je. „Oni neće vjerovati

„Moţes li svirati?” upitao je.

„Raine, probudi se ”, prošaptala je glasno. „Imaš loš san.” Kad ga je

Raineova usta nagorjela put do njezinih dojki i dotaknula ruţičasti vrh sa

kao da se usredotočio na osjećaj. Kad je prstom ušao, počela je drhtati.

sa sobom i čvrsto uhvatio za ruku, tako čvrsto je mislila da će joj slomiti

Alyx se probudila u šatoru okupanom ranojutarnjim svjetlom i

„Raine usvaja sve ”, Rosamunda je tiho rekla, glave spuštene kao

na čelo. „Pokoravaj mi se ”, rekao je tiho, leţeći. „I dječače ”, dodao je kada je

Joss je pogledao u Rainea, sjeo na stolac i počeo lijeno drndati lutnju,

mislim da je ona zaljubljena u tebe.”

„Znam da nemam pjesme poput onih koje ti voliš.”

„Ja bi trebala otići”, Blanche zacvili, pokušavajući se oteti od Alyx.

Te noći, Raine, iscrpljen i dalje vrlo slab ,otišao je u svoj krevet da se

Na rijeci, Raine se okrenuo prema njoj. Njegove lijepe usne počele su

Trebala su dva pokušaja da ju uhvati, a kad je to učinio ruke su mu se

ramena su joj pala.

otišla na pod i obavila ruke oko njega.

s nebesa i vidjeti da je njezin brat isjeckan u komadiće. To će joj dati duši

svjesna da je Raine leţao pokraj nje.

vaša klasa moţe shvatiti značenje časti?”

Alyx mu se nasmiješila, shvatila je prema čemu je vodio. „Što mi

imala je i Jocelina za ljubavnika, sada, u onim rijetkim prilikama kada je Joss

„On je u braku s Mac Arran te je uzeo njezino ime.”

„Ako bi ti otišao kod kralja.... ”, počela je uvjetno.