Durmitor 22.-24.6.2013.

Poi na Durmitor dugo je vremena bila naa elja. im sam saznao da Metkovci planiraju odlazak na ovu planinu, stupio sam u akciju. Preko roaka Mate upoznao sam Javorku Medi i dalje je ilo bez problema. Metkovci se nisu protivili da im se pridrui nas petero ( Meri, Ljerka, Ena, Tiho i Mio) iz Ploa. Nije bilo mjesta u autobusu pa smo ili autom. Nismo bili optereeni traenjem smjetaja i smiljanja tura po Durmitoru. Trebali smo samo spakirati ruksake, pripremiti neto hrane, podignuti Eure u banci. Sve ostalo obavila je Javorka. Crna Gora se osamostalila 3.6.2006. kada je istupila iz dravne zajednice sa Srbijom (a bili su dva oka u glavi). Prema popisu iz 2011. Crna Gora ima 620.029 stanovnika. Iako nije lanica eurozone, niti EU, slubena valuta je Euro. Kad je princ Albert mogao u posjet Durmitoru, zato ne bismo i mi dali malu potporu crnogorskom turizmu. ak idemo u isti grad, u abljak, samo to je on bio dan ranije pripraviti nam put. U svim vodiima o Durmitoru pie da ima 48 vrhova preko 2000 m, da je najvei vrh Bobotov kuk 2523 m, da ima 18 jezera i najvanije da je od 1952 godine Nacionalni park. Prostire se na teritoriju abljaka, avnika, Pluana, Mojkovca i Plevlja. Dodatnu ljepotu daje rijeka Tara s najdubljim kanjonom u Europi (dubok 1333 m), a drugim u svijetu nakon Grand Canyon na rijeci Colorado. Prva grupa planinara posjetila je Durmitor 1926.godine, a tko drugi ako ne Hrvati. Bili su to lanovi HTK Sljeme iz Zagreba. Krenuli smo rano ujutro- u etiri sata i dvadeset minuta. ekali smo Enu iz Zagreba, ukipali je u auto i krenuli. Metkovci su krenuli ranije. Ruta je Ploe-Metkovi- Stolac-Bilea-Niki-avnik- abljak. Vonja je trajala etiri i pol sata, a preli smo 240 km. Stalno smo se vozili zavojitim cestama, a naroito na dijelu izmeu Stoca iz Bilee preko Hrguda i od Nikia do avnika. Od avnika do abljka vodi novoizgraena cesta koja na usponima ima tri trake. Metkovaki autobus smo sustigli na graninom prijelazu Vraenovii izmeu BiH i Crne Gore, ali smo ih brzo izgubili jer smo trebali ekati pograninu kontrolu dvadeset minuta due od njih. Grad abljak nalazi se na sjeverozapadu Crne Gore. Grad je sa svojih 1456 metara nadmorske visine najvie urbano naselje u jugoistonoj Europi. Kako smo zamantali od silnih okuka, sjeli smo u kafi u centru popiti kavu. Konobaru treba naglasiti espreso kavu jer bi inae posluili ukuhanu kavu. Pogostili smo se borovnicama koje je jedan lik prodavao po cijeni od 6,00/kg. Kava nije jeftina , iznosi 1,50 , pivo je 2,00 dok je litra benzina 1,35. Trebalo je nama malo vremena dok pronaemo smjetaj u bungalovima. Jedna skupina je odsjela u hotelu. Pet bungalova u nizu s 4 leaja s jo jednim leajem u dnevnom boravku izgledaju vrlo lijepo. Cijena je 40,00/danu. Vlasnik je ispriao da ja zahvaljujui Rusima uspio sagraditi kuu i nae bungalove jer im je prodao neke terene u planini. Rusa ima ko Rusa. Ne elim biti prorok, ali bit e ih jo i vie pa se bojim da e postati manjina u Crnoj Gori, a ruski jezik obvezatan u kolama.

Bungalovi Napunili smo nae ruksake i uputili se na Sedlo udaljeno petnaestak kilometara na putu od abljaka prema Trsi odakle smo poeli na uspon na Bobotov kuk.

Start sa Sedla na 1907 m 2

Ulaz u Nacionalni park iznosi 3,00/danu. Nakon starta tono u podne (netko je krenuo bez ruksaka) nailazimo na sipar pokriven snijegom (vidi sliku) pa slijedi otar uspon izmeu Vjetrenih brda i Uvite grede. Iz planinarskog vodia izdanog 1979.godine itam da je na tom mjestu planirano osiguranje klinovima i sajlama pa se nadam da e jednog dana i biti jer je zbilja potrebno. im se prijee ovaj prag, kao da ste uetali u udesan svijet ljepote. Dalje je lagana etnja sve do Zelenog vira.

Otoci u snijegu Samo dvadesetak minuta etnje od praga pokazuje vam se Bandijerna, Miloev tok i Surdup.

Bandijerna, Miloev tok i Surdup Pored njih s lijeve strane je savrenstvo vapnenake arhitekture- ZUPCI.

ZUPCI

ZUPCI Odmaramo se na Suvim tavanima, pa podnojem Zubaca idemo prema Zelenom viru najviem jezeru na Durmitoru (2028 m).

Odmor na Suvim tavanima Dalje slijedi moda najvelianstvenije to sam ikada vidio u planini- areni pasevi i Bobotov vrh. 5

areni pasevi

Bobotov kuk Nastavljamo silazak po snijegu do Zelenog vira.

Zeleni vir ( 2028 m) Dalje nas vodi put prema Samaru odakle se vidi krko jezero. Iz daleka nas je pratila divokoza.

Veliko krko jezero Na Samaru smo odmarali, gostili se mramornim kolaem, sve zalili vodom, a neki vinom i krenuli nazad. Na Sedlo smo se spustili u sedam sati i trideset minuta. Tu smo saznali da je helikopter kojeg smo vidjeli na Zelenom viru spaavao Rumunjku koja je slomila bedrenu kost na Bobotovom kuku pa nam, zbog toga, i nije ao sto nismo osvojili vrh. Na povratku smo proslavili hladnim Nikikim pivom.

Restoran Durmitor Brzo sam zaspao , ali ostali su se uz zvuk Tihomirove gitara zabavljali do ponoi. Drugi dan smo se odluili na etnju mostom na urevia Tari, a ostatak ekipe uputio se prema Todorovim dolu odakle su se popeli na Prutaa (2393 m.)Most se uzdie nad kanjonom Tare dubokim preko 150 m izmeu sela Budeevice i Trenjica. Projektirao ga je ing.Mijat S.Trojanovi. Graen je 1938/40 godine, a sastoji se od pet lukova od kojih je najdui iznosi 116 m.

Most na urevia Tari Djevojka koja prodaje suvenire (vrlo skupe suvenire, jedno malo zvono iznosi 8,00) preporuila je da posjetimo Splavite odakle kree tura splavom na Tari, kao i da posjetimo manastir sv.Mihajla iz 13 stoljea. Uz rijeku Taru gostili smo se umskim jagodama. Zanimljiva je i rijeka Ljutica duine svega stotinjak metara od izvora do utoka u Taru. Monahinja iz manastira je rekla da je nekad tu bilo pet vodenica.

Splavite na Tari 9

Burni tok Ljutice Nakon ruka (platili 50,00) otili smo na vidikovac urovec odakle se prua predivan pogled na kanjon rijeke Tare. Potom smo se uputili u restoran Momilov grad odakle je najljepa panorama Durmitora. Dan prije gost restorana bio je princ Albert od Monaka. Je li Albert rekao da moemo popiti na njegov raun, pitao je Tiho konobara. Nije on platio nita, samo je pojeo, popio i otiao, spremno je odgovorio. Na putu prema naim bungalovima poela je kia. Sreom druga ekipa na Prutau nije imala kiu.

10

Pogled na Durmitor s Momilovog grada Zajednikom veerom u oblinjem restoranu proslavili smo posjet ovoj velianstvenoj planini. Iz ljubavi prema Durmitoru neki su potegli i malo vie odlinog crnog vina iz kune radinosti gosp. Jerkovia. Zahvaljujem Metkovcima na gostoprimstvu. Mi smo u ponedjeljak morali na posao pa smo krenuli put Ploa u etiri sata, ali ovaj put preko Trebinja i Dubrovnika. Put je dui za 30 km (270 km), a prelazili smo granicu etiri puta. Samo smo malo provirili u svijet Durmitora pa smatram obvezom vratiti se i upoznati ga bolje jer Durmitor to zasluuje pa stoga dovienja Durmitore. Mio Glavini Literatura: Branislav Cerovi, Nacionalni park Durmitor- Paninarski vodi, Beograd, Planinarski savez Beograda, 1979.g. http://bs.wikipedia.org/wiki/Crna_Gora http://hr.wikipedia.org/wiki/Tara http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDabljak_%28Crna_Gora%29

11