Slavko Struna - Inventarizacija Pcelara U PP ZSG

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURAJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU
Slavko Struna, apsolvent

Sveučilišni diplomski studij: Zootehnika
Smjer: Lovstvo i pčelarstvo
INVENTARIZACIJA PČELARA U PARKU PRIRODE

„ŽUMBERAK-SAMOBORSKO GORJE“
Diplomski rad
OSIJEK, 2011.


Diplomski rad
OSIJEK, 2011.


Diplomski rad
Povjerenstvo za obranu diplomskog rada:

Prof.dr.sc. Tihomir Florijančić, predsjednik
Prof.dr.sc. Zlatko Puškadija, voditelj
Doc.dr.sc. Siniša Ozimec, član
ZAHVALA
Zahvaljujem dr. sc. Lidiji Bertović koja mi je omogućila studiranje.
Zahvaljujem voditelju ovog rada prof. dr. sc. Zlatku Puškadiji, na susretljivosti i
stručnoj pomoći u otkrivanju tajanstvenog svijeta pčela i pčelara.
Zahvaljujem i svim ostalim dragim profesoricama i profesorima s Poljoprivrednog

fakulteta u Osijeku na razumijevanju studentskih problema, na njihovoj srdačnosti i
uspješnom prezentiranju znanja, čije smo djeliće nadam se i mi studenti uspjeli pokupiti.
Zahvaljujem mojoj prijateljici i kolegici s posla dr.sc. Tatjani Vujnović za izradu
karata.
Zahvaljujem nadzorniku Nikici Radiću na pomoći prilikom terenskih istraživanja.
Zahvaljujem mojoj Dubravki na razumijevanju i strpljenju zbog mojih čestih dnevnih, a
dijelom i noćnih izbivanja iz doma zbog terenske obrade ovog rada.
Zahvaljujem najdražoj prijateljici Biljani na vrijednim savjetima, brizi i poticajima.
Mojoj pokojnoj majci „ Fala“ za sve što mi je pružila u životu.
Zahvaljujem svim dragim pčelarima sa područja Parka prirode na ljubaznosti i
gostoprimstvu koje su mi pružili u toplini njihovog doma, davanju važnih informacija,
otkrivanju djelića tajni bavljenja pčelarskim zanatom i evociranju milih uspomena iz prošlosti,
zbog kojih sam uspio stvoriti sliku o skladnosti suživota čovjeka i pčela nekada. Kao i njihove
važnosti za sadašnjost i budućnost, jer nestankom jednog faktora u ovom slučaju pčele,
smanjiti će se oprašivanje biljaka, što će rezultirati ukupnim osiromašenjem biljnih i
životinjskih vrsta ovog bogatog podneblja.
SADRŽAJ
1. UVOD 1
1.1. Obrazloženje teme 1
1.2. Značaj pčele u prošlosti 2
2. PREGLED LITERATURE 3
2.1. Pčelarstvo u prošlosti 3
2.2. Suvremeno pčelarstvo 7
2.3. Ekološko pčelarstvo 10
2.4. Uloga pčele medarice u oprašivanju bilja 11
2.5. Dobra pčelarska praksa 12
2.6. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA 13
2.6.1. Park prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ 13
2.6.2. Geografski položaj 15
2.6.3. Reljef 16
2.6.4. Geomorfologija 17
2.6.5. Geologija i pedologija 18
2.6.6. Hidrologija 19
2.6.7. Klima 20
2.6.8. Vegetacija 25
3. MATERIJAL I METODE RADA 30
3.1. Metoda terenskog istraživanja 30
3.2. Statistička obrada podataka 32
4. REZULTATI I RASPRAVA 33
4.1. Pčelarska djelatnost u PP ŽSG u prošlosti 33
4.2. Sadašnje pčelarstvo u PP ŽSG 33
4.2.1.. Struktura pčelara 33
4.2.2.. Pčelari sa stalnim prebivalištem u Parku 35
4.2.3.. Pčelari sa stalnim prebivalištem van Parka 36
4.2.4.. Dobna struktura pčelara 39
4.2.4.1.. Dobna struktura pčelara-lovaca 39
4.2.4.2.. Dobna struktura pčelara-nelovaca 41
4.2.5.. Stručna sprema pčelara 43
4.2.5.1.. Stručna sprema pčelara-lovaca 45
4.2.5.2.. Stručna sprema pčelara koji nisu lovci 46
4.2.5.3.. Stručna sprema pčelara koji žive u Parku 46
4.2.5.4.. Stručna sprema pčelara koji žive van Parka 47
4.2.6.. Članstvo u udruzi 47
4.2.7.. Vremenski period pčelarenja 49
4.2.8.. Nadmorska visina pčelinjaka 51
4.2.9.. Način bavljenja i distribucija 56
4.3. Tradicija pčelarenja 56
4.4. Vrste i broj košnica 57
4.4.1.. Vrste i broj košnica 57
4.4.2.. Alberti-Žnideršičeve košnice 58
4.4.3.. Nukleusi- pomoćne košnice 61
4.4.4.. Alpska i Eko Voja košnice 62
4.4.5.. Pletara 63
4.5. Broj paša i količina meda 64
4.5.1.. Broj paša 64
4.5.2.. Količina i vrste meda 65
4.5.3.. Ostali pčelinji proizvodi 67
4.6. Bolesti pčela i tretiranje lijekovima 67
4.6.1.. Bolesti pčela 67
4.6.2.. Tretiranje lijekovima 68
4.6.3.. Tretiranje sredstvima za smirivanje 69
4.6.4.. Prijetnje 69
4.7. Prihrana pčela 70
4.7.1.. Proljetna prihrana 70
4.7.2.. Jesensko prihranjivanje 71
4.8. Natjecanja i nagrade 71
4.9. Budući planovi 71
5. ZAKLJUČAK 77
6. POPIS LITERATURE 79
7. SAŽETAK 83
8. SUMMARY 84
9. TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA 85
KORIŠTENE KRATICE:
AŽ Alberti-Žnideršičeva košnica
°C stupanj Celzijusa
CR kritično ugrožene (Critically Endangered) (kategorija ugroženosti svojte prema
IUCNu)
DD nedovoljno poznate (Data Deficient) (kategorija ugroženosti svojte prema
IUCNu)
Dipl. ing. diplomirani inženjer
Dr. sc. doktor znanosti
DZZP Državni zavod za zaštitu prirode
E ugrožena vrsta (Endangered)
€ Euro, ime jedinstvene evropske valute
EN ugrožene (Threatened) kategorija ugroženosti svojte prema IUCNu)
GIS Geografski informacijski sustav
GPS globalni pozicijski sustav (sustav za navigaciju)
ha hektar
HD Habitats Directive - Direktiva o staništima
HACCP Hazard analysis critical control points- Sustav analize opasnosti i kontrola
kritičnih kontrolnih točaka
HSC Hrvatski stočarski centar
I istok
IUCN Meñunarodna unija za zaštitu prirode
J jug
JI jugoistok
JU Javna ustanova
JZ jugozapad
KA Karlovac
kg kilogram
km² kilometar kvadratni
LC najmanje zabrinjavajuće (Least Concern) (kategorija ugroženosti svojte prema
IUCNu)
LR Langstroth-Roothova košnica
m² metar kvadratni
mm milimetar
NKS Nacionalna klasifikacija staništa (NN 7/06)
NN Narodne novine
NT niskorizične (kategorija ugroženosti svojte prema IUCNu)
OPG obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo
pH znak za koncentraciju vodikovih iona u otopini
PP Park prirode
PP ŽSG Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje
RE regionalno izumrle (kategorija ugroženosti svojte prema IUCNu)
RH Republika Hrvatska
S sjever
SSP Podvrsta (subspecies)
SI sjeveroistok
SZ sjeverozapad
VU osjetljive (Vulnerable) (kategorija ugroženosti svojte prema IUCNu)
Z zapad
ZG Zagreb
ZZP Zakon o zaštiti prirode NN 70/05 I NN 139/08
1.UVOD
Pčelarstvo iz dana u dan postaje sve važnija gospodarska grana u Republici Hrvatskoj.
Razlozi tomu su izuzetni ekološki uvjeti koji omogućuju život i opstanak brojnom i
raznolikom medonosnom bilju, koje pčelinja zajednica koristi u prehrani i proizvodnji meda i
drugih pčelinjih proizvoda, potrebnih za vlastiti život i život drugih bića. Kao gospodarska
grana u razvoju, pčelarstvo je izloženo uvoñenju novih tehnologija u proces proizvodnje s
ciljem povećanja pčelinjih proizvoda. Brojne tehnologije pčelarenja uključuju uporabu novih
tipova košnica, izrañenih od različitih materijala te korištenje matica različitog podrijetla.
Uporabu novih tehnologija u pčelarenju prati intenzivan porast bolesti pčela u košnicama i
posljedična promjena kakvoće meda. (Laktić, 2008.).
Činjenica da suvremeni čovjek doživljava ekologiju kao problem - spominju se ekološki

problemi današnjice - rječito govori o našoj percepciji ekologije pa i čovjekove okoline u
cijelosti, ali i o svijesti čovječanstva o tome što ekologija znači za život čovjeka.
Ekološko mišljenje, a pogotovo ekološko ponašanje, još uvijek su breme za čovječanstvo,
teret koji prihvaćamo samo zato jer nam podsvijest govori da bez ekološkog promišljanja
ipak naš opstanak dolazi u pitanje. Čini se da u nama potreba za ekološkim ponašanjem
još uvijek dobrim dijelom proizlazi i iz podsvijesti straha od nepoznatih posljedica, nego
iz racionalnih spoznaja.(Vukonić, 1994.)
1.1 Obrazloženje teme
Na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ (u daljnjem tekstu PP ŽSG)

sustavna istraživanja poljoprivrednih djelatnost nisu do sada provedena. Stoga je cilj ovoga
istraživanja bio usporediti prošlo i sadašnje stanje pčelarstva na području Parka , napraviti
detaljnu inventarizaciju pčelara i pčelarske djelatnosti, specifične grane ekstenzivne
poljoprivredne proizvodnje, kojoj prijeti odumiranje zbog starenja stanovništva i izrazitih
depopulacijskih procesa koji prate ove prostore još od druge polovine dvadesetog stoljeća.
Želio sam istražiti odnos čovjeka i pčele i njihov zajednički utjecaj na biljni i životinjski
svijet, odnosno utvrditi značaj i doprinos biološkoj raznolikosti Parka, te ustanoviti koji su
1
glavni razlozi ugroženosti. Istraživanje sam proveo s ciljem utvrñivanja trenutnog statusa
pčelara na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ te pronalaženja odgovora
na sljedeća pitanja:
1.Koliki je broj ljudi koji se bave pčelarstvom na području Parka?
2.Koliko se ljudi bavilo ovom djelatnošću u prošlosti?
3.Koja je stručna sprema pčelara?
4.Da li pohañaju ili su završili pčelarsku školu?
5.Jesu li članovi neke pčelarske udruge?
6.Koje su vrste i broj košnica?
7.Koje su vrste i količina proizvedenog meda?
8.Da li koriste još koji od pčelinjih proizvoda?
9.Kakvi su budući planovi pčelara u pčelarstvu?
10.Kakvo je mišljenje pčelara o ulozi pčelarstva u zaštiti prirode?
Svrha ovog istraživanja je bilo doprinijeti boljem poznavanju pčelarstva i ukazati na njegov
značaj i ulogu u ekosistemu, kao i utvrditi kolika je važnost educiranja sadašnjih i budućih
pčelara u pravilnom načinu rada i proširenju korištenja palete pčelinjih proizvoda, jer tada
pčelarstvo prestaje biti djelatnost i postaje način života.
1.2. Značaj pčele u prošlosti
U starom Egiptu pčele su bile simbol Sunca nastale od suza boga Sunca Ra. Kako je košnica
organizirana oko matice (pčelinje kraljice), pčela je bila kraljevski simbol: usvojili su je
srednjevjekovni francuski kraljevi, a oživio Napoleon kao simbol jednakih pod jednim
voñom. U kineskoj umjetnosti pčela ili leptir koji lete oko cvijeta (simbola za ženu),
predstavljali su asocijaciju na žarku žudnju. U staroj Grčkoj med je povezan sa rječitošću,
dok se u keltskom svijetu medovina smatrala pićem bogova (O'Connell i Airey, 2007.).
I danas mnogi pčelari kažu da su pčele djeca sunca. Tako su ih i stari Grci nazivali. U
predgrčkoj mitologiji Melissa je bila veoma lijepa djevojka, koju je bog Zeus pretvorio u
pčelu (Laktić, 2008.).
Medicus curat, natura sanat. - Liječnik liječi, priroda ozdravlja (http://hr.wikiquote.org), stara
latinska izreka primijenjena u pčelarstvu: za neke bolesti uz prirodne pčelinje proizvode ne
trebamo liječnika.
2
2. PREGLED LITERATURE
2.1.Pčelarstvo u prošlosti
U velikom mnoštvu zoojedinki koje nastanjuju svijet prirode, pčeli pripada počasno mjesto i
uloga. (Laktić i sur., 2005.)
Čovjekova povezanost sa pčelama proteže se u pretpovijest, možda i prije nego su se naši
preci razvili u suvremene ljude. U prvoj fazi eksploatacije pčela čovjek se neznatno razlikovao
od ostalih sisavaca, jer se iskorištavanje sastojalo samo u traženju i hvatanju divljih pčelinjih
zajednica. Ipak i u tom periodu čovjek je bio u prednosti pred ostalim sisavcima, jer se koristio
dimom i posudama za smještaj pronañenog saća s medom, o čemu svjedoče brojni mezolitički
crteži u Južnoj Africi, Indiji i Španjolskoj. (Laktić, 2008.).
Slika 1: Špiljski crtež iz kamenog doba (http://en.wikipedia.org/wiki/Cuevas)
Na gornjoj slici je „Man of Bicorp“ jedan od prvih špiljskih crteža, koji prikazuje uzimanje
meda iz duplje u stijeni prije osam tisuća godina.
Još u starija vremena čovjek je naučio kako može pronalaziti pčele u šumi. On ih je pratio kad
se vraćaju s paše, a i onda kad su dolazile na izvore i potoke na vodu. Slijedio ih je u povratku
3
i tako dolazio do njihovih prebivališta. Poslije je pazio kad se roje pa spremao rojeve ili ih
upućivao u šuplja stabla gdje mu je bolje odgovaralo. Da bi mu pčele bile što bliže na okupu,
sam je u krošnjama živih stabala dubio prostrane udubine, na njihov otvor pričvrstio vrata s
otvorom za leto, označio stablo svojim znakom da ga drugi ne prisvoje i tako se je razvijalo
šumsko pčelarenje. (Katalinić i sur., 1973.)
Pod šumskim ili slavenskim pčelarstvom podrazumijeva se danas već skoro sasvim
zaboravljeni tip pčelarstva kod kojega se pčele drže u šumi u umjetno načinjenim dupljama u
živom drveću. Takovoj udubini ili košnici za pčele tradicija je odreñivala veličinu, visinu na
kojoj se dubio drvo kao i godišnje doba u koje se taj posao obavljao. Rojevi pčela su se tada
naseljavali u takovu košnicu bez pomoći pčelara. (Domaćinović,1995./1996.)
Slika 2 : Šumsko ili slavensko pčelarenje (foto : prema J. Kataliniću, 1968.)
Do danas se mogu naći sporadični primjeri pčelaca čuvanih u duplji u drvetu tako da se na
prirodnoj duplji s pčelama načine vrata ili jednostavno otvor na drvetu zabije daskama i načini
leto za pčele. Iz takovog staništa med se pčelama oduzimao dok nisu izumrle. U Sloveniji i u
4
ðakovštini su bili poznati tipovi košnica od panja koje su upotrebljavali u svim krajevima u
kojima je bilo uobičajeno šumsko pčelarstvo. Iz jednog mjesta u Sloveniji i iz Medaka u Lici
evidentiran je podatak da su košnice s pčelama čuvane na drveću. Ovaj način čuvanja pčela bio
je poznat u područjima šumskog pčelarstva kada se od čuvanja pčela u drveću prelazilo na
pčelarstvo u košnicama. (Domaćinović,1995./1996.)
Kad su iskrčene stare šume i kad su se osnovala stalna ljudska naselja, pčele su prenesene iz
šume i držane u izdubljenim panjevima. Prve su košnice bile udubine. Kasnije su pletene od
pruća i omazivane blatom ili balegom. U kamenitim krajevima pčele su najprije živjele u
pećinama, a ljudi su prve košnice pravili od kamena. Na Hvaru i Braču mogu se još i danas
vidjeti izdubljene „kamenice“ u kojima su donedavna držane pčele. (Katalinić i sur., 1973.)
U vrijeme vladavine kraljice Marije Terezije (1775) godine objavljen je naputak "Patent o
pčelarstvu" u kojem su dane postavke za širenje i njegovanje pčelarstva u svih slojeva
monarhije. Marija Terezija tražila je od Kraljevskog vijeća za Hrvatsku, Slavoniju i
Dalmaciju da imenuje učitelja pčelarstva na svom području. Na tu je dužnost prvi izabran
varaždinac Anton Gruber 1770. godine, a dužnost je obnašao u Varaždinskoj, Zagrebačkoj i
Križevačkoj županiji."Patent o pčelarstvu" iz 1775. godine govori :"... Da se pčelarstvo što
skorije u narod raširi, oprašta se na sva vremena svakog poreza ili daće... "( Hrvatska
poljoprivredna agencija, 2011.)
Iako je medonosna pčela već tisućama godina u neposrednom dodiru s ljudima, tijekom
procesa njezine domestikacije nije došlo do znatnijih modifikacija izazvanih umjetnom
selekcijom, kao što je to bio slučaj s većinom ostalih domaćih životinja. Jedan od osnovnih
razloga za to je što praktički do početka 19. stoljeća nisu bile poznate osnovne činjenice o
reprodukciji medonosnih pčela. (Laktić, 2008.)
U 19. stoljeću došlo je do izuma i usavršavanja okvirnih košnica, na čemu su najzaslužniji P.
Prokopovič, I. Dzierzon i L. Langstroth. Gotovo istodobno I. Mehring je izumio kalup za
izradu osnova saća, a F. Hruška vrcaljku za vrcanje meda. Tim izumima bili su udareni temelji
za razvitak pčelarske nauke i modernog pčelarenja. (Katalinić i sur., 1973.)
Austrijski major pl. Hruška je gledao sina kako vrti košaricu s medom u saću da bi se riješio
pčela. Hruška je kasnije pri pregledu košarice primijetio, da se je saće na jednoj strani
ispraznilo i da se je iscijedio čisti med. To ga je usmjerilo da je napravio prvu vrcaljku.
(Žnideršič, 1925.)
Janez Mehring, izumitelj satnih osnova (umjetnog saća), priprosti stolarski majstor, je napisao
poznatu knjigu u kojoj dokazuje da moramo smatrati panj (pčelinje društvo) za nedjeljivu
5
jedinicu, bolje rečeno za cjelinu. Označio ju je s riječju „Der Bien“. Hrvati imaju za taj pojam
riječ „pčelac“. (Žnideršič, 1925.)
Godine 1905. Broz navodi da Hrvatska i Slavonija imaju 96.000 košnica i to 87.000 s
nepokretnim i 9.000 s pokretnim saćem .Za usporedbu, u 1999. godini registrirano je preko
146.000 košnica s pokretnim i 6.500 košnica s nepokretnim saćem (HSC, 2000.). U Hrvatskoj
se način tradicionalnog pčelarenja zadržao dugo, sve do sredine 20. stoljeća. Širenjem
nametnika Varroa destructor smanjuje se i gubi običaj da svako seosko gospodarstvo ima
pčele, najčešće nekoliko košnica s nepokretnim saćem. U sadašnjim uvjetima držanja pčela
neophodno je veće znanje i veća briga o zajednicama da bi se održale ( Hrvatska
poljoprivredna agencija, 2011.).
Pismenih podataka o pčelarskoj djelatnosti u PP ŽSG u prošlosti, nisam uspio pronaći u

literaturi niti u statističkim evidencijama. Terenskim istraživanjima sam obuhvatio period
kojeg se sjećaju najstariji stanovnici Parka, a to je od 1930. godine do danas. Doznao sam da je
u većini sela koja administrativno pripadaju Parku, u navedenom periodu djelovao barem jedan
pčelar po naselju, a maksimalan broj pčelara u nekom naselju je deset.
Zabilježio sam da je u bliskoj prošlosti bilo najmanje 173 pčelara, a pretpostavljam da je taj
broj dosta veći, pošto su neki stariji ljudi zaboravili je li netko imao pčele prije osamdeset
godina, a takoñer su neka sela već godinama nenastanjena pa nisam imao priliku provjeriti
podatke o eventualnoj pčelarskoj djelatnosti u navedenom vremenu. Činjenice da se je od
početka istraživanog perioda (1931.g.) i veći dio dvadesetog stoljeća živjelo uglavnom od
poljoprivredne djelatnosti, te da je na ovim prostorima živjelo četiri puta više stanovnika
nego danas, potkrepljuju tezu da je bilo puno više pčelara.
6
2.2.Suvremeno pčelarstvo
Suvremeno pčelarstvo ne prihvaća roj s grane kao dio tehnološkoga procesa. Suvremeni pčelar
proizvodi umjetni roj – nukleus u trenutku kada njemu odgovara, s obzirom na pašne i
klimatske uvjete (Puškadija i sur. 2008).
Katalinić (1973.) se pita zašto naše pčelarstvo brže ne napreduje i da li je to rentabilan posao,
te da li imamo uvjete za tu granu poljoprivrede, navodeći dalje da bi po svom geografskom
smještaju, klimi i velikom broju medonosnih biljaka naša zemlja trebala imati najbolje uvjete
za pčelarenje u Evropi.
Za pun uspjeh u pčelarenju treba posebnog znanja, a osim toga volje da se svaki posao na
vrijeme obavi. Mi prihvaćamo dobre tipove košnica, ali u njima ne radimo na suvremeni način.
Na pčelinjacima trpimo prevelik broj slabića na glavnoj paši, dugo držimo stare matice, pčele
uzimljujemo s premalim zalihama hrane. Pčelinjaci nisu kompletirani dovoljnim brojem
nastavaka na paši, pa su tako pčele prepuštene samo slučajnom uspjehu. Nama nedostaje
dosljedno stalno držanje samo jakih zajednica i primjena svih mjera da se od pčela postignu
najveći prinosi meda. (Katalinić i sur., 1973.)
Pored koristi koje od pčela imamo u medu, vosku, matičnoj mliječi i peludu, još je
neusporedivo veća ona koju dobivamo tim što pčele oprašivanjem voćaka i drugih kultura
povećavaju prinos i kvalitetu plodova. (Katalinić i sur., 1973.)
Pčelarstvo ima u Republici Hrvatskoj, kao i u svijetu veliki gospodarski značaj. Pčelinji
proizvodi - med, pelud, vosak, propolis, matična mliječ, te pčelinji otrov upotrebljavaju se kao
hrana i dodatak prehrani te zbog svojih funkcionalnih svojstava pri otklanjanju zdravstvenih
problema. Upravo zato su pčelinji proizvodi važni za proizvodnju kako prehrambenih tako i
drugih proizvoda. Ukupna vrijednost svih pčelinjih proizvoda je daleko manja od značaja i
koristi od oprašivanja bilja. Medonosne pčele su najvažniji i najbrojniji prirodni oprašivači.
Pčele oprašivanjem sudjeluju u stvaranju dodatne vrijednosti u biljnoj proizvodnji u
poljoprivredi, te su tako u nekim segmentima te proizvodnje ključne (oprašivanje badema,
koštunjavog voća, u sjemenarstvu i sl.). Jednako je tako značajna i njihova uloga u
oprašivanju samoniklog bilja čime pridonose očuvanju ukupne biološke raznolikosti. Uloga
pčela u ekosustavu je nezamjenjiva i stoga što se brojnost divljih oprašivača smanjuje
nestajanjem prirodnih staništa, povećanjem monokulturne poljoprivrede i uslijed primjene
7
različitih sredstava za zaštitu bilja.(Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,
2011.)
Pčelarstvo u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. U odnosu na pašne potencijale i potrebu za
oprašivanjem kultiviranog i samoniklog bilja, sadašnje je pčelarstvo neadekvatno razvijeno i
raspodijeljeno u različitim regijama. Prema podatcima Hrvatskog stočarskog centra (2008.), u
Hrvatskoj je 2007. godine registrirano 313.978 pčelinjih zajednica. Većina pčelinjih
zajednica, odnosno 238.300 (76 %) smješteno je u panonskoj regiji. Druga po zastupljenosti
je mediteranska regija sa 59.763 pčelinjih zajednica (19 %), a najmanji broj zajednica,
odnosno 15.915 (5 %) nalazi se u gorskoj regiji.
U ukupnoj strukturi stočarske proizvodnje pčelarstvo sudjeluje sa 0,1% . Proizvodnja u

pčelarstvu je gotovo sva vezana na obiteljska gospodarstva. Od košnica sa pokretnim saćem, u
Hrvatskoj prevladava uporaba tradicionalnih Albert - Žnideršić (49 %) i standardnih
Langstroth - Root (45 %) košnica.. Udio drugih tipova košnica (Farrar, Dadant - Blat,
pološka,itd.) je samo 6 %. U Hrvatskoj prevladava stacionarno pčelarenje (62%) u odnosu na
selidbeni način pčelarenja (38%). U posljednje vrijeme uporaba Langstroth- Root košnica
konstantno raste. Pčelari kontinentalne regije podjednako koriste LR i AŽ košnice (48% i
44%), u mediteranskom području dominiraju LR košnice (70%), dok su u gorskom području
najzastupljenije AŽ košnice (71%). Značajan dio pčelara su osobe starije dobi, odnosno
umirovljenici. (Svečnjak i sur., 2008.)
Normalnih 10 % zimskih gubitaka pčelinjih zajednica u Hrvatskoj do 2007. godine, poraslo je

u razdoblju 2007./2008. na 55.615 (41,71 %) u panonskoj regiji, 13.892 (37,46 %) u
mediteranskoj i 5.359 (32,71 %) u gorskoj regiji. Prema podacima Hrvatskog pčelarskog
saveza, tijekom zime 2007./2008. izgubljeno je 75 000 pčelinjih zajednica, a neposredna šteta
za pčelare iznosi oko 10 milijuna €. No, posredna šteta od gubitaka pčela,kao glavnih
oprašivača poljoprivrednih kultura u RH, mnogo je veća. Tijekom zime 2005./2006. Utvrñeno
je 18 % zimskih gubitaka, što je u razini njemačkih,nizozemskih i švicarskih podataka.
Podataka za zimu 2006./2007. nema, no možemo pretpostaviti da se radilo o manjim
gubitcima zbog blage zime . Pčelinje bolesti, osobito varooza i nozemoza, glavni su faktori
koji utječu na velike gubitke pčelinjih zajednica. Pčelarstvo bi u Hrvatskoj trebalo biti
fleksibilnije kako bi se uklopilo u integrirani poljoprivredni sektor, te usmjerenije
zadovoljavanju potreba potrošača sa ciljem postizanja bolje konkurentnosti (Svečnjak i sur.,
2008.)
8
Poznavanje medonosnog bilja i njihovih staništa od velike je važnosti jer može poslužiti i za
iznalaženje novih mogućnosti za iskorištavanje pčelinje paše. Uz proširenje znanja pčelara
bitni čimbenici za poboljšanje pčelinje paše su: sjetva poljoprivrednih medonosnih kultura
(uljana repica, bijela i crvena djetelina, facelija, suncokret), sadnja voćnih vrsta (trešnje,
jabuke, kajsije, dunje i višnje) i grmolikih medonosnih biljaka (malina, kupina, lijeska),
podsijavanje medonosnih biljaka na livade i pašnjake (posebice bijele djeteline, livadne
kadulje ili maslačka), pravilno gnojenje tla, sjetva kultura koje imaju brzi rast, a medonosne
su (facelija, crna vrzina, uljana repica), sjetva kultura koje bi uspijevale u bespašnom
razdoblju, te sadnja medonosnog drveća i grmlja na nekorištenom zemljištu (drijenak, glog,
bagrem, bijeli biserak, pitomi i divlji kesten, kokotac, livadna kadulja) (Zima, 2007).
Najčešća staništa u kojima nalazimo važno medonosno bilje su šume, livade i pašnjaci,
voćnjaci, parkovi, oranice i vrtovi, dok su nešto manje bitna staništa obale rijeka, ledine i
sušna mjesta (Zima, 2007).
Navedeno je preko 275 najmedonosnijih biljnih vrsta koje se nalaze kao samonikle ili u
uzgoju u Hrvatskoj. Te vrste su rasporeñene u 59 porodica od kojih su najbrojnije vrstama
Lamiaceae (usnjače) - 46 vrsta, Fabaceae (lepirnjače) - 32 vrste i Rosaceae (ruže) - 27 vrsta,
a zatim slijede Asteraceae (glavočike) - 26 vrsta, Brassicaceae (krstašice) - 14 vrsta,
Boraginaceae (oštrolisti) i Scrophulariaceae (zijevalice) - 8 vrsta. Od navedenih medonosnih
vrsta najveći broj nalazi se u šumama, što je i očekivano s obzirom na činjenicu da su u njima
dobro razvijeni slojevi drveća, grmlja i zeljastog bilja. Nakon šuma slijede zapuštena i sušna
mjesta te usjevi i livade, a zatim parkovi i vrtovi koji zbog manjih površina imaju malu
važnost (Zima, 2007).
Krovna institucija svih pčelara u RH, Hrvatski pčelarski savez navodi da broji više od 120
udruga i jedina je poljoprivredna skupina u Hrvatskoj koja je sama izradila svoj Registar
pčelinjaka i pčelara (Katastar pčelinjih paša) . Katastar je značajan za hrvatsko pčelarstvo i
poljoprivredu zato što će se prvi put u Hrvatskoj moći utvrditi stvarno stanje broja pčelinjih
zajednica, pčelara, točna lokacija pčelinjaka (po geografskim koordinatama), prinosi meda,
podaci o rasprostranjenosti i klasifikaciji biljnih vrsta te druge informacije bitne za
poljoprivredu i gospodarstvo u Hrvatskoj. Katastrom se pokazalo da u 21 županiji u RH
sveukupno ima 7 470 pčelara, 8 754 pčelinjaka i 366 814 košnica, a u 21 županiji se nalazi po
1 vaga za mjerenje prinosa meda. Izmjerena je gustoća pčelinjaka na teritoriju RH, koja iznosi
6,4 košnice po km². Ako znamo da Republika Hrvatska ima tri eko klimata: mediteranski,
gorski i panonski, što predstavlja i veliku biljnu raznolikost iz koje ujedno proizlazi i različita
9
sortnost meda. Trenutno postoji šesnaest različitih sorti meda. Najzastupljenija medonosna
vrsta je bagrem, a zatim livadno bilje iz kojeg dobivamo cvjetni med (www.pcela.hr).
2.3. Ekološko pčelarstvo
Načela ekološkog pčelarstva su odreñena Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i

prehrambenih proizvoda (NN 12/01., NN 79/07.) i Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji
životinjskih proizvoda (NN 13/02., NN 10/07.). Proizvodnjom prema spomenutim odredbama
stječu se uvjeti da se takvi proizvodi certificiraju i nose znak "ekoproizvod".
Slika 3 : Znak za hrvatski „ekoproizvod“
Pčelinjak mora biti postavljen tako da u polumjeru 3 km od pčelinjaka nektar i pelud potječe
od poljoprivrednog bilja iz ekološke proizvodnje ili od prirodne vegetacije koja nije tretirana
kemijskim sredstvima i da postoji dovoljna udaljenost od bilo koje proizvodnje koja je izvor
onečišćenja okoliša, kao što su npr. gradski centar, industrijska zona, autoput, odlagalište
otpada, spalionica. Pri liječenju pčelinjih zajednica nije dopuštena upotreba antibiotika već se
liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora provodi organskim kiselinama
(mravlja, oksalna, mliječna, octena). Košnice u ekološkom pčelarstvu moraju biti izrañene od
10
prirodnih materijala i obojane ekološkom bojom. Satne osnove moraju biti izrañene od
ekološkog voska, bez žičanih dijelova i čavlića, a ako je to neophodno žica i čavli moraju biti
od inoxa. Pri osnivanju pčelinjaka u uvjetima ekološke proizvodnje mora se voditi briga da se
osigura dovoljno hrane za pčele kao i pristup vodi (higijenska pojilica).
U PP ŽSG nema niti jednog registriranog ekološkog pčelara mada postoje izvanredni prirodni
uvjeti pošto je to ruralna sredina s malim selima, ekstenzivnom poljoprivredom i sporadičnom
upotrebom kemijskih sredstava, daleko od glavnih prometnica i bez razvijenih industrijskih
postrojenja. Najbliži eko pčelar je udaljen nekoliko kilometara van Parka prema Ozlju.
2.4. Uloga pčele medarice u oprašivanju bilja
Osamdeset posto biljaka je entomofilno. Intenzivna poljoprivreda upotrebom niza kemijskih

sredstava uništava velik broj insekata, koji bi služili za oprašivanje bilja. Znanstvenici nas
upozoravaju da je sve manje oprašivača u prirodi, što nas mora zabrinuti posebno ako
navedemo da od 103 do 107 usjeva koji hrane većinu čovječanstva 71 usjev oprašuju pčele. Još
su 1980. Godine znanstvenici istaknuli da je došlo do smanjenja ili potpunog nestanka
različitih vrsta pčela i drugih oprašivača. (Laktić, 2008.)
Za oprašivanje badema u Kaliforniji, uzgajivači badema unajmljuju više od milijun pčelinjih
zajednica. Bademi oprašivani pčelama dali su sedam puta veći urod od badema koje nisu
oprašivale pčele. (Kulinčević, 2006)
Misli se da je korist koju imamo od pčela zbog oplodnje bilja mnogo veća od one koju one
donose neposredno, osobito proizvodnja meda. (Laktić i sur., 2005.)
Terenskim istraživanjem u Parku prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ utvrñeno je da samo
jedan pčelar uzgaja pčele primarno zbog oprašivanja svog voćnjaka. Većina ispitanika je
takoñer istaknula veliku važnost pčela u oprašivanju bilja, navodeći web stranicu pcelarstvo.hr
na kojoj je objavljena poznata Einsteinova izreka: „Ako pčela nestane s površine Zemlje,
čovjek neće više od četiri godine živjeti. Nema više pčela, nema više oprašivanja ... nema više
ljudi!".
11
2.5. Dobra pčelarska praksa
Preporuke koje navode „Smjernice za „Dobru pčelarsku praksu“ prema načelima HACCP
sustava“ kažu: „Higijena u prostorima za vrcanje meda mora zadovoljavati sljedeće uvjete:
prostor za vrcanje meda je čist i odgovarajuće ureñen prostor; može biti i pčelinjak“.
Opći su zahtjevi za prostor: „Izgled, veličina, raspored, izvedba i oprema prostora moraju:
omogućavati učinkovito čišćenje, sprječavati dodir s otrovnim tvarima i unos stranih tijela u
pčelinje proizvode, sprječavati nastanak kondenzacije i plijesni na površinama, osiguravati
odgovarajuća mjesta za pranje (može biti susjedni prostor). Podne površine neka budu tvrde i
izdržljive te otporne na vanjske utjecaje (keramičke pločice, smole, prirodni minerali…).
Stropovi i stropne obloge moraju biti dobro održavane i čiste, ne smiju se ljuštiti (otpadanje
žbuke…). Prostori moraju biti učinkovito prozračeni. Ako postoji opasnost onečišćenje
izvana, prozori trebaju biti zatvoreni i treba se koristiti drugi način prozračivanja. U vrijeme
vrcanja se za sprječavanje ulaska insekata (pčele, ose…) preporučuje stavljanje mreža za
zaštitu od insekata na prozore i pred ventilacijske otvore.
Potrebno je omogućiti pranje ruku. Mjesto za pranje mora imati vodu za piće (topla i hladna),
tekući sapun i ručnike za jednokratnu uporabu.
Potrebno je omogućiti pranje posuña i drugih pomoćnih sredstava; može biti i druga
prostorija.
Većina pčelara zadovoljava uvjete u vezi higijene prostorija. Nekolicina imaju objekt baš samo
za tu namjenu, a većina koristi prostorije koje služe i u druge svrhe (dnevna soba, kuhinja ili
podrum). Evidentiran je jedan pčelar u toku adaptacije podrumskog prostora, koji će služiti
samo za vrcanje,točenje i skladištenje meda. Prema njegovim procjenama cijena opremanja
objekta će iznositi dvadeset tisuća kuna.
12
2.6. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA
2.6.1 Park prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“
Suverenost u očuvanju prirodnih i kulturnih vrijednosti te korištenje tog bogatstva pretočeni

su u jednu od najvećih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske - očuvanje prirode i
okoliša. Temeljem toga, Zakonom o zaštiti prirode je odreñeno da priroda predstavlja
temeljnu vrijednost i jedno od najznačajnijih javnih dobara Republike Hrvatske te uživa
zaštitu sukladno tom Zakonu.
Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim estetskim,
ekološkim, odgojno - obrazovnim, kulturno - povijesnim i turističko - rekreacijskim
vrijednostima, a u njemu su dopuštene djelatnosti kojima se ne ugrožavaju njegove bitne
značajke i uloge (ðikić i sur., 2001).
Park prirode «Žumberak – Samoborsko gorje» obuhvaća 333 km², a zakonom je zaštićen od
28. svibnja 1999. godine (NN 58/99). Tolikom površinom, ovaj Park prirode ubraja se meñu
najveća zaštićena područja u Hrvatskoj, no prema datumu proglašenja, jedno je od najmlañih.
Javna ustanova započela je s radom u rujnu 2001. godine, a glavni ciljevi su zaštititi i
promovirati ljepote toga kraja.
Park prirode Žumberak- Samoborsko gorje predstavlja područje visoke prirodne i kulturne
vrijednosti; krajobraz stvoren prirodnim procesima tijekom tisućljeća, i oblikovan stoljetnim
ljudskim djelovanjem u radu s prirodom. Ova složena meñudjelovanja stvorila su jedinstveni
krajobraz koji je danas iznimno cijenjen. U 21. stoljeću, ukoliko se pažljivo ne upravlja tim
meñudjelovanjima, ona bi mogla degradirati krajobraz, kao i prirodne i socio-kulturološke
odlike ovog područja. ( Plan upravljanja, 2008.)
13
Slika 4. Karta Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“
14
2.6.2. Geografski položaj
Park prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ je gorski masiv u zapadnom dijelu središnje

Hrvatske. Morfološki pripada gorskom području smještenom na jugozapadnom rubu Panonske
nizine (slika 5). Proteže se od 180 do 1178 m nadmorske visine. Obuhvaća Žumberačku goru s
najvišim vrhom Sveta Gera (1178 m) i Samoborsku goru s najvišim vrhom Japetić (971 m).
Sastavni dio Samoborskog gorja je i Plešivica (780 m) (Brkić i sur., 2002).
Žumberak i Samoborsko gorje zajedno čine dobro izraženu orografsku cjelinu izmeñu Save i
njenih pritoka Kupe i Krke. To je prijelazno područje izmeñu Alpa i Dinarida, zbog čega ima i
raznolika obilježja. Alpskog su karaktera strmi oblici i oštre konture vrhova, a dinarskog
karaktera su krške pojave kao što su ponikve, špilje i ponori (Poljak, 2001).
Uobičajeno je da se sjeveroistočna strana tog područja zove Samoborskim gorjem, a
jugozapadna Žumberačkom gorom (nekad Uskočka gora) ili jednostavno Žumberak. Čitav
Park prirode omeñen je državnom granicom sa Slovenijom na sjeveru i zapadu, zatim rijekom
Kupom i obroncima Žumberačke gore na jugu, te obroncima Samoborskog gorja na istoku
(Brkić i sur., 2002).
Slika 5 : Položaj parka prirode "Žumberak-Samoborsko gorje"
15
2.6.3.Reljef
Na cjelokupnom području Parka prirode razvedenost reljefa je vrlo velika, a tome doprinose
brojne duboke erozijske doline strmih strana, planinski vrhovi i grebeni. Velika reljefna
razvedenost posljedica je mnogobrojnih endogenih i egzogenih procesa. Neki od tih procesa
započeli su još početkom tercijara, no najznačajnije geomorfološke promjene i formiranje
današnjeg reljefa odvijalo se u razdoblju pleistocena (Brkić i sur., 2002).
U generalnom reljefu Samoborskog gorja ističe se splet brojnih vrhova, planinskih grebena,
potočnih jaruga i kosa u kojem je teško odrediti osnovni smjer pružanja gorja. Na reljef su
osobito utjecali potoci Bregana, Lipovečka i Rudarska Gradna, koje su svojim duboko
usječenim koritima podijelile masiv u tri osnovne skupine: Plešivicu, Oštrc i Japetić. Svaka od
njih i u planinarsko - turističkom smislu čini zasebnu cjelinu, čemu pridonose i cestovni
prilazi kroz te doline (Brkić i sur., 2002).
Područje Žumberka takoñer karakterizira splet planinskih grebena, vrhova i potočnih jaruga,
kojem je teško odrediti smjer pružanja gorja. Okosnica mu se donekle povija smjerom SI - JZ,
a taj se smjer ne podudara ni s dinarskim ni s alpskim smjerom pružanja. U reljefu
Žumberačke gore značajne su duboko usječene doline glavnih vodotoka Kupčine i Slapnice.
Kanjon Slapnice zaštićeni je krajolik zbog svoje iznimne ljepote i aktivnog procesa nastajanja
sedre na više mjesta (Brkić i sur., 2002).
Slika 6: Prikazuje planinski greben s najvišim vrhom Sv. Gera (foto: S. Struna)
16
2.6.4. Geomorfologija
Naziv Žumberačka gora se koristi kao geomorfološki naziv za složenu, ali jedinstvenu gorsku
reljefnu cjelinu koja je svojim izgledom i postankom jasno odijeljena od susjednih regija
(Krške zavale na SZ i S, doline Save i Samoborske zavale na SI, zavale Crne Mlake na JI i
Ozaljskog pobrña na J i JZ). S najvišim vrhom Sv. Gerom najviša je struktura peripanonskog
dijela Hrvatske. Prostor Žumberačke gore je u regionalno geomorfološkoj podjeli dio Gorsko-
zavalske regije područja sjeverozapadne Hrvatske. Uobičajena je podjela Žumberačke gore na
Samoborsko gorje, Žumberak, Plešivicu i Gorjance (dio Žumberačke gore u Sloveniji). S
obzirom na strukturne geomorfološke značajke ovo područje je rasjedno-borani sredogorski
masiv mezozojskog boranja heterogenog tipa što znači da je to gorski masiv nastao
rasjedanjem i boranjem u periodu mezozoika (Plan upravljanja, 2008.)
U sustavu i grañi terena prevladavaju trijaske i krede karbonatne naslage (dolomiti i
vapnenac). Njihova rasprostranjenost uvjetovala je prevlast krškog i fluviokrškog reljefa,
unutar kojeg je do sada poznato postojanje oko 200 speleoloških objekata i taj broj je u
porastu. Tako je ljeti 2002. godine otkrivena spilja Bedara trenutno istražene duljine 906 m i
dubine 107 m. Za sada najdublja spilja Provala (trenutno 1862 m topografski snimljenih
kanala) (Buzjak i Rašić, 2003. i 2004.).
Slika 7 : Špilja Drobovnik ( foto : S. Struna )
17
2.6.5.Geologija i pedologija
U geološkoj grañi prisutne su stijene različitog sastava i različite starosti, ali je najviše
mezozojskih. Trijaski dolomiti zauzimaju gotovo polovicu cijele površine Parka (156.71
km2). Budući da su intenzivno tektonski razlomljeni, a dijelom i dobro okršeni, u njima se
formiraju najznačajniji vodonosnici područja. U Samoborskom gorju su većinom prisutni
trijaski dolomiti, te paleozojski i mezozojski klastiti. Prema tome, reljef Samoborskog gorja
po tipu odgovara planinama sjeverne Hrvatske. Istočni dio područja je niži i raščlanjeniji. S
obzirom na geografski položaj, veličinu i oblik masiva i visinski raspon dijelimo ga na tri
visinska područja: nizinski, brežuljkasto pretplaninski i planinski s različitim
geomorfološkim, klimatskim i vegetacijskim značajkama. Na reljef Samoborskog gorja su
osobito utjecali potoci Bregana, Lipovečka i Rudarska Gradna (Brkić i sur., 2002).
Središnji dio Žumberka izgrañuju gornjokredne klastične naslage u kojima vrlo značajan udio
imaju vapnenačke breče i pješčenjaci te proslojci vapnenaca, u kojima su razvijene tipične
krške forme. U Žumberačkoj gori prevladavaju karbonatne stijene, pretežito mezozojski
vapnenci i dolomiti, pa su na tim terenima u znatnoj mjeri razvijena krška reljefna obilježja.
Odlikuju se brojnim ponikvama, jamama, špiljama, stalnim i povremenim ponorima, te
kratkim površinskim tokovima koji se gube u podzemlju. Upravo ti karbonati (vapnenci i
breče) imaju značajan udio i u grañi krednog fliša (Vivodinski fliš) zapadnog Žumberka, što
je uvjetovalo razvoj krških pojava i na tom području (Brkić i sur., 2002).
Krška reljefna obilježja su izraženija na području Žumberka. Na tom se području nalaze
brojni krški površinski oblici poput ponikvi, uvala i slijepih dolina. Pored površinskih pojava,
krške karakteristike Žumberka, ali i dijela Samoborskog gorja, potvrñuju i brojne podzemne
pojave, odnosno špilje i jame (Brkić i sur. 2002; Buzjak, 2001- 2005).
Područje Parka odlikuje se dobro razvijenom hidrografskom mrežom i velikim brojem izvora.
Budući da je riječ o planinskom području, te s obzirom na geološku grañu terena u kojoj
znatan udio imaju nepropusne i slabije propusne naslage, većina vodotoka je bujičnog
karaktera. S druge strane, na terenima s krškim obilježjima karakteristična je pojava kratkih
ponornica. U višim gorskim predjelima dio tokova je povremenog karaktera dok su vodotoci
smješteni na nižim kotama i u duboko usječenim dolinama trajni kroz cijelu godinu. Svi manji
vodotoci ovog područja slijevaju se prema dolinama rijeka Krke, Bregane, Gradne, Kupčine
18
ili Kupe. Najznačajniji vodotoci na području Parka su Bregana, Lipovačka i Rudarska Gradna
te Slapnica i Kupčina (Brkić i sur., 2002).
Tlo je na ovom području pokriveno rastresitim slojem ilovače ili crljenicom različite debljine.
Kroz takvo tlo mjestimično izviruju gromade kamenja ili se probijaju stijene. Zbog dosta
vlage i zbog umjerenih promjena temperature, na vapnencima i dolomitima razvila su se
zonalna podzolasta tla različitog stupnja kiselosti i humizacije (Brkić i sur., 2002).
2.6.6. Hidrologija
Područje PPŽSG odlikuje se dobro razvijenom hidrografskom mrežom. Većina vodotoka je

bujičnog karaktera. Na terenima s krškim obilježjima karakteristična je pojava kratkih
ponornica. U višim gorskim predjelima dio tokova je povremenog karaktera dok su vodotoci
smješteni na nižim kotama i u duboko sječenim dolinama trajni kroz cijelu godinu. Svi manji
vodotoci ovog područja slijevaju se prema dolinama Krke, Bregane, Gradne, Kupčine ili
Kupe. Najznačajniji vodotoci na području Parka su Bregana, Lipovečka i Rudarska Gradna te
Slapnica i Kupčina. U gornjem toku Bregana je tipični bujični vodotok. (Plan upravljanja,
2008.)
Hidrogeološka istraživanja područja Parka započela je mr. sc. Tatjana Vujnović, dipl. ing.
geologije 2007. godine. U svom doktorskom radu detaljno je rekognoscirala područja Parka
tijekom 2007. i 2008. godine. Ujedno je radila i terenske analize izvorske vode, što je
uključilo mjerenje izdašnosti izvora i neke fizikalno – kemijske značajke vode (elektrolitička
vodljivost, parcijalni tlak i količina otopljenog kisika,temperatura, pH,...).
U Parku prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ je tijekom prve etape istraživanja iskartirano

ukupno 847 izvora. (Vujnović, 2010.)
19
Slika 8 : prikazuje špilju i stalni izvor Senovac ( foto : S. Struna )
2.6.7. Klima
Područje Parka smješteno je u umjerenom klimatskom pojasu s prevladavajućim

kontinentalnim klimatskim obilježjima zbog otvorenosti prema Panonskoj ravnici, te slabim
utjecajem mediteranske klime zbog visoke planinske pregrade na zapadu. Reljefne osobitosti
utječu na promjene u raspodjeli temperature zraka. Srednja godišnja temperatura varira od 7-
8°C u najvišim predjelima do oko 10°C u najnižim dijelovima Parka prirode sa .srednjom
godišnjom amplitudom od oko 20°C (razlika izmeñu srednje srpanjske i srednje siječanjske
temperature). Prosječna godišnja količina oborina na ovom području prelazi 1100 mm, a u
najvišim predjelima doseže i 1300 mm. (Plan upravljanja, 2008.)
Veća otvorenost prema Panonskoj ravnici uzrokuje jače djelovanje kontinentalnih klimatskih
obilježja. Dodatne promjene u raspodjeli temperature zraka unosi reljef. Temperaturne razlike
su umjerene i vrijednost im pada od istoka prema zapadu, s porastom nadmorske visine i
«hladnoćom položaja», a ima i pojava inverznih temperatura. Srednja siječanjska temperatura
varira od -1°C u najnižim do preko -2°C u najvišim dijelovima Žumberka. U najnižim
predjelima srednja srpanjska temperatura iznosi 20°C, a u najvišim 18°C ili manje. Srednja
20
godišnja amplituda temperature (razlika srednje srpanjske i srednje siječanjske temperature) je
oko 20°C, a srednja godišnja temperatura varira od 7 - 8°C u najvišim predjelima do oko
10°C u najnižim.
Količina oborina se povećava od istoka prema zapadu i s nadmorskom visinom. U prosjeku

oborine se kreću oko 1250 mm godišnje. Raspored oborina se tokom godine mijenja: na
zapadnoj strani postoje proljetni i jesenski maksimum i ljetni minimum, a prema istoku
maksimumi se pomiču prema sredini ljeta i smanjuju se, što je značajka panonske klime. Od
istoka prema zapadu s povišenjem nadmorske visine i u zatvorenim geografskim položajima
raste visina i trajanje snježnog pokrivača (Kletečki, 1990; Brkić i sur., 2002).
Prema Köppenovoj klasifikaciji područje Žumberka i Samoborskog gorja odlikuje se

umjereno toplom vlažnom klimom s toplim ljetom. Padaline su ravnomjerno rasporeñene
tijekom cijele godine pa nema suhog razdoblja prema Köppenovu kriteriju. Prosječne
godišnje visine oborina na meteorološkim stanicama Žumberačke i Samoborske gore iznose
izmeñu 949 mm (stanica Jastrebarsko - Četinari) i 1303 mm (stanica Sošice). Srednja
temperatura srpnja kreće se od 20º do 22º C, a srednja temperatura siječnja iznosi od 0 do -3º
C (Šegota, 1996).
Ovo je područje koje se svrstava u zonu umjerene srednjoevropske klime. Po Köppenu se

takav tip klime definira kao «umjereno topla kišna klima».
Srednja godišnja količina oborina je od 900 do 1000 milimetara. Oborine su prilično

ravnomjerno rasporeñene tijekom cijele godine, a preko 60% ukupne količine oborina padne u
vegetacijskom periodu godine od travnja do listopada.
Svi meteorološki podaci meteorološke stanice Jastrebarsko navedeni u tabelama 1 i 2 odnose

se na razdoblje od 1987. do 1997.g.
Tablica 1: Prikaz srednje mjesečne i godišnje količine oborina prema podacima meteorološke
stanice Jastrebarsko
Stanica/mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnje
Jastrebarsko/Oborine(mm) 60 62 68 59 77 110 75 83 87 86 87 48 900
21
Tablica 2 : Prikaz srednje mjesečne i godišnje temperature zraka prema podacima
meteorološke stanice Jastrebarsko
Jastrebarsko/Temp.°°C - 0,6 5,7 10,5 15,1 17,8 20,5 19,9 15,6 10,2 4,2 0,8 10,0
0,4
Pri opisu klimatskih karakteristika ovog područja (za razdoblje 1970-2000. g.) korišteni su
podaci meteorološke stanice Karlovac, mjerna stanica Ozalj. (Zaninović, 2008.)
Srednja godišnja količina oborina je 1319 milimetara. Oborine su prilično ravnomjerno
rasporeñene tijekom cijele godine,a preko 60% ukupne količine oborina padne u
vegetacijskom periodu godine od travnja do listopada.
Tablica 3: Prikaz srednje mjesečne i godišnje količine oborina prema podacima meteorološke
stanice Karlovac, mjerne stanice Ozalj
Ozalj/oborine(mm) 121 98 88 105 109 111 98 89 105 130 143 125 1319
Tablica 4 : Prikaz srednje sezonske vrijednosti količine padalina (mm) kvartalno, prema
podacima meteorološke stanice Karlovac, mjerne stanice Ozalj
proljeće ljeto jesen zima

Ozalj 297 298 377 344
22
Tablica 5 : Prikaz srednje sezonske vrijednosti količine padalina (mm) mjesečno, prema
Tablica 6 : Prikaz srednjeg broja dana sa mrazom prema podacima meteorološke stanice
Karlovac, mjerne stanice Ozalj
mjesec
stanica I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII godišnje
Ozalj
4,5 4,5 5,9 2,2 0,4 _ _ _ 0,2 2,1 5,8 6,6 32,2
Tablica 7 : Prikaz srednje mjesečne i godišnje vrijednosti temperature zraka u °C prema

mjesec prosjek
stanica I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII godišnje
Ozalj
0,35 1,3 5,3 10,5 15,2 18,8 20,6 19,9 15,3 10,9 6 2,4 10,6
23
Tablica 8 : Prikaz apsolutne mjesečne i godišnje maksimalne (T max u °C) i minimalne (T
min u °C) temperature zraka prema podacima meteorološke stanice Karlovac, mjerne stanice
Ozalj
stanica mjesec
Ozalj godišnje
I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
T max u °C 17,5 22,3 23,6 27 33,1 37,4 40,9 37,3 33,2 28,4 22,9 18,8 40,9
T min u °C -24,6 -25,4 -16,1 -6,4 -2,2 2,9 4,7 5,2 1,2 -2,4 -11,3 -15,3 -25,4
Snježni pokrivač je obično debljine od 30 do 40 cm, a snijeg se zadržava na tlu oko 40 dana.
Prvi mraz može se očekivati izmeñu 17. listopada i 05. studenog, a zadnji izmeñu 14.ožujka i
19.travnja, dakle opasnost od mrazeva je velika.
Topli dio godine, uvažavajući temperaturni prag od 6°C za početak vegetacijskog razdoblja,
traje 7 mjeseci, a hladni dio godine 5 mjeseci.
Srednji godišnji broj dana s jakim vjetrom (6 Beauforta i više) je 22,2, a vjetrovi se pojavljuju
u razdoblju veljača-lipanj i najviše pušu iz sjevernog i sjeveroistočnog smjera. (Struna, 2006.)
Slika 9 : Meteorološka postaja Sošice ( foto : arhiv Parka prirode )
24
U području Parka prirode počela je sa radom 01.09.2005. godine meteorološka stanica u
Sošicama, koja je osnovana u suradnji Hidrometeorološkog zavoda Grič i Javne ustanove na
inicijativu tadašnjeg ravnatelja Parka prirode Matije Frankovića. Na meteorološkoj postaji
Sošice motrenja su 7, 14 i 21 sati po srednjeeuropskom vremenu. (Radić, 2009.)
2.6.8. Vegetacija
Upravo je vrlo raznolik i bogat biljni pokrov bio jedan od razloga zaštite ovog područja.
Prirodni čimbenici kao što su geološka podloga, tlo, reljef, klima, ali i čovjek utječu na izgled
i sastav biljnog pokrova. Žumberačko i Samoborsko gorje ima bogatu floru i obiluje rijetkim i
zaštićenim biljnim vrstama (Vrbek i Buzjak 2002. i 2003; Vrbek, 2005.).
Specifičan geografski položaj, te biljne migracije koje su se zbivale u vrijeme pleistocenskih
klimatskih kolebanja utjecale su na raznolikost današnje flore. Ovdje se dodiruju eurosibirsko
– sjevernoameričko područje sa sredozemnim ili mediteranskim područjem, pa su oba
zastupljena svojim tipičnim flornim elementima. Tradicionalni seoski način života pridonosio
je raznolikosti biljnog pokrova. Po broju vrsta najzastupljenije su biljke euroazijskog flornog
elementa, no po dominaciji na staništima najzastupljenije su biljke kozmopoliti (Forenbacher,
1995).
Više od polovine Parka prirode prekriveno je šumama (slika 10). Šume su uglavnom
listopadne, a crnogorične dolaze samo na pošumljenim predjelima. U nižem brdskom
području najčešća je šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querco petraeae – Carpinetum
illyricum /Horvat), na strmijim toplim obroncima najrasprostranjenija je šuma hrasta medunca
i crnoga graba (Querco – Ostryetum carpinifoliae), a u najvišim predjelima bukove šume.
Najzastupljenije šumske zajednice su one u kojima dominira bukva, a to su: brdska šuma
bukve (Fagetum illyricum montanum /Horvat), brdska šuma bukve s mrtvom koprivom
(Lamio orvale-Fagetum silvaticae /Horvat, 1938.), šuma bukve i lazarkinje (Asperulo-
Fagetum) te šuma bukve s kukurijekom (Helleboro-Fagetum /Pell, 1978.) (Forenbacher,
1995).
Ukupna površina šuma iznosi otprilike 20.430 ha, od toga na državne šume otpada 66%, a na
privatne šume 34 %. Zaštitne šume zauzimaju 21 % od državnih šuma ili 14 % od ukupne
površine šuma. Državnim šumama gospodare „Hrvatske šume“ d.o.o. putem svojih Uprava
šuma Podružnica. Na području Parka prirode djeluje Uprava šuma Podružnica Zagreb
(šumarija Samobor) i Uprava šuma Podružnica Karlovac (šumarije Jastrebarsko, Krašić i
25
Ozalj). Ukupna površina nešumskih predjela u Parku prirode iznosi otprilike 12.510 ha. Od
toga na oranice otpada oko 21 %, voćnjake oko 4 %, vinograde 5%, livade 37 % i pašnjake 33
%. Ovo su podaci iz katastra, no zbog velike depopulacije zadnjih 30-ak godina dio livada i
pašnjaka je u procesu zaraštavanja šumom pa te podatke treba uzeti s rezervom. Grañevinska
područja u Parku zauzimaju 623 ha ili oko 2 % (Urbanistički zavod Grada Zagreba d.o.o.,
2002).
Vegetacijski pokrov parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» analiziran je i u izradi

vegetacijske karte (Jelaska i sur. 2004).
Slika 10 : Vegetacijski pokrov Parka prirode "Žumberak-Samoborsko gorje"
Od šumske vegetacije, u nižem brdskom području najrasprostranjenija je šuma hrasta kitnjaka

i običnog graba, na strmijim toplim obroncima šuma hrasta medunca i crnog graba dok su u
najvišim predjelima najčešće bukove šume. Ove su šume stanište i nekim ugroženim i
26
zaštićenim vrstama biljaka poput globalno osjetljivih vrsta (IUCN kat. VU) Iris croatica i
Daphne blagayana. Posebno su značajni rubni dijelovi šuma i šumarci tj. prijelazna područja
izmeñu šuma i otvorenih staništa (tzv. ekotoni). Takva su područja važno stanište za
vaskularne biljke koje su osjetljive na pojave kao što su gaženje i ispaša ili su prilagoñene
zasjenjenijim uvjetima. Globalno osjetljive vrste kaćuna - Platanthera bifolia, Orchis simia,
Orchis purpurea; zatim ljiljan zlatan, Lilium martagon, te ugrožena (IUCN kat. EN) pčelina
kokica, Ophrys apifera, neki su primjeri takvih vrsta. (Plan upravljanja, 2008.)
Slika 11 :rijetka i zaštićena biljka Blagajev likovac ( foto: arhiv Parka prirode )
Nešumska vegetacija vrlo je bogata i raščlanjena te su istraživanjima površina koje nisu

obrasle šumom utvrñene čak 23 biljne zajednice (Vrbek, 2005).
Velik utjecaj na takvu raznolikost imali su stanovnici ovog kraja, koji su krčenjem šuma te
obavljanjem tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti stvorili i potom održavali poluprirodna
staništa poput travnjaka, travnjačkih voćnjaka, obradivih površina te njima pridruženih
ruderalnih zajednica. Samo mali dio travnjačkih površina prirodnog je porijekla.
27
Slika 12 : Travnjak u Parku prirode "Žumberak-Samoborsko gorje" ( foto : S. Struna )
Travnjaci na području Parka vrlo su bogati vrstama, što se posebno odnosi na najrašireniju
travnjačku zajednicu brdskih predjela, Bromo – Plantaginetum mediae Horv. 1931, u kojoj je
na 1m² zabilježeno čak do 40 vrsta biljaka. Meñu njima se nalaze i mnoge vrste iz Crvene
knjige vaskularne flore Hrvatske, kao na primjer globalno osjetljive vrste Dianthus giganteus
ssp. croaticus, Lilium carniolicum i Trifolium pannonicum te kritično ugrožena (IUCN kat.
CR) crnkasta sasa - Pulsatilla pratensis ssp. nigricans. (Plan upravljanja, 2008.)
Od ukupno 38 za Park zabilježenih vrsta orhideja na ovim travnjacima dolaze, već spomenuta,
Ophrys apifera, globalno osjetljive vrste Ophrys sphegodes, Orchis coriophora, Orchis
tridentata i Orchis ustulata te gotovo ugrožena (NT) Anacamptis pyramidalis. Na strmim
obroncima i stijenama dolazi jedna od rijetkih potpuno prirodnih travnjačkih zajednica na
području Parka prirode, zajednica kalničke šašike, Seslerietum kalnikensis Horv. 1942.
Tipični predstavnik ove zajednice, kalnička šašika – Sesleria tenuifolia kalnikensis, nema
status ugrožene vrste, ali je značajna zbog svoje endemičnosti za područje južne i
jugozapadne Slovenije te zapadne Hrvatske. (Vrbek i Buzjak, 2002).
Globalno ugrožena vrsta, crveni likovac - Daphne cneorum, takoñer raste u ovoj zajednici.
Sastojine ove zajednice na području Parka prirode (posebice na Oštrcu) prema Nacionalnoj
klasifikaciji staništa Hrvatske (DZZP, 2005) spadaju u najljepše sastojine ove zajednice u
Hrvatskoj. Takoñer vrijedi spomenuti i travnjake moravke i trave tvrdače, Arnico-Nardetum
28
Horv. (1930) 1962 koji dolaze na kiselim i ispranim tlima. Tipični predstavnik ove zajednice,
moravka - Arnica montana, globalno je osjetljiva, a na crvenom popisu flore Hrvatske nalazi
se kao ugrožena vrsta (EN).
Velik značaj za biološku raznolikost Parka imaju i područja vlažnih i zamočvarenih livada te
ravnih cretova (Eriophoro-Caricetum paniceae Horv. 1962). Svakako značajan primjer ove
zajednice je područje uz potok Jarak gdje je zabilježeno čak 7 strogo zaštićenih i 12 zaštićenih
biljnih vrsta. Meñu njima valja istaknuti na globalnoj razini kritično ugrožene vrste:
Eriophorum angustifolium i Tofieldia calyculata; globalno ugrožene vrste: Carex flava, Carex
hostiana, Carex lepidocarpa i Eriophorum latifolium; globalno osjetljive vrste: Carex
panicea i Platanthera bifolia te vrstu sa statusom nedovoljno poznate (DD) u Hrvatskoj,
Carex elongata.
Na području Parka prirode ukupno je zabilježeno 90 vrsta iz Crvene knjige vaskularne flore
Hrvatske. Meñu njima se nalaze 3, na globalnoj razini, kritično ugrožene vrste te 11 globalno
ugroženih i 28 globalno osjetljivih vrsta. (Plan upravljanja, 2008.)
Bogatu florističku baštinu Parka prirode, u svom doktorskom radu obradila je Vrbek (2005.),
te je zabilježila 1006 svojti (958 vrsta i 48 podvrsta), što predstavlja oko 1/5 svih biljnih vrsta
Hrvatske. Ta brojka je još vrjednija kad je usporedimo s podatkom iz Crvene knjige
vaskularne flore Hrvatske od Nikolić i Topić, (2005.), gdje stoji da država Irska ima 950
vrsta vaskularne flore.
29
3. MATERIJAL I METODE RADA
3.1. Metoda terenskog istraživanja
Pri izradi diplomskog rada koristio sam podatke prikupljene na području Parka prirode
„Žumberak – Samoborsko gorje“. Budući da radim u Parku kao nadzornik, zapažanja iz
proteklih godina olakšala su mi donekle terenski dio istraživanja, jer sam tokom višegodišnjih
obilazaka dijela terena koji opserviram upoznao neke stare pčelare, a takoñer sam zapazio da
su se pojavili i neki novi. Istraživanja sam započeo u ljeto 2010. godine ispitujući po
naseljima unutar Parka da li znaju za nekog pčelara, takoñer sam usmeno ispitivao stanovnike
da li poznaju, ili se sjećaju nekog u selu tko je u prošlosti pčelario.
Zbog lakšeg i bržeg provoñenja anketnog postupka na terenu, kao i unošenja i obrade
podataka, izradio sam obrazac po kojemu sam kasnije izvršio grupiranje pčelara s obzirom na
status: da li stalno žive u Parku, jesu li lovci, članovi pčelarske udruge, vremenski period
pčelarenja i stručnu spremu.
Intenzivno ciljano istraživanje vršeno je 21 radni dan tijekom ožujka i travnja, obilaskom svih
naseljenih mjesta u Parku. Tom prilikom je anketirano 46 pčelara od ukupno evidentiranih
pedeset. Ostala četvorica zbog objektivnih razloga (prezaposlenost, žive van Parka,..) su
obrañeni telefonskim putem. Jedan pčelar je imao na dva različita lokaliteta stacionirane
pčelinjake, tako da se ne poklapa broj pčelara (50) i pčelinjaka (51). Nije zabilježen niti jedan
seleći pčelinjak.
Prilikom terenskog rada i prikupljanja podataka, korištene su sljedeće metode:

• terenski obilazak i bilježenje geografskih koordinata pčelinjaka pomoću GPS ureñaja
proizvoñača Garmin model etrex Vista (točnosti minimalno ± 5 m)
• fotografiranje digitalnim fotoaparatom SP-800 UZ
• anketiranje pčelara o načinu i značaju pčelarenja, te o količini i vrsti pčelarskih
proizvoda.
30
Ime i prezime : Redni broj : Datum:
starost
Adresa,općina i Ulica i kbr.:______________________ GPS: x = 50____________
Županija : Mjesto:__________________________ y = 55____________
Županija: 1.- KA 2.- ZG z= m/nv
Živi u PP ZSG : 1.-da 2.- ne
Telefon: e-mail :
Od kad se bavi lovac: 1-ne 2-da

pčelarstvom :
Član udruge : 1.-da(koje?) 2.- ne Saveza: 1.- da 2.- ne
Način bavljenja : 1.- profesionalno (OPG) 2.-dopunski , 3.- hobi
Broj košnica : TIP: 1.- L-R 2.- A-Ž, 3.-ostalo
Mobilnost : 1. – stacionirano, 2.- pokretno 3. - kombinirano
Broj paša : 1 2 3 4 i više
Vrsta meda: 1. – poliflorni, 2. - monoflorni 3.-mješani, 4.-medljikovac
Način dobivanja : 1.-cijeñeni, 2.-muljani 3.-vrcani, 4.-med u saću
Vrsta meda i 1.-bagrem,2.-kesten,3.-lipa,4.-livada Ostalo:

količina god.:
Distribucija : 1. – OPG , 2.- kooperacija, 3.- tržnica 4. – ostalo:
Ostali proizvodi : 1.– propolis, 2.– vosak, 3.- pelud 4.- mat. mliječ, 5.-matice , 6.-
rojevi,7.-ostalo:
Oprema za preradu : 1.-profesionalna, 2.-amaterska, 3.- kooperacija
Uvjeti prostorija : 1.-zadovoljavaju 2.- ne zadovoljavaju
Koje uvjete treba
ispuniti da zadovolji
kriterije :
A.Prisustvo bolesti : A. B.
B.Tretiranje
lijekovima:
Opasnosti : 1.insekticidi,2.-paraziti,3.-bakterije 4.-medvjed, 5.-pad cijene
Prihrana: 1.-da 2.- ne

( Čime ? Kada? )
A. Natjecanje: A. B.
B. Nagrade:
Budući planovi : 1.-povećanje proizvodnje 3.- smanjivanje
Količina : 2.-povećanje asortimana 4.-prestanak proizvodnje
1.da li se je neko od predaka
bavio pčelarstvom ili neko
drugi u selu? 2. usavršavanja
u struci-prisustvovao ili
planira?
3. Uloga pčelarstva u zaštiti
prirode ?
Komentar
ispitanika :
31
Slika 13 : prikupljanje podataka kod najstarijeg pčelara u Parku ( foto: S. Struna)
3.2. Statistička obrada podataka
Karte su izrañene pomoću GIS – programa : programski paket Arc Editor 9.2 (ESRI,2006).
Napravljene su karte rasprostranjenosti pčelinjaka na području Parka prirode «Žumberak –
Samoborsko gorje» vezano : uz naselja, svi pčelinjaci, pčelinjak na najnižoj i najvišoj
nadmorskoj visini, pčelar koji najduže pčelari, najmlañi pčelar, pčelari sa najvećim brojem
košnica. Zatim karta na kojoj su prikazani svi lovci pčelari, karta svih pčelara koji stalno žive
u Parku , karta pčelara koji pčelare duže od 10 god. , karta pčelara koji pčelare duže od 21
godinu i karta pčelara koji su članovi pčelarske udruge.
Pri prikupljanju, ureñivanju i obradi statističkih podataka pčelara i pčelinjaka, koristio sam
grafički prikaz i osnovne metode deskriptivne statistike:
• srednja vrijednost (X)
• minimum (MIN)
• maksimum (MAX)
• postotni udio (%)
32
4. REZULTATI I RASPRAVA
4.1. Pčelarska djelatnost u PP ŽSG u prošlosti
Terenskim istraživanjem pčelara na području PP „Žumberak-Samoborsko gorje“ obišao sam

sva naseljena mjesta (122 od ukupno 133 naselja u PP ŽSG), kojom prilikom sam razgovarao
sa starijim ljudima, te bilježio podatke da li se je neko za vrijeme koje oni pamte bavio
pčelarstvom. Vremenska granica je bila 1930. godina, od koje se približno sjećaju najstariji
stanovnici pa do sadašnjeg vremena. U većini sela je postojao barem jedan pčelar, u nekima i
dvojica-trojica, dok sam u Vrškovcu zabilježio da je u prošlih osamdeset godina bilo šest
pčelara. Podatak o najvećem broju pčelara u nekom naselju je dao bivši pčelar iz sela
Tomaševci, koji navodi da je u selu bilo deset pčelara.
U starije doba su pčelari uglavnom imali pletare, dubine i jednostavne košnice zbijene od
dasaka, a med se koristilo za vlastite potrebe jer se je manje konzumiralo šećer u
svakodnevnoj prehrani.
Ukupan zbroj pčelara u bliskoj prošlosti je 173, što znači da je u prošlosti dolazio 1,3 pčelara
po naselju, odnosno jedan pčelar na 1,92 km².
Najčešće navedeni razlozi izumiranja pčelarske djelatnosti su : bolest i starost, nespremnost
potomaka za nastavljanje pčelarenja, odseljavanje domicilnog stanovništva, zarastanje livada i
pojava novih oboljenja kod pčela.
4.2. Sadašnje pčelarstvo u PP ŽSG
4.2.1 Struktura pčelara
Tablica 9 : prikaz svih anketiranih pčelara na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko

gorje“ s osobnim podacima (starost, da li je lovac,mjesto pčelinjaka,školska izobrazba, da li
živi u parku i koliko godina pčelari ) :
33
školska živi u godine
ispitanik starost lovac mjesto sprema Parku pčelarenja
Miljenko
Strahinić 45 da Radatovići sss da 1
Hrvoje Štigler 51 da Pilatovci vss 2
Lovro Benković 50 ne Vuketići sss da 40
Dragutin
Viktorovski 61 da Vivodina sss da 2
Mirko Furjanić 30 da Furjanići sss da 10
Josip Bacan 55 ne Rude Pribićke vss,dr.sc. 40
Niko Goleš 54 da Goleši osnovna da 10
Ivica Krajačić 50 ne D.Oštrc osnovna da 3
Igor Ćaleta 37 ne D.Oštrc sss 4
Franjo Rajaković 55 ne Rajakovići sss 8
Josip Mahovlić 72 ne Tupčina sss 15
Denis Balić 27 ne Kašt osnovna da 2
Nikola Kolenc 59 da Kašt sss 30
Stjepan Radelja 62 ne Relići sss 15
Marko Stanić 75 da Kostanjevac sss da 35
Bruno Hudorović 46 ne Kostanjevac sss da 9
Marica Marić 60 ne Žamarije sss da 6
Petar Šinković 63 ne Željezno sss da 51
Janko Bastašić 54 da Drašći Vrh sss 10
Boštjan Ovniček 33 ne Kašt všs 6
Branko Strahinić 50 ne Strahinići sss 12
Nikola Petković 83 ne Višći Vrh osnovna da 65
Milan Car 65 da Pilatovci vss 15
Janko Šimrak 65 ne Šimraki sss 17
Zvonko Sabljo 49 ne Dragonoš sss 4
Mijo Ivanušević 51 da Gluščić Breg sss 15
Mirko Gluščić 43 ne Gluščić Breg osnovna da 20
Ivan Šmit 56 ne Vranov Dol sss da 5
Josip Jagunić 66 da Prilipje sss da 55
34
Božo Mrakužić 72 da Prilipje sss da 54
Josip Jagunić 60 bio Prilipje sss da 52
Dušan
Stamenković 75 bio Kašt sss 27
Branimir Braje 47 ne Jurjevčani sss da 10
Mijo Puškarić 77 ne Vlaškovec všs 35
Eduard Kobačić 59 ne Vlaškovec sss 2
Stjepan Litre 55 ne Orešje Okićko sss 7
Marko Karoglan 50 ne Gonjeva Gornja sss 3
Željko Vukić 45 da Gonjeva Gornja vss 15
Nada Cindrić 55 ne Pilatovci sss 1
Edvard Čemas 64 da Kunčani sss 20
Ivan Peran 82 ne Obrež sss 30
Marija Lajtman 73 ne Prilipje sss da 8
Željko Vlahović 31 ne Kotari všs 4
Nenad Jambrović 49 ne Braslovje vss da 2
Vlatko Galinac 73 ne Mali Lipovec sss da 20
Ivo Bedeničić 49 da Mali Lipovec vss 7
Novo Selo
Josip Močnik 74 ne Žumberačko všs 20
Ivica Totić 43 da Sopote sss 6
Josip Penica 42 ne Radina Vas sss 25
Srećko
Gvozdanović 37 ne Pećno sss 4
4.2.2. Pčelari sa stalnim prebivalištem u Parku
U Parku prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ terenskim istraživanjem zabilježeno je

sveukupno pedeset pčelara. Stalno živi u Parku 21 pčelar (42%). U dijelu Parka koji pripada
karlovačkoj županiji živi šest pčelara, što je 28,57% stalno nastanjenih pčelara ili 12% od svih
35
evidentiranih. U dijelu Parka koji pripada zagrebačkoj županiji stalno je nastanjeno 15
pčelara, što predstavlja 71,43% od stalno nastanjenih, odnosno 30% od svih pčelara.
Slika 14 :prikaz udjela broja pčelara u odnosu na mjesto boravka u PP ŽSG
4.2.3. Pčelari sa stalnim prebivalištem van Parka
Izvan parka živi 29 evidentiranih pčelara (58%). Od toga u Republici Hrvatskoj žive 24
pčelara, što je 82,75% od broja pčelara koji žive van Parka, odnosno to je 48% od ukupnog
broja pčelara. Ostalih pet pčelara živi u Sloveniji i predstavlja 17,25% od broja pčelara koji
žive van Parka, odnosno 10% od sveukupnog broja pčelara.
Slika 15 :prikaz udjela broja pčelara u odnosu na njihovo prebivalište
36
Od 24 pčelara s prebivalištem van Parka , koji žive u Hrvatskoj, dvadeset ih živi u
zagrebačkoj županiji što je 83,33% od broja pčelara s prebivalištem van Parka koji žive u
Hrvatskoj, odnosno 68,96% od svih 29 pčelara van Parka ili 40% od sveukupnog broja
pčelara na području Parka.
U Zagrebu je 9 pčelara što je 37,5% od broja pčelara s prebivalištem van Parka koji žive u
Samobor ima 7 pčelara što je 29,16% od broja pčelara s prebivalištem van Parka koji žive u
Jastrebarsko ima 2 pčelara što je 8,33% od broja pčelara s prebivalištem van Parka koji žive u
Hrvatskoj, odnosno 6,89% od svih 29 pčelara van Parka ili 4% od sveukupnog broja pčelara
na području Parka.
Bregana i Dugo Selo imaju po jednog pčelara što predstavlja 4,16% od broja pčelara s
prebivalištem van Parka koji žive u Hrvatskoj, odnosno 3,44% od svih 29 pčelara van Parka
ili 2% od sveukupnog broja pčelara na području Parka.
U karlovačkoj županiji van područja Parka žive četiri pčelara što je 16,67% od broja pčelara s
U karlovačkoj županiji 3 pčelara imaju prebivalište u Karlovcu što je 12,5% od broja pčelara s
Ozalj ima jednog pčelara što predstavlja 4,16% od broja pčelara s prebivalištem van Parka
koji žive u Hrvatskoj, odnosno 3,44% od svih 29 pčelara van Parka ili 2% od sveukupnog
broja pčelara na području Parka.
Ostalih je 10% , to jest pet pčelara s prebivalištem van Parka, koji žive u Republici Sloveniji,
što predstavlja 17,25% od broja pčelara koji žive van Parka.
37
U Novom Mestu žive 2 pčelara (4%), što je 6,89% od svih pčelara van Parka, odnosno 40%
od ukupnog broja pčelara iz inozemstva koji pčelare na području Parka.
Črnomelj, Gradac i Metlika imaju po jednog pčelara (svaki po 2%), s čime učestvuju svaki po
3,44% u ukupnom broju pčelara koji žive van Parka, odnosno svaki po 20% u broju pčelara iz
inozemstva koji pčelare na području Parka.
Slika16 : prikaz svih pčelara na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko“ gorje po mjestu prebivališta
Na slici 17. prikazan je raspored pčelinjaka u Parku prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ s

obzirom na prebivalište pčelara. Lokacije su smještene na južnim, termofilnim ekspozicijama,
većinom na nižim rubnim dijelovima Parka.
38
Slika 17 : prikaz geokodiranih položaja pčelinjaka u Parku prirode "Žumberak-Samoborsko gorje“ s obzirom na
mjesto prebivališta vlasnika pčelinjaka
4.2.4. Dobna struktura pčelara
Najmlañi pčelar ima 27 godina, a najstariji ima 83 godine. Prosječna dob žumberačkog
pčelara iznosi 55,5 godina.
4.2.4.1. Dobna struktura pčelara-lovaca
Pčelara koji su ujedno i lovci ima ukupno 16 (32%), a bilo ih je 18 (36%), ali su dvojica
odustali zbog starosti. Najmlañi lovac je star 30 godina , a najstariji 75 godina. Prosječna dob
žumberačkog lovca-pčelara je 55,25 godina.
39
Pčelara-lovaca koji stalno žive van Parka ima 9, što je 18% od sveukupnog broja pčelara,
odnosno 56,25% od ukupnog broja anketiranih pčelara-lovaca na području Parka. Najmlañi
ima 43, a najstariji 65 godina, s prosjekom starosti od 53,4 godine.
Pčelara-lovaca koji stalno žive u Parku evidentirano je 7, što je 43,75% od ukupnog broja
pčelara-lovaca, odnosno 14% od sveukupnog broja pčelara. Najmlañi ima 30, a najstariji 75
godina, s prosjekom starosti od 57,5 godina.
U dijelu Parka koji pripada karlovačkoj županiji evidentirano su 4 pčelara-lovca koji tu stalno
žive, što je 25% od sveukupnog broja pčelara-lovaca, odnosno to je 57,14% od ukupnog broja
pčelara-lovaca koji žive na području Parka. Ova četvorica predstavljaju 8% od sveukupnog
broja zabilježenih pčelara(50). Najmlañi ima 30, a najstariji 61 godinu , s prosjekom starosti
od 47,5 godina.
U dijelu Parka koji pripada zagrebačkoj županiji evidentirana su 3 pčelara-lovca koji tu stalno
žive, što je 18,75% od sveukupnog broja pčelara-lovaca, odnosno to je 42,86% od ukupnog
broja pčelara-lovaca koji žive na području Parka. Ova trojica predstavljaju 6% od sveukupnog
broja zabilježenih pčelara(50). Najmlañi ima 66, a najstariji 75 godina , s prosjekom starosti
od 71 godinu.
Zabilježeno je 6 pčelara-lovaca koji žive u zagrebačkoj županiji izvan Parka, što je 37,5% od
ukupnog broja pčelara –lovaca, odnosno 66,67% od svih pčelara-lovaca koji žive van Parka.
Ova šestorica predstavljaju 12% od sveukupnog broja anketiranih pčelara. Najmlañi ima 43, a
najstariji 54 godine, s prosjekom starosti od 48,8 godina.
Evidentirana su 3 pčelara-lovca koja stalno žive u Republici Sloveniji, što je 18,75% od

ukupnog broja pčelara –lovaca, odnosno 22,22% od svih pčelara-lovaca koji žive van Parka.
Ova trojica predstavljaju 6% od sveukupnog broja anketiranih pčelara. Najmlañi ima 59, a
najstariji 65 godina, s prosjekom starosti od 62,6 godina.
40
Na slici 18. vidljiv je ukupan broj pčelara-lovaca koji obavljaju pčelarsku djelatnost na
području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ , napravljena je grafička podjela s
obzirom da li žive u PP ŽSG, te teritorijalnu pripadnost po županijama i državama.
Slika18 : prikaz brojčane raspodjele pčelara-lovaca s obzirom na mjesto prebivališta po županijama i inozemstvo
4.2.4.2. Dobna struktura pčelara-nelovaca
Pčelara koji nisu lovci evidentirano je 34, što predstavlja 68% od sveukupnog broja
anketiranih pčelara. Najmlañi pčelar ove skupine ima 27, a najstariji 83 godine, s prosječnom
starošću od 55,73 godine.
Zabilježeno je 14 pčelara koji nisu lovci, a žive na području Parka, što predstavlja 28% od
sveukupnog broja anketiranih pčelara. Najmlañi pčelar ove skupine ima 27, a najstariji 83
godine, s prosječnom starošću od 55,7 godina.
41
Zabilježeno je 20 pčelara koji nisu lovci, a imaju prebivalište van Parka, što predstavlja 40%
od sveukupnog broja anketiranih pčelara. Najmlañi pčelar ove skupine ima 31, a najstariji 82
godine, s prosječnom starošću od 55,7 godina.
Na slici 19. prikazan je raspored pčelinjaka u Parku prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ s

obzirom da li je pčelar ujedno i lovac.
Slika19 : prikaz distribucije pčelara i pčelara-lovaca na području Parka prirode "Žumberak-Samoborsko gorje"
42
4.2.5. Stručna sprema pčelara
Tablica 10: prikaz svih anketiranih pčelara na području Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“ s osobnim podacima (starost, školska izobrazba, zanimanje, da li živi u
parku) :
stručna živi u
ispitanik starost sprema zanimanje PP ŽSG
Miljenko
Strahinić 45 sss ugostitelj da
Hrvoje Štigler 51 vss dipl.ing.elektrotehnike ne
Lovro Benković 50 sss automehaničar da
Dragutin
Viktorovski 61 sss trgovac da
Mirko Furjanić 30 sss stolar da
Josip Bacan 55 vss,dr.sc. dr.vet.medicine ne
Niko Goleš 54 osnovna radnik da
Ivica Krajačić 50 osnovna poljoprivrednik da
Igor Ćaleta 37 sss ekonomski referent ne
Franjo Rajaković 55 sss autolimar ne
Josip Mahovlić 72 sss KV vozač, umirovljenik ne
Denis Balić 27 osnovna radnik da
Nikola Kolenc 59 sss strojarski tehničar ne
Stjepan Radelja 62 sss strojarski tehničar ne
Marko Stanić 75 sss ekonom. referent, umirovljenik da
Bruno Hudorović 46 sss bravar da
Marica Marić 60 sss umirovljenica da
Petar Šinković 63 sss tesar da
Janko Bastašić 54 sss elektrotehničar ne
Boštjan Ovniček 33 všs ing. strojarstva ne
Branko Strahinić 50 sss komercijalist ne
Nikola Petković 83 osnovna umirovljenik da
Milan Car 65 vss dipl. ekonomist, umirovljenik ne
43
Janko Šimrak 65 sss tokar, umirovljenik ne
Zvonko Sabljo 49 sss bravar ne
Mijo Ivanušević 51 sss pekar ne
Mirko Gluščić 43 osnovna poljoprivrednik da
Ivan Šmit 56 sss kontrolor prometa da
Josip Jagunić 66 sss KV vozač, umirovljenik da
Božo Mrakužić 72 sss KV vozač, umirovljenik da
Josip Jagunić 60 sss ekonomski referent, umirovljenik da
Dušan
Stamenković 75 sss med. tehničar, umirovljenik ne
Branimir Braje 47 sss strojobravar da
Mijo Puškarić 77 všs ing. kemije ne
Eduard Kobačić 59 sss optičar ne
Stjepan Litre 55 sss strojarski tehničar ne
Marko Karoglan 50 sss ekonomski referent ne
Željko Vukić 45 vss dipl.ing.prometa ne
Nada Cindrić 55 sss trgovac ne
Edvard Čemas 64 sss tapetar ne
Ivan Peran 82 sss komercijalist, umirovljenik ne
Marija Lajtman 73 sss gimnazija, umirovljenica da
Željko Vlahović 31 všs ing. strojarstva ne
Nenad Jambrović 49 vss teolog i glazbenik da
Vlatko Galinac 73 sss prometni tehničar da
Ivo Bedeničić 49 vss prof. grčkog i latinskog jezika ne
nastavnik tjelesnog
Josip Močnik 74 všs odgoja,umirovljenik ne
Ivica Totić 43 sss trg. poslovoña ne
Josip Penica 42 sss tokar ne
Srećko
Gvozdanović 37 sss ložač ne
44
Od svih anketiranih pčelara na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“
završenu samo osnovnu školu ima 5 pčelara (10%), srednju stručnu spremu ima 35 pčelara
(70%), višu školsku spremu ima 4 pčelara (8%), visoku ima pet pčelara (10%), a jedan pčelar
(2%) je završio poslijediplomski studij i ima titulu doktora znanosti.
Slika 20 : Stručna sprema svih pčelara na području Parka prirode "Žumberak-Samoborsko gorje"
4.2.5.1. Stručna sprema pčelara-lovaca
Od 16 pčelara-lovaca jedan ima završenu samo osnovnu školu, što je 2% od sveukupnog broja
pčelara, odnosno 6,25% od svih pčelara-lovaca.
Jedanaest pčelara-lovaca ima završenu srednju školu, što je 22% od sveukupnog broja
pčelara, odnosno 68,75% od svih pčelara-lovaca.
Četiri pčelara-lovaca imaju završenu visoku stručnu spremu, što je 8% od sveukupnog broja
pčelara, odnosno 25% od svih pčelara-lovaca.
45
4.2.5.2. Stručna sprema pčelara koji nisu lovci
Od 34 pčelara četiri imaju završenu samo osnovnu školu, što je 8% od sveukupnog broja
pčelara, odnosno 11,76% od svih pčelara koji ujedno nisu i lovci.
Dvadeset i četiri pčelara imaju završenu srednju školu, što je 48% od sveukupnog broja
pčelara, odnosno 70,58% od svih pčelara koji nisu lovci.
Četiri pčelara imaju završenu višu stručnu spremu, što je 8% od sveukupnog broja pčelara,
odnosno 11,76% od svih pčelara koji ujedno nisu i lovci.
Jedan pčelar ima završenu visoku stručnu spremu, što je 2% od sveukupnog broja pčelara,
odnosno 2,94% od svih pčelara koji ujedno nisu i lovci.
Jedan pčelar ima završen poslijediplomski studij s titulom doktora znanosti, što je 2% od
sveukupnog broja pčelara, odnosno 2,94% od svih pčelara koji ujedno nisu i lovci.
4.2.5.3. Stručna sprema pčelara koji žive u Parku
Od svih 21 anketiranih pčelara koji žive na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko

gorje“ završenu samo osnovnu školu ima 5 pčelara (23,8%), odnosno 10% od sveukupnog
broja pčelara.
Srednju stručnu spremu ima 15 pčelara (71,42%), odnosno 30% od sveukupnog broja
pčelara.
Visoku stručnu spremu ima jedan pčelar, što predstavlja 4,76% pčelara koji žive u Parku,
odnosno 2% od sveukupnog broja pčelara.
46
4.2.5.4. Stručna sprema pčelara koji žive van Parka
Od svih 29 anketiranih pčelara koji žive van područja Parka prirode „Žumberak-Samoborsko
gorje“ nema niti jednog sa završenom samo osnovnom školom.
Srednju stručnu spremu ima 20 pčelara, što je 68,96% od onih što žive van Parka, odnosno
40% od sveukupnog broja pčelara.
Višu školsku spremu ima 4 pčelara, što je 13,8% od onih što žive van Parka, odnosno 8% od
sveukupnog broja pčelara.
Visoku stručnu spremu posjeduju 4 pčelara, što je 13,8% od onih što žive van Parka, odnosno
8% od sveukupnog broja pčelara.
Jedan pčelar je završio poslijediplomski studij i ima titulu doktora znanosti, što je 3,44% od
onih što žive van Parka, odnosno 2% od sveukupnog broja pčelara.
4.2.6. Članstvo u udruzi
Od svih 50 anketiranih pčelara koji su aktivni na području Parka prirode „Žumberak-

Samoborsko gorje“ 30 (60%) njih su članovi neke pčelarske udruge.
Od svih 30 pčelara članova udruge, 18 ih živi van Parka, dakle 60% pčelara koji su članovi
udruge prebivaju van Parka, odnosno 36% posto od sveukupnog broja pčelara.
Od svih 30 pčelara članova udruge, 12 ih živi u Parku, odnosno 40% pčelara članova neke
udruge živi u Parku, što je 24% posto od sveukupnog broja pčelara.
47
Na slici 21. prikazan je raspored svih pčelinjaka na području Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“ s obzirom da li je pčelar član neke pčelarske udruge.
Slika 21 : Položaj pčelara u odnosu na članstvo u pčelarskoj udruzi
Kao što je vidljivo sa karte najveći broj pčelara koji gravitiraju ka većim urbanim središtima,
tamo su i članovi pčelarskih udruga.
Pčelarsko društvo „Lipa“ Jastrebarsko ima 13 članova koji pčelare na području Parka.
Pčelarska udruga „Samobor i Sveta Nedjelja“ ima 9 članova koji pčelare na području Parka.
Pčelarsko društvo „Karlovac“ ima 9 članova koji pčelare na području Parka.
Pčelarsko društvo „Zagreb“ i „Lipa“ iz Zagreba imaju po jednog člana koji pčelare na
području Parka.
Jedan pčelar koji pčelari na području Parka je član čebelarskog društva „Dr. Jožef Starc“ iz
Metlike.
48
4.2.7. Vremenski period pčelarenja
Od svih 50 anketiranih pčelara koji su aktivni na području Parka prirode „Žumberak-

Samoborsko gorje“, najmlañi po pčelarskom stažu su dva pčelara koji su s ovom djelatnošću
započeli prošle godine.
Pčelar sa najdužim pčelarskim stažem od 65 godina je ujedno i najstariji pčelar na području

Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“.
Prosječna doba bavljenja pčelarenjem na području Parka iznosi 17,2 godine.
Broj anketiranih koji pčelare od 1-9 godina je 22 pčelara (44%), s prosječnom dobom
pčelarenja od 4,36 godina.
Na slici 22. prikazan je raspored svih pčelara na području Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“ s obzirom na vremenski period bavljenja ovom djelatnošću.
Slika 22 : prikaz broja pčelara u odnosu na vremenski period pčelarenja od 10 godina
pčelarenja od 14,93 godine.
49
pčelarenja od 28 godina.
pčelarenja od 37,5 godina.
pčelarenja od 53 godine.
Broj anketiranih koji pčelare 65 godina je 1 pčelar (2%).
Slika 23 : prikaz broja pčelara u odnosu na vremenski period pčelarenja
50
Na slici 24. prikazan je raspored svih pčelara na području Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“, gdje je uzeto u obzir pčelarenje prije Domovinskog rata, dakle pčelari
koji se bave ovom djelatnošću duže od 21 godinu.
Slika 24 : prikaz broja pčelara u odnosu na vremenski period pčelarenja od 21 godinu
4.2.8. Nadmorska visina pčelinjaka
U Parku prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ terenskim istraživanjem u proljeće 2011.

godine zabilježen i obrañen je sveukupno pedeset i jedan pčelinjak. Smješteni su od najniže
nadmorske visine u Parku u blizini rijeke Kupe na 179 m, pa sve do viših dijelova gorja na
749 m. Prosječna nadmorska visina svih evidentiranih pčelinjaka iznosi 409,46 m, a prosječna
nadmorska visina pčelinjaka u vlasništvu pčelara koji stalno žive u Parku (21) iznosi 280,04
m.
51
Na nadmorskoj visini od 100-200 m smještena su 2 pčelinjaka što je 3,92% od svih.
Na nadmorskoj visini od 201-300 m smješteno je 6 pčelinjaka što je 11,76% od svih.
Na nadmorskoj visini od 601-700 m smještena su 2 pčelinjaka što je 3,92% od svih.
Na nadmorskoj visini preko 700 m smještena su 2 pčelinjaka što je 3,92% od svih.
Na slici 25. prikazan je raspored svih pčelinjaka na području Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“, gdje je vidljivo da je više od polovice pčelinjaka (31) smješteno na
nadmorskoj visini izmeñu 300 i 500 m.
Slika 25 : prikaz broja pčelinjaka u Parku prirode "Žumberak-Samoborsko gorje, raspored po nadmorskoj visini
52
Na slici 26. prikazan je raspored posebno izdvojenih pčelinjaka na području Parka prirode
„Žumberak-Samoborsko gorje“, gdje su prikazani pčelinjaci na najnižoj i najvišoj nadmorskoj
visini, pčelinjaci u vlasništvu najmlañeg i najstarijeg pčelara, kao i pčelinjaci s najvećim
brojem pčelinjih zajednica.
Slika 26 : prikaz posebno izdvojenih pčelinjaka i njihov položaj u odnosu na sveukupan broj obrañenih pčelinjaka
Na slici 26. vidi se pozicija najnižeg pčelinjaka smještenog u južnom dijelu Parka u naselju
Obrež pored rijeke Kupe, a naviše pozicionirani pčelinjak nalazi se u sjeveroistočnom dijelu
Parka u naselju Novo Selo Žumberačko. Iz karte je vidljivo da su viši i sjeverniji dijelovi
Parka slabo zastupljeni pčelarskom djelatnošću.
53
Tablica 11: prikaz svih anketiranih pčelara na području Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“ s podacima o pčelinjaku (mjesto pčelinjaka, da li je upisan u udrugu, s
geografskim koordinatama (x, y) i nadmorskim visinama (z) ) :
član
ispitanik mjesto udruge x y z
Miljenko
Strahinić Radatovići ne 5062978 5524474 519
Hrvoje Štigler Pilatovci ne 5062374 5523929 511
Lovro Benković Vuketići ne 5059434 5530736 289
Dragutin
Viktorovski Vivodina ne 5060464 5534292 346
Mirko Furjanić Furjanići ne 5056337 5534124 211
Josip Bacan Rude pribićke da 5062677 5540317 385
Niko Goleš Goleši da 5061636 5524523 411
Ivica Krajačić D.Oštrc ne 5060660 5534942 305
Igor Ćaleta D.Oštrc da 5060831 5534618 334
Franjo Rajaković Rajakovići da 5061103 5535637 332
Josip Mahovlić Tupčina da 5062475 5534924 317
Denis Balić Kašt da 5061597 5529246 363
Nikola Kolenc Kašt ne 5060422 5528853 327
Stjepan Radelja Relići da 5062031 5536316 304
Marko Stanić Kostanjevac da 5061752 5536974 211
Bruno Hudorović Kostanjevac da 5062531 5536786 195
Marica Marić Žamarije da 5064611 5535435 215
Petar Šinković Željezno da 5065075 5536113 410
Janko Bastašić Drašći Vrh ne 5066335 5537314 439
Boštjan Ovniček Kašt da 5060481 5528863 373
Branko Strahinić Strahinići ne 5061807 5530785 467
Nikola Petković Višći Vrh ne 5069006 5538131 544
Milan Car Pilatovci ne 5062319 5524135 509
Janko Šimrak Šimraki da 5071162 5541763 522
Zvonko Sabljo Dragonoš da 5069101 5546467 730
54
Mijo Ivanušević Gluščić breg ne 5071244 5544984 633
Mirko Gluščić Gluščić Breg ne 5071412 5544209 567
Ivan Šmit Vranov Dol da 5064539 5549513 295
Josip Jagunić Prilipje da 5064914 5550363 369
Božo Mrakužić Prilipje ne 5064741 5550131 377
Josip Jagunić Prilipje da 5064921 5549943 389
Dušan
Stamenković Kašt da 5061314 5528897 419
Branimir Braje Jurjevčani da 5065225 5552148 385
Mijo Puškarić Vlaškovec da 5065079 5552506 353
Eduard Kobačić Vlaškovec da 5064713 5553140 333
Stjepan Litre Orešje Okićko da 5065153 5553972 297
Marko Karoglan Gonjeva Gornja ne 5065918 5554335 393
Željko Vukić Gonjeva Gornja da 5065527 5554055 347
Nada Cindrić Pilatovci ne 5062098 5524019 469
Edvard Čemas Kunčani ne 5064244 5525715 608
Ivan Peran Obrež da 5056240 5533729 179
Marija Lajtman Prilipje ne 5065029 5550223 409
Željko Vlahović Kotari da 5067188 5553163 572
Nenad Jambrović Braslovje da 5067537 5551361 468
Vlatko Galinac Mali Lipovec da 5068847 5549235 419
Ivo Bedeničić Mali Lipovec da 5068937 5549094 433
Novo Selo
Josip Močnik Žumberačko da 5074135 5539551 749
Ivica Totić Sopote ne 5068056 5531454 541
Josip Penica Radina Vas ne 5061069 5531063 444
Srećko
Gvozdanović Pećno da 5066582 5540348 456
Stjepan Radelja Balići da 5062798 5530371 473
55
4.2.9. Način bavljenja i distribucija
Od ukupno anketiranih 50 pčelara, njih četvorica (8%) su izjavili da imaju registrirano

obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG), deset pčelara (20%) se je izjasnilo da im je ovo
dopunska djelatnost, a trideset i šest pčelara (72%) su rekli da im pčelarstvo predstavlja hobi.
O načinu distribucije pčelinjih proizvoda 43 pčelara (86%) se je izjasnilo da je to prodaja „na
kućnom pragu“, odnosno direktna prodaja krajnjem potrošaču odreñene količine proizvoda,
dok dio proizvedene robe zadrže za vlastite potrebe, a dio podijele rodbini i prijateljima. Četiri
pčelara (8%) imaju registriran OPG, a distribucija je takoñer dijelom „na kućnom pragu“, dok
dio prodaju na tržnici ili sajmovima. Dva pčelara (4%) pčelinje proizvode prodaju na tržnici.
Jedan pčelar (2%) je kooperant „Medex“-a iz Ljubljane.
4.3. Tradicija pčelarenja
Stari Slaveni su se bavili pčelarstvom i oni su držali pčele u panjevima u šumama i u dupljama
drveća. Prema njihovim zakonima kraña se pčelinjih zajednica oštro kažnjavala. Med su trošili
za jelo, piće i za liječenje (Laktić, 2008.).
U najstarijem hrvatskom zakonu iz 1288. godine spominju se pčele. To je Vinodolski
zakonik koji u članku 8. propisuje: „Ako je netko noću ukrao u staji neko živinče ili s guvna
žito ili u ulištu, s mjesta gdje se drže pčele, med, plaća knezu 50 libara.“( http://
domovina.110mb.com/hr_kultura/vinodolski_zakon).
Pčelarstvo prema riječima anketiranih pčelara na području PP ŽSG predstavlja jedan od
najljepših oblika razonode, korisnih zanimanja i dio je tradicije koji se prenosi od predaka na
potomke iz pokoljenja do pokoljenja i tako pčelarstvo postaje način njihovog života. Dvadeset
i pet pčelara (50%) je istaknulo pčelarstvo kao tradiciju unutar porodice ili šire rodbine.
Osam anketiranih pčelara je reklo da se pčelarstvom bavio i njihov otac.
Sedmorica ispitanika su rekli da se je pčelarenjem bavio njihov djed.
Trojica pčelara su izjavili da su se ovom djelatnošću bavili i djed i otac.
Po jedan pčelar je izjavio sljedeće članove rodbine koji su se u prošlosti bavili pčelarstvom:
pradjed i djed, pradjed, djed i stric, oba djeda i ujak, baka, ujak , bratić.
56
4.4. Vrste i broj košnica
Terenskim istraživanjem na cijelom području PP ŽSG početkom proljeća 2011. godine

evidentirano je ukupno 864 košnice nastanjene pčelama, dok ih postoji još znatan broj praznih,
pošto su neki pčelari smanjili proizvodnju, a dio pčelara je skroz odustao od bavljenja ovom
djelatnošću zbog bolesti, starosti ili uginuća pčela. Od najčešće korištenih vrsta košnica
pojavljuju se : -nastavljače Langstroth-Rootove (LR), a kod jednog je pčelara zabilježena
upotreba Alpske košnice i košnice tipa Eko Voja. Od lisnjača koje se najviše koriste u
Sloveniji su ovdje prisutne Alberti-Žnideršičeve (AŽ) košnice, što je i razumljivo pošto ovo
područje graniči sa Slovenijom (AŽ Standard i Grom), zatim postoje još pletare i nukleusi ,
koji su onog tipa kao i ostale košnice na pčelinjaku. Zabilježeni minimum po pčelaru je jedna
košnica, a maksimum je sedamdeset košnica. Gustoća pčelinjaka na teritoriju Parka prirode
„Žumberak-Samoborsko gorje“ iznosi jedan pčelinjak na 6,52 km² . Prosječan broj košnica u
Parku iznosi 2,6 košnice po km². Na jednog pčelara prosječno pripada 17,28 košnica.
4.4.1. Langstroth-Rootove košnice
Trideset i osam pčelara (76%) koristi Langstroth-Rootove (LR) košnice. Ukupan broj LR
košnica je 646, te su zastupljene u ukupnom udjelu košnica s 74,77%. Na ovu skupinu (38)
pčelara u prosjeku dolazi 17 LR košnica po osobi.
Slika 27: Pčelinjak u Rajakovićima sa LR košnicama (foto: S. Struna)
57
4.4.2. Alberti-Žnideršičeve košnice
Četrnaest pčelara (28%) koristi Alberti-Žnideršičeve (AŽ) košnice. Ukupan broj AŽ košnica je
163, te su zastupljene u ukupnom udjelu košnica s 18,87%. Na ovu skupinu (14) pčelara u
prosjeku dolazi 11,64 AŽ košnica po osobi.
Nedostatak AŽ košnica je što su malenog i ograničenog obujma, pa ih nije moguće iskoristiti
za ozbiljniju pašu, pošto ne postoji mogućnost proširenja medišta, manji su prinosi meda u
odnosu na LR košnice, a takoñer prema riječima iskusnih pčelara i rojenje je teže držati pod
kontrolom.
Najveća prednost ove košnice je što se kod selećeg pčelarenja može montirati u 2 ili 3 reda,
tako što se košnice u vozilima ili u prikolicama slažu jedna na drugu. Pošto se svi radovi oko
pčela izvode sa stražnje strane košnice, ovaj tip košnica se može montirati u dva reda, gdje su
leta usmjerene na vanjsku stranu. Položaj izmeñu dva reda košnica, koji je širok 120 cm
dovoljan je za rad u zatvorenom prostoru. U toku zime toplotni režim u košnicama je stabilniji,
jer su košnice priljubljene jedna uz drugu.
Slika 28 : Pčelinjak s AŽ (standard) košnicama pored napuštenog sela Kunčani (foto : S: Struna)
58
U Sloveniji je 1958. tvornica »Grom« dala na tržište solidno rañenu lisnjaču sa nešto
poboljšanim ventilacijama i 2 x 11 okvira dužih za 10 mm i viših za 20 mm od AŽ okvira
(Katalinić i sur., 1968.).
Slika 29 : Pčelinjak u selu Kašt s AŽ (Grom) košnicama (foto : S: Struna)
Slika 30 : Napušteni AŽ pčelinjak u selu Kostanjevac (foto : S. Struna)
59
Na slici 30. vidimo jedan od napuštenih pčelinjaka. Većina napuštenih pčelinjaka su tipa AŽ i
nisu u funkciji zbog bolesti,starosti ili smrti vlasnika.
Na slici 31. je prikazan napušteni seleći AŽ pčelinjak, a u pozadini na rubu šume vidljiv je
takoñer napušteni stacionirani AŽ pčelinjak. Zabilježeno u okolici sela Željezno Žumberačko
u Parku prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“.
Slika 31 : Napušteni seleći AŽ Pčelinjak (foto : S. Struna)
Katalinić (1968.) navodi da što se tiče sistema košnica u nas, tu vlada pravo šarenilo. Jedino
Slovenija, pod utjecajem susjedne njemačke kulture, ima isključivo košnicu lisnjaču koja se
otvara straga. U Hrvatskoj, u krajevima susjednim Sloveniji, prevladava takoñer lisnjača.
Terenskim istraživanjima na području PP ŽSG potkrijepio sam ovu tvrdnju evidentiranim
ostacima AŽ paviljona, a takoñer su mi to potvrdili i stanovnici Parka, a napose bivši pčelari.
Prema navodu www. carniolan. com /hr / hr , pčelarstvo kako su ga upražnjavali slovenski
pčelari sa svojim oslikanim prednjim stranama košnica privlačilo je pažnju velikim
istraživačima i naučenjacima kao na primjer prof. F. Ruttnera, dok je samo jedan sličan
primjer oslikanih košnica zabilježen na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko
gorje“. Prilikom istraživanja u razgovoru s vlasnikom oslikanog pčelinjaka, doznao sam da je
60
oslikane košnice dovezao iz Slovenije njegov otac početkom osamdesetih godina prošlog
stoljeća.
Slika 32. i 33. : Oslikane košnice u selu Radina Vas – Park prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ ( foto S. Struna)
4.4.3. Nukleusi- pomoćne košnice
Nukleusi su male košnice veličine od 4-7 okvira, idealne za sve koji se počinju baviti
pčelarstvom ili za pčelare koji u pčelinjaku drže rezervna društva iz bilo kojeg razloga.
Nukleusi inače u pčelarstvu služe za uzgoj, sparivanje, testiranje i čuvanje rezervne matice.
Takoñer se u pčelinjacima drže i kao pomoćne pčelinje zajednice iz kojih se po potrebi
pojačavaju osnovna društva. Postoje više tipova nukleusa, a pčelar u pčelinjaku obično drži
onaj čiji su okviri identični sa okvirima košnica kojima pčelari. Po potrebi pčelinje zajednice
mogu uspješno i prezimiti u takvim malim košnicama. To je definitivno premalo zastupljena
košnica u PP ŽSG, jer je koriste samo trojica (6%) pčelara, sa ukupno 27 nukleusa, što daje
prosjek od devet košnica po korisniku. Udio nukleusa u ukupnoj količini košnica je 3,12%.
61
Slika34 : A Ž pčelinjak i nukleusi –desno, u selu Željezno Žumberačko (foto : S. Struna)
4.4.4. Alpska i Eko Voja košnice
Alpska košnica je prema navodima s web stranice pčelarstvo. hr kopija Ware košnice s
neznatnim izmjenama, a zajedno s Eko Vojom spada u nastavljače, a ovi tipovi košnica više
se koriste u Srbiji.
Alpska košnica Rože Delona je novi model u srpskom pčelarstvu, koji za razliku od
tradicionalnog tipa ima karakterističnu poletnu dasku, nema otvor za ventilaciju niti matičnu
rešetku, a uz modifikaciju proizvoñača dobila je praktični sakupljač cvjetnog praha, hranilicu
i krov. Iako ima sličnosti sa tradicionalnim košnicama nastavljačama, alpska košnica je u
suštini nova konstrukcija. Alpska košnica osigurava optimalne uslove za prezimljavanje, rani
proljetni razvoj i visoku produktivnost pčelinjeg društva (www. belibagrem. com. /alpska/ )
Glavna karakteristika Eko Voje su meñusobno prekriženi okviri, nastavci i hranilica-zbjeg u
jednom kompletu košnice. Svi nastavci sa okvirima su prekriženi u komplet košnici. To pruža
mogućnost idealnog odstranjivanja vlage te ubrzavanja procesa sazrijevanja meda i donošenja
62
novog nektara odnosno veću proizvodnju meda, a pčele lakše prelaze s okvira na okvir, pa
ubrzaju promet i nema zastoja te zagušenosti u košnici. To dovodi do toga da nema zimskih
gubitaka zbog umiranja pčela u jednom nastavku, kada je med u drugom nastavku ili kada je
med u jednom dijelu nastavka, dok su pčele u klupku u drugom dijelu istog nastavka(www.
pcelinjak.com).
Samo jedan pčelar iz sela Prilipje koristi ove tipove košnica, te posjeduje 17 Alpskih što
predstavlja 1,97% od ukupnog udjela košnica u Parku, te dvije košnice Eko Voja što je 0,23%
od svih košnica .
Slika35: prikaz pčelinjaka u Prilipju s Alpskim i Eko Voja košnicama (foto : S. Struna)
4.4.5. Pletara
Danas se upotrebljava više iz nostalgičnih razloga, zbog hvatanja ili proizvodnje rojeva i
proizvodnju pčelinjeg voska. Odlike pletare su i da u njima za razliku od "modernijih"
košnica koje su preuzele njezino mjesto mali broj pčela može vrlo uspješno preživjeti zimsko
razdoblje. Kako je pletara rañena od prirodnog materijala pčele se u njoj vrlo ugodno osjećaju
i brzo napreduju. Pletara bi svakako trebala biti prisutna u svakom pčelinjaku ako ništa drugo
toliko da je ne zaboravimo. Danas se premali broj ljudi bavi proizvodnjom ove stare vrste
63
košnica iako ona u kombinaciji sa nastavljačama može predstavljati odličan izvor legla za
pravljenje novih pčelinjih zajednica (hr. wikipedia. org. ).
Pletare su, zbog svoga zvonolikog oblika, vrlo pogodne za uspješno prezimljenje pčela i za
rojenje, pa još i sad imaju veliku gospodarsku vrijednost za proizvodnju rojeva. Bilo je više
pokušaja,i prilično uspješnih, da se pletare prilagode za racionalno pčelarenje bez uništavanja
pčela, podrezivanjem saća, stavljanjem nastavka (medišta) ili bar izgonom pčela
(iskucavanjem). Pčele su se upotrijebile za jačanje pčelinjih zajednica ostavljenih za daljnje
pčelarenje (Katalinić i sur., 1973.)
U razgovoru s eko-pčelarom L. Krnićem iz Ilovca kod Ozlja doznao sam da je još u upotrebi
iskucavanje pčela iz pletara, jer i on vrši tu uslugu pojedinim pčelarima u Lici i G. Kotaru.
Slika36 : Pletare-davanje stimulativnih pogača početkom proljeća (foto : S. Struna)
4.5. Broj paša i količina meda
4.5.1. Broj paša
Pčelinje paše ovisno o krajevima o kojima se radi traju raznim intenzitetom veći dio godine.
Meñutim, pčelari smatraju da postoje glavne pčelinje paše i vežu ih za godišnje doba proljeća i
jeseni. Po tome ih nazivaju proljetne i jesenje pčelinje paše. No često upotrebljavaju i naziv
pojedinačne paše, koji se odnosi na vrstu medonosne biljke koja u tom vremenskom periodu
64
dominira. Takve pojedinačne paše mogu biti: bagremove, kestenove, kaduljine, suncokretove i
slično (Laktić, 2008.).
Anketirani pčelari su naveli sljedeće pojedinačne paše u Parku prirode : bagremova, kestenova,
livadna i lipova.
Od pedeset ispitanika pet pčelara (10%) je odgovorilo da imaju jednu glavnu pašu.
Dvadeset pčelara (40%) je izjavilo da imaju dvije glavne paše godišnje.
Dvadeset i jedan pčelar (42%) je rekao da ima tri paše godišnje.
Četiri pčelara (8%) su izjavili da imaju četiri paše godišnje.
Slika 37 : prikaz broja glavnih paša godišnje u PP ŽSG sa pripadajućim postotkom pčelara
4.5.2. Količina i vrste meda
Smatra se da je med prvi pčelinji proizvod, koji je još u prethistorijsko vrijeme čovjek rabio u
prehrani. Med je bio upotrebljavan u kozmetici još u antičkim vremenima. Po odreñenoj
mitologiji kaže se da je med bio omiljena hrana bogova. La Fontaine kaže: „ Pravi je med kao
dobra medicina i ima svu ljekovitu snagu prirode. Ali pogrešno bi bilo med držati zaključan u
kućnoj apoteci i čuvati ga samo za slučaj bolesti. Med spada u kućanstvo i treba da je lako
pristupačan za svakodnevnu upotrebu. On nije samo sredstvo za zaslañivanje, već i izvanredna
živežna namirnica.“ (Laktić, 2008.).
65
Ukupna dobivena količina meda u PP ŽSG od četrdeset i sedam pčelara koji su 2010. godine
vrcali med je 22.935 kilograma. Ostala trojica pčelara su pčele nabavili 2010. godine, te su im
sav med pustili za zimsku ishranu. Zbog toga sam izračunao statistički prosjek dobivenog
meda po pčelaru od 47 ispitanika i on iznosi 487,98 kg, odnosno 27,14 kg/ košnici.
Minimalna količina proizvedenog meda po pčelinjaku je 10 kg.
Maksimalna količina proizvedenog meda po pčelinjaku je 2300 kg.
Bagremov med je prošle godine izvrcalo 35 pčelara u ukupnoj količini 8.910 kg, što daje
prosjek po pčelaru od 254,57 kg. Udjel bagremovog meda u ukupnoj količini meda prošle
godine iznosi 38,85% .
Kestenov med je prošle godine izvrcalo 36 pčelara u ukupnoj količini 8.380 kg, što daje
prosjek po pčelaru od 232,77 kg. Udjel kestenovog meda u ukupnoj količini meda prošle
godine iznosi 36,54% .
Med od livade je prošle godine izvrcalo 32 pčelara u ukupnoj količini 4.463 kg, što daje
prosjek po pčelaru od 139,47 kg. Udjel meda od livade u ukupnoj količini meda prošle godine
iznosi 19,46% .
Lipov med je prošle godine izvrcalo 6 pčelara u ukupnoj količini 730 kg, prosjek po pčelaru je
121,67 kg. Udjel meda od livade u ukupnoj količini meda prošle godine iznosi 3,18% .
Pet pčelara je zbog male količine dobivenog meda sve vrste ili vrcala ili naknadno stavila
zajedno, tako da je ukupna količina proizvedenog poliflornog (miješanog) meda u 2010. godini
452 kg, što daje prosjek od 90,4 kg po pčelaru. Udio poliflornog meda u ukupnoj količini
proizvedenog meda 2010. godine iznosi 1,97% .
Slika38 :Vrste meda proizvedene u PP ŽSG 2010. godine u postocima prema ukupnoj količini proizvedenog meda
66
4.5.3. Ostali pčelinji proizvodi
Dvadeset i sedam pčelara (54%) u svojoj djelatnosti koriste neke od pčelinjih proizvoda kao
što su: propolis, pelud i vosak, ili uzgajaju rojeve i matice.
Od svih ispitanika, 23 pčelara (46%) uzimaju propolis (rade tinkturu) i još neki od drugih
proizvoda.
Samo tinkture od propolisa proizvodi 11 pčelara (22%).
Četrnaest pčelara (28%) koristi vosak i još neki pčelinji proizvod.
Samo vosak koristi 3 pčelara (6%).
Propolis i vosak koristi sedam pčelara (14%).
Propolis i pelud 1 pčelar (2%).
Propolis, vosak i pelud 1 pčelar (2%) .
Tri pčelara (6%) koriste propolis, vosak, rojeve i matice.
Jedan pčelar (2%) proizvodi samo rojeve.
4.6. Bolesti pčela i tretiranje lijekovima

4.6.1. Bolesti pčela
Stariji će se pčelari sigurno sjećati: jednom davno postojalo je pčelarstvo prije grinje Varroa
destructor. Danas su ovaj nametnik, kao i bolest (varooza) koju on uzrokuje u pčelinjoj
zajednici, postali svjetski raširen problem od kojeg ne može pobjeći niti jedan pčelar. Poznato
je kako pčelinja zajednica u kojoj se varoa ne tretira ugiba, te je ona postala sastavni dio
suvremene pčelarske prakse (Puškadija i sur., 2007).
Slika 39 : Prisutnost grinje Varroa destructor na pčeli (foto : www. google. hr)
67
Svih pedeset anketiranih pčelara je potvrdilo prisutnost bolesti varooze na svom pčelinjaku.
Pet pčelara (10%) je potvrdilo prisutnost i druge parazitske bolesti, koja zna kako navodi
Laktić (2008.) biti često prisutna na pčelinjacima diljem svijeta. Uzročnik bolesti je Nosema
apis, protozoa koja parazitira u epitelnim stanicama srednjeg crijeva pčela.
Sedam pčelara (14%) je izjavilo da se povremeno na njihovim pčelinjacima javlja vapnenasto
leglo (askosferoza), gljivična zarazna bolest izazvana različitim plijesnima iz roda
Ascosphaera. Te plijesni prorastu tijelo ličinke formirajući tvrdu ličinku blijedožućkaste boje,
koja je obično i prvi znak bolesti.
Šest pčelara (12%) je izjavilo da im je prijetnja na pčelinjacima voskov moljac, koji je po
Laktiću (2008.) jedan od najneugodnijih štetnika u pčelarstvu i trajna latentna opasnost za
nečuvano saće.
4.6.2. Tretiranje lijekovima
Trideset i šest pčelara (72%) od ukupno pedeset ispitanika koristi u liječenju ili suzbijanju
bolesti pčela neku od organskih kiselina.
Mravlju kiselinu upotrebljava 24 od ukupno pedeset pčelara (48%).
Oksalnu kiselinu upotrebljava 25 od ukupno pedeset pčelara (50%).
Mliječnu kiselinu upotrebljava 5 od ukupno pedeset pčelara (10%).
Od trideset i šest pčelara (72%) koji su naveli da upotrebljavaju u liječenju ili suzbijanju
bolesti pčela neku od organskih kiselina, njih 14 koriste mravlju i oksalnu kiselinu (28%),
jedan pčelar koristi mravlju i mliječnu kiselinu, a tri pčelara (6%) u borbi protiv nametnika
koriste mliječnu i oksalnu kiselinu.
Ostala kemijska sredstva u prevenciji i liječenju bolesti pčela koristi četrdeset i tri (86%)
pčelara. Paleta lijekova je šarolika i kreće se od kapi, štapića i gelova pa sve do prirodnih
sastojaka koji se dodaju pčelama prilikom proljetne ili jesenske prihrane u pogače ili u sirup, a
to su mljeveni: pelin, češnjak i ljuta paprika. Nekoliko pčelara je izjavilo da upotrebljavaju
neka kemijska sredstva protiv varooze, ali ne znaju naziv, a ambalažu su bacili.
Provenijencija lijekova je takoñer iz više država, pa tako osim domaćih lijekova, naši pčelari
koriste sredstva iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Mañarske, Srbije i Engleske.
68
Zabilježeni nazivi upotrebljavanih sredstava su : Amitraz, Antivar (amitraz kapi), Apiguard
gel, Bayvarol ( pvc-vrpca impregnirana flumetrinom), Eko Varo San i Thymo Varo San
(ekološki briketi) , Morana gel(timol), Nozevit, Perizin (sistematik), Rotenon (listići),
Superstrip štapići, Timol, Timol gel(Samson), Varastop set, Varamit, Variolik listići, Varitan
kapi, Varodal (amitraz kapi) i Varolik set (dimno sredstvo).
Otklapanje trutovskog legla, kao ekološku metodu borbe protiv varooze koristi pet pčelara
(10%), od toga četiri pčelara (8%) koriste tu metodu u kombinaciji sa organskim kiselinama, a
jedan pčelar u kombinaciji s nekom od drugih gore navedenih kemijskih sredstava.
4.6.3. Tretiranje sredstvima za smirivanje
Pčelari uglavnom koriste prirodna sredstva za proizvodnju dima koja služe za umirivanje pčela.
Nakon nekoliko dimova usmjerenih u gnijezdo pčele navale na stanice s medom, napune
medene želuce i postaju trome i mirne (Laktić, 2008.).
Više od polovine anketiranih pčelara (54%) u svojim dimilicama najčešće koristi bukovu ili
brezovu gljivu („gubu“), 10 % ih koristi karton, po 6 % ih koristi klipove od kukuruza i trake s
kemijskim sredstvom, po 4 % ih koristi češere od bora i piljevinu od smreke ili neke druge
vrste drveta, a ostali koriste još: iglice bora, sijeno, ljuske oraha, rogoz, trop od voska, suhe
daščice i dim od cigarete.
4.6.4. Prijetnje
Osim evidentiranih bolesti pčela, zanimalo me je što anketiranim pčelarima još predstavlja
prijetnju u bavljenju njihovom djelatnošću. Najčešći odgovori su bili : neadekvatna upotreba
kemijskih sredstava u poljoprivredi, stršljen i djetlić. Ostale prijetnje su još : požar, premalo
vlastitog vremena posvećenog pčelarstvu, blizina drugog pčelara (zbog bolesti pčela),
nesavjesni pčelari, pčelari bez završene pčelarske škole, lastavice, žuna, sjenica, pčelinji
grabež, ose, podzemne vode (zbog zračenja) i miševi.
69
4.7. Prihrana pčela
Pčele pčelar treba hraniti kada nema prirodnog meda i peluda u košnici. To se dogaña dosta
često u vrijeme kasne zime i ranog proljeća. Pčelar često mora stimulirati razvoj legla da bi
postigao jake zajednice. Dogaña se da izmeñu dvije paše, nastupi period bez paše ili je dulje
vrijeme kišovito pa pčele ne izlijeću na pašu.
4.7.1. Proljetna prihrana
Pčelari u proljeće vrše hranjenje pčela iz dva razloga. Ako je bila jaka i duga zima pa su pčele
potrošile zimsku zalihu daje im se dopunska zaliha hrane. Iskusni pčelari u proljeće rade
podražajno prihranjivanje pčelinje zajednice do četrdeset dana prije početka glavne paše, kako
bi zimske pčele bile sposobnije hraniti ličinke, a čime je i matica bolje stimulirana i polaže
više jaja dnevno.
Trideset i jedan pčelar (62%) u proljeće prihranjuje svoje pčelinje zajednice.
Trideset pčelara daje svojim pčelama kupovne standard ili stimular pogače, a neki od njih i
sami u kućnoj radinosti pripravljaju smjesu za pogaču.
Sirup u proljetnoj prihrani pčela koriste tri pčelara, od toga jedan pčelar daje samo sirup, a
ostala dvojica kombiniraju s pogačama.
Slika 10: Prihranjivanje pčela pogačom (foto: S. Struna)
70
4.7.2. Jesensko prihranjivanje
Svaki pravi pčelar zna da je med najbolja hrana za pčele i da ga je potrebno ostaviti toliko da
pčelinja zajednica može s njim dočekati proljeće. Svi anketirani pčelari su izjavili da puštaju
pčelama za prezimljavanje med koji one naprave poslije kestenove paše, a te količine se kreću
od deset, petnaest, a pojedini pčelari su rekli i do dvadeset kilograma po pčelinjoj zajednici.
Iskusni pčelari u od druge polovice kolovoza rade podražajno prihranjivanje pčelinje zajednice
koje traje sve do uzimljenja, a sve u cilju da matica položi dovoljan broj jaja čime će ostvariti
povoljan broj zimskih pčela koje će na proljeće opet formirati jaku pčelinju zajednicu.
Četrdeset i tri pčelara (86%) rade jesensko prihranjivanje.
Trideset i šest pčelara (72%) daje u jesen sirup, a po potrebi i pogače.
Dvadeset i sedam pčelara (54%) najčešće daje pogače,a neki od njih kombiniraju sa sirupom.
U jesen samo sirup pčelama daje šesnaest pčelara, a šest pčelara im daje samo pogače.
4.8. Natjecanja i nagrade
Četrnaest pčelara (28%) je do sada bilo na ocjenjivanju meda na županijskom natjecanju u ZG

županiji i Osijeku, te su dobivali zlatne, srebrne i brončane medalje,zlatnu žlicu i diplome za
bagremov, kestenov i livadni med.
Zlatne medalje je dobilo jedanaest od četrnaest pčelara koji su prisustvovali natjecanju, što
predstavlja veliki postotak uspješnosti (78,5%) i izuzetno priznanje za njihov trud i rad.
Srebrnu medalju je dobilo osam pčelara i trojica su dobila broncu.
4.9. Budući planovi
Planovi pčelara ovise o mogućnostima proizvodnje, stanju pčelinjaka, njegovom osobnom

zdravstvenom stanju i mogućnošću korištenja slobodnog vremena, a isto tako o njegovim
marketinškim sposobnostima. Pčelari u PP ŽSG su uglavnom ljudi starije dobi čija prosječna
starost iznosi 55,5 godina, a mladih pčelara je jako malo i k tome su još zaposleni, što je loše
jer se ne mogu u potpunosti posvetiti ovoj djelatnosti. Od ukupno anketiranih 50 pčelara, njih
četvorica imaju registriran OPG, desetorici pčelara je ovo dopunska djelatnost, a trideset i šest
71
pčelara (72%) su rekli da im pčelarstvo predstavlja hobi, što nije dobro za razvoj ove
specijalizirane grane poljoprivredne proizvodnje. Nadalje premalo je žena uključeno u ovu
djelatnost kao nositelji proizvodnje, nego su uglavnom uključene u povremene sezonske
poslove oko vrcanja i ostalih pomoćnih poslova. Žene su takoñer slabo educirane o značaju i
ulozi pčela i o samoj tehnologiji pčelarenja.
Svi pčelari na području PP ŽSG su istaknuli veliki značaj pčelarstva za oprašivanje bilja. Ali
oni od toga imaju malo koristi jer im nitko od ostalih poljoprivrednih proizvoñača za
oprašivanje voća i povrća ne plaća kao što je to slučaj u svijetu. Takoñer navode da su državni
novčani poticaji jako mali, a tek od ove godine će dobivati besplatno lijekove za borbu protiv
noćne more svakog pčelara- varooze i to samo oni koji su članovi neke pčelarske udruge.
Dvadeset i devet pčelara (58%) planira povećati proizvodnju, odnosno povećati broj pčelinjih
zajednica,meñu ovom grupacijom su i četvorica pčelara koji namjeravaju proširiti i asortiman
proizvoda s propolisom, voskom ili peludom.
Devetnaest pčelara (38%) planira zadržati isti status proizvodnje, dok samo dva pčelara
planiraju smanjiti broj pčelinjih zajednica na svom pčelinjaku, a što je vrlo interesantno od svih
anketiranih pčelara nitko ne misli odustati od bavljenja pčelarenjem.
Kao što se preporučuje u smjernicama za „Dobru pčelarsku praksu“ prema načelima HACCP
sustava da higijena u prostorima za vrcanje meda mora zadovoljavati sljedeće uvjete: „Prostor
za vrcanje meda je čist i odgovarajuće ureñen prostor; može biti i pčelinjak.“, većina pčelara
ispunjava kriterije pošto vrcaju u posebno predviñenoj za te namjene prostoriji ili to rade u
sklopu domaćinstva, gdje zadovoljavaju higijenske uvjete. Šestorica pčelara ne zadovoljavaju
uvjete te vrcaju kod prijatelja ili imaju u planu osposobiti prostor za vrcanje i skladištenje
meda.
Jedna od poteškoća koja ide rame uz rame s starenjem je i napuštanje tradicionalnog načina
bavljenja ekstenzivnom poljoprivredom što dovodi do prirodne sukcesije, mijenjanja
karakterističnog mozaičnog krajolika, smanjivanja livadnih i travnjačkih površina, a samim
time se smanjuje broj biljnih, a takoñer i medonosnih vrsta, kao što su pojedini pčelari
upozorili.
Veliki problem je depopulacijski proces koji je zahvatio sve ruralne krajeve naše domovine, a
naročito je vidljiv na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ , gdje je
iseljavanje i sve starija dobna struktura preostalog stanovništva najveća prepreka
razvoju ovog kraja. Od ukupnog broja svega 16,87 % stanovnika pripada dobnoj skupini
od 0-19 godina, 37,53% je u dobi od 60 ili više godina te preostalih 45,25% pripada
srednjoj dobnoj skupini od 20 do 59 godina starosti (Tablica 12).
72
Tablica 12 : dobna struktura i broj stanovnika na području Parka prirode prema popisu
stanovništva iz 2001. godine. (Iz prostornog plana ppo PPZSG, pripremni radovi, knjiga 1
(postojeći podaci o prostoru), Urbanistički zavod Grada Zagreba d.o.o., Zagreb, 2002.)
nepo- ukupan
dob/god. 0-4 5-9 10-14 15-19 0-19 20-59 60 i više
znato broj
broj
129 175 203 184 691 1.853 1.537 15 4.096
stanovnika
% 3,15 4,27 4,96 4,49 16,87 45,25 37,53 0,37 %
Ti su procesi osobito izraženi u dijelovima Parka koji pripada općinama Žumberak,

Krašić te u gradu Jastrebarsko. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine na području
Parka prirode živjelo je 16.264 stanovnika. Od tada se taj broj kontinuirano smanjuje te
je do 2001.godine na ovom području živjelo svega 4.096 ljudi. Pa s obzirom na
njegovu površinu, to iznosi prosječnu gustoću naseljenosti od 12,3 stanovnika po km².
Na žalost statistički pokazatelji popisa stanovništva od 2011. godine će donijeti još
crnje podatke, pošto je ovdje izrazito velika negativna stopa nataliteta.
Tablica 13 : prikaz broja stanovnika na administrativnom području Parka prirode „Žumberak-

Samoborsko gorje“ u razdoblju od 1857. do 2001. godine.
1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001.
11.454 13.937 15.480 16.572 15.931 15.931 15.171 16.264 14.731 14.407 12.486 10.174 7.101 5.947 4.096
Izvori podataka: M. Korenčić: Naselja i stanovništvo Hrvatske 1857-1971 te Popisi stanovništva 1981., 1991., i 2001. godine.
Prostorni plan PPZSG
Dugotrajan i visok depopulacijski trend za posljedicu je imao ukidanje dijela linija javnog
prijevoza, zatvaranje većeg broja obrazovnih i zdravstvenih ustanova, većine trgovina, a u
posljednje vrijeme i poštanskih ureda, što sve predstavlja otegotne okolnosti za mogućnost
bavljenja pčelarenjem, kao jednim vidom ugostiteljske ponude ruralnog turizma.
73
Kao što navodi Demonja (2010.) gastronomski turizam u ruralnoj Hrvatskoj vrlo je razvijen i
raznolike je ponude, ali to ne važi za ovo područje, jer osim nekoliko ugostiteljskih objekata i
Vinske ceste koja manjim dijelom prolazi kroz južni vinorodni okoliš Vivodine s okolicom,
ovdje nema značajnijih oblika ponude. Nedostaci većeg razvoja ruralnog turizma su skromni
smještajni kapaciteti, ograničeni na planinarske domove i nekoliko obiteljskih gospodarstava,
mala ponuda autohtonih proizvoda i suvenira, nedovoljna suradnja turističkih seljačkih
gospodarstava i ostalih poduzetnika u ruralnom turizmu osnaživanjem postojećih i
formiranjem novih udruga i zadruga. Veliki problem predstavlja zakonska regulativa koja
dovoljno ne potiče stvaranje novih OPG-a, a u procesu razvoja, dionici ruralnog turizma
susreću se s brojnim birokratskim, organizacijskim, financijskim i ostalim preprekama.
Poteškoće se ogledaju u još potpuno nedefiniranoj kategoriji ruralnog turizma kao djelatnosti,
te velikom broju propisa i uredbi (naročito pretpristupni fondovi EU), koje koče brži
prosperitet i jače investicijske cikluse u ovom segmentu.
Optimizam u meni bude snažni argumenti razvitka ruralnog turizma poput nastavljanja
izletničke tradicije i dobro označenih planinarskih staza, brojnih planinarskih domova,
ureñenih prirodnih penjališta, te mogućnost brdskog biciklizma, turnog skijanja, lova i
ribolova, koje čine ovo područje nezamjenjivom destinacijom blizu urbanih središta: Zagreba,
Samobora, Jastrebarskog, Ozlja i Karlovca. Mogućnosti korištenja resursa ovog ruralnog
prostora samo su djelomično iskorištene i to zahvaljujući djelovanju Javne ustanove Park
prirode Žumberak-Samoborsko gorje (zaštita,promocija,edukacija...), dok je potencijal znatno
veći zahvaljujući zemljopisnom položaju, granici s EU i blizini više urbanih središta. PP ŽSG
je u fazi izrade projekta brendiranja žumberačke marke za izvorne proizvode, čime bi se
podigla kvaliteta i pomoglo povećanje proizvodnje i sam njen plasman. Nositelji ruralnog
turizma trebaju biti obiteljska gospodarstva u kojima aktivno učestvuju svi članovi obitelji i
čija je osnovna djelatnost ekološka proizvodnja kao temelj održive poljoprivrede kroz
integralni sustav biljne i animalne proizvodnje koja će na dugi rok pokriti potrebe čovjeka,
podići kvalitetu okoliša i prirodnih resursa na kojima se poljoprivreda temelji, omogućujući
maksimalno djelotvorno korištenje neobnovljivih resursa, korištenje resursa samog
gospodarstva i integraciju bioloških ciklusa na ekonomski održiv način. Na taj način će podići
kvalitetu života na OPG-u, pretvarajući obiteljsko gospodarstvo u sredinu poželjnu za život, a
višak svojih proizvodnih vrijednosti plasirat će kroz turizam. Osim gastronomskog oblika
ponude koji se manifestira kroz kušanje i prodaju pčelarskih proizvoda, drugi značajni oblik
ponude bi trebao biti edukacijski turizam koji mora pružati mogućnost upoznavanja sa
životom i radom pčelara, vrstama košnica i opreme, tehnologijom pčelarenja, životnim
74
ciklusom i biološkim osobinama pojedinih članova pčelinje zajednice, te mogućnošću
sudjelovanja posjetitelja u pčelarskim aktivnostima. Edukacijski turizam bi trebao biti
usklañen nastavnim planovima osnovnih, srednjih i visokih škola, koje predviñaju terensku
nastavu u prirodi i na farmama, a što u isto vrijeme zahtijeva od ponuñača edukacije odreñenu
razinu stručnosti koju postižu završavajući pčelarsku školu u udrugama u koje su učlanjeni.
Obzirom na glavna obilježja Parka njegov mozaični krajolik i tradicionalni ekstenzivni oblik
poljoprivrede, bez pretjerane upotrebe pesticida i herbicida i razvijenih industrijskih središta,
njegov zemljopisni položaj, južno eksponirana niža termofilna staništa kao i biljno bogatstvo
od tisuću i šest svojti, meñu kojima su i brojne medonosne vrste koje osiguravaju bogatu
pčelinju pašu, postoje realne mogućnosti povećanja broja pčelinjih zajednica i povećanja
proizvodnje pčelinjih proizvoda.
Sadašnje i buduće pčelare treba upoznati i uključiti u Nacionalni pčelarski program koji će
omogućiti razvoj pčelarstva poboljšanjem tehničko tehnoloških okvira proizvodnje, obrade i
ponude meda za tržište, očuvanjem i povećanjem broja pčelinjih zajednica, osiguravanjem
pomoći u suzbijanju varooze, te potvrñivanjem kvalitete i prepoznatljivosti meda za potrošače
uvoñenjem sustavnih laboratorijskih ispitivanja. Prema Pravilniku o držanju pčela i katastru
pčelinje paše (NN 18/08) propisana je obveza voñenja Evidencije pčelara i pčelinjaka. Budući
da se svake godine bilježe značajni gubici pčelinjih zajednica, uzrokovani raznim pčelinjim
bolestima, ponajprije varoozom neophodno je sustavno vršiti monitoring varooze i pratećih
bolesti te uvesti sustavno suzbijanje na cijelom prostoru Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“. Sustavnim praćenjem gubitaka pčelinjih zajednica i razvoja varooze kroz
pašnu sezonu te integralnim pristupom zaštite može se značajnije utjecati na njihovo
smanjenje.
Ovaj Program donosi se na temelju Zakona o ureñenju tržišta poljoprivrednih proizvoda (NN
broj 149/09 i 22/11) radi unaprjeñivanja uvjeta za proizvodnju i trženje pčelinjih proizvoda, a
ostali propisi koji se moraju poštovati tijekom njegova provoñenja su slijedeći:
1. Zakon o poljoprivredi (NN-149/09),

2. Zakon o stočarstvu (NN-70/97, 36/98, 151/03 i 132/06),
3. Zakon o veterinarstvu broj (NN-41/07),
4. Zakona o veterinarsko-medicinskim proizvodima (NN-84/08),
5. Zakon o hrani (NN-46/07),
75
6. Pravilnik o držanju pčela i katastru pčelinje paše (NN-18/08),
7. Pravilnik o medu (NN-93/09),
8. Pravilnik o kakvoći uniflornog meda (NN-122/09),
9. Pravilnik o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane(NN- 41/08),
10. Pravilnik o higijeni hrane (NN-99/07, 27/08, 118/09),
11. Pravilnik o higijeni hrane životinjskog podrijetla (NN-99/07, 28/10),
12. Pravilnik o voñenju upisnika registriranih i odobrenih objekata te o postupcima
registriranja i odobravanja objekata u poslovanju s hranom (NN-125/08, 55/09 i
130/10),
13. Pravilnik o veterinarskom pregledu živih životinja u unutarnjem prometu i svjedodžbi
o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinja (NN-87/08),
14. Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti (NN-114/04),

15. Pravilnik o načinu prijave bolesti životinja (NN-31/09),
16. Pravilnik o uvjetima zdravlja životinja i uvjetima za izdavanje certifikata za uvoz
pčela (Apis mellifera i bombus spp.) iz odreñenih trećih zemalja (NN-101/09),
17. Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom
financiranju ( NN-1/11 i NN-72/11).
Zaključno tvrdim da je promocija resursa i namjena ovog ruralnog prostora u turističke svrhe
samo djelomično iskorištena i to zahvaljujući djelovanju Javne ustanove, a zbog zemljopisnog
položaja, granice s EU i blizine više urbanih središta, očekuje se da će ovo područje postati
još poželjnija turistička destinacija ljudi željnih zdrave hrane i odmora u prirodi. Ali samo pod
uvjetom da se uspore depopulacijski procesi, stimuliranjem i zadržavanjem stanovništva, jer
ovi prostori su naseljeni od pretpovijesti i pretvoreni u mozaični krajolik, kojeg bez ljudi više
neće biti. Veliki znanstvenik Albert Einstein je rekao : „Ako nestane pčela s površine Zemlje,
čovjek neće živjeti duže od četiri godine. Nema više pčela, nema više oprašivanja ... nema
više ljudi! ", a ja kažem za Žumberak koji je raj na zemlji, kad nestane ljudi nestat će i ovih
božanskih stvorenja – pčela.
76
5. ZAKLJUČAK
1. Istraživanjem pčelara na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“

inventarizirano je ukupno pedeset osoba koje se bave pčelarstvom. Od toga dvadeset i
jedan pčelar stalno živi u Parku, a dvadeset i devet pčelara žive stalno izvan Parka.
2. Podacima dobivenim ovim istraživanjem je utvrñeno da je od 1930.g do prije nekoliko
godina unatrag bilo 173 pčelara. Stanovnici Parka se slažu da je prije bilo puno više
pčelara, što je i normalno pošto je broj stanovnika bio četiri puta veći nego danas.
Razlozi slabljenja pčelarske djelatnosti su iseljavanje i izumiranje stanovništva.
3. Prosječna dob žumberačkog pčelara iznosi 55,5 godina. Najmlañi pčelar ima 27
godina, a najstariji ima 83 godine.
4. Prosječna doba bavljenja pčelarenjem na području Parka iznosi 17,2 godine. Pčelar s
najmanje pčelarskog staža je 1 godina, a s najviše pčelarskog staža je 65 godina.
5. Od svih anketiranih pčelara, četvorica imaju registriran (OPG), desetorici pčelara je ovo
dopunska djelatnost, a trideset i šestorici pčelara pčelarstvo predstavlja hobi.
6. Od ukupno anketiranih pčelara na području PP ŽSG završenu samo osnovnu školu
ima 5 pčelara, srednju stručnu spremu ima 35 pčelara, višu školsku spremu ima 4
pčelara, visoku ima pet pčelara, a jedan pčelar je završio poslijediplomski studij i ima
titulu doktora znanosti. Veću naobrazbu imaju pčelari koji žive van Parka.
7. Od svih anketiranih pčelara koji su aktivni na području Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“, 30 njih su članovi pčelarske udruge.
8. Pčelari koji su članovi pčelarske udruge posjeduju puno više znanja o pčelarenju.
9. Od ukupnog broja pčelara šesnaest su još i članovi lovačke udruge.
10. Svi pčelari su istaknuli da je izrazito velika važnost pčela u ekosistemu zbog
oprašivanje bilja, a tek onda zbog svojih ljekovitih proizvoda.
11. U Parku prirode zabilježen i obrañen je sveukupno pedeset i jedan pčelinjak.
Smješteni su od 179 m, pa sve do na 749 m. Prosječna nadmorska visina svih
pčelinjaka iznosi 409,46 m, a gustoća iznosi jedan pčelinjak na 6,52 km² .
12. Evidentirane su ukupno 864 košnice, prosjek je 2,6 košnice po km². Na jednog pčelara
prosječno pripada 17,28 košnica.
13. Najveći broj pčelara (38) ima 646 Langstroth-Rootovih (LR) košnica, što daje prosjek
od 17 košnica po pčelaru. S LR košnicama je najlakše raditi i daju najveći prinos meda.
77
14. Ukupna dobivena količina meda u PP ŽSG od četrdeset i sedam pčelara koji su 2010.
godine vrcali med je 22.935 kilograma. Prosjek dobivenog meda po pčelaru od 47
ispitanika iznosi 487,98 kg, odnosno 27,14 kg/ košnici.
15. Dvadeset i sedam pčelara u svojoj djelatnosti koriste neke od pčelinjih proizvoda kao
što su: propolis, pelud i vosak, ili uzgajaju rojeve i matice.
16. Trideset i šest pčelara koristi u liječenju ili suzbijanju bolesti pčela neku od organskih
kiselina. Zapaženo je da su to uglavnom pčelari sa završenom pčelarskom školom, koji
znaju kada treba i u kojoj količini aplicirati prava sredstva. U razgovoru s pojedinim
pčelarima koji nisu završili pčelarsku školu zapaženo je da ne znaju naziv i količinu
upotrijebljenog sredstva, kao ni period primjene, što predstavlja opasnost od rezidua u
medu ako se neka od kemijskih sredstava koriste za vrijeme pčelinje paše.
17. Pčelare treba uključiti u Nacionalni pčelarski program koji će omogućiti razvoj
pčelarstva poboljšanjem tehničko tehnoloških okvira proizvodnje, obrade i ponude
meda za tržište, očuvanjem i povećanjem broja pčelinjih zajednica, osiguravanjem
pomoći u suzbijanju varooze, te potvrñivanjem kvalitete i prepoznatljivosti meda za
potrošače uvoñenjem sustavnih laboratorijskih ispitivanja.
18. Potrebno je da PP ŽSG uključi pčelare u izradu projekta brendiranja žumberačke
marke za izvorne proizvode, čime bi se promovirala ova specijalizirana grana
poljoprivredne proizvodnje, podigla kvaliteta i pomoglo povećanje proizvodnje i sam
njen plasman.
78
6. POPIS LITERATURE :
1. Brkić, Ž., Kuhta, M. i Singer, D. (2002): Geološka i hidrogeološka osnova Parka

prirode «Žumberak – Samoborsko gorje». Javna ustanova Parka prirode «Žumberak –
Samoborsko gorje», Zagreb.
2. Buzjak, N. (2001): Speleološke pojave Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“,
1.dio. Fond stručne dokumentacije Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“,
Slani Dol.
3. Buzjak, N. (2002): Speleološke pojave Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“,
2.dio. Fond stručne dokumentacije Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“,
Slani Dol.
4. Buzjak, N. i Rašić, I. (2003): Speleološke pojave Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“, 3. dio. Fond stručne dokumentacije Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“, Slani Dol.
5. Buzjak, N. i Rašić, I. (2004): Speleološke pojave Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“, 4. dio. Fond stručne dokumentacije Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“, Slani Dol.
6. Demonja, D. i Ružić, P. (2010): Ruralni turizam u Hrvatskoj. Bibliotheca geographia
Croatica, Meridijani i Institut za meñunarodne odnose, Zagreb.
7. Domac, R. (1994): Flora Hrvatske. Školska knjiga, Zagreb.
8. Domaćinović, V. (1995./1996): Waldbienenzucht bei einigen südslawischen Völkern.
Stud. ethnol. Croat., Vol. 7/8, str. 193-203, Zagreb
9. Državni zavod za zaštitu prirode (2004): Crveni popis ugroženih biljaka i životinja
Hrvatske. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
10. ðikić, D., Glavač, H., Glavač, V., Hršak, V., Jelavić, V., Njegač, D., Simončić, V.,
Springer, O.P., Tomašković, I. i Vojvodić, V. (2001): Ekološki leksikon. Ministarstvo
zaštite okoliša i prostornog ureñenja, Zagreb.
11. Forenbacher, S. (1995): Žumberak: Kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga,
Zagreb.
12. Jelaska, S., Grgurić, Z., Kušan, V., Major, Z., Mihulja, A. i Peternel, H. (2004):
Vegetacijska karta Parka prirode «Žumberak – Samoborsko gorje» (MPK 2.25 HA),
OIKON, Zagreb.
79
13. Katalinić, J., Loc, D., Lončarević, S., Peradin, L., Šimić, F., i Tomašec, I. (1968):
Pčelarstvo. Nakladni zavod Znanje, Zagreb.
14. Katalinić, J., Loc, D., Lončarević, S., Peradin, L., Šimić, F., i Tomašec, I. (1973):
Pčelarstvo. Nakladni zavod Znanje, Zagreb.
15. Kletečki, E. (1990): Neke značajke biologije vodenjaka rod Triturus (Rafinesque,
1815) na Žumberku. Magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu. Poslijediplomski studij
prirodnih znanosti – biologija.
16. Krnić, L.(2007): Ekološko pčelarstvo. Tiskara Latin, Karlovac.
17. Kulinčević, J. (2006): Pčelarstvo. Partenon, Beograd.
18. Laktić, Z., Bračić, I., Bodakoš, D., i Tucak, Z. ( 2005): Pčelarski priručnik. Grafika,
Osijek.
19. Laktić, Z. i Šekulja, D. (2008): Suvremeno pčelarstvo. Nakladni zavod Globus,
Zagreb.
20. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (2011): Prijedlog nacrta
Nacionalnog pčelarskog programa.
21. Narodne novine (1999): Odluka o proglašenju Parka prirode Žumberak – Samoborsko
gorje (25. Svibnja 1999.)
22. Nikolić, T. i Topić, J. (2005): Crvena knjiga vaskularne flore. Državni zavod za zaštitu
prirode, Zagreb.
23. O'Connell, M. i Airey, R. (2007): Ilustrovana enciklopedija znakova i simbola. I P
„JRJ“ Zemun-Beograd.
24. Plan upravljanja Parkom prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“(2008). Fond stručne
dokumentacije Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“, Slani Dol.
25. Poljak, Ž. (2001): Hrvatske planine. Golden marketing, Zagreb.
26. Puškadija, Z., Opačak, A., Jelkić, D., i Bošković, I. (2008) : Formiranje i njega
nukleusa medonosne pčele (Apis mellifera L.),stručni rad. Poljoprivreda, Vol.14 No 2
prosinac 2008. Osijek.
27. Puškadija, Z., Bubalo, D., Dražić, M., i Kezić, N. (2007): Varooza – kontrola
alternativnim pristupom. Gradska i Sveučilišna knjižnica Osijek, Osijek.
28. Radić, N. (2009): Upravljanje zaštićenim područjima. Završni rad, Veleučilište u
Karlovcu, Karlovac.
29. Smjernice za „ Dobru pčelarsku praksu“ prema načelima HACCP sustava (2009):
Hrvatskog pčelarskog saveza. Zagreb
80
30. Struna, S. (2006): Inventarizacija lokvi u Parku prirode „Žumberak – Samoborsko
gorje“ . Diplomski rad, Veleučilište u Karlovcu, Karlovac.
31. Svečnjak, L., Hegić,G., Kezić, J., Turšić, M., Dražić, M.M., Dragan Bubalo, D. i
Nikola Kezić, N. (2008): The state of beekeeping in Croatia. Journal of Central
European Agriculture Vol 9, No 3 (475-482). Faculty of Agriculture, University of
Zagreb, . Zagreb
32. Šegota, T. (1996): Klimatologija za geografe. Školska knjiga, Zagreb.
33. Urbanistički zavod Grada Zagreba d.o.o. (2002): Plan upravljanja Parkom prirode
„Žumberak-Samoborsko gorje“. Fond stručne dokumentacije Parka prirode
„Žumberak-Samoborsko gorje“, Slani Dol.
34. Vrbek, M. i Buzjak, S. (2002): Ugrožena i zaštićena flora Parka prirode „Žumberak –
Samoborsko Gorje“. Stručna studija, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb.
35. Vrbek, M. i Buzjak, S. (2003): Ugrožena i zaštićena flora te njihova staništa u Parku
prirode „Žumberak – Samoborsko Gorje“. Stručna studija, Hrvatski prirodoslovni
muzej, Zagreb.
36. Vrbek, M. (2005): Flora i nešumska vegetacija Žumberka (Doktorska disertacija).
Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.
37. Vujnović, T. (2010): Hidrogeološke značajke Parka prirode „Žumberak-Samoborsko
gorje, doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet,
Zagreb.
38. Vukonić B. (1994): Turizam-u susret budućnosti. Mikrorad, Zagreb.
39. Zaninović, K; Gajić-Čapka, M; Perčec Tadić, M; Vučetić, M., Milković, J., Bajić, A.,
Cindrić, K., Cvitan, L., Katušin, Z., Kaučić, D., Likso, T., Lončar, E., Lončar, Ž.,
Mihajlović, D., Pandžić, K., Patarčić, M., Srnec, L., Vučetić, V. (2008): Klimatski
atlas Hrvatske : 1961. - 1990. : 1971. – 2000 . Državni hidrometeorološki zavod,
Zagreb.
40. Zima, D. (2007): Prilog poznavanju medonosnog bilja Hrvatske, pregledni znanstveni
članak . Agronomski glasnik, Vol. 69 No.2 Travanj 2007.
41. Žnideršič, A. (1925): Naš panj. Jugoslavanska tiskarna v Ljubljani, Ljubljana.
81
Korištene web stranice :
1. http://www.pcelarstvo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=876:stein
er-i-einstein-o-pcelama&catid=59:novosti-pcelarstvo&Itemid=273
2. www.belibagrem.4t.com/alpska.html
3. http://eko-kosnice.org/eko_voja.html
4. http://hr.wikiquote.org/wiki/Latinske_izreke
5. http://www.pcelinjak.com/content/view/299/176/
6. http://www.pcelinjak.com/content/view/1779/246/
7. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=90202
8. http://www.park-zumberak.hr/dokumenti.html
9. http://www.mps.hr/UserDocsImages/strategije/2011/Prijedlog%20nacrta%20Nacinaln
og%20p%C4%8Delarskog%20programa%20%284%29.pdf
10. http://www.pcela.hr/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1
11. http://www.pcela.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=715
12. http://www.hpa.hr/Odjeli/Odjelzaov%C4%8Darstvoikozarstvo/Male%C5%BEivotinje
/P%C4%8Delarstvo/Tradicija/tabid/190/language/en-US/Default.aspx
13. http://www.komora.hr/adminmax/publikacije/KORACI_ZA_MED.pdf
14. www.slovenski-cebelarji.com/forum/viewtopic.php?t=1205
15. http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Beekeeping
16. http://www.beeclass.com/dts/briefhistory.htm
17. http://www.zakon.hr/z/427/Zakon-o-ekoloakoj-proizvodnji-i-ozna
18. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/308083.html
19. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/296878.html
20. http://www.hah.hr/zakonska.php
21. http://en.wikipedia.org/wiki/Cuevas_de_la_Ara%C3%B1a_en_Bicorp
22. http://www.carniolan.com/hr/hr_sloetapi.htm
23. http://pcelarske-majstorije.50webs.com/tehnike-prilog3.html
24. http://www.google.hr/search?hl=hr&biw=1259&bih=809&gbv=2&tbm=isch&sa=1&q
=varoa+destructor&btnG=Tra%C5%BEi&oq=varoa+destructor&aq=f&aqi=&aql=&g
s_sm=s&gs_upl=100922l107843l0l11l11l0l10l10l0l359l359l3-1l1
25. http://domovina.110mb.com/hr_kultura/vinodolski_zakon-prijevod.htm
82
7. SAŽETAK
U svom diplomskom radu sam istražio koliki je broj pčelara koji se bave pčelarstvom na
području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ , način njihovog rada, socijalnu
strukturu, te broj pčelinjaka i količinu pčelarskih proizvoda.
Osnovu rada čine podaci do kojih sam došao terenskim istraživanjem, te materijali do kojih
sam došao prikupljanjem, proučavanjem i sreñivanjem dostupne literature i znanstvenih
informacija sa srodnih web stranica.
Izvršio sam unos terenskih podataka u programa Microsoft Office Excel, izvršio statističku
analizu, a prikupljenu literaturnu grañu i znanstvene članke s web stranica sam proučio te
uradio sintezu relevantnih činjenica.
Usporedo s izrazitim depopulacijskim trendom smanjivanja broja stanovništva u Parku,
smanjuje se i broj osoba koje se bave pčelarskom djelatnošću. To su uglavnom pčelari koji su
već u zreloj fazi života, čiji prosjek starosti iznosi 55,5 godina. Potrebno je popularizirati i
stimulirati pčelarsku djelatnost kod mlañeg radno aktivnog stanovništva u Parku.
Trideset pčelara su članovi pčelarske udruge, imaju više znanja, te su bolje osposobljeni za
obavljanje pčelarske djelatnosti, neophodno je i ostale pčelare uključiti u udruge i kvalitetno
ih educirati.
Sve pčelare treba uključiti u Nacionalni pčelarski program koji će im omogućiti poboljšanje
radnih uvjeta i podići kvalitetu pčelarskih proizvoda na još viši nivo.
Ključne riječi: Park prirode, pčelar, pčelarstvo, pčelarsko društvo, pčelinjak, košnica, pletara,
medonosna pčela, med.
83
8. SUMMARY
In my thesis I have investigated the number of beekeepers engaged in beekeeping in the

Nature Park "Žumberak-Samoborsko gorje," as well as the way they work, social structure
and amount of beehives and apiary products.
Basis of this work are data from field research and materials obtained by collecting, studying
and collating the available literature and scientific information from related web sites.
All data gathered from the field work were entered in a Microsoft Office Excel database.
These data have been processed using statistical analysis. The collected literature and
scientific articles have been studied and summarized. Along with the strong depopulation in
the park the number of people involved in beekeeping activities is also reduced. Mainly
beekeeper, already in the mature stage of life - average age is 55.5 years, are involved in this
activity. It is necessary to promote and stimulate the beekeeping activity in the younger
population in the park. Thirty beekeepers are members of beekeeping associations; they have
more knowledge and are better equipped to perform the beekeeping business. It is necessary
to involve other beekeepers in these organizations and educate them. All beekeepers should
be included in the National Beekeepers' program that will enable them to improve working
conditions and raise the quality of bee-keeping products at a higher level.
Keywords: Nature Park, beekeeper, beekeeping, bee society, beehive, beehives, skep, honey
bee, honey.
84
9. TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA
Sveučilište J.J. Strossmayera

Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Diplomski rad
NASLOV RADA: Inventarizacija pčelara u Parku prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“

Ime i prezime: Slavko Struna
Sažetak: U svom diplomskom radu istražio sam koliki je broj pčelara koji se bave
pčelarstvom na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ , način njihovog rada,
socijalnu strukturu, te broj pčelinjaka i količinu pčelarskih proizvoda.
Osnovu rada čine podaci do kojih sam došao terenskim istraživanjem, te materijali do kojih
sam došao prikupljanjem, proučavanjem i sreñivanjem dostupne literature i znanstvenih
informacija sa srodnih web stranica.
Ključne riječi: Park prirode, pčelar, pčelarstvo, pčelarsko društvo, pčelinjak, košnica, pletara,
medonosna pčela, med.
Summary: In my thesis I have investigated the number of beekeepers engaged in beekeeping

in the Nature Park "Žumberak-Samoborsko gorje," as well as the way they work, social
structure and amount of beehives and apiary products.
Basis of this work are data from field research and materials obtained by collecting, studying
and collating the available literature and scientific information from related web sites.
Key words: Nature park, beekeeper ,beekeeping, beekeepers association, beehive, hive,
braided beehive honeybee, honey
85

Slavko Struna - Inventarizacija Pcelara U PP ZSG

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Slavko Struna - Inventarizacija Pcelara U PP ZSG

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURAJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Slavko Struna, apsolvent

INVENTARIZACIJA PČELARA U PARKU PRIRODE

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Slavko Struna, apsolvent

INVENTARIZACIJA PČELARA U PARKU PRIRODE

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Slavko Struna, apsolvent

INVENTARIZACIJA PČELARA U PARKU PRIRODE

Povjerenstvo za obranu diplomskog rada:

Zahvaljujem dr. sc. Lidiji Bertović koja mi je omogućila studiranje.

Zahvaljujem i svim ostalim dragim profesoricama i profesorima s Poljoprivrednog

Činjenica da suvremeni čovjek doživljava ekologiju kao problem - spominju se ekološki

1.1 Obrazloženje teme

Na području Parka prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ (u daljnjem tekstu PP ŽSG)

1.2. Značaj pčele u prošlosti

Slika 1: Špiljski crtež iz kamenog doba (http://en.wikipedia.org/wiki/Cuevas)

Slika 2 : Šumsko ili slavensko pčelarenje (foto : prema J. Kataliniću, 1968.)

Pismenih podataka o pčelarskoj djelatnosti u PP ŽSG u prošlosti, nisam uspio pronaći u

U ukupnoj strukturi stočarske proizvodnje pčelarstvo sudjeluje sa 0,1% . Proizvodnja u

Normalnih 10 % zimskih gubitaka pčelinjih zajednica u Hrvatskoj do 2007. godine, poraslo je

2.3. Ekološko pčelarstvo

Načela ekološkog pčelarstva su odreñena Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i

Slika 3 : Znak za hrvatski „ekoproizvod“

2.4. Uloga pčele medarice u oprašivanju bilja

Osamdeset posto biljaka je entomofilno. Intenzivna poljoprivreda upotrebom niza kemijskih

2.6.1 Park prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“

Suverenost u očuvanju prirodnih i kulturnih vrijednosti te korištenje tog bogatstva pretočeni

Park prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ je gorski masiv u zapadnom dijelu središnje

Slika 5 : Položaj parka prirode "Žumberak-Samoborsko gorje"

Slika 7 : Špilja Drobovnik ( foto : S. Struna )

Područje PPŽSG odlikuje se dobro razvijenom hidrografskom mrežom. Većina vodotoka je

U Parku prirode „Žumberak-Samoborsko gorje“ je tijekom prve etape istraživanja iskartirano

Područje Parka smješteno je u umjerenom klimatskom pojasu s prevladavajućim

Količina oborina se povećava od istoka prema zapadu i s nadmorskom visinom. U prosjeku

Prema Köppenovoj klasifikaciji područje Žumberka i Samoborskog gorja odlikuje se

Ovo je područje koje se svrstava u zonu umjerene srednjoevropske klime. Po Köppenu se

Srednja godišnja količina oborina je od 900 do 1000 milimetara. Oborine su prilično

Svi meteorološki podaci meteorološke stanice Jastrebarsko navedeni u tabelama 1 i 2 odnose

Stanica/mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnje

Jastrebarsko/Oborine(mm) 60 62 68 59 77 110 75 83 87 86 87 48 900

Stanica/mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnje

Stanica/mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnje

proljeće ljeto jesen zima

Tablica 7 : Prikaz srednje mjesečne i godišnje vrijednosti temperature zraka u °C prema

Slika 9 : Meteorološka postaja Sošice ( foto : arhiv Parka prirode )

Vegetacijski pokrov parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» analiziran je i u izradi

Slika 10 : Vegetacijski pokrov Parka prirode "Žumberak-Samoborsko gorje"

Od šumske vegetacije, u nižem brdskom području najrasprostranjenija je šuma hrasta kitnjaka

Nešumska vegetacija vrlo je bogata i raščlanjena te su istraživanjima površina koje nisu

3.1. Metoda terenskog istraživanja

Prilikom terenskog rada i prikupljanja podataka, korištene su sljedeće metode:

Od kad se bavi lovac: 1-ne 2-da

Način dobivanja : 1.-cijeñeni, 2.-muljani 3.-vrcani, 4.-med u saću

Vrsta meda i 1.-bagrem,2.-kesten,3.-lipa,4.-livada Ostalo:

Prihrana: 1.-da 2.- ne

3.2. Statistička obrada podataka

• srednja vrijednost (X)

• postotni udio (%)

4.1. Pčelarska djelatnost u PP ŽSG u prošlosti

Terenskim istraživanjem pčelara na području PP „Žumberak-Samoborsko gorje“ obišao sam

4.2. Sadašnje pčelarstvo u PP ŽSG