1.

UVOD
1.1. Obrazloženje teme
Svojim biljnim i životinjskim svijetom lokve uvelike doprinose ukupnoj biološkoj
raznolikosti nekog kraja. Nastale ljudskom djelatnošću, one također predstavljaju važan
element krajobrazne raznolikosti i kulturnog krajolika. Nažalost, u posljednje vrijeme
većina njih ugrožena je kako prirodnim procesima zarastanja koji su posljedica
nekorištenja lokvi, ali i nekim negativnim utjecajima čovjeka kao što su intenzivna
poljoprivreda, zatrpavanje i unošenje stranih (alohtonih) vrsta.
Na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» prethodnim istraživanjima
(Kletečki 1990, 1995, Radošević 1996, Radiša 1998, Ljuština 2003, Ančić 2004, Zlatar
2004, Oković 2006) već je bio zabilježen dio lokvi i njihove faune, ali sustavna
istraživanja nisu do sada provedena. Stoga je cilj ovoga istraživanja bio napraviti
detaljnu inventarizaciju lokvi na području Parka kao i pripadajućeg biljnog i životinjskog
svijeta, utvrditi njihov značaj i doprinos biološkoj raznolikosti Parka te ustanoviti koji su
glavni razlozi njihove ugroženosti. Istraživanje sam proveo s ciljem utvrđivanja
trenutnog statusa lokvi na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» te
pronalaženja odgovora na sljedeća pitanja:
1. Koliko lokvi je trenutno prisutno na području Parka prirode «Žumberak-
Samoborsko gorje»?
2. Koje su glavne kategorije lokvi na području Parka prirode «Žumberak-
Samoborsko gorje»?
3. Koliko se trenutno lokve koriste i u koje svrhe?
4. Kakav je trend gubitka ovih staništa?
5. Kakav je stav lokalnog stanovništva naspram lokvi?
6. Koje su glavne biljne i životinjske vrste koje nastanjuju lokve?
7. Koji su glavni razlozi ugroženosti lokvi na području Parka prirode «Žumberak-
Samoborsko gorje»?
8. Koje su mjere upravljanja tim staništima koje bi trebalo poduzeti u svrhu
očuvanja i/ili unaprjeđenja njihovog stanja?
Svrha ovog istraživanja je također bila doprinijeti boljem poznavanju ekologije ovih
poluprirodnih staništa u Hrvatskoj te izradi baze podataka koju je započeo Državni
zavod za zaštitu prirode u sklopu projekta financiranog iz Ramsarskog fonda za male
donacije.

1
 1.2. Opće značajke lokvi

Lokva je mala, plitka vodena površina slatke stajaće vode. Osnovna razlika između
lokve i jezera je dubina. Lokva je plitka pa svjetlo prodire do dna kroz cijelu lokvu i
rijetko su dublje od 4,5 m. Jezero ima dublji dio gdje svjetlo ne prodire do dna u
dovoljnom intenzitetu da bi omogućilo fotosintezu. Lokva može nastati uslijed ljudske
djelatnosti, može nastati prirodno kao primjerice mrtvi rukavci vodotoka ili može biti
ostatak prijašnjeg jezera (Winstead 2002).

Slika 1. Lokva na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje». Foto: S.

Struna

Lokve su dio slatkovodnih staništa – koje se dijeli na tekućice i stajaćice. Stanište

tekućica dijeli se na brze i spore tokove. Stajaćice se dijele na jezera, lokve i močvare.
Lokve se dalje mogu podijeliti na one s golim dnom i one na čijem se dnu nalazi
vegetacija (Lewis 1992). Poznate su po svojoj izdašnosti i bogatstvu raznolikosti biljnog
i životinjskog svijeta, koji se održavaju u osjetljivoj ekološkoj ravnoteži. Životni oblici su u

2
rasponu od mikroskopskih bakterija do beskralješnjaka, riba, vodozemaca, gmazova,
ptica i sisavaca. Kako lokve stare, broj vrsta koje u njima žive ustrajno se povećava sve
dok ih napokon rast velikih biljaka, algi i nakupina otpadnih tvari ne pretvore u močvaru
ili ih ne isuše. Taj proces je poznatiji kao sukcesija (Lewis 1992) .
Na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» lokve su nastale uglavnom
ljudskom djelatnošću u svrhu napajanja stoke i označene su kao ugrožena staništa.
(Franković i dr. 2004).

1.3. Čimbenici koji utječu na lokve

Svaka životna zajednica sastavljena je od organizama koji zajedno žive na nekom

staništu. Razlikujemo biotičke i abiotičke čimbenike koji uvjetuju prisutnost i brojnost
neke vrste na određenom prostoru. Biotički čimbenici odnose se na međudjelovanja s
drugim vrstama ili drugim jedinkama iste vrste, poput grabežljivosti, mutualizma i
kompeticije. Abiotički čimbenici pak uključuju stanišne uvjete kao što su temperatura,
svjetlost, količina otopljenih plinova i hranjivih tvari (Janev Hutinec 2001).

1.3.1. Abiotički čimbenici

1.3.1.1. Temperatura

Zbog male dubine i široke površine u odnosu na volumen, vode lokvi prate trend
kretanja temperature okolnog zraka. Međutim, razlike u temperaturama nisu tako
ekstremne kao u zraku. Vodeni organizmi stoga obično imaju uži raspon tolerancije na
temperaturu, pa će tako bilo koja neuobičajena promjena temperature u lokvi promijeniti
postojeću zajednicu organizama (Winstead 2002).
Većina vodenih organizama imaju malu toleranciju na promjene temperature i ne mogu
preživjeti tamo gdje se događaju drastične promjene temperature. Međutim, neke su
životinje opremljene posebnim mehanizmima koji im pomaže u prilagodbi promjenama
temperature. Prvi primjer su egzotermne (hladnokrvne) životinje jer se one
prilagođavaju putem privremenog usporavanja metabolizma što rezultira smanjenom
pokretljivošću. Čim se temperatura vrati u normalu one se vraćaju normalnim
aktivnostima (Lewis 1992).

3
Neke biljke i životinje se prilagođavaju razvijajući faze ili oblike zimskog mirovanja ili
hibernacije. Neke vodene biljke stvaraju zimske pupove koji se odlome i padaju na dno
lokve. Među životinjama uobičajeni su razni mehanizmi koji im omogućavaju
preživljavanje zimi u hladnim vodama (Lewis 1992).

1.3.1.2. Svjetlo

Količina svjetla koja može prodrijeti u vodu ograničena je količinom suspendiranog

materijala u vodi i time prozirnošću vode. Svjetlo je neophodno za proizvodnju hrane
svim zelenim biljkama. Zelene biljke i njihove zalihe energije potrebne su životinjama za
preživljavanje. Pretjerani rast algi i mutna voda mogu imati devastirajući učinak na lokvu
jer smanjuju količinu svjetla koja može prodrijeti kroz vodu. Ako zelene biljke ne dobiju
potrebnu količinu sunčeve svjetlosti, uginut će, a time uzrokovati smanjenje kisika i
hrane u vodi što će imati posljedice i po životinjski svijet u vodi (Lewis1992).
Lokve male dubine obično propuštaju dovoljno svjetla pa biljke nastanjuju cijelo dno,
kao što velike populacije fitoplanktona nastanjuju sve slojeve. Obilan rast biljaka u
(starijim) lokvama zasjenjuje vodu ispod (Winstead 2002).

1.3.1.3. Otopljeni plinovi

Kisik u vodi je jedan od najvažnijih plinova. Absorbira se iz atmosfere i, ovisno o

intenzitetu svjetla, temperaturi i nutrijentima, proizvode ga i biljke procesom fotosinteze.
Kako plitkim vodama nedostaje dubine, u njima se odvijaju značajne fluktuacije dnevne i
godišnje količine kisika. S druge strane, masovni razvoj algi može u par sati izazvati
prezasićenost. Prethodna kemijska ravnoteža bi time bila narušena (povećanje pH
vrijednosti) i to bi imalo negativan utjecaj na ostale organizme.
Suprotno jezeru, proces potrošnje kisika u lokvi može se dogoditi skoro preko noći. Ako
se dozvoli preveliko nakupljanje organske tvari prevlada proces raspadanja i sukladno
tome smanji se količina kisika (Kabish Hemmerling 1983).
Ugljični dioksid je također vrlo važan za život u vodi. Jedan njegov dio čini ugljične
spojeve, posebno kalcij-hidrogenkarbonat dok se jedan njegov dio otapa. Približno 0,1%
otopljenog ugljičnog dioksida čini ugljičnu kiselinu, glavni faktor koji određuje pH
vrijednost. Ta pH vrijednost pokazuje je li voda kisela, neutralna ili bazična. Vrijednost
pH neutralne vode je 7. Niža pH vrijednost znači više kiselosti u vodi, a viša pH
4
vrijednost više bazičnosti. Tijek većine kemijskih reakcija i bioloških procesa ovisi o pH
vrijednosti i utječe na metaboličke procese u živim organizmima.
Vrijednost pH djeluje kao limitirajući faktor u rasprostiranju vodenih biljaka. Kako
industrija sve više i više zauzima okoliš i on postaje urbaniziran, zrak se onečišćuje sve
većom brzinom što utječe na pH vrijednost oborina. Efekt kiselih atmosferskih oborina
vidi se na površinskim vodama u padu ribljeg fonda u skandinavskim jezerima (Kabish
Hemmerling 1983). Neke od najkiselijih kiša (najniža pH vrijednost 3,3) u proteklih
nekoliko godina uzrokovale su da je stupanj kiselosti u tim stajaćicama pao ispod
granice koju su neke ribe mogle podnijeti, posebno atlanski losos (Salmo salar) i
pastrva (Salmo trutta). Slični efekti na ribljem fondu znani su iz potoka i lokvi
Erzgebirgea (planinski lanac u Njemačkoj). Ugljični dioksid je životno važan jer je
sastavni dio fotosinteze. Vodene biljke ne bi mogle sintetizirati ugljikohidrate bez
anorganskog ugljika koji se u vodi pojavljuje u obliku ugljičnog-dioksida, hidrogen
karbonata, i ugljičnih iona, a njihovi omjeri ovise o pH vrijednosti (Kabish Hemmerling
1983).

1.3.1.4. Hranjive tvari

Zbog sve većeg onečišćenja voda hranjive tvari ili nutrijenti često imaju povećani
sadržaj klorida (posebno natrijevog klorida). Dušik i fosfor su važni građevni materijali
za izgradnju proteina. Anorganski dušični spojevi, kao što su nitrati, nitriti i amonijevi ioni
također su prisutni u vodi u malim količinama, te u kišnici (kako je prije spomenuto).
Unos fosfata u vodu putem oborina proučavao se u spremnicima Erzgebirgea u
Njemačkoj gdje je prosječna godišnje povećanje od 0,2 g PO 43- zabilježeno u periodu
između 1972. do 1974. godine. Voda može postati prezasićena tim nutrijentima koji su
tako važni za biljke i vjerojatne su posljedice (eutrifikacija). Sumpor je također potreban
za izgradnju proteina. U teško onečišćenim, nutrijentima zasićenim vodama, sumpor se
može pojaviti kao vodikov sulfid, koji se stvara kada bakterije razgrađuju organsku
materiju, a što uzrokuje pomanjkanje kisika (Kabish Hemmerling 1983).
Mali dijelovi nužnih nutrijenata potrebni organizmima za opstanak u vodi uvijek su
dostupni. Brzina kojom se ti nutrijenti oslobađaju u vodi regulirani su temperaturnim
ciklusom (godišnjim dobima), količinom sunčeve svjetlosti i klimatskim uvjetima (Lewis
1992).

5
 1.3.1.5. Prozirnost vode

Zamućenost se odnosi na stanje stupca vode koji sadrži suspendirane materijale kao
što su čestice gline i mulja, sitni mrtvi organizmi i njihovi dijelovi ili male živuće biljke i
životinje. Zamućenost (neprozirnost) u različitim lokvama jako varira ovisno o lokalnim
uvjetima. Lokve s blatnim ili glinenim dnom održavaju, manje-više stalno, sloj mutne
vode odmah iznad dna. Lokve s pjeskovitim ili šljunčanim dnom su manje zamućene.
Zamućenost lokve može se brzo promijeniti uslijed kiše (Winstead 2002).

1.3.1.6. Strujanje vode

Strujanje vode u lokvi je minimalno jer se radi o malim površinama koje su, u većini
slučajeva, zaštićene od vjetra. Uobičajena je stagnacija vode u donjim slojevima
(Winstead 2002). Osim malih količina topline koju preuzima iz zraka i tla, voda se
uglavnom zagrijava u gornjim slojevima upijajući sunčevu energiju. Gubitak topline
uzrokovan je emisijom, isparavanjem i prelaskom na zrak i tlo. Prijenos topline u niže
slojeve obavlja se, između ostalog, putem vjetra koji uzrokuje kretanje vode. Efikasnost
i intenzitet ovog procesa izmjene je u uskoj vezi s relativnom gustoćom vode (Kabish
Hemmerling 1983).

1.3.2. Biotički čimbenici

1.3.2.1. Prehrambeni odnosi

Većina biotičkih ograničavajućih čimbenika uključuju hranu. Autotrofi traže anorganske

nutrijente iz okoliša kako bi sintetizirali organske spojeve. Ti autotrofi se zovu
proizvođači hrane. Postoje tri različita tipa proizvođača koji se mogu naći u lokvi: (1)
ukorijenjene biljke koje rastu nad vodom poput lopoča i šaša koji raste uz obalu; (2)
uronjene biljke i (3) suspendirane alge koje čine fitoplankton. Fitoplankton se može
toliko razmnožiti da voda u jezeru postane tamno-zelena. Životinje koje se hrane
biljkama nazivaju se herbivorima ili biljojedima i prvi su konzumenti u ekosustavu.
Energija koja se sintetizira i pohranjuje u producentima prelazi u protoplazmu biljojeda.
Grabežljivci ili mesojedi se dijele u dvije grupe: (1) grabežljivci prvog reda, koji se hrane

6
i koriste energiju biljojeda; i (2) grabežljivci drugog reda, koji jedu grabežljivce prvog
reda.
Razlagači ili detritovori se hrane mrtvim organizmima. Važni su za protok kemijskih
spojeva i prijenos energije do životinja u ekosustavu koje se njima hrane. Rakovi, neki
puževi i ribe su neki od primjera razlagača, kao i bakterije i gljivice. Ostale bakterije
kojih ima u blatu na dnu bare i u tlu pretvaraju jednostavnije tvari koje ostanu
razlagačima u dušične spojeve, kojima se koriste biljke. One vraćaju dušik, fosfate i
ostale tvari u tlo ili vodu, tako da biljke mogu ponovno započeti ciklus. Da u ekosustavu
nema razlagača, tvari se ne bi mogle reciklirati i ponovno koristiti (Lewis 1992).

1.3.2.2. Hranidbeni lanci

Ekosustavi se sastoje od živih i neživih dijelova. Živi ili biotički dio ekosustava se zove
životna zajednica. Žive stvari utječu jedna na drugu putem hranjenja. Stoga se energija,
spojevi i kemijski elementi prenose sa jednog bića na drugo putem hranidbenog lanca.
Hranidbeni lanci grupiraju organizme u trofičke ili prehrambene razine. Trofičke razine
uključuje sve organizme u hranidbenom lancu koji su jednako udaljeni od osnovnog
izvora energije. Stoga su zelene biljke na prvoj trofičkoj razini, a životinje koje se hrane
biljkama (herbivori) su na drugoj razini. Treća razina se sastoji od mesojeda koji se
hrane biljojedima. Četvrta trofička razina se sastoji od mesojeda koji se hrane
životinjama s treće trofičke razine, itd.
Primjerice, trofičke razine koji se nalaze unutar zajednice lokve mogu se prikazati kako
slijedi (Lewis 1992):
(1) Prva trofička razina – zelene biljke poput fitoplanktona, algi, mikroskopskih biljaka,
lopoča, itd. koji proizvode hranu putem fotosinteze.
(2) Druga trofička razina – biljojedi kao što su mali rakovi, ličinke i neki kornjaši koji se
hrane biljkama s prve razine.
(3) Treća trofička razina – mesojedi poput riba i vodozemaca koji jedu biljke i životinje
sa prve i druge trofičke razine.

7
 1.3.2.3. Kompeticija

Kako bi organizam preživio u bilo kojem staništu, on mora imati nužne materijale koji su
mu potrebni za rast i razmnožavanje. Sve što je potrebno organizmu za opstanak i za
što postoji kompeticija naziva se ograničavajući faktor. Manjak ili prevelika količina bilo
čega može ograničiti opstanak nekog organizma u određenom staništu (Lewis 1992).
Kompeticija je glavni biotički čimbenik koji određuje strukturu životinjske zajednice
(Mokany i Shine 2002) i uzrokuje morfološke razlike, te razlike u ponašanju kod sličnih
ili vrlo srodnih vrsta koje žive na istom staništu. Kompeticija se javlja između članova
iste vrste (intraspecijska kompeticija) ili između različitih vrsta (interspecijska
kompeticija) na istom staništu. Stoga što su srodne vrste često ekološki slične, one su u
jakom kompetitivnom odnosu na mjestima gdje žive zajedno. Ekološka niša bi se mogla
opisati kao položaj neke vrste u ekosustavu. Ekološka niša neke vrste uključuje način
života te vrste - gdje traži hranu, što jede, gdje polaže jaja, te koje uvjete temperature i
vlage zahtijeva. Ekološke niše važne su pri određivanju strukture neke zajednice.
Kompeticija nastaje kad se niše dvije vrste međusobno preklapaju. Iako se preklapanje
niša javlja u gotovo svim zajednicama, različite vrste naginju tome da radije koriste
različite izvore, nego da se bore za njih. Što je preklapanje niša manje to je zajednica
stabilnija. Razlike u nišama između sličnih vrsta mogu smanjiti međuvrsnu kompeticiju
(Janev Hutinec 2001).
Kompeticija među sličnim vrstama smanjuje se na sljedeće načine (Schoener 1974) :
 Kod vrsta koje dolaze na istom staništu zapaženo je da se hrane različitom
hranom. To je ujedno i najčešći slučaj kod životinja.
 Kod životinja koje dolaze na istom staništu i hrane se istim plijenom postoje
slučajevi kada se hrane u različito doba dana. Takav tip međusobnog odvajanja
može se temeljiti na dnevnoj ili sezonskoj razlici u vremenu aktivnosti (Janev
Hutinec 2001).

1.3.2.4. Grabežljivci

Svi su vodozemci mesojedi i hrane se živim plijenom. U nekim slučajevima dolazi do

kanibalizma - ličinka koja se brže razvija pojede manju ličinku iste vrste (Kindersley
2005).

8
Ličinka vretenca tipičan je grabežljivac I reda koji pomoću brzine i šuljanja lovi mali
plijen. Punoglavci su dobar izvor hrane i česti su u prehrani ovih ličinaka (Kindersley
2005). Zmije su dobri plivači i dio vrsta kao što su vodene zmije specijalizirale su se za
lov na vodene životinje (Kindersley 2005).
Neke vrste močvarnih ptica gnijezde se na drveću pored lokvi da su dovoljno blizu
njihova izvora hrane (Kindersley 2005).
Šišmiši koji jedu ribe (Myotis daubentonii) koriste se kukastim pandžama snažnih
stražnjih stopala za hvatanje plijena (Kindersley 2005).

1.4. Životinjski svijet lokvi

Većina vodozemaca, poput bezrepaca, razvija se u vodama na kopnu, a kada odrastu,

žive na zemlji. U vodu se vrate samo radi razmnožavanja. Danas je većina vode na
kopnu naseljena kukcima. Ličinke komaraca hrane se mikroskopski sitnim organizmima,
dok se ličinke vretenaca hrane većim plijenom. Ovi kukci kad odrastu napuštaju vodu,
ali neki drugi poput vodenih kornjaša i stjenica, ne napuštaju vodu cijeli život, iako im
sposobnost leta omogućuje da prelaze iz jedne lokvice u drugu. Vodene zmije
specijalizirale su se za lov na vodene životinje (Kindersley 2005).
Kukaca obično ima najviše i imaju najveću raznolikost vrsta. Od ostalih beskralježnjaka
amebe, bičaši, trepetljikaši, rakovi i puževi su najvažniji. Među kralježnjacima
najvažnijom grupom se smatraju vodozemci, poput žaba i vodenjaka. Ribe mogu biti
svedene na malu gustoću populacije (osim u većim, stalnim lokvama) u odnosu na
jezera. Životinje lokvi, posebno one u privremenim lokvicama, većinom čine one vrste
koje dio svog ciklusa mogu obavljati na kopnu. Često su brojne životinje koje žive na
samoj vodenoj površini ili one koje izranjanju na površinu da bi mogle disati. Raznolikost
životinja u lokvi varira i iz godine u godinu se može jako promijeniti. Mnogi organizmi
obitavaju na samom dnu (Zavod RS za varstvo narave 2003). Neke druge vrste su
samo povremeni stanovnici koji koriste lokve za napajanje ili lov plijena, poput šišmiša,
zmija, nekih ptica, malih sisavaca (Limpens i dr. 2000, Janev 1995, Kletečki 1990), a za
napajanje ih često koriste i veliki sisavci, poput srni, jelena, divljih svinja te domaće
životinje.
Površinski film se nalazi na samoj površini vode lokve. To je stanište životinja (kukaca)
koji dišu zrak, to su životinje koje su posebno opremljene za hodanje po vodi bez da
propadnu kroz nju.
9
Stanište otvorene vode čine veliki, slobodno-plivajući organizmi poput riba, i malih
mikroskopskih biljaka i planktonskih životinja. Malene planktonske životinje poput sitnih
rakova, ličinki kukaca, trepetljikaša i drugi beskralježnjaci koji tvore zooplankton također
žive u staništu otvorene vode, i osnovna su hrana drugim životinjama. Ostale životinje
kao što su kornjače, ptice i veće ribe dolaze u otvorenu vodu po hranu. Neki kukci,
ličinke i rakovi migriraju sa dna prema površini, ali se vraćaju na dno s pojavom danjeg
svjetla. Život na dnu lokve ovisi o tipu dna. Ako je lokva plitka i ima pjeskovito dno,
mogu je nastanjivati spužve, oblići, puževi i kukci. Dna mirnih, stajaćih lokvi označena
su kao blatna ili muljevita, a život zastupljen u takvim lokvama sastoji se od rakova,
ličinki kukaca, vretenaca i mikroorganizama. Te se životinje obično ukopavaju u blato
dna. Ako je voda u lokvi mutna, uvjeti na dnu su bitno drugačiji od onih u otvorenoj vodi
jer svjetlo ne prolazi do dna i biljke ne mogu rasti. Zbog manjka vegetacije skrovišta za
životinje gotovo da i nema. Količina otopljenog kisika biti će mala, a koncentracija
ugljičnog dioksida biti će visoka. U toj zoni obično ima velika količina bakterija jer one
mogu opstati na mrtvoj organskoj tvari (Lewis 1992).

Slika 2: Smeđe krastače (Bufo bufo). Foto: B. Janev Hutinec

10
 1.5. Biljni svijet lokvi

Područje otvorene vode uglavnom se sastoji od vode okružene biljkama. Završava tamo
gdje je vegetacija gusta i ukorijenjena u tlo. Fitoplankton se uglavnom sastoji od algi.
Raspoloživost planktona ovisi o godišnjem dobu, ali najobilnija je u proljeće. Ako je
voda u lokvi mutna, uvjeti na dnu su bitno drugačiji od onih u otvorenoj vodi jer svjetlo
ne prolazi do dna i biljke ne mogu rasti. Obalno stanište se proteže od ruba vode prema
van do kud god rastu ukorijenjene biljke. To je najbogatije područje u zajednici lokve
zbog biljnog života koji obitava u tom području. Tipično, postoje tri različite granice
cvjetajućeg bilja koje čine obalno stanište: zona biljki koje rastu iznad vode, zona
plutajućih biljki i zona uronjenih biljaka. Ako je obala stjenovita, biljke u tom području ne
mogu rasti. Stoga, neke lokve mogu imati dvije različite granice cvatućih biljaka. Zona
biljki koje rastu iznad vode je najbliža obali. Tu se nalaze biljke koje su ukorijenjene u
dno. Njihove stabljike i lišće nalaze se iznad vode. Rubna zona treba obilovati travama,
šašem, rogozom i algama. Zona plutajućih biljaka sastoji se od širokih plosnatolisnih
lopoča ili lokvanja, vodene paprati i vodene leće. U toj zoni se može naći veliki broj
različitih algi. Zona uronjenog bilja je područje vegetacije koje okružuje sredinu bare.
Biljke u tom području imaju dugačko i tanko lišće, ili nakupljene i račvaste listove.
Cvjetovi tih biljaka se oprašuju iznad površine vode. Sjeme tih biljaka klija i biljka se
razvija pod vodom (Lewis 1992).

Slika 3. Vegetacija lokve na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje».

Foto: B. Janev Hutinec
11
 1.6. Istraženost lokvi u Parku prirode «Žumberak-Samoborsko gorje»

Prije proglašenja Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» životinjski svijet na

lokvama, kao i istraživanja samih lokvi bila su obuhvaćena u sklopu nekoliko
istraživanja u kojima se uglavnom obrađuje ekologija vodenjaka roda Triturus (Kletečki
1990, 1995, Radošević 1996, Radiša 1998). S početkom rada Javne ustanove Park
prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» počinju se provoditi ciljana istraživanja lokvi i
njihove faune pod stručnim vodstvom mr.sc. Biljane Janev Hutinec, tadašnje stručne
voditeljice (Ljuština 2003, Ančić 2004, Zlatar 2004, Oković 2006). Tim istraživanjima
zabilježene su 27 lokve, 3 zidane lokve, 5 pojila i 10 privremenih lokvice (Zlatar 2004).
Od zabilježene faune se mogu istaknuti 18 vrsta vretenaca (Odonata) raspoređenih u
dva podreda (Anisoptera i Zygoptera) i pet porodica (Lestidae, Platycnemididae,
Coenagrionidae, Aeshnidae, Libellulidae) (Ljuština 2004) te 10 vrsta vodozemaca
(Zlatar 2004), a osim toga zabilježene su i skupine Plecoptera, Nematoda i Amphipoda,
Cladocera, Copepoda, Ostracoda, Bivalvia, Oligochaeta, Coleoptera, Diptera (Ljuština
2003), Tubifex tubifex (Kletečki 1995). U neposrednoj blizini dviju lokvi, u Budinjaku i u
Gornjem Oštrcu, zabilježene su vrste malih sisavaca poput šumske rovke (Sorex
araneus), poljske voluharice (Microtus arvalis), šumskog miša (Apodemus sylvaticus)
zatim gmazovi zelembać (Lacerta viridis) i bjelouška (Natrix natrix), a kao brojne u lokvi
navode se ličinke vretenaca i tulara, a od odraslih kukaca Notonectidae, obrubljeni
kozak (Dytiscus marginalis) (Kletečki 1995). Od 20 istraživanih lokaliteta na njih 15 su
zabilježena vretenca (Odonata). Broj vrsta varira od 1 do 11 na pojedinom lokalitetu.
Lokalitet koji ima najveći broj vrsta su Bernardići, a najmanje vrsta imaju Kašt, Tupci i
Budinjak (Ljuština 2003). Kao česte vrste od vodozemaca na području Parka istaknute
su vrste Rana temporaria i Triturus alpestris, rasprostranjene vrste su Bombina
variegata, Bufo bufo i Salamandra salamandra, a rijetke vrste su Rana dalmatina,
Triturus vulgaris, Triturus carnifex, Hyla arborea te jedna od 3 vrste zelenih žaba, roda
Rana, prisutnih u Hrvatskoj (Zlatar 2004). Ista autorica navodi da je najveći broj
zabilježenih vrsta na jednom lokalitetu 7, a najmanji 0. Na najviše lokaliteta zabilježene
su po 3 vrste vodozemaca. Kao lokaliteti s najvećim brojem zabilježenih vrsta ističu se
lokve Stojavnica i Kordići I. s po 7 vrsta. Na tri lokaliteta, lokvi Grgetići te na dva pojila u
Kordićima, nije zabilježena niti jedna vrsta vodozemaca.
Biljni svijet lokvi bio je još slabije istraživan i spominje se tek nekoliko vrsta kao što su
Zannichellia palustris, Scirpus sylvaticus, Gliceria fluviatilis, Juncus conglomeratus,
12
Rumex cf. conglomeratus, Ranunculus acris, Ranunculus repens, Typha latifolia,
Juncus articulatus, Juncus effusus, Agrostis stolonifera, Alisma plantago aquatica,
Trifolium fragiferum, Bidens tripartitus, Ranunculus sardocis, Polygonum nite i Carex
hirta (Kletečki 1995). Isti autor navodi i prisustvo alga iz roda Chara, planktonskih
zelenih algi Oedogonium sp., modrozelene alge Oscillatoria princeps i diatomejske alge
Fragilaria crotonensis.

1.7. Ugroženost i zaštita lokvi

Većina lokvi prisutnih na nekom području imaju važan povijesni i kulturni značaj kao
svjedoci načina na koji su ljudi koristili okoliš. Kao posljedica nedavnih promjena u
poljoprivredi i općenito modernog načina života takva staništa ubrzano nestaju. Taj
proces je doveo, i još uvijek vodi, ka ozbiljnim posljedicama za zajednicu biljaka i
životinja, posebice populaciju vodozemaca.
Važnost tih malih staništa sve se više ističe u posljednje vrijeme, a mnoge europske
zemlje imaju izrađene posebne akcijske planove za njihovu zaštitu, bilo na razini
staništa (http1, http2) ili pojedinih vrsta koje u njima žive (http3, Limpens 2000).
Hrvatska je također prepoznala značaj i ugroženost močvarnih i vodenih staništa
(Radović i dr. 1999), gdje se također ističe značaj malih barica (lokvi), posebice u
krškom, sušnom i toplom području. Prema Radović i dr. (1999) kao posljedica promjena
u načinu života dolazi do:
 Potpunog uništenja močvarnih staništa i stvaranje novih ekoloških sustava
(poljoprivrednih, gradskih) s drugim vrstama, što dovodi do osiromašenja flore i
faune u cjelini
 Degradacije vodenih i močvarnih staništa, čija je posljedica smanjenje
raznolikosti staništa i broja vrsta
 Gubitka mehanizma za održavanje i prirodnu obnovu močvarnih staništa.

Uzroci gubitka lokvi na poljoprivrednim površinama se mogu istaknuti kao:

 Prirodna sukcesija
 Nedostatak gospodarenja i povremenog održavanja
 Intenzivna poljoprivreda
 Zatrpavanje

13
  Unošenje stranih vrsta
 Onečišćavanje
 Urbanizacija
 Klimatske promjene
Vidljivo je da su uzroci brojni i da ne uključuju samo intenziviranje poljoprivrednih
tehnika, već također i napuštenost područja koja su se u prošlosti koristila za ispašu
stoke. To je slučaj i s lokvama namijenjenim za napajanje stoke, koje su nekada bile
uobičajene na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje».
Čak i u područjima gdje i dalje postoji uzgoj stoke, ono se sada provodi znatno
intenzivnije i s industrijskim metodama, a stoka je uglavnom smještena u štalama. Tako,
čak i u područjima gdje se uzgoj stoke nije izgubio, nove metode su dovele do
propadanja povijesnog krajolika i nestanka mnogih lokvi.
U međuvremenu mnoge lokve koje su služile za napajanje stoke na polju, zamijenjene
su cisternama s glatkim, povišenim zidovima i obzidanog dna potpunosti nepogodnima
za korištenje mnogim skupinama životinja i biljaka.
Napuštenost lokvi dovela je do prepuštanja prirodnim procesima zarastanja ili sukcesije
gdje se one postupno pune sedimentom i zarastaju s okolnom vegetacijom. Stotinama
godina populacije vodozemaca su se prilagodile razmnožavanju u ljudskom rukom
napravljenim vodenim površinama i upravo je tradicionalno periodičko održavanje
stvaralo ekološke uvjete koji im pogoduju.
Zagađenje i bacanje otpadaka je reduciralo ukupnu biološku raznolikost mnogih lokvi, a
eutrofikacija uzrokovana ispiranjem gnoja s poljoprivrednih površina je u nekim ruralnim
krajevima osnovni izvor zagađenosti. Problem zapuštenosti i zarastanja lokvi povezan
je i s neriješenim problemom odlaganja i odvožnje otpada na ovom području. Krupni
otpad se nekontrolirano odlaže i na mjestima koja bi trebalo označiti kao posebnosti.
Primjer su "bare" na vrhu brda uz koje se nalaze olupine automobila (Zlatar 2004).

14
Slika 4: Zaraštavanje lokve u Željeznom Žumberačkom. Foto: S. Struna

Neki autori (Scoccianti 1999) ističu gubitak lokvi u Italiji u posljednjih 60tak godina. Ta
studija je pokazala da je u usporedbi s povijesnom situacijom nestalo 12,5% lokvi, 50%
njih pokazuje jasne znakove zarastanja postepenim nakupljanjem sedimenata i
obrastom vegetacije i samo 37% njih je u još uvijek dovoljno dobrom stanju i pogodno
za razmnožavanje vodozemaca.
Takav gubitak lokvi zabilježen i u drugim regijama Italije (Polli i Alberti 1969, Dolce i dr.,
1991), zatim u Velikoj Britaniji (Halliday 1992, Heath i Whitehead 1992, Swan i Oldham
1993, Boothby 1997, Boothby i Hull 1997, Williams i dr. 1998). Scoccianti (2001)
naglašava da postoje i podaci o gubitku lokvi i u drugim krajevima poput Norveške,
Nizozemske, Danske i sjeveroistočnih SAD-a.

Kako bi se očuvale populacije vodozemaca Scoccianti (2001) daje korake koji se

moraju poduzeti:
 Spriječiti proces daljnjeg osiromašenja ekoloških značajki
 Smanjiti rizik uzrokovan modernim metodama intenzivne poljoprivrede
15
  Postepeno se vraćati tradicionalnijim metodama, kompatibilnim s zaštitom
značajki tipičnih za krajolik i s njima povijesno povezanom zajednicom životinja
 Koristiti prikladne metode kako bi se vratili uvjeti koji su pogodniji za vodozemce

Dakle, ukoliko želimo očuvati vodozemce (kao i mnoge druge skupine životinja i biljaka)
ne smijemo izbjegavati poduzimanje akcija u kulturnom krajoliku.
Nenamjerno i namjerno unošenje stranih vrsta u neko stanište posljedica je ljudskog
prisustva. Primjerice, mnoge populacije vodozemaca duguju čovjeku svoje prisustvo u
mnogim krajevima Zemlje.
Invazija stranih vrsta može imati direktne i indirektne posljedice na promijene bogatstva
vrsta, gustoću populacija pojedinih vrsta i rasprostranjenost autohtonih vrsta. Posljedice
mogu biti izazvane unošenjem novih parazita i patogenih organizama, promjenama u
hranidbenim lancima i ravnoteži i sl.
Zbog svog kompleksnog životnog ciklusa vodozemci se mogu smatrati visoko rizičnom
skupinom na unošenje bilo terestričke, bilo akvatičke faune, posebice u njihovoj
najranjivijoj, ličinačkoj fazi te fazi jaja.
U nedavnoj prošlosti mnoge vrste riba su unesene čovjekom na veliki dio Europe,
Sjeverne Amerike i mnoge druge krajeve svijeta. Unošenje riba smatra se jednom od
najčešćih i posljedicama najtežih utjecaja na vodenu faunu (Gido i Brown 1999,
Crossman 1991), posebice vrste Gambusia affinis (Hulbert i dr. 1972), a
eksperimentalno je i dokazano da je predacija gambuzije značajno utjecala na
populacije vodozemaca (Gamradt i Kats 1996).
U posljednje vrijeme se ističe i značajan utjecaj kućnih ljubimaca puštenih u prirodu na
populaciju vodenih životinja, posebice crvenouhih kornjača (Cadi i Joly 2004), za koje je
u nekim krajevima Europe zabilježeno uspješno razmnožavanje (Cadi i dr. 2004), a
prema IUCN-ovim kriterijima ova vrsta se nalazi među 100 najopasnijih invazivnih vrsta.
Prisustvo crvenouhih kornjača (Trachemys scripta elegans) u prirodnim staništima sve
je istaknutije i za područje Hrvatske i preliminarna istraživanja ukazuju na njihov
značajan utjecaj na populacije barske kornjače - Emys orbicularis, a problem
predstavljaju i zlatne ribice koje se puštaju u prirodne vode (Janev Hutinec, usmeno).
Neki od prijedloga kako bi se smanjio utjecaj unesenih vrsta, posebice riba, na
autohtonu faunu su sljedeći (Scoccianti 2001):
 Spriječiti daljnje unošenje riba u rijeke i jezera

16
  Povećati svijest javnosti o važnosti zaštite autohtone faune od introduciranih
vrsta
 Provoditi mjere za iskorjenjivanje unesenih vrsta
 Planirati nova mjesta za razmnožavanje u rizičnim zonama

Značajno je još istaknuti da su ustanovljene razlike u faktorima koji utječu na ekološke

procese u lokvama obzirom na nadmorsku visinu (Lachavaene i dr. 2004), a Rugiero i
dr. (2004) ističu veliki značaj lokvi iznad 1000 metara nadmorske visine za
razmnožavanje i život akvatičkih organizama te ih u Apeninima označuju kao izuzetno
osjetljiva staništa.
Hinden i dr. 2004 su također ustanovili razliku u odnosu na nadmorsku visinu, a kao
značajne faktore koji utječu su dodali još i negativan utjecaj riba na kukce iz skupine
kornjaša (Coleoptera) te utjecaj pH i vodljivosti na vodozemce, makrofitsku vegetaciju i
vretenca.
Jedna od mogućih zapreka u rasprostranjivanju vrsta između pojedinih lokvi može biti i
fragmentacija, odnosno rascjepkanost staništa (Angelibert i dr. 2004, Mazerolle 2005)
koja životinjama onemogućuje nesmetano širenje na nekom području.

1.8. Zakonodavni okvir

1.8.1. Hrvatski propisi

Ustav Republike Hrvatske navodi da su očuvanje prirode i čovjekova okoliša najviše

vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Odredbama Ustava također je
propisano da more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga
prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet i drugi dijelovi prirode,
nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog
značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju
njenu osobitu zaštitu.
Zakon o zaštiti prirode čini osnovu za reguliranje problematike očuvanja biološke i
krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj (NN 70/05). Taj Zakon o zaštiti prirode obuhvaća
zaštitu sveukupne prirode kao temeljne vrijednosti države i glavnog resursa za njezin
daljnji razvitak te određuje prirodu kao cjelokupnu biološku i krajobraznu raznolikost iz

17
čega proizlazi da se zaštita prirode provodi na cijelom području Republike Hrvatske, a
ne samo u zaštićenim područjima.
Prema Pravilniku o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06)
zakonom su zaštićene sve vrste vodozemaca, a u kategoriju strogo zaštićenih pripadaju
Triturus carnifex, Triturus dobrogicus, Triturus vulgaris, Bombina bombina, Bombina
variegata, Pelobates fuscus, Bufo viridis, Hyla arborea, Rana arvalis, Rana dalmatina,
Rana latastei, Rana lessonae i Rana temporaria. Od gmazova koji su svojim načinom
života vezani uz vodena staništa, a pripadaju kategoriji zaštićenih vrsta ističe se
bjelouška (Natrix natrix), a iz kategorije strogo zaštićenih barska kornjača (Emys
orbicularis) i ribarica (Natrix tessellata). Od vretenaca u kategoriju strogo zaštićenih
vrsta pripada čak njih 32, a njih 5 u kategoriju zaštićenih vrsta. Istaknuti ćemo među
njima samo one ustanovljene za lokve Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje»
(Ljuština 2003), a koje pripadaju kategoriji strogo zaštićenih vrsta, njih 5. To su
sredozemna zelendjevica (Lestes barbatus), mala zelendjevica (Lestes virens), gorska
zelendjevica (Lestes dryas), ljupka vodendjevojčica (Coenagrion pulchellum) i istočni
vilenjak (Orthetrum ramburi).
Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim
tipovima te mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 07/06) daje mjere za očuvanje
površinskih kopnenih voda i močvarnih staništa kao sljedeće
o očuvati vodena i močvarna staništa u što prirodnijem stanju, a prema
potrebi izvršiti revitalizaciju;
o osigurati povoljnu količinu vode u vodenim i močvarnim staništima koja je
nužna za opstanak staništa i njihovih značajnih bioloških vrsta;
o očuvati povoljna fizikalno-kemijska svojstva vode ili ih poboljšati, ukoliko
su nepovoljna za opstanak staništa i njihovih značajnih bioloških vrsta;
o održavati povoljni režim voda za očuvanje močvarnih staništa;
o očuvati povoljni sastav mineralnih i hranjivih tvari u vodi i tlu močvarnih
staništa;
o očuvati raznolikost staništa na vodotocima (neutvrđene obale, sprudovi,
brzaci, slapovi i dr.) i povoljnu dinamiku voda (meandriranje, prenošenje i
odlaganje nanosa, povremeno prirodno poplavljivanje rukavaca i dr.);
o očuvati povezanost vodnoga toka;
o očuvati biološke vrste značajne za stanišni tip; ne unositi strane (alohtone)
vrste i genetski modificirane organizme;
18
 o sprječavati zaraštavanje preostalih malih močvarnih staništa u priobalju;
o izbjegavati regulaciju vodotoka i promjene vodnog režima vodenih i
močvarnih staništa ukoliko to nije neophodno za zaštitu života ljudi i
naselja;
o u zaštiti od štetnog djelovanja voda dati prednost korištenju prirodnih
retencija i vodotoka kao prostore za zadržavanje poplavnih voda odnosno
njihovu odvodnju;
o vađenje šljunka provoditi na povišenim terasama ili u neaktivnom
poplavnom području, a izbjegavati vađenje šljunka u aktivnim riječnim
koritima i poplavnim ravnicama;
o ne iskorištavati sedimente iz riječnih sprudova;

1.8.2. Međunarodno-pravna zaštita biološke i krajobrazne raznolikosti

Međunarodni sustav zaštite prirodnih dobara uređen je nizom međunarodnih

konvencija, preporuka i rezolucija, te bilateralnim i multilateralnim ugovorima kojima
pojedine države sustavno uređuju, imajući u vidu svoje potrebe i interese, zaštitu
biološke i krajobrazne raznolikosti. Hrvatska je potpisnica nekoliko takvih dokumenata,
od kojih se u nastavku navode važni za zaštitu lokvi i močvarnih staništa:
1. Konvencija o biološkoj raznolikosti iz Rio de Janeira 1992 (NN 6/96,
međunarodni ugovori)
2. Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica
močvarica (Ramsarska konvencija) (NN 12/93, međunarodni ugovori)
3. Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska
konvencija) (NN 6/00, međunarodni ugovori).
Vrste koje su vezane uz život u lokvama, a koje su zabilježene za područje Hrvatske
te se nalaze u Annexu I i II ove direktive su sljedeće:
a. Vrste s Annexa I:
Herpetofauna - Emys orbicularis, Natrix tessellata, Hyla arborea, Rana
arvalis, Rana dalmatina, Rana latastei
Vretenca: Leucorrhinia caudalis, Leucorrhinia pectoralis, Stylurus
(Gomphus) flavipes

19
 b. Vrste s Annexa II: Herpetofauna - Emys orbicularis, Triturus carnifex,
Bombina bombina, Bombina variegata, Triturus dobropgicus, Rana
latastei
Vretenca – Coenagnon ornatum, Leucorrhinia pectoralis
4. Konvencija o europskim krajobrazima Firenza 2000 (NN 12/02 Međunarodni
ugovori)
5. Sporazum o zaštiti šišmiša u Europi (EUROBATS) (NN 6/00, međunarodni
ugovori).

1.9. Ugroženost i zaštita vodozemaca

U proteklih 50 godina, populacije mnogih vrsta vodozemaca širom svijeta drastično se

smanjuju, dok su neke vrste čak i izumrle. U mnogim slučajevima, ovo opadanje
brojnosti uzrokovano je ljudskom djelatnošću. Mijenjajući okoliš za vlastite potrebe, ljudi
smanjuju staništa drugih vrsta što vodi ka njihovom izumiranju. Čini se da su vodozemci
među kralješnjacima nešto osjetljiviji na štetne promjene u okolišu te na njih relativno
brzo reagiraju. Stoga su oni pogodna skupina za praćenje stanja okoliša (biološki
indikatori) (Lupret – Obradović 2001). Najčešći razlozi ugroženosti vodozemaca u
Hrvatskoj vezani su uz promjene staništa, bilo da se radi o fragmentaciji staništa
prometnicama ili degradaciji i potpunom nestajanju staništa pogodnih za život pojedinih
vrsta uzrokovanim, prije svega, različitim oblicima ljudske djelatnosti. Prema Lupret –
Obradović (2001) česta su masovna stradavanja vodozemaca u Hrvatskoj na
prometnicama prilikom proljetnih i/ili jesenskih migracija. Mnoge vrste vezane su za
točno određena mrjestilišta i u proljeće životinje sa šireg područja migriraju prema
njima. Ukoliko su im pri tome na putu veće prometnice, može se dogoditi da dođe do
masovnog mortaliteta produktivnog dijela populacije što dugoročno može negativno
utjecati na veličinu cjelokupne populacije. To se u Hrvatskoj posebno odnosi na smeđu
krastaču (Bufo bufo). Migracija krastača je masovna, odvija se u rano proljeće
(uglavnom ožujak), a traje desetak dana.
Osnovni razlog ugroženosti vodozemaca na području Parka je promjena staništa
pogodnih za mriješćenje, u smislu zarastanja lokvi i drugih manjih stajaćica, prije svega
zbog sve većeg napuštanja tradicionalnog oblika života ljudi na ovome području.
Prema Pravilniku o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 7/06)
posebno zaštićenim vrstama proglašene su sve vrste vodozemaca. Tri vrste
20
vodozemaca prisutne u Hrvatskoj (Bombina variegata - žuti mukač, Proteus anguinus -
čovječja ribica i Rana latastei - talijanska smeđa žaba) nalaze se na Crvenoj listi
ugroženih vrsta Svjetske zaštitarske organizacije (IUCN).
Prema nedavno objavljenom Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske
(2004) kao rizična vrsta vodozemaca navodi se Rana latastei – lombardijska žaba, a
kao niskorizične se navode vrste Bombina bombina – crveni mukač, Hyla arborea –
gatalinka i Triturus (cristatus) dobrogicus – veliki panonski vodenjak. Triturus vulgaris
navodi se kao nedovoljno poznata vrsta tj. vrsta za koju nema dovoljno potrebnih
podataka da bi se procijenio rizik od izumiranja.
U Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova Hrvatske (Tvrković i dr. 2006) u neku od
kategorija ugroženosti svrstane su 23 vrste dok je 35 vrsta svrstano u kategoriju
neugroženih (60%). U skupinu ugroženih vrsta ubrajamo 2 kritično ugrožene vrste, 2
ugrožene i 1 rizičnu vrstu. U kategoriju vjerojatno ugroženih/nedovoljno poznatih
ubrajamo njih 6, 7 ih je u skupini potencijalno ugroženih vrsta, a kod 5 vrsta ugrožene
su ili potencijalno ugrožene samo neke njihove podvrste ili dijelovi populacija.

Slika 5: Pregažena krastača (Bufo bufo) na području Parka prirode «Žumberak-

Samoborsko gorje». Foto: S. Struna

21
2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA

2.1. Park prirode «Žumberak – Samoborsko gorje»

Park prirode «Žumberak – Samoborsko gorje» obuhvaća 333 km², a zakonom je

zaštićen od 28. svibnja 1999. godine (NN 58/99). Tolikom površinom, ovaj Park prirode
ubraja se među najveća zaštićena područja u Hrvatskoj, no prema datumu proglašenja,
jedno je od najmlađih. Javna ustanova započela je s radom u rujnu 2001. godine, a
glavni ciljevi su zaštiti i promovirati ljepote toga kraja.
Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim
estetskim, ekološkim, odgojno - obrazovnim, kulturno - povijesnim i turističko -
rekreacijskim vrijednostima, a u njemu su dopuštene djelatnosti kojima se ne
ugrožavaju njegove bitne značajke i uloge (Đikić i sur. 2001).

2.2. Geografski položaj

Park prirode «Žumberak – Samoborsko gorje» je gorski masiv u zapadnom dijelu

središnje Hrvatske. Morfološki pripada gorskom području smještenom na
jugozapadnom rubu Panonske nizine (slika 6). Proteže se od 180 do 1178 m
nadmorske visine. Obuhvaća Žumberačku goru s najvišim vrhom Sveta Gera (1178 m)
i Samoborsku goru s najvišim vrhom Japetić (971 m). Sastavni dio Samoborskog gorja
je i Plešivica (780 m) (Brkić i sur. 2002).
Žumberak i Samoborsko gorje zajedno čine dobro izraženu orografsku cjelinu između
Save i njenih pritoka Kupe i Krke. To je prijelazno područje između Alpa i Dinarida, zbog
čega ima i raznolika obilježja. Alpskog su karaktera strmi oblici i oštre konture vrhova, a
dinarskog karaktera su krške pojave kao što su ponikve, špilje i ponori (Poljak 2001).
Uobičajeno je da se sjeveroistočna strana tog područja zove Samoborskim gorjem, a
jugozapadna Žumberačkom gorom (nekad Uskočka gora) ili jednostavno Žumberak.
Čitav Park prirode omeđen je državnom granicom sa Slovenijom na sjeveru i zapadu,
zatim rijekom Kupom i obroncima Žumberačke gore na jugu, te obroncima
Samoborskog gorja na istoku (Brkić i sur. 2002).

22
Slika 6: Položaj Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje»

Na slici 7 je prikazana karta Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje».

23
24
 2.3. Reljef

Na cjelokupnom području Parka prirode razvedenost reljefa je vrlo velika, a tome

doprinose brojne duboke erozijske doline strmih strana, planinski vrhovi i grebeni.
Velika reljefna razvedenost posljedica je mnogobrojnih endogenih i egzogenih procesa.
Neki od tih procesa započeli su još početkom tercijara, no najznačajnije geomorfološke
promjene i formiranje današnjeg reljefa odvijalo se u razdoblju pleistocena (Brkić i sur.
2002).
U generalnom reljefu Samoborskog gorja ističe se splet brojnih vrhova, planinskih
grebena, potočnih jaruga i kosa u kojem je teško odrediti osnovni smjer pružanja gorja.
Na reljef su osobito utjecali potoci Bregana, Lipovečka i Rudarska Gradna, koje su
svojim duboko usječenim koritima podijelile masiv u tri osnovne skupine: Plešivicu,
Oštrc i Japetić. Svaka od njih i u planinarsko - turističkom smislu čini zasebnu cjelinu,
čemu pridonose i cestovni prilazi kroz te doline (Brkić i sur. 2002).
Područje Žumberka također karakterizira splet planinskih grebena, vrhova i potočnih
jaruga, kojem je teško odrediti smjer pružanja gorja. Okosnica mu se donekle povija
smjerom SI - JZ, a taj se smjer ne podudara ni s dinarskim ni s alpskim smjerom
pružanja. U reljefu Žumberačke gore značajne su duboko usječene doline glavnih
vodotoka Kupčine i Slapnice. Kanjon Slapnice zaštićeni je krajolik zbog svoje iznimne
ljepote i aktivnog procesa nastajanja sedre na više mjesta (Brkić i sur. 2002).

2.4. Geologija i pedologija

U geološkoj građi prisutne su stijene različitog sastava i različite starosti, ali je najviše
mezozojskih. Trijaski dolomiti zauzimaju gotovo polovicu cijele površine Parka (156.71
km2). Budući da su intenzivno tektonski razlomljeni, a dijelom i dobro okršeni, u njima se
formiraju najznačajniji vodonosnici područja. U Samoborskom gorju su većinom prisutni
trijaski dolomiti, te paleozojski i mezozojski klastiti. Prema tome, reljef Samoborskog
gorja po tipu odgovara planinama sjeverne Hrvatske. Istočni dio područja je niži i
raščlanjeniji. S obzirom na geografski položaj, veličinu i oblik masiva i visinski raspon
dijelimo ga na tri visinska područja: nizinski, brežuljkasto pretplaninski i planinski s
različitim geomorfološkim, klimatskim i vegetacijskim značajkama. Na reljef

25
Samoborskog gorja su osobito utjecali potoci Bregana, Lipovečka i Rudarska Gradna
(Kletečki 1990, Brkić i sur. 2002).
Središnji dio Žumberka izgrađuju gornjokredne klastične naslage u kojima vrlo
značajan udio imaju vapnenačke breče i pješčenjaci te proslojci vapnenaca, u kojima su
razvijene tipične krške forme. U Žumberačkoj gori prevladavaju karbonatne stijene,
pretežito mezozojski vapnenci i dolomiti, pa su na tim terenima u znatnoj mjeri razvijena
krška reljefna obilježja. Odlikuju se brojnim ponikvama, jamama, špiljama, stalnim i
povremenim ponorima, te kratkim površinskim tokovima koji se gube u podzemlju.
Upravo ti karbonati (vapnenci i breče) imaju značajan udio i u građi krednog fliša
(Vivodinski fliš) zapadnog Žumberka, što je uvjetovalo razvoj krških pojava i na tom
području (Brkić i sur. 2002).
Krška reljefna obilježja su izraženija na području Žumberka. Na tom se području nalaze
brojni krški površinski oblici poput ponikvi, uvala i slijepih dolina. Pored površinskih
pojava, krške karakteristike Žumberka, ali i dijela Samoborskog gorja, potvrđuju i brojne
podzemne pojave, odnosno špilje i jame (Brkić i sur. 2002; Buzjak 2001- 2005).
Područje Parka odlikuje se dobro razvijenom hidrografskom mrežom i velikim brojem
izvora. Budući da je riječ o planinskom području, te s obzirom na geološku građu terena
u kojoj znatan udio imaju nepropusne i slabije propusne naslage, većina vodotoka je
bujičnog karaktera. S druge strane, na terenima s krškim obilježjima karakteristična je
pojava kratkih ponornica. U višim gorskim predjelima dio tokova je povremenog
karaktera dok su vodotoci smješteni na nižim kotama i u duboko usječenim dolinama
trajni kroz cijelu godinu. Svi manji vodotoci ovog područja slijevaju se prema dolinama
rijeka Krke, Bregane, Gradne, Kupčine ili Kupe. Najznačajniji vodotoci na području
Parka su Bregana, Lipovačka i Rudarska Gradna te Slapnica i Kupčina (Brkić i sur.
2002).
Tlo je na ovom području pokriveno rastresitim slojem ilovače ili crljenicom različite
debljine. Kroz takvo tlo mjestimično izviruju gromade kamenja ili se probijaju stijene.
Zbog dosta vlage i zbog umjerenih promjena temperature, na vapnencima i dolomitima
razvila su se zonalna podzolasta tla različitog stupnja kiselosti i humizacije (Brkić i sur.
2002).

26
 2.5. Vegetacija

Upravo je vrlo raznolik i bogat biljni pokrov bio jedan od razloga zaštite ovog područja.
Prirodni čimbenici kao što su geološka podloga, tlo, reljef, klima, ali i čovjek utječu na
izgled i sastav biljnog pokrova. Žumberačko i Samoborsko gorje ima bogatu floru i
obiluje rijetkim i zaštićenim biljnim vrstama (Vrbek i Buzjak 2002, 2003, Vrbek 2005).
Specifičan geografski položaj, te biljne migracije koje su se zbivale u vrijeme
pleistocenskih klimatskih kolebanja utjecale su na raznolikost današnje flore. Ovdje se
dodiruju eurosibirsko – sjevernoameričko područje sa sredozemnim ili mediteranskim
područjem, pa su oba zastupljena svojim tipičnim flornim elementima. Tradicionalni
seoski način života pridonosio je raznolikosti biljnog pokrova. Po broju vrsta
najzastupljenije su biljke euroazijskog flornog elementa, no po dominaciji na staništima
najzastupljenije su biljke kozmopoliti (Forenbacher 1995).
Više od polovine Parka prirode prekriveno je šumama (slika 8). Šume su uglavnom
listopadne, a crnogorične dolaze samo na pošumljenim predjelima. U nižem brdskom
području najčešća je šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querco petraeae –
Carpinetum illyricum /Horvat), na strmijim toplim obroncima najrasprostranjenija je šuma
hrasta medunca i crnoga graba (Querco – Ostryetum carpinifoliae), a u najvišim
predjelima bukove šume. Najzastupljenije šumske zajednice su one u kojima dominira
bukva, a to su: brdska šuma bukve (Fagetum illyricum montanum /Horvat), brdska
šuma bukve s mrtvom koprivom (Lamio orvale-Fagetum silvaticae /Horvat, 1938.),
šuma bukve i lazarkinje (Asperulo-Fagetum) te šuma bukve s kukurijekom (Helleboro-
Fagetum /Pell, 1978.) (Forenbacher 1995).
Vegetacijski pokrov parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» analiziran je i u
izradi vegetacijske karte (Jelaska i dr. 2004).

27
Slika 8: Vegetacijski pokrov parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje»

Uz šume se pojavljuju i travnjaci – livade košanice i pašnjaci (slika 9). Samo mali dio
travnjačkih površina je prirodnog porijekla, a sve ostale (većina livada i pašnjaka)
nastale su krčenjem šuma. Osim šuma i travnjaka, na ovom području je zastupljena i
flora vlažnih i zamočvarenih mjesta, flora šikara, sječina, bujadnica, flora stijena i sipila,
te vrlo bogata korovna i ruderalna flora (Forenbacher 1995).

Slika 9. Travnjaci na području Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje

28
 2.6. Klima

Područje Parka prirode «Žumberak – Samoborsko gorje» pripada umjerenom

klimatskom pojasu. Iako je to kraj, posebice njegov zapadni dio, koji je od svih dijelova
sjeverne Hrvatske najbliži Jadranu, utjecaj mora je, zbog visoke planinske pregrade na
zapadu, vrlo slab. Veća otvorenost prema Panonskoj ravnici uzrokuje jače djelovanje
kontinentalnih klimatskih obilježja. Dodatne promjene u raspodjeli temperature zraka
unosi reljef. Temperaturne razlike su umjerene i vrijednost im pada od istoka prema
zapadu, s porastom nadmorske visine i «hladnoćom položaja», a ima i pojava inverznih
temperatura. Srednja siječanjska temperatura varira od -1C u najnižim do preko -2C u
najvišim dijelovima Žumberka. U najnižim predjelima srednja srpanjska temperatura
iznosi 20C, a u najvišim 18C ili manje. Srednja godišnja amplituda temperature
(razlika srednje srpanjske i srednje siječanjske temperature) je oko 20 C, a srednja
godišnja temperatura varira od 7 - 8C u najvišim predjelima do oko 10C u najnižim.
Količina oborina se povećava od istoka prema zapadu i s nadmorskom visinom. U
prosjeku oborine se kreću oko 1250 mm godišnje. Raspored oborina se tokom godine
mijenja: na zapadnoj strani postoje proljetni i jesenski maksimum i ljetni minimum, a
prema istoku maksimumi se pomiču prema sredini ljeta i smanjuju se, što je značajka
panonske klime. Od istoka prema zapadu s povišenjem nadmorske visine i u
zatvorenim geografskim položajima raste visina i trajanje snježnog pokrivača (Kletečki
1990, Brkić i sur. 2002).
Prema Köppenovoj klasifikaciji područje Žumberka i Samoborskog gorja odlikuje se
umjereno toplom vlažnom klimom s toplim ljetom. Padaline su ravnomjerno
raspoređene tijekom cijele godine pa nema suhog razdoblja prema Köppenovu kriteriju.
Prosječne godišnje visine oborina na meteorološkim stanicama Žumberačke i
Samoborske gore iznose između 949 mm (stanica Jastrebarsko - Četinari) i 1303 mm
(stanica Sošice). Srednja temperatura srpnja kreće se od 20º do 22º C, a srednja
temperatura siječnja iznosi od 0 do -3º C (Šegota 1996).
Ovo je područje koje se svrstava u zonu umjerene srednjoevropske klime. Po Köppenu
se takav tip klime definira kao «umjereno topla kišna klima».
Srednja godišnja količina oborina je od 900 do 1000 milimetara. Oborine su prilično
ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine, a preko 60% ukupne količine oborina
padne u vegetacijskom periodu godine od travnja do listopada.

29
Svi meteorološki podaci navedeni u tabelama odnose se na razdoblje od 1987. do
1997.g.
Srednja mjesečna i godišnja količina oborina prema podacima meteorološke stanice
Jastrebarsko je slijedeća:
Stanica/mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnje
Jastrebarsko/Oborine(mm) 60 62 68 59 77 110 75 83 87 86 87 48 900

Srednja mjesečna i godišnja temperatura zraka :

Stanica/mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnje
Jastrebarsko/Temp.C - 0,6 5,7 10,5 15,1 17,8 20,5 19,9 15,6 10,2 4,2 0,8 10,0
0,4

Snježni pokrivač je obično debljine od 30 do 40 cm, a snijeg se zadržava na tlu oko 40

dana. Prvi mraz može se očekivati između 17. listopada i 05. studenog, a zadnji između
14.ožujka i 19.travnja, dakle opasnost od mrazeva je velika.
Topli dio godine, uvažavajući temperaturni prag od 6C za početak vegetacijskog
razdoblja, traje 7 mjeseci, a hladni dio godine 5 mjeseci.
Srednji godišnji broj dana s jakim vjetrom (6 Beauforta i više) je 22,2, a vjetrovi se
pojavljuju u razdoblju veljača-lipanj i najviše pušu iz sjevernog i sjeveroistočnog smjera.

30
3. MATERIJAL I METODE

3.1. Metode uzorkovanja

Pri izradi diplomskog rada koristio sam podatke prikupljene na području Parka prirode
«Žumberak – Samoborsko gorje». Budući da radim u Parku kao nadzornik terenski dio
istraživanja, odnosno bilježenje lokvi i evidentiranje faune počelo je 2002. godine i do
kraja 2004. godine napravljeno je ukupno 26 terenskih dana. Ciljano istraživanje vezano
uz diplomski rad vršeno je tijekom cijele 2005. godine u trajanju od 67 radnih dana, a
odnosi se na obradu lokvi i ispunjavanje pripadajućih obrazaca. Ukupno su obavljena
93 terenska dana, na 155 različitih lokaliteta.
Anketu sam proveo na ukupno 54 ispitanika koja su u cijelosti popunila formular. Utrošio
sam 27 dana na 43 različita naseljena mjesta s područja Parka prirode.
Sveukupan broj radnih dana je 120 i odnosi se na terensko istraživanje lokvi i
anketiranje lokalnog stanovništva. Pregled terenskog istraživanja preglednije je dan u
tablici 1.

Tablica 1. Pregled terenskih istraživanja na području Parka prirode «Žumberak-

Samoborsko gorje» tijekom razdoblja od 2002. – 2005. godine.
Svrha 2002-2004 2005 ukupno
Evidentiranje lokvi i bilježenje faune 26 67 93
Ankete 0 27 27
Ukupno 26 94 120

Prilikom terenskog rada i prikupljanja podataka, korištene su sljedeće metode:

 terenski obilazak i bilježenje geografskih koordinata lokvi pomoću GPS uređaja
 za faunu: lov pomoću mreže za bentos građene od čvrstog materijala,
četvrtastog otvora promjera oko 30 cm i veličinom oka mreže 0,5 x 0,5 cm, lov
rukom, zvukovni vab, fotografiranje, promatranje te noćno istraživanje pomoću
ručnog reflektora.
 za floru: herbariziranje i fotografiranje.
 anketiranje lokalnog stanovništva o načinu izrade, korištenju, značaju i vrijednosti
lokvi.

31
Ovisno o dimenzijama, obzidanosti ili neobzidanosti, trajanju perioda kada je voda u
njima prisutna, njihovoj namjeni te prisutnosti močvarne i/ili vodene vegetacije lokalitete
sam podijelio u 4 tipova: lokve, zidane lokve, pojila i privremene lokvice. Prema takvoj
podijeli osnovne karakteristike svakog pojedinog tipa lokaliteta su:
1. Lokva:
a) dimenzije: širine i dužine (ili promjera) 1 m i veće, dubine 0.5 m i dublje
b) obzidanost: neobzidana ili obzidana samo manjim dijelom (materijal zida je u tom
slučaju kamen), dno je beton, kamen, mulj, ilovača i drugo
c) prisutnost vode: većim dijelom ili tijekom cijele godine
d) namjena: napajanje stoke, zalijevanje poljoprivrednih površina, kućanstvo (bilo
da se lokva koristila samo u prošlosti ili se koristi još i danas), djeci za igranje
(kupanje ljeti, a zimi klizanje)
e) vegetacija: prisutna vodena i/ili močvarna vegetacija
2. Zidana lokva:
a) dimenzije: širine 0,5 m i više, dužine 3 m i više, dubine 0,5 m i dublje
b) obzidanost: potpuno obzidana (betonom ili kamenom), dno je muljevito ili glina
c) prisutnost vode: većim dijelom ili tijekom cijele godine
d) namjena: napajanje stoke, zalijevanje poljoprivrednih površina, kućanstvo (bilo
da se lokva koristila samo u prošlosti ili se koristi još i danas)
e) vegetacija: nije prisutna ni vodena ni močvarna vegetacija (ili jako rijetko pošto ih
stanovništvo čisti)
3. Pojilo:
a) dimenzije: širine do 1 m, dužine do 5 m, dubine do 1 m
b) obzidanost: potpuno obzidano betonom, dno također betonirano
c) prisutnost vode: većim dijelom ili tijekom cijele godine
d) namjena: napajanje stoke (u prošlosti i danas)
e) vegetacija: uglavnom nije prisutna ni vodena ni močvarna vegetacija

32
4. Privremena lokvica:
Obuhvaća sva kratkotrajne stajaće vode manjih dimenzija, bilo da se radi o
zamočvarenim područjima nastalim uslijed razlijeva potoka, malim kanalima uz cestu
napunjenih vodom nakon obilnih kiša, malim lokvicama nastalim nakon kiše u utorima u
zemlji preostalim nakon prolaska traktora ili stoke i sl.
a) dimenzije: širina i dužina neodređene, no uglavnom manjih dimenzija i
nepravilne, dubina do 0.3 m
b) obzidanost: neobzidana, dno je zemlja, ponekad nastaju na livadi ili šumi
c) prisutnost vode: kratkotrajno (samo nakon obilne kiše ili u proljeće)
d) namjena: nema namjene
e) vegetacija: nije prisutna ni vodena ni močvarna vegetacija

Navedeni tipovi lokvi vide se na slikama 10-13.

33
Slika 10. Lokva na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje». Foto: S.
Struna

Slika 11. Zidana lokva na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje». Foto:
S. Struna
34
Slika 12. Pojilo na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje». Foto: S.
Struna

Slika 13. Privremena lokvica na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje».

Foto: S. Struna
35
Odrasle bezrepce i vodenjake hvatao sam rukom ili mrežom, dok sam ličinke repaša i
punoglavce bezrepaca hvatao mrežom za bentos građenom od čvrstog materijala,
četvrtastog otvora promjera oko 30 cm i veličinom oka mreže 0,5 x 0,5 cm. Životinje
sam određivao na terenu, uz pomoć internog ključa za određivanje vodozemaca (Janev
Hutinec 2005), te sam ih odmah puštao na mjestu ulova.
Prilikom terenskog dijela istraživanja također sam promatrao, skicirao, fotografirao i
zabilježio osnovna obilježja lokaliteta, poput veličine, širine i dubine, prisutnosti vode,
prihrane vodom, stupnja obraštenosti vodenom i/ili močvarnom vegetacijom, stupnja
osunčanosti te njihove promjene kroz istraživani period i unosio ih u formular (slika 16).
Na osnovu tih podataka lokaliteti su razvrstani u četiri navedena tipa. Zemljopisne
koordinate i nadmorske visine istraživanih lokaliteta određivao sam pomoću
Garminovog Summit GPS uređaja.
Prilikom anketiranja birao sam starije stanovnike (najmlađi 36 godina, a najstariji 83
godine), jer sam očekivao točnije i izdašnije odgovore na pitanja: broj i namjena lokvi
nekad i sad, kako su se izrađivale lokve, da li divljač koristi lokve, da li stanovnici koriste
biljke ili životinje s lokve, te da li znaju nazive za koje životinje, da li lokva zarasta i
presušuje, zašto i da li u posljednje vrijeme više presušuje, kako su čistili lokve i da li bi
ih sada čistili. Također me je interesiralo njihovo mišljenje o važnosti lokvi, kao i o tome
što bi Park prirode trebao napraviti sa postojećim lokvama. U formularu (slika 17) su
prikazana sva pitanja koja su postavljena lokalnom stanovništvu.

36
Slika 14. Razgovor i anketiranje lokalnog stanovništva na području Parka prirode
«Žumberak-Samoborsko gorje». Foto: S. Struna

Slika 15. Prikupljanje podataka o stanju lokve na području Parka. Foto: B. Janev
Hutinec
37
Br. Naziv: Tip:

Veličina: m Površina: m2 X=
GPS Y=
Dubina: cm Osunčanost: %
Z=
Opis/vegetacija: Prisustvo vode:
Prihrana vodom:
Dno:
Obzidanost: DA NE 1 2 3 4
Namjena lokve:
Bistrina vode:
Okolica:
Isušenost: %
prekrivenost vegetacijom: %
podvodna vegetacija %
plivajuća vegetacija %
slobodna vodena površina %
nisko bilje u vodi %
trska/rogoz %
grmlje %
Crtež:

Fotografija:
Vrsta stadij Datum
Flora/fauna

Tip: lokve, zidane lokve, pojilo, privremena lokvica, izvor Prihrana vodom: kišnica/potok/izvor/drugo Dno:
beton/kamen/mulj/ilovača/drugo Obzidanost: da/ne, 1-4 (koliko strana) Namjena lokve: pojilo/ne koristi se/drugo Bistrina vode:
bistra/mutna/zamuljena/alge Okolica: u mjestu/izvan mjesta/ uz cestu/livada/šuma/drugo

38
Vrsta stadij Datum
Flora/fauna

Vrste: BB=Bufo bufo, BV= Bombina variegata, BVR= Bufo viridis, RD= Rana dalmatina, RA= Rana arvalis, HA= Hyla arborea, SS=
Salamandra salamandra, TA= Triturus alpestris, TC= Triturus carnifex; TV= Triturus vulgaris, EO= Emys orbicularis, NN= Natrix
natrix, NT= Natrix tessellata, CR= Crustacea (rakovi), R= ribe

Slika 16. Formular za bilježenje lokvi na području parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje»

39
ZAŠTITA STANIŠTA – LOKVE
UPITNIK

Ispitanik: Ispitivač:

Mjesto:

Postoji li lokva u blizini? DA NE Koliko dugo? Naziv lokve

Ima li još koja u

Gdje se lokva nalazi?
blizini?

Da li je prije postojala još neka lokva? Kada je

DA NE Gdje?
zarasla?

napajanje stoke Koje?

voda za kućanstvo
Za šta su koristili lokve? voda za poljoprivredu/zalijevanje
pranje veša
drugo Što?

Koristi li divljač lokve? DA NE Koja?

Jesu li koristili biljke ili životinje iz lokve DA NE Koje?

Da li lokva presušuje DA NE Kada?

Da li više presušuje u zadnje vrijeme? DA NE zarasta li lokva? DA NE

Kada su druge lokve koje znaju

Kada je počela zarastati?
počele zarastati?

Kada se lokva čistila Tko je čistio lokvu?

Kako se
Koliko često se čistila?
čistila?

Na čijem zemljištu se nalazi lokva privatno državno drugo

Da li je prije bilo više lokvi? DA NE Zašto?

Jesu li izrađivali lokve? DA NE Kada?

Kako su izrađivali lokve?

Znaju li još neki naziv za lokve?

Da li žele lokve u Da li bi ih
Smeta li im odlaganje otpada? DA NE DA NE DA NE
blizini sela? čistili/održavali

Prednosti/nedostaci lokvi

Što bi PP trebao učiniti s lokvama?

Koje životinje iz lokvi znaju?

Zaštićene?

Slika 17: Anketni list za prikupljanje podataka o lokvama

40
 3.2. Obrada podataka

Sve jedinke herpetofaune (vodozemaca i gmazova) determinirane su na terenu, te su

odmah zapisani svi podaci, tako da dodatni rad u laboratoriju nije bilo potrebno
provoditi. Materijal je determiniran pomoću ključa za određivanje gmazova (Mršić 1997)
i internog ključa za određivanje vodozemaca na području Parka prirode «Žumberak-
Samoborsko gorje» (Janev Hutinec 2005).
Dio istraživane flore determiniran je na terenu uz pomoć mr.sci. Antuna Alegra, a dio je
herbariziran i kasnije determiniran također uz mentorovu pomoć, kao i uz pomoć
botaničarke dr.sci. Suzane Buzjak. Za hrvatsko nazivlje biljaka korišteni su nazivi prema
Domcu (1994) i Šugaru (1977).
Pri terenskom radu sastavljan je odmah popis svih zabilježenih životinja, uključivši sve
podatke i opažanja. Zabilježena je vrsta, starost, mikrostanište, ekspozicija, nadmorska
visina, datum i lokalitet. Za sva nalazišta utvrđene su i točne geografske koordinate,
pomoću GPS uređaja Garmin – Summit.

3.3. Statistička obrada podataka

Izrađene su karte pomoću GIS – programa (programski paket ArcView 8.0). Izrađene su
karte rasprostranjenost lokvi na području Parka prirode «Žumberak – Samoborsko
gorje» vezano uz naselja, blizinu izvora i vodotoka, nadmorsku visinu i konfiguraciju
terena.
Pri statističkoj obradi ankete i lokvi koristile su se osnovne metode deskriptivne
statistike:
 srednja vrijednost (X)
 minimum (MIN)
 maksimum (MAX)

41
4. REZULTATI

4.1. Rezultati provedene ankete

Anketa je provedena na ukupno 54 ispitanika koja su u cijelosti popunila anketu iz 43

različita mjesta s područja Parka prirode. Prosječna starost ispitanika je 62,3 godine,
minimalna starost je 36 godina, a maksimalna 83. Većina ispitanika je odgovorila da u
blizini postoji lokva (85,2%) dok je njih 40,74% reklo da se u blizini nalazi još neka
lokva, a njih čak 48 (88,9%) da znaju za neku presušenu lokvu u blizini.
Čak je 49 ispitanika (90,74%) izjavilo da je glavna namjena lokvi napajanje stoke i to
uglavnom krava (88,9%). Zanimljivo je spomenuti da je čak je 25,93% istaknulo volove.
Zatim slijede ovce (20,37%), svinje (18,52%), guske i patke (9,26%), koze i magarci
3,70% te konji 1,85%.

6% 3% 3% 1%

13% krave
ovce
svinje
perad
koze
magarci
60%
14% konji

Slika 18: Glavna namjena lokvi obzirom na vrstu stoke

Samo je jedan ispitanik istaknuo namjenu lokvi kao vode za kućanstvo (1,85%) dok se
njena namjena kao vode za poljoprivredu ističe u odgovorima čak 32 ispitanika
(59,26%), a pranje rublja (15; 27,78%). Od drugih namjena lokve se koriste za kuhanje
svinjama (8; 14,81%), držanje pataka i gusaka (9,26%), klizanje (11; 20,37%), kupanje
(4; 7.41%), gašenje požara (3; 5,56%).

42
 broj ispitanika
50
namjena lokve
45

40

35

30

25

20

15

10

voda za kućanstvo

klizanje
pranje veša
poljoprivreda

gašenje požara
kuhanje svinjama
perad

kupanje
napajanje stoke

Slika 19: Namjena lokve prema mišljenju stanovništva Parka prirode «Žumberak-
Samoborsko gorje»

Slika 20. Korištenje lokvi na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje».

Foto: S. Struna

43
21 ispitanik je rekao da divljač koristi lokve (38,89%) i to uglavnom srne (20, 37,03%),
zatim divlje svinje (8, 14,81%) te 3 ptice i 2 lisice.

srne
divlje svinje
lisice
ptice

6% 9%
24% 61%

Slika 21. Korištenje lokvi od strane divljači

Niti jedan ispitanik nije rekao da je koristio neke biljke ili životinje iz lokve. Gotovo
polovina je rekla da lokva presušuje (25, 46,3%) i to uglavnom jednom godišnje (17,
31,5%) dok ih je 5 reklo da presušuje tek povremeno (9,3%), a njih 12 (22,22%) da više
presušuje u zadnje vrijeme.
Lokve su se uglavnom čistile ljeti (34 odgovora), dok se dio njih čistio i u proljeće ili
ujesen (14 odgovora). Ljetno čišćenje se provodilo u vrijeme kada su lokve presušile.
Lokve su čistili ili vlasnici (43,8%) ili svi stanovnici zajedno (56,2%). Prilikom čišćenja
uglavnom su se koristili samo lopatom i sličnim oruđem, poput motika i grablji (100%)
dok su samo za čišćenje jedne lokve koristili i bager.

proljeće/jesen
ljeti

29%
71%

Slika 22: Prikaz vremena čišćenja lokvi u Parku prirode «Žumberak-Samoborsko gorje»

44
Većina lokvi nalazi se na privatnom zemljištu, čak njih 77%, dok su ostale na državnom
zemljištu (23%).
Gotovo svi ispitanici (49, 90,74%) su odgovorili da je prije bilo više lokvi, a njih 45
(83,33%) kao razlog je navelo smanjenje broja stoke i ljudi.
Samo mali broj ispitanika je odgovorio da su izrađivali lokvu, njih 5 (9,26%) i to na
mjestu gdje se i prije zadržavala voda.
Odlaganje otpada smeta 47 ispitanika (87,04%) njih 70,37% (38) žele lokvu u blizini a
nešto više od polovine (28, 51,85%) bi je i čistilo.
61,11% (33) smatra da bi Javna ustanova trebala čistiti, održavati i štititi lokve, njih 12
(2,22%) misli da JU ne bi trebala učiniti ništa, a tek manji dio (7,4%, njih 4) misli da bi ih
trebalo zatrpati.

8%
24% čistiti i štititi
68%
ništa
zatrpati ih

Slika 23: Prikaz mišljenja stanovništva Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» o

ulozi javne ustanove

Na upit koje vrste životinja iz lokvi znaju njih 48 (85,2%) je odgovorilo žabe, dok su neki
prepoznali čak i vrste ili skupine poput mukača (7, 12,96%), gatalinki (4, 7,4%) krastača
(3, 5,55%).
Zmije poznaje 35 ispitanika (64,8%), a među njima je bjeloušku istaknulo čak 82,35%.
Zatim slijede vretenca (17, 31,5%), vodenjaci (4, 7,4%) te daždevnjaci (3, 5,55%).
Većina ispitanika, njih 70%, ne vidi nikakve nedostatke u lokvama, dok samo mali broj
njih kao nedostatke navodi komarce, kreketanje žaba, odlaganje otpada, smrad i
potencijalnu opasnost od izlijetanja sa ceste u lokvu.
Najvažniju prednost čini napajanje stoke te korištenje lokvi za zalihu vode, očuvanje
bioraznolikosti i požare.

45
 40

br. ispitanika 35
nedostaci lokvi

30

25

20

15

10

0
kreket žaba

održavati
otpad

opasne su
nema ih

smrad
komarci

ne želi ih
Slika 24. Nedostaci lokvi prema mišljenju stanovnika

br. ispitanika
25

20

15

10
prednosti lokvi

0
zalijevanje vrta

zaliha vode
bioraznolikost

požari
napajanje

patke
napajanje stoke

estetski
divljači

Slika 25. Prednosti lokvi prema mišljenju stanovnika

46
 4.2. Rezultati inventarizacije i vrednovanja lokvi

4.2.1. Brojnost i raspored lokvi na području Parka prirode «Žumberak-

Samoborsko gorje»

Na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» su tijekom razdoblja

istraživanja zabilježene 164 lokve koje su razvrstane u sljedeće kategorije - 111 lokvi,
26 zidanih lokvi, 18 pojila i 9 privremenih lokvica kao što se vidi na slici 26.

5%
11%
16% lokve
68%
zidane lokve
pojila
privremene lokvice

Slika 26: Raspodjela lokvi na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko

gorje» u kategorije.

Popis svih lokvi s geografskim koordinatama i nadmorskom visinom dan je u tablici 2.

47
 Tablica 2. Prikaz svih zabilježenih lokvi na području Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“ s geografskim koordinatama (x, y) i nadmorskim visinama (z)

BR Naziv/lokalitet x y z
1 bajčićka 5062337 5524151 514
2 kuljajska lokva 5064255 5524122 626
3 pajina lokva 5065447 5524345 704
4 lokva u jazovčini 5063171 5524175 485
5 vranešićeva lokva 5062405 5525252 501
6 na brezovlju 5062297 5525627 501
7 lokva kod crkve 5062316 5525735 472
8 u slavčev dolu 5062010 5525819 437
9 lokva u malincima 5064538 5527364 682
10 u dubokoj dragi 5064924 5527645 628
11 borina lokva 5060523 5523538 264
12 kekićeva lokva 5061472 5529325 382
13 lokva u gaju 5062009 5529602 430
14 lokva tupci 5062536 5531395 481
15 lokva boršt 5062683 5532253 469
16 lokva ognjanovci 5063344 5532206 521
17 lokva močile 5063023 5529340 643
18 lokva u dolu 5063003 5529263 628
19 lokva stubalj 5062636 5523865 479
20 lokva u glavici 5062991 5523758 499
21 lokva u koretić mlinu 5072791 5543138 235
22 lokva kokote 5064056 5532783 428
23 vukobratova lokva 5063851 5531493 611
24 lokva uzcestu tomaševci 1 5069787 5532667 573
25 lokva uz cestu tomaševci 2 5069750 5532570 576
26 tomčeva lokva-kekići 5068694 5532381 559
27 petruševka 1 5061141 5531185 439
28 petruševka 2 5061158 5531259 437
29 lokva u pećarićima 5060627 5530858 373
30 kal na vrhu 5059294 5530609 309
31 lokva u stojavnici 5060041 5530386 332
32 veliki kal u bukovlju 5060443 5531120 406
33 lokva u gorici 5060676 5532824 483
34 lokva u hrastovici 5060653 5533150 474
35 lokva šavornik 5060214 5532918 372
36 žljebac 5060068 5533370 360
37 štubalj 5060004 5533466 346
38 varčenka 5060077 5533042 348
39 lokva krajačići 5060760 5534947 308
40 lokva brezik 5061245 5535045 291
41 mlaka na brađi 5061069 5535704 278
42 lokva kod štale 5061020 5535783 283
43 lokva kaline 5063847 5533498 404
44 lokva u baronima 5061286 5535458 343
45 trubinkina lokva-velika 5063843 5534247 430
46 trubinkina lokva-mala 5063835 5534271 430
47 anina lokva 5063439 5534277 395
48 jurina lokva 5063430 5534336 401

48
 49 na kamenica 1 5063434 5532707 374
50 na kamenica 2 5063439 5532710 374
51 lokva na poučnoj stazi 5071607 5539027 730
52 lokva kod vinograda 5063338 5534474 381
53 močile 5063357 5534234 378
54 lokva kod bifea tena 5062564 5534824 342
55 lokva u borovima 5062544 5534857 338
56 lokva logorišće 5062907 5534563 350
57 brest-kaptaža 5062223 5535814 308
58 lokva kod vodosprema 5061872 5536258 327
59 lokva na brdu 5061757 5536422 318
60 lokva šobatovići 5070103 5541116 692
61 zdenac duralije 5063971 5534247 441
62 lokva pod goricom 5063539 5532703 419
63 točak-goleši 5061770 5524731 389
64 bunar-v.liješće 5061358 5524869 387
65 slapenik 5061882 5525642 409
66 točak-dragoševci 5062237 5525509 448
67 marino vrelo 5062988 5524413 538
68 bunar-gudalji 5064647 5524046 614
69 studena voda 5067121 5524328 928
70 zdenac-sekulići 5065386 5524474 736
71 majer 5065135 5536486 400
72 mlaka-v. Brdo 5064506 5536641 373
73 selska lokva-šinkovići 5064980 5536066 405
74 na grmnica 1 5065118 5537231 436
75 na grmnica 2 5065135 5537184 436
76 zobišće 1 5064962 5537542 447
77 zobišće 2 5064985 5537546 448
78 lokva matijevac 5064197 5537842 406
79 balabanova lokva 5063989 5537776 400
80 kal veliki vrh 5063894 5538044 395
81 točak balići 5062901 5530376 540
82 vrelo kašt 5061838 5528802 469
83 točak priselje 5062379 5529027 566
84 luka-magovci 5062781 5529079 588
85 pojilo-budinjak 5071456 5538320 752
86 bukovlje-rajići 5068727 5541222 626
87 lokva grubači 5066792 5541092 558
88 lokva stići 5066425 5541681 672
89 milanova lokva 5065052 5540683 560
90 velika lokva-gračac 5065150 5540848 575
91 lokva-stakići 1 5063148 5540089 492
92 lokva-stakići 2 5062936 5540011 479
93 lokva pod kućom-rude 5062632 5540242 430
94 lokva kod raspela 5062603 5540108 441
95 točak kunčani 5064560 5525356 607
96 točak jezernice 5066004 5528573 689
97 lokva grgetići 5066536 5535340 468
98 miljenovićeva lokva 5066299 5537584 442
99 lončarica 5065875 5537938 430
100 krisnik 5065767 5537139 441
101 vrtanjki 5066019 5537008 449
102 lokva ilovice 5066861 5536207 488
49
103 baronski stubalj 5069467 5535611 673
104 stubalj podlokvice 5069566 5534767 766
105 lokva grič 5069609 5534754 771
106 močila -grič1 5069559 5535007 730
107 močila -grič2 5069557 5535031 729
108 lokva kod vodosprema 5069665 5535771 717
109 tratina 5068743 5528946 696
110 boljara 1 5068355 5528177 795
111 boljara 2 5068330 5528182 795
112 lokva pavkovići 5067942 5542630 715
113 lokva brezovac 5068574 5543062 710
114 lokva višoševići 5067474 5542809 728
115 lokva kod samostana 5067717 5543187 766
116 deji-glušac 5061120 5530654 346
117 lokva na brijegu 5066876 5538687 412
118 lokva jarača 5066930 5538657 415
119 lokva na gnojniku 5066910 5538588 415
120 lokva pod košarom 5066944 5538567 408
121 lokva u mirkovići 5066821 5538598 406
122 lokva u gladnoj dragi 5069159 5537756 506
123 lokva vodice 5072319 5540210 674
124 lokva na puteljku 5065245 5540484 518
125 milanova lokva 5065853 5539384 474
126 petraškina lokva 5065888 5539304 475
127 pančina lokva 5065801 5539374 492
128 lokva pod lijeskom 5066622 5540753 531
129 lokva u staničićima 5066289 5539517 515
130 tomićeva lokva 5066327 5539550 518
131 lokva čačile 5066342 5539929 495
132 lokva kordići 1 5070800 5540111 555
133 lokva kordići 2 5070800 5540111 555
134 lokva uz cestu tomaševci 3 5069732 5532483 596
135 lokva čučići 5066670 5539093 464
136 lokva u pećnom 5066617 5540389 506
137 lokva u Osunji -1 5075293 5537913 603
138 Lokva u Osunji - 2 5075250 5537936 613
139 Duralije (Grgetićeva) 5063834 5534053 517
140 Vlašić Brdo 5062247 5538840 306
141 Podište 5076484 5543521 635
142 Čemernik 5066003 5526934 657
143 lokva bratelji 5072300 5539570 750
144 pojilo-bratelji 5072325 5539420 650
145 lokva poljanica 5066026 5550739 526
146 lokva kod tis.bregane 5072540 5542436 346
147 lokva kod bazgovice 5071388 5542523 375
148 lokva duboki dol 5070147 5544215 475
149 lokva u tisovcu 5071738 5540411 619
150 lokva n.s.okićko 5066698 5554450 368
151 lokva šipački breg-1 5069720 5547855 666
152 lokva šipački breg-2 5069739 5547887 672
153 lokva kod eko sela 5073336 5542793 379
154 ponori iznad g.vasi 5071034 5536672 600
155 lokva iznad g.vasi 5070871 5536603 611
156 dragonoš1 5068972 5546464 741

50
 157 Dragonoš 2 5069010 5546501 758
158 Radina Vas (zatrpana 2003) 5060891 5531118 455
159 Blate 5066757 5527869 692
160 Blate 2 5066290 5527562 699
161 Blate 3 5066533 5527838 695
162 kod Vranjačkog slapa 5065209 5538852 241
163 Kaptaža Tomaševci 5068529 5534031 555
164 Bernardići 5066797 5534854 300

Na slici 27 se vidi raspored lokvi na području Parka prirode Žumberak-Samoborsko

gorje.

1. Značajke lokvi

Slika 27. Raspored lokvi svih tipova na području Parka prirode «Žumberak-
Samoborsko gorje»

51
Slika 28. Raspored lokvi tipa 1 (prave lokve) na području Parka prirode
„Žumberak-Samoborsko gorje“

Slika 29. Raspored lokvi tipa 2 (zidane lokve) na području Parka prirode
„Žumberak-Samoborsko gorje“

52
Slika 30. Raspored lokvi tipa 3 (pojila) na području Parka prirode „Žumberak-
Samoborsko gorje“

Slika 31. Raspored lokvi tipa 4 (privremene lokvice) na području Parka prirode
„Žumberak-Samoborsko gorje“
53
Najveći dio zabilježenih lokvi nalazi se na nadmorskoj visini između 300 i 500 m, čak
njih 51%. Samo jedna lokva je zabilježena iznad 800 metara nadmorske visine. Na slici
32 se vidi raspored lokvi obzirom na nadmorsku visinu.

901-1000 m n.v broj lokvi obzirom na nadmorsku

visinu
801-900 m n.v

701-800 m n.v

601-700 m n.v

501-600 m n.v

401-500 m n.v

301-400 m n.v

200-300 m n.v

0 10 20 30 40 50 60

Slika 32. Raspored lokvi obzirom na nadmorsku visinu u Parku prirode «Žumberak-Samoborsko
gorje»

Na slici 33 se vidi raspored lokvi obzirom na udaljenost od naselja.

Slika 33. Raspored lokvi obzirom na naselja u Parku prirode «Žumberak-Samoborsko gorje»

54
Na slici 34 se vidi raspored lokvi obzirom na vodotoke

Slika 34. Prikaz rasporeda lokvi na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje»
obzirom na vodotokove.

55
 4.2.2. Biljni svijet lokvi

Analiza biljnih vrsta napravljena je na 16 lokvi na području Parka prirode Žumberak-

Samoborsko gorje. Ukupno je zabilježeno 193 vrste biljaka. Pri prikupljanju podataka
uzimale su se i biljke koje rastu u obalnom dijelu lokve.

Zabilježene su sljedeće vrste biljaka:

1. Obični stolisnik Achillea millefolium L.

2. Podagrasti jarčevac
3. Obična turica
4. Pirika
5. Vriježasta rosulja
6. Tankolisna rosulja
7. Puzajuća ivica
8. Obični žabočun
9. Oštrodlakava gušarka
10. Šumski pavlovac
11. Visoka ovsenica
12. Obični pelin
13. Pjegasti kozlac
14. Šumski kopitnjak
15. slezenica (jelenak?)
16. Smeđa slezenica
17. Obična tratinčica
18. Obična žutika
19. Dvozub
20. Vrtna vrzina
21. Srednja treslica
22. Zamijenjeni ovsik
23. Ječmasti ovsik
24. Kopnena šašuljica
25. Žabovlatka
26. Močvarna kaljužnica
27. Obični ladolež
28. Livadna režuha
29. Razmaknuti šaš
Aegopodium podagraria L.
Agrimonia eupatoria L.
Agropyron sp Gärtn.
Agrostis stolonifera L.
Agrostis tenuifolia?
Ajuga reptans L.
Alisma plantago aquatica L.
Arabis hirsuta (L.) Scop.
Aremonia agrimonoides (L.) DC:
Arrhenatherum elatius (L.) P. Beauv. ex J. Presl et C. Presl
Artemisia vulgaris L.
Arum maculatum L.
Asarum europaeum L.
Asplenium scolopendrium (Phyllitis) (L.) Newm.
Asplenium trichomanes L.
Bellis perennis L.
Berberis vulgaris L.
Bidens sp. L.
Brassica oleracea L.
Briza media L.
Bromus commutatus Schrad.
Bromus hordaceus
Calamagrostis epigejos (L.) Roth
Calitriche sp L.
Caltha palustris L.
Calystegia sepium (L.) R.Br.
Cardamine pratensis L.
Carex distans L.

56
30. Zelenkasti šaš
31. Mlohavi šaš
32. Mlohavi šaš
33. Modrozeleni šaš
34. Runjavi šaš
35. Končasti šaš
36. Tamnozeleni šaš
37. Bodljikavi šaš
38.
39. Razmaknuti šaš
40. Lisičji šaš
41. Obični grab
42. Zečina
43. Šumski rožac
44. Ispružena žućica
45. Divlja vodopija
46. Obična gorska metvica
47. Dimak
48. Vilina kosa
49. Dugi oštrik
50. Žućica
51. Čvorasta oštrica
52. Svilenasta bjeloglavica
53. Bjeloglavica
54. Močvarna jezernica
55. Čupava vrbolika
56. Močvarna vrbolika
57. Poljska preslica
58. Močvarna preslica
59. Livadna preslica
60. Visoka plamenjača
61. Uskolisna suhoperka
62. Širokolisna suhoperka
63. Konopljuša
64. Bademasta mlječika
65. Uskolisna mlječika
66. Obična kurika
67. Livadna vlasulja
Carex divulsa Stokes
Carex flacca Schreb.
Carex flacca ssp. flacca
Carex glauca Scop.
Carex hirta L.
Carex lasiocarpa? Ehrh.
Carex lepidocarpa Tsch
Carex muricata / spicata
Carex otrubae
Carex remota L.
Carex vulpina L.
Carpinus betulus L.
Centaurea sp. L.
Cerastium sylvaticum W.K.
Chamaecytisus supinus L.
Cichorium intybus L.
Clinopodium vulgare L
Crepis sp. L.
Cuscuta sp L.
Cyperus sp. longus? (L.) Hay
Cytisus sp L.
Dactylis glomerata L.
Dorycnium germanicum Rikli
Dorycnium sp. Vill.
Eleocharis palustris (L.) R.S.
Epilobium hirsutum L.
Epilobium palustre L.
Equisetum arvense L.
Equisetum palustre L.
Equisetum pratense Ehrh.
Erechtites hieracifolia (L.) Raf.
Eriophorum angustifolium Honck.
Eriophorum latifolium Hoppe
Eupatorium cannabinum L.
Euphorbia amygdaloides L.
Euphorbia cyparissias L.
Evonymus europaea L.
Festuca pratensis L.
57
68. Tankolisna vlasulja
69. Visoka jagoda
70. Jagoda
71. Crni jasen
72. Vrjesoliki sunčac
73. Naočiti šupljozub
74. Čekinjasta broćika
75. Livadna broćika
76. Močvarna broćika
77. Broćika
78. Proljetna broćika
79. Prava broćika
80. Bojadisarska žutilovka
81. Smrdljiva iglica
82. Blaženak
83. Pravi blaženak
84. Čupava dobričica
85. Člankovita pirevina
86. Naborana pirevina
87. Pirevina
88. Šumsko volujsko oko
89. Jezernica
90. Livadna šapika
91. Šumska runjika
92. Uglata pljuskavica
93. Vunenasta medunika
94. Člankoviti sit
95. Lepršavi sit
96. Svinuti sit
97. Svinuti/končasti sit
98. Pješčarski sit
99. Poljska prženica
100. Mekanodlakava prženica
101. Prženica
102. Mekanodlakava prženica
103. Piramidalna smilica
104. Šumska salata
105. Obična ognjičina
Festuca tenuifolia
Fragaria elatior Ehrh.
Fragaria sp. L.
Fraxinus ornus L.
Fumana ericoides (Cav.) Gdgr.
Galeopsis speciosa Mill.
Galium aparine L.
Galium mollugo L.
Galium palustre L.
Galium sp. L.
Galium vernum Scop.
Galium verum L.
Genista tinctoria L.
Geranium robertianum L.
Geum sp L.
Geum urbanum L.
Glechoma hirsuta W.K.
Glyceria articulatus
Glyceria plicata Fr.
Glyceria sp. R.Br.
Hacquetia epipactis (Scop.) DC.
Heleocharis palustris
Heracleum sphondylium L.
Hieracium murorum L.
Hipericum angulosum L.
Holcus lanatus L.
Juncus articulatus L.
Juncus effusus L.
Juncus inflexus
Juncus inflexus/filiformis? /L.
Juncus tenageia Ehrh.
Knautia arvensis(L.)Coult.
Knautia drymeia Heuff.
Knautia sp. L.
Knautia drymeia Heuff.
Koeleria pyramidata (Lam.) Domin.
Lactuca quercina L.
Lapsana communis L.
58
106. Livadna kukavičica
107. Kukavičica,graholika
108. Glatka kukavičica,graholika
109. Srčenica
110. Ivančica
111. Obična kalina
112. Ljulj
113. Roščičava svinduša
114. Močvarna svinduša
115. Drijemnina
116. Obična vučja noga
117. Vučja noga
118. Vučja noga
119. Metiljeva trava,protivak
120.
121. Polegnuta vija,dunjica
122. Hmeljasta vija,dunjica
123. Kokotac
124. Dugolisna metvica
125. Vodena mokrica
126. Trbulja
127. Piramidalno ptičje mlijeko
128. Ptičje mlijeko
129. Šumski cecelj
130. Sjetveni pastinak
131. Obični lopuh
132. Jelenska pukovica,smudnjak Peucedanum cervaria (L.) Lap.
133. Trska
134. Trska
135. Suličasti trputac
136. Veliki trputac
137. Livadna vlasnjača
138. Obična vlasnjača
139. Kranjski krestušac
140. Kiseličasti dvornik
141. Pjegasti dvornik
142. Dvornik
143. Obična oslad
Lathyrus pratensis L.
Lathyrus sp. L.
Lathyrus vernus
Leonurus sp. ? L.
Leuchantemum vulgare Adans.
Ligustrum vulgare L.
Lolium repens
Lotus corniculatus L.
Lotus uliginosus Schk.
Lychnis flos-cuculi L.
Lycopus europaeus L.
Lycopus europaeus subsp. Mollis
Lycopus sp. L.
Lysimachia nummularia L.
Marchantia sp.
Medicago falcata
Medicago lupulina L.
Melilotus sp. Mill.
Mentha longifolia (L.) Huds.
Myosoton aquatica (L.) Moench
Oenanthe sp. L.
Ornithogalum pyramidale L.
Ornithogalum sp. L.
Oxalis acetosella L.
Pastinaca sativa L.
Petasites hybridus (L.) G.,M.et Sch.
Phragmites australis Adans.
Phragmites communis Adans.
Plantago lanceolata L.
Plantago major L.
Poa pratensis L.
Poa trivialis L.
Polygala carniolica Kern.
Polygonum lapatifolium L.
Polygonum persicaria L:
Polygonum sp. L.
Polypodium vulgare L.
59
144. Topola,jasika
145. Mrijesnjak
146. Petolist srčenjak
147. Puzajući petolist
148. Petolist,petoprst
149. Obična celinščica
150. Ljekoviti plućnjak
151. Žabnjak ljutić
152. Lukovičasti žabnjak
153. Vunenasti žabnjak
154. Napuljski žabnjak
155. Puzavi žabnjak
156. Žabnjak
157. Grbak
158. Šumski grbak
159. Ruža
160. Modrosiva kupina
161. Malina
162. Kupina
163. Velika kiselica
164. Kovrčava kiselica
165. Kiselica
166. Bijela vrba
167. Uškasta vrba
168. Vrba iva
169. Pepeljasta vrba
170. Vrba
171. Mala krvara
172. Šumska šašina
173. Travolika mišjakinja
174. Srednja mišjakinja
175. Gajska mišjakinja
176. Jednogodišnja krasolika
177. Obični dubačac
178. Obična majčina dušica
179. Crvena djetelina
180. Žućkasta zobika
181. Proljetni podbjel
Populus tremula L.
Potamogeton sp L.
Potentilla erecta (L.) Räuschel
Potentilla reptans L.
Potentilla sp L.
Prunella vulgaris L.
Pulmonaria officinalis L.
Ranunculus acris L.
Ranunculus bulbosus L.
Ranunculus lanuginosus L.
Ranunculus neapolitanus? Ten.
Ranunculus repens L.
Ranunculus sp. L.
Rorippa sp. Scop.
Rorippa sylvestris (L.) Bess.
Rosa sp. L.
Rubus caesius L.
Rubus idaeus L.
Rubus sp. L.
Rumex acetosa L.
Rumex crispus L.
Rumex sp L.
Salix alba subsp. Vitellina L.
Salix aurita L.
Salix caprea L.
Salix cinerea L.
Salix sp. L.
Sanguisorba minor Scop.
Scirpus sylvaticus L.
Stellaria graminea L.
Stellaria media (L.) Vill.
Stellaria nemorum - glochidisperma L.
Stenactis annua (L.) Nees
Teucrium chamaedrys L.
Thymus pulegioides L.
Trifolium pratense L.
Trisetum flavescens (L.) P.B.
Tussilago farfara L.
60
 182. Uskolisni rogoz
183. Dvodomna kopriva
184. Ljekoviti odoljen
185. Potočna čestoslavica
186. Dvorednodlakava čestoslav. Veronica chamaedris L.
187. Puzava čestoslavica
188. Čestoslavica
189. Obična udikovina
190. Žućkasta grahorica
191. Grahorica
192. Vlasastodlakava grahorica
193. Bijeli lastavičnjak
Typha angustifolia L.
Urtica dioica L.
Valeriana officinalis L.
Veronica beccabunga L.
Veronica officinalis L.
Veronica sp L.
Viburnum opulus L.
Vicia oroboides Wulf.
Vicia sp. L.
Vicia villosa Roth
Vincetoxicum hirundinaria L.

Najmanji broj vrsta biljaka zabilježenih na nekoj lokvi iznosi 3, a najveći 48, dok srednja
vrijednost iznosi 18,6. Većinom se vrste biljaka po lokvama ne ponavljaju, a vrsta koja
dolazi na najvećem broju lokvi, čak njih 7, je obični žabočun (Alysma plantago
aquatica). Na 6 lokvi dolaze vrste svinuti sit (Juncus inflexus), runjavi šaš (Carex hirta) i
rošćićava svinduša (Lotus corniculatus). Na slici 35 se vidi broj vrsta biljaka na
analiziranim lokvama. Među analiziranim lokvama s obzirom na biljni svijet značajem se
ističu Veliki Kal u Bukovju, Kekići-Tomaševci i Čučići.

50
broj biljnih vrsta
45

40

35

30

25

20

15

10

0
Dragoševci S, 65

Stojavnica, 31
Dragoševci, 7

Dragoševci, 6
V. Liješće, 64

Tratina, 109
Logorišće 56
Vuketići, 30
Kašt, 13

Čučići, 135

Pečarići, 29
Relići, 58

Vlašići 59
2, Kuljaji

Sršići, 32

Kekići/Tomaš., 134

Kek-Tom, 25

Slika 35. Broj biljnih vrsta po analiziranim lokvama

61
Slika 36. Žabočun (Alysma plantago-aquatica). Foto: Z. Mesić

Slika 37. Pepeljasta vrba (Salix cinerea). Foto: Z. Mesić

62
 4.2.3. Životinjski svijet lokvi

4.2.3.1. Zabilježene vrste vodozemaca

red Urodela – repaši

porodica Salamandridae – daždevnjaci
1) Triturus alpestris (Laurenti, 1768)– planinski vodenjak
2) Triturus carnifex (Laurenti, 1768)– veliki vodenjak
3) Triturus vulgaris Linnaeus, 1758 – mali vodenjak
4) Salamandra salamandra (Linnaeus, 1758) – pjegavi daždevnjak
red Anura – bezrepci
porodica Discoglossidae – mukači
5) Bombina variegata Linnaeus, 1758 – žuti mukač
porodica Bufonidae – krastače
6) Bufo bufo (Linnaeus, 1758) – obična (smeđa) krastača
porodica Hylidae – gatalinke
7) Hyla arborea (Linnaeus, 1758) – gatalinka
porodica Ranidae – prave žabe
8) Rana dalmatina Bonaparte, 1840 – šumska smeđa žaba
9) Rana temporaria Linnaeus, 1758 – livadna smeđa žaba

Ukupno sam zabilježio 9 vrsta vodozemaca. 4 vrste pripadaju redu repaša (Urodela),
porodici daždevnjaka (Salamandridae), a 5 vrsta pripada redu bezrepaca (Anura), po
jedna vrsta iz porodica mukača (Discoglossidae), krastača (Bufonidae) i gatalinki
(Hylidae) te 2 vrste iz porodice pravih žaba (Ranidae).
Na 63,4% lokvi (N=104) pojavljuju se žuti mukači, a po brojnosti za njima slijedi
planinski vodenjak koji dolazi na čak 93 istraživane lokve (56,7%). Na slici 38 se vidi
učestalost pojavljivanja pojedinih vrsta vodozemaca na lokvama.

63
 120

broj lokvi na kojima je vrsta zabilježena

100

80

60

40

20

Rana sp. - zelena

Salamandra salamand
Bombina variegata

Rana temporaria
Rana dalmatina
Bufo bufo

Hyla arborea
Rana sp. - smeđa

Triturus alpestris

Triturus vulgaris

Triturus carnifex
Slika 38. Učestalost pojavljivanja vodozemaca na lokvama na području Parka prirode
Žumberak-Samoborsko gorje

Prosječno je zabilježeno 2,4 vrste vodozemaca po lokvi, s tim da je najmanji zabilježeni

broj vrsta 0 a najveći 8 vrsta po lokvi. Na slici 41 se vidi brojnost vrsta po lokvama na
istraživanom području.

64
Slika 39. Gatalinka (Hyla arborea). Foto: S. Struna

Slika 40. Livadna smeđa žaba (Rana temporaria). Foto: S. Struna

65
 45

40 broj lokvi
35

30

25

20

15

10

0
0 1 2 3 4 5 6 7 8
broj vrsta vodozemaca

Slika 41: Broj vrsta vodozemaca po lokvama na području Parka prirode Žumberak-
Samoborsko gorje

4.2.3.2. Zabilježene vrste gmazova

1) Natrix natrix – bjelouška

2) Zamenis longissimus – bjelica
3) Lacerta viridis – zelembać
4) Anguis fragilis – sljepić
Ukupno sam zabilježio 4 vrsta gmazova od čega svi pripadaju redu ljuskaša
(Squamata). Najčešće zabilježena vrsta gmaza bila je bjelouška (Natrix natrix) koja je
zabilježena na 30 lokvi (18,3%). Na slici 42 se vidi učestalost pojavljivanja gmazova na
lokvama.

66
30

broj lokvi na kojima je vrsta zabilježena

25

20

15

10

Anguis fragilis
longissimus

Lacerta viridis
Natrix natrix

Zamenis

Slika 42. Učestalost pojavljivanja gmazova u lokvama Parka prirode «Žumberak-Samoborsko

gorje»

Slika 43. Bjelouška (Natrix natrix). Foto: S. Struna

67
 4.2.3.3. Ostale skupine životinja

Od ostalih skupina životinja koje su zabilježene za lokve na području Parka prirode

«Žumberak-Samoborsko gorje» na 19 lokvi su zabilježena vretenca (Odonata), šišmiši
su zapaženi na 4 lokve, rakovi na 3, a zlatna ribica u samo jednoj lokvi.
Analiza životinjskih vrsta napravljena je na svim lokvama na području Parka. Najmanji
broj vrsta je 0 dok je najveći zabilježeni broj vrsta 11, a prosječno je zabilježeno 2,8
vrste ili skupine po lokvi. Na slici 44 se vidi raspored broja životinjskih vrsta ili skupina u
lokvama na području Parka.

40
broj lokvi
35

30

25

20

15

10

0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
broj vrsta

Slika 44. Broj vrsta životinja na lokvama na području Parka prirode Žumberak-Samoborsko
gorje

S obzirom na broj vrsta ili skupina životinja značajem se ističu lokve Kaline, Kordići,
Stojavnica i Budinjak (poučna staza).

68
5. DISKUSIJA

Istraživanje lokvi na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» provedeno

u razdoblju od 2002 – 2005. godine za cilj je imalo utvrđivanje trenutnog statusa lokvi te
pronalaženja odgovora na pitanja vezana uz broj, tip lokvi i njihovu rasprostranjenost i
ugroženost te poimanje lokvi kod lokalnog stanovništva.
Iako je istraživanje uspjelo odgovoriti na sva postavljena pitanja, potrebna su daljnja
istraživanja koja će pomoći da se odgovori na pitanja vezana uz korištenje nekih ciljanih
skupina životinja kao što su sisavci i beskralješnjaci te o značaju lokvi za njihov
opstanak na području Parka.
Anketa predstavlja značajan dio ovoga istraživanja i provedena je sa svrhom
prikupljanja mišljenja stanovnika Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje» kakav
značaj lokve imaju prema njihovu mišljenju. Prikupljanje ovakvih podataka izuzetno je
važno kako bi se ustanovilo upravljanje lokvama u prošlosti te koliko su stanovnici
zainteresirani za suradnju i kakav je njihov stav prema ovim staništima.
Podacima dobivenim od stanovnika Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje»
ustanovljeno je da je, osim postojećih, na ovom području bilo još najmanje 178 lokvi.
Većina njih je nestala prije 20 ili više godina. Nastavi li nestanak lokvi ovim trendom u
budućnosti će preostati tek mali broj lokvi. Uzme li se u obzir broj postojećih lokvi i onih
koje su vremenom nestale, na području Parka prije nekih 50 godina bilo je najmanje
342 lokve ili čak 1 lokva na 1 km2 površine Parka. Značaj lokvi za zaštitu biološke
raznolikost parka, a i šire je izuzetno velik. Prema nekim autorima (Scoccianti 1999)
zbog gubitka lokvi u Italiji u posljednjih 60tak godina nestalo je 12,5% lokvi, 50% njih
pokazuje jasne znakove zarastanja postepenim nakupljanjem sedimenata i obrastom
vegetacije i samo 37% njih je u još uvijek dovoljno dobrom stanju. Takav gubitak lokvi
zabilježen i u drugim regijama Italije (Polli i Alberti 1969, Dolce i dr., 1991), zatim u
Velikoj Britaniji (Halliday 1992, Heath i Whitehead 1992, Swan i Oldham 1993, Boothby
1997, Boothby i Hull 1997, Williams i dr, 1998). Scoccianti (2001) naglašava da postoje
i podaci o gubitku lokvi i u drugim krajevima poput Norveške, Nizozemske, Danske i
sjeveroistočnih SAD-a. Situacija na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko
gorje» ukazuje na to da je u posljednjih 50tak godina već izgubljeno više od polovina
svih lokvi što je još veći trend gubitka nego u Italiji (Scoccianti 1999). Njihova
ugroženost već je zabilježena i za područje Parka (Franković i dr. 2004) gdje se ističe
da je glavni razlog njihove ugroženosti prestanak tradicionalnog stočarstva. S time se
69
slažu i stanovnici Parka od kojih je 59,3% kao glavni razlog ugroženosti istaknulo
smanjenje broja ljudi i stoke. Lokve svoju ulogu, osim kao voda za stoku imaju i
očuvanju biološke raznolikosti, korištenju vode za gašenje požara, ali također i u
rekreativne svrhe kao što su plivanje i klizanje. Iznenađuje veliki broj odgovora koji
ukazuju na to da se lokve zimi koriste kao klizališta (20,37%). Osim toga čak 38,9%
ispitanika je primijetilo da lokve koristi i divljač, i to uglavnom srne. Ispitanicu su također,
kao prednost lokvi istaknuli zalihu vode, gašenje požara, zalijevanje vrta, ali i estetske
razloge. Uzmu li se svi ovi čimbenici u obzir vidi se da je značaj lokvi ne samo u njihovoj
primarnoj funkciji (napajanje stoke) već i doprinose očuvanju biološke i krajobrazne
raznolikosti, a toga su svjesni i stanovnici Parka.
Ispitanicu su pokazali i dobro poznavanje faune lokvi. Većina ispitanika znala je reći da
u lokvama žive žabe i zmije, a neki među njima su čak znali prepoznati i skupinu ili
vrstu. Vretenca je nabrojala gotovo trećina ispitanika, a mogući razlog tomu je i što su
se prethodnih godina provodila istraživanja vretenaca na području Parka (Ljuština 2003,
Vitas 2003) te su stanovnici dolazili u kontakt s istraživačima. S obzirom na sve
navedeno te da je čak 70% ispitanika odgovorilo da ne vidi baš nikakve nedostatke u
lokvama Javna ustanova bi u budućnosti, u suradnji s lokalnim stanovništvom, trebala
provoditi akcije vezane uz očuvanje i upravljanje lokvama i njihovim živim svijetom. Te
akcije bi trebale biti popraćene podizanjem svijesti javnosti i edukacijom o važnosti i
značaju lokvi.
Drugi dio istraživanja bio je usredotočen na situaciju na terenu kako bi se ustanovilo
koliko lokvi sada ima na području Parka te kakvo je njihovo stanje obzirom na broj vrsta
i ugroženost.
Ukupno je zabilježeno 164 lokve, a među njima se značajem ističu lokve i zidane lokve
koje u uzorku obuhvaćaju čak 84% svih zabilježenih lokvi, dok pojila i privremene
lokvice nisu značajne u tolikoj mjeri. Lokve su rasprostranjene na području cijelog
Parka, zidane lokve su uglavnom smještene u središnjem i južnom dijelu parka, pojila u
središnjem i zapadnom dijelu, dok su privremene lokvice uglavnom vezane uz zone
plavljenja potoka. Većina lokvi se nalazi na nadmorskoj visini od 300-600 m što i ne
iznenađuje s obzirom da je i većina naselja, pa time i poljoprivredne aktivnost vezana uz
te nadmorske visine. Lokve predstavljaju važno stanište mnogim biljnim i životinjskim
vrstama, a posebice se ističu vodozemci koji su zabilježeni u čak 149 lokve (90,85%).
Od ostalih skupina potrebno je istaknuti vretenca koja su zabilježena u 19 lokvi.
Prethodnim istraživanjima vretenaca (Ljuština 2003) utvrđeno je 18 vrsta koje su bile
70
pronađene u 15 lokvi. Od gmazova lokve predstavljaju važna staništa bjelouški (Natrix
natrix) dok za ostale vrste gmazova one su tek povremena staništa. Ovi podaci se slažu
s literaturnima (Janev 1995, Janev Hutinec 2001) koji lokve navode kao važna staništa
za bjelouške.
Prema ovom istraživanju je zabilježen maksimalni broj od 8 vrsta vodozemaca po lokvi
dok je u prethodnom istraživanju (Zlatar 2004) zabilježeno da je u lokvama dolazilo
maksimalno 7 vrsta, dok ih je najčešće bilo po 3.
Zanimljivo je spomenuti da tijekom ovog istraživanja nije zabilježena niti jedna barska
kornjača (Emys orbicularis), strogo zaštićene vrste gmaza, iako su obilažena neka od
staništa pogodna za ovu vrstu. Njezina prisutnost na području Parka zabilježena je
samo jednom prilikom u zamočvarenom dijelu podno Jarušja (Franković, usmeno).
Među analiziranim lokvama s obzirom na biljni svijet značajem se ističu Veliki Kal u
Bukovju, Kekići-Tomaševci i Čučići. Ne postoje prethodna istraživanja s kojima bi se
mogli usporediti ovi podaci. Ipak, veliki broj biljnih vrsta nisu prave biljke vlažnih staništa
već predstavnici okolne vegetacije. Razlog tomu je što su uzorci prikupljani i s obalnog
dijela lokve.
S obzirom na broj vrsta ili skupina životinja značajem se ističu lokve Kaline, Kordići,
Stojavnica i Budinjak (poučna staza). Od ovih lokvi u istraživanju vodozemaca (Zlatar
2004) spominju se lokve Stojavnica i Kordići tako da ih je svakako potrebno uključiti u
lokve prioritetne za zaštitu i upravljanje, a tomu bi zbog uznapredovale sukcesije
svakako trebalo dodati lokvu u Željeznom Žumberačkom.

71
6. ZAKLJUČCI
1. Istraživanjem lokvi na području Parka prirode «Žumberak-Samoborsko gorje»
inventarizirano je 164 lokve od čega ih je 111 (67,7%) svrstano u kategoriju
pravih lokvi, 26 (15,9%) u kategoriju zidanih lokvi, 18 su pojila, a 9 je lokvica
privremenog karaktera.
2. Kao glavna namjena lokvi ističe se napajanje stoke (90,74%), zatim korištenje
vode za poljoprivredu (59,26%). Od drugih namjena lokve se koriste za pranje
rublja (27,78%), kuhanje svinjama (14,81%), držanje pataka i gusaka (9,26%),
klizanje (20,37%), kupanje (7.41%), gašenje požara (5,56%).
3. Podacima dobivenim od stanovnika Parka prirode «Žumberak-Samoborsko
gorje» ustanovljeno je da je, osim postojećih, na ovom području bilo još najmanje
178 lokvi. Od njih 116 za koliko su se ispitanici sjećali vremena nestanka, čak
80,2% je nestalo prije 20 ili više godina. Nastavi li nestanak lokvi ovim trendom u
budućnosti će preostati tek mali broj lokvi.
4. Stav lokalnog stanovništva prema lokvama je iznenađujuće pozitivan. Čak 87%
je reklo da im smeta odlaganje otpada u lokvu, njih 70,4% je želi u blizini sela, a
više od polovine ispitanika je reklo da bi lokvu i čistilo. Tek manji dio (7,4%) misli
da bi ih trebalo zatrpati.
5. Veliki je broj biljnih (N=193) i životinjskih vrsta. Lokve predstavljaju izuzetno
važna staništa vodozemcima, posebice žutom mukaču (Bombina variegata),
planinskom vodenjaku (Triturus alpestris), smeđoj krastači (Bufo bufo), livadnoj
smeđoj žabi (Rana temporaria). Lokve su izuzetno važne i bjelouški (Natrix
natrix) te vretencima na području Parka. za utvrđivanje njihovog značaja za
druge skupine životinja (šišmiši, beskralješnjaci, ptice, sisavci…) trebalo bi
provesti ciljana istraživanja. Od biljnih vrsta se učestalošću pojavljivanja ističu
obični žabočun (Alysma plantago aquatica), svinuti sit (Juncus inflexus), runjavi
šaš (Carex hirta) i rošćićava svinduša (Lotus corniculatus).
6. Kao glavni razlog ugroženosti i nestanka lokvi na području Parka svakako se
ističe zarastanje lokvi uzrokovano smanjenjem broja ljudi i stoke. S time se slažu
i stanovnici Parka od kojih je čak 83,3% to istaknulo kao glavni razlog.
7. U svrhu upravljanja ovim ugroženim staništima trebalo bi istaknuti ulogu Javne
ustanove. Važnost JU za zaštitu i očuvanje lokvi prepoznalo je i 61% ispitanika.
8. Kao prioritetne lokve za provođenje zaštite ističu se lokve Kordići, Stojavnica i
Željezno Žumberačko.
72
7. LITERATURA

Ančić, I. (2004): Rasprostranjenost gmazova na području Parka prirode «Žumberak –

Samoborsko gorje» (Diplomski rad). Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

Angelibert, S., Marty P. i Giani N. (2004): Importance of pond network for faunal
biodiversity imlplications for pond conservation planning. Abstracts of 1st European
workshop.

Boothby, J. (1997): Ponds and other small water-bodies in North-West England: an

audit. In Boothby J (ed), British Pond Landscape. Action for protection and
enhancement. Proceedings of the UK Conference of Pond Life Project, 7-9 September
1997, Chester, UK. Collin Cross Printers Ltd, Garstang, Lancashire, UK 1-9.

Boothby, J. i Hull, A.P. (1997): A census of ponds in Chesire, North West England.
Aquatic Conservatio: Marine and Freshwater Ecosystems 7: 75-79.

Brkić, Ž., Kuhta, M. i Singer, D. (2002): Geološka i hidrološka osnova Parka prirode
«Žumberak – Samoborsko gorje». Javna ustanova Parka prirode «Žumberak –
Samoborsko gorje», Zagreb.

Buzjak, N. (2001): Speleološke pojave Parka prirode «Žumberak – Samoborsko gorje»,

1.dio. Javna ustanova Parka prirode «Žumberak – Samoborsko gorje», Zagreb.

Buzjak, N. (2002): Speleološke pojave Parka prirode «Žumberak – Samoborsko gorje»,

2.dio. Javna ustanova Parka prirode «Žumberak – Samoborsko gorje», Zagreb.

Cadi, A. & P. Joly (2004): Impact of the introduction of the red-eared slider (Trachemys
scripta elegans) on survival rates of the European pond turtle (Emys orbicularis). –
Biodiversity and Conservation 13: 2511-2518.

Cadi, A.,V. Delmas, A. C. Prevot-Julliard, P. Joly, C. Pieau & M. Girondot (2004):

Successful reproduction of the introduced slider turtle (Trachemys scripta elegans) in
the South of France. - Aquatic Conservation: Marine and Freshwater Ecosystems 14:
237-246.

Crossman, E.J. (1991): Introduced freshwaters fishes: a review of North American

perspective with emphasis on Canada. Canadian Journal of Fisheries and Aquatic
Sciences 48: 46-57.

Dolce, S., Stoch, F. i Palma, M. (1991): Stagni carsici, storia, flora, fauna. Comune di
Trieste, Edizoni Lint, Trieste, Italia pp1-71.

Domac, R. (1994): Flora Hrvatske. Školska knjiga, Zagreb.

Državni zavod za zaštitu prirode (2004): Crveni popis ugroženih biljaka i životinja
Hrvatske. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

73
Đikić, D., Glavač, H., Glavač, V., Hršak, V., Jelavić, V., Njegač, D., Simončić, V.,
Springer, O.P., Tomašković, I. i Vojvodić, V. (2001): Ekološki leksikon. Ministarstvo
zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb.

Forenbacher, S. (1995): Žumberak: Kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga,

Zagreb.

Franković, M., Janev Hutinec, B., Karlogan Todorović, S., Znaor, D. (2004):
Poljoprivredno – okolišni program za Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje.
Javna ustanova Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje, Slani Dol.

Gamradt, S.C. i Kats, L.B. (1996): Effect of introduced crayfish and mosquitofish on
California newts. Conservation Biology 10 (4): 1155-1162.

Gido, K.B. i Brown, J.H. (1999): Invasion of North American drainages by alien fish
species. Freshwater Biology 42: 387-399.

Godet, J.D. (1999): Evropske rastline.Didakta,Radovljica.

Halliday, T. (1992): Amphibians and New farm ponds. Agricultural and Food Research
Council, reprinted from AFRC News, aprile, pp 1-2.

Heath, D.J. i Whitehead, A. (1992): A survey of pond loss in Essex, south-east England.
Aquatic Conservation: Marine and Freshwater Ecosystems. Vol 2, 267-273.

Hinden, H., Oertli, B., Anderset, J.D., Castella, E., Juge, R. i Lachavanne, J.B. (2004):
Alpine ponds biodiversity: what are the driving variables? Abstracts of 1st European
workshop.

Hulbert, S.H., Zedler, J. i Fairbanks, D. (1972): Ecosystem alternation by mosquitofish

(Gambusia affinis) predation. Science 175; 639-641.

Janev, B. (1995): Prehrana bjelouške (Natrix natrix L., Reptilia, Serpentes) u Turopolju.
Diplomski rad. Prirodoslovno matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str.1-68.

Janev Hutinec, B. (2005): Interni ključ za određivanje vodozemaca. Javna ustanova

Parka prirode «Žumberak – Samoborsko gorje», Zagreb.

Janev Hutinec, B. (2001): Interspecijska i intraspecijska kompeticija zmija (Natrix natrix i

Natrix tessellata) na području Baćinskih jezera (Magistarski rad). Sveučilište u Zagrebu,
Zagreb.

Jelaska, S., Grgurić, Z., Kušan, V., Major, Z., Mihulja, A. i Peternel, H. (2004):
Vegetacijska karta Parka prirode «Žumberak – Samoborsko gorje» (MPK 2.25 HA),
OIKON, Zagreb.

Kabisch, K. i Hemmerling, J. (1983): Ponds and Pools-Oases in the Landscape.Arco

publishing,Inc.,New York.

Kindersley, D. (2005): Životinje-velika ilustrirana enciklopedija. Mozaik knjiga, Zagreb.

74
Kletečki, E. (1990): Neke značajke biologije vodenjaka rod Triturus (Rafinesque, 1815)
na Žumberku. Magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu. Poslijediplomski studij prirodnih
znanosti – biologija.

Kletečki, E. (1995): Population density, space arrangement and seks ratio for sympatric
populations of the three species of newts in two puddles in Žumberak, Croatia. Llorente
et al. (eds). Scientia Herpetologica .pp. 141-153.

Lachavanne, J.B., Oertili, B., Anderset, J.D., Hinden, H., Juge, R., Perrottet, W. i Sager,
L. (2004): Attitude, a major driving factor for biodiversity in small waterbodies (pond,
lakes) even at low elevations. Abstracts of 1st European workshop.

Lewis, J. (1992) Pond Ecology. Yale-New Haven Teachers Institute.

Limpens, h J. G. A., Lina, P. H. C. & Hutson, A. M. (2000): Action plan for the
conservation of the pond bat (Myotis dasycneme). Nature and Environment 108.
Council of Europe publishing.

Lupret Obradović, S. (2001): Spasimo vodozemce na cestama – informativni letak

projekta. Hyla – Društvo za zaštitu i proučavanje vodozemaca i gmazova Hrvatske,
Zagreb.

Ljuština, M. (2003): Fauna vretenaca (Odonata) u različitim tipovima lokvi u Parku

prirode «Žumberak – Samoborsko gorje» (Diplomski rad). Sveučilište u Zagrebu,
Zagreb.

Mazerolle, M.J., Desrochers, A., Rochefort, L. (2005): Landscape characteristics

influence pond occupancy by frogs after accounting for detectability. Ecological
Applications, 15 (3), pp. 824-834.

Mokany, A. & Shine, R. (2002): Pond attributes influence competitive interaction

between tadpoles and mosquito larvae. Austral Ecology 27, 396-409.

Mršić, N. (1997): Plazilci (Reptilia) Slovenije. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Ljubljana.

Radović, J i dr. (1999): Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa

strategijom i akcijskim planovima zaštite. Kutle, A. (ed). Državna uprava za zaštitu
prirode i okoliša, Zagreb.

Oković, P. (2006) Rasprostranjenost vodozemaca (Amphibia) na području Parka prirode

«Žumberak-Samoborsko gorje» (Diplomski rad). Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

Poljak, Ž. (2001): Hrvatske planine. Golden marketing, Zagreb.

Polli, S. i Alberti ,G. (1969): Gli Stagni della Provincia di Trieste. Terzo contributo. Atti
del Museo civico di storia Naturale di Trieste 26 (4): 81-127.

75
Pravilnik o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim
životinjskim vrstama, NN 84/96.

Radiša, T. (1998): Analiza prehrane i prehrambenih niša sinoptičkih populacija tri vrste
vodenjaka u reproduktivnom razdoblju (Diplomski rad). Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

Radošević, M. (1996): Metodologija istraživanja distribucije i brojnosti vodenjaka.

Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

Radovanović, M. (1951): Vodozemci i gmizavci naše zemlje. Naučna knjiga, Beograd.

Razlog, J. (1986): Ključ za određivanje makrofitske flore slatkih voda Jugoslavije

(Diplomski rad). Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

Rugiero, A., Solimni, A.G. i Carchini, G. (2004): The ecology and conservation of
mountain ponds in Central Apennines, Italy. Abstracts of 1st European workshop.

Schoener, T.W. (1974) Resource partitioning in ecological communities. Science 185:

27-39.

Scoccianti, C. (1999): Loss of ponds in three different areas of Tuscany: conservation

plans, actions and restoration projects. In: Boothby J (ed) Pond and Pond Landscapes
of Europe. Proceedings of the International Conference of the Pond Life Project, 30
August – 2 September 1998, Maastricht, The Netherlands. Colin Cross Printers Ltd,
Garstang, Lancashire, UK: 203-210.

Scoccianti, S. (2001): Amphibia: aspetti di ecologia della conservazione. (Amphibia:

aspects of Conservation Ecology). WWF Italia, Sezione Toscana. Ed. Guido Persichino
Grafica. Firenze: XIII. 430 pp.

Swan, M.J.S. i Oldham, R.S. (1993): National Amphibian Survey. English Nature
Research Report 38. English Nature. Peterborough.

Šegota, T. (1996): Klimatologija za geografe. Školska knjiga, Zagreb.

Šugar, I. (1977): Botanički rječnik. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb.

Tvrković, Nikola (ed). (2006): Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske.

Ministarstvo kulture: Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb

Vitas, B. (2003): Fauna vretenaca (Odonata) Parka prirode «Žumberak – Samoborsko

gorje» (Diplomski rad). Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

Vrbek, M. i Buzjak, S. (2002): Ugrožena i zaštićena flora Parka prirode «Žumberak –

Samoborsko Gorje». Stručna studija, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb.

Vrbek, M. i Buzjak, S. (2003): Ugrožena i zaštićena flora te njihova staništa u Parku

prirode «Žumberak – Samoborsko gorje». Stručna studija, Hrvatski prirodoslovni muzej,
Zagreb.

76
Vrbek, M. (2005): Flora i nešumska vegetacija Žumberka (Doktorska disertacija).
Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

Williams, P.J., Biggs, J., Barr, C.J., Cummins, C.P., Gillespe, M.K., Rich, T.C.G., Baker,
A., Baker, J., Beesley, J., Corfield, A., Dobson, D., Culling, A.S., Fox, G., Howard, D.C.,
Luurdema, K., Rich, M., Damson, D., Scott, W.A., White ,R. i Whitfield, M. (1998):
Lowland Pond Survey 1996. Pond Action, Oxford, UK pp 1-120.

Winstead, R.L. (2002). Pond Ecology.htm: http://nsm1.nsm.iup.edu/rwinstea/pond.shtm

Zavod RS za varstvo narave (2003): Obnavljamo kale.Ljubljana.

Zlatar, V. (2004): Fauna vodozemaca (Amphibia) u Parku prirode «Žumberak –

Samoborsko gorje» (Diplomski rad). Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

Korištene web stranice:

http 1 : Jacobs pond conservation area management plan, 2002, Norwell conservation
commision;
http://norwellma.virtualtownhall.net/public_documents/norwellma_jpca/managementplan.pdf

http2: The National Trust for Jersey. 2003. St Ouen's pond Management plan.
www.nationaltrustjersey.org.je/fiuldocs/St%20Ouen%20Management%20Plan.pdf

http3. UK Biodiversity action plan for Great Crested Newt (Triturus cristatus) and Pool
frog (Rana lessonae). http://www.ukbap.org.uk/UKPlans

77