Hrvatske Planine, Željko Poljak

Dr.
@eljko Poljak
HRVATSKE PLANINE
Copyright © 2001, Golden marketing, Zagreb, Hrvatska
Sva prava pridràna
Nakladnik
Golden marketing
[enoina 28, Zagreb, Hrvatska
Za nakladnika
Ana Maleti}
Urednik
Dr. Radule Kneèvi}
Fotografija na koricama
Tulove grede na ju`nom Velebitu (Dr. @eljko Poljak)
ISBN 953-212-074-2
Dr. @eljko Poljak
HRVATSKE PLANINE
planinarsko turisti~ki vodi~
sa 665 fotografija u boji i 50 zemljovida
tre}e, prera|eno izdanje
Golden marketing
Zagreb, 2001.
Kratice
a. autobus, autobusni
CAF Club Alpino Fiumano
d. desno
D Donji
g godina
GSS Gorska slu`ba spa{avanja
h sati
HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HE hidroelektrana
HP »Hrvatski planinar«
HPD Hrvatsko planinarsko dru{tvo
HPS Hrvatski planinarski savez
HPT po{tanski ured
i. isto~no
j. ju`no
JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
ji. jugoisto~no
jz. jugozapadno
km kilometara
kbr ku}e broj
KT kontrolna to~ka
l. lijevo
m metara
M. Mali
NP »Na{e planine«
PD planinarsko dru{tvo
p. postaja
pl. planinarski
PL »Planinarski list«
PSH Planinarski savez Hrvatske
PV »Planinski vestnik«
s. sjeverno
SANU Srpska akademija nauka i umetnosti
sr. srednji
st. stanica
TV televizija, televizijski
V. Veliki
z. zapadno
`. èljeznica, èljezni~ki
iv HRVATSKE PLANINE
Sadràj
Popis zemljovida . . . . . . . . . . vii PLANINE BANIJE I

Pregledna karta . . . . . . . . . . viii KORDUNA . . . . . . . . . . . . . 245
Tuma~ znakova . . . . . . . . . . . x ZRINSKA GORA . . . . . . . . . 248
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . xi HRASTOVI^KA GORA . . . . . 249
Suradnici . . . . . . . . . . . . . . xii PETROVA GORA . . . . . . . . . 250
Bilje{ka o autoru . . . . . . . . . . xiv MARTIN[ÂK . . . . . . . . . . 252
VINICA . . . . . . . . . . . . . . 253
UVODNI DIO. . . . . . . . . . . . . 1
VODENICA . . . . . . . . . . . . 254
[TO PRU@AJU NA[E PLANINE . 3
OKOLICA KARLOVCA. . . . . . 255
NA[E PLANINARSTVO . . . . . 19
PLANINAR NA POHODU . . . . 30 GORSKI KOTAR . . . . . . . . . 257
MEDVEDNICA . . . . . . . . . . . 35 RISNJAK . . . . . . . . . . . . . 265
SLJEME I SREDI[NJI DIO BURNI BITORAJ . . . . . . . . . 274
MEDVEDNICE . . . . . . . . . 50 VI[EVICA . . . . . . . . . . . . . 278
ZAPADNA MEDVEDNICA . . . . 83 SAMARSKE STIJENE . . . . . . 280
ISTO^NA MEDVEDNICA. . . . . 89 BIJELE STIJENE . . . . . . . . 283
KOLOVRATSKE STIJENE . . . 289
SAMOBORSKO GORJE . . . . . 97
BJELOLASICA . . . . . . . . . . 292
SAMOBOR . . . . . . . . . . . . 101
KLEK . . . . . . . . . . . . . . . 299
O[TRC . . . . . . . . . . . . . . 106
OKOLICA VRBOVSKOG. . . . . 307
JAPETI] . . . . . . . . . . . . . 111
OKOLICA RAVNE GORE . . . . 309
PLE[IVICA . . . . . . . . . . . . 115
OKOLICA SKRADA . . . . . . . 311
OKI]. . . . . . . . . . . . . . . . 118
OKOLICA DELNICA . . . . . . . 314
NOR[I]KA PLE[IVICA . . . . . 120
OKOLICA BROD MORAVICA . . 316
@UMBERA^KA GORA . . . . . . 125 OKOLICA ÂBRA I TR[]A . . . 317
USPONI NA SV. GERU . . . . . 133
PLANINE RIJE^KOG ZALE\A 319
JE^MI[TE I PLIJE[ . . . . . . . 139
OBRU^ I HAHLI]I. . . . . . . . 322
TU[ÂK I OKOLICA . . . . . . 141
SNJE@NIK I PLATAK . . . . . . 332
UZDU@NI PUTOVI KROZ
@UMBERA^KU GORU . . . . 143 TUHOBI] . . . . . . . . . . . . . 344
OSTALI PRILAZI ZEÂKU . . . 146 MEDVI\AK . . . . . . . . . . . . 348
KOBILJAK . . . . . . . . . . . . 349
PLANINE HRVATSKOGA KAMENJAK . . . . . . . . . . . 350
ZAGORJA I BILOGORSKO- OSTALI VRHOVI U RIJE^KOM
MOSLAVA^KOG PODRU^JA . 149 ZALE\U . . . . . . . . . . . . 352
KALNI^KA GORA . . . . . . . . 155 PLANINSKO ZALE\E
IVAN[ÎCA . . . . . . . . . . . . 163 CRIKVENICE . . . . . . . . . 354
RAVNA GORA . . . . . . . . . . 178
STRAHINJ[ÎCA . . . . . . . . 184 ISTARSKE PLANINE . . . . . . 359
BREZOVICA . . . . . . . . . . . 188 U^KA . . . . . . . . . . . . . . . 361
MACELJSKA GORA . . . . . . . 189 ]I]ARIJA . . . . . . . . . . . . . 376
KOSTELSKO GORJE I VELEBIT . . . . . . . . . . . . . . 387
KUNA GORA . . . . . . . . . 191
SJEVERNI VELEBIT . . . . . . . 402
CESARGRADSKA GORA . . . . 194
SENJSKO BILO . . . . . . . . . 402
OKOLICA VARA@DINA . . . . . 196
SKUPINA ZAVI@AN –
OKOLICA HRA[]INE . . . . . . 197
RAJINAC . . . . . . . . . . . 405
OKOLICA ÂKOVCA . . . . . . 197
RO@ANSKI I HAJDU^KI
BILOGORA . . . . . . . . . . . . 198 KUKOVI . . . . . . . . . . . . 420
MOSLAVA^KA GORA . . . . . . 201 VELIKI KOZJAK . . . . . . . . . 428
PO@E[KO GORJE . . . . . . . . 207
SREDNJI VELEBIT . . . . . . . . 431
PSUNJ. . . . . . . . . . . . . . . 212
SKUPINA [ATORINE . . . . . . 431
PAPUK . . . . . . . . . . . . . . 218
DABARSKI KUKOVI . . . . . . . 441
KRNDIJA . . . . . . . . . . . . . 233
DILJ-GORA . . . . . . . . . . . . 236 JU@NI VELEBIT . . . . . . . . . . 450
PO@E[KA GORA . . . . . . . . . 242 SKUPINA VISOÎCA – BADANJ 450
Sadràj v
SKUPINA VAGANSKI VRH – PLANINE HRVATSKOG
SV. BRDO I NACIONALNI OTO^JA . . . . . . . . . . . . . . 565
PARK PAKLENICA. . . . . . 458 OTOK KRK . . . . . . . . . . . . 569
JUGOISTO^NI VELEBIT . . . . 472 OTOK RAB . . . . . . . . . . . . 571
LI^KA PLJE[IVICA I NJEZINI OTOK PAG . . . . . . . . . . . . 572
OGRANCI . . . . . . . . . . . . . 477 OTOK CRES . . . . . . . . . . . 573
LI^KA PLJE[IVICA . . . . . . . 479 OTOK LO[INJ . . . . . . . . . . 574
O[TRI MEDVJE\AK . . . . . . 484 OTOK UGLJAN . . . . . . . . . 576
KREMEN . . . . . . . . . . . . . 485 KORNATSKO OTO^JE . . . . . 577
PO[TAK. . . . . . . . . . . . . . 487 OTOK BRA^ . . . . . . . . . . . 577
PLANINE DALMACIJE . . . . . 489 OTOK HVAR . . . . . . . . . . . 580
OTOK MLJET . . . . . . . . . . 581
ILICA . . . . . . . . . . . . . . . 494
DINARA . . . . . . . . . . . . . . 496 Dodatak:
SVILAJA . . . . . . . . . . . . . 504 VISOKE PLANINE ZAPADNE
KAME[NICA . . . . . . . . . . . 507 BOSNE I HERCEGOVINE . . . 583
PROMINA. . . . . . . . . . . . . 512 OSJEÊNICA. . . . . . . . . . . 587
TRTAR . . . . . . . . . . . . . . 515 KLEKOVAÂ . . . . . . . . . . . 589
KOZJAK . . . . . . . . . . . . . . 517 [ATOR . . . . . . . . . . . . . . 591
MOSOR . . . . . . . . . . . . . . 525 CINCAR . . . . . . . . . . . . . . 592
POLJI^KA PLANINA . . . . . . 539 TROGLAV. . . . . . . . . . . . . 595
OMI[KA DINARA . . . . . . . . 542 TU[NICA . . . . . . . . . . . . . 599
BIOKOVO . . . . . . . . . . . . . 545 ^VRSNICA . . . . . . . . . . . . 600
SV. ILIJA NA PELJE[CU . . . . 560 VRAN PLANINA . . . . . . . . . 609
MARIN VIJENAC U PLANINI ÂBULJA . . . . . . . . . . . . . 609
@ABI . . . . . . . . . . . . . . 563
SNIJE@NICA IZNAD
KONAVALA . . . . . . . . . . 563 Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . 611
vi HRVATSKE PLANINE
Popis zemljovida
(Naziv, redni broj i stranica u knjizi)
Sredi{nja Medvednica, br. 2-3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52-53

Isto~na Medvednica (Lipa – Rog), br. 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Sljeme i blià okolica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
Zapadna Medvednica, br. 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Isto~na Medvednica (Drenova – Klade{~ica), br. 5 . . . . . . . . . . . . . . 90
Samoborsko gorje, br. 6-7 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104-105
@umbera~ka gora (zapadni dio), br. 8 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
@umbera~ka gora (isto~ni dio), br. 9 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
Kalni~ko gorje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
Ivan{~ica, br. 11 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164
Ravna gora i Strahinj{~ica, br. 10 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
Moslava~ka gora, br. 12. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202
Psunj, br. 14 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
Petrov vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
Papuk, br. 15 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
Dilj-gora, br. 13 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
Karlova~ko Pokuplje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256
Gorski kotar (Velika Kapela), br. 22-23 . . . . . . . . . . . . . . . . . 276-277
Kolovratske stijene, br. 26 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
Klek, br. 21 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300
Obru~ – Platak – Snje`nik, br. 18-19 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324-325
Platak s okolicom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335
Gorski kotar, Risnjak i Tuhobi}, br. 20 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346
U~ka, br. 17 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363
]i}arija, br. 16. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 378
Senjsko bilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 405
Sjeverni Velebit, br. 24-25 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 406-407
Zaviàn i Velebitski botani~ki vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418
Srednji Velebit ([atorina – Ba~i} kuk), br. 27 . . . . . . . . . . . . . . . . 433
Velebit (okolica O{tarija i Dabarski kukovi), br. 28-29 . . . . . . . . . 442-443
Ju`ni Velebit ([ugarska duliba – Stap), br. 32. . . . . . . . . . . . . . . . 452
Ju`ni Velebit (Viso~ica – Vaganski vrh), br. 30-31 . . . . . . . . . . . 460-461
Jugoisto~ni Velebit, br. 33 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 473
Plje{ivica, br. 40 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 480
Gola Plje{ivica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482
Dinara, br. 34 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 498
Kame{nica, br. 36 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 508
Promina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 513
Kozjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 519
Mosor, Polji~ka planina, Omi{ka Dinara, br. 38 . . . . . . . . . . . . . . . 526
Biokovo, br. 39 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 547
Pelje{ac (Sv. Ilija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 561
Snije`nica, br. 35 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 564
Rab (Kamenjak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 571
Sis na Cresu, br. 37 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 574
Osor{}ica na Lo{inju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575
Vidova gora na Bra~u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 578
Zapadna Bosna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 588
Troglav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 596
^vrsnica i Vran planina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 602
Popis zemljovida vii

pregledna karta
viii HRVATSKE PLANINE

pregledna karta
ix
Predgovor
Mila, kuda si nam ravna,

Mila, kuda si planina!
Hrvatska himna
Ova knjiga nije pisana po ustaljenim uzorima nego je odraz pi{~eva osobnog
shva}anja i iskustva. Podjela i redoslijed planina prilago|eni su prakti~nim po-
trebama i planinarskom kriteriju. Vodi~ je nastao na osnovi dugogodi{njeg sku-
pljanja podataka, biljeàka s puta i savjeta iskusnih planinara. Taj opse`ni po-
sao ne bi urodio plodom da svoju pomo} nije pruìlo stotinjak vrsnih planinar-
skih stru~njaka iz svih krajeva na{e domovine, neki savjetom ili dopunom
teksta, drugi izabranim fotografijama, tre}i zemljopisnim skicama ili drugim
korisnim podacima. Prema tome, knjigu donekle treba smatrati kolektivnim
djelom. Du`nost mi je da svim tim vrijednim suradnicima izrazim ne samo op}e-
nitu zahvalnost, nego i da iznesem njihova imena kao priznanje za trud i ne-
sebi~nost. Njihov }e popis ujedno biti svojevrstan »tko je tko« u hrvatskom pla-
ninarstvu, a tome }e pridonijeti i oznaka autora ispod svake slike. Slike bez
oznake autora su pi{~eve (nekolicini slika autor nije poznat).
Izdava~u sam duàn zahvalnost i priznanje {to nije àlio sredstva da vodi~ bude
opseàn, suvremeno opremljen, estetski privla~an, gotovo rasko{an.
Knjiga sadrì obilje podataka koji su vrlo podlo`ni promjenama, npr. adrese
vlasnika planinarskih ku}a, telefonske brojeve i vozne redove. U dvojbi {to s
takvim podacima, prevagnula je potreba da se oni ipak ponude ~itatelju, kako bi
dobio bar okvirne elemente, koje ionako pri planiranju puta uvijek treba po-
novno provjeravati.
Planinu o kojoj èlite ~itati na}i }ete u sadràju na po~etku knjige, a pojedinosti
u abecednom kazalu na kraju knjige. Zemljovide moète na}i na dva na~ina: s
pomo}u pregledne karte na po~etku knjige i s pomo}u uputnice na po~etku opi-
sa pojedinih planina.
Podaci o putevima i planinarskim ku}ama izneseni su prema stanju na dan
kada je knjiga predana u tisak (po~etkom oùjka 2001.) i zato se ~itatelju pre-
poru~uje da prije polaska na put provjeri ima li otada kakvih promjena, npr. u
voznom redu autobusa, opskrbljenosti ku}e i vremenu kada je ku}a otvorena.
Adresar organizacija koje upravljaju ku}ama i njihove telefonske brojeve na}i
}ete u uvodnom dijelu knjige, ali i tu valja ra~unati s promjenama. O njima u
svakome trenutku ima najbolju evidenciju Hrvatski planinarski savez, 10000
Zagreb, Kozar~eva 22, tel/fax (01) 4824-142, www.pubwww.srce.hr/hps.
Prije posje}ivanja planina koje su oslobo|ene akcijama »Bljesak« i »Oluja« godi-
ne 1995., pogotovo prije posjeta biv{im tzv. zonama razdvajanja (npr. ju`ni Ve-
lebit, Svilaja, Psunj), svakako se treba raspitati o sigurnosnom stanju u naj-
bliòj policijskoj postaji i strogo se pridràvati dobivenih savjeta.
Prilikom posjeta planinama na dràvnoj granici, a takvih je prili~an broj u
ovome vodi~u, valja znati da je prelazak granice izvan slu`benih prijelaza pre-
kr{aj koji podlijeè nov~anoj kazni, dok god to ne bude druga~ije regulirano
me|udràvnim bilateralnim ugovorima.
Na kraju, valja znati i to da ovaj vodi~ nije sveobuhvatan nego da opisuje samo
najva`nije prilaze pojedinim planinama, ali zato posve}uje mnogo pa`nje i pro-
stora literaturi, pa tko èli vi{e podataka neka se posluì njome ili neka se,
pomalo istraìvala~ki, uputi u planinu s dobrim zemljovidom u ruci.
Sretan Ti put, dragi ~itatelju, u na{e lijepe hrvatske planine!
Dr. @eljko Poljak
Predgovor xi
Suradnici
Aleksi} Nikola, Zagreb (op}i dio)

Aleraj dr. Borislav, Zagreb (GSS)
Bartulin Vicencio, Omi{ (Omi{ka Dinara)
Bedalov Ivan, Ka{tel Kambelovac (Kozjak)
Belavi} Mirko, Senj (sjeverni Velebit)
Berljak Darko, Zagreb (adresar)
Bingula Jasna, Zagreb (Gorski kotar)
Boì~evi} dr. Sre}ko, Zagreb (Medvednica)
Brki} Zlatko, Feri~anci (Krndija)
Bukarica Petar, Drni{ (Promina)
Buljan Boris, Sinj (Svilaja)
Buljuba{i} Ivica, Zagvozd (Biokovo)
Bu{eli} Stipe, Tu~epi (Biokovo)
âmilovi} Zvonimir, Bjelovar (Bilogora)
âplar Alan, Zagreb (sjeverozapadna Hrvatska)
êko Ivo, Livno (bosanske planine)
Dija~i} Milan, Karlovac (@umberak i Vodenica)
\uri~i}-Kuric ing. Tatjana, Zagreb (Kalnik)
Erceg Drago, Makarska (Biokovo)
Fer~ek ing. Jeronim, Krapina (Strahinj{~ica i Macelj)
Filip~i} Anton, Pula (]i}arija)
Gabri} Goran, Split (Dalmacija)
Gjurin Miroslav, Daruvar (Petrov vrh)
Golda{i} »Tolje«, Duga Resa (Vinica)
Golik Boris, Brod Moravice (Gorski kotar)
Gromili} Hajrudin, Livno (bosanske planine)
Grundler dr. Darko, Kutina (Moslava~ka gora)
Hanèk Vera i Stjepan, Belec (Ivan{~ica)
Hora~ek Stanislav, Mrkopalj (Bijele i Samarske stijene)
Horvati} Berislav, Zagreb (Obzova na Krku)
Hou{ka Mladen, Zelina (isto~na Medvednica)
Ivan~i} ing. An|elko, Ravna Gora (okolica Ravne Gore)
Ivani{evi} Kre{imir, Dubrovnik (Snije`nica)
Jagari} Vladimir, Zagreb (@umbera~ka gora)
Jembrek Stjepan, Krièvci (Kalnik)
Juras Ante, [ibenik (okolica [ibenika)
Jurdana dr. Stanko, Crikvenica (Drenin)
Kati} Ante, Otok kod Sinja (Kame{nica)
Karaman Mirjana, Dubrovnik (Snije`nica)
Kau~i} Milan, Poèga (Poè{ka gora)
Kirigin ing. Jerko, Zagreb (ju`ni Velebit)
Kova~i} dr. Milivoj, Koprivnica (Bilogora)
Kranjec ing. Alojz, Konj{~ina (Ivan{~ica)
Kristijan Zdenko, Samobor (Samoborsko gorje)
Krsti~evi} Milka, Plo~e (Rili} planina)
Kuìr Damir, Lepoglava (Ravna gora)
Kuster Ivan, Pregrada (Kuna gora)
Kuva~i} Stipe, Omi{ (Omi{ka Dinara)
Lau{i} Ita, Split (Mosor i Kozjak)
Lon~ar Branko, Rijeka (okolica Rijeke)
Lovre~ak Draèn, Jastrebarsko (Samoborsko gorje)
Lupoglavac Slavko, Kutina (Moslava~ka gora)
Lje{~anin Edo, Krièvci (Kalnik)
Marciu{ Franjo, âkovec (okolica âkovca)
Margan ing. Damir, Crikvenica (Kurin)
xii HRVATSKE PLANINE

Marinov Ivan, Split (planine Dalmacije)
Mari} Vid, Pleternica (Poè{ka gora i Dilj-gora)
Martinovi} An|elko, Mostar (planine BiH)
Matai} Ivica, Kutina (Moslava~ka gora)
Mesi} Miro, Pleternica (Poè{ka gora)
Mucko Josip, Kutina (Moslava~ka gora)
Novak Vladimir, Samobor (Samoborsko gorje)
Novosel Franjo, Jastrebarsko (Samoborsko gorje)
Novotni Ivan, Orahovica (Krndija)
Paver Marijan, Skrad (Skradski vrh)
Pave{i} Miljenko, Ogulin (Klek)
Pavlin Tomislav, Zagreb (op}i dio)
Paìn Draèn, Mostar (planine BiH)
Pej{a Josip, Ka{tel Kambelovac (Kozjak)
Peleh @eljko, Nova Gradi{ka (Psunj)
Perkovi} Marin, Gove|ari (otok Mljet)
Pikija dr. Damir, Novi Marof (Grebengrad i Kalnik)
Ple{ko Marijan, Klanjec (Cesargradska gora)
Puhari} Bruno, Novalja (otok Pag)
Puhari} Ivo, Makarska (Biokovo)
Rihtari} mr. Milivoj, Vara`din (okolica Vara`dina)
Rogina Zlatan, Zlatar (Ivan{~ica)
Rube{a Mario, Opatija (U~ka)
Sablek Tomislav, Poèga (Papuk)
Salopek Ivan, Mostar (âbulja)
Smerke ing. Zlatko, Vara`din (Velebit i Medvednica)
Smojver Narcis, Daruvar (Petrov vrh)
Sohr Slavko, Daruvar (Petrov vrh)
Sori} Ivica, Tugare (Polji~ka planina)
Spuèvi} ing. Veljko, Mostar (^vrsnica)
Stanta Baldo, Opatija (U~ka)
Sunko Milan, Split (Kozjak, Mosor i Polji~ka pl.)
[i{ko Vladimir, Sl. Brod (Dilj-gora)
[iki} ing. Zoran, Starigrad-Paklenica (Paklenica)
[krobonja ing. Branko, Rijeka (Gorski kotar, ]i}arija i U~ka)
[o{ Mijo, Sl. Brod (Dilj-gora)
[o{tari} Cvjetko, Ivanec (Ivan{~ica)
Tomerlin Slavko, Zadar (Velebit)
Tomi} Milenko, Mostar (hercegova~ke planine)
Trojanovi} Ivica, Orebi} (Ilijino brdo na Pelje{cu)
Turkalj Milan, Vara`din (Kamenjak i Velebit)
Vodanovi} Ivo, Makarska (Biokovo)
Vojvoda Boìdar, Bjelovar (Bilogora)
Vujnovi} Ante, Gospi} (Velebit)
Vukosav Josip, Imotski (Biokovo)
Zeleni} Vlado, Karlovac (Op}i dio)
Zozoli Zvonimir, Budin{~ina (Ivan{~ica)
@agar dr. Slavko, Na{ice (Krndija)
@ivkovi} Goran, Metkovi} (planina @aba)
Suradnici xiii
Bilje{ka o autoru
@eljko Poljak rodio se 9. rujna 1926. u Zagrebu, gdje je stu-

dirao na Filozofskom i Prirodoslovno-matemati~kom te
1952. diplomirao na Medicinskom fakultetu. Do mirovine
je radio na ORL klinici [alata u Zagrebu kao specijalist
otorinolaringolog. Stupanj doktora znanosti stekao 1969.,
habilitirao 1971., naslov primarijusa stekao 1972., za sve-
u~. profesora izabran je 1976., za ~lana Hrvatske medicin-
ske akademije 1981., ~lana Dru{tva hrvatskih knjièvnika
1996., za ~asnog ~lana Hrvatskog lije~ni~kog zbora 1997.
Objavio je oko 120 znanstvenih i stru~nih radova, bio je
urednik »Lije~ni~kog vjesnika« »Lije~ni~kih novina« deset-
ka stru~nih zbornika i ud`benika, predsjednik Izdava~kog
savjeta »Sveu~ili{nog vjesnika« itd.
Planinarenjem se po~eo baviti 1947. u Planinarskoj sekciji FD »Dinamo« u Zagrebu,
bio je ~lan PD-a »Zagreb« od osnutka 1948., suosniva~ PD-a Sveu~ili{ta »Velebit«
1950., osniva~ i predsjednik PD KBC-a »Maksimir« 1986., osniva~ Planinarskog klu-
ba Hrvatskog lje~ni~kog zbora 1995., i Hrvatskog dru{tva za medicinsko nazivlje,
predsjednik FD »Medicinar« predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza (1981.–
1983.) i njegovih komisija za GSS, za izdava~ku djelatnost i za ekspedicije, a od 1959.
do 2000. neprekidno urednik »Hrvatskog planinara« (prije Na{ih planina«). Nosilac
je Zlatnog znaka hrvatskog, slovenskog i BH-planinarskog saveza, Trofeja za fizi~ku
kulturu Hrvatske, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zrakama, Reda Danice
Hrvatske s likom Franje Bu~ara, Trofeja Me|unarodnog olimpijskog odbora »Sport
and Environment«, po~asni ~lan HPS itd.
Plodan je planinarski pisac i teoreti~ar. Objavio je oko tisu}u raznih ~lanaka, puto-
pisa, planinarskih vodi~a (Klek, 1959.; U~ka, 1967.; Velebit, 1969.; Medvednica,
1970.; Planine Hrvatske, 1974., 1981. i 1986., itd.) i povijesnih djela (Hrvatsko pla-
ninarstvo, 1975.; Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva, 1987.; Hrvatska plani-
narska knjièvnost, 1994.). Trasirao je Velebitski planinarski put i hrvatsku pla-
ninarsku transverzalu. Bavi se planinarskom fotografijom. Sa svojim dijapozitivima
odrào je ve}i broj predavanja. U studentskim danima bavio se kao ~lan AO PDS-a
»Velebit« alpinistikom (prvenstveni usponi u Prokletijama i Dinari). Sistematski je
prou~io sve hrvatske planine i mnoga europska gorja (Pirineji, Apenini, Alpe, Tatre,
Karpati, Skandinavija, britansko oto~je, Iberski poluotok, balkanske zemlje), a izvan
Europe je kao svjetski putnik planinario po Armeniji, Anadoliji, Kurdistanu, Mon-
goliji, Iranu, Sundajskom oto~ju, Rocky Mountainsu, dùnglama Yucatana, poline-
zijskim vulkanima i Himalaji. Prvi je istaknuo hrvatsku zastavu na jednom hima-
lajskom vrhuncu (u Annapurni, 1971.).
Pod utjecajem svog u~itelja, akademika Branimira Gu{i}a, planinarstvo mu sluì kao
sredstvo znanosti, a planinarska organizacija kao upori{te u borbi za za{titu prirode.
Protivnik je sportskih primjesa u planinarstvu jer natjecanje radi pobjede smatra
{tetnim s eti~kog i medicinskog stajali{ta. Planinarstvo smatra sastavnim dijelom
nacionalne kulture, a planinarsku knjièvnost sastavnim dijelom nacionalne knji-
èvnosti. U tom pogledu poznat je po upornom dugogodi{njem nastojanju.
xiv HRVATSKE PLANINE

UVODNI DIO
[TO PRU@AJU NA[E PLANINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Planine Republike Hrvatske. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Planinarske ku}e. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Piramide i vidikovci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Obilaznice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Hrvatska planinarska obilaznica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
»Hrvatske planinarske ku}e« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Europski pje{a~ki putovi u Hrvatskoj. . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Markacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Alpinistika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Sportsko penjanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Padobransko jedrenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Orijentacijski sport . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Planinarsko skijanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Planinarska speleologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
[pilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Jame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Kra{ki izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Termalna vrela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Slapovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Planinska jezera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Stjenjaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Klanci, sutjeske i kanjoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Gradine i dvorci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Telekomunikacijski objekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Brdske ceste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Kulturni i povijesni spomenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
NA[E PLANINARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
[to planinar traì u planini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Planinarska filozofija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Hrvatsko planinarstvo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Mala kronolo{ka tablica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Planinarska knjièvnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Za{tita planinske prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Ekologija i planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Planinarska organizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Adresar planinarskih saveza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Dru{tveni dom HPS-a u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
Adresar planinarskih dru{tava u Hrvatskoj. . . . . . . . . . . . . . 24
PLANINAR NA POHODU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Planinarska sezona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Povlastice i prava putnika na èljeznici . . . . . . . . . . . . . . . 30
Vo`nja autobusom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Planinarska oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Pitka voda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Zemljovidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Vodi~ka slu`ba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Opasnosti planinarenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Deset preporuka za neopasno i zdravo planinarenje. . . . . . . . . 32
Nesre}a u planini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Gorska slu`ba spa{avanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Kodeks planinarske etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
Uvodni dio 1
£ Branje cvije}a u prirodi sebi~no je i
nekulturno
£ U šumi ne loì vatru
£ Svoje sme}e nosi s planine sa sobom
£ Alkoholna pi}a planinaru nisu
potrebna
£ Pušenje je u planinarskim ku}ama
zabranjeno
£ Uredi planinarsko sklonište prije
odlaska
£ Poštuj mir u planinarskoj ku}i poslije
22 sata
NAJVI[I VRHOVI @UPANIJA
Zagreba~ka: Sljeme na Medvednici (1033 m)

Krapinsko-zagorska: Ivan{~ica (1060 m)
Sisa~ko-moslava~ka: Piramida u Zrinskoj gori (616 m)
Karlova~ka: Bjelolasica (1534 m)
Vara`dinska: isto kao Krapinsko-zagorska
Koprivni~ko-krièva~ka: Vranilac na Kalni~koj gori (643 m)
Bjelovarsko-bilogorska: Crni vrh (863 m) na Papuku
Primorsko-goranska: isto kao Karlova~ka
Li~ko-senjska: Vaganski vrh (1757 m) na Velebitu
Viroviti~ko-podravska: Papuk (954 m)
Poè{ko-slavonska: Brezovo polje (985 m) na Psunju
Brodsko-posavska: isto kao Poè{ko-slavonska
Zadarska: Sv. brdo (1751 m) na Velebitu
Osje~ko-baranjska: Petrov vrh (701 m) na Krndiji
[ibensko-kninska: Dinara (1831 m)
Vukovarsko-srijemska: Liska (297 m) na Fru{koj gori
Splitsko-dalmatinska: Sv. Jure 1762 m) na Biokovu
Istarska: Veliki Planik (1272 m) na ]i}ariji
Dubrova~ko-neretvanska: Sv. Ilija (1234 m) na Snije`nici
Me|imurska: Mohokos (347 m)
Grad Zagreb: isto kao Zagreba~ka ùpanija
2 HRVATSKE PLANINE
[TO PRU@AJU NA[E PLANINE
Planine Republike Hrvatske ve}im dijelom pripadaju Dinarskom gorju
(od slovenske do crnogorske granice), a manjim su dijelom isto~ni nastavak
Alpa i ostatak staroga Orijentalnoga kopna (gore savsko-dravskog me|ur-
je~ja). U sz. dijelu Republike oba se gorska sustava sastaju u tzv. prelaznoj
zoni. Iako na{e planine nisu visoke – Hrvatska je jedina zemlja na europ-
skom jugoistoku bez ijednog vrha vi{eg od 2000 metara – po zanimljivosti
im je malo ravnih na Zemlji. Dinarsko gorje, {to se najve}im dijelom nalazi
u Hrvatskoj, poznato je u svijetu kao klasi~no podru~je dubokoga krasa.
Njegova bitna zna~ajka – podjednako bogatstvo povr{inskog i podzemnog
reljefa – daje i hrvatskomu planinarstvu poseban pe~at. Planinarstvo je na
krasu u mnogo ~emu sli~no visokogorskome. O{tri kra{ki oblici, prevlast
gologa kr{a, oskudica vode, siroma{tvo vegetacije, surova klima i slaba na-
seljenost postavljaju na planinara sli~ne zahtjeve kao i mnoge visoke plani-
ne. Ali i me|u dinarskim planinama ima prili~nih razlika: one u sjevernom
dijelu niè su i pitomije (npr. u Gorskom kotaru), a na jugu vi{e i pustije
(planine Dalmacije). Sasvim su druga~ije planine savsko-dravskoga me|u-
rje~ja. Gra|ene su od prakamenja, blaìh su oblika, prili~no niske i bogate
vodom i vegetacijom, zbog ~ega su prikladne za lake planinarske izlete.
NAJVI[E PLANINE U HRVATSKOJ

1. Dinara (1831 m)
2. Biokovo (Sv. Jure 1762 m)
3. Velebit (Vaganski vrh 1757 m)
4. Li~ka Plje{ivica (Ozeblin 1657 m)
5. Kremen (1591)
6. Bjelolasica u Kapeli (1534 m)
7. Risnjak u Gorskom kotaru (1528 m)
8. Svilaja u Dalmaciji (1509 m)
9. Snje`nik u Hrvatskom primorju (1505 m)
10. Ke~ina kosa u Po{taku (1446 m)
Pogre{no je mi{ljenje da je Troglav najvi{i vrh u dràvi. Ako je to pitanje

uop}e va`no, onda treba znati da je taj vrh 1 km preko bosanske granice.
Tipi~no kra{ko podru~je: Tulove grede na Velebitu
Uvodni dio 3
Planinarske ku}e. Na podru~ju Republike Hrvatske bilo je koncem 2000.
godine vi{e od stotinu pl. ku}a, domova, skloni{ta, bivaka i hotela. U idu-
}em pregledu navedena je uz svaki objekt nadmorska visina, broj leàja,
tel. na koji se mogu dobiti obavijesti, vlasnik odnosno upravlja~ objekta i
njegovo sjedi{te, stranica u knjizi na kojoj je objekt opisan i broj zemljovida
na kojemu se moè na}i. Prikazano je stanje po~etkom 2001. godine i treba
uzeti u obzir da su podaci podlo`ni ~estim promjenama. Tako|er s rezer-
vom treba uzeti podatak o vlasniku ili upravlja~u objekta, jer su na temelju
Zakona o {portu iz 1996. g. op}ine na ~ijem se teritoriju objekt nalazi dobile
pravo oduzeti ga dru{tvu koje ga je gradilo (!) i dati ga na upravljanje i upo-
rabu kome god ho}e, npr. nekom drugom dru{tvu ili privatniku u zakup. U
tom je slu~aju upitno ho}e li se ~lanovima pl. dru{tava priznati popust na
no}enju. U planinama ima i drugih mogu}nosti zaklona i no}enja, kao {to
su lugarnice, lova~ke ku}e, rje|e gostionice i hoteli. Za upotrebu lova~kih i
{umarskih objekata obi~no je potrebno dopu{tenje upravlja~a (lova~kog
dru{tva ili {umarije).
PO@E[KO GORJE
• Dom na Petrovu vrhu, Papuk, 547 m, 50 leàja, PD Petrov vrh, tel. doma 099/
500-581, inf. tel. 043/333-915, str. 219, zemljovid na str. 219
• Dom Lapjak u Velikoj pod Papukom, 335 m, 55 leàja, stalno otvoren i
opskrbljen, PD Sokolovac, Poèga, str. 226, zemljovid 15
• Ku}a Tri{njica u Papuku, 500 m, 10 leàja, inf. 034/271-062 (Mato Luka~evi}),
PD Sokolovac, Poèga, str. 228, zemljovid 15
• Dom GSS-a na Nevolja{u u Papuku, 720 m, Stanica GSS-a Poèga, inf. tel. 034/
273-989 (dr. Tomislav Sablek), str. 227, zemljovid 15
• Dom na Jankovcu u Papuku, 475 m, tel. u domu 031/172-078 (ako je ukop~an),
PD Br{ljan-Jankovac, inf. tel. 031/272-083 (Antun Pucek), Osijek, str. 230,
zemljovid 15
• Dom na Omanovcu, Psunj, 652 m, u obnovi, PD Psunj, Pakrac, str. 215,
zemljovid 14
• Planinarska ku}a na Strmcu, 350 m, PD Strmac, Nova Gradi{ka, str. 216,
zemljovid 14
• Dom »Gjuro Pilar« na Dilj-gori, 169 m, 30 leàja, tel. govornica u domu 035/466-
335, inf. tel. 035/265-439 (Mijo [o{), PD Dilj, Sl. Brod, str. 238, zemljovid 13
• Davorinovo skloni{te na Pljuskari, Dilj-gora, u gradnji, PD Dilj- gora, Sl. Brod,
str. 239, zemljovid 13
• Skloni{te Prezdanak (Trnjani), Dilj-gora, 210 m, inf. tel. 032/833-351 (Berislav
Tkalac), PD Tikvica, @upanja, str. 238
• Skloni{te Borovik kod \akova, 155 m, nema leàjeva, inf. tel 031/813-420 (Miro
Lay), PD \akovo, \akovo, str. 233
• Skloni{te Kla{nice na Poè{koj gori, 343 m, 6 leàja, PD Klikun, Pleternica
BILOGORA
• Dom Kamenitovac, 242 m, 22 leàja, stalno otvoren i opskrbljen, tel. u domu
043/855-105, PD Bilogora, Bjelovar, str. 201
MOSLAVINA
• Dom u Moslava~koj Slatini, 170 m, 50 leàja, inf. tel. 044/630-751 (Ivica Matai}),
PD Jelengrad, Kutina, str. 205, zemljovid 12
• Dom u Kutinici, 170 m, 25 leàja, inf. tel. 044/606-226 (Slavko Lupoglavac), PD
Yeti, Kutina, str. 206, zemljovid 12
HRVATSKO ZAGORJE
• Dom na Kalniku, 475 m, 35 leàja, stalno otvoren, u privatnom zakupu, tel. u
domu 048/857-003, PD Kalnik, Krièvci, str. 158, zemljovid na str. 157
4 HRVATSKE PLANINE
• Pasari}eva ku}a na Ivan{~ici, 1054 m, 40 leàja, inf. tel. 049/460-080 (Drago
Hanj{ek) i 099/432-609, PD Ivan~ica, Ivanec, str. 167, zemljovid 11
• Ku}a pod Grebengradom, 400 m, 40 leàja, inf. 099/432-207, PD Grebengrad,
Novi Marof, str. 167, zemljovid 11
• Ku}a na Majeru u Ivan{~ici, 591 m,18 leàja, inf. tel. 049/466-303 (Zlatan
Rogina), PD O{trc, Zlatar, str. 175, zemljovid 11
• Hià pod Belecgradom, 450 m, u izgradnji, HPD Belecgrad, Belec, str. 174
• Luj~ekova hià na Pokojcu, 434 m, 20 leàja, inf. tel. 049/459-327 (Zozoli) i 042/
625-123 (Ljubica Ri~ko), PD Milengrad, Budin{~ina, str. 168, zemljovid 11
• Dom PD Ravna gora, 660 m, 30 leàja, inf. tel. 042/705-250 (Tomo îzi}) i 042/
701-077 (domar Drago @erjavi}), tel. u domu 042/705-329, PD Ravna gora,
Vara`din, str. 181, zemljovid 10
• Ku}a »Pusti duh« na Ravnoj gori, 672 m, 22 leàja, inf. tel. 042/791-803 (Damir
Kuìr), PD Trako{}an, Lepoglava, str. 183, zemljovid 10
• Hotel »Trako{}an«, 180 leàja u 85 soba, stalno otvoren, tel. 042/796-224, faks.
042/796-420, str. 182, zemljovid 10
• Dom na Strahinj{~ici, 618 m, 32 leàja, inf. tel. 049 ili 091/371-314 (Jeronim
Fer~ek), PD Strahinj~ica, Krapina, str. 187, zemljovid 10
• Ku}a na Cesargradu, 460 m, 7 leàja, inf. tel. 049/550-260 (Miroslav ]ukac), PD
Cesargrad, Klanjec, str. 195
• Ku}a na Kuna gori, 350 m, 20 leàja, tel. u domu 049/377-051, tel. domara 049/
376-030 (Boò Cobovi}), PD Kuna gora, Pregrada, str. 564
• Skloni{te »Rudi Juri}« na Pesku, Kalnik, 295 m, nema leàjeva, inf. tel. 048/626-
164, PD Bilo, Koprivnica, str. 162
• »Vagon« na Dugom vrhu, 240 m, 2 leàja, PD Dugi vrh, Vara`din, str. 195
MEDVEDNICA
• Ku}a na Kamenim svatima, 481 m, 8 leàja, PD Susedgrad, Podsused, str. 85,
zemljovid 1
• Ku}a na Lojzekovu izvoru, 400 m, 10 leàja, inf. tel. 049/289-122 (Sinkovi}), PD
Stubi~an, Donja Stubica, str. 81, zemljovid 2
• Dom na Glavici, 420 m, 50 leàja, tel. domara 099/547-723, (Klara Karlovi}), Pl.
savez Zagreba, str. 86, zemljovid 1
• Ku}a PD-a »Risnjak«, 700 m, 12 leàja, inf. tel. 01/4849-222 (Josip Bosni}), PD
Risnjak, Zagreb, str. 67, zemljovid 2
• Dom PD-a »Grafi~ar«, 864 m, 32 leàja, tel. 01/4555-844, javna govornica 01/
4555-374, PD Grafi~ar, Zagreb, str. 59, zemljovid 3
• Gostionica »Lugareva ku}ica« na Kralji~inu zdencu, 530 m, nema leàja, tel. 01/
4554-589 (ugostitelj Stjepan [krlec), str. 70
• Bistro »Medvedgrad« na Medvedgradu, 593 m, nema leàja, tel. 01/4556-226,
stalno otvoren, str. 68
• Ku}a Brestovac, 850 m, nema leàja, tel. 01/3760-294 (Zvonko \urek), str. 71
• Hotel »Tomislavov dom«, 1005 m, 128 leàja, stalno otvoren, tel. 01/4555-833,
faks 01/4555-834, str. 58, zemljovid 3
• Gostionica »Zlatni medvjed« na Sljemenu, 1030 m, nema leàja, stalno otvoren,
tel. 01/4555-090 (Goran Kratofil), str. 57
• Bistro »Grofica«, 1000 m, nema leàja, stalno otvoren, tel. 01/4637-976 i 099/
535-785 (Nenad i Laura Rumbak), str. 61
• Dom »Runolist«, 824 m, 70 leàja, tel. u domu 01/4552-446, PD Runolist, Zagreb,
str. 73, zemljovid 2
• Dom »Ivan Pa~kovski«, Puntijarka, 957 m, 35 leàja, tel. u domu 01/4580-397,
PD Zagreb-Matica, Zagreb, tel. 01/4810-833 (nave~er), str. 63, zemljovid 2
• Ku}a na Hunjki, 853 m, nema leàja, PD Zanatlija, Zagreb, str. 64, zemljovid 2
• Hotel »Hunjka«, 853 m, 90 leàja, stalno otvoren, tel/faks. 01/4580-397,
Udruènje zanatlija, Zagreb, str. 63, zemljovid 2
• Ku}a na Lipi, 700 m, 16 leàja, PD Lipa, inf. tel. 01/2001-315 (Ivan Horvat),
Sesvete, str. 66, zemljovid 4
Uvodni dio 5
• Ku}a na Grohotu, 420, u gradnji, inf. tel. 01/2055-948 (Ivan Levak), PD Blagus,
Blagu{a, str. 91, zemljovid 5
• Ku}a Klade{~ica, 460 m, u gradnji, inf. tel. 01/2060-810 (Mladen Hou{ka), PD
Zelina, Zelina, str. 94, zemljovid 5
SAMOBORSKA GORA
• Dom na O{trcu, 691 m, 30 leàja, inf. tel. domara 01/3379-124 i 091/2513-929,
PD @eljezni~ar, Zagreb, str. 107, zemljovid 6
• Ku}a na Velikom dolu, 535 m, 27 leàja, Gradsko poglavarstvo Samobora, tel.
domara 01/3376-329 i 091/5761-433 (Mijo Novoseli}), str. 108, zemljovid 6
• Gostinjac Sv. Bernarda, 690 m, 30 leàja, inf. tel. 01/3363-835 (Josip Blaèvi}),
3385-276 (\uro Vla{i}) i 3363-683 (Anica Trampus), Bratov{tina Sv. Bernard,
Samobor, str. 113, zemljovid 6
• [oi}eva ku}a pod Lipovcem, 385 m, bez leàja, stalno otvorena i opskrbljena, tel.
01/3384-164, PD Japeti}, Samobor, str. 109, zemljovid 6
• Ku}a pod Oki}em, 405 m, bez leàja, tel. domara 091/5130-224 ili 01/3361-758,
PD Maks Plotnikov, Samobor, str. 119, zemljovid 6
• Lova~ki dom »Srnda}« na Poljanici, tel. domara 01/6293-051; 099/504-851 i 091/
5084-160 (Branko Jaguni}), str. 117, zemljovid 6
• Ku}a na @itnici, Japeti}, 815 m, 56 leàja, tel. 098/452-136, tel. domara 01/6282-
349 (Ruà i Stjepan Novosel), PD Jastrebarsko, str. 114, zemljovid 6
@UMBERA^KA GORA
• Dom na Vodicama, 850 m, 20 leàja, inf. tel. 047/612-123 i 611-612, PD Dubovac,
Karlovac, str. 139, zemljovid 8
• Ku}a »Farka{« u Sekuli}ima, 710 m, 30 leàja, tel. u domu 047/754-008, inf. 01/
6522-984 (Ljerka Farka{), PD Tre{njevka-Monter, Zagreb, str. 136, zemljovid 8
• Skautska ku}a u Koreti}ima, 347 m, 35 leàja, inf. tel. 01/885-902 (Rino Bali}) i
01/3366-787 (Marijan Muàk), PK »Scout«, 10430 Samobor, Josipa Komparea 7,
str. 143., zemljovid 9
• @umbera~ko eko-selo, 347 m, 30 leàja, vlasnik @eljko Milovanovi}, tel. 01/3387-
471, str. 143, zemljovid 9
KORDUN I POKUPLJE
• Ku}a na Kalvariji, 190 m, 5 leàja, PD Dubovac, Karlovac, str. 255
• Ku}a »Mont Zadobarje«, 130 m, 10 leàja, PD Martin{~ak, Karlovac, str. 255
GORSKI KOTAR I HRVATSKO PRIMORJE
• Ku}a na Hahli}ima, 1097 m, 10 leàja, tel. domara 051/230-134, str. 327,
zemljovid 18
• Ku}a na Snje`niku, 1490 m, 14 leàja, PD Platak, Rijeka, inf. tel. 051/516-597
([krobonja), str. 340, zemljovid 19
• Schlosserov dom na Risnjaku, 1418 m, 40 leàja u sobama, !!40 leàja (popust za
planinare 50%), otvoren od 1.5. do 1. 11. Ulaznica za NP 20 kn (djeca i planinari
10 kn). NP Risnjak, Crni Lug, tel. 051/836-139, fax. 836-116, str. 269, zemljovid 20
• Ku}a u Frbeàrima, 825 m, 16 leàja, PD Kamenjak, Rijeka, inf. tel. 051/445-226
(Ivica Richter), str. 317
• Ku}a na Javorovoj kosi, 1000 m, 10 leàja, PD Vi{njevica, Ravna Gora, tel. 051/
818-351 (Blaìca Sveticki), str. 309, zemljovid 23
• Ku}a na Lokandi, 963 m, 20 leàja, PD Vi{njevica, Ravna Gora, tel. 051/ 818-351
(Blaìca Sveticki), str. 310, zemljovid 23
• Skloni{te na Kurinu, 830 m, 6 leàja, inf. tel. 051/781-862 (S. Jurdana), PD
Strile`, Crikvenica, str. 357
• Ku}a »Vagabund« na Ravnom pod Zagradskim vrhom, 868 m, 26 leàja, stalno
otvorena, tel. 051/248-708 i 099/479-144, str. 355
• Ku}a »Bitorajka« na Bitoraju, 1303 m, 10 leàja, PD Bitoraj, Zagreb, str. 275,
zemljovid 22
• Dom »Bijele stijene« u Tuku, 875 m, 52 leàja, PD Bijele stijene, Mrkopalj, tel. u
domu 051/833-603 (Mario Bandi}), str. 294, zemljovid 23
6 HRVATSKE PLANINE
• Skloni{te na Janj~arici, 1236 m, 12 leàja, PD Bijele stijene, Mrkopalj, inf. tel.
051/833-248 (Stanislav Hora~ek), str. 295, zemljovid 23
• Ratkovo skloni{te na Samarskim stijenama, 1200 m, 10 leàja, PDS Velebit,
Zagreb, str. 282, zemljovid 23
• Ku}a na Bijelim stijenama, 1300 m, 15 leàja, PD Kapela, Zagreb, str. 286,
zemljovid 23
• Skloni{te na Bijelim stijenama, 1300 m, 25 leàja, PD Kapela, Zagreb, str. 286,
zemljovid 23
• Ku}a u Begovu Razdolju, !!1078 m, 20 leàja (seoski turizam), inf. tel. 051/833-
072 (obitelj Mance), str. 296, zemljovid 23
• Dom na Kleku, 1000 m, 50 leàja, PD Klek, Ogulin, inf.: domar Franjo Petro{i},
tel. 047/531-206 str. 303, zemljovid 21
• Skloni{te na Sto{cu, 800 m, 1 leàj, str. 306, zemljovid 21
• Skloni{te »Jakob Mihel~i}« na Bjelolasici, 1460 m, 16 leàja, PD Vihor i Kapela,
• Ri~i~ka ku}a pod Kolovratskim stijenama, 700 m, 12 leàja, PD Vihor i Kapela,
• Ku}a na Vini{tu, 300 m, 16 leàja, inf. tel. 01/3834-269 i 098/784852, PD Vihor i
Kapela, Zagreb, str. 290, zemljovid 26
• Skloni{te u Krivom Putu, 820 m, 20 leàja, PD Zaviàn, Senj, inf. tel. 053/616-
826, str. 291
• Hotel »Zeleni vir« u Skradu, 700 m, stalno otvoren, tel. 051/810-635 i 810-665;
Turisti~ka zajednica 051/8110-620, str. 311, zemljovid 22
• Izletni~ki dom na Zelenom viru, 302 m, 20 leàja, otvoren ljeti, inf. tel. 051/8110-
620 (Turisti~ka zajednica), str. 312, zemljovid 22
• Dom »Platak« na Pribini{u , 1100 m, 135 leàja, stalno otvoren i opskrbljen, u
privatnom zakupu, tel. 051/ 230-920, faks 230-903, str. 336, zemljovid 19
• Dom »Su{ak« na Platku, 1127 m, 72 leàja, u privatnom zakupu, stalno otvoren,
tel. 051/230-905, str. 336, zemljovid 19
U^KA, ]I]ARIJA i OSOR[]ICA
• Ku}a na Poklonu, U~ka, 922 m, 14 leàja, PD Opatija, inf. tel. 051/712-785
(Marica Toma{ko), str. 366, zemljovid 17
• Pansion »U~ka« na Poklonu, 922 m, 20 leàja u jednokrevetnim, dvokrevetnim i
trokrevetnim sobama, restauracija sa 100 mjesta, stalno otvoren i opskrbljen, u
privatnom zakupu, tel. 051/299-646, inf. i na tel. 275/955, str. 367, zemljovid 17
• Ku}a na Lisini, ]i}arija, 644 m, 6 leàja, u obnovi, PD Opatija, Opatija, inf. tel.
051/712-785, str. 377, zemljovid 16
• Ku}a na Koritima na ]i}ariji, 1010 m, 20 leàja, PD Glas Istre, Pula, str. 383,
zemljovid 16
• Ku}a na @bevnici, ]i}arija, 851 m, 16 leàja, PD Planik, Umag, tel. 052/743-003
(~etvrtkom od 18 do 19,30 h), str. 384, zemljovid 16
• Ku}a »Sv. Gaudent« na Osor{}ici, otok Lo{inj, 279 m, 12 leàja, PD Osor{}ica,
M. Lo{inj, inf. tel. 051/232-683 (Bolto Gaber{ek) i domar 051/237-244 (Miro
Kova~evi}), str. 576, zemljovid na str. 575
VELEBIT
• Ku}a u Sijasetskoj dragi, 400 m, 6 leàja, inf. tel. 051/882-296 (Mladen Atanasi}),
PD Zaviàn, Senj, str. 403, zemljovid na str. 405
• Skloni{te na Oltarima, 940 m, 30 leàja, inf. tel. 044/536-138 (Mijo [trk), klju~
kod Nike Markovi}a na Oltarima, PD Sisak, Sisak, str. 408, zemljovid 24
• Dom na Zaviànu, 1594 m, 28 leàja, HPS, tel. 01/4824-142; tel doma: 053/610-
200, javna govornica 053/ 610-210, str. 416, zemljovid 24
• Rossijevo skloni{te, 1580 m, 8 leàja, inf. HPS, Zagreb, str. 424, zemljovid 25
• Skloni{te na Velikom Lubenovcu, 1265 m, 20 leàja, PD St. Kempny, Zagreb, inf.
tel. 01/6140-016 (Tomislav Pavlin), str. 429, zemljovid 25
• Carska ku}a na Begova~i, 1180 m, 15 leàja, PD Gromova~a, Oto~ac, str. 429,
zemljovid 25
Uvodni dio 7
• Kugina ku}a, 1173 m, 16 leàja, PD @eljezni~ar, inf. tel. 053/5760-012 (Tomislav
Rukavina) i tel/faks 053/5740-65 (Tomislav âni}), Gospi}, str. 439, zemljovid 27
• Dom »Miroslav Hirtz« u Jablancu, 20 m, 40 leàja, PD LTA, Vara`din, inf. tel.
042/311-191, str. 421, zemljovid 24
• Ku}a na Velikom Alanu, 1305 m, 40 leàja, inf. HPS, Zagreb, str. 422, zemljovid
25
• Hotel »Velebno« na O{tarijama, 924 m, 120 leàja, stalno otvoren, tel/faks 053/
674-001, adresa: 53206 Bru{ane, Ba{ke O{tarije, str. 424, zemljovid 29
• »Kod Prpe«, Ba{ke O{tarije, 924 m, 20 leàja, stalno otvoreno (seoski turizam),
tel. 053/674-012, str. 444, zemljovid 29
• Skloni{te u [ugarskoj dulibi, 1210 m, 8 leàja, inf. HPS, Zagreb, str. 454,
zemljovid 32
• Tatekova koliba na Stapu, 960 m, 10 leàja, PD Paklenica, Zadar, str. 456,
zemljovid 30
• Dom na Ravnom Dabru, 700 m, 40 leàja, PD Industrogradnja, Zagreb, inf. tel.
01/6684-123 i 098/275-719 (Franko ûvalo), str. 448, zemljovid 28
• Skloni{te Zavrata, 750 m, 10 leàja, PD Paklenica, Zadar, str. 457, zemljovid 30
• Dom PD-a Paklenica, 550 m, 46 leàja, PD Paklenica, Zadar, str. 467, zemljovid
30
• Skloni{te na Ivinim vodicama, 1250 m, u obnovi, PD Paklenica, Zadar, str. 468,
zemljovid 30
DALMACIJA
• Ku}a na Brezovcu, Dinara, 1050 m, 12 leàja, PD Dinara, Knin, inf. tel. 022/561-
841 (Andrija Kaliger, Ul. Gojka [u{ka 20) i 023/340-170 (Ive Mari}), str. 501,
zemljovid 34
• Ku}a na Promini, 850 m, u obnovi, PD Promina, Drni{, str. 514, zemljovid na
str. 513
• Ku}a »]i}o«, Trtar, 220 m, PD Kamenar, [ibenik, str. 515
• Dom Putalj na Kozjaku, 460 m, 70 leàja, PD Kozjak, Ka{tel Su}urac, str. 520,
zemljovid na str. 519
• Ku}a êsmina, Mala~ka na Kozjaku, 520 m, 20 leàja, PK Split, inf. tel. 021/224-
260 (Boò Beram) i 098/361-698 (Mladen Japirko), str. 524, zemljovid na str. 519
• Dom Mala~ka na Kozjaku, 480 m, 30 leàja, PD Mala~ka – Donja Ka{tela, Ka{tel
Stari, inf. tel. tajnice: 021/230-755 (Klara Jur~ev), str. 523, zemljovid na str. 519
• Ku}a pod Koludrom, Kozjak, 325 m, 8 leàja, PD Ante Bedalov, Ka{tel Kambe-
lovac, inf. tel. 021/221-402 i 220-223 (Josip Pej{a), str. 522, zemljovid na str. 519
• Skloni{te Orlovo gnijezdo na Kozjaku, 598 m, PD Ante Bedalov, Ka{tel
Kambelovac, str. 522
• Dom »Umberto Girometta« na Ljuva~u, Mosor, 868 m, 50 leàja, HPD Mosor,
Split, inf. tel. 021/462-635 ([piro Gruica); 021/470-594 i 099/874-180 (Boè
Radelja), str. 531, zemljovid 38
• Lugarnica na Mosoru, 872 m, 6 leàja, HPD Mosor, Split, str. 535, zemljovid 38
• Kontejner na Mosoru, 1055, 6 leàja, HPD Mosor, Split, str. 534
• Imber, Omi{ka Dinara,, 650 m, 15 leàja, PD Imber, Omi{, str. 543
• Ku}a »Slobodan Ravli}« na Lokvi, Biokovo, 1467 m, 12 leàja, PD Biokovo,
Makarska, str. 555, zemljovid 39
• Dom na Vo{cu, 1370 m, inf. »Mornar«, Makarska, tel. 021/615-422, str. 552,
zemljovid 39
• Ku}a pod Sv. Jurom, 1594 m, 22 leàja, PD Biokovo, Makarska, str. 553,
zemljovid 39
• Ku}a na Koritima, Kame{nica, 700 m, 20 leàja, PD Kame{nica, Otok, str. 510,
zemljovid 36
• Ku}a u Kuni pod Snije`nicom, 650 m, 10 leàja, inf. tel. 020/412-549 (Mirjana
Karaman), PD Dubrovnik, str. 564
• Dom »Snijeg do mora«, Mali I`, 0,80 m, 12 leàja, tel. 098/258-436, 023/251-272,
051/250-962, e-mail: info@snijeg-do-mora.com; www.snijeg-do-mora.com
8 HRVATSKE PLANINE
Piramide i vidikovci. @eljezne pl. piramide nalaze se na Lipi u i. dijelu
Medvednice, kod Lojzekova izvora na sj. padini Medvednice, na samobor-
skoj Ple{ivici, Japeti}u, Ivan{~ici, Ravnoj gori i Javorovoj kosi u Gorskom
kotaru. U Slavoniji je drvena piramida na Klikunu u Poè{koj gori. Na Slje-
menu iznad Zagreba vidikovac je na TV tornju (zasad zatvoren). Na vrhu
Vojaku na U~ki zidani je toranj vidikovac. Na vrhu Mosora je Vickov stup
gra|en od lima, a sluì i kao skloni{te (sli~an Aljaèvu stolpu na Triglavu).
Na [ijanu (Hra{~insko humlje) podigao je PD Milengrad 1980. drvenu pi-
ramidu.
Obilaznice. Me|u planinarima u na{oj zemlji postalo je sredinom 20. st.
vrlo popularno posje}ivanje planina po markacijama koje su povezivale niz
posebno obiljeènih to~aka u planini. Takvi su se putovi neko} nazivali
transverzalama, a sada prevladava naziv obilaznica, npr. Velebitski, Sla-
vonski, Zagorski planinarski put itd.). Trase su obiljeène markacijama uz
koje je obi~no dodan neki znak ili inicijal (npr. M na Medvednici). Svrha
takvih obilaznica moè biti komercijalna (pove}ati posjet pl. domovima) ili
da se posjetiteljima pokaù uz najmanje uloènog truda i vremena najljep{i
detalji i bitne pojedinosti neke regije.
Na obilaznicama obi~no postoje kontrolne to~ke (KT) opskrbljene upisnom
knjigom i ìgom ili je ozna~eno mjesto gdje se treba fotografirati. Posjetite-
lji koji saberu sve ìgove u dnevnik posebno tiskan u tu svrhu ili fotografija-
ma dokaù svoj posjet, obi~no dobivaju u znak priznanja spomen-zna~ku ili
pismeno priznanje. Obilaznice se razlikuju po teìni i trajanju. Najkra}a
me|u njima moè se obi}i za pola dana, a za najduù treba i mjesec dana.
Dnevnici nekih obilaznica sadrè dobru zemljopisnu kartu i op{iran opis
puta, tako da mogu posluìti kao pl. vodi~i (npr. Samoborski, Ravnogorski,
@umbera~ki, Kapelski, Velebitski itd.). Pojedine dionice nekih obilaznica
opisane su u ovom vodi~u jer vode do pl. odredi{ta najboljim smjerom. U
Komisiji za planinarske putove sada su evidentirane 33 obilaznice. U idu-
}em popisu navedene su i one za koje se pouzdano zna da postoje ili je vrlo
vjerojatno da }e uskoro biti obnovljene. Za svaku je obilaznicu naveden up-
ravlja~ i njegovo sjedi{te (to~nu adresu vidi u adresaru) te drugi podatci do
kojih smo mogli do}i (datum osnivanja, broj KT-a i trajanje obilaska). Podi-
jeljene su u dvije skupine: regionalne (koje zahtijevaju ~etiri i vi{e dana ho-
da) i lokalne koje se mogu pro}i za dan-dva ili, najvi{e, tri dana. Na kraju su
posebno prikazane dvije obilaznice s KT-om po cijeloj Hrvatskoj.
REGIONALNE OBILAZNICE
• Slavonski pl. put, Slavonski planinarski savez, 27. 7. 1957., 18 KT, 7 dana
• Zagorski pl. put, Savjet Zagorskog pl. puta, 1. 5. 1958., 18 KT, 10 dana
• Velebitski pl. put, HPS, Zagreb, 4. 7. 1969., 17 KT, 7 dana
• Pl. put »Dalmacija«, PK Split, 26. 11. 1978., 20 KT, 5 dana
• Goranski pl. put, PD Zagreb Matica, 10. 6. 1984.–22. 2. 1986., PD Zagreb Matica,
41 KT, duljina 280 km, 41 KT
• Velebitska obilaznica, Komisija za pl. putove HPS-a, 1994.
LOKALNE OBILAZNICE
• Karlova~ka obilaznica, PD Dubovac, Karlovac, 8. 8. 1958., 8 KT, 3 dana
• Kru`ni pl. put »Kroz Samoborsko gorje«, PD Japeti}, Samobor, 9. 11. 1958., 9
KT, 2 dana
• Pl. put Medvednicom, PD Sljeme, Zagreb, 30. 6. 1963., 16 KT, 2 dana
• Pakleni~ki pl. put, PD Paklenica, Zadar, 10. 10. 1973., 8 KT, 2-3 dana
• Pl. put bilogorskim stazama, PD Bilogora, Bjelovar, 3. 10. 1979., 10 KT, 2 dana
• Koprivni~ki pl. put, PD Bilo, Koprivnica, 7. 11. 1976., 8 KT, 2 dana
• Kajbum{~akov put, PD Strahinj~ica, Krapina, 17. 8. 1979., 8 KT, 2 dana
Uvodni dio 9
• Pl. put po Ravnoj gori, PD Ravna gora, Vara`din, 30. 10. 1979., 7 KT, 2 dana
• Kapelski pl. put, PD Vihor i PD Kon~ar, Zagreb, 23. 9. 1979., 10 KT, 3 dana
• Dubova~ki pl. put, PD Dubovac, Karlovac, 22. 10. 1983., 7 KT, 1 dan
• Pl. put Velebno, PD Zagreb-Matica, 30. 6. 1984., 8 KT, 3 dana
• Pl. put Konj{~ina – Ivan{~ica, PD Gradina, Konj{~ina, 15. 4. 1984., 3 KT,
• Kru`ni put po Dilj-gori, PD Dilj, Sl. Brod, 22. 9. 1984., 8 KT, 2 dana
• Me|imurski pl. put, PD @elezna gora, âkovec, 1987.
• Ravnogorski pl. put, PD Vi{njevica, Ravna Gora, 1989.
• Kolijevkom hrv. dràvnosti, HPD »A. Bedalov«, Ka{tel Kambelovac, 1993.
• O{tarijska planinarska obilaznica, »Viso~ica«, Gospi}
• Planinarska ophodnica Osor{}ica, PD »Osor{}ica«, Mali Lo{inj, 7 KT
• Pl. putovi Hahli}a kroz Pakleno do Nebesa, PD Kamenjak, Rijeka, 1987., 18 KT
• Kru`ni put po Moslava~koj gori, PD »Yeti«, Kutina, 3 KT
• Jaskanski planinarski put, PD »Jastrebarsko«, 1986., 9 KT
• @upanjski planinarski put, HPD Tikvica, @upanja, 1 dan
• Mrkopaljski planinarski put, HPD Bijele stijene, Mrkopalj, 1990., 8 KT, 2 dana
• Po putovima Dobrinj{tine, Turisti~ka zajednica Dobrinj, 1999., 8 KT, 1 dan
Hrvatska planinarska obilaznica. Prvi je

put otvorena pod nazivom »Po planinama SR
Hrvatske« 4. srpnja 1970. na osnovi preporu-
ke VIII. redovne skup{tine HPS-a. Do 1. si-
je~nja 1986. prodano je 6500 dnevnika i podi-
jeljeno 496 zna~aka priznanja. Odlukom
HPS-a bila je od 1991. zbog Domovinskoga
rata, privremeno u »stanju mirovanja«, a po-
novno je otvorena 21. svibnja 2000. Redosli-
jed obilaska KT je slobodan, a trajanje neog-
rani~eno. U prodajnu cijenu dnevnika (25 kn)
uklju~ena je i zna~ka priznanja. U hrvatskim
planinama ima 135 KT podijeljenih u 20 pla-
ninskih podru~ja, svako s 2 do 14 KT. Ovisno
o broju posje}enih KT dobiva se bron~ani,
srebrni i zlatni znak te posebno priznanje.
Organizator je Komisija za planinarske puto- Dnevnik Hrvatske obilaznice
ve HPS-a, a dnevnik se moè dobiti ili naru~i-
ti u poslovnici HPS-a.
»Hrvatske planinarske ku}e.« Tu je obilaznicu osnovao HPD »@eljezni-
~ar« iz Zagreb 1. 5. 2000. Ima 110 KT, a predvi|ena su ~etiri stupnja priz-
nanja. Za priznanje prvog stupnja treba posjetiti 25 ku}a.
Europski pje{a~ki putovi u Hrvatskoj. Europska pje{a~ka unija, koja
nastoji cijelu Europu povezati pje{a~kim putovima bez obzira na dràvne
granice, uzalud je nastojala da se takvi E-putovi produè kroz Hrvatsku, i
to osobito put E-6 od Baltika do Jadrana i dalje pre-
ma Gr~koj, E-7 od Slovenije do Rumunjske i Crnog
mora i E-4 iz Ma|arske, koji bi se kod Vinkovaca
spojio s E-7. Prije Domovinskoga rata stigao je E-6
iz Slovenije do Klane kod Rijeke i E-7 do Kumrov-
ca, a sada je E-7 preusmjeren iz Slovenije u Ma|ar-
sku. U novije je doba to ponovno potaknuto, ali su
te{ko}e gotovo nepremostive jer se u Hrvatskoj ne
mogu zadovoljiti neki osnovni kriteriji. Najteì je
Znak Europskog pje{a~kog saveza da se na trasi osigura mogu}nost udobnog no}enja
10 HRVATSKE PLANINE
i opskrbe na svakih nekoliko sati puta tako da se moè i}i bezbri`no, bez pr-
tljage, pa i s malom djecom. E-putovi u Hrvatskoj ne bi mogli izbje}i velika
nenaseljena podru~ja niti velike ravnice s obra|enim poljima, a nema ni or-
ganizacije koja bi se time profesionalno bavila, pa zato treba ili ~ekati bolja
vremena ili u Hrvatskoj mijenjati kriterije koji vrijede za E-putove (preska-
kanje nekih dionica, no{enje opreme za kampiranje i sl.), no to nikako ne bi
pridonijelo ugledu Hrvatske.
Markacije su u na{im planinama tipizirane: crveni krug s bijelom to~kom
u sredini. Tanka stabla iznimno se obiljeàvaju s dvjema usporednim crve-
nim crtama i bijelom linijom me|u njima. Oko 50 m prije kriànja postavlja
se oznaka ´ . O odràvanju markacija brinu se pl. dru{tva, obi~no ona koja
imaju svoj dom u planini. O markaciji Velebitskog pl. puta brine se HPS. Pla-
nine podalje od pl. dru{tava, osobito one bez pl. ku}a, oskudijevaju markaci-
jama. Podatke o markacija-
ma u ovome vodi~u treba
uzeti s rezervom i nipo{to se
ne oslanjati samo na njih,
jer se o odràvanju markaci-
ja ~esto brinu nedovoljno
vje{ti planinari. Uz to jo{ ne-
savjesni izletnici, pastiri i
drvosje~e o{te}uju i uni{ta-
vaju putokazne plo~e na kri-
ànjima, a u {umskim pod-
ru~jima padaju kao `rtve
sje~e ba{ stabla s markacija-
ma uz putove. U kulturnim
zemljama {umari se brinu o
odràvanju {umskih putova
i obnavljanju putokaza i
markacija nakon sje~e; to
jo{, naàlost, u na{oj zemlji
nije uobi~ajeno. Iz svega
proizlazi da se posjetitelji
na{ih planina ne bi smjeli Markiranje pl. putova
odvi{e oslanjati na markacije, pa ako polaze u nepoznatu planinu, najbolje
}e u~initi da sa sobom ponesu zemljopisnu kartu i kompas. Na mnogim is-
taknutim vrhovima postavljene su kutije s upisnom knjigom i ìgom. Bu-
du}i da se jastu~i} s bojom vrlo brzo isu{i, tko èli otiske ìgova neka sa so-
bom ponese takav jastu~i} kako bi sebi u{tedio razo~aranje. Komisija za pl.
putove HPS-a vodi evidenciju o svim markiranim putovima u Hrvatskoj i
odràva te~ajeve za markaciste.
LITERATURA
Kristijan, Z.: Priru~nik za markaciste, HPS, Zagreb 1999.
Alpinistika je u na{im stijenama na{la bogato podru~je rada. Sve zna~aj-

nije stijene pripadaju Dinarskom gorju i vapnena~ke su gra|e. Ne isti~u se
osobitom visinom, ali obiluju penja~kim problemima svih stupnjeva teìne.
Kako su gotovo sve u blizini mora (osim Kleka), specifi~nost im je da zimi
omogu}uju uspone u gotovo ljetnim uvjetima, npr. Mosor, Kozjak, Biokovo
i, osobito, Paklenica u Velebitu gdje je stijena Ani}a kuka stekla me|una-
rodni glas (tradicionalni proljetni skup alpinista). Opisivanje penja~kih
smjerova u stijenama prelazi zadatak ovoga vodi~a. Novoizvedene prven-
stvene penja~ke uspone objavljuje ~asopis »Hrvatski planinar«, mjese~nik
HPS-a. Planinari koji se bave penjanjem u stijenama organizirani su unu-
Uvodni dio 11
tar pl. dru{tava u alpinisti~ke odsjeke (AO) koji se brinu za obrazovanje
kadrova, nabavu specijalne penja~ke opreme, te organiziranje te~ajeva,
{kola, logora i ekspedicija. Da bi planinar stekao naslov alpinist, treba pro}i
odre|eni pripravni~ki sta`, zavr{iti ljetni i zimski te~aj penjanja i potom
poloìti ispit. Alpinisti~ki odsjeci trajno djeluju u ja~im pl. dru{tvima. To su
»Zagreb - Matica«, »Velebit« i »@eljezni~ar« u Zagrebu, »Kamenjak« u Rije-
ci i »Mosor« u Splitu. Njihovo djelovanje koordinira Komisija za alpinizam
HPS-a.
LITERATURA
Poljak, @.: Mala kronika hrv. alpinizma. NP 1974., br. 11-12; Smerke, Z.: Stijene Hrvatske, PD »Ravna gora«, Vara`din 1975.; Gili}, S.:
Paklenica. Op}inski pl. savez Rijeka, 1979.; Aleraj, B.: KIek, stijene, penja~i. PSH, Zagreb 1980., Gili}, S.: Kozjak, 1985.
Sportsko penjanje pojavilo se sredinom osamdesetih godina i odmah je
uzelo maha i u Hrvatskoj tako da je ve} 1985. organizirano na Marjanu iz-
nad Splita prvo natjecanje. Za razliku od alpinistike, sportski se penja~i pe-
nju bez ikakvih pomagala, samo prstima i trenjem, a penja~ki im pribor
sluì samo za osiguranje. Organizirani su u sportsko-penja~kim klubovima
i odsjecima (SPK) ~iji rad koordinira Komisija za sportsko penjanje HPS-a.
HPS je ~lan Me|unarodne sport-
sko-penja~ke komisije. U Hrvatskoj
djeluju ovi odsjeci i klubovi: Extrem
u âkovcu, Marulianus i Mosor u
Splitu, Vertikal u Vara`dinu, ô-
palj u Rijeci, Hiperaktiv u Pazinu,
Maldug u Omi{u i Svarog u Zagrebu
(v. Adresar). ^lanovi odràvaju klu-
pska i dràvna prvenstva, a sudjelu-
ju i na svjetskim prvenstvima. Pe-
nju se na umjetnim i na prirodnim
stijenama. Umjetnih je u Hrvatskoj
malo, ali sre}om obilujemo vrlo dob-
rim prirodnim penjali{tima. U neki-
ma su od njih opremljeni atraktivni
smjerovi raznih teìna, ve}inom vr-
lo kratkih (10-20 m). Danas ih je ve}
nekoliko stotina. Na{a su najposje-
}enija penjali{ta Mlini, Dvigrad,
Rovinj i Vranjska draga u Istri, Veli
vrh kod Rijeke, Golubinjak i Samar-
Umjetne stijene za sportsko penjanje ske stijene u Gorskom kotaru, otok
Unije, Paklenica i Tulove grede u
ju`nom Velebitu, Marjan iznad Splita, Stomorica kod Omi{a, Brela kod
Makarske, Gorsko zrcalo u Medvednici, Podrutski Gubec u Ivan{~ici i Kal-
nik. Prema Marku Ro`manu (velja~a 2001.), u Hrvatskoj ima 18 smjerova
teìh od 8. stupnja (u tablici su ime i ocjena smjera, penjali{te, ime prvog
penja~a i godina prvog uspona):
1. Malvazija, 8b+, Dvigrad, Manolo 1989.(?)
2. Il marattoneta, 8b+, Paklenica, Manolo, 1987.
3. Moskito, 8b(?), Paklenica, Gerhard Horhager, 1989.(?)
4. Quo vadis, 8b, Oki}, Marko Ro`man, 2000.
5. Mala sirena, 8a+, Pokojec, Marko Ro`man
6. Novak @erom, 8a+, Omi{, Marko Ro`man 1999.
7. Funky shit+Svarog, 8a+, Paklenica, Marko Ro`man 2000.
8. Gagin, 8a/a+, Omi{, Ivan Lisica, 2000.
9. Rosna ljubi~ica, 8a, Pokojec, Marko Ro`man, 1997.
10. Oxa, 8a, Pokojec, Marko Ro`man 1999.
11. Apres, 8a, otok Unije, Tadej Slabe, 1989.(?)
12 HRVATSKE PLANINE
12. Rex Croatorum Tomislav, 8a, Omi{, Ivica Matkovi}, 1998.
13. Event Horizont, 8a, Trogir, Ivica Matkovi}, 1998.
14. Funky Shit, 8a, Paklenica, Klemen Vodlan 1999.
15. [i{mi{, 8a, Oki}, Marko Ro`man, 1997.
16. Prste lomim, ìvci mi krvare, 8a, Pokojec, Marko Ro`man 2000.
17. Sv. Duje, 8a, Marjan, Ivica Matkovi}, 1994.
18. Perun u desno (kombinacija 7+14), 8a, Paklenica, Marko Ro`man
LITERATURA
Pilji}, I.: Sportsko penjanje – novi sport. NP 41, 1989., 29; ûji}, B.: Croatia. Penja~ki vodi~. Zagreb 1999. (hrv., engl., njem. i tal.
izdanje); Poljak, @.: [portsko penjanje u Hrvatskoj. Povijest {porta 26, 1994., 103, 44-50; Pilji}, I. i Kunosi}, Z. Marjan: Penja~ki vodi~. PD
Mosor, Split, 1986.
Padobransko jedrenje (paragliding). U
hrvatskim planinama mnogo je vrhova koji
strmim padinama i dobrim mikroklimat-
skim obilje`jima omogu}uju padobransko
jedrenje. Tako su ljubitelji toga atraktivno-
ga novog sporta dosad polijetali u Hrv. za-
gorju s Kalnika (desno od gradine), Ravne
gore (kod doma HPD-a »Ravna gora«), u
Samoborskom gorju s Japeti}a i Ple{ivice, u
Gorskom kotaru s Kleka, iznad Triblja u
Vinodolu, s Biokova, vrha U~ke, Vidove go-
re na Bra~u, Lubenica na Cresu, Pelje{ca,
iznad Ba{ke na Krku itd. Iz godine u godi-
nu {iri se popis vrhova. Mnogi pripadnici
ovoga sporta, paraglajderi, ~lanovi su pl. or-
ganizacije. Zmajari imaju rampe za polije-
tanje na Kalniku, U~ki, iznad vinodolskog
Triblja, a s nekih polije}u i bez rampi (Jape-
ti}). Planinski vrhovi su omiljena paraglajderska
uzleti{ta
Orijentacijski sport. Orijentacisti su u
svijetu samostalno udruèni, dok su u na{oj
zemlji pod okriljem pl. organizacije, {to i nije ~udno jer su u nas tereni za taj
sport uglavnom u planinskim podru~jima. U Hrvatskoj ima nekoliko plani-
narsko-orijentacijskih klubova (POK) i posebnih sekcija u nekim pl.
dru{tvima, s oko 220 ~lanova. Klubovi su »Jelen« u Jastrebarskom i »Mak-
simir« u Zagrebu, a sekcije su u pl. dru{tvima »Sljeme«, »Kapela«, »Vihor« i
»Runolist« u Zagrebu, »Torpedo« u Rijeci, »Bjelovar« u Bjelovaru (v. Adre-
sar). Njihovo djelovanje koordinira Komisija za orijentaciju HPS-a. Orijen-
tacisti organiziraju dràvno prvenstvo i kup, a natje~u se i u inozemstvu.
Na natjecanjima pobje|uje onaj koji za najkra}e vrijeme stigne od starta na
cilj, prona{av{i zadane kontrolne to~ke uz pomo} specijalnih zemljovida i
kompasa.
Planinarsko skijanje. Skija{ke mogu}nosti u hrvatskim planinama op-

}enito nisu dobre, pa niti za pl. skijanje. U sjevernoj Hrvatskoj nedostaje
padina slobodnih od {ume, a u ju`noj je snje`ni pla{t nesiguran zbog blizine
toplih morskih struja. Na pojedinim planinama kao skijali{ta sluè {umski
prosjeci na s. padinama (npr. na Medvednici). Najve}e skija{ke mogu}nosti
pruà Gorski kotar jer mu je snje`ni pokrov visok, a od primorskoga kli-
matskog utjecaja brani ga primorski niz vrhova. Planinari koji se bave pl.
skijanjem u~lanjeni su u skija{e odsjeke ili sekcije pojedinih pl. dru{tava.
Te se organizacije bave odràvanjem skija{kih te~ajeva, natjecanja, zimo-
vanja i ure|ivanjem skija{kih terena. Tako PD »Jankovac« iz Osijeka ima
skijali{te na livadama iznad Jankovca u Papuku; PD »Sokolovac« iz Poège
tradicionalno organizira skija{ke te~ajeve, a GSS iz Poège sagradio je na
Uvodni dio 13
Jezercu u Papuku skija{ku ì~aru; PD »Zagreb - Matica« organizator je tra-
dicionalnoga skija{kog memorijala »Ivan Pa~kovski« na Medvednici, a
PDS »Velebit« iz Zagreba Velebita{kog spusta na Medvednici. Oko neka-
da{njeg doma PD-a »Delnice« na Petehovcu i ì~are {to vodi do doma razvi-
lo se skija{ko sredi{te (sada u lo{em stanju). Zahvaljuju}i dugogodi{njem
radu PD-a »Platak« iz Rijeke, Platak se razvio u glavno skija{ko sredi{te ri-
je~kog podru~ja (Jadranski veleslalom). PD »Dubrovnik« je zasluàn za
razvoj skijanja iznad Vrbanja na Orjenu (Dubrova~ki veleslalom). Splitski
»Mosor« je nakon Prvoga svjetskog rata uredio pl. ku}e na skijali{tima Ka-
me{nice i Cincara, a nakon Drugoga svjetskog rata orijentirao se na Kup-
res. ^lanovi PD-a »Zagreb Matica« i PD-a »Vihor« iz Zagreba organizirali
su po~etkom 1973. zimsko osvajanje Velebita uzdu`nom turom u trajanju
od gotovo dva tjedna, ~lanovi prvog dru{tva pje{ice, a drugog na skijama.
Danas je u Vrelu pod Bjelolasicom planinski sportsko-rekreacijski zimski
centar »Bjelolasica«, koji je po odluci Sabora Republike Hrvatske jedan od
kapitalnih objekata u dràvi. U Hrvatskoj su najbolji uvjeti za skijanje na s.
padini Li~ke Plje{ivice (visina, strmina, trajanje snijega i velike smje{tajne
mogu}nosti u obli`njim Plitvicama), ali, naàlost, nisu iskori{teni. Na Ve-
lebitu su postavljene skija{ke vu~nice kod hotela »Velebno« na O{tarijama
i u Krasnom.
LITERATURA
Lipov{}ak, I.: Planinarsko skijanje u Hrvatskoj. NP 27, 1975., 209.
Planinarska speleologija. Na{e dinarske planine, od slovenske do crno-
gorske granice, neiscrpno su podru~je spel. mogu}nosti. Neobi~no bogat-
stvo podzemnog reljefa odavna privla~i pa`nju speleologa. U nas se speleo-
logijom bave, osim nekolicine profe-
sionalaca, i brojni amateri organizi-
rani unutar pl. dru{tava u spel. od-
sjeke (SO). Planinarska je speleolo-
gija specifi~nost hrvatskoga plani-
narstva. Dok su drugdje u svijetu
speleolozi organizirani u samostal-
ne organizacije, u nas se njihova
djelatnost odvija pod okriljem pl. or-
ganizacije kao tzv. podzemni alpini-
zam. Me|utim, tehni~ka je strana
prodiranja u podzemlje sporedna u
toj djelatnosti, a glavna joj je svrha
istraìvanje podzemne prirode. Re-
zultati njihova istraìvanja ~esto su
vrlo vrijedni sa znanstvenoga gle-
di{ta. SO PD »@eljezni~ar« u Zagre-
bu ima sre|en katastar od nekoliko
tisu}a spel. objekata, a uz to izdaje
~asopis »Speleolog« (izlazi od 1953.).
âsopis »Hrvatski planinar«, mje-
se~nik HPS-a, tako|er objavljuje re-
zultate speleolo{kih istraìvanja u
spel. rubrici. Planinari-speleolozi
imaju svoje odsjeke u pl. dru{tvima
»@eIjezni~ar« i »Velebit« u Zagrebu,
»Japeti}« u Samoboru, »Dubovac«
u Karlovcu, »Mosor« i SK »Split« u
Speleolozi su podzemni alpinisti (Vlado Boì}) Splitu, »Kamenar« i »Sv. Mihovil« u
14 HRVATSKE PLANINE
[ibeniku i »Biokovo« u Makarskoj, »Spivnik« u Blatu,
»Dubrovnik« u Dubrovniku, »Klen« u Vodicama, »Li-
burnija« u HPD-u »Paklenica« u Zadru, »Mala~ka« u
Donjim Ka{telima (stanje koncem 2000.). Odsjeci se
brinu za izobrazbu kadrova, nabavu specijalne opreme,
stru~nu dokumentaciju, organiziranje te~ajeva i istra-
ìvanja, a osim toga pruàju svoju stru~nu pomo} znan-
stvenim i privrednim organizacijama. Njihov rad koor-
dinira Komisija za speleologiju HPS-a. Planinar moè
ste}i naslov speleologa ako zavr{i odre|eni pripravni~ki Ivan Lovri} Sinjanin
sta`, stekne potrebnu teoretsku, terensku i prakti~nu (1754.–1777.), za~etnik
izobrazbu, te poloì ispit. hrvatske speleologije
[pilje. Nekoliko tisu}a speleolo{kih objekata, koliko ih je dosad registrira-

no u Hrvatskoj, zavre|uje da im se posveti poseban vodi~. U ovoj je knjizi
opisana samo nekolicina, i to onih koji se isti~u veli~inom, ljepotom, znan-
stvenom vrijedno{}u ili ure|enim prilazom. U Hrvatskoj je dosad ure|eno
deset {pilja za turisti~ki posjet, ve}inom u planinskim podru~jima. To su:
- Veternica na Medvednici iznad Zagreba
- Grgasova {pilja kod Samobora
- Vrlovka u Kamanju kod Ozlja
- Lokvarka kod Lokava u Gorskom kotaru
- Vrelo kod Fuìna u Gorskom kotaru
- Cerova~ke {pilje kod Gra~aca u Lici
- Vranja~a na sjevernom podno`ju Mosora
- Modra {pilja na otoku Bi{evu
- [ipun na Cavtatu i
- Golubnja~a na Plitvi~kim jezerima.
U Hrvatskoj su zasad poznate 43 {pilje duè od 1000 metara. Me|u njima
su najduè (stanje 20. svibnja 2000.):
Ime objekta Lokalitet Duìna
(m)
1. Sustav \ulin ponor – Medvedica Ogulin 16 396
2. Sustav Panjkov ponor Kordun 12 385
3. [pilja u kamenolomu Tounj Tounj 8 487
4. Veternica Medvednica
kod Zagreba 7 100
5. Sustav Jopi}eve {pilje Kordun kod Krnjaka 6 570
6. Vilinska {pilja Dubrovnik 3 063
7. Gospodska {pilja izvori{te Cetine 2 980
8. Donja Cerova~ka pe}ina ju`ni Velebit
kod Gra~aca 2 682
9. Slova~ka jama sjeverni Velebit 2 414
10. Jama Klementina I. Velebit 2 403
11. Jama Mandelaja O{tarije kod Ogulina 2 326
12. Jama Muniàba Velebit 2 300
11. Sustav Ponorac – Suvaja Kordun 2 232
Jame su sa svojim uskim otvorom i ~esto vrlo velikom dubinom ne samo

vrlo atraktivni i zanimljivi objekti nego ponekad i opasni za neupu}ena pla-
ninara jer su ve}inom neobiljeène i neogra|ene. Do svibnja 2000. istraè-
no je 36 jama dubljih od 300 m. Me|u njima su najdublje:
Ime objekta Lokalitet Dubina
(m)
1. Sustav Lukina jama sjeverni Velebit 1 392
2. Slova~ka jama sjeverni Velebit 1 301
3. Stara [kola Biokovo 576
4. Vilimova jama Biokovo 572
5. Patkov gu{t sjeverni Velebit 553
Uvodni dio 15
Ime objekta Lokalitet Dubina
(m)
6. Ledena jama sjeverni Velebit 536
7. Ponor na Bunjevcu ju`ni Velebit 534
8. Crveno jezero Imotski 528
9. Jama pod Kamenitim vratima Biokovo 520
10. Amfora Biokovo 515
11. Jama Olimp sjeverni Velebit 478
12. Fantomska jama Velebit 477
13. Jama Muniàba Velebit 448
14. Stupina jama Bitoraj 413
15. Nova velika jama Biokovo 380
16. Jama kod Ra{pora ]i}arija 361
17. Biokovka Biokovo 359
18. Ponor Pepelarica srednji Velebit 358
19. Punar u Luci Pusto polje, Lika 350
20. Klementina III. srednji Velebit 333
21. Podgra~i{}e II. otok Bra~ 329
22. Ksantipa sjeverni Velebit 323
23. Klanski ponor okolica Rijeke 320
24. Puhaljka ju`ni Velebit 320
25. Zaboravna jama Biokovo 311
26. Klementina IV. sjeverni Velebit 300
LITERATURA
Boì~evi}, S.: Pl. speleologija, u: Poljak, @.: Hrv. planinarstvo. Zagreb 1995. (str. 169); Boì~evi}, S.: ôvjek u podzemlju. Zagreb 1977.;
Boì~evi}, S.: Kroz na{e spilje i jame. II. izd., Zagreb, 1984.; Boì~evi}, S.: Fenomen kr{. Zagreb 1992.; Poljak, @. i Boì}, V.: [portska ili pl.
speleologija u Hrvatskoj do Drugog svjetskog rata. Povijest {porta 25, 1994., 101, 27; Boì}, V.: Speleolo{ki turizam u Hrvatskoj, Zagreb
1999.; Speleolog, ~asopis za speleologiju, SO HPD @eljezni~ar, 1/1953-43/1995.; Speleologija, PDS »Velebit«, Zagreb 2000. (330 str.).
Kra{ki izvori. Me|u njima su najzanimljiviji oni tipa vokliz (franc. Vaucluse)
{to izviru iz malih dubokih jezeraca odjednom poput ~itave rijeke, kao npr. Ka-
ma~nik kod Vrbovskog, Kupica kod Delnica, Kupa kod Razloga, Cetina pod Di-
narom i Una kod Srba, a duboko se doima i izvor Rje~ine koji izbija iz velike pe-
}ine pod masivom Obru~a.
Termalna vrela vrlo su ~esto na podno`ju planine, na tektonskim pukoti-
nama u Zemljinoj kori. Takva su npr. Velika pod Papukom (kupali{te kod
pl. doma), Lipik pod Psunjom (lje~ili{te), Stubi~ke toplice (kupali{te i lje~i-
li{te), Sutinsko kod Podsuseda (presahnulo) i Zelinsko kupali{te pod Med-
vednicom, Sutinsko pod Ivan{~icom, Topli~ica pod Grebengradom (kupa-
li{te), Vara`dinske toplice pod Kalnikom (lje~ili{te), [midhenovo kod Sa-
mobora (kupali{te), Svetojansko pod Japeti}em, Topusko pod Petrovom
gorom (lje~ili{te) itd.
Slapovi se u Hrvatskoj gotovo bezizmimno nalaze u planinskim podru~ji-
ma – tako Jankova~ki slap na Papuku, Sopot na Medvednici, Cerinski vir u
Samoborskom gorju, Brisalo u @umberku, Zeleni vir u Gorskom kotaru,
Plitvi~ki slap u Maloj Kapeli, slap u Sko~ajskoj dragi u Li~koj Plje{ivici, sla-
povi Une kod Martin Broda, Topoljski buk kod Knina, Zadvarje pod
Omi{kom Dinarom.
Planinska jezera poseban su ukras planinske prirode. Neka su prirodna,
druga umjetna. Prirodna su Sovsko na Dilj-gori, Sungersko, Malovansko i
Babino na Velebitu, Babi}a jezero izme|u Po{taka i Ilice, Plitvi~ka jezera
izme|u Plje{ivice i Male Kapele, periodi~no jezero na Krbavskom polju pod
Plje{ivicom. Umjetna su jezera Petnji~ko na Dilj-gori, Orahovi~ko pod Krn-
dijom, Jankova~ko u Papuku, Trako{}ansko izme|u Ravne gore i Macelja,
Sabljaki i Javornik pod Klekom kod Ogulina, Kru{~ica pod Velebitom, Pe-
ru~ko pod Svilajom, Bajer, Lepeni~ko i Lokvarsko u Gorskom kotaru itd.
16 HRVATSKE PLANINE
Stjenjaci. Ve}i kompleksi
stjenovitih vrhova nalaze se
u Gorskom kotaru (Bijele,
Samarske i Kolovratske sti-
jene, Risnja~ke Bijele stije-
ne, Pakleno i Kamenjak) i
na Velebitu (Hajdu~ki, Ro-
ànski i Dabarski kukovi,
Kozjak, Bojinac, Tulove gre-
de i Crnopac).
Klanci, sutjeske i kanjo-
ni: sutjeska Kosteljine pod
Kuna-gorom, Zelenjak pod
Cesargradom, Slapnica u Topoljski buk pod Dinarom, u izvori{tu rijeke Krke
@umberku, Kama~nik kod
Vrbovskog, Vra`ji prolaz kod Skrada, Mudna dol pod Obru~em, Vela ili
Vranjska draga na U~ki, Zavratnica kod Jablanca, Velika i Mala Paklenica
u Velebitu, kanjon Zrmanje kod Obrovca, Kozja draga u Li~koj Plje{ivici,
prodor Cetine kod Omi{a.
Gradine i dvorci. Na mnogim se na{im planinama i na njihovim obronci-
ma, osobito u sj. Hrvatskoj, nalaze ru{evine srednjovjekovnih zamkova,
tvr|ava, samostana i crkava. Svojim poloàjem, na slikovitim i te{ko pris-
tupa~nim strmim breùljcima, uvijek na dominantnom poloàju sa {irokim
vidikom, odreda su privla~ne planinarske to~ke. Takve su gradine, na
primjer, Bedemgrad, Orahovica (ili Ruìca) i Starigrad na Krndiji; Klak,
Veli~ki grad, Stup~anica, Dobra Ku}a, âklovac i Kamengrad oko Papuka;
Vrhova~ki, Vi{kova~ki i Dola~ki grad na Poè{koj gori; Gari}, Ko{uta, Br-
{ljanac, Jelengrad i Bela Crkva na Moslava~koj gori; Veliki i Mali Kalnik na
Kalniku; Grebengrad, Belecgrad, Lobor, O{trcgrad, Milengrad i Pusta Be-
la na Ivan{~ici; Kostelgrad na Kosteljskoj gori, Cesargrad na Cesargradskoj
gori; Zelingrad, Kozelin, Medvedgrad i Susedgrad na Medvednici; samo-
borski Stari grad, Oki}, Lipovac i Turanj u Samoborskom gorju; @umberak
i Stari grad u @umbera~koj gori; Klinac, Zrin, ûnti} i Pecki grad u Zrin-
skoj gori; Vitunj na obronku Kleka; Karlovi}a dvori u Li~koj Plje{ivici; Zvo-
nigrad, Rakovnik, Po~itelj, Ostrovica, Kla}enica i Ve}ka kula oko Velebita;
Vrli~ki grad izme|u zagorskoga Kozjaka i Svilaje; Glava{ kod Kijeva pod
Dinarom; Petrovac na obronku Promine; Ko{tilo pod Vidovom gorom na
Bra~u; Mirabela i Stari grad na Omi{koj Dinari itd. Gradovi i tvr|ave koji
su sa~uvani ili obnovljeni nalaze se isklju~ivo na podno`ju planina: Tra-
ko{}an, Veliki Tabor, Bela, Bosiljevo, Severin, Dubovac, Ogulin, Ozalj, Tr-
sat, Nehaj itd.
LITERATURA
Laszowski, E.: Hrvatske povjestne gra|evine, I. Zagreb 1902.; Szabo, Gj.: Sredovje~ni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920.;
Laszowski, E.: Gorski kotar i Vinodol. Zagreb 1923.; Szabo, G.: Kroz Hrvatsko zagorje. Zagreb 1939.; \uri}, T. i Feletar, D.: Stari gradovi i
dvorci zapadne Hrvatske. 2. izd. Vara`din 1981.; \uri}, T. i Feletar, D.: Stare gra|evine isto~ne Hrvatske. Vara`din 1983.; Obad [}itaroci,
M.: Perivoji i dvorci Hrvatskog zagorja. Zagreb 1989.
Telekomunikacijski objekti. Na mnogim na{im vrhovima, upravo na
najljep{im vidikovcima, podignuti su razni telekomunikacijski ure|aji, ve-
}inom UKV stanice, TV repetitori i PTT ure|aji. Njihovi ~eli~ni tornjevi
nagr|uju prirodan izgled planine, ali ponekad koriste planinarima kao
dobre orijentacijske to~ke jer su nadaleko vidljivi. Naàlost, neki su od tak-
vih ure|aja ogra|eni bodljikavom ìcom ili ozna~eni natpisom koji zabra-
njuje prilaz vrhu planine, {to ima za posljedicu da su neki lijepi vidikovci
planinarima postali nepristupa~ni. Pl. organizacija dosad nije uspjela pri-
Uvodni dio 17
voljeti vlasnike tih objekata da u njima urede pl. skloni{ta za slu~aj nevre-
mena. Najdrasti~niji je primjer TV tornja na Medvednici koji je podignut
na mjestu pl. piramide, uz obe}anje da }e na tornju biti vidikovac pristupa-
~an planinarima.
Brdske ceste. Iako se sa stajali{ta za{tite prirode protivimo prodoru civi-
lizacije u planine, osobito onim oblicima koji su opasnost za njihov biljni
pokrov, a brdske ceste sluè ponajprije za izvoz posje~enih stabala – te ces-
te mogu planinaru posluìti za brz prilaz visinskom podru~ju. Planinari
~istunci protive se, dodu{e, upotrebi motornog vozila na pl. pohodima, ali je
~injenica da se brzim prilazom boravak u planini produùje, {to je va`no u
suvremenom na~inu ìvota sa stalnom vremenskom oskudicom. Osim to-
ga, takve su ceste koji put jedina mogu}nost prilaza planini onim ljubitelji-
ma prirode kojima su dob ili zdravstveno stanje zapreka za planinarenje.
Zato je u ovom vodi~u osobita pa`nja poklonjena brdskim cestama. Ne sa-
mo da su ucrtane u zemljovide nego su u opisu svake planine, gdje je to bilo
mogu}e, posebno opisani cestovni prilazi, pa i mogu}nosti parkiranja. Da-
nas gotovo i nema planina
bez brdskih cesta, a poneg-
dje one izlaze na najvi{e vr-
hove zbog telekomunikacij-
skih objekata (Papuk, Psunj,
Kalnik, Medvednica, Zrinska
gora, Li~ka Plje{ivica, ]ela-
vac, Biokovo, Vidova gora
itd.), a drugdje ~ine pravu
mreù {umskih putova (Gor-
ski kotar, Kapela, Li~ka Plje-
{ivica, Velebit). Naàlost, te
su ceste ~esto u vrlo lo{em
stanju. Budu}i da ve}inom
sluè iskori{tavanju {ume,
Brdska {umska cesta u Gorskom kotaru
odràvaju se uglavnom sa-
mo za vrijeme sje~e, a nakon toga prepu{taju sudbini. Neke su {umske ces-
te, npr. na Velebitu, Li~koj Plje{ivici i u Gorskom kotaru, zatvorene rampa-
ma, {to pri~inja velike pote{ko}e posjetiteljima koji u planinu stiù auto-
mobilom.
Kulturni i povijesni spomenici. Mnogi su planinski vrhunci prastara
kultna mjesta jo{ iz pretkr{}anskoga doba. Na njima su nakon pokr{tava-
nja gra|ene kapelice pa se vjerski kult, osobito u Dalmaciji, zadrào do na-
{ih dana (npr. kapelice na vrhovima Biokova, Kozjaka, Vidove gore, Ilijina
brda itd.). Ponegdje su i sami oronimi (nazivi planina) povijesno svjedo~an-
stvo. Tako su vrhovi {to nose naziv Perun (Polji~ka planina, U~ka) sa~uvali
ime staroslavenskog boga gromovnika, jednako kao i brojni vrhovi koji no-
se naziv Sv. Ilija (on je »naslijedio« mitolo{koga Peruna). Ivan{~ica je dobi-
la ime po samostanskom redu ivanovcima, u Medvednici su o~ito neko} obi-
tavali medvjedi (prona|eni su njihovi ostaci u {piljama); Kapela nosi ime po
kapelici sagra|enoj nakon odlaska Turaka na mjestu opustjeloga pavlin-
skog samostana; Dinara ~uva trag ilirskoga plemena Dindara, a Promina
predrimskoga ilirskoga grada Promone. Velebitski toponimi kao {to su Se-
gestin, Vla{ki grad i Klementa trag su vla{koga naseljenja koje se sa~uvalo
sve do provale Turaka, a i iz turskoga su doba na toj planini ostali brojni to-
ponimi (Alan, Rizvanu{a, Turska vrata).
Kao spomen na razne partizanske jedinice podignut je na na{im planinama
u razdoblju od 1945. do 1991. golem broj spomenika, spomen-plo~a i drugih
18 HRVATSKE PLANINE
obilje`ja razli~itih dimenzija, oblika i estetskih vrijednosti. Neki su od njih
sluìli planinarima kao orijentacijske to~ke, drugi su pretvoreni u izleti{ta,
a ponegdje su i ~itava podru~ja progla{ena memorijalnim spomenikom. Ta-
ko je npr. u {umi Begova~i na Psunju rekonstruirana partizanska baza; na
breùljku Blaùju kod Kamenske pod Psunjom podignut je orija{ki spome-
nik (uni{ten je za Domovinskog rata); spomenik mamutskih dimenzija na-
lazi se i na sjevernom podno`ju Moslava~ke gore kod sela Podgari}a; na
Mati}-poljani pod Bjelolasicom je spomenik smrznutim partizanima u obli-
ku 26 kamenih gromada; u Petrovoj gori rekonstruirana je centralna parti-
zanska bolnica sa zemunicama za skrivanje bolesnika, a na vrhu te planine
izgra|en spomenik gotovo faraonskih dimenzija. U Drugomu svjetskom
ratu, a i za vrijeme Domovinskoga rata, stradalo je mnogo planinarskih ku-
}a jer su ostale bez nadzora ili su dobile vojne posade. Osobito je mnogo pro-
palo hrvatskih pl. ku}a u Bosni. Time su hrvatskom planinarstvu naneseni
vrlo te{ki udarci kakve vjerojatno nije podnijela nijedna pl. organizacija u
svijetu. Ta ~injenica dosad jo{ nije doli~no prikazana, a niti povijesno obra-
|ena.
NA[E PLANINARSTVO
[to traì planinar u planini. Planinarstvo je vrlo {irok pojam jer nije
ograni~eno ni pravilima ni ideologijama. U organizacijskom je pogledu sas-
tavni dio fizi~ke kulture, ali nije {port jer nema natjecateljskih elemenata
(borbe s protivnikom radi isticanja vlastite li~nosti). Natjecanje je plani-
narstvu strano jer je u suprotnosti s na~elom uzajamnosti, altruizma i hu-
manizma. Iznimka je alpinizam gdje je ~ovjeku »{portski protivnik« stije-
na. Pogre{no je planinarenje smatrati {portom zato {to je skop~ano s fi-
zi~kim naprezanjem, jer bi po toj logici i pjevanje bilo {port. Svaki planinar
izabire za cilj svojega pohoda takvu planinu koja mu odgovara po sklonosti-
ma, sposobnostima i drugim mogu}nostima. Planine opisane u ovom vodi-
~u pruàju u tom pogledu vrlo {irok izbor. U njima }e na}i zadovoljstvo obi-
~an izletnik, penja~, znanstvenik, istraìva~, ~ovjek èljan odmora, rekrea-
cije, prirodnih ljepota, {irokih vidika, mirisa cvije}a i {ume i novih doìvlja-
ja. Svima je zajedni~ko svojstvo smisao za prirodu. Iz toga proizlazi da je
planinarstvu tjelesno naprezanje samo sredstvo, a cilj mu je i sadràj u du-
hovnom podru~ju, pri ~emu se odli~no dopunjuju tjelesno i du{evno doìv-
ljavanje. Uz to, pl. kretanje pro{iruje i pove}ava znanje, fizi~ku sposobnost,
snala`ljivost, prilagodljivost i sposobnost za ìvot u kolektivu, a upoznava-
nje vlastite domovine i naroda stvara podlogu za razvitak pravoga domo-
ljublja. Planinarstvo je proizvod visoko civiliziranih i kulturnih sredina,
ono je sastavni dio kulture pojedinih naroda i u odre|enom smislu mjerilo
za stupanj urbanizacije.
Planinarska filozofija. U na~elu, za planinarstvo mogu imati puno ra-
zumijevanje samo osobe bogata duhovnog i intelektualnog ìvota, no ipak,
planinu svatko doìvljava na svoj na~in, ovisno o ìvotnom iskustvu,
ma{tovitosti i svjetonazoru. U idu}im se redcima poku{ava doìvljavanje
planine klasificirati na nagonski, estetski i eti~ki na~in. Svima je zajedni~ki
nazivnik zadovoljstvo ili uìtak; razlika je samo u tome na kojoj se psihofi-
zi~koj razini taj uìtak doìvljava. Najnià razina nije razumska nego na-
gonska ili instinktivna, dakle izvan mo`danih struktura. Vi{i, estetski stu-
panj, oboga}en je emotivnom nadgradnjom, {to zna~i da u doìvljaju sudje-
luju centri u talamusu na bazi mozga. Eti~ki stupanj postiù samo rijetki
pojedinci, nakon bogata iskustva i svjesnog izgra|ivanja vlastite li~nosti.
Taj je stupanj oboga}en misaonom nadgradnjom, dakle zbivanjima u
Uvodni dio 19
mo`danoj kori, a prepoznajemo ga po misaonim produk-
tima (literarnim, poetskim, likovnim i drugima). Re-
zultati ovise o sposobnosti poimanja ìvota i smrti,
svemira i beskraja, prirode i boànstva, vje~nosti i
prolaznosti, pa i o odnosu prema suputniku, okolini
i domovini.
Hrvatsko planinarstvo. Po svojoj je tradiciji i ka-
rakteru kulturna pojava kojom se na{ narod s pra-
vom moè ponositi. S osnivanjem Hrvatskoga pla-
ninskog dru`tva (HPD) godine 1874. Hrvati su se uvr-
stili me|u prvih devet naroda na svijetu s pl. organi-
Prof. dr. Johannes Frischauf zacijom. U po~etnom se razdoblju planinarstvo u Hr-
(1837.–1924.), Austrijanac koji
je potaknuo osnivanje HPD-a
vata bitno razlikovalo od onoga ostalih naroda po to-
me {to je bilo usmjereno znanstvenom istraìvanju
planinske prirode; zato je njegov doprinos od nemjerljiva zna~enja. Gotovo
svi istaknuti znanstveni radnici, akademici i sveu~ili{ni profesori u 19. st.
bili su ~lanovi HPD-a, koriste}i se planinarstvom kao sredstvom znanosti.
Premda je organizirano hrvatsko planinarstvo zapo~elo tek 1874., njegovi
su po~eci mnogo stariji. Godine 1536., u doba kad se u Europi tek po~eo bu-
diti smisao za prirodu i njezine ljepote, hrvatski pjesnik Petar Zorani}
(1508.–1569.?) iz Nina pi{e na hrvatskom jeziku pjesni~ko djelo »Planine«,
nadahnuto ljepotama Velebita i Dinare i tako se stavlja na ~elo svjetske pl.
knjièvnosti. Vrijedi istaknuti kao posebnost da je u nas
prvi dosad poznati penja~ki podvig u stijeni izvela 1843.
èna, ilirkinja Dragojla Jarnevi}, usponom u stijeni
Oki}a. U povijesti organiziranoga hrvatskog plani-
narstva treba razlikovati nekoliko razdoblja. Do
konca 19. stolje}a dobrim je dijelom u slu`bi prirod-
nih znanosti i nosi znanstveno-istraìvala~ko obi-
lje`je. Slijedi razdoblje do Drugoga svjetskog rata u
kojemu planinarstvu daje obilje`je hrvatsko plem-
stvo (grof Miroslav Kulmer bio je tri desetlje}a pred-
sjednik HPD-a). Izme|u dva svjetska rata, kada je
glavni nositelj pl. djelovanja bio gra|ansko-~inov-
ni~ki sloj, prevladavala je romanti~no-izletni~ka mo- Prof. dr. Gjuro Pilar
tivacija djelovanja. Za vrijeme komunisti~ke Jugosla- (1846.–1893.) organizirao je
osniva~ki sastanak HPD-a
vije planinarstvo se smatralo va`nom sastavnicom
op}enarodne obrane i zato uìvalo prili~nu reìmsku podr{ku. U tom se
razdoblju planinarstvo sna`no pro{irilo i postiglo visok domet stru~nih dje-
latnosti, osobito alpinisti~ke, ekspedicijske, speleolo{ke i spa{avateljske.
Uz to je dobilo sklonost manifestacijskim akcijama.
MALA KRONOLO[KA TABLICA
1536. Petar Zorani} pi{e »Planine« nadahnut ljepotama Velebita
1689. I. V. Valvasor objavljuje prvu sliku Kleka
1776. po~etak speleologije (istraìvanje Ivana Lovri}a)
1838. saski kralj Friedrich August II. penje se na Klek
1843. prvi poznati penja~ki uspon: Dragojla Jarnevi} u Oki}u
1852. prvi pl. putopis: Zora na U~ki, u »Nevenu« (autor A. ].)
1870. prvi pl. objekt: drvena piramida na Sljemenu
1874. prva pl. organizacija: Hrvatsko planinsko dru`tvo
1875. prvi dru{tveni pl. izlet: HPD na O{trcu i Ple{ivici
1876. prvo pl. dru{tvo u Istri: Societa Alpina dell’Istria
1878. prva pl. ku}a: »Gradska ku}a« na Sljemenu
1882. prva markacija: tajnik HPD-a ozna~ava put na Sljeme
1884. prva pl. knjiga: »Spomenica HPD« prilikom desetogodi{njice
1885. prvo dru{tvo u Rijeci: Club Alpino Fiumano
1889. prva èljezna piramida: HPD-ova na Sljemenu
20 HRVATSKE PLANINE
1895. prvo pl. dru{tvo u Slavoniji: »Br{ljan« u Osijeku
1898. prvi pl. ~asopis: HPD-ov »Hrvatski planinar«
1899. prvo pl. dru{tvo u Dalmaciji: »Liburnia« u Zadru
1900. prva speleolo{ka organizacija: Spel. odsjek u »Liburniji«
1912. prvi penja~ki uspon u Kleku (tri ~lana HPD-a)
1923. prva hrv. pl. organizacija u BiH: »Bjela{nica« u Sarajevu
1925. na Plitvicama osnovan Planinarski savez Jugoslavije
1926. prvi priznati prvenstveni uspon: Cepina{ki smjer u Kleku
1930. D. Jak{i} i F. Draènovi} prvi na Mont Blancu bez vodi~a
1931. prvi pl. film: »Durmitor« Branimira Gu{i}a
1933. prvo dru{tvo u Mostaru: Podru`nica HPD-a »Prenj«
1935. prva alpinisti~ka organizacija: Alp. sekcija u HPD-u
1936. prva alpinisti~ka {kola (organizator Alp. sekcija)
1938. prva Hrvatica na Mont Blancu: Micika Froelich iz Zagreba
1939. otvorenje najvi{e hrv. pl. ku}e: Veliki Vilinac na Prenju
1940. prvi prvenstveni uspon u Velebitu: Brahmov smjer, Ani}a kuk
1948. osnovan Hrvatski planinarski savez
1950. osnovana Gorska slu`ba spa{avanja
1953. prvi planinarski slet: Plitvi~ka jezera
1953. PSH postaje ~lanom Me|unarodnoga planinarskog saveza (UIAA)
1956. prvo prvenstvo u orijentaciji: 150 natjecatelja na Dinari
1971. hrv. zastava prvi put u Himalaji (@. Poljak u Annapurni)
1974. najve}a pl. nesre}a: ~etiri penja~a poginula na Kavkazu
1979. prvi uspon na Mount Everest: Spli}anin Stipe Boì}
1982. prva zagreba~ka alpinisti~ka himalajska ekspedicija
1984. otvorena alpinisti~ka zbirka u Ogulinskom muzeju
1991. HPS opet primljen u Me|unarodni planinarski savez (UIAA)
1991. osnovani Gorski zdrug i Planinska satnija »Velebit«
1993. Stipe Boì} na K-2, drugom vrhu svijeta po visini
1994. planinari istraìli najdublju jamu: Lukina jama (-1392 m)
1995. prva hrv. himalajska ekspedicija, Cho Oyu s tibetske strane
1997. druga hrv. himalajska ekspedicija, Mt. Everest s tibetske strane
1998. tre}a hrv. himalajska ekspedicija, Shisha Pangma s tibetske strane
1998. na Dan hrv. planinara 30. svibnja 700 planinara na vrhu Dinare
LITERATURA
Poljak, @. i Bla{kovi}, V.: Hrv. planinarstvo. PSH, Zagreb 1975.; Poljak, @.: Slike iz povijesti hrv. planinarstva. PSH, Zagreb 1987.
Planinarska je knjièvnost sadràjem najsrodnija putopisnoj knjièv-
nosti. U alpskih naroda ona je posebna i vrlo cijenjena grana. U povijesti
hrvatske knjièvnosti, naàlost, nije dobila odgovaraju}e mjesto, iako ni
kvalitetom, ni raznovrsno{}u, ni obiljem nije bezna~ajna. Tome je glavni
Mjese~nik »Hrvatski planinar« izlazi od 1898. godine
Uvodni dio 21
Tri stupa hrvatske planinarske knjièvnosti: Dragutin Hirc (1853.–1921.), akademik Branimir Gu{i} (1901.–1975.)
i dr. Ante Rukavina (1928.–1994.)
uzrok bez sumnje neobavije{tenost stru~njaka za povijest knjièvnosti.
Kratkim izborom iz literature, u opisu svake planine, ovaj vodi~ nastoji ne
samo dati putokaz ~itatelju koji èli vi{e znanja nego i upozoriti na bogat-
stvo na{e pisane pl. rije~i. Vode}i je ~initelj u hrvatskoj pl. knjièvnosti mje-
se~nik »Hrvatski planinar« koji izlazi od godine 1898. sve do na{ih dana (od
1949. do 1991. pod naslovom »Na{e planine«). Gotovo puno stolje}e taj ~a-
sopis okuplja pl. pisce, a i danas je jedini koji trajno njeguje pl. knjièvnost.
LITERATURA
Poljak, @.: Hrvatska planinarska knjièvnost – antologija – biografski leksikon. HPS, Zagreb, 1994.; Poljak, @.: Bibliografija »Hrvatskog
planinara« i »Na{ih planina« 1898.–1975. NP 1974., br. 11-12 i 1975., br. 1-2.
Za{tita planinske prirode. Pokret za za{titu prirode i ~ovjekova okoli{a
osniva se na istoj idejnoj osnovi kao i planinarstvo. Zato je pokret za za{titu
prirode oduvijek imao plodno tlo u okrilju pl. organizacije, a u planinarima
beskompromisne prista{e. Misao o za{titi prirode niknula je u europskim
pl. organizacijama jo{ u 19. st., ali je danas znatno prema{ila amaterske ok-
vire: postala je vlasni{tvom svake kulturne sredine, u{la u zakonodavstva i
institucionalizirala se. U na{oj je zemlji priroda najbolje o~uvana u okrilju
planina. Naàlost, u na{oj donedavna zaostaloj zemlji, civilizacija se razvija
znatno brè od kulture, ~esto ~ak i na njezinu {tetu. Pos-
je}uju}i predjele koji su daleko od nadzora i oka jav-
nosti, planinari postaju o~evici bezobzirnog
uni{tavanja na{ih najve}ih prirodnih vrijednos-
ti. Podsjetimo samo na vrlo poznate ~injenice:
potpun nestanak hrastovih pra{uma u Slavoni-
ji, ogoljavanje kra{kih planina s nepopravljivim
posljedicama i postupno pretvaranje na{e obale
u kamenitu pustinju. Pokret za za{titu prirode
u nas je jo{ uvijek u defenzivi i u stalnoj opasnosti
da bude optuèn kao ko~nica razvoja. Treba neuvi-
jeno re}i da su tome glavni uzroci primitivan Znak Komisije za za{titu
mentalitet i kratkovidni ekonomski apetiti u od- prirode HPS-a
govornih ljudi. Opisuju}i pojedine planine, ovaj
vodi~ nije mogao pre{utjeti nemilosrdno pusto{enje na{ih najljep{ih pri-
rodnih regija. Me|u negativnim faktorima na prvom mjestu treba istaknu-
ti pogre{no gospodarenje {umama koje daje prednost sje~i pred njegom.
Planinari su najbolji svjedoci {tetnih posljedica takve politike: sve je manje
{ume, a sve vi{e goleti i bujica. Ima, me|utim, i me|u planinarima ekolo{ki
neobrazovanih pojedinaca koji kr{e pravila za{tite, pa i zakonske odredbe,
primjerice trganjem za{ti}enih biljaka, bacanjem otpadaka i opu{aka ciga-
reta, paljenjem vatre u {umi, pa ~ak i u strogo za{ti}enim podru~jima. Pl.
etika nalaè korektan odnos prema prirodi – pravi planinar ulazi u prirodu
sa strahopo{tovanjem. Tko ne pozna rijetke i zakonom za{ti}ene biljke tre-
22 HRVATSKE PLANINE
ba se u visinskom pojasu na{ih planina kloniti
bilo kakva trganja i branja cvije}a. Po zakonu
je npr. ka`njivo ubrati runolist, encijan,
kranjski ljiljan, klekovinu bora, Kitajbelov i
alpski jaglac, sr~anik, likovac, boùr, degeni-
ju, sibireju (ukupno je u Hrvatskoj za{ti}eno
28 biljnih vrsta). U Hrvatskoj je 8 nacionalnih
parkova, 6 parkova prirode, 2 stroga rezerva-
ta, 69 specijalnih rezervata, 23 park-{ume, 28
zna~ajnih krajolika, 72 spomenika prirode i
114 hortikulturnih spomenika, prete`no u
brdsko-planinskim podru~jima. Budu}i da je
u nas priroda najbolje sa~uvana u planinama,
nije slu~ajno da je ve}ina zakonom za{ti}enih
podru~ja upravo u njima. Spomenimo samo Ubrati cvijet - ubiti cvijet!
nacionalne parkove Risnjak i Paklenicu, stro-
gi prirodni rezervat Hajdu~kih i Roànskih kukova, specijalne prirodne re-
zervate {umske vegetacije na Li~koj Plje{ivici, Medvednici, Psunju i Velebi-
tu, te brojne rezervate prirodnih predjela. U opisu pojedinih planina prida-
je se posebna va`nost za{ti}enim podru~jima. Posjetitelj se u njima treba
strogo pridràvati na~ela za{tite i po{tivati upute lugarskoga i ~uvarskog
osoblja.
Ekologija i planinarstvo. Za razliku od vremena koje je za nama, kada
se nastojalo omasoviti planinarsku organizaciju, ekologisti se zalaù, u
suglasnosti s Me|unarodnim planinarskim savezom (UIAA), za ovih deset
smjernica u budu}nosti:
– ne usmjeravati u planinu ekolo{ki neobrazovano mno{tvo izletnika
– ne graditi pl. objekte u visinskom podru~ju
– smanjivanjem komfora u ku}ama visinskog podru~ja odvra}ati posjetitelje
od duèg boravka
– reducirati mreù markiranih staza na osnovne pravce
– na izletima ne skretati s markiranih staza
– obuzdati najezdu penja~a u jo{ netaknute stijene
– zabraniti pu{enje u pl. ku}ama i u planini uop}e
– svoje sme}e nositi s planine sa sobom
– ka`njavati o{te}ivanje bilja, napose trganje cvije}a
– zabraniti loènje vatre izvan ure|enih ognji{ta.
Planinarska organizacija u Hrvatskoj osniva se na pl. dru{tvima (po
novome udrugama) koja po zakonskoj odredbi moraju imati najmanje 10
~lanova. ^lanovi pla}aju godi{nju ~lanarinu i na temelju vaè}e ~lanske is-
kaznice imaju u svim pl. domovima popust na no}enju (otpri-
like 50%), a ponegdje i na hrani. S nekim je europskim
zemljama, npr. sa Slovenijom, ugovoren popust na osno-
vi recipro~nosti. Planinarska su dru{tva u~lanjena u re-
gionalne ili gradske saveze (u tijeku je reorganizacija na
ùpanijskim osnovama), a sva su ~lanovi Hrvatskoga
planinarskog saveza (HPS). HPS je ~lan Me|unarodne
unije planinarskih organizacija (UIAA).
Adresar planinarskih saveza
¡ Hrvatski planinarski savez (HPS): 10000 Zagreb, Kozar~eva 22; tel/faks
(01) 4824-142; e-mail: hps@zg.tel.hr; www://pubwww.srce.hr/hps
¡ PS Zagreba, 10000 Zagreb, Ribnjak 2, tel. (01) 4818-551
¡ PS Koprivni~ko-krièva~ke ùpanije: 48000 Koprivnica, Krièva~ka 9a
¡ Slavonski planinarski savez: 31000 Osijek, S. Radi}a 14
¡ PS Karlova~ke ùpanije: 47000 Karlovac, Strossmayerov trg 2
¡ PS [ibensko-kninske ùpanije: 22000 [ibenik, Mimac 8
Uvodni dio 23
¡ PS Krapinsko-zagorske ùpanije: 49000 Krapina, Magistratska 10
¡ PS Me|imurske ùpanije: 40000 âkovec, Strossmayerova 9
¡ Savez planinara Li~ko-senjske ùpanije: 53000 Gospi}, Buda~ka 24
¡ PS Primorsko-goranske ùpanije: 51000 Rijeka, Korzo 40/1
¡ PS Splitsko-dalmatinske ùpanije: 21001 Split, p.p. 414
¡ PS Vara`dinske ùpanije: 42000 Vara`din, Bana Jela~i}a 2
Tijela Hrvatskoga planinarskog saveza jesu: skup{tina, glavni odbor, izvr{ni
odbor, nadzorni odbor i sud ~asti. Stru~ni rad odvija se u komisijama za Gor-
sku slu`bu spa{avanja, vodi~e, speleologiju, alpinizam, {portsko penjanje,
orijentaciju, planinarsko skijanje, za{titu prirode, gospodarstvo, planinar-
ske putove, promid`bu i izdava{tvo, {kolovanje kadrova, odlikovanja, povije-
st planinarstva, kadrovsku i normativnu djelatnost.
Dru{tveni dom HPS-a u Zagrebu. Sjedi{te je Hrvatskoga planinarskog
saveza u Zagrebu u Dru{tvenom domu u Kozar~evoj ulici 22 (12 minuta s. od
Britanskog trga). Dom je bio
otvoren 16. prosinca 1972. u
novogradnji kupljenoj 1971.
U njemu je poslovnica Save-
za (radno vrijeme od 8 do 14
sati; ponedjeljkom do 19 sa-
ti), uredni{tvo ~asopisa »Hr-
vatski planinar«, sjedi{te
Gorske slu`be spa{avanja i
knji`nica. U prizemlju je sa-
la za sastanke i predavanja s
garderobom i skladi{te GSS-
a; u suterenu je garaà za
dru{tveno vozilo, u prvom
su katu poslovnica, ra~uno-
Dru{tveni dom HPS-a u Kozar~evoj ul. 22 u Zagrebu vodstvo, tajni~ka soba i
prostrana terasa. U domu se odràvaju stru~ni te~ajevi i planinarske {kole,
sastanci komisija i tijela HPS-a.
Planinarska dru{tva u Hrvatskoj. U Hrvatskoj ih je po~etkom 2001. g.
bilo 163 s oko 20 000 ~lanova.
Adresar planinarskih dru{tava u Hrvatskoj
(stanje 31. prosinca 2000.; u zagradi pribliàn broj ~lanova)
BABINO POLJE NA MLJETU (20225)
»Planika« (30), Zabrijeè b.b., Ante Aljinovi} (020) 745-028
BELEC (49254)
»Belecgrad«, Belec b.b., Stjepan Hanèk (049) 460-070
BELI[]E (31551)
»Beli{}e« (95), p.p. 37, Stjepan Savi} (031) 664-764
BJELOVAR (43000)
»Bilogora« (140) p.p. 2, \. Gustovi} (043) 231-025
»Bjelovar«, Orijentacijski klub, p.p. 89
BRELA (21322)
»Pozjata«, Draèn Medi}, Bartola Ka{i}a 46, (021) 618-783
BROD MORAVICE (51315)
»Vr{ak« (40), Gornji kuti 10a, Josip [tajduhar (053) 817-156
BUDIN[ÎNA
»Milengrad« (85), p.p. 11., Zvonimir Zozoli (049) 459-327
CRIKVENICA (51260)
»Strile`« (124), prim. dr. Stanko Jurdana, Pavla Radi}a 33/IV,
(051) 781-862
24 HRVATSKE PLANINE
ÂKOVEC (40000)
»@elezna gora« (92), Lavoslava Ruì~ke 8, Franjo Marciu{,
(040) 813-847
PK »Extrem« (37), p.p. 185, Velimir Ma~kovi} (040) 813-475 (stan)
i 811-176 (na poslu)
»Me|imurje« (250), p.p. 132, Trg kralja Tomislava 15, Bistrovi}
(040) 815-063 i 812-319
ÂVOGLAVE (22322)
»Sv. Ilija«, Ruì}, âvoglave
DARUVAR (43500)
»Petrov vrh« (295), p.p. 27, Slavko Sohr, (043) 31-488/52
DELNICE (51300)
»Petehovec« (25), Nino Mihel~i}, (051) 812-594
»Ris«, POK, Stjepana Radi}a 1
DONJA STUBICA (49240)
»Stubi~an« (40), Kolodvorska 16, Sinkovi}, (049) 289-122
DRNI[ (22320)
»Promina« (45), Ka~i}a Mio{i}a 2, Petar Bukarica, (022) 887-617
DUBROVNIK (20000)
»Orjen« (50), p.p. 102, Franica Krile, (020) 425-791
DUGA RESA (47250)
»Vinica« (70), p.p. 18, Mre`ni~ka obala 8, Antun Golda{i}, (047) 83-331
\AKOVO (31400)
»\akovo« (30), Miroslav Lay, Ul. A. Star~evi}a 53, (031) 813-420
\UR\ENOVAC (34511)
»Sunovrat«, Kardinala A. Stepinca 2
FERIÂNCI (34512)
»Sokol« (160), Trg M. Gubca 9, Zlatko Brki}, (034) 723-018
GEROVO (51304)
»Jelenc«, Kupni~ki vrh 1
GLINA (44400)
»Pogledi}«, Srednja {kola, Frankopanska 30, Ljubica [elimber
(044) 882-555
GOSPI] (53000)
»Viso~ica« (230), p.p. 1, Ana Lemi}, (053) 572-001
»@eljezni~ar«, Bilajska 165, Tomislav âni} (053) 574-065
IMOTSKI (21260)
»Imotski« (22), Josip Vukosav, Petra Vrdoljaka 17b (021) 842-932
IVANEC (42240)
»Ivan~ica« (165), p.p. 40, Cvjetko [o{tari}, (049) 466-665 i (099) 488-730
JABLANOVEC (10241)
»Kameni svati« (19), Krapinska 14, Miku{ (01) 422-408
JASTREBARSKO (10450)
»Jastrebarsko« (60), p.p. 20, Draèn Lovre~ek, Gornja Reka 10f,
(01) 832-713 i 6282-717
»Jelen« POK HV (43), Zrinskih i Frankopana 13, @eljko Klin~arov
(01) 3786-839
JELENJE (51218)
»Obru~« (65), Podkilavac 85
KARLOVAC (47000)
»Dubovac« (130), Strossmayerov trg 2, (047) 612-123
»Martin{~ak« (104), p.p. 33, Antun Petrekani}, (047) 611-617
KASTAV (51215)
»Kastav« (65), p.p 3, Damir Spin~i}, (051) 211-892, 224-203
KA[TEL KAMBELOVAC (21214)
»Ante Bedalov« (58), p.p. 5, Brce 31, Josip Pej{a, (021) 221-402
KA[TEL SU]URAC (21212)
»Kozjak« (151), p.p. 52, Ante Dadi}, (021) 225-511
KA[TEL STARI (21216)
»Mala~ka-Donja Ka{tela« (30), Obala kralja Tomislava 55
Uvodni dio 25
KLANA (51217)
»Pli{«, Klana br. 33, Boris Kriàn, (051) 808-606
KLANJEC (49290)
»Cesargrad« (50), M. Gupca 3, Marijan Ple{ko, (049) 50-413, 50-300
KNIN (23400)
»Dinara«, Sva~i}eva 22
KONJ[ÎNA (49282)
»Gradina« (210), p.p. 2, inf. Alojz Kranjec, (049) 465-122 i 465-036
KOPRIVNICA (48000)
»Bilo« (695), p.p. 45.
»Pevec« (40), p.p. 118, Dubravka Karda{, (048) 831-502
KRAPINA (49000)
»Strahinj~ica«, Magistratska ul. 10, inf. Jeronim Fer~ek, (049) 371-314
KRASNO POLJE (53274)
»Rajinac«, Krasno b. b.
KRI@EVCI (48260)
»Kalnik« (150), Ivanka Krofl, S. Rubido 5, (048) 712-679
KUTINA (44320)
»Jelengrad« (57), Hrvatskih branitelja 6, Ladislav Jurenjak, (044)
679-059
»Yeti« (27), Husein (kod Lupoglavac), P. Zrinskog 85; @eljko
Tomac, (044) 683-913
LABIN (52220)
»Skitaci«, Kali} 2
LEPOGLAVA (42250)
»Trako{}an« (20), Hrvatskih pavlina 12, Damir Kuìr, (042) 791-803
LIPIK (34551)
»Lipa« (32), Slavenska 34, Josip [uprina, (034) 421-485
LOVRAN (51415)
»Knezgrad«, p.p. 14
MAKARSKA (21300)
»Biokovo« (80), p.p., Dalmatinska 5, tel. i faks (021) 616-455
MALI LO[INJ (51550)
»Osor{}ica« (120), Bo~ac 2, Bolto Gaber{ek, (051) 232-218
MATULJI
»Lisina« (90), M. Frlana 6, Zvonimir Lenèr
MRKOPALJ (51315)
»Bijele stijene« (42), p.p. 9, Stanislav Hora~ek, (051) 833-429 (stan)
i 833-172 ({kola); Brana Blaèvi}, (051) 833-248
»Vidici«, Begovo Razdolje 37
MURSKO SREDI[]E (40315)
»Bundek«, Poljska 19
NA[ICE (34500)
»Krndija« (150), J. J. Strossmayera 17, inf. Drago Tro{elj, (031) 130-220
NOVA GRADI[KA (35400)
»Strmac« (70), p.p. 5, Drago Vrbani}, (035) 362-854; faks 362-189
NOVI MAROF (4220)
»Grebengrad« (60), p.p. 80, Damir Pikija, (042) 611-089
NOVSKA (44330)
»Novsko brdo«, Trg. L. I. Oriov~anina 19
OGULIN
»Klek« (50), p.p. 75, inf. Miljenko Pave{i}, (047) 522-384
OMI[ (21310)
»Imber - Mosor«, Pjero Orlandini, Cetinska cesta 38, (021) 861-996
OPATIJA (51410)
»Opatija« (90), p.p. 31, Marica Toma{ko, (051) 712-785
»Orljak« (190), Mar{ala Tita 37, tel i faks (051) 712-756 i Mario
Rube{a, (051) 272-258 i (091) 5213-166
26 HRVATSKE PLANINE
ORAHOVICA (33515)
»Orahovica« (160), S. Radi}a 10, Ivica Novotni, (033) 673-380
OREBI] (20250)
»Sv. Ilija«, Kralja Petra Kre{imira IV. 99, Ivica Trojanovi},
(020) 713-916
OROSLAVJE (49243)
»Runolist«, p.p. 45
OSIJEK (31000)
»Jankovac-Br{ljan« (160), Peja~evi}a 2, Darko Fischer, (031) 205-229
»Zanatlija« (180), Solarski trg 1, Fabijan Marinovi}, (031) 375-960 i
(098) 889-922
OTOÂC (53220)
»Gromova~a« (56), Zagreba~ka ul. 1, Gojko Majeti}, (053) 71-117
OTOK DALMATINSKI (21238)
»Kame{nica« (36), Ivan Vrdoljak, (021) 834-089
OZALJ (47820)
»Grad Ozalj«, Kolodvorska 16
PAKRAC (34550)
»Psunj« (68), Borislav êrni, Hrvatskih velikana 3, (043) 411-424
PAZIN (52000)
»Pazinka« (50), Dr{~evka 13/3, Franjo Pauli{i} (052) 622-514
PERU[I] (53202)
»Samograd«, Zrinskih i Frankopana 55
PETRINJA (44250)
»Zrin«, Turkulinova 9
PLETERNICA (34310)
»Klikun» (100), p.p. 17, inf. Vid Mari}, (034) 50-236
PLOÊ (20340)
»Grabovica«, Vukovarska 9
PO@EGA (34000)
»Sokolovac« (206), p.p. 715, D. Lermana 4, dr. Antun Lovri}
(034) 271-008
PREGRADA (49218)
»Kuna gora« (50), p.p. 25, inf. Ivan Kuster, (049) 73-033
PULA (52100)
»Glas Istre« (158), Bolnica, Zagreba~ka 34, dr. Dubravko Markovi},
tel. (052) 214-433/107
RAVNA GORA (51314)
»Vi{njevica« (150), I. G. Kova~i}a 138
RIJEKA (51000)
»ôpalj«, [portsko penja~ki klub, Drage [}itara 1, (052) 22-022
»Kamenjak« (332), Korzo 40/I, dr. Ivica Richter, (051) 831-312 i
445-226
»Platak« (106), Korzo 2A/3, u Dru{tvu (051) 335-637, Josip Jurasi},
(051) 212-929 i (098) 849-508
»RAK« - Rije~ki alpinisti~ki klub, Braj{ina 26
»Torpedo«, POK (130), Dol~i} 12, Zoran Lazi}, (051) 639-156
»Tuhobi}«, Omladinsko PD (50), Prilaz V. Gortana 2, (051) 441-749
»U~ka« (100), Korzo 13
SAMOBOR (10430)
»Japeti}« (170), p.p. 31, Zdenko Kristijan, (01) 3362-886
»Scout«, Josipa Komparea 5, (01) 3360-527, faks 3360-667
»Maks Plotnikov«, Starogradska b. b., Klake
SENJ (53270)
»Zaviàn« (92), Trg Cilnica 8, Mladen Atanasi}, (053) 88111-241
SESVETE (10360)
»Lipa« (179), Trg D. Domjani}a 6 II., Ivan Horvat, (01) 2001-315 i
2293-545
Uvodni dio 27
SINJ (21230)
»Svilaja« (80), Ante Konstantina Matasa 7, Boris Buljan,
(021) 826-087
SISAK (44000)
»Sisak« (123), Ul. Ivana Me{trovi}a 32, Mijo [trk, (044) 536-138
SLAVONSKI BROD (35000)
»Dilj-gora« (160), Trg pobjede 19, Ratkovi} (035) 451-291
SPLIT (21000)
»Mosor« (365), Marmontova 2, p.p. 233, inf. Goran Gabri},
(021) 378-729
»Split«, PK (205), p.p. 365, Mladen Japirko, (021) 210-471
»Marulianus«, [portsko penja~ki klub (37), Neboj{a Jurjevi},
Gori~ka 12
[IBENIK (22000)
»Kamenar« (99), Ante Juras, Teà~ka 98, tel. (022) 215-914 i
219-365
»Sveti Mihovil« (19), Mladen Racetin, Dubrova~ka 1
UMAG (52470)
»Planik« (144), Obala Josipa Broza Tita 2, (052) 743-003
VARA@DIN (42000)
»Ravna gora« (140), p.p. 128
»Vertikal«, PK (27), Vrazova 8c
»MIV« (270), O. Ker{ovanija 15, Rudica Per{i, (042) 311-191
»Dugi vrh« (101), @eljko Horvati}, Kukuljevi}eva 3, (042) 42-077
VARA@DINSKE TOPLICE (42223)
»Tonimir« (93), PMR, Strozzi 3
VIROVITICA (33000)
»Papuk« (25), Juri{i}eva 4, Zvonko Kova~evi}
VRBOVEC (10340)
»Vrbovec« (30), Kolodvorska 29, [umarija
ZADAR (23000)
»Paklenica« (169), Kova~ka 10, tel. i faks (023) 314-336, Milan
Tro{ejac (023) 332-936
ZAGREB (10000)
»Blagus« (40), 10362 Ka{ina, Blagu{ka 20, Ivan Levak, (01) 6114-222
»Bitoraj« (37), Jurjevska 31, Tomo Vin{}ak
»Dalekovod« (160), M. âvi}a 4, @itnjak, Danijel Hus
»Ericsson – Nikola Tesla« (117), Krapinska 45, Nikola @iv~i}
»Grafi~ar« (177), Bre{}enskoga 4, Vladimir Sor
Hrvatski lije~ni~ki zbor, Planinarski klub, [ubi}eva 9, dr. Vesna
Kahle, Horvatovac 74, (01) 4635-168
»INA OKI« (100), dr. Zvonimir Sliep~evi}, Trg P. Kre{imira IV. br.
10, tel. (01) 4614-258.
»INA Trgovina Bjelolasica« (96), Zagreb 10020, Av. V. Holjevca 10,
Darko Buliga, (01) 6451-978 i 2381-539
»INA-Inènjering« (41), Ksaver 195, Mario Venturini (01) 4677-444
»Industrogradnja« (160), Franko ûvalo, Zagreb 10020, Sv. Mateja
68, tel. (01) 6684-123
»Kapela« (190), Mesni~ka 1, Zvonko Kren, (01) 3702-546 i Zoran
Gomzi, (01) 4597-105
»Komedija«, Kaptol 9
»Kon~ar - KET«, Fallerovo {etali{te 22, Branko Zajec, (01) 336-666
»Kraljevec«, Kraljevec 46b
»Maksimir«, PD KBC (35), [alata 3, Medicinski fakultet, prof. dr.
Igor Andreis, Zavod za fiziologiju
»Maksimir«, Pl. orijentacijski klub (75), Barutanski breg 5
»Medve{~ak«, Kneza Borne 9, Dragan Vuji}
»Naftaplin« (159), Dinko Bogav~i}, [ubi}eva 29
»Novi Zagreb« (66), p.p. 65, Zagreb 10010, dr. Nenad Va|i},
(01) 6670-308 i 6674-391
»Pe~ovje«, Av. Dubrava 203, Janko Tomak
»Pliva« (101), Cankareva 22, Dru{tvo za {port i rekreaciju »Pliva«
(planinarska sekcija)
28 HRVATSKE PLANINE
»Prijatelji planina« (52), Dra{kovi}eva 80 III
»Priroda PBZ« (90), Ra~koga 6, Zoran Grguri}, (01) 4680-300
»Risnjak« (98), Josip Bosni}, Juki}eva 4, (01) 4849-222
»Runolist« (100), Ribnjak 2, tel. (01) 4818-551
»Sljeme«, PD HT (174), Branimirova 4, @arko Nik{i},
tel. (01) 4840-119
»Sljeme«, Pl. orijentacijski klub, êdo Gross, Novotnyjeva 5
»Stanko Kempny« (97), Zagreb 10020, Sv. Nikole Taveli}a 2,
Tomislav Pavlin, (01) 6140-016
»Susedgrad« (88), 10090 Podsused, Aleja selja~ke bune 5a
»[umar«, Vukotinovi}eva 2, Branko Me{tri} (01) 4804-200
»TEP« (30), Zagreb 10090, Medarska 69
»Tre{njevka Monter« (56), 10020 Zagreb, Siget 21b, Ljerka Farka{,
(01) 6522-984
»Velebit«, PD Sveu~ili{ta (633), Radi}eva 23, tel. (01) 4851-670
»Vihor« (201), Basari~ekova 8, Vladimir Horvat, (01) 158-400
»Vrap~e« (50), Ilica 421, Josip Bickalo
»Zagreb Matica« (1097), Bogovi}eva 7/III, tel. (01) 4810-833
»Zanatlija« (130), Maùrani}ev trg 13, Josip Majnari},
(01) 4635-632
»@eljezni~ar« (386), Trnjanska 5b
ZAGVOZD (21270)
»Sveti Jure« (65), Ivica Buljuba{i} (021) 847-308
ZELINA (10280)
»Zelina«, Nazorova 18
ZLATAR (49250)
»O{trc« (130), Kre{imirova 8, Vesna Ceboci
ZLATAR BISTRICA (49247)
»Javor« (80), dr. Ivan [antek, Nazorova 5
@UPANJA (32270)
»Tikvica«, Aleja Matice hrvatske, 47/IV, Berislav Tkalec, (032) 833-351
Uvodni dio 29
PLANINAR NA POHODU
Planinarska sezona u na{oj zemlji prakti~ki traje ~itavu godinu. Budu}i
da na{e planine pripadaju razli~itim klimatskim podru~jima, nije mogu}e
dati op}enite okvire. Ipak treba istaknuti da u vi{im planinama primorsko-
ga pojasa zimi pu{e bura koja zna prili~no dugo potrajati, a opasna je zbog
hladno}e, naglih naleta i magle {to je stvara na planinskim hrptovima.
Naprotiv, niè primorske planine nisu prikladne za ljetne uspone jer su im
padine gole i izloène suncu, pa u njima ponekad vlada neizdrìva vru}ina.
Povlastice i prava putnika na èljeznici. Hrvatske èljeznice daju po-
puste:
¤ 20% za dvosmjerno putovanje (takva povratna karta za udaljenost do 50 km vrijedi 1
dan, do 100 km 2 dana, za udaljenost ve}u od 100 km 6 dana)
¤ 20% za povratne karte uz iskaznicu K-15 (takva karta vrijedi 2 mj. s time da
putovanje u polasku, a isto tako u povratku, mora zavr{iti za 10 dana)
¤ djeca do navr{ene 6. godine voze se besplatno, uz uvjet da ne zauzimaju sjedalo
¤ djeca od navr{ene 6. do 15. godine imaju popust od 50%
¤ 20% popusta ima skupina od najmanje 5 osoba uklju~ivo vo|u puta (svaki ~lan mora
imati Objavu K-16; 2 se djeteta ra~unaju kao 1 osoba)
¤ 30% popusta za skupna putovanja mladeì, ferijalaca, izvi|a~a, {kolskih ekskurzija i
sl. ako je najmanje 5 sudionika (rok valjanosti jednosmjernih karata je 15, a
povratnih 30 dana)
¤ 30% svaka osoba od 12. do navr{ene 26. godine uz iskaznicu K-33J i osoba starija od
60 g. uz iskaznicu K-33S (iskaznica se dobije pri kupnji karte i vrijedi godinu dana)
do 25 km udaljenosti
¤ prekid putovanja dopu{ten je u roku valjanosti karte, ali uz potvrdu kolodvora gdje se
put prekida (valjanost jednosmjerne karte je 1 dan do 100 km, 2 dana do 400 km, 4
dana vi{e od 400 km).
Vo`nja autobusom. Na redovitim linijama planinari i pl. skupine nemaju
popusta. Dru{tva se mogu u transportnim poduze}ima, osobito privatni-
ma, pogoditi za autobus po vrlo prihvatljivim cijenama, osobito za dane vi-
kenda kada je na redovitim linijama potreban manji broj vozila. Cijena ovi-
si o broju dana i o broju prije|enih kilometara, a ne o popunjenosti vozila.
Prema tome, neracionalno je kretati na put nave~er, vra}ati se ujutro ili
imati nepopunjena sjedala. Radi popunjenosti vozila manja se dru{tva obi-
~avaju udruìti. Nema bitne razlike u cijeni izme|u vozila s 50 i s 30 sjeda-
la. Za putovanje vrlo uskim i jako zavojitim cestama valja unajmiti manji
(kra}i) autobus. Uobi~ajeno je da se voza~u besplatno osigura no}enje i
prehrana. Unaprijed valja provjeriti je li ispravan razglas u vozilu zbog us-
mene veze vodi~a s putnicima. Posebno se preporu~uje putnim planom
predvidjeti iskrcavanje putnika na jednoj strani planine, a prihvat na dru-
goj. Neki vlasnici vozila pristaju samo na vo`nju asfaltiranim cestama, {to
valja unaprijed predvidjeti.
Planinarsku opremu valja prilagoditi planini, vremenskim prilikama i
trajanju puta. Kao podsjetnik moè posluìti ovaj popis: pl. cipele, pl. hla~e,
gle`njaci, rezervne ~arape i rublje, vjetrovka s kapulja~om, ogrta~ za ki{u,
naprtnja~a, boca za vodu, za{titne nao~ale, {e{ir ili kapa, rukavice, vesta ili
pulover, baterijska svjetiljka, ìgice ili upalja~, fotoaparat s priborom, zem-
ljovid ili vodi~, kompas, visinomjer, dalekozor, pl. iskaznica, papu~e, pribo-
ri za jelo, osobnu higijenu, pisanje, {ivanje, ~i{}enje i prvu pomo}, malo ko-
nopca, novinskog papira i plasti~nih vre}ica. Minimalni sadràj osobne lje-
karne: zavoj, gaza, flaster, te sredstva za dezinfekciju, protiv bolova, opek-
lina, proljeva i zatvora. Papu~e su potrebne za boravak u pl. ku}ama gdje
nije dopu{ten ulaz u cipelama. Vjetrovku i vestu treba ponijeti i ljeti zbog
mogu}nosti nagle promjene vremena. Zimska oprema treba biti osobite
kvalitete. Na vi{ednevnim turama, u planinama gdje nema pl. objekata,
30 HRVATSKE PLANINE
nu`na je i oprema za kampiranje. U na{im su planinama mogu}nosti kam-
piranja gotovo neograni~ene, tako da u vodi~u nisu ni posebno isticane. Do-
datna oprema za kampiranje sadrì ove osnovne elemente: {ator, vre}u za
spavanje, prostirku ili zra~ni jastuk, pribor za kuhanje, lova~ki no`, sjekiri-
cu i lopaticu. Ljekarna treba biti malo bogatija i prilago|ena okolnostima
(npr. sredstvo za kloriranje vode, serum protiv zmijskog otrova itd.).
Pitka voda je pitanje kojemu treba posvetiti osobitu pa`nju na putovanju
kroz bezvodne kra{ke planine. Ne valja se oslanjati na izvore jer neki pre-
su{uju, niti na jame snje`nice jer ih je te{ko na}i bez vodi~a, a pogotovo ne
na bunare, cisterne i lokve jer je u njima voda sumnjive ~isto}e. Iako
mje{tani ponekad hvale neku vodu kao zdravu, valja uzeti u obzir da se nji-
hov organizam s vremenom prilagodio na ve}i stupanj one~i{}enja. To je
razlogom {to ovaj vodi~ u opisima putova ~esto ne spominje neke izvore ili
bunare, ina~e vrlo cijenjene u narodu. Dakle, u bezvodnim planinama naj-
bolje je ponijeti vodu sa sobom na put ili vodu iz bunara prije upotrebe pro-
kuhati ili klorirati.
Zemljovidi su nu`na potreba svakog planinara. Oni nisu samo pomo} pri
orijentaciji nego i bogat izvor podataka za onoga tko ih zna ~itati. U na{im
je prilikama najprikladnija specijalna vojna karta mjerila 1:100.000 ili
1:50.000. Prva obuhva}a ve}e podru~je, ali je teè ~itljiva zbog sitnijeg pis-
ma. Postoje i specijalke mjerila 1:25.000. One su za planinare neprikladne
jer umjesto jednog lista 1:100.000 treba nabaviti i nositi 16 listova
1:25.000. Zemljovidi u ovome vodi~u ne mogu zamijeniti specijalke, ali im
je prednost u tome {to sadrè pl. objekte i nove prometnice, a osim toga lak-
{i su za upotrebu jer je na njima istaknuto ono {to je bitno za planinara.
Snalaènje u zemljovidima olak{ava pregledna karta na po~etku knjige.
Pojedinci ve}ih ambicija potraìt }e specijalne planinarske karte. Tvrtka
Smand (42205 Vidovec, Cargovec 87, tel/faks 042/685 433) ima u izda-
va~kom planu tiskanje planinarskih zemljovida svih hrvatskih planina u
mjerilu 1:30 000. Do sada je objavila desetak listova (Medvednica, Gorski
kotar (dva lista), Ivan{~ica, Dilj-gora, Sjeverni Velebit itd.).
Vodi~ka slu`ba. U Hrvatskoj danas ima oko 250 vodi~a dru{tvenih izleta
i ispitanih vodi~a ljetnih i zimskih pohoda. Djeluju na amaterskoj osnovi, a
udruèni su u stanice vodi~a. Njihovo djelovanje koordinira Komisija za vo-
di~e HPS-a, koja organizira i njihovo {kolovanje. Stanice daju vodi~e ve}im
skupinama i manje iskusnim planinarima, pogotovo za orijentacijski ili
tehni~ki teà podru~ja, u zemlji i u inozemstvu. Vodi~em pohoda moè pos-
tati samo iskusan planinar nakon zavr{ene {kole za vodi~e i poloènog ispi-
ta, a licenciju mora produljivati svake godine. Stanice vodi~a djeluju u ve-
}im pl. dru{tvima, a njihov rad koordinira Komisija za vodi~e HPS-a. Da-
nas u Hrvatskoj ima 9 stanica vodi~a:
¡ Karlovac; po{tu prima Franjo Novosel, Ple{ivi~ka b. b.
¡ Makarska; adresa: PD »Biokovo«, p.p. 75
¡ Osijek; po{tu prima Krunoslav Hornung, 31551 Beli{}e, Gutmanova 14b
¡ Pula; po{tu prima Jasna Sabadin, 52470 Umag, Radni~ka 2
¡ Rijeka; PD »Kamenjak«, Korzo 40, I
¡ Split; po{tu prima Mladen Japirko, 21210 Solin, Deèli}eva 1
¡ Vara`din; PD »Ravna gora«, p.p. 128
¡ Zadar; po{tu prima Predrag Kurtin, 23272 Kali
¡ Zagreb; Ribnjak 2.
Opasnosti planinarenja u Hrvatskoj vi{e su subjektivne nego objektiv-
ne. Naj~e{}a je neprilika lutanje planinara nevje{tih u orijentaciji. U dinar-
skim planinama orijentaciju znatno oteàva nepravilan reljef s obiljem po-
nikava i zatvorenih dolina, a u planinama u unutra{njosti {umski pla{t koji
Uvodni dio 31
ograni~ava vidik. Za osobnu se sigurnost moè re}i da je ve}a u planini nego
u gradu. U gor{taka je po{tenje i gostoljublje tradicionalno cijenjena vrlina.
U visokim dinarskim planinama zimi je teoretski mogu}a opasnost od vu-
kova. Iako se susret s medvjedom svakoga duboko doima, koliko nam je
poznato, planinari s tom ìvotinjom nisu doìvjeli nikakvih neprilika. Obi-
lje zmija otrovnica u nekim planinskim podru~jima nalaè stanovit oprez.
Zmije su pla{ljive i ujedaju samo u obrani, pa zato treba paziti kuda se stu-
pa i za {to hvata. U na{e je doba u nekim planinama dodatna opasnost od
mina zaostalih nakon posljednjega rata. Da bi se izbjegle opasnosti u plani-
nama, treba se pridràvati ovih pravila:
¤ priklju~iti se iskusnim planinarima, npr. izletu nekoga pl. dru{tva
¤ prije puta obavijestiti obitelj ili pl. dru{tvo o smjeru putovanja, a isto tako i
opskrbnika pl. ku}e ujutro prije nastavka puta
¤ putovati sam po planini vrlo je riskantno i opasno jer u slu~aju nezgode
nema tko pruìti pomo}
¤ izbjegavati put no}u, osobito u dinarskim planinama koje obiluju opasnim
jamama i {krapama
¤ po kra{kom terenu hodati polagano i pa`ljivo zbog opasnosti ozljede
no`noga zgloba i ujeda zmija
¤ za vrijeme podnevne ège (od 12 do 14 ili 11 do 15 sati) planirati odmor u
hladu zbog opasnosti od sun~anice i toplinskoga udara
¤ sun~anje za vrijeme duìh tura posve izostaviti jer izaziva tromost i umor
¤ glavu, zatiljak, ramena i o~i za{tititi od sunca
¤ duè uspone po sun~anim padinama ljeti zapo~eti u zoru
¤ kampirati i bivakirati u {umi ili pod kro{njom, nikako na livadama, na dnu
dolina (mrazi{ta!) ni pod osamljenim stablima (opasnost groma)
¤ zimi ponijeti sa sobom u planinu kompletnu opremu i potraìti dru{tvo
iskusnih planinara
¤ nevrijeme je u planini najve}a opasnost; za vrijeme bure, magle i me}ave
odustati od puta i ne izlaziti iz zaklona
¤ vodu sumnjive ~isto}e, snje`nicu i ki{nicu prije upotrebe prokuhati ili
klorirati
¤ na naporne ture ponijeti energetski ja~u hranu (ugljikohidrati u obliku
{e}era, tijesta, ~okolade), a alkoholna pi}a posve isklju~iti
¤ upotreba ru~ne prtljage u planini nije prikladna jer ruke trebaju ostati
slobodne
¤ stalno voditi brigu o orijentaciji; ako se za|e s puta treba se vratiti do
poznate to~ke, bez poku{aja improviziranja
¤ zvjerad u planini ne napada ~ovjeka i oru`je nije potrebno, osim u zimsko
doba kad se u ju`noj Hrvatskoj ponekad javljaju vukovi
¤ prije posjeta planinama u kojima je bilo ratnih djelovanja, raspitati se o
sigurnosnom stanju u najbliòj policijskoj postaji i strogo se pridràvaj
savjeta.
Deset preporuka za neopasno i zdravo planinarenje

¤ nikada u planinu bez nao~ala protiv UV-zraka
¤ tempo uspona prilagoditi mogu}nosti disanja na nos
¤ u jedan sat uspona uklju~iti najmanje deset minuta odmora
¤ sprije~iti {tetno znojenje (znoj koji te~e)
¤ nadoknaditi ne samo izgubljenu teku}inu, nego osobito sol
¤ djeci nadoknaditi izgubljenu teku}inu razmjerno mnogo vi{e
¤ za sparine prekinuti uspon zbog opasnosti od toplinskog udara
¤ za{tititi koù od izravnih i reflektiranih Sun~evih zraka
¤ uvijek sa sobom nositi sredstva za za{titu od nevremena
¤ odre}i se alkohola i duhana na planinarskim pohodima.
32 HRVATSKE PLANINE
Nesre}a u planini. Ako se u planini dogodi nesre}a u kojoj je netko ozlije-
|en, pogotovo ako je postao nepokretan, svatko tko je otkrije duàn je:
¤ pruìti unesre}enome prvu pomo} u okviru svoga znanja i svojih
mogu}nosti
¤ za{tititi unesre}enoga od hladno}e, vlage ili vru}ine na najbolji mogu}i
na~in
¤ ozna~iti mjesto nesre}e ili mjesto gdje se unesre}eni nalazi, osobito zimi
¤ hitno obavijestiti o nesre}i GSS.
Gorska slu`ba spa{avanja (GSS). U slu~aju nesre}e u planini, stijeni,

{pilji ili na nekomu drugom nepristupa~nom mjestu, pomo} pruàju dobro-
voljni ~lanovi GSS-a. To su iskusni planinari koji su za to posebno {kolovani.
Udruèni su u Stanice GSS-a ~iji rad koordinira Komisija za GSS HPS-a.
Pro~elnik Komisije je dr. Borislav Aleraj, 10000 Zagreb, Deèli}ev prilaz
73, tel/faks (01) 3770-084 (stan) i 4683-004 (posao). Dogodi li se nekome
nesre}a, moè se traìti pomo} GSS-a:
¤ na svim obavje{tajnim to~kama GSS-a (to su pl. ku}e na kojima je znak
GSS-a)
¤ u poslovnici HPS-a u Zagrebu, Kozar~eva 22, tel./faks (01) 4824-142 i u
stanicama GSS-a
¤ na tel. centara za obavje{}ivanje br. 985
¤ na tel. hitne pomo}i 94
¤ na tel. policije 92
¤ u svim stanicama GSS-a.
U Hrvatskoj danas djeluje 13 takvih stanica. Ovo su njihove adrese, odnos-

no adrese pro~elnika (stanje 1. oùjka 2001.):
¡ Delnice, Goran Zaborac, Lujzinska 224, tel. 051/811-683 (stan), 812-202
(posao)
¡ Gospi}, @eljko Kova~evi}, M. Kraljevi}a b.b., tel. (053) 576-072
¡ Karlovac, Dubravko Butala, Dubovac 6, tel. (047) 413-597
¡ Makarska, Drago Erceg, A. Star~evi}a 3, tel. (021) 616-142 i 098/225-852
¡ Ogulin, Zlatko Boban, Vijenac T. Ujevi}a, tel. 047/532-234
¡ Poèga, dr. Tomislav Sablek, Rep. Hrvatske 22, tel. (034) 273-989
¡ Rijeka, Matko [kalamera, A. Kova~i}a 22, tel. 051/227-251
¡ Samobor, Vlado Novak, S. Ore{kovi}a 6, tel. 01/3361-736
¡ Split, Vinko Prizmi}, Stepin~eva 22, tel. 021/529-897 i 098/320-513
¡ Tr{}e, Anton [o{tari}, Frbeàri, Tr{}e, Crni Lazi, tel. 051/ 824-236
¡ Vara`din, Mario Rode{, tel. 042/212-501 i 091/1313-701
¡ Zadar, Sini{a Primoì}, tel. 023/235-971
¡ Zagreb, Ivan Host, Travanjska 14, tel. 01/3872-733 i 098/474774; zimi de-
ùrna ekipa na Sljemenu: 091/5082-556.
Obavijest o nesre}i treba sadràvati ove podatke:
¤ tko javlja (prezime, ime, adresa, tel.)
¤ tko je unesre}eni (prezime, ime, dob, adresa, tel.)
¤ kakve su ozljede
¤ gdje se nalazi unesre}eni
¤ kakve su vremenske prilike na tom mjestu
¤ {to je ve} poduzeto
¤ tko je jo{ obavije{ten i na koji na~in
¤ kakav je prilazni put do mjesta nesre}e.
Poziv za pomo} u planini ili stijeni daje se svjetlosnim ili zvu~nim znacima.
Poziv i odziv treba ponavljati do uspostavljanja ~vrste i razgovijetne veze.
Znakovi za poziv daju se {est puta u minuti svake druge minute, a odziv is-
tim znacima tri puta u minuti svake druge minute.
Uvodni dio 33
Kodeks planinarske etike. Planinari po{tuju skup nepisanih iskustve-
nih pravila pona{anja koja se osnivaju na humanizmu, po{tenju, drugar-
stvu i altruizmu, a odraz su ljudskih kvaliteta svakoga pojedinca. Svaki
kulturni planinar pozna i po{tuje na~ela pl. etike. Eti~ke norme pona{anja
u planini mogu se u kratkim crtama saèti ovim kodeksom:
¤ tempo hoda prilagoditi najslabijemu pje{aku u dru{tvu, savjetovati ga i
ponuditi mu svoju pomo}
¤ ne ostavljati u planini samoga ~lana dru{tva; u slu~aju nesre}e postoji
moralna i kaznena odgovornost
¤ pri susretu u planini planinari se me|usobno pozdravljaju; mla|i
pozdravljaju starije, mu{ki ènske, oni koji se penju onoga tko silazi (time
mu se simboli~ki odaje priznanje za izvr{eni uspon)
¤ u opho|enju s mje{tanima imati na umu da su pravila pona{anja u
gor{taka stroà nego u gradu
¤ gor{tacima se oduìti za usluge i hranu na prikladan na~in
¤ putuju}i planinskim stazama, u granicama svojih mogu}nosti uklanjati
napadalo kamenje i granje, popravljati putokaze i rubno kamenje na putu
¤ ne bu~iti u planini i ne otvarati glasno tranzistor; pjevanje treba biti
umjereno i nenametljivo
¤ ne loìti vatru u {umi, ognji{te ograditi kamenjem, a prije odlaska vatru
bri`ljivo ugasiti
¤ otpatke (prazne boce, konzerve, papire, plasti~nu ambalaù) nositi s
planine sa sobom ku}i
¤ u slu~aju nesre}e u planini prekinuti put i solidarno pristupiti akciji
spa{avanja
¤ ne isticati sebe i svoje sposobnosti i kloniti se natjecanja u brzini uspona; u
planini ja~i pomaè slabijemu jer planinarstvo nije sport
¤ prije odlaska s vrha spremiti u upisnu kutiju knjigu i ìg; ne upisivati
neukusne primjedbe
¤ po{tivati za{titni reìm u nacionalnim parkovima i prirodnim rezervatima,
pridràvati se uputa lugarskoga i ~uvarskog osoblja, ne trgati za{ti}eno
bilje, bri`ljivo gasiti opu{ke cigareta
¤ prema Ku}nom redu HPS-a u pl. je ku}ama zabranjeno pu{enje, pogotovo
u blagovaonicama i spavaonicama. Nepu{a~i, ne dajte se terorizirati od
pu{a~a, propisi su na va{oj strani!
¤ na cisternama u kra{kim krajevima zadovoljiti se vodom za pi}e; ne
prolijevati vodu i ne zahtijevati vodu za kupanje
¤ planinarsko skloni{te nakon upotrebe o~istiti, prije odlaska ga opskrbiti
gorivim drvom i ostaviti vi{ak hrane budu}im posjetiteljima
¤ pri dolasku u pl. dom predstaviti se opskrbniku, po{tivati njegov autoritet
i biti umjeren u zahtjevima; na odlasku ga pozdraviti i obavijestiti o
smjeru svoga puta
¤ u planinarskoj ku}i po{tivati ku}ni red, ne zalaziti u spavaonice u
cipelama i ne zauzimati vi{e mjesta nego {to je nu`no potrebno; prednost
kod no}enja imaju ène, djeca, starije i iscrpljene osobe
¤ nakon 22 sata u pl. ku}i po{tivati potpun mir i ne remetiti po~inak
umornim putnicima; po{tedjeti ih od izraza svoga veselog raspoloènja
¤ pijancima, pu{a~ima, prostacima, sebi~njacima i nasilnicima nije mjesto u
pl. ku}ama.
34 HRVATSKE PLANINE
MEDVEDNICA
Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Kako sti}i na Medvednicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Kako se sluìti ovim vodi~em. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
SLJEME I SREDI[NJI DIO MEDVEDNICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
Prilaz Sljemenskom cestom iz Zagreba (18 km od sredi{ta) . . . . . . . . 51
Prilaz Sljemenskom ì~arom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Uzdu`ni put sa Sljemena na zapad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Uzdu`ni put sa Sljemena na istok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
Pje{a~ki prilazi sa zagreba~ke strane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
1. Gornje Vrap~e – Dom PD-a »Risnjak« . . . . . . . . . . . . . . 67
2. Mikuli}i – Dom PD-a »Risnjak« . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3. Luk{i}i – Dom PD-a »Risnjak« . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
4. [estine – Medvedgrad – Dom PD-a »Grafi~ar«. . . . . . . . . . 68
5. [estine – Kralji~in zdenac – Dom PD-a »Grafi~ar« . . . . . . . . 69
6. [estine – Kralji~in zdenac – Sljeme . . . . . . . . . . . . . . . 70
7. [estinski Kraljevec – Sljeme (HPD-ovim putem) . . . . . . . . . 71
8. Gra~ani – Jela~i}-plac – Brestovac – Sljeme . . . . . . . . . . . 71
9. Gra~ani – Adolfovac – Sljeme (Leustekova staza) . . . . . . . . 72
10. Gra~ani – Dom PD-a »Runolist« – Sljeme . . . . . . . . . . . . 73
11. Tunel u Dolju – Njivice – Dom na Puntijarki . . . . . . . . . . . 73
12. Tunel u Dolju – Hunjka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
13. Marku{evec – Hunjka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
14. Marku{eve~ka Trnava – Gorsko zrcalo – Hunjka. . . . . . . . . 74
15. Marku{eve~ka Trnava (Bidrovec) – Gor{~ica . . . . . . . . . . . 75
16. Vidovec – Kapelica Marije Snije`ne – Lipa . . . . . . . . . . . . 75
17. û~erje – Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
18. Vugrovec – Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
19. Donja Planina – Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
20. Laz – Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
Prilazi iz Hrvatskog zagorja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
21. Gornja Bistra – O{trica – Sljeme . . . . . . . . . . . . . . . . 78
22. Kraljev Vrh – Sljeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
23. Stubi~ke Toplice – 500 stuba – Hunjka . . . . . . . . . . . . . 79
24. Stubi~ke Toplice – Hunjka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
25. Donja Stubica – Lojzekov izvor – Hunjka . . . . . . . . . . . . 80
26. Donja Stubica – Hunjka cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
27. Gornja Stubica – Gor{~ica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
28. Gornja Stubica – Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
ZAPADNA MEDVEDNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
29. Podsused – Susedgrad – Kameni svati . . . . . . . . . . . . . . 83
30. Bizek – Kameni svati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
31. Gornji Stenjevec – Glavica – Ponikve – Kameni svati . . . . . . . 86
32. Gornje Vrap~e – Ponikve – Glavica . . . . . . . . . . . . . . . 87
33. Ponikve i Glavica cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
34. Jablanovec – Kameni svati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
Medvednica 35
ISTO^NA MEDVEDNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
35. Uzdu`ni put Laz – Klade{~ica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
36. Blagu{a – Pl. ku}a Grohot . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
37. Morav~e – Kozelin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
38. Marija Bistrica – Planinarska ku}a na Grohotu . . . . . . . . . 93
39. Sv. Ivan Zelina – Zelingrad – Klade{~ica . . . . . . . . . . . . 93
Izvadak iz autobusnoga voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Telefonski brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Sljemenska ì~ara
36 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke
Orografski podaci. Medvednica je planina koja se po svojoj visini ubraja
me|u sredogorja. Proteè se u smjeru si.-jz. (suprotno od Dinarida!) u duì-
nu od 42 km, odjeljuju}i Hrvatsko zagorje od Prigorja. Zauzima povr{inu
od 240 km2, a zapremnina joj je (prema Hranilovi}u) oko 720 km3. Glede
njezine pripadnosti stru~njaci se razilaze u mi{ljenjima: neki je ubrajaju u
isto~ne Alpe, drugi je smatraju sastavnim dijelom tzv. Isto~nog kopna ili
stare rodopske mase, a tre}i prijelaznom zonom. Prili~no je jednostavnog
oblika: jasno su izraène dvije padine i bilo. S bila (sljemena) na obje se
strane spu{taju brojna, prili~no strma rebra, izme|u kojih su duboko ure-
zane {umovite poto~ne doline. U planinskom se hrptu nalazi iznad Ka{ine
duboko uleknut Ka{inski prijevoj (345 m), koji planinu dijeli na dva dijela:
jz. dio, s najvi{im vrhom Sljemenom (1033 m), duga~ak je 24 km, a si. dio, s
najvi{im vrhom Drenovom (574 m), duga~ak 18 km. Planinarski je zanim-
ljiviji jz. dio jer je skupina Drenove znatno nià i udaljena od Zagreba, ali se
po dovr{enju izgradnje dviju ku}a u tom dijelu (na Grohotu i Klade{~ici)
moè o~ekivati {irenje planinarstva i u tom smjeru. Morfolo{ki su osobito
zanimljiva ona mjesta u planini gdje su se zbog znatne strmine javile stije-
ne, jer se s njih redovito pruàju {iroki vidici, kao npr. s Kamenih svata,
Strmope~i, O{trca, Vitelnica, Pe~ovja itd.
Geologija. Medvednica je nastala izdizanjem tla izme|u jasno izraènih
rasjednih linija. Zbog toga su njezine padine, pogotovo zagorska, prili~no
strme, a na njihovu se podno`ju javljaju termalni izvori (Stubi~ke toplice,
izvori u Sutinskom, kod Dubravice u G. Stenjevcu, u zagreba~kom parku
Ribnjaku). Tektonski pokreti oko Medvednice jo{ nisu zavr{eni, o ~emu
svjedo~e jaki potresi sve do najnovijeg doba (1879. VII. stupnja, 1880. IX.,
1901. VII., 1905. VII., 1906. VII.-VIII., 1926. VII.). Po svojoj je gra|i pre-
te`no znatne geolo{ke starosti. Njezina se jezgra sastoji od staroga eruptiv-
nog kamenja, uglavnom od {kriljevaca zelenkaste boje. Ta paleozojska jez-
gra okruèna je mezozojskim i tercijarnim naslagama, me|u kojima su naj-
izrazitije one oko Ponikava. Tamo postoje znatnije naslage vapnenca i do-
lomita koji su uvjetovali razvitak kra{kih pojava. Premda je kras oko Poni-
kava pokriven {umskim pla{tem i debelim slojem humusa, kra{ki su feno-
meni jasno primjetljivi. U lapornim naslagama kod Podsuseda, Dolja i Ste-
njevca na glasu su u znanstvenom svijetu brojne okamine riba, meku{aca i
spuàva, a na|eno je i ostataka velikih fosilnih sisavaca. Popularni, ilustrira-
ni prikaz Medvednice u obliku vodi~a do 74 najzanimljivije to~ke, objavili su
1995. pod naslovom »Geolo{ki vodi~ Medvednice« Institut za geolo{ka istra-
ìvanja i INA u Zagrebu.
[pilje i ponori. Na nekim
dijelovima planine, osobito
zapadnima, oko Ponikava i
Bizeka, postoje naslage vap-
nenca u kojima ima {pilja i
ponora. Ve}ina od njih su
mali po dimenzijama, osim
Veternice, koja se ubraja
me|u najve}e {piljske kom-
plekse u Hrvatskoj. Prema
S. Boì~evi}u, na Medvedni-
ci je poznat 41 speleolo{ki
objekt:
Medvednica je sastavni dio Zagreba
Medvednica 37
¡ Kosi}ev ponor, selo Dolje, 18,5 m,
litotamnijski vapnenac
¡ pe}ina Javornica, kamenolom Do-
lje, 330 m (razru{ena va|enjem
kamena)
¡ pe}ina iznad Krièv{~aka kod Do-
lja, 30 m, litotamnijski vapnenac
¡ jama na brijegu Zatinici, 10 m
¡ Zvone}a jama na brijegu Zatinici,
12 m
¡ pe}ina u selu Bizeku, 85 m, lito-
tamnijski vapnenac, gvano od
{i{mi{a
¡ pe}ina Bizek V, selo Bizek, 4 m, li-
totamnijski vapnenac
¡ jama u kamenolomu iznad Bizeka,
Polu{pilja pod slojem (Vlado Boì})
24 m, litotamnijski vapnenac
¡ jama na livadi kod kamenoloma Dolje, 11 m
¡ jama u stijeni kamenoloma Dolje, 11 m
¡ Uska jama, kamenolom u Dolju, 25 m
¡ osam jama na brijegu Zaki~nici, dubina od 4,8 do 29 m
¡ dvije pe}ine na Druànici, 6,5 i 6 m, u trijaskom dolomitu
¡ @rvena pe}ina iznad Dubravice, 25 m (tu su izra|ivani mlinski `rvnjevi)
¡ Veternica ispod doma na Glavici, {piljski potok, oko 6000 m kanala
¡ ponor potoka Jezeranca na Ponikvama (uba~ena boja javlja se u Veternici)
¡ pe}ina s Jambri{akovim vrelom sjeverno od Ponikava, 6,5 m
¡ poluspilja pod Svinja~om, Kolarska gora nad Vrap~em, 6 m
¡ {pilja u bunaru, selo Bor~ec, dubina 6,5 m, duìna 18 m, s vrelom
¡ pe}ina na Kolarskoj gori iznad Bor~eca, dubina 7 m, duìna 32 m
¡ pe}ina u Marku{evcu, 5 m, kredne naslage
¡ pe}ina Medvednica, 500 stuba, dubina 12 m, kredne naslage
¡ Tisin ponor, 500 stuba, 12 m, kredne naslage
¡ Mala pe}ina, 500 stuba, 6 m, kredne naslage
¡ ponor u potoku Jelena voda, 500 stuba, dubina i duìna oko 2 m
¡ Tre}i ponor, iznad potoka, 500 stuba, 10,5 m
¡ jama Vra`je `drijelo, Gor{~ica, 34 m
¡ ponor u Tep~inoj {pici, duìna 7 m, dubina 4 m (povremeno ponor potoka)
¡ Velika pe~ s. od Roga na Lipi, 35 m, kredne naslage
¡ Uska pe}ina na Rogu, 20 m
¡ pe}ina kod Zelingrada, 5 m, izvor potoka, kaptirana za vodovod.
Klimatske prilike tipi~ne su za srednjoeuropsko sredogorje. Prema redo-
vitim desetogodi{njim meteorolo{kim mjerenjima na »Tomislavovu domu«
prosje~na koli~ina oborina je 1328 mm na godinu (Zagreb, Gri~ 844), a
prosje~na temperatura 6,6°C (11,8). Snje`ni pokriva~ na Sljemenu traje
prosje~no 100 dana na godinu (Gri~ 32). Najdeblji je u velja~i (31 cm), a naj-
sigurniji od 31. XII. do 2. III. Najve}a maksimalna visina snijega izmjerena
je 1946.–47. (108 cm), a najnià 1950.–51. (8 cm). Na s. padini snijeg se za-
dràva znatno dulje nego na ju`noj, ali i na toj strani znaju katkad nanosi
onemogu}iti promet na Sljemenskoj cesti. Srednje godi{nje trajanje sijanja
sunca je 1999 sati (Zagreb 1883), dakle 116 sati vi{e nego u Zagrebu (!), i to
osobito u zimskim mjesecima (X.–III.). Naj~e{}i vjetar je si. (25%). Medved-
nica svojim poloàjem sz. od Zagreba sluì gradu kao dobra klimatska
za{tita od vjetrova iz tog smjera (Zagreb ima samo 8% vjetra sa si.).
Fauna je prodiranjem civilizacije znatno osiroma{ena. Da je Medvednica

nekad bila obitavali{te medvjeda, svjedo~i ne samo njezino ime nego i nalaz
medvje|ih kostiju u pe}ini Veternici. Posljednji ris ustrijeljen je 1883. Vu-
kova je tako|er posve nestalo, a divlje svinje, koje su ve} gotovo nestale, po-
38 HRVATSKE PLANINE
~ele su se posljednjih godina
opet javljati u ve}em broju.
Od lovne divlja~i ima ze~e-
va, a osobito se vodi briga o
srnama. Me|u zmijama tre-
ba spomenuti poskoke. Or-
nitolozi su zabiljeìli vi{e od
100 vrsta ptica, me|u koji-
ma najvi{e cijene gnjezdari-
ce duplja{e. Medvednica se
po svojoj fauni bitno ne raz-
likuje od susjednih planina Kamena jezgra Medvednice pokrivena je vrlo tankim slojem humusa
srednjoeuropske regije.
Flora i vegetacija. Cijela je Medvednica pod kompaktnim vegetacijskim
pokrovom. Njegovu glavninu ~ine {ume. One pokrivaju gotovo cijeli planin-
ski pojas iznad 350 m. Ukupna im je povr{ina 12.935 ha, od ~ega na j. padi-
nu otpada 7.568, a na s. 5.367 ha. Unutar {umskih povr{ina ima samo 380
ha slobodnih ploha (3%). U donjem dijelu {umskog pojasa prevladava {um-
ska zajednica hrasta kitnjaka s grabom ili pitomim kestenom, koji doseè
600 m nadmorske visine. U srednjem pojasu prevladava lijepa bukova {u-
ma, a u gornjem dijelu mje{ovita {uma bukve i jele. Kao i drugdje u srednjoj
Europi, bukva stalno potiskuje crnogoricu, osobito na j. padini, tako da
dobro sa~uvanih i ve}ih jelovih {uma ima samo na s. padini, gdje se one
mjestimi~no spu{taju ~ak do 400 m. Zna~ajne su vrste zimzelene lista~e,
predstavnici atlantskoga flornog elementa: boìkovina, {irokolisna vepri-
na i lovorasti likovac. Ima i nekoliko pravih prirodnih rijetkosti: tisa, alpski
jaglac (Primula auricula), kavkaski divokozjak (Doronicum caucasicum),
planinski boùr (Paeonia corallina), crveni i kranjski ljiljan (Lilium carnio-
licum) i pucalina (Colutea arboresce-
ns). Ova posljednja je izrazit predstav-
nik sredozemne flore, a raste svega
stotinjak grmova blizu podsusedskog
Dolja. U ove}oj studiji »Park prirode
"Medvednica"« pregledno je obra|ena
flora i vegetacija. Smatra se da na
Medvednici ima gotovo 1000 biljnih
vrsta. Izra|ena je i vegetacijska karta
Medvednice 1:50.000 (~uva se u Bota-
ni~kom zavodu u Zagrebu).
Za{tita prirode. O o~uvanju Med-

vednice kao zagreba~kog izleti{ta i
rekreacijskog podru~ja vodi stoljetnu
brigu planinarska organizacija (do
Drugoga svjetskog rata HPD, a nakon
rata HPS). Zastupaju}i ìvotne inte-
rese zagreba~kih stanovnika, ~esto se
sukobljavala s gospodarskim faktori-
ma. U tom sukobu strane su bile obi-
~no polarizirane u dvije krajnje supro-
tnosti: jednu koja je {umski pla{t nas-
tojala o~uvati kao dragocjenu i nena-
doknadivu prirodnu vrijednost i dru-
gu koja je sje~om {ume nastojala ste}i
materijalnu dobit. U tomu stoljetnom Su{enje crnogorice na hrptu Medvednice zbog »kiselih ki{a«
Medvednica 39
sukobu bilo je o{trih polemika, pa i sudskih procesa. Shva}anje o rekreativ-
noj i za{titnoj funkciji Medvednice prodiralo je vrlo sporo. Bitku za Med-
vednicu zapo~eo je HPD godine 1890. predstavkom zagreba~kom poglavar-
stvu u kojoj stoji: »Gradska op}ina ne smije dozvoliti da se {uma na Sljeme-
nu i nadalje sije~e, ve} mora nastojati da se goji poput parka.« Prvi put je
Medvednica stavljena u red za{titnih {uma 1899. na osnovi zakonskih pro-
pisa iz 1852. Hrvatska vlada je u tjedniku »Ob}inar« broj 45 od 3. 11. 1894.
objavila naredbu kojom se predvi|aju najo{trije kazne za o{te}ivanje
za{titnih {uma. Godine 1913. HPD upozorava da se zakon ne provodi u dje-
lo i predlaè da se uvede prijeborna sje~a umjesto oplodne. Op}ina prijedlog
usvaja i gospodarske osnove provodile su ga sve do 1927., kad su opet uve-
dene oplodne sje~e. HPD 1930. opet traì za{titu, a gradska uprava 1932.
zaklju~uje da se ima voditi konzervativno gospodarenje. Nakon Drugoga
svjetskog rata {ume ponovno dolaze u opasnost od prekomjerne sje~e, zbog
~ega Konzervatorski zavod Hrvatske 1950. predlaè Ministarstvu {uma za
Medvednicu status nacionalnog parka, ali je uprava grada Zagreba uskrati-
la suglasnost. Godine 1953. PSH protestira zbog pusto{enja {uma, nakon
~ega predsjednik gradskog odbora Ve}eslav Holjevac (koji je bio ujedno i
predsjednik PSH) izlazi na uvi|aj i zabranjuje daljnju sje~u. Osniva se po-
seban gradski odbor za Medvednicu. Na
njegov prijedlog Zagreb 19. velja~e 1954.
progla{ava {ume na Medvednici park-
{umama i stavlja ih pod upravu Ustano-
ve za upravljanje park-{umama grada
Zagreba »Sljeme«, a kao savjetodavni
organ osniva Komisiju za park-{ume
grada Zagreba. Naàlost, {ume su 10.
Logo Parka prirode »Medvednica«
lipnja 1960. predane na upravljanje [u-
mariji »Zagreb«, iako je specijalna komisija grada Zagreba predloìla osni-
vanje nacionalnog parka. Prevladali su ekonomski interesi. Grad 22. rujna
1961. donosi odluku kojom se ju`na padina Medvednice progla{ava za{tit-
nim podru~jem, ali samo u smislu Zakona o za{titi od erozije. Na èstoku
sje~u po~etkom 1963. reagira PSH izjavom za javnost, a Republi~ki zavod
za za{titu prirode pokre}e postupak protiv [umarije »Zagreb«. Nakon to-
ga, gradska uprava progla{ava sve {ume na Medvednici u dru{tvenom vlas-
ni{tvu izletni~kim {umama, a Republi~ki zavod za za{titu prirode donosi
rje{enje kojim je 8 najvrednijih {umskih parcela (997 ha) za{ti}eno kao re-
zervat {umske vegetacije. To su Bablji zub – Ponikve (149 ha), Mikuli} po-
tok – Vrabe~ka gora (91 ha), Bliznec – [umarev grob (176 ha), Markov~ak –
Bistra (250 ha), Rauhova lugarnica – Desna Trnava (101 ha), Pu{injak –
Gor{~ica (187 ha), Tusti vrh – Kremenjak (20 ha) i Gra~ec – Lukovica – Re-
bar (23 ha). [umarija »Zagreb« ve} iste godine sije~e {umu u jednom rezer-
vatu (na Gor{~ici). Sje~a {ume svake se godine i dalje pove}ava, unato~
brojnim javnim protestima. Turisti~ki savez Zagreba 1967. ponovno pred-
laè za Medvednicu status nacionalnog parka, ali i ovaj put ekonomski fak-
tori odnose pobjedu. Godine 1969. sje~a je pove}ana ~ak na 28.123 m3 drve-
ta. Ljeti 1979. [umarija »Zagreb« prosijeca {umsku cestu kroz {umski re-
zervat svega 2 m od ruba slapa Sopota, zbog ~ega je tuèna sudu. Iste godi-
ne nastaje polemika o prosijecanju {umskog koridora za elektri~ni daleko-
vod cijelom j. padinom Medvednice u duìni od 10 km i {irini od 50 m, {to
sre}om nije ostvareno. Pod pritiskom javnosti Medvednica je nekoliko puta
progla{avana objektom od posebnog zna~enja za zagreba~ko gra|anstvo,
ali je u pogledu njezine za{tite sve to bilo prete`no od formalnog zna~enja,
pa i odluka Hrvatskog sabora 1981. o progla{enju dijela Medvednice par-
kom prirode. Tek je nakon uspostave samostalne hrvatske dràve, zavla-
40 HRVATSKE PLANINE
dao u zagreba~koj {umariji drugi duh i sa {umama Madvednice po~elo se
gospodariti na konzervativniji na~in. Ne samo da se vi{e brige posve}uje
{umskom pla{tu, nego se i ure|uju izletni~ke to~ke i {umske u~ionice radi
odgoja mladih posjetitelja, a osim toga osnovana je i uprava Parka prirode
»Medvednica«. Prirodni izgled Medvednice naru{avaju i kamenolomi. Naj-
ve}i od njih su Bizek – Kostanjek, zapre{i}ki Ivanec, podsusedsko Dolje (iz
njega je izva|eno tri i pol milijuna kubika kamena!), Marku{evec, Gornja
Bistra, Jelenja Voda, Milerov brijeg na Grmo{~ici (glina) i Vukovdol. Na-
pu{teni su, ali nisu sanirani, kamenolomi Pustodol, Adolfovac, Ba~un, bis-
tri~ki Hum i Donje Ore{je. Iako postoje zakonski propisi prema kojima se
nakon eksploatacije teren mora sanirati, nitko nije htio, ili nije uspio, pri-
morati korisnike da to i u~ine.
Iz literature o za{titi Medvednice
Badovinac, Z.: Medvednica u pro{losti, sada{njosti i budu}nosti, Priroda 56, 1969., 101; Poljak, @.: Radi brige za Medvednicu pred sud.
NP 22, 1970., 5-6, 138; Gu{i}, B.: Za{tita prirode M. NP 24, 1972., 233; Park prirode »Medvednica«, studija Republi~kog zavoda za
za{titu prirode, Zagreb 1979.; Poljak, @.: Me{etarenje Medvednicom. NP 32, 1980., 5-6, 142; Poljak, @.: Medvednica i njezine {ume –
mala povijesna kronika. Ekolo{ki gl. 3, 1993–94., 9-10, 45; Poljak, @.: Stogodi{nja borba za za{titu Medvednice HP 87, 1995., 105,
148 i 179; Poljak. @.: Medvednica i njezine {ume. Ekolo{ki gl. 9-10, 1993-4, 45.
Povijesna zbivanja. Na Medvednici je ljudskih naselja bilo ve} u prapovi-

jesno doba, o ~emu svjedo~e bogati paleontolo{ki nalazi iz staroga kamenog
doba u Veternici i kameno oru|e na|eno u Vidovcu, Mariji Bistrici i Kralje-
vu Vrhu. Antikni nalazi u Vrap~u upu}uju na rimsku naseobinu u okrilju
Medvednice. U srednjemu vijeku povijesna zbivanja vezana su uz Medved-
grad i Susedgrad i uz dvije urbane jezgre dana{njega Zagreba, Gradec i
Kaptol. Medvedgrad i Susedgrad podignuti su u 13., a Zelingrad vjerojatno
u 14. stolje}u. Na sjevernoj padini dobro su sa~uvani mla|i dvorci zagor-
skih feudalaca (Gornja Bistra, Golubovec, Gornja Stubica). Od brojnih dru-
gih srednjovjekovnih zamkova i tvr|ava po obroncima Medvednice, danas
se jedva naziru tragovi (npr. Kozelin, Tep~ina {pica). Ime Medvednica prvi
se put spominje u povijesnim izvorima kao Medwenicha (15. listopada
1142. u Zlatnoj buli Bele IV. kojom daruje Zagrebu posjed u gori). Ime Zag-
reba~ka gora zapo~elo je prevladavati tek sredinom pro{log stolje}a s apso-
lutizmom, kada se gorama po~elo davati imena po gradovima i naseljima u
podno`ju. U 13. st. prvi se put spominju u povijesnim izvorima ova sela
podno planine: û~erje 1201., Donja Stubica, Stubi~ke Toplice, Marija Bis-
trica i Bistra 1209., Vrap~e i Grane{ina 1217., Mikuli}i 1242., Podsused
1287., Marku{evec i Gra~ani 1317., Vidovec 1321., Bidrovec 1326., Stenje-
vec 1342. itd. Me|u dana{njim stanovni{tvom podno Medvednice jasno se
mogu razlikovati dva elementa: Zagorci koji su u ve}ini i Posavci koji su se
po~eli doseljavati vjerojatno od 15. st. i, traè}i sigurnost pred Turcima, za-
posjeli podru~je od Bidrovca prema istoku. U novije doba razlika me|u nji-
ma po~ela se gubiti zbog znatnih migracija i procesa urbanizacije {to prodi-
re iz Zagreba, zahva}aju}i poput plime obronke Medvednice. U Zagoraca
na ju`noj padini sa~uvala se do danas {arolika karakteristi~na narodna od-
je}a poznata pod popularnim nazivom {estinske no{nje.
Gospodarstvo. Medvednica je oduvijek opskrbljivala seoska gospodarstva

ogrjevom i drvnom gra|om. Zagorci su se sve do Drugoga rata u planini ba-
vili ugljenarstvom, a stanovnici Vidovca izradom drvenih ku}anskih pred-
meta. Potoci su obilno iskori{tavani za pogon mlinova. Zbog gustih {uma i
nesta{ice slobodnih povr{ina, nije bilo uvjeta za razvitak planinskog sto-
~arstva. Gra|ani Zagreba dobili su prvi {umski posjed na Medvednici 1242.
darovnicom Bele IV. Premda planina ne obiluje rudnim blagom, poznato je
da su zagreba~ki gra|ani ve} 1347. vadili sol u Slanom potoku. Na Rudar-
skom vrtu pod Malim Sljemenom nalaze se ostaci rudnika galenita gdje su
Medvednica 41
u 17. st. grofovi Zrinski poku{avali do}i do srebra. U pro{lom je stolje}u
francuski emigrant grof Carion poku{avao eksploatirati galenit ispod do-
nje postaje dana{nje skija{ke ì~are (tzv. Francuski rudnici). Istodobno s
razvitkom Zagreba, otvarani su na podno`ju kamenolomi koji danas nagr-
|uju prirodni izgled planine. U z. dijelu oko Dolja i Bizeka nastali su veliki
kamenolomi lapora za potrebe nekada{nje podsusedske tvornice cementa.
Donedavna se smatralo da su glavna ekonomska vrijednost Medvednice
{ume. [ume su prije bile vlasni{tvo Kaptola i raznih veleposjednika. Njiho-
ve su nekada{nje lugarnice sa~uvale sve do danas njihova imena (Kaptol-
ska, Kulmerova, Pongra~eva, Rauhova, Frelihova lugarnica). Po~ev{i od
1926., uprava grada Zagreba po~inje sustavno otkupljivati privatne {ume.
Danas je najve}i dio {uma u dràvnom vlasni{tvu (7955 ha), a manjim dije-
lom u privatnom (4554 ha). Privatnih vlasnika ima danas oko 10 000 (!).
[umama u dràvnom vlasni{tvu upravljaju [umarija »Zagreb« (6235 ha) i
[umarija »Donja Stubica« (1719 ha). Iako vrlo sporo i mu~no, danas je po-
~elo postupno prevladavati shva}anje da osnovna vrijednost tih {uma nije u
njihovoj drvnoj masi nego u rekreativnoj vrijednosti za zagreba~ko stanov-
ni{tvo (»plu}a Zagreba«).
Promet. Najstariji put na Medvednicu spominje se u jednoj ispravi iz
1328. Bio je to put od sela Pristav{tine (Gra~ani?) na Sljeme. Najva`niji
pje{a~ki prelazi u pro{losti bili su: u sredi{njem dijelu seoski put iz Bistre
preko Bistranjskog sedla u Zagreb, a u i. dijelu »romarski put« u Mariju
Bistricu. U 18. st. grof Carion je probio cestu od Gornje Bistre do tzv. Fran-
cuskih rudnika radi eksploatacije galenita. Godine 1897.–98. uprava grada
Zagreba sagradila je dana{nju Sljemensku cestu. HPD je dao 1883. izgraditi
pje{a~ki put od [estina do Kralji~ina zdenca, koji je onda bio najpopularnije
zagreba~ko izleti{te. U 20. stolje}u uredili su upravlja~i {uma brojne {umar-
ske staze koje su danas glavni planinarski prilazi. Nakon Drugoga svjetskog
rata modernizirana je i asfaltirana Sljemenska cesta, a 1965. osposobljen je
za motorna vozila odvojak do Pongra~eve lugarnice (dom PD-a »Risnjak«).
Godine 1969. probijen je
odvojak preko Puntijar-
ke do Hunjke, a 1977.
dovr{en silaz u Stubi~ke
Toplice mimo Fakultet-
skoga dobra, te je tako
Zagreb dobio spoj sa Za-
gorjem preko Medvedni-
ce. Tzv. Zelena magistra-
la, cesta iz Gornjeg Ste-
Prof. Vjekoslav Novotni (1843.–

1928.), HPD-ov tajnik i autor
prvog vodi~a po Medvednici
42 HRVATSKE PLANINE
njevca preko hrpta Medvednice, dovr{ena je samo do Poni-
kava. Godine 1979. dovr{ena je i cesta od [estina preko
Kralji~ina zdenca na Sljeme. Na Sljemenskoj cesti promet
je jednosmjeran: uspon iz Dolja preko Blizneca, silaz na
[estine. Osim ovih glavnih cesta, na Medvednici je 1979.
bilo 56,4 km {umskih cesta, koje izletnicima mogu dobro
posluìti za prilaz planini. Posje}ivanju Medvednice najvi-
{e je pridonijela sljemenska ì~ara koja je pu{tena u promet
g. 1963. Kao osobitost treba spomenuti projekt tunela Vilim Lovren~i}
kroz Medvednicu iz sredine 20. stolje}a. Tunel je trebao organizirao je 1870.
povezati Zagreb sa Stubi~kim Toplicama. Bu{enje je zapo- izgradnju »~ardaka« na
Sljemenu
~elo istodobno s obje strane, ali su radovi prekinuti zbog
skupo}e pothvata. Kratki tunel kroz Rebar kod Dolja duga~ak 200 m jedini
je dio tog projekta koji i danas ima svoju korisnu svrhu: njim se sluè pje{aci
kao kraticom na putu od tramvaja do sljemenske ì~are.
Planinarstvo
Pogled u pro{lost. Planinarstvo na Medvednici biljeì stoljetnu tradiciju.
Ve} 1870. skupina zagreba~kih gra|ana podiè o svom tro{ku drvenu pira-
midu na Sljemenu, prvi pl. objekt u povijesti hrvatskoga planinarstva. Go-
dine 1878. u gradskoj lugarnici na Sljemenu uredio je HPD »Gradsku ku-
}u«, koja je poslije pove}ana prigradnjom, i pod imenom Tomislavov dom
nekoliko desetlje}a bila àri{te pl. dru{tvenog rada. Godine 1906. napisao
je V. Novotni »Vodi~ na goru zagreba~ku«, prvi vodi~ na Medvednicu, a
1924. objavio je B. Gu{i} svoju »Medvednicu«, do danas najbolju monogra-
fiju o ovoj planini. Godine 1928. sagra|en je uz »Tomislavov dom« i Dom
gradskih ~inovnika (danas poznat kao Dom èljezni~ara). Tridesetih godi-
na stali su nicati novi veliki objekti: 1932. dom na Glavici, 1935. \a~ki dom
na Malom Sljemenu, 1936. »Tomislavov dom« i »Runolist«, 1937. Prekrati-
}eva gostionica, 1939. Po{tanski dom (danas poznat kao »Sindikalni
dom«), a 1941. Dom izvi|a~a. Nakon
Drugoga svjetskog rata izgradila su
u planini svoje ku}e ova pl. dru{tva:
»Zagreb« i »Grafi~ar« 1954., »Slje-
me« i »Risnjak« 1955., »Lipa« iz Ses-
veta 1967., a osim toga zapo~ela je pl.
obrada sjeverne padine (Horvatovih
500 stuba, Lojzekov izvor) i isto~ne
Medvednice (gradnja ku}a na Gro-
hotu i Klade{~ici).
Sljemenske piramide. Na mjestu
dana{njeg TV tornja bio je do 1870.
drveni triangulacijski stup s ljestva-
ma za geodetska mjerenja. Kad je
jednom njema~ki geodet Nitzl poveo
sa sobom na Sljeme zagreba~ke tr-
govce Lovren~i}a i Me{ka, oni su,
o~arani pogledom s vrha, poveli akci-
ju za izgradnju solidne drvene pira-
mide. Tro{kom od 155 forinti podigli
su te godine piramidu od 4 metra koja
je u to doba bila dovoljno visoka jer je
HPD je 1877. nadogradio Lovren~i}ev drveni »~ardak«
{uma bila posje~ena. Bio je to prvi pl. na Sljemenu
Medvednica 43
objekt u povijesti hrvatskoga
planinarstva, sagra|en 4 g.
prije osnutka HPD-a, prve
na{e pl. organizacije. Kad je
{uma prerasla piramidu,
HPD je 22. srpnja 1877. po-
digao novi drveni vidikovac
visok 8 m, po nacrtu svog
~lana ing. Milana Lenucija. I
tu je piramidu s vremenom
{uma prerasla, pa je HPD 7.
srpnja 1889. tro{kom od
3172 forinte podigao novu
solidnu èljeznu piramidu
visoku 12 m. Radove je izve-
la be~ka tvornica »Milde et
Stari Tomislavov dom iz 1925. g., koji je izgorio 1934. g.
(l. krilo je »Gradska ku}a« iz 1878. g.)
Co«. Izgradnjom TV tornja
postala je HPD-ova pirami-
da suvi{na te je premje{tena na vrh Japeti}a u Samoborskom gorju (otvore-
nje 27. srpnja 1960.). Va`nost Sljemena za turizam i planinarstvo donekle
}e ilustrirati nekoliko povijesnih datuma.
1870. Zagrep~ani Me{ko i Lovren~i} podiù na vrhu drvenu piramidu od 4 m, prvi
pl. objekt u povijesti hrv. planinarstva
1875. 3. lipnja prvi organizirani uspon (9 ~lanova HPD-a)
1877. Zagreb ustupa HPD-u »Gradsku ku}u« (prva pl. ku}a u povijesti hrv. plani-
narstva)
1877. HPD gradi novu drvenu piramidu po nacrtu Milana Lenucija
1881. HPD ure|uje Sljemensko vrelo i postavlja spomen-plo~u
1882. prve markacije na Sljemenu (tajnik HPD-a Levin Schlosser ozna~uje ~etiri
puta, svaki drugom bojom)
1885. pjesnik S. S. Kranj~evi} upisuje u Spomen-knjigu »Gradske ku}e« pjesmu
nadahnutu vidikom s piramide
1885. prva pl. karta Medvednice (prilog Spomenici HPD-a tiskana u bojama)
1889. 7. srpnja HPD otvara novu, èljeznu
piramidu
1890. predstavka HPD-a zagreba~koj op}ini
da se {uma ima uzgajati poput parka
1897. dovr{ena Sljemenska cesta zaslugom
zagreba~koga gradona~elnika Adolfa
Mo{inskog
1898. HPD sve~ano otvara Elvirin put, sta-
zu od Kralji~ina zdenca na Sljeme
1912. HPD prigra|uje »Gradskoj ku}i« no-
vo krilo
1925. HPD nadogra|uje »Gradsku ku}u« i
progla{uje ju »Tomislavovim domom«
1928. Dru{tvo gradskih ~inovnika gradi
»înovni~ki dom« (danas Dom èljez-
ni~ara)
1932. sagra|ena je Sljemenska kapelica
1934. 5. velja~e izgorio je »Tomislavov
dom«
1936. HPD »Runolist« iz Zagreba podiè
svoj dom
1937. HPD otvara novi, reprezentativni
»Tomislavov dom«
1939. ure|en je mali botani~ki vrt ispod te- @eljezna HPD-ova piramida iz 1889. g.
rase »Tomislavova doma« (sada na Japeti}u)
44 HRVATSKE PLANINE
Vidik na Hrvatsko zagorje s gornje postaje skija{ke ì~are
1939. PD »Po{tanska {tedionica« gradi svoj dom (danas »Sindikalni dom«)
1940. na Hunjki se podiè drvena, Rauhova lugarnica (danas skloni{te na Hunjki)
1941. sagra|en je Dom izvi|a~a
1949. zapo~inje izgradnja studentskog oporavili{ta na Puntijarki
1950. otvorena je ski-vu~nica od 700 m preko Panjevine
1954. PD »Zagreb« dovr{ava gradnju na Puntijarki (danas Dom »Ivan Pa~kovski«)
1959. HPD-ova piramida iz 1889. premje{tena je na Japeti} u Samoborskom gorju
1960. podignut TV toranj s vidikovcem visok 82 m
1963. 27. srpnja pu{tena u promet Sljemenska ì~ara
1964. izgorio je »Tomislavov dom«
1970. otvorena je skija{ka ì~ara duga~ka 450 m
1973. HRT i PTT grade novi TV toranj visok 168 m, s vidikovcem na 74. m
1978. 12. rujna »Tomislavov dom« obnovljen kao objekt hotelskog tipa
1981. Hrvatski sabor progla{ava Medvednicu parkom prirode
1999. osnovana je uprava Parka prirode »Medvednica«.
Skija{ke mogu}nosti ograni~ene su bujnim {umskim pla{tem. Prije
Drugoga svjetskog rata skijalo se uglavnom ljetnim pje{a~kim stazama. G.
1934. ure|ena je na Sljemenu prva skija{ka skakaonica. Tek je prosijeca-
njem {ume nakon Drugoga svjetskog rata stvoreno na s. padini nekoliko
spustova poznatih pod imenima Panjevina, Crveni, Zeleni, Plavi i Bijeli
spust. Skijanju je osobito pogodovala izgradnja skija{ke ì~are 1950. na vr-
hu Sljemena duìne 700 metara i skija{ka vu~nica dovr{ena 1970., duìne
450 metara. Skija{ki tereni budu}nosti jesu prostrane livade na padinama
s. od skloni{ta na Hunjki, koje se pruàju do Fakultetskoga dobra. Njiho-
vim gornjim i isto~nim rubom vodi asfaltirana cesta Zagreb – Stubi~ke To-
plice. U skija{koj sezoni, za vrijeme vikenda, stalno deùra Gorska slu`ba
spa{avanja na gornjoj postaji skija{ke ì~are na Sljemenu.
Sustav markacija u planini. Tijekom godina na Medvednici je markiran
tolik broj raznih staza da je radi snalaènja, pogotovo na kriànjima, svakoj
stazi trebalo dati posebno obilje`je. To je rije{eno njihovim numeriranjem.
Iz rukopisne knjige o Medvednici, Zlatka Smerkea, prenosimo popis staza
u kojemu je za svaku nazna~en redni broj, trajanje hoda, duìna u km, vi-
sinska razlika koju treba svladati i ocjena teìne od 1° do 5° (1° je najlak{i, a
5° najteì put, ali i najteì lako moè svladati izletnik bez osobite tjelesne
kondicije). U Smerkeovu zemljovidu »Medvednica« sve su staze obiljeène
tim brojevima:
Medvednica 45
1. Planinarski put Medvednicom (PPM): Podsused, Susedgrad, Srednjak,
Krièv{~ak, Kameni svati, Glavica, Ponikve, »Risnjak«, Kralji~in zdenac,
»Tomislavov dom«, Sljeme, »Runolist«, Puntijarka, 500 stuba, Gor{~ica, Lipa,
Vugrovec, Sesvete 18,30 h, 51,2 km, 2010 m, 5°
1.a Podsused, Susedgrad, Srednjak, Krièv{~ak, Kameni svati, Druànica, Glavica
4,30 h, 12 km, 450 m, 4°
1.b Glavica, Ponikve, Sopot, Grajfova kopanja, »Risnjak«, »Grafi~ar« 4,10 h, 6,2
km, 620 m, 4°
1.c »Grafi~ar«, Glog, Kralji~in zdenac 1,20 h, 3 km, 400 m, 3°
1.d Kralji~in zdenac, Mrcina, »Tomislavov dom«, Sljeme 1,20 h, 3,1 km, 480 m, 4°
1.e Sljeme, înovni~ko sedlo, Sljemenska kapelica, »Runolist«, [umarev grob,
Puntijarka 50’, 3 km, 120 m, 1°
1.f Puntijarka, 500 stuba, Hunjka, V. ~re{nja, Gor{~ica, Lipa, Vugrovec, Sesvete
6,20 h, 18,6 km, 950 m, 5°
2. Podsused, Susedgrad, Bizek, Jaruga, Glavica 1,20 h, 4 km, 350 m, 2°
3. G. Stenjevec, Dubravica, Veternica, Glavica 1 h, 3 km, 280 m, 2°
4. G. Vrap~e, Druìnec, Vrani dol, Kali{~e, Sopot 1,30 h, 4 km, 200 m, 3°
5. G. Vrap~e, Druìnec, Dragolinec, Ponikve, Op~ina, Zaki~nica, Kameni svati
2,30 h, 6 km, 360 m, 4°
6. Jambri{akovo vrelo, Pobelka, Zaki~nica 40’, 2,5 km, 150 m, 3°
7.a Jablanovec, Kameni svati 50’, 2,8 km, 290 m, 2°
7.b Ivanec, Kameni svati 1,20 h, 2,7 km, 280 m, 3°
8. G. Stenjevec, Glavica, Ponikve, Goli vrh, Laporje, Grajfova kopanja,
Bistranjsko sedlo, »Grafi~ar« 3,4 h, 11,5 km, 680 m, 4°
9. Mikuli}i, Zahurta, »Risnjak« 1,30 h, 3,8 km, 550 m, 3°
10 G. Vrap~e, Breàn, Mikuli}ka gora, Zahurta, »Risnjak« 2,50 h, 6,3 km, 620 m, 4°
11. [estine, »[estinski lagvi}«, Grlo (Medvedgrad), Mrzla voda, »Risnjak« 1,50 h, 5
km, 580 m, 4°
12. [estine, »[estinski lagvi}«, Medvedgrad, Glog, Baùlovka, »Tomislavov dom«
2,20 h, 6 km, 580 m, 4°
13. [estine (Kraljevec), »[estinski lagvi}«, potok Kraljevec, Kralji~in zdenac 1 h, 3
km, 250 m, 1° (pou~na staza)
14. Leustekova staza: Gra~ani, Varo{ko rebro, Adolfovac, înovni~ko sedlo 1,20 h,
5,7 km, 740 m, 2° (ure|ena kao pou~na staza)
15 Adolfovac, Brezni hrbet, Sljeme 1,20 h, 3,5 km, 400 m, 2°
16. Adolfovac, »Runolist«, Bekovica, G. Mrzljak, Ru{evski breg 1,40 h, 5,8 km, 280
m, 2°
17. Dolje, Tunel, Rebar, Varo{ko rebro 0,30 h, 1 km, 120 m, 1°
18. Dolje, Tunel, Ba~unsko sedlo, Njivice, G. Mrzljak, Puntijarka 2 h, 5,2 km, 690
m, 2°
19. Tunel, Bliznec, Pilana, Njivice, Puntijarka 2,20 h, 4,5 km, 690 m, 3°
20. Ba~un, Ba~unski breg, Njivice, D. Mrzlaki, Ru{evski breg, Danjka, Hunjka
2,30 h, 6,1 km, 650 m, 3°
21. Danjka, Puntijarka, Dom èljezni~ara 1 h, 2,8 km, 50 m, 1°
22. Marku{evec, Ru{evski breg, Danjka, Hunjka 2,20 h, 5,8 km, 655 m, 4°
23. Trnava, Gorsko zrcalo, Tisova pe~, Ma|arev b., Hunjka 2,20 h, 7,8 km, 650 m,
4°
24. Marku{eve~ka Trnava, Bidrovec, Suhodol, Kri`ni hrast, Gor{~ica, Mrzljak 2,20
h, 5,8 km, 580 m, 4°
25. Trnava, Popovec, Vitelnice, Kri`ni hrast, Gor{~ica 2,10 h, 4,9 km, 510 m, 3°
26. Hunjka, Puntijarka, Sljemenska kapelica, înovni~ko sedlo, Sljeme,
Tomislavov dom, »Grafi~ar« 1,40 h, 4,7 km, 120 m, 2°
27. Vidovec, Marija Snije`na, Ro~i}eva senoko{a, Lipa 2,20 h, 5,7 km, 500 m, 3°
28. û~erje, Vejalnica, Lipa, Podstrmina, G. Planina, Podjezera, Plasi{~e 3 h, 11
km, 520 m, 3°
29. û~erje, Hukmani, Marija Snije`na, Lipa 2,20 h, 6,2 km, 500 m, 3°
30. û~erje, Fr~kovec, Pulana, Ma~ji kamen, Lipa 2,30 h, 5,4 km, 420 m, 3°
31. Ka{ina, D. Planina, Podstrmina, Lipa 1,20 h, 3,8 km, 490 m, 3°
32. Lipa, Velika pe~, Vukov dol, Podstrmina 1,40 h, 2,8 km, 300 m, 4°
33. Laz, Tep~ina {pica, Ro~i}eva senoko{a (Lipa), Mrzljak, Mala ~re{nja 2,40 h, 7,2
km, 380 m, 3°
34. Gornja Stubica, Slani potok, Tep~ina {pica, Lipa 2,30 h, 6,7 km. 510 m, 3°
35. G. Stubica, Hiàkovec, Volarnica, M. ~re{nja, Hunjka 3,40 h, 10,2 km, 620 m, 4°
36. Pilana Bliznec, Strmope~, Ba~unsko sedlo 40’, 2,5 km, 320 m, 2° (pou~na
staza)
37. D. Stubica, D. Podgora, V. brdo, Lojzekov izvor, Fakultetsko dobro, Hunjka
2,40 h, 7,8 km, 650 m, 4°
46 HRVATSKE PLANINE
38. Stubi~ke Toplice, Kapel{~ak, V. brdo, Lojzekov izvor, Kulmerica, V. ~re{nja,
Hunjka 3,30 h, 10,2 km, 680 m, 4°
39. Stubi~ke Toplice, Kapel{~ak, D. Pila, skloni{te kod Krià, 500 stuba, Vrbanov
breg, Mlekarski put, înovni~ko sedlo 3,20 h, 8,3 km, 750 m, 4°
40. @ensko sedlo, Krumpiri{te, Vrbanov breg, 500 stuba, Rezani kamen, Skl. kod
Krià 1,30 h, 2,6 km, 300 m, 2° (Erberov put – Mlekarski put)
41. 500 stuba, Markov travnik, Gorice, O{trica, [upljak, Bistranjsko sedlo,
»Grafi~ar« 2,40 h, 6,5 km, 320 m, 3°
42. G. Bistra, O{trica, Krumpiri{te, înovni~ko sedlo 2,30 h, 5,2 km, 810 m, 4°
43. D. Pila, Pronjak, Fakultetsko dobro 1,20 h, 3,5 km, 450 m, 3°
44. Hunjka, Mi}ino vrelo, Sjeverna staza, înovni~ko sedlo, »Tomislavov dom«
1,20 h, 2,5 km, 120 m, 2°
45. Krumpiri{te, donja st. skija{ke ì~are, Francuski rudnici 1 h, 1,2 km, 150 m, 3°
46. G. Bistra, Drukve, [tobolje, Bistranjsko sedlo, »Grafi~ar« 2,20 h, 5,8 km, 710 m, 4°
47. Laz, Kozelin, Drenova, Strmec, Zelingrad, Sv. Ivan Zelina 4 h, 15 km, 410 m, 4°
48. Blaèv Dol, G. Psarjevo, Strmec, Drenova 2 h, 8 km, 420 m, 3°
49. înovni~ko sedlo, Krumpiri{te, Gorice, Kraljev Vrh, Igri{~e, Slatina, @einci (V.
Trgovi{~e) 3,30 h, 11,5 km, 880 m, 4° (dionica ZPP-a)
50. Luk{i}i, Vu~ja jama 1 h, 2,8 km, 320 m, 2°
51. Markov travnik, Vrbanov breg (za Hunjku) 30’, 1 km, 250 m, 3°
52. Kraljevec, Slana ruda, Blaùr, Brestovac, Sljeme 2,20 h, 5 km, 880 m, 4° (HPD-
ov put)
53. G. û~erje, @gani dol, Lova~ki dom, Ma~ji kamen, Lipa 1,5 h, 4,5 km, 500 m, 3°
54. G. Vrap~e, Breàn, Beljaki, Nago{im breg, »Risnjak« 2,20 h, 7,8 km, 500 m, 3°
56. Bidrovec, Pe~ovje, O{trec, Kri`ni hrast, Gor{~ica 2 h, 4,1 km, 480 m, 4°
57. Gra~ani, Jela~i}-plac, Brestovac ili Sljeme 2,20 h, 5,5 km, 800 m, 4°
58. Sesvete, Dobrodol, [imun~evec, Jal{evec, Fr~kovec 2,30 h, 8,6 km, 370 m, 3°
59. Dotr{~ina, Ba~un 1,20 h, 4 km, 150 m, 2°
60. Blagu{a, Grohot 1 h, 3 km, 280 m, 2°
61. Blagu{a, Glavnica, Grohot 1,20 h, 3,5 km, 280 m, 2°
62. Marija Bistrica, Podgorje, Miku{, Blagu{ina, Grohot 2,10 h, 5,2 km, 290 m, 3°
65. Marija Bistrica, O{tri Hum, Laz 2,20 h, 6,5 km, 280 m, 3°
66. Marija Bistrica, Laz 1,10 h, 4 km, 220 m, 1°
67. Marija Bistrica, Podgorje Bistr., Strmec, Zagrad, Klade{~ica 2,20 h, 6,7 km,
280 m, 3°
70. Bedekov~ina, Vu~ak, Dubovec, Ban{~ica, G. Stubica 2,10 h, 6,8 km, 240 m, 3°
»Planinarski put Medvednicom«. Za ljubitelje obilaznica, kao i za one

izletnike koji èle Medvednicu upoznati uzdu`nom pje{a~kom turom, mar-
kiran je uzdu`ni pl. put pod nazivom »Planinarski put Medvednicom«
(PPM). Za razliku od ostalih, ova staza ima uz uobi~ajene crveno-bijele
krugove jo{ i oznaku »M« (inicijal Medvednice). Put je duga~ak oko 40 km,
a lako se moè prije}i za dva-tri dana. Dodiruje sve pl. ku}e u planini, njih
12, i nekoliko najljep{ih predjela i vidikovaca. Sva su ta mjesta opskrbljena
posebnim pe~atima koji su smje{teni na kontrolnim to~kama. Posjetitelja
koji skupi svih 16 otisaka u posebno tiskan Putni dnevnik, organizator pu-
ta nagra|uje zna~kom izra|enom u nekoliko boja. O putu se brine PD HPT
»Sljeme« iz Zagreba, kod kojega se moè nabaviti Dnevnik. Put po~inje u
Podsusedu i vodi ovim smjerom: Kameni svati, Dom na Glavici, Ponikve,
slap Sopot, Dom PD-a »Ris-
njak« i Dom PD-a »Grafi-
~ar«, Kralji~in zdenac, To-
mislavov dom, Sljeme, dom
»Runolist« i dom »Ivan Pa-
~kovski«, Hunjka, Horvato-
ve stube (silaz i povratak),
Kaptolska lugarnica na Gor-
{~ici, Dom na Lipi i Vugro-
vec. Posjetitelji mogu obila-
ziti KT redoslijedom po
vlastitu izboru, a ne postoje
Markacija uzdu`nog Planinarskog puta po Medvednici
Medvednica 47
niti vremenska ograni~enja. Ispunjeni dnevnik treba poslati organizatoru
PPM-a, koji }e ga ovjerenog vratiti vlasniku zajedno sa zna~kom (njezina
vrijednost uklju~ena je u cijenu dnevnika). Do 1995. podijeljeno je 4300
zna~aka.
Kako sti}i na Medvednicu

Medvednica je vrlo pristupa~na planina koja pruà nebrojene mogu}nosti
lijepih izleta. Tri su glavne mogu}nosti za uspon.
– Sljemenskom ì~arom. Ona omogu}uje najudobniji i najbrì pristup
visinskom podru~ju i zato }emo zapo~eti s njezinim opisom. Od njezine gor-
nje postaje moè se obi}i najvi{i vrh Sljeme i okolica, te poduzeti jedno-
dnevni izlet uzdu` hrpta planine markiranom stazom na istok ili na zapad.
Na tim uzdu`nim stazama put se moè prekinuti na mnogim mjestima te
si}i na zagreba~ko (prigorsko) ili zagorsko podno`je do neke od brojnih au-
tobusnih linija. Osim toga, uzdu` hrpta je niz planinarskih i ugostiteljskih
objekata, tako da se ne mora nositi hrana sa sobom, a u ve}ini tih ku}a mo-
è se i preno}iti (s planinarskom iskaznicom 50% popusta).
– Automobilom. Mreà od vi{e stotina kilometara brdskih cesta omogu-
}uje uspon na najvi{i vrh Medvednice, zatim na planinske prijevoje uzdu`
planine i do ve}ine planinarskih i ugostiteljskih objekata. U ovom su vodi~u
opisane one ceste koje su asfaltirane i koje se dobro odràvaju, a posebno
Sljemenska cesta koja ~ini prometnu okosnicu. Va`no je spomenuti da su
dva kraka Sljemenske ceste jednosmjerna, i to uspon iz Gra~ana na Sljeme
i silaz preko Kralji~ina zdenca do [estina.
– Pje{ice markiranim stazama. Ljubiteljima pje{a~enja mogu mnogo-
brojne a. p. gradskoga i prigradskog prometa posluìti kao polazi{ta za us-
pon u planinu. Osobito je va`no da su gotovo svi usponi dobro markirani
planinarskim oznakama. Ovaj vodi~ obuhva}a velik broj upravo takvih iz-
leta, a uz to i nekoliko s polazi{tem od tramvajskih postaja. Svi markirani
prilazi imaju redni broj koji se redovito nalazi uz markaciju na po~etku pu-
ta, a ~esto i na kriànjima staza.
Savjeti za izlete i izbor pje{a~kog prilaza. Medvednica je vrlo pristu-
pa~na planina i pruà nebrojene mogu}nosti lijepih izleta. Najlak{i je pris-
tup u njezino visinsko podru~je Sljemenskom ì~arom. Od gornje postaje
moè se obi}i Sljeme i okolica, poduzeti jednodnevni izlet uzdu` hrpta na
istok sa silazom u podru~je Ka{ina – û~erje ili na zapad sa silazom u pod-
ru~je Podsused – Vrap~e. Popularni su usponi od zadnje tramvajske postaje
u Gra~anima kroz tunel na Hunjku i Puntijarku ili od predzadnje postaje
lijepo izvedenim Leustekovim putem preko Adolfovca na Sljeme. Klasi~ni,
tradicionalni usponi su iz [estina na Sljeme ili do doma PD-a »Grafi~ar«
preko Kralji~ina zdenca ili Medvedgrada. Zapadni dio Medvednice oko Po-
nikava i isto~ni dio oko Drenove posebna su podru~ja, svako sa svojim ka-
rakteristikama; prvo je na glasu zbog kra{kih pojava, a drugo po obilju
proplanaka s lijepim vidicima. Zahvaljuju}i prigradskom autobusnom pro-
metu ZET-a, postoje mogu}nosti prilaza sa svih strana, pa i sa zagorske.
Mreà {umskih cesta omogu}uje (naàlost) prilaz automobilom gotovo
svim va`nijim izleti{tima i pl. ku}ama (npr. cesta na Ponikve i Sljemenska
cesta s brojnim ograncima i silazom u Zagorje). Iznimke su podru~ja Lipe i
Grohota u isto~noj Medvednici, koja se odlikuju planinskom ti{inom pris-
tupa~nom jedino pje{acima. U visinsko podru~je Medvednice uspinje se s
raznih strana preko stotinu prilaznih staza, od kojih je oko 70 markirano.
Svi su usponi laki, iako mjestimice ima ja~ih strmina. Prosje~no traju po
48 HRVATSKE PLANINE
dva sata umjerena hoda i gotovo beziznimno vode {umskim hladom, zbog
~ega ne obiluju vidicima. Uz glavne pje{a~ke prilaze mjestimice se nalaze
drvene nadstre{nice koje sluè za odmor, skloni{te u slu~aju nevremena, a i
kao orijentacijske to~ke.
Pri izboru prilaza uvijek treba unaprijed planirati povratak, pogotovo do
autobusnih linija na kojima je nedjeljom rje|i promet (izvod iz voznoga re-
da je na kraju poglavlja). U slu~aju vjetrovita vremena valja ra~unati s mo-
gu}no{}u da Sljemenska ì~ara ne vozi. Dobrim hoda~ima preporu~uje se
izletni~ka kombinacija usponom na planinu s jedne i silaskom na drugu
stranu u okviru jednodnevne ture, npr. sa zagreba~ke na zagorsku stranu.
Po starom planinarskom pravilu preporu~uje se povratak uvijek nekim
drugim putem. Preporu~uje se i upotreba specijalne planinarske karte
»Medvednica« 1:25.000, u kojoj su posebno ucrtane sve markirane staze
(izdava~ Smand, adresa 42205 Vidovec, Vara`dinska c. 92), koja se moè
nabaviti u Hrvatskom planinarskom savezu, Kozar~eva 22, Zagreb.
Opremu za izlet treba izabrati prema meteorolo{koj prognozi, osobito u
zimsko doba. Korisno je unaprijed planirati put za povratak te ra~unati s
time da Sljemenska ì~ara vozi do 20 sati i da prestaje voziti u slu~aju jakog
vjetra. Ponijeti sa sobom pitku vodu jer je ~isto}a planinskih izvora upitna.
Na Medvednici je zabranjeno brati cvije}e – ubrati cvijet zna~i ubiti cvijet.
Svoje sme}e ponesite s planine sa sobom! Medvednica je park prirode i u
njoj je zabranjeno loènje vatre.
Posjetiteljima koji nisu iz Zagreba korisno moè posluìti »Zagreb Card«
jer omogu}uje tri dana neograni~enu vo`nju na svim vozilima ZET-a (auto-
busima samo za I. zonu), a s njom se dobiva i popust od 50% u muzejima,
galerijama i ZOO-u. Kartica se moè kupiti za 60 kn u turisti~kim informa-
tivnim centrima (Jela~i}ev trg 11) i ve}im hotelima.
Kako se sluìti ovim vodi~em

Zbog velikog broja izleti{ta uzdu` cijele Medvednice, svakog sa svojim pris-
tupima, te zbog isprepletenosti obronaka s gradom Zagrebom, Medvednica
je u ovom vodi~u podijeljena na tri dijela: zapadni, sredi{nji i isto~ni. Najvi-
{e je prostora, dakako, posve}eno najvi{emu, sredi{njem dijelu Medvedni-
ce, koji nudi najve}i izbor prilaza i zanimljivih izleti{ta. Od stotinjak prilaz-
nih staza opisane su uglavnom one koje vode do nekoga atraktivnog objek-
ta u visinskom podru~ju, naj~e{}e do neke planinarske ku}e. Nakon odabi-
ra puta dobro je provjeriti promjenljive podatke (npr. vozni red, adresar i
tel. imenik koji su priloèni ovom poglavlju). Polazne to~ke prilaza, do ulas-
ka u {umu, op{irno su opisane jer je iskustvo pokazalo da je na tim mjesti-
ma najvi{e orijentacijskih pote{ko}a. [umske staze nisu potanko opisivane
jer su uglavnom dobro markirane, no valja ra~unati s time da obijesni poje-
dinci rado uni{tavaju markacije. Budu}i da je Sljemenska ì~ara najpopu-
larniji na~in prilaza planini, osobita je pa`nja pridana {etnjama s njezine
gornje postaje uzdu` planinskog hrpta na istok i na zapad i planinarskim
objektima koji se na tim pravcima nalaze. Prema tome, stigav{i na planin-
ski hrbat bilo kojim od opisanih uspona, odgovor na pitanje kamo dalje tre-
ba potraìti pod naslovom Uzdu`ni put sa Sljemena na zapad, ili na istok.
Kao posebne cjeline obra|ene su isto~ni i zapadni dio Medvednice, koji se u
mnogo ~emu razlikuju od sredi{njeg dijela.
Medvednica 49
SLJEME I SREDI[NJI DIO MEDVEDNICE
zemljovidi 2-4, str. 52, 53, 54
uè podru~je Sljemena, str. 56
Sljeme i blià okolica. Sljeme (1033 m; na starijim kartama 1035 m) naj-
vi{i je vrh i ujedno najva`nije planinarsko-turisti~ko sredi{te Medvednice.
Imenom Sljeme obuhva}en je, osim najvi{ega vrha, hrbat planine po prilici
od prijevoja Hunjke do doma PD-a »Grafi~ar«, u kojemu je nekoliko manje
istaknutih vrhova (Malo Sljeme, Puntijarka i dr.). Sljeme je ve} vi{e od sto-
tinu godina popularno zagreba~ko izleti{te, prvo zbog najstarijega plani-
narskog doma (1878.), a zatim zbog HPD-ove èljezne piramide (1889.).
Sljeme je obraslo gustom {umom, ali je
na samom vrhu ~ist proplanak usred
kojeg se diè TV toranj. Za posjetitelje je
osobito zanimljiva terasa tanjurasta ob-
lika na 74. metru tornja, gdje je predvi-
|en vidikovac za posjetitelje. Zasad je
zatvoren jer graditelji tornja (HT i
HRT) za to nemaju interesa. Ina~e, bio
bi to jedan od najljep{ih vidikovaca u
Hrvatskoj. Blià okolica vrha: na i. stra-
ni je betonski triangulacijski stup; 200
m j. je gornja postaja Sljemenske ì~are;
250 m z. je hotel »Tomislavov dom«;
oko 1 km ji. su Dom èljezni~ara, Slje-
menska kapelica, ùpni ured Sljeme i
Dom izvi|a~a. Na samome vrhu, kod
postaje stare skija{ke ì~are, nalazi se
caffe »Vidikovac« (1033 m) koji se sas-
toji od dvije etaè i velike terase. Donja
etaà je ure|ena kao vidikovac na Za-
gorje. Objekt je stalno otvoren i nudi {i- TV toranj na Sljemenu – nakaza
rok izbor jela i pi}a. umjesto vidikovca
Skijali{ta i skija{ke ì~are. Gornja postaja stare, jednosjedne skija{ke

ì~are nalazi se nekoliko m od TV tornja. Sagra|ena je 1950. godine, duìna
joj je 700 m, a prolazi kroz {umski prosjek zvan Panjevina. Opskrbljena je
sjedalima za jednu osobu. Za vrijeme skija{ke sezone, u kiosku kod gornje
postaje deùraju pripadnici Gorske slu`be spa{avanja HPS-a. Odavde je vr-
lo lijep vidik na Hrvatsko zagorje. U novije doba sagra|eno je u okolici jo{
nekoliko skija{kih ì~ara i
liftova. Oko 5’ i. nalazi se ì-
~ara iz 1970. Duìna joj je
450 m, a visinska razlika
100 m. Trasirana je uzdu`
Zelenog spusta i nekada{nje
skija{ke skakaonice. Kapa-
citet joj je 980 osoba na sat
(tri puta vi{e od stare ì~a-
re), a vu~e pomo}u tzv. sid-
ra. Na sz. obroncima Slje-
mena ima nekoliko strmih
{umskih prosjeka koji se
spu{taju na zagorsku stra-
Kavana »Vidikovac« na vrhu Sljemena nu. Zimi su to skijali{ta poz-
50 HRVATSKE PLANINE
nata pod imenom Panjevina, Crveni, Zeleni i Plavi spust, a malo isto~nije je
Bijela livada. Obavijesti o skija{kim liftovima mogu se dobiti telefonski od 9
do 16 h (v. tel. brojeve u prilogu).
Prilaz Sljemenskom cestom iz Zagreba

(18 km iz sredi{ta)
Iz sredi{ta Zagreba ulicama Ribnjak i Medve{~ak, preko Zvijezde, do Miha-
ljevca, tu prije semafora d. Gra~anskom cestom, mimo nekoliko izleti{ta i
usporedno s tramvajskom prugom do njezine zadnje postaje u Dolju. Odav-
le jo{ 500 m silaska do kraja Gra~anske ceste (6,5 km iz sredi{ta Zagreba),
gdje iza kbr. 135 pod o{trim kutom lijevo zapo~inje Sljemenska cesta (rav-
no dalje je Marku{eve~ka cesta). Na 1. km Sljemenska cesta vodi dolinom
potoka Blizneca kroz istoimeni zaselak. Iza njega u {umi, s parkirali{ta na
2. km, l. se uzbrdo odvaja krak ceste (250 m) do parkirali{ta pod donjom
postajom Sljemenske ì~are, a d. uzbrdo, preko nadsvo|enog potoka, plani-
narska staza za Puntijarku i Hunjku (v. 11 i 12). Od toga mjesta dalje pre-
ma Sljemenu cesta je jednosmjerna (dopu{tena je samo vo`nja uzbrdo, pov-
ratak je cestom preko [estina ili silaz na drugu stranu planine cestom u
Stubi~ke Toplice). Zimi je ovdje rampa koja se zatvara kada je na Sljemenu
svih 700 mjesta za parkiranje popunjeno. Na 3. km stièmo do Pilane Bliz-
nec.
Pilana Bliznec i »Vinski podrum«. Bliznec je vrlo staro naselje. Najprije je pripa-
dalo Medvedgradu, a sredinom 13. st. Bela IV. ga daruje dominikancima (tada se zva-
lo Blizna). Nedaleko je u jednom kamenolomu na|en rimski oltar koji je danas
arheolo{ko blago Zagreba. Ovdje je na istoimenom potoku Bliznecu neko} bila mli-
narska kolonija, gdje se vodeni~arski zanat njegovao iz generacije u generaciju. Tu je
uz nekada{nju gradsku mitnicu 1898. g. sagra|ena pilana, koja je nekoliko puta bila
obnavljana, sve dok nije propala za Drugoga svjetskog rata. [umarija »Zagreb« obno-
vila ju je 1992. u obliku malog muzeja (koji sadrì turbinu, dva venecijanska drvena
gatera, stroj za obrezivanje piljene gra|e i stroj za bru{enje pila), a okolicu uredila
kao izleti{te, s jednim lijepim izvorom. U podrumu se nalazi stalno otvorena gostioni-
ca »Vinski podrum« s dobrom ugostiteljskom ponudom. Preko ceste je lova~ki dom i
restaurirana »mitnica« s rampom. Od pilane vodi preko mosta na potoku staza Ju-
kundovac – Strmope~, koja se u zavojima penje na Strmope~ (556 m), a ure|ena je kao
Pilana Bliznec i »Vinski podrum« Upravna zgrada Parka prirode »Medvednica«
Medvednica 51
»pou~na« staza. Duga~ka je 1200 m, svladava visinsku razliku od 346 m, a moè se
prije}i za 25’ lakog uspona. Putem sije~e pl. stazu Tunel – Puntijarka (v. 11). Uz put
su postavljene plo~e koje prolaznika upozoravaju na prirodne zna~ajke podru~ja. Sto-
tinjak metara iza Pilane, kod o{troga lijevog cestovnog zavoja, nalazi se u biv{oj lu-
garnici upravna zgrada ustanove »Park prirode Medvednica«. Lijevo od nje, tik uz
samu cestu, ure|ena je kapelica Majke Bo`je od Puta. Od kapelice se cesta dalje penje
brojnim o{trim zavojima. Nakon desetak zavoja, na 6. km, l. se odvaja krak ceste od
200 m do nekada{njeg izleti{ta Adolfovca (516,5 m; danas gari{te; v. 9), a nakon dalj-
njih desetak zavoja, na visini od 740 m, d. se odvaja cestovni krak zvan [umarev put
kojim ima 1,5 km do doma PD-a »Runolist« (v. 10). Na 11. km l. od ceste je odvojak do
biv{eg lje~ili{ta Brestovac (danas ru{evine; v. 8) , a na 12,5 km, pod Sljemenskom lu-
garnicom, glavno je sljemensko raskri`je.
DALJINAR OD SLJEMENSKOGA RASKRI@JA

LIJEVO (na zapad) DESNO (na istok)
»Tomislavov dom« 1,5 km Dom na Puntijarki 2 km
»Sindikalni dom« 2,5 km Hunjka 4 km
Dom Crvenog krià 3 km 500 stuba 6,5 km
Dom PD-a »Grafi~ar« 3,5 km Fakultetsko dobro 7,5 km
Dom PD-a »Risnjak« 6 km Lojzekov izvor 11 km
Kralji~in zdenac 8 km Donja Stubica 17 km
[estine 11,5 km Stubi~ke Toplice 21 km
Sredi{te Zagreba 17 km
Najvi{a to~ka Sljemenske ceste je parkirali{te

pod hotelom »Tomislavov dom«, na samom hrp-
tu planine (l. 1,5 km do ra~vanja i tu d. 200 m). S
parkirali{ta je l. 1’ stubama do porte »Tomisla-
vova doma«, a d. 3-4’ o{tro uzbrdo stazom na vrh
Sljemena ili d. od nje cestom 200 m do gornje
postaje Sljemenske ì~are. Sljemenska cesta do-
vr{ena je 1897. godine zaslugom tada{njega
gradskog na~elnika Adolfa Mo{inskog. Danas je
u cijelosti asfaltirana. Neprestano prolazi {u- Putokaz kod ra~vanja na vrhu
mom, zbog ~ega nema vidika. Zimi je u svom gor- Sljemenske ceste
njem dijelu ~esto zametena snijegom. Prili~no je uska i s brojnim o{trim za-
vojima, pa je dopu{tena samo jednosmjerna vo`nja, uzbrdo (silaz preko
Kralji~ina zdenca u [estine).
Prilaz Sljemenskom ì~arom

Do polazne postaje Sljemen-
ske ì~are iz sredi{ta Zagreba
tramvajem broj 14 ili 8 do termi-
nala Mihaljevac, gdje treba pres-
jesti na tramvaj broj 15 koji vozi
kroz Gra~ane u Dolje. Od okre-
ti{ta na zadnjoj tramvajskoj pos-
taji 1’ preko Gra~anske ceste do
Tunela. Tunel je duga~ak 200 m a
probijen je sredinom 20. st. kroz
gorsku kosu Rebar kao sastavni
dio zami{ljene veze izme|u Zag-
reba i Stubi~kih Toplica. Iza tu-
nela jo{ 10’ (700 m), potkraj stu- Tunel kod zadnje tramvajske postaje u Gra~anima
Medvednica 55
Sljeme i blià okolica (1:15000)
SATNICA OD GORNJE POSTAJE
SLJEMENSKE @IÂRE
Hotel »Tomislavov dom« 3-4'
Dom Crvenog krià 30'
Dom PD-a »Grafi~ar« 40'
Dom PD-a »Risnjak« 1h
Dom èljezni~ara 10'
Sljemenska kapelica 10'
Dom izvi|a~a 15'
Dom PD-a »Runolist« 25'
Dom na Puntijarki 35'
Hunjka 1h
Ponikve 3h
Dom na Glavici 3,30 h
Kameni svati 4h
Stubi~ke Toplice 3h Donja postaja Sljemenske ì~are
Horvatovih 500 stuba 1,30 h
Gor{~ica 2,30 h
ba, do donje postaje ì~are. Do parkirali{ta pod
Dom na Lipi 4,30 h ì~arom moè se i automobilom (v. Prilaz Slje-
menskom cestom).
@i~ara vozi od 8 do 20 sati svakog sata, i to tako dugo dok ima putnika.
Vo`nja izvan voznog reda uz posebnu nadoplatu. Cijena vozne karte 7 kn
(povratna 11 kn; djeca do 5 g. besplatno ako ne zauzimaju sjedalo). Vo`nja
traje 23 minute. Slijed kabina je 30 sekundi, kapacitet kabina 4 osobe i, pre-
ma tome, u jednom satu moè se u svakom smjeru prevesti 480 osoba. Put-
nik moè sa sobom ponijeti i skije. Donja postaja nalazi se na visini od 300,
a gornja od 1000 metara, prema tome je visinska razlika 870 metara. Duì-
na ì~are je 4017 m, ima 13 stupova nosa~a i 88 kabina. Trasa vodi u ravnoj
liniji prelaze}i usput Goli vrh, Leustekovu stazu, potok Gra~anec, Jela~i}-
plac, potok Lipje, Brestovac i Sljemensku cestu. Najve}a je dubina ispod ì-
~are izme|u prva dva stupa (85 m). @i~ara je pu{tena u pogon 1963. i otada
je radi sigurnosti putnika nekoliko puta izveden temeljit remont. Njom up-
ravlja poduze}e Zagreba~ki elektri~ni tramvaj (ZET). Vo`nja ì~arom sama
je po sebi posebna atrakcija, jedina takva u Hrvatskoj, i svakako je treba do-
ìvjeti. Poseban ~ar pruà zbog vidika na Zagreb i Medvednicu koji se isto-
dobno s usponom neprestano {iri. Pozor! Za vjetrovita vremena ì~ara,
zbog sigurnosti putnika, ponekad ne radi. Obavijest o tome moè se dobiti
telefonski (v. tel. brojeve).
Od Sljemenske ì~are na Sljeme (7-8’). S gornje postaje vode putovi na
tri strane: ravno uzbrdo za manje od deset minuta na najvi{i vrh Sljeme (v.
str. 50), lijevo cestom 200 m do hotela »Tomislavov dom« i dalje hrptom
planine na zapad (v. Uz-
du`ni put sa Sljemena na za-
pad ), a desno na înovni~ku
livadu i dalje hrptom plani-
ne na istok (v. Uzdu`ni put
sa Sljemena na istok).
»Zlatni medvjed«. Tik prije
vrha nalazi se ugostiteljski ob-
jekt »Zlatni medvjed« (1030 m),
ure|en u {vicarskom stilu. U
unutra{njosti je petnaestak sto-
lova i kamin, a na zidovima lije-
pa zbirka skija{kih rekvizita i
slika. Stalno je otvoren i nudi {i-
rok izbor jela i pi}a. Lijevo od
njega nalazi se ku}a Ski kluba
»Medve{~ak«. Gostionica »Zlatni medvjed« iznad gornje postaje Sljemenske ì~are
Medvednica 57
Uzdu`ni put sa Sljemena na zapad
S vrha Sljemena 3’ strmog silaza stazom (ili od gornje postaje ì~are 200 m
cestom) do parkirali{ta pod »Tomislavovim domom«.
Hotel »Tomislavov dom«
Hotel »Tomislavov dom«. Hotel je naslijedio ime staroga drvenog »Tomislavova

doma« koji se nalazio na mjestu dana{nje Sljemenske lugarnice, a nastao je 1925.
nadogradnjom tzv. Gradske ku}e iz 1877., prve planinarske ku}e u Hrvatskoj. HPD
ju je 1925. nadogradnjom dvostruko pove}ao i prilikom proslave tisu}godi{njice hr-
vatskoga kraljevstva nazvalo »Tomislavovim domom«. Cijeli taj drveni kompleks
izgorio je 1934. Novi »Tomislavov dom«, koji je na sada{njem mjestu HPD sagradio
1937., arhitektonski se odlikuje tlocrtom u obliku trokrake zvijezde (arh. Stjepan
Plani}), zbog ~ega je u doba izgradnje bio znamenitost europskih razmjera. Nakon
poàra 1964., PSH je taj objekt ugovorom prepustio jednom ugostiteljskom poduze-
}u koje ga je 1978. obnovilo kao hotel B kategorije. Ima 66 soba sa 128 kreveta, dva
apartmana, kongresnu dvoranu, salon i restauraciju za izletnike. Stalno je otvoren.
Iza »Tomislavova doma« markacija vodi hrptom kroz {umu 10’ do tzv. @enskog sed-
la (954,5 m), malog proplanka koji je ime dobio po tome {to je ovdje neko} bio po~e-
tak skija{kog spusta za ène. Tu se d. pod o{trim kutom odvaja kolni Erberov put, a
l. nam se pribliìla asfaltirana Sljemenska cesta koju vikendom treba izbjegavati
zbog ìvoga prometa. Nastavljamo hrptom Sljemena i za 5’ stièmo do tzv. »Sindi-
kalnog doma«. Nalazi se l. od puta, a pred njegovim je ulazom prostrano parkira-
li{te.
»Sindikalni dom«. To je vrlo prostrana
zgrada na visini od 960 m, sagra|ena 1939.
kao dom PD-a »Po{tanske {tedionice«, za-
tim je bila sindikalno odmarali{te, pa odjel
O~ne klinike KB-a »Rebro«. Donedavna je
u domu boravila vojska i sada se o~ekuje
novi upravlja~ i nova namjena. Kapacitet
mu je 88 kreveta.
Kod »Sindikalnog doma« ostavljamo

cestu i skre}emo stazom l. iznad par-
kirali{ta, dok se kolni put nastavlja
hrptom kroz {umu jo{ 500 m do doma
»Sindikalni dom« »Crvenog krià«.
58 HRVATSKE PLANINE
Kulmerova livada s vidikom na Zagreb Dom Crvenog krià na Malom Sljemenu
Dom »Crvenog krià«. Nalazi se na vrhu zvanom Malo Sljeme (984 m; 30’ od Slje-
mena). Sagra|en je 1932. kao |a~ki dom Higijenskog zavoda u Zagrebu, istodobno
kada i |a~ki domovi na O{trcu (danas planinarski dom) te dva doma na Velebitu (Ba-
~i} kosa i Ogra|enica, sada ru{evine). Zatvorenog je tipa jer sluì zagreba~kim osnov-
nim {kolama za nastavu u prirodi.
Pje{a~ka se staza nastavlja d. povrh parkirali{ta »Sindikalnog doma« do
gornjeg ruba Kulmerove livade. S nje se pruà jedan od rijetkih vidika na
Zagreb (klupe za odmor). Donjim rubom livade vodi Sljemenska cesta koja
je dalje jednosmjerna (u silazu prema [estinama). Na drugom kraju livade
d. se odvaja krak {umske ceste od 200 m do doma PD-a »Grafi~ar«. Prije to-
ga vrijedi produìti Sljemenskom cestom 5’ na prijevoj odakle je l. od ceste
stotinjak koraka na vrh Velikog Plazura (864 m) do kapelice sv. Jakoba.
Kapelica sv. Jakoba. Prvi se put spomi-
nje 1746. kao drvena kapelica koju su vje-
rojatno sagradili rudari iz obli`njeg rudni-
ka Zrinskih. Sada{nja zidana kapelica u
gotskom stilu, koja potpada pod {estinsku
ùpu, sagra|ena je 1847., a temeljito je ob-
novljena 1935. po planu arh. Denzlera koji
je sagradio i Sljemensku kapelicu. Novo
svetohrani{te je ukra{eno starom hrvat-
skom ornamentikom. Od kapelice se pruà
lijep vidik na Zagreb i Posavinu.
Kapelica sv. Jakoba na Velikom Plazuru
Dom PD-a »Grafi~ar«. Nalazi se na Rudarskom sedlu podno Malog Sljemena, na vi-
sini od 864 m, uz proplanak okruèn {umom. Sagra|en je od drva i kamena u alpskom
stilu. U prizemlju je velika blagovaonica i kuhinja, a na katu su spavaonice s ukupno 32
leàja. Dom ima telefon, vodovod,
elektriku i stalno je otvoren i op-
skrbljen. Pod upravom je PD-a
»Grafi~ar« iz Zagreba. Obratiti
pozornost na malu alpinisti~ku
zbirku izloènu u prozoru l. od
ulaza. U okolici su klupe i stolovi
za oko 200 izletnika. Dom je pris-
tupa~an i motornim vozilima
Sljemenskom cestom. Tri minu-
te (200 m) jz. od doma nalaze se u
{umi, u tzv. Rudarskom vrtu, za-
nimljivi ostaci rudnika grofova
Zrinskih.
Rudnici Zrinskih. Na visini
oko 830 m nalaze se ostaci sta-
rog rudnika galenita po kojima Dom PD »Grafi~ar«
Medvednica 59
je Rudarski vrt dobio ime. Tu su
ostaci rudarskih rovova i galeri-
ja gdje se jo{ i danas moè na}i
kristala olovnog sjajnika upr-
skanog u kamen. Rudnik su eks-
ploatirali grofovi Zrinski u 17.
st. (spominje se ve} 1609.) zbog
srebra {to ga je galenit sadrà-
vao (0,049%). Godine 1993. ro-
vovi su zaslugom [umarije
»Zagreb« o~i{}eni i ure|eni. Za-
nimljivi su ne samo kao izlet-
ni~ki, nego i kao pou~an objekt
za studente rudarstva. Ulaz je
zasad zaklju~an jer jo{ nije rije-
{eno pitanje elektri~nih instala-
Ulaz u nekada{nji rudnik grofova Zrinskih cija za rasvjetu.
Iza doma PD-a »Grafi~ar« nastavljamo u istom smjeru (ne l. dolje!) za mar-
kacijom koja se blago spu{ta 5’ na {umovito Bistranjsko sedlo (803 m; nad-
stre{nica). Sedlo je u davnini dijelilo Zagreba~ku od Bistranjske gore, tj. {u-
me na ju`noj padini od onih na sjevernoj (odatle pogre{an naziv Zagre-
ba~ka gora za cijelu Medvednicu). Lijevo od nadstre{nice po~inje lijepo gra-
|ena turisti~ka staza koja u blagom luku, drè}i se stalno j. strane hrpta,
nakon 7,5 km stiè na Ponikve. Nakon prvih 20’, kod nadstre{nice na Graj-
fovoj kopanji, l. se odvaja staza do doma PD-a »Risnjak« (v. 2), a odmah za-
tim do slapa Sopota.
Slap Sopot. Silaz do Sopota traje 50’, prili~no je
strm, ali dobro markiran jer njime vodi markaci-
ja 1M. Ovdje, na visini od 350 m, potok Vrap~ak
pada niza stijenu visoku 9 m slapom zvanim So-
pot. To je najve}i slap na Medvednici, ali koncem
ljeta presu{i i zato ga je najbolje posjetiti za ki{o-
vita vremena. [umarija »Zagreb« je 1994. potok
ispod slapa premostila neobi~nim mostom koji
sluì isklju~ivo kao vidikovac na slap. Most je du-
ga~ak 27, {irok 2,60 i visok 10,80 m, s glavnim
rasponom od 7 m. Malo niè od Sopota, na dru-
goj strani potoka, uspinje se markacija natrag
na hrbat Medvednice vrlo strmom stazom, {to
se moè izbje}i produìmo li izravno za Ponikve
nemarkiranom ali ugodno poloènom {umskom
cestom od 3,5 km (45’) koja izlazi na Zelenu ma-
gistralu 500 m od Ponikava (na ra~vanju 10’ od
Sopota treba d., nikako l. jer taj krak ceste vodi Slap Sopot na Vrap~anskom potoku
k streljani).
Put hrptom Medvednice nastavlja se od Grajfove kopanje u blagom silazu.
Malo prije Ponikava d. se odvaja markacija za Kamene svate, a 5’ dalje d. uz
stazu je mala {pilja s Jambri{akovim vrelom (jedina pitka voda na putu). S
Ponikava ima jo{ 30’ do doma na Glavici (v. 31). Put od Sljemena do Glavice
traje oko 4 h. Nije naporan jer uglavnom blago silazi (ukupno oko 500 m vi-
sinske razlike), ni orijentacijski teàk premda stalno vodi {umom, jer je
staza dobro vidljiva a markacija se uredno odràva. Putem nigdje nema vi-
dika i tek se na Ponikvama izlazi iz {ume na livade. S Glavice se moè dalje
na razne strane (v. satnicu u 31).
60 HRVATSKE PLANINE
Uzdu`ni put sa Sljemena na istok
S vrha Sljemena u blagom silazu {umovitim hrptom mimo gornje postaje
novije skija{ke ì~are 8’ do gornjeg ruba înovni~ke livade gdje je na înov-
ni~kom sedlu kriànje staza. Od gornje postaje Sljemenske ì~are do înov-
ni~ke livade ima tako|er 8’ ugodnom {umskom stazom u blagom silazu.
înovni~ka livada i okolica.
înovni~ko sedlo (961 m) i pod
njim înovni~ka livada nazvani
su tako po predratnom »înov-
ni~kom domu« (danas zapu{teni
Dom èljezni~ara). Na sedlu se
uzdu`ni put krià s popre~nom
stazom (l. silaz do 500 stuba, d.
silaz na înovni~ku livadu i ob-
jekte pod njom, ravno dalje na{
uzdu`ni put). Livada je ljeti po-
pularno sun~ali{te i mjesto gdje
se ponekad odràvaju priredbe
za gra|anstvo, a zimi je tu skija-
li{te i sanjkali{te za mlade. Na
rubu livade su ure|ene nad-
stre{nice s klupama za izletnike.
Pod livadom, uz Sljemensku Nadstre{nica na vrhu înovni~ke livade
cestu, nalazi se izvor Sokolovo vrelo koji je ozidao HPD 1881. godine. Sada se u njego-
voj blizini nalaze dva objekta: Sljemenska lugarnica iznad i Dom èljezni~ara ispod
ceste.
Dom èljezni~ara. Ovu veliku drvenu
zgradu podiglo je 1928. g. na visini od 920
m Dru{tvo gradskih ~inovnika iz Zagreba
(odatle joj i naziv înovni~ki dom). Poslije
je bila sindikalno odmarali{te èljezni~ara,
pa odatle sada{nji naziv. Ku}a je dotrajala i
zbog toga zatvorena. Nekoliko metara iza
nje prema istoku, tako|er uza Sljemensku
cestu, nalazi se baraka Ski kluba »[estine«,
zvana Mali @eljo. U njoj je ure|en bistro
Dom èljezni~ara na vrhu Sljemenske ceste »Grofica«, koji je stalno otvoren, a posjeti-
teljima nudi razna pi}a.
Sljemenska lugarnica. To je kompleks od nekoliko zgrada uz Sljemensku cestu, iz-
nad njezina ra~vi{ta (l. »Tomislavov dom«, d. Hunjka). Nalazi se na mjestu gdje je do
1934. bio stari »Tomislavov dom«. U jednoj od zgrada ure|en je ugostiteljski objekt
»Stara lugarnica« koji nudi izbor raznih jela i pi}a. Cijeli kompleks i okolica ure|eni
su kao izleti{te s nekoliko {umarskih eksponata, ~esmom pitke vode i nadstre{nicom
gdje {umari zimi ure|uju bo-
ì}ne jaslice. Iznad lugarnice
uredila je [umarija »Zagreb«
kratku »Dje~ju pou~nu stazu,«
namijenjenu upoznavanju bilja i
opskrbljenu odgovaraju}im nat-
pisima.
Na{ put produùje s înov-

ni~kog sedla hrptom 200 ko-
raka u blagom usponu do
sveti{ta Majka Bo`ja Slje-
menska Kraljica Hrvata, po-
pularno zvanog Sljemenska
kapelica.
Sljemenska lugarnica s gostionicom »Stara lugarnica«
Medvednica 61
Kapelica Majke Bo`je Sljemenske, kraljice Hrvata Dom izvi|a~a na Sljemenu
Sljemenska kapelica. Sagra|ena je 1932. na {umovitom planinskom hrptu (975

m) po nacrtu ing. arh. Juraja Denzlera. Arhitektonski se oslanja na gra|evinske obli-
ke sakralne umjetnosti iz stare hrvatske povijesti u Dalmaciji. Svojim se oblikom pot-
puno uklapa u {umsku okolicu. Podignuta je kao spomenik 1000-godi{njice
hrvatskog kraljevstva i 1300-godi{njice pokr{tenja Hrvata; stoga je njezina unut-
ra{njost proèta motivima iz hrvatske povijesti. Lik Majke Bo`je, kanonske plo~e i
stalak za misnu knjigu izradio je kipar Radoje Hudoklin, `rtvenik slikar i kipar Vanja
Radau{, vrata{ca svetohrani{ta Josip Turkalj, a dvije fresko slike (720 x 380 cm) sli-
kar Mirko Stupica. Sveti{te je obloèno s 40 m2 mozaika (400.000 ugra|enih kocki-
ca). Strop je izra|en od slavonske hrastovine i podijeljen na 49 polja, od kojih 39
prikazuje grbove hrvatskih gradova i zemalja. Klju~ sveti{ta nalazi se u ùpnom ure-
du 100 m dalje. Nedjeljom se sluì sv. misa za izletnike u 9, 10,30 i 12 sati, a utorkom,
~etvrtkom i subotom u 11 sati. Obavijesti u ùpnom uredu (v. tel. brojeve u prilogu).
Stotinjak koraka iza kapelice, u {umi l. od puta, nalazi se ùpni ured slje-
menske ùpe, a jo{ oko 100 m dalje Dom izvi|a~a.
Dom izvi|a~a. To je velika zidana trokatnica na visini od 1001 m, na samom hrptu
Medvednice. Ima 60 kreveta u 30 soba, 2 sale sa 75 mjesta, centralno grijanje, telefon
i cestovni prilaz s parkirali{tem. Sluì zagreba~kim izvi|a~ima i bez posebna dogovo-
ra ne prima ostale posjetitelje.
Dalje se put nastavlja nekoliko min. odvojkom Sljemenske ceste (njom ima
d. do Puntijarke 15’), a zatim je napu{ta i nastavlja l. {umovitim hrptom.
SATNICA OD PUNTIJARKE
Dom izvi|a~a 30'
Televizijski toranj 40'
Sljemenska ì~ara 40'
Dom PD-a »Grafi~ar« 1,20 h
Ponikve 4h
Tunel u Dolju 1,15 h
Dom na Glavici 4.30 h
Kameni svati 5,45 h
Podsused 7h
Hunjka 30'
500 stuba 50'
Stubi~ke Toplice 3,30 h
Gor{~ica 2h
Dom na Lipi 3,30 h
Kiosk kod doma na Puntijarki Vugrovec 5h
62 HRVATSKE PLANINE
Dom na Puntijarki. Njegovo je puno
ime Planinarski dom »Ivan Pa~kovski«
na Puntijarki. Nalazi se na visini od 957
m, j. od planinskog hrpta, uza samu Slje-
mensku cestu, okruèn gustom {umom.
Sada je to najpopularniji objekt na Med-
vednici, zahvaljuju}i dobroj kuhinji i br-
zoj podvorbi (samousluga), a ujedno je i
jedan od najve}ih u Hrvatskoj. Sagra|en
je 1954. godine. Elektrificiran je, ima vo-
dovod, centralno grijanje, telefon, tri
blagovaonice i terasu, a pred domom su Planinarski dom na Puntijarki
klupe s vi{e od stotinu mjesta. Raspolaè s 35 kreveta, stalno je otvoren i dobro opskr-
bljen. Domom upravlja HPD »Zagreb-Matica«, koje je dom nazvalo imenom svoga
predsjednika zaslu`nog za njegovu izgradnju.
Od doma ne treba istim putem natrag na uzdu`nu stazu nego se moè pro-
duìti cestom 2 km do Hunjke ili, jo{ bolje, radi izbjegavanja prometa, jed-
nim od dva pje{a~ka puta. Kra}i se odvaja l. od ceste nakon nekoliko m
(markacija 1M) i uskoro izlazi na hrbat do uzdu`nog puta za Hunjku, a
drugi vodi do Hunjke ispod ceste, preko livade Danjke, gotovo po izohipsi
od 900 m.
Hunjka je travnati prijevoj
(877 m) na hrptu Medvednice
preko kojeg prelazi Sljemenska
cesta u Hrv. zagorje. Ime je do-
bila po humku (kajkavski hunj-
ka) koji je ozna~avao nekada-
{nju trome|u Kulmerova, Rau-
chova i kaptolskoga vlastelin-
stva. Zbog lijepa vidika na za-
gorsku stranu i dva ugostitelj-
ska objekta vrlo je popularno iz-
leti{te. Ovdje se l. od ceste nala-
zi hotel »Hunjka«, a d. od ceste
Planinarska ku}a »Hunjka« nova, u drvetu ure|ena plani-
narska ku}a »Hunjka«.
Hotel »Hunjka« je veliki zidani objekt hotelskog tipa l. od ceste, koji je sagradilo
Udruènje obrtnika iz Zagreba, pa mu odatle i naziv »Dom obrtnika«. Raspolaè s 55
kreveta u sobama, 35 leàja u skupnoj sobi, restauracijom sa 100 mjesta, telefonom,
prostorijama za stolni tenis, {ah i biljar, saunom, terasom i garaòm. Stalno je otvo-
ren i dobro opskrbljen.
SATNICA OD HUNJKE
500 stuba 25'
[pilja Medvednica 30'
Markov travnik 1h
O{trica 2h
Stubi~ke Toplice 3h
Donja Stubica 2,15 h
Fakultetsko dobro 15'
Dom PD »Runolist« 1,15 h
Televizijski toranj 1,15 h
Sljemenska ì~ara 1,10 h
Hotel »Tomislavov dom« 1,15 h
Tunel u Dolju 1,45 h
Marku{evec 1,45 h
Gor{~ica 1,40 h
Dom na Lipi 3,25 h
Vugrovec 4,30 h
Kulmerica 1h Hotel »Hunjka«
Medvednica 63
Planinarska ku}a »Hunjka« sagra|ena je 1999. na temeljima stare Rauchove lu-
garnice, na visini od 877 m. Otvorena je vikendom. To je drvena prizemnica s pot-
krovljem u kojemu se na madracima moè smjestiti 40 osoba. Prizemno je kuhinja i
blagovaonica u koju planinari mogu donijeti svoje jelo. Ima elektriku i vodovod. Vi-
kendom u ku}i deùraju ~lanovi HPD-a »Zanatlija« iz Zagreba, a brigu o ku}i vodi i
susjedni hotel »Hunjka«. Pored ku}e je HPD »Zanatlija« podigao 1994. veliko drveno
raspelo kao to~ku na hodo~asni~kom putu za Mariju Bistricu.
Horvatovih 500 stuba i Srnec (25’). Hunjka je najblià polazna to~ka za posjet
500 stuba, pa ih stoga ovdje opisujemo. Moè im se pri}i i od gornje postaje Slje-
menske ì~are, preko spomenutoga înovni~kog sedla, odakle l. nizbrdo markiranim
Mlekarskim putem. S Hunjke se staza blago spu{ta livadama na zagorsku stranu, si-
je~e Erberov put (@ensko sedlo – Fakultetsko dobro) i s livade silazi u {umu do po~et-
ka stuba (visina oko 600 m). Kod 10. stube odvaja se l. stazica do Patuljkove {piljice,
kod 50. stube nalazi se Vidikovac, a na sredini stubi{ta odmori{te »[krape« i, d. od
staze, kamen zvan »Moj naklon«. Iza sljede}eg zavoja l. od stuba je otvor Tisina pono-
ra (dubina 15 m), a 10 m isto~nije je Drugi ponor (14 m). Ispod 400. stube put prolazi
kroz dio {pilje Medvednice (ukupna duìna 25 m) i izlazi na malenu terasu iznad koje
je spomen-plo~a V. Horvatu. Odavde se stube spu{taju do obale potoka Bistri jarek,
gdje se nalazi izleti{te Srnec s klupama i nadstre{nicom. Visinska razlika izme|u pr-
64 HRVATSKE PLANINE
Vladimir Horvat (1891.–1962.),
graditelj 500 stuba
Na Horvatovim stubama
ve i zadnje stube je oko 100 metara. Za silazak je potrebno oko 6, a za uspon 10’. Sa
stuba se ne mora natrag istim putem, nego preko potoka, pa malo uzbrdo do ra~vi{ta,
gdje se moè birati: d. nizbrdo u Stubi~ke Toplice 3 h, ravno preko lijepe gorske livade
Markov travnik (590 m; nadstre{nica, izvor) do lugarnice na O{trici, a l. gore prema
domu na Puntijarki 1 h i vrhu Sljemena preko înovni~ke livade 1,30 h (ovom pos-
ljednjom sluè se planinari koji se èle vratiti u Zagreb Sljemenskom ì~arom).
Stube i Srnec bili su nepoznato podru~je sve dok zagreba~ki planinar Vladimir Hor-
vat (1891.–1962.) nije 1946. po~eo provoditi u djelo originalnu misao da izgradnjom
stuba probije put u ovaj nepristupa~ni dio Medvednice. Uza stube je uredio za posjet
{pilju Medvednicu, otkrio jo{ jednu novu pe}inu i nekoliko ponora, markirao stazu do
Orlovih stijena, a podno stuba, na obali poto~i}a Bistri jarek, uredio u gustoj {umskoj
hladovini izleti{te s terasama, klupama i jednom nadstre{nicom. Izleti{te je nazvao
Srnec. Podru~je oko stuba zanimljivo je zbog raznolikih kra{kih oblika – stijena, {pi-
lja, jama, {krapa, ponornica i ponikava.
Put od Hunjke nastavlja se {umovitim hrptom Medvednice prema Lipi,
stalnim postupnim silazom, uglavnom bez vidika i atraktivnih to~aka. Na
toj prili~no dugoj {umskoj {etnji markacija se dobro odràva, a dobro su
obiljeèni i odvojci, kojima se na raznim mjestima moè prekinuti put i si}i
bilo na zagreba~ku, bilo na zagorsku stranu. Ve} nakon nekoliko koraka d.
se odvaja cesta za Marku{e-
vec, nakon 15’ tako|er d.
markacija br. 23 preko Gor-
skog zrcala u Marku{eve~ku
Trnavu, oko pola sata dalje,
u podru~ju Velika ~re{nja, l.
markacija br. 38 koja preko
Kulmerice i Lojzekova izvo-
ra silazi u Donju Stubicu, a
nakon idu}ih 20’ slijedi ras-
kri`je gdje }emo privremeno
ostaviti planinski hrbat i
skrenuti d. nizbrdo za mar-
kacijom 1M kojom ima 20’
do Gor{~ice. Izleti{te Srnec
Medvednica 65
Gor{~ica je sredi{te lijepih
travnatih proplanaka, u blizini
nekoliko litica i vrhova s dale-
kim vidicima. Livade se steru na
visoravni koja je orijentirana
prema jugu. U proljetnim mje-
secima prekrivene su mirisavim
{arenim cvije}em. Na s. rubu
~istine nalazi se drvena Kaptol-
ska lugarnica (685 m) u kojoj lu-
gar izletnicima pruà ugostitelj-
ske usluge. Kod lugarnice je iz-
vor i velika nadstre{nica, a pred
njom klupe za odmor i prostor
za sun~anje. U blizini je 1994.
podignuta kapelica s raspelom,
Lugarnica i skloni{te na Gor{~ici postaja Zagreba~koga planinar-
skoga kri`nog puta. Na Gor{~ici se moè prekinuti put i si}i markiranom stazom ili
cestom u Bidrovec ili Marku{eve~ku Trnavu.
Put na Lipu se nastavlja sa si. kuta Gor{~ice, najprije cestom koja nakon 1
km zavr{ava okreti{tem, pa odatle markacijom koja opet vodi {umovitim
hrptom gore. Nakon 20-25’ je ra~vanje (plo~a na hrastu): l. Laz preko Pla-
si{~a 2 h, a d. na{ put za Li-
pu 30’. Prije nastavka puta
moè se skrenuti 1’ do izvo-
ra zvanog Rumlec, 30 m is-
pod puta. Ostatak puta vodi
slikovitim podru~jem kroz
{ume i proplanke, preko Ro-
~i}evih sjenoko{a, obilaze}i s
l. strane {umoviti Rog (742
m). Na zadnjem proplanku,
nekoliko min prije doma na
Lipi, nalazi se nova kapelica
koju su sagradili 2000. g. ~la-
novi PD-a »Lipa« iz Sesveta, Kapelica hrvatskih mu~enika na Lipi
a posve}ena je hrvatskim mu~enicima.
Lipa se u hrptu Medvednice isti~e kao posebna cjelina, koja se odlikuje planinskim li-
vadama, osobitom florom i lijepim vidicima. U njoj su dva istoimena vrha: Rog (742 m)
i Rog (708,5 m). Oba su obrasla {umom, ali je na vrhu nièga Roga Planinarski odbor
Zagreba 1970. postavio èljeznu razglednu piramidu koja omogu}uje {irok vidik na Za-
gorje i Posavinu. Tridesetak metara ispod vrha na j. strani u {umi je planinarski dom.
Planinarski dom na Lipi sagra-
dilo je 1967. PD »Lipa« iz Sesveta, a
1972. prigradilo mu jo{ jedno krilo.
Sada raspolaè sa 26 kreveta u 6 so-
ba, blagovaonicom 9x4 m s 90 mjes-
ta, kuhinjom i nusprostorijama. Ku-
}a je otvorena i opskrbljena hranom
subotom, nedjeljom i blagdanom.
Od ku}e se moè poduzeti nekoliko
lijepih izleta u okolicu. Zanimljiv je
vrh Tep~ina {pica (642 m) s ostaci-
ma nepoznate gradine (40’; v. 28) i
{pilja Velika pe~ (30’).
Kamo dalje s Lipe? Na Lipi

zavr{ava uzdu`ni put i treba bi-
Planinarski dom na Lipi rati smjer za silaz do prometni-
66 HRVATSKE PLANINE
SATNICA OD DOMA NA LIPI
Vugrovec 1,30 h
Gor{~ica 1,40 h
Gornja Stubica 2h
Volarnica 1,30 h
Hunjka 3,25 h
Sljemenska ì~ara 4,30 h
Laz 2h
Vugrovec 1,30 h
Bidrovec 2h
Planina Donja 45'
Tep~ina {pica 40'
Velika pe~ 30'
Piramida na Lipi
ca u podno`ju. Nekoliko je mogu}nosti: najkra}i je silaz na i. stranu (1 h) do
busa u Planini Donjoj (v. 19), na ji. stranu moè se si}i u Vugrovec (18), na j.
u Bidrovec – Marku{eve~ku Trnavu (16) i û~erje (17), na si. u Gornju Stu-
bicu (28), na s. u Laz (20). Svi ovi putovi opisani su u vodi~u kao usponi.
Pje{a~ki prilazi sa zagreba~ke strane

£ 1. Gornje Vrap~e – Dom PD-a »Risnjak« 2,30 h. Do Gornjeg Vrap~a
ZET-ovim autobusom na liniji broj 125 koji polazi s terminala u ^rnomercu.
Si}i treba na 2. postaji iza crkve, kod kriànja za Ulicu Horvatinicu, gdje se,
iza ku}e br. 217, nalazi spomenik i javni telefon. Od postaje nastaviti 200 m
Vrap~anskom cestom i iza ku}e br. 206 skrenuti d. Kukoljinom ulicom.
Njom uzbrdo 200 m do Kurirske ul., ali njom d. samo 20 m, pa iza ku}e broj
25 l. s asfalta uzbrdo. Markacija br. 54 vodi dalje livadama i poljima do ra~va-
nja puta iznad zadnjih ku}a na padinama vrha Breàn. Tu l. do napu{tene
Pustakove ku}e, obilaze}i Breàn l. padinom. Oko 1 km iza Breàna presje}i
{umsku cestu Kusto{ija – Pongra~eva lugarnica. Dalje l. padinom Mikuli}ke
gore nad dolinom potoka Javor{~aka. Na prijevoju iza Mikuli}ke gore sasta-
jemo markaciju iz Mikuli}a (br. 9). Idu}i sat hoda {umovitim hrptom, pot-
kraj ja~im usponom, presjekav{i po drugi put cestu Kusto{ija – Pongra~eva
lugarnica na njezinu velikom zavoju. Dalje, drè}i se {umovita hrpta, jo{ 10-
15’ uspona do ku}e. Put svladava ukupno 500 m visinske razlike.
£ 2. Mikuli}i – Dom PD-a »Risnjak« 2 h. Polazna to~ka je zagreba~ka
~etvrt Mikuli}i na podno`ju Medvednice. Prilaz ZET-ovim autobusom na
liniji 127 s terminala u ^r-
nomercu. Si}i treba na zad-
njoj postaji i krenuti l. uli-
com Talani do ku}e br. 42,
gdje l. uzbrdo skre}e u {umu
markirana staza br. 9. Kroz
{umu se uspinje do prijevoja
Zahurta, gdje se sastaje s
markacijom iz G. Vrap~a (v.
3). Put od Mikuli}a do Doma
svladava visinsku razliku od
550 m.
Dom PD-a »Risnjak« nalazi se
na malom {umskom proplanku
kod tzv. Pongra~eve lugarnice, Dom PD-a »Risnjak« na Pongra~evu
Medvednica 67
na visini od 724 m. To je lijepa
prizemnica s kuhinjom, dvije
blagovaonice te dvije spavaonice
s ukupno 12 leàjeva. Otvorena
je i opskrbljena nedjeljom. Ima
telefon. Pod upravom je PD-a
»Risnjak« iz Zagreba, koje ga je i
sagradilo 1955. Do ku}e se moè
sti}i i automobilom neasfaltira-
nim cestovnim odvojkom (1,5
km) koji se odvaja od Sljemenske
ceste 500 m iza kapelice sv. Jako-
ba. U okolici se nalazi nekoliko
zanimljivih izleti{nih to~aka,
me|u njima su slap Sopot (1,20
h; v. Uzdu`ni put sa Sljemena na
Zapadni obrambeni zid Medvedgrada zapad) i Pa{erov prevjes.
Pa{erov prevjes 10’. Put vodi najprije 5’ prema Ponikvama, gdje treba skrenuti l.
nizbrdo oko 150 m. Tu se nalazi stijena {iroka 20, a visoka oko 10 m, prikladna za al-
pinisti~ke vje`be. Gornja polovina vrlo je strma, a donja okomita, na jednomu mjestu
dapa~e prevjesna. U stijeni postoji mali alpinisti~ki »smjer«. Nazvana je po zagre-
ba~kom alpinistu Zvonku Pa{eru (1940.–1961.) koji je poginuo na Jalovcu.
£ 3. Luk{i}i – Dom PD-a »Risnjak« 2 h. Luk{i}i su gradska ~etvrt pod-
no Medvednice do koje vozi ZET-ov autobus na liniji 128 s terminala u ^r-
nomercu. Si}i treba na zadnjoj postaji, gdje se u ul. Mikuli}i od ku}e br. 108
odvaja s asfalta uzbrdo, d. od potoka, markirana staza br. 50. Slijede}i hr-
bat gorskoga rebra, put stiè do nadstre{nice na Omladinskoj stazi izme|u
Medvedgrada i »Grafi~ara«. Dalje njime jo{ 25’ do Doma.
£ 4. [estine – Medvedgrad – Dom PD-a »Grafi~ar«. Do [estina i dalje
do restauracije »[estinski lagvi}« v. 5. Kod kamenog obeliska s putokazom
i natpisa Park prirode Medvednica, skre}e l. s ceste, prije parkirali{ta, uz-
brdo markacija br. 12. Nakon 40’ uspona sije~e asfaltiranu cestu iz Luk{i}a
za Medvedgrad i nekoliko min zatim stiè do Medvedgrada.
Medvedgrad. Ru{evine ovoga tipi~noga srednjovjekovnog zamka nalaze se na {i-
ljastoj glavici visokoj 593 m. Bio je okruèn dvostrukim prstenom debelih obrambe-
nih zidova i s dvije brani~-kule, sjevernom i ju`nom. U kule se ulazilo kroz vrata na
prvom katu. U gradu su bile dvije stambene pala~e i nekoliko gospodarskih zgrada.
Konzervatorskim radovima zidovi su u~vr{}eni, a restaurirani su ju`na brani~-kula,
djelomice z. i i. pala~a i u cijelosti oktogonalna kapelica sv. Filipa i Jakova, s kamenim
uglovima, rozetama i 3 m visokim romani~kim portalom. Sjeverno od nje bila je u ka-
menu {kriljevcu cisterna za vodu 5x4 m, dublja od 4 m. U grad se ulazilo sa sjevera
kroz uzak ljevkast prolaz izme|u unutra{njega i vanjskog
zida. Medvedgrad su sagradili zagreba~ki biskup Filip i
zagreba~ki Kaptol u razdoblju od 1249. do 1254. êsto je
mijenjao vlasnike. Gospodari su mu bili, osim kraljeva i
zagreba~kih biskupa, kanonik Toristi, Baboni}i, grofovi
Celjski, bra}a Weyspriach, Stjepan Frankopan, Juraj
Brandenbur{ki, Ivan Karlovi}, grofovi Zrinski i Gregori-
janci. Za Gregorijanaca grad je 1590. toliko o{te}en potre-
som da je morao biti napu{ten, te se ve} od 1642. spominje
kao ru{evina. Vi{e o povijesti Medvedgrada v. Nada Klai}:
»Medvedgrad i njegovi gospodari« (Globus, Zagreb 1987.).
Ispod brani~-kule ure|en je 1994. Oltar hrvatske domovi- Obnovljena kapelica sv. Filipa i
ne, djelo kipara Kuzme Kova~i}a, kao mjesto odavanja po- Jakoba u Medvedgradu
~asti hrvatskoj suverenosti i povijesnim velikanima. Taj spomenik tvore velike
kamene kocke razli~itih vrsta kamena i veli~ina, s isklesanim hrvatskim motivima iz
vremena kneza Branimira, velikim krièm i stihovima hrvatske himne posloène u
hrvatski grb. U obnovljenoj gospodarskoj zgradi u z. krilu nalazi se ugostiteljski ob-
jekt »Medvedgrad«. Do Medvedgrada se moè automobilom, asfaltiranom cestom od
4 km koja se odvaja u Luk{i}u i uspinje se do parkirali{ta na prijevoju Glogu.
68 HRVATSKE PLANINE
Iza Medvedgrada cestom u s.
smjeru oko 10’ blagog silaza
na prijevoj Glog, gdje je ces-
tovno ra~vanje (Kralji~in zde-
nac, Zagreb, {umski kolnik
prema domu »Risnjak«). Na{
put sije~e cestu i penje se hrp-
tom za markacijom br. 12.
Nakon 15’ izlazi na Omladin-
sku stazu. Ta se staza od Kra-
lji~ina zdenca penje zavojito i
blago do doma PD-a »Grafi-
~ar«. Nakon 30’, kod zavoja
Sljemenske ceste, sije~e nje-
zin odvojak za dom PD-a Obelisk s putokazima na kriànju kod »[estinskog lagvi}a«
»Risnjak«, odakle je do »Grafi~ara« jo{ 10’ blagog uspona.
£ 5. [estine – Kralji~in zdenac – Dom PD-a »Grafi~ar« 1,40 h. Iz sre-
di{ta Zagreba do [estina gradskim autobusom na liniji 102 Britanski trg –
Prekri`je – [estine – Mihaljevac. Postaja Mihaljevac je na terminalu tram-
vaja br. 14, a postaja Britanski trg na s. strani trga. Si}i treba kod crkve na
[estinskom trgu.
[estine (291 m), neko} selo poznato po slikovitoj {estinskoj narodnoj no{nji, danas je
podsljemenska ~etvrt grada Zagreba. Iznad sela nalazio se neko} Kulmerov dvorac
(333 m), koji je sagradio prije 400 godina Stjepko Gregorijanec, vlasnik Medvedgrada,
a poslije su mu bili vlasnici Zrinski, îkulini, Sermaì i, na kraju, Kulmeri. Izgorio je
1944., a zadnji mu je vlasnik bio Miroslav Kumer, koji je rekordno dugo bio predsjed-
nik HPD-a (29 g.). Uz crkvu je prigra|en mauzolej grofovske obitelji Kulmera. Tu je i
grob spomenutoga Miroslava Kulmera (1861.–1943.). Iza ùpne crkve je groblje gdje
se nalazi i grob Ante Star~evi}a sa znamenitim spomenikom kipara Ivana Rendi}a.
[estine su dobra polazna to~ka za izlete po Medvednici.
Od crkve na [estinskom trgu, ulicom Prilaz Kralji~inu zdencu, 500 m na s.
do popularne restauracije »[estinski lagvi}«. Do parkirali{ta kod restaura-
cije moè se automobilom (dalje je cesta jednosmjerna u silaznom pravcu!).
Kod restauracije su dva planinarska putokaza, jedan u obliku plo~e, drugi
u obliku kamenog obeliska.
Oko 150 m iza »[estinskog lagvi}a« odvaja se kod kioska d. od ceste preko
potoka Kraljevca lijepo izvedena pje{a~ka staza, kojom ima uz obalu potoka
3070 m (45’) laka uspona kroz {umu. Na kraju staze je ra~vanje: l. preko
mosti}a na potoku do Kralji~inog zdenca, a ravno dalje uzbrdo na Sljeme
(markacija 1M). [umarija »Zagreb« je taj put uredila kao tzv. pou~nu sta-
zu. Na va`nijim mjestima postavljene su plo~e koje upozoravaju na razli~i-
te prirodne zna~ajke uz stazu, na odmori{ta i izvore pitke vode, a i na kul-
SATNICA OD
»[ESTINSKOG LAGVI]A«
Kapelica Sv. Jakoba 1,30 h
Medvedgrad 40'
Sljeme 2h
Puntijarka 2,30 h
Dom PD-a »Runolist« 2,15 h
Brestovac 2h
Kralji~in zdenac 45'
Restauracija »[estinski lagvi}« iznad [estina
Medvednica 69
turu pona{anja u {umi. Ne
znaju}i za tu stazu (po~etak
je lako previdjeti), mnogi iz-
letnici idu na Kralji~in zde-
nac cestom, koja je viken-
dom za pje{ake vrlo neugod-
na zbog ìvoga automobil-
skog prometa.
Kralji~in zdenac se nalazi na
visini od 529 m i jedan je od naj-
ja~ih izvora potoka Kraljevca,
koji se u donjem toku zove Med-
ve{~ak. Temperatura vode u iz-
voru je 10 °C. Ime mu potje~e od
Gostionica pod Kralji~inim zdencem legendarne Crne kraljice, vjero-
jatno Barbare Celjske, druge è-
ne kralja Sigismunda, koja je po narodnom kazivanju ovdje pod Medvedgradom imala
svoj majur (prva polovina 15. st.). Pored izvora podigao je prije Prvoga svjetskog rata
grof Kulmer iz [estina lugarnicu, a ispod nje uredio ribogojili{te za pastrve. Prije de-
setak godina zgrada je dotrajala i na njezinu je mjestu [umarija »Zagreb« uredila no-
vo izleti{te, s klupama i stolovima za odmor izletnika (zgrada je u privatnom zakupu i
pruà ugostiteljske usluge). Izvor je prije jednog stolje}a bio najpopular-
nije zagreba~ko izleti{te. ^lanovi HPD-a ozidali su ga ve} 1881., idu-
}e su godine sagradili pored izvora drveno skloni{te i markirali
prilazne putove, 1894. nad izvorom postavili spomen-plo~u (nes-
tala je pedesetih godina), a 1898. produìli put od Zdenca na
Sljeme. God 1980. probijena je od Zdenca uzbrdo posve nova,
vrlo udobna pje{a~ka staza do doma PD-a »Grafi~ar«. Budu}i
da ju je gradila mlade` dobrovoljnim radom, nazvana je Omla-
dinskom stazom.
»Lugareva ku}ica«. Cestom uzvodno 200 m, l. od ceste, mosti-
}em preko potoka, ure|ena je u biv{oj drvenoj lugarnici gostionica
»Lugareva ku}ica« koja je stalno otvorena i opskrbljena jelima i
[estinski grof Miroslav
pi}ima. Pored nje je [umarija »Zagreb« 1995. uredila oglednu
Kulmer (1861.–1943.)
»{umsku u~ionicu« koja se sastoji od klupa za pedesetak djece te
osnovao je koncem 19. st.
plo~a s osnovnim podacima i slikama prirodnih zanimljivosti.
izleti{te Kralji~in zdenac
U~ionica je postala ~est cilj {kolskih izleta radi zorne nastave u
prirodi.
Omladinska staza vodi blagim usponom
u velikom luku j. oko V. Plazura, ispod
silazne Sljemenske ceste. Nakon 1 h,
kod zavoja Sljemenske ceste, sije~e nje-
zin odvojak za dom PD-a »Risnjak«.
Odavde je jo{ 10’ blagog uspona do doma
PD-a »Grafi~ar«.
£ 6. [estine – Kralji~in zdenac –
Sljeme 2 h. Do ra~vanja staze prije Kra-
lji~inog zdenca v. 5. Staza koja se odavle
uspinje na Sljeme u po~etnom je dijelu
solidno gra|en pje{a~ki put (markacija
1M), koji ispod Brestovca stiè pod vrlo
strmu padinu zvanu Mrcina. Nakon 1 h
o{trog uspona uz Mrcinu, markacija iz-
lazi na hrbat Medvednice do »Tomisla-
vova doma«, odakle je d. jo{ 5’ do vrha
Sljemena. Put od Kralji~ina zdenca do
vrha traje 1,20 h, a visinska je razlika
Gostionica »Lugareva ku}ica« 480 m.
70 HRVATSKE PLANINE
£ 7. [estinski Kraljevec – Sljeme (HPD-ovim putem) 2,10 h. Od
tramvajskog terminala na Mihaljevcu ZET-ovim autobusom na liniji 102
Mihaljevac – Britanski trg prema [estinama do postaje Kraljevec (jedna
postaja prije crkve u [estinama, odnosno jedna postaja poslije ako se dolazi
s Britanskog trga). Od postaje skrenuti s glavne ulice prema gori (d. od po-
toka) ulicom Poto~ani 700 m (10’). Od zadnje ku}e, iza koje prestaje asfalt,
l. se uspinje markacija br. 52. Slijedi 15’ uspona kolnim putem do vo}njaka
i kestenove {ume na hrptu. Lijevom stranom hrpta do oznake za izvor (20
m l. od puta; 30’ od postaje autobusa). Put se dalje stalno penje {umom, i.
padinom povrh doline potoka Kraljevca, a podno Brestovca, pa sve ja~im us-
ponom do Sljemenske ceste, upravo na mjestu gdje se ona krià sa Sljemen-
skom ì~arom. Preko ceste, pa uz ì~aru i njezinu gornju postaju jo{ 15’ do
vrha. Ovo je neko} bio tradicionalni uspon ~lanova HPD-a i odatle mu naziv
HPD-ov put. Svladava u ravnomjernom usponu 880 m visinske razlike. Pro-
lazi {umom ne pruàju}i vidika i zato je prikladan za ljetnih vru}ina.
£ 8. Gra~ani – Jela~i}-plac – Brestovac – Sljeme 2 h. Na tramvaj-
skom terminalu Mihaljevac (linija 8 i 14) presjesti na tramvaj broj 15 pre-
ma Gra~anima. Iza}i na 3. (predzadnjoj) postaji, odakle l. preko pruge 30 m
do U-zavoja i njim l. 50 m gdje d. iza {kole skre}e ulica Gra~ec. Nakon 300
m kod kbr. 36 l. uzbrdo, a kod kbr. 40 uza stube markacijom br. 75 koja iza
zadnjih ku}a ulazi u {umu.
Varijanta Lije~ni~kom stazom. Kod stuba se l. odvaja markacija koju je
2000. g. trasirao Planinarski klub Hrvatskoga lije~ni~kog zbora pod vod-
stvom dr. Berislava Baneka, pa se zato naziva Lije~ni~kom stazom. Njezina
je osobitost {to vodi divljinom nedirnute prirode, bez puta, mjestimice kroz
potok, pa uspon zahtijeva spretnost. Ispod ru{evina na Brestovcu staza sti-
è do biv{e lugarske ku}e »Brestovac« u kojoj se vikendom moè prezaloga-
jiti »Kod Zohe«, a zatim se spu{ta prema izvoru i kolibi na Snopljaku, gdje
se vra}a na na{ put.
Sat iznad Gra~ana put izlazi na gorsku kosu zvanu Jela~i}-plac i odmah za-
tim prolazi ispod Sljemenske ì~are. Pola sata dalje, presjekav{i ~etiri puta
Sljemensku cestu, prolazi kroz Brestovac.
Brestovac je biv{i sanatorij za tuberkulozu koji je sagradila 1907.–8. okru`na bla-
gajna za osiguranje radnika iz Zagrebu na poticaj lije~nika dr. Milivoja De`mana
(1873.–1940.), motiviranog, navodno, neizlje-
~ivom tuberkulozom zagreba~ke ljepotice i
glumice Ljerke pl. [ram (1874.–1913.) u koju
je bio beznadno zaljubljen. Sanatorij je 1915.
pro{iren dogradnjom brojnih baraka zbog
ratnih potreba. S vremenom je ovdje nastao
kompleks bolni~kih zgrada za lije~enje tuber-
kuloze. Zbog novog na~ina njezina lije~enja,
bolnica je 1968. napu{tena. Svi dosada{nji
planovi o prenamjeni u rekreativni centar, s
bazenima za kupanje, sa sportskim terenima
i hotelom ostali su samo na papiru. Danas su
sve zgrade ru{evne i djeluju kao grad duhova.
Ispod Brestovca nalazi se ugostiteljski objekt
»Brestovac«. Pro{av{i kroz Brestovac, staza
se uspinje jo{ pola sata, prelazi Sljemensku
cestu na mjestu gdje se ona krià sa Slje-
menskom ì~arom, tu se spaja s HPD-ovim
putem (v. 7) i odavle stiè mimo gornje
postaje ì~are za 15’ na vrh Sljemena. Put
svladava ukupnu visinsku razliku od 800 m, a
odlikuje se neobi~nim mirom i ti{inom. Bio je
osobito popularan u prvoj polovini 20. st. Dio ru{evina na Brestovcu
Medvednica 71
Spomen-plo~a Adolfu Mo{inskom
na cesti kod Adolfovca
Nadstre{nica Adolfovac
£ 9. Gra~ani – Adolfovac – Sljeme (Leustekova staza) 2 h. Na tram-

vajskom terminalu Mihaljevac (linija 14 i 8) presjesti na tramvaj br. 15 za
Gra~ane, iza}i na 3. (predzadnjoj) postaji i nakon 30 m, na U-zavoju skre-
nuti kratko d. do po~etka ulice Lonj{~ina. Tom ulicom l. do kraja, pa 100 m
iza zadnje ku}e mosti}em d. preko potoka gdje zapo~inje uspon Leusteko-
vom stazom. Stazi se moè pri}i i sa zadnje tramvajske postaje tako da se l.
iznad Tunela krene uzbrdo ulicom Nad Tunelom, a i od donje postaje
Sljemenske ì~are, ako se nastavi cestovnim krakom 10’ uzbrdo prema ga-
ri{tu vile »Rebar« (za NDH rezidencija Ante Paveli}a) do bunkera, gdje tre-
ba desno.
Leustekova staza. Nazvana je po svom idejnom za~etniku, gradskom {umaru ing.
Albinu Leusteku (1890.–1947.), koji je htio pje{acima omogu}iti ugodan i kratak pri-
laz Sljemenu (staza je duga~ka 5,7 km, a svladava visinsku razliku od 740 m lakim i
ujedna~enim usponom). U novije doba staza sluì kao pou~ni fitocenolo{ki put jer je
[umarija »Zagreb« radi {umarske edukacije postavila na stazi uz zanimljivija stabla
ili {umske zajednice plo~e s pou~nim {umarskim podacima. U donjem dijelu prevla-
davaju hrast kitnjak, hrast medunac, grab i pitomi kesten, a u gornjem bukva, jela,
jasen i javor.
Oko 1’ od po~etka staze nalazi se nova drvena nadstre{nica. Put se diè u
zavojima iznad kamenoloma, izlazi na gorsko rebro i nakon pola sata prola-
zi ispod Sljemenske ì~are. Slijedi pola sata uspona do Adolfovca.
Adolfovac. Ovdje se, otprilike na pola puta, nalazi drvena nadstre{nica u obliku pa-
viljona s lijepim vidikom na Zagreb i dolinu Save. Poznata je pod popularnim nazi-
vom »Vila propuh«. Stotinjak metara niè, 200 m od o{trog zavoja Sljemenske ceste
(5. km), a u blizini nadaleko vidljive okomite Lonjske pe}ine, bilo je popularno zagre-
ba~ko izleti{te Adolfovac (izgorjelo je 1993.). Ime je dobilo po spomen-plo~i koju je na
stijenu uz cestu postavio HPD 1896. u znak zahvalnosti tada{njemu zagreba~kom
na~elniku Adolfu pl. Mo{inskom (1843.–1907.), zaslu`nom za izgradnju te ceste.
êtvrt sata dalje staza prela-
zi preko Sljemenske ceste, a
nakon daljnjih ~etvrt sata
doti~e jedan njezin zavoj, up-
ravo na mjestu gdje se d. od-
vaja krak ceste zvan [uma-
rev put prema domu PD-a
»Runolist« (v. 10). Nakon jo{
pola sata staza stiè, potkraj
malo o{trijim usponom, do
ra~vanja Sljemenske ceste
kod Sljemenske lugarnice,
odakle je jo{ 15’ do vrha Slje-
mena.
Planinarski dom »Runolist«
72 HRVATSKE PLANINE
£ 10. Gra~ani – Dom PD-a »Ru-
nolist« – Sljeme 2,15 h. Do odvoj-
ka [umarev put v. 9. Tim putem
(markacija br. 16) poloìto 25’ (1,5
km) do Doma, koji je 3’ l. iznad ces-
te. Dom PD-a »Runolist« (830 m)
sagradio je 1936. zagreba~ki DHP
»Runolist« na malom proplanku j.
padine usred guste {ume. To je veli-
ka drvena dvokatnica koja je stalno
otvorena i opskrbljena hranom.
Osim blagovaonice, ima {kolsku
dvoranu s 25 sjedala, 70 leàja u 18
soba, sav suvremeni komfor (3 sa-
nitarna ~vora s tu{evima) i telefon.
Objektom upravlja PD »Runolist«
Zagreb, Ribnjak 2. Od Doma se mo-
è produìti na Sljeme mimo Doma
èljezni~ara na Sljemenskoj cesti
pje{ice (15’ uspona stazom i stuba-
ma) ili nastavkom [umareva puta (2
km). U blizini Doma je i nekoliko to-
»[umarev grob«
~aka zanimljivih za planinare, me|u
njima su tzv. Tigrovo jezero i [umarev grob. Od doma »Runolist« markacija
vodi uzbrdo kroz {umu do Doma @eljezni~ara na Sljemenskoj cesti (25‘) te
preko nje i înovni~ke livade na Sljeme (jo{ 15’). Na Sljeme se moè i duljom
ali lak{om i zanimljivijom varijantom preko [umareva groba.
[umarev grob. Od Doma cestom 12’ do o{trog l. zavoja. Ispod tog zavoja stvoren je
1994. branom u potoku mali bazen zvan Tigrovo jezero (po »tigrovima«, pripadnici-
ma Prve brigade Gorskoga zdruga koji su tada boravili u domu »Runolist«). Iznad je-
zera odvaja se od ceste staza 1–2’ u {umu gdje je u stijenama od zelenog {kriljevca
lijepo kultiviran planinski kutak [umarev grob. Nije rije~ o grobu, nego o stijeni i iz-
voru s lijepom okolicom, gdje je zagreba~ki {umar Albin Leustek (Leustekova staza!)
za ìvota odredio da bude pokopan (sahranjen je ipak na groblju u [estinama). Zajed-
ni~kom akcijom »tigrova« i [umarije »Zagreb« ure|ena je pristupna staza, postavlje-
ni su stolovi i klupe, a na stijeni iznad izvora mramorna plo~a s natpisom »[umarev
grob«. Od zavoja nad Tigrovim jezerom ne mora se natrag u Dom, nego produìti la-
kim usponom od 15’ preko nadstre{nice Samo}a do doma na Puntijarki.
£ 11. Tunel u Dolju – Njivice – Dom na Puntijarki 2 h. Iz Zagreba do
parkirali{ta pod donjom postajom Sljemenske ì~are (v. Sljemensku ì~a-
ru). Od parkirali{ta d. 3’ silaza na Sljemensku cestu. do plo~e s natpisom
»Park prirode Medvednica«. S ceste mostom preko potoka Blizneca, gdje
zapo~inje Bik~evi}eva staza (markacija br. 18) koja se penje na Ba~unsko
sedlo. Nakon 15’ krià za-
nimljivu pou~nu stazu Pila-
na – Strmope~ – Ba~unsko
sedlo (v. Sljemensku cestu).
Dalje uzbrdo kojih 15’ do
nadstre{nice Njivice (45’ od
Tunela). Dvije min dalje put
se ra~va: d. na Hunjku, a
ravno na Puntijarku. Tim
drugim se za 10’ stiè do te-
lefonskih stupova koji vode
o{tro uzbrdo do Doma, no
ugodnije je ako se krene d. Tigrovo jezero
Medvednica 73
od stupova varijantom od 25’, tzv. Seniorskim putem, do nadstre{nice s
klupama kod izvora Gornji Mrzljak, gdje nam zdesna prilazi markacija iz
Marku{evca. Slijedi uspon u zavojima do Doma (usput odvojak d. za Hunj-
ku). Staza je duga~ka 5,2 km, a svladava visinsku razliku od 690 m.
£ 12. Tunel u Dolju – Hunjka 2,15 h. Do ra~vanja iza Njivica v. 11, zatim
d. najprije poloìto i dijelom po cesti Marku{evec – Hunjka, a zatim s njezi-
na d. zavoja o{trije uzbrdo uz Ru{evski breg do nadstre{nice na lijepoj rav-
noj livadi Danjki. Dalje poloìto 12’ do ceste Puntijarka – Hunjka i cestom
d. jo{ 5’ do Hunjke.
£ 13. Marku{evec – Hunjka 2,15 h. Iz Zagreba do Marku{evca moè se
ZET-ovim autobusom na liniji 205 s terminala u Dubravi ili linijom 233 s
terminala na Mihaljevcu. Od zadnje a. p. u Marku{evcu l. iza crkve Sv. [i-
muna ulicom Mrzljak 500 m do gostionice na ra~vanju. Tu d. ulicom Vume-
lje uzbrdo 2’ do zavoja, pa l. uzbrdo do gornje ulice. Tom ulicom l. do kraja
asfalta. Od zadnjih ku}a opet l. uzbrdo do ku}a i vikendica, uz jarak, l. padi-
nama povrh doline potoka Marku{evca. Slijedi dobar sat blagog uspona
kroz {umu, ~as pje{a~kim, ~as kolnim putovima do ceste Marku{evec –
Hunjka (malo prije nje je l. odvojak za Puntijarku). Preko ceste markacija
nastavlja usponom preko Ru{evskoga brega i na visini od 860 m stiè do
nadstre{nice na livadi Danjki. Dalje poloìto 12’ do ceste Puntijarka –
Hunjka i cestom d. jo{ 5’ do Hunjke. Staza je duga~ka 6 km i svladava visin-
sku razliku od 655 m. Na Hunjku se moè iz Marku{evca i automobilom,
{umskom, neasfaltiranom cestom koja se produùje iza ulice Mrzljak, pro-
lazi podno kamenoloma (rampa) i uspinje se suprotnom stranom doline
Marku{eve~kog potoka.
£ 14. Marku{eve~ka Trnava – Gorsko zrcalo – Hunjka 2,15 h. Do
Marku{eve~ke Trnave ZET-ovim autobusom na liniji 205 koji polazi s
tramvajske postaje u Dubravi. Treba znati da svaki drugi autobus nastav-
lja iz Trnave jo{ 1,5 km do terminala Bidrovec koji skra}uje pje{a~enje ces-
tom 800 m (si}i na postaji kod kapelice). Postaja u Trnavi je na raskri`ju
gdje se na po~etku Ro~i}eve ul. nalaze jedna nasuprot drugoj dvije gostioni-
ce: d. »Dva potoka«, l. »Lugareva ku}ica«. Iza prve se nakon 1’ d. odvaja
markacija br. 24 preko potoka Trnave za Gor{~icu (2,10 h). Dalje 10’ naj-
prije Ro~i}evom ul., a zatim ulicom Marku{eve~ka Trnava do kapelice gdje
se d. nastavlja Bidrove~ka ul. koja vodi u pravcu Gor{~ice. Kod kapelice
skre}emo l. i nakon 1 km prolazimo mimo lo-
va~kog doma »Prigorje« (d. od ceste). Tu
prestaje asfalt i nastavlja se 1,5 km lo{e ceste
dolinom potoka Trnave kroz {umu do ra~va-
nja doline (dovle od autobusa 4 km ili 1 h).
Markirani put br. 23 skre}e d. lo{im kolni-
kom uz Novi potok i nakon 250 m stiè pod
Gorsko zrcalo.
Gorsko zrcalo je glatka okomita stijena d. pored

puta, visoka oko 15 m i isto toliko {iroka, nastala
rasjedanjem uzdu` tektonske pukotine. Danas je
popularno vje`bali{te sportskih penja~a i gorskih
spa{avatelja. U njoj je ure|eno nekoliko smjerova
teìne do 7B. Smjerove je opisao Boris ûji} u pe-
nja~kom vodi~u »Croatia« (Zagreb, 1999.). Pod sti-
jenom je podignuta nadstre{nica radi za{tite od
nevremena, sa stolom i klupama. Nazvana je Mila-
novo skloni{te u spomen zagreba~kom alpinistu
Milanu Matovini koji je 1978. poginuo u Rocky
Gorsko zrcalo Mountainsu.
74 HRVATSKE PLANINE
Dalje uspon 2’ d. stranom
potoka, zatim preko njega i
l. stranom doline do {ums-
kog kolnika. Njim d. do ok-
reti{ta u dnu jarka, odakle l.
o{trim usponom do {umske
ceste ispod ogra|enog vo-
docrpili{ta. Dalje l. stranom
doline lo{om cestom koja
prelazi u {irok kolni put, mi-
mo vodocrpili{ta, pa uspon
do zavoja i raskri`ja. Odavde
o{tar uspon 30’ u zavoju l.
oko grebena do Tisove pe~i. Milanovo skloni{te pod Gorskim zrcalom
Presjekav{i nekoliko puta
{umsku cestu, stièmo preko Ma|areva brega na hrbat Medvednice do
nadstre{nice na uzdu`nom putu 1M, odakle l. jo{ 15’ do Hunjke. Staza je
duga~ka 8 km, a svladava visinsku razliku od 650 m.
£ 15. Marku{eve~ka Trnava (Bidrovec) – Gor{~ica 1,45 h. Do Mar-
ku{eve~ke Trnave i Bidrovca v. 14. Svaki drugi autobus na toj liniji produ-
ùje od Trnave do Bidrovca, ~ime se pje{a~enje cestom skra}uje za 1,5 km.
Polazna to~ka u Bidrovcu je autobusni terminal pod velikom novom bra-
nom gra|enom radi retencije buji~nih voda.
Na Gor{~icu vode dva uspona: d. lak{i preko Vitelnica i l. mnogo teì preko
stjenovitih vrhova Pe~ovje (655 m) i O{trec (837 m) koji su zanimljivi zbog
lijepih vidika i rijetke flore. Na Gor{~icu se moè i automobilom, koji ide
sasvim l. {umskom cestom {to vodi uz potok Bidrovec (6 km). Sve varijante
sastaju se na prijevoju Kri`ni hrast (663 m), 10’ prije Gor{~ice, a po~etak im
je na autobusnoj postaji. Od postaje dalje 300 m ulicom Povr{nica, gdje se s
asfalta l. odvaja ulicom Gor{~ica cesta na Gor{~icu (markacija br. 24). Oko
200 m dalje skre}e s asfalta, i opet l., markacija preko Vitelnica (br. 25). Na-
kon ~etvrt sata uspona s markacije br. 25 se l. odvaja spomenuta markacija
preko Pe~ovja i O{trca. Varijante nije lako saèto i to~no opisati, no marka-
cije su prili~no pouzdane, a valja priupitati i mje{tane. Put svladava visin-
sku razliku od 500 m.
£ 16. Vidovec – Kapelica Marije Snije`ne – Lipa 2,30 h. Do Vidovca
ZET-ovim autobusom na liniji 208 koji polazi s tramvajske postaje u Dub-
ravi. Treba si}i na zadnjoj postaji, kod {kole, gdje je i javni telefon. Od {kole
d. preko mosta pa strmo uzbrdo za
markacijom br. 27. Na ra~vanju na-
kon 400 m treba l., a nakon jo{ 400
m strmog uspona kod ku}e br. 19
treba skrenuti s asfalta l. stazom u
{umu kojom ima dobar sat hoda
preko gorskog rebra Risalnice do
kapelice Marije Snije`ne.
Kapelica Marije Snije`ne (oko 500
m) jest zavjetna gotska kapelica ùpe u
û~erju. Sagra|ena je 1829. milodarima
~u~erskih ùpljana. Godi{nje pro{tenje
je prve nedjelje nakon 5. kolovoza. Te-
meljito je obnovljena 1957., a unutra-
{njost je tom prilikom oslikao freskama
Ivan Tomljanovi}. Na bo~nim zidovima
prikazan je narod ~u~erskog podru~ja. Kapelica Majke Bo`je Snije`ne (Tomislav Pavlin)
Medvednica 75
Kapelica je postaja hodo~asni~kog puta u Mariju
Bistricu. Malo niè, s druge strane puta, nalazila
se stara kapelica kojoj se danas vi{e ne razaznaju
temelji. Ispod puta u {piljici je izvor (pitka voda).
Iznad kapelice diè se vrh Stra`nec (628 m) sa sli-
kovitom stijenom, odakle se pruà lijep vidik (us-
pon 20’).
Od kapelice dalje kolnim putem prema hrp-
tu Medvednice (na ra~vanju d.). Obi{av{i s
l. strane Rog (742 m), najvi{i vrh Lipe, sti-
èmo na markaciju uzdu`nog puta hrptom
Medvednice 1M, kojom nastavljamo d. 15’
mimo nove kapelice do drugoga Roga
(708,5 m), gdje se nalazi piramida i ku}a.
Put svladava visinsku razliku od 500 m.
£ 17. û~erje – Lipa 2,20 h. Iz Zagreba u
prigorsko selo û~erje ZET-ovim autobu-
som na liniji 209 koji polazi s tramvajskog
Prastara seoska ku}a u û~erju
terminala u Dubravi. Iz û~erja su marki-
rana ~ak ~etiri uspona na Lipu. Najkra}i je tre}i, a tradicionalni ~etvrti.
Svladavaju visinsku razliku od 500 m.
Prvi po~inje 50 m iza crkve, gdje prelazi d. preko mosta, ide jo{ 50 m ulicom
Kunti}eve stube i zatim skre}e l. s ceste (markacija br. 30). Pola sata prije
Lipe sastaje se s putem iz Vugrovca, a malo dalje s drugim i tre}im putem iz
û~erja.
Drugi, preko Vejalnice, skre}e s glavne, Prigorske ul. 1 km iza crkve, na
drugoj a. p. od crkve. Od postaje treba produìti 100 m, pa iza ku}e br. 92
skrenuti d. ulicom Sruki (markacija br. 28). Na vrhu te ulice, od raspela
gdje prestaje asfalt, nastavlja se l. mimo raspela ravno (ne l. ni d.). Ubrzo iz-
lazi u podru~je vinograda i vo}njaka, nastavlja hrptom Vejalnice i iza nje
sastaje s prvim putem.
Tre}i po~inje na posljednjoj postaji (okreti{te na kraju Prigorske ul. u za-
selku Jakopovi}), vodi d. preko potoka, pa odmah iza prve ku}e skre}e l.
(markacija br. 53). To je ujedno najkra}i put iz û~erja, a sastaje se s prva
dva prije Ma~kovog kamena.
êtvrti, preko Marije Snije`ne, tako|er po~inje na zadnjoj a. p., ali od nje
skre}e l. Ulicom Marije Snije`ne. Kod ku}e br. 30 markacija br. 29 skre}e s
ceste l. uzbrdo u vo}njak i vodi na Lipu preko kapelice Marije Snije`ne. Ma-
lo prije kapelice sastaje se s putem iz Marku{eve~ke Trnave (markacija br.
27), a pola sata iza nje s putem sa Sljemena 1M (dalje v. 17).
£ 18. Vugrovec – Lipa 2 h. Do sela Vugrovca ZET-ovim autobusom na li-
niji 261 za Goranec s tramvajskog terminala Dubec (pla}aju se 2 zone). Si}i
na drugoj postaji iza crkve u Vugrovcu i tu s glavne ceste skrenuti d. Kunti-
}evom ulicom. Nakon 400 m ta ulica, zapravo aleja, zavr{ava okreti{tem,
od kojega je l. oko 100 m do planinarskog doma.
Planinarski dom u Vugrovcu (235 m) bio je u 18. st. sjedi{te upravitelja biskup-
skog imanja, a za planinarske potrebe preure|en je 1951. Za vrijeme Domovinskoga
rata u zgradu su se uselili izbjeglice, a planinarima je vra}en po~etkom 2001. i sada je
u tijeku obnova. Dom se nalazi na zelenom breùljku iznad sela. U prizemlju su
dru{tvene prostorije, kuhinja i prostorije za domara, a na katu spavaonice u kojima
}e biti u 6 soba oko 50 leàjeva. Opremljen je centralnim grijanjem, elektrikom i tele-
fonom, a pred ku}om ima mjesta za parkiranje. Subotom i nedjeljom u ku}i deùraju
~lanovi PD-a HT »Sljeme« iz Zagreba, koje upravlja objektom. Gosti mogu dobiti ok-
repljuju}a pi}a, ali ne i hranu.
76 HRVATSKE PLANINE
Put na Lipu vodi od buna-
ra na spomenutom okre-
ti{tu ispod Doma. Marka-
cija 1M najprije vodi d.
preko livade 1’ do raspe-
la, a iza njega zapo~inje
uspon koji traje oko 2 h.
Dobro je obiljeèn, ali je
na livadama orijentacija
oteàna.
£ 19. Donja Planina –
Lipa 1 h. Do sela Donja
Planina ZET-ovim auto- Planinarski dom u Vugrovcu (Stjepan Pa~ari})
busom na liniji 262 s tramvajskog terminala Dubec (pla}aju se tri zone). Od
zadnje a. p. natrag 100 m do kriànja, odakle l. uspon 300 m asfaltiranom
Planinarskom ulicom do mjesta gdje se, tako|er l., odvaja uzbrdo markaci-
ja br. 31 Planinarskim odvojkom (plo~a s natpisom). Slijedi oko 1 h uspona
kroz livade i vo}njake, potkraj kroz {umu i o{trim usponom do pl. ku}e na
Lipi. Ovo je najkra}i pje{a~ki prilaz. Cestovnog prilaza nema.
£ 20. Laz – Lipa 2 h. Iz Zagreba do Laza autobusna veza desetak puta na
dan (otprilike svaka dva sata) s autobusnog terminala u Sesvetama ili sa
zagreba~kog Autobusnog kolodvora linijom za Mariju Bistricu.
Laz (391 m) jest selo na hrptu Medvednice 25 km od Zagreba, na tzv. ka{inskom pri-
jevoju ceste Sesvete – Ka{ina – Marija Bistrica. Od Laza se moè nastaviti hrptom
Medvednice na istok preko livada i {uma sve do Klade{~ice i Zelingrada (v. 35).
Markirani put za Lipu po~inje zapravo 1,5 km prije crkve sv. Andrije u sre-
di{tu Laza, na kriànju Plasi{~e, kod osamljene gostionice »Zagorka«, na
mjestu gdje se nizbrdo odvaja cesta za zagorsko selo Sveti Mate (postaja au-
tobusa na zahtjev). Markirana staza se s tog kriànja najprije spu{ta u jz.
smjeru. Nakon 12’ je ra~vanje markacija, odakle su dvije varijante do Lipe:
kra}im l. putem vodi markacija br. 23 u selo Gornju Planinu iza kojeg se
spaja s putem br. 31 iz Donje Planine (v. 19), a d. vodi ljep{im ali zaobilaz-
nim putem markacija br. 33. Ona se blago uspinje Ko{~eti}evim brijegom
kroz {ume i livade (lijep vidik preko Vukova dola na {pilju Veliku pe~). Na-
kon 1,20 h spaja se pod Tep-
~inom {picom s markacijom
br. 34 iz Gornje Stubice (v.
29), a 20’ dalje, na Ro~i}evoj
senoko{i, stiè na uzdu`nu
markaciju hrptom Sljemena
(50 koraka prije nje je nizbr-
do kratak odvojak od 1’ na
izvor Rumlec). Dalje hrptom
planine l. markacijom 1M
jo{ pola sata lagana hoda
proplancima i {umom, mi-
mo nove kapelice, do pirami-
de i Doma (v. 19). Orijenta-
ciju na tom putu oteàvaju
brojne livade i kriànja. Selo Laz na Ka{inskom prijevoju
Medvednica 77
Prilazi iz Hrvatskog zagorja
£ 21. Gornja Bistra – O{trica – Sljeme 2,40 h. Iz Zagreba izravno do
Gornje Bistre (29 km) ZET-ovom prigradskom autobusnom linijom 175 ili
linijom 176 preko Poljanice, obje s tramvajskog terminala u ^rnomercu
(pla}aju se 3 zone). Od posljednje a. p. u Gornjoj Bistri d. 200 m do porte
dvorca u Gornjoj Bistri.
Dvorac grofova Or{i}a sagradila je ta obitelj u
18. st. (na zgradi je ozna~ena 1773. godina). Na-
kon Francuske revolucije kupio ga je francuski
emigrant grof Carion i temeljito obnovio. Iako je
danas prili~no tro{an, o nekada{njem sjaju svje-
do~e ostaci {tukatura u vestibulu, duge arkade s
vitkim stupovima i zaobljenim linijama, parketi i
stropovi u sobama te ostaci velikog parka u stilu
Luja XIV. U dvorcu je danas smje{tena Bolnica za
kroni~ne bolesti dje~je dobi. Carion je poku{ao u
Medvednici eksploatirati galenit te u tu svrhu
sagradio put i zapo~eo iskapanja, ali je odustao
zbog premalene koli~ine rude. Ostaci rovova i da-
nas su vidljivi pod skija{kom ì~arom, a poznati
su pod imenom Francuski rudnici.
Pred dvorcem d. rubom parka do asfaltira-
ne ceste pred ulazom u dolinu potoka Bis-
tre, do sela Gornja Bistra. Na raskri`ju kod
trafopostaje l. asfaltom kroz selo 300 m, za-
tim l. s ceste preko mosta na potoku do po- Dvorac grofova Or{i}a u Gornjoj Bistri
~etka uspona (markacija br. 42). Uspon l. padinom vinogradima i livadama
do seoske ceste, koju za~as ostavljamo te se penjemo d. o{tro uzbrdo do hr-
pta. Nastavak drugom stranom hrpta 35’ do zavoja brdske ceste (1 h od G.
Bistre). Slijedi 15’ do O{trice, cestom ili kraticama.
O{trica i okolica. O{trica (715 m) poznata je po trima starim drvenim lugarskim
ku}ama, od kojih je jedna obnovljena. Mjesto je popularno me|u ljubiteljima {umske
ti{ine. Ispod lugarnica (1’ d. od ceste) nalazi se dobar i nepresu{an ogra|eni izvor. Na
O{trici je i po~etak pou~ne, tzv. Lugarske staze, koju je uredila [umarija »Zagreb« ra-
di izobrazbe lugara, a plo~e s natpisima mogu biti zanimljive svakom izletniku. Staza
vodi preko Francuskih rudnika, duga~ka je 1350 m i moè se prije}i za 30’ Do O{trice
se moè sti}i iz G. Bistre i automobilom (6 km), no asfaltiran je samo prvi kilometar
ceste. Pola km od kraja asfalta ure|eno je d. uz cestu zanimljivo mineralno vrelo u ko-
jemu ima sumpora, a naziva se Slana voda. Na T-ra~vanju {umske ceste treba l. kra-
kom. S O{trice dalje nekoliko je mogu}nosti uspona (@ensko sedlo, înovni~ka
livada, »Grafi~ar«, Hunjka, Markov travnik, 500 stuba itd.), no orijentacija nije laka
bez zemljovida.
Od O{trice }emo nasta-
viti uzbrdo hrptom 20’
markacijom br. 42 do
kolnoga Erberova puta
i preko njega ravno da-
lje do nadstre{nice na
livadi Krumpiri{te. Od
O{trice se do Krumpi-
ri{ta moè desnom, ma-
lo duòm, ali zanimljivi-
jom varijantom preko
Francuskih rudnika go-
re spomenutom Lugar-
skom stazom. Markaci-
Lugarnica na O{trici
78 HRVATSKE PLANINE
ja br. 42 vodi d. obronkom brijega kolnim
putem uzbrdo prema donjoj postaji ski-
ja{ke ì~are, ispod koje je nekoliko rudar-
skih rovova.
Francuski rudnici. Na visini od 600–700 m,
30’ od O{trice a 3’ ispod donje postaje skija{ke ì-
~are, ostaci su rudarskih rovova gdje je vlasnik
spomenutog dvorca u Gornjoj Bistri, grof Carion,
uloìo velik dio imetka tragaju}i za galenitom i
srebrom, ali je pothvat propao zbog presiro-
ma{nog nalazi{ta. Rovove je ponovno otkrio i
1954. g. o~istio 60 m hodnika graditelj 500 stuba
Vlado Horvat. Galerije su tako niske da treba ho- Rov u Francuskim rudnicima (Vladimir Horvat)
dati sagnuto.
Od Krumpiri{ta na Sljeme ima nekoliko varijanti. Najjednostavnije je ravno
uzbrdo preko kolnika {umskom prosjekom tzv. Zelenog spusta, s njega prije-
}i l. u Plavi spust i njime se uspeti do înovni~kog sedla na hrptu Medvedni-
ce. Odavle d. jo{ 10’ na Sljeme. Put svladava visinsku razliku od 880 m.
£ 22. Kraljev Vrh – Sljeme 3,20 h. Polazna to~ka je autobusno okreti{te
u sredi{tu sela Kraljev Vrh, na zagorskom podno`ju Medvednice (ne vozi
ZET-ova linija). Tu se nalazi vatrogasni dom, market, bife, javni telefon i
bunar. Od bunara treba Sljemenskom ulicom 700 m do ku}e broj 110 i iza
nje d. 200 m do potoka, pa preko mosta i tu odmah l. Vinogradskom ulicom
kojom se nastavlja markacija broj 49. Na pola puta sije~e cestu O{trica –
Markov travnik, zatim Erberov put – @ensko sedlo – Fakultetsko dobro, iza
kojeg se o{tro penje preko Krumpiri{ta na înovni~ko sedlo l. ispod Sljeme-
na. To je jedan od najduìh uspona na Sljeme, a budu}i da putem nema vi-
dika, atraktivnih to~aka niti veza ZET-ovim autobusom, rijetko se upot-
rebljava.
£ 23. Stubi~ke Toplice – 500 stuba – Hunjka 4 h. Iz Zagreba do Stu-
bi~kih Toplica autobusom ili vlakom za Gornju Stubicu (47 km) preko Za-
boka. Vlak iz Zagreba polazi svaki dan u 8,30 h.
Stubi~ke Toplice poznate su kao kupali{no lje~ili{te i turisti~ko sredi{te stubi~ko-
ga kraja. Tu je hotel B kategorije »Matija Gubec«, a Turisti~ko dru{tvo ima u eviden-
ciji i 300 leàja u privatnima sobama. Izletnicima stoje na raspolaganju bazeni za
kupanje (osam otvorenih i jedan zatvoreni u hotelu), sportska igrali{ta, penzion
»Sljeme«, restauracije, kamp, {etali{te i turisti~ki biro. Mjesto moè planinarima
posluìti kao polazna to~ka za uspon na Medvednicu ili kao mjesto za odmor i kupa-
nje nakon prijelaza preko planine za zagreba~ke strane.
Markacija po~inje na parki-
rali{tu u glavnoj, [ipekovoj
ulici, nasuprot parku, kod
ku}e br. 38. Uspon po~inje u
lijevom kutu parkirali{ta,
izlazi kroz {umu na asfalti-
ranu Vinogradsku ulicu i
njome stiè na brijeg Kapel-
{~ak (20’). Automobilom se
do Kapel{~aka stiè iz Stu-
bi~kih Toplica Ulicom `rta-
va selja~ke bune koja se od-
vaja kod crkve (2 km).
Kapel{~ak (247 m). Na Kapel-
{~aku je 1960. g. l. od ceste ure- Spomenik selja~koj buni na Kapel{~aku
|en pored kapelice sv. Katarine
Medvednica 79
vidikovac i mali park sa spomen-plo~om selja~koj buni (lijep vidik na Zagorje i Med-
vednicu). S druge strane ceste je gostionica »Zagorska klet«.
Odavle dalje markiranom cestom po hrptu brijega 400 m do ra~vanja mar-
kacija za Hunjku: l. preko Lojzekova izvora markacija br. 38, a d. na{ put
preko 500 stuba markacijom br. 39. Taj d. put, koji se naziva i Sljemenskim
putem, ostavlja asfalt i Zagorskom ulicom silazi u dolinu potoka Lampu{a.
Preko njega se penje {umom Lampu{ na hrbat do zaselka sela Strmca, sila-
zi do asfaltirane ceste u selu Donjoj Pili i s nje nakon nekoliko zavoja silazi
l. do Sljemenske ceste (1 h od Stubi~kih Toplica). Cestom l. samo 300 m do
lova~ke ku}e (d. od ceste). Desno od ku}e kolnim putem preko potoka Pro-
njaka, gdje zapo~inje tzv. Zagreba~ki put. On se penje kroz {umu 40’ hrp-
tom brijega Divljaka do skloni{ta (nadstre{nice) i brdske ceste kod Krià,
iza kojeg se markacija za Hunjku opet ra~va: l. izravno (kra}e) markacija
br. 40, d. preko 500 stuba br. 39. Desna nakon 20’ stiè na Vrata, uzak pro-
dor u dolini potoka Jarek. D. stranom potoka kroz prodor 8’ pod stijene,
gdje je novo raskri`je: l. skre}e stazica za 500 stuba i izleti{te Srnec (1,20 h
od D. Pile), a ravno je o{tar uspon preko kolnog Erberova puta i tzv. Mle-
karskim putem preko înovni~kog sedla na Sljeme. Od Srneca uz 500 stu-
ba na Hunjku jo{ 40’. Put svladava ukupnu visinsku razliku od 680 m, pri-
li~no je duga~ak i dobrim dijelom vodi cestom, a zbog brojnih livada marka-
cija nije svuda pouzdana.
£ 24. Stubi~ke Toplice – Hunjka cestom 17 km. Od Stubi~kih Toplica
cestom 1 km prema Zagrebu do ra~vanja, gdje treba l. preko sela Strmca 4
km u selo Pilu. Dalje prema planini najprije poloìto, a zatim zavojima uz-
brdo kroz {umu Rakovu nogu. Na 10. km od Stubi~kih Toplica l. se o{tro
odvajaju asfaltirana cesta i markacija za pl. ku}u »Lojzekov izvor« i lova~ki
dom »Vepar« (1,5 km); na 13. km je d. zavoj oko Fakultetskog dobra (neko}
Frelihova lugarnica, sada ekonomija Agronomskog fakulteta u Zagrebu),
na 13. km d. se odvaja markacija za 500 stuba, a 50 m dalje, tako|er d., kol-
ni put do @enskog sedla iza »Tomislavova doma« (tzv. Erberov put). Na 17.
km cesta izlazi na hrbat Medvednice do Hunjke, gdje kod hotela »Hunjka«
prelazi na ju`nu, zagreba~ku padinu planine. Odavle je 2 km cestom do do-
ma na Puntijarki a 4 km do kriànja pod Sljemenskom lugarnicom (dalje v.
Prilaz Sljemenskom cestom iz Zagreba). Cesta je {iroka 6 m, bez jakih us-
pona i zavoja, asfaltirana je i bolje trasirana od Sljemenske ceste iz Zagre-
ba. Valja ra~unati s time da se na njoj zimi snijeg duè zadràva nego na
cesti iz Zagreba.
£ 25. Donja Stubica – Lojzekov izvor – Hunjka 3,30–4 h. Iz Zagreba
do Donje Stubice vlakom (52 km) koji polazi svaki dan u 8,30 h ili autobu-
som (45 km). Od Trga Matije
Gupca u sredi{tu mjesta 150
m Topli~kom ulicom prema
Stubi~kim Toplicama (dovle
5’ od `. st. Donja Stubica Ko-
lodvorskom ulicom), odakle
l. asfaltiranom Podgorskom
cestom 2 km do raskri`ja kod
trgovine i gostionice u Pod-
gori. S raskri`ja se moè do
Lojzekova izvora d. automo-
bilom jo{ 4 km (v. 26) ili l.
pje{a~kim prilazom (marka-
cija br. 37) koja vodi doli-
Vidikovac na Kapel{~aku nom potoka Reka do kraja
80 HRVATSKE PLANINE
asfalta, zatim slijedi uspon
uz potok pored usamljenih
ku}a lo{im putem na hrbat
brijega i njim ponovno stiè
do asfaltirane ceste iz D.
Stubice (dovle 1 h). Cestom
l. 300 m do mjesta gdje je l. u
{umi kriànje: ravno uzbrdo
kolnik prema lugarnici Kul-
merici, l. u {umu 100 m do
lova~kog doma »Vepar«
(parkirali{te u {umi). Malo
prije tog doma d. skre}e sta-
za od 5’ do pl. ku}e na Lojze-
kovu izvoru. Planinarska ku}a na Lojzekovom izvoru
Pl. ku}a na Lojzekovu izvoru (490 m) nalazi se usred mije{ane {ume crnogorice i
bjelogorice. Sagradilo ju je PD »Stubi~an« iz Donje Stubice 1980. Njegovi ~lanovi ned-
jeljom obi~no deùraju u ku}i. U prizemlju je blagovaonica za 30 osoba, a u potkrovlju
spavaonica u koju se moè smjestiti dvadesetak leàja. Elektrike nema, voda je s izvo-
ra pored ku}e. Pred ku}om je nadstre{nica s ro{tiljem, a oko 2’ iznad ku}e vidikovac
na Zagorje zvan »Dva sr~eka«. Nedostatak {ireg vidika planinari su nadomjestili iz-
gradnjom piramide na obli`njem Velikom brdu (500 m), ali je sada i nju prerasla {u-
ma. Do nje treba najprije natrag na asfaltiranu cestu, cestom d. oko 500 m i zatim
skrenuti za markacijom d. uzbrdo u {umu jo{ 3-4’.
Od ku}e natrag do kriànja na cesti, odakle l. prema Sljemenu asfaltiranom
cestom jo{ 15’ do mosta preko potoka Rakova noga. Iza potoka cesta se pri-
paja dobroj Sljemenskoj cesti iz Stubi~kih Toplica, a tik prije nje valja skre-
nuti l. uzbrdo kolnikom u {umu. Markacija krati nekoliko zavoja i preko
dvije manje ~istine stiè do po~etka Frelihovih livada, zatim livadama do
zgrada Fakultetskog dobra (30’ od mosta). Dalje mimo zgrada i iza njih d.
pored ograde livadama do {ume, kroz nju do Sljemenske ceste i preko nje
stazom povrh izvora u uvali jo{ 10’ do Hunjke. Put je duga~ak, dobrim dije-
lom vodi cestom i mjestimice je orijentacijski teàk, ovisno o odràvanju
markacija, a svladava visinsku razliku od 650 m.
£ 26. Donja Stubica –
Hunjka cestom 13 km. Iz
Donje Stubice 2 km do ras-
kri`ja u Podgori (v. 25), gdje
treba d. asfaltiranom {um-
skom cestom uzbrdo jo{ 3
km do mjesta gdje se l. od
ceste nalazi lova~ki dom
»Vepar« (1’) i d. od njega 5’
planinarska ku}a na Lojze-
kovu izvoru. Cesta se nasta-
vlja jo{ 1 km u dolinu potoka
Rakova noga, prelazi mos-
tom potok i odmah se iza nje-
ga spaja s cestom iz Stu- Lova~ki dom »Vepar« kod Lojzekovog izvora
bi~kih Toplica (dalje v. 24).
£ 27. Gornja Stubica – Gor{~ica 3 h. Iz Zagreba u Gornju Stubicu (54
km) vlakom koji polazi u 8,30 h. Od `. p. Ulicom Matije Gupca mimo tvorni-
ce »Dona« do ùpne crkve sv. Jurja na Trgu Matije Gupca u gornjem dijelu
mjesta (20').
Medvednica 81
Gornja Stubica. Prije uspona
vrijedi posjetiti nekada{nji dvo-
rac grofova Or{i}a, danas za{ti-
}en kao spomenik kulture.
Sagradio ga je 1756. Adam Or{i}
kao jednokatnu zgradu barok-
nog stila. U njemu je danas mu-
zej selja~kih buna. Godine 1973.
ure|en je oko dvorca park obli-
kovan kao pejza`ni perivoj sa
samoniklim i egzoti~nim bilj-
nim vrstama i postavljen velik
spomenik Matiji Gupcu (djelo
kipara Antuna Augustin~i}a).
Pred gostionicom iznad crkve,
na Gup~evu trgu, nalazi se pras-
»Gup~eva lipa« i gostionica u Gornjoj Stubici tara velika lipa zvana Gup~eva,
jer je po narodnom vjerovanju rasla jo{ u Gup~evo doba. Od dvorca do lipe ure|ena je
aleja od 400 lipa u spomen pogubljenih seljaka.
S Gup~eva trga markacija br. 35 vodi najprije Zagreba~kom cestom uzbrdo
1,5 km gdje se, 50 m prije raspela, odvaja d. nizbrdo put u dolinu Slanog po-
toka, te preko mosta stiè u selo Hiàkovec do brdske ceste. Njom l. kroz
zaselak Sa}eri, l. stranom brijega do ku}a na zaravni, odakle uspon hrptom
do zadnjih ku}a na rubu {ume. Dalje d. stranom brijega kolnikom do pod-
no`ja livade u uvali. S njezina kraja uspon l. na hrbat. Ravnim putem do
druge livade u uvali, odakle d. uspon na greben do malog prijevoja na gre-
benu O{tarija (1 h od G. Stubice). Slijedi oko 1 h uspona {umom do brdske
ceste na Volarnici, kod koje je travnati proplanak s izletni~kom nadstre{ni-
com i lijepim vidikom na Zagorje. Od Volarnice nekoliko min uspona u j.
smjeru prema M. ~re{nji (817 m), koju treba zaobi}i s l. strane markacijom
br. 33, zatim iza izvora Mrzljaka skrenuti d. na put br. 25 (l. je put za Lipu),
odakle je 10’ blagog silaza do Gor{~ice.
£ 28. Gornja Stubica – Lipa 3 h. Do Gup~eve lipe v. 27. Dalje putem za
Gor{~icu 15’ do ra~vi{ta, gdje treba l. markacijom br. 34 u selo Slani Potok
(2 km). Na kraju sela s asfalta makadamskom cestom do raspela na zavoju,
gdje treba d. Od zadnje ku}e d. s ceste kolnim putem uzbrdo, rubom livade i
preko hrpta, do druge livade u uvali. Iz uvale l. rubom livade u luku na hr-
bat brda i njim d. Put sije~e jednu brdsku cestu, zatim se uspinje pravim
spletom putova na livadu pod Tep~inu {picu (636 m), obilazi je s d. strane
do mjesta gdje s l. stiè markacija iz Laza (v. 20). Odavle je mogu} kratak
prilaz od 3-4’ kroz {ikaru na vrh Tep~ine {pice. Markacije nisu ~este i zato
je nu`na pove}ana pozornost.
Tep~ina {pica (642 m) zanimljiva je zato {to su u {ikari na njezinu tjemenu ostaci
zidina nepoznata grada. Narod pri~a da je tu nekada bio velik grad po kojemu nosi
ime selo Karivaro{ na zagorskom podno`ju Tep~ine {pice. Po~etkom stolje}a jo{ su se
raspoznavali ostaci kapelice sv. apostola s okruglim sveti{tem. Nakon njezina na-
pu{tanja sagra|ena je istoimena kapelica u [agudovcu. Op{irnije v. Milovan Buch-
berger: Tajna Tep~ine {pice (HP 90, 7-8, 210-15, 1998.).
Iza Tep~ine {pice jo{ je desetak min blagog uspona do izvora Rumleca i na
Ro~i}eve senoko{e, gdje stièmo na put 1M (dalje v. Uzdu`ni put sa Sljeme-
na na istok). Put svladava visinsku razliku od 510 m.
82 HRVATSKE PLANINE
ZAPADNA MEDVEDNICA
zemljovid 1, str. 84
Ovaj dio Medvednice, koji je od sredi{njega dijela odvojen duboko usje~e-
nim koritom potoka Vrap~aka, razlikuje se od ostalih dijelova manjom visi-
nom (najvi{i vrh je Bradovec, 582 m, s. od Ponikava), bogatstvom kra{kih
pojava, ali i {umama lo{ije kvalitete. Zahvaljuju}i relativno debelom sloju
vapnenca, tu }emo nai}i na ponikve, ponornice i {pilje. Planinarske su za-
nimljivosti u z. Medvednici podru~je gorskih livada na Ponikvama do kojih
vodi {iroka asfaltirana cesta iz Stenjevca (tzv. Zelena magistrala, sagr.
1972.), planinarski dom na Glavici, {pilja Veternica, ru{evine Susedgrada,
stijene Kamenih svata i planinarska ku}a u njihovoj blizini.
£ 29. Podsused – Susedgrad – Kameni svati 3 h. Iz Zagreba do Podsu-
seda s tramvajskog terminala u ^rnomercu ZET-ovim autobusom na liniji
br. 119 za Podsused, ili br. 122 za Susedgrad, ili prigradskom èljeznicom
iz Zagreba koja vozi dvadesetak puta na dan od 4 do 22,30 h. Od a. p. pod-
vo`njakom ili od `. p. Kolodvorskom ul. nekoliko min do glavnoga, Kova~i-
}eva trga u sredi{tu. S trga l. 200 m do ku}e br. 7 prije koje je ulaz u park.
Kroz park 4’ do nekada{nje pl. ku}e PD-a »Susedgrad« i jo{ 3’ u zavojima,
mimo vodovodnoga rezervoara i nekoliko klupa za odmor, do ru{evina Su-
sedgrada. Na kraju uspona preko jarka kroz prodor u unutra{njost s l. stra-
ne gradine.
Susedgrad (194,8 m). Ru{evine Susedgrada nalaze se na krajnjem z. obronku Med-
vednice, u kutu izme|u Save i njezine pritoke Krapine, na strmom osamljenom bre-
ùljku koji dominira nad putom iz Slovenije u Hrvatsku. U starijemu, gornjem dijelu
bile su zgrade za stanovanje, opasane ~vrstim zidinama, a u donjem koji je poslije do-
zidan s j. strane, bile su dvije kule s glavnim vratima, obrambenim jarkom i lan~anim
mostom preko njega. U 16. st. grada se domogao vlastelin Franjo Tahi. Buna koju su
protiv njega podigli seljaci pod vodstvom Matije Gupca bila je krvavo ugu{ena 1573.
Oko stotinu godina poslije ipak su grad osvojili te ga razorili i otada je ru{evina. Op-
{irnije o Susedgradu: Ve}eslav Heneberg: Ru{evine Susedgrada (Edicije muzeja gra-
da Zagreba, sv. 3, Zagreb 1929.). Unato~ prija{njim konzervatorskim radovima,
danas su zidine opet neprohodne jer su obrasle grmljem i trnjem.
Od gradine natrag na stazu, pa silaz 2’ na drugu stranu brijega do ulice
Gornji put kojom treba do Aleje Selja~ke bune. Alejom d. samo 20 m, pa za-
tim odmah lijevo uzbrdo 200 m ulicom Jagodi{~e do ku}e br. 14 iza koje na
ra~vanju treba d. ulicom Put Kamenih svata. Nakon jo{ 200 m uspona, kod
zadnje ku}e, asfalt prestaje i dalje treba za markacijom broj 1M koja sljede-
}a 2 i pol sata vodi naizmjence livadama i {umarcima do planinarske ku}e.
Za ki{na vremena put iz Podsuseda je blatan, s brojnim lokvama. U po~et-
Tlocrt Susedgrada (Ve}eslav Heneberg)
Ru{evine Susedgrada (Vladimir Kova~i})
Medvednica 83
nom dijelu puta moè se l.
skrenuti 10’ na [krl~ev bri-
jeg (291 m) radi lijepa vidi-
ka, a oko 15’ prije ku}e, 100
m prije nadstre{nice, spusti-
ti se za {umarskim oznaka-
ma u duboku ponikvu gdje
se moè vidjeti orija{ka buk-
va, najve}a na Medvednici.
Planinarska ku}a »Kameni
svati« (480 m) nalazi se na
mjestu gdje Medvednica strmo
pada prema Hrvatskom zagorju.
Podigao ju je 1982. PD »Sused-
grad« iz Podsuseda usred {ume, Zagorje s Kamenih svata (Vladimir Kova~i})
u obliku prizemne brvnare koja
je poslije prigra|ivana. Obi~no je otvorena nedjeljom od 9 do 16 h, kad u njoj deùraju
~lanovi dru{tva i goste posluùju pi}ima. Ima 6 leàja, a vodom se opskrbljuje iz cis-
terne. Osobitost je da dru{tvo dodjeljuje spomen-zna~ku svakome tko ku}u posjeti
bar jedanput u svako od ~etiri godi{nja doba. Posjeti se dokazuju ìgom u dnevnik ko-
ji nosi naslov »êtiri godi{nja doba na Kamenim svatima«, a moè se nabaviti u ku}i
za vrijeme deùrstva. Zna~ke se dodjeljuju na tradicionalnom susretu »Pohod na Ka-
mene svate« koji se odràva prve nedjelje u rujnu.
Od ku}e produùje markacija jo{ 500 m poloìto kroz {umu do Kamenih
svata.
Kameni svati (489 m) su skup dolomitnih stijena (489 m) osovljenih
na z. obronku Medvednice. Narod ih zapravo naziva Zakletim sva-
tima. Prema narodnoj pri~i, stijene su nastale tako {to je mlado-
ènjina majka kletvom okamenila svatove jer je bila nezadovolj-
na snahom. O tome govore i stihovi [enoine pjesme »Kameni
svatovi« iz 1869. g.:
Ubila me strijela mahom
Ak’ mi Janja bude snahom.
Kleta dru`ba na toj stijeni
Kamenom se okameni!
August [enoa
Rub stijene diè se oko 350 m iznad zagorskoga sela Jablanovca i (1838.–1881.) pisao je i
neko} je bio najljep{i vidikovac, ali je stijene postupno obrasla {i- o Kleku
kara. Osobito je lijep pogled u dubinu na ra{trkana zagorska se-
la, ~ije ku}e iz ove visine izgledaju poput malih maketa.
£ 30. Bizek – Kameni svati 2,30 h. Do
Bizeka ZET-ovim autobusom s tramvaj-
skog terminala na ^rnomercu. Si}i treba
na predzadnjoj postaji, pa odatle l. ulicom
Bizek II 1 km do ra~vanja. Tu treba skre-
nuti d. 200 m do lova~ke ku}e (d. od puta).
Slijedi zavoj i nakon 300 m, iza posljednje
ku}e (Bizek III, br. 70), ra~vanje: d. dom na
Glavici markacijom br. 2, a ravno dalje je
na{ put. Nakon 200 m d. nam ostaje ogra-
|eni vodovodni rezervoar, a nakon jo{ 200
m l. je nekada{nja planinarska ku}a. Mar-
kacija nastavlja gornjim rubom nekada-
{njega kamenoloma tvornice cementa u
Podsusedu i iza njega se spaja s putem 1M
iz Podsuseda (dalje v. 29).
Planinarska ku}a »Kameni svati«
(Stanko Popovi})
Medvednica 85
Ulaz u {pilju Veternicu (Vlado Boì}) Kanal u {pilji Veternici (Vlado Boì})
£ 31. Gornji Stenjevec – Glavica – Ponikve – Kameni svati 2,45 h. Iz
Zagreba ZET-ovim autobusom na liniji 124 s tramvajskog terminala u ^r-
nomercu. S kriànja na predzadnjoj postaji u ulici Dubravica treba d. uli-
com Glavica uzbrdo. Nakon 200 m skre}e l. markacija br. 8 i penje se iznad
naselja kroz nisku {umicu, potkraj sve o{trijim usponom, do pl. doma (30’
od autobusa). Desetak minuta prije njega l. je odvojak do ulaza u pe}inu Ve-
ternicu. Do {pilje ima i izravan put, od okreti{ta na zadnjoj a. p., odakle tre-
ba najprije 500 m cestom bez asfalta do kraja i iza zadnje ku}e zapo~eti us-
pon markacijom br. 3 l. iznad potoka (od autobusa 25’ do ulaza u {pilju).
[pilja Veternica. Ulaz se nalazi 300 m zra~ne linije jz. od
doma na Glavici, na visini oko 350 m, oko 25’ iznad zadnjih
ku}a Gornjeg Stenjevca. Veternica je golem {piljski komple-
ks, jedan od najve}ih u Hrvatskoj. Ime je dobila po hladnoj
zra~noj struji iz njezina ulaza. Poznata je ve} od 19. stolje}a,
ali je tek tridesetih godina 20. stolje}a ulaz toliko pro{iren
da je mogao u}i ~ovjek. Otkri}e podzemnih prostora bilo je u
to doba senzacija koja je danima punila stupce novina i budi-
la ma{tu znatièljne publike. Dosad je otkriveno 7000 m ka-
nala, ali istraìvanja jo{ uvijek nisu zavr{ena. Obiluje dvora-
nama, ponorima i slapovima. U ulaznom su dijelu iskopani
zanimljivi paleontolo{ki nalazi koji pokazuju da je tu prije
42 000 godina boravio suvremenik krapinskog pra~ovjeka
(Homo neanderthalensis). Ulaz je zatvoren èljeznim vrati-
ma. Precizan tlocrt objavljen je u ~asopisu »Speleolog« za g.
1978.–1979. Radi turisti~kog posjeta, elektrificirano je prvih
380 m kanala. Nedjeljom prije podne na ulazu deùraju ~la-
novi Komisije za speleologiju HPS-a koji organizirano vode posjetitelje (ulaznica 10
kn, djeca 5 kn). [pilja je pod zakonskom za{titom kao geomorfolo{ki prirodni spome-
nik, a o njoj se brine uprava »Parka prirode Medvednica« (Bliznec b. b.).
Od Veternice do Doma ima jo{ 10’ o{trog uspona {umovitom padinom.
Planinarski dom na Glavici (420 m) nalazi se na obronku istaknute sporedne gor-
ske kose, usred bujnoga {umskog zelenila. Otvoren je i opskrbljen vikendom, od 8 do
22 h. Objektom upravlja Planinarski savez Zagreba, Ribnjak br. 2. Sastoji se od stare
zgrade i prigra|enog krila namijenjenog ugostiteljstvu. U prizemlju je kuhinja i ne-
koliko blagovaonica, u potkrovlju spavaonica sa skupnim leàjevima te dvije sobe s 4 i
2 kreveta, a u depandansi je 16 skupnih leàja (ukupno oko 50 leàja). Kuhinja nudi
vikendom doma}u kuhinju. Ispred zgrade je ove}a terasa s klupama, odakle je lijep vi-
dik na Zagreb i savsku dolinu. Iznad doma u {umi je zaravanak prikladan za sun~a-
nje, a pored same zgrade igrali{te i kuglana. Dom su sagradili zagreba~ki radnici,
uglavnom ~lanovi predratnog RTPD-a »Prijatelj prirode«, dobrovoljnim radom i pri-
lozima 1934.–1936. godine, u jednostavnom planinskom stilu od kamena s drvenim
potkrovljem. Godine 1984. obnovljen je i prigra|eno mu je novo krilo. Do doma vodi
jo{ nekoliko markiranih prilaza: iz Bizeka (v. 30) i Gornjeg Vrap~a (v. 32), od Sljeme-
na hrptom Medvednice i dr., a postoji i cestovni prilaz (v. 33).
86 HRVATSKE PLANINE
SATNICA OD GLAVICE
Bizek 40'
Ponikve 30'
Kameni svati 1,30 h
Sljeme 4h
Planinarski dom na Glavici

Od Doma do Kamenih svata put vodi 10’ cestom i tu se markacija ra~va: l. s
ceste skre}e izravan put koji traje 1,15 h, a d. se nastavlja put cestom preko
Ponikava za 1,30 h. Drugi je put malo duì, ali i zanimljiviji. Od Doma je do
Ponikava 25’ {umskom cestom u si. smjeru, gotovo bez ikakva uspona (pos-
toji i markirana kratica).
Ponikve su prostrana travnata dolina okruèna sa svih strana {umovitim breùljci-
ma, na prosje~noj visini od 500 m. Kroz Ponikve teku tri gorska poto~i}a. Najja~i je
Jezeranec, a ostala dva u kasno ljeto obi~no presu{e. Svi poniru u jamama na z. stra-
ni, u {umskom gusti{u (tipi~na kra{ka pojava). Bojenjem je dokazano da se voda po-
novno javlja u pe}ini Veternici. Zanimljivo je i Jambri{akovo vrelo koje izvire iz male
{pilje u {umi sz. od Ponikava. Livade su u prolje}e ukra{ene raznovrsnim cvije}em,
ali i prili~no podvodne. Postale su osobito popularno izleti{te nakon 1972. kada je do
njih probijena cesta Zelena magistrala (v. 33). Na po~etku Ponikava, kod mosti}a na
poto~i}u, vi{estruko je kriànje markacija (v. 33).
Staza za Kamene svate vodi preko mosti}a l. rubom Ponikava, ulazi u {u-
mu i dalje vodi bez vidika s nekoliko lakih uspona i silaza. Zbog brojnih kri-
ànja, valja putem dobro paziti na markaciju. Otprilike na pola puta prilazi
s d. markacija sa Sljemena koja sa s. strane zaobilazi Ponikve, a oko 20’ pri-
je Kamenih svata d. je odvojak do malog izvora, jedinog u ovom kraju. Tik
prije Kamenih svata put silazi u {umovitu uvalu gdje s l. prilazi markacija
iz Podsuseda (v. 29) i Jablanovca u Zagorju (v. 34). Tom se uvalom l. stiè
za nekoliko min do pl. ku}e, a d. do ostatka ru{evne zgrade od koje je 1’
o{tro uzbrdo kroz grmlje do vr{ne stijene (v. 29).
£ 32. Gornje Vrap~e – Ponikve – Glavica 2 h. Do po~etka ulice Horvati-
nice v. 1. Ve} iza prve ku}e u Horvatinici (ku}a br. 2) d. Letin~i}evom ulicom
(markacija br. 5). Nakon 500 m, prije ku}e br. 56, d. ulicom Skenderi 300 m.
Na vrhu te ulice, s o{trog zavoja l. uzbrdo kroz vo}njake i {umarke, a zatim
kroz {umu uspon do {umske ceste koja d. vodi do slapa Sopota (50’). Preko
ceste do asfaltirane Zelene
magistrale i njom d. 500 m do
Ponikava. Dalje v. 33.
£ 33. Ponikve i Glavica

cestom (Zelena magistrala,
5,5 km). Iz sredi{ta Zagreba
Ilicom do kraja, pa ravno da-
lje Alejom Bologne prema
Podsusedu do gradske ~etvr-
ti Gajnice. Oko 500 m iza
benzinske crpke koja se na-
lazi d. od ceste, treba kod
nadstre{nice na a. p. skre-
nuti d. uz potok ulicom Dub- Novo krilo doma na Glavici
Medvednica 87
ravica. Nakon 700 m, na vi-
{estrukom kriànju, treba
d. preko potoka naj{irom as-
faltiranom cestom, zvanom
Zelena magistrala. Nakon
5,5 km uspona cesta slijepo
zavr{ava parkirali{tem na
samome po~etku Ponikava.
Pedesetak koraka prije par-
kirali{ta skre}e l. uska {um-
ska cesta kojom ima do pla-
ninarskog doma na Glavici 2
km (asfalt na strmijim mjes-
tima). Izletnici obi~no na
Ponikvama ostavljaju auto-
Pogled na livade s lova~ke ~eke na Ponikvama mobil na parkirali{tu i sila-
ze do livada pje{ice oko 20 m prije parkirali{ta. Ve} nakon 30 m silaza je
mosti} na potoku ponornici prije kojeg je ra~vanje markacija: l. dom na Gla-
vici, d. mimo betonskoga geodetskog stupa put na Sljeme, a preko mosti}a
Kameni svati. Od samoga mosti}a moè se l. za 1 min, slijede}i poto~i}, sti}i
do njegova ponora u jami ljevkasta oblika. Pitke vode ima na Jambri{akovu
vrelu koje izvire iz {piljice l5’ putem prema Sljemenu.
£ 34. Jablanovec – Kameni svati 50’. Iz
Zagreba ZET-ovim autobusom na liniji 176 i
177 za Gornju Bistru s tramvajskog termina-
la u ^rnomercu (pla}aju se 2 zone). U Jabla-
novcu treba si}i na postaji kod Konzumove
prodavaonice, Stubi~ka ul. 246. Tom ulicom
produìti oko 100 m do crkve, iza nje skrenu-
ti d., pa odmah zatim, na ra~vanju kod raspe-
la, opet d. ulicom Kamenih svatova. Njom
400 m do spomenika Augustu [enoi i 50 ko-
raka iza njega skrenuti d. prvim odvojkom
ul. Kamenih svatova, gdje asfalt prestaje. Sli-
jedi uspon markacijom br. 7 do malog prije- Jambri{akovo vrelo s izvori{nom
voja i dalje d. putem preko livada i povrh vi- {piljicom
nograda do {ume (ukupno 50’, s visinskom
razlikom od 290 m). Kroz {umu uspon do puta iz Poduseda i njim l. do pl.
ku}e jo{ 2’ (dalje v. 29). Do Kamenih svatova moè se i od a. p. u Ivancu, 4
km bliè Zagrebu. U Ivancu treba si}i na tre}oj postaji, zvanoj Gorica (kod
raspela). Oko 50 m dalje od raspela treba prije ku}e br. 100 i 102 skrenuti d.
Vinobre{kom ulicom. Ovaj
uspon traje 1,20 h, a sastaje
se s prvim 5’ prije pl. ku}e.
Ponor potoka na Ponikvama
88 HRVATSKE PLANINE
ISTO^NA MEDVEDNICA
Isto~na Medvednica, koju od sredi{njeg dijela odvaja ka{inski prijevoj na
Lazu, ima posebne odlike zbog kojih je vrlo cijenjena me|u planinarima. Za
razliku od sredi{njeg dijela, koji je gotovo u cijelosti pokriven visokom {u-
mom, isto~ni obiluje planinskim livadama, osobito lijepima u doba cvjeta-
nja. Iako se taj dio Medvednice ne odlikuje visinom, jer je najvi{i vrh, Dre-
nova, visok samo 576 m, planinari ga vole jer se tu izmjenjuje ugodna {um-
ska hladovina s poljima i cvjetnim livadama, a u okrilju ti{ine i oazama sa-
~uvane prirode. Skupina je lako pristupa~na i pruà mogu}nost za lijepu
uzdu`nu turu. Ona vodi od Laza preko najvi{ega vrha ove skupine, Dreno-
ve, te preko Klade{~ice i Zelingrada silazi u Zelinu (ukupno oko 6 h laka ho-
da). U ovom dijelu Medvednice najzanimljivije to~ke su gradine Kozelin i
Zelingrad te dvije planinarske ku}e: na Grohotu i Klade{~ici.
£ 35. Uzdu`ni put Laz – Klade{~ica 4 h. Taj put hrptom gore prvim di-
jelom prolazi kroz sela i preko polja, drugim dijelom kroz {umu, a tre}im,
do Klade{~ice, opet livadama. Polazna to~ka je selo Laz na prijevoju ceste
Sesvete – Marija Bistrica (v. 20). Do Laza se moè autobusom iz Sesveta ili
iz Zagreba s Autobusnog kolodvora (u Sesvetama staje 20’ nakon polaska iz
Zagreba). S autobusa treba si}i 400 m prije crkve, na mjestu gdje se d. odva-
ja markacija br. 47. Prvih 1 km puta vodi seoskom cestom kroz zaselak La-
za zvan Vrh, zatim jo{ oko 1 km do Matu{a, najisto~nijega zaselka, gdje si-
je~emo popre~nu markaciju Marija Bistrica – Grohot (odavle je d. 45’ bla-
gog silaza do pl. doma na Grohotu; v. 36). Put dalje vodi kroz splet {umskih
putova u i. smjeru do prijevoja Kraljev hrast pod vrhom Kozelinom (1,15 h
od Laza). Preko tog prijevoja prelazi asfaltirana cesta Morav~e – Marija
Bistrica koja je sagra|ena prilikom Papina posjeta i zbog toga se naziva Pa-
pinskom cestom. Prijevoj je obiljeèn velikim spomen-raspelom, pred ko-
jim se nalazi parkirali{te. Odavle se lako moè skrenuti za 20’ na vrh Koze-
lin (markacija se odvaja d. od ceste 100 m u pravcu Morav~a).
Kozelin (511 m; naziva se i Kuzelin ili
Koèlin) jest vrh obrastao gustom {umom
na kojemu se nalaze ostaci jednog od naj-
starijih naselja u okolici Zagreba. Muzej
Prigorja iz Sesveta po~eo je 1978. arheo-
lo{ka istraìvanja i utvrdio da je tu bilo ì-
vota ve} krajem drugog tisu}lje}a prije
Krista. Zna~ajni su i nalazi iz èljeznog
doba iz 8. do 1. st. prije Krista. Na prijela-
zu iz 4. u 3. st. tu su bila keltska plemena,
a naselje se odràlo i u antici sve do 5. st.
posl. Krista, kada se gubi trag daljnje ljud-
ske prisutnosti. Dosad je tu na|eno kera-
mike, nakita, alata, oru|a, jedan anti~ki
grob i tragovi fortifikacije. Na vrhu je za-
ravan obrasla {umom, a okruèna je osta-
cima prastarih zidina, gdje se vide tragovi
arheolo{kih iskapanja. Vi{e o tome v. Vla-
dimir Sokol: »Rimski metal s Kuzelina«
(Muzej Prigorja, Sesvete 1998.).
Od kriànja pod Kozelinom cestom
dalje l. 300 m i tu d. u {umu za mar-
kacijom. (Cestom se odavle za l5’ sti-
è do mjesta gdje se l. odvaja krak od Prijevoj Kraljev hrast na »Papinskoj cesti« Morav~e –
200 m do lijepoga lova~kog doma Marija Bistrica s parkirali{tem
Medvednica 89
»Fazan,« u {umi Grohotu).
Slijedi put {umovitim hr-
ptom (usput l. i d. kratki od-
vojci do izvora). Nakon 1 h je
kra}i o{triji uspon do mjesta
gdje je l. odvojak od 1’ na
Drenovu (576 m), najvi{i
vrh isto~ne Medvednice (vi-
dika nema jer je pokriven
{umom). Slijedi 15’ silaza do
prijevoja pod Strmcem, gdje
se d. odvaja silaz u Psarjevo,
zatim kratak uspon na brdo
Strmec (556 m). Zadnji dio
Medvednice, od Strmca na Lova~ki dom »Fazan« u {umi Grohotu
istok, zove se Zelinska gora. Idu}ih pola sata prolazimo podru~jem koje se
zove Zagrad (jer je u zale|u Zelingrada), izlazimo iz {ume na livade, donjim
rubom livade stièmo do {umskog kolnika i njim d. za 3’ do ceste Zelina –
Klade{~ica (50’ od Drenove). Odavle cestom
ravno 1 km preko livada do pl. doma Klade{~i-
ca (v. 39).
£ 36. Blagu{a – Pl. ku}a Grohot 1 h. Do sela
Blagu{e ZET-ovim autobusom na liniji 270 s
tramvajskog terminala Dubec u Sesvetama
(pla}aju se tri zone). Od terminala u Blagu{i
markirana su dva puta, od kojih jedan moè
posluìti za uspon, a drugi za silaz. Markacija
br. 61 nastavlja ravno dalje ulicom Benko{~ica
200 m uz potok i tu skre}e d. uzbrdo kolnim pu-
tem koji se blago penje najprije me|u poljima i
vo}njacima, a zatim {umom. Stalno se valja dr-
àti hrpta i glavnoga kolnika. Na kraju uspona,
u {umi, oznaka na stablu upozorava da treba
skrenuti l. stazom koja poloìto za 8’ vodi do
ku}e. Druga varijanta (markacija br. 60) od au-
tobusa produùje 200 m i vodi ravno dalje uz
potok dolinom te mimo dvije metalne lova~ke
~eke stiè do ogra|enog izvora. Oko 300 m dalje
Piramida na Grohotu je lova~ka ku}a, odakle je vrlo o{tar uspon 40’
kroz {umu do ku}e (ukupan uspon 280 m).
Planinarska ku}a na Grohotu (474
m) nalazi se u kestenovoj {umi na gor-
skom rebru koje se od hrpta gore odvaja
na jug. Sagradio ju je 1995. PD »Blagus«
iz Blagu{e. To je zidana jednokatnica
smje{tena 3’ z. od {umovita vrha Groho-
ta (492 m). Voda se predvi|a iz cisterne.
Na vrhu Grohota podignuta je 2000. g.
èljezna piramida visoka 14 m s koje se
pruà {irok vidik na Medvednicu i Pri-
gorje. Od ku}e se moè nastaviti put do
hrpta Medvednice tako da se vratimo 8’
do po~etka odvojka i tu nastavimo l. iz
{ume preko livada i polja do zaselka Bis-
tri~ki Laz na samom hrptu Medvednice.
Odavle l. do busa na Lazu, ili d. na Dre- Planinarska ku}a na Grohotu
Medvednica 91
novu, ili silaz na drugu stranu
hodo~asni~kim putem u Mariju
Bistricu (v. 38; svi su pravci
markirani).
£ 37. Morav~e – Kozelin
1,30 h. Do Morav~a ZET-
ovim autobusom na prigrad-
skoj liniji br. 272 koja polazi
s tramvajskog terminala
Dubec (pla}aju se tri zone).
Od zadnje postaje ravno da-
Ostaci gradskog zida na Kozelinu lje dolinom potoka. Nakon
15’ ostavljamo potok i blago
se uspinjemo lijevom padinom 1 h kroz {umu na hrbat Medvednice do krià
na prijevoju Kraljev hrast, gdje se uzdu`na markacija Medvednicom krià s
cestom. Oko 100 m prije prijevoja l. u {umu markiranim usponom 20’ na
vrh Kozelina (v. 35).
Prilaz Kozelinu automobilom. U Belovaru (ne Bjelovaru) na cesti Zag-
reb – Vara`din treba kod ljekarne skrenuti s glavne ceste l. u Morav~e i iza
sela nastaviti novom, tzv. Papinskom cestom (nagib do 15%), uzbrdo u za-
vojima do prijevoja Kraljev hrast i tu parkirati (11 km od Belovara).
£ 38. Marija Bistrica – Planinarska ku}a na Grohotu 2 h. Iz sredi{ta
Marije Bistrice (autobusna veza sa zagreba~kim Autobusnim kolodvorom)
asfaltiranom cestom prema Lazu mimo crkve sv. Leopolda 2,5 km do mjes-
ta gdje se l. odvaja {umska cesta za lova~ki dom »Fazan«. Lijevo preko mos-
ta do prvih ku}a, gdje se d. odvaja put za Laz. Dalje obi~nom cestom 500 m
do doline s d. strane, gdje se s raskri`ja odvaja markacija malo ulijevo preko
usjeka na hrptu. Lijevo od stjenovitog odsje~ka treba potraìti usku stazu,
koja se uspinje prema planinskom hrptu, najprije livadama, pa o{tro uz ja-
rak i potom {umom na planinski hrbat, do zaselka Laz Bistri~ki (dovle 1,30
h). Desno cestom kroz selo do raspela, odatle s desna zaobi}i brijeg do
usamljene ku}e l. od ceste. Cesta vodi dalje ravno hrptom prema Lazu (2
km), a l. se odvaja na{ put blagim silazom prema Blagu{i preko livada i po-
lja. Nakon 35’ u {umi oznaka na stablu upozorava da treba skrenuti d. 8’ do
ku}e na Grohotu (v. 36).
£ 39. Sv. Ivan Zelina – Zelingrad – Klade{~ica 2 h (cestom 7 km). Pri-
laz do Sv. Ivana Zeline autobusom na liniji Zagreb – Vara`din (polazak s
Autobusnog kolodvora u Zagrebu ~etrdesetak puta na dan, svakih pola sa-
ta, od 5 do 22,30 h). U sredi{tu, kod crkve sv. Ivana Krstitelja na Trgu A.
Star~evi}a, po~inje markacija br. 47 koja vodi najprije na sjever 700 m Bo-
cakovom ulicom do ku}e br. 38. Tu skre}e l. i silazi 600 m uskom Ma~kovi-
}evom ulicom do glavne ceste u selu Bi{kupcu. Njom d. dolinom Velike re-
ke. Nakon 1 km, na izlazu iz Bi{kupca, asfaltirana cesta skre}e l. preko
mosta prema Psarjevu Gornjem, a na{ se put nastavlja makadamom sve
uòm dolinom, prolazi mimo napu{tenog kamenoloma i nekada{njeg skla-
di{ta »Trudbenika« te stiè na zaravan @lebicu (285 m). Tu su pod vapne-
na~kom stijenom visokom nekoliko metara izvori (omiljeno izleti{te Zelin-
~ana). Na 5. kilometru od Zeline cesta skre}e iz doline o{tro d. uzbrdo i u
velikom zavoju stiè nakon 500 m pod zidine Zelingrada (pje{a~ka kratica
na po~etku zavoja). Uspon do gradine l. od ceste 1-2’.
Zelingrad (350 m) prvi se put spominje 1295. kada je bio utvr|en grad na ~elu s
ka{telanom. Od 1326. je u posjedu magistra Nikole, sina Petra Ludbre{koga. Fabijan
Bi~kele spominje se kao vlasnik 1397. i njegova obitelj gospodari gradom gotovo sto
godina. Nakon 1490. vlasnik je Stjepan Zapolja, kojeg naslje|uje sin Ivan. Godine
1535. grad kupuje hrvatski viceban Pavao Kerecheny (Kere~enji). Njegov sin Mihajlo
92 HRVATSKE PLANINE
tako|er je viceban. Ta se obitelj
ubrajala me|u najbogatije u Hr-
vatskoj. Od 1635. grad se spomi-
nje kao ru{evina. Ostaci grada
nalaze se na strmoj vapnena-
~koj glavici. I danas je vidljiva
velika zgrada za stanovanje i do
nje dvori{ta opasana zidovima i
kulama. Ostaci zidina visoki su
do 11 m. Dio zidina za{ti}en je
konzervatorskim radovima. Oko
grada postoji ure|ena pje{a~ka
staza.
Ru{evine Zelingrada (Vladimir Kova~i})
Silaz s gradine natrag na
cestu i njom dalje 30’ podru~jem zvanim Zagrad prema hrptu Medvednice
do prve livade Klade{~ice, gdje je ra~vanje markacije: l. na Laz, d. uz livade,
potkraj kratkim o{trim usponom do raspela, i odavle jo{ 300 m na sjever do
pl. ku}e (2 km od Zelingrada). Klade{~ica (naglasak na predzadnjem slogu)
jest raseljeni zaselak u kojemu je jo{ 1948. bilo 196 stanovnika. Op{irnije o
ovome kraju u knjizi Mladena Hou{ke »Zelinska gora« (Sv. Ivan Zelina
1992.). Nekada{nje ku}e danas su ru{evne, osim onih koje sluè kao vi-
kendice. Na najvi{em poloàju, povrh livada, nalazi se pl. ku}a. Do Kla-
de{~ice se moè automobilom (7 km od Zeline) putem koji je identi~an s
pje{a~kim, no treba ra~unati s time da su zadnja 2 km za ki{nog vremena
teè prohodna.
Planinarska ku}a Klade{~ica (460 m) smje{tena je na travnatom proplanku na
krajnjem istoku Medvednice, kojom se zavr{ava niz planinarskih objekata na potezu
od Podsuseda do Zeline. Podigao ju je PD »Zelina« iz Sv. Ivana Zeline (gradnja je za-
po~ela 1991. i nije jo{ posve dovr{ena). To je zidana jednokatnica, koja u prizemlju
ima blagovaonicu i kuhinju, a na katu 4 spavaonice. [irok vidik na Zagorje, sve do
Slovenije, i pitome planinske livade u okolici daju joj poseban ugo|aj. Sama je ku}a li-
jepo izleti{te, a moè posluìti i
kao polazna to~ka za put hrp-
tom Medvednice na zapad ili za
silaz na zagorsku stranu do Ma-
rije Bistrice, odakle je autobus-
na veza sa Zagrebom gotovo
svaki sat.
Prilaz automobilom posve je
identi~an pje{a~kome. Vari-
janta: cestom prema Zagre-
bu 300 m, tu desno i odmah
na kriànju d. Zelingrad-
skom ulicom. Planinarska ku}a Klade{~ica
LITERATURA
Vidi i lit. u odjeljku Za{tita prirode; M - skr. Medvednica. Klai}, V.: Zagreba~ka gora. Zemljopis Hrvatske, str. 88. Zagreb 1878.; Ki{pati},
M.: Zagreba~ka gora. Spomenica HPD-a, str. 47, Zagreb 1884.; Novotni, V.: Vodi~ u goru Zagreba~ku. HPD, Zagreb 1906.; Hirc, D.:
Zagreba~ka gora. Prir. zemlj. Hrvatske, I, str. 138, Zagreb 1905.; Henneberg, V.: Gora Medvednica. Gl. Hrv. prir. dr. 31, 1919., 1-4, 49;
Gu{i}, B.: Medvednica. Planinarski vodi~. HPD »Sljeme«, Zagreb 1924.; Povijest sljemenske piramide. HP 25, 1929., prilog broju 8;
Henneberg, V.: Gradine i gradi{ta po Medvednici. Na{e starine 8, 1929., 129; Poljak, J.: Nekoje pe}ine Zagreba~ke gore. HP 29, 1933.,
222, 256 i 305; [kuda{, D.: Endemi masiva M. NP 6, 1954., 203; Lipov{}ak, I.: Pola vijeka po M. NP 6, 1954., 463; Markovi}, M.: Koji je
najvi{i vrh Lipe. NP 7, 1955., 261; Boì~evi}, S.: Pe}ine i ponori na zagorskoj strani M. NP 7, 1955., 264; Bla{kovi}, V.: Lipa i njena dva
Roga. NP 8, 1956., 291; Horvat, V.: 500 stuba i njihova okolina. NP 10, 1958., 210; Boì~evi}, S.: Pe}ina Veternica nekada, sada i u
budu}nosti. NP 13, 1961., 74; Kirigin, B.: Prikaz klimatskih prilika M. HM zavod, Zagreb 1963.; Poljak, @.: Medvednica. Pl. vodi~. PSH,
Zagreb 1960. (2. izd. 1970., 3. izd. 1976.); Stuni}, T.: Planinarskim stazama sjeverne M. NP 19, 1967., 155; Praì}, B.: Vidokrug sa
Sljemena. NP 19, 1967., 269; Svoboda, Lj.: M. u pro{losti i sada{njosti. NP 20, 1968., 115; Petravi}, M.: Zapisi o Vugrovcu. NP 21,
1969., 215; Boì~evi}, S.: Podzemni kr{ki fenomeni planine M. kraj Zagreba. Acta carsologica VI, 6, Ljubljana 1974.; Planinarsko-
turisti~ki vodi~ po Sesvetskom Prigorju. PD »Lipa«, Sesvete 1977.; Ljevak, S.: [ume na M. NP 31, 1979., 141; Jutrovi}, T.: Horvatovih 500
stuba na M. NP 31, 1979., 134; êpelak, M.: Novija i budu}a spel. istraìvanja Veternice, NP 30, 1978., 49; Bla{kovi}, V.: Najbitnije o M.
Medvednica 93
NP 30, 1978., 95; Brusar, B.: I sjeveroistok M. zasluùje za{titu. NP 36, 1984., 71; Kopi}, J.: Vodi~ po M., Pl. savez Zagreba, Zagreb
1984.; Kula{, A.: Po isto~noj M. od Zeline do Laza. NP 37, 1985., 29; Klai}, N.: Medvedgrad i njegovi gospodari. Globus, Zagreb 1987.;
ûji}, B.: Gorsko Zrcalo. HP 83, 1991., 155; Kantura, @.: Slap Sopot na Monsu Ursi. HP 83, 1991., 152; Hou{ka, M. i sur.: Po Zelinskoj
gori. Sv. Ivan Zelina 1992. (73 str.); Dudukovi}, B.: Neki oronimi na M. HP 85, 1993., 170 i 226; Kantura, @.: [umarev grob. HP 85,
1993., 209; [ugar, I. i dr.: Medvednica i njezin biljni svijet. Ekolo{ki gl. 3, 1993–94., 9-10, 5; Luka~, G.: Pti~ji svijet Medvednice. Isto,
25; Poljak, @.: M. kao rekreacijsko podru~je. Isto, 31; Boì~evi}, S.: Rudarstvo na planini M. Isto, 36; Poljak, @.: M. i njezine {ume. Mala
povijesna kronika. Isto, 45; Kantura, @.: Na Gor{~icu preko Pe~ovja. HP 86, 1994., 217; Tiljak, A.: Borba Zagreba za {ume na M. HP 86,
1994., 224; Boì~evi}, S.: Zaboravljene zanimljivosti Medvednice. HP 86, 1994., 51, 104 i 148; Kantura, @.: Silaz s Gor{~ice preko
@idovskog zdenca. HP 87, 1995., 116; Geolo{ki vodi~ Medvednice. Institut za geolo{ka istraìvanja, Zagreb 1995. (199 str. i karte);
Medvednica eko muzej. Hrv. prirodoslovni muzej, Zagreb 1997. (47 str.).
Crtao Vladimir Horvat (1891.–1962.)
94 HRVATSKE PLANINE
Izvadak iz autobusnoga voznog reda
Navedeni su polasci redovitih autobusnih linija na koje se nadovezuju opisi izleta na
Medvednicu, i to samo oni polasci koji su zanimljivi prosje~nom izletniku. Radnim
danom je promet mnogo ~e{}i. U naslovu svake linije najprije je njezin broj, a u zagra-
di je redni broj perona na terminalu, npr. 119 ^rnomerec (4). Va`no je znati da se
vozni redovi dva put na godinu prilago|uju (zimski i ljetni vozni red), pa ih prije po-
laska valja provjeriti. Vozne se karte mogu kupiti kod voza~a, ali su jeftinije na kiosci-
ma. Obratiti pa`nju na to da su na linijama izvan Zagreba vozne karte skuplje
(pla}aju se dvije, tri ili ~etiri zone). Na svim vozilima ZET-a, pa tako i na autobusima,
osobe starije od 65 godina imaju pravo na besplatnu vo`nju.
Terminal ^rnomerec
176 i 177 ^rnomerec (10) – Jablanovec – Gornja Bistra
Subotom: 8.10; 8.50; 9.30; 10.10; povratak: 16.10; 16.40; 17.10; 18.00
Nedjeljom: xx,00; povratak: xx,00
Izleti: na Kamene svate i zagorsku stranu Medvednice
119 ^rnomerec (4) – Podsused
Subotom: 8.15; 8.40; 9.05; 9.30 itd.; povratak: 16.10; 16.35; 17.00; 17.25 itd.
Nedjeljom: 8.15; 9.05. 9.55 itd.; povratak: 16.10; 17.00; 17.50; 18.45; 19.30
Izleti: preko Susedgrada na Kamene svate
122 ^rnomerec (5) – Susedgrad
Subotom: 8.25; 9.15; 10.05; 10.55 itd.; povratak: 16.30; 17.20; 18.10; 19.50
Nedjeljom: 8.25; 8.50; 9.15; 10.30; povratak: 16.45; 17.10; 18.00; 18.25
Izleti: preko Susedgrada na Kamene svate
124 ^rnomerec (9) – Gornji Stenjevec
Subotom: 8.20; 9.15; 10.05; povratak: 16.45; 17.35; 18.30; 19.15
Nedjeljom: 8.30; 9.20; 10.10; povratak: 16.25; 17.15; 18.05; 18.55
Izleti: zapadni dio Medvednice
125 ^rnomerec (12) – Gornje Vrap~e
Subotom: xx,00; xx,20 xx,40; povratak: isto
Nedjeljom: 8.00; 8.40; 9.20; itd.; povratak: 16.20; 17.00; 17.40; 18.20; 19.00
Izleti: zapadni dio Medvednice i pl. dom »Risnjak«
130 ^rnomerec – Bizek
Nedjeljom: 6,40, 9,30, 13,50, 15,30; povratak: 10,00, 14,25, 16,25, 22,00
RADNIM DANOM OTPRILIKE SVAKI SAT.
izleti: Kameni svati, Glavica
127 ^rnomerec (7) – Mikuli}i
Subotom i nedjeljom: xx,00; xx,30; povratak: xx,17; xx,47
Izleti: pl. dom »Risnjak« i vr{ni dio Medvednice
128 ^rnomerec (6) – Luk{i}i
Subotom:8.00; 8.20; 9.00; 9.40; 10.20; povr.: 16.00; 16.20; 16.40; 17.00 itd.
Nedjeljom: 8.20; 9.00; 9.40; 10.20; povratak: 16.00; 16.40; 17.20; 18.00 itd.
Izleti: pl. dom »Risnjak«, Medvedgrad i vr{ni dio Medvednice
Terminal Mihaljevac
102 Mihaljevac – [estine – Britanski trg
Subotom: xx,05; xx,35; povratak: svakih 30 minuta
Nedjeljom: 7.50; 8.30; 9.10; 9.50; povratak: svakih 40 minuta
Izleti: Medvedgrad, Kralji~in zdenac i vr{ni dio Medvednice
233 Mihaljevac – Marku{evec
Subotom: xx,00; xx,30; povratak: isto
Izleti: vr{ni dio Medvednice
15 Mihaljevac – Gra~ani – Dolje (tramvaj)
Subotom i nedjeljom slijed je tramvaja (linija br. 15) svakih 11 minuta. Vo`nja traje 10 minuta.
Terminal Dubrava
209 Dubrava (6) – û~erje
Subotom: 8.20; 8.40; 9.00; 9.25; 9.45;
povr.: 16.00; 16.25; 16.45; 17.10; 17.50; 18.20
Nedjeljom: 8.15; 8.45; 9.20; 9.50;
povr.: 15.45; 16.20; 16.50; 17.25; 17.55; 18.30; 19.00
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
208 Dubrava (7) – Marku{eve~ka Trnava – Vidovec
Subotom i nedjeljom: xx,00; xx,30; povratak: isto
Izleti: isto~ni dio Medvednice; Lipa i Gor{~ica
205 Dubrava (13) – Marku{evec – Bidrovec
Subotom: 8.10; 8.35; 9.00; 9.25; 9.50; 10.15;
povr.: 16.15; 16.35; 17. 05; 17.30; 17. 55
Nedjeljom: 8.10; 8.35; 9.05; 9.25; 9.50 itd.
Medvednica 95
povr.: 16.05; 16.30; 16.55; 17.20; 18.10; 18.35
Izleti: isto~ni dio Medvednice; Lipa i Gor{~ica
212 Dubrava (1) – Sel~ina – Sesvete
Subotom i nedjeljom prometuje svakih 9-10 minuta. Vo`nja traje 15 minuta.
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa (vidi linije iz Sesveta)
Terminal Dubec
261 Dubec – Vugrovec – Goranec
Subotom: 9.20; povratak: 15.45; 16.40; 17.30; 19.30
Nedjeljom: 8.00; povratak: 14.50; 16.50; 20.40
262 Dubec – Prekvr{je – Planina Donja
Subotom: 8.20; 9.50; povratak: 16.30; 17.35; 18.30
Nedjeljom: 8.40; povratak: 14.45; 17.05; 19.45
263 Dubec – Ka{ina – Planina Gornja
Subotom: 8.30; 9.30; 10.25; povratak: 16.05; 16. 30; 17.05; 17.30; 18.05
270 Dubec – Blagu{a
Subotom: 8.40; 10.50; povratak: 16.15; 17.25; 18.35; 19.55
Nedjeljom: 7.35; povratak: 15.45; 18.05
Izleti: isto~ni dio Medvednice
272 i 273 Belovar – Morav~e
Nedjeljom; 7.30, 9.50, 10.25; povratak: 14.55, 16.00, 17.55
Autobusni kolodvor Zagreb
AK Zagreb – Sesvete – Sv. Ivan Zelina
Svakodnevno: 7.00 (p. 404); 7.10 (p. 606); 8.00 (p. 402, p. 603); 9.00 (p. 608)
Povratak iz Zeline: 16.30; 16.35; 17.10; 17.25; 18.00; 18.15; 18.55; 20.00
Izleti: isto~na Medvednica
AK Zagreb – Sesvete – Laz – Marija Bistrica
Svakodnevno: 8.30 (p. 601)
AK Zagreb – Gornja Stubica
Svakodnevno: 8.30 (p. 602); povratak: 17.20
Sljemenska ì~ara (Dolje – Sljeme)
Prometuje svakoga dana izme|u 8 i 20 h, po~inje voziti svaki puni sat i vozi dok ima putnika,
a zatim slijedi stanka do sljede}eg punog sata. Vo`nja traje 22 min. Ne vozi za jakog vjetra.
TELEFONSKI BROJEVI
ZET (vozni red autobusa za z. dio 01/66-00-446 Bistro »Medvedgrad« na 01/45-56-226
grada) Medvedgradu
ZET (vozni red autobusa za i. dio 01/66-00-445 Ku}a »Lugareva ku}ica« na Kralji~inu 01/45-54-589
grada) zdencu
(svi podaci ZET-a na www.zet.hr) Ku}a »Brestovac« pod Brestovcem 01/37-60-294
Autobusni kolodvor Zagreb (vozni red) 060/340-340 099/554-322
Autobusni kolodvor Zagreb 060/313-333 Hotel »Tomislavov dom« 01/45-55-833
(obavijesti) Caffe »Vidikovac« na vrhu Sljemena 091/20-15-558
@eljezni~ke obavijesti 9830 Bistro »Zlatni medvjed« pod vrhom 01/45-55-090
Sljemenska ì~ara 01/45 80 394 Sljemena 091/51-26-996
@upni ured Majke Bo`je 01/45 80 390 Bistro »Grofica« kod Doma 01/46-37-967
Sljemenske 060/61 66 66 èljezni~ara
Meteorolo{ka prognoza 01/45 55 827 Pl. dom »Runolist« 01/45-52-446
Obavijesti o ski liftovima 9-16 h Pl. dom »Ivan Pa~kovski« na Puntijarki 01/45-80-384
Pl. dom na Glavici 099/547-723 Pl. ku}a »Hunjka« 01/45-80-397
Pl. dom »Risnjak« 01/48-49-222 Hotel »Dom obrtnika« na Hunjki 01/45-80-397
Pl. dom »Grafi~ar« 01/45-55-844 Dom u Vugrovcu 01/20 44 858
01/45-55-374
Dom izvi|a~a na Sljemenu 01/45 80 395
96 HRVATSKE PLANINE
SAMOBORSKO GORJE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

SAMOBOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Prilazi Samoboru iz Zagreba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
[etnje po Samoboru i bliòj okolici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
1. Samoborski muzej. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
2. Anindol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
3. Stari grad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4. [midhenovo kupali{te . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
5. Grgosova {pilja u Otru{evcu. . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
O[TRC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
6. Samobor – Rude – O{trc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
7. Smerovi{}e – Pl. dom na Velikom dolu – O{trc . . . . . . . . . . 108
8. [oi}eva ku}a – Gradina Lipovec – O{trc . . . . . . . . . . . . 109
9. Samobor – Pala~nik – Veliki dol – O{trc . . . . . . . . . . . . 110
10. Poljanice – O{trc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
JAPETI]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
11. [oi}eva ku}a – Japeti} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
12. Smerovi{}e – Cerinski vir – Japeti} . . . . . . . . . . . . . . 112
13. Slani Dol – Lovnik – Dragono{ – Japeti} . . . . . . . . . . . . 112
14. Ple{ivica – Poljanice – Sopoti – Japeti} . . . . . . . . . . . . . 113
15. O{trc – Kovin{~ica – Velika vrata – Japeti} . . . . . . . . . . . 113
16. Jastrebarsko – Sv. Jana (Ivan~i}i) – Japeti} . . . . . . . . . . 114
17. Cestovni prilaz iz Jastrebarskoga . . . . . . . . . . . . . . . 115
PLE[IVICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
18. Samobor – Poljanice – Vrh Ple{ivice . . . . . . . . . . . . . . 116
19. Jastrebarsko – Poljanice – Ple{ivica . . . . . . . . . . . . . . 117
20. Oki} – Vrh Ple{ivice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
21. Oki} – Popov Dol – Vrh Ple{ivice . . . . . . . . . . . . . . . 118
22. Novo Selo Oki}ko – Popov Dol – Zub – Ple{ivica . . . . . . . 118
OKI] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
23. Novo Selo Oki}ko – Pl. dom pod Oki}em . . . . . . . . . . . 119
24. Klake – Pl. dom pod Oki}em . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
25. Galgovo – Sv. Martin – Podgra|e - Pl. dom pod Oki}em . . . 120
26. Galgovo – Sv. Martin – Klake – Pl. dom pod Oki}em . . . . . 120
NOR[I]KA PLE[IVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
27. Slani Dol – Vilinske jame – Nor{i}ka Ple{ivica . . . . . . . . . 120
28. Grdanjci – Vilinske jame – Nor{i}ka Ple{ivica. . . . . . . . . . 121
29. Grdanjci – Beder – Nor{i} Selo . . . . . . . . . . . . . . . . 122
30. Grdanjci – Vi{njevec – Nor{i} Selo . . . . . . . . . . . . . . 122
31. Samobor – Nor{i} Selo (autobusom ili automobilom) –
Nor{i}ka Ple{ivica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
Izvadak iz autobusnog voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Samoborsko gorje 97
Oki} (Zdenko Kristijan)
98 HRVATSKE PLANINE
zemljovid 6-7, str. 104, 105
Smje{taj. Samoborsko gorje je planinski sustav uz d. obalu rijeke Save

koji s Medvednicom toj rijeci tvori vrata na njezinu izlazu u {iroku posav-
sku ravnicu. Prije nego su bujice za vrijeme otapanja velikih ledenjaka pro-
bile ta vrata, ovo je gorje ~inilo s Medvednicom zajedni~ki masiv. Ime je do-
bilo po gradi}u Samoboru na svom podno`ju. Samoborsko gorje je te{ko
odijeliti od @umbera~ke gore jer s njom ~ini dobro izraènu orografsku cje-
linu izme|u Save i njezinih pritoka Krke i Kupe. Ta je cjelina ome|ena ces-
tovnim krugom Samobor – Breìce – Novo Mesto – Metlika – Ozalj – Jastre-
barsko – Samobor. U geografskom smislu Samoborsko je gorje samo dio
@umbera~ke gore, njezin i. nastavak. U z. dijelu @umbera~ke gore je i najvi-
{i vrh ~itave skupine (Sv. Gera ili Trdinov vrh, 1178 m). Po svom poloàju
prijelazno je podru~je izme|u Alpa i Dinarida, zbog ~ega ima i raznolika
obilje`ja. Alpskog su oblika strmi oblici i o{tre konture vrhova, a dinarsko-
ga kra{ke pojave kao {to su ponikve, {pilje i ponori.
Geologija. U izdizanju gorja djelovale su tektonske sile, o ~emu svjedo~e
termalna vrela uzdu` rasjednih pukotina: [midhenovo na si. i Svetojansko
(oko 30°C) na j. podno`ju. U gra|i planine obilno su zastupljeni vapnenci
trijasa i krede. Kredne su naslage osobito zanimljive zbog mno{tva okami-
na. Od ruda i minerala treba spomenuti tragove zlata na|ene uprskane u
kremen u dolini potoka Ludvi}a, ali nedovoljne za iskori{tavanje. Rudnim
je blagom mnogo bogatija Rudarska draga, u kojoj su se ve} davno kopali
bakar, sadra i olovni sjajnik.
Biljni svijet. Gorje je bogato vegetacijom, osobito livadama i {umama, ali
su one u sredi{njem dijelu jako stradale, neko} od talionica koje su se koris-
tile drvom, a nakon Prvoga svjetskog rata od banaka koje su dobile pravo
na sje~u. Posljedice pretjeranih sje~a su vrlo strme, slikovite, ali gospodar-
ski bezvrijedne travnate padine oko O{trca, Japeti}a i Nor{i} Sela. Flora se
odlikuje ne samo bogatstvom nego i mnogim rijetkim vrstama. Tercijarni
su relikti pasji zub, bijeli bun, boùr, blagajev likovac i boìkovina (llex
aquifolium), a svakako je najzanimljiviji alpski kukco`der na O{trcu. Enci-
janu na Japeti}u, naàlost, prijeti iskorjenjivanje od nesavjesnih izletnika.
Zbog za{tite rijetkog bilja, HPD »Japeti}« u Samoboru osnovao je 1959.
gorsku straù, a Hrvatski sabor je Samoborsko gorje zajedno sa @umbe-
ra~kom gorom proglasio 1999. godine Parkom prirode (Nar. novine 58/
1999).
Reljef. U spletu brojnih kosa i vrhova te{ko je odrediti osnovni smjer pru-
ànja ovoga gorja, jedino je uo~ljivo da razvodnica ima smjer i.-z., da je bliè
j. rubu i da su, prema tome, j. padine znatno strmije od s., {to se lijepo vidi s
ceste Zagreb – Karlovac. Podru~je s. od razvodnoga hrpta je ne samo pros-
tranije nego i izvanredno ra{~lanjeno duboko usje~enim poto~nim koriti-
ma. Na reljef su osobito utjecali potoci Lipove~ka i Rudarska Gradna koji
su svojim koritima podijelili gorje na tri izraène skupine: Ple{ivicu, O{trc i
Japeti}. Svaka od njih i u pl. smislu ~ini cjelinu, ~emu pridonose i cestovni
prilazi kroz te doline.
Planinarstvo u Samoborskom gorju ima veoma staru tradiciju. U njegovu
je okrilju bio cilj prvoga organiziranog izleta u povijesti hrv. planinarstva
(HPD-ov izlet na O{trc i Ple{ivicu 17. svibnja 1875.). HPD je ve} 1878. imao
u Samoboru i Jastrebarskom svoga povjerenika i dao prokr~iti put na gra-
dinu Oki}. Godine 1881. sagradio je na vrhu Ple{ivice drveno skloni{te i po-
red njega piramidu, 1905. na tom mjestu postavio èljeznu piramidu, a
Samoborsko gorje 99
1906. tiskao »Vodi~ na Plje{ivicu i na Sv. Geru« Vj. Novot-
nija. Nakon Prvoga rata uredio je 1922. pl. skloni{te u
Prekri`ju kod seljaka Mrakuì}a. HPD-ov rad je nastavi-
la njegova vrlo agilna samoborska podru`nica »Japeti}«
(osn. 1923.), koja je 1925. podigla Mesi}evu ku}u na Ja-
peti}u (izgorjela je 1931.), a 1931. [oi}evu ku}u pod gra-
dinom Lipovcem. HPD »Japeti}« je 1963. podigao pl. ku-
}u u Velikom dolu, a HPD »Dr. Maks Plotnikov« 1978. pod
Oki}em. S j. strane gorja nakon Prvoga rata po~inje dje- Ivica Sudnik (Samobor,
lovati HPD »Jastrebarsko« (osn. 1914. kao podru`nica 1910.), dugogodi{nji
HPD-a). Ovo je dru{tvo 1955. sagradilo lijepu pl. ku}u na predsjednik PD-a
»Japeti}« i osniva~
@itnici. Zagreba~kim planinarima osobito je omilio planinarske zbirke u
O{trc, ~emu je pridonijela [kola narodnog zdravlja iz Samoborskom muzeju
Zagreba koja je 1933. pod njegovim vrhom sagradila
|a~ki dom (danas pod upravom HPD-a »@eljezni~ar« iz Zagreba). Zahvalju-
ju}i markacijama koje se redovito odràvaju i brojnim pl. ku}ama, mo-
gu}nosti za planinarenje u ovome su gorju znatno bolje nego u ostalim hr-
vatskim planinama. Osim toga, kroz Samoborsko gorje prolazi i nekoliko
pl. obilaznica.
Kru`ni pl. put »Kroz Samoborsko gorje« s 10 KT otvoren je 9. 11.
1958., a moè se zapo~eti od bilo koje KT. Obiljeèn je uobi~ajenom marka-
cijom i plo~ama na KT. Dnevnik (5. izdanje iz g. 1990.) moè se naru~iti kod
HPD-a »Japeti}«, p. p. 31, 10430 Samobor. KT su Samoborski muzej, pl.
dom pod Oki}em (2,15 h), vrh Ple{ivice, dom na O{trcu (3,15 h od doma pod
Oki}em), dom na V. dolu (20'), [oi}eva ku}a (50'), dom na Japeti}u (1,45 h),
Slani Dol (2 h) i Grgosova {pilja u Otru{evcu (1,45 h). Umjesto Grgosove
{pilje moè se posjetiti Nor{i} Selo. Put traje oko 15 sati i lako se moè pro}i
u okviru jednoga vikenda s no}enjem u nekom od pl. domova. U planu je
preinaka obilaznice, tako da ne}e biti odre|en put do KT, a bit }e i promje-
na u KT-u. Obilazniku koji posjeti najmanje 9 od ukupno 10 KT organiza-
tor daje spomen-zna~ku. Do kraja g. 2000. dobilo ju je 5540 planinara.
Jaskanski pl. put otvorio je HPD »Jastrebarsko« 26. 8. 1979. Osim Sa-
moborskoga gorja, zahva}a i dio @umberka. Obiljeèn je uobi~ajenom mar-
kacijom i slovom J. Ima 9 KT. Njihovim se posjetom dobiva spomen-zna~ka
JPP-a, koju je do sada dobilo oko tisu}u planinara. Dnevnik se naru~uje
kod HPD-a »Jastrebarsko«, p. p. 20, 10450 Jastrebarsko. KT su crkva sv.
Marije u Novom Selu Oki}kom, pl. dom pod Oki}em (45'), vrh Ple{ivice pre-
ko Popova Dola (1,50 h), dom na Japeti}u (3 h od Ple{ivice), sela Grabarak
(40'), Vi{o{evi}i (1,50 h), Pe}no (50') i Stani~i}i (20' od Pe}na), odakle treba
si}i kroz dolinu Slapnice u selo Medven Dragu (2,30 h) i dalje autobusom do
zadnje KT u Jastrebarskom. Put traje ukupno 12 h. Preporu~a se podijeliti
ga na dva dana, s no}enjem u domu @itnica na Japeti}u.
Trasa tradicionalnog pohoda »Tragom prvog izleta HPD-a«
100 HRVATSKE PLANINE

Pohod »Tragom prvog izleta HPD-a« organiziraju HPS i »Japeti}«
svakih 10 godina. Prvi je odràn 1965., a idu}i }e biti 2005. g. Na pohod se
pozivaju svi planinari i sva pl. dru{tva, tako da sudjeluje i po nekoliko tisu-
}a ljudi. Za taj se dan izdaje poseban dnevnik u koji obilaznik utiskuje ìgo-
ve na KT. Na kraju pohoda izdaje se spomen-zna~ka ili naljepnica koja je za
svaki pohod druga~ija. Trasa vodi smjerom: Rude – Pl. dom Veliki dol (50')
– Pl. dom na O{trcu (40') – Ple{ivica (1,50 h).
Seniorski pl. put. Godine 1998. ~lanovi HPD-a »Zagreb-Matica« trasirali
su put Gornje Rude – Bukovje – Poljanice – Ple{ivica – Gornji Pavlov~ani –
Ple{ivi~ki Breznik koji traje 4 h. Trasiran je tako da uz najmanje napora iz-
letniku omogu}i {to vi{e panoramskih uìtaka, da je putem dovoljno ugos-
titeljskih objekata te po~etak i kraj budu na a. p.
Pl. kri`ni put odràva Pl. bratov{tina sv. Bernarda iz Samobora svake je-
seni od g. 1987. Okuplja planinare vjernike, koji u dvodnevnom jesenskom
pohodu obi|u 14 kapela i crkava u Samoborskom gorju. Takav se kri`ni put
odràva i svake korizme, ali u drugim hrvatskim planinama.
Pohod na O{trc organizira HPD »@eljezni~ar« iz Zagreba svake godine
prve nedjelje u listopadu u ~ast Dana èljezni~ara (5. listopada). Cilj je dom
na O{trcu, gdje izletnik dobiva prigodnu iskaznicu i zna~ku (za 2 takva po-
hoda bron~anu, za 4 srebrnu, za 7 zlatnu i za 10 posebno priznanje). Prilaz
je po vlastitu izboru.
Obavijesti. Sve obavijesti, podatke i savjete o pohodu u Samoborsko gorje
(tel. broj domara, vrijeme rada domova, stanje markacija, Dnevnik Kru-
`noga puta itd.) daju: Zdenko Kristijan i Vladimir Novak (v. tel. imenik na
kraju poglavlja). Pl. zemljovid »Samoborsko gorje 1: 25 000 (1995.) naru~u-
je se kod tvrtke Smand (v. tel. imenik). Zemljovid »@umbera~ko i Samobor-
sko gorje« 1 : 50 000, Markon, Zagreb, 1996. (v. tel. brojeve).
LITERATURA
SG, skr. Samoborsko gorje. Hirc, D.: SG. Lijepa na{a, II. Zagreb 1893. (str. 144); Nor{i}, V.: Samobor-grad. Samobor 1912.; Poljak, J.:
Nekoje pe}ine SG. HP 29, 1933., 305; Fla{ar, W.: Markiranim pl. putevima i stazama kroz SG. HP 33, 1937., 378 i 34, 1938., 4 i 42;
Sudnik, I.: Razvitak pl. skijanja u Samoboru. HP 37, 1941., 60; Samobor. Izdanje odbora za 700 god. Samobora 1943. (312 str.); @uì},
M.: Po SG. NP 1, 1949., 135; Ore{kovi}, M.: Vodi~ kroz SG. NP 4, 1952., 215; Sudnik, I.: Pl. vodi~ SG. HPD »Japeti}« 1953. (prospekt s
geogr. skicom i 23 slike, 14 str.); @ulji}, S.: Samobor. Geogr. glasnik 14-15, 1953., 101; [ehi}, M: Kru`ni put po SG. NP 18, 1968., 273;
Herak, M.: Geologija SG. Acta geo. 1. JAZU, 1956.; Pa{er, Z.: Stari gradovi i dvorci Samoborskog gorja. NP 12, 1950., 258; Be{irovi}, U.:
Kroz SG. Staze 1, 1961., 54; Klapka, B.: Nalazi{ta reliktnih biljaka. Priroda 55, 1968., 37; [afar, Z.: Staze i putevi SG. Planinar. Zbornik u
povodu 20 g. rada PD »@eljezni~ar«, Zagreb 1970.; 50 godina PD »Japeti}«. Samobor 1973. (22 str.); Kristijan, Z.: Kru`ni pl. put. Kroz SG.
Samobor 1979.; Vrki}, J.: Izlet izme|u Alpa i Dinarida. NP 1982., 14; Novosel, F.: Jaskanski pl. put. Jastrebarsko 1986.; [incek, M.:
Prolje}e u SG. NP 1988., 133; Jagari}, V.: Iz pl. pro{losti SG. HP 1994., 1511, 201 i 269; Kristijan, Z.: Pl. dom sv. Bernarda u SG. HP
1996., 263; Filips, \.: Seniorski put u SG. HP 90, 1998., 229.
Samobor
Glavna je polazna to~ka za izlete u Samoborsko gorje grad Samobor na
podno`ju Samoborskoga gorja, 22 km od Zagreba. To je grad s 14000 sta-
novnika, lijepim starim zgradama i dvorcima, povijesnim spomenicima,
kupali{tima, prirodnim parkovima i razvijenim ugostiteljstvom. Sa svojom
bliòm i daljom okolicom jedno je od najstarijih i najposje}enijih zagre-
ba~kih izleti{ta. To ima zahvaliti dobrim prometnim vezama, lijepoj pla-
ninskoj prirodi u okolici i smje{taju na izlazu iz gorskih dolina. Prastaro je
to naselje, s ostacima iz kamenog doba. U Samoborskom muzeju ~uva se
povelja Bele IV. iz 1242. kojom je osnovana samostalna op}ina neovisna od
feudalaca. Od 1260., kada je zapo~ela gradnja samoborskoga zamka (sada
se naziva Stari grad), po~eli su sukobi Samoboraca s njegovim gospodarima
i borbe za neovisnost. U 13. st. poznat je po trgovini i obrtu, u 16. st. zapo~i-
Samoborsko gorje 101

nje razvoj rudarstva, po~etkom 19. st. {umska industrija, a 1839. tvornica
stakla. Danas ima razvijenu industriju (staklo, tekstil, grafi~ke boje, beton-
ski proizvodi, `buka, obrtni{tvo itd.). Premda malo mjesto, postalo je à-
ri{tem brojnih kulturnih djelatnosti, zahvaljuju}i posebnomu mentalitetu
svojih gra|ana. Sport ima ve} stoljetnu tradiciju, a planinarstvo je u Samo-
boru toliko ukorijenjeno da taj mali grad ima ~etiri pl. dru{tva. HPD »Jape-
ti}« osnovan je 1923. kao podru`nica HPD-a, a HPD »Dr. Maks Plotnikov«
1953. kao sekcija »Japeti}a« (osamostalila se 1955.); 1994. je osnovana Pl.
bratov{tina sv. Bernarda, a najnoviji je Pl. klub »Scout«. Zahvaljuju}i ne-
kada{njemu dugogodi{njem upravitelju Samoborskog muzeja i predsjedni-
ku »Japeti}a« Ivici Sudniku, u tome je Muzeju smje{tena gra|a za budu}i
Hrvatski pl. muzej s arhivom.
Prilazi Samoboru iz Zagreba

Autobusom iz Zagreba. Autobusne veze iz Zagreba i Jastrebarskog odr-
àva poduze}e »Samobor~ek-Autoturist« iz Samobora (vozni red 1-3, na
kraju poglavlja; tel. za inf. v. tel. brojeve). Linije iz Zagreba polaze s tram-
vajskih terminala ^rnomerec i Ljubljanica te s Autobusnoga kolodvora, a
sve zavr{avaju na Autobusnom kolodvoru u Samoboru, gdje treba presje-
dati na lokalne linije do Ruda, Lipovca, Klaka, Otru{evca itd. Linije za Jas-
trebarsko, Novo Selo Oki}ko i Galgovo polaze s tramvajskoga terminala
kod staroga Savskoga mosta na kraju Savske ceste. Cijena je karte prema
broju zona. Linije imaju poseban vozni red za radne dane, za subotu, nedje-
lju i blagdane (v. vozni red na kraju poglavlja).
Cestovni prilaz. Vlastitim vozilom moè se u Samobor autocestom Zag-
reb – Ljubljana do d. odvojka na 15. km, odakle kroz Sv. Nedjelju do Samo-
bora ima 7 km.
[etnje po Samoboru i bliòj okolici

£ 1. Samoborski muzej. Smje{ten je u poznatomu starom dvorcu ilir-
skog skladatelja Ferde Livadi}a, u parku pored hotela »Lavica«. Prilaz od
Autobusnoga kolodvora 5'. Sadrì vrijedne arheolo{ke nalaze, povijesne do-
kumente, arhivalije, zanimljivu zbirku fosila, umjetni~ka djela i razne pl.
izlo{ke. U muzeju je pohranjena i hrvatska pl. arhiva. Adresa muzeja: Liva-
di}eva 7, radno vrijeme 9-15 h, subotom i nedjeljom 9-13 (ponedjeljkom je
zatvoren).
£ 2. Anindol je lijepa park-
{uma na breùljku iznad gra-
da s kultiviranim ambijen-
tom oko kapelice sv. Ane. Do
kapelice se stiè iz sredi{ta
Samobora, od Tomislavova
trga, preko mosta na potoku
Gradni uzbrdo Ulicom sv.
Ane za 15' ili od Muzeja mar-
kiranom stazom. Kod kapeli-
ce je spomenik koji obiljeàva
mjesto gdje je 1. kolovoza
1937. odràn Osniva~ki kon-
gres Komunisti~ke partije
Samoborski muzej u Livadi}evu dvorcu

Hrvatske. Od kapelice d. vo-
di poloìta staza do Staroga
grada (v. 3), a uzbrdo marki-
rana staza na brijeg Tepec i
dalje za Oki}.
£ 3. Stari grad se nalazi
na obronku brijega Tepca,
na visini od 250 m. Moè mu
se pri}i lijepom {etnjom od
Muzeja, stazom uz potok
Gradnu do gradske livade
Vugrin{~ak (park i sportska
igrali{ta). Od Vugrin{~aka
vodi zavojita staza o{tro uz-
brdo do Staroga grada. Do Stari grad iznad Samobora danas (Zdenko Kristijan)
Vugrin{~aka se moè iz
gradskog sredi{ta Starogradskom ulicom do gostionice »Gabreku« (parki-
rali{te), odakle l. kod kbr. 29. Postoji i lijep prilaz stazom iz spomenutog
Anindola. Stari grad Samobor ubraja se me|u najve}e gradine u Hrvatskoj.
To je tipi~an srednjovjekovni zamak, sazidan na izdanku brijega i pristupa-
~an samo s jedne strane. Premda ~esto pregra|ivan, dobro se vidi njegova
stara jezgra, a i zidine su jo{ prili~no o~uvane. Najbolje je sa~uvana glavna
kula koja je imala nekoliko
katova. Zbog kasnijih dog-
ra|ivanja, u gradu se na
zanimljiv na~in ispreple}u
gotika, barok i renesansa.
Sazidao ga je ~e{ki kralj
Otokar 1260.–1264. U 15.
st. je posjed grofova Celj-
skih, poslije je vrlo ~esto
mijenjao gospodare. Me|u
Stari grad nekada (crte` Branka [enoe) njima su bili Frankopani,
Trà~ki, Tahi, Erdödy, Auerspergi, Kulmer, Kiepach i Malvina Montecuc-
coli, od koje je gradinu 1899. kupila samoborska op}ina. Gradina je djelo-
mi~no konzervirana i danas je privla~no izleti{te.
£ 4. [midhenovo kupali{te kod Sv. Helene sa svojim termalnim izvori-

ma, kupali{nim bazenima, ugostiteljskim kapacitetima i hotelom rekrea-
tivni je centar ne samo Samobora nego i Zagreba. Autobusna veza iz Samo-
bora za Breganu svakih 15-30' (pje{ice oko 30').
£ 5. Grgosova {pilja u Otru{evcu (oko 260 m). Iz sredi{ta Samobora

Stra`ni~kom ulicom, pa za markacijom preko vinorodnog hrpta Pu{ine i
kroz selo M. Jazbine 1,30 h. Autobusna linija Samobor – Otru{evec – Vr-
hov~ak (vozni red, 8). [pilja je bogata sigama, elektrificirana je i kroz nju vodi
ure|ena staza. Duga~ka je 30 m, a na kraju je duboka jama. Za posjet se treba
obratiti gostionici »[pilja« s druge strane ceste, jer je ulaz zaklju~an. Grupni se
posjet moè najaviti Josipu Grgosu (v. tel. brojeve), koji je otkrio {pilju vade}i
kamen za vapno. Njegova je gostionica poznata po dobrim jelima i ugodnoj nad-
stre{nici. Od {pilje vodi markacija u selo Slani Dol (1,45 h), odakle se moè dalje
u Samoborsko gorje ili autobusom natrag u Samobor (v. 13). Kod {pilje po~inje
kru`na Pou~na staza Otru{evec, koja traje 1,15 h. Uredilo ju je Ekolo{ko
dru{tvo Samobor 1990., opskrbilo je putokazima i na putu postavilo 9 plo~a s
opisima (npr. [uma, Poljoprivreda, [pilja, Vapnenica).

O{trc
Skupina O{trca ~ini sredi{nji dio Samoborskoga gorja. Sli~no kao i sus-
jedna Ple{ivica, ima o{tar greben, ali se od nje razlikuje po tome {to su joj
vr{ne padine pokrivene travom pa omogu}uje {iroke vidike, te po smjeru s.-
j. koji je okomit na smjer Ple{ivice. Ime najvi{ega vrha odgovara njegovu
obliku. Strmim stranama i mjestimice stjenovitim grebenom daje dojam
znatno ve}e visine. Specifi~nost je O{trca i njegov najljep{i ukras – bogat-
stvo proljetne flore, me|u ostalim i neke rijetke biljke. Zakonom su za{ti}e-
ni: blagajev likovac (Daphne blagayana Freyer), boìkovina (llex aquifo-
lium), zimzeleni krestu{ac (Polygala chamaebuxus Bernh), naran~asti lji-
ljan (Lilium carniolicum), {irokolisna veprina (Ruscus hypoglossum L.), lo-
vorasti likovac (Daphne laureola) i dr.
Zbog svoje privla~nosti, O{trc je veoma popularan me|u planinarima, a
zahvaljuju}i dvjema cestama i autobusnim vezama koje vode njegovim pod-
no`jima, vrlo je pristupa~an. U ovom relativno malom masivu nalaze se i
tri pl. objekta: O{trc, Veliki dol i [oi}eva ku}a. Od velikoga broja mogu}ih
prilaza na prvo mjesto stavljamo najkra}i (ali i najstrmiji) od autobusne
postaje Rude–centar, malo blaì je uspon od izleti{ta Smerovi{}e, zanimljiv
je i put od [oi}eve ku}e preko gradine Lipovec. Dobri pje{aci rado idu iz Sa-
mobora preko Pala~nika, a za one koji prelaze s Ple{ivice na O{trc spomi-
njemo prilaz od lova~koga doma na Poljanicama. Sve nabrojene prilazne
to~ke mogu vlasnicima automobila posluìti za parkiranje, a ujedno su i a.
p. Prije polaska s Autobusnog kolodvora, valja u voznom redu izabrati vri-
jeme povratka.
£ 6. Samobor – Rude 7 km – O{trc 1,15 h. Od Autobusnoga kolodvora u
Samoboru polasci su od 5-22 h otprilike svakih 40-60' (vozni red, 18). Za
planinare su zanimljiva ova
stajali{ta: Rudarska Draga
(na izlazu iz Samobora; po-
lazna to~ka za Veliki dol
preko Pala~nika), Rude (Vu-
kovi}) na po~etku Ruda (za
pl. dom pod Oki}em i vrh V.
^rnec), Rude-centar (za Ve-
liki dol, O{trc, Oki} i Ple{ivi-
cu) i Gornje Rude (za O{trc i
Poljanice). Neki autobusi
produùju do Braslovja, oda-
kle se moè na O{trc krat-
kim strmim usponom. Linija
Jastrebarsko – Samobor vo-
zi preko Ruda tri puta na
dan.
Rude (1200 st.) su naselje u do-
lini potoka Rudarska Gradna iz-
me|u O{trca i Ple{ivice, na cesti
Samobor – Ple{ivica – Jastre-
barsko. U sredi{tu su {kola, ne-
koliko gostionica i trgovina te
rukometno igrali{te (Rude su
poznate po svojim rukometa{i-
ma). U 16. st. zvale su se Rovi
(tj. rovovi). Ve} 1530. tu je ko-
O{trc s juga pao bakar suvlasnik samobor-

skoga grada Leonard Gruber, poznat iz [enoina
romana »Zlatarevo zlato«. G. 1697. osnovano je
rudarsko dru{tvo za eksploataciju bakra. G.
1825. kupio je rudnik Samoborac Franjo Reizer
i dobivao 400-500 centi bakra na godinu. U to je
vrijeme zapo{ljavao oko 250 rudara. Tu je bila
talionica, a u Samoboru bakrana za preradu.
Rudari su bili uglavnom njema~ki doseljenici
koji su se s vremenom pohrvatili. O njihovu
podrijetlu svjedo~e danas jo{ samo njema~ka
prezimena.
Iz sredi{ta Ruda, preko puta {kole kod kbr.
272, po~inju dvije markirane varijante uspo-
na: d. zaobilazna preko pl. doma Veliki dol i l.
izravno na O{trc. Ova prolazi uz crkvu i grob-
lje, te se iznad sela sve o{trije i u zavojima us-
pinje kroz livade i {umarke do doma. Jo{ je
kra}a tre}a varijanta iz Gornjih Ruda (1 km
dalje od stanice Rude-centar), odakle se dom vidi ve} s ceste. Taj se put o{tro pe-
nje kroz selo Braslovje ravno do doma za 1 h (na taj se put veè i prilaz od a. p.
Braslovje).
Pl. dom na O{trcu (691 m) nalazi se na hrptu planine sa s. strane najvi{ega vrha,
na uskom prijevoju gdje je kriànje putova. Sada{nji mu je naziv pl. dom »@eljezni-
~ar« O{trc. To je velika zidana jednokatnica nastala pro{irenjem |a~kog pl. doma {to
ga je sagradila [kola narodnog zdravlja iz Zagreba 1936. G. 1946. po~inje ga obnavlja-
ti Pl. sekcija FD-a »Lokomotiva« iz Zagreba i, nakon suglasnosti Ministarstva zdrav-
lja o prijenosu prava upravljanja, objekt dovr{ava 1948. Od 1950. do danas njime
upravlja HPD »@eljezni~ar« iz Zagreba koji ga je nekoliko puta preuredio. Raspolaè
vodovodom (motorna crpka), ima blagovaonicu, kuhinju, stan opskrbnika i sobe s 3, 4
i 5 kreveta, ukupno 28 leàja. Otvoren je i opskrbljen vikendom. Prilaz domu mogu}
je traktorskim putem iz Braslovja koji je probijen radi dovoza opreme i odràvanja.
Pored doma pod kro{njama su klupe i stolovi za odmor izletnika i bron~ano poprsje
Janka Gredelja, a l. od ulaza u dom je spomen-plo~a u povodu 100. obljetnice prvoga
izleta HPD-a postavljena 17. svibnja 1975. Posebna je atrakcija pogled no}u na more
svjetala u Zagrebu.
Od doma do vrha O{trca (752 m) penje se strma staza 10'. Vrh je kamenit,
sastoji se od izlomljenih blokova koji su mjestimice ~udno oblikovani (tzv.
gljive). Zbog znatnih strmina potreban je oprez pri usponu, pogotovo na-
kon ki{e. Na j. padini je 15 m visoka stijena zvana Flinka koja penja~ima
sluì kao vje`bali{te. Na vrhu je drveni kri`, metalni ìg i spomen-plo~a
HPD-a »Japeti}« iz 1953. g. u povodu 30. obljetnice osnivanja. S vrha je vrlo
dobar vidik na cijelo Samoborsko gorje, jer se O{trc nalazi u njegovu sre-
di{tu, ali je zbog istoga razloga njegov domet i ograni~en.
SATNICA OD DOMA NA O[TRCU

Vrh O{trca (752 m) 10'
Pl. ku}a na Velikom dolu 30'
[oi}eva ku}a 45'
Rude-centar 1h
Ple{ivica (779 m) 1,50 h
Japeti} (879 m) 2h
Pl. dom na O{trcu (Tomislav Zori~i})

£ 7. Smerovi{}e – Pl. dom
na Velikom dolu 45' –
O{trc 30' ili 40'. Od Autobus-
noga kolodvora u Samoboru
za Smerovi{}e (6,5 km) lini-
jom za Lipovec koja vozi svaki
dan (vozni red, 9).
Smerovi{}e (246 m) je selo u
dolinskom pro{irenju koje je od
davnine popularno izleti{te, a
poznato je i zbog pl. raskri`ja
(O{trc, Veliki dol, Slani Dol, Pl.
dom sv. Bernarda, Cerinski vir).
Stanica autobusa nalazi se pred
gostionicom Dumi}, a tu je i ove-
}e parkirali{te. Selo ima {kolu i
trgovinu, a u okolini su mnogi
gra|ani podigli privatne ku}e za
odmor.
Od parkirali{ta u Smero-
vi{}u markacija vodi preko
mosta i uzbrdo uskom asfal-
tiranom cestom kroz {umu
do @uì}a (zaselak Greguri}
Brega) i dalje kolnim putem.
Pet min prije Velikog dola s U Samoborskom gorju (Imre Radi})
l. prilazi put iz Samobora preko Pala~nika (v. 9).
Pl. dom Veliki dol (530 m) sagra|en je na mjestu gdje je Ski klub »Zagreb« imao
svoju ku}u (otv. 1933.) koja je imala va`nu ulogu u razvitku na{ega skijanja. U zale|u
ku}e, 3' u smjeru Ruda, nalazi se Veliki dol s prostranim livadama (zimi skijali{ta) po
kojima je dom dobio ime. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata ku}a je spaljena, a 1947.
ovamo je Pl. sekcija FD-a »Lokomotiva« prenijela iz Zagreba jednu baraku koja je slu-
ìla kao skloni{te. Na temeljima je stare ku}e PD »Japeti}« iz Samobora sagradio no-
vi pl. dom (otv. 1963.). To je velika zidana jednokatnica s potkrovljem i balkonima, na
malom zaravanku okruènom {umom. Godine 1970. dom je elektrificiran, 1978. je
ure|en vodovod, a danas ima i centralno grijanje. Zbog nedostatka sredstava, dograd-
nja doma jo{ nije posve dovr{ena. Zgrada ima podrum, iznad njega su jedna ve}a i jed-
na manja blagovaonica te kuhinjski trakt, a u gornjem dijelu spava}e sobe s 27 leàja.
Otvoren je i opskrbljen subotom, nedjeljom i blagdanom. Od 1994. domom upravlja
samoborsko Gradsko poglavarstvo. U blizini doma je skloni{te »Blagajski likovac«
(sada iznajmljeno lovcima).
Put dalje vodi iza doma kroz {umu 3', zatim se do O{trca ra~vaju dvije vari-
jante. Desna kra}a (25') zove se Hofmanov put, a vodi d. obronkom Pti~jeg
SATNICA OD DOMA V. DOL

Rude 45'
Vrh ^rnec 50'
Pala~nik 1h
[oi}eva ku}a 50'
Smerovi{}e 40'
Dom na O{trcu 40'
Samobor 1,45 h
Vrh O{trca 50'
Skija{ke livade 3'
Pl. dom Veliki dol (Zdenko Kristijan)

vrha (653 m), najprije 3’ ra-
vno, zatim l. uzbrdo stazom
prema domu (ravno se spu-
{ta na [oi}evu ku}u). Lijeva
je varijanta duà i zanimlji-
vija, a ide l. travnatim i valo-
vitim obroncima Pti~jeg vr-
ha. Za 8' sastaje se s putem
Rude (centar) – O{trc; dalje
ide {umom; 5' prije doma na
O{trcu sastaje se s Hofma-
novim putem, a 100 m prije
doma l. prilazi joj uspon iz
Ruda (preko Braslovja).
£ 8. [oi}eva ku}a – Gra-
dina Lipovec 30' – O{trc 1 O{trc kistom slikara (Anka Krizmani}, 1926.)
h. Do [oi}eve ku}e vodi dob-
ra cesta iz Samobora (10 km). Autobus na liniji Samobor – Lipovec (v. 7) vo-
zi uza samu ku}u (stajali{te je 200 m iznad ku}e, kod mosta i raspela). Tu je
polazi{te za Japeti} preko livada ili kroz Velika vrata.
[oi}eva ku}a (385 m) je najstariji pl. objekt u Samoborskom gorju. To je prizemnica
d. od ceste uz potok Kloko~evicu (ili Lipove~ku Gradnu), a ispod obronka na kojemu
str{i gradina Lipovec. Uredila ju je 1931. podru`nica HPD-a »Japeti}« na mjestu ne-
kada{nje stanice {umske èljeznice, a po tada{njemu zaslu`nom predsjedniku nazva-
na je [oi}evom ku}om. Ispred ku}e dru{tvo je 1935. sazidalo zdenac, oko kojega su
pod kro{njom stolovi i klupe za izletnike. Blagovaonici u prizemlju daje intimnu at-
mosferu nizak strop s gredama. Dom je stalno otvoren i opskrbljen (osim ponedjelj-
ka), ali se u njemu ne moè preno}iti. Premda je smje{ten u dolini, sa sku~enim
vidikom, popularan je zbog lijepe gorske prirode u okolici, svoga poloàja u sredi{tu
gorja i na kriànju putova. Polazna je to~ka za niz uspona i izleta.
Tko èli na O{trc i Veliki dol, treba se od ku}e vratiti cestom 300 m prema
Samoboru i kod raspela skrenuti d. uzbrdo markiranom stazom. Zanimlji-
viji je, ali strmiji uspon preko gradine Lipovec, koji ovdje opisujemo.
Od parkirali{ta pred [oi}evom ku}om l. o{tro uzbrdo markiranom stazom
u desetak o{trih zavoja do ostataka srednjovjekovnog Lipovca 30'.
Gradina Lipovec (582 m). Iznad doma na vrhu ~unjasta brijega, vezanog uz masiv
O{trca, str{e ostaci zamka koji se ne vide odozdo od doma, jer su okruèni bujnim ras-
linjem. Povijest Lipovca usko je vezana uz Oki}. Sazidao ga je 1251. Ivan Oki}ki. G.
1283. postaje mu vlasnik Radoslav Baboni}, 1314. Stjepan Baboni}, 1349. Nikola Se~,
1495. Ivan Korvin, a od 1589. do njegove propasti vlasnici su mu Erdödy. Oko 1618.
spominje se, istodobno kad i Oki}, kao ru{evina. Unutar gradskih zidina pod kro{nja-
ma stabala je mali zaravanak prikladan za odmor.
SATNICA OD [OI]EVE KU]E

Gradina Lipovec 30'
Dom na O{trcu 1,30 h
Dom u Velikom dolu 1h
Smerovi{}e (3,5 km) 45'
Samobor 10 km
Japeti} 1,30 h
Dom na Japeti}u 1,45 h
Nor{i} Selo 3h
[oi}eva ku}a (Zdenko Kristijan)

S druge strane gradine na{
daljnji put prolazi kroz pro-
dor u zidu poput vrata i vrlo
strmo silazi 2-3' do lijepo
uhodanog puta, ali ga ve}
nakon 3' ostavlja, skre}e l. i
penje se skoro pola sata
o{tro uzbrdo kroz {ikaru do
planinskog hrpta. Hrptom l.
10' uz lijepe vidike na Lipo-
ve~ku dragu i Japeti} do do-
bro gra|enog puta. Taj put
d. vodi prema Poljanici i
Ple{ivici (v. 18), a l. za 7-8'
do pl. doma na O{trcu. U
zadnjem dijelu sije~e l. padi-
nu najvi{ega vrha.
£ 9. Samobor – Pala~nik
1 h – Veliki dol 1 h – O{trc
30'. Iz sredi{ta Starograd-
skom ulicom iz koje l. preko
mosta ulicom Taborec (l. je
kapelica sv. Mihajla) do Ru-
darske Drage. Prije kbr. 10
Gradina Lipovec (Miro Ivani{evi})
d. kolnim putem pokraj ka-
menoloma (20'; dovle se moè sti}i iz Samobora autobusom za Rude). Dalje
markiranim usponom kroz sve dublju {umu. Nakon 20' je lijep vidik na Sta-
ri grad. Sljede}ih 20' kroz gustu {umu, uz raspelo, sve do njezina izlaza
pred Pala~nikom (1 h).
Pala~nik je vikenda{ko naselje smje{teno uzdu` blagog hrpta, a na njegovim se pa-
dinama prostiru vinogradi i klijeti. Vidik je otvoren sve do Zagreba. Tu je boravak
najljep{i ujesen zbog ìvih boja i posebna ugo|aja za vrijeme berbe. Prije izgradnje
doma Veliki dol, ovdje su planinari imali skloni{te.
Od Pala~nika put dalje vodi blagim usponom po hrptu koji se postupno diè i
nakon 20' se ra~va u dvije varijante. Desna vodi kroz {umu u selo Greguri}
Breg gdje su prona|ene zanimljive okamine iz Panonskog mora (mogu}nost
silaska iz sela cestom u Hamor, a. p. na liniji Samobor – Lipovec). Iz sela da-
lje l. uskom cestom jo{ 20' do doma Veliki dol.
Varijanta uz Veliki ^rnec. Nakon 20' izlazi se na put koji iz Ruda-centar
vodi do doma Veliki dol. Lijeva je varijanta zanimljiva po tome {to se od nje
nakon 10' l. odvaja markacija kojom ima 20' uspona uz Velike pe~ine na vrh
Veliki ^rnec (607 m). Vrh ima oblik polukugle, s malom visoravni na tjeme-
nu. Zbog {ume nema vidika, ali je lijep pogled s dviju stijena zvanih Velike
pe~ine. Na ^rnec se moè i s druge strane, iz Ruda (Vukovi}) na Kolarski
brijeg i uz kapelicu sv. Roka (1,15 h).
£ 10. Poljanice – O{trc 1,20 h. Od Samobora do Poljanica 13 km (v. 18).
Tu se moè parkirati kod lova~kog doma »Srnda}«. Oko 100 m iza doma d.
nizbrdo (l. se odvaja put kroz Sopote na Japeti}). Spu{tamo se kolnim pu-
tem mimo kamenoloma i za 5' stièmo opet na cestu za Samobor, na mjestu
gdje se s nje l. odvaja krak u selo Prekri`je (540 m), a d. se uz ogra|eno è-
ljezno raspelo silazi do a. p. u Bukovju ili, dalje, u G. Rudama. Lijevim kra-
kom u selo, gdje se tako|er moè parkirati, i iza njega usponom od 20' na {i-
rok travnat hrbat (l. vidik na Japeti} s razglednom piramidom). Prolazimo
d. stranom obloga vrha Rancerje (748 m) i za 5' silazimo kroz {umu opet na

hrbat do sedla Preseke, gdje se l. odvaja markirana staza preko livade Ko-
vin{~ice na Japeti}. Oko 10' dalje odvaja se l. staza preko Lipovca do [oi}eve
ku}e (v. 8), a nakon daljnjih 7-8' stièmo u dom na O{trcu.
LITERATURA
Hirc, D.: Okolo O{trca HP 4, 1901., 11; Poljak, J.: Pl. ku}a na Prekri`ju. HP 18, 1922., 29; Kle{~i}, M.: Samoborski O{trc zimi. HP 21,
1925., 8; Horvat, A. L.: Na{ O{trc zimi. HP 31, 1935., 52; Fla{ar, I.: Tri dana u Lipova~kom domu. HP 33, 1937., 67; Ledi}, G.: Primjerom
planinara s O{trca. NP 2, 1950., 97; Horvat, L.: Kako je nastao naziv Smerovi{}e. HP 35, 1939., 18; Kumi~i}, E.: Pl. sve~anost na O{trcu.
NP 5, 1953., 261; Horvat, V.: êtrdeset godina na O{trc. NP 12, 1960., 176; Planinar. Zbornik u povodu 20-g. rada PD »@eljezni~ar«.
Zagreb 1970.; Koehler, N.: Daphne blagayana na O{trcu!. NP 1979., 24; Lu~i}, R. P.: Doìvljaj na O{trcu. NP 1982., 17; Travini}, R.:
O{trc. NP 1987., 239; Bajs, D.: 50 g. doma na O{trcu. HP 1996., 336; HPD »@eljezni~ar« 1950–2000. Zagreb 2000. (158 str.).
Japeti}
Skupina Japeti}a je z. i najvi{i dio Samoborskoga gorja te ujedno njegova
veza s najvi{im dijelom @umbera~ke gore. Za razliku od ostalih dijelova Sa-
moborskoga gorja, nema oblik grebena. Od njegova se najvi{ega vrha lepe-
zasto {ire prema sjeveru nepravilne i raznolike gorske kose. Na njihovim
oblim i zaravnjenim hrptovima nalaze se visinska naselja i livade, a {ume
se nalaze ispod njih, na strmim padinama poto~nih korita. Ovim svojim
svojstvima ~ini prijelazno podru~je izme|u Samoborskog i @umbera~koga
gorja. Glavne su pl. vrijednosti Japeti}a mozaik lijepih {uma i livada po nje-
govim tjemenicama, razgledna piramida na najvi{em vrhu i pl. ku}a na @it-
nici. Do ku}e je probijena cesta sa strme j. strane od Jastrebarskoga, tako
da je Japeti} pristupa~an sa svih strana. Na njegovim pristrancima na|eni
su grobni tumuli ilirskog plemena Japoda, a u Podgra|u ispod Oki}a kova-
ni novac, tzv. »samoborci« (iz 2. st. pr. Krista), pa zbog toga neki u imenu
planine naziru povijesni trag Japoda.
Izbor prilaza. Sa samoborske je strane najkra}i pje{a~ki prilaz od a. p.
kod [oi}eve ku}e, a s jaskanske od postaje u Sv. Jani. Sa samoborske se
strane automobilom moè doprijeti asfaltiranom cestom mimo [oi}eve ku-
}e sve do prijevoja Velika vrata (oko 590 m) izme|u Ple{ivice i Japeti}a,
gdje je uz cestu pro{irenje prikladno za parkiranje, odakle je oko 1 h uspo-
na. S jaskanske se strane moè automobilom do samoga doma na @itnici
cestom koja nije asfaltirana, ali se redovito odràva. U novije je doba postao
zanimljiv prilaz iz Slanog Dola (a. p.) radi usputnog posjeta gostinjcu sv.
Bernarda pod V. Lovnikom. Na kraju valja spomenuti mogu}nost prijelaza
s O{trca, Ple{ivice i Nor{i}ke Ple{ivice grebenskim putovima koji pruàju
izvanredne vidike.
£ 11. [oi}eva ku}a – Japeti} 1,45 h. Iz Samobora do [oi}eve ku}e 10 km
autobusom (v. 8). Odavle na vrh Japeti}a vode dvije varijante.
Varijanta preko livada
(1,45 h). Markacija zapo~i-
nje na a. p. 200 m iznad ku-
}e, gdje se iza mosta na Klo-
ko~evici odvaja d. uzbrdo as-
faltirana cestica uz ku}e i vi-
kendice, zatim kolnim pu-
tem kroz {umu. Prije livade
d. se odvaja put za gostinjac
sv. Bernarda. Gornjim ru-
bom livade Leskovice, pa
kroz {umu o{tro uzbrdo do
livada (Duga draga), kuda je
neko} vodila {umska èljez-
Japeti} s O{trca (Zdenko Kristijan)

ni~ka pruga. Odavle se moè d. kratkim odvojkom za 2' do plo~e koja ozna-
~uje mjesto gdje je 1925.–1931. bila Mesi}eva ku}a (prva pl. ku}a u Samo-
borskom gorju). Dnom drage 20' do kriànja na Katinom kr~u, treba l. (d. u
Nor{i} Selo 1,30 h, ravno kolni nemarkirani put do doma na Japeti}u). Na-
kon 15' odvaja se l. uzbrdo markirana staza kojom ima 5' do piramide na vr-
hu Japeti}a, a ravno dalje 15' do doma na @itnici.
Varijanta preko Velikih vrata je kra}a (1,30 h), ali strmija. Vodi od do-
ma cestom uzbrdo dolinom Kloko~evice, nakon 1 km prolazi uz zadnju a. p.
Mali Lipovec, zatim kroz samo selo i {umom uzbrdo uz osamljenu ku}u te
izlazi na cestu 100 m prije prijevoja Velika vrata (590 m) koji dijeli Japeti}
od ogranaka O{trca. Cesta se na drugu stranu spu{ta preko sela Vranov
Dol u Jastrebarsko, l. s ceste uzbrdo vodi markacija preko Kovin{~ice na
O{trc, a malo prije prijevoja d. se uzbrdo odvaja markirana staza kojom ima
oko 30' do planinskog hrpta gdje je kriànje: l. ima 5' do doma, a d. 15' do pi-
ramide na Japeti}u (v. 16).
£ 12. Smerovi{}e – Cerinski vir – Japeti} 2,45 h. Od Samobora do
Smerovi{}a 6,5 km autobusom iz Samobora (v. 7). Od gostionice u Smero-
vi{}u uz trgovinu i d. uz markacije brdskom cestom u pravcu [ipa~kog Bre-
ga. Nakon 15' ra~vaju se za Japeti} dvije varijante: l. preko Cerinskog vira i
d. preko [ipa~kog Brega. Lijeva varijanta: l. s ceste kroz {umu, ~as preko li-
vada i me|u vinogradima, do potoka, i uzvodno do Cerinskog vira (40' od
Smerovi{}a). To su slapovi potoka Javorec koji ovdje pada u kaskadama
tvore}i na podno`ju mala jezerca. Najljep{i slap visok je 10 m. Pada preko
stijene; bogat je vodom u prolje}e i kasnu jesen, a ljeti zna i presu{iti. Oko
10 m ispred slapa l. uzbrdo iznad slapa i dalje uzvodno preko lijepih livada.
Put desetak puta prelazi potok. S l. mu prilazi put od [oi}eve ku}e. Liva-
dom iznad izvora izbija na cestu [ipa~ki Breg – Dragono{ (1 h od Cerinskog
vira). D. varijanta nije markirana jer ide cestom (s malo prometa) kroz vi-
nograde Cerine i sela [ipa~ki Breg. S ceste su dobri vidici. Iza sela s l. stra-
ne dolazi varijanta preko Cerinskog vira. Nakon 200 m skre}e se l. livadom
uz elektri~ne stupove (ravno se ide za gostinjac sv. Bernarda) do izlaska na
greben i l. kolnim putem do putokaza (50 m d. od puta na livadi). Tu zdesna
dolazi markacija iz Dragono{a i njome produùjemo za Japeti}. Dalje v. 11.
£ 13. Slani Dol – Lovnik – Dragono{ – Japeti} 4 h. Od Samobora do
sela Slani Dol moè se pje{ice, automobilom i autobusom (vozni red, 10).
Pje{a~ki prilaz vodi od Hamora (a. p. kod zadnje ku}e u Samoboru) odmah
d. uzbrdo u zavojima me|u vinogradima Gradi{}a, nakon 10' l. malo me|u
vinogradima, pa zatim po {umi drè}i se l. strane grebena, usporedno s Li-
pova~kom dolinom (vidik na Japeti} pred nama). Dalje kroz Draganja Selo,
zaselak Krièti}i, pa iznad pje{~enika IGM »Samoborka« grebenom do Sla-
nog Dola (1,30 h). Cestovni prilaz iz Samobora vodi Ulicom Gornji kraj pre-
ma Smerovi{}u do ku}e br. 82 (2 km), gdje se d. odvaja jo{ 6 km asfaltirane
ceste u Slani Dol (8 km od Samobora).
Slani Dol (480 m) je selo na hrptu, unato~ svom imenu. Ima dvije trgovine i kapelicu
sv. Florijana. Nekada{nje popularno izleti{te iznad sela (spomen-dom) ve} je nekoli-
ko godina zatvoreno. Pl. ìg i okrjepa moè se dobiti kod Dragutina Ba{i}a (kbr. 4,
kod kapelice). Selo je na kriànju markiranih staza koje vode na pet strana: u Samo-
bor preko Grgosove {pilje (turisti~ki ure|ena {pilja), u Samobor preko a. p. Hamor,
do a. p. Smerovi{}e (30' silaza), na Japeti} preko Lovnika i Dragono{a i u Nor{i} Selo
preko Vilinskih jama. Iz sela se moè na Japeti} dvama putovima, kra}im preko Lov-
nika i duìm preko Vilinskih jama (v. 26). A. p. je 200 m od Sv. Florijana.
Put preko Lovnika vodi od raskri`ja kod kapelice sv. Florijana l. 5' do dru-
goga kraja sela gdje l. ide markacija za Smerovi{}e, a d. za Japeti}. Od zad-
njih ku}a uzbrdo i dalje grebenom Malog Lovnika 1 h naizmjence livadom i

{umom. S grebena je dobar
vidik na Samoborsko gorje.
Greben postupno zaobilazi
selo Slapnicu (ono je l. u do-
lini). Slijedi uspon od 30'
kroz {umu do donjeg ruba li-
vade. U {umi je nakon 5' od-
vojak d. 100 m do gostinjca
sv. Bernarda (oznaka).
Gostinjac sv. Bernarda (690
m) smje{ten je na {umovitoj pa-
dini Velikog Lovnika (737 m).
Nastao je od dotrajale lugarnice
koju je 1996. temeljito obnovila
Bratov{tina sv. Bernarda (adre- Gostinjac sv. Bernarda
sa: @upni ured sv. Anastazije,
Ul. sv. Ane 2, 10430 Samobor). U prizemlju su blagovaonica i kuhinja, iznad njih dru-
ga blagovaonica i soba za deùrstvo, a u potkrovlju prostor za no}enje 30 planinara
(po potrebi jo{ 20 na pomo}nim leàjima). Obavijesti v. tel. brojeve. Gostinjac je
opskrbljen vlastitim agregatom i akumulatorom. Prilazi domu: iz Dragono{a 20', od
doma na @itnici 1,20 h, od [oi}eve ku}e 1,40 h, od Slanog Dola 1,15 h, iz Nor{i} Sela
1,20 h. Od gostinjca ima 5’ na vrh Velikog Lovnika (737 m) koji je u {umi pa nema vi-
dika, ali se planira izgradnja piramide.
Od doma natrag do kriànja i d. uzbrdo kroz {umu do ceste u selu Dragono-

{u, gdje nam s d. prilazi put iz Nor{i} Sela. Cestom l. hrptom planine do do-
ma na @itnici jo{ 1 h. Usput nam s l. prilazi markacija iz Smerovi{}a, a za-
tim od [oi}eve ku}e (v. 11 i 12).
£ 14. Ple{ivica – Poljanice – Sopoti – Japeti} 3 h. S vrha Ple{ivice si-
laz 30' do lova~kog doma »Srnda}« na Poljanicama (v. 18). Oko 100 m od
doma je raskri`je: ravno na O{trc, l. za Japeti}. Nakon 2' je drugo kriànje,
ravno za Gajev kamen, a d. nizbrdo do Sopota (biv{i mlin), pa d. nekoliko
min do raskri`ja, odakle su dvije varijante. Tu ravno po dolini uzbrdo do
raspela na Belom bregu gdje se put spaja s markacijom O{trc – Japeti} (v.
15). Lijeva varijanta vodi kroz {umu, uspinje se uz lova~ku ~eku u Sudjelu i
grebenom izlazi nedaleko od vrha Stra`nika, gdje se i ona spaja s putem
O{trc – Japeti}. Obje su varijante prili~no naporne zbog silaza i uspona.
Premda su dobro markirane, nisu ni orijentacijski lake, pa se preporu~uje
upotreba pl. karte.
£ 15. O{trc – Kovin{~ica – Velika vrata – Japeti} 2 h. Stazom iznad
ulaza u pl. dom na O{trcu (691 m), obronkom vrha O{trca u ji. smjeru. Na-
kon 4', prije sedla, l. se odvaja staza ozna~ena plavim oznakama do pod-
no`ja stijene Flinke. Od sedla l. obronkom kroz {umu do mjesta gdje d.
skre}e odvojak za gradinu Lipovec i [oi}evu ku}u (10' od doma). Od prije
spomenutog sedla do odvojka moè se i nemarkiranom stazom po grebenu.
Nakon sljede}ih 10' kratak spust livadom do ra~vanja na sedlu Preseki: l. je
10' na vrh Rancerje (748 m) i dalje na Ple{ivicu, a d. put za Japeti}. Postup-
no izbijamo {umom na greben, kojim nizbrdo do raspela na velikoj livadi
Beli breg. Postavila ga je 1994. Pl. bratov{tina sv. Bernarda iz Samobora.
Tu na sedlo s l. strane prilazi markacija iz Sopota i lova~kog doma na Polja-
nicama. Od raspela uz travnatu padinu nekoliko min do gornjeg ruba liva-
de Kovin{~ice (vidik na Japeti}). Kovin{~icu prelazimo za 15' i blagim uspo-
nom po {umovitom grebenu izlazimo za 5' na vrh Stra`nik (708 m). Iza vr-
ha s l. prilazi put s Ple{ivice (v. 12). Nakon daljnjih 20' puta {umom silazi-
mo na prijevoj Velika vrata. Dalje v. 11. Put je poznat po vrlo dobrim vidici-
ma.

£ 16. Jastrebarsko – Sv.
Jana (Ivan~i}i) 10 km –
Japeti} 1,50 h. Od Zagreba
do Jastrebarskog autobu-
som »Samobor~ek-Turist«
od staroga Savskog mosta
na kraju Savske ceste (vozni
red, 4). Iz Jastrebarskog 10
km do Gorice Svetojanske
10 km autobusom (vozni
red, 18) ili vlastitim auto-
mobilom (v. 19). Iz autobusa
izlazimo u Gorici Svetojan-
skoj. Po markacijama ces-
Pl. dom @itnica (Zdenko Kristijan) tom (10') i uz Vinarsku zad-
rugu l. do izleti{ta »[umski dvor« 5'. Prije samog izleti{ta d. s ceste u {umu
stazom uzbrdo koja vodi sve strmije i {umovitim grebenom za 1,15 h stiè
preko dviju malih ~istina do livade s koje se ve} vidi pl. dom na @itnici. Iz
Jastrebarskog postoji i markirani pje{a~ki prilaz. Po~inje kod kapele sv.
Duha u sredi{tu Jastrebarskog, vodi Ulicom bana Jela~i}a, kroz sela G. i D.
Reku, zatim kod raspela l., pa kroz Krcivoje do Balija, prvog zaselka Sv. Ja-
ne. Odavde pored kapele d. makadamom 20' do pro{irenja i tu desno. Kod
napu{tenog kamenoloma l. u {umu i uspon livadama do doma (ako je magla
dràti se desno ruba {ume).
Pl. dom @itnica na Japeti}u (832 m) sagradilo je izme|u 1951. i 1955. PD »Jastre-
barsko« iz Jastrebarskog na istaknutoj travnatoj glavici j. obronka Japeti}a, s lijepim
vidicima na jaskansko podgorje i na pokupsku ravnicu s velikim ribnjacima. Za lijepa
se vremena vide Klek, Li~ka Plje{ivica i bosanske planine, a u @umbera~koj gori pla-
ninska naselja po hrptovima kosa i Sv. Gera (prepoznaje se po TV tornju). To je jed-
nokatna zgrada sa zidanim prizemljem i drvenim katom. U prizemlju je blagovaonica
i kuhinja s nusprostorijama, a na katu sobe s 2 i 6 kreveta te 2 skupna leì{ta, ukupno
58 leàja. Dom je otvoren vikendom, blagdanom i po dogovoru s domarom (v. tel.
brojeve). Dobro je opskrbljen jelima i pi}ima. Pod upravom je HPD-a »Jastrebarsko«.
Od doma uzbrdo uz parkirali{te i nekoliko antenskih tornjeva (nije se
uputno na njih penjati) i nakon 3' od doma d. s ceste livadom 100 m do ras-
kri`ja (d. skre}e markacija za Velika vrata i [oi}evu ku}u ili O{trc). Od ras-
kri`ja l. i nakon 100 m d. u {umu (ravno vodi nemarkirani kolni put na Ka-
tin kr~). Plo~a na ulazu u {umu upozorava da je tu specijalni rezervat {um-
ske vegetacije (progla{en 1975.) u koje-
mu je zabranjeno trgati i brati bilje. VIDOKRUG S PIRAMIDE NA JAPETI]U
Povr{ina rezervata oko vrha Japeti}a je Ime vrha m km 0°
29 hektara. Nakon nekoliko stotina m Dona~ka gora 883 60 10
d. oko bare Veprovac (ili Veprova jeze- Ivan{~ica 1060 0 42
ra) i preko livade ponovno u {umu i od- Sljeme 1032 31 59
mah d. uzbrdo 5' na vrh (ravno za Katin O{trc 752 3,5 67
kr~, [oi}evu ku}u ili Dragono{). Humka 488 90 99
Vrh Japeti}a (879 m) obla je i {umovita gla- Ple{ivica 779 5 105
vica pro{arana s nekoliko lijepih livada zbog G. Plje{ivica 1649 103 175
kojih posjetitelj nema osje}aj prave visine. M. Rajinac 1699 130 203
Vidik omogu}uje èljezna piramida na vrhu, Klek 1181 85 214
visoka 12 m, koju je ovamo prenio 1960. g. Bjelolasica 1533 72 224
HPD »Jastrebarsko« sa Sljemena iznad Zag- Risnjak 1528 95 247
reba jer je tamo morala dati mjesto TV tor- Snje`nik sl. 1798 92 258
nju. Japeti} je osobito lijep u prolje}e za
Sv. Gera 1178 22 273
vrijeme cvatnje (encijan!).
Triglav 2883 150 298
Grintovec 2558 100 310

£ 17. Cestovni prilaz iz Jas-
trebarskoga 21 km. Iz sredi{ta
Jastrebarskog od ùpne crkve d.
prema Malunju, stotinjak m. da-
lje mimo slikovitog Erdödyjeva
dvorca (nalazi se l. u parku). Slije-
di 10 km ceste kroz sela Hrastje i
Malunje. Malo prije Gorice Sveto-
janske d. je Vinarska zadruga i iz-
leti{te »[umski dvor« u Ivan~i}i-
ma, odakle jo{ 300 m do drugoga
cestovnog ra~vanja. Ravno je 2' do
crkve (sagr. 1767.) na istaknuto-
me vrhu s lijepim vidikom (odvo-
jak vrijedan truda), a d. dolje u
o{trom luku jo{ 300 m do novoga
ra~vanja kod kapelice u selu Dra-
gi. Tu l. skre}e cesta preko Petro-
vine do Novaka (10 km) na cesti
Zagreb –Karlovac (njom se prilazi
Japeti}u iz Karlovca), a d. na{ put
u dolinu potoka Drage (narod ga
Piramida na Japeti}u (Zdenko Kristijan)
zove i jednostavno Reka). Oko
300 m dalje diè se l. iznad ceste na 30 m visokom breùljku podrtina sred-
njovjekovnoga grada Turnja ili Podgorja.
Turanj je vjerojatno sagra|en u 13. st. Godine 1327. vlasnik mu je hrvatski ban Mi-
kac, 1464. Martin Frankopan, 1492. obitelj Ki{evi} zatim, me|u ostalima, porodica
Krmi~i} od Buàna, 1597. Toma Erdödy, 1651. Juraj Verni}, 1664. Franjo Bukova~ki,
1677. Deli{imunovi}, iza njega grofica Peranska, pa opet potomci Verni}a. Danas je
od grada ostao uzak komad zida od okrugle kule visok 8 m. Kula je imala dva kata s
mnogo pu{karnica. Od ostalih zidova razabiru se temelji. Po ostacima se vidi da je bio
gra|en u ~etverokut, s visokom okruglom kulom na z. strani.
Dalje uz dolinu Reke nastavlja se neasfaltirana cesta najprije u s. smjeru uz
kamenolom i Vi{o{evi}ev mlin, a zatim i. u zavojima i sve o{trijim usponom
preko obronaka obraslih travom i grmljem. Usput je l. odvojak u selo Ja-
ru{je. Na hrptu planine cesta zavr{ava na livadi oko 100 m prije doma.
LITERATURA
Babi}, J.: Glavica Vr{ica. HP 10, 1907., 5; [uklje, F.: U dolini Slapnice i na Cerinskon viru. HP 23, 1927., 129; Viline jame. Pl. list 1,
1928., 8; Horvat, L.: Japeti} ljeti. HP 33, 1937., 309; \umi{i}, R.: Put na Vilinske jame. NP 3, 1951., 137.
Ple{ivica
Ple{ivica ~ini i. dio Samoborskoga gorja. Od ostaloga gorja donekle se iz-
dvaja jasno izraènim hrptom koji se pruà u smjeru i.-z. Na z. strani usje-
~en je prijevoj Poljanice, kojim prolazi cesta Samobor – Jastrebarsko. Na i.
strani zavr{ava markantnom stoàstom hridinom Oki}em kojemu posve-
}ujemo posebni prikaz. Na svakom se kraju hrpta nalazi po jedna lijepa ku-
}a: na Poljanici lova~ki dom »Srnda}«, a pod Oki}em pl. dom. Ple{ivica je
kajkavski oblik imena Plje{ivica, a ime je dobila od staroga pridjeva plje{iv.
Tom je pridjevu danas ovdje zna~enje zaboravljeno, ali je jo{ uvijek u upot-
rebi u Hercegovini, u smislu }elav ili ogoljen. Iz toga bi se moglo zaklju~iti
da kameniti vrh planine, u doba kad je dobio ime, mo`da nije bio pod {u-
mom kao danas. Ju`ne padine ispod {umskog pojasa pokrivene su sagom
slikovitih vinograda (ple{ivi~ka vina). Tu je i nekoliko sela s obradivim po-
ljima, me|u njima je najpoznatije planinsko selo Ple{ivica s nekoliko popu-

Ple{ivica s O{trca (Zdenko Kristijan)
larnih gostionica. Cjelovit {umski pokriva~ onemogu}uje vidik s planinskih
vrhova i zato je pl. zanimljiva samo piramida na vrhu.
Izbor prilaza. Najkra}i je pje{a~ki prilaz s prijevoja Poljanice preko kojeg
vozi autobusna linija Samobor – Jastrebarsko. Kod lova~kog doma na Po-
ljanicama izletnici mogu parkirati automobile. Put do Ple{ivice prikladno
je povezati s posjetom drugim izleti{tima. Vrlo je lijep i ugodan prijelaz s
Ple{ivice na O{trc i Japeti}.
£ 18. Samobor – Poljanice 12 km – Vrh Ple{ivice 40'. Iz Samobora do
Poljanica vozi od Autobusnog kolodvora u Samoboru svaki dan redovita li-
nija Samobor – Jastrebarsko (vozni red, 11). Kartu treba kupiti do staja-
li{ta pred lova~kim domom na Poljanicama (autobusno osoblje pod Ple{ivi-
com razumijeva selo Ple{ivicu, a ne vrh, stoga i u ovom vodi~u nagla{avamo
naziv vrh Ple{ivice). Propustimo li vezu za Jastrebarsko, moèmo se koris-
titi i linijom Samobor – Cerje – Bukovje (vozi svaki dan nekoliko puta, voz-
ni red, 12). Od stanice Bukovje treba cestom uzbrdo do Poljanica 30’. Hoda-
VIDOKRUG S PIRAMIDE NA PLE[IVICI
(779 m)
Ime vrha m km 0°
Dona~ka gora 883 60 6
Ivan{~ica 1060 60 35
Sljeme 1032 28 50
Humka 488 85 99
G. Plje{ivica 1649 100 178
Seli{ki vrh 1280 90 187
M. Rajinac 1699 130 208
Klek 1181 66 217
Bjelolasica 1534 75 227
Risnjak 1528 100 250
Sv. Gera 1178 27 275
Slov. Sne`nik 1796 98 260
Japeti} 879 52 85
Ojstrica 2350 106 312
Piramida na Ple{ivici O{trc 752 3 330

nje cestom od Bukovja moè se izbje}i tako da se si|e nekoliko min u samo
selo Bukovje, odakle l. markiranim putem kroz {umu uzbrdo do ceste Sa-
mobor – Jastrebarsko kod ogra|enog krià, zatim preko ceste i kroz kame-
nolom do doma »Srnda}« na Poljanicama (30').
Automobilom se ide iz Samobora u Rude (v. 6) te dalje uzbrdo prema Jas-
trebarskom kroz Braslovje, potkraj zavojima kroz livade (vidik na O{trc i
Ple{ivicu). Na 12. km cesta stiè na prijevoj Poljanice. Iz Samobora se moè
jo{ jednom cestom, koja se s Tomislavova trga uspinje uz Anindol, prolazi
kroz sela Cerje, Manja Vas i Kotari i mimo sela Bukovja, te se spaja s prvom
cestom 500 m prije Poljanica. Sam prijevoj (580 m) razvodnica je izme|u
Save i Kupe. Lova~ki dom »Srnda}« nalazi se odmah iza prijevoja, oko 50 m
d. od ceste.
Lova~ki dom »Srnda}«, vlas-
ni{tvo je Lova~kog dru{tva »Ple-
{ivica«. Sagra|en je g. 1977. Ot-
voren je vikendom, a pruà jed-
nostavne ugostiteljske usluge
(preno}i{ta nema). Markirani
prilazi su iz Gornjih Ruda (1,40
h) i iz Ple{ivi~kog Breznika (a.
p. na liniji Zagreb – Jastrebar-
sko) kroz G. Pavlov~ane i selo
Ple{ivicu (3 h). Od doma je pola
sata lijepe {etnje do Gajeva ka-
mena, metar i po visoke stijene
u koju je nepoznati autor ukle-
sao natpis SLAVA GAJU,
1809.–1909. u povodu stote ob-
ljetnice ro|enja vo|e hrv. prepo- Lova~ka ku}a »Srnda}« na Poljanicama
roda.
Cesta za Jastrebarsko dalje prolazi preko livada zvanih Poljanice. Oko 100
m iza prijevoja, kod kapelice, ostavljamo cestu i l. od nje treba prona}i mar-
kaciju kojom ulazimo u {umu. Staza se uspinje hrptom, mjestimice o{tro iz-
raènim, do ~istine s piramidom na vrhu (40').
Vrh Ple{ivice (779 m) je mali kameniti zaravanak okruèn {umom, na kojemu se
nalazi 5 m visoka èljezna piramida sa èljeznim ljestvama. Podigao ju je HPD »Ka-
pela« (prije »R. Kon~ar«) iz Zagreba u zajednici s PD »Jastrebarsko« 23. lipnja 1957.
u ~ast 80. obljetnice planinarstva u Hrvatskoj. Na tome je mjestu ve} 1881. HPD po-
digao prvu piramidu od hrastovine visoku 10 m i pored nje kolibu (»~ardak«) za za{ti-
tu od nevremena (otvorenje 24. srpnja). Piramida je izgorjela 1903., pa je HPD 1905.
postavio ovdje èljeznu piramidu. Ona je 1924. bila renovirana, ali je i poslije nekoli-
ko puta stradavala od nesavjesnih posjetitelja. Narod ovo mjesto zove êrga, vjerojat-
no po nekada{njoj kolibi, a najvi{i dio Ple{ivice Tri kralja, mo`da zbog tri izrazitija
vrha. Vidik s vrha osobito je lijep na Pokuplje i Hrvatsko zagorje, a vidi se i Zagreb.
£ 19. Jastrebarsko – Poljanice 10 km – Ple{ivica 40'. Kod Crkve sv.

Duha u Jastrebarskom treba skrenuti s ceste Zagreb – Karlovac pod pra-
vim kutom u s. smjeru 3 km cestom do ra~vanja u selu Reki: l. Gornja Reka
i Vranov Dol (5 km), d. Ple{ivica. Tom cestom ima 4 km uzbrdo u zavojima
kroz vinograde do sela Ple{ivice, poznatog izleti{ta s gostionicama i lijepim
vidikom na Pokuplje. Od sela jo{ 3 km o{trih zavoja do Poljanica, odakle da-
lje v. 18.
£ 20. Oki} – Vrh Ple{ivice 1,30 h. Od pl. doma pod Oki}em u z. smjeru
stazom po livadi do potoka Oki}nice, gdje markacija prelazi potok i diè se
kroz {umu na seosku cestu koja se hrptom penje prema Ple{ivici. Prije sela
Kotara, na najvi{oj to~ki ceste, sastaje se s markacijom koja dolazi u susret
iz Ruda preko Kotara. Ovdje treba l. u {umu i o{trim usponom na {umovit

hrbat planine. Hrptom d. na Veliki vrh (vidik na O{trc) i dalje preko sred-
njeg vr{i}a na tre}i, najvi{i (779 m), gdje je piramida.
£ 21. Oki} – Popov Dol – Vrh Ple{ivice 1,50 h. Ovaj je pristup od Oki}a
na Ple{ivicu dulji i naporniji od gornjega. Od doma pod Oki}em preko poto-
ka u {umu i nizbrdo 8' do raskri`ja: l. Sv. Martin i Galgovo, a na{ put vodi
ravno preko livade u {umu do potoka i ceste ispod napu{tenoga ùpnog
dvora u Popovu Dolu (25'). Cestom d. (l. je 5' do a. p. u Novom Selu
Oki}kom) i nakon nekoliko min l. prema grebenu Ple{ivice. Preko potoka i
nakon 100 m do ra~vanja. Ravno je lak put koji obilazi napu{teni kameno-
lom s j. strane i kroz {umu izlazi na greben, odakle su dalje dvije varijante.
Desna, s oznakom »kratica«, vodi o{tro uzbrdo bez prave staze preko vrha
Popovdolska pe~ina (505 m; lijep vidik). Ta je varijanta vrlo strma i neu-
godna, osobito nakon ki{e i po snijegu. Dvije min iza vrha spaja se s okol-
nim putem (s toga je mjesta prilaz Popovdolskoj pe~ini prili~no lak). Dalje
se put diè {umom, sve po grebenu, do Zuba. Zub je osamljeni kamen koji
izviruje iz okolne {ume, pa je s njega {irok vidik. Dalje uspon grebenom pre-
ko dva vrha do sedla gdje s d. strane prilazi put iz Kotara.
£ 22. Novo Selo Oki}ko – Popov Dol – Zub – Ple{ivica 1,45 h. Do No-
vog Sela (345 m) vozi nekoliko puta na dan autobus iz Klin~a Sela ili Jastre-
barskog kroz selo Goli Vrh u Novo Selo Oki}ko (vozni red, 17). Iz Zagreba
se moè do Golog Vrha autobusom koji polazi od staroga Savskog mosta na
kraju Savske ceste. Tko dolazi svojim automobilom, mora skrenuti sa stare
karlova~ke ceste d. kod putokaza za Repi{}e i Novo Selo Oki}ko. U Novom
Selu je crkva i poznato pro{teni{te. U selu cestom l. prema Popovu Dolu 10'
gdje je kod nekada{njega ùpnog ureda raskri`je. Dalje v. 21.
LITERATURA
[irola, S.: Na glavici Plje{ivice. Svjetlo 7, 1892., 34 i Br{ljan 17, 1902., 143; Alaupovi}, T.: Na Plje{ivici. Prosvjeta 3, 1895., 307; [irola,
S.: Na Plje{iv4ici. HP 1, 1898., 55; Schick, L.: Auf der Plje{ivica. Agramer Tagblatt 20, 1905.,189; Novotni, V.: Piramida na Ple{ivici. HP
8, 1905., 59; Devide, M. R.: Na Plje{ivici. Hrvatsko pravo 11, 1905., 2935; Novotni, V.: Vodi~ na Plje{ivicu i Sv. Geru. HPD, Zagreb 1906.
(16 str.); Novotni, V.: Vodi~ na Plje{ivicu. HP 9, 1906., 70; MD: Eine Besteigung der Ple{ivica. Leibacher Zeitung 125, 1906., 94, 861;
[uklje, F.: Iz Samobora na Plje{ivicu. Na{a otad`bina 1, 1992., 2, 27; Laszowski, E.: Sli~ice iz Plje{ivi~kog prigorja. Jutarnji list 12, 1923.,
4152, 4; Grdeni}, P. D.: Spomenici na{e pro{losti. Na Plje{ivici kod sv. Lenarda. Nar. novine 100, 1934., 150, 5 i 151, 4; [uvali}, M.:
Plje{ivici. Narodna uzdanica (kalendar) 7, 1939., 108 - Praì}, M.: Plje{evica - Plje{ivica. HP 39,1940., 99; Horvat, A. D.: Oki}grad. HP
39, 1943., 81; \umi{i}, R. i Vilenjak, S.: U potrazi za »Vra`jom pe}inom«. NP 4 1952., 286; Kopi}, J.: Oki} i Lipovac u Samoborskom
gorju. NP 21, 1969., 265.
Oki}
Oki} je strma hridina kojom zavr{ava hrbat Ple{ivice na i. strani. Iako nije
samostalna gora, zavre|uje poseban opis po pl. zanimljivostima. Ne samo
{to njegov o{tar stoàc izdaleka privla~i pa`nju
svojim oblikom, nego se od gradine na njegovu
vrhu pruà izvanredan vidik na Posavinu, Po-
kuplje i grad Zagreb. Gradina na vrhu posebna
je atrakcija. Stijene s j. strane odavna su popu-
larno vje`bali{te zagreba~kih alpinista. Zanim-
ljivo je da se 1843. godine ilirkinja Dragojla Jar-
nevi} uspela kroz stijene na Oki}, {to se smatra
prvim usponom u povijesti hrvatskog alpiniz-
ma. Njoj je na spomen 1994. markiran novi pri-
laz gradini nazvan Dragojlina staza. Popular-
nost Oki}a kao izleti{ta zaokruèna je 1978. go-
dine podizanjem pl. doma na podno`ju i novim
Dragojla Jarnevi} (1812.–1875.), markacijama.
ilirkinja i prva hrv. alpinistica

Izbor prilaza. Zahvaljuju}i
dobrim autobusnim veza-
ma, na Oki} se moè polud-
nevnim izletom. Za Zagrep-
~ane je najkra}i i najjednos-
tavniji prilaz autobusom za
Novo Selo Oki}ko. Od Gal-
gova, kamo tako|er vozi au-
tobus iz Zagreba, postoje
dvije varijante. Za Samobor-
ce je najpovoljnija i najkra}a
linija za Klake, ali se mogu
koristiti i malo duìm prila-
zom od autobusnih linija za
Pl. dom pod Oki}em
Rude i Bukovje.
£ 23. Novo Selo Oki}ko – Pl. dom pod Oki}em 45'. Iz Zagreba do No-
voga Sela Oki}kog voze autobusi »Samobor~ek-Autoturista« od tramvaj-
skog terminala kod staroga Savskog mosta na kraju Savske ceste nekoliko
puta na dan (vozni red, 5). Od a. p. 10' cestom do raskri`ja u Popovu Dolu:
ravno za Ple{ivicu preko Zuba, a d. stazom za Oki}. Ova se uspinje kroz {u-
mu i livade do idu}eg kriànja, gdje s d. prilazi put iz Galgova preko Sv.
Martina i Domovi}a. Slijedi kra}i uspon i silaz do poto~i}a i dalje do pl. do-
ma pod Oki}em.
Pl. dom pod Oki}em (405 m) sagradio je i njime upravlja HPD »Dr. Maks Plotni-
kov« iz Samobora. Ku}a, kao i dru{tvo, nosi ime zaslu`noga pokojnog planinara. Ima
zidano prizemlje i u njemu dvije sobe sa po 2 i jednu s 10 leàja. Otvorena je g. 1978.
Nad prizemljem je drvena monta`na zgrada. Ona je najprije kupljena kao zamjena
dotrajalom Ratkovu skloni{tu u Samarskim stijenama u Gorskom kotaru i bila je us-
kladi{tena u Tuku ali je, zbog tada{njih nesavladivih te{ko}a s prijenosom u nepro-
hodno podru~je stijena, prepu{tena samoborskim planinarima za ovu lokaciju. Dom
je otvoren vikendom, a radnim je danom klju~ pohranjen kod domara. Raspolaè s
malom kuhinjom i blagovaonicom, gdje se mogu dobiti jela i pi}a. Ku}a je polazna
to~ka za dva zanimljiva uspona, jedan na gradinu Oki}, a drugi, malo duì, do pirami-
de na vrhu Ple{ivice (v. 20 i 21).
Od doma do gradine na vrhu Oki}a vodi strma zavojita staza, mjestimice
usje~ena u stijene. Traje 10'. Nekoliko min prije ulaza u gradinu prilazi s
desna @oharov klin~ani put osiguran klinovima i èlj. uètom, koji vje{tim
posjetiteljima moè posluìti kao varijanta za uspon (nikako za silaz!). Ure-
|en je 1980. i nazvan popularnim nadimkom alpinisti~kog u~itelja Draguti-
na Bela~i}a (1913.–1994.). U gornjem dijelu prilazi tom putu i neosigurana,
prije spomenuta, Dragojlina staza. Okolne stijene sluè kao penja~ko
vje`bali{te.
Oki} (499 m) je po svom poloà-
ju na vrhu pravilne ~unjaste i
osamljene stijene jedna od na{ih
najslikovitijih gradina. Prilago-
|en terenu, izgleda kao srastao
sa stijenom. Iz njegovih ostata-
ka moè se razabrati da je bio
nepravilnog tlocrta, s kru`nom
kulom kraj ulaza i romani~kom
kapelicom. Zbog lijepa vidika,
odavno je meta izletnika i plani-
nara. Oki} se spominje prvi put
1183. kao posjed Jaroslava
Oki}kog. Njegov sin Ivan ratuje
1242. s Tatarima, a 1251. gradi Oki} (Sini{a Vili})

Lipovec. Ujedno je bio i gospodar Samobora. G. 1349. gradom gospodari Ivan II.
Oki}ki, posljednji potomak obitelji Oki}kih. Doskora grad dolazi u ruke Baboni}a, ali
ga oni izgube 1393. u borbi s kraljem Sigismundom. On proda Oki} Tomi Bevenjudu,
a 1416. kupuje ga Martin Frankopan Trà~ki. G. 1470. opet je u posjedu kralja, zatim
pripada Ivanu Horvatu od Saga koji ga proda Tomi Baka~u-Erdödyju. Vlasni{tvom
Erdödyja ostaje do 1575. kad oni postupno sele u novi dvor Kerestinec. Od 1592. do
1595. nekoliko puta ga napadaju Turci. Godine 1616. spominje se kao ru{evina. Spor
o vlasni{tvu Oki}a izme|u Stjepana Erdödyja i Podru`nice HPD-a »Japeti}«, kotar-
ski sud u Samoboru rije{io je 27. 6. 1933. u korist »Japeti}a« i 31. 8. 1933. dopustio
uknji`bu prava vlasni{tva u korist HPD-a u Zagrebu. Originalna, sudski ovjerena
vlastovnica ~uva se danas u arhivi HPS-a. Prema njoj, HPD je vlasnik pa{njaka Oki} i
ru{evine Oki}grada.
£ 24. Klake – Pl. dom pod Oki}em 40'. Do Klaka je iz Samobora 8 km
autobusom na liniji Samobor – Klake – Terihaji (zadnja a. p. u Klakama je
zaselak Gornji Terihaji; vozni red, 13). Si}i treba kod odvojka za zaselak Ja-
kopce, krenuti asfaltiranom cestom u Jakopce i onda d. u {umu stazom uz-
brdo do livade, l. rubom {ume na kolni put i d. do doma. U Klakama, Podo-
ki}ka ul. 40, uredila je obitelj Slakoper izleti{te u obliku etno-ku}e koja je
otvorena nedjeljom od 10 do 17 h (za skupine po dogovoru; v. tel. brojeve).
£ 25. Galgovo – Sv. Martin – Podgra|e – Pl. dom pod Oki}em 1,30 h.
Polazna a. p. iz Zagreba za selo Galgovo je kod tramvajskog terminala na
kraju Savske ceste (linija »Samobor~ek-Autoturista«; vozni red, 6). Oni au-
tobusi koji iz Galgova produùju za Sv. Martin, u{tede pje{acima 20' hoda-
nja asfaltom. Vo`nja traje oko pola sata. Postoji i autobusna veza iz Samo-
bora, ali samo radnim danom i subotom. Iz Galgova se ide pola sata cestom
kroz sela Sv. Martin, Podgra|e i Domovi}e (u Domovi}ima se moè parki-
rati). Na kraju Domovi}a, kod jakog izvora, zavr{ava cesta i zapo~inje us-
pon. Markacija najprije prelazi poto~i} i uspinje se stazom uz poto~i} do
ra~vanja: l. uzbrdo {umom do drugoga ra~vanja, gdje treba d. za pl. dom (l.
je za Popov Dol). Ako na prvom ra~vanju krenemo d., prije}i }emo poto~i}
(ljeti presu{i) i krenuti odmah l. po Dragojlinoj stazi uzbrdo {umom, pa pre-
ko stijena na vrh (oprez, nema osiguranja!).
£ 26. Galgovo – Sv. Martin – Klake – Pl. dom pod Oki}em 1,30 h. Do
Sv. Martina v. 24. Dalje ravno na Oki} preko Domovi}a, a d. kod {kole vodi
na{ put nekoliko min i iza mosta nastavlja d. o{trim usponom uz livadu, pr-
vo slabom, a dalje na grebenu dobrom stazom, s lijepim vidikom na
Oki}grad. Kroz vinograde i klijeti Podi{~aka stièmo u Klake do a. p. (linija
Samobor – Klake – Terihaji), odakle dalje v. 24.
Nor{i}ka Ple{ivica
Ovaj 721 m visoki vrh najzapadniji je ogranak Samoborskoga gorja i prije-
lazno podru~je prema @umberku. Iako je izvanredan vidikovac, planinari
ga rje|e posje}uju, mo`da zato {to na njemu nema pl. objekata. Za razliku
od Ple{ivice iznad Samobora, ova se Ple{ivica naziva Nor{i}kom po Nor{i}
Selu koje se nalazi ji. od vrha. Opisat }emo cestovni i tri pje{a~ka prilaza od
a. p. u Grdanjcima, me|u kojima se moè birati jedan za uspon, a drugi za
povratak. Postoji i mogu}nost kratkog, ali strmog uspona iz Koreti}a (eko-
selo) na ùmbera~koj strani (v. @umbera~ku goru, 22). Autobus na liniji iz
Samobora preko Grdanjaca do Nor{i} Sela skra}uje uspon na samo pola sa-
ta (v. 31).
£ 27. Slani Dol – Vilinske jame – Nor{i}ka Ple{ivica 2,45 h. Do Sla-
nog Dola v. 13. Od a. p. put vodi uzbrdo prema nekada{njem izleti{tu (spo-
men-domu). Prije njega d. stazom ispod sela u z. pravcu, pa silaz kroz
vo}njak, livadu i {umu u dolinu do osamljene ku}e. Od nje l. 20' kolnim

putem uz potok Breganicu, zatim uzbrdo po livadi. Kod prijelaza uskog
poto~i}a l. je odvojak od 60 m do ulaza u {pilju Vilinske jame (1 h od Sla-
nog Dola).
Vilinske jame (narodno ime Pod ùta
pe}) zapravo je sustav malih {pilja u sti-
jeni d. iznad potoka u visini od 15 m, koje
nisu nastale, kao ostale pe}ine Samobor-
skoga gorja, erozivnim djelovanjem vode
u vapnencu, nego taloènjem travertina
iz potoka {to se neko} ru{io preko stijena
u Breganicu. Ulaz u {pilju je pod stije-
nom obraslom u bujno zelenilo (300 m).
[pilja ima 12 m u duìnu, 10 m u {irinu i
do 8 m u visinu. Iz nje vodi d. kratak
{piljski hodnik u malo manju {upljinu, a
iz nje l. u najmanju. Sude}i po nalazu ka-
menih sjekira u potoku Breganici, u tim
se pe}inama vjerojatno sklanjao pra~ov-
jek jer su kao stvorene za obranu. Sige,
kojih je nekad bilo obilje kako stoji u sta-
rim putopisima, danas su potpuno uni-
{tene. Najbliì je prilaz automobilom iz
Bregane @umbera~kom cestom 5 km do
ra~vanja u Grdanjcima (a. p. na liniji iz
Samobora). Na ra~vanju kod gostionice
»Vilinske jame« l. 3,5 km do mlina Svi-
njari}i, odakle jo{ 25' uz potok Breganicu
Vilinske jame
(potkraj se sastajemo s markacijom iz
Slanog Dola).
Od ulaza u {pilju istim putem natrag do poto~i}a, pa uzbrdo do zaselka Tu-
{ini gdje je raskri`je: d. je put za Vi{njevac, a l. na{ put koji vodi kroz zase-
lak i dalje uzbrdo Sitnom dragom do ceste Grdanjci – Nor{i} Selo na mjestu
koje se zove Kriì}. Cestom l. oko 20' do ra~vanja gdje treba d. 1 km u Nor{i}
Selo (l. je put preko Jaru{ja na Japeti}). Od Slanog Dola do Nor{i} Sela ima
2,15 h hoda.
Nor{i} Selo (650 m) je slikovito poloèno na {irokim travnatim padinama ispod
Nor{i}ke Ple{ivice (721 m). U selu je du}an i nova {kola, a povrh sela ùpna crkva sv.
Duha (687 m; sagr. 1642.). Ovaj dio sela zove se Kapeli{}e, a glavnina sela je niè na
jz. padini. U ku}i br. 15 kod Dragutina Bo{njaka je pl. ìg. Tu se dobije pi}e, a moè se
konzumirati i donesena hrana. Markacija produùje u Grdanjce preko sela Beder. Se-
lo je nastanjeno ikavcima, potomcima doseljenika iz Bosne, koji su uzmaknuli pred
Turcima.
Od crkve je lak uspon od 20' nemarkiranom stazom na vrh Ple{ivice (721
m), odakle je lijep vidik na Samoborsko gorje s jedne i na @umbera~ku goru
s druge strane (ovu Ple{ivicu
valja razlikovati od Ple{ivice
u i. dijelu Samoborskoga gor-
ja). Od Nor{i} Sela se s lako-
}om stiè na Japeti} cestama
i kolnicima koji odreda vode
planinskim hrptovima uz {i-
roke vidike.
£ 28. Grdanjci – Vilinske

jame – Nor{i}ka Ple{ivica
12 km. U selo Grdanjce s Au-
tobusnog kolodvora u Samo-
boru (vozni red, 16). Nor{i}ka Ple{ivica (Zdenko Kristijan)

Oki} (lijevo) i Ple{ivica sa sjevera
Kroz Grdanjce prolazi i linija za Kru{lin. S kriànja u Grdanjcima na @um-

bera~koj cesti (oko 5 km iza Bregane) cestom l. dolinom Breganice 2 km do
sela Breganice. Na 4. km je odvojak za zaselak Tu{ine (odavle silaz na Vi-
linske jame 10'). Idu}i odvojak vodi d. u selo Vi{njevec, a 1 km prije Nor{i}
Sela l. za Jaru{je i Dragono{.
£ 29. Grdanjci – Beder – Nor{i} Selo 2,30 h. Od a. p. ispred gostionice
»Vilinske jame« u Grdanjcima (dobra jela i pi}a) dalje cestom 200 m, zatim
5' l. odvojkom do ra~vanja: l. za Vi{njevec, d. za selo Beder. Putem u Beder
1,20 h i na kraju sela na ra~vanju l. oko {umovitog Huma (610 m) te dalje uz
kapelu na Brnjicama. Uz vinograde, zatim kroz {umu i preko livada do Ka-
peli{}a (zaselak Nor{i} Sela) ispod crkve sv. Duha.
£ 30. Grdanjci – Vi{njevec – Nor{i} Selo 2,30 h. Do kriànja za Beder
v. 29, odakle l. i {umom uzbrdo na grebenski vrh Vi{njevec (395 m). I dalje
hrptom, uz lijepe vidike, u selo Vi{njevec (1,30 h). Kod kapele je ra~vanje: l.
prema Tu{inima, Vilinskim jamama (40') i za Slani Dol (1,30 h), a na{ put
ide d. kroz vinograde Klju~i pa kroz {umu izbija na proplanak s vidikom.
Blag silaz do Kriì}a (30' od sela), gdje s l. prilazi put iz Slanog Dola preko
Vilinskih jama. Dalje cestom uzbrdo v. 27.
£ 31. Samobor – Nor{i} Selo (autobusom ili automobilom) – Nor-
{i}ka Ple{ivica 40'. Autobus na liniji Samobor – Nor{i} Selo omogu}uje
najkra}i uspon pje{ice i automobilom. Zadnja a. p. nije u samom selu nego 1
km prije na ra~vanju ceste (vozni red, 15). Automobilom se moè u samo se-
lo iz Grdanjaca (8 km). Uspon iz sela na vrh v. 27.

Izvadak iz autobusnoga voznog reda
1. Zagreb (Ljubljanica) – Samobor preko Sv. Nedjelje (6 zona)
vozi svakodnevno od 4-23 h, svakih 20-40'.
2. Zagreb (^rnomerec) – Samobor preko Podsuseda (5 zona)
jedna linija preko Strmca, a druga preko Sv. Nedjelje, voze svakodnevno od 5-23 h, svakih 15-30'.
3. Zagreb (Autobusni kolodvor) – Samobor (6 zona)
vozi s perona 610 svakodnevno od 5-23 h, svakih 25-40' (ima i nekoliko no}nih veza od 24-04 h).
Od Glavnoga do Autobusnog kolodvora ima 15' pje{ice ili 3 tramvajske postaje (linije 6 i 2 u i. smjeru).
4. Zagreb – Jastrebarsko (7 zona)
svakodnevno vozi »Samobor~ek-Autoturistova« linija od tramvajskog terminala na Savskoj cesti
(50 polazaka na dan; neki autobusi produùju do Luli}a ili Cetkovi}a). Subotom polazi svakih pola sata
od 5-23 h, nedjeljom svaki sat. Od Jastrebarskog dalje postoji lokalna autobusna veza sa Sv. Janom,
radnim danom i subotom (vozni red, 18).
5. Zagreb (Savski most) – Novo Selo Oki}ko (2 zone)
subotom u 5,20 h; 13,15 i 15,20 a nedjeljom u 9,10; 15,25 i 21 h.
Povratak je 50' nakon polaska iz Zagreba.
6. Zagreb (Savski most) – Galgovo i Sv. Martin (6 zona)
28 polazaka na dan (neki produùju do Podgra|a, oznaka P). Polazi subotom u
P5,30; 7,15; 9,15; P13,45;P15,10; itd. Nedjeljom polasci do Podgra|a u 7,30; 9,40; 14,50; 20,55; 22,10
(povratak je 40’ nakon polaska). Za povratak se mogu nedjeljom koristiti polasci iz Galgova
u 15,40; 17,00; 18,40 i 21,35.
7. Prigradska èljeznica Zagreb – Dobova
Tko ima ZET-ovu pokaznu kartu za prigradski vlak Dugo Selo – Zagreb – Dobova, moè na autobusu za
Samobor u{tedjeti jednu zonu ako se tim vlakom doveze do Podsuseda (a. p. je 50 m od `. p.).
Prigradski vlak vozi od Glavnog kolodvora svakih pola sata od 4 do 22,30 h.
8. Samobor – Otru{evec – Vrhov~ak
polazi subotom u 5;00; 6,10; 8,00; 11,40; 12,50; 14,15; 15,20; 17,30; 18,30 i 22,15,
a nedjeljom u 7,30; 11,50 i 18,30 h. Povratak iz Vrhov~aka je 20' nakon polaska iz Samobora.
9. Samobor – Smerovi{}e – Lipovec (3 zone)
subotom u 4,30; 6,20; 6,55; 8,10; 9,25; 12,50; 14,15; 16,45 itd.,
a nedjeljom u 7,00; 9,20; 10,30; 12,50 itd.
Pogled s Oki}a preko savske ravnice na Medvednicu

10. Samobor – Slani Dol
subotom u 4,50; 6,15; 13,10; 14,15 i 22,40, a nedjeljom u 8,35; 12,00 i 16,30.
Povratak je pola sata nakon polaska iz Samobora.
11. Samobor – Poljanice – Jastrebarsko
subotom u 8,10; 15,00 i 18,20 a nedjeljom u 8,30; 12,45 i 18,00 h. Polasci iz Jastrebarskog su
50' poslije polazaka iz Samobora.
12. Samobor – Cerje – Bukovje
subotom u 4,50; 6,10; 11,10; 12,40; 14,15; 15,25 i 22,15 a nedjeljom u 7,30; 13,20 i 21,10
(povratak iz Bukovja 30' nakon polaska iz Samobora).
13. Samobor – Klake
subotom u 4,25; 6,05; 9,05; 11,00; 12,30; 14,15; 15,30 itd. a nedjeljom u 8,30; 11,00; 16,30 i 19,30
(povratak 30' nakon polaska).
15. Samobor – Nor{i} Selo
subotom u 5,50 i 12,40, povratak u 6,30 i 13,10; nedjeljom polasci u 9,30 i 15,50,
povratak u 10,10 i 16,30.
16. Samobor – Grdanjci
subotom u 3,40; 4,45; 7,15; 10,00; 12,40; 22,15 itd., a nedjeljom u 7,00; 13,00; 17,35 i 22,15.
Radnim danom vozi ~e{}e.
17. Goli Vrh – Novo Selo Oki}ko
Polasci subotom: 5,40; 13,30; 16,00; nedjeljom: 7,45; 9,30; 15,30; i 19,30.
Povratak iz Novog Sela 20’ poslije. Do Golog Vrha iz Zagreba autobusom za Jastrebarsko
koji polazi od Savskog mosta na kraju Savske ceste.
18. Samobor – Rude
30 polazaka radnim danom, 24 subotom i 16 nedjeljom.
19. Jastrebarsko – Sv. Jana
radnim danom i subotom: 7,45; 11,30; 15,30 i 19,20. Povratak u 8,25; 11,50 i 18,15.
TELEFONSKI brojevi
(sve s predbrojkom 01, osim navedenih iznimaka)
Dom na O{trcu, tel. opskrbnika 3379-124 ili 098/221-973 (Miljenko Matijevi})
Etno-ku}a u Klakama 3382-335
Gostinjac sv. Bernarda: Josip Blaèvi} 3363-835; \uro Vla{i} 3385-276;
Radovan Libri} 091/5028-432 i Anica Trampus 3363-683
Grgosova {pilja 3375-888
Kristijan, Zdenko 3362-886
Novak, Vladimir 3361-736
Pl. dom pod Oki}em 091/5130-224 i 3361-758
Pl. dom @itnica 6282-349
Samobor~ek-Autoturist Samobor 3362-648, 099/427-336, 6283-975
Samoborski muzej 3361-014
Smand 042/741433
[oi}eva ku}a 3384-164
Turisti~ki ured Jastrebarsko 6281-898
Turist. zajednica grada Jastrebarsko 6281-115
Biopark »Divlje vode« 6151-050

@UMBERA^KA GORA
Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127

USPONI NA SV. GERU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
1. Automobilom do So{ica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
2. So{ice – Boi}i – Sv. Gera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
3. So{ice – Trata – Sv. Gera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
4. So{ice – Sekuli}i – Sv. Gera . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
5. So{ice – Pl. dom na Vodicama – Sv. Gera . . . . . . . . . . . 137
6. So{ice – Sv. Gera automobilom . . . . . . . . . . . . . . . . 137
7. Kamanje – Radatovi}i – Sekuli}i – Sv. Gera automobilom. . . . 138
8. Kamanje – Ka{t – Magovci – Cvjeti{i – Sekuli}i –
Sv. Gera pje{ice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
JE^MI[TE I PLIJE[ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
9. So{ice – Pl. dom na Vodicama – Plije{ i Je~mi{te . . . . . . . . 139
10. Gornja Vas – Petri~ko Selo – Je~mi{te . . . . . . . . . . . . . 140
TU[ÂK I OKOLICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
11. Bregana – Stojdraga – Kravljak – Tu{~ak. . . . . . . . . . . . 141
12. Poklek – Ki~er – Kravljak – Tu{~ak . . . . . . . . . . . . . . . 142
13. Gabrovica – Osredek – Tu{~ak . . . . . . . . . . . . . . . . 142
14. Koreti}i – Kravljak – Tu{~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
UZDU@NI PUTOVI KROZ @UMBERA^KU GORU . . . . . . . . . . . . . . 143
15. @umbera~ka cesta od Bregane do Gornje Vasi . . . . . . . . . 143
16. Japeti} – Jaru{je – [imraki – Gornja Vas – Je~mi{te – Vodice . . 144
17. Japeti} – Ze~jak – Pe~no – Slap Brisalo – Medven Draga . . . . 145
OSTALI PRILAZI ZEÂKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
18. Dragono{ – Ze~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
19. Slaveti} – Tiho~aj – Ze~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
Izvadak iz autobusnog voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
Telefonski brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
@umbera~ka gora 125

Jezerce pod slapom Brisalom u dolini Slapnice

9, str. 131

Poloàj. Izme|u Savinih pritoka Krke i Kupe, na granici izme|u Hrvatske
i Slovenije, prostire se @umbera~ka gora. U orografskom smislu ona obuh-
va}a i Samoborsko gorje, ali smo ga iz planinarskih i etnografskih razloga
izdvojili u posebnu skupinu. U geolo{koj pro{losti sa~injavala je cjelinu i sa
z. dijelom Medvednice, sve dok se nije Sava probila u posavsku ravnicu iz-
me|u Podsuseda i Samobora. U njezinu se reljefu isti~e velik broj kosa i vr-
hova u ~ijem je rasporedu gotovo nemogu}e odrediti neku pravilnost. Okos-
nica gore donekle se savija smjerom si.–jz., a taj se ne podudara ni s dinar-
skim, ni s alpskim smjerom pruànja. Smatra se da je to prijelazno podru~je
izme|u obaju sustava i da je popre~an smjer posljedica trenja izme|u Dinari-
da i Alpa. U vezi s tim tektonskim pokretima pojavljuju se termalna vrela ko-
ja su poredana u gotovo pravilnu nizu: na slovenskoj strani Dolenjske i
[marje{ke toplice, topli izvori kod Kostanjevice i âte{ke toplice, a na hrvat-
skoj strani toplice kod Svete Jane i tektonska pukotina kod Kostanjevca.
Gra|a i reljef. U gra|i je zna~ajan element vapnena~ki sloj koji je, dodu-
{e, ve}inom vrlo tanak (tzv. plitki kras), ali je uvjetovao razvoj svih tipi~nih
kra{kih pojava kao {to su ponornice (nabrojeno ih je 40 – {to duìh, {to kra-
}ih), {pilje (Rogovac, Pogana jama, Stri~anica, Zidane pe}ine, Vranja~ka
{pilja itd.), ponikve, zatvorene doline i bezvodnost vi{ih podru~ja. Novo
svjetlo baca na ùmbera~ki kras otkri}e {pilje Provala u Dolcu kod Bu~ara
u selu Donji O{trc. ^lanovi SO »Japeti}« i »Dubovac« otkrili su u njoj do
1996. godine 1800 m hodnika koji se proteù u dvije etaè (u donjoj su na{li
i poto~i}). Granica gore jasna je na s. i j. strani, prema rijeci Krki odnosno
Kupi. U i. smjeru, granicom prema Samoborskom gorju donekle moèmo
smatrati dolinu Bregane i Drage, a na z. prijevoj Straù (Vahtu; 615 m) s
cestom Metlika – Novo Mesto, gdje po~inje dinarski gorski sustav. U sloè-
nom reljefu opazit }emo stanovitu pravilnost jedino ako pratimo razvodni-
cu izme|u Save i njezine pritoke Kupe. U toj se razvodnici nalaze najvi{i vr-
hovi gore: Sv. Gera (1178 m), Sljeme (978 m), Plije{ (977 m), Je~mi{te (976
m) i Ze~ak (795 m). Oni ~ine luk okrenut prema jugu, u koji duboko prodire
rje~ica Kup~ina sa svojim pritocima. Ta se j. strana odlikuje razvedenim re-
Pogled na @umbera~ku goru sa Sv. Gere (Zdenko Kristijan)
@umbera~ka gora 127

Valvasorov crte` Sichelberga iz 1689. g.
Sichelberg (Stari grad) danas (Vlado Jagari})

ljefom, za razliku od kratke i strme s. strane. Smjer gore je ipak uglavnom
alpski, tektonika dinarska, a karakter kra{ki.
Podrijetlo imena @umberak. Pretpostavlja se da je ime @umberak nas-
talo zamjenom imena Schönberg u Shumberg. Franjo Fras u svojoj glasovi-
toj »Topografiji« upotrebljava za goru naziv Sichelburg Gebirge (Sichel,
njem. zna~i srp, a gora se proteè u blagom luku srpasta oblika). To je tako-
|er bilo i ime staroga grada koji je nekad stajao na vrhu breùljka i. od da-
na{njega zaselka Stari Grad (ili Keki} Draga). U popisu ùpa Akvilejske
patrijar{ije iz 1296. navedena je ùmbera~ka ùpa pod imenom Sichel-
berch, pa postoji i pretpostavka da bi to mogla biti osnova iz koje se razvio
dana{nji hrv. naziv @umberak. Prema bilje{kama J. V. Valvasora, gora se u
davnini zvala Mont Ostrecz (a i danas postoji u sredi{tu @umberka naselje i
vrh O{trc). Njema~ki naziv Uskoken Gebirge (Usko~ko gorje) nastao je po
uskocima (prebjezima) u ove krajeve. Na kraju, @umbera~ka gora dobila je
ime po regiji kroz koju se proteè (za razliku od Samoborskoga gorja zove
se gora, premda za to nema ~vrstog razloga). U Slovenaca se u novije vrije-
me za goru udoma}ilo ime Gorjanci, kojim su se najprije nazivali stanovnici
u planini (Gorjanci za razliku od Dolenjaca), a zatim se ime postupno pro-
tegnulo i na samu goru. Zanimljivo je da ne samo za goru nego i za njezin
najvi{i vrh, stanovni{tvo s jedne i s druge strane granice ima razli~ito ime.
Biljni pokriva~. Sli~no kao i u Samoborskom, gorju, po gorskim hrptovi-
ma su livade, a {ume na strmim pristrancima. Na hrptovima je i ve}ina
seoskih naselja. [ume su prete`no bjelogori~ne. Osobito je lijepa i dobro sa-
~uvana planinska bukova {uma na slovenskoj strani Sv. Gere (tzv. Pra-
gozd), koja je za{ti}ena kao prirodna rijetkost. Nasada crnogorice ima na
obroncima Plije{a iznad pl. doma Vodice, na padinama Je~mi{ta i u okolici
So{ica. Flora je najzanimlji-
vija u svibnju, kad su livade
pune cvije}a, i u kasnu jesen
zbog {arenila boja. U flori se
isti~e i desetak rijetkih bilja-
ka koje su zakonom za{ti}ene
(npr. gospina papu~ica, bla-
gajev likovac, zlatni ljiljan).
Prema istraìvanjima akade-
mika Sergeja Forenbachera,
na gori je zabiljeèno 800 bilj-
nih vrsta. Nakon raseljava-
nja ùmbera~kih sela u dru-
Stara ùmbera~ka ku}a (Vlado Jagari})
@umbera~ka gora 129

goj polovini 20. st., biljni se pokriva~ znatno oporavio, pa je i to, uz pejza`ne
vrijednosti, bilo razlogom {to je Hrvatski sabor 1999. g. @umbera~ku goru,
zajedno sa Samoborskim gorjem, proglasio parkom prirode (Narodne novi-
ne 58/1999). Sjedi{te njegove uprave privremeno je u Zagrebu.
@umber~ani stanuju u tipi~nim seoskim naseljima po hrptovima i pris-
trancima gorskih kosa. Dana{nje je stanovni{tvo nastalo mije{anjem osta-
taka starosjedilaca, koji su bili znatno prorije|eni za vrijeme turskih prova-
la, i doseljenih prebjega s turskog teritorija koje su uglavnom dovodili feu-
dalci i vojne vlasti na opusto{enu zemlju. Ostaci feudalnih zamkova i danas
su vidljivi. U dolini Keki} Drage, na vrhu stoàsta brijega, nalaze se ostaci
Staroga grada @umberka (501 m), povrh prop-
lanka Podùmberak Novi grad @umberak (383
m), a u blizini sela Kravljaka, na brdu Tu{~aku
(602 m) jo{ jedan stari grad. Najvi{e prebjega,
tzv. uskoka, doselilo se nakon Usko~kog rata
(1615.–1617.), ali su se po~eli doseljavati 1530.,
tako da ih je ve} 1541. bilo vi{e od 3000. Te{ko
su se stapali sa starosjediocima zbog razlike u
mentalitetu i borbenosti, a i zbog povlastica ko-
je su u po~etku dobivali kako bi se vezali uz
zemlju i branili je od Turaka. S vremenom su
uskoci osnovali naselja i izvan porije~ja Kup~i-
ne, pa su pre{li preko Bregane na i. stranu, a
osam se njihovih naselja nalazi i u Sloveniji, uz
cestu Metlika – Novo Mesto. Pod utjecajem cr-
kvenih vlasti uskoci su po~etkom 17. st. gotovo
listom priznali rimskoga papu za svoga crkve-
nog poglavara, sa~iniv{i tako uniju s Kato-
li~kom crkvom. Od 3294 stanovnika (1991.) vi{e
ih je od tre}ine bilo unijata (grkokatolika), a po @umbera~ki uskok
narodnosti 90% Hrvata. Dana{nja naselja nastala su od rodovskih zadruga,
o ~emu svjedo~e i imena sela: Kordi}i, Boi}i, Bali}i, Sekuli}i, [imraki, Ba-
dovinci itd. Stanovnici se bave ratarstvom i sto~arstvom. @umberak je zbog
oskudice obradive zemlje i prirodnog blaga pasivan i stanovnici se stalno
iseljavaju. Ra~una se da se oko polovina stanovni{tva iselila tako da danas
u @umberku ìvi manje od 3000 stanovnika. Iseljavanje se nastojalo zaus-
taviti izgradnjom malih tvorni~kih pogona (So{ice) gdje bi se stanovnici za-
poslili, ali su danas mnoga sela nepovratno prazna. Iako raseljeni, @umber-
~ani ustrajno njeguju tradiciju i me|usobnu povezanost (@umbera~ke novi-
ne, ùmbera~ki kalendar »Krijes« itd.). @umberak je dao mnoge istaknute
ljude, me|u njima kardinala Alojzija Stepinca, zagreba~koga na~elnika Ni-
kolu Badovinca, akademika Josipa Torbara, povjesni~ara Tadiju Smi~ikla-
sa, jezikoslovca Petra Skoka, predsjednika Hrvatske bratske zajednice u
SAD-u Johna Badovinca itd.
Planinarstvo. Ve} je Davorin Trstenjak 1878. upozorio na nepoznate pri-

rodne ljepote u @umberku. Poznata je njegova re~enica: »Tko nije bio na
Lovi}u, nije vidio Hrvatsku« (Lovi} Prekri{ki, 475 m). Poticaj za prvu mar-
kaciju na najvi{i vrh Sv. Geru dao je nakon svog uspona 1889. J. Frischauf
iz Graza, ina~e poznat po tome {to je potaknuo osnivanje HPD-a nakon
svog uspona 1889. godine. HPD je po~elo organizirati izlete na Sv. Geru po-
~etkom 20. stolje}a, 1906. je tiskao prvi vodi~ na tu goru, a nakon Prvoga
svjetskog rata markirao duìnski put od Samobora na Sv. Geru. Izme|u
dva svjetska rata bila je Stojdraga na ùmbera~koj cesti omiljenim izle-
ti{tem planinara i automobilista, pogotovo onih s motornim vozilima, zah-

valjuju}i pl. skloni{tu u ùpnom dvoru ùp-
nika Sergeja Trbojevi}a. Posjet je porastao
tek nakon Drugoga svjetskog rata s pobolj-
{anjem prometnih veza. Poha|anju najvi-
{ega dijela gore najvi{e je pridonio karlova-
~ki PD »Dubovac« time {to je uredio pl. ku-
}u na Vodicama i povezao ga sa Samobor-
skim gorjem markiranjem Karlova~ke obi-
laznice. U novije doba gora je napokon pos-
ve otvorena posjetiteljima, zahvaljuju}i
ure|enju novoga doma u Sekuli}ima, uspo-
stavljanju Pl. puta @umberkom (1990.),
probijanju ceste na sam najvi{i vrh i pobolj-
{anju autobusnog prometa. Ljubitelji ùm-
bera~ke prirode osnovali su 1994. Ekolo{ko
dru{tvo @umberak koje promi~e za{titu i
razvoj svoje regije. Sa slovenske strane, na Gorjancima djeluju pl. dru{tva
iz Novog Mesta, Kostanjevice i Metlike. Na slovenskoj je strani osobito po-
pularna pl. ku}a kod izvora Gospodi~ne.
Karlova~ka obilaznica »Put kroz @umbera~ku goru« povezuje pl.
ku}e Samoborskoga gorja s ku}ama na Vodicama i u Sekuli}ima. Osnovana
je g. 1958. Na trasi od 65 km nalaze se najzanimljivije i najljep{e to~ke
@umberka. Moè se pro}i za 2-3 dana hoda, a pl. ku}a na Vodicama je na po-
la puta. Obiljeèna je uobi~ajenom markacijom i slovima KO. Trasa je podi-
jeljena na tri dionice, od kojih se svaka moè obi}i za jednog vikenda. Ima 8
KT: @itnica, Mrzlo Polje, Je~mi{te, Plije{, Sv. Gera, Sekuli}i, Cvjeti{i, Ka{t
i Kamanje. Put odràva HPD »Dubovac« iz Karlovca u kojega se naru~uje
Vodi~ sa zemljovidom i Dnevnik te dobiva zna~ka nakon obilaska puta.
»Planinarski put @umberkom« prolazi ji. dijelom @umbera~ke gore.
Osnovao ga je zagreba~ki PD »Tre{njevka-Monter« g. 1990. Ozna~en je slo-
vom M i ima 12 KT. Po~inje u Slaveti}u i vodi preko Tiho~aja, Ruda Pri-
bi}kih, doline Slapnice, Hartja, Staroga Grada (Keki} Drage), Sopotskoga
slapa, Vodica, Sv. Gere, Sekuli}a i Su{ice do So{ica. Vodi~ i dnevnik (drugo,
dopunjeno izdanje 1994., autor Vladimir Jagari}) naru~uje se kod osniva~a.
Za posjet svih KT dobiva se zna~ka. Vrijednost je ovoga puta u tome {to obi-
lazi mnoga, prije malo poznata mjesta.
»Proljetni pohod na @umberak« organizira svakoga tre}eg vikenda u
lipnju PD »Tre{njevka-Monter« iz Zagreba (od 1988.) do svoje pl. ku}e »Bo-
ris Farka{« u Sekuli}ima. Put traje 2-3 h. Na startu se dobiva kontrolni
karton, a na cilju priznanje.
Izbor prilaza. U @umbera~koj se gori mogu u pl. smislu izdvojiti tri cjeli-
ne: u z. dijelu Sv. Gera s pl. domom u Sekuli}ima i So{icama kao isho-
di{tem, u srednjem Plije{ i Je~mi{te s pl. domom Vodice, tako|er s isho-
di{tem u So{icama, te u i. dijelu Tu{~ak s polazi{tem u Koreti}ima ili Stoj-
dragi. Tako su grupirani i prilazi u ovom vodi~u. Za one koji dolaze automo-
bilom najva`nija je prometnica @umbera~ka cesta koja vodi uzdu` cijele go-
re, a koja je i sama po sebi pejza`no atraktivna zbog visine koju postiè.
Osim toga moè posluìti kao polazi{te za niz izleta u gorju koji nisu marki-
rani, a niti ovdje nisu opisani. Niz sporednih cesta koje se granaju od @um-
bera~ke ceste prodiru do neko} nepristupa~nih ljepota, pa se tako danas
moè sti}i na sam vrh Sv. Gere lakim jednodnevnim izletom bilo sa zagre-
ba~ke, bilo s karlova~ke strane. Pje{aci se moraju oslanjati na autobusne li-
nije koje su svake godine sve bolje. Za uspon na Sv. Geru va`na je linija za
So{ice iz Zagreba i Jastrebarskog (vidi vozni red na kraju poglavlja), a vrlo

je atraktivna i linija Samobor – Gornja Vas na kojoj je gotovo svako staja-
li{te polazna to~ka za neki uspon ili izlet. Valja spomenuti dobre markacije,
od kojih su najva`nije tri obilaznice jer one omogu}uju atraktivne uzdu`ne
putove. Takav je put najbolje zapo~eti ujutro, nakon no}enja u pl. domu na
@itnici ili u gostinjcu sv. Bernarda, propitav{i se prije toga za povratnu ve-
zu s a. p. u Medven Dragi, Gornjoj Vasi ili So{icama. Neiscrpne su mo-
gu}nosti izleta nemarkiranim stazama i poha|anjem turisti~ki jo{ neobra-
|enih podru~ja. Osim @umbera~ke ceste, va`na je i cesta s pokupske strane
iz Kamanja, koja je probijena radi povezivanja z. @umberka s Hrvatskom
jer je taj dio prije bio prometno orijentiran na Sloveniju. Za orijentaciju
mogu posluìti ovi izletni~ki zemljovidi: »@umbera~ko i Samoborsko
gorje« 1:50 000 (Marcon, Zagreb 1996.) i Izletni~ka karta »@umberak –
Gorjanci« 1:50 000 (Mladinska knjiga, Ljubljana 1986.).
Usponi na Sv. Geru

Tradicionalni i najkra}i pje{a~ki uspon po~inje u ùmbera~kom selu So{i-
cama koje je smje{teno u sredi{njem dijelu gore. Do So{ica vode redovite
autobusne linije, ali sada{nji vozni red nije povoljan za izletnike. Iz Zagre-
ba vozi redovita autobusna linija za Jastrebarsko, gdje se presjeda na linije
za Kra{i} i Pribi} te dalje za So{ice ili Kalje, a postoji i izravna linija Zagreb
– So{ice (v. vozni red). Vrlo su povoljne mogu}nosti za izlet automobilom
jer se cestom moè sti}i na sam vrh (potkraj lo{ijom brdskom cestom).
£ 1. Automobilom do So{ica. Iz Zagre-
ba se moè do So{ica @umbera~kom ces-
tom (preko Bregane i Stojdrage), koja je
panoramski vrlo lijepa, ali duà, uska i za-
vojita. Lak{i je i kra}i prilaz starom karlo-
va~kom cestom. Na izlazu iz Zagreba pre-
ma Karlovcu, prije naplatnih ku}ica na
autocesti, treba skrenuti d. kod putokaza
za Lu~ko (ili krenuti autocestom, uz nap-
latu, do izlaza za Jastrebarsko). Na ra~va-
nju ceste kod Luli}a 30 km od Zagreba (15
km od Karlovca) treba prije ulaza u selo
Dragani} skrenuti d. Na 8. km prolazimo
kroz Kra{i}, gdje je kod crkve sv. Trojstva
ùpni ured u kojemu je bio zato~en kardi-
nal Alojzije Stepinac (ure|ena je spomen-
soba). Oko 2,5 km dalje prolazimo kroz
Pribi} gdje je grkokatoli~ka crkva i dvorac
s gostionicom i preno}i{tem (sada zatvore-
no). Nakon jo{ 2 km cesta prolazi kroz selo
Medven Dragu, gdje se moè svratiti d.
Kip kardinala Alojzija Stepinca (1898.–1960.) cestovnim odvojkom u dolinu potoka Slap-
u Kra{i}u
nice.
Dolina Slapnice zanimljiva je zbog strmih strana, prili~no o~uvane prirode i neko-
liko slapova. Kroz nju je uz potok 1959. probijeno 10 km {umske ceste. Na 4. km je Ri-
bi~ki dom (otvoren je ponekad ljeti vikendom). Na 5. km d. se nalazi Vranja~ki klanac
i Vranja~ki slap (bogat je vodom samo nakon ki{e). Oko 20 m i. od njega je otvor Vra-
nja~ke {pilje, a dolje golema odronjena sedrena barijera. Cesta se nastavlja uskim
klancem koji obi~no nazivaju kanjonom. Pruà romanti~an ugo|aj svojim brzacima i
virovima. Pri kraju doline nalazi se 15 m visok slap Brisalo, koji vrijedi razgledati.
Prilaz je ozna~en na stijeni d. preko puta drvenog mosta. Pri kraju doline je tzv. Dra-
ganov mlin, jedina naseljena ku}a u Slapnici.
@umbera~ka gora 133

Ribi~ki dom u dolini Slapnice (Vlado Jagari})
Oko 4 km nakon Medven Drage prolazimo kroz selo Kostanjevac (danas op-
}insko sjedi{te). Na raskri`ju 500 m iza Kostanjevca, u Jurkovu Selu, ostav-
ljamo glavnu ùmbera~ku cestu i skre}emo l. 12,4 km u So{ice (75 km od
Zagreba). Usput je, iza Kokota, u predjelu vrha Grota, lijep vidik d. u dubinu
na dolinsko selo Kup~inu.
So{ice (559 m) su seosko naselje od pet zaselaka koje je, za razli-
ku od tipi~nih ùmbera~kih sela, smje{teno na dnu doline. Sta-
novnici su ve}inom potomci uskoka koji su se doselili 1530.–31.
Odavle je rodom hrvatski pjesnik Jovan Hranilovi} (»@umbe-
ra~ke elegije«, 1886.), a iz zaselka Re{tovo povjesni~ar Tadija
Smi~iklas. Na breùljku usred polja stoje jedna uz drugu crkve,
manja rimokatoli~ka sv. Marije i ve}a grkokatoli~ka sv. Petra i
Pavla koja je sagra|ena 1775. (pro{tenje je prve nedjelje poslije 29.
lipnja). Nedaleko od crkve, u samostanu ~asnih sestara bazilijan- @umbera~ki pjesnik Jovan
ki, smje{tena je zavi~ajna zbirka etnografske gra|e (ulaz je slobo- Hranilovi} (1855.–1924.)
dan). Pokraj mjesnoga groblja je zgrada spomen-kosturnice iz objavio je 1886.
1959. s ostacima 380 palih boraca. U selu su i dvije gostionice. »@umbera~ke elegije«
£ 2. So{ice – Boi}i – Sv. Gera 2,15

h. Ovaj novi, najkra}i put nije ucrtan
u zemljovid, a polazi od a. p. lijevo as-
faltiranom cestom kroz selo, zatim l.
preko potoka do kriànja kod vjer-
skog znamenja (5’): l. markacija za
pl. dom u Sekuli}ima, d. makadam-
skim putem na Sv. Geru. Blagim us-
ponom kroz zaselak Boi}e i zatim
kroz {umu do ceste u Boljari (40’ od
So{ica). Tu s d. prilazi varijanta od
doma na Vodicama i So{ica preko
Trate. Dalje l. kroz Boljaru cestom,
uz ~eku, i l. uzbrdo stazom (cesta se
penje u zavojima na Sv. Geru). Kod
drugoga izlaska na cestu treba krat-
ko cestom i zatim d. u {umu putem
koji uskoro izlazi na livadu. Livadom
Rimokatoli~ka crkva sv. Marije i grkokatoli~ka sv. Petra
i Pavla u So{icama uzbrdo do kriànja (d. Vodice, Ka-

{tanica i Sljeme). Od krià-
nja iznad Ka{tanice kroz {u-
mu i zatim uspon livadama
na hrbat Sv. Gere. Sloven-
ska padina je {umovita, a hr-
vatska je pokrivena livada-
ma. Na kraju strmog uspo-
na, iza malog prolaza kroz
{umu, improvizirano je no-
gometno igrali{te. Dalje sta-
za vodi d. od ogra|ene vojar-
ne, prelazi pristupnu cestu
za tu vojarnu i {irokim se pu-
tem uspinje do barake. L. od
nje u {umi je trigonometrij-
Vojarna na Sv. Geri (Darko Berljak)
ski stup na Sv. Geri. Produ-
ìmo jo{ 5’ do kapelice Sv. Ilije.
Sv. Gera ili Sv. Ilija (1178 m) najvi{i je vrh @umbera~ke gore, Gorjanaca i
panonske Hrvatske. Hrbat ima oblik valovitog proplanka duga~kog oko
300 m koji se proteè smjerom i.–z. Na njemu su tri vr{ka: prvi na ji. strani
(1175 m), drugi na z. (1171 m), a tre}i, najvi{i, u sredini. Na njemu geodet-
ski stup ozna~uje visinsku to~ku 1178 m. Sredinom proplanka prolazi uz-
du`ni kolni put koji je ve} desetlje}ima hrvatsko-slovenska granica. S hrv.
strane nalaze se kapelica sv. Ilije, geodetski stup i zgrada vojarne, a na slo-
venskoj kapelica sv. Gere (Slovenci je nazivaju i sv. Jera), telekomunikacij-
ski toranj visok 80 m, baraka Smu~arskog dru{tva Gorjanci i monta`ne ku-
}ice radioamatera. Prvi »vidikovac« na vrhu, kao {to biljeè J. Frischauf i
D. Hirc, uredio je jo{ u 19. st. {umar Kupe~ka tako {to je na jednoj razgra-
natoj bukvi posjekao grane poput ljestava. Godine 1934. dao je VGI iz Beog-
rada na~initi drvenu piramidu visine 21 m oko zidanoga triangulacijskog
stupa. Sada{nji 15 m visoki betonski geodetski stup postavila je 1960. slo-
venska geodetska uprava. Bio je obloèn drvenom skelom i sluìo ujedno
kao vidikovac, ali je nakon desetak godina ostao samo stup, u koji su nak-
nadno ugra|ene stube uz koje se moè uspeti uz malo truda. U blizini je iz-
daleka vidljiv 90 m visok telekomunikacijski toranj iz 1984. godine. Na ji.
vr{ku je ogra|ena vojarna u kojoj je privremeno slovenska vojna posada. O
vlasni{tvu vojarne spore se hrv. i slov. vlada. Budu}i da se zgrada nalazi na
hrv. teritoriju, hrv. vlada je odlukom od 29. 4. 1999. vlasni~ko pravo preni-
jela na Hrvatski planinarski savez. Kada spor bude rije{en, vojarna bi mog-
la posluìti kao pl. ili skija{ki dom. U neposrednoj blizini tornja, a na me|u-
sobnom razmaku od 15 m,
nalaze se dvije kapelice: ri-
mokatoli~ka sv. Gere na
slov. i grkokatoli~ka sv. Ilije
na hrv. strani.
Kapelicu sv. Ilije sagradili su
uskoci sredinom 16. st., a obno-
vio ju je ùmbera~ki ùpnik Mi-
le Vrane{i} 1992. Kod te su se
kapelice neko} odràvala pro-
{tenja na koja je dolazilo stanov-
ni{tvo s obje strane, ali je tu bilo
i borbi zbog pasi{ta na okolnim
livadama. Jednu staru pri~u o
tim borbama kod Krvavog ka-
mena obradio je ùmbera~ki Obnovljena kapelica sv. Ilije (Vlado Jagari})
@umbera~ka gora 135

pjesnik J. Hranilovi} (»@umbera~ke elegije«, 1886.). Godine 1993., nakon arheo-
lo{kih istraìvanja i konzerviranja ostataka zidova, kapelica je pokrivena drvenim
krovom i opet osposobljena za liturgijske svrhe. Sve~ano ju je posvetio 18. srpnja kar-
dinal dr. Franjo Kuhari} i otada je vjernici sve ~e{}e posje}uju. Pro{tenje s misom
odràva se prve nedjelje nakon blagdana sv. Ilije (20. srpnja). Od 1994. organizira se
svake posljednje nedjelje u sije~nju hodo~asni~ko-planinarski zimski pohod kapelice
koji vodi iz So{ica preko Boi}a i Boljare. Taj se dan sluì misa u 12 sati. Konzervirani
su i zidovi kapele sv. Gere na slovenskoj strani.
Ime vrha. U pogledu naziva najvi{ega vrha @umbera~ke gore postoje dile-
me. Na hrvatskoj strani vrh se u davnini zvao Sv. Ilija po kapelici sv. Ilije,
no s vremenom je prevladalo ime Sv. Gera po slov. kapelici. Sv. Gera se prvi
put spominje 1447., a zapravo je skra}enica njema~kog imena Gertruda (u
lokalnom govoru Jera). Zbog toga se doga|a da hodo~asnici i bez dvosmisle-
ne namjere kaù »Sv. Ilija na Svetoj Geri«. Dodatna je neprilika nastala ka-
da su na prijedlog predsjednika SPD-a »Novo Mesto«, Ferdinanda Seidla,
g. 1923. Novome{~ani uz veliko slavlje Sv. Geru preimenovali u spomen
svoga knjièvnika Janeza Trdine (»Bajke in povesti o Gorjancih«) u Trdi-
nov vrh. Zanimljivo je da nam sada slovenski planinari zamjeraju {to vrh
nazivamo slovenskim (!) imenom Sv. Gera umjesto Trdinovim vrhom, dok
smo mi posve zaboravili na{e staro ime Sv. Ilija. U ovom vodi~u vrh naziva-
mo Sv. Gerom jer, bar zasad, prevladava me|u hrv. planinarima.
Slovenska strana Sv. Gere. Na slovensku stranu markacija silazi do pl. doma na
Gospodi~ni 35’, l. preko Mali~eva kr~a u Metliku, a d. do izleti{ta Sv. Miklav` 40’. Za-
nimljiva je i varijanta silaza do Sv. Miklavà kroz dobro o~uvanu pra{umu (slovenski
Pragozd) koja po~inje s druge strane ceste, kod kilometarskog kamena br. 3, a potkraj
prolazi uz korito isu{enog jezera. Cesta se nakon 3 km spaja s cestom iz Metlike (oko
100 m od Krvavog kamena), kojom je d. do Miklavà 2 km, a l. do Gospodi~ne isto toli-
ko. Prijelaz preko dràvne granice na Sv. Geri zasad nije ure|en i podlijeè sankcijama.
£ 3. So{ice –Trata – Sv. Gera 2,30 h. Od a. p. kod gostionice u sredi{tu
So{ica cestom d. 10’ mimo pograni~ne policije (kontejneri) i tvornice trikota-
è do ra~vanja u zaselku Gornje Selo (d. jama Jazovka i slap Sopot). Cestom
uzbrdo do kriànja na Trati: d. dom na Vodicama, l. Sv. Gera. Markacija vodi
l. preko potoka, zatim strmo uzbrdo gdje opet stiè na cestu. Cestom blago
nizbrdo u dolinu Boljare gdje joj s l. prilazi put preko Boi}a (dalje v. 2).
£ 4. So{ice – Sekuli}i – Sv. Gera 3,30 h. Do kriànja kod vjerskog zna-
menja v. 2. Tu l. cestom i dalje {umskom cestom koja zavr{ava nakon 45’,
zatim preko potoka i mo~varnog terena do {ume. Uspon {umom do krià-
nja iznad Cvjeti{a: l. silaz u zaselak Cvjeti{e i u Kamanje, ravno pl. dom u
Sekuli}ima, d. uspona na Sv. Geru preko \edovca. Dalje ravno gustom {u-
mom prelaze}i vi{e potoka, ~as gore, ~as dolje, na kraju kroz napu{teni za-
selak Rajakovi}i. Dalje slabom cestom do asfaltirane ceste i njom l. nizbrdo
u zaselak Sekuli}i do pl. do-
ma »Boris Farka{« (2 h od
So{ica).
Pl. dom »Boris Farka{« (700

m) obnovljena je seoska zidana
zgrada 6 x 14 m, s podrumom, 2
ve}e i 1 manjom sobom, kuhi-
njom, cisternom i elektrikom. U
blizini je (5’) ure|en izvor Zde-
nac. U potkrovlju je spavaonica
s 30 kreveta. Ku}u je HPS dobio
na poklon u prolje}e 1986. od
profesora zagreba~kog Medicin-
skog fakulteta dr. Daniela Dere-
ì}a. Pripada joj dva jutra zemlje
Pl. dom »Boris Farka{« u Sekuli}ima (Zdenko Kristijan) (vo}njak i livade). HPS je ku}u

predao na upravljanje zagreba~kom PD-u DALJINAR OD PL. DOMA »B. FARKA[«
»Tre{njevka-Monter« koje ju je zalaganjem Sv. Gera 2,15 h
predsjednika Borisa Farka{a (1943.–1993.) Sv. Gera (cestom) 5,5 km
preuredilo u pl. dom i 1993. nazvalo njegovim
Pl. dom na Vodicama 14 km
imenom. Od doma se pruà lijep vidik na Po-
kuplje, a za lijepih dana sve do Kleka. Dom je So{ice 2,15 h ili cestom 14 km
va`na to~ka za planinare na uzdu`nom putu Lova~ki dom »Studena voda« 2 km
kroz @umberak, Karlova~koj obilaznici i Pl. Rajakovi}i 20'
putu @umberkom. Otvoren je vikendom od 1. Raseljeni zaselak Gaj 20'
svibnja do 1. listopada. Obavijesti daje Ljerka Klanac potoka Su{ice 20'
Farka{ (v. tel. brojeve). Nalazi se u selu Seku- Zeleni vir 1h
li}ima u kojemu je danas samo jo{ nekoliko
Radatovi}i (op}ina i trgovina) 3 km
stanovnika jer su se ostali raselili. Od doma
su lijepi izleti u romanti~nu guduru potoka Zagreb Karlova~kom cestom 80 km
Su{ice, Zelenog vira, napu{tenih zaselaka Zagreb @umbera~kom cestom 100 km
Gaj i Rajakovi}i te preko lova~kog doma »Stu- Karlovac preko Kamanja 50 km
dena voda« na Sv. Geru. Radi popularizacije
ovoga dijela @umberka upravlja~ doma organizira tradicionalni godi{nji »Proljetni
pohod«, svakog lipnja, trasom So{ice – pl. dom (2,30 h) koji je redovito vrlo dobro pos-
je}en.
Cestovne veze. Do doma se moè cestom s raznih strana, tako da se auto-

mobilom lako moè pri}i iz Zagreba (@umbera~kom i Karlova~kom cestom)
i Karlovca (Zagreba~kom cestom i preko Kamanja). Iz Kra{i}a vode dvije
ceste, jedna preko Kostanjevca i So{ica i druga preko Radine Vasi (u Kra{i-
}u treba skrenuti l.). Iz So{ica su tako|er dvije cestovne mogu}nosti, jedna
preko Trate i druga koja prije ulaza u So{ice skre}e l. u Kordi}e i iza njih
stiè na novu cestu koja vodi do doma preko Bali}a i Radatovi}a.
Od doma u Sekuli}ima cestom na vrh toga sela i dalje {umskom cestom uz-
brdo. Na 2. km je lova~ka ku}a »Studena voda« (pod njom je izvor), nakon
~ega se cesta penje hrptom Mali}eva kr{a jo{ 2 km do ra~vanja ceste na Ke-
serskim blatima: l. 1,5 km u nekoliko zavoja na vrh Sv. Gere (za pje{ake
markiranom kraticom 20’), a ravno silaz u So{ice ili do doma na Vodicama.
Hodanje cestom moè se, bar dijelom, izbje}i pje{a~kim varijantama koje se
odvajaju s ceste iznad Sekuli}a. Zanimljivija je ona koja skre}e l. jer vodi
kroz napu{teno ùmbera~ko selo Gaj. Druga se, tako|er lijepa, ali orijenta-
cijski teà varijanta, odvaja d., a vodi preko \edovca.
£ 5. So{ice – Pl. dom na Vodicama – Plije{ – Sljeme – Sv. Gera 4 h.
Do doma na Vodicama i dalje na Plije{ v. 9. Od vrha Plije{a ravno dalje jed-
va vidljivom stazom po {iroku bilu kroz {umarke ili livade oko 30’, zatim
preko {umske ceste i {umom do drvene ~eke na dràvnoj granici prema Slo-
veniji gdje je kriànje: l. Sv. Gera, d. silaz padinama Gorjanaca prema Javo-
rovici u Sloveniji. Od ~eke put ide hrptom koji je dràvna granicu. Desna,
slovenska padina vrlo je strma, a l. hrvatska poloèna. Put se nekoliko puta
diè i spu{ta, vodi kroz kr~evine, livade i {umu, a stalno se drì hrpta Slje-
mena. Njime se koriste i hrv. i slov. planinari jer staza ne prelazi granicu vi-
{e od 50 m. Na kraju se ra~va: d. je cesta do Sv. Miklavà u Sloveniji, a l. se
preko livade Ka{tanice uspinje do kriànja: l. silaz u So{ice preko Bojare, d.
staza za Sv. Geru. Ovaj prilaz zahtijeva orijentacijsku vje{tinu kako se ne
bi zalutalo preko granice.
£ 6. So{ice – Sv. Gera automobilom 11 km. Iz So{ica uspon cestom u
blagim zavojima 3 km do ra~vanja Trata (ili Tratine) uz potok Jarak, gdje
se na o{trom zavoju l. odvaja cesta na Sv. Geru (d. se krakom nakon 3 km
uspona stiè do doma na Vodicama). Cesta se s Trate penje kroz {umu Bo-
ljaru u zavojima preko Keserskih blata te G. i D. Katuni{ta, a zatim preko
Studene vode blago silazi do pl. doma »B. Farka{« u Sekuli}ima (14 km).
@umbera~ka gora 137

Na Keserskim blatima, na podno`ju Sv. Gere, odvaja se d. krak ceste od 1,5
km koji u zavojima vodi na sam najvi{i vrh.
£ 7. Kamanje – Radatovi}i – Sekuli}i – Sv. Gera automobilom 33
km. Ovo je nova mogu}nost, nastala probijanjem ceste do Radatovi}a. Nai-
me, u taj se dio @umberka, pa i do pl. doma »B. Farka{«, moglo nakon osa-
mostaljenja Hrvatske vozilom samo preko slovenske granice (odvojkom od
Bu{inje Vasi s ceste Karlovac – Novo Mesto). Polazna to~ka je `. p. Kama-
nje na pruzi Karlovac – Ljubljana (24 km od Karlovca) gdje po~inje marka-
cija Karlova~ke obilaznice. Prije uspona vrijedi posjetiti ure|enu {pilju Vr-
lovku.
Vrlovka je {pilja duga~ka 380 m. Bogata je {piljskim ukrasom, sadrì nekoliko jeze-
raca, elektrificirana je i kroz nju je ure|en put. Do nje vodi staza od `. p. Kamanje naj-
prije gotovo 2 km uz prugu, a zatim skre}e l. k obali Kupe i stubama silazi do ulaza
(klju~ ulaza drì obli`nji mje{tanin). Prvi su je put uredili ~lanovi zagreba~koga PD-a
»Runolist« 1928. i tom prilikom tiskali vodi~ (V. i M. Horvat: »Spilja Vrlovka u Kama-
nju kod Ozlja«), a 1977. je napisao bro{uru i vodi~ pod istim naslovom zagreba~ki pla-
ninar S. Boì~evi} (Kajkavsko spravi{~e, Zagreb). Pe}ina je za{ti}ena kao prirodna
rijetkost. Za ulaz je potrebno traìti u Kamanju dozvolu i pratnju vodi~a.
Iz Kamanja se skre}e od glavne ceste Karlovac – Metlika kod `. p. preko
mosta na Kupi prema sjeveru starom cestom u Vivodinu (krasna barokna
crkva sv. Lovre iz 1734.). Na kraju Vivodine dalje l. zavojitom cestom pre-
ko ùmbera~kih sela i zaselaka Radina Vas, Dan~ulovi}i i Bali}i. Od Bali-
}a dalje novom trasom kroz zaselke Mrke, Malinci, Dvor, Kesere i [iljke,
odakle cesta silazi na most preko Su{ice i s druge se strane uspinje u Ra-
datovi}e. Radatovi}i su glavno mjesto z. @umberka. Tu su du}an, po{ta,
gostionica, nekada{nji pogon tvornice Novoles i ùpna grkokatoli~ka cr-
kva sv. Nedjelje iz 19. st. sa spomen-plo~om ùmbera~kom pjesniku Jova-
nu Hranilovi}u. Dalje cestom d. jo{ 3 km uzbrdo kroz selo Kuljaje i Buli}e
do sela Sekuli}i. Prva ku}a u selu, l. tik do ceste, jest pl. dom (27 km od
Kamanja). Dalje v. 4.
£ 8. Kamanje – Ka{t – Magovci – Pl. dom »B. Farka{« – Sv. Gera
pje{ice 6-7 h. Ovaj je put dobro ozna~en jer vodi trasom Karlova~ke obilaz-
nice. Iz Kamanja (v. 6) preko mosta
na Kupi 3,5 km cestom prema Vivo-
dini do mosta na Kamenici. Tu na-
pu{tamo vivodinsku cestu, skre}e-
mo l. prema {umi i usponom kroz
sela Sr{i}i, Radina Vas, mimo crkve
Sv. Duha i sv. Jurja, kroz Bali}e i
usponom kroz {umu u Magovce (cr-
kva sv. Nikole, ùpa od 1620.), gdje
ostavljamo cestu koja ide d. kroz se-
lo Kordi}e u So{ice. Markacija se
penje l. mimo crkve sv. Nikole na
rub Kordine gore, u velikom luku
prati novu cestu i mimo crkvice sv.
Ilije stiè do zaselka Malinci. Tu d. s
ceste u zaselak Cvjeti{e, gdje se
markacija ra~va: d. na Sv. Geru, a l.
do pl. doma »B. Farka{« u Sekuli}i-
ma. Na Sv. Geru staza se penje pre-
ko predjela zvanog \edovac i stiè
na Keserska blata do ceste Radato-
vi}i – So{ice, odakle se na vrh Sv.
Slap Sopot Gere odvaja cestovni krak od 1,5

km u nekoliko zavoja (markirane kratice). Od Cvjeti{a prema pl. domu
markacija silazi u dolinu Su{ice, cestom ide do mosta preko potoka, odakle
se na drugoj strani uspinje do doma (ukupno 1 h).
Je~mi{te i Plije{
Planinski hrbat {to sa s. strane zatvara so{i~ku udolinu ima dva vrha koji
su zbog {irokih vidika planinarski zanimljivi. Zapadno je Plije{ (977 m), a
isto~no Je~mi{te (976 m). To su ujedno najvi{i vrhovi isto~no od Sv. Gere.
Ju`na im je padina strma i djeluje gorovito, no kad se stigne na vrh, s druge
se strane prostiru lijepe i pitome livade. Ljubitelji pitome prirode rado pos-
je}uju Je~mi{te i njegovu idili~nu prirodu. Skupina je vrlo pristupa~na jer
se pod Plije{om nalazi pl. dom na Vodicama, od kojeg se uspinje brdska ces-
ta na visinu od gotovo 900 m. Oba su vrha markirana, ali kako Je~mi{te
obiluje livadama, markacije nisu posve pouzdane. Orijentacija ipak nije
te{ka jer se s livada pogled pruà nadaleko.
£ 9. So{ice – Pl. dom na Vodicama – Plije{ 1,05 h i Je~mi{te 2 h. Do
doma se moè na tri na~in: najkra}im putem za 45’, dvostruko duìm preko
Jazovke i Sopota te cestom (6 km). Najkra}i put iz So{ica vodi iz sredi{ta
cestom 500 m u si. smjeru do kriànja u zaselku Gornje Selo. Tu treba ces-
tom l. 5’, zatim s ceste d. za markacijom o{tro uzbrdo {umom do ceste. Ces-
tom d., zatim kratiti njezin zavoj i onda cestom l. do doma (od So{ica 45’).
Drugi put do doma, dvostruko duì ali neusporedivo zanimljiviji, vodi od a.
p. u So{icama cestom preko sajmi{ta i pokraj novoizgra|ene tvornice tek-
stila do zaselka Gornje Selo. Oko 500 m iza sela skre}e l. od ceste, kod puto-
kaza, staza kojom ima kroz {umarak nekoliko min do jame Jazovke (25’ od
So{ica).
Jazovka je zloglasna jama grobnica pred kojom su nakon Drugoga svjetskog rata,
sredinom 1945., okrutno ubijani bolesni hrvatski vojnici pokupljeni iz zagreba~kih
bolnica i zatim ba~eni u jamu. Ulaz u jamu je {irok manje od metra. Pored jame je
spomenik s natpisom: »Oprosti im, Boè, znali su {to ~ine!«, a naokolo su stalno novi
vijenci i cvije}e.
Od Jazovke natrag na cestu i njom dalje jo{ 20’ kroz selo Sopote velikim li-
jevim zavojem do Sopota.
Slap Sopot (3 km od So{ica) nalazi se iza sela, l. od ceste, iznad slikovitog mlina. Vi-
sok je 40 m i pada u kaskadama, a osobito je lijep nakon ki{e kad je bogat vodom.
Od mlina pod Sopotom vodi markacija o{tro uzbrdo uz slap i iznad njega ja-
rugom do ceste, te cestom l. 3’ do doma (40’ od mlina).
Do doma se moè iz So{i-
ca automobilom (6 km),
tako|er preko Gornjeg
Sela. Na 3. km je ra~va-
nje: l. Sv. Gera, d. dom na
Vodicama (jo{ 3 km), a
nalazi se l. od ceste, okru-
èn {umom.
Pl. dom na Vodicama (830
m) jest prizemnica smje{tena
ispod vrha Plije{a (977 m)
uza samu cestu, u {umarku
pored nekoliko izvora koji ne
presu{uju. Sagradio ga je
HPD »Dubovac« iz Karlovca
(1959.–1961.) iz jakih hrasto- Vijenci oko jame Jazovke
@umbera~ka gora 139

SATNICA OD DOMA NA VODICAMA
Plije{ (977 m) 20' Zagreb preko So{ica 68 km

Je~mi{te (978 m) 1,10 h Karlovac preko So{ica 53 km
Sljeme (978 m) 40' Sv. Gera preko Boljare 2h
Sopotski slap 1h Sv. Gera preko Boljare (cestom) 11 km
Pogana jama 1,30 h Sv. Gera preko Sljemena 4-4,30 h
Stri~anica 3h Gospodi~na preko Sv. Gere 2,30 h
Stari grad @umberak (501 m) 2h Pl. dom "B. Farka{" 3h
Japeti} (879 m) 7,30 h Pl. dom "B. Farka{" (cestom) 14 km
So{ice 6 km, kraticama 30'
vih brvana na betonskoj podlozi. Gra|a potje~e od sru{ene lugarnice {to ju je {umari-
ja u Kra{i}u prepustila planinarima. Ispod doma je podrum, a ispred zgrade betonira-
na terasa. Ima kuhinju, blagovaonicu i dvije sobe, svaka s 10 leàja. Obi~no je otvoren
ljeti preko vikenda, u ostale dane po dogovoru s HPD-om »Dubovac« iz Karlovca koji
njime upravlja. Pored ku}e je bunar kroz koji stalno protje~e nepresu{an poto~i} (75
lit/min). Od doma nema vidika. Cestovni pristup domu mogu} je svim vrstama mo-
tornih vozila.
Plije{ (977 m). Od doma na vrh put vodi uzbrdo strmim markiranim kolnim putem
kroz {umu bora, breze, bukve i ari{a (markirane su dvije varijante) i za 20’ stiè do li-
vada na samom vrhu Plije{a, odakle je vrlo lijep vidik na @umberak. S vrha se moè
produìti ravno dalje na Sv. Geru (v. 4).
Je~mi{te (976 m). Od doma treba produìti 1,5 km uzbrdo cestom do visoravni. Ces-
ta tu nastavlja za Blaèvo brdo i dalje vodi preko visoravni, mimo {pilje ponornice Po-
gana jama, oko 10 km do slovenske granice (nema slu`benog prijelaza). Na po~etku
visoravni treba s ceste d. preko livada Blaèva brda manje od sat laka hoda na vrh
Je~mi{ta (976 m), odakle je tako|er lijep vidik na @umberak. Na drugu stranu moè
se preko zaselka Gri~ si}i u Petri~ko Selo (1 h), pa cestom lijevo za 15’ do}i do a. p. za
Samobor u Gornjoj Vasi. Put od Vodica do Gornje Vasi je sastavni dio Karlova~ke obi-
laznice.
£10. Gornja Vas – Petri~ko Selo – Gri~ – Je~mi{te 1,30 h. Ovaj je pri-
laz osobito prikladan za pje{ake jer se koriste krajnjom a. p. linije Samobor
– Gornja Vas. Od a. p. treba produìti cestom 15’ do Petri~kog Sela. Na kra-
ju sela d. uzbrdo kraticama i kolnim putem u Gri~ (40’), najvi{e ùmbe-
ra~ko selo. Dalje cestom 15’ do kratice kojom je l. 3’ do ceste na hrptu. Ces-
Pl. dom na Vodicama

tom l. najprije kratko kroz {umu, a zatim preko travnatih dolina 20’ do ras-
kri`ja kod lova~koga doma. Odavle malo l. s ceste, pa sredinom livade uz
poto~i} 12’ do izvora. U maloj uvali oko 200 m prije izvora s puta strmo uz-
brdo na hrbat Je~mi{ta i hrptom preko livada bez markacija 15’ do oznake
vrha na velikom stablu. Osobitost Je~mi{ta je bogatstvo proljetne flore i
lijep vidik. Silaz je mogu} na drugu stranu do doma na Vodicama za 1,30 h
(v. 8).
Tu{~ak i okolica
U i. dijelu @umbera~ke gore, izme|u Stojdrage na @umbera~koj cesti i rje~i-
ce Bregane, pruà se dvoglava gorska kosa Tu{~ak koja je zapela za oko pla-
ninara te su je markirali sa svih strana. Sa svoja 602 metra nije visoka, ~ak
je nià od okolnih vrhova i pokrivena {umom, s rijetkim vidicima. Mo`da su
planinare privukli njezin profil u obliku smjelo izdignutog sto{ca i ostatak
prastaroga grada Tu{~aka na nièm vrhu, a mo`da i mogu}nost lakog pris-
tupa i blizina novoga turisti~kog sredi{ta u Koreti}ima u podno`ju. Uspone
koji slijede opisao je Zdenko Kristijan iz Samobora koji je planinarski obra-
dio ovo podru~je. Tu{~ak i okolica postali su planinarima pristupa~ni otkad
je @umbera~kom cestom do Gornje Vasi (v. 15) uvedena prigradska auto-
busna linija iz Samobora (v. vozni red), na kojoj gotovo svaka postaja moè
posluìti kao polazna to~ka za neki lijepi izlet.
£ 11. Bregana – Stojdraga – Kravljak – Tu{~ak 1,20 h. Iz Samobora
do Stojdrage v. 15. Od a. p. kod gostionice produìmo cestom. Putem se d. u
Sloveniji vidi vojni aerodrom u Cerklju i Nuklearna elektrana Kr{ko. Pro-
{av{i Milenijski kri` skre}emo s glavne ceste l. sporednom koja se postupno
suàva, prelazi preko livade Srbljani i na kraju, u jaruzi, prelazi potok Ja-
rak. S druge strane uzbrdo
stazom u nekoliko zavoja na
hrbat, gdje se stiè na put
Kravljak – Tu{~ak (1 h od
Stojdrage). D. je 5’ u selo
Kravljak, a l. 20’ uspona do
ru{evine Tu{~aka.
Gradina Tu{~ak (585 m). Sas-

toji se od ostataka dviju kula.
Jednoj je tlocrt 11x9,5 m. S nje je
lijep vidik na Stojdragu, dok je
na ostalim stranama okruèna
{umom. Druga kula je dvadese-
tak m dalje u {umi, teè se nazi-
re, a i manja je (10,5x9,5 m). U
njoj su, za{ti}ene od vjetra, pos-
tavljene drvene klupe i dva stola
koji sluè za odmor. U arheo-
lo{kim su istraìvanjima (1987.–
1993.) kod prve kule na|eni os-
taci keramike, ~avli i nagorjele
grede. O pro{losti Tu{~aka malo
se zna. Brani~-kula je vjerojatno
podignuta na prijelazu iz 12. u
13. st. i bila je u posjedu nièga
feudalca, na tada{njoj granici iz-
me|u njema~ke i hrvatsko-u-
garske dràve. U povijesnim se
dokumentima spominje da je Selo Kravljak, vrh s gradinom i Tu{~ak (Zdenko Kristijan)
@umbera~ka gora 141

obitelj Sicherstein u 14. st. pro-
dala Hermanu Celjskom selo
Kravljak i grad Tu{~ak, ali se
ve} u tom ugovoru Tu{~ak spo-
minje kao ru{evina. Kula je
imala dva kata i drveni krov i u
njoj je vjerojatno bila vojni~ka
posada. O drugoj se, manjoj ku-
li, ne zna ni{ta pouzdano.
Iza gradine nastavlja se hrp-
tom put prema vrhu brda
Tu{~aka (602 m), no kako je
obrastao {umom, vidika ne-
ma.
Automobilom se moè Tu-
Gradina Tu{~ak (Zdenko Kristijan)
{~aku pribliìti na samo 25’
hoda tako da se od Stojdrage produì @umbera~kom cestom prema Pokle-
ku. Tik prije njega, u zaselku Drmi}i (533 m) treba skrenuti l. makadam-
skom cestom 1,7 km u selo Kravljak (504 m). Parkirati treba kod grkokato-
li~ke kapelice sv. Trojstva i krenuti nizbrdo. Nakon 5’ l. je odvojak za Stoj-
dragu, nakon jo{ 5’ je sedlo Kri`pu}e, nakon kojega slijedi uspon hrptom
kroz {umu. Prije vrha staza
skre}e na l. padinu do krià-
nja: ravno ima 15’ na vrh
Tu{~ak, a d. 3’ do gradine.
£ 12. Poklek – Ki~er –
Kravljak – Tu{~ak 1,20 h.
Do Pokleka v. 15. Od a. p.
stazom uzbrdo i cestom do
zavoja u podru~je Mrzljak
(5’) i tu l. na slabu cestu uz
vikendice. Dalje kolnim pu-
tem kroz {umu i livade na
vrh Ki~er (753 m; 25’ od a.
p.). S vrha na drugu stranu Putokaz na kriànju @umbera~ke ceste
livadama (lijep vidik) i nakon 10’ o{tro l. dobrom stazom niz padinu kroz
{umu do kapelice u Kravljaku (oko 1 h od Pokleka). Dalje v. 11.
£ 13. Gabrovica – Osredek – Tu{~ak 1,45 h. Do a. p. pred gostionicom
»Gabrovica« i dalje preko Bio-parka do Osredka v. 15.
Osredek (234 m) je zaselak
poznat po Staroj Glaùti, neka-
da{njoj tvornici stakla iz 19. st.
(Nova Glaùta bila je u Grdanj-
cima). Tvornici danas vi{e nema
ni traga, a nalazila se 300 m da-
lje prema Koreti}ima. Osnovala
ju je Vilhelmina Kulmer 1839.
g., a radila je do 1903. Proizvodi-
la je prozirno staklo, a i pone{to
obojenoga (u Samoborskom mu-
zeju izloèno je nekoliko njezi-
nih vrlo lijepih izra|evina).
Kod ku}e br. 6, izme|u dva

mosta, d. s ceste 3’ uz poto~i}
i dalje stazom o{tro uzbrdo 1
Sredi{nji objekt u Eko-selu Koreti}ima h (350 m vis. razlike), drè}i

se grebena, na vrh Tu{~ak
(602 m). Vrh je blago zaoblje-
na glavica 3’ l. u {umi, a oz-
na~en je malim kamenim
stupom (vidika nema). Rav-
no dalje silazi staza prema
Kravljaku, kojom je do gradi-
ne Tu{~ak jo{ 15’.
£ 14. Koreti}i – Kravljak
– Tu{~ak 1,15 h. Od Brega-
ne preko Osredka do Koreti-
}a (17 km) cestom preko Gr- Scoutski centar u Koreti}ima (Zdenko Kristijan)
danjaca i Gabrovice v. 15 (Osredek v. 13). Budu}i da od a. p. Gabrovica ima
7 km cestom pje{ice, ovaj je prilaz rezerviran za vlasnike automobila (vi-
kendom ima autobusna linija iz Zagreba; v. vozni red). Cesta je makadam-
ska, ali se o~ekuje asfaltiranje. Pje{aci radije dolaze u Koreti}e spustom iz
Nor{i} Sela (1 h) u koje se stiè autobusom iz Samobora (v. Samoborsko
gorje). Od Osredka je jo{ 5 km cestom do Koreti}a.
Eko-selo Koreti}i. Kod nekada{njega Koreti}eva mlina (338 m), u Ba}inoj Dragi,
utje~e u Breganu potok Rakovac. Uz taj potok skre}e d. odvojak ceste od 200 m do
ùmbera~kog eko-sela (347 m) s ergelom konja i ugostiteljskim objektom s 30 kreveta
(otvoreno je u sije~nju 1996.; popust za ~lanove Ekolo{kog dru{tva @umberak). Glav-
ni je objekt drvena ku}a s gostionicom u prizemlju i s 8 soba za no}enje u potkrovlju
(vlasnik @eljko Milovanovi}). Izletni~ki autobus vikendom (v. vozni red.)
Scoutsko-planinarski centar Koreti}i. Nastavimo li od skretanja za eko-selo
cestom uz potok Breganu, nakon 500 m stièmo do mjesta gdje se l. odvaja put za
Nor{i} Selo (1 h). Na po~etku tog puta otvorio je 7. svibnja 2000. Planinarski klub
»Scout« iz Samobora Scoutsko-planinarski centar Koreti}i. Ku}a raspolaè s 35 leà-
ja, a otvorena je vikendom i po dogovoru (v. tel. brojeve).
Put za Tu{~ak skre}e d. s glavne ceste 10’ prije odvojka za eko-selo, dakle,
od Scoutskog centra treba se vratiti prema Bregani oko 1 km. Markacija
vodi u s. smjeru postupnim usponom kroz {umu tzv. Mlinarskim putem ko-
jim se dopremalo ìto na meljavu u Koreti}a mlin. Nakon 45’ uspona stiè
se do prve ku}e u selu Kravljaku. Dalje livadom nizbrdo i zatim malim us-
ponom da kapelice u Kravljaku (50’ od eko-sela). Dalje v. 11.
Uzdu`ni putovi kroz @umbera~ku goru

Za one planinare koji èle upoznati i ostale dijelove gore, opisana su tri uz-
du`na puta – jedan cestovni i dva pje{a~ka. Budu}i da su ta dva sastavni di-
jelovi Karlova~ke obilaznice, odnosno planinarskog puta »Kroz @umbe-
ra~ku goru«, dobro su markirani. Njihove trase opisane su u vodi~ima-
dnevnicima tih obilaznica. Planinar vje{t orijentaciji moè svaki od njih
obi}i jednodnevnom turom, uz uvjet da put zapo~ne rano ujutro. Na kraju
su spomenuta i dva prilaza do Ze~aka, koji zbog lijepa vidika zavrje|uje da
bude cilj posebnog izleta.
£ 15. @umbera~ka cesta od Bregane do Gornje Vasi. @umbera~ka
cesta po~inje u Bregani i vodi uzdu` @umberka, granaju}i se usput do broj-
nih malih zaselaka. Za planinare je postala vrlo zanimljiva otkad je na njoj
uvedena iz Samobora redovita prigradska autobusna linija do Gornje Vasi
(v. vozni red), koja im je prakti~no otvorila i. dio @umberka. Prolazi brdovi-
tim podru~jem i pejza`no je vrlo atraktivna. Do njezina se po~etka iz Zagre-
ba stiè autocestom za Sloveniju (prije granice treba skrenuti u Breganu).
Iz Bregane @umbera~ka cesta vodi u z. smjeru, u po~etku romanti~nom do-
@umbera~ka gora 143

linom potoka Bregane, uz samu slovensku granicu. Na 5. km, u Grdanjci-
ma (gostionica »Vilinske jame«), l. je odvojak ceste prema Vilinskim jama-
ma i Nor{i} Selu (v. Samoborsko gorje, 28). Na 10 km od Bregane je a. p.
pred gostionicom »Gabrovica« iznad ribogojili{ta (vl. @eljko [trkalj; na je-
lovniku pastrve). Oko 500 m dalje l. skre}e sa @umbera~ke ceste prema Ko-
reti}ima odvojak na kojemu je ve} nakon nekoliko min turisti~ki kompleks
Bio-park »Divlje vode« (s restauracijom »Zagrep~anka« i ribnjacima ispod
njega), 2 km dalje zaselak Osredek, a jo{ 5 km dalje Koreti}i s Eko-selom i
Scoutsko-planinarskim centrom (v. 14). Na 14. km @umbera~ke ceste je se-
lo Stojdraga.
Stojdraga (510 m) je odavna popularno izleti{te zbog lijepih vidika, nekoliko gostio-
nica i Milenijskog krià koji je podignut kao spomenik 1000-godi{njici hrvatskoga
kraljevstva. Sagra|en je u tvornici »Samoborka« od umjetnog mramora (bijeli ce-
ment). Kod crkve sv. Jurja, za{titnika Stojdrage, odràva se u travnju svake godine,
na Jurjevo (ili nedjelju koja slijedi tome danu), tradicionalno slavlje koje posje}uju i
mnogi zagreba~ki planinari. @upni ured je u pro{losti ~esto pruào skloni{te putnici-
ma i time mnogo pridonio ùmbera~kom planinarstvu. Odavle je lijep izlet d. s ceste u
si. smjeru preko Vla{koga gaja, pa dalje sve do Cirnika (621 m), ali je taj vrh zasad
nepristupa~an jer je u Sloveniji.
Na 20. km je Poklek (650 m), planinsko selo sa 75 stanovnika. A. p. je kod
kbr. 15, a iznad sela su ku}e za odmor. Z. od sela stiè se nemarkiranom
stazom na travnati vrh Kunja~evac (771 m; u nekim kartama Kumi~evac) s
lijepim vidikom. S vrha se ne smije na drugu stranu do skija{koga doma i
ì~are jer se nalaze preko slovenske granice. Na drugoj strani ceste je uspon
na Tu{~ak (v. 12). Na 22. km je Budinjak (740 m), selo arheolo{ki poznato
po jednoj od najve}ih nekropola iz starijega èljeznog doba (vi{e od 140 go-
mila iz 9.-6. st. pr. Krista). Na 26. km je Gornja Vas, zadnja a. p. linije iz Sa-
mobora. Selo se nalazi u blizini najvi{e to~ke @umbera~ke ceste (oko 700
m), na istaknutom mjestu odakle je pregledan vidik na velik dio @umberka.
Odavle je najkra}i uspon na Je~mi{te (v. 10). @umbera~ka se cesta dalje
nastavlja blagim silazom granaju}i se po z. dijelu @umbera~ke gore (So{ice,
Kra{i} itd.) koji je opisan u odjeljku o Sv. Geri.
£ 16. Japeti} – Jaru{je – [i-
mraki – Gornja Vas – Je~mi-
{te – Vodice 7,15 h. Ovaj pri-
li~no duga~ak uzdu`ni put kroz
@umbera~ku goru zahtijeva iz-
dr`ljivost i dobru orijentaciju
(svakako ponijeti pl. kartu).
Markacija se na tom putu odr-
àva kao Karlova~ka obilazni-
ca, a put je opisan u njezinu
Dnevniku. Najbolje ga je zapo-
~eti nakon no}enja u domu na
@itnici (Japeti}u), kako bi se
prije mraka stiglo do Vodica ili
do neke postaje autobusa (npr.
u Gornjoj Vasi).
Opis puta. Sa @itnice u s.
smjeru u selo Dragono{. Putem
se d. odvajaju markacije, naj-
prije na vrh Japeti}a (5’), a za-
tim, na Katinom kr~u, silaz za
[oi}evu ku}u (v. Samoborsko
Milenijski kri` u Stojdragi gorje). Dalje cestom 15’ blagog

silaza u selo Jaru{je. Kod betonske cisterne d. se odvaja markacija u Nor{i}
Selo, a na{ put skre}e l. Karlova~kom obilaznicom nizbrdo u zavoju do ce-
rove {ume, zatim rubom {ume na bilo Orto (lijepi vidici). Livadama 20’ niz
bilo kolnim putem, zatim l. od glavnog puta u zavoju strmo dolje do livadice
i ceste uz potok Breganu (2,30 h od Japeti}a). Odmor uz obli`nji izvor. Oko
1,5 km nizvodno moèmo svratiti u Koreti}e do Scoutskog centra i Eko-se-
la (v. 13). Markacija dalje vodi 100 m d. cestom, zatim l. preko potoka
o{trim usponom uz dolomitnu stijenu i kroz grmlje 20’ na puti}, pa njime
dalje iznad sela [imraka. Prije prve ku}e d. 200 m kolnim putem, zatim l.
zavojem kroz rijetku {umu. Nakon 10’ stièmo u lijepu bukovu {umu Va-
sovje. Nakon 20’ {ume, u l. zavoju, izlazimo iz {ume u selo Kordi}e. Dalje
kroz selo cestom 500 m prema Budinjaku (cestom ima jo{ 35’ do zanimljive
{pilje zvane @idovske jame), zatim l. s ceste pre~icom kroz {umu 7’ nizbrdo
na seosku cestu. Tom cestom l. 10’ kroz gornji dio sela Mrzlo Polje, pa str-
mo dolje do nekada{nje {kolske zgrade (1,30 h od prijelaza preko Bregane,
4 h od Japeti}a). Od {kole cestom kroz selo 12’ do crkve i dalje 6’ do donjih
ku}a sela Glu{inje. Cesta vodi d. u selo, a na{ put pre~acem kroz polje 10’ do
iste ceste u selu Javoru. Na kriànju }emo d. uzbrdo 7’ kolnim putem u selo
Gornju Vas (a. p. za Samobor, trgovina, gostionica). Asfaltnom cestom l.
10’ u Petri~ko selo. Na kraju sela d. uzbrdo kolnim putem i mimo nekoliko
ku}a l. u {umu. Nakon nekoliko min hoda {umom izlazimo na cestu i ras-
kri`je, gdje treba l. uzbrdo 6’ do uvale s izvorom (pitka voda) i do ceste gdje
su i prve ku}e sela Gri~a, posljednjeg naselja na putu do Vodica. Iznad sela
d. uzbrdo preko {kriljastog stijenja 8’ do ceste. S ceste kroz travnatu dolinu
do raskri`ja blizu lova~koga doma, odakle malo l. s ceste, pa sredinom liva-
de do poto~i}a. Uz poto~i} 12’ prema njegovu izvoru Ma~ine, ali prije izvora
markacija ostavlja potok i penje se o{tro ravno gore na vrh Je~mi{te (putem
odvojak 5’ d. do izvora). S travnatog vrha Je~mi{ta (975 m) pruà se {irok
vidik. Dovle ima od Gri~a 1 h, a dalje do Vodica jo{ 1 h. Put dalje vodi u jz.
smjeru valovitim terenom preko glavica s travnatim proplancima i, presje-
kav{i nekoliko popre~nih putova (izrazitiji je kolni put iz Toma{evaca za
Sloveniju) i silazni put l. kroz klanac zvan Vrata prema Sopotskom slapu, sti-
è na cestu Kostanjevica – So{ice. Cestom l. ju`nim padinama Plije{a silaz 10-
15’ do pl. doma.
£ 17. Japeti} – Ze~ak – Pe~no – slap Brisalo – Medven Draga 6,30 h.
Ovaj je put markiran kao dio »Jaskanskog pl. puta« i opisan je u Dnevniku
toga puta. Prije polaska valja se raspitati za vozni red autobusa na liniji So-
{ice – Kostanjevac – Jastrebarsko do Medven Drage ili Pribi}a. Pribi} je dva
km dalje, ali su autobusi ~e{}i.
Opis puta. Sa @itnice sz. nizbrdo u {umu za markacijom koja za 20’ izbija
na cestu Sv. Jana – @itnica. Cestom nizbrdo 7’, pa {umom d. jo{ 7’ do iste
ceste na kriànju za selo Grabarak. D. jo{ 6’ u raseljeno selo Grabarak (40’
od Japeti}a). Zanimljivo je da Grabarak nije propao, nego su ku}e pretvore-
ne u vikendice. Iz sela u sz. smjeru livadom nizbrdo po grebenu 10’ do {u-
me. Strm silaz {umom 25’ opet na cestu Sv. Jana – Japeti} kod Vi{o{evi}eva
mlina (381 m). Preko ceste i potoka, zatim nizvodno do drugoga potoka koji
dolazi iz Vu~kove drage (150 m uzvodno je njegov izvor, a d. Vi{o{evi}ev
mlin). Dalje preko potoka uzbrdo {umovitim grebenom 20’ do {umskog pu-
ta i njim d. uzbrdo. On se ubrzo pretvara u stazu kojom ima 20’ do ceste.
Prelazimo cestu i nakon kratice od 4’ opet smo na njoj. Cestom l. 4’ do
o{trog zavoja, odakle ravno uzbrdo kroz {ikaru i preko livada uz napu{tene
ku}e do Vi{o{evi}a. Vi{o{evi}i su zaselak sela Brezovac @umbera~ki, ju`no
od Ze~aka. Kod ku}e Milana Vi{o{evi}a (kbr. 1a, ìg!) jest kriànje. D. uzbr-
do vodi staza kojom ima 15 min na vrh Ze~ak (795 m). Vrh je prostrana za-
@umbera~ka gora 145

ravan s lijepim vidikom na @umbera~ko i Samoborsko gorje. Sa Ze~aka put
silazi u Pavkovi}e i dalje za Dragono{. Od Vi{o{evi}a cesta vodi l. u obli`nje
selo Tiho~aj gdje se ra~va: l. za Ra{petarnicu i Slaveti} a d. za Rude Pri-
bi}ke i Vranja~ki slap. Iz Vi{o{evi}a za Pe}no produìti ravno cestom do
kraja oku}nice i tu l. na {umski put. Njim nizbrdo kroz {umu, livade i zatim
{umarak 35’ do prvih ku}a u selu Pe}nu i kroz selo jo{ 15’. Nadmorska visi-
na 507 m (1 h od Ze~aka). Izlazimo na cestu, prelazimo je i mimo ru{evne
ku}e dolazimo na seoski put koji l. vodi u selo Stani~i}e (kraticom d. 14’).
Iza Stani~i}a nizbrdo kroz vo}njak, pa kroz {umu i nakon 6’ l. s puta na sta-
zu. Nakon 1’ opet smo na {umskom putu kojim }emo l. (ravno preko puta
stazom ima 5’ do {pilje Zidane pe}ine koja je narodu sluìla kao zbjeg u rat-
noj opasnosti). Nakon 6’ stièmo do Dubokog potoka, prelazimo ga i slijedi-
mo nizvodno kroz tjesnac te za 35’ stièmo do njegova slapa Brisala. Radi
razgledanja slapa treba prije}i na l. obalu i uspeti se 10 m, zaobi}i slap u lu-
ku i spustiti se 10’ do njegova podno`ja. Od slapa nizvodno 5’ do u{}a u po-
tok Slapnicu i tu preko potoka Slapnice na cestu, kojom se moè ili d. uz-
vodno do Draganova mlina i dalje uzbrdo kroz selo Kalje u Gornju Vas (a. p.
za Samobor) ili l. nizvodno. Nizvodno cesta nakon 3,5 km prolazi uz Ribi~ki
dom koji ljeti u nedjelju obi~no posluùje pi}a, zatim se nastavlja {umovi-
tom i romanti~nom sutjeskom i na 8. km od Brisala izlazi na ùmbera~ku
cestu do a. p. postaje u Medven Dragi.
Ostali prilazi Ze~aku

Budu}i da je Ze~ak (798 m) jedan od najljep{ih vidikovaca u gorju, dodaje-
mo jo{ dva prilaza njegovu vrhu. Sam vrh nije {iljast nego je prostrana za-
ravan pokrivena travom.
£ 18. Dragono{ – Ze~ak. Do Dragono{a 1 h od doma na Japeti}u (@itnici)
ili 20’ od gostinjca sv. Bernarda. Iz Dragono{a (740 m) put se spu{ta 40' do
sedla Poduglenka (570 m), uspinje 50' do zaselka Paukovi}i (selo Brezovac) i
jo{ 10' na vrh Ze~ak (795 m). Do zaselka Vi{o{evi}i markirana su jo{ dva puta
izme|u Samoborskoga gorja i @umberka. Vi{o{evi}a mlin (381 m) na putu Ja-
Uspon na Ze~ak (Zdenko Kristijan)

peti} – Ze~ak i potok Bregana
(oko 370 m) na putu Jaru{je –
[imraki – Gornja Vas oko 200
m su niì od sedla Poduglenka.
£ 19. Slaveti} – Tiho~aj –
Ze~ak 2,30 h. Do Slaveti}a au-
tobusom iz Jastrebarskog (ne-
djeljom vozi samo do Pribi}a,
odakle je jo{ 40’ cestom). Cesta
za Slaveti} skre}e s Karlova~ke
ceste 4 km iza Jastrebarskog
prema Karlovcu (putokaz za
Petrovinu i Volavje). U selu
Slaveti}u (300 m) nalazi se
dvorac Slaveti} u kome je skla-
di{te Hrv. dràvnog arhiva, a
navrh sela je crkva sv. Antuna
Padovanskog. Od a. p. u Slave-
ti}u dalje kroz selo, pa putem
na hrbat Vu~ju jamu (20’). Na-
kon blaèg uspona, slijedi
o{triji na travom obraslu Gla-
vicu (745 m) odakle je lijep vi-
dik. Nakon malog silaza, slijedi
vrh Re{petarnica (747 m), pa
{umovita glavica Bukovje (777 Pil kod sela @umberka (Vlado Jagari})
m; ostaje l. od puta) i selo Tiho~aj gdje se l. odvaja put za Rude Pribi}ke i Vra-
nja~ki slap u dolini Slapnice. Iz Tiho~aja cestom u Vi{o{evi}e (raskri`je) i dalje
na vrh Ze~ak (dalje v. 16).
LITERATURA
(@. – skr. @umberak, ùmbera~ki). Krvavi kamen, narodna pripovijetka iz 1650. g. Danica ilirska 4, 1838., br. 27 i 28; Lopa{i}, R.: @.
Vienac 12, 1880., br. 30-46; Frischauf, J.: Das Uskoken-Gebirge. Zeitschr. des d. u. oester. Alpenvereins 21, 1890., 419; Gorjanovi}, D.:
Geologija gore Samoborske i @. Rad JAZU 120, 1894., 1; Badovinac, N.: @. i Marindol. Zagreb 1896. i Beograd 1912.; Dru{ko, F. (pseud.
F. Markovi}): Jedan dan po @. Vienac 29, 1897., br. 26; Hirc, D.: Pismo iz @. Nar. novine 58, 1898., br. 185-225; Langhoffer, A.: U @. HP
2, 1899., 123; Maldini, R.: Put na Sv. Geru. HP 3, 1900., 82 i 153; Hirc, D.: U @. gorama. Prir. zemlj. Hrv. I, 355. Zagreb 1905.; Hirc, D.:
Put na Sv. Geru. Isto, 360 (po R. Maldiniju); Novotni, V.: Putevi na Sv. Geru. HP 8, 1905., 88; Novotni, V.: Vodi~ na Plje{ivicu i Sv. Geru.
HPD, Zagreb 1906.; Ivi}, A.: Dolazak Uskoka u @. Vj. Hrv. zem. arhiva IX, 1907.; @upani}, Mal, J.: Usko~ke seobe i slovena~ke pokrajine.
Ljubljana 1924.; [uklje, F.: Jedan dan u @. HP 22, 1926., 36; Savinjski, M.: Isto~nim @. od Jastrebarskog do Breìca. HP 23, 1927., 56;
[uklje, F.: Iz davnih uspomena na @. HP 24, 1928., 198; [uklje, F.: Pred mnogo godina po @. HP 24, 1928., 229; Hitzthaler, S.: Od
Samobora preko Pe}na na Sv. Geru HP 31, 1935., 50; Poljak, J.: Od Samobora preko Kalja na Sv. Geru. HP 27, 1931., 233; Popovi}, M.:
@. dijalekt. Zagreb 1938.; Svoboda, Lj.: Kroz @. HP 34, 1938., 167; ôp, J.: Janez Trdina in Gorjanci. PV 42, 1942., 61; Duga~ki, Z.: @.
gora. Geografski gl. 11-12, 1949/50., 97; Mla~, D.: Gorjanci. NP 1, 1949., 101; Vilenjak, S. i \umi{i}, R.: Kroz @. na Sv. Geru. NP 3,
1951., 337; Pipini}, B.: Ne{to o @. NP 4, 1952., 80; Pipini}, B.: Kroz @. NP 5, 1953., 349; Keler, Z.: Karlova~ka magistrala. NP 11, 1959.;
Filips, \.: Dom na Vodicama ishodi{te za @. NP 13, 1961., 244; @upan~i~, J.: Pred 40 leti so dobili Gorjanci ime Trdinov vrh. PV 62, 1962.,
133; Keler, Z. i Ott, I.: @. i @. gora. Pl. vodi~. PSH Zagreb 1961. (64 str.); Ott, I.: Kako je nastala Karlova~ka transverzala. NP 14, 1962.,
253; Boì}, V.: Speleol. objekti kanjona Slapnice. NP 23, 1971., 213; @. u rije~i i slici. Zbornik radova. Zagreb 1971.; Pavlin, T.: Tragom
stare markacije po @. NP 38, 1986., 72; Pavlin, T.: Crtice iz @. 40, 1988., 20; Po{ta, T.: Proljetni pohodi na @. 40, 1988., 179; Majeti}, G.:
Lovi} Prekri{ki. NP 41, 1989., 210; Po @. i Gorjancima. Novo Mesto 41, 1989. (152 str.); Jagari}, V.: Stotinu godina planinarenja po @. NP
43, 1991., 158, 204 i 259; Jagari}, V.: Crtice o kra{i}kim planinarima. HP 84, 1992., 177; Banek, B.: @-om od Japeti}a do slapa Brisala.
HP 84, 1992., 122; Jagari}, V.: Oblaci nad Sv. Gerom. HP 85, 1993., 116; Kova~, V.: Tisu}u ljudi na Sv. Geri. HP 86, 1994., 53;
Mogu}nosti, potrebe i koncepcija razvoja turizma @. Pretprojekt Inst. za turizam. Zagreb 1994.; Jagari}, V.: Pl. put @-om. Vodi~ i dnevnik.
PD »Tre{njevka-Monter« Zagreb 1994.; Jagari}, V.: Planinarstvo u Stojdragi. HP 87, 1995., 203; Jagari}, V.: @. kronika. HP 87, 1995. do
92, 2000. (u nastavcima); Jagari}, V.: Dolina Slapnice u @. HP 88, 1996., 72; Jagari}, V.: @. pl. pokret izme|u dva svjetska rata. HP 88,
1996., 168; Forenbacher, S.: Kalendar flore @. gore. Zagreb 1996.; Gorjanci. Dolenjski zbornik 1997. Novo Mesto 1997. (309 str.; s
prilozima i hrv. autora); Poljak, @.: Hrv. naziv za vrh @. je Sv. Ilija, a nije Sv. Gera ni Trdinin vrh. Vjesnik, 27. sije~nja 1998.; Poljak, @.:
Tradicionalni proljetni pohod na Sv. Geru. Vikend (prilog Jut. lista) 18. 6. 1998.; Jagari}, V.: Lovi} brdo. HP 91, 1999., 38; Jagari}, V.:
Podùmberak. HP 91, 1999., 315; Jagari}, V.: @. lipe. HP 92, 2000., 251.
@umbera~ka gora 147

Autobusni vozni red (izvod)
Jastrebarsko – So{ice (pla}a se 7 zona)
R. d. u 9,20; 12,30 i 16,20, vra}a se u 6,40; 10,30 i 15,15;
sub. u 9,20; 13,10 i 16,20, vra}a se u 5,30; 6,50; 10,30 i 15,05 .
Polazak iz So{ica za Zagreb ned. i blagd. u 18,00 a u Zagreb se vra}a u 20,00.
Jastrebarsko – Kra{i} – Pribi} (5 zona)
Sub. u 7,00; 12,10 i 18,15, vra}a se u 7,30; 12,35 i 18,40
(od Savskog mosta u Zagrebu za Pribi} u 11,30 i 17,30).
Ned. u 6,55; 10,20 i 17,25, vra}a se u 7,20; 12,00 i 17,50 (ovaj produùje za Zagreb).
Karlovac – Kra{i} – Pribi}
Sub. u 6,15; 9,30 (samo do Kra{i}a); 12,10 i 14,30;
ned. ne vozi (obavijesti na tel. 047/614-702).
Samobor – Bregana – Grdanjci – Gornja Vas (8 zona)
R. d. u 3,40 i 15,35, povratak u 5,00 i 17,00; sub. u 3,40 i 15,35, ned. u 7,00 i 17,35.
Vra}a se sub. u 5,00 i 17,00 a ned. u 8,15 i 19,00 (vo`nja traje 1 h).
Samobor – Bregana
R. d. svakih 20-ak min, sub. 30 min, ned. 40 min.
Samobor – Grdanjci – Nor{i} Selo r. d. 5,20; 12,05; 16,20 i 20,15; sub. 5,50 i 12,40;
ned. 9,30 i 15,50 (povratak 40’ nakon polaska).
Jastrebarsko – Slaveti} – Sv. Jana (5 zona)
Vidi vozni red u Samoborskom gorju
Sve linije (osim iz Karlovca) odràva »Samobor~ek-Autoturist« po voznom redu koji vrijedi od
16. 10. 2000. (v. tel. brojeve).
Zagreb – Eko-selo Koreti}i
Subotom i nedjeljom u 8,30 iz ^rnomerca
TELEFONSKI BROJEVI
Autobusni kolodvor u Karlovcu 047/614-702

»Samobor~ek-Autoturist« u Jastrebarskom 4-24 h 01/6283-975;
u Samoboru 8-20 h 01/3362-648 i 6-22,15 h 01/3366-634 i 099/427-335;
u Zagrebu radnim danom 01/4819-180 i 4819-181
Eko-selo Koreti}i 01/3387-471 (@eljko Milovanovi})
Pl. dom »Boris Farka{« u Sekuli}ima 047/754-008 (u domu) i 01/6522-984 (Ljerka Farka{)
Pl. dom na Vodicama 047/611-612 (Ivan Pernar)
»Samobor~ek-Autoturist« 01/6283-975 ili 3362-648; Internet: www.samobor.org
Scoutsko-planinarski centar Koreti}i, inf. na tel. i faks 01/3366-787 (Marijan Muàk) i
3361-713 (Rino Bali})
Turisti~ki ured Jastrebarsko, Ul. bra}e Kazi}, 01/6281-898
Turisti~ka zajednica grada Jastrebarsko. Ul. V. Ma~eka, 01/6116-580

PLANINE HRVATSKOGA
ZAGORJA I BILOGORSKO-
MOSLAVA^KOG PODRU^JA

Planinarstvo i putovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
KALNI^KA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
Prilazi domu na Kalniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
1. Krièvci – Selo Kalnik – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . 157
2. Zagreb – Breznica – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
3. Novi Marof – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
4. Vukovec – Mali Kalnik – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . 159
5. Vara`dinske Toplice – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . 160
Izleti iz doma na Kalniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
6. Ru{evine Velikoga Kalnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
7. Vranilac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
8. Peca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
9. Mali Kalnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
10. Vratno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
Prilazi Pesku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
11. Koprivnica – Subotica – Pl. skl. »Rudi Juri}« . . . . . . . . . . 161
12. Rasinja – Pl. skl. »Rudi Juri}« na Pesku . . . . . . . . . . . . . 162
IVAN[ÎCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
Uzdu`ni put hrptom Ivan{~ice (od istoka na zapad) . . . . . . . . . . . 166
1. Dionica Ma|arevo – Grebengrad – Pl. dom Pokojec . . . . . . 167
2. Dionica pl. dom Pokojec – Lova~ka ku}a Glav~ice –
Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
3. Dionica Pasari}eva ku}a – Lepoglava . . . . . . . . . . . . . 171
Ju`ni prilazi Ivan{~ici (s istoka na zapad) . . . . . . . . . . . . . . . . 171
4. Ma|arevo – âmi}i – Pl. naselje pod Grebengradom . . . . . 171
5. Ma|arevo – Topli~ica – Pl. naselje pod Grebengradom . . . . . 171
6. Podrute – Pl. naselje pod Grebengradom . . . . . . . . . . . 172
7. Podrute – Pl. dom Pokojec . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
8. Budin{~ina – Gotalovec – Pl. dom Pokojec . . . . . . . . . . . 172
9. Budin{~ina – Zajezda – Milengrad – Pasari}eva ku}a . . . . . 173
10. Selnica – Prekri`je – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . . . . 173
11. Belec – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174
12. Lobor – Pl. ku}a na Majeru – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . 175
Sjeverni prilazi Ivan{~ici (s istoka na zapad) . . . . . . . . . . . . . . . 176
13. Podev~evo – êvo – Pl. ku}a pod Grebengradom . . . . . . . 176
14. Ivanec – Prigorec – Prekri`je – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . 176
15. Ivanec – Prigorec – Konj – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . 176
16. Ivanec – Pilana – Mrzljak – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . 177
17. Ivanec – Prigorec – Pasari}eva ku}a cestom . . . . . . . . . . 177
18. Lepoglava – [umec – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . . . . 177
RAVNA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 149

Prilazi Ravnoj gori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
1. Lepoglava – Kamenica – Dom PD-a »Ravna gora« . . . . . . . 181
2. Lepoglava – Babice – Dom PD-a »Ravna gora« . . . . . . . . . 182
3. Trako{}an – Vrbani}i – Pl. dom »Pusti duh« . . . . . . . . . . . 182
4. Trako{}an – Meljan – »Pusti duh« . . . . . . . . . . . . . . . . 183
5. Pl. dom »Pusti duh« – Velike pe~ine . . . . . . . . . . . . . . . 184
STRAHINJ[ÎCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
Prirodne zna~ajke i planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
Prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
1. Krapina – Krapinsko Strahinje – Rudnik – Pl. dom . . . . . . . . 186
2. Krapina – Podgora – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
3. @. p. @utnica – Podgora – Jelenske pe}ine – Pl. dom . . . . . . 187
4. Krapina – @utnica – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
5. Gornje Jesenje – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
BREZOVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
1. @. p. @utnica – Doli}e – Brezovica . . . . . . . . . . . . . . . . 188
2. \urmanec – Brezovica cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
MACELJSKA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
Priroda i planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
Prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
1. Lupinjak – M. Kravnjak – izvor Sutle . . . . . . . . . . . . . . . 190
2. Gornji Macelj – Lobor{~ak – izvor Sutle . . . . . . . . . . . . . 190
KOSTELSKO GORJE I KUNA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
Prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
1. Pregrada – Pl. dom na Kuna gori – Kostel-grad . . . . . . . . . 192
2. @. p. \urmanec – Pregrada – Pl. dom na Kuna gori . . . . . . . 193
3. Pregrada – Vinagora – Veliki Tabor . . . . . . . . . . . . . . . 193
CESARGRADSKA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
1. @. p. Klanjec – Klanjec – Pl. ku}a – Cesargrad . . . . . . . . . 194
2. @. p. Zelenjak – Mihanovi}ev dol – Pl. ku}a . . . . . . . . . . . 195
OKOLICA VARA@DINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
OKOLICA HRA[]INE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
OKOLICA ÂKOVCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
1. âkovec – Lopatinec – Mohokos . . . . . . . . . . . . . . . . 197
BILOGORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
Prilazi Stankovu vrhu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199
1. Koprivnica – Jagnjedovac – Stankov vrh . . . . . . . . . . . . 199
2. Koprivnica – Stari Grad – Podravkina klet – Bilo – Stankov vrh . . 200
Prilazi pl. domu na Kamenitovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
3. Bjelovar – Pl. dom Kamenitovac. . . . . . . . . . . . . . . . . 200
4. Bjelovar – Maglen~a – Pl. dom Kamenitovac . . . . . . . . . . 200
5. @. p. Veliko Trojstvo – Pl. dom Kamenitovac . . . . . . . . . . 200
MOSLAVA^KA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201
Prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
1. Popova~a – Mikleu{ka, Gari}-grad – Podgari} . . . . . . . . . 203
2. »Kru`ni put po Moslava~koj gori« . . . . . . . . . . . . . . . . 204
3. Popova~a – Pl. dom u Moslava~koj Slatini . . . . . . . . . . . 205
4. Kutina – Pl. dom u Kutinici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206

Granice. Hrvatsko je zagorje breùljkast kraj u sz. Hrvatskoj, u savsko-
dravskom me|urje~ju. Granice te regije nisu jasno odre|ene ni geografski,
ni administrativno. Pojam Zagorja s vremenom se pro{irivao, sli~no kao {to
je i pojam Like doìvio ekspanziju. U pro{lome stolje}u Zagorjem se najpri-
je smatrala kotlina rijeke Krapine okruèna Medvednicom, Ivan{~icom,
Strahinj{~icom, Macljem, Kuna gorom, Cesargradskom gorom i Marija-
gori~kim humljem; zatim je taj pojam pro{iren na zapad do rijeke Sutle.
Danas ve}ina geografa pomi~e granicu Zagorja daleko na sjever preko Ivan-
{~ice, obuhva}aju}i i porje~je Bednje. Takvo se mi{ljenje podudara i s
mi{ljenjem stanovni{tva, u kojega je ime Zagorac veoma popularno. Prema
tome, Zagorje u uèm smislu uglavnom se podudara s porje~jem rijeke Kra-
pine i pripada slivu Save, a glavno mu je mjesto Krapina. Zagorje u {irem
smislu obuhva}a i kotlinu Bednje koja pripada slivu Drave, najve}e joj je
mjesto Ivanec, a okruèna je vijencem planina {to ga ~ine Kalnik, Ivan{~i-
ca, Strahinj{~ica, Macelj, Ravna gora i Topli~ka gora. Te dvije kotline me-
|usobno su o{tro odijeljene visokim hrptom Ivan{~ice i Strahinj{~ice, pa
stoga s pravom moèmo uzeti da zapravo postoje »dva Zagorja«. To je ko-
na~no utvr|eno i administrativnom podjelom jer svako od tih Zagorja pri-
pada drugoj ùpaniji. Zajedni~ka su zna~ajka njihova reljefa brdovita pod-
ru~ja, dok ravnicama pripada sporedna uloga.
Geologija. Za Ravnu goru i Strahinj{~icu nekada je prevladavalo mi{ljenje
da pripadaju alpskom sustavu. U novije se doba drì da Ivan{~ica i Stra-
hinj{~ica pripadaju Dinaridima, iako se ba{ ne podudaraju s dinarskim
smjerom pruànja sz.-ji. Kao prilog ovoj tvrdnji navodi se sli~nost njihove
geolo{ke gra|e s planinama dinarskoga sustava.
Geolo{ka gra|a zagorskih planina zastupljena je slojevima mezozoika (do-
lomitima i vapnencima) i tercijara (oligocenom i miocenom). Prevladavaju
mla|e geolo{ke tvorbe. U rije~nim dolinama ima najvi{e diluvijskih i aluvij-
skih tvorevina. Najvi{e su rasprostranjeni jezerski neogeni sedimenti (la-
pori, pje{~enjaci i gline), koji izgra|uju najve}i dio breùljkastoga podru~ja.
Pod ovim se sedimentima na nekoliko mjesta pojavljuju leì{ta lignita. Na
prijelazu izme|u valovitih breùljaka i planina nalaze se miocenski sedi-
menti (litotamnijski vapnenci i sarmatski pje{~enjaci), a uz trupove zagor-
skih planina oligocenski sedimenti bogati sme|im ugljenom. Zbog mla|ih
tektonskih pokreta, uvjetovanih boranjem Zemljine kore, mezozojske jez-
gre i najvi{i dijelovi planina izdiù se prili~no strmo iznad mek{ega materi-
Zagorski »bregi i gorice« oko Krapine

jala tercijarnih naslaga. U
dubljim se dolinama na neko-
liko mjesta javljaju i naslage
starijeg mezozoika. Na neka-
da{nju burnu tektoniku ovo-
ga kraja upozoravaju pojave
eruptivnog kamenja (andezi-
ti, lipariti, daciti, melafiri, di-
jabazi i njihovi pr{inci) na
brojnim rasjednim linijama,
uz koje su ujedno vezana ter-
malna i mineralna vrela (Stu-
bi~ke, Vara`dinske, Tuhelj-
ske, Krapinske i Sutinske top-
Zagorska »klet« (Cvjetko [o{tari})
lice).
Reljef. Najve}i dio Zagorja ~ine breùljci i humci blagih nagiba i zaobljenih
vrhova, pokriveni oranicama, vinogradima i ra{trkanim zaselcima. To je
podru~je unutra{njega zagorskog prigorja. Zeleni breùljci daju Zagorju
specifi~nu sliku zbog koje je i dobilo pridjev »pitomo«. Gra|a tla i povoljne
klimatske prilike pogoduju vinogradarstvu i vo}arstvu. Zagorske »gorice« s
»kletima«, daljnje su obilje`je ovoga kraja, vezano uz mnoge narodne obi~a-
je i opjevano u pjesmama.
Vode. Zagorske planine op}enito obiluju vodom, iznimka su samo njihovi
najvi{i dijelovi. Teku}ice imaju blag pad, ali su im doline ~esto duboko usje-
~ene uzdu` tektonskih pukotina i imaju izgled sutjeska. Najpoznatije sut-
jeske prave Sutla u Zelenjaku, Kosteljina pod Kostel-gradom, Krapin~ica
kod @utnice, O~ura izme|u Ivan{~ice i Strahinj{~ice, @eljeznica u Ivan{~ici
itd. Tim sutjeskama ve}inom prolaze ceste, koje pruàju vidik na sna`ne
kontraste putniku vi~nom na pitome zagorske pejzaè.
Flora i fauna. U podru~ju iznad 400 m visine u Zagorju prevladavaju
{umske povr{ine, bez ve}ih naselja. To je podru~je velikih {uma, osobito
gustih na sjevernim padinama. U njima jo{ uvijek ima obilje sitne i krupni-
je divlja~i, osobito divljih svinja.
Promet. Oko zagorskih planina postoji gusta mreà prometnih putova –
cesta, èljeznica i autobusnih linija – {to planinarima olak{ava prilaz. U no-
vije su doba ceste dosegle i najvi{a podru~ja Ravne gore, Kalnika, Strahinj-
{~ice, Brezovice i Ivan{~ice.
Naseljenost. Seoska naselja ve}inom su ra{trkanog tipa. Tipi~ni su broj-
ni mali zaselci okruèni obradivom zemljom. Zagorje je gusto naseljeno i
relativno i agrarno. Relativna gusto}a kre}e se izme|u 130 i 150 stanovni-
ka na ~etvorni km, a agrarna doseè i do 250 stanovnika na ~etvorni km
obradive povr{ine. To je danas jedan od na{ih najnapu~enijih krajeva.
Zemlja nije mogla prehraniti toliko stanovni{tvo, ponajprije zbog brdovi-
tog zemlji{ta koje za ve}inu ratarskih kultura nije prikladno, ali i zbog op-
}e zaostalosti poljoprivredne proizvodnje. Zato se Zagorci stalno iseljava-
ju u potrazi za zaradom i Zagorje je jedno od najja~ih na{ih emigracijskih
àri{ta. Za Zagorje su tipi~ne male parcele obradive zemlje, nastale u
pro{losti stalnim dijeljenjem uslijed razmnoàvanja stanovni{tva. Zbog
pretjerane usitnjenosti zemlja nije prikladna za racionalnu, intenzivnu
eksploataciju. Uzrok dana{nje prenaseljenosti nije samo visok natalitet
nego i povijesne okolnosti. Zagorje je bilo manje izloèno turskim provala-
ma pa se ovdje priljevom bjegunaca tijekom stolje}a nagomilalo preko-
brojno stanovni{tvo.

Stanovni{tvo ima osebujne antropolo{ke karakteristike koje stru~njaci
obja{njavaju keltskom genetskom ostav{tinom (Bezjaci). Povijesna zbiva-
nja ostavila su duboke tragove u mentalitetu. Unato~ brojnim selja~kim
bunama, ovdje se feudalno ure|enje zadràlo mnogo dulje nego u ostalim
na{im krajevima, gdje je bila formirana Vojna krajina. Zagorac je veseo,
marljiv, muzikalan, razvijena mu je privrènost ku}i i zemlji, dru{tvenost i
osje}aj pravde. Promu}uran je, oprezan, pa i nepovjerljiv. Glad za zemljom
zna biti uzrokom dugotrajnih sporova. Govor je ekavski, a narje~je kajkav-
sko, no postoje znatne razlike, koji put i me|u susjednim selima. Narodna
se no{nja gotovo posve izgubila.
Gospodarstvo. U Zagorju jo{ uvijek prevladava ratarstvo. Posljednjih se
godina naglo po~ela razvijati industrija, no ona jo{ uvijek ne moè prihvati-
ti radnu snagu suvi{nu u poljoprivredi. Najrazvijenija je tekstilna industri-
ja, zatim treba spomenuti drvno-industrijska poduze}a, ciglane, kamenolo-
me i preradu gline. Nekada{nja razgranana mreà zagorskih ugljenokopa,
danas je pro{lost. Napu{teni su zbog slabe kvalitete ugljena i siroma{nih
nalazi{ta. Tipi~na je dnevna migracija radnika koji su zaposleni u Zagrebu i
Vara`dinu, zbog ~ega je »Zagorec« (popularno ime za zagorsku èljeznicu)
jedan od na{ih najoptere}enijih vlakova.
Dvorci i gradine. Po ~itavom Zagorju ima povijesnih spomenika minulo-
ga feudalnog doba i ru{evina srednjovjekovnih zamkova. Nalaze se na sli-
kovitim, ali te{ko pristupa~nim i {iljastim breùljcima, uvijek na dominan-
tnom poloàju {irokog vidika, zbog ~ega su to lijepa izleti{ta i privla~ne pl.
to~ke. Nakon stabilizacije
politi~kih prilika i prestan-
ka turske opasnosti, nepris-
tupa~ni zamkovi postaju su-
vi{ni i feudalci silaze u nizi-
nu gdje, umjesto zamkova,
zidaju udobne dvorove, ku-
rije. U toku 17. st. zamkovi
postaju ru{evine, a dvorovi
ve}inom jo{ i danas postoje
te sluè raznim svrhama,
npr. kao {kole, muzeji, do-
movi, skladi{ta ili stambene
zgrade. Oni su obi~no jezgre
oko kojih su nastala ve}a na- Restaurirani dvorac Beànec
selja.
Planinarstvo i putovi
Planinarstvo u Zagorju ima stoljetnu tradiciju. Tome je uzrok ne samo
blizina pl. àri{ta u Zagrebu, odakle je HPD ve} u pro{lom stolje}u pro{irio
svoje djelovanje daleko preko Medvednice, nego smisao za prirodne Ijepote
i privrènost rodnome kraju koja je u Zagoraca osobito izraèna. Tako je
ve} 1898. HPD imao svoju podru`nicu u Ivancu, 1899. u Krapini, a poslije
su dru{tva osnovana u Zlataru, Budin{~ini, Lepoglavi, Pregradi, Hra{~ini,
Klanjcu, Novom Marofu, Donjoj Stubici, Stubi~kim Toplicama, Oroslavju,
Konj{~ini, Bedekov~ini, Vara`dinskim Toplicama i Belcu. Dodamo li tome
da su zagorske planine podru~je djelovanja i planinara iz Krièvaca, Kop-
rivnice, Vara`dina, âkovca i brojnih dru{tava u Zagrebu, bit }e jasno
za{to se one danas ubrajaju me|u planinarski najbolje obra|ene u cijeloj

dràvi. Ne ra~unaju}i Medvednicu s njezinih desetak objekata, danas je u
zagorskim planinama jo{ desetak pl. ku}a. Osim toga, kroz zagorske plani-
ne provedeno je i nekoliko obilaznica. Najstariji je ZPP, koji se i danas odr-
àva. Bratski planinarski put (ili Mala bratska transverzala) iz 1986., koji
je povezivao Zagorje sa susjednom Slovenijom, prekinula je uspostava me-
|udràvne granice. Ostale su obilaznice lokalnog zna~enja, primjerice Kaj-
bum{~akov put (Strahinj{~ica), Pou~na staza (Kalnik), Pl. put po Ravnoj
gori, Pl. put Konj{~ina – Ivan{~ica i Po starim gradovima Ivan{~ice.
»Zagorski planinarski put« (ZPP). Pl. dru{tva Hrvatskoga zagorja od-
lu~ila su, na savjetovanju 11. 11. 1956., provesti pl. markaciju koja bi u po-
lukrugu povezala sve va`nije planine i sve pl. ku}e na njima. Zamisao je
provedena u djelo i put predan u upotrebu 1. 5. 1958. Pri trasiranju se nas-
tojalo upotrijebiti ve} uhodane i markirane staze, koje su tom prilikom, uz
uobi~ajenu pl. markaciju, ozna~ene slovom Z. Osnovano je i posebno taj-
ni{tvo ZPP-a sa sjedi{tem u Vara`dinu, koje vodi brigu o tehni~kim i orga-
nizacijskim pitanjima, a ~etiri puta na godinu odràva se i savjetovanje
ZPP-a. Glavna im je briga odràvanje ZPP-a i zajedni~ke
pl. priredbe. Do sada je odràno oko 170 takvih sav-
jetovanja i vi{e od trideset godi{njih sletova. Za
obilazak puta potrebno je 7-10 dana hoda.
Tko posjeti sve KT i skupi 13 potrebnih ìgo-
va, dobiva zna~ku priznanja. Iskaznicu-dnev-
nik i zna~ku priznanja izdaje Tajni{tvo ZPP-a.
LITERATURA O HRVATSKOM ZAGORJU

Klai}, V.: Opis zemaljah u kojih obitavaju Hrvati, I. Zagreb 1880.; Szabo, Gj.: Spomenici kotara Krapina i Zlatar. Vj. arh. dr. 13, 103,
1898.; Hirc, D.: U Zagorju. HP 3, 193, 1900.; Laszowski, E.: Hrv. povjesne gra|evine, I. Zagreb 1902.; Gorjanovi}, D.: Tuma~ geol. karte
Zlatar-Krapina i Rogatec, Zagreb 1904.; Hirc, D.: Prirodni zemljopis Hrvatske, I. Zagreb 1905.; Hirc, D.: Floristi~ke studije po Hrv. zagorju.
Prirodosl. istr. 11-12, JAZU 1917.; Szabo, Gj.: Sredovje~ni gradovi Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1920.; Belo{evi}, S.: @upanija vara`dinska
i grad Vara`din. Zagreb 1926.; Belo{evi}, S.: Zagorskom èljeznicom i pobo~nim prugama. Vara`din 1932.; Bla{kovi}, V.: Podravsko-pl.
potpouri. HP 29, 239, 1933.; Vlahov, [.: Hrv. zagorjem i prigorjem. Zagreb 1936.; Szabo, Gj.: Kroz Hrv. zagorje. Zagreb 1939.; Bo{njak,
R.: Hrv. zagorje. Glasnik geogr. dru{tva, knj. 25. Beograd 1939.; Duga~ki, Z.: Naselja i naseljenost Hrv. zagorja. Geogr. vest. Ljubljana
1940.; Gra~anin, M.: Tipovi tala Hrv. zagorja. Poljodj. znan. smotra, sv. 61. Zagreb 1942.; Vodi~ kroz Hrv. zagorje. Dru{tvo hrv. Zagoraca,
Zagreb 1946.; Zagorski kalendar. Dru{tvo hrv. Zagoraca u Zagrebu, 1946. i 1957-75.; 35. godina planinarstva u Vara`dinu. PD »Ravna
gora«, Vara`din 1954.; Pipini}, B.: Piramida nad Hra{~inom. NP 6, 309, 1954.; Plemen~i}, D.: Hrv. zagorje, turisti~ko-privredni vodi~.
Zagreb 1955.; Muzeji sjeverne Hrvatske. Vara`din 1956.; Crkven~i}, I.: Hrv. zagorje kao emigraciono àri{te. Geogr. gl. 18, 33, 1956.;
Crkven~i}, I.: Kretanje broja stanovni{tva donjeg Zagorja kroz jedno stolje}e. Geogr. gl. 18, 112, 1956.; Bla{kovi}, V.: Hrv. zagorje. Zbornik
Ekonomskog fak. III, Zagreb 1957.; Bla{kovi}, V.: Prostor i reljef Hrv. zagorja. NP 10, 231, 1958.; Veronek, I.: Uz otvaranje ZPP-a. NP 10,
92, 1958.; Poljak, @.: Pl. vodi~ po Hrv. zagorju. PSH Zagreb 1960.; Hrv. zagorje u NOB. Epoha, Zagreb 1959.; [o{tari}, C.: Medu|ru{tveni
savjet ZPP, Pos. otisak iz NP, Zagreb 1978.; Georgijevi}, A.: Ivan~ica. NP 15, 207, 1963.; Smokvina, L.: ZPP. NP 15, 221, 1963.; Vukovi},
S.: Hrv. zagorje u prethistoriji. NP 15, 225, 1963.; Horvat, D.: »Bratski pl. put«. NP 21, 76, 1969.; Hrv. zagorje. âsopis, od I. g (1969)
dalje; Regner, B.: Hrv. zagorjem. NP 23, 91, 1971.; Smerke, Z. i \uri}, T.: Hrv. zagorje (30 izleta). Vara`din 1976.; Smerke, Z: Hrv.
zagorje, karta 1:100.000, Vara`din 1977.; Poljak, @.: Planine Hrv. zagorja. Ekolo{ki gl. VI, 1997., 2, 6.

Kalni~ka gora

Ime Kalnik danas ozna~uje ~etiri pojma: planinu, gradinu, selo i pl. dom.
Kalni~ka gora (skr. Kalnik) diè se na granici Zagorja, Prigorja i Podravine
smjerom jz.-si. u duìnu od 16 km. Iako je prosje~no visoka samo 400–500
m, u povijesti je odigrala va`nu ulogu zadràvaju}i tatarske, avarske i tur-
ske najezde. Danas {titi lijepe vinograde na svome ju`nom prigorju od pro-
dora hladnih zra~nih struja sa sjevera.
Reljef i geologija. Cijela je planina ispresijecana brojnim tektonskim li-

nijama i razbijena na pojedine skupine. Moèmo ih svrstati u dva uspored-
na niza: ju`ni vi{i i sjeverni niì. Ju`ni greben, gledan s juga, sli~an je sna-
`noj barijeri iznikloj iz ravnice, pa zbog strmih i golih stijena na vrhovima
daje dojam divljine i ve}e visine od stvarne. Taj je dio podijeljen o{tro usje-
~enim tjesnacima na tri dijela: Mali Kalnik na zapadu, Veliki Kalnik u sre-
dini i Kalni~ku gredu na istoku. Na krajevima se greben sniàva, postupno
gube}i povr{inska alpska obilje`ja te na kraju uranja u {umovito humlje.
Kao samostalna geomorfolo{ka cjelina Kalnik se formirao poslije tzv. {ta-
jerske orogenetske faze, kada je stvoren reljef veoma sli~an dana{njemu.
Novo izdizanje Kalnika zapo~elo je krajem ponta, {to je uzrokovalo eroziju
neogenskih naslaga, napose lapora, tako da su na povr{inu izbile starije sti-
jene. To je izdizanje bilo postupno te je Kalnik sada{nju visinu postigao tek
tijekom kvartara. Neobi~na je ~injenica da razvodnica nije ju`ni kalni~ki
greben s najvi{im vrhovima, nego sjeverni, malo niì. Niz potoka koji izviru
na sjevernoj strani glavnoga bila prokr~ilo je sebi put prema jugu upravo
tamo gdje je bila najve}a prepreka: usjekli su svoja korita preko kalni~koga
grebena i na ra~un Drave pro{irili Savino porje~je (pojava stru~no nazvana
piraterija). Godine 1985. Kalnik je progla{en zna~ajnim krajolikom, a neki
su njegovi lokaliteti pod jo{ stroòm za{titom. Novije spoznaje o tektonskoj
pro{losti alpsko-dinarskoga sustava izmijenile su prija{nja mi{ljenja o Kal-
niku. Dok se prije dràlo da pripada lancu isto~nih Alpa, danas se misli da
je ostatak negda{njega Orijentalnog kopna, koje je u mezozojskoj eri odig-
ralo znatnu ulogu u tektonskim procesima izme|u alpskoga i dinarskog
sustava. Uklije{tenost izme|u njih uvjetovala je u pruànju Kalnika ele-
mente i jednoga i drugog sustava. Uz tektonske pokrete vezana je i pojava
termalnih i mineralnih voda (Vara`dinske toplice pod sjevernom i Apato-
va~ka kiselica pod ju`nom padinom).
Biljni pla{t. Sjeverna je padina pokrivena gustim {umama. Unato~ stal-

noj eksploataciji, tu jo{ uvijek ima lijepih bjelogori~nih sastojina. I ju`nu su
padinu nekad pokrivale {ume, no danas se mogu na}i samo njihovi ostaci.
ôvjek ih je iskr~io i od kr~evine stvorio oranice i vinograde. Floristi~ki je
najzanimljiviji Mali Kalnik, s mnogim biljnim rijetkostima, zbog ~ega je
pod zakonskom za{titom.
Stanovni{tvo. Na ju`nom se podno`ju Kalni~ke gore pruà niz sela. Neke

seoske obitelji bile su oslobo|ene od kmetstva jo{ prilikom provale Tatara u
13. stolje}u, kada im je zbog zasluga u ratu kralj Bela IV. podijelio plem-
stvo. Te plemi}e nazivaju »{ljivarima« jer su, prema legendi, {ljivama spa-
sili kralja od gladi prilikom opsade.

Planinarstvo. Bogata priroda i slikovite stijene,
koje Kalni~koj gori daju posebno mjesto me|u pla-
ninama Hrvatskoga zagorja, odavno privla~e pos-
jetitelje. Da spomenemo samo dva pionira na{ega
planinarstva i osniva~e hrv. botanike, Josipa
Schlossera Klekovskog i Ljudevita Vukotinovi}a,
koji su Kalnik obilazili 1853. i pisali o njegovoj pri-
rodi mnogo prije osnivanja na{e prve pl. organiza-
cije. Prvi slu`beni izlet HPD-a na Kalnik organizi-
ran je 1878., a iste je godine HPD imao ve} i svoga
povjerenika u Krièvcima. Kalnik je podru~je rada
PD-a »Kalnik« iz Krièvaca (osnovano 1924.), koji
Ljudevit Vukotinovi} je 1935. pod Starim gradom sagradio pl. dom, a i
(1813.–1893.) penjao se i pisao o danas njime upravlja. Sa svojim domom i srednjov-
Kalniku 1852. g.
jekovnim gradinama Kalnik je vrlo popularno i pri-
stupa~no izleti{te, osobito prikladno za {kolske izlete. Otkad je do doma as-
faltirana cesta, Kalnik je postao i va`nom turisti~kom to~kom.
Alpinizam. Oko najvi{ega vrha i oko Staroga grada ima stijena visokih do
40 m, u kojima su godine 1986. ~lanovi Alpinisti~ke sekcije iz Krièvaca po-
~eli ure|ivati alpinisti~ke smjerove, najvi{e oko Staroga grada i u Pompero-
voj stijeni (ukupno ih je tridesetak). Od 1991. kalni~ke stijene postaju po-
pularne me|u sportskim penja~ima iz cijele Hrvatske, koji tu nalaze smje-
rove razli~itih teìna, od vrlo lakih do vrlo te{kih.
Pou~na staza na Kalniku. HPD »Kalnik« iz Krièvaca uredio je 1996.
pou~nu stazu koja po~inje pod Starim gradom Kalnikom, ide s. podno`jem
kalni~koga grebena, zaobilazi ga i vra}a se do doma j. podno`jem grebena.
Ima kru`ni oblik, duga~ka je 5 km i moè se prije}i lakom {etnjom za 2-3 h.
Po~etak staze obiljeèn je natpisom na plo~i, a uzdu` puta je deset plo~a s
opisom pojedinih zanimljivosti. Pou~nog je zna~enja jer upozorava izletni-
ke na ~uvanje prirode i okoli{a. Tiskan je i vodi~ po toj stazi, koji ujedno mo-
è posluìti kao dobar prikaz gore.
Izbor prilaza. Najkra}i je pje{a~ki prilaz vrhu Kalni~ke gore iz sela Kalni-
ka, koje radnim danom ima redovitu autobusnu vezu s Krièvcima. Pje-
{a~ki prilazi iz Novog Marofa, Krièvaca, Vukovca i Vara`dinskih Toplica
mnogo su duì, ali nisu naporni. Do pl.
doma vodi s j. strane asfaltirana cesta
koja je prohodna i za autobuse. Sa s.
strane, od Novog Marofa, pje{a~enje se
moè vozilom skratiti gotovo za pola.
Uspon od pl. doma na vrh, iako vodi kroz
stijene, kratka je i laka {etnja u alpskom
stilu. U novije je doba markiran i Mali
Kalnik koji vrijedi posjetiti zbog prirod-
nih odlika. Spomenuta kru`na Pou~na
staza istodobno je vrlo informativna i
ugodna. Pl. skloni{te na Pesku, najza-
padnijem ogranku Kalnika, prili~no je
udaljeno od sredi{njega dijela gorja, a
prilazi mu se s koprivni~ke strane. Oba-
vijesti o stanju markacija na tel. 048/
715-394 (Stjepan Jembrek).
Sportski penja~ u stijeni Velikog Kalnika

(E. Lje{~anin)

karta 12, gore
Prilazi domu na Kalniku

£ 1. Krièvci – Selo Kalnik – Pl. dom 18 km ili 3,30 h (od `. p. 4 h). Od `.
p. Krièvci pje{ice 2 km do sredi{ta grada.
Krièvci (136 m) su stari povijesni gradi} koji je od 1225. »slobodni i kraljevski
grad«. Poslije je bio vaàn kao sjedi{te ùpanije. U Zakmardijevoj ulici vide se tragovi
starih gradskih vrata iz vremena kada su Krièvci bili utvr|eni. U crkvi sv. Krià iz
11. st. (po njoj su Krièvci vjerojatno dobili ime) odrào je Hrvatski sabor 38 svojih
sjednica, me|u njima i poznati Krvavi sabor 1397. na kojemu je kralj Sigismund dao
pogubiti bana Lackovi}a i njegove prista{e. Godine 1860. osnovana je Poljoprivredna
{kola, poznata kao prva takve vrste na jugoistoku Europe. U [enoinoj ulici, u zgradi
iz 17. st., ure|en je Gradski muzej (osnovan 1952.), s arheolo{kim, etnografskim i ar-
hivskim izlo{cima. U gradu je hotel »Kalnik« sa 67 kreveta u 39 soba (tel. 048-681-
521), a oko 20’ prema Zaistovcu Lova~ki dom. Krièvci imaju dobre autobusne (Zag-
reb preko Komina 76 km, preko Vrbovca 61 km) i `. veze (20 puta na dan iz Zagreba).
PD »Kalnik« osnovan je 1924. i upravlja domom na Kalniku. Redovita autobusna li-
nija iz Krièvaca do sela Kalnika vozi radnim danom (povratak odmah), a nedjeljom
ne vozi (inf. na tel. 048/681-149). Od a. p. do doma je 20' pje{ice. Nedjeljom je najbliì
autobus za Krièvce iz Vukovca (v. 4).
Pje{a~ki put iz Krièvaca vodi iz sredi{ta Markovi}evom ulicom 20’ do ra-

~vanja ceste (d. Apatovac, l. Kalnik). Na{ put ide odavde ravno dalje uz og-
radu groblja asfaltiranom cestom kroz polja do Helenske {ume (3,5 km),
zatim l. kroz {umu do ceste za Vratno. Cestom d., mostom preko Kame{ni-
ce, iza mosta l. uz selo Dedinu, kroz {umu do sela Kalni~ki Potok, l. uzbrdo
kroz selo Kamenicu i dalje u selo Kalnik. Selo je poznato po staroj gotskoj

Veliki Kalnik i livada Podgra|e
crkvi sv. Brcka sa zidnim slikama iz 16. st. Iz sela, mimo ove}e zgrade Vi-
narske zadruge, na asfaltiranu cestu Krièvci – pl. dom i njom d. jo{ 20’ us-
pona do doma. Oko 100 m prije doma odvaja se l. cesta prema TV objektu
pod vrhom Kalnika. Pje{a~ki se prilaz iz Krièvaca danas sve rje|e rabi,
zahvaljuju}i autobusnoj liniji (Krièvci – selo Kalnik, ali samo radnim da-
nom. Cestovni prilaz iz Krièvaca vodi od spomenutog ra~vanja na kraju
Markovi}eve ulice l. asfaltiranom cestom 8 km do raskri`ja iza sela Gu{~e-
rovca, odakle d. jo{ 10 km mimo sela Kalnika do doma. Na posljednjem kilo-
metru puta cesta svladava uspon u zavojima (nagib ceste do 16%).
Pl. dom na Kalniku (480 m) sagra|en je izme|u stijene najvi{ega vrha i ru{evina
Staroga grada, na rubu velikih livada, pored Kraljeva vrela. To je ove}a zgrada s dva
krila. Stari dio, sagra|en 1935., dvokatnica je sa zidanim prizemljem i gornjim kato-
vima od brvana. Godine 1959. prigra|eno je zidano jednokatno krilo, a 1979. nova
kuhinja. Danas su u prizemlju dvije velike blagovaonice, kuhinja i bife, a na katu sobe
za goste (1 trokrevetna, 9 dvokrevetnih i jedna skupna s 12 kreveta, ukupno 35 kre-
veta). Dom je stalno otvoren, dobro opskrbljen, elektrificiran, ima vodovod, dvije tu{-
kabine, TV i tel. govornicu. Ispod doma je prostor za parkiranje. Zale|e doma je 1962.
po{umljeno crnogoricom. Ljeti nedjeljom obi~no vozi do doma izletni~ka autobusna
linija iz Krièvaca. Objektom upravlja PD »Kalnik« iz Krièvaca, koji je dom i sagra-
dio (vodi ga zakupac). Dom je prikladan i za dulji boravak, godi{nje odmore, zimova-
nja i kao polazi{te za niz lijepih izleta u Kalni~ku goru i okolicu.
£ 2. Zagreb – Breznica – Pl. dom 76 km. Iz Zagreba vara`dinskom ces-
tom 46 km do raskri`ja u Breznici (iz Vara`dina do Breznice 31 km), odakle
d. asfaltiranom cestom preko j. obronaka Kalnika u selo G. Rijeku.
Gornja Rijeka je poznata po slikovitu dvor-
cu grofovske obitelji Erdoedy, u kojem je od SATNICA OD DOMA NA KALNIKU
1858. ìvjela grofica Sidonija Rubido Erdoe-
Vranilac (643 m) 15'
dy, prva hrvatska operna pjeva~ica (u ùpnoj
se crkvi nalazi njezin grob). Iz Gornje Rijeke Vratno 4,5 km ili 1,30 h
moè se izme|u gostionice i ùpnog dvora Stupe 2,15 h
cestom kroz selo Dekle{anec do velike livade Peca (624 m) 40'
podno Maloga Kalnika, odakle je o{tar uspon Sedam zubi 30'
hrptom i njim i. do gradine (1 h). Od gradine Apatovac 14 km ili 3,15 h
je markiran put u s. smjeru koji se spaja s Mali Kalnik 1,45 h
prilazom domu iz Novog Marofa (v. 3). Krièvci 18 km ili 3,30 h
Gradina Veliki Kalnik 10'
Nastavljamo cestom u selo Vukovec, Novi Marof 4h
odakle se tako|er moè lako na Mali Kalni~ka greda (547 m) 1h
Kalnik (v. 4) i zatim u Orehovec do ras- Vara`dinske Toplice 3h
kri`ja Krièvci – Kalnik prije Gu{~erov- Gornja Rijeka 2,45 h
ca. S raskri`ja dalje l. prema Kalniku Kanjon Hru{kovca 40'
cestom jo{ 10 km kao iz Krièvaca (v.

1). Planinari koji dolaze au-
tobusom iza}i }e u selu Vu-
kovcu, odakle je od du}ana
cestom pre~acem do sela
Kalnika samo 5 km (usput
lijep vidik na gradinu Mali
Kalnik iznad sela Vojnovca;
uspon na gradinu 30’; v. 4).
£ 3. Novi Marof – Pl. dom
4 h. Iz Zagreba ili Vara`dina
do Novog Marofa autobu-
som ili èljeznicom. Od `. ili
a. postaje 15’ glavnom ces-
tom prema Vara`dinu do
bolnice, zatim d. iza bolnice Pl. dom na Kalniku i gradina Veliki Kalnik
30’ asfaltiranim odvojkom
preko mosta na Bednji u selo Klju~ (rodno mjesto slikara Ivana Rabuzina;
galerija slika). Na kriànju u Klju~u d. od raspela makadamskom cestom
blagim silazom do Rabuzinove klijeti i dalje uz vinograde mimo Rabuzino-
ve vikend-ku}e, pa opet kroz vinograde i {umicu u selo Ivci (10’) na cestu u
dolini Bednje. Preko mosta do gostionice »Romantika« na asfaltiranoj cesti
Novi Marof – Vara`dinske Toplice (20’). Kod gostionice preko ceste do po-
toka Stiper i uz potok 25’ do èljeznog mosta. Prije mosta stazom l. preko li-
vade i zatim kolnim putem kroz vinograde do naselja Javorni Vrh (u ku}i
br. 34 Stjepan [pani} se bavi rezbarijom u drvu) i dalje do Pagonove klijeti
(20’; mjesto za odmor). Jo{ malo uz vinograde, a zatim se skre}e l. na {um-
ski kolni put koji se uspinje na obronak vrha Ljuba Voda (547 m), gdje s d.
prilazi markacija s Maloga Kalnika (v. 4). Dalje 50’ pa`ljivo slijediti marka-
ciju kroz mreù kolnih putova. Putem nam prilazi s l. cesta od kamenoloma
Ljube{~ica. Staza skre}e d. u {umu, neko vrijeme ide Pou~nom stazom,
nakratko vodi cestom do prijevoja, gdje treba l. na kolni put. Dalje s. stra-
nom gorskoga hrpta do ra~vanja gdje se s l. pripaja markacija iz Vara`din-
skih Toplica; odatle je d. 10’ do prijevoja Prezid pod stijenom i jo{ 5’ do pl.
doma. Ovaj prilaz iz Novog Marofa obiljeèn je 1990. Tko stiè automobi-
lom, moè parkirati kod gostionice »Romantika« ili, jo{ dalje, u Javornom
Vrhu, ~ime se pje{a~enje skra}uje na pola.
£ 4. Vukovec – Mali Kalnik – Pl. dom 2 h. U z. dijelu Kalni~koga grebe-

na, iznad Gornje Rijeke, 4 km zra~ne linije od pl. doma, str{i okomita ka-
mena hridina Mali Kalnik i na njoj ostatak jedne kule Maloga Kalnika
(Pusti grad). Polazna to~ka je a. p. u selu Vukovcu. Redovita linija iz Kriè-
vaca i iz Zagreba prometuje radnim danom. Tko dolazi automobilom, moè
produìti jo{ 2 km u s. smjeru do Vojnovca na podno`ju brda. Od Vojnovca
je oko pola sata uspona na kameniti vrh Maloga Kalnika. Sam vrh visok je
429 m, a zove se Pusta Barbara, vjerojatno po istoimenoj biljci (Barbarea
vulgaris). Podru~je iznad visine od 410 m za{ti}eno je 1985. odlukom Sabo-
ra kao botani~ki rezervat u kojemu rastu neke rijetke i ugroène biljke.
Termofilna oskoru{a i crni jasen susre}u se s bukvom i jelenjim jezikom, ali
sve bez mije{anja i jasno izraènih granica. Ogoljeli greben bogat je prije-
laznim fitocenozama. Na ogoljeloj padini vrha nalazi se nadaleko vidljiva
gradina. Iz Vojnovca je zanimljiv jo{ jedan uspon do doma, kroz liticu, pravi
mali etno-park koji se sastoji od dugoga niza slikovitih klijeti i lijepo obra-
|enih vinograda. Tim se putem stiè najprije do ceste koja d. vodi do doma,
a malo iznad nje do Pou~ne staze kojom se tako|er moè d. do doma ju`nim

podno`jem gorskoga hrpta. Iz Vukovca do pl. doma bez uspona na M. Kal-
nik ima 1,30 h hoda.
Pusti grad na Malom KaIniku bio je mali burg, nepravilno polukru`nog oblika, s ja-
kom ~etverokutnom ulaznom utvrdom. Jedino se ona donekle sa~uvala, dok je od
svega drugoga ostalo vrlo malo. Godine 1334. spominje se kao tvr|ava Mali Kalnik
kojemu je vlasnik plemi} Grgur. Oko 1408. Barbara Celjska, èna kralja Sigismunda,
gospodarica je oba kalni~ka grada, a 1456. Katarina Celjska, ro|ena Brankovi}. Ona ih
1461. prodaje banu Vitovcu. Od 1481. redali su mu se kao gospodari Vladislav Kosa~a,
Ga{par Alapi}, Petar Bal{a, Ivan Geszti, plemi}i Orehova~ki, Keglevi}i i kona~no Pata-
~i}i. Va`nost je izgubio 1663. kad je Ga{par Orehova~ki sazidao novi dvor u nizini kod
Gornje Rijeke (danas {kolska zgrada), koji se lijepo vidi s Maloga Kalnika.
S Maloga Kalnika dalje u s. smjeru kroz {umu pola sata lakog hoda do spoja
s markacijom iz Novog Marofa (v. 3) i njom d. do pl. doma, s. stranom gor-
skoga hrpta, jo{ oko 1 h.
£ 5. Vara`dinske Toplice – Pl. dom 3 h. Od kupali{ta cestom za Zagreb
uz groblje na jug, nakon o{trog zavoja do rijeke Bednje, preko brvna do
kaptolske kurije u Pi{}anovcu. Cestom dalje na i., mostom preko potoka, uz
potok mimo lova~ke ku}e i zaseoka do izvora, 150 m l. uzbrdo prema z. ob-
ronku Ljubelja (558 m), iz {ume u vinograd i iza sela Kapelski Ljubelj silaz
na cestu do kamenoloma Hru{kovca. Na jug kroz kamenolom cestom uz
potok 1 km, tu odvojkom l. uz obronak Pece do markacije iz Novog Marofa
(v. 3). Njom jo{ 10’ kroz prodor Prezid do doma.
Izleti iz doma na Kalniku

£ 6. Ru{evine Velikoga Kalnika 10’. Nalaze se oko 100 m od doma, na
o{tru kamenitom grebenu Kalnika, koji je na tom mjestu izdvojen s dva du-
boka prodora: kod pl. doma je prodor [arampovo, a s druge strane grada
Prezid. Uspon na gradinu mogu} je jedino s j. strane od livade Podgra|e,
dok su s ostalih strana gotovo nepristupa~ne stijene.
Veliki Kalnik. Ru{evine se sastoje od tri dijela, a svaki je gra|en u drugomu povijes-
nom razdoblju. Najstariji je dio na vrhu stijene, a sagra|en je vjerojatno jo{ u doba ta-
tarske provale. Bio je malen i tijesan, ali tako nepristupa~an da su se u njemu
zaklanjali i kraljevi, npr. Bela IV. Ispod njega je poslije dozidan drugi dio s ~etvero-
kutnom utvrdom, a u 17. st. najniì dio. U toku svoje povijesti promijenio je mnogo
vlasnika. Prvi se put spominje po~etkom 13. st. kao vlasni{tvo kralja Andrije. On ga je
1221. darovao hrvatskom banu Dinku O~i}u kada se taj vratio s kriàrske vojne. Na-
kon O~i}a vlada gradom kraljev brat Koloman. Prilikom provale Mongola, Kalnik se
juna~ki drào, pa je Bela IV. nadario kalni~koga ka{telana Filipa Bebeka. Pod konac
13. st. vladaju ban Roland i njegov sin Matija. Sjajno je vrijeme grad doìvio za kralja
Sigismunda, koji ga je ~esto posje}ivao u doba kad je tu boravila Sigismundova èna
Barbara Celjska, zvana Crna
kraljica. Tada se Kalnik zvao
kraljevskom pala~om. Godine
1427. prodao ga je Sigismund
zagreba~kom biskupu Ivanu
Albenu, a po njegovoj smrti da-
rovao bosanskom kralju Tvr-
tku Tvrtkovi}u. Poslije su se
kao vlasnici redali despot Juraj
Brankovi} i njegova k}i Katari-
na, udovica Ulriha Celjskog,
krunski vojvoda Vladislav, Iva-
ni{ Korvin, Ivan Alapi}, zatim
velika{ke obitelji Dra{kovi},
Orehova~ki, Pata~i} i kona~no
Oègovi}. Godine 1963. izvede-
Ru{evine Velikog Kalnika ni su konzervatorski radovi i

ure|ena je najvi{a utvrda do drugoga kata. Brani-
telje Kalnika popularizirao je August [enoa svo-
jom poznatom pjesmom »[ljivari«.
£ 7. Vranilac 15’. Od doma na vrh ima ne-
koliko mogu}nosti. Najkra}i uspon po~inje
odmah iza doma, a ~ini lijepu {etnju u al-
pskom stilu stjenovitim hrptom planine.
Vranilac (ili Vranilovac; 643 m) najvi{i je
vrh Kalnika. Ima oblik osamljenoga kameni-
tog sto{ca – neobi~na slika u Hrvatskom za-
gorju. S njegova se tjemena pruà {irok vidik
s jedna strane na Zagorje, a s druge sve do Vranilac (643 m), najvi{i vrh Kalnika, jedina
Slavonije. Na vrhu je betonski triangulacij- zagorska gora s kr{evitim vrhom
ski stup, a na obronku j. od njega èljezni TV
toranj koji visinom prema{uje Vranilac. Pod toranj je probijena i cesta koja
se odvaja oko 100 m ispod doma, a uspinje se zavojima 1 km. Oko 100 kora-
ka prije kraja tog odvojka odvaja se d. uzbrdo vrlo o{trim usponom druga
staza kroz stijenu na vrh Vranilca 5’. Vrh je dobio ime vjerojatno po biljci
vranilova trava (Origanum vulgare).
£ 8. Peca 40’. Vrh Pece (620 m) nalazi se u gorskoj kosi koja se od kal-
ni~koga hrpta odvaja u s. smjeru, a odlikuje se otvorenim livadama s kojih
je lijep vidik na s. stranu prema Ivan{~ici i Ljubelju. Put ide s. iza doma do
raskri`ja Var. Toplice – Novi Marof (10’), zatim d. uzbrdo kroz {umu do za-
ravni Brav~ev vrh. Tu na ra~vi{tu l. 10’ do vrha. Za razliku od Vranilca, na
Peci nema kamena, pa ni istaknuta vrha. Njezina je ljepota u bujnoj cvjet-
noj flori koja pravi kontrast prirodi vapnena~kog Vranilca.
£ 9. Mali Kalnik 1,30 h. Od doma markacijom za Novi Marof (v. 3) oko 1
h. Prije silaska na prijevoj pod Ljubom Vodom, sa staze l. u j. smjeru do gra-
dine (v. 4). Orijentaciju u ovome {umovitom kraju olak{ava markacija kru-
`noga Pou~nog puta. Silaz s gradine na drugu, ju`nu stranu do autobusne
postaje u selu Vukovcu (40’) na cesti Krièvci – Gornja Rijeka.
£ 10. Vratno 1,30 h. Vratno je slikovit tjesnac u i. dijelu Kalnika. Stvorio
ga je potok Kame{nica, pro{iriv{i svoje izvori{te s j. na s. stranu kalni~koga
grebena, sve do Kozjeg hrpta. Od doma na s. prema Novom Marofu kroz
prijevoj Prezid ispod gradine i odmah iza nje d. s. padinom Kalni~ke grede
kroz {umu. Silaz do brvi na potoku i na drugoj strani do lova~ke ku}e Vrat-
no (pod upravom Hrvatskih {uma). Pored ku}e je nadstre{nica, bo}arsko
igrali{te, kuglana i prostor za kampiranje. Nekad je to bilo va`no mjesto na
starome rimskom putu u Vara`dinske Toplice (Aquae Iassae), jer se dalo
lako braniti. Prvi se put spominje 1207. u povelji kralja Andrije kao porta
lapidea (kamenita vrata). Danas je taj prodor pro{iren, tako da kroza nj
moè pro}i cesta koja ovamo dolazi iz Krièvaca. U blizini se nalazi vrh
[krinja s lijepim vidikom, a nedaleko su i tri {pilje.
Prilazi Pesku
£ 11. Koprivnica – Subotica 7 km – Pl. skl. »Rudi Juri}« 40’. Iz Kop-
rivnice cestom prema Vara`dinu 7 km u selo Suboticu Podravsku na s. pod-
no`ju Peska. Najblià `. p. je Kunovec – Subotica na pruzi Koprivnica – Va-
ra`din (6 km od Koprivnice; zaustavljaju se samo putni~ki vlakovi). Od `. p.
treba prugom prema Vara`dinu do prvog prijelaza, odakle l. za markacijom
do ceste Koprivnica – Vara`din, te cestom d. oko 200 m u sredi{te sela (20-
25’ od `. p.). Autobusna postaja se nalazi tu kod {kole i prodavaonice. U sre-

dini sela, u ku}i br. 55 (Stjepan Burek; pl. znak na ku}i), nalazi se klju~ od
skloni{ta i pl. ìg. Odavde markiranim putem dalje do raskri`ja kod gostio-
nice i tu l. poljskom cestom mimo napu{tenog ugljenokopa lakim usponom
kroz vinograde i {umu 40’ do skloni{ta. Uspon iz Subotice mogu} je samo
pje{ice.
Pl. skloni{te »Rudi Juri}« (295 m) nalazi se na visinskoj to~ki Pesek, najisto~ni-
jem obronku Kalnika ({umsko podru~je Vincekova humka na Dugom brdu). Nazva-
no je po zaslu`nom preminulom ~lanu HPD-a »Bilo«, a nalazi se oko 800 m j. od biv{e
pl. ku}e Pesek iz 1975., koju su planinari morali napustiti 1979. po nare|enju JNA.
Skloni{te je osposobio HPD »Bilo« iz
Koprivnice adaptacijom barake koju je
dobio na upotrebu od [umarije u Kop-
rivnici (otvorena je 1. 5. 1979., obnov-
ljena 1994.–95.). Veli~ine je 15x5 m.
Glavna prostorija ima 10x5 m i sluì
kao blagovaonica (klupe i stolovi za 50
osoba). Kuhinja je 3x5 m, a opremljena
je najnu`nijim priborom. Uz ku}u je
malo predvorje ogra|eno drvenom og-
radom, spremi{te i dva zahoda. Svjet-
lo je petrolejsko. Ozna~enom stazom
20’ prema istoku stiè se do nepre-
Pl. skloni{te »Rudi Juri}« na Pesku
su{nog izvora.
Skloni{te je po~etna to~ka Koprivni~koga pl. puta (KT 1) koji povezuje Kal-
nik s Bilogorom (v. Bilogora). Idu}a KT (izletni~ki objekt »^rna gora«),
udaljena 2 h, jo{ pripada Kalniku, dok je KT 3 (Podravkin »[tagalj«) ve} u
Bilogori.
£ 12. Rasinja – Pl. skl. »Rudi Juri}« na Pesku 1,30 h. Od `. p. Rasinja
na pruzi Koprivnica – Vara`din markiranim putem l. do asfaltirane ceste i
dalje d. do raskri`ja s Podravskom magistralom, zatim u j. smjeru do po~et-
ka sela Subotice. Lijevo pokraj dvorca obitelji Inkay i pokraj ribnjaka (d. je
ugostiteljski objekt »Dvije ribe«) markiranom stazom do ceste prema grob-
lju. Poljskim putem d. prema vinogradima i kroz njih do {ume. [umskom
cestom l. za markacijom do pl. skloni{ta.
LITERATURA
(K. – skr. Kalnik). Kukuljevi}, S. I.: Grad Veliki K. Almanah Leptir, Zagreb 1859.; Vukotinovi}, Lj.: Jutro na K. Neven 1, 572, 1852.;
Schlosser, J.: Kalni~ka g. sa svoje prir. znamenitosti. Rad JAZU 11, 146, 1870.; Schlosser, J.: Das Kalniker-Gebirge. Oesterr. botan. Zschr.
24, 224, 275 i 315, 1874.; êh, D.: Rudna vrela Apatova~ka. Rad JAZU 55, 220, 1881.; Urbani, M.: Prirodopisni izlet u kalni~ko gorje.
Izvje{}e o gospodarskom i {umarskom u~ili{tu i ratarnici u Krièvcima 1899/1900. (str. 29) i 1900/1901. (str. 41); Gundrum, F.: Na K.
HP 3, 49 i 67, 1900.; Pavuni}, S.: Sa piramide kalni~ke. Hrvatska, br. 7, 1902.; Hirc, D.: Okolo kalni~ke gore. Prosvjeta 11, 222, 250 i
284, 1903.; Hirc, D.: Put na Ljubelj. HP 5, 65, 1902.; Ku~era, O.: ~lanovi HPD-a na K. HP 7, 57, 1904.; Hirc, D.: Prirodni zemljopis
Hrvatske, I, str. 235-248. Zagreb 1905.; Gundrum, F.: Iz krièva~kog kraja. HP 8, 49, 1905.; Koch, F.: Serpentinsko kamenje zagr. i
kalni~ke g. Nastavni vj. 13, 217, 1905.; Poljak, J.: Iz geologije kalni~ke gore. Vijesti geol. povj. za Hrv. i Slav. III-IV, 93, 1912., 13;
Horvat, J.: Na Kalnik-gradu. Hrv. obitelj 1, 66, 1912.; Ki{pati}, M.: Kristalini~ko kamenje K. Rad JAZU 200, 161, 1913.; Hirc, D.: Prilozi
fauni i flori kalni~ke gore. Gl. Hrv. prir. dr. 23, 46, 1911.; Kalni~ko vinogorje. Jugosl. vinogradar i vo}ar 6, br. 11, 2, 1924.; Bu~ar, F.:
Ljubelj. HP 21, 81, 1925.; Pevalek, V.: Kalni~ka gora i Bilo gore. Dom i [kola 3, 73, 1933/4.; Zidari}, J.: K. i kalni~ki kraj. Hrv. straà 2,
br. 46, 5, 1930.; Sene~i}, G.: Po kalni~kim goricama. Kulisa 4, 26, 1930.; Praètina P.: Na K. Omladina 11, 200, 1931.; Milkovi}, Z.: Na
orlovu gnijezdu. Obitelj 3, 451, 1931.; Lovrak, M.: Na vrh kalni~ke gore. Savremena {kola 5, 121, 1931.; Jedli~ka, M.: Izlet na K.
Lova~ko-ribar. vj. 41, 162, 1932.; Oblak, J. C.: K. Pl. vestnik 38, 329, 1936.; Dom na K. Pl. vestnik 36, 329 i 331, 1936.; mtr.: Brdo K. je
lijepo pl. izleti{te. Svijet 12, br. 13, 4, 1937.; Bahlin, I.: Kroz domaju na{ih »{ljivara«. HP 36, 193, 1940.; Bosnar, B.: K. HP 37, 75,
1941.; Poljak, J.: Prilog pozn. kalni~ke g. Vj. dr`. geol. muzeja, sv. 1. Zagreb 1942.; Neumann, Z.: Sume u kalni~ko-krièva~kom kraju.
Gospodarstvo 3, 44, 1943.; Gudi}, I.: K. NP 3, 371, 1950.; Brunovi}, M.: K. u borbi. Zagreb 1953.; Ben~i}, B.: Na{ izlet na K. NP 9, 139,
1957.; Jaga~i}, T.: S partizanskim komandantom na K. NP 11, 197, 1959.; Zajc, D.: Povijesno-turist. vodi~ kroz krièva~ku okolinu. PD
»Kalnik« 1960.; Husinec, @.: Velika vatra na K. NP 16, 114, 1964.; Sto{i}, I.: ûdesna priroda Malog K. HP 85, 1993., 121; Kova~evi}
Vili~i}, M.: Flora i vegetacija glavnog Kalni~kog bila s posebnim osvrtom na vegetaciju stijena (diplomski rad, Zagreb 1974.); \uri~i}, I.:
[umsko uzgojne karakteristike hrasta kitnjaka na K. Glas. {um. pokuse 25,1989., 161; Sto{i}, I.: ûdesna priroda Malog K. NP 85, 1993.,
5-6, 121; Rau{, \., \uri~i}, T.: Prirodne osobine specijalnog botani~kog rezervata Mali K. Simpozij Pevalek, Zagreb 1994.,101.

Ivan{~ica

Poloàj. Ivan{~ica je najvi{a i najmarkantnija gora Hrvatskoga zagorja.
Gledana s j. strane, ~ini organsku cjelinu sa Zagorjem: valovi zagorskih
breùljaka i gorica blago se diù do planine i tu se zaustavljaju kao valovi
na obali mora. Ta povezanost sa Zagorjem daje j. padini veoma pitom i mi-
ran karakter. Bez Ivan{~ice Zagorje bi bilo jednoli~no i li{eno planinskog
~ara i ljepote. Izrazito planinsko obilje`je daje joj njezina s. padina, strma i
manje razgranata. Na tu se stranu gora spu{ta u {iroku zelenu dolinu Bed-
nje. Dolina je okruèna {umama iz kojih se planina diè poput visokog zida
{to pejzaù daje izvanrednu slikovitost.
Ime planine. U srednjemu se vijeku Ivan{~ica zvala O~ura (danas se tako
zove samo njezin najzapadniji ogranak), a svoje je sada{nje ime dobila, kao i
mjesto Ivanec, po katoli~kom redu ivanovcima koji su na s. podno`ju imali
svoje posjede i utvr|ene samostane (Bela, Ivanec). Po~etkom 20. st. po~elo
se u imenu gore gubiti slovo { i prevladavati ime Ivan~ica, ali je ispravniji
stari narodni oblik Ivan{~ica (usporedi Budin{~ina, Juran{~ina).
Reljef. Ivan{~ica se nalazi u sredi{tu Zagorja i me|u zagorskim planinama
nosi prvenstvo po visini. Glavno joj bilo dominira nad ograncima i pravi je
tip ulan~ane planine. Razvodnicom je izme|u Save i Drave i prirodnom
granicom izme|u dviju zagorskih kotlina. Od njezina hrpta silaze kao od
okosnice brojne sporedne gorske grane, a me|u njima su duboko usje~ene
gorske doline. Pruà se u smjeru i.-z. u duìnu od 27 km. U naj{irem dijelu,
izme|u Belca i Ivanca, {iroka je 9 km. Njezin je najvi{i vrh potisnut na za-
pad, a u i. smjeru, udaljavaju}i se od Alpa, trup joj se postupno spu{ta i sve
vi{e razgranjuje. Od vrha prema z. glavno se bilo razdvaja u dvije uspored-
ne kose: sjevernu s vrhovima Ko{enica (715 m) i Kozjan ili O~ura (725 m),
te ju`nu s vrhovima Pokojec (581 m) i Veterni~ka gora (460 m). Me|u nji-
ma je golubove~ka udolina, neko} poznata po ugljenokopima. U i. je dijelu
Ivan{~ica nià i razdvojena dolinama @eljeznice i Lojnice na nekoliko sku-
pina, me|u kojima se isti~u Ham (678 m), êvo (564 m) i Lubenjak (591 m).
Cijela je gora ome|ena cestovnim krugom Novi Marof – Ma|arevo – Budin-
{~ina – Selnica – Belec – Zlatar – Ma~e – Golubovec – Lepoglava – Ivanec –
Novi Marof. Za razliku od drugih zagorskih planina, od toga cestovnoga
kruga samo jedan odvojak ulazi visoko u planinu, a samo u isto~nom, ni-
èm dijelu prelazi preko hrpta popre~na cesta (kod Podruta), koja na taj
Ivan{~ica sa s. strane (Cvjetko [o{tari})

na~in odvaja Lubenjak s Grebengradom u posebnu cjelinu (u ovom je vodi-
~u zasebno prikazana).
Geologija. U geolo{kom pogledu sredi{nji dio masiva tvore trijaski dolo-
miti i vapnenci, s tercijarnim naslagama na podno`ju. Oko planine je bilo
jakih tektonskih pokreta. Oni su velikim rasjedima sa s. i j. strane izdigli
sredi{nji dio gore tako da str{i iznad valovita podno`ja. Brojni manji rasjedi
popre~no su presjekli goru na nekoliko mjesta. Uzdu` takvih pukotina pro-
dirale su pare i plinovi s otopljenim rudama, pa su tako nastala rudna le-
ì{ta. Do danas otkrivene koli~ine nisu isplative za eksploataciju i samo su
mineralo{ki zanimljive. @eljezna troska u dolini @eljeznice, napu{teni rovo-
vi u Tamnom dolu nasuprot Vra`jih pe}ina i napu{ten rudnik cinka i olova
na s. podno`ju visinske to~ke 798 m kod sela Prigorca, svjedo~e da je prije
bilo rudarskih poku{aja, a naslage sige u ostacima rovova dokazuju njihovu
veliku starost.
Biljni svijet. Gotovo je sav planinski pojas iznad 400 m visine pokriven
{umom. Ona je najbolje sa~uvana na s. padinama, ali je nakon izgradnje
{umskih cesta 1974. znatno prorije|ena. U vi{im dijelovima prevladava
bukva, a u niìma su ostaci prvobitnih {uma hrasta kitnjaka i obi~noga gra-
ba, ali je na opusto{enom pojasu, nakon velikog ledoloma posa|eno mnogo
crnogorice. U nepristupa~nim gorskim dolinama {uma je mjestimice nalik
pra{umi. Na duga~kom grebenu Ivan{~ice niù se lijepe gorske ~istine po-
krivene cvjetnim livadama, koje su dobri vidikovci, ljeti sun~ali{ta, a zimi
skijali{ta. Unato~ pitomu izgledu, u planini ima velikih strmina, pa i golih
stijena. Gotovo alpski zna~aj imaju npr. kameniti greben Legisi~ine, stijene
ispod Beliga i strma hridina s ru{evinom Belecgrada na svome vrhu. Ras-
tegnut planinski trup s nekoliko plosnatih vrhova, kako Ivan{~ica izgleda
izdaleka, ustvari je rastrgan dubokim klancima, a njegovi o{tri vr{ci i gre-
beni daju planini slikovitost punu izmjena. Svojim bogatim reljefom, hla-
dom gustih {uma i najvi{im vrhom sjeverne Hrvatske, Ivan{~ica je kao od
prirode stvorena za ugodno planinarenje.
Planinarstvo. Ve} 1853. penjali su se po Ivan{~ici planinari J. Schlosser i
Lj. Vukotinovi}. Dvije godine nakon osnutka HPD-a (1876.) poku{ali su
njegovi ~lanovi uspon na vrh (nisu uspjeli zbog nevremena), a 1883. va-
ra`dinski povjerenik HPD-a propagira pohode u planinu i o njoj objavljuje
putopis. Godine 1893. podigli su planinari iz Ivanca, tada jo{ neorganizira-
ni, drvenu piramidu na vrhu, kraj nje uredili skloni{te i proveli markacije,
a 1929. je podru`nica HPD-a »Ivan{~ica« iz Ivanca (osn. 1898.) na istom
mjestu podigla èljeznu piramidu i zidanu ku}u, koja je i danas glavna pl.
to~ka u planini. Osim nje, planinari su prije rata ~esto posje}ivali Kozjan
(725 m) u z. dijelu, zbog lijepih livada na hrptu i lu-
garske ku}e pod vrhom, u kojoj je uprava kaznioni-
ce iz Lepoglave 1931. uredila skloni{te za planina-
re. U novije doba stekao je popularnost me|u pla-
ninarima Lubenjak (591 m) u i. dijelu, zahvaljuju}i
domu pod Grebengradom i domu na Pokojcu. Da-
nas je Ivan{~ica podru~je rada pl. dru{tava »Ivan~i-
ca« iz Ivanca, »O{trc« iz Zlatara, »Trako{}an« iz
Lepoglave, »Grebengrad« iz Novog Marofa, »Mi-
lengrad« iz Budin{~ine, »Belecgrad« iz Belca i
»Ravna gora« iz Vara`dina. Glavne su pl. vrijed-
nosti Ivan{~ice, osim pet pl. ku}a, cvjetni proplanci
na hrptu s lijepim vidicima i slikovite srednjovje-
kovne gradine na obroncima (Lobor, O{trc, Belec,
Milen, Greben, Bela). HPD-ova drvena piramida na
Ivan{~ici 1893. g.

Planinarski put »Po starim gradovima Ivan{~ice« otvorio je PD
»O{trc« iz Zlatara 1982. Obuhva}a povijesne spomenike iz feudalnog doba
na istaknutim vrhovima. Traje dva dana a ima 6 KT: Loborgrad, O{trc-
grad, Belecgrad, Milengrad, Belagrad i Grebengrad. Na gradinama se nala-
ze upisne kutije sa ìgovima. Tiskan je i ilustrirani dnevnik-vodi~. Naru~u-
je se kod organizatora.
Izbor putova. Najva`nije je znati da se prilazi dijele na sjeverne koji su

bliì Vara`dinu (iz Ivanca i Lepoglave) i na ju`ne koji su bliì Zagrebu (naj-
va`niji su iz Lobora, Belca, Selnice i Budin{~ine). Ju`ni se pak dijele na one
koji polaze od `. pruge (`. p. Budin{~ina, Podrute i Ma|arevo) i na one od
autobusnih linija (Lobor, Belec, Selnica). Prednost valja dati èljeznici
zbog sigurnijega voznog reda, a i zato {to su vikendom autobusne veze rje-
|e. Sa svih polaznih to~aka mogu} je jednodnevni izlet (npr. od `. p. Budin-
{~ina na vrh 4 h uspona), no otkad uzdu` Ivan{~ice postoji niz od 5 pl. ku}a
(Grebengrad, Pokojec, Pasari}eva ku}a te ku}e na Majeru i pod Belecgra-
dom, ova u izgradnji), racionalniji su dvodnevni izleti s jednim no}enjem.
Po{tuju}i na~elo »povratak drugim putem«, uputno je subotom po}i nekom
autobusnom linijom, a nedjeljom se vratiti èljeznicom. Spomenuti niz pl.
ku}a omogu}uje i vrlo lijepu uzdu`nu turu s jednim ili dva no}enja. Od s.
prilaza prakti~no dolaze u obzir samo oni iz Ivanca preko sela Prigorca,
gdje postoje ~ak ~etiri mogu}nosti razli~ite teìne i trajanja (preko Konja,
Mrzljaka, Prekri`ja i cestom). Jedini cestovni prilaz na vrh je taj sa s. stra-
ne iz Ivanca, kojim se moè gotovo do samoga pl. doma. Kao i u drugim pla-
ninama, pri planiranju puta valja se propitati o promjenama voznih redova
i reìma u pl. ku}ama. Ivan{~ica je pristupa~na u sva godi{nja doba, jedino
je valja izbjegavati za ki{ovita vremena zbog skliskih i blatnih staza. Na
kraju valja dodati i mogu}nost pohoda po obilaznicama. Opisani uzdu`ni
put prete`no se drì trase ZPP-a (osn. 1958.) koji se ve}im dijelom dobro
odràva. Vrlo je zanimljiv put »Po starim gradovima Ivan{~ice« koji je tra-
sirao HPD »O{trc« iz Zlatara, a markirane su bile i dvije lokalne obilaznice
s kontrolnim to~kama. To su »Grebengrad – êvo« i »Konj{~ina – Ivan{~i-
ca«. Potonja se i danas odràva. Markirao ju je HPD »Gradina« iz Konj{~i-
ne 15. 4. 1984. Traje 6 h i ima 3 KT: Konj{~ina, Selnica i Ivan{~ica (v. 10).
Na gori danas ima vi{e od 30 markiranih putova i radi bolje orijentacije pla-
nira se njihovo obiljeàvanje rednim brojevima kao {to je to u~injeno na
Medvednici. Budu}i da su u ovom vodi~u opisani samo glavni markirani
putovi, preporu~uje se specijalna planinarska karta Ivan{~ica 1:30 000 (iz-
danje SMAND, Vara`din 1995.) koja sadrì sve markacije s njihovim red-
nim brojevima. Moè se nabaviti kod HPS-a (Zagreb, Kozar~eva 22). U ovo-
me je vodi~u opisan najprije uzdu`ni put, podijeljen u tri dionice, a zatim
prilazi, posebno s j. i posebno sa s. strane.
Uzdu`ni put hrptom Ivan{~ice (od istoka na zapad)

U opisu uzdu`noga puta uglavnom }emo se dràti trase ZPP-a jer ona
obuhva}a ve}inu pl. ku}a i va`nijih pl. to~aka. Uzdu`ni je put prili~no napo-
ran zbog obilja silaza i uspona, uz to se zbog brojnih kriànja prili~no vre-
mena gubi na orijentaciju, pa ga je najbolje podijeliti na nekoliko etapa s
no}enjem u pl. naselju pod Grebengradom, u pl. ku}i Pokojec ili u Pasari}e-
voj ku}i. Isto~ni izdanak Ivan{~ice, na kojemu na{ put po~inje, ~ini prili~no
o{tro ome|enu skupinu vrhova i kosa u kojoj se isti~u dva markantna vrha:
{iljasti êvo (562 m) na s. rubu skupine i glomazni {umoviti Veliki Lube-
njak (Ljubenjak) u j. dijelu (590 m).

Lubenjak je me|u planinarima
postao poznatim otkad je PD
»Grebengrad« iz Novog Marofa
uredio pod ru{evnim Greben-
gradom originalno pl. naselje u
ku}ama napu{tenog zaselka
Novoselci. Time je olak{an ne
samo posjet ovome dijelu Ivan-
{~ice nego je popunjena velika
praznina na dugom putu od pl.
doma na Kalniku do ku}e na vr-
hu Ivan{~ice. Termalno kupa-
li{te Topli~ica na podno`ju brda
i gradina u blizini vrha daju Lu-
benjaku osobitu privla~nost, a
cestovni prilaz do lova~kog do-
ma iznad Topli~ice omogu}uje
da se motornim vozilima stigne Pl. dom pod Grebengradom (Stanko Popovi})
prili~no visoko. Pod samim vr-
hom Lubenjaka nalaze se planinski zaselak âmi}i, gradina Grebengrad i pl. naselje
do kojega vodi nekoliko dobrih putova. Vrh Lubenjaka je u {umi, ali se s livada pod
njim pruà lijep vidik prema jugu.
£ 1. Dionica Ma|arevo – Grebengrad – Pl. dom Pokojec 3 h. Put po-
~inje u selu Ma|arevu (`. p. 84 km od Zagreba, 20 km od Vara`dina), koje je
udaljeno 2 km od Novog Marofa na cesti Zagreb – Vara`din. Uspon iz Ma-
|areva do pl. ku}e pod Grebengradom traje dobar sat hoda (v. 4).
Pl. naselje pod Grebengradom po~elo se razvijati koncem 1963. kad je PD »Gre-
bengrad« iz Novog Marofa u staroj seoskoj ku}i u zaselku Novoselci (400 m) uredio
pl. skloni{te. Bila je to tipi~na starinska kmetska brvnara pokrivena slamom. Iselja-
vanjem preostalih stanovnika zaselak je posve opustio, a dru{tvo je otkupilo jo{ dvije
seoske ku}e i tako|er ih adaptiralo za pl. potrebe. Tako je nastalo jedinstveno pl. na-
selje. Godine 1971. je i elektrificirano. Vodom se opskrbljuje s obli`njeg izvora. Ima
stalnoga ~uvara (upitati usput u zaseoku âmi}i), a djelomice je i opskrbljeno.
Smje{teno je u vrlo slikovitoj uvali amfiteatralnog oblika, koja je s tri strane okru-
èna {umovitim obroncima, a prema jugu otvorena (u daljini se vidi Medvednica).
Iznad naselja str{e poput romanti~ne dekoracije zidine Grebengrada, a oko ku}a su
livade i vo}njaci. U naselju postoji novi zidani objekt. Gradnja je zapo~ela 1974., a
otvoren je 1986. Ima 20 leàja u sobama i 20 mjesta na skupnom leàju. Otvoren je
vikendom i na blagdane, a u ostale dane po dogovoru s domarom. Dom ima struju,
vodovod iz obli`njeg izvora, centralno grijanje. Opskrbljen je pi}ima, a po dogovoru
s domarom i toplim jelima. Pl. naseljem upravlja HPD »Grebengrad«. Domu se jo{
moè pri}i i od Podruta preko [taba (v. 6) i iz Novog Marofa preko Valava.
Od pl. naselja do Grebengrada ima 10-15’ uspona {umskom stazom. Orijen-
tacija je laka jer ru{evine str{e iz {ume na obli`njoj glavici, pa su vidljive na-
daleko. S pola uspona d. se odvaja staza na vrh Velikog Lubenjaka (590 m)
koji je obrastao {umom, ali se s livada pod njim pruà lijep vidik prema jugu.
Grebengrad je smje{ten na zaravanku j. ogranka V. Lu-
benjaka, na visini 502 m. Zidan je bio terasasto. Ulazilo se SATNICA OD PL. NASELJA
POD GREBENGRADOM
kroz gornji trokutasti dio. U drugom dijelu grada dizao se
na kamenoj litici njegov glavni dio s jakom utvrdom i ma- Kupali{te Topli~ica 40'
lom kapelicom. U sljede}emu, nièm dijelu i posljednjem, Pl. dom Pokojec 2h
najnièmu, tako|er se naziru ostaci utvrda, a tu je vjero- Veliki Lubenjak 20'
jatno bilo i nekoliko stambenih zgrada. Greben se prvi Vrh Ivan{~ice 6h
put spominje u listini kralja Andrije II. iz 1209. Prvi mu êvo 2h
je poznati vlasnik velika{ka obitelj Gardun koja je tu vla- @. p. Ma|arevo 1h
dala sve do 1445. Poslije mu se spominju kao vlasnici Jan êvo obilaznicom 3h
Vitovec i Ba}ani, a zatim su ga ènidbom dobili Erdödy. @. p. Podrute 1,30h
Godine 1710. postao je ru{evinom jer su ga Erdödy na- Grebengrad 10'
pustili sagradiv{i novi dvor pod Lubenjakom u Novom Izvor Lojnice 30'
Marofu (odatle i ime novom dvoru).

Planinarski put Greben-
grad–êvo. PD »Grebengrad«
je 1976. prokr~io stazu od Gre-
bengrada na vrh êvo u obliku
male obilaznice s 10 KT koja traje
oko 4 h hoda, ~ime je planinarima
omogu}en posjet tome zanimlji-
vom vrhu (»zagorski Klek«). S
druge strane êva markacija se
spu{ta na s. stranu u selo Podev-
~evo u dolini Bednje. Udaljenosti
izme|u pojedinih KT: Greben-
grada 15’, vrh Lubenjaka 20’,
napu{teno imanje Cecelja 20’, iz-
vor 20’, Prag 15’, Kameni stra-
àr 25’, Balkon 25’, vrh êva 15’,
Ru{evine Grebengrada Malo êvo 15’, selo Podev~evo
20’. Iz Podev~eva se moè za 45’
do `. p. Kru{ljevec (11 km od Vara`dina) pje{a~kom stazom ili cestom (v. 13).
Od pl. ku}e pod Grebengradom put strmo silazi u z. smjeru prema selu
Gornje Podrute. Za orijentaciju dobro moè posluìti velik i izdaleka vidljiv
kamenolom iza sela. Na dnu doline markacija prelazi kolnik i potok Lojni-
cu, mimo mlina [taba stiè u s. dio sela Kamena Gorica, penje se, prolazi
preko brojnih kriànja, kroz dolinu Runjevicu stiè u {umu na vrhu, 419 m,
i preko njega blago silazi u zaselak Gornje Podrute na cesti Podrute – Bela
(cesta upravo ovdje prelazi preko hrpta Ivan{~ice, a nekoliko min d. je seos-
ka prodavaonica mje{ovite robe). Markacija se preko ceste nastavlja me|u
ku}ama prema spomenutom kamenolomu, ali tik prije njega, iza izvora og-
ra|enog za vodovod, ostavlja bolji put i uspinje se d. strmo kroz {umu i zatim
blago skre}e l. na prijevoj s. od visinske to~ke 595 m (Podrutski Gubec),
odakle je blag silaz do pl. doma Pokojec. Podrutski Gubec se sastoji od dvije
nadaleko vidljive stijene (V. i M. Gubec) koje su postale popularne me|u
sportskim penja~ima jer je u njima ure|eno desetak smjerova. Kod stijena
ulazimo u dio Ivan{~ice koji je, sli~no kao i Lubenjak, pomalo izdvojena sku-
pina, s najvi{im vrhom Hamom, pa o njoj valja kazati nekoliko rije~i.
U toj skupini, kojih 7 km i. od najvi{ega vrha, str{i iz planinskog hrpta sto-
àst i markantan vrh Ham (679 m). Tjeme mu je pokriveno {umom pa ne-
ma vidika, ali lijepe cvjetne livade na njegovim j. i z. padinama pruàju oso-
bit ugo|aj tihe romantike koja o~arava prolaznika. Neko} je na tim livada-
ma bilo seoskih ku}a, ali su sedamdesetih godina zbog stalne emigracije za-
gorskih stanovnika nestale i posljednje od njih. Hamova je skupina plani-
narima prije bila samo prolazna to~ka na uzdu`nom putu po planini. Godi-
ne 1977. sagradio je PD »Milengrad« iz Budin{~ine pl. ku}u na ji. podno`ju
iznad zaselka Pokojca i otada je ovo podru~je veoma posje}eno. Zahvaljuju-
}i izgradnji {umske ceste dolinom potoka Belski dol i odvojka s ceste Podru-
te – Bela do pl. doma, danas se moè u neposrednu blizinu Hama sti}i i au-
tomobilom. Glavne su polazne to~ke pl. domu Budin{~ina (v. 8) i Podrute
(v. 7).
Pl. dom Pokojec ili Luj~ekova hià (434 m) nalazi se na malom travnatom prije-
voju zvanom Feren~evi kr~i, izme|u Hama (679 m) i Podrutskog Gupca (595 m). Sa-
gradio ga je PD »Milengrad« iz Budin{~ine (izgradnja je zapo~ela 1974., otvoren je 1.
10. 1977.). Po dugogodi{njem predsjedniku dru{tva Ljudevitu Hercegu (1903.), zas-
lu`nom za izgradnju, ku}a se naziva Luj~ekovom hiòm. Zgrada je zidana jednokat-
nica s podrumom. U prizemlju su dobro opremljena kuhinja, prostorija za dnevni
boravak i sanitarni ~vor, na katu tri spavaonice s 10 kreveta, a u potkrovlju lijepo
ure|en prostor gdje na skupnom leàju moè preno}iti dvadesetak planinara. Dom je
elektrificiran, ima vodovod iz obli`njeg izvora, a i ispod doma je izvor pitke vode. Oko
doma je prostor za rekreaciju i sportove (mali nogomet, odbojka, ko{arka, vise}a kug-

lana, zimi skijanje i sanjkanje).
Otvoren je vikendom, u ostale
dane uz najavu. Adresa uprav-
lja~a je: HPD »Milengrad«,
41284 Budin{~ina, p.p. 11. Dom
je opskrbljen pi}ima, a uz dogo-
vor i prehranom po pristupa~noj
cijeni. Va`na je to~ka na uz-
du`nom putu po Ivan{~ici jer
duga~ku dionicu od Grebengra-
da (2 h) do Pasari}eve ku}e (3,30
h) dijeli na dva dijela. Do doma
se moè sti}i motornim vozilima
iz Podruta (v. 7) i iz Vara`dina
preko Vidovca, ^re{njeva, Zavr-
{ja, Bele i Belskog dola (do
^re{njeva je asfalt). Od `. p. Planinarska ku}a na Pokojcu (Milan Turkalj)
Kru{ljevec ima 6 km cestom do
Zavr{ja i jo{ 6 km preko Bele i Belskog dola do doma.
£ 2. Dionica Pl. dom Pokojec – Lova~ka ku}a Glav~ice – Pasari}e-
va ku}a 3 h. Od doma dalje sljede}i sat hoda postoje dvije varijante, d. pre-
ko Vodica i l. preko Pisane pe~ine. Opisat }emo l. koja je poloìtija. Od doma
l. na jug prema zaselku Pokojcu 700 m do ra~vanja markacija, odakle d. na
zapad s. obronkom Pisane pe~ine 30’ do proplanka Glav~ice, gdje je lova~ka
ku}a.
Lova~ka ku}a Glav~ice (452 m) sastoji se od maloga zidanog podruma i mon-
ta`nog prizemlja s dvije prostorije, spavaonicom i kuhinjom (obje su opremljene i
elektrificirane). Ispred zgrade je ogra|ena i natkrivena veranda sa stolovima i klupa-
ma. Lijep vidik na Zagorje sve do Medvednice. Veranda dobro moè posluìti za od-
mor i zaklon za nevremena. Oko 50 m ispod ku}e je izvor pitke vode. Vlasnik ku}e je
LD »Jelen« iz Budin{~ine. Lovci i njihovi gosti (~esto i iz inozemstva) koriste se ku-
}om prilikom lova u obli`njim lovi{tima (jeleni i srne, divlje svinje).
Dalje hrptom na zapad, pa u {umu, te uspon na M. Ivan{~icu (711 m) i pre-
ko nje na Prekri`je. Dalje ima jo{ 1 h laka uspona u zavojima do Pasari}eve
ku}e na najvi{em vrhu Ivan{~ice.
Varijanta preko Hama. Na Ivan{~icu se moè od pl. ku}e i malo duìm i
teìm putem preko Hama za 3,30 h (od doma niz vo}njak u sz. smjeru). Na-
kon 30’ stiè se na lijepe livade Velika Raven pod vrhom Hama. S gornjeg,
z. ruba livada, markacija se penje l. u {umu i uskoro zatim vrlo strmo
spu{ta 20’ do {umske ceste u dolini potoka @eljeznice. Tu prelazi cestu, pro-
lazi mimo {umarsko-lova~ke ku}e; zatim je mimo izvora Mate~a pe} vi{e od
1 h uspona uz Malu Ivan{~icu (720 m) do Prin{~aka na hrptu planine. Tu se
put sastaje s prilazom iz Budin{~ine (v. 9) i poloìto hrptom gore uskoro sti-
è na prijevoj Prekri`je (719 m), gdje je va`no kriànje: l. silaz u Belec i Sel-
nicu (v. 10 i 11), d. silaz u Ivanec (v. 14), a ravno uspon na
Ivan{~icu. Do vrha ima jo{ oko 1 h lakog uspona koji vodi
kroz {umu u zavojima do pl. ku}e.
Pl. ku}a »Josip Pasari}« zidana je prizemnica s dvije blago-
vaonice (kapacitet 60 gostiju), kuhinjom, smo~nicom i predsob-
ljem. U potkrovlju su dvije spavaonice s krevetima na kat za 40
osoba. Opskrbljena je hranom i pi}em. Otvorena je subotom, ned-
jeljom i blagdanom, a po dogovoru i u ostale dane. Ima grijanje u
svim sobama, elektriku i pitku vodu (iz izvora u {umi i iz cisterne
s ki{nicom). Objektom upravlja HPD »Ivan~ica« iz Ivanca, koji je Prof. Josip Pasari}
i posjednik pet hektara zemlje oko vrha. Ku}u je sagradila pod- (1860.–1937.),
ru`nica HPD-a »Ivan{~ica« iz Ivanca 1929. i nazvala je po ta- predsjednik HPD-a po
da{njem predsjedniku HPD-a u Zagrebu prof. Josipu Pasari}u kome je nazvana pl.
(1860.–1937.). Na sve~anom otvorenju 1. rujna bio je rekordan ku}a na Ivan{~ici

SATNICA OD PASARI]EVE KU]E
Ivanec 1,45 h
Lepoglava 5h
Pl. dom Pokojec 4h
Grebengrad 6h
Belec 2h
^rne mlake 17'
Pusti Lobor 3h
O{trcgrad 2h
Belecgrad 2h
Milengrad 2h
Belige 1h
Legisi~ine 40'
Pasari}eva ku}a (lijevo) na Ivan{~ici (Cvjetko [o{tari})
broj posjetitelja – vi{e od 3000. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata ku}a je sru{ena, ali
ju je PD »Ivan~ica« 1951. obnovio (otvorenje 21. kolovoza), a 1964. je elektrificirana.
Godine 1974. do vrha stiè i {umska cesta koja je omogu}ila da se ku}a obnovi, pro{iri
i opskrbi novim namje{tajem (otv. 4. 7. 1982.). Sada je to jedan od najopremljenijih i
ponajbolje opskrbljenih pl. objekata u Hrvatskoj. Istom je prigodom obnovljen i vidi-
kovac »Stri~evo« 50 m s. od ku}e, u istom stilu u kakvu ga je 1934. o svom tro{ku sag-
radio Artur Vojtic iz Ivanca. Ku}a je otvorena ljeti vikendom.
Piramida na vrhu Ivan{~ice (1060 m) nalazi se 100 m ji. od pl. ku}e. Gra|ena je od
èljeza na betonskim temeljima, visoka je 10 m. I ona je podignuta kad i ku}a, za vri-
jeme rata demolirana i obnovljena 1957. Na tom su mjestu 1893. planinari iz Ivanca,
tada jo{ neorganizirani, podigli drvenu piramidu na vlastiti tro{ak, kraj nje uredili
malo skloni{te i markirali prve putove po Ivan{~ici. Do izgradnje TV tornja na Med-
vednici, Ivan{~ica je bila najvi{i vidikovac u s. Hrvatskoj, ali ni danas joj nema prem-
ca po vidiku zbog njezina sredi{njeg poloàja u Zagorju. Godine 1980. zapo~ela je 20
m ji. od vidikovca »Stri~evo« izgradnja 60 m visokog TV tornja koji sada sluì kao
oda{ilja~ HRT-a, objekt za smje{taj opreme i ljudi. Sve je to ogra|eno i za sada ne slu-
ì kao vidikovac, ali i ne smeta planinarima i izletnicima.
VIDOKRUG S PIRAMIDE NA IVAN[ÎCI

Ime vrha m km 0°
Kalnik 643 25 103
Crni vrh 865 70 123
Papuk 953 125 126
Brezovo polje 984 132 130
Hunka 488 80 145
Kozara 978 150 149
Sljeme 1032 35 206
Klek 1181 130 215
Ple{ivica 780 62 218
Japeti} 879 62 218
Bitoraj 1386 142 220
Sv. Gera 1178 80 231
Risnjak 1528 140 235
Slov. Sne`nik 1776 150 243
Nanos 1300 165 255
Krim 1106 135 258
Kum 1209 85 282
Krn 2246 190 276
Kuna gora 520 30 269
Triglav 2863 180 278
Strahinj{~ica 847 17 272
Grintavec 2558 125 280
Ojstrica 2350 116 285
Dona~aka gora 980 30 286
Piramida na vrhu Ivan{~ice (1060 m) Macelj 715 28 298
Ravna gora 680 15 312

£ 3. Dionica Pasari}eva ku}a – Lepoglava 5 h. Od ku}e na drugu stra-
nu silazi markacija do raskri`ja kod ^rnih mlaka (25’) gdje slijeva prilazi
staza iz Belca (v. 11), a 3’ iza Mlaka tako|er l. staza iz Lobora (v. 12). Na-
kon kra}eg spusta, usred {umovite uvale markacija ZPP-a produùje {um-
skom cestom, a d. s nje silazi staza u Ivanec preko izvora Mrzljak (v. 16).
Cesta dalje s l. strane obilazi Jelensku pe}inu (927 m) te nekada{njim liva-
dama (Bolfekove {tale) stiè do Malih Kr~a (po doma}i do Jasenica) iznad
sela Vuglovca (1 h od ku}e). Tu cesta naglo skre}e d. u Prigorec (v. 17), a
na{a staza vodi l. kroz {umu do Koprivnjaka (702 m). Nakon nekoliko min
pripaziti na popre~nu markaciju koja zdesna iz Kuljevi~ice vodi na drugu
stranu planine u Lobor. Na{ put nastavlja ravno u z. smjeru krivudaju}i
kroz bukovu {umu do Pragerskih kr~i, ostavljaju}i d. lijepe pe}ine: Velike i
Male Turmeke i Veliku i Malu pe}, da bi stigla do vrha iznad negda{njega
kamenoloma (633 m). Prije toga vrha d. je odvojak od 15’ na vrh Vilinsku
{picu (726 m), odakle je lijep vidik. Dalje staza nastavlja {umom, pa d. ru-
bom Ko{eni~kih livada, sada ve} kolnim putem, preko Maksova vrela i
Bra~kove pe}ine i silazi u selo [umec na cesti Golubovec – Lepoglava. Ces-
tom d. 1 km u Lepoglavu.
Ju`ni prilazi Ivan{~ici (s istoka na zapad)

£ 4. Ma|arevo – âmi}i – Pl. naselje pod Grebengradom 1,15 h.
Ovaj je uspon najkra}i, ali i najstrmiji. Po~inje u selu Ma|arevu (`. p. 84 km
od Zagreba, 20 km od Vara`dina), koje je udaljeno 2 km od Novog Marofa
na cesti Zagreb – Vara`din. Crkva u Ma|arevu spominje se ve} 1334. kao
Grebenska. U mjesnoj {koli, koja je osnovana 1845., grofica Luiza Erdödy
osnovala je 1900. prvu {kolsku kuhinju u Hrvatskoj. Put ide od `. postaje,
prolazi mimo ùpnog ureda, gostionice »Zadnja {ansa« i nove {kole, kod ko-
je se ra~va na dvije varijante: l. lak{a (1,30 h) i d. malo strmija ali kra}a.
Kra}a varijanta vodi prema selu Huti, prolazi mimo dva napu{tena kame-
noloma, ulazi u {umu i prati potok do kaptaè vodovoda koji je tridesetih
godina izveden za potrebe plu}ne bolnice u Novom Marofu. Odavde do na-
pu{tenoga zaseoka âmi}i 20’ pred kojim se markacija ra~va. Dalje uz na-
pu{tene ku}e ima 15’ do Lubenjaka, a mi se spu{tamo l. i za 10’ stièmo u
pl. naselje. Duà varijanta skre}e l. od {kolskog igrali{ta, prolazi kroz zasel-
ke Falti i Vragovi}i te izlazi iz sela mimo klijeti, uz lijepe vidike na dolinu
Bednje sve do Kalnika. Zatim ulazi u {umu i nakon 20’ stiè na kolni put iz
Topli~ice do lova~kog doma (v. 5), odakle je d. jo{ pola sata hoda do Pl. nase-
lja pod Grebengradom.
£ 5. Ma|arevo – Topli-
~ica – Pl. naselje pod
Grebengradom 1,20 h.
Iz Ma|areva asfaltnom
cestom prema Budin{~ini
2 km do termalnog kupa-
li{ta Topli~ica (22 °C, ba-
zen olimpijskih razmjera,
pla}a se ulaznica). Do ku-
pali{ta se moè autobu-
som na liniji Vara`din –
Novi Marof – Podrute (ra-
dnim danom vozi 6 puta,
subotom 3 puta, nedje- Termalni bazen u Topli~ici

Planinarsko naselje pod Grebengradom
ljom ne vozi). Tu se d. od ceste uspinje pje{a~ka staza izme|u vikendica 15’

do lova~kog doma (sada zapu{ten). Do njega se moè i automobilom, asfal-
tiranim odvojkom koji s ceste iz Ma|areva skre}e nakon 5,5 km d. (500 m
nakon prelaska `. pruge, iza ku}e br. 14, kod stupa na kojemu je oznaka za
Grebengrad). Asfalt zavr{ava nakon 2,7 km kod lova~kog doma (mogu}no-
st parkiranja), a za lijepa se vremena moè do pl. naselja nastaviti automo-
bilom jo{ 2 km (35’ pje{ice), obilaze}i j. padinu brijega kroz {umu i iznad po-
lja. Autobusi moraju parkirati kod kupali{ta Topli~ice.
£ 6. Podrute – Pl. naselje pod Grebengradom 1,45 h. Selo Podrute se
nalazi na regionalnoj cesti Novi Marof – Zabok i na `. pruzi Vara`din – Za-
greb (83 km od Zagreba, 27 km od Vara`dina). Iz sredi{ta cestom prema
Budin{~ini te iza stare {kole d. 10 min do spomen-obilje`ja promatra~ima
Europske zajednice koji su tu poginuli 7. 1. 1991. kad je JNA sru{ila njihov
helikopter. Dalje kroz zaselak Kuzmi}e do uzdu`nog puta Grebengrad –
Pokojec, kojim treba d. si}i na rijeku Lonju. S druge strane rijeke uspon u
{umu. Stigav{i pod Grebengrad treba gradinu zaobi}i zdesna te s jz. strane
pri}i Pl. naselju.
£ 7. Podrute – Pl. dom Pokojec 2 h. Od `. p. Podrute zagorskom cestom
Budin{~ina – Novi Marof mimo gostionice i preko pruge do stare {kole, gdje
se d. odvaja cesta za Belu. Tim odvojkom kroz selo Podrute i dalje uzbrdo, u
zavojima, u selo Gornje Podrute (2,5 km) do uzdu`noga pje{a~kog puta
Grebengrad – Pasari}eva ku}a koji tu krià cestu (1 h). Dalje v. 1. Tko stiè
motornim vozilom, produìt }e cestom preko prijevoja i nakon 3 km u Bel-
skom dolu, kod ku}e Bukal, skrenuti l. cestovnim {umskim odvojkom ko-
jim ima do doma jo{ 1 km uspona.
£ 8. Budin{~ina – Gotalovec – Pl. dom Pokojec 2 h. Od `. p. Budin{~i-
na cestom prema Vara`dinu 500 m, zatim l. preko pruge cestom 4 km kroz
selo Krapinicu u Gotalovec (mogu}nost parkiranja i opskrbe u trgovini).
Ljeti je mogu}e kupanje u termalnom bazenu (50 m l. od Zadru`nog doma).
Od Gotalovca dalje markiranom stazom pokraj ku}a Hladika i Kapli} na
Vini vrh, odakle je {irok vidik na Zagorje sve do Medvednice. Osobito je li-
jep pogled s pe}ine na kojoj je otisak noge (tzv. Maj~in trag). Dalje kroz za-
selak Pokojec do doma. Opisani markirani prilaz nazvan je Luj~ekovom
stazom, po pl. senioru Luji Hercegu, »ocu planinarstva« u Budin{~ini, zas-
lu`nom za izgradnju doma.
£ 9. Budin{~ina – Zajezda – Milengrad – Pasari}eva ku}a 4 h. Bu-
din{~ina je mjesto na `. pruzi Zagreb – Vara`din (72 km od Zagreba, 32 km

od Vara`dina) s po{tom, trgovinom i ugostiteljskim objektima. Sjedi{te je
PD-a »Milengrad«. Ovamo se moè sti}i i asfaltnom cestom iz Zagreba pre-
ko Zeline i Konj{~ine (60 km), te iz Vara`dina preko Novog Marofa (36 km).
Put na Ivan{~icu vodi od cestovnog kriànja u sredi{tu Budin{~ine u s.
smjeru. Nakon 3,5 km cesta prolazi mimo ostataka slikovita dvorca Zajez-
de, obitelji Pata~i} iz 18. st. (d. od ceste). Donedavna je u njemu bio Zavod
za rehabilitaciju djece, sada je to ru{evina, a nove su zgrade Zavoda j. ispod
nekada{njeg dvorca. Tko u Budin{~inu dolazi èljeznicom, ne mora u Za-
jezdu kroz samu Budin{~inu (`. p. se nalazi malo dalje u G. Kraljevcu), nego
kra}im putem tako da od `. p. krene najprije 500 m cestom prema Vara`di-
nu, zatim preko pruge markiranom asfaltiranom cestom 1,5 km u selo Kra-
pinicu do raskri`ja gdje treba l. preko mosta na Topli~ici do ceste koja dola-
zi iz sredi{ta Budin{~ine (ravno je put prema Gotalovcu i domu Pokojec).
Cestom iz Budin{~ine d. 2 km do dvorca Zajezde, odakle se cesta u o{trom za-
voju penje (markirana kratica) u selo Zajezdu i mimo crkve produàva preko
visoravni prema negda{njem ugljenokopu na podno`ju Ivan{~ice (5 km ili 1
h od Budin{~ine). Uspon po~inje d. kod zaselka Jambre~i}a (mogu}nost par-
kiranja), gdje na rubu {ume treba pa`ljivo potraìti markaciju. Put se nas-
tavlja strmim kolnikom oko 30’ do ra~vanja, gdje treba krenuti ravno. Lije-
vim odvojkom moè se sti}i za 10-15’ do ru{evina Milengrada.
Milengrad (u starini Melengrad) nalazi se na slikovitoj vapnena~koj stijeni visokoj
430 m, ali se vidi tek kad se stigne preda nj. Ru{evine su obrasle {umom i {ikarom.
Jo{ su prili~no o~uvane tako da se vide pregradni zidovi. S gradine je lijep vidik prema
Zajezdi. Ulaz u grad se nalazio iz-
nad provalije na kojoj je bio pokret-
ni most, a ~uvala ga je s l. strane
polukru`na utvrda debelih zidova.
Ju`nu je stranu branila ~etveros-
trana kula, a s. stranu {titila dubo-
ka provalija. Imao je prostrano
dvori{te prema kojemu su bili okre-
nuti prozori stambenih zgrada. Ot-
kako se spominje pa do 1555. bio je
u vlasti obitelji Herkffy, a tada je
ènidbom do{ao u posjed obitelji
Pata~i}. U 17. st. spominje se kao
ru{evina, a njegovu funkciju preu-
zima novi dvor grofova Pata~i} u
Zajezdi (izumrli su 1834.). Ru{evine Milengrada (Vesna Ceboci)
Od ra~vanja se kolnik nastavlja j. padinama Male Ivan{~ice (720 m) do poto-

ka, zatim treba njegovim koritom d. o{tro uzbrdo nekoliko min do drugoga
kolnika, njime do uzdu`nog puta na hrptu planine, te hrptom l. do prijevoja
Prekri`je (dalje v. 2). Na cijelome putu treba svladati 880 m visinske razlike.
£ 10. Selnica – Prekri`je – Pasari}eva ku}a 2,30 h. Selnica je ra{trka-
no selo uz cestu Belec – Budin{~ina (6 km od Budin{~ine, 12 km od Zlata-
ra). Ovaj je prilaz zapravo sastavni dio obilaznice koja vodi iz Konj{~ine
preko Viànovca. Ima 4 KT. Prilaz je uredio HPD »Gradina« iz Konj{~ine
1984. Traje 6 h i svladava 900 m visinske razlike na duljini od 19 km. Prva
je polovina puta ravni~arska. Kada stigne do krià u Selnici, odvaja se pod
pravim kutom na s. seoskom cestom koja kroz Sabli}e i Hubzine vodi do ka-
menoloma Cukovca (2 km). Tu po~inje pje{a~ki uspon koji vodi uz potok iz-
me|u Mrzljaka (742 m) i strmoga Gradinovca (786 m) dobar sat hoda do
uzdu`nog puta na hrptu Ivan{~ice. Hrptom l. do Prekri`ja, a dalje na vrh
(v. 2).

Crkva Marije
Snje`ne u Belcu
Belecgrad
(Jasna Bingula)
£ 11. Belec – Pasari}eva ku}a 3 h. Belec je tipi~no zagorsko selo na cesti

Zlatar – Budin{~ina (9 km od Zlatara; autobusna veza 4 put na dan, ali sa-
mo radnim danom).
Belec je glasovit po svojoj ùpnoj crkvi Marije Snje`ne, koja se nalazi na periferiji se-
la. Dogotovljena je uglavnom 1742. kao zadu`bina okolnih plemi}a bez mu{koga po-
tomstva. Opasana je slikovitim cinktorom, a unutra{njost joj je neobi~no bogato
ukra{ena vrijednim baroknim inventarom. Ima pet `rtvenika, od kojih su najljep{a
dva pobo~na uz glavni oltar. Osobito je lijepa propovjedaonica, vjerojatno na{ najljep-
{i barokni spomenik, a tako|er i ograda kora. Unutra{njost je oslikao ~uveni barokni
slikar Ivan Ranger. Vanj{tina crkve ne odaje njezinu vrijednost i neupu}eni prolazni-
ci obi~no se na nju i ne osvr}u.
Put na Ivan{~icu vodi od planinarskog putokaza u sredi{tu Belca u s. smje-
ru najprije u zaselak Juran{~inu (20’), zatim se u istom smjeru nastavlja
{umskim putem uz potok. Put je lak, kolnik {irok i poloìt, te se putuje kao
kroz park sve do podno`ja Belecgrada (1 h od Belca) gdje se na visini od 450
m nalazi »Hià«, nova planinarska ku}a koju su po~eli graditi u jesen 2000.
~lanovi PD-a »Belecgrad« iz Belca (nije jo{ dovr{ena). Odavde se moè l. uz-
brdo za 15’ lo{ijim kolnikom, malo unazad, na ru{evine Belecgrada, obila-
ze}i ga s d. strane (ulaz je na z. strani).
Belecgrad (500 m) spominje se prvi put 1334. kad ga je grof Saneck morao predati
Gissingovcima. Kao i ostale karike u lancu srednjovjekovnih gradina na j. obronku
Ivan{~ice, promijenio je niz vlasnika. U 16. st. vlasni{tvo je Ivana Turocija, 1643. To-
me Mikuli}a, zatim grofova Erdödy, a nakon njih je jo{ nekoliko puta mijenjao vlasni-
ke. Sa~uvano je prili~no njegovih ostataka. Str{e na vrhu ~unjasta brijega pa se vide
izdaleka. Tlocrt grada imao je povinut oblik jer se graditelj prilagodio terenu. Ulazilo
Crkva-tvr|ava Marija Gorska iznad Lobora

se kroz vrata koja su bila za{ti-
}ena velikim bastionom protiv
artiljerije (novija dogradnja), a
stanovalo se u suprotnom dije-
lu. Jo{ su se do Drugoga svjet-
skog rata mogli u zidovima
vidjeti ostaci gotskih prozora.
Dvori{te je s jedne strane bilo
za{ti}eno zidovima, a s druge
zgradama u kojima su bili pro-
zori poput strijelnica. S gradine
se moè nastaviti kr{evitim pu-
tem preko Beliga do doma, ali se
taj put ne odràva. Pl. ku}a na Majeru
S podno`ja Belecgrada nastavljamo ravno uzbrdo po {umovitu gorskom
rebru, stalno u s. smjeru. U posljednjoj tre}ini uspon se krià s jednim pop-
re~nim kolnikom, a pod konac ima nekoliko varijanti. Jedna od njih izlazi
na hrbat planine upravo kod ku}e, a druga 10’ zapadnije na cestu iz Ivanca.
Cijeli put svladava 790 m visine.
£ 12. Lobor – Pl. ku}a na Majeru – Pasari}eva ku}a 3 h. Lobor (262
m) je selo na j. podno`ju Ivan{~ice, 9 km od Zlatara. Od Zagreba do Zlatara
vozi autobus radnim danom svakoga sata s Autobusnoga kolodvora, a od
Zlatara do Lobora 4 puta na dan (nedjeljom samo jedanput). Na pola puta
od Zlatara do sela Lobora nalazi se d. od ceste slikovit dvorac Loborgrad
grofova Keglevi}a iz 17. st. (danas stara~ki dom). Iz Lobora uskom asfalti-
ranom cestom koja s glavne ceste skre}e d. iza crkve sv. Ane (mogu}nost
parkiranja). Nakon 300 m, na ra~vanju, treba d. ali se isplati odvojak l. 1
km do crkve Marije Gorske radi lijepog vidika i zanimljivih arhitektonskih
rje{enja (sveti{te ima oblik tvr|ave). Nakon 11 km prestaje asfalt i dalje
seoskim pa {umskim putem do pl. ku}e (1 h od Lobora) do prijevoja pod
gradinom O{trc (736 m). O{trc je od prijevoja d., a l. je vrh 706 m. Na livadi
Majer u podno`ju O{trcgrada nalazi se pl. ku}a.
Pl. ku}u na Majeru (591 m) sagradio je HPD »O{trc« iz Zlatara (po~etak izgradnje
1980., otvorenje 20. 5. 1990.). To je jednokatnica s blagovaonicom, kuhinjom, podru-
mom, sanitarnim ~vorom i s dvije spavaonice s 18 leàja (ukupno 150 m2). Mogu} je
prilaz i vozilima. Djelomi~no je opskrbljena hranom i pi}em. Ljeti je otvorena viken-
dom, ina~e po prethodnoj najavi. Objektom upravlja HPD »O{trc«, 49250 Zlatar, Ba-
na Maùrani}a 8.
Od ku}e dalje uzbrdo {umskim kolnikom 15’ do prijevoja, odakle je l. neko-
liko min stazom do ru{evina O{trcgrada.
O{trcgrad spominje se 1330. kao vlasni{tvo Petra Gis-
singa, poslije dolazi u ruke grofova Celjskih, Jana Vitov-
ca, Ivana Korvina i drugih gospodara. Posljednji su mu
vlasnici bili grofovi Keglevi}i koji su ga dràli do njegove
propasti. Gradina str{i na visoku osamljenu brijegu iz
bujne vegetacije. S nje se pruà vidik na Ivan{~icu i j. dio
Zagorja. Gornji je dio grada bio ovalna oblika, na s. strani
bila je prizidana brani~-kula, a iza nje, na suprotnoj stra-
ni, ~etverostrana ku}a. Donji je dio bio predgra|e, u koje
se ulazilo kroz malu usku kulu s nekoliko strijelnica.
Od O{trcgrada ima jo{ 2 h laka hoda na vrh Ivan-

{~ice, najprije u si. smjeru, zatim preko hrpta, pa l.
padinom, najprije poloìto, a nakon izvori{ta po-
toka Reke usponom na hrbat Ivan{~ice, gdje se
kod ^rnih mlaka izlazi na cestu iz Ivanca. Dalje d.
na vrh jo{ 25’ cestom (v. 17). Na putu treba svla-
dati 750 m uspona. Ru{evine O{trcgrada

Sjeverni prilazi Ivan{~ici (s istoka na zapad)
£ 13. Podev~evo – êvo – Pl. ku}a pod Grebengradom 4 h. Pje{a~ki
prilaz do sela Podev~eva vodi od `. p. Kru{ljevec na pruzi Zagreb – Vara`din
(11 km od Vara`dina). S postaje cestom u selo Beletinec, odakle l. u Podev-
~evo (3,8 km). Automobilom se ovamo stiè odvojkom ceste Zagreb – Va-
ra`din iz Tur~ina (7 km od Vara`dina), koji vodi najprije 3 km na zapad u
selo Sv. Iliju, a odavle l. preko Beletinca makadamskom cestom jo{ 5,5 km u
Podev~evo. S o{troga zavoja na po~etku sela valja skrenuti s ceste kolnim
putem u s. dio sela, odakle stazom uz i. padine êva kroz livade i vinograde.
Nakon 10’, 30 m prije ogra|enog izvora, skre}e se l. na jug kroz vinograd u
{umu do raskri`ja pod stijenom, a odavle l. {umovitom padinom ispod stije-
na na ji. greben. Dalje j. padinama u dolinu, te njom na sedlo izme|u dva iz-
razita vrha. Desni od njih je êvo (564 m; 1,30 h od Podev~eva). S vrha je li-
jep vidik na Ham, Ivan{~icu, Lubenjak i dolinu Bednje.
êvo. êvo je zagorski Klek. S nekoliko strmih stijena osovio se iznad doline Bednje,
zbog ~ega pruà {irok vidik. Njegov pomalo alpski izgled ~ini ga vi{im nego {to jest i
izdvaja ga iz pitome zelene oko-
lice, zbog ~ega odavna privla~i
pa`nju zagorskih planinara. Ju-
`na mu je strana pitoma i blago
poloèna sve do 50 m ispod vrha,
a odatle navi{e ispresijecana
mnogim `ljebovima za spu{ta-
nje drva. Sjeverna je strana ~ista
suprotnost: gotovo okomite sti-
jene nadvile su se cijelim hrp-
tom tvore}i niz balkona i stje-
njaka. S njih se pruà lijep vidik
u dubinu, gdje vijuga Bednja s
brojnim rukavcima. PD »Gre-
bengrad« je 1976. spojio vrh ê-
va s Grebengradom putem u ob-
êvo (562 m) iz doline Bednje liku male obilaznice. Trasirali su
najprikladniji smjer, prokr~ili {ikaru i {umu, markirali stazu i opremili je kontrolnim
to~kama. Traje 2,30 h a opisan je pod 1.
£ 14. Ivanec – Prigorec – Prekri`je – Pasari}eva ku}a 4 h. Iz Ivanca

na kraj sela Prigorca v. 5, zatim l. iz sela (upitati za smjer) i. obronkom
Ivan{~ice, kolnim putem koji se u velikom luku penje kroz {umu Javornjak
oko 5 km do hrpta planine na Prekri`je (kriànje staza). Dalje na vrh jo{ 1 h
(v. 2). Prilaz preko Prekri`ja je najduì, ali i najlak{i. Do ku}e stiè sa si.
strane.
£ 15. Ivanec – Prigorec – Konj – Pasari}eva ku}a 2,30 h. Od `. p. Iva-
nec u j. smjeru u sredi{te Ivanca.
Ivanec (227 m) je zagorski gradi} na s. podno`ju Ivan{~ice, na `. pruzi Vara`din –
Golubovec (20 km od Vara`dina, 124 km od Zagreba) i na cesti Vara`din – Trako{}an
– Zagorska magistrala (21 km od Vara`dina). Zbog svoga poloàja upravo ispod najvi-
{ega vrha planine, na izlasku iz gorske sutjeske, zbog dobrih prometnih veza i vrlo
aktivnog pl. dru{tva (osn. 1898.), Ivanec je va`no pl. sredi{te sa starom pl. tradicijom.
Mjesto se razvilo oko negda{njeg posjeda reda ivanovaca u 13. st. (po njima je mjesto i
dobilo ime) i oko ka{tela {to ga je podigla u 16. st. obitelj Petheo de Gerse. Ka{tel je
poslije bio vlasni{tvo Erdödyja i Kukuljevi}a (Boìdar Kukuljevi} bio je osniva~ iva-
ne~kog pl. dru{tva). Godine 1959. sravnjeni su sa zemljom ostaci ka{tela i obli`nje ka-
pelice. Ivanec se prvi put spominje 22. 6. 1396. u povelji belskog priora Ivana od Pa-
li`ne. Ivanec ima op}inu, po{tu, dom zdravlja, ùpni ured, radiostanicu, benzinsku
crpku, autobusni kolodvor te razvijeno ugostiteljstvo i trgovinu (trgovina IMA je pr-
vo samoposluìvanje na jugoistoku Europe). HPD »Ivan~ica« (osn. 1899. kao pod-
ru`nica HPD-a) poznata je po njegovanju pl. fotografije. Dru{tvene prostorije u sre-

di{tu grada (Gajeva ul. 13), ot-
vorene 20. 6. 1986., vjerojatno
su najreprezentativnije u Hr-
vatskoj. Na 150 m2 imaju dvora-
nu za 50 ljudi, salon predsjedni-
ka, ured tajnika i ~ajnu kuhinju,
a tu je i izlo`bena galerija fotog-
rafija »Otokar Hrazdira«.
Put na Ivan{~icu vodi iz sre-
di{ta, s Trga hrvatskih iva-
novaca, u j. smjeru 3,5 km
Ulicom Rudolfa Rajtera, do-
brim dijelom uz potok Bis-
tricu, u selo Prigorec. Na
kraju sela, kod posljednjih Ivan{~ica sa sjeverne strane s Ivancem u podno`ju (Cvjetko [o{tari})
ku}a, ra~vaju se markirani
putovi: lijevi vodi na vrh zaobilazno preko Prekri`ja (v. 14), a ravno se na{a
markirana staza o{tro uspinje kroz {umu na vrh Maloga Konja (30’). Slijedi
uspon grebenom, uz krasne vidike, na vrh Velikoga Konja (870 m), a zatim
blaì uspon jo{ 40’ hrptom {umovite kose do parkirali{ta kod zavr{etka ces-
te iz Ivanca (do ku}e l. jo{ 5’). Od Prigorca treba svladati 660 m uspona.
£ 16. Ivanec – Pilana – Mrzljak – Pasari}eva ku}a 3 h. Iz Ivanca pre-
ma Prigorcu v. 15, ali nakon 2,5 km, na kraju Rajterove ulice, oko 100 m iza
pilane, a 1 km prije sela Prigorca, skre}e s ceste d. markacija uz potok Bis-
tricu, u po~etku poloìto, a zatim sve o{trije uzbrdo. Nakon 30’ izlazi na
{umsku cestu i proplanak kod izvora @gano vino (1964. je kaptiran za vodo-
vod). Na kraju proplanka cesta silazi u Prigorec, a ravno dalje vodi 1 km
{umskog puta, iznad kojega je d. na breùljku odmori{te kod izvora zvanog
Mrzljak. Tu markacija skre}e d. uzbrdo ja~im usponom i stiè u malu udoli-
nu ispod ^rnih mlaka obraslu crnogoricom, gdje se sastaje s uzdu`nim pu-
tem (ZPP-om). Tim putem i cestom l. mimo ^rnih mlaka, gdje s druge stra-
ne pristiè markacija iz Belca (v. 11). ^rne mlake bile su prije izgradnje ces-
te plitke barice u {umskom hladu, tamne boje od {umskog humusa i leglo
àba. Nakon izgradnje ceste, ostala je jo{ samo jedna. Me|u narodom su
mnogo spominjane kao ne{to tajanstveno, pa o njima i njihovoj dubini kola-
ju misti~ne pri~e. U okolici ima mladih borovih nasada. Do pl. ku}e ima jo{
oko 25’ blagog uspona. Prilaz preko Mrzljaka malo je duì od onoga preko
Konja, ali je blaì i ugodniji nakon ki{e kad je teren sklizak.
£ 17. Ivanec – Prigorec – Pasari}eva ku}a cestom 13 km. Od Ivanca
prema Prigorcu v. 5, ali na ulazu u selo, kod raspela, d. krakom ceste koji
mimoilazi selo. Penje se u zavojima, prolazi preko proplanka kod @ganog
vina i stiè do parkirali{ta ispod Pasari}eve ku}e. Budu}i da se uspinje s.
padinom, valja ra~unati sa snje`nim zapusima do prolje}a. Cesta je prili~no
uska, a usto valja ra~unati i s odronima (oprezna vo`nja!). Uglavnom je
dobro odràvana i prohodna za sva vozila, osim u zimskim uvjetima i na-
kon ve}ih ki{a (prije uspona raspitati se kod opskrbnika ku}e ili u HPD-u
»Ivan~ica«).
£ 18. Lepoglava – [umec – Pasari}eva ku}a 6 h. Polazna je to~ka gra-
di} Lepoglava na `. pruzi Vara`din – Golubovec (32 km od Vara`dina) i na
cesti Vara`din – Trako{}an – Zagorska magistrala. Autobus iz Zagreba za
Lepoglavu vozi nekoliko puta na dan.
Lepoglava se razvila oko staroga pavlinskog samostana (zadu`bina grofova Celj-
skih iz 15. st.) koji je vaàn u hrvatskoj kulturnoj povijesti jer je u njemu 1656. osno-
vana filozofska {kola, prvi fakultet u Hrvatskoj. Samostan je 1851. preure|en u
kaznionicu, danas poznatu pod nazivom Kazneni zavod Lepoglava. Goti~ka, baroki-

zirana samostanska crkva sv. Marije ubraja se me|u najzna~ajnije sakralne spomeni-
ke u Hrvatskoj. Unutra{njost je oslikao Ivan Ranger 1742. godine. Lepoglava je
sjedi{te PD-a »Trako{}an«, koje upravlja pl. domom »Pusti duh« na Ravnoj gori.
Put na Ivan{~icu vodi od `. kolodvora (15’ plo~nikom) ili od autobusnog ko-
lodvora (10)’ prema Golubovcu do [umeca, gdje kod kipa Majke Bo`je i buf-
feta skre}e l. s ceste kolni put koji se postupno uspinje kraj Bra~kove pe}ine
do Maksova vrela i dalje prema nekada{njem kamenolomu Vudelje. Ko{e-
ni~ke livade d. od puta zimi su dobra skijali{ta. Iznad kamenoloma vrijedi
skrenuti odvojkom od 15’ na Vilinsku {picu (726 m) radi dobrog vidika. Mar-
kacija zatim vodi na Pragerske kr~i, pri ~emu l. ostaju lijepe pe}ine: M. i V.
pe} i M. i V. Turmeki. Dalje prema istoku kroz bukovu {umu do Koprivnjaka
(tu je l. odvojak za `. p. Kuljev~ica, a d. za Lobor), a ravno je na{ put do Malih
kr~a gdje izlazi na cestu koja dolazi slijeva iz Ivanca. Dalje cestom 1,30 h do
Pasari}eve ku}e. Put je naporan, dug, bezvodan, svladava 810 m uspona na
udaljenosti od 15 km i usto obiluje usponima i silazima. I orijentacijski je te-
àk, pa stoga valja stalno paziti na markacije. Sastavni je dio ZPP-a.
LITERATURA
(Iv. - skr. Ivan{~ica). K-y A.: Ein Ausflug auf die Iv. Luna br. 4, 14 i 517, 1858.; Jurinac, A. E.: Turisti~ko-faunisti~ki izlet na Iv. Gl. Hrv. prir.
dr. 2, 17, 1887.; Hirc, D.: Na Iv. Nar. novine br. 222, 227 i 229, 1887.; Frischauf, J.: Die Iv. Mitt. des Dtsch. und 0est. Alpenvereins
1888.; Hirc, D.: Na Iv. Pobratim 6, 12 i 2, 1895/6. i Lijepa na{a Il, 19, 1893.; Hirc, D.: Volinska {pica. HP 2, 43, 1899.; Kukuljevi} S.: Iv.
HP 2, 134, 1899.; Hirc, D.: Iv. Prirodni zemljopis Hrvatske, I, str. 178-198, Zagreb 1905.; Ku~enjak, M.: Iv. Na{e pravice 9, 25, 1912.;
Spiler, A.: Iv. HP 25, 204, 1929.; Stahuljak, V.: Dragulj Hrv. zagorja. Iv. Novosti 23, br. 240, 8, 1929.; Pasari}, J.: Na Iv. HP 25, 234,
1929.; F. S.: Moj duhovski izlet na Iv. Vara`d. novosti 6, br. 294, 2 i 295, 5, 1935.; V. Z.: [to u sebi krije planina Iv. Lova~ko-rib. vj. 45,
425, 1936.; Giunio, P.: Okamine izumrlih ìvotinja pod Iv. Jut. Iist 26, br. 9206, 20, 1937.; Per{e, F.: Iz Zagreba na Iv. HP 33, 161 i 196,
1937.; P. F.: Na Kozjanskim livadama. HP 34, 49, 1938.; Hrazdira. P.: Iv. Vara`d. novosti 11, br. 54, 7, 1939/40.; Hrazdira, P.: Iv. Hrv.
zagorac 7, br. 278, 2 1940.; Jurini}, M.: Bujice na Iv. Vara`d. novosti 12, br. 580, 5, 1940/1.; Horvati}, S.: Iv. Priroda 33, 54, 1943.;
Pezdirc, J.: Iv. Pl. vestnik 51, 282, 1951.; Pipini}, B.: Iv. NP 4, 169 1952.; Malez, M.: Minerali i stijene Iv. NP 4, 178, 1952.; Pipini}, B.:
Prvi put s najmla|ima na Iv. NP 5, 152, 1953.; Pipini}, B.: Po obroncima Iv. NP 7, 97, 1955.; Pipini}, B.: Uzdu` i popreko Iv. NP 9, 145,
1957.; Ku{en, E.: Ham i êvo. NP 9, 81, 1957.; Crkven~i}, I.: Prigorje plan. niza Iv. Geogr. gl. 19, 7, 1957. i 20, 1, 1958.; Mesec, V.:
No}enje na vrhu Iv. NP 10, 183, 1958., Babi}, @.: Prilog geologiji Iv. Geol. vj. 12, 269, 1958.; Georgijevi}, A.: 70 godina planinarstva u
Ivancu. Samobor 1968.; Stuni}, Z.: Na krovu Hrv. zagorja. NP 14, 31, 1962.; Majnari}, V.: Greben-grad. NP 18, 211 1966.; Majnari}, V.:
Pl. misli. NP 19, 69, 1967.; [o{tari}, C.: Planinarstvo u Ivancu, PD »Ivan~ica«, Ivanec 1975.; [o{tari}, C.: Gradine na Ivan{~ici. NP 39,
1987., 80.
Ravna gora

Reljef. Najsjevernija je planina Hrvatskog zagorja Ravna gora. Njezin je re-
ljef vrlo zanimljiv: prirodne sile savile su gorski vijenac gotovo u krugu koji je
otvoren samo na jednome mjestu, tako da planina ima izgled potkove okre-
nute prema jugu. Promjer vijenca je oko 4 km, a promjer kotline u njemu 2-3
km. Neki geografi smatraju tu goru ogrankom Maclja, no ona je od njega
o{tro odvojena poto~nim dolinama. Tom prirodnom granicom prolazi i ces-
tovni krug Lepoglava – Bednja – Trako{}an – Jazbina – Vi{njica – Lepoglava,
a njegov je promjer oko 5 km. Vrhovi u vijencu podjednake su visine, greben
je bez ve}ih vrhova, ali su planinske padine strme, pa zato, gledana izdaleka,
gora ima izgled presje~ene piramide. Vjerojatno je to razlogom {to je unato~
svojoj strmini dobila ime Ravna gora. Na z. je padini strmina ~ak tolika da su
se pojavile i okomite gole stijene, daju}i tom dijelu planine alpsko obilje`je.
Tu se pruìo niz od ~etiri razlomljene stijene, vapnena~ke i dolomitne gra|e,
poznat pod imenom Velike pe~ine. Na planinskoj zaravni mjestimi~no ima i
kra{kih pojava u obliku ljevkastih ponikava.

Geologija. Na j. podno`ju kod sela Kamenice zanimljivi su tragovi vulkan-
skog djelovanja: andezitne stijene, pr{inci oko brijega Drenovca i vulkan-
ske »bombe« ispod zaseoka [trupore. Na si. obronku, u dolini V. Sutinske,
nalazi se ulaz u {pilju Vindiju, u kojoj su otkriveni ostaci neandertalskog
~ovjeka (od 1948. do 1963. otkriveno je 16 kulturnih slojeva, najdublji na
10. metru). Godine 1964. zakonski je za{ti}ena kao paleontolo{ki spomenik
prirode.
Priroda. Cijela je Ravna gora pokrivena gustim pla{tem {ume, u kojoj je
osobito lijepa primjesa crnogorice. Ugodnom hladovinom i mirisom crnogo-
rice vi{e je nalik perivoju nego planini. Usred potkove koju je savio vijenac
Ravne gore nalazi se izvori{te potoka Kamenice. Planinsko zati{je u njego-
voj guduri oìvljava samo {um kaskada kojima se Kamenica ru{i niz kame-
nje, traè}i izlaz iz {umovite gorske arene. Zanimljiva je kra{ka pojava tog
potoka koji na svom putu ponire i opet izbija na povr{inu. Na j. strani gore,
tamo gdje se potok probio kroz planinski obru~, ulazi brdska cesta i penje
se {umovitom gorskom dolinom, preko proplanaka i mimo bistrih izvora,
do pl. ku}a na Ravnoj gori.
Planinarstvo. Ravna gora je danas glavno podru~je rada vara`dinskih
planinara, dok je to neko} bila Ivan{~ica. Kada su planinari iz Ivanca 1929.
sagradili svoju ku}u na vrhu Ivan{~ice, vara`dinska je podru`nica HPD-a
»Ravna gora« pokrenula sli~nu akciju i 1932. sagradila na Ravnoj gori svoj
dom. Glavne su pl. vrednote Ravne gore, osim pl. domova, najvi{i vrh sa è-
ljeznom razglednom piramidom i zanimljivom starinskom crkvicom, roman-
ti~na dolina potoka Kamenice s ti{inom njezinih {uma i Velike pe~ine s kojih
je ne samo lijep vidik na Trako{}an u podno`ju nego su njihove okomite,
glatke i nekoliko desetaka metara visoke stijene zanimljive i penja~ima.
Izbor prilaza. Najva`niji su prilazi iz Trako{}ana i Lepoglave. Prvi je
znatno kra}i i bliì zagreba~kim planinarima (ogrankom zagorske magis-
trale do Trako{}ana), ali mu nedostaju sigurne prometne veze (voze samo
izletni~ke autobusne linije). Drugi je bliì vara`dinskim planinarima, a
ima dobre autobusne i `. veze. Na sam hrbat, do obiju pl. ku}a, moè se sti}i
i automobilom. Autobusi moraju parkirati oko 15’ niè. Gora se najbolje
moè upoznati trasom obilaznice koju opisujemo u idu}im redcima. Na pu-
tu moè vrlo dobro posluìti knjiga »Ravna gora« T. \uri}a i Z. Smerkea
(Vara`din 1980.) koja sadrì dobar zemljovid 1:50 000.
»Planinarski put po Ravnoj gori«. U povodu 60. obljetnice osnutka, PD »Ravna
gora« iz Vara`dina obiljeìo je kroz Ravnu goru pl. put i otvorio ga 30. 10. 1979. Traje
dva dana (10-12 sati) i obilazi 7 KT. To su Vindija, Vukovo, Ma~kova {pilja, [estan,
Velike pe~ine, Dom PD-a »Ravna gora« i Babice. Tiskan je vodi~ i karta. Obilazak
svih KT daje pravo na zna~ku priznanja.
Shematski prikaz puteva po Ravnoj gori

Prilazi Ravnoj gori
£ 1. Lepoglava – Kamenica – Dom PD-a »Ravna gora« cestom 15 km.
Lepoglava se nalazi na podno`ju Ivan{~ice (v. 18 u poglavlju Ivan{~ica), u
dolini rijeke Bednje, na `. pruzi Vara`din – Golubovec (32 km od Vara`di-
na), a polazna je to~ka i za Ivan{~icu. Od `. p. cestom kroz Lepoglavu mimo
Kaznenog zavoda Lepoglava, preko `. pruge i preko mosta na Bednji (samo
za pje{ake; kolni je most 300 m uzvodno) do ra~vanja ceste 100 m iza mosta
na Bednji: l. Trako{}an, d. Klenovnik i Kamenica. D. krakom (nakon 100 m
opet d.) 3,5 km do novoga
ra~vanja gdje ostavljamo ce-
stu za Klenovnik i skre}emo
l. prema selu Kamenici (5
km ili 1 h od Lepoglave).
Kroz Kamenicu mimo crkve
i vatrogasnog doma jo{ 3,5
km do zavr{etka asfalta.
Oko 100 m dalje l. je odvojak
za lova~ki dom, a 200 m da-
lje je d. uz cestu {umarsko-
lova~ka »ùta« ku}ica. Oko
400 m dalje l. se preko mos-
ti}a odvaja markacija preko Dom PD »Ravna gora«
Lapornjaka, a idu}ih 3,3 km
cesta vodi {umovitom gudurom prate}i potok Kamenicu. Putem svladava
uspon Hudi viher, pribliàva se potoku na mjestu gdje pravi male slapove,
zatim prolazi d. stranom lijepe gorske livade Ribnjak i iza njih l. od izvora
Dobra voda i Kamenice, pa dalje mimo rasadnika borova zvanog Vrti}, pono-
ra Kamenice (20 m l. od puta). Cimerplac je valovita planinska ~istina koja
moè posluìti kao parkirali{te. U ovom dolinskom pro{irenju nalazi se kod
male zidane »bijele« {umarske ku}e cestovno kriànje {umskih cesta. Odav-
le je do doma jo{ 15’ markacijom ili cestom. Cesta {iroka 3 metra vodi dalje
dolinom i nakon 1 km stiè do ra~vanja na Vracima. Ravno produùje krak u
{umu (nakon 50 koraka l. je uz taj put ozidano vrelo), a o{tro l. skre}e na{
krak ceste koji se prili~no o{tro (uspon do 15%) penje jo{ 1350 m kroz {umu
do doma PD-a »Ravna gora«.
Dom PD-a »Ravna gora« smje{ten je oko 500 m i. od najvi{ega vrha, na visini od
660 m, na rubu {ume stogodi{njih jela i borova. Tu su vara`dinski planinari ve} 1932.
godine sagradili drveni pl. dom (otv. 16. listopada) i nazvali ga »Fili}e-
vim domom« po osniva~u dru{tva i dugogodi{njem predsjedniku
prof. Kre{imiru Fili}u (1891.–1972.). Dom je za vrijeme rata bio par-
tizanska baza, pa je 1944. spaljen, a opskrbnica Anka Ivi} ubijena.
Vara`dinski su planinari na istom mjestu 1963. podigli novi zidani
dom koji ima vi{e od 600 m2 korisne povr{ine. U suterenu je kuhi-
nja, stan opskrbnika, skladi{te i podrum, u prizemlju velika blago-
vaonica s 80 sjedala, mala dvorana za sastanke, sanitarni ~vor i 3
sobe sa po 2 kreveta. Na prvom je katu 12 soba, kupaonica i sanitar-
ni ~vor, a na mansardi 6 soba sa skupnim leì{tima (ukupno oko 30
leàja). U sve je sobe uvedena voda i elektrika. Pred domom je velika Prof. Kre{imir Fili}
terasa, a iza njega prostor za parkiranje. Domom upravlja PD »Ravna (1891.–1972.), otac
gora« iz Vara`dina, a otvoren je ljeti preko vikenda. Od doma se uskim vara`dinskog
puteljkom kroz {umu hrptom gore u i. smjeru stiè za 1’ do vidikovca planinarstva i
na rubu planine, koji je zbog svoga poloàja nazvan »Balkon«. Lijep vi- za~etnik doma na
dik na dolinu Bednje, Trako{}an i zagorske planine. Ravnoj gori
Od doma se u z. smjeru nastavlja put {umovitim hrptom. Poslije 5’ odvaja

se l. nizbrdo puteljak 3’ na kamenite Zupce, odakle je sli~an vidik kao i s
Balkona. Hrptom dalje stièmo za 2-3’ do èljezne piramide na vrhu Ravne

gore (680 m; 500 m od doma). Cesta se nastavlja
hrptom gore jo{ 500 m (6-7’) do pl. doma »Pusti
duh« (v. 3).
Vrh Ravne gore (680 m). Na samome je vrhu èljez-
na piramida visoka 10,7 m koju su podigli »Elektra«
iz Vara`dina i PD »Ravna gora« (otvorenje 24. 11.
1965.). Ona omogu}uje {irok vidik, ~ime se nadokna-
|uje posjetitelju nedostatak uzrokovan bujnim rav-
nogorskim {umama. Vidik se pruà ne samo na cijeli
masiv Ravne gore nego i na velik dio Zagorja, sve do
Kalnika, Ivan{~ice i Medvednice, a u Sloveniji, za lije-
pa vremena, do Kamni{kih Alpa. Ispod piramide, na
maloj livadi, nalazi se slikovita starinska crkvica Sv.
tri kralja koju je 1619. dao sagraditi grof Ivan Dra-
{kovi}, tada{nji vlasnik dvorca Trako{}ana.
£ 2. Lepoglava – Babice – Dom PD-a »Ra-
vna gora« 3,30 h. lz Lepoglave do Kamenice v.
1. Oko 20’ nakon Kamenice treba skrenuti s
ceste l. kolnim putem kroz i. dio ra{trkanog za-
selka Kameni~ko Podgorje, zatim slijedi mar-
kirani uspon kroz vinograde i {ume, d. padi-
nom brijega, na hrbat do prijevoja. Odavle se
Piramida na vrhu Ravne gore moè skrenuti d. 5’ na vrh stijena zvanih Babi-
(Damir Kuìr) ce (vidik na Kamenicu i Ivan{~icu). S prijevoja
l. {umskim putem, zatim kroz crnogori~nu {umu po hrptu. Nakon nekoliko
ve}ih ponikava izlazi se na cestu nedaleko od doma HPD-a »Ravna gora«.
Za razliku od prilaza preko Kamenice koji vodi cestom, ovaj je put priklad-
niji za pje{ake.
£ 3. Trako{}an – Vrbani}i – Pl. dom »Pusti duh« 2 h. Do Trako{}ana
iz Zagreba (80 km) ili Vara`dina (42 km). Iz Vara`dina vozi do Trako{}ana
redovita autobusna linija 12 puta na dan (subotom i nedjeljom samo 5 pu-
ta). Iz Zagreba do Lepoglave, gdje se presjeda za Trako{}an. Iz Zagreba iz-
ravno do Trako{}ana voze samo izletni~ke linije ljeti. Najkra}i cestovni pri-
laz iz Zagreba je sa 72. km Zagorske magistrale, gdje se prije slovenske gra-
nice d. odvaja asfaltna {umska cesta dolinom potoka êmernice izme|u og-
ranaka Maclja do Trako{}ana (7,5 km). Trako{}anu je najblià `. p. Lepog-
lava (12 km cestom preko mjesta Bednje).
Trako{}an (250 m) je najpopularnji srednjovjekovni zamak u Hrvatskoj. Sagra|en
je na vrhu {iljaste hridine usred prirodnog parka, na rubu umjetnoga Trako{}anskog
jezera koje okruùju {umovi-
ti obronci Maclja. Park oko
dvorca prelazi bez o{tre gra-
nice u lijepu crnogori~nu {u-
mu. Jezero je duga~ko 1,5
km, a vodom ga napaja gor-
ski potok êmernica. Ljeti je
ugodno za vo`nju ~amcima i
ribolov. Na podno`ju dvorca
ure|eno je izleti{te s restau-
racijom, a s druge je strane
prilazne ceste suvremeni ho-
tel »Trako{}an« s 20 dvokre-
vetnih soba. Ima veliku
restauraciju, terasu, saunu,
teretanu, solarij, kamp-ku}i-
ce, sportske terene za tenis,
ko{arku, rukomet i mali no-
Trako{}an i Ravna gora
gomet i parkirali{te. Slikovit

poloàj Trako{}ana, ti{ina gorskoga kraja i prekrasna priroda u okolini pruàju neo-
bi~an sklad i romanti~an ugo|aj. Trako{}an je postojao kao utvr|en grad ve} 1334.
Prvi su mu poznati vlasnici grofovi Celjski, nakon njih Jan Vitovec, Ivani{ Korvin,
obitelj Gyulay, a od 1572. Dra{kovi}i. Tijekom stolje}a burg je nekoliko puta bio preg-
ra|ivan. Kad je ve} bio prili~no ru{evan, obnavlja ga 1853.–1862. u duhu pseudogoti-
ke Juraj Dra{kovi}, a u podno`ju gradi branu i tako stvara Trako{}ansko jezero. U
posjedu Dra{kovi}a bio je sve do Drugoga svjetskog rata i u narodu jo{ kolaju pri~e o
rasko{nu ìvotu njegovih vlasnika. Danas je dvorac preure|en u muzej s oko 25 iz-
lo`benih prostorija, u kojima se ~uva neogoti~ki namje{taj, starinsko oru`je i galerija
portreta od kraja 15. do kraja 19. st. Ure|eni su i autenti~ni ambijenti iz druge polovi-
ne 19. st.: vite{ka dvorana, knji`nica, lova~ka dvorana, muzi~ki salon, spavaonica,
blagovaonica s malim salonom i slikarski atelje Julijane Erdödy-Dra{kovi}. Posjeti
radnim danom 8-15 h, subotom i nedjeljom 8-16 h (ulaznica 20 kn, djeca i u~enici 10
kn). Za planinare je Trako{}an osobito privla~an jer je svojim smje{tajem izme|u
Ravne gore i Maclja, zajedno sa susjednim hotelom, polazna to~ka za uspone na obje
planine.
Markirani put iz Trako{}ana po~inje kod drvenih kamp-ku}ica iza hotela
»Trako{}an«, odakle se penje {umskim hrptom i padinama brda Domodilo-
vac (360 m) do njiva i vo}njaka zaseoka Vrbani}i (50’). Iza Vrbani}a penje
se u zaselak Kotar{}ak (10-15’), usred kojeg se ra~va: d. za pl. dom HPD-a
»Ravna gora« (1 h strmog uspona), a l. blaì za »Pusti duh« (45’-1 h). Ozna-
ka je na spremi{tu za kukuruz. Put prolazi mimo kapelice i penje se povrh
vinograda i klijeti prema zaseoku Paski (Begova ku}a). Tu skre}e l. 2-3’ do
izvora (u stijeni s druge strane). Dalje siparastom padinom i kroz grmlje
blagim usponom u {umu i zatim {irokim uhodanim putem. Nakon 30-40’
stiè na {umsku cestu, i njom l. za 1’ do doma.
Pl. dom »Pusti duh« (672 m) sagra|en je u {umarsko-lova~kom stilu kao prizemni-
ca s drvenim potkrovljem. Podigli su ga 1950. vara`dinski planinari na ru{evinama
stare ku}e zvane »Pusti duh«, a kada su 1964. sagradili novi dom, stari su predali PD-
u »Trako{}an« iz Lepoglave i otada njim upravljaju lepoglavski planinari. Nakon ob-
nove 1987.–88., dobiva dana{nji izgled. U dvori{tu je loì{te za ro{tilj i kotlovinu, a od
sportskih sadràja tu su vise-
}a kuglana i tereni za basket,
nogomet, odbojku i pikado. U
prizemlju su blagovaonica s
kaminom, kuhinja, dvije jed-
nokrevetne sobe, ugostiteljska
soba sa {ankom (TV, radio i
mjesta za sjedenje) i WC. U
potkrovlju su po dvije 4-
krevetne i 6-krevetne sobe
(20+2 kreveta). Opskrbljen je
strujom, vodom i pi}ima, a hra-
na se priprema uz prethodnu
najavu. Otvoren je subotom,
nedjeljom i blagdanom od 1.3.
do 1.11., a u zimskom razdob-
lju uz prethodnu najavu. Ces-
tovnim je prilazom iz Lepogla-
Pl. ku}a »Pusti duh« (Damir Kuìr)
ve preko starog doma 16 km.
£ 4. Trako{}an – Meljan 3,5 km – »Pusti duh« 1,10 h. Tko ima svoje
vozilo moè uspon znatno skratiti tako da krene najprije 1 km cestom pre-
ma Vara`dinu te ovdje skrene l. asfaltiranim odvojkom 2,5 km u selo Me-
ljan, gdje se moè parkirati. S raskri`ja u Meljanu, s velikim krièm (tzv.
Kriì{}e), l. za markacijom uz potok i umjetne slapove do vikend-ku}a, za-
tim l. na put i nakon nekoliko min. u zaselak Kotar{}ak. Dalje v. 3.
£ 5. Pl. dom »Pusti duh« – Velike pe~ine 45’. Od pl. doma »Pusti duh«
moè se si}i u Trako{}an malo duìm, ali zanimljivim putem preko Velikih
pe~ina. On vodi u sz. smjeru najprije blaìm, a zatim jo{ nekoliko minuta

strmijim silazom do gornjeg
ruba Velikih pe~ina (520 m)
koje se strmo ru{e u dubinu.
S njihova je golog tjemena
osobito lijep vidik na Tra-
ko{}an i preko njega na Ma-
celj, a d. na podru~je Haloza
u Sloveniji. Godine 1954.
slovenski je penja~ M. Me-
{ko opisao penja~ke uspone
koje je izveo sa svojim par-
Velike pe~ine (520 m) na Ravnoj gori (Damir Kuìr) tnerima u stupovima Veli-
kih pe~ina (PV 55, 1955.,
27). Na vrhu stijena podignut je velik kri` u spomen trojice dje~aka koji su
tu smrtno stradali zbog pada. U novije je doba vrh stijena postao uzleti{tem
za padobransko jedrenje. Tko se ne èli vra}ati u dom, moè brzo, ali pri-
li~no strmo si}i do Trako{}ana.
LITERATURA
Hirc, D.: Od Lepoglave do Ormuà. Obzor 17, 251, 1887.; Hirc, D.: Na me|i [tajera. Pozor br. 55-57, 1888.; Pasari}, J.: Ravna g. HP 21,
5, 1925.; Otvorenje pl. doma na Ravnoj g. HP 28, 340, 1932.; Vu~ak, J.: Na Ravnoj g. HP 29, 269, 1933.; Tanodi, M.: Na skijama na
Ravnoj g. HP 31, 107, 1935.; Malez, M.: Geolo{kim ~eki}em i kompasom po Ravnoj g. NP 3, 326, 1951.; Crkven~i}, I.: O agrarnoj
strukturi g. porje~ja Bednje. Geogr. gl. 13, 101, 1951.; Me{ko, M.: Ravna g. Pl. vestnik 55, 27, 1955.; Malez, M.: Nau~no zna~enje i
va`nost V. pe}ine. NP 15, 176, 1983.; Mil~eti}, I.: Na{a Ravna g. NP 15, 211, 1983.; Jaga~i}, T.: Novi dom na Ravnoj g. NP 15, 238,
1903.; \uri}, T. – Smerke, Z: Ravna gora. Vara`din 1980. (104 str. i karta); [incek, M.: Kamo na izlet? Na Ravnu goru. NP 41, 1989.,
265.
Strahinj{~ica
Prirodne zna~ajke i planinarstvo

Prirodne zna~ajke. Strahinj{~ica je srednje visoka {umovita planina ko-
ja povezuje Ivan{~icu na istoku, s Kostelskim gorjem na zapadu i zajedno s
njima dijeli Zagorje na dvije kotline. Njezina glavna kosa strmo se uzdigla
izme|u sela Jesenja i Strahinja, u smjeru i.-z., u duìnu od desetak kilome-
tara. Ta kosa na zapadu zavr{ava markantnim strmim vrhom s kamenom
glavicom odakle je lijep vidik (Slon, 445 m), a na istoku Hajdinskim zrnom
(738 m) na kojemu su Pisane pe~ine. Od Ivan{~ice je dijeli sutjeska O~ura, a
od Kostelskoga gorja sutjeska Krapinice, tako da je i orografski i planinar-
ski moèmo smatrati posebnom planinom. Popre~an presjek gore iznosi
svega 2-3 km, {to zna~i da su njezine padine strme, a greben o{tar. Ime je

dobila po selu Strahinju na svom podno`ju. U novije doba po~elo je prevla-
davati ime Strahinj~ica, pa ~ak i Strahin~ica, ali je narod od davnine zove
Strahinj{~ica (usporedi: Martin{~ina, Konj{~ina). Lako je pristupa~na i
planinar }e je bez ve}ih pote{ko}a prije}i uzdu` i poprijeko u jednom danu.
Ipak, neki dijelovi imaju zna~ajke vi{ega gorja: veliku strminu, duboko us-
je~ene klance, mjestimice ogoljeli greben i manje vapnena~ke stijene.
Ju`na joj je padina pod niskom {umom koja se sastoji od brdskog hrasti}a,
cera, grmolikog drve}a i ne{to mlade bukve. Na s. padini buja lijepa visoka
{uma, prete`no bukova i grabova, s pone{to crnogorice (jela, smreka, bor),
a ima i oto~i}a breze. I najvi{i je dio planine pod gustom bukovom {umom.
Livada ima malo. Najljep{e su gorske ko{anice na niskom si. ogranku Br-
du. Strahinj{~ica je najljep{a u doba cvjetanja, jer su tada njezini proplanci
puni {arenoga cvije}a. Ima dovoljno izvora i voda teku}ica. Klima je u pla-
nini subalpska. Za zimske sportove nije prikladna jer joj nedostaju slobod-
ne padine.
Planinarstvo. Pl. posje}ivanje Strahinj{~ice po~elo je ve} u prvim godina-
ma razvitka hrvatskoga planinarstva. Godine 1883. HPD je imao u Krapini
svog povjerenika, prvo markiranje izveo je 1892., a 1899., odmah nakon os-
nutka podru`nice »Strahinj{~ica« u Krapini, dao je prokr~iti stazu na vrh
Gole{a. U to doba podignuta je na njemu i razgledna drvena piramida (vi{e
je nema). Posje}ivanje planine dobilo je {ireg maha ipak tek nakon Drugo-
ga svjetskog rata, po dovr{enju pl. doma, a pogotovo nakon probijanja ceste
do doma 1963. Najzanimljivija su mjesta u gori pl. dom s okolicom i stijena
Dedek iznad doma, s koje je lijep vidik na Krapinu. Neko} popularni Gole{,
a tako|er i najvi{i vrh planine, ne pruàju {irok vidik zbog razvijene {ume.
Strahinj{~ica je podru~je rada istoimenog pl. dru{tva u Krapini koje se bri-
ne o svom domu i odràvanju markacija.
Kajbum{~akov put. PD »Strahinj~ica« je u povodu proslave 80. godi{njice
osnutka otvorila 17. 6. 1979. polukru`ni put oko Krapine, koji povezuje Stra-
hinj{~icu, Brezovicu i niz zanimljivih pl. to~aka. Ime je dobio po dedeku Kaj-
bum{~aku iz Nazorove pjesme o Krapini i Zagorju. Na trasi je 8 KT, a put
traje 8-10 h. Ozna~en je slovom K. Najbolje ga je podijeliti na dva dana, s no-
}enjem u domu na Strahinj{~ici. Zapo~inje kod Lova~kog doma u Krapini
(KT 1), iza njega penje se na [u{elj brijeg (KT 2), zatim se preko Lova~kog
doma u Radoboju (KT 3) penje na Strahinj{~icu (KT 4), te preko Gole{a silazi
Hrbat Strahinj{~ice s pl. domom (Zlatko Smerke)

u Podgoru (KT 5). Slijedi uspon na vrh Brezovice (KT 6), odakle silazi preko
Tri kralja (KT 7) do nalazi{ta pra~ovjeka u Hu{njakovu (KT 8). Dnevnik s
opisom puta moè se naru~iti pouze}em (uz otkupninu) od PD-a »Strahinj-
{~ica« u Krapini, koje nakon obilaska puta dodjeljuje zna~ku.
Prilazi
Najkra}i je i orijentacijski najlak{i prilaz iz Krapine preko Strahinja, prem-
da ni ostali ne ~ine te{ko}a. Do samoga pl. doma moè se sti}i i automobi-
lom preko @utnice. Budu}i da je zapravo rije~ o poludnevnom izletu, dan se
moè iskoristiti za put uzdu` hrpta gore trasom Kajbum{~akova puta ili
tim putem nastaviti sa Strahinj{~ice na Brezovicu (3 h).
£ 1. Krapina – Krapinsko Strahinje – Rudnik – Pl. dom 1,45 h. Naj-
va`nije polazi{te za uspon je Krapina ispod j. padine gore. U novije doba
najbolje je do}i u Krapinu èljeznicom jer je sve manje autobusnih linija.
Krapina (158 m) je slikovit zagorski gradi} koji je sjedi{te Krapinsko-zagorske ùpa-
nije. Smje{ten je u dolini Krapinice i okruèn {umovitim obroncima Kostelskoga gor-
ja i Strahinj{~ice. Poznat je i kao staro povijesno mjesto (pisani dokument iz g. 1193.),
s bogatom kulturnom tradicijom, te kao privla~no izleti{te koje u mnogome podsje}a
na Samobor. Ima dobre prometne veze. Nalazi se na `. pruzi Zagreb – \urmanec –
Hromec – dràvna granica (56 km od Zagreba i na Zagorskoj magistrali (autocesta Zag-
reb – Macelj). Autobusni kolodvor je nasuprot `. postaje. Krapina je sjedi{te HPD-a
»Strahinj{~ica« (osn. 1899. kao podru`nica HPD-a). U gradu i okolini ima mnogo
ugodnih ugostiteljskih objekata i izleti{ta. Prije uspona na goru vrijedi obi}i ove zna-
menitosti: Muzej evolucije u Hu{njakovu gdje je geolog Dragutin Gorjanovi} Kram-
berger 1899. na{ao ostatke krapinskog pra~ovjeka i paleolitske rukotvorine, Stari
grad, Zavi~ajni muzej, rodnu ku}u dr. Ljudevita Gaja (Muzej hrv. narodnog preporo-
da), Galeriju grada Krapine, Sakralnu zbirku franjeva~kog samostana sv. Katarine iz
17. st. i zavjetnu crkvu Bl. Djevice Jeruzalemske na uzvisini Tr{ki Vrh (oko 1,2 km
cestom od sredi{ta).
Od `. p. Ulicom A. Star~evi}a preko mosta na Krapinici i odmah l. uz Krapi-
nicu [etali{tem hrv. narodnog preporoda do Trga Ljudevita Gaja u grad-
skom sredi{tu, zatim Magistratskom ulicom (iza ku}e br. 35 l. se odvaja
Krambergerova ul. kojom je 5’ do
paleolitskog nalazi{ta Hu{njakovo).
Dalje ravno Ulicom M. Gupca ispod
podvo`njaka Zagorske magistrale
(20’ od `. p. Krapina). Ovamo se mo-
è brè sti}i ako se iz Krapine pro-
duì vlakom do `. p. Doli}i (2 km od
Krapine). Oko 300 m od postaje, u
malom boriku postrani od ceste, na-
lazi se Lova~ki dom u kojem je KT 1
Kajbum{~akova puta. Iza Lova~kog
doma ve} po~inje Krapinsko Strahi-
nje. Cestom kroz naselje 1 km do
kriànja (l. krak je za Podgoru),
odakle ravno blagim usponom uz
tvornicu TEP do novoga kriànja.
Tu l. asfaltiranom cestom {irine 3
m za Radobojsko Strahinje do tra-
fostanice kod starog rudnika (30’),
gdje se moè parkirati vozilo. Dalje
preko mosta o{tro uzbrdo kraj ras-
Su{ec, najvi{i vrh Strahinj{~ice pela i obiteljske ku}e do d. zavoja

ceste, gdje markacija prelazi l. kroz
{ljivik, zatim kra}om strminom pre-
ko potoka i zavojem do kolnog puta.
Njim l. gore preko livada, uz stupove
elektri~nog voda do stabla kru{ke, a
od nje l. na po~etak zavojitog puta
kojim ima do doma 8 zavoja.
Pl. dom na Strahinj{~ici (618 m)
smje{ten je na {umovitom prijevoju Str-
mini, preko kojeg je prelazila nekada{nja
pje{a~ka staza iz Radobojskog Strahinja
u Gornje Jesenje. Gradnju je zapo~eo
HPD »Strahinj{~ica« iz Krapine 1940., a
zavr{io 27. 7. 1951. Dom je prostrana jed-
nokatna zgrada od kamena. U prizemlju
su blagovaonica za 50 osoba, mala sala sa Pl. dom na Strahinj{~ici
{ankom, mala sala za 20 osoba i kuhinja,
a na katu 3 sobe s 2, 4 i 6 kreveta, te skupna spavaonica s 20 leàja (ukupan kapacitet
32 leàja). Pred blagovaonicom je prostrana terasa s lijepim vidikom na Zagorje i Med-
vednicu. Dom je elektrificiran i ima vodu iz cisterne. Opskrbljen je pi}ima. Otvoren je
vikendom od travnja do kraja listopada, a u ostale dane po dogovoru. U domu su stolovi
i klupe za 40 izletnika. U okolici doma mogu se poduzeti izleti hrptom planine u z. i i.
smjeru. U i. smjeru vodi markacija na vrh planine (vidi niè). U z. smjeru moè se {iro-
kim putem prema Gole{u (20’), odakle l. silazi markacija u Krapinu preko Jelenskih
pe}ina. Satnica: Dedek 8’, vrh Strahinj{~ice 30’, Izvor 5’, Jesenje 1 h, Macelj 5 h, Tra-
ko{}an 3 h.
Put na vrh Strahinj{~ice vodi od parkirali{ta iznad doma d. o{tro uzbrdo
markiranom stazom kroz mladu {umu. Nakon 8’ prelazi golu kamenitu
glavicu zvanu Dedek, s lijepim vidikom na pl. dom, Zagorje i u Sloveniju sve
do Kamni{kih Alpa, a u blizini se isti~e stoàc Brezovice na po~etku Kostel-
skoga gorja. Nakon daljnjih 20’ staza stiè na vrh Strahinj{~ice (na novoj
vojnoj specijalki 1:25 000 ozna~en je imenom Su{ec, 846 m). Na samome je
vrhu veliko stablo bukve. Vidik je ograni~en {umom.
£ 2. Krapina – Podgora – Pl. dom 2 h. Iz Krapine do raskri`ja kod tvor-
nice TEP (v. 1), zatim l. cestom 10’ do po~etka naselja Podgore. Nakon pr-
vih pet ku}a, o{tro d. na asfaltnu cestu, 150 m prema crpili{tu vode, zatim l.
(oznaka na asfaltu) stazom koja koso prelazi oranicu i iza nje se o{tro penje
kroz {ljivik i rubom {ume do raskri`ja (tu nam s l. prilazi markacija iz @ut-
nice, v. 3). Odavle o{tro d. zavojitom stazom preko Jelenskih pe}ina na
ju`noj padini gore, do {irokoga puta na hrptu Gole{a. Njim d. 20’ do doma.
£ 3. @. p. @utnica – Podgora – Jelenske pe}ine – Pl. dom 2 h. Od `. p.
@utnica (3 km od Krapine), uz tekstilnu tvornicu, cestom za Gornje Jesenje
oko 400 m, zatim o{tro d. preko mosta na makadamsku cestu uz ogradu
tvornice u smjeru Krapine do kraja tvorni~koga kruga. Odavle l. ispod pod-
vo`njaka Zagorske magistrale, po cesti u Podgoru ravno (l. je {kola) do ras-
kri`ja (l. vodi cesta uz brijeg na Slon, 445 m). Tu treba ravno do idu}eg ras-
kri`ja (»A« stup elektri~nog voda), odakle l. blagim usponom oko 250 m iz-
me|u ku}a i vodocrpili{ta gdje markacija skre}e d. po kolnom putu. Njime is-
pod vikendica do mjesta gdje s d. prilazi markacija iz Krapine (dalje v. 2).
£ 4. Krapina – @utnica – Pl. dom cestom 12 km. Iz Krapine starom ces-
tom za \urmanec do raskri`ja (oko 2 km), gdje treba d. (putokaz za Gornje
Jesenje i Bednju), cestom preko mosta i `. pruge uz tvornicu Krateks, d. stra-
nom doline potoka @utnice kroz Gornju @utnicu 4 km prema Gornjem Jese-
nju. Tu iza zavoja, neposredno prije mosta, o{tro d. s asfaltne na makadam-
sku cestu kojom ima do doma 6 km. Cesta se penje mimo separacije kameno-
loma i kontejnera do raskri`ja. Tu u zavoju o{tro l. uz strminu, zatim oko

gradskog deponija za sme}e, rubom kamenoloma ravno uzbrdo. Slijede zavo-
ji kroz livade i {ume, do kriànja gdje treba o{tro d. (ravno vodi cesta preko
Jesejanskog brda ili Kranj~eca do klanca O~ure). Nakon jo{ nekoliko o{trih
zavoja (markirane kratice), strmina popu{ta i cesta skre}e l. Tu je d. 5-6 m is-
pod ceste ogra|en nepresu{an izvor pitke vode. Slijedi oko 500 m o{trog us-
pona do parkirali{ta na hrptu gore. S druge strane hrpta, 20 m ispod parki-
rali{ta, nalazi se dom. Cesta ima nagib 14%; nije prohodna za autobuse.
£ 5. Gornje Jesenje – Pl. dom 1,20 h. Markacija po~inje na autobusnoj
postaji kod Mjesnog ureda Gornje Jesenje (biv{i zadru`ni dom; Jesenje ima
naglasak na zadnjem slogu). Najprije se spu{ta 1,5 km cestom prema Krapi-
ni u nekoliko zavoja do zaselka Osrede~ki, gdje kod elektri~nog stupa treba
o{tro l. kolnikom nizbrdo do prve ku}e Galovi}a. Prije prve ku}e ravno kroz
vo}njak preko prvog potoka, zatim oko 20 m livadom, pa preko drugog poto-
ka livadom do skupine pitomih kestena. Rubom {ume d. 50 m, zatim kroz
{umski gaj 20 m na rub velike livade. Ovdje o{tro d. 50 m do stabla tre{nje,
pa o{tro l. puteljkom po livadi koja se diè do ceste za pl. dom. Prelazi cestu
kod kamena s putokazom, jo{ dva puta sije~e cestu kraticama, a tre}i put, u
visokoj bukovoj {umi, ostaje na njoj sve do pl. doma. Ovaj je prilaz prikladan
za planinare koji dolaze na Strahinj{~icu s Trako{}ana trasom ZPP-a.
LITERATURA
(S. – skr. Strahinj{~ica). Vac, G.: S. HP 1, 102, 1898.; Ortner, S.: Povijest gradine i trgovi{ta Krapine. Zagreb 1899.; Hirc, D.: Prirodni
zemljopis Hrvatske, I, str. 175-178, Zagreb 1905.; Gorjanovi}, D.: @ivot i kultura diluvijalnog pra~ovjeka iz Krapine. Djelu JAZU knj. 23,
1913.; Piljek, S.: Sa izleta na S. NP 32, 99, 1950.; Arh-Lipovac, L.: Prolje}e na S. NP 4, 156, 1952.; Veronek, I.: S. NP 7, 177, 1955.;
Lisac, R.: Pioniri PDZ-a u Krapini i na S. NP 10, 50, 1958.; Kozina, A.: Krapina i okolica kroz stolje}a. Muzej u Krapini, 1960.; Horvatin, D.:
Zimski vikend na S. NP 10, 58, 1971.; 75 godina pl. rada u Krapini. PD »Strahinj~ica«, Krapina 1974.; Regula-Bevilacqua, Lj.: O
vegetaciji zagorske gore Strahin~ice. Ekolo{ki gl. 1998., br. 5., 47-53; O{tri}, V.: Bilje{ke sa Strahinj~ice. HP 92, 2000., 319.
Brezovica
Priroda i poloàj. Brezovica je razmjerno niska, {umovita gora, koja po-
vezuje Strahinj{~icu s Kostelskim gorjem. Uzdiè se o{tro iz sutjeske Kra-
pinice, u smjeru i.-z. u duìnu od 3 km. Iz da-
ljine je nalik stogu sijena. Ju`na je strana
pokrivena hrastovom {umom, ispod koje se
blago spu{taju livade, a s. se padina strmo ru-
{i oko 200 m u bukovu {umu. Vode na Brezo-
vici nema. Vrh je lako dostupan jer je gora
pro{arana brojnim puteljcima, a na sam je
vrh probijena cesta do telekomunikacijskog
objekta. Najkra}i je i dobro markiran uspon
od `. p. @utnica, dok je mnogo zanimljiviji, ali i
neusporedivo duì, zaobilazni put od Hu{nja-
kova u Krapini preko Tri kralja (2,15 h).
£ 1. @. p. @utnica – Doli}e – Brezovica
1,15 h. Od `. p. @utnica (4 km od Krapine pre-
ma Sloveniji) za markacijom po cesti za Kra-
pinu preko mosta na Krapinici do raskri`ja za
\urmanec. Cestom 1 km d. do zadnje ku}e l. u
naselju Doli}i, gdje treba l. preko oranice na
kolni put (smjerokaz na stupu dalekovoda i
markacija na oznaci plinovoda). Slijedi 50 m
o{trijeg uspona, zatim blaèg do kriànja,
Brezovica, 581 m (Zlatko Smerke) gdje treba d. iz {ume do zaravni s pitomim

kestenima. Na idu}em raskri`ju l. 30 m do jo{ jednog raskri`ja, gdje treba l.
i nakon 10 m po~eti s o{trim usponom do stijena, zaobilaze}i ih l. do zarav-
ni. Slijede jo{ dva raskri`ja gdje treba d. Stigav{i na greben, njime l. blaìm
usponom do ceste koja vodi do repetitora (antenski stup) na samome vrhu
(581 m). Vidik se pruà na Zagorje i u Sloveniju, za bistra vremena sve do
Kamni{kih Alpa. Preporu~a se silazak na drugu stranu u Krapinu preko
Tri kralja markacijom Kajbum{~akova puta, zaobilaznim, ali vrlo lijepim
putem kroz tipi~ne zagorske pejzaè (1,30 h u silazu).
£ 2. \urmanec – Brezovica cestom 4 km. U \urmancu, 40 m prije br-
klje, l. na asfaltiranu seosku cestu za selo Brezovicu (Petrovsku) do ras-
kri`ja na prijevoju, gdje treba skrenuti l. u zaselak Leljaki (tu prestaje as-
falt). Dalje strmo uzbrdo do zaravanka sa skupinom borova gdje stièmo na
popre~nu makadamsku cestu. Njom treba l. u nekoliko zavoja na vrh. Na
povratku se moè umjesto u \urmanec si}i u Krapinu, tako da se kod spo-
menute skupine borova produì cestom na jug kroz zaselke sela Podgaj.
Maceljska gora
Priroda i planinarstvo
Reljef. Maceljska gora (skr. Macelj, gen. Maclja) ogra|uje Hrvatsko zagor-
je sa s. strane i dijeli ga od slovenske regije Haloze. Pruà se uglavnom
smjerom i.-z., od Trako{}ana do Rogatca, u duìni od gotovo 20 km. Prije-
voj na Zagorskoj magistrali Zagreb – Maribor dijeli ga na dva dijela. Z. dio,
koji je vi{i, strmiji i ima pravilan oblik glavnog hrpta s pobo~nim ogranci-
ma, ~ini glavninu gore, dok i. dio ne samo da znatno gubi brdski karakter
nego je ra{~lanjen na dvije usporedne i podjednako visoke kose, me|u koji-
ma te~e potok {to puni Trako{}ansko jezero. Kao i ve}ina zagorskih brego-
va, Maclju je kao cjelini s. padina strma, a j. blaga i bogato ra{~lanjena, zbog
~ega i sve ja~e teku}ice silaze na j. stranu. Najvi{i vrh (718 m) planinarski
nije zanimljiv jer zbog {ume nema vidika, a osim toga je grani~na kota pre-
ma Sloveniji gdje kretanje ograni~uju pograni~ni propisi. Premda Macelj
nije najvi{a zagorska planina, u neku je ruku ~vori{te od kojega se granaju
tri glavna lanca: Kuna gora – Cesargradska gora, Strahinj{~ica – Ivan{~ica i
Ravna gora – Topli~ka gora. U njemu su i izvori{ta triju glavnih zagorskih
rijeka: Sutle, Krapinice i Bednje. Narodno je ime planine Maceljska gora,
pri ~emu se pod gorom misli na {umu. Ime potje~e od imenice macel, {to je
lokalni naziv za bat.
Gra|a. Temeljno kamenje Maclja u najve}em su dijelu tvrdi pje{~enjaci,
zatim vapneni i pr{inasti pje{~enjaci zelenkasto sive boje. U i. dijelu prevla-
davaju morski lapori i prhki lapori pje{~enjaci ù}kaste boje. Sve je to ka-
menje miocenske tvorbe. Na izlokanim mjestima pokazuju se glineni {kri-
ljavci, a ispod njih dolomiti. Geolo{ki to kamenje pripada kenozoiku, for-
maciji tercijara. U i. dijelu, izme|u spomenutih usporednih kosa, nalaze se
velika nalazi{ta tufa, kamena koji je nastao od vulkanskog pepela i koji se
gospodarski iskori{tava.
Flora. U prirodi Maclja najzna~ajnije je bogatstvo {uma. One su prekrile
cijelu planinu i planinarima onemogu}uju vidik. Tu nema slikovitih pro-
planaka kao u drugim zagorskim bregovima, ali upravo su te {ume glavna
prednost Maclja. Prevladava asocijacija kitnjaka i graba, a unutar nje dola-
ze jo{ i bukva, klen, gorski javor itd. Neobi~na je za goru tako male visine

sveza listopadne i crnogori~ne {ume. Osim jele, od crnogorice ima jo{ mno-
go obi~noga bora i smreke, a na vi{im poloàjima dobro je razvijen i ari{.
Planinarstvo. U Maclju nema pl. objekata i planinarima je vrlo malo poz-
nata. S hrvatske strane markiran je samo jedan prilaz. Zbog nedostatka is-
taknutih vrhova i vidikovaca, a i slabije pristupa~nosti u usporedbi s osta-
lim zagorskim bregovima, ostao je po strani od glavnih pl. kretanja. Danas
skrivene ljepote Maclja, a to su spokojstvo i ti{ina gorskih {uma, osobito cr-
nogori~nih, pozna tek uì krug planinara. Planinarski su najzanimljivije
dvije to~ke: lugarnica Lobor{~ak i izvor Sutle, koji se nalazi na samoj dràv-
noj me|i.
Prilazi
£ 1. Lupinjak – M. Kravnjak – izvor Sutle 2,30 h. Od `. p. Hromec
cestom 3 km do grani~nog prijelaza Lupinjak (prijaviti se policiji). Oko 200
m prije granice cestom d. za markacijom u selo Hromec. Iza sela l. od ku}e
na rubu {ume do rijeke Sutle. Uz Sutlu {umskom cestom pod M. Kravnjak i
o{trim usponom 30' na vrh (vidik). Dalje blag uspon do {umske ceste, njom
l. 2,5 km i zatim s nje l. za markacijom 30' do {umskog stovari{ta [vedski
stol. Slijedi 30' uspona do staze koja stiè sa Strahinj~ice i njom l. 20' do
izvora.
£ 2. Gornji Macelj – Lobor{~ak 4 km – izvor Sutle 1,30 h. Gornji Ma-
celj je seoce sa {kolom i lugarnicom na granici i. i z. dijela gore, smje{teno
na Zagorskoj magistrali Zagreb – Maribor (autobusom iz Zagreba 69 km,
od Krapine 10 km). Najblià je `. p. \urmanec (60 km od Zagreba), od koje
je do sela 5 km cestom. Oko 800 m prije sela, d. od ceste, nalazi se napu{te-
na lugarnica »Lepa bukva« krapinske {umarije i ugostiteljski objekt u obli-
ku brvnare, a oko 1,5 km prije lugarnice vodi d. uzbrdo markacija ZPP-a
preko i. obronaka Maceljske gore u Gornje Jesenje pod Strahinj{~icu. Na{
put u z. dio Maceljske gore po~inje oko 50 m iza spomenute brvnare, gdje
markacija skre}e sa Zagorske magistrale l. u zaselku Fruki-Topolovci.
Odavle l. u {umu uskom brdskom cestom. Ona se u zavojima penje kroz li-
jepu {umu 3,5 km do kriànja na gorskom hrptu (nagib do 14%).
Lobor{~ak. S kriànja je l. odvojak 300 m do {umarske ku}e Lobor{~ak. To je vrlo li-
jepa zgrada u lova~kom stilu, okruèna visokom smrekovom {umom. Oko nje su ure-
|ena igrali{ta, nadstre{nice i klupe za odmor. Posjetitelja osvaja ~ar guste kestenove
{ume i miris crnogorice, jedini je nedostatak ograni~en vidik. Ku}a je ure|ena kao iz-
leti{te, namijenjena je {umar-
skim potrebama i nije pristupa-
~na javnosti.
Markacija nastavlja od spo-
menutog odvojka za Lobor-
{~ak 150 m do raskri`ja, gdje
treba l. {umskom cestom do
~istine. Slijedi blag uspon i
d. zavoj, iza kojega preko
propusta na biv{e stovari-
{te. Njim l. do kraja i tu d.
o{trim usponom rubom hra-
stove {ume. Dalje lijepo tra-
sirana staza u blagom uspo-
nu vodi l. padinom brda 40’
na hrbat Maclja do sedla,
Lova~ki dom Lobor{~ak na Maclju odakle se na drugu stranu

kroz {umu naziru slovenska sela. Na sedlu je grani~ni kamen jo{ iz doba
Austro-Ugarske. Staza dalje vodi jo{ 40’, drè}i se l. strane hrpta, kroz lije-
pu {umu i preko ~istine Krapinska ledinka (vidik na Zagorje) stiè do izvo-
ra Sutle (slovenski: izvir Sotle). Izvor je u grani~nom pojasu(!), a nalazi se
desetak m l. od ra~vanja staze, na kojemu se d. uzbrdo odvaja staza 10’ na
hrbat Maclja do ostataka bunkera iz Drugoga svjetskog rata (2,30 h od G.
Maclja). Po~etak rijeke Sutle je neznatno, ozidano vrelo, okruèno grmljem
i stablima, pa treba pa`ljivo slijediti markaciju. Sutla silazi odavle s planine
poput tankog poto~i}a, pra}ena granitnim stupovima nekada{nje nje-
ma~ke granice. Sa slovenske strane ima do izvora 2,30 h od `. p. Sv. Rok ob
Sotli (prije Lupinjak) preko Trli~na.
LITERATURA
Hirc, D.: Maceljska gora. Prirodni zemljopis Hrvatske I, str. 248-255, Zagreb 1905.; Horvat, D.: Macelj. NP 12, 941, 1960.; [kerlak, V.:
êz Macelj. Pl. vestnik 89, 369, 1969.; O{tri}, V.: Gora na granici. HP 92, 255, 2000.
Kostelsko gorje i Kuna gora
Poloàj. Planinski niz koji Hrvatsko zagorje dijeli u dvije zasebne kotline
spu{ta se od svoga najvi{eg vrha u Ivan{~ici postupno u z. smjeru preko
Strahinj{~ice, te zavr{ava Kostelskim gorjem. Ovo gorje po~inje nedaleko
od Krapine, tamo gdje ga rje~ica Krapinica strmom sutjeskom dijeli od
Strahinj{~ice. Pruà se u duìnu od 20 km sve do Sutle na slovenskoj grani-
ci. Neki geografi ubrajaju u ovo gorje i z. ogradu Zagorja, koja se od Kostel-
skoga gorja nastavlja u j. smjeru bilom uzdu` Sutle, u duìnu od daljnjih 30
km. Mi }emo, me|utim, najvi{i vrh u tom bilu, Cesargradsku goru, posebno
obraditi, ne samo zbog orografski druga~ijeg karaktera nego i zbog pl. iz-
dvojenosti.
Reljef. Visina je Kostelskoga gorja neznatna i samo na nekoliko mjesta
prelazi visinu od 500 m: u Ravnici (561 m) na istoku, na Kuna gori (520 m)
u sredi{njem dijelu i Ko{trunu (505 m) na
zapadu, dok je sve drugo zapravo tipi~no
zagorsko humlje, dodu{e vrlo lijepo i sliko-
vito, ali naseljeno i obra|eno, pa prema to-
me bez pl. zna~enja.
Planinarstvo. Postoji ipak nekoliko pl.

zanimljivih to~aka, zbog kojih vrijedi pos-
jetiti ovo gorje. To je u i. dijelu stoàst vrh
Brezovica (534 m), koji ve} izdaleka privla-
~i pogled planinara. Prije pola stolje}a Bre-
zovica je bila popularno izleti{te krapin-
skih planinara, sve dok nije sagra|en dom
na Strahinj{~ici. Danas je na vrhu teleko-
munikacijski toranj do kojega je probijena
i brdska cesta. Brezovica je opisana u po-
sebnom odjeljku. U sredi{njem dijelu gorja
zanimljiva je gradina Kostel (od lat. castel-
lum), po kojoj je cijelo gorje dobilo ime, za-
tim romanti~na klisura Kosteljina ispod
nje, te Kuna gora zahvaljuju}i izgradnji pl.
ku}e u blizini najvi{ega vrha. U z. dijelu
nedostatak istaknutih vidikovaca nadom- Pregrada i pl. ku}a na hrptu Kuna gore

je{ta zanimljiv i dobro sa~uvan stari grad Veliki Tabor, slikovito smje{ten
na vrhu breùljka. Kostelsko je gorje podru~je rada PD-a »Kuna gora« iz
Pregrade koje vodi brigu o svojoj pl. ku}i.
Izbor prilaza. Najkra}i je pje{a~ki prilaz iz Pregrade do pl. doma na Kuna
gori cestom. Druga je mogu}nost pristup od `. p. \urmanec, koji je gotovo
tri puta duì, ali zato pruà pun doìvljaj zagorskoga pejzaà. Posjet Kuna
gori uputno je povezati s obilaskom Vinagore i dvorca V. Tabor markira-
nom stazom, no to je rezervirano uglavnom za vlasnike vozila jer autobus-
ne veze do tih mjesta nisu povoljne.
Prilazi
£ 1. Pregrada – Pl. dom na Kuna gori – Kostel-grad 2 h. Najbliè je
upori{te za uspon na Kuna goru gradi} Pregrada.
Pregrada (195 m) je lijepo izletni~ko mjesto s gostionicama i bazenom za kupanje,
smje{teno na mjestu gdje cesta izlazi iz Sutinskoga, romanti~nog klanca rje~ice Kos-
teljine. Najzna~ajnija gra|evina je velika ùpna crkva Uznesenja Marijina iz 1818.
Sagra|ena je na mjestu stare crkve, u klasicisti~kom stilu, s baroknim elementima.
Zbog svoje veli~ine, stekla je naziv »zagreba~ka katedrala«. U nju su premje{tene sta-
re, vrlo vrijedne orgulje iz zagreba~ke katedrale. U crkvi su i nadgrobne plo~e neka-
da{njih feudalnih gospodara, npr. Simona Keglevi}a, Gorupe iz g. 1573. i dr.
Pregrada ima autobusnu vezu sa Zagrebom (59 km), Krapinskim Toplicama (13 km)
i Krapinom (16 km). Autobus iz Zagreba vozi desetak puta na dan. Najblià je `. p.
\urmanec. Pregrada je sjedi{te PD-a »Kuna gora«.
Iz ju`nog dijela Pregrade vidi se pl. ku}a na vrhu brijega koji se nadvio nad mjesto.
Uspon vodi od Trga Gospe Kunagorske l. iza crkve uzbrdo Ulicom grofova Keglevi},
ali markacija odmah iza samostana benediktinki o{tro skre}e l. markiranom {um-
skom stazom kojom se stiè do doma za 30’. Do samoga se doma moè iz Pregrade i
cestom, najprije 1 km prema Desini}u, pa s te ceste o{tro d. mimo crkve sv. Lenarta
jo{ 2,6 km {umskom cestom.
Pl. dom na Kuna gori (350 m) zidana je prizemna zgrada s potkrovljem, podignuta
1953. na ji. obronku Kuna gore zvanom Japica ili Turni{}e (456 m). Nalazi se na {um-
skom proplanku koji se prema
jugu otvara i pruà lijep vidik
prema Pregradi. Prizemno se
nalazi kuhinja i blagovaonica, a
potkrovlje sluì kao spavaonica
(kapacitet 20 skupnih leàja).
Dom nije opskrbljen, otvoren je
preko vikenda, a klju~ ~uva PD
»Kuna gora« u Pregradi koje je
vlasnik doma.
Od pl. doma dalje vodi mar-
kacija hrptom Kuna gore
najprije cestom, a zatim
{umskim putem u sz. smje-
Pl. ku}a na Kuna gori ru, uglavnom istom visinom,
padinom gore. Putem prola-
zimo mimo najvi{e to~ke, Bukovskoga vrha (521 m), koji je obrasla {uma pa
nema vidika. Nakon sat hoda stièmo do malog prijevoja ispod kojega je d.
livada. Na prijevoju se put ra~va: d. je 20’ uspona na Kostel-grad (treba ga
obi}i s d. strane i u}i iz zale|a), a l. je silaz od 7’ do dviju crkava u selu Kos-
telu i jo{ toliko do autobusne postaje (linijom iz Huma 4 km do Pregrade i
dalje za Zagreb).
Kostel-grad je u srednjemu vijeku bio dobro utvr|en burg na hridini visokoj gotovo
400 m, iznad sutjeske Kosteljine, tako da je bio vrlo te{ko pristupa~an. Do danas je

najbolje sa~uvana poslije dozida-
na utvrda, opskrbljena topov-
skim strijelnicama uperenim u
dolinu Sutinsko. Gradina je pri-
li~no obrasla {umom tako da se
izdaleka te{ko primje}uje. Ime
Kostel prvi se put spominje
1334. u popisu ùpa Ivana Arhi-
|akona, a sam grad 1398., kad
ga dobivaju grofovi Celjski. Pos-
lije su mu bili gospodari Jan Vi-
tovec, Ivani{ Korvin i Juraj
Brandenbur{ki koji ga prodaje
Keglevi}ima, a ovi mu ostaju
vlasnici do kraja. Koncem 18. st.
postaje ru{evinom. Njegovo je
ime latinskog podrijetla (castel- Klanac Kosteljine s Kostelgrada
lum, tvr|ava) i podsje}a na doba
rimske vladavine.
£ 2. @. p. \urmanec – Pregrada 12 km – Pl. dom na Kuna gori 30’.
Prilaz Pregradi od `. p. planinarski je zanimljiv jer prolazi oko 40’ ispod
Ravnice, najvi{ega vrha Kostelskoga gorja. Cestom (popularna »vinska ces-
ta«) ima 12 km, a pje{a~kim kraticama 2 h. Jutarnjim vlakom iz Zagreba
stiè se u \urmanec oko 9 sati. Od `. p. 500 m pored crkve do {kole, zatim
preko pruge i mosta l. u Pregradu (putokaz). Cestom 1 h u selo Putkovec,
gdje prestaje asfalt. Pogled d. na najvi{i vrh Kostelskoga gorja Ravnicu s re-
lejom na vrhu (561 m; narod taj vrh naziva Tusto ~elo; uspon mogu} za
40’). Desetak min dalje je selo Prigorje, odakle l. kraticom preko Smrkulja
na asfaltnu cestu u zaselak Gorupi}e (35’). Odvojkom s asfalta d. prema se-
lu Puclini, te nakon 10’ o{tro d. silaz do potoka, tu preko mosta, pa kroz se-
lo uspon na prijevoj (35’ od odvojka). Na drugu stranu 15’ silaza u Pregra-
du. Uz cestu, 1,4 km prije Pregrade, nalazi se stari dvorac Gorica. Dalje na
Kuna goru v. 1.
£ 3. Pregrada – Vinagora – Veliki Tabor 3 h. Iz Pregrade z. cestom
prema Desini}u, preko sela Sopota na prijevoj (266 m), odakle d. skre}e
seoska cesta uzbrdo u selo Vinagoru (5 km). Ovamo se moè i markiranom
stazom od pl. doma na Kuna gori (1,15 h).
Vinagora je znamenito pro{teni{te sa ùpnom crkvom ogra|enom zidinama poput
tvr|ave. Dvije kapelice pored ulaza imaju oblik utvrda. Smje{tajem je (410 m) jedna
od najvi{ih crkava u Zagorju, a istaknutim poloàjem omogu}uje {irok vidik, na jednu
stranu preko Zagorja sve do Alpa, a na drugu do Medvednice.
S Vinagore treba opet si}i na
cestu i njome produìti u se-
lo Desini}. Od raskri`ja kod
crkve u Desini}u dalje u z.
smjeru u zavojima uzbrdo
oko 30’ na hrbat kose, odak-
le s ceste d. pje{a~kim pu-
tem 15’ preko polja do Veli-
kog Tabora (kolni prilaz je 1
km dalje). Od Vinagore do
V. Tabora put je markiran.
Veliki Tabor je, uz Trako{}an,

najljep{i i najbolje sa~uvani
srednjovjekovni grad u Hrvat-
skom zagorju. Sagra|en je na
Crkva-tvr|ava na Vinagori
zaravanku oblog breùljka (oko

320 m) vjerojatno koncem sred-
njega vijeka. Ispo~etka tvr|ava,
tijekom povijesti postupno se
pretvarao u dvor, tako da su ne-
kada{nji bastioni postali stam-
bene zgrade. Zahvaljuju}i tome,
nije doìvio sudbinu ostalih sta-
rih zagorskih zamaka koji su da-
nas u ru{evinama. Gradska jez-
gra je peterokutna gra|evina
opasana sna`nim zidovima i za-
obljenim kulama. Gornji su ka-
tovi smje{teni na nizu konzola i
znatno {iri od prizemlja. Unutar
prostranog dvori{ta, u trijemu,
dvokatne su arkade. Ovaj prek-
Veliki Tabor rasni spomenik feudalnoga gra-
diteljstva posjedovala je obitelj
Ratkaj. Juraj Ratkaj (1612.–1666.) bio je pisac na{e prve tiskane povijesne knjige.
Nakon izumiranja Ratkaja, poslije 1793., mijenjali su se kao gospodari kraljevska ko-
mora, ministar Thugut i bra}a Gruenwald. Nakon Prvoga svjetskog rata kupio ga je
najprije slikar Oton Ivekovi}, a zatim dràva. Danas se u njemu nalazi muzejska zbir-
ka, ugostiteljski objekt i privatne stambene prostorije. Obavijesti o muzeju daje prof.
Josip [timac, 49216 Pregrada, K. Lugari}a 3, tel. 049/343-090.
LITERATURA
Laszowski, E.: Kostel. Prosvjeta 4, 373, 1898.; Risakovi}, V.: Kostel-grad. Pobratim 11, 329, 1900.; Hirc, D.: Prirodni z emljopis Hrvatske,
I, str. 171. Zagreb 1905.; [ibl, B.: Na Kuna goru vlakom. HP 85, 1-2, 35,1993.
Cesargradska gora
Poloàj i priroda. U z. dijelu Hrvatskoga zagorja, izme|u Klanjca, Tuhe-
lja i Kumrovca, pruìla se pitoma Cesargradska gora s najvi{im vrhom Ja-
picom (509 m). Ta niska i lako pristupa~na gora pruà se u smjeru i.-z. u
duìnu od oko tri kilometra, prosje~ne relativne visine oko 300 m. U orog-
rafskom smislu smatra se j. ogrankom Kostelskoga gorja. Okruèna je gus-
to naseljenim krajem, vinogradima i poljima, koja sa s. strane dopiru sve do
planinskog bila. S j. strane, prema Klanjcu, na njezinu podno`ju, gora je
strmija, a u gornjim dijelovima i {umovita. Planinsko bilo je {iroko i ravno i
na njemu se izmjenjuju livade i {umarci, s lijepim vidicima na Zagorje. Na
svome z. rubu gora je o{tro odsje~ena od Kun{per{ke gore u susjednoj Slo-
veniji dubokim prodorom rijeke Sutle koji omogu}uje prolaz cesti i èljezni-
ci. Sutjeska se zove Zelenjak, a njezin je najljep{i dio poznat pod imenom
Mihanovi}ev dol. Seoska naselja i polja mnogo su oduzela ~aru planinske
prirode, ali Cesargradska gora krije kutak koji to nadokna|uje svojom lje-
potom. Planinarima je, naime, ostao najzapadniji dio, strmo osovljen upra-
vo nad Zelenjakom. Tu se usred guste {ume, pod romanti~nom dekoraci-
jom ru{evina Cesargrada, po kome je gora dobila ime, nalazi pl. ku}a kla-
nje~kih planinara.
£ 1. @. p. Klanjec – Klanjec – Pl. ku}a – Cesargrad 40’. Od `. p. Kla-
njec, na pruzi Zagreb – Kumrovec (47 km od Zagreba, 6 km od Kumrovca),
koja se nalazi na obali Sutle, ima 2 km uspona cestom u samo mjesto Kla-
njec (pje{a~ke kratice).
Klanjec (263 m) je slikovito smje{ten na prijevoju hrpta koji dijeli porje~je Sutle i
Krapine i preko kojega prelazi cesta za Kumrovec (55 km od Zagreba, 6 km od Kum-
rovca). Autobus do Klanjca vozi iz Zagreba dva puta na dan, nedjeljom jedanput. Na
trgu usred Klanjca je spomenik Antunu Mihanovi}u iz 1910. g., a u Spomen-parku
(Staro groblje) grobovi su Antuna Mihanovi}a i slikara Otona Ivekovi}a. U mjestu je i
stari franjeva~ki samostan s crkvom, zadu`binom bana Sigismunda Erdödyja, koji je

tu i sahranjen (1639.). U samostanu je prije desetak godina ure|ena Zavi~ajna zbir-
ka. U Klanjcu se nalazi i Galerija Antuna Augustin~i}a, koji je sve svoje radove poklo-
nio rodnom Klanjcu. Klanjec je sjedi{te PD-a »Cesargrad«.
Put iz Klanjca vodi sa sredi{njeg trga uzbrdo do asfaltne ceste Zagreb –
Kumrovec. Tom cestom treba d. 50 m, zatim s nje o{tro l. uzbrdo uskim kol-
nim putem koji se blago penje ju`nom padinom brda, najprije granicom {u-
me i vinograda, a zatim kroz {umu. Nakon 30’ put prolazi povrh strmih sti-
jena koje narod zove Pesji skok. Na samom rubu stijena, l. ispod puta, ure-
|en je i ogra|en vidikovac s lijepim pogledom na Zagorje, Sloveniju i @um-
bera~ku goru, a u dubini na Zelenjak i Sutlu. Od Pesjeg skoka poloìto jo{
desetak min do mjesta gdje s l. prilazi markacija iz Zelenjaka (v. 2; tim je
putem nekoliko min silaza do izvora). Dalje je do doma jo{ oko 100 m.
Pl. ku}a »Cesargrad« je prizemnica sagra|ena u lova~kom stilu na malomu {um-
skom zaravanku, u sjeni akacija i crnogori~nih stabala, svega stotinjak metara od ru-
{evina Cesargrada. Podigli su je 1951. planinari i lovci iz Klanjca. U prizemlju je
kuhinja i blagovaonica, a u potkrovlju
dvije spavaonice sa 7 leàja (ponijeti sa
sobom posteljinu). Pred ku}om su stolo-
vi i klupe za izletnike, te malo igrali{te s
kuglanom. U {umi, 2’ ispod ku}e, nalazi
se l. ispod puta za Zelenjak nepresu{iv i
ozidan izvor pitke vode. Dom nije opskr-
bljen, otvoren je nedjeljom od svibnja do
listopada, u ostale dane po dogovoru.
Klju~eve ima PD »Cesargrad« u Klanjcu,
koji je vlasnik objekta. Od doma se moè
poduzeti lijepa {etnja na Japicu (509 m),
najvi{i vrh Cesargradske gore. Put traje Pl. ku}a »Cesargrad« (Jasna Bingula)
oko 20’, a vodi u i. smjeru kroz {umu i preko bujnih livada. Vrh je zapravo prostrana
ravan na kojoj je neko} stajala drvena piramida. Vidik je lijep i {irok, ali blizina ku}a
Cesarske Vasi (sada napu{tene), koje su doprle gotovo do samog vrha, oduzima vrhu
planinski zna~aj.
Od ku}e je 3-4’ do ru{evina Cesargrada, koje se nalaze na gotovo istoj nad-
morskoj visini kao i pl. ku}a.
Cesargrad (462 m) je neko} bio velik grad. Nadaleko u {umu proteù se ostaci njego-
vih zidina, iako mjestimice ve} teè zamjetljivi. Bio je nekoliko puta pregra|ivan.
Njegov nam negda{nji izgled moè do~arati slika u ulju u blagovaonici pl. ku}e. Zah-
valjuju}i dominantnom poloàju, od ove se najve}e zagorske gradine pruà lijep vidik
na velik dio Zagorja i Slovenije, a u dubinu na vrletne sti-
jene Zelenjaka. Tko ga je sagradio nije poznato. Spominje
se prvi put 1399. kad ga je kralj Sigismund darovao grofu
Hermanu Celjskomu. êtiri stolje}a bio je vlasni{tvo ple-
mi}ke obitelji Erdödy. Za velike selja~ke bune 1573. zapa-
lili su ga seljaci pod vodstvom Ilije Gregori}a, ali je grad
nakon toga bio popravljen i nastanjen jo{ u 17. st. sve dok
ga Erdödy nisu napustili i kod Klanjca sagradili Nove dvo-
re. Otada on postaje ru{evinom. Kupoprodajnim ugovo-
rom od 27. 6. 1933. vlasnikom parcele na Cesargradu
postaje Hrv. planinarsko dru{tvo. Originalnu, sudski ov-
jerenu vlastovnicu, ~uva HPS u svojoj arhivi posjedovnih Cesargrad (Jasna Bingula)
dokumenata. Naàlost, ova slikovita povijesna gra|evina i dalje propada te bi trebalo
konzervirati bar istaknuti polukru`ni bastion, kako ne bi i Cesargrad doìvio sudbi-
nu sli~nu onoj mnogih drugih zagorskih burgova.
£ 2. @. p. Zelenjak – Mihanovi}ev dol – Pl. ku}a 1,30 h. Zelenjak je

sutjeska rijeke Sutle, izme|u Cesargradske i Risvi~ke gore na hrv. i Kun-
{per{ke gore na slovenskoj strani (dràvna granica ide rijekom Sutlom). Tu
je postaja `. pruge Zagreb – Kumrovec (52 km od Zagreba, 4 km od Kum-
rovca). Oko 1 km prema Kumrovcu, d. iznad ceste, diè se zeleno Risvi~ko
brdo s crkvom (najljep{i vidikovac na okolinu Kumrovca), a l. preko Sutle,

na slovenskoj strani, vidi se na strmoj i nepris-
tupa~noj hridini, {to str{i iz {ume, ru{evina gra-
da Kun{perka (411 m). Preko dràvne granice
moè se zasad samo na slu`benom prijelazu ma-
lo niè od `. p. Klanjec, a vratiti se u selo Razvor
kod Kumrovca. Iako na Sutli postoje mostovi
bez nadzora, promet nije dopu{ten, a prijelaz
granice je prekr{aj koji se nov~ano ka`njava.
Mihanovi}ev dol. U blizini `. p. u Sutinoj sutjeski je
dolinsko pro{irenje Mihanovi}ev dol. Nalazi se uz as-
faltnu cestu kojom ima do Klanjca 3, a do Kumrovca 4
km. Usred doline je spomenik hrvatskoj himni u obli-
ku obeliska visokog 12,20 m koji su podigla Bra}a hr-
vatskog zmaja g. 1935. Ovdje je, navodno, pjesnik
Mihanovi} dobio inspiraciju za »Lijepu na{u«. Prirod-
na je sredina, naàlost, naru{ena obli`njim ru`nim
kamenolomom, ali je dol sada pod za{titom dràve kao
rezervat prirodnog predjela.
Od cestovnog raskri`ja u Mihanovi}evu dolu
treba s glavne ceste skrenuti tuheljskom ces-
tom, ali ve} nakon 200 m opet skrenuti d. preko
Mihanovi}ev dol u Zelenjaku
potoka seoskim putem prema selu Podgori. âs
zatim markacija ostavlja i taj put te se penje d. vrlo o{tro u {umu oko 50’ do
ku}e. Nekoliko min prije ku}e je ogra|eni izvor.
LITERATURA
Gorjanovi}, D.: Geologijski odno{aji okolice klanje~ke i pregradske. Rad JAZU 120, 83, 1894.; Gorjanovi}, D.: Struga~a i njen zapadni
nastavak. Rad JAZU 131, 301, 1897.; Laszowski, E.: Cesargrad. Prosvjeta 5, 89 i 113, 1897.; Hirc, D.: Mihanovi}ev dol. Prosvjeta 9, 699,
1901.; Klai}, V.: Sutla. Hrvatsko kolo 3, 120, 1910.; Magdi}, M.: Cesargrad. Agramer Tagblatt 28, br. 5, 1, 1913.; Stahuljak, V. st.:
Japica i Cesargrad. Novosti 20, br. 343, 9, 1926.; @upani}, A.: Iz povijesti Cesargrada. Novo vrijeme 2, br. 13, 15 i 17, 1930.; AC.:
Cesargrad kod Klanjca, Jutarnji list 20, br. 7027, 13, 1931.; Horvat, I.: Zelenjak - kolijevka hrvatske himne. HP 31, 321, 1935.; Poljak,
@.: Cesargradska gora. NP 12, 151, 1960.
Okolica Vara`dina
Budu}i da je prilaz Ivan{~ici i Ravnoj gori za vara`dinske planinare zbog
udaljenosti u najmanju ruku jednodnevna tura, HPD »Dugi vrh« iz Va-
ra`dina uredio je pl. izleti{te na blièmu Dugom vrhu, kamo se moè sti}i i
popodnevnom {etnjom. Prilaz je mogu} automobilom cestom preko Jalkov-
ca, Beretinca i ^re{njeva (10 km) ili pje{ice od `. postaje Vidovec na pruzi
za Lepoglavu te postaja Doljan i Kru{ljevec na pruzi za Zagreb. Opisat }e-
mo prilaz od `. p. Doljan koji je jednako pristupa~an i zagreba~kim planina-
rima.
£ 1. @. p. Doljan – Pl. skl.
»Vagon« 1,30 h. Iz Vara`dina
vlakom prema Zagrebu 8 km do
`. p. Doljan (Sv. Ilija). Najbolje je
krenuti jutarnjim vlakom (pov-
ratak na ve~er). Markirani put
vodi kroz pitome pejzaè Beleti-
ne~ke {ume i vinograde. Od `. p.
prugom 50 m prema Zagrebu,
prije}i d. preko pruge mosti}em
na kolni put i njim 15’ do crkve
sv. Ilije. Od crkve cestom do Ga-
jeve ulice i d. kroz polja i vinog-
Pl. skloni{te »Vagon«

rade u {umu. Iza {ume stiè se do prvog kriànja gdje treba l. do idu}eg ras-
kri`ja s raspelom. Oko 50 m dalje je markirana makadamska cesta koja vo-
di kroz polja, livade i {umarke do skloni{ta. Skloni{te se nalazi u {umi na
breùljku Grabrovici (220 m).
Pl. skloni{te »Vagon« (220 m) zapravo je teretni èljezni~ki vagon koji je tu na ot-
kupljenoj parceli postavio HPD »Dugi vrh« 1981. i preuredio ga u pl. skloni{te. Tu se
za nevremena moè skloniti 25 ljudi. Raspolaè svime potrebnim za jednodnevni bo-
ravak, a ima i dva leàja. Ljeti su oko objekta klupe, stolovi, ro{tilj, suncobrani i sve
{to je potrebno za ugodan boravak ve}eg broja posjetitelja. »Vagon« je otvoren ljeti vi-
kendom, a u ostale dane po dogovoru. Tako|er je i opskrba po dogovoru. Objektom
upravlja HPD »Dugi vrh« iz Vara`dina.
Oko 100 m od ku}e pruà se vidik na tipi~an zagorski pejza` s vinogradima
i vo}njacima, a u daljini se vide Ivan{~ica i Ravna gora. Oko 20’ {etnje je do
lijepog dvorca [aulovca iz 17. st. (danas ugostiteljski objekt).
Okolica Hra{}ine
Usred Hrvatskoga zagorja, izme|u Budin{~ine i Hra{}ine, diè se neveliko
brda{ce [ijan (351 m) s kojega bi se, zbog osamljena poloàja, pruào pri-
li~no dalekoseàn vidik da nema {ume. Tome su dosko~ili najprije ~lanovi
PD-a »Hra{}ina« 1954. g. drvenom piramidom na vrhu, a kad je ta dotraja-
la, na istome su mjestu lovci iz Hra{}ine 1980. podigli 15 m visoku èljeznu
piramidu s pedesetak stuba.
£ 1. @. p. Hra{}ina – Trgovi{}e – [ijan 1 h. Polazna
to~ka je `. p. na pruzi Zagreb – Vara`din (69 km od Zag-
reba, 35 km od Vara`dina). Vlak vozi 8 puta na dan (br-
zi se vlakovi ovdje ne zaustavljaju), tako da se usput, s
prekidom vo`nje od 2-3 sata, moè poduzeti zanimljiv i
lak izlet. Od `. p. treba preko pruge 3 km i. smjerom as-
faltiranom cestom u nekoliko zavoja do crkve u Trgo-
vi{}u (ovdje }e parkirati izletnici koji stiù automobi-
lom). Odmah iza crkve, a prije vatrogasnog doma, treba
skrenuti l. uzbrdo asfaltiranom cesticom me|u seos-
kim ku}ama. Asfalt uskoro prestaje, a put se nastavlja
istim smjerom do osamljene ku}e na vrhu brijega.
Lijevo do ku}e i od nje l. u blagom silazu 3-4’ do pirami-
de. S nje se pruà vidik od Medvednice na jednoj do
Ivan{~ice i Strahinj{~ice na drugoj strani.
LITERATURA Piramida na [ijanu (351 m)
Pipini}, B.: Piramida nad Hra{}inom. NP 1954., 8-9, 309.
Okolica âkovca
Planinarstvo u Me|imurju. Planinarstvo sjeverno od Hrvatskoga za-
gorja vezano je uz HPD »@elezna Gora« u âkovcu (osn. 1924. kao pod-
ru`nica HPD-a). Godine 1987. dru{tvo je markiralo Me|imurski pl. put
(MPP) sa 6 KT od âkovca do [trigove, koji obuhva}a najvi{e to~ke Me|i-
murja. Najvi{a je me|u njima Mohokos (344 m), otprilike na polovini toga
puta. Iako nije rije~ o gori, uvr{tavamo ga u ovaj vodi~ kao popularnu to~ku
~akove~kih planinara. Glavne su osobine kraja pitomost pejzaà i laka pro-
hodnost, tako da se put prolazi kao u {etnji, bez ve}ih napora.
£ 1. âkovec – Lopatinec – Mohokos 3,30 h. Ishodi{na je to~ka Stari

grad u âkovcu (KT 1), nekada vlasni{tvo Zrinskih, danas zavi~ajni muzej.

Odavle za markacijom 40’
do grobne kapelice Zrinskih,
Sv. Jelena, u [enkovcu (KT
2; zidne slike iz 15. st.). Sli-
jedi 20’ uspona do dvorca
Morandini u Ksajpi (lijep vi-
dik na âkovec). Nakon
daljnjih 1,10 h put stiè se
do »Me|imurske hiè« u Ba-
logovcu (KT 3; restauracija
u borovoj {umi), a nakon
idu}ih 1,10 h do sela Lopa-
tinca (KT 4; dovle se moè
Rekreacijski centar Vukanovec u Me|imurju asfaltnom cestom iz âkov-
ca). Od crkve sv. Jurja na
Bregu (oslikana je freskama Rangerovih u~enika) 20’ u {umu do zdenca
Margetica. Slijedi jo{ 50’ uspona na Mohokos (KT 5), najvi{u to~ku Me|i-
murja. Nalazi se tik uz cestu, a zauzeta je ogra|enim vodovodnim rezervoa-
rom; planinarsko joj obilje`je daje spomen-plo~a postavljena prigodom
proslave 75 godina planinarstva u âkovcu. S Mohokosa se put nastavlja
na drugu stranu MPP-om 1,10 h do rekreacijskog centra u Vukanovcu (KT
6) i jo{ toliko do dvorca grofova Zichyja iz 19. st. u @eleznoj Gori (220 m; KT
7). Odavle }emo se spustiti za 1 h u [trigovu (KT 8). Prije povratka autobu-
som u âkovec (3 puta na dan izravna linija i za Zagreb), tu valja razgledati
zidne slike u ùpnoj crkvi sv. Magdalene iz 15. st. i Rangerove slike u ba-
roknoj crkvi sv. Jeronima.
Bilogora
Poloàj i prirodne zna~ajke. Po svojoj visini Bilogora je najmanja, ali
prostranstvom jedna od na{ih najve}ih gora. Premda se u geografskom
smislu ubraja me|u humlje, zbog svoga je poloàja usred prostrane ravni-
ce, prili~no uo~ljiva. Pruà se u smjeru SZ-JI povezuju}i planine Hrvatsko-
ga zagorja i Poè{ko gorje. Unutar cestovnoga kruga Koprivnica – Viroviti-
ca – \ulovac – Grubi{no Polje – Bjelovar – Krièvci – Koprivnica, proteè se
poput bila u duìnu od 80 km. Vrlo je pravilnoga reljefa. Njezino jasno izra-
èno bilo blago se spu{ta na j. stranu, a malo strmije na s. stranu. Razvod-
nica je izme|u savskoga i
dravskoga porje~ja i dijeli bi-
logorsku Podravinu od
Lonjsko-~azmanske zavale.
Najvi{i joj je vrh visok 309 m
(po novom premjeru). Plani-
nari su ga nazvali Stankov
vrh. Gra|ena je od praka-
menja, oko kojeg se nalaze
tercijarni slojevi. Na s. padi-
ni stere se {irok pojas prapo-
ra (tzv. pijesci), stvoren na-
nosom sjevernih vjetrova. U
gori su na|ene znatnije nas-
Podravkin rekreacijski centar lage lignita i nafte. Za potre-

be bu{otina izme|u [androvca i Maglen~e sagra|en je u gori niz cesta. Cije-
la je pokrivena biljnim pla{tem. Niì su pristranci pod vinogradima, a iznad
njih je {uma, prete`no bjelogori~na. Po sastavu spada u nizinske hrastove
{ume. Uz manje komplekse hrasta kitnjaka i graba ima i ne{to hrasta
lu`njaka, a na s. padinama bukve. Ime Bilogore odgovara njezinu obliku
(bilo), ali je ono vjerojatno nastalo od ikavskog oblika pridjeva bijel (Bijela
gora, sli~no kao i Bjelovar).
Planinarstvo. Iako na Bilogori nema atraktivnih vrhova i prete`no za-
nima lovce i ljubitelje {umskih {etnji, postala je i podru~jem pl. djelovanja
zahvaljuju}i blizini gradskih naselja. Tako su ve} 1924. planinari u Bjelo-
varu osnovali podru`nicu HPD-a »Bilo-gora«, a prije pola stolje}a sagra-
dili pl. dom u svojoj gori. Godine 1928. osnovana je u Virovitici podru`nica
HPD-a, »Papuk«, koja je 1933. sagradila pl. ku}u na Vra`jem vr{}u, sat i
pol od grada (danas vi{e ne postoji), a u Koprivnici je 1929. osnovana pod-
ru`nica HPD-a, »Bilo«. Danas se u gori nalazi samo jedan pl. dom, na Ka-
menitovcu, ali se kao upori{ta za izlete mogu uporabiti i razni lova~ko-tu-
risti~ki objekti: Razboji{te 12 km od Virovitice, Lon~arica kod Grubi{nog
Polja, [ljukin Gon kod Bjelovara i rekreacijski centar »Podravke« iznad
Koprivnice (»[tagalj« i »Podravska klet«). Najvi{i vrh (309 m), koji je pok-
riven visokom {umom, obiljeìlo je PD »Bilo« iz Koprivnice 1975. kame-
nim humkom i nazvalo ga Stankovim vrhom. Gorom prolaze i dvije pl.
obilaznice.
Koprivni~ki pl. put prolazi sz. dijelom Bilogore i povezuje ju s i. obroncima Kalni-
ka. Markacija je ozna~ena slovom K. Otvorilo ga je PD »Bilo« iz Koprivnice 7. 11.
1976. Duìna mu je oko 40 km, a traje 8-9 h hoda. Zapo~inje kod pl. skloni{ta Pesek u
Kalni~kom gorju (v. Kalni~ku goru), gdje je KT 1, za kojom slijede izleti{te »^rna go-
ra« (2h), »[tagalj« (1h), visinska to~ka Bilo (2h), Stankov vrh (309 m; 1,30h) i selo
Glogovac (2h). Za popunjeni dnevnik dobiva se zna~ka.
Pl. put »Bilogorskim stazama« otvorio je PD »Bilogora« iz Bjelovara 3. 10. 1976.
Kru`nog je oblika, ozna~en slovom B i ima 4 KT. Po~inje i zavr{ava u pl. domu Kame-
nitovac, a traje 3-4 h lagana hoda. Tiskan je dnevnik, koji se moè kupiti i u domu, a
za obilazak se dobiva spomen-zna~ka.
Izbor prilaza. Sjevernom dijelu, gdje je i najvi{i vrh, prilazi se iz Koprivni-
ce. Za pje{ake je najpovoljnije trasom Koprivni~kog pl. puta. Automobilom,
pa i autobusom, moè se preko Jagnjedovca gotovo do samoga vrha. Ju-
`nom dijelu i pl. domu Kamenitovac pje{acima je najbliè od `. p. Trojstvo,
a automobilom asfaltnom cestom iz Bjelovara do samoga doma.
Prilazi Stankovu vrhu

£ 1. Koprivnica – Jagnje-
dovac – Stankov vrh 12 km.
Od autobusne ili `. p. (jedna
su pored druge) d. u i. smjeru
u grad do velikog raskri`ja,
odakle d. preko mosta na po-
toku Koprivnici. Dalje Starog-
radskom cestom j. do njezina
kraja preko pruge i Podravske
magistrale Koprivnica – Osi-
jek do raskri`ja (tu je putokaz
za Podravkin objekt »[tagalj«
gdje je KT KPP). Dalje do sela
Jagnjedovca (8 km), odakle s Stankov vrh (309 m), najvi{a to~ka Bilogore

kriànja kod crkve l. blagim usponom kroz {umu, u zavojima, na hrbat gore
do kriànja s grebenskom asfaltiranom cestom. Njome l. 2 km do raskri`ja
kod drvene {umarske barake na Raj~evici (mjesto za parkiranje). D. kra-
kom 10' i zatim l. s ceste oko 100 m na Stankov vrh (309 m), najvi{i vrh Bi-
logore. Tu je HPD »Bilo« 29. 11. 1975. podigao kameni humak i postavio
spomen-plo~e o dru{tvenoj obljetnici i imenovanju vrha po zaslu`nome po-
kojnom ~lanu Stanku [afaru. Vrh je sav u {umi i ne pruà vidika. U {um-
skom hladu su postavljene klupe i stolovi za odmor izletnika.
£ 2. Koprivnica – Stari Grad – Podravkina klet – Bilo – Stankov
vrh 5 h. Pje{a~ki prilaz po~inje tako|er kod `. ili a. postaje, odakle d. i uli-
com Dubovac do njezina kraja, zatim 50 m d. pa l. preko mosta i stazom uz
potok prema j. do prijelaza Podravske magistrale i `. pruge Koprivnica –
Osijek. Poljskom cestom dalje l. (markacijom KPP)
do kraja Starogradske ceste, zatim d. (trafostani-
ca), pa l. preko mosta do Podravkinih ugostitelj-
skih objekata »[tagalj« i »Podravska klet« (stalno
otvoreni i dobro opskrbljeni). Odavle 10' uspona do
drvenoga vidikovca od 21 m (panorama Koprivni-
ce, Podravine i obronaka Bilogore). Dalje j. za mar-
kacijom kroz {umu i grebenom iznad Jagnjedovca
do {umske ceste. Njom do izvora nafte JAG 3 i na
raskri`ju d. 100 m odvojak do visinske to~ke Bilo
(KT 4 KPP). Natrag do raskri`ja, pa dalje asfal-
tnom cestom na i. do ulaska u {umu, tu l. i iza {ume
d. prema naftnoj bu{otini i HPT tornju, na cestu
Koprivnica – Gornji Mosti (autobusna postaja). Sa-
da l. prema s. do raskri`ja i tu d. {umskom cestom
do barake na Raj~evici. Dalje v. 1. Od barake je mo-
gu} silaz za 2,30 h {umskom cestom u selo Glogo-
Vidikovac na Bilogori iznad
vac na Podravskoj magistrali, odakle povratak au-
Podravkinog centra (Z. Smerke) tobusom l. u Koprivnicu 7 km.
Prilazi pl. domu na Kamenitovcu

£ 3. Bjelovar – Pl. dom Kamenitovac pje{ice 2 h. Od suda u sredi{tu
Bjelovara, gdje po~inje markacija, Jela~i}evom ulicom do Bilogorske ulice,
njom d. do pruge, pa uz prugu i kroz {umu Lug u selo Prokljuvane. S kraja
sela uspon obroncima Bilogore do sela Maglen~e i iz sela uspon do doma.
£ 4. Bjelovar – Maglen~a – Pl. dom Kamenitovac cestom 10 km. Iz
sredi{ta Bjelovara 3 km cestom prema \ur|evcu do raskri`ja iza benzinske
crpke u Markovcu Trojstvenom, iza koje d. (putokaz) {androva~kom ces-
tom 3 km u Grginac do ra~vanja pred `. prugom. Preko pruge jo{ 2 km u se-
lo Maglen~u. Iznad sela cesta se blago uspinje u zavojima jo{ 2 km do prije-
voja na vrhu gorske kose i spu{ta na drugu stranu kroz {umu u naftna pod-
ru~ja. S toga prijevoja treba d. hrptom 100 m do doma.
£ 5. @. p. Veliko Trojstvo – Pl. dom Kamenitovac 1 h. Iz Bjelovara do
V. Trojstva vlakom (7 puta na dan) ili autobusom (6 puta na dan; nedjeljom
2 puta). Za putnike iz Zagorja ili Slavonije prikladna je `. veza preko
Klo{tra Podravskog, tako da ne moraju preko Bjelovara. V. Trojstvo je sje-
di{te op}ine. U mjestu je muzej i etno-selo s objektima iz pro{log stolje}a.
Od `. p. za markacijom mimo crkve u selo Maglen~u i iznad sela u dom.

Pl. dom na Kamentovcu ili
Kamenitovcu (242 m) sagra-
dio je HPD »Bilogora« iz Bjelo-
vara 1951. na hrptu pitomog
breùljka povrh sela Maglen~e.
To je velika jednokatna zgrada
sa zidanim prizemljem i katom
od brvana te drvenom terasom,
odakle je lijep vidik u jz. smjeru
sve do Medvednice i Kalnika.
Pored doma su stolovi i klupe za
izletnike i parkirali{te za auto-
mobile. U prizemlju su dvije
blagovaonice (kapacitet 80 oso- Pl. dom na Kamenitovcu (Boìdar Vojvoda)
ba) i kuhinja, a na katu 6 dvo-
krevetnih soba i jedna soba sa skupnim leàjem (ukupno 22 leàja). Dom je elektrifi-
ciran, ima vodovod i centralno grijanje. Stalno je otvoren i dobro opskrbljen (dobra
doma}a kuhinja i lova~ki specijaliteti), pa je prikladan i za godi{nje odmore – tel. do-
ma 043/885-105. Objektom upravlja Ugostiteljsko poduze}e »Jelen« iz Maglen~e. Ad-
resa vlasnika: PD »Bilogora«, 43000 Bjelovar, p.p. 2. Zahvaljuju}i lijepoj {umskoj
okolici, mogu}e su ugodne i duga~ke {etnje uz povremene vidike na bjelovarsku doli-
nu. Do otvorenog bazena olimpijskih razmjera u [androvcu je 6 km, a do izleti{ta
»Dobrovita« u Vi{njevcu 7 km (staza za jahanje, teniski tereni, ribolov u jezerima;
tel. 043/885-053).
LITERATURA:
Hirc, D.: Moje praznikovanje II. HP 4, 1901., 131; Hirc, D.: Bilo gora. Prirodni zemlj. Hrvatske I, str. 270-282. Zagreb 1905.; [andor, F.:
Istraìvanje prapora iz Vukovara, Bilogore i sa Rajne. Vijesti Geol. povjer. za kralj. Hrv. i Slav. 2, 1911., 103; [afar, S.: Na Bilo-gori. HP
29, 1933., 322; Lovri}, S.: Uspomene na riku jelena u Bilogori. Lov.-ribar. vj. 52, 1943., 309; ôrda, V.: Dom na Bilogori. NP 3, 1951.,
166; Habdija, O.: Pro{lost PD »Bilogora« Bjelovar 1924-1965., Bjelovar 1966. (205 str.); Loborec, B.: Bilogora. NP 33, 1981., 61;
»Bilogorski planinar«, list PD »Bilo« Koprivnica, br. 1 (1980.) - br. 40 (1995.).
Moslava~ka gora

Prirodne zna~ajke. Diè se izme|u rijeke âzme, Ilove i Lonje poput
osamljena otoka usred prostrane ravnice od gotovo 100 km koja se prostire
izme|u planina Hrvatskoga zagorja i Poè{koga gorja. Po toj orografskoj
izoliranosti razlikuje se od ve}ine ostalih na{ih planina. Ima prili~no pravi-
lan reljef s izraènim sredi{njim bilom, od kojega se lepezasto {ire gorske
kose na sve strane. Po svojoj je gra|i kristalini~na i ubraja se me|u na{e
najstarije planine. Geolo{ki je ve} odavna dobro istraèna. U novije je doba
poznata po brojnim naftnim bu{otinama. Na njezinim su obroncima bujne
livade, polja i poznati stari
moslava~ki vinogradi, a hr-
ptovi su joj obrasli bjelogo-
ri~nom {umom. U cijelosti je
pokrivena biljnim pla{tem.
Povijesna zbivanja. Sma-
tra se da je njezino ime rim-
skoga podrijetla. Prema le-
gendi, tu je rimski car Klau-
dije posadio vinograd, pa je
po njemu gora nazvana
Mons Claudius, od ~ega je Moslava~ka gora iznad Podgari}a

karta 12
poslije nastalo dana{nje ime. Istina, to je ime bilo poznato ve} anti~kim
geografima Strabonu i Ptolomeju, ali je vjerojatnije da je nastalo od latin-
skoga glagola claudere (zatvoriti), ~emu u prilog govori hrvatsko ime Zapr-
ta gora na nekim prastarim kartama, a jednako tako i plemi}ki predikat
moslava~ke vlastelinske obitelji Erdödy »od Zaprte gore«. O bogatstvu po-
vijesnih zbivanja oko gore svjedo~e brojne gradine po njezinim obroncima:
Ko{uta, Jelengrad, Br{ljanovac, Bela crkva, Gari} i, danas ve} posve nesta-
li, pavlinski samostani i grad Moslavina. Zavi~ajni muzej Moslavine ure|en
je u biv{em Erdödyjevu dvorcu iz 18. stolje}a u Kutini.
Planinarstvo. Pitoma priroda odavna privla~i izletnike i istraìva~e. Geo-
lo{ki i botani~ki istraùje ju ve} Ljudevit Vukotinovi}, hrvatski preporodi-
telj i jedan od osniva~a HPD-a, u ono doba moslava~ki sudac. Prvi putopisci
javljaju se po~etkom 20. stolje}a, ali pl. obra-
da zapo~inje tek 1924. kad je u Kutini osnova-
na podru`nica HPD-a, »Moslavina«. Njezinu
je tradiciju nastavio poslijeratni PD »Jelen-
grad« (osn. 1953.), a zatim je 1979. osnovan u
Ludini PD »Moslavina«, 1984. u Kutini PD
»Yeti«. Danas u planini nema pl. ku}a, ali se
na podno`ju nalaze dva pl. doma, jedan u
Moslava~koj Slatini, a drugi u Kutinici. Usto
je gora okruèna s pet lova~kih i drugih obje-
kata, odakle je vrlo lako pohoditi sve vrhove.
S j. strane je lova~ki dom »Jelen« kod Mik-
Jezero Mikleu{ka leu{ke, sa s. motel u Podgari}u, s i. lova~ki

dom »Vilenjak«, sa z. (13 km od âz-
me) izleti{te Pleterac s komfornim
jednokatnim hotelom (tel. 043/776-
183; sagr. 1961. g.) i umjetnim jeze-
rom. Oko 100 m od najvi{ega vrha,
Humke, nalazi se izvi|a~ka ku}a. Pla-
ninu ovija cestovni krug âzma – Ga-
re{nica – Kutina – Popova~a – âzma,
s kojeg se u planinu odvaja niz spored-
nih cesta. Planinarsko-turisti~ko ot-
varanje omogu}ile su dvije ceste kroz
planinu, jedna iz 1968. smjerom j.-s.
koja prelazi preko gore z. od njezina
najvi{eg vrha, povezuju}i u cjelovit niz
lova~ki dom kod Mikleu{ke, vrh plani-
ne, Gari}-grad i motel u Podgari}u, a
poslije druga iz G. Jelenske, gotovo us- Ulaz u Gari}-grad
poredna s prvom. Gora je tako dobila
pristupa~nost i atraktivnost kakvu ima rijetko koja na{a planina. Glavne su
pl. to~ke vrh Humka, Gari}-grad, pl. ku}a u Mosl. Slatini i srednjovjekovne
gradine.
Izbor prilaza. Glavni pravci vode iz Popova~e i Kutine. Oba su mjesta na
j. podno`ju i prili~no daleko od gore, a jo{ je dalje âzma na drugoj strani,
tako da prilazi zahtijevaju dugo pje{a~enje cestom {to je, zajedno s povrat-
kom, jedva savladivo u jednom danu. Obje su pl. ku}e podalje od prilaz-
nih putova i vrha gore, na lokacijama koje planinarski nisu zanimljive.
Cestovni su prilazi, naprotiv, vrlo dobri i zanimljivi. Zanimljiviji je onaj
stariji, preko Mikleu{ke, pa }emo ga i opisati unato~ tome {to je asfalt u
vlo lo{em stanju. Pje{acima je najpovoljnije iz Popova~e autobusom u G.
Jelensku, pa odatle Kru`nim putem (v. 3), {to je izvedivo u jednom danu.
Na kraju }emo ukratko skicirati prilaz pl. domovima, iako su na periferiji
gore.
Prilazi
£ 1. Popova~a – Mikleu{ka 13 km, Gari}-grad 11 km – Podgari} 4
km, ukupno 28 km. Popova~a je op}insko mjesto s poznatom bolnicom za
du{evne bolesti, smje{tenom u negda{njem dvorcu. Ima dobre prometne
veze: nalazi se 3 km od autoceste Za-
greb – Sl. Brod i na `. pruzi Zagreb –
Sl. Brod (65 km od Zagreba). Od Po-
pova~e treba asfaltnom cestom pre-
ma Kutini 8 km do raskri`ja u G.
Gra~enici, odakle l. u selo Mikleu{ku
(13 km). Iz sela dalje 5 km cestom do
negda{nje lova~ke ku}e »Jelen« koja
se nalazi l. na breùljku odmah iznad
ceste (sagra|ena je 1954. no danas
propada). Ispod nje je u koritu Ka-
menja~e umjetno jezero, ljeti ugodno
za kupanje. Cesta nastavlja dolinom,
zatim se uspinje (nagib do 16%;
mjestimice dotrajao asfalt) do prije-
voja Pukli kamen (ili Kriva breza, Jelengrad (Tomislav Jaga~i})

402 m), gdje je kriànje: l. u
{umu markacijom Kru`nog
puta u G. Jelensku, cestom
ravno dalje za Gari}-grad, a
d. {umskim prosjekom na
najvi{i vrh gore Humku.
Humka (487 m). Spomenutim
{umskim prosjekom ima do vr-
ha oko 30'. Na vrhu se nalazi og-
ra|ena i nepristupa~na zgrada,
a oko 100 m j. od nje izvi|a~ka
ku}a s 10 leàja i kuhinjom koja
je ure|ena u negda{njoj lo-
va~koj ku}i (vode nema). Vidik
Pl. dom u Kutinici
je ograni~en {umom. Na Hum-
ku vodi i kolni put koji se odvaja oko 1 km prije prijevoja Pukli kamen d. (rampa), a
prohodan je za terenska vozila.
Oko 100 m s druge, sjeverne strane prijevoja, d. ispod ceste, nalazi se izvor
do kojega se strmo silazi stubama. Ozidan je 1940. o ~emu govori natpis u
betonu, ali je danas prili~no zapu{ten. Cesta 1,5 km dalje stiè do Gari}-
grada koji se nalazi l. povrh ceste.
Gari}-grad je najve}i i najzna~ajni srednjovjekovni burg u Moslavini, znamenit u
hrvatskoj povijesti. Bio je duga~ak oko 170 koraka, imao nekoliko utvrda, niz lijepih
stambenih zgrada, terase i veliku cisternu, a omogu}avao je {irok vidik u dolinu.
Konzervatorskim radovima spa{en je od daljnjeg propadanja. Gari} se prvi put spo-
minje 1163. kao sjedi{te ùpe. Prema nekim izvorima tvr|ava je nastala nakon pro-
vale Tatara. Godine 1265. spominje se kao ùpski grad Garigh u kraljevoj vlasti.
Ladislav IV. daruje ga zagreba~kom biskupu Timoteju, Ivan I. prodaje ga 1289. bis-
kupu Gardunu, a 1297. je vlasni{tvo biskupa Mihajla. I dalje je ~esto mijenjao gospo-
dare: 1389. je u posjedu kralja Ludovika, 1409. pripada opet zagreba~kom biskupu,
1412. Barbari Celjskoj, èni kralja Sigismunda, nakon ~ega opet postaje biskupsko
vlasni{tvo. Godine 1448. tu je odràn sabor prista{a Ivana Hunjadija, protivnika gro-
fova Celjskih. Turci su 1544. svladali malobrojne branitelje i razorili grad. Od tada je
on napu{ten.
Od Gari}-grada cesta se spu{ta strmo (18%) u nekoliko zavoja 2,5 km do se-
la Podgari}a (28. km), gdje se pored umjetnog jezera nalazi motel (20 kre-
veta u komfornim sobama), iza njega teren ure|en za motokros. Na bre-
ùljku, s druge strane jezera (cesta okruùje jezero), nalazi se golem spo-
menik revoluciji (podignut 1967.; rad Du{ana Dàmonje). Iz Podgari}a se
moè dalje cestom preko Gare{nice (21 km) i Kutine (40 km) iza}i na auto-
cestu Zagreb – Sl. Brod.
£ 2. »Kru`ni put po Mos-
lava~koj gori« 6-7 h. Tra-
sirao ga je PD-a »Yeti« iz
Kutine, a namijenjen je pje-
{acima. Ozna~en je uobi~aje-
nom markacijom, a na njego-
voj su trasi 3 KT sa ìgovima
koji se otiskuju u dnevnik
(naru~uje se kod PD »Yeti« u
Kutini. Za ispunjeni dnevnik
dobiva se zna~ka. KT su oz-
na~ene s ~etiri markacijska
kruga i slovima KT. Put po-
~inje u selu Gornjoj Jelen-
skoj (7 km od Popova~e; re-
Gari}-grad dovita autobusna linija je

ukinuta). Od Trga Ivana Kr-
stitelja navrh sela, gdje se
nalaze crkva, vatrogasni
dom i trgovina, nastaviti ces-
tom jo{ 500 m i tu skrenuti d.
200 m Radni~kom cestom do
rudnika. D. mimo rudnika
uzbrdo kroz zaselak Gornju
Paklenicu i zatim kroz vi-
nograde i {umu na hrbat do
kriànja putova (45'): d. je
silaz prema jezeru Mik-
leu{ki (v. 1), a l. na{ put ko-
jim se za 15' stiè na vrh
Kol~anicu (330 m), potkraj Motel u Podgari}u
kroz crnogori~nu {umu. Na
tom je vrhu, na kapelici sv. Benedikta, ìg KT. Na ra~vanju odmah iza ka-
pelice l. 25’ {umskim kolnikom po hrptu do male {umarske ku}e sv. Bene-
dikta (l. uz cestu) te jo{ 1,1 km do asfaltirane ceste Jelenska – Podgari}.
Tom cestom d. 1,3 km do prijevoja, pa tu s ceste d. za markacijom 30’ kroz
{umu na asfaltnu cestu Mikleu{ka – Podgari}. Markacija prelazi cestu, ali
prije toga vrijedi skrenuti tom cestom l. 1,6 km radi posjeta Gari}-gradu
(KT; 1,40 h od Kol~anice). Preko ceste uz gorsku kosu na vrh Humke (v. 1).
S druge strane Humke silazi se za 30' po kosi, nekoliko puta prelaze}i ìcu
kojom je ogra|eno lovi{te, do vrha Vis (437 m; lijep vidik). Jo{ neko vrijeme
kosom, zatim silaz d. uz potok Mrzli kamen. Uz potok odvojak od 5' do ru{e-
vine prastarog samostana Bela crkva (KT; 30' od Visa). Natrag do potoka i
na drugu stranu, zapadno, 40' do {umskog proplanka. S njega jo{ 20' niz po-
tok do ceste Mikleu{ka – Podgari} i njom malo d. do zapu{tenoga lova~kog
doma »Jelen« i umjetnog jezera Mikleu{ka (omiljeno izleti{te stanovnika
Kutine). Kod doma prelazimo cestu, uspinjemo se 30' do kriànja spomenu-
tog na po~etku, odakle silazimo za 30' do po~etne to~ke u G. Jelenskoj.
£ 3. Popova~a – Pl. dom u Moslava~koj Slatini 8 km. S Trga grofova
Erdoedyja u sredi{tu Popova~e Vinogradskom cestom, mimo bolnice, do T-
kriànja, gdje treba l. ulicom Rai~evac jo{ 7 km u selo Moslava~ku Slatinu
do pl. doma.
Pl. dom u Moslava~koj Slatini (170 m) uredio je HPD »Jelengrad« iz Kutine u
biv{oj {koli. Nalazi se u samom selu, preko puta vatrogasnog doma i tel. govornice.
Kapaciteta je 50 leàja, ima kuhinju, elektriku i vodu iz bunara. Iz doma se moè po-
duzeti izlet na ru{evine Jelengrada. Markacija po~inje preko puta {kole a put traje
oko 1,30 h.
Jelengrad se nalazi l. iznad Je-
lenske rijeke kojom dolazi cesta
iz G. Jelenske, ali se s puta ne
opaà jer je obrastao {umom.
Uspon po~inje ispred ra~vi{ta
doline, a traje 15'. Grad se spo-
minje 1553. me|u imanjima
Petra Erdödyja pod ma|arskim
imenom Szarvasko, {to zna~i
Jelengrad. Sa~uvano je jo{ pri-
li~no zidina. [uma je urasla u
njegovu unutra{njost tako da je
me|u zidovima ugodna hlado-
vina.
Skloni{te sv. Benedikta na Moslava~koj gori

Pl. dom u Moslava~koj Slatini
£ 4. Kutina – Pl. dom u Kutinici 12 km. Od kriànja u sredi{tu Kutine

3,5 km cestom prema Gare{nici do ra~vanja, gdje treba l. jo{ 6,5 km kroz se-
la Kutinsku Slatinu i Katoli~ke âire do novog ra~vanja. Tu treba skrenuti
d. i nakon 1,5 km opet d. jo{ 800 m do pl. doma u selu Kraji{koj Kutinici.
Pl. dom Kutinicu (170 m) uredio je 8. 3. 1997. PD »Yeti« iz Kutine u biv{oj {kolskoj
zgradi. Opremljen je kuhinjom i ima 25 kreveta. Zaklju~an je i nema domara. Dom se
nalazi povrh sela na vrlo lijepom poloàju, okruèn livadama i vo}njacima. Na prilo-
ènom zemljovidu pogre{no je lociran (nalazi se 1,5 km ji. kod oznake {k.).
LITERATURA:
Gostovinski, A. N. (psed. Antuna Nem~i}a): Grob kalu|era. Danica 1847.; Vukotinovi}, Lj.: Opis livadah mosl. i gospodarenja na njima
vladaju}eg. List mese~ni horvatsko-slav. gosp. dru`tva 1847., 105-110; Vukotinovi}, Lj.: Gora Mosl. i njezini vinogradi. Gosp. nov. 1854.,
229, 1356; Vukotinovi}, Lj.: O mosl. granitu i hrastovih. Rad JAZU 2, 1868., 39-48; Ki{pati}, M.: Olivarski gabro iz Mosl. gore. Rad JAZU
83, 1887., 162; Koch, F.: Prilog geol. poznavanju Mosl. gore. Rad JAZU 139, 1889.,1; Ki{pati}, M.: Kristalini~ni trup Mosl. gore. Rad JAZU
95, 1889., 24; Hirc, D.: U Moslavini. HP 3, 1900., 161 i 183; Hirc, D.: Moslavina. Prosvjeta 10, 1902., 7, 217; 8, 242; 9, 271; 10, 315;
Tu}an, F.: Pegmatit u kristalini~nom kamenju Mosl. gore. Rad JAZU 159, 1904., 166; Hirc, D.: Mosl. gora. Prirodni zemljopis Hrvatske, I.
Zagreb 1905. (str. 282); Najman, Z.: Moslavina. Jutarnji list 25, 1936., 8715:6; Sever, Z.: Izlet na Gari}grad. Svijet 12, 1937., 22, 3;
Boì~evi}, M.: Od Gari}a do Ilove. Gare{nica 1938.; Neuman, Z.: Mosl. {ume. Gospodarstvo 2, 1941., 5, 4; [ume u Moslavini. Hrv. Radi{a
24, 1943., 1, 6; Stotinu mladih planinara na Mosl. gori. NP 6, 1959., 423; ôrda, V.: Izleti{te Pleterac u Moslavini. NP 14, 1962., 93;
]uk, J.: Stara pro{lost Gari}a i njegova kraja; Grk~evi}, M.: Povijest Gari}-grada; Bla{kovi}, V.: [etnja po Mjesecu, NP 25, 1973., 105;
Lupoglavac, S.: Staze Moslava~ke gore. HP 91,1999., 6, 192.

PO@E[KO GORJE
PSUNJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
Usponi na Brezovo polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213
1. Pakrac – Omanovac – Vodostaj– Brezovo polje . . . . . . . . 213
2. Nova Gradi{ka – Pl. ku}a na Strmcu – Brezovo polje . . . . . . 216
3. Nova Gradi{ka – Strmac – Brezovo polje cestom . . . . . . . . 217
4. [panovica – Lova~ka ku}a Vodostaj – Brezovo polje cestom . . 217
PAPUK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
Skupina Petrov vrh – Vrani kamen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
1. Daruvar – Pl. dom na Petrovu vrhu . . . . . . . . . . . . . . 219
Izleti iz Pl. doma na Petrovu vrhu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220
2. Petrov vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220
3. Petrov vrh – Pogani vrh – Vrani kamen – Crni vrh . . . . . . . 220
4. Petrov vrh – Vrani kamen – Ljuto~ – Zve~evo . . . . . . . . . . 220
5. @. p. \ulovac – Crni vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
6. @. p. [kodinovac – Stup~anica . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
Sredi{nji Papuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
1. Uzdu`ni put hrptom na zapad: Nevolja{ – Zve~evo . . . . . . . 224
2. Uzdu`ni put hrptom na istok: Nevolja{ – Kapovac . . . . . . . 224
Usponi iz Velike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
3. Pl. dom »Lapjak« – Duboka – Jezerce – Nevolja{ . . . . . . . . 226
4. Pl. dom »Lapjak« – Veli~ki grad – Lapjak – Nevolja{ . . . . . . 227
5. Pl. dom »Lapjak« – Duboka – Pl. ku}a Tri{njica . . . . . . . . . 227
6. Pl. dom »Lapjak« – Izvor Veli~anke – Iva~ka glava . . . . . . . 228
7. Pl. dom »Lapjak« – Mali{~ak – Vrh Papuka . . . . . . . . . . . 228
8. Pl. dom »Lapjak« – Pl. dom Jankovac . . . . . . . . . . . . . 229
9. Pl. dom »Lapjak« – ê{ljakova~ki vis – Kapovac . . . . . . . . 229
10. Iz Velike na vrh Papuka cestom . . . . . . . . . . . . . . . . 229
11. Iz Velike na Jankovac cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
Jankovac i okolica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
12. [etnja oko Jankovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
13. Jankovac – Majerova livada – Velika. . . . . . . . . . . . . . 231
14. Jankovac – Velika cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
15. Jankovac – Iva~ka glava – Vrh Papuka. . . . . . . . . . . . . 231
16. Jankovac – Trome|a – ê{ljakova~ki vis – Kapovac . . . . . . 232
Uspon iz Zve~eva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
17. Zve~evo – Lom – Papuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
KRNDIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
1. Orahovica – Grad Ruìca – Stari grad – Kapovac . . . . . . . 234
2. Orahovica – Duzluk – Manastir – Petrov vrh . . . . . . . . . . 235
3. Spomen-dom »Gradac« – Bedemgrad – Petrov vrh – Kapovac . 235
DILJ-GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236
1. Sl. Brod – Pl. dom »Gjuro Pilar« . . . . . . . . . . . . . . . . 238
2. Pl. dom »Gjuro Pilar« – Jezero Petnja – Pl. ku}a na Pljuskari . . 238
3. Sl. Brod – Podcrkavlje – Matkovi} Mala – Sovsko jezero . . . . 239
4. Ru{evo – Sovski Dol – Sovsko jezero . . . . . . . . . . . . . . 240
PO@E[KA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242
1. Staro Petrovo Selo – Vladisovo – Maksimov hrast . . . . . . . . 242
2. Nova Gradi{ka – Ba~in Dol – Kapovac – Maksimov hrast. . . . 242
3. Poèga – Vrhova~ki grad – Maksimov hrast . . . . . . . . . . 243
4. Pleternica – Trome|a – Klikun . . . . . . . . . . . . . . . . . 243
Poè{ko gorje 207

Ljeskove vode na Dilju

Reljef. U reljefu slavonske ravnice najva`niji je vijenac planina oko Po-
è{ke kotline. Ta o{tro izdvojena skupina u savsko-dravskom me|urje~ju
poznata je pod imenom Poè{ko gorje. Po smje{taju, visini, a osobito po
kru`nom poretku, slavonski je planinski vijenac sli~an planinama Hrvat-
skoga zagorja. Ono {to je tamo Ivan{~ica, ovdje je Papuk. Obje ove planine
razvodnice su izme|u Save i Drave, samo {to tamo skuplja vode unutar vi-
jenca Krapina, a ovdje Orljava. Vijenac se sastoji od Psunja, Papuka, Kr-
ndije, Dilj-gore i Poè{ke gore. Ove su planine ostatak staroga, tzv. Is-
to~nog kopna. Njihovi su vrhovi za vrijeme nekada{njega Panonskog mora
str{ili iznad njegove razine poput otoka. Oblikom pripadaju ulan~anim
gorjima i sastoje se od dugih i dobro povezanih gorskih kosa. Ne isti~u se vi-
sinom, ne doseù ni 1000 m, ali njihov kontrast prema slavonskoj ravnici i
prili~na relativna visina daju im planinsko obilje`je, osobito Psunju i Papu-
ku. Osnovne su im prirodne zna~ajke pitomost prirode, pristupa~nost, bo-
gat {umski pla{t i brojne uvale s gorskim potocima, koji put vrlo o{tro usje-
~ene.
Geologija. Planinske su jezgre gra|ene od prakamenja: granita, filita,
{kriljevca, gnajsa i kristalini~noga kamenja. U davnoj pro{losti bilo je u nji-
ma tektonskih kretanja, o ~emu danas svjedo~e topli izvori uzdu` rasjeda
(Lipik 61°C, Daruvar 45°C, Velika 28°C, Duboka, \akova~ka Breznica), a
ima i prili~no kamenja vulkanskog podrijetla (Kutjevo, Bedemgrad, glaso-
vita Rupnica nedaleko Vo}ina). Tektonski pokreti, rasjedi i pucanja Zemlji-
ne kore zbili su se prije kvartara, formiranje dana{njih oblika po~elo je u
neogenu, a do pomla|ivanja reljefa do{lo je u tercijaru. Najdinami~niji re-
ljef nalazi se na s. strani Papuka i Krndije, sa strmim odsjecima, a morfo-
lo{ki su tu zna~ajni i stepeni~asti prijelazi, u koje su usje~ene doline potoka
i rje~ica. Najve}e povr{ine zauzimaju oligocenske naslage konglomerata i
pje{~enjaka, zatim tercijarni sedimenti i diluvij, dok aluvij prati rije~ne to-
kove i sastavljen je od pijeska i {ljunka.
Biljni svijet. Poè{ko se gorje odlikuje bogatim biljnim pla{tem koji goto-
vo potpuno prekriva cijelu njegovu povr{inu. Na niìm obroncima nalaze
se poljoprivredne kulture i slikoviti vinogradi, a iznad njih je {umski pojas.
U {umama prevladava bjelogorica (ponajvi{e hrast i bukva, zatim javor,
klen, jasen i breza), dok je crnogorica slabije zastupljena. [umovitost je pri-
Hrbat Papuka s Mali{~aka (D. Mirkovi})
Poè{ko gorje 209

je bila mnogo izraènija.
Slavonija je bila na glasu po
bogatstvu hrastovih {uma,
~ak i pra{uma, velike ljepo-
te i starosti. One su danas
gotovo posve nestale, a osta-
ci su degradirani i opusto{e-
ni. Pusto{enje je zapo~elo
sredinom 18. st. paljenjem
bukovih stabala, jer se iz
njihova pepela dobivala po-
ta{a potrebna za proizvod-
Pra{uma slavonskog hrasta 1878. g.
nju stakla. Ostataka neka-
da{njih staklana ima najvi{e u Papuku (Jankovac, Slatinski Drenovac, Du-
boka, Zve~evo). Staklarski su majstori ve}inom bili stranci. Drugi je udarac
{umama zadala organizirana eksploatacija {irokih razmjera koja je zapo~e-
la koncem 19. stolje}a. U tu je svrhu bila izgra|ena mreà {umskih èljez-
ni~kih pruga koje su prodirale i do najdubljih planinskih zakutaka (Gut-
mann, »Na{i~ka«). Do po~etka Drugoga svjetskog rata uglavnom su potpu-
no i{~eznule divne slavonske {ume. O njima je samo kao uspomena ostao
poetski opis »Slavonska {uma« knjièvnika i {umara Josipa Kozarca
(1859.–1906.). Posljednji udarac ostacima slavonskih {uma zapo~eo je raz-
vitkom brojnih drvnoindustrijskih poduze}a (tzv. DIP-ova) u slavonskim
gradovima nakon Drugoga svjetskog rata, jer je za njihov rad bila potrebna
golema koli~ina drva. Umjesto nekada{njih èljezni~kih pruga sagra|ena
je gusta mreà {umskih cesta koja omogu}uje nekontroliranu sje~u i dos-
lovno ogoljavanje cijelih planinskih padina. Pokret za za{titu prirode, na-
àlost, znatno zaostaje za tempom uni{tavanja i prakti~ki je nemo}an u
borbi s gospodarskim ~initeljima (sjeklo se ~ak i u podru~ju park-{ume Jan-
kovac!). Posljedice su takva gospodarenja degradacija krajolika osiroma{e-
njem {umskog pla{ta i sve ~e{}e poplave u Slavoniji.
Stanovni{tvo na podno`ju i po obroncima planina s kojim se susre}u pla-
ninari veoma je raznolikog podrijetla. Za vrijeme 160-godi{nje turske oku-
pacije znatno je prorije|eno starosjedila~ko hrvatsko stanovni{tvo. Kao
trag toga vremena ostao je na obroncima Poè{kog gorja niz ru{evnih gra-
dina. Ve}ina od njih bile su turske kule i promatra~nice, podignute na prije-
lazima iz Posavine u Podravinu, obi~no na temeljima starijih zamkova.
Zbog smje{taja na istaknutim vrhovima, redom su privla~ne to~ke za plani-
narske izlete. Nakon povla~enja Turaka, naselilo se na opustjelu zemlju, uz
ostatak starosjedilaca kajkavskih ekavaca i ikavaca, mnogo doseljenika ije-
kavaca s Balkanskog poluotoka, a poslije 1700. godine iz gornje Hrvatske i
raznih zemalja Austrijske carevine (êsi, Slovaci, Ma|ari, Nijemci). U tom
je razdoblju narod stradavao zbog kmetskih odnosa ili zbog reìma uvede-
nog u Vojnoj krajini. Zemlja je poklanjana veleposjednicima, naj~e{}e
strancima (barun Trenk!), a mu{ko je stanovni{tvo ~esto moralo na razna
europska rati{ta. Sve to imalo je za posljedicu selja~ke bune i pojavu haj-
du~koga pokreta, zbog ~ega je dugo vremena promet u slavonskim planina-
ma bio pogibeljan. Dana{nje stanovni{tvo u selima i gradovima oko po-
è{kih planina poprimilo je, poradi mije{anja, stapanja i utjecaja {kole,
mnoge zajedni~ke osobine, osobito u fizi~kom, duhovnom, jezi~nom i et-
nografskom pogledu, po kojima se Slavonci razlikuju od stanovni{tva sus-
jednih regija.
Planinarstvo. Poè{ko gorje planinarski je ve}inom dobro obra|eno.
Osim sedam pl. ku}a i mreè markiranih staza, postoji i niz lova~ko-turis-

ti~kih i {umarskih objekata koji tako|er mogu posluìti kao pl. upori{ta.
Zahvaljuju}i mreì {umskih cesta, mogu}e je i do mnogih najvi{ih vrhova
doprijeti automobilom (Psunj, Papuk), ali su znatan nedostatak telekomu-
nikacijski ure|aji koji onemogu}uju prilaz na ~etiri najvi{a vrha i najljep{a
vidikovca. Na ovom planinskom podru~ju djeluje blizu 20 pl. dru{tava. Ve-
}ina ih je udruèna u Slavonski pl. savez, koji se brine za raspored godi{njih
pl. sletova Slavonije, odràvanje Slavonskoga pl. puta i druge zajedni~ke
akcije. Slavonska dru{tva objavila su i ~etiri knjige o svojim planinama.
Slavonski planinarski put (SPP) otvoren je 27. 7. 1957. i gotovo u pu-
nom krugu obuhva}a sve slavonske planine. Organizator je Slavonski pl.
savez, a sura|uje 18 PD-a. Obiljeèn je slo-
vom »S« uz markaciju, a moè se obilaziti
u oba smjera. Trasa je 1. 7. 2000. obnovlje-
na sa znatnim promjenama. Danas ima 18
KT na 250 km puta: Omanovac, Brezovo
polje (5 h), Maksimov hrast (9 h), Brodski
Drenovac (6 h), Pl. dom na Dilj-gori (7 ),
ârdak na Dilj-gori (4 h), Borovik (5 h),
Bedem-grad (5 h), Lon~arski vis (1,15 h),
Ruìca-grad (4,30 h), Kapovac (1,10 h),
ê{ljakova~ki vis (2 h), Jankovac (2 h),
Iva~ka glava (2 h), Zve~evo (4 h), Vrani ka-
men (4 h) i Petrov vrh (3 h). Tiskan je vo-
di~ s dnevnikom i zemljovidom (Slavonski
pl. savez, Osijek, 2000.; e-mail: bor-
na.mesic@po.hinet.hr). Posjet svih KT
nagra|uje se zna~kom SPP-a. SPP je naj-
bolji na~in za upoznavanje Poè{koga gor-
ja. Mnogi putovi opisani u ovom vodi~u
sastavni su dio njegove trase.
LITERATURA
Matkovi}, P.: Razgloba i hipsometrija slavonskog gorja. Rad JAZU 32, 151-17, 1875.; Hirc, D.: Od Osijeka do êpina. HP 3:17 i 27,
1901.; Hirc, D.: Putne uspomene i poslanice. HP 4:52 i 73, 1902.; Szabo, Gj.: U gore ravne Slavonije. Obzor 1910., str. 187; Roessler, E.:
Ornitologisches aus dem Papuk, Krndija und Dilj-Gebirge. Gl. Hrv. prir. dr. 29,196,1917.; Koch, F.: Grundlinien der Geologie von West-
Slavonien. Gl. Hrv. prir. dr 31, II pol. 217-236 (I. Psunj, II. Ravna g., III. Papuk und Krndija, IV. Poè{ka gora, V. Dilj); @ic, N.: Pisci i spisi o
pro{losti Poè{kog gorja. Poè{ke novine 1,11:1, 14:1, 27:1, 28:2, 1922.; Sablek, T.: Poè{ko gorje. NP 3:106, 1951.; Gudi}, I.: Od
Osijeka do Erduta. NP 7:152, 1955.; Firinger, K.: 60 g. planinarstva u Osijeku 1895-1925-1955. Osijek 1955.; Petkovi}, A.: Ljeto i zima
u Poè{kim planinama. Izd. PD »Sokolovac«, Poèga 1956. (64 str., 56 sl. i zemljopisna skica); Jurenec, Z.: Planinarstvo i turizam kotara
Daruvar. Slavonske planine. Izd. PD »Petrov vrh« Daruvar 1958. (45 str, 42 sl.); [ehi}, M.: Slavonski planinarski put. NP 18:275, 1966.;
Crnilovi}, Z.: Na slavonskoj transverzali. NP 20:111, 1968.; Svoboda, Lj.: Slavonske planine. NP 21:245, 1969.; Slavi~ek, I.: U posjetu
slavonskim gradinama. NP 21:3, 1969.; Petkovi}, A.: Planinarstvo Slavonije. NP 24:270, 1972.; \uri}, T.: Srednjovjekovni gradovi
slavonskog gorja. NI[RO Vara`din, 1981.; Smerke, Z.: Slavonsko gorje. Planinarsko turisti~ka karta. NI[RO Vara`din, 1983.; Petkovi}, A.:
Ljepote krajolika Poè{kog gorja. Izd. PD »Sokolovac«, Poèga 1984.; Poljak, @.: Slavonske planine. Ekol. gl. VI,1993., br. 6.
Poè{ko gorje 211

Psunj
Poloàj. Psunj je pitoma {umovita planina i sastavni dio vijenca {to okru-
ùje Poè{ku kotlinu. Njegova silueta prati putnika na autocesti i `. pruzi
Zagreb – Sl. Brod, od Novske do N. Gradi{ke. Najvi{i vrh, Brezovo polje
(984 m), najvi{i je vrh Poè{koga gorja i Slavonije. Psunju je s j. strane au-
tocesta, sa z. cesta Oku~ani – Bijela Stijena – Lipik – Pakrac, na i. se spu{ta
u Poè{ku kotlinu, a na s. je ome|en dolinom rijeke Pakre i Orljave kroz
koje prolazi asfaltna cesta Pakrac – Kamenska – Poèga, ~iji prijevoj Bu~je
(365 m) dijeli Psunj od j. obronaka Papuka. Duìna je Psunja u smjeru i.-z.
25, a u smjeru s.-j. oko 10 km. Premda nije visok, svojim hrptovima i gudu-
rama djeluje sna`no, podsje}aju}i na goleme sile koje su stvorile i oblikova-
le tu planinu.
Reljef. Glavna zna~ajka gorske plastike jesu brojne zvjezdasto rasprostrte
kose, duga~ke i po desetak kilometara, koje se {ire lepezasto na sve strane
od ~vori{ta u najvi{em vrhu: Marinica, Lipova kosa, Srnolov, Dobra voda,
Konjska glava, Orlovo brdo, Ravni gaj, Kamenjak, Ostrenjak, Velika polja-
na, Hajdu~ka kosa, Rteli}i, Omanovac, Begova~a, Ivanjski krst, Radnja{,
Javorovica, Perunika itd. Me|u njima su duboko i o{tro usje~ene doline
gorskih potoka koji ra{~lanjuju ~itavu planinu.Takve su doline Rogoljica,
tri Ra{a{ke, Vodostaj, dvije [umetlice, Orljava, Rakovac itd. Unato~ str-
mim gorskim stranama, ko-
rita ovih dolina omogu}uju
lak prilaz do sredi{ta plani-
ne, ali je ona kao cjelina ipak
te{ko prohodna. Za Psunj je
zna~ajno da su mu planin-
ske visine mnogo pitomije
od uskih gorskih dolina, ko-
je su na mnogim mjestima
oblikovane kao sutjeske, sa
stranama visokim 300–400
m. Izvora ima na mnogo
mjesta visoko u planini (Mu-
{ki bunar, Dobra voda, Bre-
Najvi{i vrh Slavonije (Brezovo polje na Psunju, 984 m) zovo polje, V. poljana).
Gra|a. Stara planinska jezgra gra|ena je uglavnom od prakamenja, grani-
ta, raznih vrsta kristalini~noga kamenja, gnajsa, {kriljevca i filita. Od ruda
se kopao grafit kod Brezova polja i Brusnika, milovka kod Koprivne, kre-
mene naslage i kvarcitni pijesak kod Zavlake i Grahovljana te granit kod
[eovice i Ivanovca. Geolo{ki su zanimljive tektonske pukotine koje su uvje-
tovale pojavu termalnih vrela u Lipiku.
Biljni svijet. Cijela je gora pokrivena {umskim pla{tem koji se prete`no
sastoji od bukve i hrasta. [ume su znatno prorije|ene sje~om za potrebe dr-
vne industrije u Pakracu, Oku~anima i N. Gradi{ki. Od nekada{njih pozna-
tih slavonskih pra{uma postoji samo ostatak kod Mu{kog bunara. [ume su
prili~no bogate lovnom divlja~i, a na planinskim je livadama razvijeno p~e-
larstvo.
Naselja. U samoj planini nema naselja, stanovni{tvo je od davnine naselje-
no po niìm obroncima i u podno`ju. Srednjovjekovne gradine su tako|er u
podno`ju (Bijela Stijena, Pakrac, Cernik). Iznimka je âklovac na s. padini
planine, ~ije se ru{evine nalaze iznad sela Dragovi}a. Zna~enje imena

Psunj nije razja{njeno. Prije se zvao Psujnik, a u davnini je zabiljeèn kao
Mons Pisun.
Planinarstvo. S pl. stajali{ta na Psunju su najzanimljivije prostrane
travnate ~istine na hrptovima gorskih kosa, me|u kojima najljep{e vidi-
ke pruàju Bukovik, Brezovo polje i V. poljana. Bujna priroda u pro{ire-
njima poto~nih dolina uvjetovala je razvitak turizma u blizini ve}ih na-
selja. To su Strmac kod N. Gradi{ke, Ivanovac kod Oku~ana i Kamenska
blizu Poège. Planinu su zapo~eli istraìvati u 19. st. geolozi, a nastavili
botani~ari. Pionirska uloga u turisti~kom propagiranju planine pripada
poè{kom u~itelju Juliju Kempfu s po~etka 20. st., a planinarenje se po-
~elo razvijati nakon osnutka HPD-a »âklovac« u Pakracu (1928.) na
jednoj strani Psunja i HPD-a »Strmac« u N. Gradi{ki (1932.) na drugoj.
Planinari iz Pakraca sagradili su 1937. na Psunju pl. dom »Josip Svobo-
da« na V. poljani (razoren za Drugoga svjetskog rata), a nakon Drugoga
svjetskog rata dom na Omanovcu. Na gradi{koj strani razvilo se plani-
narsko-turisti~ko sredi{te Strmac, a na j. strani Ivanovac, oba duboko u
{umovitim planinskim dolinama. Ovi objekti, zatim dobre asfaltne ceste
i autobusne linije oko planine, omogu}uju lako posje}ivanje svih dijelova
Psunja. Tome osobito pogoduje cesta koja prelazi preko najvi{eg vrha s j.
na s. stranu (Strmac – [panovica), kao i niz {umskih cesta.
Izbor prilaza. Nakon vojno-policijske akcije »Oluja« 1995. godine, ne-
ka podru~ja jo{ nisu o~i{}ena od mina i zato se treba strogo dràti samo
sigurnih, svjeè markiranih staza. Sigurni su prilazi: iz Pakraca preko
Omanovca do Velike poljane (ne dalje do Brezova polja), iz Oku~ana pre-
ko Trnovca i Ivanovca do Omanovca i Srnolova te prilaz iz Nove Gra-
di{ke do Strmca. Od Omanovca se na najvi{i vrh, Brezovo polje, zasad
mora i}i zaobilazno preko Hajdu~ke kose. Za ostale dijelove Psunja treba
se prije puta raspitati kod PD-a »Psunj« u Pakracu i PD-a »Strmac« u
Novoj Gradi{ki.
Usponi na Brezovo polje

£ 1. Pakrac – Omanovac 2 h (ili 7 km) – Vodostaj – Brezovo polje 4 h.
Polazne to~ke za uspon su a. p. u Pakracu i `. p. Pakrac-grad.
Pakrac (178 m) je gradi} na z. podno`ju Psunja, na `. pruzi Banova Jaruga – Viro-
vitica (118 km od Zagreba, 21 km od Daruvara, 78 km od Virovitice), na raskri`ju
asfaltnih cesta prema Daruvaru, Poègi, Novskoj, Oku~anima i Banovoj Jarugi.
Ovo staro upravno, kulturno, prometno i gospodarsko sredi{te gotovo posve je razo-
reno u Domovinskom ratu i jo{ uvijek se obnavlja. Pakrac od 1927. ima pl. dru{tvo
(u po~etku podru`nicu HPD-a »âklovac«, poslije PD »Psunj«). Njihov je glavni us-
pjeh bila izgradnja pl. doma »Josip Svoboda« prije Drugoga svjetskog rata i pl. doma
Omanovca nakon njega. PD »Psunj« je 1997. obnovilo rad.
Pje{a~ki put na Omanovac vodi iz sredi{ta Pakraca od Trga Republike pre-
ma katoli~koj crkvi i od nje kroz drvored preko Kalvarije, pa zatim uspo-
nom kroz vo}njake i vinograde povrh sela Kraguja. Slijedi lak i postupan
uspon kroz polja i {ume na hrbat do ceste koja se penje iz Pakraca preko
Kraguja. Njom jo{ pola sata do doma na Omanovcu. Cestovni prilaz iz Pak-
raca (7 km) prelazi u sredi{tu grada most na Pakri i potom skre}e d. Ulicom
mar{ala Tita, te preko nekada{njeg Trga B. Kidri~a stiè u Stanivukovi}e-
vu ulicu. Iz nje se odvaja lijevo ulicom za Vinograde, ali na ra~vi{tu prije Vi-
nograda skre}e l. i penje se kroz selo Kraguj na hrbat gdje se sastaje s pje-
{a~kim prilazom. Domu se prilazi sa s. strane. Cestovni prilaz s j. strane
(varijanta za povratak) vodi iz Pakraca preko sela Japaga u [eovicu (5 km),
odakle se nastavlja preko polja i livada do podno`ja Omanovca. Slijedi us-
Poè{ko gorje 213

SATNICA OD DOMA NA OMANOVCU
Spomenik na Begova~i 1h
Lova~ka ku}a Rteljci 2h
Turist. naselje Ivanovac 3h
Brezovo polje (985 m) 5h
Srnolov (705 m) 2h
Planinarski dom na Omanovcu

pon u zavojima do kriànja na prijevoju Krivoj brezi (405 m; 10 km od Pak-
raca) izme|u Begova~e (425 m) i Omanovca. Tu jedan krak ceste silazi na
drugu stranu u dolinu Rogoljice (postoji i markirana pje{a~ka kratica), d.
ima 15’ stazom do spomenika na partizanskom logori{tu Begova~i (krvava
bitka 1942.), a l. uzbrdo {umskom cestom jo{ 3 km do doma.
Pl. dom »Omanovac« (655 m) sagradio je PD »Psunj« iz Pakraca 1977. na temelji-
ma doma iz 1963. koji je izgorio 1974. Nalazi se na najvi{oj to~ki istoimene {umovite i
strme gorske kose iznad sela [eovice, na ~istini okruènoj crnogori~nom {umom.
Dobro je vidljiv iz Pakraca. Dom je reprezentativna velika dvokatna zgrada, s tera-
som i {irokim balkonom. Prizemlje ima blagovaonicu za 50 gostiju, kuhinju i prosto-
rije ~uvara, a na gornjim su katovima sobe za goste kapaciteta 70 osoba (zasad je os-
posobljeno nekoliko soba). Dom ima elektriku i vodovod. S terase je krasan vidik na
Pakrac, Lipik, Posavinu i Moslavinu, a za lijepa vremena vide se Kozara i Medvedni-
ca. Oko doma je ove}i prostor prikladan za sportske igre. Minutu od doma je bunar s
pitkom vodom. Za vrijeme Domovinskoga rata dom te{ko je opusto{en (sluìo je kao
~etni~ko upori{te) i nije jo{ posve obnovljen. Dom je po~etna to~ka SPP-a.
Put od doma vodi, zbog mina, iza Velike poljane zaobilazno preko Hajdu~ke
kose i dulji je gotovo za 1 h. Od doma cestom natrag 15’ prema Pakracu i
kod o{trog l. zavoja skrenuti d. u bukovu {umu te dalje hrptom cijele Haj-
du~ke kose. S nje si}i gotovo 200 m duboko na {umsku cestu; cestom l. oko
1,30 h do izvora [iroki brijeg. Malo iza izvora l. s ceste silaz do potoka Si-
vornice i na staru {umsku cestu. Njom malo uzvodno do dalekovoda i sta-
rog temelja, zatim uzbrdo na prijevoj Presedljaj. Silaz na cestu [panovica –
Vodostaj i njom d. 15’ do lova~ke ku}e Vo-
dostaj (660 m; kod ku}e je izvor). Ovdje d. s
ceste o{tro uzbrdo preko Ba{ina brijega u
Klupi ponovno na cestu iz Strmca za Brezo-
vo polje. Njom desno (nakon 5’ kratica) na
vrh.
Brezovo polje (984 m) je travnata visoravan ok-
ruèna mije{anom {umom crnogorice i bjelogori-
ce, s primjesom brezovih stabala (odatle i ime vr-
hu). Po svojoj ljepoti, bujnoj vegetaciji i bogatstvu
flore pravi je prirodni park. Sam vrh ozna~en je
usred livade vitkim zidanim geodetskim tornji-
}em visokim 10 m (visinska to~ka 984,18 m; KT s
utisnim ìgom). Jednu minutu od vrha na drugu
stranu je ogra|en izvor. Vrhom dominira 70 m vi-
sok èljezni toranj releja (1’ z. od vrha) s koga se
pruà nenadma{iv vidik na Slavoniju (prilaz iz-
letnicima zasad nije mogu}).
Brezovo polje na Psunju
Poè{ko gorje 215

SATNICA OD BREZOVA POLJA £ 2. Nova Gradi{ka – Pl. ku}a na Str-
mcu – Brezovo polje 26 km. Nova Gradi-
1,30 h ili
Strmac (350 m)
{ka je sjedi{te komune koja se razvila iz sred-
14 km
Dobra voda (900 m) njovjekovnog Cernika (danas s. predgra|e
30'
Omanovac (655 m) 4h
Gradi{ke). Smje{tena je na `. pruzi Zagreb –
Pakrac 5h
Sl. Brod (141 km od Zagreba), 3 km od auto-
Nova Gradi{ka 26 km
ceste. Ima dobre `. i a. veze sa Zagrebom i
Kamensko (235 m) 4h
Poègom. Sjedi{te je PD-a »Strmac«, koje
nastavlja tradiciju istoimene predratne pod-
ru`nice HPD-a. Iz N. Gradi{ke cestom prema Poègi 4 km do raskri`ja na
izlazu iz Cernika. Cernik je stariji od Gradi{ke, ali je danas samo njezino
predgra|e. Tu vrijedi pogledati barokizirani povijesni dvorac l. od ceste
(posljednji vlasnici grofovi Kulmeri) i franjeva~ki samostan s crkvom, tako-
|er barokne gra|evine. Od raskri`ja l. asfaltnom cestom jo{ 8 km kroz selo
[umetlicu do Strmca.
Strmac (313 m) je rekreacijski centar Nove Gradi{ke koji se razvio u dolinskom pro-
{irenju, na mjestu gdje se sastaju planinski potoci Begova~a i [umetlica. Na samome
je sastavku potoka prostrano parkirali{te. Ovdje se l. preko mosta najprije dolazi do
dva bazena za kupanje (o~ekuje
se obnova) i ure|enih sportskih
terena, a povrh njih je nekoliko
zgrada, me|u kojima i pl. ku}a.
Dalje se uz potok Begova~u reda
tridesetak privatnih ku}a za od-
mor. Produìmo li pak od parki-
rali{ta cestom uz [umetlicu, na-
kon 200 m prolazimo mimo ne-
kada{njeg hotela »Strmac« (l.
od ceste) koji je nakon Domo-
vinskoga rata opusto{en. Pred
zgradom je parkirali{te, a okolo
park-{uma. Oko 1 km dalje uz-
vodno nalazi se zapu{tena zgra-
da nekada{njega velikog Dje~jeg Planinarska ku}a na Strmcu (Ivan Jakovina)
sanatorija za plu}ne bolesti.
Pl. ku}a na Strmcu (310 m) je metalna monta`na, 20 m duga prizemnica na beton-
skim temeljima koju je dobilo PD »Strmac« iz Nove Gradi{ke 1988. od [umarije.
Konstrukcija potje~e iz Drugoga svjetskog rata, kada je sluìla kao ameri~ka bolnica.
Dobio ju je na poklon Crveni kri` i smjestio na Strmac. Sada je u ku}i blagovaonica,
spavaonica i kuhinja. Do ku}e se moè automobilom. Ku}a je polazi{te za obilazak
markiranoga Psunjskoga kru`nog puta i za uspon na Brezovo polje.
Strma~ki pl. put je kru`na staza koju je otvorilo PD »Strmac« iz N. Gra-
di{ke 1. 10. 2000. Traje 3 h umjerena hoda, a vodi smjerom Strmac – izvor
Bjelovac – Predol – Strmac.
Dru{tvo organizira skupni
obilazak svake godine za
Svjetski dan pje{a~enja. Sta-
za nakon 10’, mimo izvora,
slapi{ta i bazena, izlazi na
{umski put, nakon 20’ skre-
}e l. (d. je put za Jastrebinac,
752 m), nakon jo{ 25’ preko
okreti{ta ceste nastavlja uz-
brdo te nakon jo{ 30’ stiè na
cestu Bjelovac – Jastrebinac.
Tu treba l. 10’ do izvora Bje-
lovca koji su planinari uredi-
Na Strma~kom planinarskom putu (Mladen Vidakovi})

li kao odmori{te. Dalje 35’
{umskim putem i jo{ 25’ sta-
zom do puta kojim je 5’ do lo-
vi{ta Predol. Uz ì~anu ogra-
du na susjednu kosu i 50’ si-
laza do Strmca. S markacije
se ne smije skretati zbog
opasnosti od mina.
Pje{a~ki uspon na Brezovo
polje po~inje kod parkirali-
{ta. Preko mosta na [umet-
lici kroz rekreacijski centar,
uz d. rub bazena, zatim kol- Lova~ka ku}a na Vodostaju (Borislav êrni)
nim putem koji l. ostavlja dolinu i, za{av{i u {umu, penje se sve o{trije. Na-
kon vi{e od 1 h hoda stiè do {irokog puta na hrptu Psunja. Taj put dolazi
slijeva od Mu{kog bunara i blago se penje d. kroz {umu. Nakon 20’ stiè do
izvora Dobra voda (ozidana ~esma 5-6 m l. ispod puta, sa spomenikom pa-
lim borcima). Od Dobre vode ima jo{ pola sata lagana {umskog puta do pi-
ramide na vrhu. Potkraj put stiè do {irokoga {umskog prosjeka, prelazi ga
na d. stranu, odakle ima jo{ 100 m kroz {umu do vrha. Kra}a i lak{a vari-
janta (zasad nije markirana) po~inje kod trafostanice ispod Dje~jeg sanato-
rija i penje se hrptom Gradine izravno na Dobru vodu. Tre}a, najkra}a, ali i
najstrmija varijanta po~inje kod kotlovnice iznad Sanatorija i penje se iz-
ravno na vrh hrptom [ibljaka.
£ 3. Nova Gradi{ka – Strmac – Brezovo polje cestom 26 km. Do Str-
mca v. 1. Dalje cestom mimo biv{eg hotela i sanatorija uzbrdo makadam-
skom {umskom cestom u brojnim zavojima na hrbat planine do raskri`ja:
d. silazi cesta u [panovicu (15 km do podno`ja planine; v. 4), a ravno dalje
hrptom nastavlja se cesta prema vrhu. Oko 4 km nakon kriànja prolazi uz
{umski rasadnik, a na 5. km stiè do TV tornja. Oko 100 m prije njega treba
skrenuti s ceste l. {umskim prosjekom 1’ do geodetske piramide na vrhu
Brezova polja (utisni ìg SPP-a).
£ 4. [panovica – Lova~ka ku}a Vodostaj – Brezovo polje cestom19
km. [panovica je selo 10 km od Pakraca, na cesti Pakrac – Poèga. U novi-
joj povijesti razoreno je dva puta: prvi put za Drugoga svjetskog rata, kad je
hrvatsko stanovni{tvo pobijeno i raseljeno. Na ru{evinama je sagra|eno
srpsko naselje nazvano Novo Selo (to se ime nalazi na kartama do 1991. g.),
jako ~etni~ko upori{te u Domovinskom ratu. Iz [panovice vodi na vrh Psu-
nja {umska cesta. Ona se od asfaltne ceste Pakrac – Poèga odvaja tridese-
tak m isto~no od nekada{njeg du}ana. Nakon 1,5 km prolazi mimo kame-
noloma, na 4. km prolazi kroz opustjelo selo G. [umetlicu, a sljede}ih 6 km
penje se u zavojima (uspon od 10%), prelaze}i dva puta preko rijeke. Na 13.
km stiè se do lova~ke ku}e Vodostaj (660 m) pored koje je ure|en izvor.
Odavle se cesta penje jo{ 2,5 km (na ra~vanju nakon 1,5 km treba d.) na pla-
ninski hrbat do ceste iz Strmca, kojom je d. do vrha jo{ 4 km. Od lova~ke
ku}e na Vodostaju moè se na vrh i markiranom stazom koja skre}e d. s
ceste o{tro uzbrdo preko Ba{ina brijega i Klupa i tako|er stiè na hrbat do
ceste iz Strmca (nakon 5’ kratica d.).
LITERATURA
Keler, Z.: Psunj, planinarski raj Slavonije. HP 33, 129, 1937.; Marinovi}, M.: Na{a psunjska lovi{ta na visoku divlja~. Lova~ki gl. 17, 11,
370, 1938.; Keler, Z.: Oko doma na Psunju. HP 35, 111, 1939.; \uri} T.: Stari gradovi i dvorci oko Papuka i Psunja. NP 14, 175, 1962.;
Petkovi}, A.: Stazama Psunja. NP 20, 193, 1968.; Vidakovi}, M.: Na{ Psunj. NP 32, 167, 1980.; »Psunjski planinarski put«. PD
»Strmac«, Nova Gradi{ka 1986.; Ci{per, R.: 70 g. planinarstva u Pakracu. PD »Psunj«, Pakrac 1999. (78 str.); Vidakovi}, M.: Planinarstvo
u Novoj Gradi{ki. HP 92, 2000, 259.
Poè{ko gorje 217

Papuk
Papuk je dio planinskog vijenca koji okruùje Poè{ku kotlinu sa s. strane.
To je prili~no strma i {umovita planina koja ~ini razvodnicu izme|u Save i
Drave. Ima jasno izraèn hrbat smjera i.-z. iz kojega se blago diù vrhovi
apsolutne visine 700–900 m. Od 900 su metara vi{i jedino vrhovi Papuk
(953 m) i Iva~ka glava (913 m). S obje strane hrpta odvajaju se brojne {umo-
vite kose koje se na s. stranu spu{taju u Podravinu, a na j. u Poè{ku kotli-
nu. Me|u kosama su duboko usje~ena poto~na korita koja ~esto skrivaju
lijepe planinske predjele neobi~ne za »ravnu« Slavoniju. Zbog toga je Hr-
vatski sabor 1999. g. objavio zakon kojim je Papuk, na podru~ju od 336
km2, progla{en parkom prirode (Nar. novine, br. 45, 1999.). Na i. i z. strani
granice Papuka nisu tako jasne. U i. smjeru on bez o{tre granice prelazi u
Krndiju i s njom ~ini stanovitu cjelinu. Papuk u {irem smislu proteè se od
Daruvara na zapadu, prema istoku u duìnu oko 80 km i tek iza Krndije
postupno uranja u na{i~ko humlje. Tako shva}en, Papuk je po prostran-
stvu najve}a slavonska planina. Mi }emo ipak, slijede}i stajali{te geografa,
Krndiju obraditi odvojeno, ali }emo jednako tako postupiti i sa z. dijelom
Papuka. Taj se dio z. od Zve~eva dijeli na s. greben (Ljuto~, Vrani kamen,
Petrov vrh) koji opisujemo u idu}im redcima i na j. greben (Ravna gora, V.
Javornik, Sira~) koji tek ~eka pl. obradu.
Skupina Petrov vrh – Vrani kamen

zemljovid str. 219
Reljef. Dio Papuka z. od zve~evskog uleknu}a nije samo morfolo{ki izrazi-

to odvojena cjelina nego je i u pl. smislu zaokruèno podru~je. Osim toga,
zna~ajno je da se Papuk, koji je u sredi{njem dijelu jednostavan hrbat, ov-
dje razdvaja u dva usporedna hrpta duga~ka po 25 km. Oba su u blizini Zve-
~eva me|usobno povezana popre~nom kosom visine vi{e od 550 m, s istak-
nutim vrhovima Ljuto~ (695 m) i Sovjak (605 m). U tome golemom {um-
skom prostranstvu od gotovo 1000 km2, koje je ome|eno cestovnim ~etve-
rokutom Pakrac – Daruvar – Vo}in – Kamensko – Pakrac, postoje velika
podru~ja s o~uvanom prirodom kakvih je sve manje u ostalim slavonskim
planinama. Ju`ni hrbat, koji je manje zanimljiv jer nema pl. objekata, sas-
toji se od V. Javornika (718 m), Metle (778 m) i Ravne gore (856 m). U s.
hrptu, o kojemu je ovdje rije~, niù se Petrov vrh (614 m), Pogani vrh (639
m), Vrani kamen (817 m), Dujanova kosa (832 m) i Crni vrh (863 m). U nje-
mu je glavna pl. to~ka dom na Petrovu vrhu.
Planinarstvo. Niz je dobro povezan pl. markacijom i zajedno s ku}om na

Petrovu vrhu ~ini privla~no pl. podru~je. Ono je unato~ znatnim strmina-
ma lako pristupa~no, zahvaljuju}i izgradnji {umskih cesta iz Sira~a u doli-
nu Pakre, iz Vo}ina u dolinu Jovanovice, iz Daruvara u dolinu Toplice i ces-
te iz Daruvara do samoga doma na Petrovu vrhu. Pl. tradicija u ovom pod-
ru~ju potje~e iz 1932. g. kada je u Daruvaru osnovan HPD »Vrani kamen«.
Dru{tvo je ve} 1933. imalo svoje skloni{te u lugarnici pod Poganim vrhom;
1934. je podiglo 13 m visoku drvenu piramidu na Petrovu vrhu, 1939. pod
piramidom sagradilo pl. dom (1942. su ga uni{tili partizani). Poslije rata
obnovljeno daruvarsko dru{tvo, pod imenom HPD »Petrov vrh«, podiglo je
1959. na ru{evinama novi dom (temeljito je renoviran i opskrbljen ski-
ja{kom vu~nicom 1995.). Za bolje upoznavanje ovog podru~ja preporu~uje
se »Planinarsko-turisti~ki vodi~ Daruvar i zapadni Papuk« M. Gjurina sa

karta Petrov vrh
zemljovidom 1:100 000 (HPD »Petrov vrh«, Daruvar 1997.) u kojemu je

opisano 18 itinerara.
£ 1. Daruvar – Pl. dom na Petrovu vrhu 2 h ili 9 km. Iz Daruvara do
doma na Petrovu vrhu moè se cestom ili markiranom pje{a~kom stazom.
Daruvar (157 m) je slavonsko turisti~ko i lje~ili{no mjesto na {umovitim obroncima
Papuka, koji se u obliku vinograda i park-{ume spu{taju u sam grad. Ima 8000 sta-
novnika. Nalazi se u sredi{njem dijelu z. Slavonije na `. pruzi Banova Jaruga – Viro-
vitica (53 km od Banove Jaruge, 142 km od Zagreba i 158 km od Osijeka). Dobre su i
cestovne veze preko Oku~ana za Sl. Brod i Vinkovce, preko Kutine za Zagreb, preko
Bjelovara za Koprivnicu i preko Virovitice za Osijek. Poznat je po kupali{nom lje~i-
li{tu (ènske i reumatske bolesti) s termalnom vodom (44-47°C) i mineralnim ljekovi-
tim blatom. Smje{taj je mogu} u dva hotela (Termal i Balise; oko 350 kreveta). Grad
ima pivovaru, ljevaonicu, vinariju (poznati daruvarski rizling). U anti~ko se doba
zvao Aquae Basiae, u srednjem vijeku Toplica, Podborje i êtvrtkovac, a dana{nje
mu je ime po `dralu (ma|arski: dar) u grbu grofa Jankovi}a koji je u Daruvaru sagra-
dio dvorac i uredio park. Grad je sjedi{te HPD-a »Petrov vrh« i polazi{te za izlete do
Vranjevine, gradine Dobra ku}a i salezijanskoga dvorca Dio{.
Staza polazi od `. p. i a. p. u s. smjeru, alejom kestena uz tr`nicu, preko
ceste u Julijev park, pored restauracije »Terasa« te i. alejom do hotela
»Termal« (10’), zatim d. preko `. pruge u park-{umu, stazom kroz {umu
do izvora Juliusbrum te blagim usponom na asfaltiranu cestu (10’). Ces-
tom 100 m do raspela, kod raspela d. kroz vinograde 15’ opet do ceste.
Njom do o{trog d. zavoja gdje je l. izleti{te Vranjevina (291 m) s lijepim vi-
dikom. Od zavoja kraticom kroz {umu 20’ i opet na cestu te njom do doma
jo{ 50’. Cestovni prilaz vodi iz sredi{ta na i. Frankopanovom ulicom preko
`. pruge. Nakon 1 km l. Vinogradskom ulicom koja se kroz vinograde us-
pinje ravno do doma. Cesta je asfaltirana i omogu}uje prilaz autobusima
(nagib do 14%).
Pl. dom na Petrovu vrhu (547 m) podignut je 1959. na temeljima doma iz 1938.
Nalazi se na {umskom proplanku ispod Petrova vrha. To je vrlo lijepa jednokatnica
s potkrovljem, okruèna travnatim terenima prikladnim za kampiranje. Dom je
stalno otvoren i opskrbljen (osim ponedjeljkom). Vodovod se napaja iz obli`njeg iz-
vora, struja iz javne mreè, a od 1995. ima centralno grijanje na kruta goriva. Blago-
vaonica moè primiti 80-90 ljudi, a terasa do 70. Na katu je 8 dvokrevetnih soba, a u
potkrovlju 5 soba sa skupnim leàjem (38 mjesta), ukupno oko 50 leàja. Dom ima
telefon i sanitarni ~vor s 2 kupaonice. Objektom upravlja HPD »Petrov vrh« u Da-
Poè{ko gorje 219

SATNICA OD DOMA NA PETROVU
VRHU
Petrov vrh (614 m) 10'
Pogani vrh (639 m) 45'
Vrani kamen (817 m) 3h
Crni vrh (863 m) 4h
\ulovac (247 m) 6h
Ljuto~ (697 m) 5h
Zve~evo 8h
Manastir Pakra 2h
V. Javornik 4h
Sira~ 7h
Griìna 7h
Ravna gora 7h
Omanovac 9h
Vranjevina 1h
Daruvar 9 km
Pl. dom na Petrovu vrhu (Miroslav Gjurin)
ruvaru koji ga je 1995. temeljito preuredio i kraj doma uredio skija{ku stazu s
vu~nicom od 300 m.
Izleti iz pl. doma na Petrovu vrhu

Od doma se mogu poduzeti brojne lake {umske {etnje i uzdu`ne ture hrpto-
vima gorskih kosa, u trajanju od 15’ do 5-6 h hoda, uglavnom bez vidika.
Najkra}i je uspon na obli`nji Petrov vrh, a najva`niji je put hrptom Pogani
vrh – Vrani kamen – Crni vrh, s kojeg se putem moè si}i na razne strane:
`. p. \ulovac, Zve~evo, [panovica, manastir Pakra, Sira~ itd. Osim toga nji-
me vodi Slavonski pl. put. Na kraju dodajemo uspon od `. p. [kodinovac na
Stup~anicu i od `. p. \ulovac na Crni vrh. Ostali putovi opisani su u prije
spomenutom vodi~u.
£ 2. Petrov vrh 15’. Od doma uzbrdo {umskim putem na prijevoj, gdje je
d. Petrov vrh (614 m), obrastao {umom, a l. èljezni toranj radiooda{ilja~a
koji na visini od 26 m ima malo stajali{te odakle je lijep vidik.
£ 3. Petrov vrh – Pogani vrh 40’ – Vrani kamen 3 h – Crni vrh 4 h. S
raskri`ja pod domom d. {umskim putem ravno sve do proplanka pod Poga-
nim vrhom (639 m) gdje je neko} bila lugarnica u kojoj su daruvarski plani-
nari 1933. g. imali skloni{te. Vidika nema. Na kraju proplanka, desetak
metara d. ispod puta, ogra|eno je nepresu{no vrelo. Dalje blagim usponom
i silazom do kriànja {umskih cesta na Bajinoj poljani i preko kriànja dija-
gonalno u {umu. Nakon 20’ preko druge {umske ceste ravno u {umu o{trim
usponom na poljanicu gdje treba poludesno do rastrganoga kamenitoga
grebena u kojemu dominira Vrani kamen (817 m). Stijene su neobi~ne tam-
ne boje pa im odatle i ime. Markacija ide dalje na Dujanovu kosu (832 m)
gdje je kriànje: d. na Ljuto~, \edovicu i Zve~evo (5 h), l. preko Raìna~ke
kose do `. p. \ulovac (2 h), a ravno za Crni vrh. Taj put ide Dujanovom ko-
som mimo kamene piramide. Oko 10’ od nje d. pod putom je izvor. Nakon
jo{ 10’ stiè do crnogori~ne {ume, gdje ostavlja kolnik i blago se penje na
Crni vrh (863 m), najvi{i vrh z. Papuka. S vr{ne stijene {irok je vidik na
Podravinu i preko nje na Ma|arsku.
£ 4. Petrov vrh – Vrani kamen – Ljuto~ – Zve~evo 8 h. Put je marki-
ran kao dio Slavonskog pl. puta. S markacije od Vranoga kamena za Crni
vrh (v. 3) odvaja se d. silaz kroz {umu preko {umske ceste na Lisina~ke liva-
de (lijep vidik na kupasti V. Javornik, 718 m). Prelazimo drugu {umsku
cestu i idu}i prema ji. slabom stazom izlazimo na cestu kojom }emo l. 5’ do

napu{tenih lugarnica. Dalje
cestom na prijevoj Me|u
(razvodnica Save i Drave)
gdje se sastaju tri {umske
ceste (malo niè je i ~etvrta
koja se d. penje u zavojima
do vrha Ljuto~a). Dalje za
markacijom poloìto bilom
Ljuto~a, mimo jednog izvo-
ra, i nakon 30’ na kriànju d.
do ra~vanja markacija: l. \e-
dovica, d. preko Sovjaka na
Zve~evo. Strm silaz na {um-
sku cestu i za 15’ smo na
Vrani kamen
\edovici.
\edovica je slikovita travnata dolina na visini od 532 m, okruèna {umovitim bre-
ùljcima. Tu su do Domovinskoga rata bile ku}ice za odmor od bijele brezovine, mali
motel, umjetno jezerce s pastrvama, te klupe i stolovi pod sjenovitim kro{njama. Oso-
bitost je ovoga planinskoga kutka neobi~an mir i ti{ina usred bujne prirode. Sve je to
uni{teno g. 1991.
Od \edovice 200 m cestom do asfaltne ceste Vo}in – Kamensko i njom d. do

Zve~eva 3 km uz ogradu lova~kog rezervata. Nekada{nji veliki hotel na
Zve~evu, s popratnim sportskim sadràjima, uni{tili su do temelja srpski
pobunjenici za vrijeme Domovinskoga rata.
£ 5. @. p. \ulovac – Crni vrh 2 h. Mogu}e su dvije varijante. Kra}a vodi l.
cestom kroz selo Puklicu i pored kamenoloma [androvca pod vrh, gdje tre-
ba ostaviti cestu i uspeti se na vrh (20-30’). D. varijanta vodi cestom kroz
selo Krivaju i mimo lugarnice u Skoblaru. Tu preko potoka markacija krati
zavoj, sije~e cestu, o{tro se penje na hrbat, odakle d. gotovo po ravnom do
vrha.
£ 6. @. p. [kodinovac – Stup~anica 1 h. [kodinovac je `. p. na pruzi Da-
ruvar – Virovitica. Pristup je mogu} i s ceste Daruvar – Virovitica, gdje i po-
~inje markacija. Ona vodi cestom u selo [kodinovac, nakon 1 km prelazi `.
prugu kod `. p. i nakon 500 m u selu skre}e l. u {umu te blagim usponom
stiè do Stup~anice (1 h). Povratak istim putem.
Stup~anica je ~etvrtasta ru{evna kula visoka 15, a {iroka 7 m. Ulaz je bio na prvom
katu, a ulazilo se preko mosta. To je ostatak grada iz 13. st. koji se sastojao od dva di-
jela, G. i D. Stup~anice. Vlasnici su bili Tiboldovi}i, Gorjanski i Banfyji, a od 1542. do
1688. Turci. Ovdje je bilo sjedi{te okrutnih aga koji su istrijebili doma}e stanov-
ni{tvo. Nakon odlaska Turaka, grad je prepu{ten ru{enju.
Sredi{nji Papuk
Poloàj. Izme|u gore opisane skupine sa z. i Krndije s i. strane pruà se

sredi{nji dio Papuka s jedinim vrhovima vi{im od 900 m. Ova je skupina
ome|ena cestovnim krugom Velika – Vo}in – Drenovac – Orahovica – Kut-
jevo – Velika, s iznimkom najisto~nijeg dijela oko Kapovca koji se izdvaja iz
Papuka i pripisuje Krndiji. Gorski hrbat, koji ~ini okosnicu planine, pruà
se u smjeru sz.-ji. u duìnu od gotovo 30 km. U njemu se visinom isti~u To-
~ak (887 m), Lom (887 m), Papuk (953 m), Iva~ka glava (913 m) i ê{ljako-
va~ki vis (825 m).
Poè{ko gorje 221

Biljni svijet. Svi su vrhovi do najvi{e to~ke obrasli {umom, u kojoj prevla-
davaju bukva i hrast, a ima i javora, klena i jasena. Na prisojnim stranama
ima breze, borovice i pitomoga kestena. Ogoljelih stijena ima samo u niìm
dijelovima i poto~nim koritima. Za slavonsko su gorje neobi~ne Sokoline
stijene (564 m) nedaleko od G. Vrhovaca koje su mjestimi~no gole, glatke i
gotovo okomite. Uo~ljiva je razlika biljnog pla{ta s. i j. padine, uvjetovana
klimatskim ~initeljima. Zima i snje`ni pokriva~ na s. padini traju najmanje
mjesec dana duè nego na j. padini. I u osobinama stanovni{tva opaà se
razlika, osobito izme|u Podravaca i stanovnika Poè{ke kotline, {to je dje-
lomi~no obja{njeno u uvodu o Poè{kom gorju.
Gra|a. Po svome petrografskom sastavu i geolo{kim osobinama Papuk
nosi sve zna~ajke slavonskoga gorja. Njegova je jezgra gra|ena od gnajsa, s.
strana od kretacejskih raznobojnih lapornih vapnenaca, a j. od bila javljaju
se filiti, tako|er razli~ite boje. Na toj je strani oko Kaptola goli gnajs, u koji
je umetnut uzak pojas amfibolita. Od Velike na jz. pruà se pojas miocen-
skog vapnenca, koji dopire do Orljavca i na sz. se rasprostire do G. Vrhova-
ca, obuhva}aju}i i isto~ne ogranke Psunja.
Planinarstvo. Papuk sa svojim razvedenim grebenima i dolinama, s buj-
nom vegetacijom, karakteristi~nom florom i faunom, uz obilje izvorske vo-
de i gustu mreù putova, vrlo je prikladno podru~je za razvitak pl. turizma.
S pl. stajali{ta ipak je va`niji po ljepotama gorskih dolina i izleti{ta u njima
nego po vidikovcima, jer su najvi{i vrhovi ve}inom pokriveni {umom. Nje-
gove su prirodne ljepote prvi put otkrivene javnosti zahvaljuju}i vo}inskom
vlastelinu Josipu Jankovi}u (1780.–1861.). Skupina osje~kih izletnika odu-
{evljenih Jankovcem osnovala je 1895. PD »Br{ljan«, jedno od najstarijih
dru{tava u Hrvatskoj. Prva pl. ku}a na Papuku tako|er je podignuta na
Jankovcu. Sagradila ju je 1934. osje~ka podru`nica HPD-a »Jankovac« (os-
novana 1925.). Dok je s. strana Papuka s Jankovcem ostala podru~je rada
osje~kih planinara, poè{ki su planinari, koji su ve} 1899. osnovali HPD
»Papuk« (poslije preimenovano u »Sokolovac« po brijegu iznad Poège),
svoj rad usmjerili na j. padine Papuka. Godine 1958. sagradili su dom u Ve-
likoj, 1989. ku}u na Tri{njici, a Stanica GSS-a Poèga sagradila je 1983. na
Jezercu skija{ku ì~aru, a 1984. Dom GSS-a na Nevolja{u, uz gornju stani-
cu ì~are.
»Papu~ki jaglaci«. Pod tim naslovom PD »Sokolovac« iz Poège od 1983.
organizira za gra|anstvo godi{nji proljetni pohod iz Velike na Papuk, na
kojemu ponekad sudjeluje i nekoliko tisu}a izletnika.
Izbor prilaza. Brdskom cestom Velika – Jankovac koja vodi preko Nevo-
lja{a na samome planinskom hrptu, s prijevojem na visini od 700 m i odvoj-
kom odatle do najvi{ega vrha, Papuk je ne samo posve otvoren turisti~kom
prometu nego je on usmjeren upravo u najljep{e planinsko podru~je Slavo-
nije. Zbog toga }emo i opise putova grupirati na one iz Velike i iz Jankovca.
Prilazi iz Zve~eva i Orahovice mnogo su duì i na njima nema pl. skloni{ta.
Radi jednostavnosti, po~injemo opisom jednodnevnih uzdu`nih putova koji
se mogu poduzeti od spomenutoga prijevoja hrptom na zapad i na istok, a
zatim prilaze hrptu koji se svi pripajaju tim uzdu`nim putovima. U stvari,
na tome su hrptu tri glavne to~ke i do svake od njih vode markirani prilazi
iz Velike i Jankovca. To su od z. na istok: Papuk, Iva~ka glava i Nevolja{, a
na kraju Kapovac koji zapravo ve} pripada Krndiji. Nakon uspona na neki
od spomenutih vrhova, valja se hrptom pro{etati do idu}ega i, na kraju, do-
ìvljaj obogatiti silaskom nekom drugom stazom. Komotniji hoda~i, ako
raspolaù vozilom, parkirat }e na spomenutome prijevoju, pa tri glavna Pa-
pukova vrha obi}i lakom {etnjom s po~etnom visinom od 700 m. Na kraju
jo{ treba dodati staze koje preko planine povezuju pl. dom u Velikoj s onim

ê{ljakova~ki vis
na Jankovcu, omogu}uju}i smje{taj i na po~etnoj i na zavr{noj to~ki puta.
Vidici su na Papuku rijetki, ~ar puta je u {umskoj prirodi. Za bolje upozna-
vanje Papuka preporu~uje se op{irniji vodi~ »Velika, turisti~ko i planinar-
sko sredi{te Slavonije« T. Sableka (Poèga, 2000; 128 str.).
£ 1. Uzdu`ni put hrptom na zapad: Nevolja{ – Zve~evo 5-6 h. Ve}i
dio opisane ture pripada Slavonskomu planinarskom putu koji se prili~no
redovito odràva. Gotovo cijeli put vodi kroz {umu, s malo vidika. Usput
nema pl. ku}a, a kako je i hotel na Zve~evu za Domovinskoga rata sru{en,
smje{tajnih mogu}nosti nema. Oko 500 m iza prijevoja ceste Velika – Jan-
kovac na Nevolja{u, l. se odvaja cesta na vrh Papuka. Markacija vodi uspo-
redno s njom i koji put je presijeca. Nakon 25’ krià markaciju Jankovac–
Iva~ka glava, kojom se l. moè za nekoliko min na njezin vrh. Nakon 20’
staza krati zavoj ceste kod Ponora. Ponor je mjesto u {umi gdje kratak po-
to~i} nestaje pod zemljom u blizini temelja napu{tene zgrade. Iza Ponora
staza se opet penje do ceste i njom ide jo{ oko 20’ do {iroke ~istine na pla-
ninskom bilu, gdje je raskri`je: l. silazi pje{a~ki put u selo Gornje Vrhovce,
d. preko Kneève vode na Zve~evo (v. 17), a cesta produàva ravno i nakon
500 m, obilaze}i s l. strane najvi{i vrh Papuka, stiè na njegovo tjeme. Sa
spomenutoga raskri`ja silazimo niz s. padinu Papuka preko Pjeskovite
ravni, a zatim do Kneève vode (710 m), izvora na {umskom proplanku.
Nakon uspona hrptom na Visoki vrh (882 m) i poslije njega na Lom (887
m), markacija vodi l. i prolazi uz mali izvor Brzaju (d. od puta), spu{ta se na
poljanu, zatim vodi kroz gustu {umu mimo izvora Stakleni bunar, pa pok-
raj groblja staklara iz 19. st. i zavr{ava na zve~evskoj visoravni.
£ 2. Uzdu`ni put hrptom na istok: Nevolja{ – Kapovac 5 h. Markaci-
ja po~inje oko 500 m s. od prijevoja ceste Velika – Jankovac na Nevolja{u (v.
1) gdje kod spomenika palim hrvatskim braniteljima skre}e d. u {umu. Na-
kon 8’ prilazi joj zdesna markacija iz Velike preko Lapjaka (v. 4) i od GSS-o-
va doma na Nevolja{u (739 m). Zatim silazi do kriànja na prijevoju Maje-
rova livada (657 m; l. Jankovac, d. Velika), s nje se 5’ penje na Kameniti vr-
{ak (664 m). Tu se l. spu{tala slalom staza u Jankovac (danas zapu{tena).
Oko 20’ poslije Majerove livade, staza se na Trome|i (728 m) krià s mar-
kacijom koja iz Velike vodi kroz Duboku na Jankovac (v. 9). Odavle se moè
u i. smjeru za desetak min posjetiti vrh Mreàrski rust (750 m). Uzdu`na
staza i dalje ima nekoliko markiranih odvojaka. Jedan se prije ê{ljako-
va~kog visa spu{ta d. do doma »Lapjak« u Velikoj (v. 11; uspon na ê{ljako-
va~ki vis, 825 m, traje 20’; narod ga zove i Kolac). Drugi se spu{ta l. na pod-
ravsku stranu kroz izvori{te Radetine, te preko Rusta i Pi{tanske kose do
a. p. u Humljanima. Pola sata iza ê{ljakova~kog visa d. je lova~ka ku}a.

Slijede opet dva odvojka, oba l. u Orahovicu: jedan preko Viljeva~ke kose i
drugi kroz Smrdljivi dol. Orijentacija nije uvijek laka, jer {uma spre~ava vi-
dik, a svaka nova {umska vlaka ili cesta o{te}uje markacije. Od spomenu-
tog raskri`ja pod ê{ljakova~kim visom, tura hrptom Papuka vodi oko 2,30
h trasom Slavonskoga planinarskog puta, u i. smjeru, preko niza popre~nih
staza i preko vrhova (Bazova glava 772 m, Kloko~ica 743 m itd.) do vrha
Trome|a (713 m; v. opis Krndije). Ispod Trome|e put skre}e l. u si. smjeru i
nakon 40’ uspinje se do nadaleko vidljive UKV stanice na Kapovcu (792 m).
S vrha je lijep vidik na \akov{tinu, Podravinu i Poè{ku kotlinu. Pod vr-
hom, desetak metara ispod puta na podravskoj strani, ima izvor. Na drugu
stranu strm silaz l. 10’ do raskri`ja: l. nizbrdo preko Staroga grada i grada
Ruìce u Orahovicu (v. Krndija, 1), a ravno dalje 30’ preko Dizdareva do
prijevoja na cesti Kutjevo – Orahovica. S prijevoja se moè preko ceste nas-
taviti hrptom Krndije markiranim putem preko Petrova vrha i Bedemgra-
da u Na{ice.
Usponi iz Velike
Velika. Glavna polazna to~ka za Papuk s j. strane je slikovito slavonsko mjesto Veli-
ka na sastavu potoka Veli~anke i Dubo~anke (Topli~kog potoka) i na sastavu cesta
koje izlaze iz njihovih planinskih gudura. Razvilo se na mjestu sredovjekovnoga
ka{tela plemi}ke obitelji Velyke (spominje se od 1435.). U sredi{tu je gotska ùpna cr-
kva sv. Augustina (273 m) s franjeva~kim samostanom iz 16. st. u kojemu je dijece-
zanski muzej s vrijednim povijesnim predmetima. Zahvaljuju}i razvijenom ugosti-
teljstvu i objektima hotelskog tipa, Omladinskom centru (200 kreveta) i pl. domu
»Lapjak« sagra|enom iznad termalnog izvora, Velika je postala vrlo popularno sla-
vonsko izleti{te i glavno rekreativno sredi{te poè{kih gra|ana. Ima dobre prometne
veze, pa sluì kao najprikladnija polazna to~ka za Papuk s j. strane. Zavr{na je to~ka
`. pruge Pleternica – Poèga – Velika (12 km od Poège, 207 od Zagreba), a s Poègom
je veè 15 km asfaltne ceste (au-
tobusna veza). God. 2000. osn.
je u Velikoj PD »Mali{~ak« koji
na Mali{~aku ima pl. skloni{te.
Pobliè o Velikoj u knjizi: Cve-
kan, P.: »Velika i njena bogata
pro{lost«. Dijecezanski muzej
Velika, 1982. (183 str.).
Od `. p. Velika do crkve u
sredi{tu ima 4 km cestom.
Od raskri`ja kod crkve rav-
no dalje Cirakijevom ulicom
jo{ 600 m do termalnog ku-
pali{ta.
Termalno kupali{te »Topli-
ce« (296 m), ispod pl. doma
»Lapjak«, prava je blagodat za
umorne planinare na povratku
s izleta. U romanti~nom predje-
lu okruènom {umovitim padi-
nama, izviru iz vapnenca i pa-
leozojskih {arenih filita dva jaka
vrela (28°C) i slijevaju se u dva
lijepo ure|ena otvorena bazena,
od kojih je jedan olimpijskih
razmjera. Voda je bistra, bez
okusa, boje i mirisa. Pripada
magnezitnim vodama, a kemij-
ska analiza pokazuje najvi{e Sv. Andrija u Velikoj s Veli~kim gradom u pozadini
Poè{ko gorje 225

DALJINAR OD DOMA »LAPJAK«
Pl. ku}a Tri{njica cestom 4,5 km
Pl. dom Jankovac cestom 18 km
Dom stanice GSS-a Poèga
2h
na Nevolja{u
Ski ì~ara Jezerce cestom 4 km
Jankovac preko Duboke 2h
ê{ljakova~ki vis (825 m) 2h
Kapovac na Krndiji 5,30 h
Jankovac preko Lapjaka 2,45 h
Izvor Veli~anke 7 km
Iva~ka glava (913 m) 3h
Papuk (953) 17 km
Mali{~ak (732) 2h
Zve~evo preko Papuka 7h
Veli~ka gradina (452 m) 30'
@. p. Velika 3km
Poèga 16 km
Zagreb 190 km
Prijevoj ceste na Nevolja{u 10 km
Slatinski Drenovac 20 km
Jezerce (ì~ara) 4 km
Pl. dom »Lapjak« nad termalnim bazenom

u Velikoj
magnezijeva hidrokarbonata i alkali~nu reakciju. Salinitet je 0,94, a radioaktivnost

0,649 ME. Kupanje se moè koristiti za lije~enje nekih reumatskih bolesti i postreu-
matskih stanja. Izvori su bili poznati jo{ u tursko doba pod imenom Ilidà. Oko baze-
na su livade, {umarci, prostori za sportove i parkirali{te.
Od bazena termalnoga kupali{ta kupa~i mogu do pl. doma »Lapjak« stu-
bi{tem do ulaza u dom (3’), a ostali cestovnim odvojkom koji oko 200 m iza
kupali{ta skre}e desno.
Pl. dom »Lapjak« (335 m) nalazi se 4 km od `. p. Velika, a od raskri`ja pred ve-
li~kom crkvom d. desetak min (1 km cestom). Stigav{i do termalnog kupali{ta, dom
se vidi desno preko potoka na visini od 40 m. Smje{ten je na jz. padini {umovite Top-
li~ke glave. Ime je dobio po markantnoj gorskoj kosi s druge strane Topli~kog potoka.
Dom je prostrana i vrlo lijepo gra|ena jednokatna zgrada s mansardom. U prizemlju
ima kuhinju i dvije sale, ve}a od njih je kapaciteta stotinjak gostiju. Na katu su dvok-
revetne sobe i kupaonice, a u mansardi skupni leàjevi, ukupno 55 leàja. Potpuno je
opskrbljen, stalno otvoren, elektrificiran. Ima telefon, vodovod, centralno grijanje,
terasu i parkirali{te. Poznat je po dobroj kuhinji, a osobito po jedinstvenoj lokaciji uz
termalno vrelo. Pogodan je ne samo kao pl. baza nego i za duì boravak, pa i za go-
di{nji odmor. Objektom upravlja PD »Sokolovac« iz Poège koji ga je i sagradio 1958.
godine (otvorenje 13. srpnja). Adresa: Planinarski dom »Lapjak«, 34330 Velika.
£ 3. Pl. dom »Lapjak« – Duboka – Jezerce – Nevolja{ 2 h. Od doma u
s. smjeru cestom uz potok Dubo~anku, mimo kamenoloma Tisovca, roman-
ti~nom gorskom dolinom do njezina pro{irenja. Tu se nalaze ostaci neka-
da{nje staklane (po~ela je raditi 1858., a prestala s proizvodnjom po~etkom
20. st.). Sada je tu na livadi ove}a lugarnica [umarskog fakulteta iz Zagre-
ba. Na cestovnom ra~vi{tu prije nje l. krakom 1 km uspona (6 km od doma),
gdje cesta zavr{ava okreti{tem na dolinskom pro{irenju zvanom Jezerce.
Jezerce (570 m) je postalo vrlo popularno po skija{koj ì~ari koja je 200 m l. iznad
njega. Sagradila ju je 1984. Gorska slu`ba spa{avanja iz Poège (zbog dotrajalosti
nu`na je obnova). Uz ì~aru je ure|ena skija{ka staza duìne 522 m, {irine 50-100 m i
visinske razlike 131 m. Na donjoj postaji ì~are je bife, a na gornjoj (na Nevolja{u ili

Jezerskom vrhu) dom GSS-a.
Premda je skijali{te na ju`noj
strani Papuka, snijeg se dugo
odràva jer je spust na padini
okrenutoj prema si.
Dom GSS-a na Nevolja{u
(725 m), na gornjoj postaji ì~a-
re (25’ uspona od donje), sagra-
dili su ~lanovi GSS-a Poèga g.
1984. To je prvi dom GSS-a u
Hrvatskoj. Zgrada je zidana jed-
nokatnica, ~iji gornji kat sluì
za smje{taj deùrnim spa{ava-
teljima, a prizemlje je namije-
njeno skija{ima koji se tu mogu Dom GSS-a na Nevolja{u (Tomislav Sablek)
odmoriti i ogrijati. Otvoren je nedjeljom u skija{koj sezoni. Nije opskrbljen. Nekoliko
metara od doma je vrh Nevolja{ (740 m), s vidikom na razne strane. Od Velike do Ne-
volja{a ima oko 2 h hoda, s planinskog prijevoja ceste Velika – Jankovac 15’, s Iva~ke
glave 1,30 h, a silaz do Jankovca traje manje od 1 h. S Nevolja{a dalje hrptom Papuka
na z. ili i. (v. 1 i 2).
£ 4. Pl. dom »Lapjak« – Veli~ki grad – Lapjak – Nevolja{ 2,30 h. Od
Toplica 30’ o{trog uspona izme|u jela i borova na Veli~ku gradinu.
Veli~ki grad (ili Turski grad) smje{ten je na kljunu te{ko pristupa~noga kamenitog
brijega (452 m). Omogu}uje prekrasan vidik na Veliku i Poè{ku kotlinu. O njegovu
postanku nema podataka. U 15. st. gospodari su mu bili vlastelini Veli~ki i njihovi ro-
|aci Bekefi, {to je poznato iz isprave o diobi iz g. 1435. U povijesnim izvorima spominju
se i veli~ki plemi}i [tivi}i, koji su vodili borbe s Turcima. Poslije je bio turska tvr|ava, a
nakon Turaka spominje se kao ru{evina. Malo su bolje sa~uvani jedino j. i s. zid, na ko-
jima se vide ostaci kule i tragovi kamina. Stambeni dio imao je najmanje dva kata.
Od gradine najprije kroz {umu, zatim kamenitim hrptom (vidik na Po-
è{ku kotlinu) 30’ na vrh Lapjaka (667 m). Slijedi 1 h hoda {umovitom ko-
som do prosjeka na gl. hrptu
Papuka. Hrptom d. 3’ do do-
ma GSS-a i gornje postaje
skija{ke ì~are (v. 3). Tko
èli odavle na Jankovac, ne
treba se spu{tati na Jezerce,
nego se vratiti hrptom spo-
menute 3’, produìti hrp-
tom jo{ 5’ do kriànja mar-
kacija: ravno dalje je 8’ do
ceste Velika – Jankovac, a d.
silaz prema prijevoju na Ma-
jerovoj livadi (dalje v. 9).
£ 5. Pl. dom »Lapjak« –
Duboka – Pl. ku}a Tri-
{njica 7 km. Do cestovnog
ra~vanja kod lugarnice [u-
marskog fakulteta (v. 3).
Odavle d. ima 1,5 km cestom
koja vodi {umovitom doli-
nom do mjesta gdje je l. uz
nju pl. ku}a.
Veli~ki grad iz doline Duboke
Poè{ko gorje 227

Pl. ku}a Tri{njica podignuta
je dobrovoljnim radom ~lanova
HPD-a »Sokolovac« iz Poège, a
po nacrtu Ruìce Luka~evi} (ot-
vorenje 17. 9. 1989.). To je mali,
ali funkcionalno ure|en drveni
objekt koji se dobro uklapa u
{umski krajolik, tako da je ubr-
zo postao popularnim izleti-
{tem. Za razliku od velikog do-
ma »Lapjak« hotelskog tipa, ov-
dje planinari osje}aju doma}i
ugo|aj. Ku}a je otvorena ljeti vi-
kendom, ima 10 leàja, a klju~
se ~uva u domu »Lapjak« u Veli-
Planinarska ku}a Tri{njica koj.
£ 6. Pl. dom »Lapjak« – Izvor Veli~anke – Iva~ka glava 3,30 h. Do iz-
vora Veli~anke 1,30 h (v. 10). Od izvora uzbrdo markiranom stazom koja si-
je~e zavoj jankova~ke ceste. Kod Kre~ana se l. odvaja staza kojom se moè
izravno na vrh Papuka (v. 7). Dalje uzbrdo u s. smjeru, pa presjekav{i opet
jankova~ku cestu na 7. km od Velike, kroz mladu {umu 1 h uspona na {irok
{umski prosjek Jagodnjak. Na l. strani livade u {umu i kroz nju o{trijim us-
ponom, pod konac uz stijenu, na vrh Iva~ke glave.
Iva~ka glava (913 m) dobila je ime, navodno, po veli~kom plemi}u Ivanku, ali je u
narodu poznatija pod imenom Klinovac, vjerojatno po tome {to str{i iz {ume poput
kamenitog klina. Na vrhu je neko} bila drvena piramida koja je omogu}avala vidik
preko okolnoga grmlja, zbog ~ega se Klinovac smatrao najljep{im vidikovcem u Sla-
voniji. Planinarima je nadoknadio gubitak vrha Papuka zbog ogra|ena vojnog objek-
ta. Za lijepa vremena vidi se preko Podravine sve do planine Me~ek u Ma|arskoj, a
preko Poè{ke kotline do bosanskih planina.
S Iva~ke se glave moè si}i na s. stranu 10’ do uzdu`ne staze ili preko staze
do ceste, pa l. uzdu`nim putem na vrh Papuka (v. 1).
£ 7. Pl. dom »Lapjak« – Mali{~ak – Vrh Papuka 4 h. Od doma do ras-
kri`ja kod crkve u Velikoj, odakle cestom d. 5’ do rekreacijskog centra »Ma-
li{~ak«, gdje l. skre}e markacija koja s j. strane obilazi strmi vrh Pli{ (555
m). Pro{av{i jedan pje{~ar, prelazi na z. stranu, na podno`je Mali{~aka
(732 m). Put dalje vodi njegovim obronkom kroz bukovu {umu. S ~istine
podno vrha vrijedno je uspeti se na Mali{~ak (732 m), odakle se s ruba stije-
ne zvane Balkon pruà lijep vidik. ^lanovi PD-a »Mali{~ak« iz Velike imaju
na Mali{~aku pl. skloni{te u obliku {umske brvnare. Iza Mali{~aka put sila-
zi kroz bukovu {umu i nastavlja se gorskom kosom u sz. smjeru, naizmjen-
ce {umom i livadama. Zdesna mu prilazi staza od izvora Veli~anke preko
Kre~ana (v. 6). Dalje preko ra-
sadnika crnogorice Zaglavice,
pa iznad izvora Orahova voda
(nalazi se d. ispod puta), kroz
Kameniti jarak i Vratnice ja-
~im usponom izme|u dva ka-
menjara, zatim kroz kr~evinu
na grebensku stazu ili preko
nje na cestu kojom dalje lijevo
(v. 1).
Planinarsko skloni{te na Mali{~aku (D. Mirkovi})

Vrh Papuka (953,75 m) jest zaobljena glavica koja se nalazi malo po strani, ju`no od
planinskog bila. Obrasla je bukvom, a uz nju ima javora, brijesta, lijeske i jasena. Sam
vrh je nepristupa~an zbog ogra|enog objekta, ali se j. od vrha, s ~istine obrasle papra-
ti koju narod zove Jezerina, pruà vidik prema Poè{koj kotlini.
£ 8. Pl. dom »Lapjak« – Pl. dom Jankovac 2 h. Do Jezerca v. 3. S Je-
zerca su dvije mogu}nosti. Prvi put vodi l. 30’ do prijevoja Majerova livada
(657 m) na hrptu Papuka, zatim d. 10’ na Kameni vr{ak (664 m) s vidikom
na Podravinu i s po~etkom nekada{nje jankova~ke ski-staze, odakle silazi
do gornjega Jankova~kog jezera. @elimo li izbje}i njezin strm silaz, s Jezer-
ca }emo skrenuti d. zaobilaznim, tzv. Poè{kim putem, koji preko prijevoja
na Trome|i (728 m) silazi do gornjega Jankova~kog jezera, odakle je do do-
ma na Jankovcu nekoliko minuta.
£ 9. Pl. dom »Lapjak« – ê{ljakova~ki vis – Kapovac 6 h. Od doma
ravno uzbrdo, u po~etku o{trim usponom na Topli~ku glavu (471 m), zatim
starom hrastovom {umom na Kani{ku glavu (616 m). Spustiv{i se markaci-
jom na kolni {umski put, dalje hladovitom bukovom {umom Loparna do iz-
vora Debela bukva, pa dalje iznad Tisovca na Petrov konjic i usponom na
vrelo Antunovac (u narodu je poznatiji pod imenom ]ifutski bunar). Iza
vrela uspon do raskri`ja (l. staza na Jankovac), odakle d. jo{ 20’ na ê{lja-
kova~ki vis (825 m). Nekada{nje drvene piramide na vrhu vi{e nema, ali je
vidik dobar jer je {uma posje~ena. Povratak s vrha na markiranu stazu, za-
tim d. u i. smjeru hrptom Papuka (v. 2).
£ 10. Iz Velike na vrh Papuka cestom 17 km. Od doma do raskri`ja
kod ùpne crkve u Velikoj, odakle d. jankova~kom turisti~kom cestom uz
Veli~anku mimo velikoga kamenoloma 4 km do Sastavaka (410 m), gdje
Veli~anka prima pritoku. (Odavle se moè s ceste l. uz potok markiranom
stazom kroz {umu za 20’ do kolibe kod Razliva, kako narod zove mjesto
gdje Veli~anka izvire izme|u kamenja obraslog mahovinom.) Cesta se pe-
nje od Sastavaka d. u zavojima, stalno kroz {umu, na hrbat Nevolja{ do bla-
gog prijevoja (10 km). Oko 300 m iza prijevoja odvaja se l. cesta na vrh Pa-
puka (7 km), koja vodi s. podno`jem Iva~ke glave pra}ena markiranom sta-
zom preko Ponora i Uviraljke do ~istine s raskri`jem, odakle je jo{ 500 m do
vrha (v. 8).
£ 11. Iz Velike na Jankovac cestom 16 km. Do odvojka za vrh Papuka
v. 10. Jankova~ka cesta silazi u zavojima u dolinu potoka Kova~ice. Oko 4
km iza prijevoja, kod mosta, cesta se ra~va: d. preko mosta jo{ 200 m do
Jankovca, l. u Sl. Drenovac.
Jankovac i okolica
Polazna to~ka za Jankovac, Slatinski Drenovac, 14 km od `. p. â~inci (re-
dovita autobusna veza nekoliko puta na dan). â~inci se nalaze na `. pruzi
Zagreb – Osijek (198 km od Zagreba, 74 km od Osijeka). Iz sredi{ta Dreno-
vaca vodi u j. smjeru brdska cesta koja se kroz dolinu Kova~ice penje preko
Papuka i silazi na drugu stranu u Veliku. Na 6. km, iznad jankova~koga
slapa Skakavca, cesta se ra~va: ravno na Papuk, lijevo preko mosta na Ko-
va~ici 200 m, mimo lugarnice, do pl. doma. Iz Drenovaca postoji i nekoliko
pl. staza. Jedna krati zavoje ceste s lijeve strane i traje 1,40 h. Putem prizo-
ri divlje romantike u kamenitom koritu Drenova~kog potoka, pogotovo u
ambijentu tamnih stijena oko jankova~kog slapa Skakavca. Drugi vodi iz
Drenovaca mimo staroga grada Klaka (305 m; uspon do gradine d. od puta
nekoliko min), tzv. Starim drumom (2,20 h), tre}i preko grebena Sokoline,
z. od jankova~ke ceste (2,30 h), ~etvrti tzv. [umarijskim putem koji vodi
Poè{ko gorje 229

kroz lijepe {ume (2 h). Prilazi Jankovcu (pje{a~ki i cestovni) s poè{ke stra-
ne, koji su bliì i planinarima iz Poège i zagreba~ke regije, opisani su me|u
izletima iz Velike.
Jankovac je romanti~na gorska dolina smje{tena me|u s. obroncima Papuka na vi-
sini od 475 m, duga~ka oko 500, a {iroka do 200 m, okruèna sa svih strana {umovi-
tim obroncima. Krasne ravne livade, dva mala umjetna jezerca usred doline (ribnja-
ci), jak planinski izvor i iznad njega stijena sa {piljom, te 30 m visok slap Skakavac na
kraju doline, bio je ambijent kao stvoren za lokaciju pl. doma. Jankovac se zbog pri-
rodnih ljepota i okolnih stoljetnih {uma smatra jednim od najljep{ih prirodnih pred-
jela Slavonije, pa je zato kao rezervat stavljen pod za{titu dràve. Naàlost, taj se sta-
tus nedovoljno po{tuje pa se {uma u okolini Jankovca ~esto nesmiljeno sije~e, tako da
su neki obronci Kova~ice doslovno bili ogoljeni. Sre}om je neposredna blizina doma
po{te|ena takva pusto{enja. Jankova~ka su jezera umjetne tvorevine, ure|ene za ri-
bogojili{te (pastrve). U 18. st. Jankovac je bio naseobina njema~kih staklara i tvorni-
ca stakla poznata pod imenom »staklana na Skakavcu«. Posljednji put se spominje
1822., ali se ve} idu}e godine spominje staklana u Dubokoj, s druge strane Papuka,
vjerojatno zato jer su na jankova~koj strani bile iscrpljene {ume potrebne za dobiva-
nje pepela. Ime Jankovac prvi je put zabiljeèno 1801., a nastalo je
vjerojatno po imenu vlastelinske veleposjedni~ke obitelji Jankovi}
koja je bila njegov vlasnik. Ljepotu ove dolinice zapazio je vlaste-
lin Josip Jankovi} i na mjestu nekada{nje staklane uredio lo-
va~ki dvorac, dao iskopati tri jezerca, skrenuo vodu s izvora
preko stijene i tako stvorio lijep slap Skakavac visok 36 m
(2000. godine ostao je bez vode zbog betonske pregrade!), a
osim toga dao je sebi urediti grobnicu sa sarkofagom u jednoj
{pilji iznad izvora (umro je 1861. i sahranjen u sarkofagu
smje{tenom u toj {pilji). Jo{ u 19. stolje}u zapo~eo je pravi kult
Jankovca. Brojni posjetitelji veli~ali su ga u svojim putopisima i ri-
jetko se moè na}i primjera da je o tako malenu prirodnom pros- Dr. Kamilo Firinger
toru napisano takvo obilje putopisa (v. lit.). Glas o njegovoj ljepo- (1893.–1984.), osniva~
ti pro{irio se daleko izvan pl. krugova, pa i izvan Slavonije, pogo- osje~kog »Jankovca« i
tovo kad su osje~ki planinari tu podigli pl. dom. doma na Jankovcu
IZ LITERATURE O JANKOVCU
(J. - skr. Jankovac). Poga~nik, D.: J. und das Felsengrab weiland des k.k. Kammerers und Gutbesitzers Josef Jankovi} de Pribert et Vo~in.
Agramer Zeitung 40, 1865., 56; Lichtenstein, A.: Ein Ausflug nach J. Essecker Lokalblatt und Landbote II, 1865., 51, 205; Kova~i}, A.:
Jankovcu (pjesma). Bunjeva~ka i {oka~ka vila 4, 1874., 19, 73; Pavlinovi}, M.: Iz Slavonije. Vienac Vll, 1875., 1, 11; 2, 27; 47, 763;
Pukler, A.: Izlet na J. Obzor 8, 1878., 122; Kempf, J.: J. Smilje 13, 1884-5., 10, 147; H-g A.: Nach J. Eine Reiseerinnerung. Agramer
Tagbl. 1, 1886., 159; Hirc, D.: Jankovac. Lijepa na{a domovina, II, str. 12, Zagreb 1894. (po J. Kempfu); Roda-Roda: In J. Slavonische
Presse 9, 1893., 101; Hirc, D.: U Jankovcu. Pobratim 7, 1896-7., 17, 266; Rekettye, G.: Uspomene s velebnoga J. Vj. ùpanije viroviti~ke
8, 1899., 10, 75; 11, 83; 12, 91; 13, 99; Ein Ausflug nach J. Slavonische Presse 20, 1904., 131, 153 i 156; [enoa, M.: Srednjom
Slavonijom. Danica, koledar za 1905., 100; Hirc, D. Preko Velikog Papuka u J. Prirodni zemljopis Hrv. I, str. 307, Zagreb 1905.; - i}:
Jankovac (izleti{te u Slavoniji). Nar. novine 72, 1906., 89 i 90, 4; Kramberger, E.: Ein Ausflug nach J. Agramer Tagbl. 23, 1908., 91, 9;
Thaller, Z.: Izlet u J. Pobratim 22, 1911-12.,16, 251; Ga{parovi}, N.: Na Jankovcu. Javor 1912., 36, 71 i 74; Kova~i}, M.: [kolski izlet na
J. Gl. ùpanije poè{ke 22, 1912., 28; Ga{parovi}, N.: Na Jankovcu. Prosvjeta 20, 1912., 3-4:132; 5-6, 215 i 218; B. [.: J. Hrvatska
1913., br. 581,1; Poljak, J.: Jankovac. HP 18, 1922., 52; Pipini}, F.: J. Poè{ke novine 3, 1927., 53; Pasari}, J.: J. HP 23, 1927., 85; G.:
Jedan veliki slap u Slavoniji. Vodopad J. kod Poège. Grob J. Jankovi}a. Jut. list 20, 1931., 7030, 8; Pasari}, J.: Dvije nove pl. ku}e HPD-a
u gradnji. Jut. list 22, 1933., 7515, 25; îka Stipe: Izlet »Diljgore« na J. HP 29, 1933., 270; Kiraly, R.: Od Drenovca do J. HP 30, 1934.,
210; Kiraly, R.: Gradnja pl. ku}e HPD-a na J. HP 28, 1932., 367; Hafner, R.: Pastrve u slavonskim potocima. Ribarski vj. 13, 1935., 9-10,
234; Eger, D.: Planinarstvo u Slavoniji. Encijan i runolist na J. Hrv. Iist (Osijek) 20, 1939., 378, 41; Sablek, T.: Na Jankovac. NP 3, 1951.,
110; Firinger, K.: Pro{lost J. Jankovac - planinarsko sredi{te Slavonije, str. 1-7, Osijek 1954.; Eger, D.: J. kao planinarsko sredi{te
Slavonije. Okolica i putevi. Isto, str. 8-14; Vrba{ki, A.: J. kao sredi{te zimskog sporta Slavonije. Isto, str. 15-17; Firinger, K.: Iz povijesti J.
na Papuku. NP 4, 11, 1952.; Za{tita park-{ume na J. NP 13, 53, 1961.; Dom na Jankovcu. NP 21, 142, 1969.; Poljak, @.: J. opet u
opasnosti. NP 25, 133, 1973.; Mato{evi}, M.: Jankova~ki feniks. NP 41, 1989., 177.
Pl. dom na Jankovcu (475 m). Prvi dom podigla je ovdje 1934. osje~ka podru`nica
HPD-a »Jankovac« (1940. mu je prigra|eno novo krilo). Za vrijeme rata bio je spa-
ljen, ali je na njegovu mjestu ve} 1951. PD »Jankovac« iz Osijeka sagradio novi dom. I
taj je, naàlost, izgorio (1. 1. 1987.), ali je ve} tijekom 1987. sagra|en novi. To je danas
solidna jednokatna, zidana zgrada s mansardnim prostorijama, dvije terase i balko-
nom. Ima veliku blagovaonicu s priklju~enom staklenom verandom, stan za opskr-
bnika i potrebne nusprostorije. Elektrificiran je i ima vodovod. Na prvom katu je de-
vet soba (1x1, 4x2, 2x4, 1x6 i 1x8 kreveta), a u mansardi dva velika skupna leì{ta s

DALJINAR OD DOMA NA JANKOVCU
Slap Skakavac 10'
Iva~ka glava (913 m) 2,15 h
Papuk (953 m) 12 km
ê{ljakova~ki vis (825 m) 2,30 h
Gradina Klak (305 m) 1h
Mreàrski rust (750 m) 1h
Kameniti vr{ak (664 m) 40'
Pl. dom "Lapjak" 16 km
Slatinski Drenovac 6 km
Zve~evo preko Papuka 6,30 h
Osijek preko â~inaca 100 km
Poèga preko Velike 30 km
Majerova livada (657 m) 30'
@i~ara na Jezercu 45'
Planinarski dom na Jankovcu (Ivan Jakovina)
40 leàja (ukupni kapacitet 75 osoba). Objektom upravlja PD »Jankovac«, Osijek. Ad-

resa doma je: Planinarski dom Jankovac, 33516 Slat. Drenovac. U okolini doma ima
slobodnog prostora za sportske igre, kampiranje i parkiranje, a umjetna jezera omo-
gu}uju i kupanje, tako da je dom prikladan ne samo za vikende nego i za duì bora-
vak. Zimi ima dobrih terena za sanjkanje, skijanje, pa i za slalom. Za vrijeme Domo-
vinskoga rata sluìo je za smje{taj vojske i sada je nu`na obnova i nova oprema.
£12. [etnja oko Jankovca 40’. Od doma d. stranom jezera (ribnjaka)
10’ do tamne stijene iz koje sna`no klju~a izvor Jankova~kog potoka. Spaja-
ju}i se s drugim potokom, protje~e kroz jezerca i iza doma se ru{i u Kova~i-
cu slapom Skakavcem. Iznad izvora uspinje se kratka strma staza, a zatim
stubi{te, do sarkofaga vo}inskog vlastelina Josipa Jankovi}a smje{tenog u
8 m dubokoj i 3 m {irokoj pe}ini. Uklesani natpis (usporedno na ma|ar-
skom i crkvenoslavenskom) jo{ je dobro ~itljiv, ali je sarkofag razbijen. Ma-
lo dalje, u strmoj stijeni iznad grobnice, nalazi se ulaz u Maksimovu {pilju.
Nazvana je po hajduku Maksimu Bojani}u koji je ~etovao Poè{kom kotli-
nom 12 godina (1850.–1862.), sklanjaju}i se u ovoj pe}ini pred potjerama.
[pilja je zapravo uzak hodnik, u koji se i bez svjetla moè prodrijeti 10 m u
dubinu. Na stropu ima stalaktita. Ispred pe}ine pruà se lijep vidik na jan-
kova~ku kotlinu s jezerima. Na povratku u dom moèmo se uputiti drugom
stranom jezera i {etnju zavr{iti posjetom Skakavcu, slapu Jankova~kog po-
toka, koji se iza doma ru{i preko stijene uz {um i prasak u 30 m dubok, mra-
~an tjesnac potoka Kova~ice. Iako je rije~ o umjetnom slapu, savr{eno je uk-
lopljen u prirodu. Kova~ica upravo ovdje prolazi kroz vrlo uzak kanjon du-
ga~ak 100, a dubok oko 30 m. Slap je, naàlost, 2000. godine poreme}en be-
tonskom pregradom.
£ 13. Jankovac – Majerova livada – Velika 2 h. Od doma preko livade i
odmah uzbrdo, najprije blagim, a onda prili~no o{trim usponom na prijevoj
Majerovu livadu (657 m) 40’, zatim strm silaz na cestu u Dubokoj i njom do
pl. doma »Lapjak«.
£ 14. Jankovac – Velika cestom 16 km. Od doma 200 m preko mosta na
Kova~ici do ceste za Veliku. Njom l. kroz {umovitu dolinu Kova~ice. Nakon
2 km je o{tar l. zavoj oko izvora Kova~ice, nakon jo{ 2 km uzbrdice u zavoji-
ma jest raskri`je (d. odvojak na vrh Papuka 7 km). Oko 300 m dalje cesta
prelazi preko prijevoja na Nevolja{u i s nekoliko velikih zavoja silazi u doli-
nu Veli~anke (v. 6).
£ 15. Jankovac – Iva~ka glava – Vrh Papuka 3 h. Od doma 200 m pre-
ko mosta na cestu za Veliku, njom oko 20 m l., zatim preko ceste o{tro uzbr-
do 45’ na vrh Sokoline (731 m). Odavle l. lak{e hrptom kose jo{ 45’ na cestu
koja d. vodi na vrh Papuka (v. 1). Preko ceste jo{ nekoliko minuta poloìto
Poè{ko gorje 231

na hrbat Papuka i d. markiranim nogostupom strmo na vrh Iva~ke glave
(v. 6).
£ 16. Jankovac – Trome|a – ê{ljakova~ki vis – Kapovac 5-6 h. Od
doma kolnim putem do nasipa izme|u prvoga i drugoga jezera, odakle d.
uzbrdo 45’ kroz lijepu bukovu {umu do prijevoja na Trome|i (728 m) gdje je
kriànje: l. lagano uzbrdo moè se lijepom {etnjom za 15’ na Mreàrski rust
(740 m), obrastao crnim borom; d. uzbrdo vodi staza hrptom prema Kame-
nitom vr{ku (664 m) i dalje prema najvi{em vrhu Papuka; na drugu stranu
silazi put u Duboku i Veliku (v. 9); na{ put vodi l. poloìto jo{ 50’ hrptom
Papuka do raskri`ja pod ê{ljakova~kim visom. Dalje v. 2.
Uspon iz Zve~eva
Najbolji je prilaz Zve~evu od Kamenskog, zaselka opustjelog u Domovin-
skom ratu, na asfaltnoj cesti Poèga – Pakrac (od Poège do Zve~eva je 40
km, od Pakraca 40, od Zagreba 170). Cesta od Kamenskog do Zve~eva (15
km) prolazi romanti~nom dolinom Brzaje. Iza Vu~jaka penje se u nekoliko
o{trih zavoja (uspon do 20%) kroz zanimljiv klanac mimo stijene ârugin
kamen, te preko prijevoja (524 m) stiè na zve~evsku visoravan gdje se
ra~va: d. 200 m do zgari{ta hotela (spalili su ga srpski pobunjenici 1991.),
ravno dolinom Brzaje do njezina izvora, l. preko \edovice u Vo}in.
Zve~evo (462 m) je prije Domovinskoga rata bilo planinarsko-turisti~ki centar izme-
|u sredi{njega i zapadnog Papuka, koji se razvio na mjestu staroga staklarskog isto-
imena naselja. Njegova je glavna jezgra bila velik hotelski kompleks usred zve~evskih
livada, pored ostataka sela Zve~eva, na {irokoj visoravni, 300 m d. od ceste Kamensko –
Vo}in. Neposredno prije rata sluìo je kao radni~ko odmarali{te zagreba~ke tvornice
»Rade Kon~ar«. Okruìvao ga je ure|en park, a iza hotela bio je zanimljiv 300 m duga-
~ak sokak medu seoskim ku}ama. Svje` gorski zrak, visinsko sunce, ugodna ljetna kli-
ma, prostrane cvjetne livade, nekoliko bistrih poto~i}a i prekrasne {ume u okolici ~ine
Zve~evo idealnim planinskim ljetovali{tem i zato prije ili kasnije valja o~ekivati njego-
vu obnovu. Osobito je lijepa {etnja {umskom cestom uz dolinu potoka Brzaje, koja vodi
kroz romanti~an klanac i zavr{ava u divljem kraju u blizini izvora (5 km).
£ 17. Zve~evo – Lom – Papuk 4 h. Od hotelskoga zgari{ta u si. smjeru
kroz ogradu pored bunara na {iroku seosku cestu. Njom 1300 m do ras-
kri`ja kod ostataka kapelice, odakle d. uzbrdo pored groblja u {umu i uz nju
o{trim usponom markiranom stazom 1 h na Poljanu (758 m). Dalje hrptom
u i. smjeru jo{ 1 h do Loma (887 m). Dvadesetak metara s. od Loma je trav-
njak s vidikom na Podravinu. Daljnji sat hoda hrptom, koji gubi na visini
oko 200 m, a zatim se opet diè na istu visinu do Visokog vrha (882 m). De-
setak minuta iza njega je izvor Kneèva voda (d. od staze), iza kojeg put
skre}e u j. smjeru i za 30’ stiè do ~istine na planinskom hrptu. Tu izlazi na
cestu kojom ima d. do vrha Papuka 500 m (l. cesta vodi u Veliku ili Janko-
vac). Sam vrh nalazi se u sporednoj kosi, oko 1 km od glavnoga bila. Zbog
ogra|enog objekta na vrhu nepristupa~an je posjetiteljima.
LITERATURA
Kempf, J.: Put na Papuk. Smilje 17, 11, 184 i 12, 181, 1888-9.; Hirc, D.: Put na Papuk (po Kepmfu). Lijepa na{a, II, str. 12, 1893.; Ko~a,
\.: Prilog fauni gore Papuk i njegove okoline. Gl. Hrv. prir. dr. 12, 1-3, 100-134, 1900.; Kempf, J.: Na Papuku. HP 4, 43, 1901.; [evi},
M.: Izlet u Papuk. Snaga 2, 10, 140, 1929.; Drucalovi}, M.. Uskrs Osje~ana na Poganom vrhu. HP 30, 254, 1934.; Carotub, M. (pseud.
Butorac): Izlet na Stup~anicu i Dobru Ku}u. HP 31, 308, 1935.; Spodnjak, Lj.: Na Vranom kamenu i Crnom vrhu. HP 32, 207, 1936.;
Romano Mikulov, T.: Lova~ke uspomene sa Papuka. Lov.-ribar. vjes. 51, 10, 226, 1941.; Romano Mikulov, T.: Sa Papuka. Lov.-ribar.
vjes. 51, 10, 270, 1942.; Boì~evi}, S.: Na Zve~evo. NP 2, 1950., 342, 195.; \uri}, T.: Stari gradovi i dvorci oko Papuka. NP 14, 175,
1962. i 15, 87, 1963.; Petkovi}, A.: Papuk-planinom s poè{kim planinarima. PD »Sokolovac«, Poèga, 1965. (69 str., 33 sl.); Sablek,
T.: Skija{ka staza Jezerce, NP 32, 281, 1980.; Ci{per, R.: Na slavonskoj Ravnoj gori. NP 33, 114, 1981.; Jakovina, I.: Izvori na Papuku.
NP 33, 152, 1981.; Lay, M.: Od Daruvara na Vrani kamen. NP 33, 181, 1981.; Sablek, T.: Velika, pl.-turisti~ko sredi{te Slavonije. Poèga
1987. (90 str.); \uri}, T.: Od Velike do Tri{njice. NP 41, 1989., 263. Vidi i literaturu o Jankovcu.

Krndija
Prirodne zna~ajke. Krndija je {umovita, niska planina koja ~ini si. dio vi-
jenca oko Poè{ke kotline. Idu}i hrptom od i. prema z., redaju se vrhovi
Lon~arski vis (491 m), Kolari{te (513 m), Debelo brdo ili Dobra voda (602
m), Petrov vrh (700 m; treba ga razlikovati od daruvarskoga Petrova vrha,
615 m), Kapovac (792 m), Trome|a (713 m), Javor (710 m) i Kloko~ica (793
m), nakon koje je prijevoj Bisage (620 m) gdje je granica s Papukom. I ova
gora ima jasno izraèn hrbat smjera sz.-ji., koji se u ji. smjeru postupno
spu{ta i nakon 15 km prelazi u na{i~ko humlje. Vrlo je pristupa~na jer je
obuhva}ena cestovnim krugom Kutjevo – Na{ice – Orahovica – Kutjevo, a
usto presje~ena cestom Kutjevo – Na{ice – Orahovica koja prelazi izme|u
dva planinarski najzanimljivija vrha, Kapovca i Petrova vrha.
Planinarstvo na Krndiji zapo~inje osnivanjem, u Na{icama, podru`nice
HPD-a »Bedemgrad« (1923.; od 1936. »Petrov vrh«; od 1962. PD »Krndi-
ja«) i u Orahovici, na s. podno`ju, HPD-a »Krndija« (1922.; od 1961. PD
»Orahovica«). Oba dru{tva imaju u planini lokalne obilaznice. Sada na pod-
ru~ju Krndije djeluje jo{ i HPD »Sokol« iz Feri~anaca.
Izbor prilaza. Najlak{i je i najkra}i prilaz s cestovnog prijevoja Me|a na
cesti Orahovica – Kutjevo, odakle je samo 15’ uspona na Petrov vrh i 30’ na
najvi{i vrh, Kapovac. Najzanimljiviji su usponi na Krndiju iz Orahovice
preko Ruìce i Staroga grada na Kapovac, te od Doma odmora »Gradac«
preko Bedemgrada. Postoji bogat izbor lokalnih putova, i na orahovi~koj i
na na{i~koj strani. U gori nema pl. ku}a. Staze su dobro markirane, osobito
trasa Slavonskoga pl. puta. Osim toga ure|ene su i tri sljede}e obilaznice.
Na{i~ki planinarski put 5-7 h. PD »Krndija« iz Na{ica vodi u svojoj orga-
nizaciji NPP. Otvoren je 30. 7. 1968. Zapo~inje u Na{icama nedaleko od `.
p. Na{ice Grad, nastavlja Matanova~kom ulicom sz. prema selu Zoljanu,
gdje se u predjelu Vranovi}, kod Lova~kog doma, nalazi KT 1. Dalje trasa
vodi prema na{i~kom vodovodu (ure|en 1904.) iza sela Seone, gdje je KT 2.
Odavle dalje put vodi {umskom cestom uz gorski potok, pored kamenolo-
ma, te izbija na Slavonski pl. put kod sela Kolari{ta (v. 3), izlazi na Lon~ar-
ski vis (491 m) i s vrha se vra}a do KT 3 u izleti{tu Paulinovcu. Zatim vodi
grebenom u i. smjeru starim »rimskim putem« kroz tipi~nu slavonsku {u-
mu do ru{evina Bedemgrada (KT 4). Odavle se blago spu{ta do KT 5 u spo-
men-domu »Gradac« ili se moè produìti u Na{ice (2 h). Duìna je trase
oko 20 km, a moè se pro}i za 5-7 h. Obuhva}a najzanimljivije predjele i. di-
jela Krndije. Za obilazak se
treba prijaviti PD-u »Krndi-
ja«. Skupine mogu dobiti vo-
di~a, jer na KT nema ìgova.
Tko pro|e cijeli put, dobiva
iskaznicu i zna~ku.
Planinarski put Tragom
prvog izleta na{i~kih
planinara (TPI) otvorio je
PD »Krndija« iz Na{ica 9. 6.
1985. u spomen na izlet koji
je odràn 10. 6. 1923. Traje
6-8 h, a vodi od Feri~anaca
kroz slikovite vinograde do
cestovnog kriànja »Razbije- Planinarsko skloni{te na jezeru Boroviku kod \akova (Miro Lay)
Poè{ko gorje 233

no kolo«. Odavle se ra~va na teì put preko Vrletine i na lak{i, a oba se sas-
taju pod Petrovim vrhom. Iza Petrova vrha put ide do Dobre vode (v. 3), te
se spu{ta do izleti{ta Staklane grebenom tzv. Pijeskova, jednim od najljep-
{ih dijelova Krndije. Obilazak treba najaviti PD-u »Krndija« zbog vodi~a.
Na kraju puta dobiva se Dnevnik, prigodna zna~ka i znak dru{tva. Ovdje
treba spomenuti jo{ nekoliko pl. izleta u okolici Na{ica. Jedan je Pl. put
Londìca – Na{ice preko izleti{ta Crna Klada (30’) i {ume Pali}evac (jo{ 2
h), a drugi je akumulacijsko jezero Lapovac 10’ od `. p. Na{ice.
Kru`ni pl. put Kroz vinograde i {ume markirao je HPD »Sokol« iz Fe-
ri~anaca 13. 9. 1993. Do Feri~anaca se moè autobusom i èljeznicom. Put
vodi u krugu preko Prvi{a, Kalvarije, Boìlovca, Hrastovca, Kr~evine,
Srednjaka i Gove|e glave. Traje 4 h, a obilazi se skupno svake godine prve
jesenske nedjelje, u doba berbe gro`|a.
£ 1. Orahovica – Grad Ruìca – Stari grad – Kapovac 2 h. Orahovica
je slikovito slavonsko izletni~ko mjesto na podravskoj cestovnoj magistrali
(73 km od Osijeka, 60 km od Virovitice). Najblià je `. p. Zdenci – Orahovica
(6 km), odakle je redovita autobusna veza na pojedine vlakove.
Orahovica (183 m) se razvila u privla~no izleti{te, ~emu osobito pridonose lijepa pri-
roda u okolici, stara srednjovjekovna gradina Ruìca i sportsko-turisti~ki kompleks na
umjetnom jezeru ispod Ruìce. U samome je mjestu razvijeno ugostiteljstvo. Osim ho-
tela, postoji i rekreativni centar Crvenog krià. PD »Orahovica« ima tradiciju od 1922.
g. U Krndiji je uredio tri puta lokalnog karaktera: Poljakov put, Orahova~ki put i Put
mladeì, prva dva s alpinisti~kom dionicom osiguranom klinovima i èljeznim uètom.
Iz sredi{ta Orahovice asfaltnom cestom prema Kutjevu 3 km u sredi{te sela
Duzluka i d. prema Jezeru. Na njegovim je obalama odmarali{te s ugosti-
teljskim objektom (restauracija) i mnogim privatnim ku}ama za odmor. Je-
zero je umjetno napravljeno radi turizma, te omogu}uje kupanje i sportove
na vodi. Od Jezera uzbrdo markiranom pje{a~kom stazom 15’ do ostataka
staroga grada Ruìce.
Grad Ruìca zapravo se zove Orahovica. To se ime prvi put spominje 1228. Zna se
da je Ivan Blagajski 1328. grad zaloìo i da ga je poslije od kralja dobio Nikola Kont u
zamjenu za Zrin, koji je prepu{ten [ubi}ima. Potom je u njemu boravio Lovro Ilo~ki,
zatim ga je dobio ènidbom Ladislav More (uhva}en od Turaka, pre{ao je na islam).
Godine 1685. razbijena je pod gradom turska vojska, a 1702. vi{e nije imao krova. Ci-
jelo je imanje 1723. kupio barun T. Fleischmann, a poslije su mu bili vlasnici grofovi
Peja~evi}i i Dimitrije Mihalovi}. Ruìca je bila grad, dvor i tvr|ava, imala je vlastitu
gotsku crkvicu, a pod gradom su bile plemi}ke kurije. Danas se ulazi kroz provaljenu
kulu, dok je prije ulaz bio preko mosta. Po svome prostranstvu jedna je od najve}ih
gradina u Hrvatskoj. Nalazi se na breùljku visokom oko 370 m, zidana je od kamena
Grad Ruìca (Ivica Krmpoti})

lomljenca, a poslije je dogra|ivana ciglom. O pomnosti gradnje svjedo~e sa~uvani te-
sani komadi i konzole. Sa~uvano je jo{ prili~no visokih zidina, od kojih je dio konzer-
viran. Ruìca je vrlo privla~na izleti{na to~ka.
Iza Ruìce markacija se nastavlja stazom zvanom Rimski put koja se penje
oko 1,30 h, mjestimice prili~no strmo, do druge srednjovjekovne gradine,
Staroga grada.
Stari grad (oko 700 m) duìnom svojih zidova gotovo nadma{uje donji grad Ruìcu.
On je sigurno mnogo stariji, karakter zidova je druga~iji i u njemu nema tragova udob-
na stanovanja. Zidine pokazuju da se sastojao od ~etiri dijela. Njegovi se graditelji nisu
uklanjali pe}inama, nego su ih vje{to upotrijebili kao temelje i uklopili u zidove. Njego-
va pro{lost nije poznata, pa je to i danas izazov povjesni~arima i arheolozima.
Od Staroga grada ima 20’ gorskom kosom do uzdu`noga puta na planin-
skom hrptu i njime l. jo{ toliko do ogra|enog TV oda{ilja~a na vrhu Kapov-
ca (792 m). Sam vrh ima oblik istaknutog sto{ca, ali {uma ograni~ava vidik.
Izletnici automobilom mogu do Kapovca tako da iz Orahovice krenu kutje-
va~kom cestom 8 km do ~istine na prijevoju preko Krndije. Prijevoj se zove
Me|a (620 m) i tu je mogu}e parkiranje. Odavle pje{ice d. {umskom vlakom
oko 45’ na vrh Kapovca. Na prijevoj se moè automobilom i s poè{ke stra-
ne, preko Kutjeva (35 km). Od Kapovca se moè markiranim putem koji vo-
di hrptom gore na i. prema Papuku, preko vrhova Trome|a, Javor, Kloko-
~ica, Bisage itd.
£ 2. Orahovica – Duzluk – Manastir – Petrov vrh 2 h. Iz Orahovice
kutjeva~kom cestom u selo Duzluk (3 km). Na kraju sela, prije o{trog d. za-
voja, ravno uz potok Tisovac do stjenjaka Rustine. Preko njega i. do Duz-
lu~kog potoka gdje je izvor s nadstre{nicama. Dalje markiranom stazom do
manastira sv. Nikolaja (neko} pavlinskoga samostana). Do manastira se
moè iz Duzluka i cestom (5 km) koja se iz sela penje u zavojima do ra~va-
nja odakle je l. 500 m. Od vrela Iskrice kod manastira uzbrdo na jz. uz po-
tok Iskricu i nakon 400 m naglo l. preko njega na ji. do oznake za Pustinja-
kovu {piljicu (ozna~en odvojak 5’), zatim d. (i.) {umskim prosjekom za mar-
kacijom na Petrov vrh (700 m). Vidik je ograni~en {umom. Na vrh se moè i
s prijevoja Me|e (v. 1), gdje se s ces-
te odvaja l. preko livade u {umu
blag uspon od 15’.
£ 3. Spomen-dom »Gradac« –
Bedemgrad – Petrov vrh – Ka-
povac 6-7 h. Do spomen-doma se
moè cestom iz Na{ica (10 km) ili
od `. p. Londìca na pruzi Na{ice –
Pleternica (25’ silaza markacijom
SPP-a). Dom se nalazi na obronku
iznad ceste (kolni pristup, parkira-
li{te), s lijepim vidikom na dolinu s
druge strane ceste i na rekreacijski
centar. Iza doma 1,15 h uspona bla-
gom uzbrdicom mimo groblja i ka-
menoloma, a zatim livadama i {um-
skim proplancima do Bedemgrada.
Bedemgrad (407 m) je gradina osovlje-
na na bazaltnoj hridini. Podignut je u
14. st. kao za{tita okolnih posjeda obite-
lji Aba. Poslije su mu vlasnici bili Lacko-
vi}i, Gorjanski Ilo~ki, a od 1541. Turci.
U vrijeme Turaka imao je vojnu ulogu
na prilazu Na{icama. Danas je jo{ djeli- Bedemgrad (Nikola Pavlovi})
Poè{ko gorje 235

mice sa~uvana obrambena kula u visini od 6 katova, zidana od kamena i opeke. Ulazi-
lo se kroz podizni most. Kontrafori su prili~no o{te}eni, ali su sa~uvane strijelnice na
vi{im katovima visoke 180 cm, tako da se u njih lako mogao smjestiti vojnik. Oko gra-
da naziru se tragovi opkopa i kule. Iako je grad ru{evan, njegova prili~no sa~uvana
kula ostavlja sliku vrijednoga goti~kog utvr|enja. Sz. od kule nalazi se rasko{an stari
hrast, koji posje}uje svaki prolaznik. Na i. strani uklesana je u kamenu 1925. g. kada
su na{i~ki planinari obiljeìli proslavu 1000-godi{njice hrv. kraljevstva.
Od Bedemgrada silaz u jz. smjeru, pa 1 h hrptom brijega do mjesta gdje je l.
5’ do izleti{ta i izvora Paulinovca (nadstre{nice, mali bazen, livade), d. 10’
prema Lon~arskom visu (491 m; toranj repetitora na vrhu). Lon~arski vis
je gra|en od bazalta koji se proteè sve do Bedemgrada. Na podno`ju je ok-
ruèn bijelim laporima, mjestimice glinovitima (upotrebljavaju se u lon~ar-
stvu), a mjestimice vapnena~kim (paljenje vapna). Iza vrha slijede}i 1 h si-
laz na {umsku cestu i do malena proplanka Kolari{ta. Dalje uglavnom rav-
no hrptom Krndije do Dobre vode (izvor 5’ d. pod vrhom, 602 m), pa jo{ 1,30
h hrptom do Petrova vrha (700 m; prema nekim podacima 701 i 697 m).
Slobodan je od {ume prema s. strani, ~ime je omogu}en vidik na Podravinu.
Silaz s vrha na drugu stranu 10’ na cestovni prijevoj Me|u (l. Kutjevo, d.
Orahovica), zatim dalje na Kapovac (v. 1). S vrha Kapovca silaz u Orahovi-
cu ili nastavak putem prema Papuku (v. Papuk).
LITERATURA
Hirc, D.: Izleti hrv. planinara. HP 1, 27, 1898.; Hirc, D.: Put na Dizdarevo. HP 2, 7, 1899.; Hirc, D.: Krndija. Prosvjeta 8, 17, 544 i 18,
560, 1900.; Hirc, D.: Put preko Krndije. Pobratim 12, 2, 37, 1901-2.; Hirc, D.: Na Krndiji. Prirodni zemljopis Hrvatske, I, 315-320,
Zagreb 1905.; Vo}inkovi}, F.: Ruìca grad Orovica. Zbornik JAZU za nar. ìvot i obi~aje 12, 1, 159, Zagreb 1907.; Die slavonische
Schweitz. Die Drau 46, 107, 1, 1913.; Ki{pati}, M.: Eruptivgesteine des Krndija-Gebirges. Gl. Hrv. prir. dr. 28, 65, 1916.; Poljak, J.: Od
Orahovice do Kutjeva. HP 18, 135, 1922.; Poljak, J.: Prilog geologiji i morfol. Krndije. Gl. Hrv. prir. dr. 25, 1-2, 21, 1923.; Jurkovi}, F.: Na
Petrovu vrhu. HP 20, 54, 1924.; Poljak, J.: Krndija. HP 22, 56, 1926.; Poljak, J.: Prilog geol. poznavanju Krndije. Vesnik geol. inst. kr.
Jugosl. 3, 1, 73, 1933.; Pav{i}, E.: Otvoren »Na{i~ki planinarski put«. NP 21, 48, 1969.; Tro{elj, D.: Uz 75. obljetnicu planinarstva u
Na{icama. Na{i~ki zbornik 3,1997., 180; Tro{elj, D.: Krndija. Na{i~ki zbornik, 5, 1999., 167-200.
Dilj-gora
Priroda. Dilj-gora ~ini ji. i najniì dio vijenca oko Poè{ke kotline, povezu-
ju}i Poè{ku goru s Krndijom. Dijeli Posavinu od Poè{ke kotline, pa je
odatle mo`da i nastalo njezino ime (neko} se zvala Dil-gora po ikavskom
obliku imenice dio). Najvi{i joj je vrh Degman ili Jurje brdo (471 m). Kao i
prete`ni dio slavonskih planina, pruà se u smjeru z.-i., a duìna joj je 45
km. Gra|ena je gotovo samo od tercijarnih stijena, a dana{nji je reljef pos-
ljedica erozivnih procesa koji su se zbivali u kvartaru. Okosnicu joj ~ini iz-
raèno bilo (stanovnici ga nazivaju Me|om), od kojeg se na s. i j. stranu od-
vajaju blage kose. Me|u njima silaze brojni potoci koje na s. strani sabire
Londìca, a na j. se izravno ulijevaju u Savu. Sa s. strane ome|ena je rije-
kom Londìcom, sa z. Orljavom, na j. podno`ju prolazi autocesta Zagreb –
Lipovac, a u i. smjeru nema jasnu granicu nego postupno prelazi u |ako-
va~ki nizinski ravnjak. Od nekada{njih glasovitih slavonskih hrastovih {u-
ma ni na Dilju se nije sa~uvalo gotovo ni{ta. Ve}i je dio Dilja danas pod ra-
tarskim kulturama, koje zajedno s naseljima mjestimi~no dopiru gotovo do
planinskog bila. Samo bilo ve}inom je pod {umskim pla{tem, koji je prili~no
degradiran i mjestimice nalik {ikari.
Planinarstvo u Dilj-gori tradicijom je vezano uz obli`nji Sl. Brod. Izletni~ki
pohodi po~eli su jo{ u pro{lom stolje}u (prvi je zabiljeèn 15. 7. 1886.), a orga-
nizirano planinarenje 1925. kada je u Sl. Brodu osnovana podru`nica HPD-a
»Dilj-gora«. Godine 1935. dru{tvo je dobilo na poklon lugarnicu pod pirami-
dom na vrhu Lipovice, preuredilo je za pl. potrebe i nazvalo imenom zas-

lu`nog planinara Josipa Torbara (ne
postoji vi{e). Nakon rata je uredilo pl.
dom na Brodskom vinogorju, 1984.
markiralo »Kru`ni put po Dilj-gori«,
1985. objavilo knjigu »Planinarstvo
u Brodu« u kojoj je op{irno prikazana
i Gora, 1999. otvorilo obnovljeni
Kru`ni put po Dilj-gori, 2000. sagra-
dilo pl. ku}u na Pljuskari, a ve} niz
godina prire|uje godi{nji susret pla-
ninara pjesnika na Sovskom jezeru i
pjesme objavljuje tiskom. Sa s. strane
ozna~io je prilaze PD »Zanatlija« iz
Osijeka (do Sovskog jezera od `. p.
Ciglenik, Latinovac i âglin), sa z.
strane HPD »Klikun« iz Pleternice, a
s i. strane PD »Tikvica« iz @upanje
trasirao je 1998. kru`ni »@upanjski
put« u i. dijelu Dilj-gore i uredio pl.
skloni{te na Prezdanku.
Izbor prilaza. Cijela je gora podije- ârdak na Dilj-gori (Ivan Jakovina)
ljena popre~nom cestom Sl. Brod – Na{ice, to~nije njezinim prijevojem, na
z. i i. dio. Glavne zanimljivosti u z. dijelu jesu pl. dom, umjetno jezero Pet-
nja i nova pl. ku}a kod kanjona Pljuskare, a u i. dijelu Sovsko jezero i vrh
ârdak. Najvi{i vrh (Jurje brdo ili Degman, 460 m) me|u planinarima nije
popularan jer je na njemu ru{evna zgrada. Za upoznavanje gore dobro mo-
gu posluìti tri obilaznice: Kru`ni put po Dilj-gori, @upanjski put u i. dijelu
gore i Slavonski pl. put koji u gori ima 2 KT (ârdak i pl. dom). Markiran je
i niz staza s raznih strana; tako sa s. strane od `. p. Ciglenik, `. p. Latinovac
i `. p. âglin do Sovskog jezera. Najkra}i prilazi (pje{a~ki i cestovni) jesu:
do pl. doma na Brodskom vinogorju iz brodskoga predgra|a Brodsko Brdo,
do Sovskog jezera iz sela Sovski Dol i do Pljuskare iz Sibinja preko Pet-
nji~kog jezera. Svi su putovi laki i bez ve}ih uspona. Preporu~uje se Plani-
narsko-turisti~ka karta »Dilj gora« Zlatka Smerkea 1:30 000 (SMAND, Va-
ra`din 1996.).
Kru`ni pl. put po Dilj-gori uredio je PD »Dilj-gora« iz Sl. Broda. Po~etak
i kraj su kod pl. doma. Put je duga~ak 45 km, kru`nog je oblika i ima 5 KT:
pl. dom, jezero Petnja (1,40 h od doma), pl. ku}a na Pljuskari (1,20 h), Sov-
sko jezero (2,40 h), i. vrh ârdaka (1,50 h; betonski geodetski toranj), pl.
dom (4 h), ukupno 9,30 h.
Zanimljivosti na tom putu
su crkva sv. Petra, izleti{ta
Ljeskove vode (umjetno je-
zero, izvor, livade, gostioni-
ca) i âpljevik te selo Rastu-
{je (rodno mjesto knjiènika
Dragutina Tadijanovi}a).
Tiskan je dnevnik s kratkim
opisom puta. Za obilazak se
dobiva spomen-zna~ka.
@upanjski put uredio je

1998. PD »Tikvica« iz @upa-
nje. Ima kru`ni oblik, a obi-
lazi i. dio Dilj-gore. Glavne Planinarska ku}a Prezdanak na @upanjskom putu
Poè{ko gorje 237

Planinarski dom »Gjuro Pilar« na Brodskom vinogorju
to~ke na putu su vrh Lipovica (351 m) i pl. ku}a Prezdanak. Umnoèn je vo-
di~ u obliku letka sa zemljopisnom skicom. Put je najbolje zapo~eti na i.
kraju sela Vrhovine (dovle autobusom iz S. Broda), odakle dalje ovim smje-
rom: izvor Ferkovac (l. od ceste), pl. ku}a Prezdanak (koriste se njome za-
jedno planinari, lovci i {umari; kraj ku}e je izvor i jezerce), Lipovica (381 m;
najvi{a to~ka puta), Me|a, Javor (izleti{te s izvorom), sveti{te Velika Gos-
pa, Novo Topolje (a. p.).
£ 1. Sl. Brod – Pl. dom »Gjuro Pilar« na Brodskom vinogorju 1,15 h.
Od autobusnog ili `. kolodvora gradskim autobusom s Korza kru`nom lini-
jom Sl. Brod – Brodsko Brdo (vozi svaki sat, nedjeljom svaka dva sata) 4 km
preko autoceste do predgra|a Brodsko Brdo (pitati voza~a za postaju pod
pl. domom). Kod ku}e br. 69a skrenuti iz glavne ulice d. Ulicom Maka Diz-
dara uzbrdo do kraja uspona (10’) i tu d. s asfalta 100 m za markacijom do
doma. Prilaz je mogu} automobilima i manjim autobusima.
Planinarski dom »Gjuro Pilar« (169 m) primjetljiv je izdaleka, ve} s autoceste,
kao bijela, stilski izrazita zgrada, okruèna bujnim kro{njama. To je zidana prizem-
nica veli~ine 10x20 m, podignuta izme|u dva svjetska rata na mjestu zvanom âplja
(ili Popovi}a {umica) i obnovljena 1999. g. Nazvana je imenom osniva~a HPD-a, ro|e-
nog Bro|anina. Ima skupnu spavaonicu s 12 kreveta i 30 pomo}nih
leàja (madraca), tri blagovaonice za oko 80 gostiju, sobu za
opskrbnika, dvije terase, elektriku, telefon, vodu iz cisterne
(hidrofor) i u kuhinjskom traktu mali bar. S prostrane terase
ispred doma {irok je vidik na Sl. Brod, Posavinu i dalje u Bos-
nu, sve do planine Motajice, a iza doma je park {uma sa stolo-
vima, klupama za goste i dje~jim igrali{tem. Dom je popularno
izleti{te Bro|ana i odredi{te {kolskih izleta. Redovito je otvo-
ren vikendom, a po dogovoru i u druge dane. Polazna je to~ka za
niz izleta u Dilj-goru, od kojih su najva`niji na jezero Petnju Gjuro Pilar, osniva~ HPD-a
(1,30 h), do Pljuskare (2,30 h), na Vidovo brdo (3 h) i Sovsko je- 1874. g.
zero (5 h).
£ 2. Pl. dom »Gjuro Pilar« – Jezero Petnja – Pl. ku}a na Pljuskari
3 h. Put vodi od doma trasom Kru`nog pl. puta po Dilj-gori u sz. smjeru
poljskim putem do Ko{arevca (266 m), s nadaleko vidljivim antenskim stu-
pom od 70 m, nastavlja blago nizbrdo z. smjerom rubom {ume, nakon pola
km skre}e u {umu i blagim usponom stiè do kriànja na vis. to~ki 254 m.
Tu skre}e na jz. i poloìtim {umskim putem kroz podru~je Marica bok stiè
na njegov drugi kraj, gdje staza skre}e d. (na sjever) i kroz visoku {umu str-
mo silazi na branu umjetnog jezera Petnja (160 m).
Jezero Petnja (160 m) nastalo je izgradnjom brane u koritu potoka Petnje, na izlas-
ku iz {umovite doline strmih strana. Obala je lijepo izleti{te me|u {umovitim obron-

cima, s ugostiteljskim objektom
(Turisti~ko dru{tvo Sibinj),
nadstre{nicom za zaklon od ne-
vremena, a ljeti s ~amcima za iz-
najmljivanje. Tu je i nekoliko iz-
vora, jedan je odmah pod tom
branom, a drugi !!preko nje, pa
300 m l. asfaltnom cestom. Tom
se cestom moè si}i u Sibinj (3
km) do ceste Sl. Brod – Nova
Gradi{ka, odakle autobusom
natrag u Brod.
S druge strane brane, od ~u-
vareve ku}ice, po~inje o{tar
uspon na brdo Gradinu,
odakle dalje u s. smjeru kroz
visoku {umu do groblja s Planinarska ku}a na Pljuskari (Vladimir [i{ko)
vrijednom crkvicom sv. Petra iz 17. st. Nastavak istim smjerom rubom vi-
soke bukove {ume kojim novi {umski put vodi na vrh Vidova brda (380 m),
no ubrzo iza njega treba skrenuti d. nizbrdo u izvori{tu potoka Petnje gdje
se nalazi prili~no skrovit klanac Pljuskara i nad njim nova pl. ku}a.
Pl. ku}a na Pljuskari. U rujnu 2000. PD »Dilj gora« iz Sl. Broda zapo~elo je i do 23.
prosinca zavr{ilo gradnju pl. ku}e iznad klanca Pljuskare, na mjestu gdje je planiralo
izgradnju jo{ 1934., a temelje postavilo 1984. g. To je zidana prizemnica veli~ine
6,5x4,2 m koja se sastoji od jedne prostorije s kaminom i klupama, potkrovlja koje je
namijenjeno spavaonici i terase (projekt Nikica Dekorti, izvedbu vodio Davorin Mol-
nar). Sagra|ena je na vapnena~koj stijeni iznad kamenoloma visokog 17 m, 10’ od iz-
vora zvanog Izvor ìvota. Od ku}e se moè produìti markacijom Kru`nog pl. puta po
Dilj-gori u si. smjeru do Sovskog jezera (2,40 h).
Pljuskara je od davnine popularno brodsko izleti{te, a zanimljivo je ne sa-
mo zbog sutjeske (kanjona), nego i zbog vapnenca s izraènim kra{kim fe-
nomenima, me|u kojima i nekoliko {piljica (ârugina pe}ina je 100 m ispod
V. Pljuskare desno, 7-8 m od ruba kanjona). Osobit su ures Pljuskare dva
sezonska slapa: Mala Pljuskara i, oko 50 m ispod nje, Velika Pljuskara (4
m). Nalaze se oko 1 km od izlaza kanjona. Kanjon je vjerojatno po njima i
dobio ime. Na l. dijelu Pljuskare,
gledaju}i uzvodno, nalazi se nepre-
su{iv izvor, a na ji. strani lijepa bo-
rova {uma, posa|ena g. 1936.
£ 3. Sl. Brod – Podcrkavlje –

Matkovi} Mala 15 km – Sovsko
jezero 1 h. Tim su se putem kretali
izletnici na prvome zabiljeènom iz-
letu u Dilj-goru 15. 7. 1886., kako je
to opisao Ignjat Brli} u zagreba-
~kom »Obzoru«; do Matkovi} Male
dovezli su se trojim kolima. Iz Sl.
Broda (ili s autoceste) preko Ras-
tu{ja (rodno mjesto pjesnika Dragu-
tina Tadijanovi}a) cestom u op}in-
sko mjesto Podcrkavlje. Od crkve u
Podcrkavlju d. neasfaltiranom ces-
tom preko Dubovika u Matkovi}
Malu (ovo je selo gotovo posve rase-
ljeno). Iza sela seoskim putem kroz
polja, pola sata do {umske ceste ko- Pljuskara u ledu (Vladimir [i{ko)
Poè{ko gorje 239

ju sije~emo desetak m d. Slijedi markiran uspon kroz {umu do druge {um-
ske ceste. Njom d. do prijevoja (najvi{a to~ka puta), gdje je kriànje marka-
cija (za Pleternicu, Ru{evo i jezero). Nedaleko je i najvi{i vrh Dilj-gore Deg-
man ili Jurje brdo (460 m) na kojemu je ru{evna zgrada i èljezna piramida.
Silaz desetak minuta do obale jezera.
Sovsko jezero (350 m) nalazi se u ~etvorinastoj uvali, okruèno {umovitim humci-
ma (hrast kitnjak, grab i bukva). Mislilo se da je ostatak Panonskog mora, sli~no kao
Pali} kod Subotice i Blatno jezero u Ma|arskoj, jer su u okolnim sedimentima prona-
|eni fosili morskih zvijezda i {koljaka iz mla|eg neogena. Pa`nju stru~njaka privla~i
ve} 150 godina, otkad ga je opisao Luka Ili} Oriov~anin (1844.). Uz pojas neposredno
oko jezera iskr~eno je oko 100 ha {ume i tu su neko} bile oranice i vo}njaci s gospodar-
skim zgradama. Nad i. obalom je Jezero brdo (380 m), na kojemu je neko} bila drvena
piramida vidikovac. Jezerska je kotlina otvorena jedino prema sz. strani, ali nema
vidljivog istjecanja. Rubovi su obrasli pojasom trske i rogoza {irokim 3-7 m, zbog ~ega
je povr{ina vodenog zrcala smanjena na polovicu. Ljeti se u {a{u skrivaju divlje patke
i ronci. U samome je jezeru izda{an izvor, {to se moè zamijetiti po povr{inskim stru-
janjima u ji. dijelu. Povr{ina je jezera oko 1 jutro, a s pojasom {a{a 2 jutra. Razina i
povr{ina vode oscilira, ali nikad ne presu{uje. Najve}a je dubina 8-10 m, ali se ona iz
godine u godinu smanjuje zbog taloìna. Za vrijeme najvi{ega vodostaja navodno je
izmjerena dubina od 15 m. Do samog jezera vodi cesta iz sela Sovski Dol (3 km), ko-
jom stiù i autobusi sa {kolskom djecom. Danas je obala jezera kultivirana za posjeti-
telje: ure|ene su klupe za odmor, igrali{ta za djecu, sagra|ena ~esma (voda je dovede-
na cijevima iz obli`njeg izvora) i uz nju tri nadstre{nice. Tu je i mramorna plo~a s rije-
~ima pjesnika Dragutina Tadijanovi}a nadahnutim romanti~nom ljepotom ovoga
planinskog kutka: »Od pamtivijeka narod me zove Sovsko jezero jer se u hrastovu
li{}u skrivaju od davnine sove i druga pti~ad no}na, kako nam re~e pjesnik. Al’ danas
je iznova granulo sunce i ti }e{, dragi prijatelju, ovdje u mojoj sjeni na}i odmor svom
tijelu, svome srcu, i htjet }e{ da se ponovno vrati{ ti{ini ove vode, u ovaj {umski mir.«
Od 1995. se na obali jezera odràva godi{nji susret planinara pjesnika u organizaciji
PD-a »Dilj gora« iz Sl. Broda.
£ 4. Ru{evo – Sovski dol – Sovsko jezero 7 km. Ovaj je prilaz jezeru va-
àn zato {to je u selu Ru{evu najblià autobusna postaja (linija Sl. Brod –
Na{ice) i zato {to je odavle mogu} prilaz do jezera automobilom. Do Ru{eva
se moè i markacijama od `. p. Ciglenik, Latinovac i âglin na `. pruzi Na-
{ice – Pleternica. Od crkve na izlazu iz sela u smjeru Na{ica treba d. seos-
kim putem 4 km do du}ana, gdje se d. odvaja cesta kroz selo Sovski Dol.
Tom cestom ima jo{ 3 km uspona do jezera (mogu prolaziti i autobusi).
Sovsko jezero

Karta Dilj
LITERATURA
Pilar, Gj.: Podravina, \akov{tina i Dilj. Rad JAZU 33, 1875., 38; Ili}, L.: Sovsko jezero ili Soljansko jezero u Dilj-gori, pretiskano iz Danice:
Vj. Klai}: Prirodni zemljopis Hrv. Zagreb 1878. (str. 297); Brli}, I.: Izlet na Sovsko jezero u Dil-gori iz Broda na Savi. Obzor 27, 1886., 1-2,
169; Martinovi}, I.: Ne{to iz flore grada Broda i ogranka Dilj-gore. Napredak 31, 1890., 12, 86; 16, 248; 18, 282; 21, 327; 24, 379;
Kempf, J.: [etnja Dilj-gorom. HP 1, 1898., 22 i 42; Skloni{te Josipa Torbara na Lipovcu-Bozovcu. HP 31, 1935., 186 i 316; Slavi~ek, I.:
Prvi zabiljeèni izlet na Sovsko j. NP 22, 1970., 133; Trifunovi}, T.: Planinarstvo u Brodu. Sl. Brod 1985.; Republi~ki zavod za za{titu
prirode: Prijedlog Skup{tini op}ine Poèga o progla{enju Sovskog j. zna~ajnim krajolikom (elaborat). Zagreb 17. travnja 1989.; [i{ko, V.:
Diljem Dilja. HP 89,1997., 5; Tkalac, B.: @upanjski pl. put. HP 90,1998., 227; Brodski planinar. Glasilo PD-a »Dilj gora«, Sl. Brod,
1/1998.–7/2000.
Poè{ko gorje 241

Poè{ka gora
Prirodne zna~ajke. Poè{ka gora je prostrana i niska planina koja ~ini j.
dio vijenca oko Poè{ke kotline. Najvi{i joj je vrh Maksimov hrast (615 m).
Poè{ka gora u {irem smislu obuhva}a na z. i Babju goru s najvi{ih vrhom
Kapavcem (637 m), pa se prema tome pruà od Pleternice na Orljavi prema
z. gotovo do Nove Gradi{ke u duìnu od 30 km. [irina joj je oko 10 km. Go-
ru okruùje cesta N. Gradi{ka – Poèga – Pleternica – N. Kapela – N. Gra-
di{ka, s koje se u goru grana velik broj seoskih i {umskih cesta. Samo manji
dio toga podru~ja ima planinski karakter, jer polja, vinogradi i naselja ~esto
dopiru do njezina hrpta. Zbog toga je i znatno siroma{nija {umom nego os-
tale slavonske planine. To se osobito opaà uzdu` ceste Poèga – N. Kapela
koja prelazi preko sredi{ta planine i dijeli je na dva dijela, isto~ni i zapadni.
Planinarstvo. U z. dijelu pl. su najzanimljivije to~ke: tradicionalno po-
è{ko izleti{te Vrhova~ki grad, Maksimov hrast i gradina Gra~anica, a u i.
dijelu piramida na Klikunu i Vi{kova~ki grad. Z. dijelom prolazi Slavonski
pl. put, a staze u i. dijelu markirali su PD »Klikun« iz Pleternice i »Sokolo-
vac« iz Poège. U gori nema pl. ku}a ni skloni{ta.
Izbor prilaza. Najkra}i je uspon na Maksimov hrast markacijom SPP-a s
j. strane iz Staroga Petrovog Sela (odatle se na vrh moè i cestom), a sa s. od
Brestovca i Poège. Neusporedivo su duì prilazi iz Nove Gradi{ke sa z. i
Pleternice s i. strane.
£ 1. Staro Petrovo Selo – Vladisovo – Maksimov hrast 2,30 h (10
km). Od `. kolodvora Staro Petrovo Selo na pruzi Zagreb – Sl. Brod (151 km
od Zagreba; staju samo putni~ki vlakovi) Frankopanskom ul. do samopos-
luìvanja i ravno na s. Zvonimirovom ul. preko sela O{tri Vrh do raskri`ja u
selu Vladisovu (tel. govornica). S kriànja d. mimo pilane 1,3 km do lo-
va~kog doma i od doma ravno dalje uz potok Ribnjak markacijom SPP-a na
Maksimov hrast 1,20 h. Na
vrh se moè i cestom dugom
5,5 km koja se odvaja 200 m
iza doma, a sagra|ena je
koncem 20. st. radi podiza-
nja telekomunikacijskog ob-
jekta na vrhu. Vrh je ne-
znatno uzvi{enje u {umovi-
tu hrptu koje se prepoznaje
po {iljastom zidanom geo-
detskom stupu visokom 7-8
m. Vidika nema. Silaz je mo-
gu} na drugu stranu za 2 h u
selo Brestovac na cesti Nova
Gradi{ka – Poèga (a. p.) ili
se moè produìti hrptom l.
trasom SPP-a prema Psu-
nju.
£ 2. Nova Gradi{ka – Ba-

~in Dol (8 km) – Kapovac –
Maksimov hrast 5,30 h. Iz
Nove Gradi{ke 8 km cestom
prema Poègi u selo Ba~in
Maksimov hrast na Poè{koj gori (Dragutin Kepi}) Dol (a. p. kod crkve). Od cr-

kve najprije uz potok, zatim
bilom po markaciji SPP-a 1 h
do ru{evine staroga grada
Gra~anice.
Gra~anica (402 m). Podigli su
je cerni~ki plemi}i Desislavi}i
(Deèvi}i) krajem 15. st. Turci
su je osvojili 1536., a nakon nji-
hova izgona krajem 17. st. na-
pu{tena je i postaje ru{evinom.
Sa~uvani su zidovi 10 m visoke
kule, na kojoj su vrata s uklesa-
nim okvirom za pokretni most.
Markacija nastavlja 40’ pod
vrh Mladik (510 m; u narodu Spomen-plo~a u Vrhova~kom gradu
poznatiji kao Trome|a), za-
tim silazi 15’ na »lager pod Opr{incem«, cestovni prijevoj gdje je skladi{te
drva i 200 m l. izvor). Slijedi 1 h uspona na Kapovac (618 m), najvi{u to~ku
Babje gore (ili Poè{ke gore u {irem smislu). Vrh se prepoznaje po geodet-
skom kamenu. Idu}ih 1,45 h put vodi preko Lokve i niz kosu Ka~perovac u
dolinu potoka Pokotine do ru{evne {umarske ku}e na livadi Piljani (l. je
tvrda cesta za Staro Petrovo Selo). Slijedi o{tar uspon od 1 h (300 m vis.
razlike) do Maksimova hrasta.
£ 3. Poèga – Vrhova~ki grad – Maksimov hrast 3-4 h. Polazna to~ka
je glavni poè{ki Trg Sv. Trojstva.
Poèga (157 m) je grad na obali Orljave, podno vinorodnih breùljaka. Po svome po-
loàju, pejzaìma i parkovima jedan je od najljep{ih slavonskih gradova. Privredno je,
kulturno, prometno i politi~ko sredi{te Poè{ke kotline i ùpanije. Stara je oko 7 i pol
stolje}a. Sredi{te je barokni trg s kolonadama. Crkva sv. Lovre s freskama iz 14. sto-
lje}a jedinstven je spomenik gotike u Slavoniji. Franjeva~ki samostan potje~e iz 13.
st. God. 1899. osnovana je podru`nica HPD-a »Papuk«, koja od 1934. nosi ime »Soko-
lovac« po brijegu iznad grada. PD »Sokolovac« upravlja svojim domom u Velikoj i ku-
}om u Tri{njici.
Put vodi sa sz. strane Trga Sv. Trojstva pored Gradske tr`nice u Sokolovu
ulicu. Oko 20 m d. je uli~ica Kalvarija kojom vodi markacija na brijeg Soko-
lovac (379 m), gdje je po predaji Luka Ibri{imovi} na ~elu naroda 1689. po-
tukao Turke. Dalje {umskim kolnim putem po gorskom bilu mimo Sv. Jele-
ne (397 m) do ~istine ispred sela Gradski Vrhovci, 2 h. Iznad ~istine jo{ 20’
uspona na Vrhova~ku gradinu. Do Vrhovaca se moè iz Poège i autobu-
som. Iza}i treba iza Gradskih Vrhovaca na odvojku za selo [krabutnik.
Odavde je 5’ cestom do markacije Pleternica – Maksimov hrast.
Vrhova~ki grad (433 m) prvi se put spominje kao za{tita na putu za Poègu 1444.
Turci su ga osvojili 1537. U bitci 1566. izginula je ovdje hrabra ~eta Hrvata u borbi s
Turcima (»slavonski Siget«). God. 1702. opisuje se kao ru{evina. Gradina se nalazi na
istaknutom vrhu, odakle je vidik s jedne strane na Poè{ku kotlinu, a s druge na Po-
savinu sve do Motajice u Bosni. Sude}i po ostacima, imao je ~etverokutan oblik, s jed-
nom okruglom brani~-kulom. Sada su sa~uvani samo njezini ostaci do visine oko 8 m i
jedna topovska strijelnica.
Od Gradskih Vrhovaca d. preko vrhova~kih polja i livada pod @abarku (455
m), drè}i se i. ruba {ume. Na kraju polja, izme|u Bukova~e (317 m) na z. i
@abarke na ji. u {umu za markacijom na vrh Kamen (600 m), odakle {umo-
vitim hrptom brda jo{ 40’ na Maksimov hrast (614 m).
£ 4. Pleternica – Trome|a – Klikun 4 h. Od `. kolodvora Pleternica na
pruzi Nova Kapela – Batrina – Poèga (162 km od Zagreba), Ulicom V. Na-
zora do sredi{njeg trga u Pleternici. Mjesto je sjedi{te HPD-a »Klikun«.
Ima dobru autobusnu vezu s Poègom. Od trga u Vinogradsku ulicu i na-
Poè{ko gorje 243

kon zavr{etka asfalta dalje
kroz vinograde uspon do cr-
kve sv. Petra (lijep vidik) i
na vrh Starac (374 m), 1 h.
Dalje se ulazi u hrastovu {u-
mu i blagim usponom stiè
do Trome|e (385 m). Prije
vrha odvaja se d. markacija
od 20’ za Vi{kova~ki grad.
Vi{kova~ki grad (364 m) skri-
ven je u gustoj {umi. Njegova je
pro{lost slabo poznata. Spomi-
nje se 1400. g. kao imanje plemi-
}a Vrbovskih iz Poè{kih Sesve-
ta, a poslije je bio turska tvr|a-
va. Gra|en je od solidnog mate-
rijala, tako da je glavni dio grada
(tvr|ava) prili~no o~uvan. Ulazi-
lo se kroz ~etverokutno predvor-
je. Okruglog je oblika, 20 m vi-
sok, zidova debelih do 3 m.
Trome|a zbog {ume ne pru-
à vidika. Od Trome|e dalje
kroz zaselke Laze Vasine i
Laze ]osine do ceste za Po-
Piramida na Klikunu (Dragutin Kepi})
ègu. Tu se markacija ra~va:
d. u {umu, mimo lova~ke ku-
}e Pavlov dol, stiè se u selo Vrhovce na cestu Nova Kapela – Poèga, odak-
le se moè nastaviti na Maksimov hrast (v. 3). Lijevo, pored groblja, ima 50’
preko Antunovca (bunar s vodom) na vrh Klikun (50’), gdje se nalazi drve-
na piramida, jedini {iri vidikovac u cijeloj Poè{koj gori.
LITERATURA
Kempf, J.: Vrhova~ki grad. HP 2, 97 1899.; Kempf, J.: Dola~ki grad. HP 3, 17, 1900.; Kempf, J.: U dolini Pukotine. HP 3, 17, 1900.;
Jami~i}, A.: Maksimov hrast. HP 4, 65, 1901.; Kauders, A.: Biljno-geografska skica Poè{ke okoline. Gl. Hrv. prir. dr. XVIII, 1906.; Tajder,
M.: Petrografsko prou~avanje Poè{ke g. Ljetopis JAZU 63, 383, 1959.; Radoni}, T.: Poè{ka gora oìvjela planinarima. NP 40, 1988.,
207.; Kau~i}, M.: [etnja uzdu` Poè{ke gore. HP 84, 1992., 199.

PLANINE BANIJE I
KORDUNA

ZRINSKA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
1. Petrinja – âvi}-brdo (Spomen-dom [amarica) . . . . . . . . . 248
2. Hrvatska Kostajnica – Djed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249
HRASTOVI^KA GORA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249
1. Hrastovica – Piramida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
2. Cepeli{ – Piramida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
PETROVA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
1. Vojni} – Muljava – Petrinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251
MARTIN[ÂK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252
1. Karlovac – Velemeri} – Martin{~ak . . . . . . . . . . . . . . . 252
VINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253
1. Duga Resa – Vinica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253
VODENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254
1. Hra{}e – Vodenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254
2. Ozalj – Vodenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254
OKOLICA KARLOVCA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
1. Karlovac – Pl. izleti{te Kalvarija . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
2. Karlovac – Mala Jelsa – Pl. ku}a »Mont Zadobarje« . . . . . . . 255
Gradina Gvozdansko na Baniji
Planine Banije i Korduna 245

Restaurirana utvrda Dubovac

Stanovni{tvo. Izme|u Une i Dobre pruà se prostrano ravni~arsko-gor-
sko podru~je Banije i Korduna. Banija zauzima isto~ni, a Kordun zapadni
dio toga prostora. Dijeli ih Petrova gora. Oba naziva potje~u iz doba Vojne
krajine i borbe s Turcima. Banija je dobila ime po tome {to je taj dio Krajine
god. 1704. do{ao pod vlast hrvatskoga bana, a Kordun po strate{kom poja-
su s nizom tvr|ava (franc. cordon). Banija gravitira Sisku, a glavna su joj
naselja Glina i Petrinja, dok Kordun gravitira Karlovcu, a najva`nija su mu
naselja Slunj i Rakovica. Banijci i Korduna{i ve}im su dijelom potomci
prebjega {to ih je austrijska vlast naselila na zemlju opusto{enu ratom. Po-
savsko, dinarsko i bosansko podrijetlo uzrok je etnografskoj {arolikosti.
Danas je cijela ova regija, osim najve}ih gradskih naselja, slabo naseljena.
Najprije su nakon raspada Jugoslavije srpski pobunjenici protjerali Hrvate
i popalili im domove, a nakon akcije »Oluja« oti{la je i ve}ina srpskog sta-
novni{tva.
Prirodne zna~ajke. Podru~je je reljefno nejedinstveno. Pritoke Kupe,
koje kao po pravilu teku smjerom sjever–jug, dijele ga na vi{e nejednakih
dijelova u kojima dominiraju pojedina brda. Tako su, izme|u Une i Gline
Zrinska i Hrastovi~ka gora, izme|u Gline i Korane Petrova gora, a izme|u
Korane i Mre`nice Martin{~ak i Vinica. Ovamo }emo pribrojiti i goru Vode-
nicu izme|u Dobre i Kupe koja zapravo i ne pripada Kordunu, ali je prirod-
ni nastavak opisanoga planinskog niza. Ove planine pripadaju plitkom
krasu. Vapnena~ke su naslage tanke i pokrivene biljnim pla{tem, tako da
nigdje nema vidljiva kr{a. Ipak, u ovom se podru~ju nalazi nekoliko velikih
{piljskih sustava. Bara~eva {pilja kod Barilovi}a bila je ure|ena za posjet
jo{ u 19. st. [piljski sustav Panjkov ponor – Kr{lje sa svoja 9352 metra dru-
gi je, a Jopi}a pe}ina kod Krnjaka (1 km s. od Brebornice) peti po duìni u
Hrvatskoj. Vrlovka kod Kamanja je i turisti~ki ure|ena.
Planinarstvo. Iako su vrhovi ovog podru~ja neznatne visine, neki su od
njih u planinara stekli prili~nu popularnost, mo`da vi{e zbog blizine jakih
pl. dru{tava (Karlovac, Sisak, Petrinja) ili politi~kih razloga (Petrova gora,
[amarica) nego prirodnih odlika. Za vrijeme Domovinskoga rata zamrlo je
planinarstvo na Zrinskoj, Petrovoj i Hrastovi~koj gori i pitanje je kada }e
Banijska seoska ku}a (D. Stupnica na j. strani Zrinske gore)

biti obnovljeno. Stoga }emo ih samo ukratko obraditi kako ne bi bile zabo-
ravljene mogu}nosti {to ih pruàju. Karlova~ki planinari razvijaju plani-
narstvo u svojoj bliòj okolici. Tako se PD »Dubovac« brine za Karlova~ku
obilaznicu i dom na Vodicama u @umberku, te za Dubova~ki pl. put; PD
»Martin{~ak« ima pl. ku}u »Mont Zadobarje« na rijeci Dobri s 10 kreveta (1
h markacijom od Male Jelse, a dovle iz Karlovca autobusom), a PD »Vinica«
iz Duga Rese upravo gradi pl. ku}u na Vinici.
Zrinska gora
Najvi{a je gora u banijsko-kordunskoj regiji. Naziv je dobila po starom feu-
dalnom zamku Zrinu iz 14. st. koji je dao ime i velika{koj porodici Zrinskih
(prije [ubi}a), a ru{evine mu se nalaze na j. padini kod istoimenog sela. Go-
ra ima vrlo razgranat reljef, s brojnim i duga~kim {umovitim kosama koje
se ra~vaju na sve strane od najvi{ega vrha ([amarica je npr. duga~ka 10
km). Strme {umovite strane i duboko usje~ene poto~ne doline daju im pla-
ninski karakter. Glavno su prirodno bogatstvo visoke bjelogori~ne {ume
koje pokrivaju i najvi{a bila, ~ime posjetiteljima ograni~uju vidik. Planinar-
skih objekata ni markacija nema. Planina je neko} bila podru~je djelovanja
PD-a »Zrin« u Petrinji (osn. 1922.) i PD-a »Gvozd« u Sisku (osn. 1929.). Ka-
ko je, me|utim, »Zrin« pa`nju usmjerio na Hrastovi~ku goru, a »Gvozd« na
izgradnju piramide i paviljona na Viktorovcu iznad Siska, Zrinska gora je
ostala prili~no po strani, pogotovo otkad je njezin vrh postao nepristupa~an
zbog ogra|enoga vojnog objekta. Njezinoj izoliranosti od planinarskih kre-
tanja svakako pogoduje i udaljenost od prometnih veza. Godine 1987. mar-
kirao je PD »Gavrilovi}« iz Petrinje »Partizanski put Banijom« iz Komogo-
vine do Klasni}a, kojemu je Zrinska gora bila sredi{nja i najvi{a to~ka. U
sada{njim prilikama planinu }emo najlak{e obi}i drè}i se ceste Petrinja –
Dvor na Uni koja prelazi planinski hrbat u blizini najvi{ega vrha.
£ 1. Petrinja – âvi} brdo (Spomen-dom [amarica) 42 km. Posjet
dolazi u obzir samo automobilom. Cesta je u cijelosti asfaltirana. Na 7. km
od Petrinje prolazi kroz selo Hrastovicu (v. Hrastovi~ku goru) i iza njega
kroz slikovit klanac Tje{njak jo{ 5 km do raskri`ja: d. u Glinu, a l. u Zrinsku
goru. Sljede}ih 30 km asfaltirana cesta stalno vodi u j. smjeru uz rje~icu
Petrinjicu, trasom nekada{nje {umske èljeznice za [amaricu, potkraj u
zavojima, na prijevoj Kamenicu (467 m). Cesta se na drugu stranu spu{ta
prema Dvoru na Uni, a s prijevoja l. skre}e cestovni krak od 4 km {umovi-
tim hrptom gorske kose prema najvi{em vrhu. Na 3. km cesta se ra~va: d.
Djed iznad Une i Hrvatske Kostajnice

na najvi{i vrh (Priseka, 616 m;
pristup je zabranjen), a l. je jo{ 1
km do âvi}-brda gdje je 1980.
sagra|en na visini od 560 m mo-
numentalni spomen-dom »Brat-
stvo-jedinstvo« (poznatiji pod
imenom Dom na [amarici), zap-
ravo luksuzan hotel sa 65 kreve-
ta i kultiviranom okolicom. Sa
svoja dva krila {atorasta oblika i
bujnom prirodom u okolici bio je
to jedan od najljep{ih i najve}ih
planinskih objekata u Hrvatskoj.
Biv{i spomen-dom na âvi}-brdu
U Domovinskom je ratu spaljen i
njegova se obnova ne ~ini vjerojatnom. Preostala je samo orija{ka konstruk-
cija i oko nje lijepa crnogori~na {uma s nekoliko partizanskih spomenika,
me|u njima spomenik Prva zakletva (arh. Zdenko Kolacio).
£ 2. Hrvatska Kostajnica – Djed 20’. Na krajnjem i. Zrinska gora zavr-
{ava nad rijekom Unom kod Hrv. Kostajnice gorskim rebrom zvanim Djed
(216 m), koje je tijekom jednog stolje}a postalo simbolom kostajni~koga
planinarstva. Koncem 19. st.
tada{nji ravnatelj {kole Da-
vorin Trstenjak (1848.–
1921.) neobi~nom uporno{}u
zapo~inje razvijati kult Dje-
da ({kolski izleti, po{umlji-
vanje, izgradnja staza). Na-
kon Prvoga svjetskog rata
na Djedu je podignuta pl.
ku}a u obliku posavske br-
vnare i 1934. na njoj postav-
ljena spomen-plo~a Trste-
Ku}a na Djedu njaku. Ku}a je ponovno sag-
ra|ena nakon Drugoga svjetskog rata, a 1977. osn. je PD »Djed«. Nakon
Domovinskog rata ure|ena je na Djedu tre}a ku}a, koja je danas glavno iz-
leti{te gra|ana Kostajnice. U ku}i je restauracija s 50 mjesta; otvorena je
od 11 do 23 h (preno}i{ta nema, ali je u gradu otvoren novi hotel). Polazna
to~ka je `. p. (87 km od Zagreba preko Sunje i Siska; vo`nja traje 2 h), od ko-
je je 20’ uspona kroz {umarak nalik parku. Za Zagrep~ane je najbolje po}i
jutarnjim vlakom oko 7 h i vratiti se popodnevnim oko 14 h.
Hrastovi~ka gora
Ju`no od Petrinje, povrh sela Hrastovice, diè se niska ali prili~no strma
gorska kosa {umovitih strana i zaravnjena bila. U zemljopisnom smislu
ona je sz. izdanak Zrinske gore, ali je od nje odvojena o{tro usje~enom doli-
nom Petrinjice. Zahvaljuju}i zanimljivu nekada{njemu Peckom jezeru 1
km j. od vrha, ve} je u 19. st. postala popularno izleti{te gra|ana Petrinje i
Siska. Po osnutku HPD-a »Zrin« u Petrinji (1922.), gora je, uglavnom nje-
govom zaslugom, u{la u krug pl. izleti{ta. ^lanovi su 1926. na vrhu podigli
piramidu, a kad ju je nadrasla {uma, povisili su je 1933. na 15 m. Godine
1939. sagradili su pored nje pl. dom i ve} idu}e godine izveli prigradnju
zbog velikog posjeta (u Drugomu svjetskom ratu objekt je uni{ten). Uo~i
Domovinskoga rata petrinjski su planinari markirali staze na gori i namje-

Izvor Bartolovac i Hrastovi~ka gora u pozadini
ravali sagraditi pl. ku}u, ali je naum prekinuo rat u kojemu su srpski pobu-
njenici razorili selo Hrastovicu i otjerali hrv. stanovni{tvo.
£ 1. Hrastovica – Piramida 1 h. Hrastovici, selu na si. podno`ju gore,
prilazi se iz Petrinje od Strossmayerova trga Radi}evom ulicom, u smjeru
Kostajnice. Na raskri`ju 5,5 km od grada treba skrenuti d. krakom 1,5 km
u sredi{te Hrastovice (dovle vozi autobus iz Petrinje dva puta na dan). Put
vodi od izvora Bartolovca (natpis kaè da je ure|en 1905. g.) pod crkvom u
sredi{ta sela (obnovljena 2001.) d. ulicom uzbrdo. Nakon nekoliko min od-
vaja se d. prije kapelice markacija koja vodi mimo ostataka kapelice Sv. Du-
ha. L. iznad nje su ostaci prastare utvrde Stara Hrastovica, s vidikom na
Petrinju. Kod kapelice l. cestom mimo kamenoloma do drugog izvora (d.
pored puta) i jo{ 50 m do donje crpne stanice vodovoda. Dalje d. rubom liva-
de i povrh nje l. do gornje crpne stanice. Dalje strmom stazom uzbrdo 150
m do novoga vidikovca i zatim za markacijom kroz {umu na vrh (415 m).
Narod ga od davnine zove Piramida (po geodetskoj piramidi {to su je kra-
ji{ke vlasti podigle 1864.). U blizini se naziru temelji nekada{nje pl. ku}e.
Vidika nema. U okolici Petrinje jo{ ima minskih polja.
£ 2. Cepeli{ – Piramida 1,30 h. Iz Petrinje mimo vile Gavrilovi} 4,5 km u
Cepeli{, selo na s. podno`ju Hrastovi~ke gore, gdje na kriànju treba d.
utinjskom cestom. Oko 500 m iza zadnje ku}e treba skrenuti l. uzbrdo {um-
skom cestom 4 km u zavojima do njezina okreti{ta, odakle je ravno dalje jo{
malo kolnim putem {umovitim hrptom do Piramide. Mjestimice su sa~uva-
ne markacije iz 1990.
Petrova gora
Petrova je gora zamr{en splet gorskih kosa koji se zvjezdasto rasprostire
na granici Banije i Korduna, unutar cestovnoga kruga Vojni} – Vrginmost
– Perna – Krstinja – Vojni}. Svojom neznatnom visinom, nedostatkom ot-
vorenih mjesta s vidikom i donedavna lo{im prometnim vezama, dugo nije
mogla privu}i pa`nju planinara, iako u dolinama gorskih potoka ima mno-
go lijepih detalja s brzacima, slapovima, proplancima i velikim {umama.
Stanje se prili~no izmijenilo kad je, zahvaljuju}i kultu partizanskog rata,
bila restaurirana partizanska bolnica, a na vrhu podignut orija{ki spome-
nik, te zato preko planine probijena asfaltna cesta i na podno`ju sagra|en
motel »Muljava«. Gora je gra|ena od prakamenja i vrlo bogata vodom. Ne-
prekinut {umski pla{t od 10 000 hektara sastoji se naizmjence od mladih i

starih {uma, mahom bjelo-
gori~nih, u kojima ima prili-
~no mnogo divlja~i (veprovi,
srne itd.), {to pogoduje lov-
nom turizmu. Po niìm pris-
trancima oko planine smje-
{tena su brojna seoska nase-
lja (nakon rasula Jugoslavi-
je mnoga su raseljena), a
povrh njih vide se ostaci
srednjovjekovnih zamkova
(Pernik, Kloko~, Krstinja) i Zapu{teni motel »Muljava«
grani~arskih tvr|ava. Na ji. strani vadila se baritna ruda~a, a na z. èljezo i
glina. Po predaji gora je dobila ime po posljednjemu hrvatskom kralju Pet-
ru Sva~i}u koji je tu 1007. pao u borbi protiv ma|arskih osvaja~a. Povjesni-
~ar F. [i{i} misli da je njezino staro ime Gvozd otada glasilo Petrov gvozd (u
ma|arskim izvorima oko 1200. Petur Goz). Nasuprot [i{i}u, S. Gunja~a
tvrdi da se ta bitka odigrala na planini Mose}u koja se tada zvala Petrova
gora, dok se ova planina zvala Gorica i, malo poslije, Slatska gora. Sigurno
je da je u 14. st. na »Zlatskoj« gori bio pavlinski samostan sv. Petra (danas
samo tragovi), pa je mo`da odavle ime i gori i njezinu najvi{em vrhu Pet-
rovcu. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bilo je u gori nekoliko tajnih par-
tizanskih bolnica, kroz koje je navodno pro{lo oko 10 000 bolesnika. Zbog
toga je cijela gora bila progla{ena memorijalnim spomenikom. Godine
1977. provedena je kroz goru pl. obilaznica od 52 km i s 15 KT, a 1984. dio-
nica Petrova gora – Biha} tzv. transverzala »Bratstvo-jedinstvo« sa 6 KT,
kojoj je tu bio po~etak, a zavr{avala je u @abljaku na Durmitoru. Posjet je
najbolje poduzeti asfaltnom cestom iz Vojni}a, a odatle je i najkra}i pje-
{a~ki prilaz.
£ 1. Vojni} – Muljava – Petrovac 13 km. Vojni}u se prilazi iz Tu{ilovi}a
na cesti Karlovac – Plitvice (14 km od Karlovca) asfaltiranim odvojkom od
11 km (`. p. Vojni} udaljena je 9 km). S kriànja u Vojni}u treba u ji. smjeru
4 km cestom u dolinu Radonje do ra~vi{ta. Desni vrlo uski krak zavr{ava
nakon 3 km na parkirali{tu pod restauriranom partizanskom bolnicom (ki-
rur{ka sala, zemunice za sklanjanje bolesnika, groblje, buffet (danas za-
pu{teno), a l. krak na 3. km prolazi mimo motela »Muljava« (tako|er za-
pu{ten i demoliran). Tu je kriànje cesta: d. 2 km do {umske manipulacije,
l. 8 km do `. p. Vojni}, a ravno uzbrdo (nagib do 11%) 3,5 km, u zavojima
kroz {umu, do prijevoja (400 m) na hrptu Petrove gore, gdje je opet krià-
nje: ravno se cesta spu{ta preko Perne u Topusko (17 km), na d. kraku je
znak zabrane, a l. krakom je 2 km na Petrovac (507 m), najvi{i vrh Petrove
gore. Na vrhu je orija{ki spomenik revo-
luciji sagra|en 1982. od betona s oplata-
ma od nehr|aju}eg ~elika 1982. (autor
Vojin Baki}). Sastoji se od tornja visokog
38 m koji nadvisuje {umu, spomen-do-
ma, trga, restauracije i prostranog par-
kirali{ta. S vrha tornja, do kojeg se mog-
lo dizalom, pruà se {irok vidik na cijelu
Petrovu goru i njezinu okolicu. Spome-
nik je prije Domovinskoga rata bio ~est
objekt izleta autobusom i obi~no se kom-
binirao s posjetom partizanskoj bolnici.
Spomeni~ki kompleks je danas zapu{ten
i djelomice uni{ten. Spomenik na Petrovcu

Martin{~ak
Zbog svoje neznatne visine, Martin{~ak se ne moè ubrojiti me|u planine,
ali je kao izvanredan vidikovac odavna popularno karlova~ko izleti{te. Us-
pon na njegov stoàsti vrh opisala je ve} 1836. ilirkinja Dragojla Jarnevi} u
svome glasovitu »Dnevniku«. S osnivanjem HPD-a »Martin{~ak« u Karlov-
cu 1923., posje}ivanje postaje pomalo tradicijom. Osobitu dra` brdu daje ri-
jeka Korana koja ga ovija s triju strana. Na ~etvrtu stranu, prema sz., veè
se kod sela Belaja na malo niù Vinicu (v. opis Vinice) i s njom je u pl. smis-
lu stanovita cjelina. Ima oblik duge kose (3 km), s golim tjemenom, strmim
{umovitim padinama, te lijepim livadama i poljima na obroncima i pod-
no`ju. Osamljen stoàc njegova vrha najzna~ajniji je objekt u reljefu kraja.
Na samom vrhu je kapelica sv. Martina po kojoj je vrh i dobio ime (narodno
pro{tenje prve nedjelje iza Martinja). Nalazi se na vrlo starim temeljima;
spominje se u Zborniku arhi|akona Ivana Gori~koga 1334. i nekoliko je pu-
ta obnavljana. Okruèna je s nekoliko stabala lipe koja ne ometaju vidik, a
svojim sjenatim kro{njama daju poseban ugo|aj. Pored kapelice nalazi se
metalni telekomunikacijski toranj do kojeg je 1987. probijena iz Velemeri-
}a cesta na sam vrh. U Domovinskom je ratu kapelica sv. Martina na neko-
liko mjesta o{te}ena granatama. Uspon je laka i orijentacijski jednostavna
{etnja, jer je vrh nadaleko uo~ljiv. Na vrh se moè iz sela Ledvenjaka na Ko-
rani, s Vinice iznad Duga Rese i, najlak{e, iz sela Velemeri}a na cesti Karlo-
vac – Barilovi}.
£ 1. Karlovac – Velemeri} 12 km – Martin{~ak 30'. Iz Karlovca cestom
prema Plitvicama 3,5 km do kriànja prije mosta na Korani, odakle d. as-
faltnom cestom u j. smjeru prema Barilovi}u 7,5 km u selo Velemeri} do os-
takljene autobusne ~ekaonice l. od ceste. Iz Karlovca se dovle moè auto-
busnom linijom za Barilovi} (iza}i na stanici Velemeri} Gornji). Ostavlja-
mo cestu za Barilovi}. Od a. p. l. kroz selo uskom asfaltiranom cestom 1 km,
potkraj vrlo strmo, do zadnje ku}e gdje prestaje asfalt (putem na dva
ra~vi{ta treba l.). Oko 100 m dalje cesta izlazi na hrbat, odakle je d. marki-
ranim {umskim kolnim putem po hrptu gore 1 km do kapelice sv. Martina
na njezinu vrhu (346 m). Vidik se pruà na velik dio Pokuplja, sve do @um-
bera~ke gore i Kapele, a dobro se vidi i Karlovac. Mogu} je silaz na drugu
stranu strmom padinom u i. smjeru do Korane, na mjestu gdje rijeka pada
malim slapom. Tu preko mosta izlazimo na cestu Karlovac – Plitvice kod
gostionice, odakle se moè natrag u Karlovac autobusom.
Kapelica sv. Martina na Martin{~aku

Vinica
U kutu izme|u Mre`nice i Korane pruà se u duìnu od oko 3 km niska {u-
movita gorska kosa, okruèna pitomim breùljkastim pejzaòm. Sjeverna
joj je padina pokrivena bjelogori~nom {umom, a ju`na u donjem dijelu vi-
nogradima sela Vinice i Belaja. Padine su prili~no strme, tako da Vinica
unato~ neznatnoj visini donekle ima gorsko obilje`je, ~emu pridonosi i nje-
zin osamljen poloàj. Ime je vjerojatno dobila po selu Vinici na j. podno`ju.
Me|u pl. izleti{ta u{la je zahvaljuju}i aktivnosti planinara iz Duga Rese, in-
dustrijskog gradi}a na z. podno`ju. Godine 1924. osnovana je podru`nica
HPD-a »Vinica« koja je markirala put na vrh, 1940. poduzela akciju za iz-
gradnju drvene piramide na vrhu i 1954. izdala vodi~ »Po Lici i Kordunu«.
Nakon rata je 1953. PD »Vinica« podigao novu piramidu, ali je danas i ona
dotrajala, tako da sada {uma i bujna vegetacija ograni~uju vidik. Godine
1995. zapo~eo je PD »Vinica« na vrhu izgradnju svog doma »Mladen Polo-
vi}« (ime mladog planinara koji je 1995. poginuo u operaciji »Oluja« kod
Barilovi}a). Uz gradili{te je ure|ena nadstre{nica za izletnike, a u blizini se
planira 14 m visok vidikovac (zapravo preure|en stup dalekovoda). Uspon
je kratka i orijentacijski laka {etnja.
£ 1. Duga Resa – Vinica 50'. Duga Resa je slikovit gradi} smje{ten na
obali Mre`nice, dobro poznat po tekstilnoj industriji. Za Karlov~ane je naj-
bolja veza s Duga Resom gradski autobus (11 km) koji vozi svakih 20' (su-
botom i nedjeljom svaki puni sat, povratak iz Duge Rese na pola sata). Os-
talima je bolje do}i u Duga Resu vlakom jer tako izbjegavaju prelaènje u
Karlovcu i gubitak vremena
pje{a~enjem od `. do a. kolo-
dvora. Od `. p. u Dugoj Resi,
Jozefinskom cestom do kri-
ànja kod crkve sv. Antuna,
odakle l. preko mosta na
Mre`nici, ravno uz stadion
Ulicom dr. Ivana Banjav~i}a
do njezina kraja, gdje pres-
taje asfalt. Dalje cestom uz-
brdo, trasom vodovoda u iz-
gradnji, te dalje istim smje-
rom {umskim kolnim putem
do gradili{ta nove ku}e na
vrhu Vinice (321 m). Na
Nadstre{nica na Vinici (Alen âplar)
drugu stranu bit }e mogu}
silaz prema Karlovcu (kad se s puta uklone opasni ratni ostaci) mimo ru{e-
vina velike vojarne Logori{te (uni{tene u Domovinskom ratu). Tim smje-
rom ima 1,30 h do ceste Karlovac – Plitvice, odakle je do Karlovca gradskim
autobusom jo{ 3,5 km.

Vodenica
Vodenica dominira podru~jem izme|u donjeg toka Kupe i Dobre. Ne pripa-
da Baniji nego Pokuplju. Iako je vi{a od Petrove gore, manje je nalik na pla-
ninu. Tu nema onako prostranih {uma ni dubokih poto~nih dolina. Okru-
èna je obradivim poljima koja mjestimice seù gotovo do hrpta. Ipak je us-
pon ugodna {etnja. Na podno`ju i obroncima nalazi se niz manjih seoskih
naselja, starih dvoraca i crkava (Ozalj, Rib-
nik, Ja{kovo, Svetice itd.). Unato~ svome ime-
nu posve je bezvodna, jer je to podru~je plitko-
ga krasa, s brojnim ponikvama i jamama.
Dubova~ki planinarski put. Tko èli dob-
ro upoznati ovaj kraj, moè se posluìti tra-
som DPP-a kojoj je Vodenica najvi{a to~ka.
Vodi kroz karlova~ko-ozaljsko podbre`je, po-
vezuju}i dva stara grada, Dubovac u Karlovcu
sa Starim gradom u Ozlju. Na tom putu, na Kalvariji, nalazi se i pl. ku}a.
Put je otvorio HPD »Dubovac« iz Karlovca 22. 10. 1983. Duga~ak je 27 km i
traje 7-8 h hoda, a na njemu su ove KT: Ozalj, Vodenica, Hra{}e, Grdun,
Zavr{je, Kalvarija i Dubovac. Tiskan je vodi~-dnevnik sa zemljovidom i
predvi|ena je zna~ka priznanja.
£ 1. Hra{}e – Vodenica 1 h. Iz Karlovca do Hra{}a autobusom od Auto-
busnog kolodvora (radnim danom). Od a. p. u Hra{}u cestom dalje uzbrdo
pored dvorca Hra{}e do raskri`ja, gdje treba d. prema selu Vel. Erjavcu. Is-
pod borove {ume vodi na Vodenicu put u blagom usponu, ali razrovan od
ki{a. Prolazi uz lokvu Kalac na Vugrin~i, te kroz mladu brezovu {umu i po-
nikve obrasle paprati stiè na vrh (538 m). Iako nema markacija, orijenta-
cija je jednostavna zbog osamljenosti gore. S travnate zaravni na vrhu pru-
à se vidik na @umbera~ku goru, dok je na ostale strane zatvoren lijepom
brezovom {umom.
£ 2. Ozalj – Vodenica 2 h. Iz Karlovca za Ozalj autobusom ili vlakom.
Nemamo li namjeru posjetiti stari ozaljski grad, moèmo iza}i iz autobusa
ve} u Vel. Erjavcu, ~ime }emo skratiti put za 1 h. Od staroga grada u Ozlju
mimo crkve sv. Vida u selo Gor{~ake (20'). Na raskri`ju kod sela Vel. Erja-
Stari grad Ozalj (Oliver Budimir)

Pl. izleti{te »Zvonimir Plevnik« na Kalvariji
vec (40') vrijedi svratiti l. cestom u Svetice (15') do crkve i samostana. U

njemu su do 1627. bili glagolja{i, a zatim pavlini. Ima bogatu riznicu slika,
kipova, rezbarija u drvu i orgulje iz 1761. g. Od spomenutoga raskri`ja va-
lja nastaviti u Breznik (10'), odakle slijedi uspon na Vodenicu.
Okolica Karlovca
Karlova~ki su planinari u okolici grada uredili nekoliko izleti{ta koja dodu{e
nemaju pl. karakter, ali se odlikuju pitomom prirodom i lakom pristupa-
~no{}u. To su Kalvarija i pl. ku}a »Mont Zadobarje« na obali rijeke Dobre.
£ 1. Karlovac – Kalvarija 1 h ili 5 km cestom. Od grada Dubovca ima 50’
markiranim putem. Najkra}i je prilaz gradskim autobusom sa Zrinskog tr-
ga (Korza) u Karlovcu za Malu Jelsu (vozi 10 puta na dan). Iza}i valja kod
»Licitara« (postaja prije Male Jelse). Od `. kolodvora do »Licitara« ima 1,20
h, a od »Licitara« je do Kalvarije 15' blagog uspona kroz kestenovu {umu na
blagu kosu Kalvariju gdje se nalazi pl. ku}a.
Pl. izleti{te »Zvonimir Plevnik« na Kalvariji (oko 300 m) je seoska ku}a preure|e-
na za pl. potrebe. Zbog lijepe i {umovite prirode u okolici postala je omiljeno izleti{te
karlova~kih planinara i ostalih gra|ana. Nazvana je po dugogodi{njem predsjedniku
Zvonimiru Plevniku (1901.–
1974.), osobito zaslu`nom za ob-
novu ru{evnog Dubovca. Ku}om
upravlja HPD »Dubovac« iz Kar-
lovca, a redovito je otvorena vi-
kendom od travnja do konca lis-
topada. Do nje se moè automo-
bilom po asfaltiranoj cesti.
£ 2. Karlovac – Mala Jel-
sa 6 km – Pl. ku}a »Mont
Zadobarje« 50'. Iz Karlov-
ca autobusom sa Zrinskog
trga (Korza) u Malu Jelsu te
odavle za markacijom kroz
{umu Dren~ek i selo Fanjki
Pl. ku}a »Mont Zadobarje«

Karlova~ko Pokuplje 1:300 000 (Alen âplar)
50'. U blizini rijeke Dobre ovdje je HPD »Martin{~ak« iz Karlovca preure-

dio jednu seosku ku}u za pl. potrebe. Otvorena je vikendom i po dogovoru.
Opskrbljena je pi}ima, a raspolaè kuhinjom i s 10 kreveta. Parkirati se
moè uz cestu stotinjak m. niè. Osim spomenutoga, postoji jo{ nekoliko
prilaza koji su duì, a mogu posluìti za povratak.
LITERATURA
J. M.: Postanak Hrastovi~kog jezera. Pu~ka pri~a. Vienac 2, 1870., 392; Hirc, D.: Izlet na Pecko jezero. Lijepa na{a domovina I. 1891. (str.
125); V. S.: Proslava nadogradnje piramide na Cepeli{u. HP 29, 1933., 188; Filjak, M.: Hrastovi~ka gora. HP 33, 1937., 13; Filjak, M.:
Prvi pl. dan na Zrinskim gorama. HP 36, 1940., 55; Hirc, D.: Zrinska gora. Prirodni zemljopis Hrvatske, I. Zagreb 1905. (str. 370); Hirc,
D.: Petrova gora. Isto, str. 375; [enoa, M.: U Zrinjskoj gori. HP 33, 1937., 170; [tivi~evi}, N.: Petrova gora kao pl. izleti{te. HP 31, 1935.,
1; Mari}, L.: Rudarstvo i talioni{tvo u Petrovoj i Zrinskoj gori. Priroda 27, 1937., 165; Kevo, R.: Petrova gora. Priroda 53, 1966., 177;
Daki}, M.: Petrova mi gora mati. Prosvjeta, Zagreb 1967.; Keler, Z.: Petrova gora. NP 22, 1970., 70; O{tri}, V.: Interes za pro{lost i
sada{njost Petrove gore. NP 22, 1970., 91; [irola, S.: Na Martin{~aku. HP 2, 1899., 149; Poljak, @.: Martin{~ak. NP 11, 1959., 171;
Dvoràk, S.: llirkinja D. Jarnevi} iz Karlovca. Povijest sporta 4, 1973., str.1173; Poljak, @.: Vinica. NP 11, 1959., 168; Ott, I.: Vodenica;
njena okolina. NP 18, 1966., 157; Mla|enovi}, M.: Partizanski put Banijom. NP 39, 1987., 226; Majeti}, G.: Slike s Vinice. NP 41,
1989., 62; Priljeva, \.: Hrastovi~ka gora nekad, danas i...?. HP 84, 1992., 49; Star~evi}, A.: Staze oko Karlovca. HP 87, 1995., 115;
Priljeva, \. i Kova~evi}, M.: Hrastovi~ka gora. Petrinja 1998. (rukopis, 10 str.); âplar, A.: U Zagrljaju karlova~kog Pokuplja. HP 91,
1999., 241; Poljak, @.: Djed nad Hrv. Kostajnicom. HP 92, 2000., 88.

GORSKI KOTAR
Prirodne i dru{tvene osobitosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259

RISNJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266
1. Gornje Jelenje – Vilje – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
2. Lepenice – Medvje|a vrata – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . 270
3. Crni Lug – Markov brlog – Medvje|a vrata – Risnjak. . . . . . . 271
4. Crni Lug – Smrekovac – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
5. Platak – Schlosserov dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
6. Gerovo – Lazac – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
BURNI BITORAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274
1. @. p. Vrata – Pl. ku}a »Bitorajka« – Bitoraj . . . . . . . . . . . . 274
2. @. p. Vrata – Javorje – Bitoraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
VI[EVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278
1. @. p. Li~ – Javorje – Vi{evica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279
2. @. p. Vrata – Javorje – Bukova kosa – Vi{evica . . . . . . . . . . 279
3. Bribir – Ravno – Bukova kosa – Vi{evica . . . . . . . . . . . . . 280
SAMARSKE STIJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280
1. Jasenak – Mle~ikov lug – Ratkovo skloni{te . . . . . . . . . . . 281
2. Tuk – Mle~ikov lug – Ratkovo skloni{te . . . . . . . . . . . . . 283
BIJELE STIJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283
Usponi do pl. ku}e. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
1. Jasenak – Rusov jarak – Pl. ku}a . . . . . . . . . . . . . . . . 285
2. Tuk – Vrata – Boce – Pl. ku}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
3. Jasenak – Boce – Pl. ku}a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287
4. Samarske stijene – Pl. ku}a Vihora{kim putom. . . . . . . . . . 287
5. Vrelo – Gomirkovica – Pl. ku}a preko Boca . . . . . . . . . . . 287
Izleti od pl. ku}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
6. Vrh Bijelih stijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
7. Velika Javornica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
8. Samarske stijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
KOLOVRATSKE STIJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289
1. Mo{une – Lugarnica »Ri~i~ko bilo« – Kolovratske stijene . . . . . 289
2. Stalak – Pl. skloni{te u Dulibi – Kolovratske stijene . . . . . . . . 290
3. Spojni put Velika Kapela – Velebit . . . . . . . . . . . . . . . . 291
BJELOLASICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292
1. Tuk – Janj~arica – Vrbovska poljana – Bjelolasica . . . . . . . . 293
2. Begovo Razdolje – Vrbovska poljana – Bjelolasica . . . . . . . . 296
3. Jasenak – Vrbovska poljana – Bjelolasica . . . . . . . . . . . . 297
4. Ratkovo skloni{te na Samarskim stijenama – Bjelolasica . . . . . 297
5. Vrelo – Gomirkovica (ì~arom) – Bjelolasica . . . . . . . . . . . 297
6. Vrelo – Gri~evite drage – Bjelolasica . . . . . . . . . . . . . . 298
KLEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
1. Ogulin – Bjelsko – Klek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302
2. Ogulin – Kneja – Klek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305
3. Ogulin – Pu{kari}i – Ostrovica – Klek . . . . . . . . . . . . . . 305
4. Hreljin – Vitunj – Gradina – Klek . . . . . . . . . . . . . . . . 306
5. Bjelsko – Stoàc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 306
OKOLICA VRBOVSKOG. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307
1. Vrbovsko – Kama~nik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307
2. Lovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308
Gorski kotar 257

OKOLICA RAVNE GORE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309
1. Ravna Gora – Pl. skloni{te na Javorovoj kosi . . . . . . . . . . 309
2. Ravna Gora – Pl. ku}a Lokanda – Velika Vi{njevica . . . . . . . 310
OKOLICA SKRADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
1. Skrad – Skradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
2. Skrad – Zeleni vir – Vra`ji prolaz – Skrad . . . . . . . . . . . . 312
OKOLICA DELNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314
1. Delnice – Veliki Drgomalj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314
2. Delnice – Petehovac pje{ice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
3. Delnice – Petehovac cestom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
OKOLICA BROD MORAVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316
1. [pi~asti vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316
2. Orlova stijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316
OKOLICA ÂBRA I TR[]A. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317
1. Goranska cesta Gerovo – âbar – Prezid . . . . . . . . . . . . 317

Prirodne i dru{tvene osobitosti
Poloàj i granice. Gorski kotar je kra{ka ravan izme|u Hrvatskog pri-
morja i pokupsko-karlova~koga panonskog ruba, {iroka oko 35 km, a viso-
ka prosje~no oko 800 m. Bogatstvom prirodnih ljepota i neiscrpnim pl. mo-
gu}nostima zauzima jedno od prvih mjesta u Hrvatskoj. Granice su mu sa-
mo djelomi~no jasne jer se u njihovoj definiciji preple}u administrativni,
morfolo{ki, gospodarski i etnografski elementi. Ona je najjasnija prema
moru, jer se tu njegova kra{ka plo~a spu{ta o{tro izraènom stepenicom u
Hrvatsko primorje. Planine na rubu te stepenice (Obru~, Snje`nik, Tuho-
bi}, Medvi|ak, Zagradski vrh i dr.) zapravo pripadaju Hrvatskom primor-
ju, a ne Gorskom kotaru, pa su u ovom vodi~u prikazane u poglavlju Ri-
je~ko zale|e. Na suprotnoj strani granicom moèmo smatrati dolinu Kupe i
âbranke. Prema sz. granica se pribli`no podudara s dràvnom granicom
prema Sloveniji (smjer âbar – Prezid – âbarska polica – Gumanac – Kla-
na); s. od te crte Gorski se kotar nastavlja u sli~no podru~je slovenskoga
Sne`nika.
Granica Gorskoga kotara i Like. O ji. granici stru~njaci dvoje. Osnovno je pitanje
koliki dio Kapele pripada Gorskom kotaru, a koliki Lici. Drìmo da ta granica jo{ nije
kona~na i da dio Kapele ~ini zasad »ni~iju zemlju«. U gospodarstvu je u tijeku proces
postupnog {irenja obiju regija. Tako je npr. Gorski kotar tijekom 20. st. obuhvatio s.
dio V. Kapele, a Lika se pro{irila na sjever sve do Dre`nice. Me|u njima ipak jo{ i da-
nas postoji prili~no {iroka grani~na zona (pripada joj npr. i Jasena~ko polje ~iji se sta-
novnici smatraju grani~arima).
Gra|a i reljef. Na gorskokotarskoj kra{koj ravni mogu se razabrati dva
planinska niza; sjeverni (Risnjak – Drgomalj – Skradski vrh – Litori} – Lov-
nik) i ju`ni koji pripada Velikoj Kapeli (Bitoraj – Vi{evica – Bjelolasica – Bi-
jele i Samarske stijene – Klek). Izme|u ta dva niza smje{tena su gotovo sva
ve}a polja i naselja, tu prolaze i glavne prometnice (autocesta i `. pruga
Zagreb – Rijeka), a tim su redom opisane i planine u ovome vodi~u.
Kapela je {iroko planinsko podru~je koje povezuje Gorski kotar s Velebitom i
Li~kom Plje{ivicom. Pruà se u duìnu oko 100 km (linija Fuìne – Korenica). Otpri-
like na polovici te duìne Jozefinska cesta Ogulin – Senj prelazi preko prijevoja Vrh
Kapele (884 m) i dijeli Kapelu na dva podjednaka dijela. Sjeverni se naziva Velika, a
ju`ni Mala Kapela. Kapela je nazvana po kapeli sv. Nikole na mjestu nekada{njega
pavlinsko-glagolja{kog samostana »Sv. Mikula na Gvozdu« (njegove su razvaline 2
km ssz. od prijevoja, na lokalitetu Klo{ter). Osnovao ga je An` Frankopan koji je sta-
novao u susjednom Modru{u, a u 16. je st. opustio zbog turskih provala. Obnovljen je
1708., ali kad je Josip II. zabranio samostanske redove, postaje po drugi put ru{evi-
nom. U starini je narod ovu planinu nazivao Gvozdom, ali se s vremenom ime prijevo-
ja protegnulo na ~itavo gorje (ime Kapela za prijevoj zabiljeèno je prvi put 1655., za
planinu 1692., a 1696. spominju se prvi put V. i M. Kapela). Planinarski je zanimljiv
Cestovni prijevoj Vrh Kapele (1092 m) koji dijeli Veliku od Male Kapele
Gorski kotar 259

samo s. dio V. Kapele u kojemu
su svi najvi{i vrhovi. Mala Kape-
la je znatno nià (Seli{ki vrh,
1280 m) i u njoj je planinarski
zanimljivo samo podru~je oko
Plitvi~kih jezera.
Prirodne zna~ajke. Oso-
bitost su Gorskoga kotara i
Kapele prostrane bjelogori-
~ne {ume kojima ~ar daje
primjesa crnogorice, zatim
oskudica vode uzrokovana
vapnena~kom gra|om, te
o{tra planinska klima una-
Sklad kr{a i {ume to~ blizini mediteranskog
podru~ja. Gorskim kotarom
prolazi jadransko-pontsko razvo|e, pri ~emu je osobito zanimljiva neobi-
~na asimetrija: Crno more udaljeno je od razvo|a oko 1200 km, a Jadran-
sko samo 10-15 km. Planinske skupine sastoje se od nebrojenih kosa dinar-
skog smjera pruànja sz.-ji., a me|usobno su odijeljene kra{kim dolinama i
poljima. Reljef je vrlo bogat zahvaljuju}i sna`noj tektonskoj dinamici i ero-
zivno-denudacijskim procesima u vapnencu. Zbog toga su planinske skupi-
ne morfolo{ki vrlo ra{~lanjene, tako da mjestimi~no ~ine orografske labi-
rinte (npr. Bijele i Samarske stijene). Najve}i je dio planina gra|en od me-
zozojskih sedimenata, prete`no trijaskih dolomita i jurskih vapnenaca. U
podru~ju najvi{ih vrhova obilno su razvijeni vapnenci donjega i srednjeg li-
jasa koji su uvjetovali pojavu o{trih kamenitih kra{kih oblika. Neke od tak-
vih stijena zanimljive su u penja~kom pogledu (sz. strana Risnjaka, Kuèlj-
ske stijene, Golubinjak kod Skrada i osobito Risnjak). Rudna su nalazi{ta
uglavnom bez gospodarskog zna~enja, ali je u pro{lim stolje}ima bilo poku-
{aja njihova iskori{tenja (èljezo kod Fuìna i Lokava, kova~nice grofova
Zrinskih u âbru itd.). U novije su se doba eksploatirala nalazi{ta barita u
podru~ju oko Mrzle Vodice.
Klimatske karakteristike. Klima je o{tra, kontinentalna, planinska:
kratka i svjeà ljeta, duge i o{tre zime s mnogo snijega. Klimatski elementi
prikazani su u tablici (podaci: ing. Jerko Kirigin, 1974.).
Mjesto klimatolo{kih motrenja Parg Delnice Ogulin
Srednja maksimalna temperatura zraka 11,5 12,2 15,2
Apsolutna maksimalna temperatura zraka 31,4 34,0 39,5
Godi{nja prosje~na temperatura zraka 7,2 7,7 10,2
Apsolutna minimalna temperatura zraka -23,2 -25,0 -28,5
Srednja minimalna temperatura zraka 3,4 3,1 5,2
Vedrih dana u godini (manje od 2/10 naoblake) 54,2 58,4 51,0
Obla~nih dana u godini (vi{e od 8/10 naoblake) 151,9 171,9 145,9
Broj dana s maglom u jednoj godini 85,5 56,9 31,6
Ukupna godi{nja koli~ina oborina (mm) 1.856 2.486 1.517
Prvo padanje snijega (srednji datum) 15. X. 22. X. 2. XI.
Posljednje padanje snijega (sr. datum) 10. V. 1. V. 17. IV.
Prvi dan sa snje`nim pokriva~em 31. X. 3. XI. 27. XI.
Posljednji dan sa snje`nim pokriva~em 28. X.!! 16. IV. 5. IV.
Broj dana s najmanje 1 cm snijega na tlu 85,5 82,8 54,2
Najdulje neprekidno trajanje snje`nog pokriva~a u danima 52 39 33
Najhladniji mjesec je sije~anj, najtopliji srpanj. Najvi{e je oblaka u stude-

nom, magle u studenom – prosincu, a vedrih dana u kolovozu. Najvi{e je

oborina u XI.–XII. mjesecu, najma-
nje u VII.–VIII. Najvi{e je dana s pa-
danjem snijega u sije~nju, a najduì
snje`ni pokriva~ u I.–II. mjesecu.
Pad temperature s porastom nad-
morske visine ve}i je ljeti nego zimi.
Najnià temperatura zabiljeèna je
u dolinama, a ne u planinama (ap-
solutni minimum u Zalesini –32, u
Ogulinu –28,5). Najvi{a je godi{nja
koli~ina oborina 3600 mm (Ris-
njak), {to je primjereno europskim
prilikama. Prosje~na maksimalna
visina snijega je 70–80 cm (apsolut-
ni maksimum 160 cm u Delnicama
8. 3. 1955.). Najve}i broj dana sa
snijegom na tlu ima manje od 20 cm
snijega, {to zna~i da je Gorski kotar
kao cjelina nepodoban za zimski
skija{ki turizam. U prosjeku na go-
dinu padne oko 300 cm novoga sni-
jega. Iznad 1000 m siguran je snje- Umjetno Lokvarsko jezero i Risnjak u pozadini s
`ni pokriva~ 4 mjeseca. êsti su za- vidikovca na Lujzinskoj cesti (Kre{imir Kedmenec)
pusi snijega od nekoliko m debljine.
Od vjetrova je najva`niji si. (bura). Najve}a je prosje~na brzina bure na G.
Jelenju 100 km/sat, a pojedini su udari dvostruko ja~i. Vjetar s jz. (jugo)
postiè najve}u brzinu od 40 km/sat.
Vode. Unato~ obilju oborina Gorski je kotar siroma{an teku}im vodama
zbog vapnena~ke gra|e, tako da planinari trebaju sa sobom nositi na poho-
de pitku vodu. Ono nekoliko ja~ih potoka zagra|eno je branama i stvorena
su akumulacijska jezera za potrebe hidroelektrane u vinodolskom Triblju.
Umjetna jezera Bajer i Lepeni~ko kod Fuìna (oko 0,45 km2), Omladinsko
jezero (2,1 km2) kod Lokava i Kri` (0,78 km2; u planu) me|usobno su spoje-
na podzemnim tunelima, a njihove vode svr{avaju tla~nim tunelom u Trib-
lju kod Crikvenice. Hidroelektrana se koristi velikom i naglom visinskom
razlikom na stepenici kojom zavr{ava Gorski kotar. Umjetna planinska je-
zera (Lokvarsko je na visini od 770 m) posebna su planinarsko-turisti~ka
atrakcija, ali jo{ uvijek nedovoljno iskori{tena. Planinarski su tako|er vrlo
zanimljive sutjeske i kanjoni usje~eni u vapnena~kim stijenama (Vra`ji
prolaz, Kama~nik, Kupa, âbranka, I{evnica) i jezerca na kra{kim izvori-
ma (izvor Kupe i Kama~nika).
Speleolo{ki objekti. Gorski kotar, kao podru~je dubokoga krasa, obiluje
jamama i {piljama. Za posjet su ure|eni Lokvarka (570 m) i Vrelo kod Fuì-
na (200 m). Zanimljive su {pilje s ledom – Pilarova ledenica blizu Sungera i
Ledena pe}ina kod Lokava. Najdulje dosad istraène {pilje jesu sustav
\ulin ponor – Medvedica (16.385 m), Bela voda kod Crnog Luga (1495 m) i
Hajdova hià (1188 m). Najdublje dosad poznate jame jesu Stupina jama
pod Bitorajem (413 m; istraèna 1995.), Mala Kicljeva kod Skrada (285 m) i
ponor pod Kosicom kod Ravne Gore (207 m). Jama na Crnoj kosi kod Vr-
bovskog duboka je 144 m, Paukova kod Delnica 132 m itd. Dosad je registri-
rano 650 jama i {pilja, ali je jo{ uvijek velik broj neistraènih objekata.
Flora i fauna. Vegetacija se odlikuje bogatstvom {uma (55% povr{ine).
Najljep{i su ures ~itavoga kraja guste crnogori~ne {ume s brojnim travna-
tim proplancima (32% livada i pa{njaka). Od 132.000 hektara {ume, ~iste je
Gorski kotar 261

sastojine jele 7500 ha. Prevlada-
va visoka mije{ana {uma bukve i
jele, ali se uz njih ~esto javljaju ja-
vor, brijest i jasen. [ume su, na-
àlost, u posljednje doba preko-
mjernom sje~om znatno opusto-
{ene, a uz to i bolesne zbog kise-
lih ki{a koje donose sz. vjetrovi iz
industrijski razvijenih europskih
podru~ja. Floristi~ki je osobito
zanimljiv Risnjak gdje ima kleko-
vine, runolista i rododendrona.
Zbog ljepote svoje prirode i ele-
menata zanimljivih sa znanstve-
nog gledi{ta, Risnjak je progla{en
nacionalnim parkom. Ima i dru-
Koliba na Smrekovcu pod Risnjakom koncem 19. stolje}a. gih za{ti}enih objekata ({uma
Crte` Vaclava Anderlea objavljen u knjizi »Gorski kotar«, Golubinjak, {pilja kod Lokava,
D. Hirca, 1898. g Sungerski lug, Bijele i Samarske
stijene, Klek). U fauni Gorskoga
kotara osobitu pa`nju privla~e tetrijeb i medvjed, nije rijetka ni divlja svi-
nja, a mjestimice se javljaju vuk, ris i divokoza.
Stanovni{tvo. Gorani su nastali mije{anjem starosjedila~kih hrvatskih
~akavaca s kajkavskim doseljenicima iz slovenskoga susjedstva i sa {tokav-
skom strujom iz pokupskih imanja grofova Zrinskih za vrijeme prodiranja
Turaka. Unato~ njihovu stapanju jo{ uvijek se zapaàju razlike od sela do
sela. U selima Mrkopaljskog polja ìve usporedno sva tri na{a dijalekta.
Gorski kotar bio je nekad feudalni posjed Zrinskih i Frankopana. Na to do-
ba jo{ i danas podsje}aju ostaci njihovih gradova (Brod, âbar, Li~, Vitunj,
Severin, Bosiljevo). Nakon zatiranja tih mo}nih rodova, njihova je imanja
zaplijenila austrijska komora i poslije ih dijelila stranim feudalcima. Pos-
ljednji su od njih bili knezovi Thurn Taxis. Njihov je veleposjed nakon Pr-
voga svjetskog rata otkupila dràva. Najva`nije mjesto Gorskoga kotara
danas su Delnice. Goranska su mjesta smje{tena ve}inom tipi~no u kra-
{kim kotlinama, okruèna {umama, a imaju po samo nekoliko stotina sta-
novnika. Regija je rijetko naseljena. Begovo Razdolje (350 st.) najvi{e je na-
selje u Hrvatskoj (1078 m).
Gospodarski je najvredniji {umski pla{t (prerada drva u
Ogulinu, Vrbovskom, Delnicama, âbru, Ravnoj Gori
itd.). Naàlost, vrijednost se {uma jo{ uvijek vi{e mjeri
brojem posje~enih stabala nego planinarsko-turisti~ki.
Od sporednog je zna~enja sto~arstvo i ratarstvo (krum-
pir). Gorani su od davnine bili poznati kao veoma spo-
sobni {umski radnici. Sve skromnije ekonomske mo-
gu}nosti ove regije, osobito nakon osiroma{enja {uma,
imaju za posljedicu iseljavanje i stalno smanjivanje broja
stanovnika. Velike su mogu}nosti za razvoj planinar-
Dragutin Hirc
stva, skijanja, lova te klimatskoga i zdravstvenog turiz- (1853.–1921.), autor
ma. Tome pogoduju smisao Gorana za promet stranaca, znamenitog djela »Gorski
brojni turisti~ki i ugostiteljski objekti te dobro razvije- kotar« (Zagreb 1898.)
na mreà prometnih putova, osobito popre~nih, koji po-
vezuju jadranski bazen s panonskim. Glavne su prometne magistrale `.
pruga Zagreb – Rijeka i autocesta Karlovac – Rijeka koja je zamijenila staru
Lujzinsku cestu. Ova posjednja je planinarski neusporedivo zanimljivija

zbog brojnih ogranaka i {umskih ces-
ta koje dopiru do najudaljenijih pla-
ninskih zakutaka.
Planinarstvo ima vrlo staru i sna-
`nu tradiciju, vezanu uglavnom za
Zagreb i Rijeku. Pl. obradu Gorskoga
kotara zapo~eo je koncem pro{log
stolje}a HPD, a znatno je pridonio i
Club Alpino Fiumano (CAF) osnovan
1885. u Rijeci, koji je u prvom razdob-
lju okupljao planinare svih narodno-
sti Austro-Ugarske {to su ìvjele u lu-
~kom bazenu Rijeke. Kad je u CAF-u
po~ela slabiti tolerancija prema Hr-
vatima, ovi su 1898. osnovali svoje
Primorsko planinsko dru{tvo, a
1913. osniva i HPD svoju podru`nicu
na Su{aku. Izme|u dva svjetska rata,
kad je Gorski kotar bio neprirodnom
dràvnom granicom odvojen od Rije-
ke, HPD osniva svoje podru`nice u Tipi~an goranski pejza`: Sungerski lug izme|u Lokava i
svim ve}im goranskim mjestima, naj- Mrkoplja
prije »Risnjak« u Delnicama i »Runo-
list« u Lokvama (1922.), a zatim »Lovnik« u Vrbovskom, »Klek« u Ogulinu,
»Vi{evicu« u Fuìnama, »Jelenc« u Gerovu, »Gor{taka« u Mrzloj Vodici,
»Hajdovu hiù« u Brodu na Kupi, »Ruda~« u Moravicama, »Rudnik« u âb-
ru, »Bjelolasicu« u Ravnoj Gori i »Skradski vrh« u Skradu (skija{ka ska-
kaonica i skija{ka natjecanja!), a u susjedstvu Gorskoga kotara »Snje`nik«
u Krasici, »U~ku« u Kastvu, »Rujnik« u Novom Vinodolskom, te vrlo jaku
podru`nicu »Velebit« u Su{aku (osn. 1923.). Ure|uje pl. skloni{ta Smreko-
vac pod Risnjakom 1922., Mrzla Vodica 1926., Gornje Jelenje 1929. i pl. ku-
}e Hahli}i 1926., Risnjak 1932., Platak 1937. Nakon Drugoga svjetskog ra-
ta z. dio Gorskoga kotara postaje uè podru~je rada rije~kih pl. dru{tava, no
uz njih i dalje djeluju i neka zagreba~ka (»Kapela«, »Vihor«, »Kon~ar«, »Bi-
toraj«, »Velebit«, »Zagreb Matica« te HPS).
Prilazi. Pristupa~nost je vrlo dobra zahvaljuju}i ~estim `. vezama i auto-
cesti Zagreb – Rijeka. Obje glavne prometnice penju se na visinu vi{u od
800 m, u blizinu najvi{ih vrhova, {to pje{acima znatno olak{ava prilaz. Za
planinare je osobito vrijedna `. pruga Zagreb – Rijeka zbog pouzdanosti
voznog reda, te zato {to je gotovo svaka `. p. na dionici kroz Gorski kotar
polazna to~ka za uspon na neki vrh ili za izlet. Tako na primjer:
Ogulin (Klek 3 h, [iljak 2,30 h, Bijele stijene)
Ogulinski Hreljin (Klek 5,30 h)
Vrbovsko (Kama~nik 1 h, Lovnik 2 h)
Brod Moravice ([pi~asti vrh 1,30 h, Orlova stijena 2 h)
@rnovac ([pi~asti vrh 2,45 h, Skradski vrh 2,15 h)
Skrad (Skradski vrh 1,20 h, Zeleni vir i Vra`ji prolaz 45’)
Delnice (Petehovac 1 h, Drgomalj 2 h, Risnjak)
Lokve (Risnjak, pl. dom u Tuku)
Vrata (Bitoraj 2,30 h i Vi{evica 3,30 h)
Fuìne (Jelen~i}, Tuhobi})
Li~ (Tuhobi} 3,30 h, Vi{evica 3,30 h, Medvi|ak 2,15 h, Zagradski vrh 3 h)
Drivenik (Medvi|ak 1,30 h, Kobiljak 2,30 h )
Zlobin (Tuhobi} 2, h)
Gorski kotar 263

@eljezni~ka pruga Zagreb – Rijeka. Prosje~no na dan prometuje po 5
putni~kih i 5 brzih ili ekspresnih vlakova. Brzi vlakovi stoje u Ogulinu, Mo-
ravicama i Delnicama. U tablici su udaljenosti u kilometrima. Mogu}nosti
prekida vo`nje i popusta v. Uvodni dio.
Udaljenost Postaja Udaljenost Postaja

0 Zagreb 176 Lokve
53 Karlovac 183 Vrata
109 Ogulin 185 Fuìne
115 Ogulinski Hreljin 189 Li~
130 Vrbovsko 192 Drivenik
139 Moravice 197 Zlobin
146 Brod Moravice 201 Plase
149 @rnovac 204 Melnice
155 Skrad 209 Meja
159 Kupjak 217 [krljevo
162 Zalesina 226 Su{ak Pe}ine
168 Delnice 229 Rijeka
Zahvaljuju}i mreì {umskih cesta, moè se i automobilom sti}i u blizinu

svih ljep{ih i pl. atraktivnih to~aka. Osim toga postoji i nekoliko obilaznica
koje povezuju vrhove i ku}e. Me|u njima je najve}u popularnost stekao Ka-
pelski planinarski put, koji je dobro odràvan i opremljen skloni{tima. Go-
ranski pl. put, koji je trasirao HPD »Zagreb Matica«, opsegom je zami{ljen
kao najve}i me|u njima, ali ga je te{ko odràvati na zadovoljavaju}i na~in.
Postoji i niz lokalnih putova, pa tako Mrkopaljski, Ravnogorski, Hahli}i,
Ogulinski i jo{ neki. U idu}im }emo redcima ukratko prikazati one koji su
najbolje odràvani.
Kapelski pl. put (KPP) povezuje V. Kapelu s morem, ima 10 KT, a obila-
zak traje tri dana. Osnovala su ga zagreba~ka dru{tva »Kapela« i »Vihor«
23. 9. 1979., a danas se o njemu brine Odbor KPP-a, zajedni~ko tijelo obaju
dru{tava. Ispunjen dnevnik daje pravo na zna~ku. Opis toga puta u Dnev-
niku dobra je nadopuna ovom Vodi~u, koji podru~je j. od Bijelih stijena opi-
suje samo ukratko. Put po~inje u pl. domu u Tuku, a udaljenosti su do osta-
Skija{ki dom u Mrkoplju

lih KT ove: Bjelolasica 3 h, Samarske stijene 3,30
h, Bijele stijene 3 h (KT 4 je usput na Ljusci), V.
Javornica 1,15 h, Skloni{te u Dulibi 3,30 h, Ko-
lovratske stijene 2 h, Vini{te 1,30 h, Klenovica
1,30 h. Dnevnik i obavijesti na adresi: HPD »Ka-
pela«, Zagreb, Opatijski trg 10, ili HPD »Vihor«,
Zagreb, Basari~ekova 8. Organizatori su na tom
putu uredili otvorena skloni{ta na Bjelolasici,
pod Kolovratskim stijenama i u Vini{tu. Brigu o
putu vodi spomenuti Odbor KPP-a.
Goranski planinarski put jedna je od najve}ih i najboljih obilaznica u
Hrvatskoj. Djelo je ~lanova HPD-a »Zagreb Matica«. Ostvarena je u tri eta-
pe. Prva dionica je otvorena 30. 6. 1984., a druga 1990. Obnovljena je u eta-
pama od 1995. do 2000. godine i opremljena s 40 KT. Godine 2001. tiskan je
dnevnik s vodi~em (60 str.) i zemljovidom. Put u velikom krugu obilazi
glavne planinske vrhove i, {to mu je osobita vrijednost, svojim s. krakom
vodi manje poznatim stazama i do
to~aka koje su time prvi put dobile
markirani prilaz. KT na 1. dionici su
Severin, Lukovdol, Orlova stijena,
Okrugljak, Leve{ni vrh, [pi~asti
vrh, Skradski vrh, Zeleni vir, izvor
Kupice, Veliki Drgomalj, Hajdova
hià, Praprot i izvor Kupe; na 2. dio-
nici Pintarica, Kraljev vrh, Rudnik,
izvor âbranke, Tatinska draga,
Kozji vrh, Vra`ji vrtec, Milanov vrh,
Jelenc, Guslica, Snje`nik i Risnjak,
a na 3. dionici Tuhobi}, Medvi|ak,
Vi{evica, Bitoraj, êlimba{a, Mati}-
poljana, Bjelolasica, Samarske i Bi-
jele stijene, Klek, Bijela kosa, Ka-
ma~nik i Lovnik. Trasa je mjestimi-
ce ozna~ena slovom G. Dio trase opi-
san je u ovom vodi~u me|u prilaz-
nim putovima najvi{im vrhovima.
Put ukupno traje oko 120 h, a moè
se lako prije}i za tri tjedna.
Skija{ki spust na obronku êlimba{e iznad Mrkoplja
LITERATURA O GORSKOM KOTARU

(GK - skr. Gorski kotar) Hirc, D.: Vegetacija GK. Rad JAZU 126, 1896.; Hirc, D.: Bjelogorica GK. [umarski list 1896., 335 i 415; Hirc, D.:
GK. Zagreb 1898. (175 str.); Majnari}, J.: GK zimi. HP 2, 1899., 254; Hirc, D.: U GK. HP 2, 1899., 129 i 145; Majnari}, J.: Ko{nja u GK.
HP 5, 1902., 11; Hranilovi}, H.: Iz GK. HP 8, 1905., 65; Depoli, G.: I nostri monti. Fiume 1910.; [enoa, M.: Planine GK. Vienac 1, 1910.,
140; Fiume 1913; Pasari}, J.: GK (Planinarski putevi sv. 2 i 3). HPD 1920.; Bla{kovi}, V.: Prirodne krasote GK. Jutarnji list, Zagreb 29. X
1921.; Laszowski, E.: GK i Vinodol. Zagreb 1923. (284 str.); Bla{kovi}, V.: GK. HP 26, 1930., 249; [u{ter~i}, J.: Bukva u GK. [umarski list
1930., 408; Vajda, Z.: Studija o smreki u GK. [umar. list 1932.; [enoa, M.: @eljeznicom od Zagreba do Su{aka. HP 30, 1934., 3 i 52;
Cividini, A.: GK, sv. 1 i 2. Zagreb 1934-35.; Cividini, A.: Gorski kraj zemaljski raj. HP 31, 1935., 33; Strohal, R.: Uz lujzinsku cestu. Zagreb
1935. (136 str.); Fla{ar, I.: Kroz GK. HP 34, 1938., 110; Zalokar, M.: Po vrhovima GK. PV 38, 1938., 241; Bosnar, B.: Kroz GK, preko
Velebita i Like. HP 36, 1940., 40; [vob, H.: Tri dana po GK. HP 36, 1940., 117; Pelcer-Matan-Bertovi}: Prilog pl. karti GK. PSH 1952.;
Kirigin, B.: Zima 1950/1. na podru~ju GK. NP 4, 1952., 66; Kirigin, B. Zima 1951/2. na podru~ju GK. NP 5, 1953., 1; Kvaternik, J.: Vodi~
kroz GK. Skrad i okolica. Zagreb 1953.; Poljak, @.: Zrakom i kopnom u GK. NP 7, 1955., 25; Ko{ir, F.: Preko Roga v GK. PV 55, 1955., 256;
Blaìna, Z.: Gorskokotarskim {umama. NP 8, 1955., 225; Bla{kovi}, V.: GK. Geografski horizont 4, 1959., 1; Poljak, @.: Vodi~ po GK PSH,
Zagreb 1962. (40 str.); Horvat, I.: Vegetacijska istraìvanja planina zap. Hrvatske. Prir. istraìvanja 30, JAZU, 1962.; Bla{kovi}, V.: GK.
IV. intern. speleolo{ki kongres, Ljubljana 1965.; Toplak, K.: Dnevnik slovenske odprave v GK. PV 69, 1969., 128; Pave{i}, P.: Turska
imena nekih predjela GK. PL 2, 1971., 41; Kantura, @.: Kapelskim planinarskim putem. NP 32, 1980., 54; Gorski kotar. Delnice 1981.
Izd. Fonda knjige Gorski kotar (1032 stranice i karta); Bingula, J.: Sedam izleta po GK. HP 90, 1998., 78.
Gorski kotar 265

Risnjak
Nacionalni park Risnjak. Risnjak zauzima dominantan poloàj u Gor-
skom kotaru i sadrì sve ono {to moè pruìti priroda ove najgorovitije regi-
je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Njegov je vrh, uz Klek, bez sumnje na{ naj-
markantniji vrh. Tu je sa~uvano u iskonskom obliku toliko nedirnute veli-
~anstvene ljepote da ljubitelji prirode ve} vi{e od jednog stolje}a hodo~aste
u njegovo okrilje. Bogata flora, ti{ina bujnih {uma, zanimljiv ìvotinjski
svijet i rasko{ni kra{ki oblici na{li su u Gorskom kotaru posljednje sigurno
uto~i{te u okrilju Risnjaka jer je on, kao nacionalni park, pod za{titom dr-
àve. Na inicijativu istaknutog botani~ara Ive Horvata (1897.–1963.), Hr-
vatski je sabor g. 1953. odlu~io da se za{titi povr{ina od 3600 ha, s najvred-
nijim i najo~uvanijim dijelom risnja~kog masiva. Godine 1956. povr{ina je
smanjena na 3014 ha, od ~ega je 2104 ha uèga za{titnog podru~ja. Danas
obuhva}a i izvor rijeke Kupe te vrh Snje`nika. Granicama parka obuhva}e-
ni su tipi~ni fenomeni geolo{ke, geomorfolo{ke, vegetacijske, {umarske i
zoolo{ke prirode, vode}i pri tome ra~una o estetskim vrijednostima. U pog-
ledu za{tite park je zami{ljen kao podru~je izuzeto od ljudskog utjecaja.
Njegova ìva i mrtva priroda mora ostati sa~uvana kako je na|ena, pre-
pu{tena sama sebi, da se razvija slobodno po prirodnim zakonima. Ne smije
tu biti nikakva trajnijeg boravka, zabranjeno je trganje i sabiranje bilja,
lov, hranjenje divlja~i, gra|enje novih putova. Dugogodi{nja nastojanja
poznavatelja i ljubitelja prirode urodila su plodom, ali je du`nost svih posje-
titelja da iskrenom suradnjom i po{tivanjem za{titnog reìma pridonesu
o~uvanju toga netaknutog kutka na{e domovine i tako ga sa~uvaju budu-
}im nara{tajima. Vi{e o Risnjaku u Zborniku radova (Crni Lug 1994.) koji
je objavila uprava NP-a Risnjak u povodu 40-godi{njice Parka, a sadrì re-
zultate vegetacijskih, faunisti~kih i drugih istraìvanja.
Smje{taj i gra|a. Risnjakova skupina prostire se u dinarskom smjeru, iz-
me|u skupine Snje`nika i Drgomlja. Prema j. se spu{ta do prijevoja na G.
Jelenju, a prema s. u Gerovsko polje. Granica mu je o{tra i
jasna jedino prema Snje`niku, jer se tuda ru{i strmo, pa i
stjenovito, u dolinski niz Lazac – [egine. Na sve ostale
strane snizuje se postupno brojnim nepravilno razgra-
nanim ograncima. Ipak moèmo re}i da njegovu granicu
prili~no to~no obiljeàva cestovni krug G. Jelenje – La-
zac – [egine – Gerovo – Crni Lug – Mrzla Vodica – G. Je-
lenje, koji obuhva}a oko 100 km2 (od toga na park otpada
30 km2). U tome prostranom podru~ju nalazi se mno{tvo
vrhova i kosa, pravo carstvo kr{a i {ume, nad kojim do-
minira impozantan kamenit vrh Risnjaka, bacaju}i u Botani~ar Ivo Horvat
zasjenak sve ostale dijelove. Osobitost su ovoga pod- (1897.–1963.), zasluàn
za osnivanje NP-a
ru~ja krasne, travom obrasle doline Lazac, [egine, Suha »Risnjak«
re~ina i, osobito, Leska iznad Crnog Luga, jer svojom pi-
tomo{}u pruàju snaàn kontrast okolnim stijenama i {umama. Risnjak je
gra|en od vapnena~kih i dolomitnih stijena jurske starosti, a povrh starih
silikatnih stijena i trijaskih naslaga, zbog ~ega je visinski pojas tipi~an bez-
vodan kras, s bogato ra{~lanjenim reljefom u vertikalnom smjeru: s jedne
strane str{e u vis stjenovite strane Velikog i, jo{ vi{e, Malog Risnjaka, a u
dubinu se pak ru{e jame, {krape i duboke ponikve. Neke su duboke i do 200
m, npr. si. od Viljske stijene, s. od V. Risnjaka i i. od Smrekovca. Kr{ je oso-
bito razvijen u te{ko pristupa~nim Bijelim stijenama (1151 m), 3 km i. od
vrha Risnjaka, koje se odlikuju vodoravnim slojevima i okomitim stijena-

ma. Vodom je veoma siro-
ma{an, izvori se javljaju sa-
mo na podno`ju, ali se u vi-
sinskom podru~ju mogu na-
}i jame s vje~nim snijegom.
Klima je planinska, sa svje-
ìm ljetima, obiljem padali-
na i dugotrajnim snijegom
unato~ blizini mora (zra~na
linija 15 km). Kod Schlosse-
rova doma snijeg se zadrà-
va 157 dana u godini, a mak-
simalna mu je visina izme|u
122 i 448 cm. Godi{nji pros-
jek temperature na Risnja-
ku je 2,5 °C, a godi{nja koli-
~ina oborina 3600 mm.
Flora i fauna. Biljni pok-
rov je bogat, a uz to i razno-
lik, zahvaljuju}i klimatskoj
granici i kontaktu ilirskoga i
alpskog vegetacijskog pod-
ru~ja (tzv. hrvatska vrata).
Svestrano je i temeljito is-
traèn. Na podru~ju Parka
ima 30 biljnih zajednica s Hrbat Risnjaka sa Schlosserovom livadom i pl. domom
brojnim endemi~nim i reliktnim elementima. Najve}u povr{inu zauzima
{uma jele i bukve, koja iznad 1200 m prelazi u pretplaninsku {umu bukve.
Naàlost, 93,4% stabala jele o{te}enije je od 25% (podatak iz 1988. g.) tzv.
kiselim ki{ama, to~nije te{kim metalima koji dolaze s ki{nim oblacima iz z.
inudstrijskih zemalja. Iznad 1400 m razvijen je pojas klekovine bora sa {a-
rolikim i bogatim elementima (runolist, rododendron, encijan). U podru~ju
risnja~kih Bijelih stijena, na povr{ini koja sluì [umarskom fakultetu iz
Zagreba za prou~avanja, nalazi se stablo tise staro vi{e od 1200 g. (prilaz od
Vr{i~ka na cesti Crni Lug – Gerovo). U fauni se bogatstvom vrsta isti~u
leptiri (90 vrsta), kornja{i (36) i ptice (60). U podru~ju Parka ìvi desetak
medvjeda, 30 divokoza, 40 tetrijeba, 35 jelena, 72 pti~je vrste itd. Ris je u
19. st. istrijebljen, ali se u posljednje vrijeme opet po~eo javljati {irenjem
iz Slovenije. Botani~ar Dragutin Hirc tvrdio je da je planina dobila ime po
toj ìvotinji, ali je njegov sin, zoolog Miroslav Hirtz, smatrao da ime potje-
~e od vrste trave koju narod naziva risje. Glavna je gospodarska vrijed-
nost masiva {umsko bogatstvo, ali je dio koji pripada Parku isklju~en iz
eksploatacije (ili bi to trebao biti). Na Smrekovcu, pod vrhom Risnjaka,
sagradila je u 19. st. {umska uprava veleposjeda Thurn-Taxis lugarnicu,
koja je sve do izgradnje doma 1932. g. bila glavno upori{te planinara i
znanstvenika.
Planinarstvo. Zanimanje za ljepote Risnjaka vrlo je starog datuma. Pos-

je}ivanje su zapo~eli strani botani~ari, ali su otprilike prije jednog stolje}a
inicijativu preuzeli doma}i botani~ari planinari. Nakon Prvoga svjetskog
rata HPD je u naseljima oko Risnjaka osnovao niz svojih podru`nica i pod
vrhom sagradio pl. dom. Bogatu pro{lost ilustriramo malom kronolo{kom
tablicom.
Gorski kotar 267

1825. posjet pe{tanskog botani~ara Josepha Sadlera (1791.–1849.)
1854. posljednjega risa ubio lugar Filip O`bolt
1870. na vrh se uspeo stolar Thomas Pichler, botani~ar-amater iz Lienza
1876. na Risnjaku je Vincze Borbas (1844.–1905.), profesor botanike iz Pe{te
1877. posje}uje ga Mihajlo Sto{i}, gimnazijski profesor iz Trsta
1878. HPD ima u Delnicama svog povjerenika
1879. Ljudevit Vukotinovi} na vrhu nalazi runolist, nakon ~ega dolaze istog ljeta J.
Schlosser i J. Torbar; D. Hirc po~inje seriju svojih mnogobrojnih uspona
1888. rije~ki CAF organizira svoj prvi slu`beni izlet (15 ~lanova)
1898. D. Hirc objavljuje nalaz nove biljne vrste Saussurea croatica
1906. rije~ki profesor G. Wanka biljeì prvi zimski uspon
1911. dr. Ivan Kraja~ biljeì prvi hrv. zimski uspon; sukob zagreba~kih i nekih
rije~kih planinara zbog talijanske zastave na vrhu
1922. ure|eno pl. skloni{te u biv{oj lugarnici na Smrekovcu
1925. zagreba~ki planinar Branimir Gu{i} biljeì prvi pohod na skijama
1926. HPD ure|uje pl. skloni{te u Mrzloj Vodici
1927. ~lan CAF-a A. Kolachevich registrira dva prvenstvena penja~ka uspona u si.
stijeni ju`nog M. Risnjaka (16. rujna kroz `lijeb, 27. listopada direktni smjer),
te prvi zimski penja~ki uspon na Mali Risnjak (7. sije~nja) i kroz z. stijenu na
V. Risnjak
1929. HPD ure|uje pl. skloni{te na Gornjem Jelenju
1930. po~inje izgradnja pl. doma na Schlosserovoj livadi
1931. po~inje s radom podru`nica HPD-a »Jelenc« u Gerovu
1932. otvorenje Schlosserova pl. doma na Risnjaku; osnivanje podru`nice HPD-a
»Gor{tak« u Mrzloj Vodici
1933. uspinju se seljaci iz Mrzle Vodice skijama na Risnjak
1934. osnivanje podru`nice HPD-a »Rudnik« u âbru
1948. Ivo Horvat po~inje botani~ko kartiranje s ekipom od 30 stru~njaka
1949. Ivo Horvat prvi put predlaè osnivanje nacionalnog parka
1953. Hrvatski sabor 15. studenoga progla{ava Risnjak nacionalnim parkom
1970. Jugoslavenska akademija tiskom objavljuje rezultate Horvatovih istraìvanja
1994. tiskan Zbornik stru~nih radova u povodu 40-godi{njice Parka
Danas je Risnjak vrlo pristupa~an zahvaljuju}i blizini cestovne magistrale
Zagreb – Rijeka, asfaltiranoj prometnici do Crnoga Luga i brojnim {umskim
stazama i cestama, a nadasve izgradnji pl. doma pod samim vrhom. Vrlo je li-
jepa i poznata panorama Risnjaka s vidikovca [pi~unak iznad Lokvarskog
jezera na cesti Zagreb – Rijeka. Unato~ svemu tome, posjetitelji su malobroj-
ni jer ljepote Risnjaka {iroj javnosti o~ito jo{ nisu poznate. No, mo`da je i bo-
lje tako – najbolji je ~uvar risnja~koga blaga njegova anonimnost.
Raskri`je staza na Medvje|im vratima

Izbor prilaza. Najbliì je i najlak{i pje{a~ki, a i cestovni prilaz od a. p. u
Gornjem Jelenju, a najzanimljiviji iz Crnog Luga od upravne zgrade Parka
(autobusna veza s Delnicama). Rije~ki planinari obi~no dolaze s Platka, na-
kon uspona na Snje`nik. Nekada{nji popularni prilaz iz Lokava danas je
pao u zaborav jer zahtijeva odvi{e pje{a~enja. Za posjet Risnjaku preporu-
~uje se izletni~ka karta Risnjak 1:18 000 (Zavod za kartografiju Geodet-
skog fakulteta, Zagreb 1990.) i ilustrirani stru~ni vodi~ »Nacionalni park
Risnjak« (Zagreb 1993.).
£ 1. Gornje Jelenje – Vilje 6 km – Risnjak 1 h. Gornje Jelenje (882 m)
jest kriànje na staroj cesti Zagreb – Rijeka (Zagreb 160 km, Rijeka 24 km)
na samome primorskom rubu goranske plo~e (a. p. samo na zahtjev). Neko-
liko metara od kriànja starom cestom prema Rijeci odvaja se d. lo{a i mjes-
timice vrlo strma {umska cesta prema Lascu (11 km). Na 2.
km te ceste l. se odvaja krak za Platak (8 km), a na 6. km
nalazi se raspu}e zvano Vilje (1184 m). Cesta se s Vilja
nastavlja ravno za Lazac, a mi tu skre}emo d. kolnim pu-
tem koji nakon 800 m zavr{ava u {umi Kod bukve (uobi-
~ajeno mjesto za parkiranje). Tu po~inje markirani pje-
{a~ki uspon. Postoje dvije varijante: jedna uobi~ajena i
lak{a preko Medvje|ih vrata te druga teà preko veli~an-
stvene Viljske ponikve. Ona je zanimljiva botani~ki i kao
mrazi{te jer je cijele godine temperature na njezinu dnu is-
pod ni{tice. Od Bukve se za 15’ stiè do kriànja na Med- Dr. Josip Schlosser
vje|im vratima: ravno dalje je silaz u Crni Lug (v. 3) i Klekovski (1808.–1882.),
istraìva~ risnja~ke flore
Lokve, d. vrlo strm silaz u Mrzlu Vodicu i prema Tuho-
bi}u (v. 2), a l. kroz vrata vodi put na Risnjak. Medvje|a vrata (1280 m) jesu
prosjek u stijeni odakle je lijep vidik preko {ume na jug – tradicionalno
mjesto odmora. Posljednjih 30’ put vodi ugodnom stazom koja se drì Ris-
njakova grebena. Pro{av{i l. padinu ju`nog M. Risnjaka (1446 m), staza iz-
lazi iz {ume u pojas klekovine, odakle se iznenada pruà lijep vidik na vrh
Risnjaka i dom pod njegovom stijenom. Ovo je najkra}i i orijentacijski naj-
lak{i pje{a~ki uspon na Risnjak, a ujedno i najbliì automobilski prilaz.
Schlosserov dom na Risnjaku nalazi se pod j. stijenom najvi{ega vrha, na visini od
1418 m i jedina je mogu}nost smje{taja u NP-u (kampiranje je zabranjeno!). Dom je
prostrana zidana jednokatnica, smje{tena na travnatom zaravanku zvanom Schlos-
serova livada. Prije izgradnje doma ta je livada bila ~uvena po bogatoj i rijetkoj flori.
Dom ima jedan od najljep{ih poloàja u Hrvatskoj. Nazvan je, kao i livada, po lije~ni-
ku dr. Josipu Schlosseru Klekovskom (1808.–1882.), prvom predsjedniku HPD-a i os-
niva~u hrvatske botanike. Sagra|en je na temeljima doma koji je tu sagradio HPD iz
Zagreba 1932. (otvorenje 18. rujna). Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je uni{ten,
ali HPS ve} 1951. pristupa obnovi (dovr{en je tek 1957., a 1988. temeljito obnovljen).
SATNICA OD SCHLOSSEROVA DOMA

Vrh Risnjaka 15'
Snje`nik 2h
Platak 2,30 h
Lazac 1h
Medvje|a vrata 20'
Delnice 5,30 h
Lokve 5h
Crni Lug 2,30 h
Gornje Jelenje 2h
Smrekovac 30'
Schlosserov dom na Risnjaku
Gorski kotar 269

Budu}i da odràvanje doma i
pla}anje stalnog domara prelazi
mogu}nosti amaterske pl. orga-
nizacije, predan je nakon toga
na upravljanje upravi Parka. U
prizemlju su dvije blagovaonice,
kuhinjski trakt i otvoreno pred-
soblje za skloni{te u nu`di. Na
katu su sobe s 2, 3, 8 i 14 leàja
(ukupan kapacitet 55 leàja).
Vodom se opskrbljuje iz cister-
ni. Otvoren je obi~no ljeti, a vi-
kendom opskrbljen i hranom.
Izravni tel. doma je (051) 226-
707. Pri ulazu u dom pla}a se
ulaznica za Park. Na podru~ju
Recepcija NP-a »Risnjak« kod Crnog Luga Parka, a pogotovo u visinskom
podru~ju, treba se strogo pridr-
àvati za{titarskih propisa kao {to su zabrana o{te}ivanja bilja, branja cvije}a i pla{e-
nja divlja~i. Osim za uspon na vrh Risnjaka, dom moè posluìti i kao baza za izlete u
prostranstvo ~itavog masiva kao i za posjet Snje`niku.
Od doma na vrh Risnjaka (1528 m) ima 10-15’ o{trog uspona, u po~etku
kroz klekovinu, a potkraj kroz golu stijenu, gdje se mjestimice treba prih-
vatiti i rukama – bezopasna {etnja u alpskom stilu! Na vrhu je velika, mo-
nolitna, koso poloèna stijena, gdje se nalazi kutija s upisnom knjigom i pe-
~atom. Na toj stijeni uklesan je 1952. g. natpis u spomen Schlossera i Vuko-
tinovi}a koji su 1852. po~eli istraìvati prirodu Risnjaka (natpis vi{e nije
uo~ljiv pa ga treba potraìti). Pogled s vrha je veli~anstven: prema jugu mo-
re s otocima, u dubini nepregledne goranske {ume, a preko njih na sve stra-
ne panorama bezbrojnih vrhova.
£ 2. Lepenice – Medvje|a vrata – Risnjak 2,30 h. Pje{aci koji èle iz-
bje}i hodanje cestom od Gornjeg Jelenja (v. 1), mogu sti}i do Medvje|ih
vrata tako da skrenu sa stare ceste Zagreb – Rijeka 1,2 km prije G. Jelenja,
na mjestu gdje markacija Goranskog pl. puta prelazi cestu na putu od Ris-
VIDOKRUG S RISNJAKA (1528 m)

Ime vrha m km 0°
Ojstrica 2349 104 1
Kum 1219 81 26
Gera 1178 66 56
Sljeme 1032 66 56
Drgomalj 1154 14 88
Skradski vrh 1043 23 93
Klek 1181 45 115
Gola Plje{ivica 1649 113 128
Bijele stijene 1334 36 130
Vi{evica 1428 24 144
Mali Rajinac l699 76 155
Medvi|ak 1027 20 166
Osor{~ica 588 87 194
U~ka 1394 37 244
Planik 1273 35 257
Snje`nik 1506 3 290
Triglav 2863 121 330
Vrh Risnjaka s uklesanim natpisom u spomen
istraìva~ima njegove prirode

Crni Lug – sjeverno ishodi{te za Risnjak
njaka prema Tuhobi}u. Tom markacijom treba d. dolaze}i iz smjera Zagre-

ba. Put za Risnjak nakon 10’ prolazi mimo zaselka Lepenice i vodi uspored-
no s cestom Jelenje – Vilje gorskom kosom u s. smjeru povrh slikovite doli-
ne Suhe re~ine. Nakon 2 h izlazi kratkim, vrlo o{trim usponom na Medvje-
|a vrata. Dalje v. 1.
£ 3. Crni Lug – Markov Brlog 10 km – Medvje|a vrata – Risnjak 2 h.
Put po~inje kod a. p. u Crnom Lugu. Do Crnog se Luga stiè iz Delnica ces-
tom, 12 km (redovita autobusna veza). Odvaja se od stare ceste Zagreb – Ri-
jeka 1 km nakon Delnica prema Rijeci.
Crni Lug je tipi~no goransko selo smje{teno u slikovitom krajoliku zelenih »lazi« (li-
vada), okruènih crnogori~nim {umama. Ima 700 stanovnika, po{tu, trgovinu, ben-
zinsku crpku i ugostiteljske radnje. Nalazi se na visini od 726 m. Dva km od sredi{ta,
u dolini Bijela vodica, nalazi se kod upravne zgrade Nacionalnog parka »Risnjak«
glavni ulaz u Park (ostali ulazi su Vilje, Cajtige i Lazac). Na recepciji se pla}a ulazni-
na i tu se moè dobiti vodi~, zemljovid Risnjaka i potrebne upute, a i smje{taj (pet 2-
krevetnih i 3- krevetne sobe s kupaonicama). U zgradi je i mali prirodoslovni muzej te
restauracija koja nudi goranske specijalitete. Ovdje je polazi{te za uspon na Risnjak a
i za posjet izvoru rijeke Kupe.
Do recepcije se od a. p. u Crnom Lugu stiè cestom koja vodi prema G. Jele-
nju. Na kraju sela d. se odvaja krak dolinom Bijele vodice. Nakon 2 km d. je
velika lugarnica, a 200 m dalje Upravna zgrada Parka s recepcijom i puto-
kaznom plo~om koja upu}uje na ulaz u Park. Prije uspona na vrh preporu-
~uje se lagana {etnja od 1 h dolinom Leske.
Pou~na staza u Leski. Kroz
obli`nju lijepu dolinu Lesku
ure|ena je 1993. kru`na staza s
12 to~aka. Put vodi cestom pre-
ma z. kroz {umu visokih jela.
Ubrzo skre}e s ceste d. i po Jur-
jevu jarku stiè najprije do ma-
log, a zatim do hranili{ta za div-
lja~. Nakon toga se vra}a na ces-
tu i zatim prolazi uz izvor Kla-
du, promatra~nicu za divlja~,
me~ili{te (mjesto gdje se postav-
lja meka) i vra}a se polaznoj to-
~ki. Usput treba razgledati poje-
dine {umske sastojine, ponikvu, Na Pou~noj stazi u Leski
izvor, ponor, ogledno seosko ku}anstvo itd.
Dvije su mogu}nosti za uspon na Risnjak: kra}a pje{a~ka i duà cestovna

(v. 4; posjetiteljima je dopu{teno cestom samo pje{a~enje). Pje{a~ki put
skre}e na raspu}u iza Upravne zgrade d. u {umu. Nakon 1 h markacija sije-
~e cestu Markov brlog – Vr{i~ek, zatim se 1 h uspinje do ostatka kolibe na
Gorski kotar 271

Pou~na staza Leska u NP »Risnjak«. Legenda: 1. [uma, 2. [uma jele s rebra~om, 3. Ponikva, 4. Vjetrolom, 5. [uma
bukve i jele, 6. Gorske livade, 7. Hranili{te, 8. Ponor, 9. Promatra~nica, 10. @ivi panj, 11. Izvor, 12. Seosko
ku}anstvo
Smrekovcu (1204 m). Nekoliko minuta poslije sije~e kolni put Medvje|a
vrata – Lazac, odakle ima strmim markiranim nogostupom jo{ 40’ do do-
ma. îtav uspon vodi ugodnom {umskom hladovinom. Mogu}nost cestov-
nog prilaza opisana je u idu}im redcima.
£ 4. Crni Lug – Smrekovac – Risnjak 3,30 h. Od Upravne zgrade ces-
tom ravno 8 km do mjesta u {umi zvanog Markov brlog (925 m). Tu ostav-
ljamo cestu i nastavljamo markiranom stazom 1 h do Medvje|ih vrata (da-
lje v. 1).
£ 5. Platak – Schlosserov dom 3 h. Nekoliko je varijanti puta preko
Snje`nika; npr. preko Srebrnih vrata, Rimskih vrata i preko Rade{eva (v.
Planine rije~kog zale|a; Snje`nik, 10 i 11).
£ 6. Gerovo – Lazac 18 km – Risnjak 1,30 h. Gerovo je lijepo goransko
selo (583 m) na tzv. Goranskoj cestovnoj magistrali Delnice – âbar (29 km
od Delnica; redovita autobusna veza). U mjestu je hotel »Snje`nik« B kate-
gorije s 50 kreveta. Gerovo je ishodi{te i za izlet na izvor Kupe (v. Okolicu
Gerova).
Izvor Kupe. Iz Crnoga Luga 11
km cestom do sela Razloga, gdje
treba parkirati. Tu je oko crkve
sv. Marije petnaestak ku}a, ve}i-
nom raseljenih. Iz sela je 30' str-
mog silaza markiranom stazom.
Druga je mogu}nost iz Gerova (v.
Okolicu âbra). Izvor je Kupe
(313 m) izrazito kra{ko vrelo, vo-
kli{kog tipa (franc. Vaucluse):
ima oblik jezerca u kamenu kotlu
(Kupe{ko jezero) pod Gavrano-
vom stijenom ispod Kupe{kog vr-
ha (715 m). Prizor divlje romanti-
ke! Vrlo je zanimljiva neobi~na
asimetrija razvodnice Jadransko-
ga i Crnog mora: do Jadranskog
mora je dvadesetak, a do Crnog
Izvor Kupe (Jasna Bingula) vi{e od 1500 km zra~ne linije.

U Gerovu valja ostaviti
Goransku magistralu i
skrenuti {umskom cestom
preko Lividrage (10 km),
gdje je lijep lova~ki dom,
do Lasca (jo{ 6 km). Lazac
je prostrana lijepa livada
okruèna strmim {umovi-
tim padinama Snje`nika i
Risnjaka, prikladno pola-
zi{te za uspon na oba vr-
ha. Jedini je nedostatak
pitka voda. Na sz. rubu
Lasca, tamo gdje se uspi-
nje markirana staza pre-
ko Srebrnih vrata na
Snje`nik (v. Snje`nik 17),
nalazi se lova~ka ku}a. S
Lasca cesta produùje na Staza u NP-u »Risnjak«
Gornje Jelenje. S te ceste,
500 m j. od Lasca, odvaja se d. uzbrdo kolni put za Platak (tzv. Rimska ces-
ta). Na ji. rubu Lasca odvaja se l. u {umu pje{a~ka staza, kojom ima do
Schlosserova doma 1,30 h uspona, stalno kroz {umu. Oko 20’ ispod doma
staza sastaje markaciju s Platka (v. Platak i Snje`nik 15 i 21).
LITERATURA
(R. - skr. Risnjak). Rado{evi}, M.: Izlet na R. i koje{ta o {umarskom obrtni{tvu u hrvatskoj [vici. [umarski list 6, 1882., 41; Bonetta, F.:
Ascensione del monte R. Annuario del CAF. 1, 1889., 96; Sattanella: Kroatisches Edelweis. Agramer Tagblatt 6, 1891., 216; Hirc, D.:
Veliki R. Lijepa na{a domovina II. Zagreb 1893. (str. 79); Hirc, D:. Izlet na Veliki R. HP 1, 1898., 28; Majnari}, J.: Na R. (pjesma). HP 2,
1899., 39; Hirc, D.: Uzlaz na Veliki R. HP 2, 1899., 129; Hirc, D.: ûdan cvijet ispod R. HP 2, 1899., 163; Rossi, E.: Al R. Liburnia 1,
1902., 10; Hirc, D.: Po ~etvrti put na Velikom R. HP 6, 1903., 38; Hirc, D.: Po sedmi put na Velikom R. Prosvjeta 11, 1903., 508 i 545;
Simonkai, L.: Un’ escursione al R. Liburnia 2, 1903., 22; Provay, G.: Nel gruppo del R. Liburnia 3, 1904., 64; Hirc, D.: Veliki R. okolina.
Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb 1905. (str. 393); Florian: U hrvatskoj {vici (izlet na R.). Novi list 8, 1905., 187; Vanka, G.: Una gita
inverno al R. Liburnia 5, 1906., 57; Sablich, G.: Sul R. Liburnia 5, 1906., 131; Zorzit, E.: Sul R. Liburnia 6, 1907., 90; Pasari}, J.: Hrvatski
Triglav. R. u Gorskom kotaru. Obzor 48, 1907., 307; Asperger, C.: Sul R. d’inverno. Liburnia 7, 1908., 41; Depoli, G.: Una gita
entomologica al R. Liburnia 10, 1911., 87; R. i Snje`nik. Vienac 2, 1912., 286; Intihar, G.: Sul R. d’inverno. Liburnia 11, 1912., 63; Zimi
na R. Vienac 4, 1913., 93; Kadi}, O.: Die geolog. Verhaltnisse des âbranka-Tales und des Risnjak-Gebirges. Jahresb. d. ung. geol. R. A.
1916., str. 109-122; Intihar, G.: Una traversata invernale dal Piccolo R. meridionale (1422) al Grande R. Liburnia 15, 1921., 33; Kramar,
G.: Sul R. d’inverno. Carsia 15, 1924., 29 (Fiume); Odakle imena R. i Bjelolasica. Jutarnji list 14, 1925., 4987, 3; Cveti{i}, V.: Po snijegu
na R. S planina i gora I. Zagreb 1925. (str. 86); Oblak, J. C.: R. PV 25, 1925., 121; Gu{i}, B.: Sa skijama na R. HP 21, 1925., 38;
Zobundìja, Z.: Uspon na vrh R. z. stranom. HP 21, 1925., 76; Koritnik: Odakle ime R. Jutarnji list 15, 1926., 5004, 7; Colachevich, A.:
Nuove vie di salita al R. Piccolo (1446). Liburnia 20, 1927., 14; Colachevich, A. Pozzo nel bosco del R. Liburnia 20, 1927., 57;
Colachevich, A.: Prima salita invernale del Grande R. per il versante occidentale. Liburnia 20, 1927., 81; Neumann, J.: Pl. ku}a na R. HP
26, 1930., 258 i 28, 1932., 278; Pasari}, J.: Otvorenje novog pl. doma na vrhu Velikog R. HP 28, 1932., 302; Cveti{i}, V.: Deset ~asaka
na R. S planina i gora IV. Zagreb 1933. (str. 86); Glad, A.: Risnjak - Obru~ - Snje`nik. HP 29, 1933., 320; Sabljar D.: Na R. Danica 4,
1934., 123; Vukoni}, J.: R. HP 31, 1935., 305; Poljak, J.: Lokvarska pe}ina. HP 31, 1935., 353; Wester, J.: Zavinek na R. PV 38, 1933.,
186; Travini}, R.: Izlet na R. NP 3, 1951., 257; Pelcer, Z. i dr.: Prilog planinskoj karti Risnjak-Snje`nik. PSH Zagreb 1952.; Horvat, I.:
Obrazloènje za nacionalni park Risnjak. Gl. biol. sekcije Hrv. prir. dr. sekcija 1952-54., II B. T.4-6; Horvat, I.: R. predloèn za nacionalni
park. NP 4, 1952., 251; Ruì}, N.: Zimski uspon na R. NP 5, 1953., 39; Pintari}, A.: Na izvoru Kupe. NP 9, 1957., 23; Gu{i}, I.: Nova
godina na R. NP 11, 1959., 53; Horvat, I.: Nacionalni park R. Za{tita prirode u Hrvatskoj. Zagreb 1961. (str. 39); Pavlini}, V.: Izlet na R.
NP 20, 1968., 178; Kamenarovi}, M.: Nacionalni park R. Vodi~. Zagreb 1970.; Poljak, @.: Risnjak i istraìva~i njegove prirode. Ekolo{ki gl.
2, 1991-92., 3-4, 47-51; Boì~evi}, S. i sur.: Nacionalni park Risnjak. Zagreb 1993.; Zbornik radova 40 godina NP »Risnjak«. Crni Lug
1994. (s 400 bibliografskih jedinica).
Gorski kotar 273

Burni Bitoraj
Prirodne zna~ajke. Iako najbliì susjed Vi{evice (4 km zra~ne udaljenos-
ti) i sastavni dio zajedni~ke skupine, Bitoraj se od nje u mnogome razlikuje.
Umjesto stoàsta vrha, tu nalazimo poduga~ak i kr{evit gorski hrbat (Per-
{ova kosa). Umjesto pokrivenoga krasa, na vrhu str{e bijeli vapnena~ki ku-
kovi neobi~nih i fantasti~nih oblika, a pod njima, u dubini mra~nih {uma,
skrivaju se brojne ponikve i zjape okomite jame s vje~nim snijegom na dnu.
Bitoraj jo{ uvijek skriva u svojim njedrima razne tajne, {to dokazuju brojne
jo{ neistraène jame. Ipak se izlet na Bitoraj moè ubrojiti me|u lake poho-
de, jer uspon ne traje vi{e od 3 h lagana hoda, a sve do vrha vodi dobrim sta-
zama i {umskom hladovinom. Poput mnogih drugih vrhova u Gorskom ko-
taru, i Bitorajev vrh nadvisuje {umu, mo`da tek nekoliko metara, ali dos-
tatno da omogu}uje vidik. Na osobitu su glasu i bitorajske {ume kojima ~ar
daju kra{ke pojave i primjesa crnogorice. O{tre klimatske prilike na medi-
teransko-kontinentalnoj granici pribavile su vrhu ime Burni Bitoraj. Zna-
~enje imena Bitoraj nije poznato, iako to nije rijedak toponim u Kapeli. Fra-
njo Ra~ki poku{ao ga je protuma~iti kao ostatak keltskog Babie ore (tj. bije-
lo brdo), a drugi drè da mu je osnova rije~ tor po ov~arskim torovima
vla{kih pastira. Na Bitoraju, me|utim, pa{njaka nema, a ono nekoliko ma-
lih ali vrlo lijepih proplanaka nisu dovoljni za racionalno sto~arstvo.
Planinarstvo. Bitoraj je najprije privukao botani~are (V. Borbas iz Pe{te
oko 1875.), ali ve} 1885. botani~ar i planinar D. Hirc objavljuje zanosan
opis svog uspona. Po~etkom 19. st. po~inju ga posje}ivati ~lanovi CAF-a, a
od 1913. redovito su tu ~lanovi zagreba~kog HPD-a. Osim tradicionalnoga
pje{a~kog prilaza iz `. p. Vrata, danas se pribliàvaju vrhu i dvije {umske
ceste: jedna sa s., a druga s j. strane. Uspon se lako moè kombinirati s izle-
tom na Vi{evicu. Godine 1984. podigao je PD »Bitoraj« iz Zagreba ku}u pod
vrhom, ~ime je Bitoraj sada planinarima posve otvoren.
£ 1. @. p. Vrata – Pl. ku-
}a »Bitorajka« – Bitoraj
2,45 h. Najkra}i pje{a~ki
prilaz po~inje na `. p. Vra-
ta. Od `. p. do kriànja za
Vi{evicu v. Vi{evica, 2. Lije-
vim krakom 1,5 km uzbrdo,
a zatim markacija skre}e d.
s ceste (ona nakon 5 km
zavr{ava u {umi) uzbrdo
{umskim putem. Do tog
mjesta moè se 10-15’ kra-
}im markiranim putem koji
skre}e s ceste l. nakon spo-
menutog prelaska `. pruge.
Na {umsku cestu stiè oko
300 m prije skretanja mar-
kacije u {umu. Do vrha ima
jo{ dva sata lagana hoda,
stalno kroz {umu. U drugoj
polovini uspona nalazi se d.
od puta nekoliko dubokih
ponikava s vje~nim snije-
Bitorajske stijene (Zlatko Smerke)

gom, ali je do njih te{ko po-
goditi bez vodi~a. Najdublja
snje`nica ima oblik kame-
nog kotla s potpuno okomi-
tim stranama koje su izbraz-
dane s desetak neobi~nih
`ljebova. @ljebovi su {iroki
2-3 m, visoki preko 20 m i
nalik okomitim cijevima ko-
je na presjeku zatvaraju tri
~etvrtine kruga. Oko 15’ prije
vrha stiè se na proplanak s
pl. ku}om. Pl. ku}a »Bitorajka« (Tomo Zrin{}ak)
Pl. ku}u »Bitorajka« (1303 m) sagradili su ~lanovi PD-a »Bitoraj« iz Zagreba i ot-
vorili 27. rujna 1984. To je otvorena drvena prizemnica povr{ine 25 m2. U prizemlju
je dnevni boravak, a u potkrovlju spavaonica s desetak leàja, ali za nu`du moè pri-
miti i ve}i broj osoba. Potrebno je ponijeti vre}u za spavanje. Opskrba vodom iz cis-
terne od 1000 l ({tedljivo tro{iti!). Ovo je skloni{te posebno vrijedno za planinare koji
èle s Risnjaka u Veliku Kapelu, jer je to jedini pl. objekt na tomu duga~kom putu.
Od pl. ku}e o{tro uzbrdo kroz {umu markacijom jo{ oko 15-20’, potkraj bez
staze. Vrh Bitoraja (1385 m) jest skupina golih rastrganih stijena koje str{e
desetak metara iznad {umskog pojasa i tako do~aravaju posjetitelju gotovo
alpski doìvljaj, a osim toga omogu}uju vidik na goleme bitorajske {ume,
gotovo sve vrhove Gorskog kotara, a preko Rije~kog zaljeva i na U~ku. U
posljednje doba vidik je s jedne strane ograni~ila {uma koja je nadvisila vrh.
U raspuklinama, me|u dolomitnim stijenama, stani{ta su runolista, ali na-
àlost opusto{ena od nesavjesnih posjetilaca. S vrha se na drugu stranu
nastavlja markacija planinskim hrptom i nakon 15’ ra~va: d. dolje na Ja-
vorje (1 h) odakle se moè put nastaviti preko Vi{evice do `. p. Li~ ili ravno
dalje trasom GPP-a preko êlimba{e do Mrkoplja (5 h). Put je opisan u
Dnevniku GPP-a.
£ 2. @. p. Vrata – Javorje 10 km – Bitoraj
1,30 h. Prilaz preko Javorja omogu}uje kombi-
naciju s posjetom Vi{evici jer im je prilaz zajed-
ni~ki. Prednost je toga prilaza {to pje{a~ka dio-
nica vodi kroz labirint stijena i {ume pra{um-
skog tipa, pruàju}i doìvljaj divlje romantike.
Od `. p. Vrata do Javorja (v. Vi{evicu). Kod cis-
terne na Javorju (mogu}nost parkiranja) skre-
}emo l. odvojkom 10’ do mjesta gdje l. markaci-
ja skre}e uz strmu vlaku. Uskoro je ostavlja i
nastavlja 25’ lijepom {umskom stazom podno
stijena sve do livade Torinice. Dalje treba od
oznake do oznake me|u stijenama do hrpta
gdje se markacija ra~va: d. preko êlimba{e u
Mrkopalj (4 h), l. hrptom jo{ 35’ na vrh, pa`lji-
vo prate}i markaciju koja vodi po bespu}u, pre-
te`no d. padinom hrpta.
LITERATURA
Hirc, D.: Put na Veliki Bitoraj. Lijepa na{a domovina I, 1891. (str. 121); Hirc, D.: Na
Bitoraju. Gorski kotar, Zagreb 1898. (str. 18); Pasari}, J.: Na Bitoraju. Vienac 4,
1913., 223; Cveti{i}, V.: [umama Velikog Bitoraja. S planina i gora III, Zagreb 1930.
(str. 52); Cveti{i}, V.: Kroz {ume Velikog Bitoraja. Jutarnji list 1930., br. 6535; Snje`nica u Bitorajskoj {umi
(crte`: Vaclav Anderle, objavljen u
Pave{i}, P.: Burni Bitoraj i Vi{evica. NP 24, 1972., 139; [oli}, F.: Uspon na Bitoraj. PL
Hir~evu »Gorskom kotaru«, Zagreb
7, 1976., 58.
1898.)
Gorski kotar 275
Vi{evica
Prirodne zna~ajke. U nizu vrhova Kapele koji se pruàju u j. dijelu Gor-
skoga kotara od Hrv. primorja do Ogulinskoga polja, prvi je Vi{evica. Sto-
àst oblik, vr{ni {iljak koji slobodno str{i iz {umske vegetacije, kontrast str-
mih {umovitih padina i livada na Li~-polju, sve to ovome vrhu daje osobitu
slikovitost. Njegovo ime posve je u skladu s visinom i poloàjem sto{ca koji
nadaleko nadvisuje okolne vrhove. S pravom se ubraja me|u najljep{e vidi-
kovce u Gorskom kotaru, kako opsegom, tako i ljepotom vidika. Ipak je nje-
gova najzna~ajnija osobina bogatstvo {umskog pla{ta, koji zajedno sa sus-
jednim bitorajskim {umama ~ini jedinstveno podru~je. Unato~ stalnim sje-
~ama, tu je jo{ uvijek mnogo nedirnutih kutaka punih divljine i romantike.
Vi{evica i svojim oblikom ~ini sa susjednim Bitorajem (4 km zra~ne udalje-
nosti) zajedni~ku skupinu. Oni su zapravo jedinstvena cjelina koja je samo
donekle odijeljena {umovitom uvalom prili~no velike nadmorske visine.
Skupina se poput svih ostalih bregova Kapele pruà u dinarskom smjeru
sz.-ji., s uzdu`nim bilom i dvije padine. Primorska padina strmo se spu{ta u
Li~-polje, a kontinentalna malo blaè u sungersko-mrkopaljsko podru~je,
dok se bilo bez o{tre granice postupno spu{ta na jednu stranu prema Ro-
goznu (1065 m), a na drugu prema V. Smolniku (1279 m). Najvi{i vrh Vi{e-
vice diè se sa {umovite i valovite kra{ke visoravni visoke oko 1200 m u vi-
sinu od 200 m. Vapnena~ka gra|a uvjetuje bezvodnost terena i kra{ke poja-
ve, no tlo je pokriveno humusom i bogatim biljnim pla{tem, tako da Vi{evi-
ca sve do najvi{eg vrha djeluje pitomo. Otkri}e Stupine jame g. 1995. (dubo-
ka je 413 m!) i jo{ ~etiriju jama dubljih od 200 m, u podru~ju izme|u Vi{evi-
ce i Bitoraja (sz. od vrha), dokaz je da planina jo{ uvijek krije razne nepoz-
nanice. Oskudicu vode ublaàvaju cisterne {to su ih {umarije sagradile uz
lugarnice na Lipova~i i Javorju, a za ki{nih godina i izvor pod vrhom Vi{evi-
ce zvan Plavu{-voda.
Planinarstvo. Premda na Vi{evici nema pl. objekata, uspon na njezin vrh
ima ve} stoljetnu tradiciju (J. Frischauf 1874., Lj. Vukotinovi} 1875., D.
Hirc 1882., prva markacija: HPD 1910.), a i danas ga rado posje}uju ljubite-
Pogled iz Fuìna na Vi{evicu (Branko Lon~ar)

lji ljepote i romantike. Osim
klasi~nih prilaza od `. pruge
(`. p. Li~ i Vrata), danas se u
blizinu vrha uspinju tri
{umske ceste i sastaju se na
visini od 1200 m. To su ceste
iz Vrata (14 km), Crikvenice
preko Lukova (30 km) i iz
Novoga preko Ravna (37,5
km). Na vrh vode markirani
pje{a~ki usponi od. `. p. Li~,
`. p. Vrata, Mrkoplja i Luko- Na vrhu Vi{evice (Branko [krobolnja)
va. Najljep{a je kombinacija
s posjetom nedalekom Bitoraju, {to moè biti jednodnevna tura, ali se moè
podijeliti na dva dana, npr. popodne uspon do pl. ku}e »Bitorajka« (v. Burni
Bitoraj) i drugi dan uspon na Vi{evicu sa silazom do `. p. Li~. Automobilom
je najbolje pri}i od izlaza Vrata na autocesti Zagreb – Rijeka, odakle se vrhu
moè pribliìti na samo 40’ hoda.
£ 1. @. p. Li~ – Javorje – Vi{evica 4 h. @. p. Li~ (765 m) nalazi se na `.
pruzi Zagreb – Rijeka (189 km od Zagreba, 40 km od Rijeke; brzi vlakovi se
ne zaustavljaju). Od `. p. si}i mimo crkve u selu Li~ (726 m) na Li~-polje i
njim krenuti 20’ prema istoku do asfaltirane ceste Fuìne – Ravno. Cestom
d. 10’ pa zatim l. bijelom cestom 10’ do kapelice sv. Marije Snje`ne (dovle
2,5 km). Dalje kolnim putem jo{ 10’ te prije ra~vanja d. uzbrdo jo{ 15’ do {u-
me (natrag je lijep vidik na Li~-polje i Fuìne). Kroz {umu 40’ uspona na
glavicu Planica (1083 m) i jo{ 10’ do okreti{ta {umske ceste. Nakon jo{ 30’
prolazi se veliki zavoj, iza kojega najprije {umskom vlakom, pa stazom do
po~etka livade Golac gdje se l. odvaja markacija za Bitoraj (dovle ima 2,30
h). Ravno dalje d. stranom livade u {umu. Nakon 10’ prelazi se {umska ces-
ta koja dolazi s Ravna i pravi zavoj oko Vi{evice. Nakon jo{ 45’ je spoj s mar-
kacijom od `. p. Vrata, odakle je l. jo{ 5’ na vrh, potkraj kroz gustu klekovi-
nu bukve. Sam vrh (1428 m) kamenita je glavica obrasla s pone{to trave i
posve slobodna od {ume, tako da omogu}uje vidik na sve strane i odmor na
mekoj travi. Tu je i metalna kutija s upisnom knjigom. Vidik je osobito lijep
na okolna polja, Risnjak i Rije~ki zaljev s otocima. Prijelaz na Bitoraj (3 h)
mogu} je tako da se na ra~vanju markacije, nakon nekoliko min silaza s vr-
ha, si|e strmo l. mimo Plavu{-vode do ceste, njom nastavi l. 3 km do Javor-
ja i tu skrene d. (v. Burni Bitoraj, 2). Taj je put dobro markiran kao trasa
GPP-a.
£ 2. @. p. Vrata – Javorje
– Bukova kosa 14 km – Vi-
{evica 40’. Ovo je ujedno i
najbliì prilaz automobilom.
@. p. Vrata nalazi se na pruzi
Zagreb – Rijeka (183 km od
Zagreba, 46 km od Rijeke).
Brzi se vlakovi ne zaustav-
ljaju (stoje u Fuìnama, 2
km prema Rijeci). Kod zad-
nje ku}e u smjeru Fuìna
(kbr. 66) l. se odvaja s glavne
ceste pod pravim kutom
{umska cesta koja odmah
prelazi `. prugu, te preko li- Lugarnica Javorje na pola puta izme|u Vi{evice i Bitoraja
Gorski kotar 279

vade ulazi u {umu. Nakon 2,5 km je ra~vanje gdje treba d. (l. krak ide na Bi-
toraj). Na 5. km cesta prolazi mimo lova~ke ku}e Lipova~a, zatim vodi kroz
lijepu crnogori~nu {umu i slikovite slojeve stijena te na 10. km stiè do os-
tataka {umske manipulacije Javorje, gdje se l. odvaja krak prema Bitoraju
(1,30 h; v. Bitoraj, 2). Nakon jo{ 30’ kroz lijepu bukovu {umu, na 12. km,
stiè se do raskri`ja pod Vi{evicom gdje treba l. (d. krak vodi prema Crikve-
nici; v. 3). Nakon 500 m cesta stiè do male livade zvane Bukova kosa, gdje
su ostaci {umske manipulacije. Na kraju livade odvaja se d. s ceste uzbrdo u
{umu markirana staza kojom se za 7-8’ stiè nad ove}u travnatu ponikvu s
meteorolo{kim instrumentom (totalizatorom) na sredini. Na suprotnoj
strani ponikve, u njezinu jz. kutu, pod kamenjem na rubu {ume, izvire Pla-
vu{-voda, jedini izvor u planini na toj visini (1260 m). Nije ure|en i ~esto je
zasut suhim li{}em. Planinari obi~no o~iste izvor od nanosa i po povratku s
vrha imaju ovdje razbistrenu vodu. Od izvora markacija vodi o{tro uzbrdo
jo{ pola sata, te izlazi na vrh j. grebenom, sastav{i se 5’ prije vrha s marka-
cijom iz Li~a (v. 1).
£ 3. Bribir – Ravno – Bukova kosa 30 km – Vi{evica 40’. Ovaj je prilaz
osobito prikladan za turiste na crikveni~ko-vinodolskoj rivijeri. Put vodi iz
Crikvenice ili Novoga do Bribira, a zatim na Ravno (v. Zagradski vrh). Od
Ravna dalje cestom prema Fuìnama do najvi{e to~ke prije silaza na Li~-
polje. Tu se d. odvaja {umska cesta kojom ima 4 km u zavojima do mjesta
gdje cestu sije~e markacija iz Li~a (dalje v. 1).
LITERATURA
Hirc, D.: Snje`nik Vi{evica. Pozor 1883., br. 182; Langhoffer, A.: Izlet na Vi{evicu. HP 5, 1902., 49; Depoli, G.: Sulla Vi{evica. Liburnia 1,
1902., 49; Marcuzzi, E.: Vi{evica. Liburnia 3, 1904., 20; A. S. (A. Smokvina): Vi{evica. Liburnia 3, 1904., 84; Pasari}, J.: Vi{evica. Vienac
2, 1911., 156; Cveti{i}, V.: U praskozorje na Vi{evici. S planina i gora I. Zagreb 1925. (str. 41); Izlet HPD-a na Vi{evicu i Zeleni vir. HP 33,
1937., 353; Brumec, V.: Vi{evica in Mali Bitoraj. PV 48, 1948., 361; Kumi~i}, E.: Proljetni izlet na Vi{evicu. NP 3, 1951., 152; Erega, F.:
Vi{evica. NP 3, 1951., 312.
Samarske stijene
Prirodne zna~ajke. U susjedstvu Bijelih stijena i donekle povezan s nji-
ma, pruà se te{ko prohodan labirint stijena i ponikava poznat pod ime-
nom Samarske stijene. Sastoji se od dvadesetak kamenitih skupina koje od-
vojeno str{e iznad {umskog pokriva~a. Za razliku od Bijelih stijena, ovdje
»Dvorac« u Samarskim stijenama (Stanislav Hora~ek)

nema tako suvisla grebena, a ni onih vitkih i elegantnih oblika. Kamenjaci
su poput ~unjeva i ve}inom gromadni, glavi~asti, slojevito raspucani, po-
negdje podsje}aju}i na orija{ke orgulje. To je posljedica vapnenca uslojene
strukture, za razliku od kr{nika Bijelih stijena. Ponikve su ve}inom obras-
le gustom mije{anom {umom, a jele i smreke {to se uspinju do vrhova daju
pejzaù osobitu slikovitost. Neke su ponikve pitomi zaravanci, prikladni za
bivakiranje, ali su posve bezvodni. Ima pristupa~nih jama snje`nica, samo
ih je te{ko prona}i. U stijenama su bogata stani{ta runolista. Priroda je
ina~e vrlo sli~na Bijelim stijenama i zato je zajedni~ka i njihova zakonska
za{tita (28. 1. 1985. progla{ene su strogim prirodnim rezervatom u povr{i-
ni od 1175,35 ha).
Planinarstvo. Prvi poznati uspon izveo je
Ivan Kraja~ iz Zagreba 1912. godine u prat-
nji lugara Ivana Karlovi}a iz Mrkoplja. Od
1924., kada je Kraja~ objavio nalaz runolis-
ta, posjeti su u~estali. Godine 1952. uredio
je PDS »Velebit« iz Zagreba skloni{te pod
jednom stijenom, dodu{e podalje od najvi-
{eg vrha, ali u blizini najljep{ih kukova.
Kao upori{te za uspon sluì, kao i za Bijele
stijene, Begova staza (tzv. Trinaesti kilo-
metar na {umskoj cesti Jasenak – Mrko-
palj).
Mrkopaljski planinarski put. HPD »Bi-
jele stijene« iz Mrkoplja markirao je 1990.
put kroz labirint Samarskih stijena u obli-
ku dvostruke osmice, a 1999. tiskao ilustri-
Zagreba~ki alpinist Ratko âpek
rani vodi~ sa zemljopisnom skicom. Ure|e- (1931.–1951.), po kojemu je nazvano
no je 8 KT koje su nazvane: Stepenica, Pi- skloni{te (lijevo), s autorom vodi~a
ramida, Veliki kanjon, Dvorac, Ju`ni vrh, 19. oùjka 1950.
Amfiteatar, Ju`na barijera i najvi{i vrh.
Put se preporu~uje podijeliti u dvije etape, prvu od 2,35 h i drugu od 4,40 h.
Zahvaljuju}i toj markaciji kroz bespu}e, sada je u stijenama orijentacija la-
ka, jedino je nuàn poja~an oprez nakon ki{e zbog skliskih stijena. Osim to-
ga, u stijene nipo{to ne valja i}i sam.
£ 1. Jasenak – Mle~ikov lug 10 km – Ratkovo skloni{te 40’. Iz Jasen-

ka 6 km cestom do odvojka markacije za Bijele stijene (v. tamo 1). Dalje
istom cestom jo{ 4 km u {umu Mle~ikov lug (putem se d. odvaja krak za
Vrbovsku poljanu). Pje{aci mogu odmah nakon odvojka za Bijele stijene
kretiti velik cestovni zavoj markacijom l. u {umu. Cesta prolazi kroz
tjesnac Velika vrata i na 10. km od Jasenka stiè u dolinsko pro{irenje, du-
ga~ko, s manjim prekidima, vi{e od 2 km. Zove se Mle~ikov lug, visina mu je
oko 1080 m, a pokriveno je krasnom {umom. Ovdje, na tzv. Trinaestom ki-
lometru (ra~unaju}i od Mrkoplja, dok je do Jasenka samo 10 km) skre}e l.
cestovni odvojak u Samarske stijene (probijen 1982.). Tim odvojkom 500 m
do njegova d. o{trog zavoja (1102 m; mogu}nost parkiranja). Cesta d. na-
kon 1 km zavr{ava pod najvi{im vrhom Samarskih stijena (odavle je naj-
kra}i uspon do vrha), a na{ put skre}e s ceste l. markiranim usponom kroz
{umu oko pola sata, potkraj sve strmije, do malog prijevoja (1185 m) usje~e-
nog u kamenje. Tu skre}e d. i za 3-4’ kamenitom stazicom kroz {umu stiè
do Ratkova skloni{ta. Deset min prije skloni{ta, l. se odvaja markacija Vi-
hora{kog puta na Bijele stijene (v. tamo 4), a na prijevoju 5’ prije skloni{ta
d. markacija na vrh Samarskih stijena. Skloni{te je vidljivo tek iz blizine i
Gorski kotar 281

nenadan pogled na tu jednostavnu ko-
libu u polu{pilji pod golemom glat-
kom stijenom duboko se doima isto-
dobno ljepotom i strahotom.
Ratkovo skloni{te. Prvo su skloni{te na
tom mjestu podigli ~lanovi studentskog
PD-a »Velebit« iz Zagreba 1952., upotrije-
biv{i ostatke obli`nje partizanske bolnice.
Nazvali su ga imenom omiljenoga ~lana
Ratka âpeka (1931.–1951.), studenta iz
Zagreba, koji je poginuo u stijeni [pika.
Zbog nepa`nje posjetitelja, izgorjelo je 28.
2. 1982., ali su velebita{i ve} 13. 11. 1983.
podigli novo. Po svome smje{taju to je najo-
riginalnija lokacija pl. objekta u na{oj zem-
lji. Skloni{te je postavljeno u polu{pilji, ta-
ko da je prevjesnom stijenom posve za{ti}e-
no od atmosferskih padalina. U brvnari je
ure|eno skupno leì{te i mala kuhinja, a
unutar {pilje je betonirana nakapnica za
{piljsku vodu. Ispred doma je ure|ena cis-
terna za ki{nicu, a u jamama me|u ob-
Ratkovo skloni{te (Ante Juras)
li`njim stijenama moè se na}i i vje~noga
snijega. Posjetiteljima koji èle obi}i okolni labirint stijena i kukova preporu~uje se
Smerkeova knjiga »Bijele i Samarske stijene« (NI[RO, Vara`din 1981.) koja sadrì
detaljne karte i album slika.
Za uspon na najvi{i vrh Samarskih stijena valja se vratiti 5’ do gore spome-
nutog prijevoja (oko 150 m), gdje se l. odvaja markacija (provedena 1977.).
Uspon traje oko 40’. Na vrhu (1302 m) je jednostavna upisna knjiga sa ì-
gom. Me|utim, najljep{i su dijelovi Samarskih stijena u suprotnom, njihovu
jz. dijelu. U tome je dijelu HPD »Bijele stijene« iz Mrkoplja nedavno marki-
rao prilaze do nekih najljep{ih mjesta, povezao ih s najvi{im vrhom, postavio
upisne kutije i tiskao vodi~ pod naslovom »Mrkopaljski planinarski put« (ad-
resa: HPD »Bijele stijene«, 51315 Mrkopalj, Stari kraj 75). Zapravo su trasi-
rane dvije kru`ne trase, od kojih jedna traje 2,40 h (13. km – Vrh – Stepenica
– Kocka – Piramida – Veliki kanjon – Glava {e}era – 13. km), a druga 4,10 h
U Samarskim stijenama (V. Kri{elj) »Amfiteatar« u Samarskim stijenama (S. Hora~ek)

(13. km – Ratkovo skloni{te – Glava {e}era – Dvorac – vrh Ju`ne skupine –
Amfiteatar – Ju`na barijera – Velika pe}ina – 13. km). Dvorac je, na primjer,
nazvan po mnogobrojnim {iljastim i okomitim vrhovima {to str{e kao kule
na dvorcu. Prilaz je sa s. strane, gdje je i prolaz sli~an oknu. Amfiteatar je po
arhitektonskom skladu pravo remek-djelo prirode. Okruèn je stjenovitim
bedemima ~iji su vrhovi bogato ukra{eni runolistom. U njemu se nalaze je-
dan kameni most, nekoliko {pilja i ponor zastra{uju}e dubine. V. kanjon je
stjenovita skupina koju sije~e pukotina nalik kanjonu, s dva ulaza i dva izla-
za. Jedan od njih vodi u kotao sa stijenama visokima do 40 m. Obilazak zah-
tijeva prili~no spretnosti i penja~ke vje{tine.
£ 2. Tuk – Mle~ikov lug 10 km – Ratkovo skloni{te 40’. Od pl. doma u
Tuku cestom prema Jasenku do 13. km u Mle~ikovu lugu (v. Bijele stijene,
2.), a zatim uspon kao na Samarske stijene, 1.
LITERATURA
Gu{i}, B.: Samarske i Kolovratske stijene. HP 22, 1926., 1 i 17; Hirtz, M.: Samarske stijene. HP 23, 1927., 77; Pany, G.: Na Samarskim i
Bijelim stijenama. HP 28, 1932., 333; Cerni}. @.: Ratkovo skloni{te. NP 4, 1952., 331; Godler, Z.: S jednog nesvakida{njeg izleta. NP 12,
1960., 174; Hora~ek, S.: Samarske stijene, planinarski eldorado. NP 40, 61,1988.; Star~evi}, A.: Mrkopaljski pl. put. NP 87, 1995., 288.
Bijele stijene
Reljef i njegove osobitosti. U prostranom podru~ju Kapele posebno
mjesto zauzima gorski sklop Bijelih stijena, jedinstvenih po ljepoti, ni sa
~im usporedivih i ni~emu sli~nih. Ljepota njihove surove i iskonske prirode
neodoljivo privla~i. Gorska kosa duga~ka oko 4 km koja se poput nazublje-
nog hrpta diè iz {umskoga pojasa, odlikuje se bizarnim oblicima stijena,
divljom romantikom i runolistom na kamenim tornjevima. Priroda je tu
stvorila muzej kra{kih oblika: mnogobrojne okomite, bijele, pedesetak me-
tara visoke stijene, po kojima je sklop i dobio ime, te duboke neprohodne
ponikve i provalije s vje~nim snijegom na dnu. [uma u vr{nom dijelu stije-
na nedirnuta je, pra{umskog tipa i ìvi svjedok borbe sa stijenom, burom i
snijegom. Druga su glavna osobina krasne male ~istine me|u okomitim sti-
jenama nalik kotlovima, koji su zbog bogate i zanimljive flore nazvani vrto-
vima. Hrbat s vrhovima i vrtovima planinarima je dobro poznat unato~
te{koj prohodnosti, no ispod hrpta, osobito u divljem labirintu {ume i kr{a s
jz. strane, jo{ uvijek ima dijelova koji su posve nepoznati, a lako se u njima
moè i zalutati. Na relativno malom podru~ju stijena (svega oko 1–2 km2)
Najvi{i vrh Bijelih stijena i glasoviti »Prsti« (desno)
Gorski kotar 283

~ovjek moè uìvati u najraznolikijim pojavama kra{ke prirode, uvijek na}i
novih doìvljaja i novih detalja. Zato im posjetitelji ostaju vjerni i ~esto se
vra}aju. Ima tu kamenih tornjeva, ~unjeva, obeliska, kupola, badnjeva,
{krinja, a ima i figura kao da ih je isklesao kipar – prava je to umjetni~ka ra-
dionica prirode, pravi biser na{ih planina. Osobito se doimlju dva kamena
sklopa. Jedan je na~i~kan nizom tornjeva kao da je priroda nastojala stvori-
ti ornamentiku gotskog stila. U drugom sklopu smjestio se povrh ~arobnog
vrti}a na vrh stijene golem kamen, koji je zbog svog oblika nazvan kov~e-
gom. Nedaleko od njega usje~ena su prirodna vrata monumentalnih di-
menzija. Nigdje u na{oj zemlji kameniti oblici ne pruàju toliko estetskih
vrijednosti, inspiracije i emocija kao u dolomitima Bijelih stijena. To su na-
{i dolomiti. Oni se, dodu{e, veli~inom ne mogu mjeriti s Alpama, ali sadrè
poseban i neizreciv ~ar koji estetskim vrijednostima zanosi svakog posjeti-
telja.
Prirodne zna~ajke. Smjer orografske osi podudara se s Dinaridima, ali je
sklop podijeljen tektonskim pukotinama i rastrgan kra{kim procesima na
pojedine skupine. Prijevoj Boce dijeli greben na dva nejednaka dijela (1334
m i 1314 m). Vapnena~ke su stijene iz jurske formacije, a kako u njima
prevladavaju bre~e i kr{nici prili~no otporni na eroziju, nastali su kukovi s
bogatom vertikalnom plastikom. Sklop je na s. strani odijeljen od Bjelolasi-
ce uvalom kroz koju prolazi cesta zvana Begova staza. Na ji. bez o{tre gra-
nice prelazi u malo vi{u Javornicu (1375 m). Na z. ga od Samarskih stijena
samo donekle odvaja Crna draga, carstvo kr{a i pra{ume. Premda su vrho-
vi Bijelih i Samarskih stijena me|usobno prili~no blizu (2 km zra~ne linije)
i ~ine skupinu, zbog neprohodnosti su Crne drage dvije zasebne planinske
skupine.
Flora i fauna. Pojas {umske vegetacije pruà se od podno`ja masiva sve do
stijena na hrptu (jela, smreka, bukva, javor), gdje je razvijen pojas bora i
smr~e. Flora se odlikuje alpskim predstavnicima i mnogim raritetima (runo-
list, zvon~i}, sr~anik, kameni-
ka, dragu{ac, kranjski ljiljan,
zlatan, likovac), a u fauni se
isti~e medvjed i druga krupna
i sitna divlja~ (lisica, lasica,
tvor, puh, kuna, jazavac). Sve
te ~injenice i, sre}om, prili~no
sa~uvana priroda, potakle su
HPS da zatraì zakonsku
za{titu stijena pred nadiru-
}im valom civilizacije. Ta je
akcija urodila plodom i vr{ni
su dijelovi Bijelih i Samarskih
stijena odlukom Hrvatskoga
sabora od 28. 1. 1985. progla-
{eni strogim prirodnim rezer-
vatom.
Pra{uma u strogom prirodnom rezervatu Bijele stijene

Planinarstvo. Za otkri}e Bijelih stijena zasluàn je lugar Jakob Mihel~i}
(r. 1858. u Begovu Razdolju) koji je 28. 7. 1899. pokazao put do vrha plani-
naru botani~aru D. Hircu. Hirc i njegov sin Miroslav privukli su zatim
pa`nju javnosti nizom objavljenih putopisa i znanstvenih nalaza. Kad je
HPD u okrilju vr{nih stijena sagradio pl. skloni{te (otvorenje 27. 5. 1927.),
posjetitelji su postali sve brojniji, unato~ udaljenosti od `. pruge i dobrih
cesta. HPD »Kapela« iz Zagreba podigao je 1968. novu ku}u budu}i da je
stara dotrajala, a redovito se brine i o odràvanju markacija. Za ljubitelje
Bijelih stijena valja spomenuti i nezaobilaznu knjigu Z. Smerkea »Bijele i
Samarske stijene« (NI[RO, Vara`din 1981.), s nizom detaljnih karata i al-
bumom slika.
Izbor prilaza. Standardne su polazne to~ke Mrkopalj s jedne, i Jasenak s
druge strane. Za pje{ake je osnovna neprilika, jednako kao za Bjelolasicu i
Samarske stijene, udaljenost i nesigurnost autobusnih linija (Jasenak u
nedjelju ni nema redovitu vezu s Ogulinom). Iako je tradicionalni prilaz iz
Jasenka bliì, mrkopaljskome su prednosti sigurnija veza s Delnicama i
stalno otvoren pl. dom u Tuku. [umska se cesta (odvojak s Begove staze)
pribliàva vrhu na gotovo 1 h (autobusi moraju parkirati na Begovoj stazi).
Ceste nisu asfaltirane. Ona iz Jasenka je lo{ija jer joj ki{e, zbog strmine, br-
è otplavljuju povr{inski sloj. Tko ima vremena, moè spojnim »Vihora-
{kim putem« s Bijelih na Samarske stijene koji pruà neobi~an doìvljaj is-
konske prirode.
Usponi do pl. ku}e

£ 1. Jasenak – Rusov jarak – Pl. ku}a 2,30 h. Jasenak (637 m) jest selo
uz cestu Ogulin – Dre`nica, usred prostranoga Jasena~kog polja koje se
prostire na i. podno`ju Bjelolasice. Ima po{tu, gostionicu, trgovinu i {uma-
riju. Od sredi{ta u j. smjeru cestom prema Dre`nici 2 km do mjesta gdje se
d. odvaja {umska cesta za Mrkopalj. Tom cestom 900 m do {ume. Cesta ov-
dje o{tro skre}e d., a mi nastavljamo ravno u {umu markiranom stazom ko-
ja krati gotovo 3 km duga~ak zavoj, pa se opet hvata ceste na mjestu Tjesa-
nac (825 m). Cesta vodi iz Jasenka u Mrkopalj, a trasirana je nekada{njom
Begovom stazom (ime potje~e iz turskog doba). Cestom je pod Bijele stijene
6 km, pod Samarske stijene 10 km, do Begova Razdolja 20 km. Staza je pro-
{irena u cestu 1912./13. go-
dine i modernizirana nakon
Drugoga svjetskog rata, ali
je zadràla staro popularno
ime. Stigav{i ponovno na
cestu, markacija njome nas-
tavlja 1 km do mjesta gdje l.
skre}e prema vrhu. Tko do-
lazi automobilom, produìt
}e jo{ 500 m pa skrenuti l.
odvojkom slabije {umske ce-
ste 2 km do okreti{ta gdje
treba parkirati. Tu se opet
sastaje s markacijom. Iznad
okreti{ta je mala nadstre-
{nica s klupama koja moè
posluìti kao odmori{te i za-
klon od nevremena. Odavle
je do ku}e jo{ 40’ o{trijeg us- Pl. ku}a na Bijelim stijenama
Gorski kotar 285

pona kroz {umu u zavojima. Oko 10’ prije ku}e, na hrptu, l. se odvaja mar-
kacija na V. Javornicu (1 h; 1375 m). [uma ima mjestimice osobine pra{u-
me, s prevaljenim trulim deblima. U ki{no doba je put do tog mjesta pri-
li~no sklizak. Oko 1’ prije pl. ku}e prolazimo mimo pl. skloni{ta.
Pl. ku}u na Bijelim stijenama sagradio je PD »Kapela« (prije PD »Kon~ar«) iz
Zagreba 1968. (otv. 4. srpnja) na si. rubu slikovita ravnog dolca promjera oko 50 m, a
okruènog stijenama i {umom. Ta originalno projektirana brvnara podignuta je,
zbog za{tite od vlage, na prili~no visokim stupovima. Ima dvije etaè. Donja se sastoji
od ove}e prostorije koja sluì kao kuhinja, blagovaonica i spavaonica (s 5 leàja). U
potkrovlju je spavaonica za 10
osoba. Kuhinja je dobro oprem-
ljena posu|em, a vodom se opskr-
bljuje iz cisterne povrh ku}e. Ob-
jekt je zatvoren, a klju~ se nalazi
kod HPD-a »Kapela« u Zagrebu.
Prije Domovinskoga rata ku}a je
bila otvorena od 1. 6. do 15. 10.
preko vikenda, ali deùrstva jo{
uvijek nisu ponovno uvedena.
Posjet ku}i zasad je mogu} samo
uz najavu i pratitelja kojeg odre-
|uje Dru{tvo. Ku}a je vrlo prik-
ladna kao polazi{te na brojne ku-
kove i vrti}e me|u njima. Pohod
Bijelih stijena moè se povezati s
usponom na Bjelolasicu, Veliku
Pl. skloni{te na Bijelim stijenama Javornicu (1,15 h) i Samarske
stijene Vihora{kim putem (v. 4). Radi planinara koji dolaze u vrijeme kad je ku}a zat-
vorena, PD »Kapela« je u jesen 1974. sagradio na prilazu u dolac, 1’ od ku}e, otvoreno
pl. skloni{te. Ono je, naàlost, izgorjelo 27. 1. 1975., ali je marom ~lanova na istom
mjestu sagra|eno 1976. novo (otvorenje 12. 9.), koje nosi ime Miroslava Hirca. Tako
posjetitelji uvijek imaju osiguran smje{taj. Skloni{te ima 20 leàja na kat i pe}, a voda
se uzima iz cisterne u dolcu ispred ku}e (zaostala je od stare Hir~eve ku}e).
Hir~eva je ku}a bila podignuta 1928. (otv. 27. svibnja) na poticaj I. Kraja~a, pred-
sjednika HPD-a u Zagrebu, i nazvana imenom Dragutina Hirca (1853.–1921.), zas-
lu`nog za otkri}e Bijelih stijena. Bila je nekoliko puta temeljito renovirana i postala
vrlo popularnom me|u planinarima, ali je zbog dotrajalosti zamijenjena novim objek-
tom. Usred dolca jo{ uvijek postoji njezina cisterna.
Od ku}e do vrha ima 15' uspona kroz stijene. Nakon 5' l. varijanta je osigu-
rana klinovima, a 3-4' dalje, tako|er l., bez osiguranja.
£ 2. Tuk – Vrata 10 km – Boce – Pl. ku}a 1,30 h. Od pl. doma u Tuku
cestom na Mati}-poljanu (v. Bjelolasica, 1). Na 3. km, od ra~vi{ta za Janj~a-
ricu, nastavljamo cestom u {umu. Na 7. km prelazimo ~istinu sa {umskom
manipulacijom i cisternom (Plana, 1107 m) gdje se l. na o{trom zavoju od-
vaja markacija na Bjelolasicu (v. tamo 4). U Mle~ikovu lugu na 10. km (13.
km od Mrkoplja) skre}e d. u {umu cestovni odvojak u Samarske stijene, a 2
km dalje tako|er d. markacija na Bijele stijene (parkiranje mogu}e uz ces-
tu). Odvojak je lako previdjeti, a za orijentaciju moè posluìti slikovit ka-
meni tjesnac Vrata, 50 m iza odvojka (tako se naziva klisura kroz koju pro-
lazi cesta dalje prema Jasenku). Tom odvojku nakon 3’, u mra~noj {umskoj
guduri zvanoj Klanac kostura, prilazi s l. markirana staza iz Jasenka (v. 3).
Sljede}ih 30’ uspon vodi gra|enom stazom kroz zanimljivu visoku {umu,
obilaze}i ponikve, a zatim bez puta strmo jo{ 25’ na hrbat do prijevoja Boce,
koji dijeli Bijele stijene na dvije skupine i preko kojeg vodi markacija Bijele
stijene – Samarske stijene (v. 4). Boce su mali zaravanak me|u stijenama,
pokriven bujnom niskom vegetacijom (zanimljiva flora). Markacija do ku}e
vodi odavde l. stazom izvedenom kroz stijene i ponikve, za 20-40’, {to ovisi
o snala`ljivosti i vje{tini putnika. To je ujedno najljep{i i najatraktivniji dio

puta, pravo carstvo bijelih
stijena i vrtova me|u njima.
Ve} za 4-5’ stièmo u naj-
ljep{i vrt, okruèn slikovi-
tim stijenama (orija{ka pri-
rodna vrata!), a nakon dalj-
njih 5-6’ slijedi druga ponik-
va iz koje d. skre}e markaci-
ja za 10’ na najvi{i vrh (nije
osigurana). Oko 3-4’ dalje,
na drugoj strani ponikve, od-
vaja se d. na vrh druga vari-
janta kroz stijenu (4’), osigu-
rana ~eli~nom uàdi i klino-
vima, a zatim preko jedne
ponikve sa snijegom izlazi-
mo za 5’ na malu poljanu u
~ijem je l. kutu pl. ku}a (v. 1). U sredi{tu Bijelih stijena
£ 3. Jasenak – Boce – Pl. ku}a 3,30 h. Od Jasenka do odvojka za Rusov
jarak v. 1, zatim Begovom stazom jo{ 500 m do poljane (na 300. m l. odvojak
ceste spomenut pod 1), gdje cesta skre}e d., a na{a staza nastavlja ravno li-
jepom poljanom, ulazi u {umu i pre{av{i jo{ jedan proplanak skre}e l. str-
mije kroz stjenovito podru~je. Nakon 30-40’ sastaje se u mra~noj guduri,
{to su je planinari nazvali Klancem kostura, s putem iz Tuka (v. 2). Ovaj se
prilaz preporu~uje kao varijanta za povratak. Duì je za 1 h, ali je neuspore-
divo ljep{i i zanimljiviji jer prolazi kroz sredi{te Bijelih stijena i kroz sliko-
vite vrti}e.
£ 4. Samarske stijene – Pl. ku}a Vihora{kim putom 3,30 h. Od Rat-
kova skloni{ta na Samarskim stijenama valja si}i natrag prema cesti 10’ do
mjesta gdje se d. odvaja markirani Vihora{ki put. Sastavni je dio Kapelskog
pl. puta, a trasiralo ga je i markiralo 1974. nekoliko entuzijasta, ~lanova PD-a
»Vihor« iz Zagreba, po kojemu je dobio ime. Prolazi neobi~no divljim tere-
nom, potpunim bespu}em, uz mnogo uspona i silaza (tzv. markirano bes-
pu}e). Zato je prili~no naporan, a osim toga je i posve bezvodan. Iako stalno
prolazi {umom ne pruàju}i vidika, pun je atraktivnih prizora divlje ro-
mantike {to ih pruà stalna borba {ume sa stijenama. Trasu je nemogu}e
opisati, nego valja pa`ljivo slijediti markacije. Usput je nekoliko markant-
nih to~aka. Prva je Nata{in dol (1 h), druga je Zelena dolina, okruèna stije-
nama (1 h), a me|u njima je teàk prolaz zvan Ljuska koji svladavaju dvije
varijante: lak{a zaobilazna i teà silazom kroz stijenu, ali osigurana ~e-
li~nim uètom. Nakon 45’ staza prolazi izme|u vrha zvanog Boce (odvojak
d. 5-10’) i Ratkova vrha (odvojak l.). Ovaj posljednji dobio je ime 3. 5. 1952.
po ~lanu PDS-a »Velebit« Ratku âpeku koji je poginuo u [piku. Markacija
za nekoliko min silazi na prijevoj Boce gdje se sastaje s markiranim uspo-
nom iz Tuka (v. 2).
£ 5. Vrelo – Gomirkovica – Pl. ku}a preko Boca 2 h. Ovo je, ako se ko-
risti ì~arom iz Vrela (v. Bjelolasica, 5), za pje{ake najkra}i i najlak{i prilaz
Bijelim stijenama. S Gomirkovice silaz na drugu stranu cestom 1,5 km do
ra~vanja na Dragoj poljani. Tu l. 1 km do drugog ra~vanja, gdje treba d. Na-
kon 500 m, iza maloga kamenog klanca Vrata, s ceste l. u Klanac kostura,
gdje po~inje uspon na Boce (v. 2).
Gorski kotar 287

Izleti od planinarske ku}e
£ 6. Vrh Bijelih stijena 10-15’. Uobi~ajeni pristup je osiguranom stazom
koja po~inje od putokaza pred ku}om i penje se pored stijena (osiguranje ~e-
li~nim uètom) sve do ra~vanja na podno`ju vr{ne stijene. Odavle su dvije
varijante. Desna je 5’ u smjeru Vihora{kog puta i silazne staze prema cesti
(v. 2), a zatim l. o{trim, ali osiguranim usponom kroz stijenu jo{ 10’ na vrh.
Lijeva ubrzo skre}e o{tro d. kroz uski procijep i, zaobilaze}i vr{nu stijenu
sa z. strane, o{tro se uspinje na vrh za 10’. Stari, tradicionalni prilaz vodio
je iz dolca u kojemu je ku}a kroz prirodna kamenita vrata na sz. kraju 2’ u
ponikvu ledenja~u (snijeg se tu zadràva cijelu godinu), preko nje i zatim
o{trim usponom do spomenutog ra~vanja ispod vr{ne stijene. Sam vrh
(1334 m) jest skupina golemih kamenih blokova na koje se moè smjestiti
desetak ljudi. Vidik je osobito lijep na Bjelolasicu i Klek. Bijele stijene su i
botani~ki vrlo zanimljive. Unato~ pusto{enju, jo{ i danas su najbogatije sta-
ni{te runolista u Hrvatskoj (nije dopu{teno trganje!). Ima ga na Samar-
skim stijenama, ali ga nema na Bjelolasici, Kleku, ni Javornici. Blizu vrha
ima i klekovine bora.
£ 7. Velika Javornica 1,30 h. Od ku}e natrag prema Rusovu jarku 10’ (v.
1) do mjesta gdje l. silazi staza u Jasenak. Odavle hrptom dalje u i. smjeru,
markacijom Kapelskog pl. puta. Za 25’ stièmo na Vrata, prijevoj izme|u
Bijelih stijena i V. Javornice, zatim slijedi 20’ o{trog uspona do vidikovca
»Mjese~eva glava«. Oko 5’ dalje je zaravan na hrptu nazvana Tiha dolina. S
njezina je kraja j. padinom hrpta na vrh jo{ 25’ (1375 m; 41 m je vi{i od Bije-
lih stijena). Vrh se sastoji od dviju glavica, svaka s druga~ijim vidikom. Vi-
dik je osobito lijep na Bijele stijene i Bjelolasicu. Markacija KPP-a se na
drugu stranu nastavlja prema Kolovratskim stijenama.
£ 8. Samarske stijene 3,30 h. Put vodi najprije d. podno`jem vrha za 20-
40’ kroz najljep{i dio Bijelih stijena do prijevoja Boce (v. 2), zatim se nastav-
lja usponom izme|u vrha Boce (uspon l. odvojkom nekoliko min) i Ratkova
vrha (uspon d. odvojkom). Dalje vidi 4 (opis u suprotnom smjeru).
»Ljuska« na Vihora{kom putu Vrata u Bijelim stijenama

LITERATURA
(BS - skr. Bijele stijene) Hirc, D.: BS. Prirodni zemljopis Hrvatske I. Zagreb 1905. (str. 467); Pasari}, J.: Na BS. Vienac 3, 1912., 318; Hirc,
D.: Novi prilozi hrv. flori III. BS. Gl. hrv. prir. dru{tva 30, 1918., 136; Bo{njakovi}, S.: BS. PV 21, 1921., 79; Cveti{i}, V.: Na BS. HP 18,
1922., 8; Prebeg, Z.: Od Begovog Razdolja do BS. HP 18, 1922., 132; Hirtz, M.: Kroz Kapelu i Velebit do mora, 1. BS. HP 19, 1923., 101;
Poljak, J.: Bijele i Samarske stijene. Priroda 15, 1925., 29; Cveti{i}, V.: Na BS. S planina i gora I. Zagreb 1925. (str. 81); Mosora{: Pl.
zapisi. BS. Jadranska po{ta 4, 1928., 128; Otvorenje pl. ku}e na BS. Primorsko-kraji{ke novine 2, 1928., br. 23, str. 2; Ku}a na BS. PL
1928., br. 1; Pasari}, J.: Znamenitost BS. HP 24, 1928., 101; Pasari}, J.: Sve~ano otvorenje pl. ku}e na BS. HP 24, 1928., 149;
Lozankovi}, A.: Put na BS. Hrv. danica 33, 1938., 3; Premuì}, A.: O nacionalnim parkovima u Savskoj banovini. Za{tita prirode 1, 1938.,
21; Marion, V.: Ljepote BS. HP 36, 1940., 7; Bla{kovi}, V.: BS. NP 1, 1949., 96; Kandija{, S.: BS. NP 2, 1950., 214; Tomljenovi}, B.: Od
Bijelih do Samarskih stijena. NP 3, 1951., 145; [iklo{i, A.: Prvi put na BS. NP 4, 1952., 86; [imunovi}, Z.: Prvomajska parada »{erpasa«
na BS. NP 5, 1953., 163; Ku~an, Z.: Kao u pri~i. NP 6, 1954., 145; Muìna, V.: Pokisli izlet na BS. NP 11, 1959., 263; O{tri}, V.: Zov BS.
NP 11, 1960., 84; Brali}, I.: Bijele i Samarske stijene. NP 17, 1965., 31; Ka{par, @.: Bijele i Samarske stijene za{ti}ene. NP 32, 1980.,
75; Hora~ek, S.: Prvi hrv. pl. vodi~ (o J. Mihel~i}u). HP 91, 1999., 7-8, 197; Hora~ek, S.: Planinarenje na Bijelim i Samarskim stijenama.
HP 91, 1999., 10, 295.
Kolovratske stijene
Kolovratske se stijene pruàju j. od skupine Samarskih i Bijelih stijena kao

prirodno produènje Kapele prema jugu. Dijeli ih uleknu}e kojim prolazi
cesta Ogulin – Novi. Njihov vapnena~ki greben, duga~ak oko 1 km, pravi je
labirint rastrganih stijena, {krapa i dubokih pukotina. Na svakome je kra-
ju toga grebena po jedna istaknuta visinska to~ka: na sjevernom 1082 m, a
na ju`nom 1099 m, koja je ujedno i najvi{i vrh. Ima oblik izrazite stijene vi-
soke oko 15 m, s koje se na jednu stranu pruà vidik u Dulibu i preko nje na
lugarnicu Stalak i na Javornicu, a na drugu prema Velebitu i otoku Krku.
Ove su stijene me|u planinarima manje poznate jer ih zasjenjuju ljepotom i
visinom Bijele i Samarske stijene, no ~ar im je upravo u tome {to njihovo
planinsko zati{je ne muti mno{tvo posjetitelja. Prilaz na vrh markiran je
prvi put 1979. jer se na njemu nalazi KT Kapelskog pl. puta. Ispod vrha je
godine 1990. Odbor KPP-a uredio u lugarnici u Dulibi i pl. skloni{te (»Zele-
na ku}a«) koje umornom putniku na duga~kom putu od Bijelih stijena
omogu}uje odmor i no}enje. Dobrotom [umarije Novi mogu se kao sklo-
ni{te iskoristiti i druge lugarnice, ako nisu zaposjednute drvosje~ama. Pla-
ninari koji posjeduju motorno vozilo mogu se stijenama pribliìti na samo
sat hoda od vrha. Va`no je jedino napomenuti da su neke {umske ceste pre-
ko vikenda zatvorene brkljom zbog zvjerokradica.
£ 1. Mo{une – Lugarnica »Ri~i~ko bilo« 7,5 km – Kolovratske stije-
ne 1,10 h. Ovaj je prilaz prikladan za automobile. Zapo~inje na cesti Ogulin
– Novi, 2 km od lugarnice Mo{une prema Ogulinu. Kod kilometarskog ka-
mena 54, j. se odvaja krak {umske ceste. Na ra~vanju nakon 3,5 km treba d.
(l. krak od 3 km vodi do nekada{njeg pl. skloni{ta u Dulibi, koje se vi{e ne
odràva, ali je cisterna jo{ uvijek upotrebljiva). Nakon idu}a 2 km stiè se
do novog skloni{ta u Dulibi koje je ure|eno u lugarnici »Ri~i~ka ku}a«.
»Ri~i~ka ku}a« (oko 750 m) jest lugarnica koju je [umarija Novi Vinodolski 1990.
ustupila Odboru KPP-a. To je drvena prizemna zgrada obojena zeleno (»Zelena ku-
}a«) koja se dobro uklapa u okolinu. Planinari su u njoj uredili pl. skloni{te s dvije
prostorije i 12 leàja na kat. Veoma je povoljno smje{tena, tako da od nje do vrha Ko-
lovratskih stijena ima oko 1 h uspona. Nalazi se usred {ume, na kraju cestovnog od-
vojka od 3 km (7 km od Rudolfove ceste, 150 km od Zagreba). U skloni{tu je pe}, a
pokraj ku}e cisterna. Nakon ure|enja ove ku}e, napu{teno je staro skloni{te u Dulibi
(udaljeno 1 h).
Dalje cestom jo{ 2 km, odakle treba s ceste d. najprije o{tro uzbrdo, zatim li-
jepo poloènom stazom do malog prijevoja, odakle d. u zavojima 10’ o{trog
uspona kroz stijene na vrh (1091 m). Staza s vrha vodi u jz. smjeru do lu-
garnice poznate pod imenom »Ru{i~ka ku}a« (940 m). U dobrom je stanju i
Gorski kotar 289

Pl. ku}a u Vini{tu
moè posluìti kao skloni{te. Ispred ku}e je velika cisterna s pitkom vo-
dom. Tu je i va`no raskri`je: u i. smjeru vodi markacija tzv. Spojnoga puta
(spaja Gorski kotar s Velebitom; v. 3), a d. u z. smjeru nastavlja se KPP 20’
novom {umskom cestom do mjesta gdje se d. odvaja stari kolnik. Nakon
daljnjih 20’ postupno izlazi na prijevoj (1038 m), odakle slijedi dug silaz u
napu{teno selo Vini{te.
Pl. ku}a u Vini{tu (300 m). Ovaj lijepi objekt uredio je Odbor KPP-a u staroj seoskoj
ku}i napu{tenoga primorskog sela Vini{ta (otv. 19. 9. 1990.). To je zidana zgrada s
dvije etaè. U gornjoj, koja je zatvorena, nalaze se dvije prostorije: dnevna soba (ima
pe} i rasvjetu fotonaponskim modulom s krova) i spavaonica sa 16 leàja na kat (ulaz
samo uz najavu; obavijesti daju »Vihor« i »Kapela«). U donjoj etaì je lijepo ure|eno,
stalno otvoreno skloni{te u kojemu je 7-8 leàja i, tako|er, pe}. Voda je u velikoj cis-
terni u dvori{tu. Na travnjaku ispred ku}e mogu}e je kampiranje. Silaz do Klenovice
na Jadranskoj magistrali jo{ 45’. Do ku}e postoji i kolni prilaz s Jadranske magistrale
koji se odvaja kod benzinske crpke iznad Klenovice (cesta za Alan i Krivi Put). Na 4.
km, kod betonske ~ekaonice »Drinak« treba o{tro l. Nakon 1,5 km prestaje asfalt, a
nakon jo{ 1 km, kod krià, treba d. uzbrdo za markacijom jo{ 5’.
£ 2. Stalak – Pl. skloni{te u Dulibi – Kolovratske stijene 3 h. Planina-
ri koji silaze na putu s Bijelih stijena preko Javornice na cestu Ogulin – Novi,
nastavit }e tom cestom 1’ d. do lugarnice i {umarske ku}e »Stalak« (12 km do
Jasenka, 30 km do Novoga). Obi~no je zatvorena, ali je pored nje velika cis-
terna s pitkom vodom. Kod lugarnice ostavljamo cestu i spu{tamo se u {u-
movitu Dulibu. Nakon 15’ markacija krià jednu {umsku cestu, a nakon 20’
strmije se spu{ta na drugu cestu. Njom d. 15’ do nekada{njega pl. skloni{ta u
Dulibi (719 m), potkraj starim putem usporedno s cestom (1 h od Stalka). To
je drvena baraka na betonskoj podlozi, pokrivena salonitom. Sagradio ju je
Odbor KPP-a 1979. od ostataka barake koju je zajedno s lokacijom stavila na
raspolaganje [umarija Novi.
Skloni{te se vi{e ne odràva,
ali jo{ uvijek moè posluìti
kao zaklon. Dovde je od Bije-
lih stijena oko 5 h hoda. Da-
lje cestom jo{ 100 m, zatim l.
u krasnu {umu visokih i sta-
rih stabala. Put vodi poloìto
{umskim hladom u neo-
bi~noj ti{ini {umovite Duli-
be. Nakon 15’ prolazi preko
Pl. skloni{te u biv{oj {koli u Krivom Putu proplanka, zatim skre}e l. i

Karta 26 (Kolovratske stijene)
me|u dubokim ponikvama stiè na manju zaravan. Odatle ravno uz brijeg

do lugarnice »Ri~i~ko bilo«, u kojoj je Odbor KPP-a uredio novo skloni{te u
Dulibi (1 h od starog skloni{ta). Dalje na vrh jo{ 1 h (v. 1).
£ 3. Spojni put Velika Kapela – Velebit 7-8 h. Markirao ga je Odbor

KPP-a kako bi povezao Gorski kotar s Velebitom. Po~inje kod lugarnice
»Ru{i~ka ku}a« pod Kolovratskim stijenama (v. 1), odakle vodi do Vratnika
na po~etku Velebita. Potrebna je obnova markacije zbog novih cesta i sje~e
{ume. Nasred toga dugog puta uredio je PD »Zaviàn« iz Senja pl. skloni{te
u selu Krivi Put (po{ta, du}an, a. p.), u jednoj u~ionici nekada{nje {kole (5 h
hoda od »Ru{i~ke ku}e«). Ima 11 leàjeva, pe} na drva, vitrinu s posu|em,
elektriku, a na vanjskom zidu je tel. govornica. Klju~ se nalazi kod Vlade
Prpi}a Ropete, u susjedstvu. Do Krivog Puta vozi autobus iz Senja radnim
danom ujutro i popodne. Od Krivog Puta do Vratnika ima 2 h pje{ice.
LITERATURA
Gu{i}, B.: Samarske i Kolovratske stijene. HP 22, 1926., 1 i 17; Kantura, @.: Kolovratske stijene. NP 31, 1979., 169; Kantura, @.:
Kapelskim planinarskim putom. NP 32, 1980., 54; Kantura, @.: Spojni pl. put Velika Kapela - Velebit. NP 41, 1989., 250; Kantura, @.:
Kolovratske stijene. HP 83, 1991., 242.
Gorski kotar 291

Bjelolasica
Prirodne zna~ajke. Odlikuje ju ne samo najvi{i vrh u Gorskom kotaru i

~itavoj Kapeli (1534 m) ve} i osobito obli~je. Diè se poput 5-6 km duga~ko-
ga jednostavnog hrpta vrlo strmih strana s prostrane {umovite visoravni
visoke oko 1100 m {to se pruà od Jasena~koga do Mrkopaljskog polja.
Unato~ strmim stranama, visini i vapnena~koj gra|i, hrbat nije ni o{tar ni
kamenit, nego naprotiv, tjeme mu je prava mala visoravan duga~ka gotovo
1 km, {iroka stotinjak, i prosje~no visoka 1500 m. Time se razlikuje od svih
vrhova sz. Hrvatske. Po svome je biljnom sastavu visoravan Bjelolasice bu-
jan cvjetni i prirodni planinski botani~ki vrt. S njezinih se livada diù tri
humka, dva okruèna klekovinom, a tre}i, najvi{i (sz.), obrastao travom.
Strme planinske padine pokrivene su te{ko prohodnom {umom, ali je zato
visoravan na njihovu podno`ju prava suprotnost. U prostranim {umama
mije{anog sastava niù se oko planine ravne poljane: Rapavica, Gomirkovi-
ca, Vrbovska, Duga, Mati}, Okruglica i @uta, jedna ljep{a od druge. Oko
Bjelolasice {umski putovi ~ine cestovni krug koji poljane povezuje poput
ogrlice u jedinstven kaleidoskop {uma i proplanaka. Uìtak je pje{a~iti tim
bujnim {umama gdje se ugodna hladovina izmjenjuje s cvjetnim livadama.
Jedini je nedostatak ovoga prirodnog parka nesta{ica pitke vode, jer su po-
ljane zapravo plitke kra{ke ponikve, pa vodu treba nositi sa sobom na put.
Zimski se snje`ni pokriva~ na si. padini obi~no zadràva sve do prolje}a, {to
je uvjetovalo izgradnju SRC-a »Bjelolasica« u Vrelu i skija{kih ì~ara u oko-
lici. Na ~itavoj planini, a niti na spomenutim poljanama, nema stalnih na-
selja. U gospodarskom pogledu planina se jo{ uvijek rabi samo kao bogat iz-
vor drvne mase. Kad nema drvosje~a, ni reskoga zvuka motornih pila, sus-
re}u se srne i druga divlja~.
Ime Bjelolasica. Planina je svoje slikovito ime dobila bez sumnje po usko-
me svijetlom hrptu koji se isti~e iznad {umskog pojasa, osobito kad je pod
snijegom. Ali dok je prvi dio imena jasnog podrijetla, o drugom su dijelu
mi{ljenja bila podvojena. Geograf M. [enoa nazivao je planinu Bijela Lazi-
ca, smatraju}i da je osnova u rije~i laz, kako Gorani nazivaju visoke livade,
ali je M. Hirtz utvrdio, provjeravanjem u puku, da je ispravan naziv Bjelo-
lasica (lasast zna~i bijel), isto kao {to se ponegdje naziva i lasica s bijelim
zimskim krznom. Ako je to to~no, bilo bi ime Bjelolasica pleonazam jer i bi-
jel i lasast imaju isto zna~enje.
Vrh Bjelolasice s ji. strane (Stanislav Hora~ek)

Begova~a. Na jz. podno`ju Bjelolasice prostire
se golema bezimena udolina koritasta oblika {i-
roka 3–4 i duga~ka desetak km. S druge strane
ogra|uju je Samarske i Bijele stijene, a na svojim
krajevima odsje~eno zavr{ava u 300 m nièmu
Jasena~kom i Mrkopaljskom polju. Njezina je
osobitost bogatstvo crnogori~nih {uma i niz zele-
nih travnatih proplanaka. Svaki od njih ima svoje
ime, primjerice Mati}-poljana, Vrbovska, Okrug-
lica, Duga, @uta, Rapavica, Gomirkovica, Mle~i-
kov lug. Iako to golemo prirodno korito ljepotom
prirode odu{evljava svakog prolaznika, ostalo je
kao cjelina do danas bezimeno. Budu}i da im je
zajedni~ki jedino prastari uzdu`ni put Begova
staza (danas cesta), koritu bi bilo primjereno ime
Begovo korito ili skr. Begova~a (usp. [tirova~u i
Ramino korito u Velebitu).
Prvi poznati opis Bjelolasice objavio je mr-
kopaljski dopisnik karlova~kog lista »Gla-
sono{a« (br. 53. od 2. srpnja 1862.) koji je Pogled s Kule u Begova~u
bio sudionikom izleta {to ga je 9. lipnja po-
duzela na konjima skupina izletnika, ve}im dijelom ogulinskih ~asnika.
Ve} se 1864. iz Mrkoplja penje na vrh B. Budisavljevi} u dru{tvu ve}ega
broja visokih ~asnika, a 1874. vodi podno`jem planine svoga pobratima A.
[enou ([enoin putopis »Preko Jasenka« 1880.). Iste se godine penje na vrh
i J. Frischauf, a 1876. J. Kugy s tr{}anskim botani~arima M. Tommasini-
jem i C. Marchesettijem. Po~ev{i od 1902., uspon je ve} uobi~ajena tura ~la-
nova HPD-a i CAF-a. Danas {umske ceste omogu}uju da se izletnik vozi-
lom pribliì na 1 h udaljenosti, a pl. objekti u Tuku na cesti Jasenak – Mr-
kopalj i na Janj~arici te skloni{te »Jakob Mihel~i}« pod samim vrhom, pla-
ninarima su korisna upori{ta ne samo za ovu, nego i za susjedne planine.
Spomenuta cesta ujedno je polazi{te za uspon na Bijele i Samarske stijene,
pa posjetitelji lako mogu povezivati uspone. Markirane staze povezuju Bje-
lolasicu s Mrkopljem, Petehovcem, Ravnom Gorom, Vrbovskim i Bijelim
stijenama. Uo~i Domovinskoga rata markirana je na Bjelolasici staza u ob-
liku osmice s ~vori{tem na najvi{em vrhu i s krajevima u Vrelu na jednoj
strani i u B. Razdolju na drugoj strani Bjelolasice. U selu Begovu Razdolju
nalazi se na visini od preko 1000 m hotel »Jastreb« i jedno odmarali{te, a
zapo~elo se i sa seoskim turizmom. S druge strane, u Vrelu, razvio se SRC
»Bjelolasica«, jedan od na{ih najve}ih sportskih centara.
Izbor prilaza. Glavne su polazne to~ke Mrkopalj s jedne i Jasenak s druge
strane, ali je za pje{ake neprilika {to su upravo nedjeljom autobusne veze s
tim mjestima lo{ije (Jasenak je i nema), tako da jednodnevne pje{a~ke ture
nisu izvedive. Prednost je Mrkoplja {to su na putu do Bjelolasice tri pl. ob-
jekta (Tuk, Janj~arica i skloni{te pod vrhom ), a Jasenka {to se od Vrela
moè ì~arom (ako radi) na sam hrbat planine (najkra}i prilaz vrhu). Dob-
re markacije s obje strane omogu}uju silaz uvijek s druge strane. U mreì
{umskih cesta vrhu je najblià Vrbovska poljana. Do te poljane bolja je ces-
ta s mrkopaljske nego s jasena~ke strane, ali ni jedna nije asfaltirana. Za
automobile i za izletni~ke autobuse najprikladniji je smjer Lokve – Mrko-
palj – Begovo Razdolje – Vrbovska poljana (izlaz Lokve na autocesti Zagreb
– Rijeka).
£ 1. Tuk – Janj~arica – Vrbovska poljana – Bjelolasica 3 h. Tuk (878
m; prije Vojni Tuk) malo je planinsko selo na cesti Lokve – Mrkopalj – Jase-
nak, 19 km od izlaza Delnice na autocesti Zagreb – Rijeka, 13 km od Loka-
va, 3 km od Mrkoplja.
Gorski kotar 293

Mrkopalj (824 m) je ove}e planinsko selo, jedno od triju goranskih naselja s vi{e od
1000 st. Razvilo se usred prostranoga kra{koga Mrkopaljskog polja, izme|u {umovi-
tih obronaka Bitoraja i Vi{njevice (ne Vi{evice!), oko cestovnog ~vori{ta za Lokve,
Ravnu Goru, Begovo Razdolje, Jasenak i Novi. Ima dobre prometne veze (autobus iz
Delnica 5 put na dan, nedjeljom rje|e). U mjestu je po{ta, ambulanta, {umarija, pila-
na, gostionica i trgovina. Na j. rubu mjesta iza pilane, podno êlimba{e (1085 m), na-
lazi se dom Hrvatskoga skija{kog saveza (jednokatna brvnara s potkrovljem, za 50
gostiju) ~ija je namjena sada
upitna. Smje{taj je mogu} i u
privatnim ku}ama. Na obronku
êlimba{e (1085 m; kutija sa ì-
gom), iza skija{koga doma, bila
je sagra|ena skija{ka vu~nica od
600 m. Okolina Mrkoplja, zajed-
no s Tukom, poznato je skija{ko
podru~je i kolijevka skijanja u
Hrvatskoj. Otkrili su ga rije~ki
skija{i po~etkom 20. st. Godine
1914. tu je odràno »prvo prven-
stvo na skijama za Hrvatsku i
Slavoniju«, a 1934. ure|ena ska-
Mrkopalj kaonica (rekordan skok jednog
Norveànina 40 m). Ljeti je Mrkopalj ugodno ljetovali{te koje se unato~ blizini mora
(20 km zra~ne linije) odlikuje svjeìnom i idilom mirisne {ume.
Od a. p. na raskri`ju u sredi{tu Mrkoplja put za Tuk vodi kroz Varo{ do ras-
kri`ja kod kbr. 98, odakle je ravno jo{ 200 m do doma Skija{kog saveza pod
êlimba{om, a l. uska asfaltirana cesta kojom mimo pilane ima 3 km do pl.
doma u Tuku.
Pl. dom »Bijele stijene« u Tuku (875 m) zidana je jednokatnica d. uz cestu, pored
ostataka crkve. Uredio ga je HPS 1965. (otv. 30. svibnja) u zgradi nekada{njega zad-
ru`nog doma, a nedavno je temeljito preure|en i osuvremenjen. Prizemno su jedna
ve}a i jedna manja blagovaonica (ukupno 50 mjesta), kuhinjski trakt, sanitarni ~vor i
predvorje, a na katu su spavaonice s ukupno 52 kreveta. Pred ku}om je prostor za
parkiranje, a na livadama iza doma {iroke su mogu}nosti za kampiranje i sportske ig-
re. Pored doma je stara {kolska zgrada koja sada sluì domu kao spremi{te, a u planu
je da se u njoj uredi depandansa. Dom je stalno otvoren i opskrbljen hranom (tel.
051/833-603). Objektom upravlja PD »Bijele stijene« iz Mrkoplja. Po svojoj lokaciji na
cesti Jasenak – Mrkopalj dom je vrlo prikladno polazi{te za uspone u V. Kapeli, a
smje{taj na podno`ju Maj-vrha (1269 m), s kojega se sve do doma spu{ta ravnomjerna
padina s 400 m visinske razlike na udaljenosti od 1 km daje mu izglede da se zajedno
sa susjednim Mrkopljem razvije u sredi{te pl. i sportskog skijanja.
SATNICA OD DOMA U TUKU

Maj-vrh 1h
Petehovac 3h
Bitoraj 4h
Janj~arica 1,40 h
Bjelolasica 3,20 h
Bijele stijene 4,30 h
Samarske stijene 3h
Mrkopalj 3 km
@. p. Lokve 13 km
Delnice 19 km
Pl. dom »Bijele stijene« u Tuku

Put od pl. doma vodi uzbrdo
cestom 5 km prema Jasenku
(u prvom dijelu kratica jed-
nog zavoja). Nakon 30’ iza
malog prijevoja po~inje Ma-
ti}-poljana.
Mati}-poljana (1030 m) jest
prostrana ljupka dolina okruè-
na {umama. [iroka je oko 300
m, a duga~ka gotovo 3 km. Ob-
rasla je bujnim livadama i okru-
èna lijepim crnogori~nim {u-
mama. Kroz nju prolazi cesta
Begova staza do Jasenka doli-
nom Begova~om. Na njezinoj je
s. strani originalan spomenik Spomenik smrznutim partizanima na Mati}-poljani
palim borcima: u pravilnom ni-
zu postavljeno je 26 vapnena~kih stijena, ve}inom monolitnih i visokih oko 2 m, koje
simboliziraju kolonu partizanskih boraca (Druga brigada XIII. primorsko-goranske
divizije) koji su se ovdje smrznuli prilikom mar{a kroz snje`nu me}avu 24. 2. 1944.
kada je temperatura bila – 27 °C.
Cesta nastavlja l. rubom po-
ljane oko 2 km iza spomeni-
ka (5 km od Tuka). Prije ula-
za u {umu l. s ceste skre}e
kolni put uzbrdo kojim ima
30’ blagog uspona na prije-
voj Janj~aricu (1236 m; 1,45
h od Tuka). Tridesetak me-
tara d. iznad prijevoja na ma-
lom zaravanku je pl. ku}a.
Pl. ku}a »Janj~arica«. Ure-
dio ju je HPS u nekada{njoj {u-
marskoj ku}i koju je mrkopalj-
Pl. ku}a »Janj~arica« ska {umarija poklonila pl. orga-
nizaciji. To je prizemna brvnara
lova~kog stila, s opremljenom kuhinjom i spavaonicom sa 7 leàja. Vodom se opskr-
bljuje iz cisterne. Nije opskrbljena i zatvorena je, a klju~ ~uva PD »Bijele stijene« u
Mrkoplju. Obavijesti kod toga dru{tva i kod HPS-a u Zagrebu. Ku}a moè posluìti
kao vi{ednevna baza za izlete na vrhove V. Kapele. Okruèna je pitomim {umovitim
breùljcima i lijepim livadama, te pruà sliku planinske idile. Zbog posjetitelja koji
do|u bez klju~a, 1980. je blizu ku}e na~injeno otvoreno drveno skloni{te s jednom ot-
vorenom prostorijom.
S prijevoja se kolni put blago spu{ta
600 m na Vrbovsku poljanu i na njoj
spaja s cestom Begovo Razdolje –
Jasenak. Tom cestom treba d. u {u-
mu 1 km i 150 m prije lugarnice
skrenuti l. uzbrdo za markacijom.
Nakon 10’ staza sije~e {umsku ces-
tu (do tog mjesta moè se automobi-
lom po 500 m dugom kraku koji se
odvaja 50 m prije lugarnice). Nakon
40’ o{rog uspona (putem se d. ra~va
markacija do pl. skloni{ta) izlazi se
na hrbat Bjelolasice, kojim je l. do
vrha jo{ 3’.
Kula na Bjelolasici (1534 m), najvi{i vrh Gorskoga kotara
Gorski kotar 295

Kula (1534 m). Na tjemenu Bjelolasice nalazi se stari zidani geodet-
ski znak, sada ve} u raspadanju, nalik kuli, pa odatle vrhu ime. Tu
se nalazi metalna kutija s upisnom knjigom. Vidik se pruà na
golemo {umsko prostranstvo Kapele, ~itav Gorski kotar, za lije-
pa vremena na slovenske Alpe, more s otocima i Velebit. Poseb-
no je zanimljiv pogled na obli`nje Bijele stijene i Klek. Odatle
prema ji. hrbat planine je unato~ visini veoma pitom, obrastao
bujnom travom, s nekoliko lijepih dolaca. U jednom je ~ak ure|e-
no nogometno igrali{te (!).
Nastavimo li tim hrptom sti}i }emo za 15’ do livade zvane
Kulske njivice, odakle je d. 2’ silaza do pl. skloni{ta. Lugar Jakob Mihel~i}
(1858.–1932.), prvi
Pl. skloni{te »Jakob Mihel~i}« (1460 m) je drvena zgrada na
planinarski vodi~ u
kamenom postolju veli~ine 5x5 m, s dvije etaè. Gornja ima
Hrvatskoj
predvorje za smje{taj drva i jednu ve}u prostoriju sa 16 leàjeva
na kat i lijepim namje{tajem (dar Tvornice »Radin« iz Ravne Gore). Prostorija sluì
kao dnevni boravak, a u njoj je i
mala kuhinja. Na j. strani ima
malu istaku koja omogu}uje vi-
dik na tri strane svijeta, osobito
na Bijele i Samarske stijene. Vo-
da se nalazi u cisterni sa z. stra-
ne skloni{ta. Izgradnju je 1986.
organizirao Odbor KPP-a koji
se i danas brine o ku}i. U grad-
nji je sudjelovalo nekoliko stoti-
na ~lanova pl. dru{tava iz Zagre-
ba, Mrkoplja i Ravne Gore. Za-
nimljiva je {etnja od skloni{ta u
j. stjenoviti greben Bjelolasice
tzv. »Putem hrvatskih himala-
jaca«, koji je markiran i osigu-
ran ~eli~nom uàdi. Traje oko
Pl. skloni{te »Jakob Mihel~i}« na Bjelolasici 20’, a izveden je 1988. na poticaj
@elimira Kanture (1936.–1994.). Skloni{te je otvorenog tipa, a obavijesti o njemu da-
ju PD »Vihor« i »Kapela« iz Zagreba. Skloni{te je smje{teno j. od hrpta i zato pruà
dobru za{titu od bure. Nazvano je po lugaru koji je 1899. planinarima otkrio put na
Bijele stijene. Ovaj objekt na najvi{emu vrhu Gorskoga kotara pruà toliko potrebno
skloni{te na Bjelolasici, a uz to korisno sluì za ugodno planinarenje »od ku}e do ku-
}e« po Gorskom kotaru.
Od skloni{ta se ne treba vra}ati na vrh nego se moè za 25’ strmog silaza

opet sti}i na cestu, oko 1 km dalje od mjesta gdje smo je ostavili pri usponu.
Markacija ovdje sije~e cestu na putu za Samarske stijene (v. 4; prilaz sa Sa-
marskih stijena).
£ 2. Begovo Razdolje – Vrbovska poljana 6 km – Bjelolasica 1 h. Ovo
je najbolji prilaz za motorna vozila jer ima samo desetak km neasfaltirane
ceste. S raskri`ja u sredi{tu Mrkoplja treba krenuti u si. smjeru 6 km ces-
tom u Begovo Razdolje.
Begovo Razdolje (1078 m) je najvi{e selo u Hrvatskoj. Stanovnici imaju razvijen
smisao za turisti~ku privredu, a klimatski uvjeti, duìna zime i skija{ka ì~ara dobra
su osnova za razvoj skija{kog sporta. Godine 1980. sagra|en je u selu hotel »Jastreb«
sa 100 kreveta u 50 soba, a pored njega je i ove}e odmarali{te nastalo adaptacijom
{kole i lugarnice.
Iz sela se moè do Vrbovske poljane na podno`ju Bjelolasice cestom ili mar-

kacijom. Markacija vodi iz sela na s. preko @ute poljane i Podova. Uspon
cestom po~inje na ra~vanju na kraju sela, 1 km od hotela, gdje treba d. pod
pravim kutom. Cesta se uspinje kroz {umu povrh Okruglice i Duge poljane
(pje{a~ki put vodi preko tih poljana) na Vrbovsku poljanu (5,5 km), do mje-
sta kamo stiè put iz Tuka (dalje v. 1).

£ 3. Jasenak – Vrbovska
poljana 12 km – Bjelolasi-
ca 1,20 h. I ovaj je prilaz,
zbog duljine, samo za izlet-
nike s automobilom. Za raz-
liku od prilaza iz Mrkoplja
preko Begova Razdolja koji
je bliì Rijeci, ovaj je bliì
Zagrebu, no cesta je u lo{i-
jem stanju. Prvih 7 km od
Jasenka v. Bijele stijene, 1.
Od ra~vanja ceste za Bijele
stijene jo{ 1,5 km do novog
ra~vanja gdje treba d. (l. je
cesta za Tuk). Na idu}em Hotel »Jastreb« u Begovu Razdolju
ra~vanju nakon 600 m treba l. (d. krak se penje na Gomirkovicu do g. posta-
je skija{ke ì~are iz Vrela). Posljednja 4 km cesta vodi poloìto {umom i pre-
ko poljane Radivojke do lugarnice (d. od ceste) iza koje skre}e d. krak {um-
ske ceste, a odmah zatim i markacija na vrh. Dalje kao pod 1.
£ 4. Ratkovo skloni{te na Samarskim stijenama – Bjelolasica 2,30
h. Od Ratkova skloni{ta silaz natrag na cestu do »Trinaestog kilometra«,
cestom l. 1 km do ra~vanja, odakle d. 15’ u {umu do {umske manipulacije.
Dalje uspon vododerinom zvanom Palirova (ili @iva) voda na prijevoj Buca-
la i silaz na drugu stranu do {umske ceste na Okruglici poljani. Na toj su
poljani planinari iz Mrkoplja i Zagreba 1991. na~inili drvenu nadstre{nicu
– ugodno odmori{te. Nakon 2–3’ je ra~vanje: d. krak zavr{ava uskoro na po-
ljani Rapavici, a mi }emo l. 800 m i tu skrenuti d. u {umu. Nakon 20’ prela-
zimo tre}u cestu (Begovo Razdolje – Jasenak) i o{trim se usponom penjemo
kroz {umu gotovo 1 h do skloni{ta na Bjelolasici. Od skloni{ta 3’ uspona na
hrbat, pa l. do Kule na vrhu jo{ 15–20’.
£ 5. Vrelo – Gomirkovica (ì~arom) – Bjelolasica 2,30 h. Zaselak Ja-
senka, Vrelo, koji se nalazi na podno`ju Bjelolasice, otvara novu mogu}nost
uspona na vrh otkad je u njemu sagra|en novi sportsko-rekreacijski centar
sa skija{kom ì~arom povrh njega.
Sportsko-rekreacijski centar »Bjelolasica«. Hrvatski Sabor je 1978. odobrio iz-
gradnju ovog centra kao kapitalnog objekta u Hrvatskoj. Plan izgradnje izradio je Ur-
banisti~ki institut Hrvatske, naru~ilac je bio RSIZ za fizi~ku kulturu. Centar je otvo-
ren 19. prosinca 1986. Zami{ljen je ponajprije kao sredi{te zbivanja zimskih sportova
u Hrvatskoj zbog povoljnih snje`nih uvjeta na si. padinama, a osim toga bi kao cjelina
trebao sluìti cijele godine u rekreativne svrhe. Dovr{ena je skija{ka ì~ara iz Vrela
do poljane Gomirkovice koja ima sve uvjete da postane jedno od glavnih pje{a~kih
Sportsko-rekreacijski centar »Bjelolasica« u Vrelu
Gorski kotar 297

prometnih ~vori{ta. Centar je otvoren cijele godine, a raspolaè restoranom i velikim
hotelskim kapacitetom. Nalazi se u Vrelu (620 m), zaselku Jasenka (4 km od sredi{ta
Jasenka). Stalno je otvoren, ima restauraciju i velike hotelske kapacitete. Kako sti}i
do Centra? Radnim danom vozi redovita autobusna linija iz Ogulina do Jasenka,
odakle je 4 km cestom u Vrelo. Za vrijeme skija{ke sezone Vrelo ima izravnu autobus-
nu vezu sa Zagrebom. Autobus RO »Bjelolasica« vozi svakoga dana u 6 i 14 h svoje
djelatnike iz Ogulina do Vrela te, ako ima slobodnih mjesta, moè primiti i goste, no
ta mogu}nost nije sigurna. Ljeti vozi subotom iz Zagreba izletni~ki vlak »Karlek« do
Ogulina, odakle nastavlja izletni~ki autobus do SRC-a »Bjelolasica« (povratak istoga
ili idu}eg dana).
Skija{ka ì~ara iznad Centra svladava do poljane Gomirkovice na planin-
skom hrptu visinsku razliku od 458 m na duìni od 1203 m. Kapacitet joj je
1000 skija{a na sat. Ona teoretski otvara mogu}nost uspona na vrh i s te
strane Bjelolasice. S Gomirkovice bi bio mogu} uspon d. stranom Viline
drage na kamenjar, a zatim kroz {umu prema hrptu kojim ima oko 2 h do li-
vada pod vrhom. Zapreka je jedino lijepo razvijen pojas klekovine. Kroz taj
pojas probijena je prije Domovinskoga rata planinarska staza, ali je danas to-
liko zarasla da je postala neprohodnom. Budu}i da je klekovina bora danas
zakonom za{ti}ena, staza vi{e nije kr~ena. Dok se to pitanje ne rije{i, pje{aci-
ma preostaje mogu}nost uspona iz Vrela kroz Gri~evite drage (v. 6).
£ 6. Vrelo – Gri~evite drage – Bjelolasica 4 h. Iza zadnje ku}e u Vrelu
uspinje se cesta (4 puta je sijeku markirane kratice) u pravcu Begova Raz-
dolja. Na prijevoju Ostroìci (8. km) d. uz cestu je lugarnica i pored nje izvor
pitke vode, ali mi }emo na ra~vanju ceste 1 km prije lugarnice, na 7. km,
skrenuti l. krakom ceste kroz Gri~evite drage do njegova kraja (100 m dalje u
susret dolazi krak ceste iz Begova Razdolja, ali ceste jo{ nisu spojene zbog
nekih lokalnih razloga). S kraja ceste l. o{tro uzbrdo za markacijom prema
hrptu planine. Malo prije izlaska na hrbat je izvor, ali nije ozna~en. Na hrptu
stièmo do kriànja na Kulskim njivicama, odakle je na drugu stranu hrpta
3’ silaza do pl. skloni{ta, a d.
15–20’ livadama na vrh Bjelo-
lasice (v. 3).
LITERATURA
Ratkovi}, M.: Klek i Bjelolasica sa turisti~kog gledi{ta.
Primorac 1877., br. 38, 39 i 41; Hirc, D.: Na
Bjelolasici. HP 2, 1899., 155; Rossi, Lj.: Nekoji manje
poznati uzlazi u ju`noj Hrvatskoj. HP 3, 1900., 199;
Marcuzzi, E.: Biela Lasica. Liburnia 2, 1903., 5; Hirc,
D.: Prirodni zemljopis Hrvatske I. Zagreb 1905. (str.
471); Smokvina, A.: Biela Lasica. Liburnia 6, 1907.,
113; Langhoffer, A.: Na Bjelolasicu i U~ku. HP 10,
1907., 2; Asperger, C.: Bjelolasica d’inverno. Liburnia
7, 1908., 65; Pasari}, J.: Bjelolasica. Vienac 2,
1911., 191; Budisavljevi}, B.: Na Bjelolasicu 1864.
godine. Vienac 3, 1912., 93; Bo{njak, K.: Prilog gra|i
za floru ju`ne Hrvatske. Gl. prir. dr. 1927-28., br. 39-
40, str. 65; Stahuljak, V.: Bjelolasica 1533 m.
Novosti 21, 1927., br. 22; Zalokar, M.: Vrh
Bjelolasice. PV 38, 1938., 241; Kumi~i}, E.:
Bjelolasica. NP 3, 1950., 362; Pribani}, M.:
Bjelolasica. NP 1981., 193; Mikol~i}, K.: Jedan
graditeljski podvig. NP 38, 1986., 160; Tro{elj, M.:
Skloni{te na Bjelolasici, spomenik ljudske
nesebi~nosti. NP 1988.,18; Kantura, @.: Okruglica u
V. Kapeli. HP 83, 1991., 199; Kantura, @.: Male tajne
V. Kapele. HP 84, 1992., 4 i 85, 1993., 59.

Klek
Prirodne zna~ajke. U ~itavoj Hrvatskoj nema vrha kojim bi se narodna
ma{ta toliko bavila koliko Klekom. Prema narodnoj predaji starosjedilaca,
tu je sijelo vje{tica za olujnih no}i. Hrbat planine nalik je golemu okamenje-
nom divu, kojemu se jasno razabiru glava, grudi, koljena i stopala. S koje li
se god strane pri|e, Klek svaki put pokazuje drugi oblik, ali pogled uvijek
privla~i njegova smjelo uzdignuta prevjesna stijena. Klek je sastavni dio
Kapele; gra|en je od jurskih i krednih vapnenaca pa obiluje kr{em. Ima ob-
lik 3-4 km dugog hrpta smjera sz.-ji., koji je od podno`ja pa do bila pokriven
{umskim pla{tem. Jedino na dva mjesta {uma ne seè do grebena zbog oko-
mitih stijena. Ta su dva mjesta vrh Kleka s impozantnom stijenom visine
200 m, i Kle~ice, koje se tako lijepo vide iz Ogulina. S tih stijena splavljena
je zemlja i ostale su gole hridine. Ipak je me|u pukotinama ostalo malo hu-
musa i upravo to su stani{ta onih rijetkih biljaka {to su u pro{lom stolje}u
privla~ile pa`nju europskih botani~ara Klekovoj cvjeta-
ni (Pedicularis brachiodonta, Primula Kitaibeliana). Od
kra{kih pojava na}i }emo na Kleku {pilje i {krape, a u
okolici ponikve, ponore i osamljene kamenite obeliske,
tzv. visibabe. Oko podno`ja planine prostiru se prostra-
ne livade s bogatom proljetnom florom.
Prilazi i promet. Masiv Kleka okruèn je seoskim nase-
ljima (Turkovi} selo, Bjelsko, Musulinski Potok, Vitunj),
odakle u planinu vode brojne staze, tako da je uzlaz lak i
Klek u grbu Hrvatskog
mogu} s raznih strana. Jedinu te{ko}u ~ini svladavanje planinarskog saveza
vr{ne stijene zbog prili~ne strmine. Ju`nim podno`jem
Kleka vodi Rudolfova cesta Ogulin – Novi Vinodolski, koja je 1977. asfaltira-
na. Tu se pod Klekom nalazi zaselak Bjelsko (12 km od Ogulina, 130 km od
Zagreba), tradicionalna prilazna to~ka za uspon na vrh (1 h).
Planinarstvo i alpinizam. Klek ve} stolje}ima privla~i putnike i istraì-
va~e svojim markantnim likom (v. Malu klekovsku kroniku). S usponom J.
Frischaufa na Klek povezan je osnutak HPD-a. Klekova ji. stijena bila je
prva {kola hrvatskih penja~a. U njoj je izveden velik broj prvenstvenih pe-
nja~kih uspona, ali je, naàlost, uzela i desetak ljudskih `rtava, vi{e nego
ijedan drugi na{ vrh. U stijeni Kleka izveden je i prvi ozbiljniji penja~ki us-
pon u Hrvatskoj. U »Viencu« od g. 1912. ~itamo da su neki zagreba~ki pla-
ninari povezani uètom »plazili od stijene do stijene i nakon vi{esatnog pe-
Klek sa si. strane; lijevo Glava Kleka, desno Kle~ice (Alan âplar)
Gorski kotar 299

njanja doplazili na vrh«. Klasi~ni penja~ki smjerovi sluè danas po~etnici-
ma kao vje`bali{te (glasovita »Hapedejka«). Klek je podru~je rada PD-a
»Klek« u Ogulinu (osn. 1926.), koje je u blizini vrha sagradilo pl. ku}u i bri-
ne se o markiranju prilaznih putova. Ogulin je i glavna prilazna to~ka za
uspon.
Iznad munja, oblaka i triesa
Orija{ki, poput kamen-diva,
Sanak vje~ni spokojno {to sniva,
Klek se gordi diè put nebesa.
Kr{na roda ponosita slika,
Alem kamen hrvatskijeh gora,
Ne ima mu ravna takva lika
Od Crnoga do Jadranskog mora.
Albert Weber, 1898.
1689. J. W. Valvasor objavljuje prvu poznatu sliku (crte`)
Kleka. 1782. B. Hacquet spominje biljke ubrane na
Kleku
1835. F. Fras objavljuje da se Klek vidi iz Gornjeg grada u
Zagrebu
1838. uspon saskoga kralja Friedricha Augusta II. u
dru{tvu s J. Jela~i}em
1842. O. Ostroìnski objavljuje prvi opis Kleka (na
njema~kom jeziku)
1852. J. Schlosser i Lj. Vukotinovi} zapo~inju seriju uspona
1865. J. Torbar objavljuje prvi hrvatski opis Kleka
1874. J. Frischauf prilikom uspona na Klek poti~e osnivanje
HPD-a
1877. J. Kugy, C. Marchesetti i M. Tommasini botaniziraju
na Kleku
1878. dovr{ena Rudolfova cesta preko Bjelskog podno Kleka
1882. Ante Kova~i} objavljuje u »Viencu« pjesmu o Kleku
1883. HPD iz Zagreba ima svog povjerenika u Ogulinu
1898. skupina hrv. znanstvenika posje}uje vrh Kleka;
putopisac A. Weber objavljuje zanosnu pjesmu o Kleku;
poku{aj osnivanja podru`nice HPD-a u Ogulinu
1899. HPD-ov povjerenik F. Fink probija put kroz stijenu
na vrh
1909. izvu~en top na vrh Kleka prilikom vojnih manevara
1912. prvi uspon uètom u Klekovoj stijeni (~lanovi HPD-a)
1917. D. Pauli} i M. Drobac svladavaju stijenu Kle~ice
1925. HTK »Sljeme« ure|uje pl. skloni{te u polu{pilji pod
vrhom
1927. prva `rtva Kleka (smrtonosan pad Etelke
Hagenreiter)
1928. Vlado Horvat otkriva i opisuje Klekovsku {pilju
1929. sabirna akcija za izgradnju pl. ku}e na Kleku
1935. po~etak hrv. modernog alpinizma (solo uspon M.
Dragmana)
1939. prvi zimski penja~ki uspon (E. Laszowski i I. Bumba)
1949. snimljen prvi film o Klekovoj stijeni
1953. smrtonosan pad zagreba~kog penja~a I. Babi}-
Gjalskoga
1954. smrtonosan pad D. Bela~i}a s vrha
1956. zapo~ela izgradnja pl. doma
1958. 12. listopada otvorenje pl. doma; smrtonosan pad
zagreba~kih penja~a B. Luk{i}a i Z. Lindenbacha
1963. poginuo penja~ki instruktor M. Frey zbog pada u
stijeni
Klekova stijena u slikarstvu:
1972. Klek progla{en prirodnim rezervatom
Valvasor 1689., Franz Jaschke oko
1975. asfaltirana Rudolfova cesta do Bjelskog
1980. HPS objavljuje monografiju B. Aleraja »KIek, stijene, 1800., Vladimir Varlaj 1926. i
penja~i« Oton Postru`nik 1929.
Gorski kotar 301

Izbor prilaza. Najkra}i je pje{a~ki uspon na vrh iz zaselka
Bjelsko na podno`ju, koje je nekoliko puta na dan povezano
autobusnom linijom s Ogulinom (nedjeljom ne vozi!).
Ovom }e se mogu}no{}u posluìti oni koji zbog oskudice
vremena planiraju samo jednodnevni izlet, a tako|er i oni
koji stiù vlastitim prijevozom, jer tu mogu parkirati (au-
tobusi tako|er). Budu}i da se vozni red autobusa ~esto mije-
nja, valja se pri planiranju puta raspitati za najpovoljniji
Ognjeslav Utje{enovi}
polazak i povratak. Tradicionalan je uspon preko Pu{kari- Ostroìnski
}a i Ostrovice, no budu}i da je prili~no dugotrajan, njime se (1817.–1890.) opisao
sluè uglavnom planinari koji }e preno}iti u domu na Kle- je Klek 1842. g.
ku. Za povratak valja, radi raznolikosti, izabrati neki drugi
put, npr. do `. p. Hreljin preko Vitunja. Izletni~ki autobus koji je putnike
iskrcao u Bjelskom moè ih do~ekati na drugoj strani Kleka, u Vitunju, um-
jesto u Bjelskom. Postoje i novi pravci iz Ogulina koji tako|er mogu oboga-
titi izletni~ki itinerar.
£ 1. Ogulin – Bjelsko 12 km – Klek 1,10h. Polazna to~ka za Bjelsko je
Ogulin. Od `. p. Ogulin (109 km od Zagreba, 120 km od Rijeke, stanica br-
zih vlakova) [enoinom i Jela~i}evom ulicom te preko Zrinskog trga i Nazo-
rovom ulicom u sredi{te do trga pred Frankopanskom kulom. Autobusna
linija za Bjelsko vozi samo radnim danom s Trga hrvatskih rodoljuba pred
Frankopanskom kulom u 5,30, 6,30, 12,30 i 14,45. Svakim danom (i nedje-
ljom) u 6 i 14 h vozi autobus RO »Bjelolasice« svoje djelatnike iz Ogulina u
Jasenak preko Bjelskog.
Ogulin (323 m) je gradi} s 15.000 stanovnika smje{ten u dolini Dobre, upravo nad
njezinim ulazom u \ulin ponor. Staro je administrativno sredi{te, danas sjedi{te op-
}ine. Ima bolnicu, po{tu, benzinsku crpku, dobro razvijenu ugostiteljsku i trgova~ku
mreù, te turisti~ko i planinarsko dru{tvo (HPD »KIek«). Preno}i{te osigurava Tu-
risti~ko dru{tvo (hotela u Ogulinu nema). Na `. p. Ogulin zaustavljaju se i brzi vlako-
vi (Zagreb 109 km, Rijeka 120 km). Autobusni kolodvor je u sredi{tu. Glavna je grad-
ska znamenitost Frankopanska tvr|ava sagra|ena oko g. 1500. poslije istjerivanja
Turaka, oko koje se razvilo naselje
Ogulin. U tvr|avi je danas muzej, a u
njezinu dvori{tu gradska tr`nica. Is-
pod grada, preko ceste, ure|en je vidi-
kovac s pogledom na Klek i u 50 m du-
bok \ulin ponor u koji se, po predaji,
bacila k}i gradskoga kapetana \ula (ili
Zulejka) zbog nesretne ljubavi. Nakon
izgradnje brane na Dobri za potrebe
hidroelektrane »Gojak«, speleolozi su
mogli u}i u \ulin ponor i obli`nju {pi-
lju Medvedicu i istraìti ogulinsko pod-
zemlje. Rezultat je bio senzacionalan:
otkrili su 16 km kanala, po ~emu je ovaj
{piljski kompleks danas prvi u Hrvat-
skoj. U sredi{tu se pred zgradom neka-
da{nje Modru{ko-rije~ke ùpanije (sa-
da poduze}e »Prevoz«) nalazi bista
knjièvnice Ivane Brli}-Maùrani},
ro|ene u Ogulinu 1874. (rad Vanje Ra-
dau{a postavljen 1974.), a na zgradi je
HPS 1994. postavio spomen-plo~u u
povodu 120-godi{njice osnivanja
HPD-a. U Frankopanskoj tvr|avi je
zavi~ajni muzej u kojemu je 20. 5. 1984.
otvorena lijepa alpinisti~ka zbirka.
Frankopanski stari grad u Ogulinu s Ogulinskim muzejom

Iz Ogulina Rudolfovom cestom preko Molina-
rijeva mosta do Pu{kari} sela (v. 3), zatim da-
lje cestom u Bjelsko jo{ 10 km u brojnim zavo-
jima uzbrdo izme|u Sovenice (850 m) i Sto{ca
(808 m), pa desno povrh velike ponikve Lug i
preko blagog prijevoja Sljeme na visoravan
pod Klekom do prvih seoskih ku}a. Cesta je u
cijelosti asfaltirana.
Bjelsko (625 m) je zaselak Musulinskog Potoka od
nekoliko ku}a, s lugarnicom, gostionicom i izvorom,
sve pored ceste, a vaàn je kao najbliì cestovni pri-
laz Kleku. Mogu}nost parkiranja i ~uvanja vozila.
Na ulazu u selo, lijevo od ceste, nalazi se zanimljiva Monolit Baba kod Bjelskog
prirodna kamenita tvorba nalik gljivi, tzv. Baba.
Uspon na vrh vodi iza lugarnice d. od ceste kolnim putem uzbrdo 30’, a na
hrptu planine sastaje se s markacijom od Ostrovice (v. 3). Slijedi uspon od
15’ {umovitim hrptom u nekoliko zavoja do pl. doma.
Pl. dom na Kleku (1000 m) zidana je zgrada s prizemljem i potkrovljem. Smje{tena
je na planinskom grebenu j. od vrha, na gornjem rubu {umskog pojasa, tako da omo-
gu}uje {irok vidik na Gorski kotar i ogulinsku ravan, a i sam je dom vidljiv izdaleka.
Sagra|en je zajedni~kim naporom HPS-a i PD-a »Klek« u Ogulinu (otv. 12. listopada
1958.), a 1984. je znatno pro{iren prigradnjom. U prizemlju su kuhinja i dva dnevna
boravka, a u gornjoj etaì i prigra|enom krilu spavaonice s 50 leàja (ima i desetak
rezervnih madraca). Vodom se opskrbljuje iz cisterne. Otvoren je obi~no ljeti preko
vikenda i djelomi~no je opskrbljen. Budu}i da se reìm ~esto mijenja, taj podatak valja
provjeriti prije uspona. O davnoj potrebi i koristi ovoga doma svjedo~i i podatak da je
ve} 1929. bilo poku{aja izgradnje (sabirna akcija); 1937. trebala je gradnja zapo~eti,
ali je odgo|ena zbog nesporazuma o lokaciji: HPD iz Zagreba èlio je objekt u visin-
skom pojasu, a njegova je podru`nica iz Ogulina predlagala livade kod Bjelskoga. Sa-
da{nja je lokacija osobito povoljna za penja~e zbog blizine stijene, ali su oteàni nad-
zor i opskrba.
Od doma na vrh staza vodi l. stranom
planine uz lijep vidik u dubinu na selo
Musulinski Potok. Nakon 10’ prolazi
mimo omanje {pilje (5x4x2,5 m) pod
mo}nom prevjesnom stijenom, a 2’
poslije ra~va se: ravno dalje 35’ na Kle-
~ice, a d. uzbrdo za 15’ na vrh Kleka.
Kle~ice (1062 m) su golema hridina s. od
vrha Kleka, malo po strani i niè od glavno-
ga hrpta planine. U njima se razabiru dva
kamenita kuka. S planinskim hrptom veè
ih uska gorska kosa, a svuda naokolo ru{e
se slikovite kamenite okomice. Od ra~vanja
staze do vrha Kle~ica ima oko 30’. Nakon
2–3’ put izlazi na {umovit prijevoj {irok oko
100 m, zatim se penje hrptom kojemu je l.
vrlo strma livada (vidik na selo Musulinski
Potok), a d. {uma. Na vrhu livade (vis.
to~ka 1098 m) staza ulazi u {umu i nastav-
lja prema Hreljinu, a d. vrlo strmo nizbrdo
skre}e slaba stazica pod vrhove Kle~ica
gdje treba oprezno izabrati put do vrha (sa-
mo za iskusnije planinare!).
Uspon na vrh Kleka kroz stijenu svla-
dan je stubi{tem koje je dao usje}i
HPD 1899. preko svoga ogulinskog
povjerenika F. Finki (obnovljeno je Pl. dom na Kleku (Jasna Bingula)
Gorski kotar 303

Kle~ice
to~no nakon sto godina – 1999.). Na vrhu stubi{ta put izlazi na greben. Na
drugu stranu spu{ta se staza kojom penja~i prilaze stijeni, a na{ put nas-
tavlja iz {ume l. kamenim grebenom i mimo spomen-plo~a poginulim alpi-
nistima penje se na vrh. Iako je zavr{ni dio uspona mala alpska tura, a pot-
rebno je tu i tamo penjati se i rukama, nema ve}ih pote{ko}a. Opasnost
postoji samo za ki{ovita vremena kada su stijene skliske. Na vrhu se ne va-
lja odvi{e pribliàvati rubu stijene. Vrh je kamena glavica promjera dese-
tak metara, na kojoj je sada TV repetitor (1181 m). Odavle se pruà {irok
vidik s jedne strane prema Gorskom kotaru, a s druge sve do Medvednice
nad Zagrebom. Tu treba paziti da se ne bi odronjavalo kamenje, {to moè
biti kobno za penja~e u stijeni ispod vrha.
VIDOKRUG S KLEKA (1181 m)

Ime vrha m km 0°
Gera 1178 70 20
Sljeme 1033 105 41
Vranilac 643 150 45
Hunka 489 140 68
Brezovo polje 984 180 86
Kozara 970 155 102
Grme~ 1604 140 124
Klekova~a 1964 150 130
Ozeblin 1657 100 143
Seli{ki vrh 1280 50 150
Vaganski vrh 1758 100 161
[atorina 1624 70 182
M. Rajinac 1699 51 192
Bijele stijene 1334 15 260
Bitoraj 1385 25 275
Risnjak 1528 48 299
Triglav 2863 168 320
Ojstrica 2350 135 342
Stubi{te pod Klekom sagra|eno 1899., obnovljeno 1999. Rog 1100 42 353

£ 2. Ogulin – Kneja –
Klek 3 h. Sa zaravanka iza
`. p. Ogulin u z. smjeru za
strelicom kroz grad, na 2.
kriànju l., zatim ravno jo{
400 m preko kriànja sa se-
maforima do betonske ogra-
de iznad kanjona Dobre kroz
{etali{te Krlenac. Odavle l.
za novom markacijom iz
grada kroz predgra|e Krle-
nac do prodavaonice u Vu~i-
}ima (klupa sa stolovima).
Desetak m iza nje po~inje
uspon na prvi, zatim na dru- Klekova jz. stijena – »{kola« hrvatskog alpinizma
gi zaravanak Bukovnika. Oko 1 km dalje (putokazna plo~a) vrijedi sa staze
skrenuti d. odvojkom 3’ do Vidikovca na rubu vrha Pe~nika radi neobi~nog
vidika u dubinu od 150 m. Slijedi blagi uspon kroz mije{anu {umu, zatim
kroz sredinu pitomoga Malog polja (540 m) s nekoliko ku}a za odmor i izvo-
rom Franjkovcem na suprotnoj strani. Od izvora uspon kroz {umu do spor-
tsko-rekreacijskog centra Kneja (560 m), gdje je nekoliko igrali{ta i ku}ica
koje mogu posluìti kao skloni{te. Iznad Kneje izlazi se na cestu Ogulin –
Jasenak, njom l. 300 m, zatim d. uzbrdo kroz {umu na prijevoj Sovenicu
(700 m) izme|u vrha Sovenice (850 m) i Ostrovice (722 m); narod prijevoj
zove i Zakopa jer su tu, po predaji, zakopana tijela poginulih turskih voj-
nika. Ovdje je sa~uvana i zemunica 143. ogulinske brigade iz g. 1991.
Odavle se iznenada pruà lijep pogled izbliza na Klek. Desetak m dalje
put se spaja sa starom markacijom koja dolazi zdesna iz Ogulina preko
Pu{kari} Sela (v. 3). Blagim silazom stièmo do mirisnih livada s nekoliko
malih izvora na podno`ju Kleka, gdje sije~emo stazu Bjelsko – Turkovi} Se-
lo, te se vrlo o{tro uspinjemo travnatom padinom 15’-20’ na hrbat Kleka
(dalje v. 1).
£ 3. Ogulin – Pu{kari}i – Ostrovica – Klek 3,30 h. Ovaj neko} tradicio-
nalni pje{a~ki prilaz prili~no je dug i izloèn suncu, pa se njegova markacija
vi{e ne obnavlja. Danas ga zamjenjuje autobus do Bjelskog (v. 1), a tim
smjerom uglavnom idu jo{ samo autostopisti. Vodi iz sredi{ta Ogulina mi-
mo Frankopanskoga grada i vidikovca nad \ulinim ponorom 2 km Rudolf-
ovom cestom prema Novom Vinodolskom do raskri`ja, odakle l. preko sta-
roga slikovitog Molinarijeva mosta na rijeci Dobri (sagr. 1878.) u selo
Pu{kari}e. Ve} na ulazu u
selo skre}emo l. s ceste seos-
kim markiranim putem ka-
ko bismo skratili njezin ve-
lik zavoj. Nakon 30’ blagog
uspona uz telefonske stupo-
ve, opet izlazimo na cestu
»na Smuti« (izvor Benasta
voda uz cestu nije za pi}e).
Cestom treba produìti l. sa-
mo 200 m, a zatim je prije}i
te ~itav sat pa`ljivo slijediti
markaciju kroz nisku {umu
Ostrovicu mimo brojnih po-
nikava i proplanaka. Pogled na Klek sa Sto{ca (Jasna Bingula)
Gorski kotar 305

£ 4. Hreljin – Vitunj –
Gradina – Klek 5 h. Uspon
je dug i nije u cijelosti mar-
kiran, premda je vrlo zanim-
ljiv. Dolazi u obzir osobito
kao varijanta za silazak jer
je na kraju puta `. p. sa si-
gurnim voznim redom. Put
po~inje na `. p. Ogulinski
Hreljin (6 km od Ogulina,
ne stoje brzi vlakovi!), spu-
{ta se preko sela Brestovca
do rje~ice Vitunj~ice, prelazi
je kod ribogojili{ta i seoskim
putem stiè u selo Vitunj (1
h). U selu je gostionica i tr-
govina, a pored sela je zani-
Pl. skloni{te na Sto{cu (Jasna Bingula) mljiv izvor Vitunj~ice. Iza
sela penje se {irok put l.
stranom stoàsta vrha (660 m) u njegovo zale|e, odakle se za 5’ moè sti}i
na vrh do Vitunjske gradine (prvi spomen 1449. kao posjed Frankopana,
ve} 1575. napu{tena), a ravno dalje uzbrdo za 20’ na prijevoj. Tu treba
skrenuti l. uzbrdo kroz {umu, prvih pola sata strmo, zatim 1,30 h slabo utr-
tom grebenskom stazom na visini ve}oj od 900 m preko Opaljenog i Glad-
nog vrha. Putem prelazimo preko poljane Sladivojke (956 m). Na vrhu idu-
}e strme poljane l. silazi stazica na Kle~ice. Odavle se spu{tamo pod Kleko-
ve stijene i njihovim d. podno`jem stièmo u dom.
£ 5. Bjelsko – Stoàc 1 h. Zasjenjen Klekovom visinom i tradicijom ostao
je s druge strane ceste Ogulin – Bjelsko gotovo nezapaèn istaknuti vrh
Stoàc (808 m). Dosad su ga posje}ivali samo planinarski sladokusci koji ci-
jene nove vidike i nove doìvljaje. Vrijedi ga posjetiti i stoga {to je na njemu
malo pl. skloni{te koje pruà romanti~an ugo|aj u planinskoj ti{ini i osam-
ljenosti. Od Bjelskog valja krenuti cestom 2,5 km prema Ogulinu do zavoja
gdje d. dolje silazi bijela cesta, a d. uzbrdo u {umu obi~an kolnik. Tim kolni-
kom, slijede}i markaciju, ima do vrha 20–30’, djelomi~no stubi{tem od 300
stuba, sli~no Horvatovima na Medvednici. Na vrhu je lijepo ure|eno jed-
nostavno skloni{te sagra|eno 1975. g. u obliku brvnare. U njemu su pe}, tri
leàja i stol, a naokolo izletni~ke klupe. Skloni{te dobrovoljno odràva pla-
ninar Mijo Stipeti} iz Ogulina, koji je uredio i 300 stuba. S druge strane vr-
ha mogu se posjetiti zanimljive stijene povrh [kurih draga, nalik kiklop-
skim tvorevinama. Do njih ima oko 1 km kroz {umu prastarih bukava.
LITERATURA
Ostroìnski, O.: Klek. Der Pilger, Karlovac 1842., br. 11, 12 i 13 (prijevod NP 5, 1953., 256); Torbar, J.: Uzlaz na Klek i Plje{ivicu.
Knjièvnik 2, 1865., 121; Frischauf, J.: Kratak opis uspona na Klek (prijevod). Obzor 1874.; Ratkovi}, M.: Klek i Bjelolasica s turist.
gledi{ta. Primorac 1877., br. 38-41; Hirc, D.: Uzlaz na Klek. Lijepa na{a domovina, II. 1893. (str. 53); Planinar: Izlet na Klek. Obzor
1898., br. 129; Jemer{i}, I. N.: Pogled s Kleka. Svjetlo 1899., br. 35; Langhoffer, A.: Put na Klek. HP 2, 1899., 101; Heinz, J.: U jeseni na
Kleku. HP 4, 1901., 8; Beck M., G.: Ein botan. Ausflug auf den Klek. Ung. bot. bl. 1906., 2/4; Gaspari, M.: Na Klek. Dom in svet 22,
1909., 104; Haensler, K: U distanci modrog Kleka. Hrv. sloboda 1910., 221-224; Morton, F.: Eine Besteigung des Mali Klek. Ungar. bot.
bl. 1911., 329; Zikmundovski, R.: Sa Kleka. Vienac 3, 1912., 159; Hirc, D.: Novi prilozi hrv. flori, II. Klek. Gl. hrv. prir. dr. 1917., 29, 18 i
171; Vere{, S.: Jedan fantasti~ni put na Klek. Zabavnik 1919., br. 36; Bo{njakovi}, S.: Kra{ki Marko Kraljevi}. PV 22, 1922., 5; Cveti{i},
V.: Zimski uspon na Klek. HP 20, 1924., 106; Pauli}, D.: Mali Klek. HP 20, 1924., 88; K. C.: Teàk uspon na Malu Kle~icu. Ve~er 1926., br.
1758, str. 5; Cveti{i}, V.: Strani turista o na{em Kleku. Ve~er 1927., br. 1974, str. 6; N. ].: Prva `rtva Kleka. HP 23, 1927., 70; Dva
uspona na Klek. Jutarnji list 1929., br. 6175, str. 12; Brezove~ki, S.: Uspon preko ji. stijene Kleka. HP 31, 1935., 203; Wester, J.: Na
bajnem Kleku. PV 35, 1935., 301; Janekovi}, Gj.: Na Kleku. HP 32, 1936., 18 i 39; Dragman, M.: Prvenstveni uspon kroz ji. stijenu Kleka.
HP 32, 1936., 197; Horvat, V.: U potrazi za klekovskom {piljom. HP 33, 1937., 270; Laszovski, E.: Prvi zimski penja~ki uspon preko ji.
stijene. HP 35, 1939., 289; Klek (1182 m), jugovzhodna stena. PV 39, 1939., 51; Malneri~, M.: Klek. Na{ glas 1940., br. 4, str. 2;

Praì}, B.: Jedna no} na Kleku. HP 36, 1940., 294; Brezove~ki, S.: Novi penj. uspon u ji. stijeni Kleka. HP 37, 1941., 153; Bumba, I.:
Klek, ji. stijena. HP 38, 1942., 131; Ceraj, Z.: Kleku (pjesma). HP 38, 1942., 24; Prevendar, S.: Silaz ji. stijenom Kleka. HP 39, 1943.,
93; Iz pl. uspomena. Klek 28. VII 1939. HP 40, 1944., 40; Ku~an, N.: Tehni~ki opis penj. uspona u ji. stijeni Kleka. NP 1, 1949., 218;
Ledi}, G.: Crvena zastava na Kleku 1. maja 1943. NP 1, 1949., 129; Gropuzzo, I.: S filmskom kamerom u stijeni Kleka. NP 1, 1949., 102;
Kumi~i}, E.: Pismo o Kleku. NP 3, 1951., 270; Bla{kovi}, V.: Jedan stari opis ogulinskog Kleka. NP 5, 1953., 253; Poljak, @.: Vodi~ na
Klek. PSH, Zagreb 1959.; Ribarovi}, D.: Sa Dedca na Klek. NP 12, 1960., 198; [vob, G.: Perasov jarak. NP 14, 1962., 215; Ple{ko, M.:
Moja prva »{estica«. NP 15, 1963., 29; O{tri}, V.: Jz. greben Kleka. NP 17, 1965., 171; O{tri}, V.: Klekovo okno. NP 18, 1966., 40; [afar,
Z.: @eljezni~arski 20, vrhunski uspjeh. Planinar 1970., str. 50; O{tri}, V.: I. B. Maùrani} i Klek. NP 23, 1971., 362; êpelak, M.:
Prometejska no}. NP 23, 1971., 43; Aleraj, B.: Kako smo pekli kukuruz i {to se poslije dogodilo. NP 23, 1971., 41; O{tri}, V.: Crvena
zastava na Kleku. NP 24, 1972., 91; Pauli}, D.:.Mala Kle~ica. NP 25, 1973., 111; Aleraj, B.: Klek, stijene, penja~i. PSH, Zagreb 1980.
(penja~ki vodi~; 87 str.); Pave{i}, M.: S Kleka drugom stazom. HP 84, 1992., 164; Pave{i}, M.: Nova staza za uspon na Klek. HP 86,
1994., 117; Kranj~ev, R.: K. ogulinski kameni div. Hrv. zemljopis. 1997., 28, 12-16; Dulibi}, F.: Planina K. u slikarstvu Vl. Varlaja. Rad.
inst. povij. umjet. 22, 1998., 175-185; Aleraj, B.: Kako je nastala alpinisti~ka zbirka u Ogulinskom muzeju. HP 91, 1999., 11-12, 306.
OKOLICA VRBOVSKOG
Vrbovsko je gradi} na pragu Gorskoga kotara, smje{ten na rijeci Dobri, na visini oko
500 m, s dobrim prometnim vezama. Jedan se dio mjesta nalazi u dolini, a drugi na
zelenom obronku. Poznat je po drvnoj industriji. Usred mjesta je romani~ka crkva sv.
Ivana Nepomuka iz 1895. g. U okolici su {umovite padine Gorskog kotara i Velike
Kapele, koje planinarima pruàju razne mogu}nosti izleta u zeleno prostranstvo nep-
reglednih {uma. Opisat }emo dva najpopularnija: Kama~nik i Lovnik.
£ 1. Vrbovsko – Kama~nik 1 h. Od `. p. Vrbovsko (130 km od Zagreba,
100 km od Rijeke) 500 m prema Zagrebu do mjesta gdje cesta prelazi prugu.
Preko mosta na Dobri skre}e put s ceste d. kod Ribarskog doma (mrijesti-
li{te) u kanjon potoka Kama~nika.
Kama~nik. Od Ribarskog doma na Kama~nikovu u{}u u Dobru idemo uzvodno i za
~as prolazimo mimo ru{evina napu{tene pilane (mogu}nost parkiranja). Iza nje ula-
zimo u sutjesku. Posebna je turisti~ka atrakcija kanjona put koji je proveden 1961.
godine divlje romanti~nom prirodom donekle nalik Vra`jem prolazu ispod Skrada.
Put ide ~as rubom stijene, ~as galerijama koje su sagra|ene iznad {umovita potoka.
Nakon 1 km puta {iri se lijepa zelena dolina, a 1 km iza nje je me|u {umovitim obron-
cima kotao s dubokim tamnim jezercem, kra{kim vrelom Kama~nika (410 m). Lijevo
iznad izvora, na {umovitom humku, nalazi se lijep lova~ki dom. Duìna Kama~nika
od izvora do u{}a je 3 km. Ljepotu Kama~nika zapazili su ve} u 19. st. ~lanovi HPD-a
»Lovnik« iz Vrbovskog (osn. 1898.). Oni su 1899. poku{ali zainteresirati javnost i na-
maknuti sredstva za ure|enje, ali je to ostvareno tek nakon Drugoga svjetskog rata.
Kanjon Kama~nik
Gorski kotar 307

Vrbovsko
£ 2. Lovnik. Spu{taju}i se postupno od Risnjaka prema istoku u Pokuplje,

goranska visoravan zavr{ava u tom smjeru desetak km duga~kom gorskom
kosom Lovnik – Litori}, jedinom skupinom u Gorskom kotaru koja ne dose-
è 1000 m visine. Prostire se izme|u Dobre i Kupe, a okruèna je naseljima
Lukovdol, Vrbovsko, Moravice, Razdrto i Plemenita{. Pruà se kao i sve
druge skupine smjerom sz.-ji. Po~inje iznad Vrbovskog sa svojim najvi{im
vrhom Lovnikom (902 m), ~iju j. padinu sije~e stara cesta Zagreb – Rijeka, i
nastavlja se u s. smjeru rastrganim {umovitim kompleksom do Litori}a
(873 m). U skupini ima nekoliko to~aka vrijednih posjeta; me|u njima su
lova~ka ku}a pod Litori}em te vrh Lovnik (902 m) koji je bio dobar vidiko-
vac sve dok nije dotrajala drvena piramida na njegovu vrhu.
Markacija vodi od `. p. uzbrdo stubi{tem do glavne ulice, zatim njom d. do
po{te i starim kestenovim drvoredom kroz Dobru ulicu do Ul. I. G. Kova~i-
}a. Dalje d. mimo crkve i lova~ke restauracije do kapelice i od nje Ulicom
Blaèv brijeg uzbrdo 15’ do betonskog puta i njim d. preko asfaltne ceste do
motela »Selja~ka ku}a« u Hajdinima na cesti Zagreb – Rijeka (50’ od `. p.).
Tko dolazi automobilom, parkirat }e kod motela. Od motela cestom 30 m l.
Prije druge ku}e o{tro d. na makadamsku cestu koja vodi do releja. Dalje
uspon l. smrekovom {umom do {umske ceste i njom l. do ra~vanja, gdje tre-
ba d. 15’ do raskri`ja markacija na Goranskom pl. putu (45’ od motela).
Ravno je put za Orlovu stijenu (v. Okolicu Brod Moravica) i Lukovdol, a na{
put vodi l. preko livade na vrh (jo{ 25’; od motela 1,15 h). Vrh je obrastao
{umom i nema vidika, a posje}uju ga planinari na trasi GPP-a.
LITERATURA
\uri}, T.: Kama~nik, hrv. Vintgar. NP 30, 1978., 249.

OKOLICA RAVNE GORE
Ravna Gora (796 m) tipi~no je goransko mjesto ~iji su stanovnici poznati kao
stru~njaci u obradi drva. Ve} je 1830. imala {est pilana, a nakon Drugoga svjetskog
rata afirmirala se izradom drvenog namje{taja (tvornica »Radin«). Mjesto je razvije-
no uzdu` poduga~ke Ulice I. G. Kova~i}a. Tu su u sredi{tu autobusna postaja, po{ta,
banka, restauracija »Bjelolasica« i razne prodavaonice. Mjesto je sjedi{te PD-a
»Vi{njevica« koje ima dugu tradiciju (podru`nica HPD-a »Bjelolasica« osn. je 1933.).
Dru{tvo je uredilo dvije pl. ku}e, obilaznicu Ravnogorski pl.
put i èljeznu piramidu iznad mjesta. Oko 30’ od sredi{ta je
zanimljiv ponor pod Kosicom dubok 207 m sa 737 m istraè-
nih {piljskih kanala. Zanimljiv je i uspon na vrh Turmin
(1085 m) 1 h ji. od mjesta. Markacija skre}e d. s glavne ceste
na i. kraju mjesta cestovnim odvojkom izme|u kbr. 41 i 39, a
nakon prvoga lijevog zavoja, kod jakog izvora, skre}e d. o{tro
uzbrdo (na vrhu je kutija sa ìgom RGPP-a). Do Ravne Gore
moè se autobusom iz Delnica koji radnim danom vozi ~etiri
puta.
Ravnogorski pl. put (RGPP) uredio je i 2. 7. 1989. otvorio PD »Vi{njevi-
ca« iz Ravne Gore. Ima 12 KT i moè se obi}i za 4 dana lagana hoda (ukup-
no 24 h). Obuhva}a Kicljev vrh, Ruda~, Javorovu Kosu i Turmin, a uz to i
udaljenu Vi{njevicu (1376 m), Bjelolasicu i Samarske stijene. Dnevnik s
putopisom i kartom naru~uje se u dru{tvu. Za ispunjeni dnevnik organiza-
tor dodjeljuje zna~ku.
£ 1. Ravna Gora – Pl. skloni{te na Javorovoj kosi 1,30 h. Iz sredi{ta
mjesta Ulicom I. G. Kova~i}a do crkve sv. Terezije. Oko 100 m iza nje odva-
ja se l. Ulica Vrh. Na njezinu kraju treba opet l. (putokazna plo~a) i jo{ 25’
do skloni{ta.
Pl. skloni{te na Javorovoj kosi (oko 1000 m) sagradio je PD »Vi{njevica«
1987.–89. To je ukusna brvnara s 10 leàja i {tednjakom. Voda se donosi iz obli`njeg
izvora Bo`ji studenac (10’). Oko 150 m j. od skloni{ta Dru{tvo je podiglo na samom
vrhu Javorove kose (1016 m) èljeznu piramidu-vidikovac visoku 13 m. Istodobno se
Pl. skloni{te na Javorovoj kosi (J. Radoj~i}) Piramida na Javorovoj kosi
Gorski kotar 309

na nju mogu popeti tri osobe. Vi-
dik je na Gorski kotar i Sloveni-
ju sve do Karavanka. Ku}a je
zatvorena, a za posjet se treba
javiti Dru{tvu. Od Javorove ko-
se moè se, uz dobar zemljovid,
nastaviti put na drugu stranu,
sve do `. p. Skrad, ovim smje-
rom: lova~ka ~eka pod vrhom
Vijencem 1 h, Kicljeve jame 1 h,
Kicljev vrh 30’, Skrad 1,30 h,
ukupno 4 h.
£ 2. Ravna Gora – Pl. ku-
}a Lokanda 8 km – Velika
Vi{njevica 1,30 h. Na dru-
Pl. skloni{te Lokanda goj strani Ravne Gore moè
se posjetiti Vi{njevicu, koja
zapravo pripada {irem podru~ju Bjelolasice. Iz Ravne Gore s kriànja u
glavnoj ulici u j. smjeru 8 km cestom (od toga 5 asfaltirano) u {umsko pod-
ru~je do pl. skloni{ta.
Pl. skloni{te Lokanda (963 m) je biv{a lugarnica koju je PD »Vi{njevica« 1980.–83.
uz pomo} tvornice »Radin« preuredilo za pl. potrebe. Ima kuhinju, dnevnu sobu i pot-
krovlje s 20 leàja. Cesta vodi do same ku}e. Ku}a je zatvorena, a obavijesti se mogu
dobiti u Dru{tvu.
Od ku}e na z. preko ceste, kratiti zavoj ceste, njom 100 m i zatim d. uz {um-
sku vlaku do izlaska na {umsku cestu. Cestom opet 100 m d., zatim s nje l.
uzbrdo 15’ do spomenika gdje treba l. uz i. rub grebena kroz kameni teren
jo{ 20’ na kamenu plo~u (vidikovac). Odavle se ve} vidi vrh do kojega je 20’
te{ko prohodnim terenom.
LITERATURA
Ivan~i}, A.: Planinarstvo u Ravnoj Gori. NP 41, 1989., 215; Petanjek, B.: Ravnogorski pl. put. NP 41, 1989., 217; Acinger, N.: 60 g.
planinarstva u Ravnoj Gori. Ravna Gora 1993. (151 str.); Mahovi}, D. i [ibl, B.: Ravnogorski pl. put. HP 85, 1993., 76.
Ravna Gora

OKOLICA SKRADA
Skrad (700 m) je izrazito planinsko i turisti~ko mjesto, koje se od drugih naselja u
Gorskom kotaru razlikuje poloàjem na strmome obronku Skradskog vrha. Ispod
Skrada, na dnu doline stije{njene Skradskim i Kupja~kim vrhom, jedan je od najza-
nimljivijih krajeva u na{oj zemlji. Na tom malom prostoru nalaze se glasoviti Vra`ji
prolaz sa {piljom Muèva hiìca i Zeleni vir. Zbog odli~ne klime i svjeìne u ljetnim
mjesecima, Skrad je odavna na glasu kao klimatsko oporavili{te i ugodno ljetovali{te.
Razvijeno je ugostiteljstvo (nekoliko gostionica). Hotel »Zeleni vir«, kod autobusne
postaje i benzinske crpke, ima nekoliko soba, apartman i skupnu sobu s desetak leà-
ja za planinare. U zgradi Op}ine Skrad sjedi{te je Turisti~ke zajednice gdje se mogu
dobiti sve turisti~ke informacije. Nova je mogu}nost u Skradu Dje~ji dom ratne siro-
~adi »Kardinal Alojzije Stepinac«, ve}ih smje{tajnih mogu}nosti. Na a. kolodvoru
postavljena je orijentacijska plo~a pl. putova. Turisti~ku plo~u na `. kolodvoru posta-
vila je jo{ 1934. podru`nica HPD-a »Skradski vrh«. Iznad ceste prema Rijeci ure|en
je {umski park s klupama. Skradska okolina odavna ve} ima tradiciju kao va`na pl.
regija (podru`nica HPD-a »Skradski vrh« osn. 1928.). Tome osobito pridonose razvi-
jen smisao stanovni{tva za turisti~ku privredu i dobre prometne veze. Od brojnih iz-
leta koji se mogu poduzeti iz Skrada najljep{i su svakako do Zelenog vira, Vra`jeg
prolaza i Skradskog vrha, te }emo ih ovdje posebno opisati. Osim toga, moè se preko
sela Hribca i Hlevci na Ravnogorski pl. put, te njime dalje preko Kicljevih jama do pl.
ku}e na Javorovoj kosi iznad Ravne Gore (v. Okolica Ravne Gore).
Podru~je Skradski vrh – Javorova kosa. Izme|u Skrada i Ravne Gore
diè se gorska kosa duga~ka oko 5 km, dinarskog smjera pruànja. Na sva-
kome njezinu kraju diè se jedan vrh vi{i od 1000 m. Na sz. kraju to je
Skradski vrh, a na jz. Javorova kosa. Izme|u njih je zanimljivo visinsko
podru~je u kome dolazi do izraàja vertikalna razvedenost reljefa, s kanjo-
nima, stijenama i ponorima (najdublji je Kicljeva jama), tako da ovaj dio
Gorskog kotara nema oblik visoravni. Zahvaljuju}i toj ~injenici, ovdje se na
malom podru~ju nalazi ve}i broj at-
raktivnih prirodnih fenomena, a uz to
je to idili~an kraj breùljkasta izgleda
gdje se izmjenjuju livade i lijepe {ume.
Skradski vrh se diè kao prili~no
osamljen, istaknut i {umovit stoàc
koji dominira nad onim dijelom Gor-
skog kotara koji se pruà oko Skrada,
dok se Javorov vrh diè iznad Ravne
Gore (v. Okolicu Ravne Gore). Pod-
ru~je je vrlo pristupa~no zahvaljuju}i
dobrim cestama.
£ 1. Skrad – Skradski vrh 1,20 h.
Glavno je polazi{te za uspon na vrh
mjesto Skrad koje se nalazi na `. pruzi
Zagreb – Rijeka i na cesti Zagreb – Ri-
jeka (Zagreb 124 km, Rijeka 60 km) s
dobrim `. i a. prometom.
Skradski se vrh diè iznad gornjih ku-
}a u Skradu kao osamljen, sa svih
strana po{umljen i vrlo strm brijeg. Iz
Skrada postoji nekoliko mogu}nosti
uspona. Najkra}i po~inje na autobus-
nom kolodvoru, odakle se penje staza-
ma mimo crkve do cestovnog raskri`ja
gdje treba l. ispod vatrogasnog doma Skradski vrh s ji. strane (Jasna Bingula)
Gorski kotar 311

10’ do drugog raskri`ja. U
Velikom Selcu kod ku}e br.
22 skre}e se d. na asfaltirani
{umski put koji prelazi pre-
ko dvije livade, a zatim se
padinom brijega uspinje
prema vrhu. Tek na vrhu
prestaje {uma i tu se pruà
mala zaravan obrasla tra-
vom na kojoj je zidana kape-
la Marijina uznesenja na ne-
bo (sagra|ena je 1994. na
mjestu stare drvene kapele).
S humka d. od kapele, na ko-
[pilja pod Zelenim virom jemu je geodetski znak
(1043 m), vidik je slobodan samo prema jugu, jer ga na s. strani zatvara {u-
ma. S vrha se preporu~a silaz na drugu stranu u selo Hribac (15’), odakle l.
vodi u Skrad planinska cesta (4 km) ovijaju}i Skradski vrh sa s. strane i us-
put pruàju}i lijepe vidike na okolna sela. Desno od Hribca moè se poduze-
ti i zanimljiv izlet u selo Hlevce (1 h), odakle se, obilaze}i j. stranom vrh V.
Kiclja (901 m; do njega je 1,15 h), stiè do Kicljevih jama (ogra|ene su ~e-
li~nim uètom). To su tri duboka ponora u koje se slijeva gorski poto~i} i
gubi u podzemlju (koncem ljeta presu{i). Najdublji je Mala Kicljeva jama.
Ulaz joj je na 800 m, istraèna je do dubine od 285 m i vi{e od 1000 m duì-
ne. Rastrgane stijene i `ljebovi u okolici doimlju se posjetitelja svojom div-
ljom romantikom.
£ 2. Skrad – Zeleni vir 30’ – Vra`ji prolaz – Skrad 1 h. Pje{a~ki prilaz
vodi od autobusnog kolodvora 500 m cestom prema Rijeci do odvojka za `.
kolodvor. Tu silazi staza d. do pruge, sije~e je 100 m od kolodvora prema
Zagrebu i odmah se mimo ograde vrlo strmo spu{ta u brojnim zavojima
preko livade u {umu, te kroz nju silazi 400 m duboko do Zelenog vira (pov-
ratak 1 h). Cestovni prilaz po~inje
kod {kole odvojkom od ceste Zagreb
– Rijeka, 100 m od autobusnog ko-
lodvora prema Zagrebu. Prelazi `.
prugu i strmo silazi u nekoliko za-
voja kroz selo Planinu do »Izletni-
~kog doma« kod munjare »Zeleni
vir« (6 km od Skrada). Dom je otvo-
ren ljeti, opskrbljen je i u njemu se
moè prespavati po pristupa~noj ci-
jeni. Pred domom je parkirali{te i
ulaz u Vra`ji prolaz (pla}a se ulaz-
nica).
Zeleni vir i okolica. Ve} s parkirali{ta
pred domom pada pogled preko potoka
na 70 m visoku stijenu koja se osovila iz-
me|u dva strma {umovita obronka. S
njezina se vrha prelijeva u dubinu poto-
~i} koji se, raspr{en u tisu}e kapljica, ru-
{i do podno`ja stijene pred {piljski otvor.
Neobi~no slikovit prizor! Od doma l. do
{pilje s izvorom potoka Curka ima sta-
zom i stubama 6-7’. Kroz golemi {piljski
portal ulazi se najprije u predvorje viso-
ko i {iroko oko 30 metara. U drugom di- »Izletni~ki dom« pod Zelenim virom

Zeleni vir Vra`ji prolaz
jelu {pilje razlilo se malo jezero zelene boje. Prirodnom ugo|aju podzemlja smeta je-
dino betonska brana jezera, sagra|ena 1922. zbog opskrbe munjare (hidroelektrane)
vodom. Munjara se nalazi stotinjak metara niè, a u njezinoj je blizini »Izletni~ki
dom«. Poto~i} koji izvire u {piljskom jezeru zove se Curak. Ispod munjare sastaje se s
potokom Jasle i zajedno s njim tvori I{evnicu.
Izlet na Zeleni vir obi~no se povezuje s izletom u Vra`ji prolaz. Od munjare
»Zeleni vir« put vodi uzvodno preko mosti}a i mimo »Izletni~kog doma«
stazom koja za 5’ stiè do ulaza u kanjon Vra`ji prolaz, kojemu po divljoj ro-
mantici nema premca u na{oj zemlji (pla}a se ulaznica).
Vra`ji prolaz. Staza vodi od ulaza u kamenitu guduru, postaje sve uà, dok kona~no
ne zavr{i na umjetno podignutim galerijama i mostovima, jer vi{e nema mjesta za
stazu. Naokolo su raskidane stijene, a u dubini pod nogama {umni tok brzoga planin-
skog potoka Jasle. Prizori ljepote i ujedno strahote surove kra{ke prirode! Put prelazi
7–8 puta s mosta na most, mjestimice preko uzdu`ne galerije ispod koje se pjeni divlja
bujica. Stijene su s obje strane tako stisnute da se od neba vidi samo uzak trak. Put
kroz taj polumra~ni pakao stijena i vodene stihije zavr{ava nakon ~etvrt sata kod
nadstre{nice ispod ulaza u {pilju Muèva hià. Ulaz joj je 15 m iznad razine potoka
(320 m iznad mora). Za posjet je potrebno ponijeti svjetlo. Kroz velik portal vijugavim
podzemnim hodnikom stiè se u dvoranu, u kojoj ima zanimljivih kamenica. Neke su
pune vode.
Od {pilje nije nu`no vra}ati se do Zelenog vira, ve} se odavle moè uspeti
stazom {to sije~e zavoje {umskog puta i penje se do {umske ceste pod. `.
prugom. Cestom lijevo mimo `. p. 1,5 km u Skrad.
LITERATURA
Ma{ek, H. B.: Skradski vrh. HP 5, 1902., 19; Pany, J.: Zeleni vir. Vienac 4, 1913., 351; [enoa, M.: Skrad. HP 17, 1914., 23; Poljak, J.:
Skrad i okolica. HP 22, 1926., 8; Horvat, L.: Vra`ji prolaz. HP 31, 1935., 359; Kvaternik, J.: Skrad i okolica. Zagreb 1953. (30 str.);
Majnari}, M.: Jo{ o Zelenom viru. HP 91, 1999., 253; Majnari}, M.: Kicljev vrh. HP 91, 1999., 20.
Gorski kotar 313

OKOLICA DELNICA
Delnice (698 m) jesu administrativno, privredno i prometno sredi{te Gorskoga ko-
tara. Gradi} je smje{ten na cesti i pruzi Zagreb – Rijeka (130 km od Zagreba, 45 km od
Rijeke) i ima vrlo dobre prometne veze. Lokalne autobusne linije voze u Mrkopalj,
Crni Lug, Gerovo, âbar, Prezid, Brod na Kupi, Ravnu Goru i Lokve. Delnice su sta-
nica brzih vlakova. Smje{taj je mogu} u pansionu »Risnjak« (36 kreveta u 16 soba),
hotelu »Delnice« (44 dvokrevetnih soba) i Lova~kom domu pod Japlen{kim vrhom
(24 kreveta u 12 soba). Pored Lova~kog doma, na obroncima Japlen{kog vrha koji je
zbog ljepote svojih {uma za{ti}en kao rezervat prirodnog predjela, ure|ena je ski-
ja{ka skakaonica. U mjestu je trgova~ki opskrbni centar, niz ugostiteljskih i uslu`nih
radnji, po{ta, zdravstvena stanica, ljekarna i benzinska crpka. Planinarska tradicija
seè u 1878. g. kad je tu HPD imao svoga povjerenika. Delnice su sjedi{te PD-a »Pete-
hovac«. Zbog obilja snijega Delnice su prikladne za zimske {portove. Od pl. izleta naj-
zanimljiviji su na Drgomalj s. i na Petehovac j. od grada.
Drgomalj je najvi{i vrh u onome prostranom dijelu goranske plo~e {to se pruà od
podno`ja Risnjaka na istok do kanjona rijeke Kupe. Kupa ga o{tro dijeli od sloven-
skog nastavka goranske visoravni i sa svojom pritokom Kupicom polukru`no ovija sa
s. i i. strane. Prema jugu se blago spu{ta u delni~ko polje. îtavo je podru~je pod boga-
tim {umskim pokriva~em, osim hrpta s tri najvi{a vrha, koji se pruà u smjeru sz.-ji.
u duìni od 3 km (Mali Drgomalj, 1153 m, Veliki Drgomalj, 1154 m i Stari Drgomalj,
1051 m). Glavna su zna~ajka ovog hrpta pitome livade iznad {umskog pojasa, s kojih
se na obje strane pruà lijep vidik: na jednu stranu prema Risnjaku, a na drugu, pre-
ko kanjona Kupe, na slovenske planine. Pitoma idili~na priroda i lak prilaz iz Delnica
(5 km zra~ne linije) ~ine posjet vrhu ugodnom planinarskom {etnjom.
£ 1. Delnice – Veliki Drgomalj 2 h. Put zapo~inje na `. ili autobusnom
kolodvoru u Delnicama (postaja svih `. i a. pruga). Put vodi najprije 1 km
Supilovom ulicom prema crkvi. Prije nje skre}e l. Ulicom Z. Jastreba; 1 km
dalje, pro{av{i ispod vojarne, dolazi na raskri`je gdje treba d. Nakon jo{ 1
km treba s ceste skrenuti l. odvojkom u {umu. Krenemo li ravno, stigli bis-
mo nakon 4 km do ostataka nekada{njega velikog planinskog objekta »Vi-
dikovac«, odakle se moè strmom vratolomnom stazom si}i za 30’ do ulaza
u {pilju Hajdova hià (duìna 1188 m). Spomenutim odvojkom ima oko 1
km do raspu}a kod cisterne i lova~ke ku}e Raven (sada zapu{tene). Ispred
ku}e skre}emo d. krakom uzbrdo i poslije 3 km uspona (7 km od Delnica)
izlazimo iz {umskog pojasa do livada. Dovde je mogu}e automobilom samo
za suha vremena. Od {ume ima 10-15’ blagog uspona na hrbat i njim d. do
najvi{eg vrha (1154 m). U visinskom podru~ju mogu}e su ugodne {etnje.
Petehovac. Jugoisto~no od delni~kog polja, nasuprot Drgomlju i povrh `. pruge, str-
mo se diè 300 m visoka {umovita padina iza koje se, prema Mrkoplju, nastavlja valo-
Delnice i Drgomalj

vita visoravan pokrivena lijepim
mozaikom {uma i livada. Na
gornjem rubu te padine, na
[tim~evu vrhu (1024 m), sagra-
dio je PD »Delnice« g. 1948. pl.
dom i nazvao ga imenom ob-
li`njeg vrha Petehovca (1008 m;
naglasak na predzadnjem slogu;
peteh je lokalni naziv za pijetla,
tetrijeba). Nakon izgradnje ces-
te i skija{ke ì~are s delni~kog
polja do samoga doma, po~eli su
u blizini nicati i drugi objekti
(ugostiteljski, lova~ki i ku}e za
odmor), tako da je Petehovac s
vremenom postao poznato ski-
ja{ko sredi{te gdje su se odrà- Prema vrhu Drgomlja (Jasna Bingula)
vala i skija{ka natjecanja. U ne-
posrednoj blizini doma postoji 600 m duga staza za slalom i prostrani tereni, zimi
pokriveni snijegom odli~ne kvalitete. Ljeti su osobito lijepe {etnje po visoravni. Za vri-
jeme Domovinskoga rata u objektima je boravila vojska; nakon njezina odlaska objekti
su ostali bez nadzora i opusto{eni su. Danas ne postoji nikakva mogu}nost za smje{taj
gostiju i bit }e potrebno mnogo vremena i novaca za obnovu. Uspon na Petehovac ipak
}emo opisati po{tuju}i tradiciju i, mo`da, radi ponekog planinara koji poèli iza Pete-
hovca nastaviti {etnju preko visoravni prema Mrkoplju ili Tuku.
£ 2. Delnice – Petehovac pje{ice 1,20 h. Od a. ili `. kolodvora put vodi
najprije 1 km cestom prema Zagrebu. Iza benzinske crpke, a tik prije hotela
»Delnice« (86 kreveta), skre}e d. cesta prema podno`ju Petehovca. Orijen-
tacija je laka jer je nadaleko vidljiv {umski prosjek ì~are. Pre{av{i `. prugu
cesta vodi preko polja u {umu i nakon 1 km zavr{ava parkirali{tem kod do-
nje postaje ì~are (ì~ara je izvan pogona i potrebna joj je obnova). Odavle
vode dva pje{a~ka prilaza. Lijevo od ì~are vodi uzbrdo {umski kolnik, koji
se iznad {ume uspinje preko strmih livada na hrbat gorske kose i dalje hr-
ptom na vrh (40’). Drugi put skre}e s ceste d. prije parkirali{ta, vodi tako-
|er kroz {umu, a prolazi mimo zanimljivog ponora Gerovska rebar. Otvor
{irine 1 m pored samog je puta, a zimi se iz njega diè magla.
£ 3. Delnice – Petehovac cestom 6 km. Od cestovnog kriànja u sre-
di{tu 1 km prema Zagrebu do hotela »Delnice«, gdje treba skrenuti l. do
benzinske crpke. Od nje podvo`njakom ispod glavne ceste i zatim 5 km as-
faltiranom brdskom cestom u zavojima, koja stiè na Petehovac iz zale|a
mimo biv{eg lova~kog doma i niza ku}a za odmor.
LITERATURA
Skrad, 26. kolovoza (znanstveno putovanje). Galeb 2, 1879., 3; Majnari}, J.: Drgomlju. Smilje 23, 1894/5., 145; Hirc, D.: Veliki
Drgomalj. Hajdova hià. Gorski kotar, Zagreb 1898.; Majnari}, J.: Delnice. HP 2, 1899., 117 i 138; Majnari}, J.: Drgomlju (pjesma). HP 4,
1901., 7; Majnari}, J.: Na Zrinjskom vrhu. HP 4,
1901., 59; Intihar, G.: Cogli ski da Delnice a
Mrkopalj oltre il Petehovski. Liburnia 13, 1914., 75;
Malnar, M.: Drgomalj. HP 20, 1924., 78; Bla{kovi},
V.: Hajdova hià, jedna malo poznata i zanemarena
spilja Gorskog kotara. Jutarnji list, Zagreb 30. V.
1924.; Pl. dom na Petehovcu. NP 1, 1949., 320; 2,
1950., 165; 8, 1956., 70; Malez, M.: Hajdova hià.
NP 7, 1955., 10; Boì~evi}, S.: Nova otkri}a u
Hajdovoj hiì. NP 8, 1956., 197; Ko{ir, R.:
Novoletni obisk Petehovca. PV 57, 1957., 664;
Markulin, M.: Gornja Hajdova hià. NP 10, 1958.,
271; Klobu~ar, G. Na Drgomlju iznad Delnica. NP
41, 1989., 18.
Pl. ku}a na Petehovcu (Kre{imir Kedmenec)
Gorski kotar 315

OKOLICA BROD MORAVICA
U Brod Moravice (609 m) moè se sti}i vlakom od istoimene `. p. (506 m) odakle je
800 m (15’ lakog uspona cestom) ili od a. p. Donja Dobra (460 m) na staroj cesti Zag-
reb – Rijeka odakle uzbrdo cestom 1,5 km (25’ hoda) ili automobilom s ceste Zagreb –
Rijeka (odvojkom d. od Motike za one koji dolaze iz Zagreba, a za one koji dolaze iz Ri-
jeke iz Donje Dobre l. prije podvo`njaka. Mjesto je sjedi{te PD-a »Vr{ak« koje je mar-
kiralo nekoliko puteva u okolicu, a 1990. i Pl. put dolinom Kupe s 9 KT .U okolici su
najzanimljivije to~ke [pi~asti vrh, Leve{ni vrh i Orlova stijena, koje se nalaze i na tra-
si Goranskog pl. puta.
£ 1. [pi~asti vrh 1,30 h. Iz sredi{ta Brod Moravica u s. smjeru cestom 1
km (od `. p. 45’) do kriànja u zaselku Gornji Kuti, odakle l. cestom prema
lugarnici »Lazica« na brdu Vr{ku. Oko 400 m dalje kod kapelice l. kolnim
putem po obronku Vr{ka
10’ do zaselka Maklena i
dalje cestom kroz selo Dela-
~e (tu je najstarija ku}a u
Gorskom kotaru, iz 1644.
g.) i kroz Morava~ka Sela
jo{ 15’. Tamo gdje prestaje
asfalt dalje {umskim putem
do ra~vi{ta markacije, za-
tim 30’ l., gdje treba opet l. s
puta preko livade pa po gre-
benu na vrh (702 m; kutija
sa ìgom GPP-a). S vrha se
u s. smjeru moè za 2 h sti}i
Goranskim pl. putem na
[pi~asti vrh (Jasna Bingula) Leve{ni vrh (735 m) iznad
Kupe (kutija sa ìgom).
£ 2. Orlova stijena 2 h. S kriànja u Brod Moravicama na i. cestom preko
zaselaka Vele Drage i Razdrtog do kriànja: d. Litori} (lova~ka ku}a), l. Ple-
menita{. Cestom l. samo 30 m i zatim l. s nje 300 m za markacijom blagim
silazom od 300 m. Stièmo do ruba strme stijene (502 m) koja se ru{i u du-
binu od 300 m prema rijeci Kupi. S nje je lijep vidik na Kupin kanjon i preko
njega na Ko~evske planine u Sloveniji. Na rubu stijene ure|en je ve} prije
Drugoga svjetskog rata vidikovac (obnovila ga je [umarija Vrbovsko
1957.). Betonska terasa i ograda omogu}uju siguran i ugodan boravak. Bu-
du}i da put od Brod Moravi-
ca vodi uglavnom cestom (9
km), pje{aci }e radije i}i tra-
som Goranskog pl. puta ko-
jim je 4 h hoda. Taj put vodi
preko vrha Okrugljaka (886
m; 2,30 h; kutija sa ìgom;
vidika nema). Povratak je
mogu} u suprotnom smjeru,
pje{ice markacijom GPP-a
preko Lovnika, a automobi-
lom {umskom cestom preko
lova~ke ku}e Litori} do Pri-
sike na cesti Zagreb – Rijeka Vidikovac na Orlovoj stijeni iznad Kupe
(12 km).
LITERATURA
Kedmenec, K.: Orlove stijene. HP 86, 1994., 196.

OKOLICA ÂBRA I TR[]A
U najsjevernijem kutku Gorskoga kotara, od Gerova do Prezida na dràv-
noj granici, pruàju se brojne mogu}nosti za lake uspone na nekoliko vrho-
va tisu}njaka i za idili~ne {umske {etnje u bujnoj planinskoj prirodi gdje se
{ume izmjenjuju s cvjetnim proplancima. Trasiranjem Goranskog pl. puta
(GPP), koji u tom podru~ju ima nekoliko KT, omogu}en je pje{acima posjet
brojnim zanimljivostima toga dosada malo poznatog kraja. Put olak{avaju
i seoski pansioni gdje se moè preno}iti, te redovita autobusna linija iz Del-
nica (naàlost, samo radnim danom). Okosnica toga kraja je tzv. Goranska
cesta Gerovo – Prezid s odvojkom za âbar koja kao panoramska cesta ima
izrazitu turisti~ku vrijednost. Na toj brdskoj cesti moè se s a. p. skrenuti l.
i d. do raznih zanimljivih to~aka, od kojih je
ve}ina pristupa~na i automobilom.
£ 1. Goranska cesta Gerovo – âbar –
Prezid 20 km. Do Gerova (583 m) je 28 km
od Delnica (a. p.; pansion Lipovac). Iz Gero-
va se moè na izvor Kupe cestom koja se od-
vaja d. na 2. km prema âbru. Njom treba
si}i 2 km prema Zamostu do kriànja, zatim
d. vrlo strmom i uskom cestom 4,5 km do
ulaza »Podgri~« u NP Risnjak (parkirali{te,
kona~i{te sa 6 kreveta i kuhinjom, telefon;
pla}a se ulaznica) i jo{ 1,20 h pje{ice uz Ku-
pu (o izvoru v. Risnjak, 6). Na 8. km od Gero-
va je selo Tr{}e (824 m), koje je sjedi{te PD-a
»Rudnik« (osn. 1977.). Tu ima trgovina, po-
{ta, banka, nekoliko gostionica i jedan pan-
sion (v. tel. brojeve). Prije izlaza iz Tr{}a, kod
kbr. 16 u [kolskoj ul., skre}e l. asfaltirani od-
Na vrhu Rudnika (Jasna Bingula)
vojak od 600 m do pl. ku}e.
Pl. ku}a u Frbeàrima (825 m) nalazi se u zaselku Frbeàrima d. uz cestu (Ul. I. G.
Kova~i}a br. 30). Sagra|ena je 1969., ima 2 sobe s 15 leàja, kuhinju, podrum i potkrov-
lje. Elektrificirana je, ima vodovod, krov je od salonita. Objektom upravlja PD »Kame-
njak« iz Rijeke gdje se nalazi klju~. ^lanovi se ku}om sluè najvi{e zimi, zbog skijanja.
Oko 500 m dalje od ku}e (do kriànja pa desno) nalazi se na podno`ju Rudni-
ka (1011 m) skija{ka vu~nica Ski kluba iz Rijeke i restauracija »Brvnara«.
Tu markacija ostavlja cestu i penje se l. 30’ na vrh Rudnika (1052 m; 1 h od
Frbeàri s pl. ku}om rije~kih planinara
Gorski kotar 317

Tr{}a). Na vrhu je livada s koje se
pruà {irok vidik na sve strane. Pet
km dalje od Tr{}a d. je odvojak ceste
od 4 km koji se spu{ta u âbar.
âbar (524 m) je pograni~ni gradi} u
kojemu su grofovi Zrinski u 17. st. talili
èljezo. Njihov utvr|eni dvor pregra|en
je u 19. st., a danas su u njemu op}inska
uprava, muzej i galerija Vilima Sve~nja-
ka. Na glavnom trgu je ~esma s lavom iz
1911. g. kada je âbar dobio vodovod.
Odavle se cestom na s. stiè za 10’ do res-
tauracije pod izvorom rijeke âbranke u
kojoj je ìg GPP-a (KT 17; paziti na blizi-
nu dràvne granice).
Iz âbra natrag na Goransku cestu
(ili izravno markacijom GPP-a pre-
ko izvora âbranke) u selo Kozji
Vrh. U selu je gostionica »Taj~i«, a
d. iznad sela moè se za 10’ na Kozji
vrh (916 m), odakle je od releja lijep
vidik, osobito na gradi} Prezid. Na
Kozji vrh (Jasna Bingula) suprotnoj strani ceste moè se as-
faltiranom cestom od 5 km na Mila-
nov vrh (1011 m), zapravo valovitu visoravan s lova~kom ku}om, ogra|e-
nim prostorom za uzgoj srna i dva spomenika NOB-a. Planinarski ìg je
kod lova~ke ku}e. GPP vodi dalje u j. smjeru preko Paravi}eve Mize, [verde
i Guslice prema Snje`niku i Risnjaku. Od Kozjeg Vrha cestom je jo{ 4–5 km
do krajnje to~ke, Prezida, iza kojeg je dràvna granica. U Prezidu je zavi~aj-
na zbirka u kojoj se nalaze i drvene vodovodne cijevi stare 150 g., a iznad
mjesta stiè se za 30’ na vrh Vra`ji vrtec (904 m; kutija sa ìgom). Od Prezi-
da se moè markacijom za 2 h do prije spomenutoga Milanova vrha.
LITERATURA
Bingula, J.: Goranski pl. put. Dnevnik i vodi~ (sa zemljovidom). HPD »Zagreb - Matica«, Zagreb 2001.
TELEFONSKI BROJEVI
Vidi i tel. brojeve u adresaru pl. dru{tava i popisu pl. ku}a
Brod Moravice Turisti~ka zajednica 051/817 180; preno}i{te Crnkovi} (2x 2 kreveta) 817 274;
preno}i{te Golik (6 leàja) 817-175
Bijele stijene Pl. ku}a 01/3702 546 (Zvonko Kren)
Bjelolasica Pl. skloni{te v. Kapelski pl. put Sportsko-rekreacijski centar 047/532 278
âbar 051/822 244 (inf. Marta Pavli}); Turisti~ka zajednica i muzej 051/821 042
Delnice [umarija 051/812 151; autobusna postaja 051/812 060
Fuìne Pansion Arnika 051/835 287; pansion Ela 835 142; sobe 835 163
Gerovo Pansion Lipovac 051/823 185
Hrib Skednari Gostionica Malnar (3x2 leàja) 051/825 601
Janj~arica Pl. ku}a 051/833 248 (Stanislav Hora~ek)
Kapelski pl. put 01/3834 269 (Milovan Dlouhi) i 4597 105 (Zoran Gomzi)
Klek Pl. dom 047/522 384 (Miljenko Pave{i}); 531 206 (Franjo Petru{i});
tel. u. domu 099/442 087
Kozji Vrh Gostionica »Marta« 051/822 244
Nacionalni park »Risnjak« 051/836 133 (recepcija)
Ogulin Turisti~ki ured 047/532 278
Pl. dom na Snje`niku 051/516 597 (Branko [krobonja)
Prezid [umarija 051/822 105
Skrad Hotel »Zeleni vir« 051/810 635
Tr{}e Pl. ku}a u Frbeàrima, inf. 051/446 226 (Ivica Richter); pansion Jurkovi} 824 201
Tuk Pl. dom »Bijele stijene« 051/833 603 (Mario Bandi})
Vrbovsko Turisti~ka zajednica 051/817 180; preno}i{te i restauracija 875 277;
privatne sobe 875 984; [umarija 875 202

PLANINE RIJE^KOG ZALE\A

OBRU^ I HAHLI]I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322
Prilazi ku}i na Hahli}ima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326
1. Podkilavac – Pl. ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . . . 326
2. Podkilavac – Mudna dol – Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . 328
3. Platak – Pl. ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328
4. Suho – Previjak – Pl. ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . 329
5. Kamenjak – Kripan – Nebesa – Gorni~ko – Pl. ku}a Hahli}i . . 329
6. Trstenik – Obru~ – Pl. ku}a Hahli}i. . . . . . . . . . . . . . . 329
7. Planinarski putovi Hahli}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
Izleti od pl. ku}e na Hahli}ima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
8. Obru~ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
9. Suhi vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
10. Fratar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
11. Pakleno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
12. ]unina glava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331
13. Dnji} ili Dni} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331
SNJE@NIK I PLATAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332
Planinarsko-skija{ko sredi{te Platak . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334
Prilazi Platku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 336
1. Cestom od Kamenjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337
2. Cestom od Gornjeg Jelenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337
3. Cestom preko Klane i Gomanca . . . . . . . . . . . . . . . . 337
4. Pje{a~ki prilaz s Kamenjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338
5. Pje{a~ki prilaz iz Podkilavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338
Izleti s Platka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
6. Snje`nik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
7. Guslica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340
8. Jelenc. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
9. Gornji Medvejci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
10. Planinarska ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
11. Primorski Klek. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
12. Crni vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
13. Jasenovica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
14. Sleme. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
15. Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
Prilazi Snje`niku sa sjeverne strane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
16. Gornje Jelenje – Cajtige – Snje`nik . . . . . . . . . . . . . . 342
17. Gerovo – Lazac – Snje`nik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
Izleti sa Snje`nika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
18. Guslica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
19. Planina Vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
20. Risnjak preko Cajtiga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
21. Risnjak preko Lasca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
TUHOBI]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344
1. Gornje Jelenje – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344
2. Fuìne – Benkovac – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . 345
3. Zlobin – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347
4. Plase – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347
Planine rije~kog zale|a 319

MEDVI\AK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
1. @. p. Drivenik – Medvi|ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
2. @. p. Li~ – Medvi|ak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
3. Crikvenica – Griàne – Medvi|ak . . . . . . . . . . . . . . . 349
KOBILJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
1. @. p. Drivenik – Veliki Kobiljak . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
2. Crikvenica – Griàne – Kobiljak . . . . . . . . . . . . . . . . 350
KAMENJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
1. Uspon na Kamenjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351
OSTALI VRHOVI U RIJE^KOM ZALE\U . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
1. Luban . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
2. Suhi vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
3. Svib i V. Lakovica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
4. Ljubibelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
5. Vela Pli{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
6. Pli{ nad Klanom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
7. [etnica uz Rje~inu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
PLANINSKO ZALE\E CRIKVENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 354
Zagradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 354
1. Bribir – Ravno – Zagradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . 355
2. @. p. Li~ – Zagradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356
Ostali izleti iz Crikvenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356
1. Bribir – Pl. skloni{te Kurin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356
2. Drenin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
Izvadak iz autobusnog voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358
Obru~eva skupina sa staroga grada Grobnika

Poloàj i priroda. Planine rije~kog, a jednako tako i crikveni~koga zale-
|a, sve do ruba gdje po~inje Gorski kotar, pripadaju Hrvatskom primorju.
U njima se zapaàju tri skupine: skupina u kojoj je najvi{i Obru~ (»Grob-
ni~ke Alpe«), skupina kojom dominira Snje`nik i niz Tuhobi} – Medvi|ak –
Kobiljak – Zagradski vrh. Ve}ina vrhova u ovom nizu ~ini granicu izme|u
obiju pokrajina tako da im jedna strana pripada Gorskom kotaru a druga
Hrv. primorju. U ovom su vodi~u te planine izdvojene pod naslovom Plani-
ne rije~kog zale|a jer u pl. smislu prete`no gravitiraju Rijeci (u dosa-
da{njim izdanjima prikazane su u poglavlju Gorski kotar). To se osobito
odnosi na podru~je od Snje`nika do Obru~a u kojemu su glavna
rije~ka planinarska izleti{ta Platak i Hahli}i. Planine u tom
podru~ju sli~ne su gra|e kao one u Gorskom kotaru (vap-
nenac), ali se uvelike razlikuju po klimatolo{kim i bota-
ni~kim svojstvima (snaàn mediteranski utjecaj). Biljni je
pla{t mnogo oskudniji i padine su ve}inom kr{evite, ali su
zato svi vrhovi odli~ni vidikovci jer nadvisuju {umski po-
jas. Osobitost im je vidik na more, kvarnersko oto~je i pre-
ko mora sve do U~ke. Za izletnike je vaàn podatak izrazita
bezvodnost. Druga je pl. osobitost da se zimi, kad su naj- Guido Depoli,
vi{i vrhovi pod snijegom (Obru~, Guslica, Snje`nik, Tuho- dugogodi{nji ~elnik
bi}), mogu posje}ivati brojni bliì i niì vrhovi u gotovo CAF-a, urednik
ljetnim uvjetima (Kamenjak, Svib, Ljubibelj, Suhi vrh »Liburnije«, pl. pisac,
iredentist
itd.). Ispresijecani su dobrim starim vojnim putovima
(mulatijerama) na tzv. Rupnikovoj liniji koju je kraljevska Jugoslavija ure-
dila uz tada{nju talijansku granicu. Takve izlete mogu poduzimati i starije
osobe kao poludnevne ture, {to je prednost u kratkim zimskim danima.
Unato~ blizini mora, okolica Platka zimi obiluje dobrim snje`nim padina-
ma (Snje`nik, Rade{evo), tako da se tu razvio rije~ki zimsko-sportski cen-
tar s velikim planinarskim domovima i skija{kim ì~arama.
Planinarstvo. Sna`niji zamah planinarstva po~inje s osnivanjem Cluba
Alpino Fiumano (CAF, 1885.) i Primorskoga planinskog dru{tva (1888.),
koji su planirano organizirali izlete u ovo podru~je sve do Drugoga svjet-
skog rata. ^lanovi CAF-a bavili su se alpinizmom, skijanjem i istraìva-
njem {pilja. Objavljivali su tromjese~ni ~asopis »Liburnia« (1902.–1930.), u
kojemu su izlazili i brojni stru~ni ~lanci, te objavili dva vrlo dobra vodi~a
koji ni do danas nisu nadma{eni. (Ovaj prvi poku-
{aj da se nakon gotovo jednog stolje}a opet prikaù
kao jedinstvena cjelina, zasluga je mog suradnika
ing. Branka [krobonje iz Rijeke.) Nakon Prvoga
svjetskog rata Rijeka je bila odvojena neprirodnom
granicom od svoga zale|a, pa tada zapo~inje pl. ob-
radom su{a~ki »Velebit«, podru`nica HPD-a, koji
je razvio vrlo sna`nu djelatnost i, me|u ostalim,
podigao pl. ku}e na Hahli}ima i Platku. Nakon
Drugoga svjetskog rata podru~je je opet postalo
Zna~ka Cluba Alpino Fiumano
po~etkom 20. st. pristupa~no Rije~anima i u gradu je procvjetalo
planinarstvo: osnovano je desetak pl. dru{tava i
sekcija, markirani su putovi, obnovljene pl. ku}e i sagra|ene nove. Najduè
djeluju »Platak« i »Kamenjak«, koji se bavio alpinizmom i izdava~kom dje-
latno{}u (oko 70 brojeva ~asopisa »Planinarski list« od 1970. do 1994.).
Rije~ka pl. transverzala (RT) otvorena je 2. 7. 1967. Vodi preko svih

zna~ajnijih vrhova rije~ke okolice (osim ovdje spomenutih obuhva}a U~ku,

î}ariju i neke vrhove u Gorskom kotaru). Ozna~ena je skra}enicom RT
(Rije~ka transverzala), a traje 6-7 dana. Obilaskom svih KT stje~e se
zna~ka. Kao dokaz obilaska sluì Dnevnik. Put po~inje u Lovranu, a zavr-
{ava u Crikvenici; organizirao ga je nekada{nji Op}inski pl. savez Rijeke
(danas u Rijeci djeluje Pl. savez @upanije).
Pl. put »Oko rije~kih baklji« osnovao je Pl. aktiv INA-Rafinerije PD-a
»Kamenjak« u Rijeci 3. 6. 1990. Ima 10 KT, od ~ega su 4 na U~ki, 3 na
oto~nim planinama i 3 oko Platka (Fratar, Snje`nik i Kamenjak). Tiskan je
i dnevnik.
LITERATURA
Depoli, G.: I nostri monti. Fiume 1910.; Depoli, G.: I nostri monti. Liburnia 10, 1911., 103; 12, 1913., 24, 47 i 121; 13, 1914., 10, 39,
46 i 78; Depoli, G.: Guida di Fiume e di suoi monti. Fiume 1913.; Poljak, @.: Planinarstvo na Rijeci do Drugog svjetskog rata; u knjizi Slike
iz povijesti hrv. planinarstva, Zagreb 1987., str. 108-117; Poljak, @.: Po~eci i razvitak planinarstva na Rijeci do oslobo|enja zemlje.
Povijest sporta br. 66, 67 i 68 (1985. i 1986.); Zbornik planinara seniora 1985–1995. HPD Platak, Rijeka 1996. (sadrì oko 30 putopisa
na 183 str.).
Obru~ i Hahli}i
Poloàj i reljef. Skupina Obru~a sastoji se od zamr{enoga spleta vrhova i

kosa me|u kojima se jasno isti~u dva niza dinarskoga smjera pruànja. Za-
padni, vi{i ali kra}i, ~ine Trstenik (1240 m), [tulac (1212 m), Obru~ (1376
m) i Fratar (1353 m), a isto~ni, niì i duì, Sleme (1271 m), Grle{ (1325 m),
Gornik (1322 m), Crni vrh (1335 m), (Primorski) Klek (1210 m), Kuk (1087
m), Bela Pe{a (921 m) i, malo po strani, Jasenovica (1338 m). Dijeli ih udoli-
na koja po~inje s prijevojem Previjakom (1147 m), a sastoji se od tri dijela.
Gornji dio, Gorni~ko, {irok je i ravan; na njemu su dvije cisterne i ru{evna
zgrada biv{e lugarnice. Srednji dio, Mudna dol, ima oblik lijepog ali te{ko
pristupa~nog klanca, u kojemu ìve divokoze, srne i jeleni. Donji je dio bu-
ji~njak Su{ica {to zavr{ava na Grobni~kom polju. Oba planinska niza iz
prakti~nih razloga opisujemo zajedno i nazivamo ih po najvi{emu vrhu
skupinom Obru~a. Ime Obru~ vjerojatno je nastalo po vodoravnim slojevi-
ma vapnenca na najvi{em vrhu koji, izdaleka gledani, nalikuju prstenima.
Skupina se pruà u duìnu od 15, a u {irinu od oko 5 km. Podru~je najvi{ih
vrhova ~ini nepravilan labirint rastrganih vapnena~kih stijena usred kojeg
se nalazi divlje Pakleno. Obru~eva je skupina vrlo jasno ome|ena sa z. i j.
strane jer se u tom smjeru spu{ta strmim odlomom od oko 500 m u klansku
Obru~eva skupina sa zavoja Lujzinske ceste na 15. km od Rijeke

Na vrhu Obru~a; straga Snje`nik i Fratar (Branko [krobonja)
udolinu, odnosno, Grobni~ko polje. Odlom je tektonskog podrijetla, tj. nas-

tao je pucanjem Zemljine kore. Taj geolo{ki proces jo{ uvijek traje, zbog ~e-
ga je klanska udolina pod Obru~em poznata po brojnim potresima. S ruba
visoravni pruàju se {iroki vidici na Rije~ki zaljev i istarske planine. Sa s. i
i. strane odijeljena je od skupine Snje`nika nizom manjih kra{kih polja
(Gomanac, Trstenik, Suho, Re~ice, Ka~je, Pribini{ i Platak). Kroz njih pro-
lazi brdska cesta Kamenjak – Platak – Gomanac – Klana i ~ini polukrug
oko skupine. Cesta sa svojim odvojcima omogu}uje lak prilaz, tako da se na
gotovo sve vrhove moè sti}i za 1–2 h uspona.
Prirodne zna~ajke. Skupina Obru~a pripada dubokom krasu i zbog vap-
nena~ke je gra|e posve bezvodna. Vegetacijom je to najsiroma{niji dio ~ita-
ve regije, ali je floristi~ki neobi~no bogat i zanimljiv jer je tu granica medi-
teranskoga i kontinentalnog podru~ja. Najvi{im vrhovima, posebno Frat-
ru, daje osobitu slikovitost pojas klekovine bora, koji se neko} prostirao sve
do pl. ku}e na Hahli}ima, ali je danas u niìm dijelovima uni{ten paleòm.
Na Obru~u, Fratru i u Paklenu raste runolist. Oko vrha Obru~a mogu se
susresti divokoze koje imaju stani{te na njegovoj s. padini, a u posljednje
vrijeme vi|en je poneki medvjed i vuk. Klima se razlikuje od goranske vi-
{om temperaturom (ljeti nema onakve svjeìne kao u Gorskom kotaru) i
manjom koli~inom snijega, {to je uzrokovano blizinom mora i niòm nad-
morskom visinom. Gospodarska je vrijednost Obru~a u prostranim pa{nja-
cima s jz. strane i u {umskom pojasu sa si. strane. Za vladavine Frankopana
sredi{te je {umske eksploatacije bilo u dolini Gorni~ko, koju oba niza vrho-
va okruùju poput potkove. Na j. stranu, kamo je ta potkova otvorena, sila-
zi na Grobni~ko polje prastari @ivenjski put. I danas je Gorni~ko va`na
to~ka jer je tu ru{evina nekada{nje lugarnice s nekoliko cisterni do koje se
moè do}i cestom, ali je od nekada{njih {uma ostalo vrlo malo. Skupina je
posve nenaseljena i samo se ljeti mogu u planini susresti drvosje~e ili rijetki
pastiri iz Grobin{tine.
Planinarstvo. Obru~ pripada uèm pl. podru~ju Rijeke, a kako je to i naj-
vi{e brdo u zale|u, posje}ivanje ima vrlo staru i bogatu tradiciju. Prvi do-
sad poznati hrvatski putopis s toga podru~ja objavljen je 1884. (D. Hirc).
âk niti dràvna granica, koja je izme|u dva svjetska rata dijelila Rijeku od
Obru~a, nije mogla tu tradiciju prekinuti, pa iz toga razdoblja potje~e i do-
sad najbolji i najop{irniji prikaz ~itave skupine (G. Depoli, 1929.), kao i niz

putopisa u rije~kom ~asopisu »Li-
burnia«. Najva`niji pl. doga|aj bilo
je otvorenje pl. ku}e na Hahli}ima
1926. Za vrijeme Drugoga svjetskog
rata je uni{tena, ali je u 1968., ma-
rom planinara PD-a »Kamenjak« iz
Rijeke, ponovno sagra|ena i postala
toliko popularnom da je ime Hahli}i
danas poznatije nego Obru~. Skupi-
na je danas glavno podru~je rada
PD-a »Obru~« iz Jelenja i PD-a »Ka-
menjak« iz Rijeke koji odràvaju
markacije. Glavne su pl. zanimlji-
vosti u skupini divlja dolina Pakle-
no, niz golih vrhova s vidikom na
more, romanti~na okolina pl. ku}e
na Hahli}ima i ostaci rimskog zida,
Obru~ s juga (Jasna Bingula) a u podno`ju planine izvor Rje~ine.
Izbor prilaza. Na Obru~ vode markirani prilazi od Studene, s Grobni~kog
polja, Kamenjaka, Platka, Trstenika i Suhog, a kroz planinu prolazi i Ri-
je~ka transverzala. Zahvaljuju}i {umskim cestama, osobito tzv. Kripan-
skom putu koji vodi izme|u vrhova i. niza, Obru~ je pristupa~an i automo-
bilom. Najbliì i klasi~ni pje{a~ki prilaz vodi iz Draìca (Podkilavca), gdje je
postaja prigradske autobusne linije iz Rijeke, no ljeti ga za pripeke valja iz-
bjegavati jer je izloèn suncu. Najzanimljiviji je uspon kroz neobi~an kla-
nac Mudnu dol. Najugodniji je prilaz s Platka zbog obilja {umskoga hlada i
visine polazi{ta. Autom se moè najbliè do Previjaka, gdje treba parkirati.
Posljednjih godina Obru~ je okruèn cestama, a neke su se pribliìle pl. ku-
}i na Hahli}ima i samom vrhu Obru~a. Tako je od Potkilavca, putem za
»pod Planinu«, napravljena poàrna cesta, s ~ijeg kraja ima manje od sata
uspona putem »pod kolci« do ku}e. Probijena je cesta od Previjaka do Gor-
ni~kog, pod Osoje i do ruba Paklenog, a cesta postoji i sa s. strane od Goman-
ca pod [tulac i pod sami Obru~, tako da je s te strane do vrha manje od 45’.
Prilazi ku}i na Hahli}ima

£ 1. Podkilavac – Pl. ku}a Hahli}i 2,30–3 h. Iz Rijeke 7 km Zagre-
ba~kom cestom (ne autocestom!) do raspu}a u âvlima, odakle l. krakom
ceste 3,5 km do drugoga raspu}a kod doma u Draìcama (kru`ni tok), za-
tim d. 3 km cestom (20 ‘ kraticom kroz polja) u zaselak Podkilavac (gdje je
sjedi{te i prostorija PD-a »Obru~«). Do Draìca vozi prigradska autobusna
linija br. 12, koja svakih 30-45’ polazi iz Rijeke s prigradskoga a. kolodvora
na Delti. Linija 16 radnim danom produùje 13 puta, a nedjeljom 5 puta od
Draìca do Podkilavca. Od Podkilavca cestom u obli`nji Kilavac, gdje se iza
posljednje ku}e i mosta, nad obi~no suhim koritom Zale, l. odvaja cesta ko-
jom se dolazi do puta »pod Planinu« ili puta »kolci«, a d. se odvaja cesta do 2
km udaljenog proplanka nazvanog »~eka«, iako tu vi{e nema njezina traga.
Tu se d. odvaja put za Mudnu dol i Platak, a l. skre}e u {umu Tomaìnu str-
mi put. Nakon 45’ put izlazi iz {ume (odmori{te s lijepim vidikovcem na
Grobni~ko polje) i dalje se o{tro penje travnatim padinama i stalno s otvo-
renim vidikom. Preko Burnika i na kraju jarugom, uz pogled na ku}u pod
Suhim vrhom, stiè se do pl. ku}e na Hahli}ima (2 h od Kilavca). Oko 3’ pri-
je ku}e, l. uz put, nalazi se izvor s malim jezercima zvanima Hahli}i. Put
svladava visinsku razliku od 800 m i vodi stalnim usponom kroz bezvodan

kamenjar obrastao travom,
tako da je u cijelosti izloèn
suncu, pa ga valja poduzeti
po~etkom ili krajem dana.
Varijanta iz Kilavca (pri-
kladna za povratak). Iz Ki-
lavca se moè do ku}e i lije-
vom, pola sata duòm vari-
jantom, koja najprije dobar
sat hoda ide poàrnom ces-
tom i kraticama u s. smjeru,
a zatim se o{tro penje d. uz
obronak Obru~a, opet dobar
sat hoda, do prijevoja Vrh
planine (oko 1115 m) izme-
|u ]unine glave i grebena
Obru~a. S prijevoja je blag Hahli}i (Jasna Bingula)
silaz od 10’ do ku}e. Poàr-
nom se cestom moè i}i do njezina kraja, od kuda ima manje od sata strmog
uspona travnatim obroncima ]unine glave. Na kraju se prate drveni kolci,
a put izlazi na jezerca Hahli}e.
Hahli}i. Tako se nazivaju lokve {to se nalaze 3’ j. od ku}e, s druge strane travnate
uvale. U narje~ju Grobin{tine to zapravo zna~i kali}i (deminutiv od kal, lokva). Na
tom se mjestu nalazi izvor ispod kojeg su prije oko tri stolje}a pastiri obzidali tri bu-
nara, jedan iznad drugoga, tako da su se mogli prelijevati. Danas se od bunara ras-
poznaju samo tragovi u kojima su se zadràle lokve (jezera). Okolina Hahli}a velika
je travnata uvala okrenuta prema jugu, koja je zanimljiva botani~ki. Osobito je sliko-
vita klekovina bora zbog iskrivljenih grana.
Pl. ku}a Hahli}i (1097 m) nalazi se na j. padinama Obru~a, ispod Suhoga vrha, na
malom zaravanku izme|u borove {umice i kamene glavice Dnji}. To je vrlo skladno
zidana visoka prizemnica s potkrovljem, veli~ine 10x6 m. Prizemno su kuhinja i bla-
govaonica, te velika soba, a u potkrovlju dvije manje spavaonice, ukupno 20 kreveta .
Na stra`njoj strani ku}e nalazi se skloni{te s tri kreveta. Vodom se opskrbljuje iz cis-
terne. Otvorena je svakog vikenda, od petka popodne do nedjelje, te blagdanom, i ta-
da je opskrbljena hranom i pi}ima. Od doma se pruà lijep vidik na Rije~ki zaljev, oto-
ke, Grobin{tinu i U~ku. Prva ideja o izgradnji ku}e potekla je 1907. u tada{njem Clu-
bu Alpino Fiumano, koji je dao izraditi i nacrte, ali je od gradnje odustao zbog »stra-
hovanja za sigurnost objekta koji bi trebao biti na hrvatskom teritoriju«. Prvu je ku-
}u na tom mjestu sagradila tek 1926. podru`nica HPD-a »Velebit« sa Su{aka (otvore-
nje 31. listopada). Za vrijeme Drugoga svjetskog rata objekt je uni{ten. PD »Kame-
SATNICA OD KU]E NA HAHLI]IMA

Obru~ (1376 m) 1,30 h
Fratar (1353 m) 55'
Suhi vrh (1280 m) 40'
Osoje (1340 m) 1h
Vidalj (1184 m) 40'
Podkilavac 1,30 h
Draìce 2h
Platak 2-3h
Gorni~ko 45'
Studena (preko Obru~a) 4h
Studena (ispod Obru~a) 3h
Pakleno 30'
Trstenik (preko Obru~a) 3h
]unina glava (1160 m) 10'
Klek (Primorski; 1210 m) 3h
Crni vrh (1335 m) 2,30 h Planinarska ku}a Hahli}i (Hinko Poro~nik)

njak« iz Rijeke sagradio je 1968. na starim temeljima dana{nji objekt (otvorenje 30.
studenoga). Koriste}i se novim zakonskim mogu}nostima, op}ina Jelenje je ku}u
uzela »Kamenjaku« i predala je PD-u »Obru~« iz Jelenja na upravljanje.
£ 2. Podkilavac – Mudna dol – Hahli}i 3-3,30 h. Uspon kroz Mudnu
dol osobita je atrakcija jer vodi veli~anstvenim klancem koji je duboko usje-
~en u planinu. Iako je uspon prili~no naporan (na duìni od 2 km svladava
uspon s 400 na 900 m), vrijedi ga doìvjeti radi neo~ekivano divlje prirode i
bogatstva prirodnih oblika. Ne{to sli~no ne postoji nigdje u na{oj zemlji.
Uspon kroz Mudnu dol mogu} je samo za lijepa vremena, a opasan je za vri-
jeme ki{e zbog nenadanih bujica. Ulaz u klanac samo je 10 km zra~ne linije
od Rijeke. Iz Rijeke do Podkilavca v. 1. Na »~eki« (danas ~eke vi{e nema)
kod stupa s pl. putokazima (l. je najkra}i uspon do Hahli}a) produùjemo
ravno poljem u njegovo suènje koje postupno prelazi u Mudnu dol. Prije
ulaska u uski dio, d. se odvaja markirani put za Kripanj i Platak, kao dio ne-
kada{nje transverzale Rijeka – Ljubljana. Markacija ulazi u {umu, gdje se
visoke padine sve vi{e pribliàvaju jedna drugoj, a suho korito potoka Su{i-
ce postaje sve vi{e divlje. Mudna dol je obrasla bjelogori~nom {umom, u ko-
joj prevladava hrast medunac. Tu ima i razli~ite divlja~i: divljih svinja, jele-
na, divokoza i srna, navrati i poneki medvjed, a i orao se gnijezdi u nepris-
tupa~nim liticama. Uspon postaje sve o{triji i 20’ od ulaza valja prije}i prvi
skok, liticu od 10 m. Uspon preko nje osiguran je èljeznim stubama i uè-
tom koje su postavili rije~ki planinari seniori g. 1986. (put je obnovljen
1994.). U kamenome koritu zanimljivi su veliki »lonci« {to su ih izduble bu-
jice. Nakon idu}ih 20’ je drugi, mnogo lak{i skok, koji se prelazi stubama.
Kroz uzak klanac me|u stijenama, ponegdje jedva metar-dva {irok, izlazi
se napokon na livadicu okruènu stoljetnim bukvama koja obi~no sluì kao
odmori{te. Dalje je Mudna dol mnogo pitomija. Vodi jo{ malo uzbrdo do
Gorni~kog, a onda l. iza vrha Vidalja do pl. ku}e.
£ 3. Platak – Pl. ku}a Hahli}i 2,30 do 3 h. Do Platka v. skupinu Platak i
Snje`nik. Od doma na Platku ima nekoliko varijanti, me|u njima i trasa
Rije~ke transverzale, koja usput obilazi nekoliko KT ({pilja Zvir, Klek, Crni
vrh), ali je bar 1 h duà od ostalih. Najkra}i i najlak{i prilaz vodi od doma
na Platku nizbrdo na livade Malog
Pribini{a do metalne piramide-pu-
tokaza na raskri`ju usred livade,
odakle d. markacijom za livadu Ve-
likog Pribini{a, koju se prelazi za
20’ cestom uz z. rub {ume (vidik na
Snje`nik). Slijedi dobar sat hoda
{umskom vlakom postupnim uspo-
nom, skre}u}i pomalo l. do {umske
ceste. Markacija sije~e cestu i s
druge se strane nastavlja kroz du-
boke {ume, Te{nje i Ilovnjak, obila-
ze}i sa s. strane Crni vrh (mogu}
uspon za 30’), zatim prelazi preko
prijevoja izme|u Grle{a (1325 m) i
Gornika (1322 m). S druge strane
prijevoja silazi u travnatu uvalu
Gorni~ko, gdje sije~e @ivenjski put
10’ iznad ru{evne lugarnice i cis-
terne. Markacija se na drugu stra-
nu opet penje kroz {umu i nakon
30’ laka hoda sastaje s markiranom
Mudna dol (Marijan Wilhelm) stazom {to prilazi s d. od Suhoga

preko Previjaka (v. 4). Poslije nekoliko min izlazi na travnati prijevoj
izme|u vrhova Vidalj (1190 m) i Osoje (1340 m). Odavle je vrlo lak uspon
l. na strm, travnat stoàc Vidalj (1184 m; 15’) i d. na Osoje (1340 m; 25’).
Iza prijevoja staza stiè kroz {umarak na livade Koprivenac, vode}i pod-
no`jem Fratra. Nakon 20’ odvaja se d. uzbrdo markirani nogostup na vrh
Fratra, dobro vidljiv sa staze. Nekoliko min dalje markacija silazom stiè
do pl. ku}e. Put je ugodan jer nema ve}ih uspona, a dijelom prolazi {um-
skim hladom. Vode putem nema.
£ 4. Suho – Previjak – Pl. ku}a Hahli}i 2 h. Ovaj je prilaz osobito za-
nimljiv zbog varijante puta kroz Pakleno. Suho je mala {umska ~istina s. od
Obru~a, s lugarnicom, cisternom i nastambom drvosje~a. Usred livade ces-
ta se ra~va. Dovle se moè sti}i iz Rijeke s j. strane preko Platka (40 km) ili
sa s. strane preko Klane (35 km; v. skupinu Platak i Snje`nik, 3). Od Plat-
ka, dobrom {umskom cestom (pro{irenom 2000. g), treba produìti do Su-
hog 13 km, gdje na trostranom kriànju treba s glavne ceste skrenuti o{tro
l. uzbrdo {umskom cestom (problemati~na strmina na 3. km), kojom je 3,5
km do kriànja na sedlu Previjak (1147 m; tu treba ostaviti automobil). Na
drugu stranu cesta silazi l. kroz {umu do ru{evne lugarnice Gorni~ko (3,5
km), ravno dolje silazi u Gorni~ko pje{a~ka kratica (25’), a d. skre}e na{a
staza za Hahli}e. Ve} nakon otprilike stotinjak koraka ra~va se put za Hah-
li}e u tri varijante: l. najduù, preko vrhova Sleme (1263 m) i Grle{ (1325
m; 2,30 h – dio Hahli}ke transverzale); u sredini najkra}u (1,20 h) i d. duù
kroz Pakleno (1,40 h). Srednja vodi poloìto kroz {umu uskom stazom i
poslije 20’ sastaje se s markiranom stazom {to prilazi s l. od Platka (v. 3).
Varijanta preko Paklenog ispo~etka vodi blagim usponom po {iroku {um-
skom putu. Nakon ~etvrt sata kolnik zavr{ava na hrptu s. od vrha Osoja, a
na drugu stranu silazi staza u Pakleno. Vijugaju}i ~itav sat hoda kroz labi-
rint stijena i jama (v. 10), izlazi kroz vrata izme|u Obru~a i Suhog vrha na
livade i preko njih stiè do ku}e.
£ 5. Kamenjak – Kripan – Nebesa 11 km – Gorni~ko – Pl. ku}a Hah-
li}i 1,30 h. Ovo je najkra}i prilaz s ceste Zagreb – Rijeka. S nje skre}emo iz-
nad Kamenjaka asfaltiranim odvojkom za Platak, ali ga ve} nakon 3 km os-
tavljamo na kriànju zvanom Cestarnica, kod borove {ume, te skre}emo l.
lo{ijom cestom zvanom Kripanski put. Ime je dobila po istoimenom izvoru
pored lova~ke ku}ice, 200 m d. od ceste, na 5. km. Ta vrlo zanimljiva brdska
cesta vodi me|u vrhovima i. niza Obru~ke skupine i omogu}uje lak uspon
na Kuk, Klek i Crni vrh. Kuk traverzira na 6. km sa s. strane, svega nekoli-
ko minuta d. ispod njegova golog vrha (1087 m; otvoren vidik!). Samo neko-
liko min dalje odvaja se d. markirana staza na vrh Kleka (1210 m), koji je
dobro vidljiv s ceste. Na 8. km l. je odvojak od 200 m do lugarnice, iza koje se
d. o{trim usponom za 1 h kroz stijenu i kamenim grebenom penje markira-
ni nogostup na Veliki Crni vrh (1335 m; v. Platak, 12). Cesta produùje jo{
4 km i spaja se s cestom Platak – Trstenik. Na 7. km ove ceste ostavljamo
vozilo i skre}emo l. kroz {umu 1 km kroz {umovita Nebesa, zatim strmo si-
lazimo za markacijom u travnatu dolinu Gorni~ko do @ivenjskog puta. Tim
putem malo d. prema ru{evnoj lugarnici Gorni~ko, zatim uspon na drugu
stranu 15’ kroz {umu do staze {to prilazi s d. od Platka (v. 3). i njom do pl.
ku}e na Hahli}ima (1,30 h od ceste).
£ 6. Trstenik – Obru~ – Pl. ku}a Hahli}i 3 h. Do Trstenika se moè iz
Rijeke preko Klane (33 km) ili preko Platka (43 km). Od Platka do Trsteni-
ka je 15,5 km {umskom cestom. Trstenik (oko 960 m) je lijepa gorska livada
okruèna strmim {umovitim obroncima. Usred livade, z. od ceste, nalazi se
ru{evina velike vojarne sagra|ene prije Drugoga svjetskog rata (nakon to-
ga rata bila je neko vrijeme dje~je odmarali{te), a uz j. rub livade, 50 m od

ceste, nepresu{an izvor vode gdje zapo~inje markirani put. Uspon vodi u jz.
smjeru nekada{njim grani~arskim stazama (u podru~ju tzv. Rupnikove li-
nije) o{tro uzbrdo, obronkom vrha Trstenika (1240 m) na @elezna vrata
(1247 m), gdje izlazi na {umsku cestu koja dolazi zdesna od Gomanca. Ces-
tom se, lagano se penju}i, ide skoro cijeli sat. Usput je zanimljiv uspon za
15’ na vrh [tulac (1212 m) s tunelima i fortifikacijskim objektima. Cesta
nastavlja jo{ 2 km do ruba Paklena, a markirana staza skre}e d. jo{ 30’ ka-
menim obroncima na vrh Obru~a; 15’ prije vrha zdesna prilazi markirani
uspon trasom RT iz Studene. Silaz s Obru~a na j. stranu do ku}e markira-
nim nogostupom kamenitim grebenom za 1 h.
£ 7. Planinarski putovi Hahli}a (kroz Pakleno do Nebesa) je tzv. mre-
àsta obilaznica koju je osnovao PD »Kamenjak« iz Rijeke 1987. g. (v. 7).
Tada su prvi put markirani prilazi nekim vrhovima Obru~ke skupine, a
provedena je i staza kroz Pakleno. Markacije obuhva}aju okolicu ku}e na
Hahli}ima, te uz nju ima jo{ 17 KT, od ~ega 14 vrhova, dva lokaliteta u Pak-
lenom i Mudnu dolu. Put se moè obi}i za 2–3 dana sa smje{tajem u ku}i na
Hahli}ima.
Izleti od pl. ku}e na Hahli}ima

£ 8. Obru~ 1,30 h. Od ku}e preko travnate uvale i putem kroz visoku kle-
kovinu pod stoàstu ]uninu glavu i d. od nje na prijevoj Vrh planine 10’.
Odavle d. uzbrdo hrptom, dijelom po travnatu kamenjaru, dijelom kroz
klekovinu, a potkraj kroz velike kamene blokove, te preko nekoliko niìh
na najvi{i vrh (1376 m). Usput je mogu} susret sa srnama i divokozama.
Obru~ je najvi{i vrh ~itave skupine i pruà osobit vidik na sjeverni Jadran,
Kastav{tinu, Grobin{tinu, U~ku i u Pakleno.
£ 9. Suhi vrh 40’. To je stoàst, posve kamenit i bijel vrh (1280 m) koji str-
{i iz {umske vegetacije povrh livada s. od ku}e. Markiranom stazom iza pl.
ku}e 20’ do sedla izme|u Fratra i Suhog, tu. l. se uskoro izlazi iz {ume. Sli-
jedi jo{ 20’ slobodnog uspona, bez puta, izme|u ~istih bijelih kamenih blo-
kova i preko stijenja do vrha. S druge strane vrha zanimljiv je vidik u Pak-
leno, odakle {umska vegetacija dopire gotovo do vrha.
£ 10. Fratar 1 h. Taj se vrh nalazi si. od Suhoga vrha. Vi{i je od njega
(1353 m), tako|er je kamenit, ali vegetacija s j. strane dopire u znatno ve}u
visinu nego na Suhom vrhu. Najlak{i je prilaz sa sedla izme|u Suhoga vrha
i Fratra, od kuda d. vodi o{trim usponom kroz {umu, a posljednjih 20’ kroz
bespu}e (naporno!) mimo brojnih ponikava i stijena. Fratar je najmarkant-
niji vrh ~itavoga sklopa. Ima
oblik pravilnoga bijelog ~u-
nja, s tamnim pojasom kle-
kovine. Na njemu je na|en
runolist. Kako je po visini
odmah iza Obru~a, a znatno
bliè moru, omogu}uje vrlo
{irok vidik.
£ 11. Pakleno 1 h. Od ku}e
treba najprije 10’ prema pri-
jevoju pod Obru~em. Ispod
njega skre}e d. kroz uvalu
izme|u Obru~a i Suhoga vr-
ha stazica koja uskoro ulazi
Fratar s Dni}a (Jasna Bingula)
u {umu. Tu se l. pored puta

nalazi otvor opasne neistra-
ène jame, {irok oko 1 m, a
nekoliko minuta dalje, tako-
|er l. od puta, {iroka jama
snje`nica kakvih ima obilje
u Paklenu. Malo se dalje d.
diè impresivan kamenit
masiv iznad duboke ponik-
ve, sav izbrazdan pukotina-
ma (veli~anstven prizor div-
ljine!), a jo{ dalje, l. iznad
puta, glatke su prevjesne sti-
jene ispod kojih zjapi niz ve-
likih polu{pilja. Markirana
staza izlazi iz Paklena kroz
mali prijevoj na si. strani Pakleno (Stanko Popovi})
kotla i odavle se spu{ta na Previjak (v. 4). U Pakleno se moè sti}i i marki-
ranim putem {to sa sedla izme|u Suhoga vrha i Fratra (v. 9) nastavlja rav-
no na s. Nakon 30’ dolazi se pod Napu (5’ slobodnog uspona okomitom sti-
jenom do vrha – pa`ljivo!), a ispod Nape d. skre}e put (ravno se ide na Pre-
vijak) za manje {pilje i dalje za Osoje.
Pakleno je {umovita udolina, nevjerojatno divlja i te{ko prohodna, okruèna vrhovi-
ma Obru~, Pakleno (1334 i 1314 m), Osoje, Fratar i Suhi vrh. Ovi su vrhovi s vanjske
strane ve}inom blaìh oblika, a prema Paklenu su stjenoviti, strmi i razlomljeni, tako
da je ~itav kra{ki erozivni sklop nalik izvanredno sna`no oblikovanu golemom lijev-
ku. Posebnu pa`nju zasluùje po tome {to se tu u neposrednoj blizini nalaze sa~uvani
raznoliki tipovi {uma. Zbog prirodne ljepote, trebalo bi podru~je za{tititi kao rezervat
prirodnog predjela. Kroz Pakleno prolazi staza od Previjaka prema pl. ku}i, {to omo-
gu}uje lak prilaz u ovo netaknuto carstvo prirode. Tko se èli uspeti na neki vrh unu-
tar Paklena, treba sam potraìti najbolji prilaz kroz labirint {ume i kr{a.
£ 12. ]unina glava 10’. Uspon na travnati stoàsti vrh (1160 m) nasup-
rot ku}e, s kojeg je osobito lijep vidik prema moru, ne propu{ta nijedan
posjetitelj. Uspon se moè kombinirati s posjetom jezercima Hahli}i i sila-
zom preko prijevoja Vrh planine pod Obru~em. îtava {etnja traje pola sa-
ta hoda.
£ 13. Dnji} ili Dni} 15’. Na suprotnu stranu od ]unine glave, i. od pl. ku-
}e, nalazi se vrh visok 1190 m, s lijepim vidikom sve do Risnjaka.
LITERATURA
Hirc, D.: Uzlaz na Obru~. Pozor 14, 1884., br 93-96; Hirc, D.: Suhi vrh i Pakleno. Spomenica HPD, Zagreb 1884., str. 21-30; Hirc, D.: Put
na Veliki Obru~. Pobratim 2, 1892., 10; Hirc, D.: Polaz na Grle{. Lijepa na{a II, Zagreb 1893. (str. 73); Ma{ek, H. B.: Na Velikom Obru~u u
snijegu. HP 3, 1900., 53; Hirc, D.: Pakleno i okoli{. Prirodni zemljopis Hrvatske I. Zagreb 1905. (str. 413); Rossi, E.: Obru~. Liburnia 9,
1911., 56; Kucel, Z.: Suhi vrh i Fratrovac. HP 19, 1923., 130; Vitezi}, D.: Obru~. HP 20, 1924., 111; Belar, A.: Uspomene s Obru~a nad
Kvarnerom. Jutarnji list 14, 1925., br. 4986; Malnar, M. O.: Obru~. HP 22, 1926., 81; Poljak, J.: Plan. ku}a pod Obru~em. HP 22, 1926.,
151; Otvorenje pl. doma na Obru~u. Ve~er 7, 1926., 1776; Cveti{i}, V.: Pl. proslava. Ve~er 7, 1926., 1781; Vitezi}, D.: Pl. ku}a na Obru~u.
PL 1928., br. 3; Vitezi}, D.: Pakleno i Pakleni vrh. HP 24, 1928., 10; Depoli, G.: Il gruppo del monte Cerchiato. Liburnia 22, 1929., 75;
Cveti{i}, V.: Od Kleka do Obru~a. Zagreb 1, 1929., 19; Kroz ledenu buru na Obru~. HP 29, 1933., 129; Cveti{i}, V.: Bura na Obru~u. S
planina i gora IV. Zagreb 1933. (str. 44); Glad, A.: Risnjak-Obru~-Snje`nik. HP 29, 1933., 320; Horvat, L.: Zanimljiv nalaz samonikle
borove {ume. Biol. gl. 9, 1956.; Sen|er|i, J.: Planinarsko-geografska reportaà. NP 10, 1958., 172; Gili}, S.: Kroz Mudnu dol na Fratar.
NP 13, 1961., 211; [kerl, B.: Sje}anje s Obru~a. NP 16, 1984., 115; Poljak, @.: Nova ku}a na Hahli}ima pod Obru~em. NP 21, 1969.,
96; Hofer, V.: Primorski Klek. PL 1, 1970., 74; O. ].: Kako na Hahli}e i okolne vrhove. PL 4, 1973., 1; Planinarski list broj 5, 1978.
(izvanredni broj posve}en Hahli}ima); Pave{i}, M.: Mutna dolina. NP 37, 1985., 76; Pave{i}, M.: Mudna dol u Grobni~kim Alpama. HP
86, 1994., 34.

Snje`nik i Platak
zemljovid 18-19, str. 324-325
Poloàj, granice i reljef. Snje`nik i njegova skupina pruàju se izme|u
Obru~a i Risnjaka poput 10 km duga~kog hrpta u smjeru sz.-ji. Taj hrbat
nigdje nije niì od 1300 m, a u njemu se isti~e pet vrhova vi{ih od 1400 m.
Po~ev{i od sjevera, to su Jelenc (1442 m), Planina (1426 m), Guslica (ili
Gu{lica; 1490 m), Me|uvrhi (1462 m) i, jedini koji prelazi visinu od 1500 m,
Snje`nik (1505 m). Skupina je jasno ome|ena na obim padinama jer se hr-
bat na stranama strmo ru{i u duboke doline: prema i. u Lazac i Lividragu
koji skupinu dijele od Risnjaka, a prema z. u niz ponikava Platak – Snje-
`ni~ko – Ka~je – Re~ice – Suho koji je dijeli od Obru~a. Skupinu nije te{ko
ome|iti ni prema ji. Snje`nik se u tom smjeru postupno spu{ta preko Rade-
{eva (1364 m) prema prijevoju na G. Jelenju. Gra|en je prete`no od mezo-
zojskih {kriljaca, a u vi{im dijelovima od trijaskih dolomita i jurskih vapne-
naca, zbog ~ega je posve bezvodan.
Snje`nik i Sne`nik. Granica izme|u hrvatskoga Snje`nika i slovensko-
ga Sne`nika (vrhovi su me|usobno udaljeni to~no 20 km) nije o{tra jer se
me|u njima stere {iroko planinsko podru~je s najvi{im vrhovima G. Med-
vejci (1481 m) i [kurina (1470 m). Prema tome, oba Snje`nika ~ine stano-
vitu cjelinu koja je samo donekle razdvojena prijevojem (1225 m kod â-
barske police blizu granice sa Slovenijom). To je i bila prirodna podloga
trasiranju pl. puta Sne`nik – Snje`nik koji su 1975. uspostavili planinari
iz Rijeke i Ilirske Bistrice u Sloveniji, u znak me|unarodnog prijateljstva
(11–12 h hoda). Danas je trasa toga puta prekinuta dràvnom granicom
na mjestu na kojemu nema slu`benog prijelaza. Hrvatskim dijelom puta
âbarska polica – Jelenc – Guslica – Snje`nik prolazi trasa Goranskoga
planinarskog puta.
Klima. Poloàj Snje`nika na klimatskoj granici ima za posljedicu ~este i
nagle vremenske promjene u hladnijoj polovini godine. Na hrptu je osobito
neugodna bura zbog izvanredno sna`nih naleta, te obilja vlage {to se taloì
u visini. Zna~ajna je i golema koli~ina snijega koji se unato~ blizini mora
~esto zadràva sve do sredine prolje}a. Zbog te neobi~ne pojave i dugotraj-
na snje`nog pokriva~a, koji se lako moè zapaziti iz Rije~kog zaljeva,
Snje`nik je dobio svoje ime. On je zajedno s Platkom glavno sredi{te zim-
skih sportova u {irem priobalnom podru~ju sj. Jadrana.
Flora. Padine su strme i vrletne, a bilo, nasuprot, oblo i obraslo travom. Je-
dino je najvi{i vrh gola stijena. Podno`ja su pokrivena bukvom, a vi{i dijelovi
mije{anom {umom. U znanstvenom je svije-
tu osobitu pa`nju privukla visinska vegeta-
cija, jedinstvena po svom sastavu ne samo u
Hrvatskoj nego i u ji. Europi. Tu se na gra-
ni~nom podru~ju izme|u alpske i ilirske ve-
getacije, a na su~eljavanju kontinentalne i
mediteranske oblasti, razvio mnogolik biljni
pokrov s vi{e od stotinu biljnih zajednica,
{to se rijetko nalazi na tako malom prosto-
ru. Zbog toga bi dio planinskog bila, osobito
oko Guslice, trebalo za{tititi od pa{e i o{te}i-
vanja vegetacije kao prirodnu rijetkost. Bilje
toga najvi{ega planinskog podru~ja prilago-
|eno je najteìm klimatskim prilikama i
podnosi bez te{ko}a ljetnu ègu, veliku stu- Encijan na Snje`niku (Branko [krobonja)

den i buru. Ovo je bilje ne sa-
mo najljep{i ures planine,
ve} i najjasniji izraz prilago-
|ivanja ìve prirode na te{ke
uvjete (runolist, encijan, sr-
~anik, kamenika, zvon~i}, si-
ri{tara, narcis, planin~ica,
ljiljan itd.). U {irem podru~ju
Snje`nika (j. od vrha [kuri-
ne) zanimljiva je i lijepa du-
boka ponikva Ceclje (1289
m). Na njezinu je dnu, unu-
tar subalpske {ume bukve,
razvijena klekovina bora s Guslica, Snje`nik i Risnjak s Planine (Branko [krobonja)
visokoplaninskom vegetaci-
jom, a okruèna smrekovim {umama.
Gospodarstvo. Podru~je Snje`nika posve je nenaseljeno. Prije Drugoga
svjetskog rata tu su se mogli susretati ugljenari i pastiri, a danas je glavna
gospodarska vrijednost planine {uma. Posljednjih godina ponovno su se na
obronke Snje`nika i u dolinu Pribini{ vratili grobni~ki ov~ari s velikim sta-
dima, a glavni im je proizvod nadaleko poznati tvrdi i slani ov~ji »grobni~ki
sir« i skuta. U novije doba u stalnom je usponu razvoj planinskog turizma,
osobito skijanje, manje lovni turizam. Sredi{te je tih zbivanja Platak.
Premda sz. nastavak skupine obiluje ne samo prirodnim ljepotama i dob-
rim vidikovcima nego i dobrim {umskim putovima, ostao je nekako po stra-
ni od pl. kretanja, zasjenjen vrhom Snje`nika. Unato~ velikom i lijepom ob-
jektu na Trsteniku u sz. dijelu (danas prepu{ten uru{avanju), Platak je
prevagnuo.
Planinarstvo. Posje}ivanje je zapo~elo veoma davno, zahvaljuju}i istak-
nutom poloàju vrha Snje`nika i njegovoj znatnoj visini. Me|u prvim posje-
titeljima zabiljeèni su strani botani~ari (u 18. st. vjerojatno Hacquet i
Wulfen, a sigurno V. Borbas g. 1876.). Godine 1882. bio je na njemu na{
planinar D. Hirc, a koncem 19. st. po~inju i redoviti izleti ~lanova Cluba Al-
pino Fiumano (g. 1902. opisali su uspon na Jelenc, 1907. na Guslicu), a
1908. je zabiljeèn prvi uspon skijama na Snje`nik. Ipak je sve do 1937.
Snje`nik zapostavljen zbog U~ke i Obru~a. Tada je su{a~ka podru`nica
HPD-a »Velebit« sagradila na Platku svoj veliki pl. dom, ~ime je preusmje-
ren razvoj za idu}ih pola stolje}a. Kad je nakon Drugoga svjetskog rata nes-
tala dràvna granica u zale|u Rijeke, postao je Snje`nik s Platkom glavnim
pl. podru~jem rije~kih gra|ana. Na Platku je ponovno sagra|en pl. dom, a u
vr{noj stijeni Snje`nika pl.
ku}a. Mnogo je pridonijela i
dobra cesta do dva stalno ot-
vorena pl. doma na Platku.
Danas su glavne pl. osobine
podru~ja lak prilaz, pl. do-
movi na Platku, skija{ke ì-
~are i mogu}nost lakih izle-
ta kroz {umska podru~ja do
travom pokrivenih vrhova.
Vrhovi ljeti pruàju mo-
gu}nosti za ugodne {etnje s
divnim vidicima, a zimi za
planinarsko skijanje.
Pl. dom na Platku sagra|en 1937. g. (izgorio 1938.)

Gorska staza Branka Lon~ara (skr. Lon~arova staza). Udruga »Rije~ki
planinari seniori« je na inicijativu svog utemeljitelja Branka Lon~ara
(1909.–1999.) trasirala i ozna~ila gotovo 50 km dugu stazu koja grebenom,
gotovo u krugu, povezuje brojne vrhove u snje`ni~koj skupini. Neki su od
njih prvi put markirani. Staza je otvorena u rujnu 2000. i tom je prilikom u
stijeni kod doma na Snje`niku postavljena spomen-plo~a B. Lon~aru. Tis-
kan je i letak sa zemljovidom u mjerilu 1:30 000. Staza zapo~inje na Platku,
i preko Snje`nika nastavlja grebenom za Guslicu, s time da je sa sedla ispod
Me|uvrha probijen i obiljeèn novi prilaz do Laza~ke glavice (ili Mirnjaka,
1426 m). S Guslice put ide novim smjerom po hrptu (1425 m) 1,40 h i jo{ 3 h
na Jelenc (1442 m) kroz gustu klekovinu i {umu, ~esto s vidikom na Rije~ki
zaljev, otoke, U~ku i na cijelu skupinu. Od Jelenca, najsjevernije to~ke pu-
ta, staza vodi na sedlo prema Gornjim Medvejcima. Na sedlu (oko 1350 m)
staza sije~e novopro{irenu {umsku cestu koja se prije Velikog Sne`nog na
d. odvaja od ceste Platak – Trstenik. Staza se sa sedla uspinje na vrh Gornje
Medvejce (1461 m), s kojega se novoprokr~enom stazom kroz klekovinu sti-
è za manje od sata na Donje Medvejce (1395 m). Zatim se spu{ta na prije
spomenutu cestu i na nju izlazi na po~etku udoline Veliko Sne`no, otkuda
je oko 4,5 km cestom do Platka. Put traje najmanje 12 h (13 h s usponom na
Mirnjak). Staza dakle povezuje dva grebena, Snje`nik – Jelenc i Medvejce,
no sa spomenute su ceste koja prolazi izme|u njih mogu}i i usponi od sat-
dva na pojedine od spomenutih vrhova.
Goranski pl. put. Dio njegove II. dionice ([verda – Jelenc – Guslica –
Snje`nik – Platak – Risnjak) znatnim dijelom prolazi ovom skupinom (v.
Gorski kotar).
Planinarsko-skija{ko sredi{te Platak

Platak ljeti. Platak je prostrana ovalna ravna livada (1111 m) duga~ka
oko 300 m, okruèna obroncima Jasenovice, Sljemena, Rade{eva i V.
Te{nja. Na kraju livade, kod cisterne d. od ceste, vide se ostaci predratnog
pl. »Ruì}eva doma«, velike drvene dvokatne zgrade s potkrovljem (doma s
najkra}om planinarskom povije{}u u Hrvatskoj: dovr{en je 1937., ali je ve}
16. 1. 1938. izgorio). Tu je sada velika zaravan koja zimi skija{ima sluì za
parkiranje automobila i autobusa. Drveni »Sokolski dom«, Sokolske orga-
nizacije iz Su{aka, sagra|en 1939. izgorio je 1942. Kod cisterne se odvaja d.
od glavne asfaltirane ceste {umska cesta, poznata kao Rimska cesta, koja
preko prijevoja na 1352 m (Rimska vrata) pod Snje`nikom vodi na Lazac
pod Risnjakom (zimi je to »turisti~ka skija{ka staza« koja vodi s vrha Rade-
{eva, a kada nema snijega,
prohodna je za automobile
do Rimskih vrata).
Glavna asfaltirana cesta,

pre{av{i preko Platka, ulazi
u {umu i nakon 300 m, na 9.
km stiè do doma »Platak«
(26 km od Rijeke; asfaltira-
na je dalje jo{ 1,5 km prema
Trsteniku). Tu se nalaze jo{
dvije livade, zapravo ponik-
ve: Mali Pribini{ dug oko
400 m i Veliki Pribini{ dug
Planinari na livadi Mali Pribini{ oko 1200 m (po nekima Pre-

beni{, Pribeni{ pa i Pribi-
ni}). Zajedno s Platkom i s
obroncima Rade{eva i V.
Te{nja ~ine podru~je zim-
sko-sportskog rekreacijskog
centra »Platak«. Zbog ugod-
ne klime i stalno otvorenih
domova, Platak je postao
ugodno ljetovali{te i popu-
larno izleti{te Primoraca i
Istrana.
Platak zimi. Zbog smje{ta-
ja na granici primorske i
kontinentalne klime, Platak
zimi obiluje snijegom dobre Skija{ka ì~ara na Platku pod Rade{evom (Jasna Bingula)
kvalitete, koji se na s. strani Rade{eva zadràva do svibnja. Zato je postao i
zimsko-sportskim sredi{tem Rijeke. Njegova je osobita turisti~ka vrijed-
nost u lakoj mogu}nosti povezivanja jadranskog i planinskog turizma te u
atraktivnoj kombinaciji skijanja i kupanja u jednom danu. Prema vi{ego-
di{njim mjerenjima (do 1984.) srednji datum prvoga snijega je 1. studeno-
ga, posljednji put pada 24. travnja, a srednja maksimalna visina snijega je
168 cm; zna se zadràti do svibnja (posljednjeg desetlje}a snijega je mnogo
manje). Prvo skija{ko natjecanje i zimski kamp odràni su na Platku 1913.
godine, 1933. po~eo se odràvati Jadranski slalom, a 1936. odràno je prvo
hrv. natjecanje u spustu. Izgradnjom novoga pl. doma 1951. zapo~eo je na-
gli razvoj skijanja. Prva je vu~nica podignuta 1966., a nakon izgradnje
Platak s okolicom 1:18 000 (prema Pa{ku Lovri}u)

dvosjedne ì~are 1979. na SKIJA[KE @IÂRE I STAZE
vrh Rade{eva (1363 m), Pla- Vis.
@i~ara Duìna razlika Staza
tak je postao najve}e ski-
ja{ko sredi{te Hrvatske. Da- Pribini{ 1 310 m 80 m 300 m
nas ima 6 vu~nica i dvosjed- Pribini{ 2 210 m 40 m trenutno se ne koristi
nih ì~ara s ukupnom pro- Pribini{ 3 260 m 50 m 250 m
pusnom mo}i od 1342 skija- Baby-lift 150 m 16 m 150 m
{a na sat. Uz stazu za Pribi- V. Te{nje 640 m 140 m 660 m
ni{ 1 postavljena je 2000. g. Rade{evo 850 m 240 m 1. srednje te{ka - 1 km
2. te{ka - 800 m
instalacija za stvaranje um-
3. turisti~ka - 3 km
jetnoga snijega. Staze za Telekit 225 m 65 m 250 m
skija{ko tr~anje duìne 10
km imaju propusnu mo} 1000/h. Planiraju se i novi sadràji (ì~ara s
Grobni~kog polja, igrali{ta, depandanse), ali ih ograni~uje i nedostatak
pitke vode.
Dom Platak (1100 m) jedan je od najve}ih pl. objekata u Hrvatskoj. Nalazi se l. tik
ispod ceste (kolni prilaz), na ji. rubu ponikve Mali Pribini{. Dom se, dakle, ne nalazi
to~no na Platku, a ime naslje|uje kao tradiciju predratnog doma koji je bio na samom
Platku. Sagradio ga je 1951. PD »Rijeka« (danas HPD »Platak«), a 1973. ga je dobilo
na upravljanje Op}insko sindikalno vije}e Rijeke koje 1977. nadogra|uje jo{ jedan
kat i potkrovlje te je tada dobio slu`beni naziv Rekreacijski centar Platak. Godine
1995. dom je preuzela Op}ina âvle, od kada je u privatnom podnajmu (planinari vi{e
nemaju popusta). U prizemlju su dvije dvorane, u suterenu restauracija sa samopos-
luìvanjem s 300 mjesta. Na dva kata i u potkrovlju je 20 soba s 2 do 20 leàja (ukup-
no 130 leàja). Elektrika je iz mreè, topla i hladna voda je iz cisterne. Ima vi{e ku-
paonica s tu{evima, centralno grijanje, telefon i parkirali{te. Stalno je otvoren i
opskrbljen.
Dom »Su{ak« (1127 m). Kod
lugarnice na po~etku Platka od-
vaja se d. u {umu cesta prema G.
Jelenju (10 km), kojom je do do-
ma 250 m. To je prostrana jed-
nokatnica sa zidanim prizem-
ljem i katom od brvana koju je
sagradio 1939. II. planinski puk
jugosl. vojske u sklopu obram-
bene Rupnikove linije Trstenik
– Nebesa – Kamenjak, a sluìla
je za odmor ~asnicima. Dom je
sredinom 60-ih godina obnovilo,
i njime 35 godina upravljalo,
Dru{tvo za tjelesni odgoj (DTO)
Dom »Su{ak« na Platku »Partizan – Su{ak« iz Rijeke (od
1990. g. Dru{tvo za sportsku re-
kreaciju »Su{ak«), 1995. ga je preuzela Op}ina âvle, te je sada u privatnom podnaj-
mu. Stalno je otvoren i opskrbljen. Ima elektriku, vodovod, 2 blagovaonice, dnevni
boravak, centralno grijanje, 72 kreveta u 14 soba (od toga 8 dvokrevetnih), kupaoni-
cu s tu{evima, telefon. Planinari imaju popust na cijenu spavanja.
Prilazi Platku
Izbor prilaza. Tko dolazi automobilom iz Rijeke, skrenut }e sa stare Luj-
zinske ceste l. odvojkom iznad Kamenjaka, dok je sa zagreba~ke strane bli-
ì odvojak kod G. Jelenja, ali taj nije u cijelosti asfaltiran. Dug je ali zanim-
ljiv zaobilazni cestovni prilaz iz Rijeke preko Klane i Trstenika (31 km od
Rijeke, 17 km od Klane). Cesta je ve}im dijelom makadamska, ali dobro
odràvana. Na Platku ima dovoljno mogu}nosti za parkiranje. Od pje-
{a~kih uspona najkra}i je od napu{tene gostionice na Kamenjaku (1,30 h)

Planinarski dom »Platak« na Pribini{u
na staroj cesti Rijeka – Zagreb, ali otkad je u prometu autocesta, malo auto-
busa vozi starom cestom. Ugodniji je, iako malo duì, prilaz spomenutim
cestovnim odvojkom od G. Jelenja jer vodi hladom i bez napornih uspona.
Platak je danas manje cilj planinara, a vi{e upori{te za uspone.
£ 1. Cestom od Kamenjaka (8 km). Asfaltirani odvojak za Platak po~i-
nje kod putokazne plo~e 20 km od Rijeke (163 km od Zagreba) na staroj ces-
ti Rijeka – Zagreb (Lujzijana), oko 2 km od gostionice na Kamenjaku. Cesta
se uspinje kra{kim kamenjarom. Na 3. km l. se odvaja {umska cesta »Kri-
panjski put« koja vodi preko Kripnja (940 m), te izme|u Primorskoga Kle-
ka (1210 m) i Crnog vrha (1335 m) izbija iznad doline Velo Snje`no (1063
m) na {umsku cestu koja se nastavlja s Platka prema Klani (v. 3). Dalje je
cesta strmija (nagib do 8%) i zavojita. Na 6. km je parkirali{te ispod Malog
Platka (1069 m), krasnog vidikovca s kamenim spomenikom u obliku ku-
busa, od kojeg je jz. vidik na Kvarner, Rije~ki zaljev i U~ku, a na suprotnu
stranu na Snje`nik i Guslicu. Tu je i spomen-plo~a koju su rije~ki planinari
1988. g. postavili u povodu stoljetnice utemeljenja Primorskoga planinskog
dru{tva. Cesta dalje prolazi kroz lijepu {umu i nakon 2 km izlazi kod lugar-
nice na Platak. Oko 200 m dalje od Malog Platka d. se odvaja cestovni krak
u vikend-naselje Mali Platak (pedesetak ku}a).
£ 2. Cestom od Gornjeg Jelenja (10 km). Prilaz zapo~inje na cestov-
nom kriànju G. Jelenje (v. Risnjak, 1). Na 2. km l. se odvaja dobra {umska
cesta koja bez ve}ih uspona ili silaza prolazi, na visini oko 1100 m, si. od vr-
hova Vela Pli{ (1141 m) i Sleme (1327 m), te nakon 8 km, 250 m prije Plat-
ka, prolazi mimo doma »Su{ak«.
£ 3. Cestom preko Klane i Gomanca (32 km). Od Rijeke do Klane (15
km) vozi prigradska autobusna linija br. 19 i 20 (polazak s Trga bana Jela-
~i}a, staje kod èlj. kolodvora, pla}aju se 4 zone). Iz Klane cestom na s. uz
pogon drvne industrije, a zatim u brojnim zavojima usponom do {ume, gdje
asfalt prestaje. Dalje kroz gustu {umu i zatim preko travnatih dolina Ov~i-
je i Mlake do velike travnate visoravni Gomance (oko 920 m). Pje{aci se
mogu koristiti kraticom koja se 3 km od pilane odvaja l. i izlazi na Gomance
preko skloni{ta-odmori{ta »Rebar«, ku}ice koju ure|uju ~lanovi PD-a
»Pli{« iz Klane (3 h iz Klane). Na po~etku travnjaka, na mjestu zvanom Pa-
ka, l. se odvaja cesta u Sloveniju (prijelaz nije dopu{ten). Dva km dalje me-
|udràvna granica vodi cestom, tako da se velika drvena lugarnica l. nalazi
na slovenskoj strani (ljeti je stalno otvorena i opskrbljena). Cesta za Platak
skre}e d. neposredno prije grani~ne crte, izme|u velikih iskopa pijeska, i

ulazi u {umu. Nakon 1 km
prelazi nekada{nju jugosla-
vensko-talijansku granicu, a
na 3. km prelazi travnatu vi-
soravan Trstenik (960 m).
Na toj se livadi nalazi ru{e-
vina velike vojarne koja je
bila preure|ena u dje~je od-
marali{te. Oko 1980. g. pre-
uzelo ju je Op}insko sindi-
kalno vije}e iz Rijeke, po~elo
je preure|ivati u odmara-
Spomen-plo~a na Malom Platku li{te i trebala je ~initi jedin-
stvo s Platkom, ali radovi ni-
su nikada zavr{eni te je to danas ru{evina. Na kraju visoravni je izda{an
ogra|eni izvor, od kojeg se moè markiranim stazama za 1–1,30 h na vrh
Trstenik (1248 m) i na prijevoj @elezna vrata (vidik na Kvarner i skupinu
Obru~) te nastaviti za jo{ 2,30 h do Hahli}a. Nakon idu}a 2,5 km cesta pre-
lazi ~istinu Suho (1016 m) gdje se d. odvaja cesta za Previjak i Gorni~ko
kojom vodi markacija za Hahli}e (v. 4). Nakon jo{ 3 km treba na kriànju
o{tro d. (l. je odvojak za Lisinu i [verdu), a nakon idu}ih 4 km cesta s j. i z.
strane obilazi dolinu Veliko Snje`no, a tu joj se zdesna priklju~uje Kri-
panjski put (v. 5). Oko 1 km dalje l. se odvaja krak za Javornicu i Lisinu, s
markiranim odvojcima za Planinu (v. 19), Jelenc (v. 8) i Medvejce (v. 9), a
400 m dalje l. je odvojak za Guslicu (v. 7). Posljednja 3 km cesta je poloìta
i potkraj asfaltirana.
£ 4. Pje{a~ki prilaz s Kamenjaka 1,30 h. Iz Rijeke do Kamenjaka auto-
busom. Prije polaska treba provjeriti ide li linija starom cestom preko Ka-
menjaka. Ina~e treba autobus napustiti u G. Jelenju, otkuda je prilaz oko
40’ duì, ali sa znatno manjim usponom. Markacija zapo~inje kod napu{te-
ne gostionice na Kamenjaku, na staroj cesti Zagreb – Rijeka, oko 500 m pri-
je odvojka ceste za Platak. Vodi starom, napu{tenom cestom za Platak koja
vi{e nije vozna. Nakon 30’ sije~e novu asfaltiranu cestu za Platak, to~no
kod ra~vanja za Kripanj. Nakon jo{ 30’ prolazi ispod tzv. Mrtva~ke glave i
stiè na Malom Platku ponovno na asfalt, kojim je do Platka jo{ 2 km gla-
vom cestom.
£ 5. Pje{a~ki prilaz iz Podkilavca 4 h. Do Podkilavca i dalje u Kilavac
v. Hahli}i, 1. Desnim putem preko mosta Zala i 10’ d. sa staze za Hahli}e
rubom Grobni~kog polja, uza staje, do {ireg puta kojim se stiè na livadu
nedaleko od ulaza u Mudnu dol (v. 2). Stazicom uz brijeg izlazi se na @ivenj-
ski put, stoljetnu vezu Grobin{tine s ovim planinama. Put treba nekoliko
puta kratiti do raskri`ja (745 m), gdje treba d. prema Kripnju (l. se nastav-
lja prema Gorni~kom i Hahli}ima). Lijep pogled preko Mudne doli na
»Grobni~ke Alpe«. Staza se uspinje na prijevoj izme|u Kuka (1087 m) i Hu-
sa (952 m) i izlazi na prostrane livade Kripanj do lova~ke ku}e (940 m). Is-
to~no od nje staza se penje kroz {umu i svladava 200 m vis. razlike do zarav-
njena grebena. Preko plitke zarasle ponikve u si. smjeru do neizrazita gre-
bena (1125 m) u {umi Lisini (l. se proteè hrbat Jasenovice, 1338 m; v. 13).
Jo{ 20’ lakog spusta do Platka.

Izleti s Platka
Od mnogobrojnih izleta i uspona bez premca je uspon na Snje`nik. Prepo-
ru~uje se povratak sa Snje`nika preko Guslice, ili jo{ dalje preko Planine
uvodno spomenutom Lon~arovom stazom, ~ime se zatvara krug. Atrakti-
van je i prijelaz preko Snje`nika na Risnjak. U tom slu~aju, izletnike koji su
stigli autobusom vozilo treba do~ekati na drugoj strani Risnjaka, na recep-
ciji NP-a »Risnjak« kod Crnog Luga. Na Platku nema benzinske crpke. Pri-
jelaz s Platka na Hahli}e u skupini Obru~ najbolje je planirati kao jedno-
dnevnu turu, s usponima na vrhove koji su uz put.
DALJINAR OD DOMA NA PLATKU
Snje`nik (1505 m) 1,15 h Jasenovica (1338 m) 1h

Lazac (1079 m) 1,30 h Sleme (1327 m) 1h
Laza~ka glavica (1426 m) 2h Risnjak (1528 m) 3h
V. Rade{evo (1363 m) 50' Kamenjak (starom cestom) 1h
Guslica (1490 m) 2h Podkilavac (300 m) 3h
Planina (1426 m) 2,30 h G. Jelenje (882 m) 10 km
Jelenc (1442 m) 3h Rijeka 28 km
G. Medvejci (1481 m) 3h Sne`nik u Sloveniji 40 km
Pl. ku}a Hahli}i 2,30 h Trstenik 15,5 km
Obru~ (1376 m) 3,45 h Suho 13 km
Klek (1210 m) 2h Gomance 18 km
Crni vrh (1335 m) 2h Klana 31 km
£ 6. Snje`nik 1,15 h. Ovaj najatraktivniji izlet s Platka i ujedno glavni

prilaz Snje`niku vodi trasom »Rimske ceste« koja je neko} povezivala ge-
rovski i ~abarski kraj s primorjem. Danas sluì zimi skija{ima kao »turis-
ti~ka staza« za spu{tanje s Rade{eva (zato, pje{aci, oprez!). Markacija po~i-
nje kod skija{kih kontejnera na parkirali{tu. Nakon 200 m prolazi l. od do-
nje stanice dvosjedne ì~are na Rade{evo, kamo s d. prilazi markacija od do-
ma »Su{ak« (5’), a s l. od pl.
doma »Platak« (200 m). Sli-
jedi blag uspon 15’ do veli-
kog d. zavoja. Trideset m da-
lje skre}e l. kratica cestov-
nog zavoja od 10’, a nakon
300 m d. se odvaja krak ceste
od 1 km na vrh V. Rade{eva i
gornju stanicu dvosjedne ì-
~are. Nakon jo{ 200 m mar-
kacija stiè do ra~vanja
(1278 m), odakle su dvije va-
rijante do pl. doma na Snje-
`niku.
Uspon kroz Grlo (35’) vodi

l. najprije malim silazom od
5’ {umskom vlakom kroz
bukovu {umu, a zatim se
blago i jednoli~no uspinje
10’ jz. obronkom Snje`nika
do Grla. Tu skre}e na s. i za-
vojito se uspinje kroz kame-
ni tjesnac. Na izlasku iz Gr- Grlo pod Snje`nikom (Branko [krobonja)

la, odakle se ve} vidi vrh i
dom, ima jo{ 10-15’ o{trog
uspona u zavojima po trav-
natoj padini koja je u kasno
prolje}e i po~etkom ljeta pu-
na cvije}a. Kroz Grlo se pre-
poru~uje zimski uspon na
Snje`nik.
Uspon preko grebena
(40’) je malo duì, ali i ljep{i
zbog otvorenih vidika na
more i Risnjak. Od ra~vanja
vodi 15’ Rimskom cestom
(vozna je samo za terenska
vozila) do prijevoja Rimska
vrata (1348 m). Stotinjak m
prije prijevoja d. skre}e mar-
kacija za Risnjak (2 h; v. 20),
a l. se s prijevoja uspinje na-
{a staza najprije 10’ {umom,
zatim isto toliko livadama i
posljednjih 5’ kroz stijene do
vrha i pl. doma.
Pl. dom na Snje`niku (1490
m) nalazi se na jz. strani, nepos-
redno ispod samog vrha Snje-
Planinarski dom na Snje`niku
`nika, slikovito priljubljen uz
stijenu, s terasom odakle se pruà krasan vidik. Gradio ga je 1949.–51. PD »Rijeka«
(danas HPD »Platak«). Obnovljen je 1974. Ima 14 leàja (mogu} je smje{taj dvadese-
tak osoba), kuhinju i sanitarni prostor. Voda je iz cisterne, elektrika iz agregata. Pod
terasom se nalazi stalno otvoreno skloni{te (bivak) s 3 neopremljena leàja. Dom je
polazna to~ka za nekoliko lijepih izleta i uspona (v. 18, 19 i 20 te Gorsku stazu Bran-
ka Lon~ara). Nalazi se na podru~ju NP-a »Risnjak« jer su njegove granice pro{irene i
na Snje`nik. Domom upravlja HPD »Platak« iz Rijeke.
Vrh Snje`nika (1505 m) jedan je od najljep{ih vidikovaca u Hrvatskoj. Narod ga zo-
ve i Snjeàk. Njegov skladan oblik – kamena kupa okruèna cvjetnim livadama ispod
kojih se prostire tamni {umski pojas, osamljen poloàj i na sve strane otvoreno obzor-
je, moraju o~arati svakog posjetitelja, a zanimljiva flora svakoga tko pozna prirodu.
Vidik je osobito lijep na Risnjak, Sne`nik, Obru~, U~ku i Rije~ki zaljev s otocima, pre-
ko kojeg se pruà sve do Velebita.
£ 7. Guslica 2 h. Od pl. doma na Platku dalje cestom prema Trsteniku 2,7
km gdje d. skre}e vojna cesta na vrh (pozor: odvojak 1,2 km od doma slijepo
zavr{ava). Prvi dio puta vodi {umom, a zatim izlazi na livade, gdje cesta
skre}e oko Velog vrha (1480 m). Na zavoju s d. prilazi markacija sa Snje`ni-
ka (v. 18; vrlo prikladan put
za povratak). Odatle do vr-
ha 15’ cestom ili grebenom
preko Velog vrha. Guslica
(1490 m) ima oblik travna-
tog sto{ca koji se diè s liva-
da na {irokom planinskom
bilu 2 km sz. od Snje`nika.
Njegova strma travnata s.
padina u rano ljeto obiluje
rijetkom planinskom florom
(runolist, planin~ica). Sa-
Guslica s napu{tenim vojnim objektima (Jasna Bingula)

mostalnim poloàjem omo-
gu}uje {irok vidik i zato je
zanimljivo pl. odredi{te. Do
vrha je izgra|ena cesta s
Platka (u zavr{nom dijelu
vozna je samo za terenska
vozila), a na vrhu su ru{evni
ostaci dvokatne vojarne biv-
{e JNA.
£ 8. Jelenc 3 h. Od pl. do-
ma na Platku cestom prema
Trsteniku 3 km do cestov-
nog ra~vanja (400 m nakon
odvojka za Guslicu). Tu pod
ponikvom Velo Snje`no tre-
Uspon na Crni vrh (Branko [krobonja)
ba d. 2 km za {umu Javorni-
cu (oko 1200 m), gdje se d. odvaja novo markirani prilaz na Planinu (1,30
h). Ovdje u bukovoj {umi rastu lijepi primjerci javora, pa joj odatle ime. Tu
s d. prilazi markacija od Guslice. Dalje novoprobijenom {umskom cestom i
strmim kraticama. Nakon 20’ d. se odvaja markacija za Jelenc, a cesta (voz-
na samo za terenska vozila) nastavlja za Lisinu i Klansku policu. Do vrha
ima jo{ 45’ uspona, stalno kroz {umu. Oko 20’ prije vrha s d. dolazi novop-
robijena izravna staza s Guslice (v. Lon~arovu stazu). Sam je vrh (1442 m)
slobodan od {ume i pruà dobar vidik. I na njegovim je padinama obilje pla-
ninskoga cvije}a.
£ 9. Gornji Medvejci 3 h. Od pl. doma na Platku cestom do odvojka za Je-
lenc (v. 8). Nastaviti cestom, koja se pretvara u kolni put, jo{ oko 2,5 km do
njezine najvi{e to~ke (oko 1360 m). S prijevoja (tu zdesna prilazi s Jelenca
Lon~arova staza) l. 40’ za markacijom kroz prokr~enu {umu do vrha. Vrh je
obrastao klekovinom. Vidik seè do Sne`nika, Snje`nika, Risnjaka i Obru-
~a. Oko 1 km j. od vrha su Donji Medvejci (1423 m) do kojih vodi nova, Lon-
~arova staza, uglavnom kroz klekovinu (45’). S Donjih Medvejaca staza vo-
di do ceste iznad V. Snje`nog i dalje za Platak (od G. Medvejaca preko D.
Medvejaca 3 h).
£ 10. Pl. ku}a Hahli}i 2,30 – 4 h. S Platka se moè do pl. doma Hahli}i po
vi{e markiranih putova, obilaze}i pritom brojne vrhove. Skicirat }emo tri
glavna. Najkra}i (2,30 h) opisan je me|u prilazima Hahli}ima (v. 3). Vodi s
Platka na s. zaobilaze}i Crni vrh, uspinje se na sedlo izme|u Gornika i Gr-
le{a i spu{ta do ru{evne lugarnice na Gorni~kom. Dalje prati trasu Rije~ke
transverzale koja prilazi s Crnog vrha te j. obroncima Fratra stiè do Hah-
li}a. Najduì put do Hahli}a ide trasom Rije~ke transverzale (4 h), koja se
usput uspinje na Primorski Klek i Crni vrh, a dalje ide preko Gorni~koga
kao i prva varijanta. Tre}a je mogu}nost prilaz s j. strane preko Kripnja. Do
lova~ke ku}e na Kripnju (v. Obru~ i Hahli}i, 5), zatim 4 km cestom do od-
vojka l. za Nebesa, gdje se nalaze ostaci nekada{nje Rupnikove linije (top-
ni~ki poloàji i skloni{ta iz doba kraljevske Jugoslavije). Dalje markacijom
sa slovom H (Pl. put Hahli}i) s. grebenom, pa silaz na @ivenjski put i dalje
po Rije~koj transverzali. Zbog brojnih kriànja i mnogih livada put do Hah-
li}a orijentacijski nije lak.
£ 11. Primorski Klek 2 h. Od pl. doma na Platku kao za Hahli}e (v. 10). S
i. strane Maloga Snje`nog odvaja se l. preko Jagerova kali}a staza kojom
ima jo{ 15’ uspona sa z. strane na vrh (1210 m). Vrh je kamenit i gol, pa
omogu}uje dobar vidik na Rije~ki zaljev s otocima. Na vrh se moè i s j. stra-
ne, od Kripnja ili vozilom po Kripanjskoj cesti (v. Obru~ i Hahli}i, 5). S Kri-

panjskog puta treba skrenuti d. oko 400 m nakon odvojka staze za Nebesa,
a uspon traje 20’.
£ 12. Crni vrh 2,30 – 3 h. Od pl. doma na Platku kao za Hahli}e i Klek (v.
10). Mimo Jagerova kali}a staza se usmjerava na z. prema Kripanjskom
putu. Na cestovnom zavoju s. od Kleka odvaja se markirana staza koja se
po i. obroncima uspinje na Mali Crni vrh (1335 m). Vrh je kamenit i gol, pa
pruà dobar vidik na Snje`nik, Obru~, U~ku i Kvarner. Malo s. je Veli Crni
vrh, no iako je malo vi{i (1349 m), planinari ga ne posje}uju jer je obrastao
drve}em koje spre~ava vidik. Na Crni vrh se moè i s j. strane od {umarske
ku}e do koje se dolazi Kripanjskim putem. Od ku}e na s. prate}i markacije
po stablima, a iznad {ume po kamenitu grebenu do vrha.
£ 13. Jasenovica 1 h. S terase pl. doma Platak pruà se preko livade
Pribini{ {irok vidik na {umovitu kosu Jasenovicu. Do njezina vrha (1338
m) vodi stara markacija koja po~inje kod putokaza na sredini livade, no ka-
ko se taj put ne odràva, bolji je prilaz po i. grebenu. S Platka na Kripanj (v.
10) do prijevoja u {umi Lisini i tu d. grebenom 15’ na vrh. S vrha je lijep
pogled na skupinu Snje`nika.
£ 14. Sleme 1 h. Od doma »Su{ak« 600 m prema G. Jelenju do mjesta gdje
d. uzbrdo u {umu skre}e nogostup, koji tek na vrhu (1327 m) izlazi na ~isti-
nu (markacija dugo nije obnavljana).
£ 15. Risnjak 3 – 3,30 h. S Platka na Risnjak vode dva puta, koji se iza Ra-
de{eva sastaju na prijevoju Cajtige. Kra}i i lak{i po~inje kod doma »Su{ak«
i vodi j. obroncima Rade{eva, neprestano kroz {umu prate}i {umske vlake,
s ~estim usponima i silazima. Nakon 1,15 h stiè na cestu G. Jelenje – La-
zac, kojom ima 500 m d. do Cajtiga (1252 m). Dalje v. 20. Duì je ali zanim-
ljiviji uspon sa s. strane Rade{eva, koji s Platka vodi Rimskim cestom do
pod Rimska vrata (v. 6), odakle nastavlja preko Fratrovih dolaca na Cajtige
(v. 20), trasom Rije~ke transverzale koja dolazi sa Snje`nika.
Prilazi Snje`niku sa sjeverne strane

£ 16. Gornje Jelenje – Cajtige – Snje`nik 3,30 h. S Gornjeg Jelenja
cestom do Vilja kao za Risnjak (v. Risnjak, 1), pa cestom dalje jo{ 3 km do
prijevoja Cajtige (1252 m). Tu s ceste l. za markacijom preko Fratrovih do-
laca do Rimskih vrata (dalje v. 6). Zbog velike cestovne dionice ovaj prilaz
nije prikladan za pje{ake. Usput je s Vilja mogu} uspon na Risnjak (zajedno
s povratkom 1,30 h).
£ 17. Gerovo – Lazac 16 km – Snje`nik 1–1,30 h. I ovaj prilaz dolazi u
obzir samo s automobilom. Od Gerova 10 km asfaltnom i zavojitom cestom
do Lividrage (935 m), prostranoga travnatog proplanka pod Planinom, ok-
ruènoga gustom crnogori~nom {umom. Tu se nalazi velika lova~ka ku}a i
stilski dobro uklopljena nova drvena kapelica Marije Snje`ne, gdje se po-
~etkom rujna (na Malu Gospu) okupljaju ìtelji gerovskoga i ~abarskoga
kraja. Od Lividrage dobrom {umskom cestom jo{ 6 km do livade Lazac. Dva
km prije Lasca s l. strane prilazi cesta iz Gerova preko krasnih livada [egi-
ne (s. od Risnjaka). S Lasca d. cestom (200 m prije l. odvojka za Risnjak) oko
5’ do ra~vanja, odakle l. starim, dobro gra|enim Frankopanskim putem u
blagom usponu na Srebrna vrata (1304 m), uzak prolaz izme|u dviju oko-
mitih stijena (40’ od Lasca). Odavle su dalje dvije mogu}nosti. Kra}a je iz-
ravni strmi put (20-30’) izra|en 1993. koji se o{tro uspinje prirodnim poli-
cama kroz stijenu na mali prijevoj pod Snje`ni~ku glavicu (1442 m). Dalje
kroz {umu i klekovinu. Oko 5’ ispod doma prolazi uz jamu Snje`nicu u ko-

joj se cijele godine zadràva snijeg i led (silaz mogu} samo pomo}u uèta).
Oko 100 m ispod doma staza se spaja s putem koji dolazi s d. od Guslice. Du-
à je varijanta preko Me|uvrha (50’), koja sa Srebrnih vrata nastavlja
Frankopanskim putem i za 20’ izlazi kroz klekovinu pod Me|uvrhe (1460
m). Jo{ 8’ travnatim i. obronkom vrha do sedla (1445 m), gdje se izlazi na
markaciju Snje`nik – Guslica. Njom l. jo{ 20’ kroz klekovinu i poneku stije-
nu do doma.
Izleti sa Snje`nika
£ 18. Guslica 1 h. Od doma grebenom prema Me|uvrhima (v. 17) do sedla
gdje se d. odvaja put za Lazac (10’), zatim uspon od 15’ na Me|uvrhe, ili ih
zaobi}i s d. strane. Sa s. strane Me|uvrha silaz travnatim padinama do sed-
la gdje se ulazi u {umu. Dovle su bili otvoreni vidici na sve strane, a sada
treba pa`ljivo slijediti markaciju. Kroz {umu 10’ uspona do ceste koja se s
Platka uspinje na Guslicu (dalje v. 7).
£ 19. Vrh Planina 2,30 h. Taj se vrh nalazi s. od Guslice u hrptu koji se
nastavlja prema Jelencu. S Guslice (v. 18) orijentacija je laka jer je Planina
prepoznatljiva kao osamljen kameni vrh. Put vodi uz ogradu biv{ega voj-
nog objekta do ruba travnatog obronka i strmo silazi kroz klekovinu novim
Lon~arovim putom i dalje vodi kroz rijetku {umu, bez ve}ih uspona. Tu tre-
ba pa`ljivo pratiti markaciju na tlu ili stablima jer jo{ nema ugaène staze.
Markacija izlazi na vr{ni kameni greben oko 10’ ispod vrha (tu l. za Javor-
nicu i Platak), a do samoga vrha treba i malo penja~ke vje{tine (od Guslice
1,40h). Planina je markantan i gol kameni vrh iznad Lividrage, s kojeg se
pruà dobar vidik na sve strane. S vrha se strmim silazom nastavlja nova
izravna staza za Jelenc (3h), ali se s vrha moè vratiti 10’ do sedla i dalje d.
prirodnom udolinom u j. smjeru za Javornicu i Platak (2h).
£ 20. Risnjak preko Cajtiga 2,30 h. Sa Snje`nika se moè prije}i na Ris-
njak preko Cajtiga ili preko Lasca. Jedan od njih moè posluìti za odlazak a
drugi za povratak, pa se tako jednodnevnom turom moè zatvoriti krug. Za
Cajtige treba od doma najprije 3’ na vrh Snje`nika, zatim hrptom d. na prije-
voj Rimska vrata (1348 m), s prijevoja cestom d. 100 m prema Platku i tu l. u
{umu za markacijom. Uskoro se stiè na vlaku koja silazi sve do Fratrovih
dolaca. Iz dolaca uspon na drugu stranu do ceste G. Jelenje – Lazac i njom d.
500 m do prijevoja Cajtige (1252 m; dov-
le 1 h). S prijevoja l. uspon kroz {umu
obroncima Cajtnika. Nakon jednog ma-
nje spusta s l. prilazi markacija s Lasca.
Jo{ 20’ o{trog uspona do Schlosserova
doma i 15’ na vrh Risnjaka.
£ 21. Risnjak preko Lasca 2,30 h.
Od doma na Srebrna vrata i odatle silaz
Frankopanskim putem na Lazac (v. 17;
1 h). S Lasca na Risnjak v. Risnjak, 6.
LITERATURA
Hirc, D.: Snje`nik, Vi{evica. Pozor 13, 1883., br. 182; Hirc, D.: Veliki
Sne`nik, Guslica i Medvrh. Gorski kotar, Zagreb 1898.; Risnjak i
Snje`nik. Vienac 3, 1912., 286; Horvat, I.: Snje`nik. HP 241, 1928.,
181; Pelcer, Z., Matan, Z. i Bertovi}, S.: Prilog karti Risnjak-Snje`nik.
PSH, Zagreb 1952.; Stefanovi}, R.: Zimi na Snje`niku. NP 5, 1953.,
103; Ott, I.: Veliki Sne`nik (slovenski). NP 16, 1964., 265; Trofej Platak
67’ (planinarski zbornik). Rijeka 1967.; Stip~i}, V.: Pl. put Snje`nik-
Sne`nik. PL 8, 1978., 82. Srebrna vrata pod Snje`nikom (Branko [krobonja)

Tuhobi}
Prirodne zna~ajke. Tuhobi} je pitoma planina {to se pruà poput gor-
skoga hrpta primorskim rubom goranske plo~e smjerom sz.-ji. u duìni oko
5 km. U toj se planini razlikuju tri posve razli~ite regije: visinski dio i dvije
padine. Glavno su obilje`je visinskoga dijela blagi oblici pokriveni bujnim
livadama koje seù do samoga vrha. Na primorsku se stranu planinski hr-
bat spu{ta blago, postupno uranjaju}i u {umarke i polja. Uzdu` te padine
prostire se nekoliko terasa gdje su se smjestila sela Zlobin, Plase, Meja i
Hreljin. Tim terasama silazi `. pruga Zagreb – Rijeka, povezuju}i sela s Pri-
morjem. Na drugu stranu hrbat se, naprotiv, spu{ta strmo odlomljenom
padinom visokom preko 300 m u dolinu Lepenice i do Lepeni~kog umjetnog
jezera. Lepeni~ka je padina pokrivena gustim pla{tem visoke mije{ane {u-
me koji dopire gotovo do samoga hrpta. Ta slika, strma {umovita padina s
travnatom glavicom povrh nje, lijepo je vidljiva s ceste Zagreb – Rijeka na
mjestu gdje cesta iz {ume Rogozno izlazi nad dolinu Lepenice. Prema tome,
iako na Tuhobi}u nema stijena, ni ljutoga kr{a, ni oblika koji se doimlju ve-
li~inom, on o~arava raznoliko{}u i bogatstvom svoga biljnog pokriva~a. Na-
kon obilaska okolnih planina ovdje se o~i planinara odmaraju i uìvaju u pi-
tomoj prirodi, osobito u prolje}e kad je Tuhobi} mirisav cvjetni sag.
Planinarstvo. Hrbat Tuhobi}a ima dva glavna, pribli`no jednako visoka
vrha: u s. dijelu je vrh Tuhobi} (1109 m), a u j. Jelen~i} (1106 m). Planinar-
ski je zanimljiviji Tuhobi} zbog vrha slobodnog od {ume, dok je Jelen~i} za-
rastao u {ikaru (po njegovim te{ko pristupa~nim pristrancima mogu se
susretati srne). Laka mogu}nost prilaza i {irok vidik s Tuhobi}eve istaknu-
te glavice odavna ga ~ine primamljivim pl. izleti{tem, dok je Jelen~i} za-
nimljiviji lovcima (pod njim je lova~ka koliba »@alac«). Prvi pl. putopis na
Tuhobi} objavljen je 1878. godine. Planina je u podru~ju rije~kih pl. dru{ta-
va koja se brinu o odràvanju markacija. Pl. objekata nema. Kao polazne
to~ke za uspon mogu posluìti `. p. Fuìne, Zlobin, Plase i Meja, te cesta
Zagreb – Rijeka. Orijentacija je laka jer je vrh nadaleko prepoznatljiv zbog
velike betonske kocke na tjemenu, ali treba ra~unati s time da je livade u
najvi{em dijelu te{ko opskrbiti markacijama, pa je za vrijeme magle lako
mogu}e zalutati. Vodu treba ponijeti sa sobom.
£ 1. Gornje Jelenje – Tuhobi} 1,45 h. Put po~inje na staroj cesti Zagreb
– Rijeka (Lujzijani), oko 1 km od kriànja cesta na G. Jelenju. Od kriànja
treba 1,2 km prema Zagrebu do mjesta gdje cestu krià Goranski pl. put ko-
Uspon na Tuhobi}

ji s lijeva od Risnjaka vodi d.
prema Tuhobi}u. Tko dolazi
automobilom, skrenut }e s
asfalta malo prije toga mjes-
ta d. {umskom cestom koja
podno`jem Tuhobi}a vodi
gotovo stalno po istoj visini
do Benkova Fuìnskog i da-
lje do Fuìna (v. 2). S te ceste
odvajaju se d. prema vrhu tri
markirana uspona. Do po-
~etka svakog od njih moè se
automobilom, no kako su
uski, teè je na}i mjesto za
parkiranje. Prednost je ovih
uspona pred ostalima u to- Vrh Tuhobi}a
me {to ve}im dijelom vode dubokim {umskim hladom, a po izlasku na liva-
de pruàju doìvljaj nagle promjene pejzaà. Prva markacija odvaja se ve}
nakon 1 km d. u {umu (u po~etku ju orijentacijski oteàva kriànje raznih
staza). Tom se stazom za 15’ stiè do prijevoja, odakle l. {umom od marka-
cije do markacije do livada pod vrhom, gdje se sastaje s idu}om varijantom
iz Lepenice. Slijedi kratak zavr{ni uspon na vrh (1109 m). Tu se nalazi
triangulacijski stup u obliku velike kocke gra|ene od kamena i betona, koja
je pod djelovanjem nevremena dobrano razvaljena. Odavle je lijep vidik na
more, Risnjak, Medvi|ak, Bitoraj i Vi{evicu. Drugi, malo kra}i uspon, od-
vaja se s ceste 2 km dalje (nakon 0,5 km ra~va se) l. dolje krak od 15’ do do-
ma izvi|a~a »Lepenica« (ima 20 leàja i obi~no je otvoren vikendom; postoji
mogu}nost no}enja). Treba pripaziti da se ne previdi markacija koja se s
ceste neupadljivo odvaja d. strmo uzbrdo. Njom se stiè ravno na vrh za sa-
mo 50’, ali je taj put gotovo neprohodan nakon ki{e zbog strmoga i sklisko-
ga {umskog tla. Tre}i uspon s ceste opisan je pod 2. S vrha se moè produì-
ti na drugu stranu i si}i nekim od niè opisanih putova.
£ 2. Fuìne – Benkovac – Tuhobi} 2,30 h. Polazna to~ka je `. p. Fuìne
(Zagreb 185 km, Rijeka 44 km). S autoceste Rijeka – Zagreb treba skrenuti
na izlazu Vrata – Fuìne, odakle je do Fuìna 3 km sporednom cestom.
Fuìne (732 m) su vrlo zgodno smje{tene izme|u jezera Bajera i Li~-polja, okruè-
nog vrhovima Bitoraja, Vi{evice i Kobiljaka. Na `. p. Fuìne zaustavljaju se i neki brzi
vlakovi. Mjesto se odlikuje svjeìm gorskim zrakom i bogatim crnogori~nim {umama
u okolini. Otprije je poznato kao planinsko klimatsko Ijetovali{te, a nakon stvaranja
jezera Bajer postalo je zanimljivo i po sportovima na vodi. Mjesto ima po{tu, ljekarnu,
benzinsku crpku, {umariju, ne-
koliko trgovina i ugostiteljskih
objekata. Smje{taj je mogu} i u
privatnim ku}ama. Samo 10' iz-
nad `. p., u predjelu Za goricom
nalazi se dom rije~kih izvi|a~a
»Planinka« (biv{e odmarali{te
brodogradili{ta »V. Lenac«) s 50
leàja u 3-krevetnim i 6-kre-
vetnim sobama; ima centralno
grijanje (tel. rezervacije). Otvo-
ren je od petka do nedjelje, a za
vrijeme ferija stalno. Fuìne su
ne samo va`na pl. baza nego
pruàju i mogu}nost zanimlji-
vih {etnji u bliù okolicu.
Dom izvi|a~a »Lepenica« (Branko [krobonja)

Jezero Bajer i Lepeni~ko jezero. Nastala su izgradnjom brana u koritu Li~anke,
prvo 1950., a drugo 80-ih godina. Povr{ina Bajera je oko 0,5 km2, a sadrì 1 345 000
m3 vode. Puni se i vodom iz Lokvarskog jezera podzemnim kanalom, a voda otje~e ka-
nalom preko Li~koga polja pod Razromir u masivu Kobiljaka. Odatle se visoko-
tla~nim tunelom ru{i do strojarnice HE »Nikola Tesla« u Triblju Vinodolskom. Jeze-
ro omogu}uje kupanje i sportove na vodi. Uz z. obalu ure|ena je {etnica koja prolazi
uz dom splitskih izvi|a~a »Rakov jarak« (30 leàja, otvoren po dogovoru, ljeti stalno)
do brane Lepeni~kog jezera. Ovo je jezero dugo 1,5 km, pli}e od Bajera i zato ugodnije
za kupanje.
[pilja Vrelo otkrivena je prilikom gra|evinskih radova oko jezera Bajer. Ure|ena je
za turisti~ki posjet i ima elektri~nu rasvjetu. Ulaz se nalazi na i. obali uz cestu koja
povezuje Fuìne sa starom cestom Zagreb – Rijeka (2 km od Fuìna, 3 km od `. p.).
Duìna je pe}ine, sa sporednim kanalima, oko 400 m. Radi za{tite lijepoga {piljskog
nakita ulaz je zatvoren, pa se posjetitelji trebaju javiti u gostionici »Vrelo«, 500 m ces-
tom iza {pilje.
Put na Tuhobi} vodi iz sre-
di{ta Fuìna uzbrdo cestom
4 km prema Zlobinu do ka-
pele sv. Krià u selu Ben-
kovcu Fuìnskom. Izme|u
kapelice i posljednje seoske
ku}e skre}e d. {umska cesta,
koja idu}a 4 km vodi kroz vi-
soku mije{anu {umu obron-
kom Jelen~i}a, gotovo stal-
no u istoj visini, a povrh do-
line Lepenice koja je danas
korito novoga umjetnog je-
zera. Nakon 50’ hoda treba
ostaviti kolnik i pod o{trim Ulaz u {pilju Vrelo kod Fuìna
kutom skrenuti l. uzbrdo ja-
~im usponom od 15’ u nekoliko zavoja do prijevoja izme|u Jelen~i}a i Tuho-
bi}a, gdje se markacije kriàju: l. na vrh Jelen~i}a, ravno silaz do `. p. Zlo-
bin (v. 3) i Plase (v. 4), a d. uspon na vrh jo{ 40’. Taj put vodi najprije izme-
|u ograda od suhozida, uglavnom hrptom, drè}i se njegove primorske
strane, zatim kroz {umu i na kraju preko {irokih livada.
£ 3. Zlobin – Tuhobi} 2 h. Od `. p. Zlobin (nije postaja brzih vlakova!) na
`. pruzi Zagreb – Rijeka (32 km od Rijeke, 197 km od Zagreba) u selo (a. p.
na liniji 26), u sredini sela l. preko Prdo~aja i Vu~je [kulje na kolnik Plase –
Strgalnica. Dalje markacijom na sedlo izme|u Jelen~i}a i Tuhobi}a, pa
odatle, kao pod 2, grebenom l. na vrh.
£ 4. Plase – Tuhobi} 2,15 h. Od `. p. Plase (brzi vlakovi ne stoje!) na `.
pruzi Zagreb – Rijeka (202 km od Zagreba, 27 km od Rijeke) u s. smjeru do
prvoga zavoja ceste, gdje markacija ostavlja cestu i skre}e l. kolnim putem.
Nakon pola sata prelazi `. prugu, a 40’ poslije sastaje se s putem iz Zlobina i
uspinje na hrbat izme|u Jelen~i}a i Tuhobi}a. Dalje v. 2.
LITERATURA
Hirc, D.: Veliki Tuhobi}. Napredak 1878., 475 i 403; Hirc, D.: Veliki Tuhobi}. Hrv. primorje 1891., 156; Malnar, M.: Na Tuhobi}u. HP 21,
1925., 176; Ruì}, N.: Tuhobi}. NP 4, 1952., 277.

Medvi|ak
Prirodne zna~ajke. Po svom obliku Medvi|ak je najmarkantniji vrh u
primorskom rubu goranske visoravni. To je kameniti raspucani stoàc koji
se diè s te{ko prohodne gorske visoravni {to se pruà izme|u Li~-polja i Vi-
nodola. Iako nije visok, vidljiv je nadaleko, i s kopna i s mora. Svojom ose-
bujnom prirodom, kontrastom bijeloga vapnenca i crnogori~ne {ume te li-
jepim vidicima privla~i planinarske sladokusce, osobito one koji s malo tru-
da èle doìvjeti netaknutu i divlju kra{ku prirodu. Sa s. strane mu je te{ko
prohodan labirint {ume i kr{a, neko} dobro stani{te medvjeda, te mu je vje-
rojatno odatle i ime (na vojnoj karti je ubiljeèn kao Medvje|ak, narod ga
na ikavskom zove Medvi|ak). Prvi je uo~io pl. vrijednost Medvi|aka prof.
J. Frischauf iz Graza i registrirao svoj uspon 1874. u djelu »Gebirgsfueh-
rer«, ali je kao izleti{te postao popularnim tek od 1911. kad su zagreba~ki
planinari izveli prvu markaciju. Sude}i po tada objavljenim putopisima, os-
tavljao je dubok estetski dojam svojim alpskim oblicima, planinskom ti{i-
nom i {irokim vidikom s vr{ne stijene. Njegova su prirodna svojstva uvjeto-
vana vapnena~kom gra|om i poloàjem na klimatskoj granici. Sjeverna mu
je strana pokrivena gustom {umom, dok na primorskoj strani vegetacija ne-
ma izrazit planinski karakter zbog male visine i toplinskog utjecaja mora. Ta
je padina prili~no gola i izloèna suncu, pa ljeti treba silaz prema moru podu-
zeti tek kasno poslije podne. Oko 20’ jz. od vrha nalazi se lova~ka ku}a.
£ 1. @. p. Drivenik – Medvi|ak 1,15 h. Najblià je polazna to~ka za us-
pon `. p. Drivenik (nije stanica brzih vlakova) na pruzi Zagreb – Rijeka (36
km od Rijeke, 193 km od Zagreba). Postaja se nalazi usred nenaseljenoga
kra{kog kraja, na visini od 811 m, a razlozi su tome tehni~ke prirode. Vrh
se nalazi samo 1,5 km jz. od pruge i lijepo se vidi s postaje, no prilaz je pri-
li~no zaobilazan. Od `. p. treba nekoliko minuta prugom u smjeru Zagreba
prema tunelu do ceste Fuìne – Zlobin koja prolazi iznad tunela. Njom d.
oko 400 m do ra~vanja (l. na Kobiljak i na Zagradski vrh), odakle d. krakom
najprije malo nizbrdo, a zatim usponom u zavojima (na najve}em zavoju l.
kratica) sve do o{troga zavoja gdje naglo skre}e d. u {umu markirana staza.
Medvi|ak (Marijan Wilhelm)

Do toga mjesta moè se sti}i cestom iz Fuìna, ~ime se uspon moè skratiti
na samo 40’ (v. 2). Pod samim vrhom izlazi se iz {ume odakle ima jo{ 15’
o{trog uspona za markacijama po kamenom bespu}u (mjestimice se treba
ispomagati i rukama). Na kraju se stiè grebenom na vrh (1027 m). Trud
nagra|uje vidik na Rije~ki zaljev, a osobito je lijep pogled na Krk, koji se iz
ove visine vidi kao na dlanu.
£ 2. Li~ – Medvi|ak 2,30 h. Od `. p. Li~ v. Vi{evica, 1. Od Fuìna do Li~a
ima cestom 4 km. Iz sredi{ta Li~a ulicom d. (jz.) 15’ do zadnjih ku}a. Prije
ra~vanja asfaltirane ceste skrenuti d. na makadamsku cestu za Zlobin i
njom 45’ do prvog kriànja (tu je d. krak za `. p. Drivenik), pa jo{ 10’ do dru-
goga kriànja (l. je cesta prema Kobiljaku, v. Kobiljak). Dalje v. 1.
£ 3. Crikvenica – Griàne 4 km – Medvi|ak 3 h. Ovaj je prilaz dug i na-
poran jer svladava veliku visinu, a za ljetne je vru}ine osobito teàk budu}i
da je najve}im dijelom izloèn suncu. Iz sredi{ta Crikvenice u s. smjeru 2
km Vinodolskom ulicom do raspu}a, gdje treba d. preko mosta na Dubra~i-
ni, a na raskri`ju odmah iza mosta lijevo. Dalje uskom asfaltiranom cestom
(na raskri`ju nakon 600 m d.). Cesta se kroz zaselak Dolinci blago uspinje
do trga u vinodolskom selu Griàne (248 m), 1 h od Crikvenice (autobusna
veza). Iznad sela su slikovite ru{evine istoimenoga starog Frankopanova
grada. Od mjesnog ureda na trgu l. 1 km poloìtom cestom u selo Belgrad.
Dovle se moè automobilom. Na raskri`ju 1,5 km iza Belgrada l. malo niz-
brdo lo{ijim putem, zatim uspon u zavojima kroz zaselke Bareti}e, Antovo i
Cvitkovi}e do slikovitih kamenitih vrata na rubu goranske plo~e. Tu izlazi-
mo na prostrane livade s lijepim vidicima na Razromir i Veliki Ti} (924 m).
Radi lijepa vidika V. Ti} zavre|uje poseban uspon. Visoravan kriàju na-
pu{teni putovi koji su bili probijeni prilikom izgradnje HE Vinodol. Nas-
tavljamo preko visoravni drè}i se markacije. Orijentacija nije te{ka jer se
Medvi|ak vidi izdaleka poput stjenovita sto{ca. Nakon jednog zavoja, koji
sije~emo kraticom, stièmo do mjesta gdje skre}emo l. prema vrhu marka-
cijom koja dolazi sa suprotne strane iz Li~a i Drivenika (v. 1 i 2).
LITERATURA
Cveti{i}, V.: Medve|ak. Vienac 2, 1911., 189; Malnar, M.: Izlet na Medvedjak HPD »Runolist«. HP 19, 1923., 76; Kucel, Z: Medvedjak.
HP 20, 1924., 97; Cveti{i}, V.: Zimi na vrhu Medvedjaka. S planina i gora I, Zagreb 1925. (str. 14); Petru{i}: Preko Medvedjaka na more.
HP 36, 1940., prilog br. 5. str. 28; Sirnik, D.: Na Medve|aku. NP 28, 1976., 212.
Kobiljak
Prirodne zna~ajke. Kobiljak je, poput Medvi|aka, kamenito brdo obras-

lo {umom i {ikarom, diù}i se s one te{ko prohodne visoravni izme|u Vino-
dola i Li~-polja, oko 3 km i. od Medvi|aka. Premda je od njega vi{i gotovo
100 m, planinarski nije toliko zanimljiv jer nema niti tako skladno i smjelo
oblikovan vrh, niti tako {irok vidik, a i prilaz mu je dvostruko duì. Njegova
je osobitost u divljoj kra{koj prirodi i u visokoj {umi gotovo pra{umskoga ti-
pa koja pokriva kamenite i razjedene obronke dvaju glavnih vrhova: Malo-
ga i Velikoga Kobiljaka. Vi{i je i zanimljiviji isto~ni, V. Kobiljak. Vidik se
razlikuje od Medvi|aka po tome {to je vi{e orijentiran prema Li~-polju.
Kroz V. Kobiljak probijen je tunel Li~ – Tribalj koji odvodi vodu iz jezera
Bajer do hidroelektrane u Triblju. Kroz z. rebro M. Kobiljaka prolazi `.
pruga Zagreb – Rijeka tunelom poznatim pod imenom Kobiljak (duìna
522 m). Prilazi Kobiljaku prvim su dijelom isti kao i za Medvi|ak.
£ 1. @. p. Drivenik – Veliki Kobiljak 2 h. Od `. p. do odvojka za Kobiljak
v. Medvi|ak, 1. Tim odvojkom, koji vodi na Lukovo pod Zagradskim vrhom,

3 km do ra~vi{ta kod ostatka cisterne (871 m) gdje treba l. (d. je silaz u
Crikvenicu). Nakon 500 m skre}e l. s ceste markacija (dugo nije obnavlja-
na) kojom ima kroz {umu i kr{ do vrha (1115 m; po novijemu mjerenju
1119 m) dobar sat uspona. Tek na samome vrhu put izlazi iz {ume na ka-
menitu glavicu i iznenada pruà vidik. S vrha se moè produìti na obli`nji
kameniti Krajnji vrh i Kanculovu glavicu radi ljep{eg vidika. Povratak is-
tim putem, ili silaz bez markacija na s. stranu do `. p. Li~ (orijentacija je la-
ka). Mogu} je i silaz na j. stranu kroz gustu mije{anu {umu, u po~etku kroz
{ikaru, potom gra|enom stazom do ceste, koja d. vodi do polazne to~ke, do
`. p. Drivenik.
£ 2. Crikvenica – Griàne 4 km – Kobiljak 3 h. Do kamenitih vrata na
rubu goranske plo~e (v. Medvi|ak, 2), odakle l. ispod Ti}a vodi put na Med-
vi|ak, a d. izme|u Ti}a i Martinja na{ put. Prelazi preko visoravni kroz Za-
ti~e, Korita (bunar sagra|en 1936.), Felj~e Drage (cisterna sagra|ena
1947.) i kolnim se putem penje na cestu Li~ – Lukovo do ostatka cisterne na
visinskoj to~ki 871 m. Dalje v. 1.
Kamenjak
Prirodne zna~ajke. Kamenjak je mala osamljena skupina strmih vapne-
na~kih litica {to se diù s i. strane Grobni~koga polja. Stara Lujzinska cesta
Zagreb – Rijeka ~ini oko nje polukrug sa s. strane (autocesta prolazi s j.
strane). Njezine tri glavice koje str{e iz {umske vegetacije lijepo se vide s
ceste na silazu iz G. Jelenja, ali je pogled na njihove gole i strme stijene naj-
dojmljiviji pri usponu s Grobni~koga polja. Premda je relativno nizak, vrije-
dan je pa`nje zbog slikovitosti svojih stijena. Ime Kamenjak odgovara nje-
govu izgledu, ali ga neki zovu i Kami~ina. Gra|en je od vapnenca koji je tu
razvio svo bogatstvo kra{kih oblika, po~ev{i od ponikava i {krapa, pa do
okomitih litica s o{trim bridovima i raspucanim stijenama. U Kamenjako-
vu hrptu koji se pruà u duìnu od 600 m u dinarskom smjeru sz.-ji., isti~u
se tri glavna vrha kao vrlo skladna cjelina. Najvi{i je srednji vrh (837 m),
najniì z. (685 m), a ji. (771 m) je najljep{i, najslikovitiji i uz to zanimljiv i u
Kamenjak s Lujzinske ceste

penja~kom pogledu zbog
okomite razvedene stijene
visoke tridesetak metara. U
ponikvi sz. od najvi{ega vrha
sa~uvan je fragment reliktne
{ume crnoga graba vrlo bo-
gatoga i zanimljivoga biljnog
sastava, a na samome se vr-
hu nalazi {umarak lipovih
stabala. U donjem su dijelu
Kamenjakove padine pokri-
vene bujnim pla{tem niske
vegetacije, a na podno`ju su
prostrane ravne livade koje
pruàju snaàn kontrast
stjenovitim vrhovima. Na vrhu Kamenjaka (Jasna Bingula)
Planinarstvo. Prvi dosad poznati uspon na Kamenjak opisali su ~lanovi

CAF-a 1897., a 1922. opisan je i penja~ki uspon u njegovim stijenama. Na-
kon Drugoga svjetskog rata stijena u vrhu od 771 m sluì povremeno ri-
je~kim penja~ima kao vje`bali{te, a sedamdesetih godina oni su j. pod vr-
hom uredili u nekada{njem vojnom bunkeru alpinisti~ki bivak za 6-8 oso-
ba. Uspon na vrhove sa stare ceste Zagreb – Rijeka laka je planinarska {et-
nja zahvaljuju}i mreì dobrih staza i solidnim putovima koji izlaze na oba
glavna vrha. Sagra|eni su izme|u dva rata za vojne potrebe u okviru tzv.
Rupnikove linije. Na nju jo{ i danas podsje}aju ostaci bunkera i postolja za
topove na vrhovima. Na Kamenjak se moè i mnogo duìm prilazima s
Grobni~koga polja i iz [krljeva. Najprikladnije je doba za uspon prolje}e ili
jesen (ljeto se ne preporu~a zbog vru}ine i zmija).
£ 1. Uspon na Kamenjak 1 h. Najbliì je prilaz raseljeni zaselak Kame-
njak (570 m) na staroj cesti Zagreb – Rijeka (15 km od Rijeke). Ovdje je pos-
taja autobusa, ali kod voza~a treba provjeriti ide li linija starom cestom. U
19. stolje}u ovdje je bila va`na karavanska postaja; danas su sa~uvane tek
dvije ku}e (gostionica i jedna vikendica). Od gostionice treba krenuti 100 m
cestom prema Zagrebu gdje kod biv{e gostionice (kbr. 55; putokaz na stab-
lu) skre}e d. preko livada markacija prema stupovima dalekovoda. Preko li-
vade se za 10’ stiè do po~etka gra|enoga puta (vojna mulatijera) kojim tre-
ba uz brijeg 5’ do raskri`ja: d. je uspon na z., a l. na ji. i glavni vrh. Nakon
15’, na o{trom zavoju opet je ra~vanje: l. prema ji. je put za [krljevo, a d. je
jo{ 20’ na glavni vrh. Nakon izlaska iz {ume mulatijera je usje~ena u ìvu
stijenu ili prokopana kroz nju. Ve}im dijelom je podgra|ivana i jo{ je i da-
nas u vrlo dobru stanju. Vrh potkraj zaobilazi s l. i uspinje se na tjeme s j.
strane. S vrha je lijep vidik na more, Grobni~ko polje s aerodromom i auto-
cestom te na okolne vrhove. S ji. vrha je ljep{i vidik, jer je gol, ali je njegov
prirodni izgled izmijenjen umjetnim podzidima i topovskim gnijezdima. Si-
}i se moè do `. p. [krljevo za 3 h ili na Grobni~ko polje do postaje busa u
Sobolima za 2,30 h (nedjeljom ne vozi).
LITERATURA
Intihar, G.: Variante d’ascessa della Cima Petrosa e le »Giulie« a sud della stessa. Liburnia 16, 1922., 2; Hofer, V.: Kamenjak. NP 21,
1969., 157; Pave{i}, P.: Kamenjak. PL 3, 1972., 54.

Ostali vrhovi u rije~kom zale|u
£ 1. Luban (499 m). [umovit greben Lubana najvi{i je na podru~ju grada
Rijeke. Proteè se izme|u samoga grada (naselje Drenova) i doline Rje~ine.
Na njegovu su vrhu rije~ki planinari ve} 25. 9. 1887. postavili kamen teme-
ljac za toranj-vidikovac kakav sada postoji na vrhu U~ke. Pruào je vidik na
Grobni~ko polje, U~ku i Velebit (sru{en je 1901. jer je zbog dotrajalosti pos-
tao opasan). Osim najvi{ega vrha Lubana (499 m), u njemu je jo{ nekoliko
vrhova sa {irokim i zanimljivim vidikom, koji se
mogu obi}i polukru`nom turom od 4-5 h. Mar-
kacija vodi s Kozale (dio grada s. od sredi{ta;
gradski autobus br. 4) Vali}evom ulicom, penje
se l. uz vojarnu i kroz naselje Bra{~ine stiè do
bunkera na brdu Sv. Katarini (nazvanom po is-
toimenoj crkvi), odakle se ve} otvara vidik (d. je
kanjon Rje~ine). Staza nastavlja l. lakim uspon
kroz rijetku {umu mimo brojnih ostataka tali-
janskih vojnih utvrda iz 1927.–41. g. (ulazi u
podzemne tunele su zabetonirani) i za 1 h izlazi
na greben do dva bunkera. Dalje golim grebe-
nom, gotovo ravno i uz lijepe vidike, jo{ 20’ do
Kameni toranj vidikovac na Lubanu kapelice na Velom vrhu (432 m). Pod njom je al-
(sru{en 1901.) pinisti~ko vje`bali{te s nekoliko 20-metarskih
smjerova. Idu}ih pola sata prolazimo kroz boro-
vu {umu i sije~emo »petrolejsku« cestu Orehovica – Rupa. Potkraj je 500 m
uspona asfaltnom cestom do spomenika u obliku piramide. Od spomenika
d. asfaltiranim kolnim putem u {umu 10’ do lova~kog doma i jo{ 10’ na
Ple{, najvi{u to~ku Lubana (vidik na sve strane). Dalje grebenom na sz. 45’
do ceste iznad Sar{ona i iznad nje na vrh Kopicu (532 m). Silaz d. do Zoreti-
}a na Rje~ini (autobus br. 12 za Rijeku) ili l. u Ronjge (popularno izleti{te i
muzej u rodnoj ku}i skladatelja Ivana Mateti}a Ronjgova) i jo{ 2 km do
Vi{kova (linija br. 20 za Rijeku).
£ 2. Suhi vrh (547 m) je osamljen kameni vrh na ji. rubu Grobni~kog po-
lja, z. od Kamenjaka. Rije~ki su planinari uredili »seniorski put« preko toga
vrha koji vodi od [krljeva do Cernika. Zapo~inje na `. p. [krljevo (tu je i
postaja autobusa iz Rijeke, linija 26), vodi d. 3 km u zaselak Plosnu te kod
prvih ku}a skre}e l. usponom na Ki~erinu (492 m). Uz bunker za 5’ preko
prijevoja na s. stranu, zatim poloìtim vojnim putem po s. pobo~ju Drenova
vrha (544 m) pod Suhi vrh (547 m). Na raskri`ju je, na zavoju, putokaz za
vrh. Povratak s vrha na stazu i njom oko vrha na jz. kroz Topolovo i Seli{}e
dragu u Cernik na cesti [krljevo – âvle (prigradski autobus za Rijeku, li-
nija 14). Put traje 4-5 h.
£ 3. Svib (613 m) i V. Lakovica (654 m) vrhovi su i. iznad [krljeva i iznad

`. pruge, a uz cestu Meja – G. Jelenje. Od `. p. Meja (ili od a. p. u Krasici,
prigradska linija 26) putem prema s., ali uskoro skre}emo l. prema Svibu
(d. je Ljubibelj), najprije vlakom a zatim starom, dobro gra|enom vojnom
mulatijerom (1 h). S vrha 40’ na s. do nove ceste koja se spaja s asfaltnom
cestom za G. Jelenje, cestom 500 m na s. do kriànja s kolnim putem. Njim
l. 20’ do i. padine Lakovice tzv. Hermanovim putem (v. 4). Tu Hermanov put
skre}e d., a na{ na sz. prema golome kamenitom vrhu (lijep vidik). Silaz na sed-
lo prema M. Lakovici (560 m) na z. do negda{njega vojnog objekta (vlaka i cis-
terna). Osim na V. Lakovicu, prate}i markaciju i putokaze mogu} je uspon i na
obli`nje kamenite vrhove Malu Lakovicu, Matusajnu (610 m) i Trebestin (542

m), a s Trebestina novom po-
àrnom cestom do podzida `.
pruge. Uz podzid na cestu iz
Plosne za [krljevo, odakle u
Rijeku vlakom ili autobusom
(6-7 h).
£ 4. Ljubibelj (704 m; ze-
mljovid 20, Ljubelj!) nalazi
se 1 km i. od Sviba, pa se nji-
hov posjet moè povezati.
Od `. p. Meja 30’ prema Hre-
ljinskom polju, ovdje l. s kol-
nog puta 45’ uspona, u po-
~etku prate}i vojni put a za-
tim kroz kr{ na vrh. Povra- Kapelica na Velom vrhu (Branko [krobonja)
tak istim putem ili silaz na drugu stranu preko doline Koritnjak na cestu za
G. Jelenje. Jo{ 10’ Hermanovim putem (v. 3) te povratak l. u Krasicu ili da-
lje za G. Jelenje.
£ 5. Vela Pli{ (1141 m) je istaknuti vrh 3,5 km sz. od G. Jelenja (zemljovid
19 desno i 20 lijevo). Pokriven je travom i bez {ume, pa omogu}uje {irok vi-
dik, sve do Velebita. Najlak{e mu se prilazi s ceste Gornje Jelenje – Platak.
Nakon 1,5 km l. skre}e markacija u {umu, kojom ima do vrha oko 1 h. Ljep-
{i je uspon s primorske strane, od ceste koja se odvaja za Platak 5 km niè
od G. Jelenja prema Rijeci. Ve} nakon 100 m odvaja se d. s ceste za Platak,
kod [taba (ostataka biv{ih vojnih zgrada), put koji nakon 40’ izlazi iz {ume.
Nakon o{trog l. zavoja prolazi mimo cisterne s velikom nakapnicom, a 300
m dalje zavija d. u podru~je Mli~noga vrha (1234 m). Odmah iza zavoja spa-
ja se s prvo opisanim putem i za 15’ izlazi na vrh.
£ 6. Pli{ nad Klanom (933 m) 2 h. Do rije~koga predgra|a Klane autobu-
som na liniji 19 ili 20. Dalje asfaltiranom cestom za Lisac, i nakon 30’ skre-
nuti d. u zaselak Laze. Odavle 10’ o{trog uspona kroz {umu do poàrne ces-
te i jo{ 40’ grebenom, najprije {umom, a zatim travnatim obroncima do ka-
menog stupa na vrhu Pli{a. Vrh se nalazi uza samu dràvnu granicu, a pru-
à neobi~an vidik na more, U~ku i Obru~. S Pli{a se moè nastaviti put. Sa-
mo 700 m sz. je malo vi{i vrh Grmada (940 m) pod kojim je napu{tena vojna
zgrada. Do njega treba 10’ silaza i jo{ toliko uspona. S Grmade, a i s Pli{a,
moè se d. za 1,45 h prema Gomancu. Oko 30’ prije Gomanca, na s. dijelu
Mlake, PD »Pli{« iz Klane preure|uje staru kamenu seosku ku}icu »Re-
bar« za skloni{te. Dru{tvo je tiskalo letak sa zemljovidom u kojemu su ucr-
tane markacije iz Klane na Pli{, Obru~ i do ku}ice »Rebar«.
£ 7. [etnica uz Rje~inu 5 h. PD HPT-a »U~ka« iz Rijeke ozna~ilo je i 22.
listopada 2000. otvorilo lijepu izletni~ku stazu kanjonom Rje~ine. Osim to-
ga je tiskao mali vodi~ sa zemljovidom, a kod {pilje na izvoru Rje~ine posta-
vio upisnu knjigu sa ìgom. Markacija po~inje na Frankopanskom trgu kod
Trsata, a put se moè zapo~eti i na a. p. Orehovica (linije 12, 14 i 16), pa
odatle si}i u @akalj. Na putu do izvora {etnica obilazi mlin @akalj, Mate{i-
}ev mlin, Gornju Orehovicu, mlin Bynovski, Pa{ac, Drastin, Martinovo Se-
lo, Trnovicu i Kukuljane. Putem se izmjenjuju raznoliki pejzaì, po~ev{i od
pitomih obala do kanjonskih usjeka, a posebna su atrakcija stari mlinovi i
{pilja-izvor Rje~ine.

Planinsko zale|e Crikvenice
Planine rije~koga zale|a nastavljaju se bez o{tre granice prema ji. u zale|e
Crikvenice. Planinski niz od Obru~a pa sve do Vratnika iznad Senja pripa-
da Hrvatskom primorju. Neki od vrhova tvore granicu prema Gorskom ko-
taru, npr. vrhovi Vi{evica i Kolovratske stijene, pa ih opisujemo u poglavlju
Gorski kotar odakle su uobi~ajeni prilazi. Zagradski vrh je podalje od ruba
Gorskoga kotara te ga stoga opisujemo ovdje.
Zagradski vrh
Prirodne zna~ajke. Zagradski vrh je posljednji i ujedno najvi{i vrh u opi-
sanom pojasu uzdu` primorskoga ruba goranske visoravni. On je od vino-
dolske stepenice udaljen oko 5 km i posve se pribliìo Vi{evici, tako da ~ini
prijelaz prema znatno vi{oj Velikoj Kapeli. Zbog tih je razloga teè uo~ljiv i
planinarima manje poznat, iako je po svom poloàju i obliku vrijedan
pa`nje. Diè se poput prili~no pravilnog sto{ca visokog 300 m s visoravni
gdje ga okruùju lijepa i slikovita polja Ravno, Lukovo i, malo podalje, Li~-
polje. Sjeverna je strana vrha pod bukovom {umom, a primorska gola. Vrh
je slobodan i omogu}uje vidik na okolicu. Na njegovu i. podno`ju, na visini
od 950 m, pruà se podru~je lijepih livada gdje su prije Drugoga svjetskog
rata Vinodolci imali svoje ljetne pastirske stanove zvane Zagradi (naziv po
ogra|enim parcelama), a po njima je vrh vjerojatno i dobio ime. Visoravan
oko vrha ispresijecana je putovima i cestama koje povezuju brojna mala po-
lja i {umske komplekse. Neko} je bilo na tim poljima na stotine ljetnih sta-
nova vinodolskih stanovnika koji su ovdje obra|ivali polja (krumpir i zelje),
pasli blago i kosili travu. Danas je takav na~in gospodarenja zamro, ali se
tradicija ljetovanja dobrim dijelom zadràla, pa su preostali ljetni stanovi
obnovljeni kao ku}e za odmor.
Planinarstvo. Tradicija pl. posje}ivanja vezana je uz podru`nicu HPD-a
»Zagradski vrh« iz Bribira (osn. 1940.). Godine 1940. HPD je kupio od ad-
vokata Ante Kuntari}a njegovu vilu na Lukovu, s 1500 ~hv zemlji{ta i preu-
redio je u pl. dom. Ku}a danas vi{e ne postoji, ali se u arhivu HPS-a ~uva
Visoravan Lukovo i Vi{evica s Du{evlake (Damir Margan)

originalan kupoprodajni
ugovor i sudski zaklju~ak o
uknji`bi (z. k. uloàk broj
3231, sreski sud u Novom).
Danas je jedini pl. objekt u
okolici gostionica »Vaga-
bund« na Ravnom, gdje je i
raskri`je putova. Uspon je
osobito privla~an za turiste
iz Crikvenice i Novoga jer
ovdje za vru}ih ljetnih dana
nalaze planinsko osvjeènje,
ali zbog dugoga cestovnog
prilaza dolazi u obzir samo
automobilom (parkirati kod
»Vagabunda«). Za pje{ake je
najblià javna prometnica
èljeznica (`. p. Li~ ili Fuì-
ne), ali zbog udaljenosti i
duge cestovne dionice taj
put nije uobi~ajen iako je
markiran.
Kurinska staza. HPD
»Strile`« iz Crikvenice mar-
kirao je 2000. g. stazu u pla-
ninskom zale|u Vinodola
Zagradski vrh (Jasna Bingula)
koja povezuje nekoliko lije-
pih lokacija i dvije pl. ku}e. Ukupno traje 3,10 h hoda, a po~inje u glavnom
vinodolskom mjestu Bribiru (9 km autobusom iz Crikvenice). Vodi ovim
smjerom: Bribir, Slipica (30’), Rampa (15’), vlaka (40’), prijevoj Prag (10’),
pl. skloni{te Kurin (5’), prijevoj Du{evlaka (850 m; 15’), Straà (20’), Marin
vjetar (15’), raskri`je kod bora (40’). Sa staze su i tri odvojka: vidikovac kod
Slipice (5’), Zagradski vrh (30’) i pl. dom »Vagabund« (30’).
£ 1. Bribir – Ravno 18 km – Zagradski vrh 1 h. Iz Crikvenice 9 km do
Bribira, zatim u i. smjeru cestom prema Ogulinu 3,5 km do ra~vanja, gdje l.
uzbrdo skre}e brdska cesta koja se kroz kra{ki kamenjar postupno uspinje
u {umu. Na 12. km od Bribira d. je odvojak od 500 m do pl. skloni{ta Kurin
(v. Okolica Crikvenice), na 14. km l. se odvaja krak prema `. p. Drivenik i
Fuìne (s nje je mogu} uspon na Kobiljak i Medvi|ak); 600 m dalje odvaja se
l. krak u {umu Treskavac
(ostaci partizanskog logora),
na 16. km cesta silazi na lije-
pu visoravan Lukovo (800
m), pokrivenu bujnim liva-
dama, gdje su planinari uo~i
Drugoga svjetskog rata imali
pl. ku}u. Na 18. km stiè na
Ravno do gostionice »Vaga-
bund«.
»Vagabund« (868 m) je privat-
na pl. ku}a koja se nalazi usred
lijepih livada okruènih {umovi-
tim obroncima Zagradskog vrha
i Vi{evice. Doma}in je crikve-
ni~ki planinar Vladimir Savi} Planinarska ku}a »Vagabund« na Ravnom (Branko [krobonja)

(v. tel. brojeve). Ku}a je kompletno opskrbljena, a raspolaè i s 26 pl. leàja i parkira-
li{tem. Ima centralno grijanje i topli tu{; nema elektrike. Moè se donijeti vlastita
posteljina ili je unajmiti kod doma}ina. Od ku}e je mogu} i uspon na Vi{evicu za 2,30
h (v. Gorski kotar). Markacija se za Vi{evicu odvaja s ceste 1 km dalje d. na {umsku
cestu.
Uspon na Zagradski vrh po~inje iza gostionice, vodi preko livade Stankove
lazi i Zagradi (ku}e za odmor), potkraj prili~no strmo i bez puta, a traje 1 h.
S vrha (1187 m) lijep je vidik na niz okolnih polja, na Vi{evicu i Bitoraj, te
na Rije~ki zaljev. Zbog duìne ceste ovaj prilaz dolazi u obzir za izletnike
koji imaju vozilo. Ravno je baza i za uspon na Vi{evicu (2,30 h).
£ 2. @. p. Li~ – Zagradski vrh 3,30 h. Najkra}i i najlak{i pje{a~ki prilaz
vodi od `. p. Li~ (v. Gorski kotar, Vi{evica, 1). Od `. p. (763 m) treba se naj-
prije spustiti kroz selo Li~ na Li~-polje i za 20’ sti}i do asfaltirane ceste Fu-
ìne – Ravno. Tom cestom d. u ji. smjeru preko Li~-polja u njegov ji. kut oko
1 h. Ju`no od Strmca odvaja se d. od ceste kolnik prema Planjavi (cesta pro-
duàva do pl. ku}e »Vagabund« na Ravnom, 9 km od Li~a; v. 1), te z. od
Zaplanjave vodi prema vrhu. Neposredno prije uspona ure|en je d. od staze
na rubu livade nepresu{an izvor pitke vode.
Ostali izleti iz Crikvenice

£ 1. Bribir – Pl. skloni{te Kurin 15 km ili 1,40 h. U {umovitu planin-
skom zale|u crikveni~ko-vinodolske rivijere, iza stijene koja ogra|uje Vi-
nodol, ustupile su Hrvatske {ume planinarima na uporabu dvije lugarske
brvnare u {umi Kurin na 10 godina; tako je Kurin postao omiljeno izleti{te
crikveni~kih planinara. Do skloni{ta se moè cestom ili pje{a~kom stazom.
Automobilom se prilazi asfaltiranom cestom preko Bribira prema Lukovu
(v. Zagradski vrh, 1). Na 15. km, na ra~vanju, skre}e se 550 m d. bijelom
cestom. Pje{aci mogu sti}i u Bribir autobusom iz Crikvenice (9 km) i Novo-
ga Vinodolskog (15 km) koji vozi nekoliko puta na dan. Od a. p. na raskri`ju
u Bribiru najbolje je krenuti uvodno spomenutom Kurinskom stazom i us-
put posjetiti Slipi~ki vidikovac (446 m). Do njega je od a. p. najprije 30’ ces-
tom na si., zatim odvojkom od 5’ (vidik na Vinodol, Krk, U~ku i Velebit).
Planinarsko skloni{te Kurin

Strile` i Vi{evica s vidikovca nad Kurinom
Pl. skloni{te Kurin (830 m). U zale|u crikveni~ko-vinodolske rivijere Hrvatske su

{ume ustupile planinarima na uporabu dvije lugarske brvnare. HPD »Strile`« iz
Crikvenice (osn. 1985., s tradicijom iz 1924. kada je osn. podru`nica HPD-a »Dre-
nin«) po~eo ih je 1987. preure|ivati u pl. skloni{ta i otvorio ih 18. 6. 1995. Nalaze se
na rubu goranske plo~e iznad Vinodola, na maloj ~istini usred mije{ane {ume, na visi-
ni od 830 m, 500 m od asfaltirane ceste koja vodi za Ravno pod Zagradskim vrhom (25
km od Crikvenice). Ve}a je od njih zaklju~ana, a ima kuhinju, natkriveni trijem, vanj-
sko ognji{te, plasti~ni spremnik za vodu i 6 kreveta; manja je otvorena i u njoj se mo-
è smjestiti desetak ljudi. Deùrstva se odràvaju po potrebi i prema dogovoru.
Oko 30’ iznad Kurina diè se iz {ume nekoliko kamenitih vrhova s kojih se
pruà vidik. Od skloni{ta se moè poduzeti tura do `. p. Drivenik preko
Zagradskoga vrha (2 h) i Medvi|aka (jo{ 2,30 h), ukupno 4,30 h, ili tura pre-
ko Vi{evice (3,30 h) i Bitoraja (jo{ 2,30 h) do `. p. Li~, ukupno 7-8 h. Osim
toga pruà se mogu}nost za nekoliko lakih izleta: na Lukovo i Ravno (pl.
dom »Vagabund«), Okruglo, Svinjski dolac, Rujnik i Treskavac.
£ 2. Drenin (380 m) 1,20 h. Godine 1988. o~i{}ena je i markirana turis-
ti~ka staza na vrh Drenin sagra|ena jo{ tridesetih godina. Put po~inje kod
kamenog mosta preko Dubra~ine u sredi{tu Crikvenice, pa se preko Beni-
}a, [upera, Drage i Zori~i}a nastavlja kroz krasnu borovu {umu i potkraj
kroz visoku makiju izlazi na vrh, najvi{i vrh u gorskoj kosi koja s j. strane
zatvara Vinodol. Na njemu su tragovi ilirske gradine. Vidik na jednu stra-
nu u Vinodol i na vrhove iznad njega, a na drugu na more i preko otoka sve
do U~ke. Na drugoj obali Dubra~ine tako|er je ure|ena staza za brdsku {et-
nju. Iz sredi{ta treba 500 m na s. Vinodolskom ulicom, odakle se l. uzbrdo
odvaja staza ozna~ena srcolikim markacijama. Stazom se nakon 2 km kroz
hladovitu aleju stiè do prastare gradine Badanj (lijep vidik na Vinodol).
LITERATURA
Pany, G.: HPD »Zagradski vrh« i nova pl. ku}a u Lukovu. HP 36, 1940., 39 (pril. br. 7); Planinarstvo u Vinodolu. HP 37, 1941., 103;
Pave{i}, M.: Zagradski vrh. NP 23, 1971., 206; Sirnik, D.: Na Zagradskom vrhu. P. list 5, 1974., 83; Savi}, V.: Na Zagradskom vrhu. HP
85, 1993., 223; Kurinska staza. HP 92, 2000., 345.

Izvadak iz autobusnog voznog reda
Linije »Autotroleja« Rijeka koje se spominju u ovom poglavlju
Draìce i Podkilavac, linija 12, s prigradskog kolodvora na Delti, do Dra-
ìca vozi radnim danom svakih 30-45’ od 5,45 do 23,00 h; povratak od 5,10
do 22,15 h. Subotom vozi 16 puta, a nedjeljom 14 puta i to od 6,20 do 22,30;
povratak nave~er u 18,00, 19,20 i 21,35 h. Vo`nja traje 30’ a pla}aju se 4
zone. Radnim danom produùje 13 puta od Draìca do Podkilavca, subo-
tom i nedjeljom 5 puta; zadnji povratak subotom u 19,20, u nedjelju u
20,10.
Klana i Studena, linije 19 i 20, s Trga bana Jela~i}a; staje kod `. kolo-
dvora; pla}aju se 4 zone. Vozi od 6,15 do 23,50 h 16 puta na dan (nedjeljom
od 6,30 do 23,10 h 8 puta). Vo`nja traje 45’.
[krljevo, Meja, Zlobin, linija 26. Do Meje vozi od 5,45 do 23,35 h 20 puta
na dan (nedjeljom od 7,15 do 23,15 h 10 puta). Radnim danom produùje do
Zlobina u 11,30, 12,30 i 15,20 h. Zadnji povratak iz Zlobina u 16,20 h. Vo-
`nja traje 1 h.
Kozala, iz Ul. Fiumara, linija 4, vozi od 5,45 do 22,10 svakih 10’, nedjeljom
svakih 20’.
TELEFONSKI BROJEVI
Pl. ku}a Hahli}i; stan domara 051/230 132

Dom »Platak« 051/230 905
Dom »Su{ak« 051/230 916
Pl. dom na Snje`niku; obavijesti 051/516 597 (Branko [krobonja)
051/212 929 ili 098/849 508 (Josip Jurasi})
»Vagabund« na Ravnom 051/244 458 (na poslu) ili 248 708 (stan)
Fuìne, Dom izvi|a~a »Planinka« 051/835 934
[etnica uz Rje~inu 051/254 912 (Ilija Blatan~i}) i 264 698 (Simon Radi})
Kurinska staza 051/781 862 (Stanko Jurdana)
Crikvenica, Autobusni kolodvor 051/781333

ISTARSKE PLANINE
U^KA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361
Prilazi Poklonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367
1. Iz Veprinca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367
2. Iz I~i}a (Opatije). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368
3. Iz Ike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368
4. Iz Lovrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 369
5. Iz Medveje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 369
6. Iz Lupoglava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370
Izleti s Poklona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370
7. Vojak preko Topola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370
8. Vojak preko Dola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 371
9. Cestovni uspon do RTV tornja . . . . . . . . . . . . . . . . . 371
10. Vojak (i Suhi vrh) preko Plasa . . . . . . . . . . . . . . . . . 371
11. Vojak preko Vele i Male U~ke . . . . . . . . . . . . . . . . . 371
12. Planik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
13. Brlo`nik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
Ostali usponi na Vojak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
14. Iz Lovrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
15. Iz Medveje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
16. Iz Mo{}eni~ke Drage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
17. Iz Mo{}enica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
18. Iz Vranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374
19. Sisol – Brgud – Vojak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374
Ostali usponi na U~ku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375
20. Opatija – Bregi – Orljak (opatijski) . . . . . . . . . . . . . . . 375
21. Brse~ – Sisol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375
]I]ARIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 376
Lisina i okolni vrhovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 377
Prilazi Lisini
1. Iz Matulja (cestom) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379
2. Iz Zvone}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379
3. Iz Rukavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379
4. Iz Ju{i}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379
Usponi s Lisine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
5. Crni vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
6. Planik preko Vodica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
7. Pl. ku}a na Koritima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
8. Orljak (munski) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
Planik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
9. Iz Veprinca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
10. Od pl. ku}e na Koritima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
Brajkov vrh i Korita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382
11. @. p. Lupoglav – Brgudac – Korita . . . . . . . . . . . . . . . 382
12. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Korita . . . . . . . . . . . . . . . . 383
Istarske planine 359

@bevnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 383
13. @. p. Buzet – Pl. ku}a pod @bevnicom – @bevnica. . . . . . . . 384
14. @. p. Nugla – @bevnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385
Ostali usponi na ]i}ariju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385
15. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Orljak (munski) . . . . . . . . . . . 385
16. Veprinac – Brlo`nik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385
17. Lome – Jelenjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385
Izvadak iz autobusnog voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 386
Bijela Istra. U pozadini U~ka

U^KA

Poloàj i podjela istarskih planina. Istru moèmo shematski podijeliti
na tri pojasa. Ju`ni je dio njezina trokuta najniì, a obilje`je mu daje zemlja
crljenica (terra rossa), zbog ~ega mu dobro pristaje naziv Crvena Istra. Iz-
nad nje je malo vi{i, breùljkasti pojas koji zbog sivog lapora zasluùje ime
Siva Istra. Najvi{i je tre}i pojas, Bijela Istra, koja se diè iznad Sive Istre
stjenovitom stepenicom visokom oko 300–400 m. Iznad te stepenice pruà
se prostrana kra{ka visoravan na kojoj se bjelasa goli kamen vapnenac i{a-
ran zelenim livadama i {umarcima. Visoravan se dalje bez o{tre granice
nastavlja u Slovenski kras. U tomu planinskom dijelu Istre razlikujemo
dva prili~no razli~ita dijela: ]i}ariju na sz. i U~ku na ji. Razli~itost je tolika
da s pravom svaki od tih dijelova opisujemo zasebno. Zajedni~ko im je svoj-
stvo da se pruàju poput duga~koga planinskog lanca na onoj strani istar-
skoga trokuta koji ga veè s kopnom, oteàvaju}i vezu Istre sa svijetom. ]i-
}arija po~inje u blizini Trsta, postupno se diè od sz. prema ji. da bi upravo
nad Rije~kim zaljevom postigla svoju najve}u visinu (Planik 1273 m). Na-
kon toga po~inje skretati s dinarskog smjera prema jugu, nastavljaju}i se
uzdu` i. istarske obale jo{ vi{om i mo}nijom planinom U~kom. U~ku je zbog
njezinih prirodnih i pejza`nih osobitosti Hrvatski sabor zakonom proglasio
parkom prirode (Nar. novine br. 45, 1999.). Kao simbol Istre duboko usa|e-
na u narodne osje}aje, ali sluìla je i vjekovnom povijesnom branom izme|u
dva dijela jednoga naroda. Premda U~ka i ]i}arija ~ine orografsko jedin-
stvo, me|u njima postoje i druge razlike osim skretanja gorske osovine. Ta-
ko se, primjerice, samo z. strana U~ke smatra Istrom, dok i. pripada Libur-
niji (liburnijskoj rivijeri), ali se Kastav ipak povijesno ubraja u Istru makar
se nalazi i. od gorske osi.
Reljef. Za razliku od visoravni ]i}arije, U~ka je planina jednostavna obli-
ka, s dvije strme padine i o{tro ocrtanim hrptom. Hrbat je najvi{i u po~etku
(Vojak, 1396 m), odakle se preko Brguda (907 m), [ikovca (780 m) i Sisola
Crvena Istra Siva Istra

(835 m) postupno spu{ta prema jugu sve do Plominskoga kanala, gdje tone
u more. Izme|u U~ke i ]i}arije je uleknu}e Poklon (922 m) preko kojega
prelazi stara cesta iz Rijeke u Istru. Zbog toga je prijevoj najbolja polazna
to~ka za uspon u oba dijela istarskoga gorja.
Gra|a. Istarske su planine geolo{ki dobro istraène. Vapnena~ke su gra|e
i vrlo bogate kra{kim pojavama. Osobito su zanimljivi brojni speleolo{ki
objekti (ima ih nekoliko stoti-
na). Iza hotela na Poklonu du-
boka je jama; {pilja Sparo`na
kod Permana bogata je {pilj-
skim nakitom; u Oporovini u
Lovranskoj Dragi otkriveni su
prapovijesni nalazi; jama kod
Ra{pora spada me|u najdub-
lje u dràvi (365 m); prilikom
bu{enja tunela kroz U~ku ot-
krivena je {pilja duga~ka 1260 Profil U~ke: navlaka vapnenca na lapor (po M. Malezu)
metara itd. Vapnena~ki pojas U~ke iznad 900 m leì na debelom sloju vodo-
nepropusnih fli{nih lapora, pa se na njihovu dodiru javljaju brojni izvori
koji opskrbljuju vodovode na Opatijskoj rivijeri.
Klima. U klimatskom pogledu prevladavaju mediteranski utjecaji, {to je i
razumljivo s obzirom na blizinu mora, ali u visinskom pojasu znaju se snje-
`ni nanosi na osojnim stranama zadràti sve do svibnja, ometaju}i prilaz
vozilima na vrh U~ke.
Flora. Biljni je svijet veoma raznolik i temeljito je prou~en. U donjem dije-
lu isto~ne padine zna~ajne su samonikle {ume kestena i, zahvaljuju}i obilju
vlage, bujna mediteranska vegetacija (lovor). U srednjem pojasu prevlada-
va hrast, a u najvi{em bukva. U spomenutoj fli{noj zoni pruà se oko vrha
U~ke, na visini oko 900 m, pojas pitomih cvjetnih livada (primula, narcisa,
asfodelus, kranjski ljiljan, ka}un, encijan itd.). Na kamenjarima, tzv. kra-
sama, pojavljuje se uz ilirske elemente i prili~no alpskih primjesa.
Stanovni{tvo. Podru~je oko U~ke naseljeno je homogenim hrvatskim sta-
novni{tvom, za razliku od z. Istre gdje ima prili~no Talijana, nastalih mije-
{anjem starosjedila~kih Istroromana i mleta~kih doseljenika. Zanimljivi su
stari hrvatski gradi}i Plomin, Brse~, Mo{}enice, Veprinac, Rukavac i Kas-
tav. Akropolskog su tipa i smje{teni oko U~ke na vrhovima strmih breù-
ljaka, vjerojatno na predanti~kim, ilirskim temeljima. Neki su od njih sa~u-
vali svoje glagolja{ke srednjovjekovne statute, stare crkvene knjige i u ka-
men uklesane glagolja{ke natpise. Mala U~ka na z. padini, najvi{e selo u Is-
tri, danas je raseljeno, a u Veloj U~ki ostalo je jo{
samo nekoliko stanovnika, dok je {kola odavna
zatvorena.
Ime U~ka vrlo je staro, spominje ga u jednom
zapisu ve} u 16. st. nepoznati glagolja{,
ali njegovo zna~enje nije obja{njeno.
Taj zapis glasi: »Vaspet je jedna last
jaè zovet se Istrija. I va tej zemli je
jedna gora jaè zovet se latinski Olin-
fos jeè je U~ka.« J. Dobrila i F. Kure-
lac su smatrali da je pravo ime Vu~ka
gora, a S. Gili} Uska gora. Talijani je zo-
vu Monte Maggiore (veliki vrh), a sta-
ro je istroromansko ime Caldiera da- Pl. dom na Poklonu sagra|en 1887.,
spaljen oko 1944.

nas gotovo zaboravljeno (caldaia zna~i kotao, badanj). Toponimi Perun i
Trebi{}e o~ito su slavenski toponimi iz doba prije pokr{tavanja Hrvata.
Istraìva~i U~ke. Istaknut i osamljen poloàj U~ke odavna privla~i pa-
`nju putopisaca, a njezina zanimljiva flora botani~are. Prvi poznati uspon
na vrh izveo je venecijanski botani~ar I. H. Zanichelli 1722. Slijedili su ga
nebrojeni botani~ari, me|u kojima i vrlo ugledna imena, tako da je u 20. st.
broj prirodoslovaca postao upravo nepregledan.
1689. I. J. Valvasor u svom djelu »Die Ehre...« kaè da
strani botani~ari posje}uju U~ku
1722. I. H. Zanichelli iz Venecije, prvi poznati botani~ar
na U~ki
1778. francuski lije~nik i pisac Belsazar Hacquet iz
Ljubljane
1825. grof K. M. Sternberg iz Praga s J. Sadlerom iz
Pe{te i Istraninom B. Biasolletom
1833. {vicarski konzul iz Trsta T. de Saussure s
Biasolletom i M. Tommasinijem
1837. M. Tommasini, Englezi G. Bentham i Stanways, H.
Freyer iz Ljubljane i L. Reichenbach iz Berlina (taj
je na{ao nekoliko novih biljaka)
1838. 10. svibnja na vrhu je saski kralj Friedrich August
II. s ekspedicijom u kojoj je i Josip Jela~i}, budu}i
hrv. ban
1848. A. Marlot iz Be~a, prvi poznati geolog na U~ki
1852. A(velin) ](epuli}) u zagreba~kom »Nevenu«
objavljuje prvi hrv. opis uspona u ~lanku Zora na
U~ki
1872. hrv. botani~ar Ljudevit Rossi na U~ki
1875. V. Borbas iz Pe{te po~inje istraìvati U~ku (na{ao
je neke novitete)
1876. u Pazinu je osnovana Società alpina dell’ Istria koja
idu}e godine prire|uje izlet na vrh
1878. D. Hirc zapo~inje botani~ka istraìvanja, a Talijan
Z. Tamarelli geolo{ka
1879. G. Freyn objavljuje sabranu floristi~ku gra|u, a A.
Degen iz Pe{te po~inje svoja istraìvanja koja traju
15 godina
1885. Österreichischer Touristen Club (ÖTC) iz Be~a
sve~ano otvara novi put na U~ku
1887. ÖTC otvara na Poklonu pl. ku}u Kronprinzessin Toranj u Veloj dragi (Jasna Bingula)
Stephanie Haus
1897. J. Baumgartner objavljuje svoju nenadma{ivu panoramu s vrha (crte`)
1911. na Vojaku je podignut kameni toranj-vidikovac
1913. G. Depoli objavljuje tal. vodi~ »Guida di Fiume e dei nostri monti« kojim je
obuhva}ena i U~ka
1915. JAZU objavljuje u dva sveska rad D. Hirca o flori U~ke
1922. na vrhu je vi{e od 400 Milaneza radi demonstriranja iredentizma
1926. Boegan i Bertarelli objavljuju u Milanu knjigu »Duemila grotte« s opisom
mnogih {pilja na U~ki
1931. po~etak alpinizma u Veloj dragi (Emilio Comici iz Trsta i dr.)
1943. Pazinskim odlukama U~ka je zajedno s Istrom pripojena Hrvatskoj
1952. JAZU organizira istraìvanje pod vodstvom Mirka Maleza
1965. otvorena nova pl. ku}a na Poklonu
1982. otvoren cestovni tunel »U~ka«.
1999. Hrvatski sabor U~ku proglasio parkom prirode
Promet. Prometne prilike vrlo su dobre zahvaljuju}i mreì cesta, osobito
cesti preko Poklona, tako da se do pl. doma moè i autobusom. Krak asfalti-
rane ceste od 7 km vodi i do samoga vrha U~ke za potrebe telekomunikacij-
skog i TV objekta. U novije su doba probijene brojne {umske i vatrogasne
visinske ceste, pa tako do Suhoga vrha, Vodi~ke griè, Planika i na Malu
U~ku iz Mo{}enica. Iz svih kupali{nih mjesta liburnijske rivijere markira-
ni su usponi. Budu}nost planinarstva na U~ki vezana je za primorski turi-

zam. Otvorenje cestovnog tunela
kroz U~ku 1981. nije bitno utjecalo
na pl. kretanja jer je ulaz prili~no
nisko (500 m). Od i. ulaza marki-
ran je put na Poklon preko potoka
Banine.
Zemljovidi. U turisti~kim poslov-
nicama u Opatiji treba potraìti Iz-
letni~ku kartu Opatijska rivijera
1:35 000 (izradio Zavod za karto-
grafiju, Zagreb 1997.) ili prospekt
Veprinca s panoramskim zemljovi-
dom i opisom 12 staza. U Lovranu
se moè dobiti Izletni~ka karta
»U~ka« 1:18 000 (Lovran 1999.) ko-
ja obuhva}a dio U~ke iznad Lovra-
na s opisom 17 pl. putova. Nijedna
karta ne sadrì nove brdske ceste.
Planinarstvo. Godine 1852. opi-
sao je A. ]epuli} u zagreba~kom Tunel »U~ka«, isto~ni ulaz
»Nevenu« vratolomni no}ni uspon rije~kih planinara na vrh, prvi do danas
poznati posve pl. putopis u hrvatskoj knjièvnosti. Razvitku planinarstva
na U~ki najvi{e su pridonijeli austrijski interesi u tzv. Austrijskom primor-
ju (Opatijskoj rivijeri). Godine 1887. Be~ani su na Poklonu sagradili pl. ku-
}u (posjetio ju je i prijestolonasljednik Rudolf), a na
poticaj F. Brodbecka iz Be~a osnovan je 1885. u Ri-
jeci Club Alpino Fiumano (CAF), kojemu je U~ka bi-
la glavnim podru~jem rada izme|u dva svjetska ra-
ta, u doba kad je Rijeka bila dràvnom granicom od-
vojena od Gorskoga kotara. Danas je na tome mjes-
tu pl. ku}a opatijskih planinara. Na samome vrhu
U~ke, na Vojaku, nalazi se kameni toranj-vidikovac.
Kroz planinu prolaze dijelovi Istarskog pl. puta (KT
Poklon i Vojak), Rije~ke pl. transverzale i Pl. puta »Oko ri-
je~kih baklji«. Ovdje valja spomenuti i godi{nji Memorijalni
pohod planinara »U~ka 1943« koji od 1983. organizira tre}e
nedjelje rujna PD »Kamenjak« iz Rijeke, kao doprinos planinara obiljeà-
vanju Pazinske odluke o sjedinjenju Istre s Hrvatskom.
Alpinistika. U Veloj (Vranjskoj) dragi na z. padini U~ke nastalo je tro{e-
njem vapnena~kih stijena nekoliko okomitih vitkih kamenitih tornjeva vi-
sine do 50 m, koji su 1931. privukli alpiniste iz Trsta (glasovi-
ti E. Comici) i Rijeke, te uskoro postali popularno penja~ko
vje`bali{te. Radovima na prilaznoj cesti za tunel kroz
U~ku sru{en je jedan od tornjeva, a draga unakaèna.
Gornjim dijelom drage prolazi cestovni vijadukt. U tor-
njevima je registrirano 16 prvenstvenih smjerova. Pri-
lazi im se od z. ulaza u Tunel »U~ka« (20’; v. 18).
Izbor prilaza. Sredi{nja je i tradicionalna to~ka u pla-
nini prijevoj Poklon jer ovamo vode glavni putovi i odavle
se poduzimaju najatraktivniji usponi ne samo na U~ku ne-
go i u ]i}ariju. Najbliì je javni prijevoz i prema tome Ing. Ferdinand Brodbeck,
najbliì pje{a~ki prilaz iz Veprinca, odakle je do Poklona be~ki planinar koji je u
7 km cestom (1,15 h kraticama). S liburnijske je strane Rijeci gradio operu i 1885.
iz svakoga kupali{nog mjesta bar jedan prilaz Poklonu osnovao prvo pl. dru{tvo

Pl. dom na Poklonu
ili izravno najvi{em vrhu Vojaku (iz Opatije, I~i}a, Ike, Lovrana, Medveje,
Mo{}eni~ke Drage, Mo{}enica). Na tim se usponima svladava visinska raz-
lika od 900 do 1400 m pa su prema tome dugi i naporni, ali i vrlo zanimljivi
zbog raznolikosti prirode u pojedinim visinskih pojasima. Pje{a~ki prilazi s
istarske strane (jedan iz Lupoglava i drugi od ulaza u Tunel »U~ka«) polaze
s malo ve}e visine, ali su dugi i izloèni suncu i zato rezervirani za automo-
bile. Cesta preko Poklona je s obje strane asfaltirana, u dobrom stanju i
prohodna za sva vozila, ali je mjestimice vrlo strma, a s istarske strane i za-
vojita. S najvi{e to~ke odvaja se krak ceste do najvi{ega vrha radi prilaza
slu`benim vozilima, kojom se ~esto sluè i izletnici. U novije je doba u visin-
ski pojas probijen niz novih brdskih, tzv. vatrogasnih cesta, ali je ve}ina
njih namijenjena terenskim vozilima. Svojom duìnom U~ka nudi mogu-
}nost za lijepu uzdu`nu turu od Poklona preko najvi{ega vrha, sa silazom
preko Sisola u Brse~ ili ~ak u Plomin, ali na tome dugom putu nema pl.
skloni{ta i podru~je je posve bezvodno.
Poklon (922 m). U~ku od ]i}arije dijeli prili~no {iroko ulegnu}e i ujedno najnià
to~ka na grebenu (951 m). Istrani su isto~ni rub tog ulegnu}a nazvali Poklon, jer su
putuju}i za Liburniju tu prvi put ugledali toranj crkve Gospe Trsatske, pa se pokloni-
li. Najvi{a to~ka prijevoja je kod gostionice oko 1 km od Poklona prema Istri (951 m).
Sa zaravanka na Poklonu, s parkirali{ta prije ulaska ceste u {umu, doista iznena|uje
neobi~no lijep vidik na Hrv. primorje, rije~ko planinsko zale|e i osobito na Rijeku ka-
da no}u pliva u moru svjetla. Preko tog prijevoja prelazi stara cesta iz Rijeke i Liburni-
je za Istru (danas je glavninu prometa preuzeo Tunel »U~ka«).Ovdje je ve} 1887. be~ki
»Öesterreichischer Touristen
Club« sagradio pl. ku}u »Kron-
prinzessin Stephanie Schutz-
haus«. Za vrijeme Italije zvala se
rifugio »Duchessa d’Aosta«; za
vrijeme Drugoga svjetskog rata
je propala, a njezin je opskrbnik
ubijen. Sada su na Poklonu tri
smje{tajna objekta.
Pl. dom na Poklonu (922 m)
uz samu je cestu, oko 100 m od
pansiona »U~ka« prema Istri, s
d. strane. Zato {to je smje{ten
na prijevoju izme|u U~ke i ]i}a-
rije i na kriànju pl. putova, slu-
ì kao polazi{te za izlete u obje
planine. Domom upravlja PD
Hotel »INA« pod Poklonom

DALJINAR OD POKLONA
1,15 h,
Vojak
cestom 7 km
Brlo`nik 2h
Crkveni vrh 0,30 h
Planik 2,30 h
Korita 4h
Lisina 5,30 h
Grnja~ 1h
1,15 h,
Veprinac
cestom 8 km
Opatija 2,15 h
Lovran 2,30 h
Ika (I~i}i) 2,15 h
Vranja 6 km
Lupoglav 2,30 h Pansion »U~ka« na Poklonu
»Opatija« koji ga je sagradio 1965. Ima kuhinju, blagovaonicu, 14 kreveta u dvije so-
be, teku}u vodu i elektriku. Otvoren je i opskrbljen vikendom. Poklon ima redovitu
autobusnu vezu samo nedjeljom i blagdanom (v. vozni red na kraju poglavlja). Oko
1 km od Poklona u smjeru Istre, l. uz cestu i na njezinoj najvi{oj to~ki, nalazi se pri-
vatna gostionica »Dopolavoro« s gotovo stoljetnom tradicijom.
Pansion i restauracija »U~ka« je na samom Poklonu, na mjestu nekada{nje vo-
jarne. Nudi puni pansion, 20 kreveta u 1-krevetnim, 2-krevetnim i 3-krevetnim luk-
suzno ure|enim sobama, restauraciju sa stotinjak mjesta i divlja~ kao kuhinjski spe-
cijalitet. Primaju se tel. rezervacije (v. tel. brojeve na kraju poglavlja). U privatnom je
zakupu. Na zgradi su rije~ki planinari 1958. postavili spomen-plo~u u povodu 80. ob-
ljetnice planinarstva u Rijeci (pogre{no odre|ena godina!).
Hotel »INA« nalazi se 10’ si. ispod Poklona (staza se odvaja od ceste 100 m prema
Rijeci, a cestovni prilaz je jo{ 1 km niè). Tu je prije Drugoga svjetskog rata bilo
dje~je odmarali{te, nakon rata sanatorij za plu}ne bolesti, a 1987. ga je INA Rafine-
rija nafte Rijeka preuredila u hotel B kategorije sa 72 kreveta u 27 soba (od jedno-
krevetnih do ~etverokrevetnih). Okruèn je lijepim livadama na kojima su ure|eni
sportski tereni (tenis, natkriveno bo}ali{te, minigolf). Od 1996. je zbog nerentabil-
nosti zatvoren.
Prilazi Poklonu
£ 1. Iz Veprinca. Do Veprinca se moè na razne na~ine, javnim prijevo-
zom, svojim automobilom ili pje{ice.
¡ Autobusom. Veza gradskim autobusom br. 34 s Opatijom 9 puta na dan (li-
nija Opatija – Matulji – Veprinac), a veza s Rijekom uz presjedanje u Matu-
ljima (v. vozni red na kraju poglavlja).
¡ Iz Matulja starom cestom za Veprinac (8 km) koja se odvaja l. 200 m od sre-
di{njeg trga i crkve u pravcu Ljubljane. Matulji su op}insko mjesto 12 km
od Rijeke i sjedi{te PD-a »Lisina«. Cesta je uska, prolazi kroz brojna nase-
lja, a njom prometuje autobus br. 34 na liniji Opatija – Veprinac (nedjeljom
i blagdanom produùje za Poklon).
¡ Iz Matulja novom cestom (10 km) prema Tunelu »U~ka« koja se odvaja d.
500 m u pravcu Rijeke. Na 8. km te ceste je jedino raskri`je, gdje treba
skrenuti d. do Veprinca (2 km). Taj se prilaz preporu~uje onima koji dolaze
iz Rijeke i Zagreba rije~kom zaobilaznicom (s nje se skre}e l. prije Matulja
kod plo~e s oznakom za tunel).
¡ Iz Opatije pje{ice od kupali{ta Slatine (1,30 h). Put po~inje izme|u hotela
»Palace« i »Bellevue«, odakle vodi stubi{tem Veprina~ki put do Nove ceste,
njom l. 200 m, dalje stubi{tem Put za Slavi}i, mostom preko ceste koja ide
prema tunelu, te kroz zaselak Travi~i}e u selo Tumpi}e pod Veprincem
(1,30 h).

¡ Iz Opatije pje{ice od tr`nice (1,30 h). Put iza po{te skre}e l. Kumi~i}evom
ul. do Nove ceste, njom l. 50 m i zatim uspon d. stubi{tem do naselja Zora.
Dalje kroz hrastovu i kestenovu {umu zavojitim stubi{tem (950 stuba!) do
sela Zatke na cesti Matulji – Veprinac, 50’.
Veprinac (izvorno Leprinac, po biljci leprini koja tu raste) slikovito je naselje
smje{teno na obroncima U~ke iznad Opatije poput grada na stoàstu vrhu (517 m),
sa {irokim vidikom na Rije~ki zaljev. Razvilo se na temeljima prapovijesnog kastelije-
ra. Godine 1507. Veprinac je imao vlastiti gradski statut pisan glagoljicom. Od starih
gradskih utvrda sa~uvana su samo neobi~na gradska vrata s tri otvora i dijelovi zida
u zgradi »komuna«. Pod bedemom je gradska loà i goti~ka kapela sv. Ane (1442. g.)
neznatno barokizirana zidnim slikarijama. Veprinac se sastoji od gornjeg dijela akro-
polskog tipa, uz stari ka{tel i ùpnu crkvu sv. Marka (izvanredan vidikovac!), te do-
njeg uz cestu Rijeka – U~ka (18 km od Rijeke). Ima oko 800 st. ~akavaca.
Od cestovnog kriànja pod Veprincem je do Poklona 7 km cestom (1,30 h
pje{a~kim kraticama). Cesta ubrzo, iza zaselka Tumpi}a, poprima brdski
karakter (uspon do 14%) i pruà lijep vidik na more. Nakon 3,5 km d. se od-
vaja krak u istarsko selo Ra~ju Vas, a nakon jo{ 1,5 km skre}e s ceste d. pje-
{a~ka kratica. Oko 1 km dalje, iza o{trog zavoja, odvaja se l. krak 500 m do
hotela »INA« pod Poklonom. Pje{a~ka kratica vra}a se na cestu malo iznad
odvojka za hotel, a prolazi mimo ponora Jame i malog izvora s mlakom. Je-
dan km nakon odvojka za ININ hotel cesta stiè na Poklon. Zimi na strmim
dijelovima ceste ponekad ima poledice.
£ 2. Iz I~i}a (Opatije) 3 h. I~i}i su turisti~ko mjesto 2 km od Opatije (au-
tobusom ili pje{ice uz more putem zvanim lungo mare). Iz I~i}a se moè na
Poklon cestom mimo Veprinca (15 km). Markirani pje{a~ki uspon po~inje j.
od kriànja za Veprinac i vodi uz po{tu stubi{tem do crkve sv. Petra u Po-
ljanama (45’), tu skre}e l. i uz groblje stubi{tem izlazi na cestu. Njom l. do
zaselka Strmice, odakle d. u
{umu. Putem je uz stazu li-
jep vidikovac. Kod vodos-
premnika (voda iz Tunela
»U~ka«) prilazi slijeva staza
iz Ike (v. 3). Nakon jo{ 30’
uspona nastavljaju se dvije
varijante: izravna i preko
Re~ine. Izravna vodi d. kroz
lijepu mije{anu {umu, na-
kon 30’ prelazi potok Bani-
nu, zatim ja~im usponom od
1 h stiè do hotela »INA«,
odakle je jo{ 15’ uspona kroz
Liburnijska rivijera na podno`ju U~ke (Branko Lon~ar) {umu na Poklon. Lijevim
putem se za1 h stiè do oznake »Slap« (d. je odvojak od 10’ do vrlo lijepog
slapa na potoku Banini). Dalje preko potoka Banine do lova~ke ku}e. Pet
min dalje slijeva prilazi markacija iz Lovrana (v. 4). Dalje lijepim krajem do
{umske ceste i njom jo{ 15’ d. do Poklona.
£ 3. Iz Ike 3 h. Ika je turisti~ko mjesto 1 km j. od I~i}a. Markacija vodi iz
sredi{ta stubi{tem Put za vrh Ike do ceste i njom d. do vodospremnika. Na-
kon 5’ opet d. te mimo zanimljive {esterokutne vile do ceste. Preko ceste u
{umu te lo{im kamenim stubi{tem prema zaselku Mandi}i. Prolazimo mi-
mo jo{ dva vodospremnika, a kod naselja Dobre~a skre}emo u kestenovu
{umu gdje zdesna prilazi markacija iz I~i}a (dalje v. 2).
£ 4. Iz Lovrana 3,30 h. Prilaz autobusom iz Rijeke 19 km (linija 132; v.
vozni red), iz Opatije 6 km.

Lovran je prastari primorski gradi} (3000 st.), turisti~ko mjesto i sjedi{te op}ine s
jasno formiranom gradskom jezgrom. Niz baroknih ku}a zbijen je na malom prosto-
ru koji je bio okruèn bedemima i kulama. Prema luci su stara gradska vrata »Stubi-
ca«. Prvi se put spominje u 7. st. kao Lauriana ravenatskoga kozmografa. U srednjem
vijeku je hrv. op}ina, a u 15. st. pod pazinskom grofovijom. Danas je poznat kao ljeto-
vali{te s brojnim hotelima, trgova~kim i ugostiteljskim objektima, lijepim plaàma i
{etali{tem uz more sve do Opatije (lungo mare). Za promet stranaca brine se Turis-
ti~ko dru{tvo, a za planinarstvo PD »Knezgrad«. Na Trgu slobode, na ogradi kbr. 15
(Vila Istria) ugra|ena je plo~a s natpisom na tal. jeziku u spomen uspona na U~ku
saskoga kralja Friedricha Augusta II. god. 1838.
Put polazi sa sredi{njeg Trga slobode, 100 m iznad a. p., uz zgradu kina,
ulicom Brajdice do stubi{ta i njim 30’ do ceste Lovran – Lovranska Draga.
Na vrhu stubi{ta, kod crkvice sv. Roka, cestom desno, pa kratkim l. zavo-
jem u selo Liganj i za nekoliko min do a. p. Dovde se moè i autobusom iz
Lovrana za Lovransku Dragu (linija br. 36, desetak puta na dan) i tako us-
pon skratiti za 45’. Tu put ostavlja cestu, uspinje se me|u vrtovima i za 10’
stiè kroz zaselak Dindi}e u Ivuli}e. Iz sela l. uzbrdo 30’ do maloga zara-
vanka Kaluè (oko 500 m), gdje se put ra~va: l. Vojak (v. 14), d. Poklon. Da-
lje izme|u {umaraka i ogra|enih dolaca podno Luìnskog brega (624 m) i z.
podno`jem Gorice (710 m), pa usponom kroz bukovu {umu. Nakon malo
strmijeg silaza na livade u dolini Re~ine, preko potoka, pa opet uzbrdo u {u-
mu i mimo ogra|enog izvora na {umsku cestu. Njom d. do Poklona jo{ 15’.
Prije izlaska na cestu s d. prilazi markacija iz Ike i I}i}a.
£ 5. Iz Medveje 4 h. Medveja je malo kupali{no mjesto s velikom lijepom
plaòm 2 km j. od Lovrana. Nasuprot plaì je autokamp. Markacija po~inje
na malom parkirali{tu 100 m od ulaza u pravcu Rijeke i vodi uz ogradu au-
tokampa do kraja doline. Oko 150 m od kampa skre}e d. uzbrdo markacija
koja najprije vodi prili~no kr{evitom stazom a zatim kroz livade i vrtove do
Lovranske Drage (1,15 h). To je lijep zaselak na visini od 359 m okruèn
kestenovim i borovim {umama. Staza izlazi na cestu koja dolazi iz Lovrana
kod prve ku}e (kbr. 2), vodovoda i mosta. Dovle se moè autobusom iz Lov-
rana (8,5 km; linija 36) te tako skratiti uspon za 1 h. Od vodovoda preko
ceste stubi{tem i zatim stazicom me|u ku}ama do gornje ceste. Cestom ili
kraticom do posljednje ku}e, gdje l. po~inje o{tar uspon stazom kroz {umu
koja nakon 1 h izlazi do dolaca na ravnijem terenu. Nakon jo{ 30’ lak{eg us-
pona, kod lova~ke ~eke u dolini Laz, ispod vrha Grnja~a (850 m), put izlazi
na novu poàrnu cestu, a s
d. prilazi markacija iz Lov-
rana (v. 14). Slijedi 20’ us-
pona u Dol i zatim do neka-
da{nje ku}ice lovranskih iz-
vi|a~a (blizu je izvor), gdje
je ra~vanje: l. Vojak, d. Pok-
lon. Dalje d. kroz {umu i
preko lijepih livada, ispod
Bijelih stijena pod Grdim
bregom, na {umsku cestu te
njom d. 15’ do Poklona.
Istarsko govedo bo{karin u sivoj Istri

£ 6. Iz Lupoglava 3,30 h. Do Lupoglava v. ]i}arija, 11. Markacija vodi od
`. p. uz prugu 100 m na z. do odvojka pruge za Ra{u. Tu stazicom na asfalti-
ranu cestu i njom d., ne prelaze}i prugu, prema Brestu pod U~kom (treba
ga razlikovati od Bresta pod @bevnicom). Nakon 500 m ra~vaju se dvije va-
rijante: d. preko Bresta, l. preko »Tenkovskog polja« (tuda se ide i za Pla-
nik). D. varijantom je najprije 4 km u seoce Brest (547 m). Iza sela i ispod
groblja 30’ dobrom {umskom cestom ispod borove {ume na visoravan Vra-
ta. Dalje 10’ uspona stazom do napu{tene staje Borisovi dvori, gdje kod kes-
tena s d. prilazi druga varijanta. Dalje 8’ do napu{tenih Belasi}evih dvora,
zatim blag uspon dobrom stazom kroz {umu jo{ 1,30 h do Poklona. Druga
varijanta za 10’ stiè do crkve sv. Marije u Gornjoj Vasi, odakle vodi ravno
uzbrdo {iroka staza 45’ na visoravan do »Tenkovskog polja« (vojni poli-
gon). Tu se markacija ra~va: l. preko visoravni za Planik, d. blagim spus-
tom d. rubom visoravni do »Tenkovskog puta« koji dolazi iz Brgudca. Iz ku-
ta visoravni l. uz livadu 1 h uspona kroz {umu do ogra|enog izvora (100 m
od staze, putokaz). Nakon 20’ je l. od staze (200 m) drugi izvor, a nakon jo{
30’ preko livada put se kod Borisovih dvora sastaje s prvom varijantom.
Izleti s Poklona
£ 7. Vojak preko Topola 1,15 h. Najkra}i uspon od Poklona na vrh U~ke
po~inje iza pansiona »U~ka« i vodi o{tro uzbrdo kroz {umu gra|enom sta-
zom u 25 zavoja koja tri puta sije~e asfaltiranu cestu za vrh (v. 9). Prolazi
mimo izvora Topol (30’ od Poklona), a pola sata poslije opet izlazi na cestu
na velikom l. zavoju. Cestom l. 800 m do njezina kraja i mimo RTV tornja,
te jo{ 100 m pje{a~kom stazom po golom grebenu do vrha. Put sije~e razne
{umske ceste i putove, ali je dobro markiran.
Vojak (1396 m; na novijim kartama 1401 m) najvi{i je vrh U~ke i istarskog poluoto-
ka. Njegovo je tjeme gola kamenita glavica, na kojoj je razgledni toranj – vidikovac,
gra|en od kamena, visok desetak metara. Sagra|en je g. 1911., o ~emu svjedo~i nat-
pis ugra|en u prag. Unutra{njost tornja sluì radioamaterima i zatvorena je metal-
nim vratima. Ogra|ena terasa na vrhu tornja, do koje vodi 30 stuba, jedan je od naj-
ljep{ih, a mo`da i najljep{i vidikovac u cijeloj Hrvatskoj. Kao na dlanu vide se Istra,
VIDOKRUG S VOJAKA NA U^KI

Ime vrha m km 0°
Obru~ 1376 25 43
Risnjak 1528 36 62
Vi{evica 1428 47 94
Mali Rajinac 1699 84 131
Televrin (o. Lo{inj) 589 71 169
Sisol 833 13 182
Slavnik 1029 33 328
Triglav 2863 125 348
Nanos 1313 65 348
Planik 1273 8 354
Vidikovac na Vojaku

Rije~ki zaljev, sjeverni Jadran s otocima,
Gorski kotar, Velebit i ]i}arija, a nakon
bure, kad je zrak ~ist, Tr{}anski zaljev,
Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji.
£ 8. Vojak preko Dola 2,30 h. S
Poklona ispod ogra|enog vodo-
spremnika markacijom za Lovran
ili Medveju najprije cestom, a zatim
kroz lijepu {umu do biv{e Izvi|a~ke
ku}ice u Dolu (1,15 h). Odavle d. na
vrh po trasi Rije~ke transverzale iz
Lovrana (v. 14).
£ 9. Cestovni uspon do RTV tor-
nja na vrhu U~ke po~inje oko 1 km
cestom od pl. doma u z. smjeru kod
gostionice »Dopolavoro«. Odmah iza
gostionice skre}e l. pod o{trim ku-
tom prema vrhu zavojit odvojak od 6
km. Cesta je namijenjena slu`benim
potrebama, ali nije zaprije~ena ram-
pom i ~esto se njome sluè izletnici s
automobilom. Parkirati treba 800 m Mala U~ka i Vojak
prije RTV tornja na cestovnom pro-
{irenju kod o{trog l. zavoja.
£ 10. Vojak (i Suhi vrh) preko Plasa 1,45 h. S Poklona cestom na z.
prema Istri 20’ do njezina odvojka za Vojak, dalje jo{ 300 m gdje se l. odvaja
markirani put za sedlo izme|u Vojaka i Suhog vrha. Prije uspona vrijedi
svratiti d. s ceste 5’ na vrh Krog (1001 m) radi lijepa vidika na Istru. Put
prema Vojaku blago se uspinje kroz {umu z. obronkom Plasa (1288 m). Na-
kon 1 h stiè se u zale|e Vojaka do kriànja na prijevoju pod Suhim vrhom:
l. o{tar uspon od 30’ na Vojak, ravno dalje silaz preko Dola u Lovran, d. do-
lje silaz u Malu U~ku, a d. gore hrptom 25’ na Suhi vrh (1333 m; lijep vidik
na more i U~ku).
£ 11. Vojak preko Vele i Male U~ke 2,45. Ovo je zaobilazan put koji ve-
likim dijelom (6 km) ide cestom, ali je zanimljiv zbog vidika i sela Male
U~ke. S Poklona cestom na z. prema Istri 30’ do kriànja u selu Veloj U~ki,
gdje se l. odvaja cesta od 4 km u selo Malu U~ku (980 m). Prije toga moèmo
desno, na mjestu gdje cesta izlazi iz {ume, za nekoliko minuta na vrh Krog
(1001 m), s izvanrednim vidikom na Istru i preko nje na Tr{}anski zaljev.
Oko 500 m prije Male U~ke s d. prilazi nova poàrna cesta iz Mo{}enica koja
prolazi ispod Osrinja (736 m), Brguda i Podmaja (nije ucrtana u zemljovid).
Mala U~ka (980 m) najvi{e je selo u Istri. Njegovi su se stanovnici, poznati pod ime-
nom U~kari, bavili sto~arstvom i bili poznati po dobrom siru. U Drugom svjetskom
ratu su, 30. 4. 1944., Talijani i Nijemci selo do temelja spalili (22 ku}e i 45 gospodar-
skih zgrada). Nakon rata U~kari su se raselili zbog te{kih gospodarskih prilika. Neke
su ku}e preure|ene u vikendice, tako da u selu uvijek nekoga ima. Ljeti tu borave ov-
~ari kod kojih se moè kupiti dobroga sira. Mala U~ka bila je ve}a od Vele U~ke (ovdje
ovi pridjevi ozna~uju starost: mala zna~i nova, vela zna~i stara; usp. Mali i Veli Lo-
{inj). Selo je smje{teno uz planinski potok Studenu koji ga dijeli na dva dijela. Zbog
nepropusne fli{ne podloge razvilo se bujno raslinstvo. Osobito je zanimljiva proljetna
flora. Ispod crkvice Blaène Djevice Marije, na ulazu u selo, lijepe su livade i vo}njaci
(tre{nje po~etkom srpnja). Sa suprotne strane prilaze selu markacije iz Medveje i
Mo{}enica.
Na po~etku sela, uz veliko vodospremi{te, uspinje se l. u {umu strma staza
kojom u brojnim zavojima ima 50’ na sedlo (1250 m) izme|u Suhog vrha i

Vojaka gdje je kriànje: d. Suhi vrh 25’ (v. 10; drugi vrh po visini na U~ki),
ravno Lovran i Medveja, l. o{trim usponom 30’ kr{evitim grebenom na Vo-
jak.
£ 12. Planik 2,30 h. Planik (1272 m) je najvi{i vrh ]i}arije, a prilaz s Pok-
lona je me|u najlak{ima. Od pl. doma 100 m cestom prema Istri, odakle d.
iza biv{e peradarske farme uzbrdo {umskom cestom po trasi Rije~ke pl.
transverzale. Nakon 500 m s nje se d. odvaja krak prema Brlo`niku (v.13).
Nastavljamo poloìtim {irokim {umskim kolnikom (gra|enim zbog daleko-
voda) jo{ 40’ blagim silazom bukovom {umom do livada. Livadama i kame-
njarom 50’ do {ume. Uspon kroz {umu 40’ do sedla izme|u V. i M. Planika
gdje je kriànje: preko prijevoja u Lisinu, d. preko Veprinca u Opatiju, l. jo{
15’ na vrh Planika. Najprije uz nizak kameni zid kroz prosjek u borovoj {u-
mi i zatim travnatom padinom te na kraju kroz pojas stijena na Veliki Pla-
nik (1272 m). S toga ~unjastog vrha vidik seè na U~ku, ]i}ariju, Rije~ki za-
ljev i rije~ko planinsko zale|e.
£ 13. Brlo`nik 2 h. S Poklona do kriànja za Brlo`nik (v. 12), odakle d. do
novog kriànja, gdje treba ravno (ne d.). Na kraju ceste nastaviti d. za mar-
kacijom u {umu mimo nekada{nje nastambe karbunara (ugljenari, koji su
tu neko} imali pe}i za dobivanje drvenog ugljena). Silaz na {umsku cestu i
uskoro s nje l. o{trim usponom kroz {umu pod Orlove stijene (nisu marki-
rane i obilazak zahtijeva istraìva~ke ambicije). Lijevo od njih na prijevoj i
preko jednog dolca do stijena kroz koje je opatijski planinar Tihoraj Jelu{i}
(1909.–1984.) na zanimljiv na~in proveo markaciju labirintom dubokih ja-
ma i stijena. Iza njih 10’ uspona na {umoviti vrh Brlo`nik (1093 m). Vidik
prema moru. Silaz je mogu} na drugu stranu u Veprinac (v. ]i}arija, 15).
Ostali usponi na Vojak

£ 14. Iz Lovrana 4 h. Od Lovrana do ra~vanja kod Kaluè (1,30 h) v. 4.
Odavle l. put prolazi starom {umom 20’ do Oplovca gdje se d. odvaja marki-
rani uspon od 30’ na vrh Knezgrad.
Knezgrad (612 m) je unato~ relativno maloj visini izvanredno lijep vidikovac i zbog
toga rado posje}ivan. Uz to su na njemu lovranski planinari podigli 12 m visok metal-
ni toranj s vidikovcem na vrhu. Si}i se moè na j. stranu u zaseoke Marovi} ili Tuli{e-
vicu na cesti Lovran – Lovranska Draga (a. p.).
Od Oplovca je jo{ 10’ do gornjeg ruba Lovranske drage, gdje se izlazi na no-
vu poàrnu cestu koja pristiè s l. iz Marovi}a i d. nastavlja pod Grnja~ i Su-
hi vrh. Lijepo gra|ena staza nastavlja s. rubom Lovranske drage kroz buj-
nu crnogori~nu {umu, zatim povrh nje u blagom usponu prema njezinu vr-
hu, odakle se staza o{tro penje u z. smjeru izme|u ograda u {umu do donjeg
pojasa livada. Putem je odvojak od 20’ na goli stjenoviti vrh Grnja~ (866 m)
s lijepim vidikom (povratak na stazu s druge strane, oko 1 km dalje), a s l.
prilazi markacija iz Medveje i Lovranske Drage (v. 5). Iznad livada, opet us-
ponom kroz {umu, stiè se za 20’ do gornjeg pojasa livada (oko 1000 m) koje
pruàju nezaboravan doìvljaj svojom kasnom proljetnom florom i lijepim
vidikom. Uskoro stièmo na Dol do biv{e ku}ice lovranskih izvi|a~a, gdje
se d. odvaja staza za Poklon, a l. je zapu{teni izvor Tisva. Slijedi najstrmiji
dio puta, u zavojima kroz {umu, na kraju me|u stijenama, na prijevoj Vra-
ta ili Prohod (1216 m). Preko njega i zatim preko {umske ceste u Veli dol. L.
rubom dola do {ume i kroz nju d. rubom Malog dola do Sedla (1250 m) iz-
me|u Suhog vrha i Vojaka gdje je va`no kriànje: l. 20’ na Suhi vrh, preko
sedla u selo M. U~ku (polulijevo) i V. U~ku (poludesno), a d. o{tro uzbrdo

Plomin s posljednjeg izdanka U~ke
hrptom U~ke jo{ 30’ u zavojima na Vojak. Uspon je vrlo naporan jer svlada-
va visinsku razliku od oko 1400 m.
£ 15. Iz Medveje 5,30 h. Iz Medveje, maloga kupali{nog mjesta 2,5 km
ju`no od Lovrana, stubi{tem l. od kbr. 10 (Vila Paulina) 10’ kroz vrtove do
zaselka Kali, zatim 50’ o{trog uspona u selo Viso~e, a iza sela mimo dolca do
cisterne. Odavle d. uz ogradu kroz {umarke do lijepih livada Javor{ci (2 h
od Medveje), zatim 5’ do Pajinog dolca, pa 45’ o{trim usponom kroz kr{evit
kraj do malog slapa na poto~i}u i jo{ 15’ kroz {umu do izvora [en~itve vode.
Iznad izvora izlazi se na prostranu i kosu Velu ravan bogatu vodom (izvori
ogra|eni za mo{}eni~ki vodovod). Dalje l. obronkom Arguna kroz lijepu bo-
rovu {umu na planinski hrbat i preko malog prijevoja za Malu U~ku (dalje
v. 11). Zbog mnogih kriànja i rijetkih markacija put je orijentacijski teàk.
£ 16. Iz Mo{}eni~ke Drage 5 h. Mo{}eni~ka Draga je malo ribarsko i ku-
pali{no mjesto i sjedi{te op}ine, 7 km j. od Lovrana. Iz Rijeke gradskim au-
tobusom (v. vozni red). Uspon vodi s raskri`ja na glavnoj cesti, 30 m od
kioska za informacije cestom koja se odvaja u planinsku dragu i vodi njezi-
nom j. stranom (impresivan vidik na duboku sutjesku s vrhovima U~ke
povrh nje). Cesta je asfaltirana, ali vrlo strma i uska (2 m!), a zavr{ava na-
kon 2,5 km okreti{tem u terasastom selu Potoki (1944. su fa{isti spalili 15
ku}a). Selo je ispod brda Peruna (881 m) ~ije ime potje~e iz staroslavenske
mitologije (bog gromovnik). Iz sela (ili 400 m prije njega markacijom l. s
ceste) uzbrdo u zavr{etak U~karske drage do zaselka Trebi{}a (spominje se
ve} u 12. st. zbog svojih mlinova). Slijedi uspon u o{trim zavojima kroz {u-
mu do puta iz Mo{}enica na mjesto gdje je hidrant mo{}eni~kog vodovoda.
Tim putem d. 20’ do mjesta gdje s l. prilazi {irok put iz Mo{}enica i dalje jo{
25’ me|u ogra|enim livadama do napu{tenog sela Male U~ke (dalje v. 11).
£ 17. Iz Mo{}enica 4,30 h. Iz Mo{}enica su tri varijante uspona na Vojak:
preko Grabrove (najkra}a), preko Peruna i preko Kremenjaka (najduà).
Opisat }emo najkra}u.
Mo{}enice (180 m) su prastari gradi} akropolskog tipa smje{ten na istaknutom ob-
ronku U~ke 4 km od Mo{}eni~ke Drage (a. p.; v. vozni red). Vanjski zidovi perifernih
ku}a su zapravo bedemi koji polukru`no zatvaraju zbijenu gradsku jezgru. U grad se
ulazi kroz gradska vrata mimo ka{tela i gradske loè (»straàrnice«), a u kuli d. iza
gradskih vrata je zanimljiv etnografski muzej. Uli~ice gradi}a su isprepletene, dije-

lom imaju oblik stubi{ta, dije-
lom malih trgova. Najvi{a to~ka
je trobrodna barokna crkva sv.
Andrije s visokim zvonikom.
S trga na glavnoj cesti treba
skrenuti d. uz crkvicu na
groblju uskom asfaltiranom
cestom uzbrdo u zaselak
Selce (1,5 km) i dalje beton-
skom cestom u brojnim za-
vojima u zaselak Grabrovu
(jo{ 2,5 km), iznad kojeg us-
pon popu{ta. [irok put ulazi
u {umu i vodi sz. obroncima
Hrbat U~ke ju`no od Vojaka brda Peruna, prate}i trasu
mo{}eni~kog vodovoda gotovo vodoravno 45’ do sastava s usponom iz
Mo{}eni~ke Drage (v. 16). Od sastava ima jo{ 25’ do Male U~ke (dalje v. 11).
£ 18. Iz Vranje 12,5 km. Polazna to~ka je zapadni ulaz Tunela »U~ka«, iz-
nad sela Vranje (5 km od `. p. Lupoglav, 22 km od Rijeke). Kod ulaza je ben-
zinska crpka, restauracija i veliko parkirali{te. Prije uspona vrijedi posjeti-
ti obli`nji klanac Velu (ili Vranjsku) dragu.
Vela draga. Rije~ je o klancu koji je duboko usje~en u z. padinu U~ke. Zanimljiv je po
neobi~nim vitkim kamenitim tornjevima. Markacija po~inje 800 m od benzinske
crpke (cestom 200 m d. od ulaza u tunel), na staroj cesti za Lupoglav, u predjelu zva-
nom Brce, kod jedine ku}e s l. strane ceste. Mimo nje l. ima 5’ po ravnom terenu kroz
{umarak do ruba drage (vidik na tornjeve u njoj i ulaz u tunel iznad nje). Strmim no-
gostupom treba 10’ pa`ljivog silaza do podno`ja prvoga, najvitkijeg tornja, blizu koje-
ga su i ostali (ôpalj, Veliki toranj, Rukavica, Svije}a i dr.). Na dnu Drage u nju ulazi
iz tunela `. pruga Lupoglav – [talije, prelazi je vijaduktom i na drugoj strani opet ula-
zi u tunel.
Od tunela uspinje se na U~ku uska asfaltirana cesta o{trim zavojima, s
nagibom i do 18%. Na 4. km stiè do Vele U~ke (900 m), najvi{ega sela u
Istri. Tu se d. odvaja cestovni krak do Male U~ke (v. 11) i od njega poàrna
cesta preko planine sve do Mo{}enica. Oko 1,5 km od Vele U~ke moè se l.
s ceste za 5–10’ na vrh Krog (1001 m), odakle je lijep vidik na Istru. Malo
dalje d. se odvaja cesta na Vojak (6 km; v. 9), a nakon jo{ 1,5 km je pl. dom
na Poklonu.
£ 19. Sisol – Brgud – Vojak. Nakon uspona na Sisol (v. 21), moè se pro-
duìti hrptom U~ke na s. preko Vojaka sve do Poklona. Ova jednodnevna
tura izazov je za ambiciozne planinare a orijentacijski nije te{ka jer je vidik
gotovo stalno slobodan. Dakako da se moè poduzeti i u suprotnom smjeru,
sa silaskom u Brse~. Sa Sisola treba krenuti kroz {ikaru i stijenu drè}i se i.
strane hrpta. Nakon 20’ kod prirodnog okna Provrtenice d. skre}e marka-
cija u Brse~. Sljede}ih 20’ do vrha [ikovca (780 m) hrbat se {iri i mjestimice
je {umovit. Nakon [ikovca slijedi 30’ spusta kroz kamenjar i {ikaru do Pro-
dola (oko 550 m, najnià to~ka na putu). Tu s l. prilazi poàrna cesta
Mo{}enice – Mala U~ka (nema je na zemljovidu). Nakon 45’ stiè se kroz
{umu na vrh Osrinj (736 m), a 30’ dalje Kremenjak se obilazi s l. strane. Na-
kon toga put vodi me|u stijenama, pa izme|u dva dolca, pa opet hrptom po
kr{u na Brgud (906 m; lijep vidik). Nakon 10’ je kameno postolje na spo-
men majke i k}eri iz Mo{}eni~ke Drage koje su se ovdje smrznule 1931. g.
Slijedi podru~je Balini gdje s d. prilazi markacija iz Mo{}enica (v. 17). Dalje
hrptom do napu{tenog sela Podmaji i zatim kamenitim usponom u selo
Malu U~ku. Dalje v. 11.

Ostali usponi na U~ku
£ 20. Opatija – Bregi – Orljak (opatijski) 2 h. Vrh se ne isti~e visinom,
ali je popularan me|u opatijskim planinarima radi vidika na Kvarner i ri-
je~ko planinsko zale|e, a za lijepa vremena na slovenske Alpe. Uspon po~i-
nje kod tr`nice u Opatiji, gdje treba skrenuti iz glavne ulice do po{te, a
odavde d. Spin~i}evom ulicom do kbr. 19. Iza nje po~inje stubi{te »Put u
Bregi«, koje najprije sije~e Novu cestu, zatim {etali{te Zora. Nakon jo{ 30’
uspona u Ben~i}ima se prelazi cesta Matulji – Tunel »U~ka«, a nakon jo{
20’ cesta Matulji – Veprinac. Dalje stubi{tem, pa strmom cestom za Brn~i}e
i zaselak Koùle. Od vodovoda na kriànju (uzeti vodu!) sporednim putem
uzbrdo uz zadnje ku}e, te pod zidom lijeha u rijetku {umu s brojnim krià-
njima. Nakon 30’ preko zi-
di}a skre}emo na s. pobo~je
Orljaka i o{tro se, potkraj u
nekoliko zavoja, uspinjemo
na vrh (705 m); valja ga raz-
likovati od Orljaka u ]i}ari-
ji. Vrh je stjenovit i obras-
tao grmljem. Na njemu je
pri~vr{}ena plo~a u spomen
proleterske zastave koja je
tu istaknuta 1940. Radi vi-
dika treba produìti 30 m
dalje. Oko 20 m l. ispod hrp-
Vrh Orljaka
ta ure|en je u hladovini pla-
ninarski kutak s nekoliko klupa. Orljaku se moè pri}i na samo 20’ hoda ta-
ko da se iz Veprinca (v. 1), na kriànju, ide 600 m cestom prema Matuljima
(a. p. za Zagrad), odakle treba l. 2 km preko Zagrada do kraja ceste i zadnje
ku}e u zaselku Vedeù. Ravno dalje za markacijom 6–7’ uspona kroz {umu
na prijevoj (10 m iza njega je kriànje markacija: l. Lisina, ravno Rukavac,
d. Opatija) i s prijevoja d. jo{ 12’ uspona.
£ 21. Brse~ – Sisol 2 h. U svome se j. dijelu hrbat U~ke suzuje u o{tar gre-
ben kojim dominira stjenoviti Sisol (835 m). Polazna je to~ka za uspon Brse~,
malo naselje gradskog tipa pored ceste Rijeka – Pula, 22 km j. od Opatije.
Brse~ (157 m) je smje{ten na strmoj hridini iznad mora, a sastoji se od spleta uskih
uli~ica mediteranskoga tipa. Njegovi zidovi, kule i zvonik sadrè elemente ranijega
srednjeg vijeka. U ùpnoj su crkvi sv. Jurja freske iz 15. st. Brse~ je rodno mjesto knji-
èvnika Eugena Kumi~i}a (spomen-plo~a na njegovoj rodnoj ku}i). Pisao je pod pseu-
donimom Jenio Sisolski (po istaknutom vrhu U~ke).
S kriànja na j. izlazu iz Br-
se~a preko glavne ceste na
stube i dalje prema Sisolu
kamenitom stazom koja se
blago penje 30’ na obra|enu
ravan Grabovu, odatle jo{
10’ na terasu Pluìne i za-
tim o{trim usponom na kr-
{evit greben gdje je borova
{uma opusto{ena poàrima.
Nakon prelaska {umske ces-
te ima jo{ oko 20’ do sedla
(778 m) i uzdu`noga greben-
skog puta Sisol – U~ka. Od
slikovita prirodnog okna Sisol

Provrtenice treba l. hrptom kroz stijene i {ikaru bez puta na vrh jo{ 30’. Na
drugu se stranu Sisol ru{i strmim stijenama prema ]epi~kom polju – lijep
vidik na nekada{nje jezero, danas plodne parcele. Od Sisola se moè jed-
nodnevnom uzdu`nom turom nastaviti d. preko Brguda, Podmaja i Vojaka
na Poklon (v. 19), a l. preko Kali}a do Plomina u Plominskoj dragi. Marka-
cija je obnovljena, a orijentacija laka jer je vidik gotovo stalno otvoren.
]I]ARIJA

Reljef. Visoravan ]i}arija proteè se od slovenske granice do prijevoja
Poklon u duìnu od tridesetak i {irinu oko 15 km. Na tom velikom prostoru
diè se nekoliko usporednih nizova vrhova, ve}inom dobrih vidikovaca, jer
su slobodni od {ume. Me|u njima su pl. najzanimljiviji Planik, [ija, Crni
vrh, Orljak, Brajkov vrh i @bevnica. Visoravan ima sva obilje`ja bezvodno-
ga krasa i njezina je jedina gospodarska vrijednost kao pasi{ta. U dolinama
izme|u vrhova najve}e su i najvrednije istarske {ume (Kastavska, Vepri-
na~ka).
Stanovni{tvo. Zbog bezvodnosti i neplodnosti ]i}arija je rijetko naselje-
na, a uz to depopulacija neprestano traje. ]i}i su se do Drugoga svjetskog
rata bavili sitnom stokom i proizvodnjom drvenog ugljena (karbonari). Po-
znati su bili po siroma{tvu. Etni~ki su vrlo zanimljivi. ]i}i, po kojima je ]i-
}arija i dobila ime, uglavnom su potomci doseljenika Vlaha koje su Franko-
pani ovamo doveli s Velebita u doba turskih osvajanja. Vlasi su staro, pred-
slavensko balkansko stanovni{tvo, o ~emu svjedo~i i njihov romanski jezik,
sli~an dana{njemu rumunjskom. Iako su ]i}i posve pohrva}eni, u nekim je
selima stariji svijet sa~uvao taj jezik u ku}noj upotrebi (@ejane, [u{njevica,
Noselo). Naziv ]i}i dobili su, navodno, po zamjenici }e (koji) ili po rije~i ~in~
(pet) koja se njihovim susjedima ~inila neobi~nom. O~uvanu tradiciju o svo-
me podrijetlu pokazali su i po~etkom 20. stolje}a kad su traìli audijenciju
kod rumunjske kraljice prilikom njezina zimovanja u Opatiji.
Odlom iznad Ro~a kojom po~inje ]i}arija

Planinarstvo. Za po~etak planinarstva najzaslu`niji su Rije~ani. Kad je
Rijeka 1918. dràvnom granicom odvojena od svoga planinskog zale|a, nje-
zini su planinari po~eli vi{e zalaziti u ]i}ariju, pa su tu imali i nekoliko pl.
skloni{ta: rifugio Paulovatz (danas ku}a Bon~i} pod Planikom), rifugio
Egisto Rossi (danas pl. dom Lisina) i pl. skloni{te u Dolu. Nakon oslobo|e-
nja Istre planinarstvo se u tom podru~ju razmahalo zahvaljuju}i osnivanju
Istarskog pl. puta, izgradnji pl. ku}a na Koritima i @bevnici te odràvanju
pl. ku}e na Lisini. Na podru~ju ]i}arije danas djeluju pl. dru{tva »Opatija«
i »Orljak« iz Opatije, »Pazinka« iz Pazina, »Lisina« iz Matulja, »Planik« iz
Umaga, »Glas Istre« iz Pule, »Kastav« iz Kastva, neka rije~ka dru{tva i
»@eljezni~ar« iz Zagreba.
Istarski pl. put osnovao je 1. 5. 1976. HPD »@eljezni~ar« iz Zagreba kao

vezu Slovenske s Rije~kom transverzalom i ujedno kao vezu ]i}arije s
U~kom. Zapo~inje na Slavniku iznad Kopra, vodi preko ]i}arije i U~ke,
odakle se spu{ta u Lovran. Putni dnevnik naru~uje se kod HPD-a »@eljez-
ni~ar« u Zagrebu, koji izdaje i zna~ku priznanja. Ima 10 KT, od ~ega su za-
sad prve dvije neobvezne jer su u Sloveniji. Traje oko 20 h hoda (tri dana).
KT su Tumova ko~a na Slavniku (1028 m), Kojnik (802 m), @bevnica (1014
m), Gomila (1000 m), selo Ra~ja Vas (692 m), Orljak (1106 m), Brajkov vrh
(1092 m), Planik (1273 m), Poklon (922 m) i U~ka (1396 m). Zbog me|udr-
àvne granice danas se ne moè pje{ice dionicom Kojnik – @bevnica. Znak
priznanja dobilo je vi{e od 2000 planinara. Put povezuje sve najva`nije vidi-
kovce, me|u njima i @bevnicu (1014 m), najzapadniji hrvatski tisu}njak.
No}enje je mogu}e na Poklonu, Koritima i pod @bevnicom.
Izbor prilaza. Za razliku od U~ke, gdje su gotovo svi prilazi usmjereni

najvi{emu vrhu, na duga~koj }i}arijskoj visoravni nekoliko je zanimljivih
to~aka. To su, idu}i od i. na z.: Lisina s okolnim vrhovima, najvi{i vrh ]i-
}arije Planik, Brajkov vrh nad Koritima, Orljak (munski) i najzapadniji
hrv. tisu}njak @bevnica. Tim su redom opisani i u ovom vodi~u. Najlak{i
je tradicionalni prilaz najvi{emu vrhu Planiku s Poklona (v. U~ka, 12), no
moè mu se pri}i i s raznih drugih strana. Glavna je polazna to~ka za okol-
ne vrhove pl. dom na Lisini, koji je i najbliì prometnim vezama. Brajkov
vrh s okolicom popularan je zahvaljuju}i pl. ku}i na Koritima, do koje pri-
laz preko Lupoglava olak{avaju Hrv. èljeznice autobusom Rijeka – Lu-
poglav kao izravan nastavak `. pruge Zagreb – Rijeka (karta se kupuje za
Lupoglav, a autobus ~eka putnike!). Orljak je zanimljiv utoliko {to se na-
lazi na trasi IPP-a, a @bevnica zahvaljuju}i pl. ku}i i `. p. Buzet. Sve te
to~ke povezuje Istarski pl. put. Tko raspolaè vlastitim prijevozom, moè
se koristiti mreòm {umskih cesta koje stiù u blizinu svih vrhova i ku}a.
Lisina i okolni vrhovi

Lisina je visoravan na i. podno`ju najvi{ih vrhova ]i}arije, na visini od 700
m, a u srcu Kastavske {ume. Na njezinu je rubu pl. ku}a gdje je raskri`je pl.
staza a privla~ne su i livade prikladne za sportske igre i kampiranje.
Pl. ku}a na Lisini (710 m) zidana je jednokatnica koju su sagradili 1915.–17. ruski
zarobljenici. U po~etku je slu`lila za {umarske potrebe, a 1921. su je ~lanovi CAF-a
adaptirali za pl. svrhe (rifugio Rossi). Obnovljena je nakon Drugoga svjetskog rata i
ponovno 1995.–96. Ku}a ima kuhinju, blagovaonicu, 3 sobe s 5-6 leàja, vodu i struju.
Uz ku}u je dovoljno prostora za parkiranje. Ku}om je upravljao PD »Opatija«, a sada
je u privatnom najmu. Stalno je otvorena i opskrbljena.

SATNICA OD LISINE
Zvone}a 1h
Rukavac 3h
Matulji 11 km
Ju{i}i 1,45 h
[ija 2h
Vodi~ka grià 2h
Vodice 1,30 h
Crni vrh 1h
Planik 4h
Poklon (mimo Planika) 5,30 h
Zvoncev vrh 1,30 h
Orljak (opatijski) 2h
Orljak (munski) 4h
Pl. ku}a na Koritima 4h Pl. ku}a na Lisini
Od brojnih prilaza opisujemo ~etiri: najkra}i cestovni i pje{a~ki te prilaze iz

Ju{i}a i Rukavca. Zanimljiv je, ali i najdulji (3,30 h), prilaz iz Veprinca.
Prilazi Lisini
£ 1. Iz Matulja cestom 11 km. Cestovni prilaz mogu} je s nekoliko stra-
na. Glavna prilazna cesta skre}e s ceste Matulji – Veprinac na 3. km u
Fran~i}ima i vodi iznad sela Rukavca (dovle je asfalt) te dalje i. obroncima
Bela~a i Crnog vrha kroz guste {ume, bez ve}eg uspona. Na raskri`ju za
Zvone}e treba skrenuti l. do ku}e 200 m, a cesta koja se nastavlja dalje za
@ejane u vrlo je lo{em stanju.
£ 2. Iz Zvone}e1,15 h. Glavni i najkra}i pje{a~ki prilaz zapo~inje u selu
Zvone}i (437 m), na cesti za Mune, koja se u Permanima odvaja s ceste Rije-
ka – Ljubljana. Do Zvone}e vozi prigradski autobus iz Rijeke (v. vozni red).
Kod a. p. u Zvone}i prije}i cestu i omanjim stubi{tem kroz {umu 10’ do za-
selka Ga{para. Iza Ga{para strmije kroz {umu 15’ dobro markiranim no-
gostupom u zaselak [krapnu, do ceste koja zaobilazno dolazi s l. iz Zvone}e.
Nakon 800 m se s l. priklju~uje cesta iz Ju{i}a (v. 3). Nastaviti cestom goto-
vo ravno jo{ 45’ do Lisine.
£ 3. Iz Rukavca 3 h. Do Rukavca vlakom iz Rijeke ili autobusom ili Vep-
rinca. Od a. p. l. iza zgrade marketa cestom 400 m do ceste Fran~i}i – Lisi-
na. Preko nje do zadnjih ku}a zaselka Kuki}i gdje prestaje asfalt. Dalje us-
pon {umskim putem u zavojima do raskri`ja gdje treba d. u {umu stazom
20’ na prijevoj Pelinovo izme|u Orljaka (706 m) i Belja~a (791 m); dovle 1
h. S prijevoja se moè za 10’ o{trog uspona na Orljak (v. U~ka, 20). S prije-
voja d. poloìtom stazom, pa {umovitim j. obronkom Belja~a 45’ na kra{ku
zavalu Mala sapca koja se sastoji od tri ponikve. D. rubom zavale 15’ do
{umske ceste, odakle za markacijom do Lisine jo{ 45’. Putem se l. odvaja
najprije put za Zvoncev vrh, a zatim za Crni vrh.
£ 4. Iz Ju{i}a 1,45. Ovaj prilaz navodimo jer je markiran kao dio Rije~ke pl.
transverzale. Do Ju{i}a iz Rijeke 15 km vlakom ili prigradskim autobusom
(linije 22, 23, 28 i 30). Prije}i prugu i cestom nastaviti do tvornice poku}stva i
kriànja s cestom Jurdani – Rukavac, gdje treba nastaviti ravno. Nakon 2
km cesta prolazi uz Osojnicu (opatijsko smeti{te), a nakon jo{ 1 km stiè do
kriànja na Zdemeru (526 m). Markacijom ravno jo{ 2 km kroz {umu lakim
usponom do ceste iz [krapne i njom jo{ 20’ do Lisine. Iza Osojnice prilazi s
l. put od `. p. Rukavac koji je zanimljiv kao varijanta, a traje 3 h.

Usponi s Lisine
£ 5. Crni vrh (1031) 1 h. Od ku}e {umskom cestom na z. (ne cestom ispod
ku}e) oko 100 m i tu l. 10’ stazom u {umu do ceste koja dolazi l. s Lisine u
velikom zavoju. Tu je kriànje: d. nastavlja cesta za Vodice (v. 5), a preko
ceste i dalje {umskom cestom 15’ na j. do zavoja gdje treba skrenuti d. {um-
skom stazom (cesta nastavlja za Zvoncev vrh), jo{ 30’ o{trim usponom na
vrh, potkraj kroz stijene. Vidik je ograni~en {umom.
£ 6. Planik preko Vodica 4 h. Do kriànja za Crni vrh v. 4. Cestom dalje
samo jo{ 50 m, zatim l. strmom stazom koja kroz borovu {umu krati velik
zavoj i izlazi na kolni put. Njime 500 m do kriànja. Prije}i cestu i dalje rav-
no cestom uzbrdo 500 m. Tu skrenuti d. kolnim putem i nakon {irokog za-
voja d. strmo kroz {umu opet kratiti cestu. Dalje l. cestom za Vodice. Na 5.
km moè se d. za 30’ na vrh Lisinu (1185 m), s vidikom na U~ku. Oko 5’ da-
lje od zavoja odvaja se d. u {umu markacija od 45’ na vrh [iju, koji je tako-
|er {umovit. Na 3. km od zavoja d. se odvaja cesta za Korita i Orljak, a 100
m dalje l. je {umska ~istina Vodice (1,30 h od Lisine).
Vodice (1050 m) su ozidani izvor pod kro{njama l. od ceste, 8 km od pl. ku}e (mo-
gu}nost prilaza motornim vozilima za suha vremena). Vodice su me|u planinarima
popularne kao mjesto ugodna odmora. Odavde je vrlo lak i zahvalan uspon od 10-15’
l. kroz borovu {umu, a zatim preko livade i kamenjara na vrh Vodi~ku griù (1144 m)
s vidikom u dubinu na Veprina~ku {umu, a preko nje na U~ku i Planik.
Od Vodica dalje sve lo{ijom ces-
tom na z., ali je uskoro ostavljamo
i silazimo l. markiranom stazom
za 25’ na cestu Veprinac – Ra~ja
Vas. Prelazimo cestu i po {um-
skom kolniku, koji tu izlazi na
cestu, jo{ se malo spu{tamo u dno
{umovite ponikve. Iz nje d. krat-
kim usponom po kolnom putu 800
m do skretanja u d. kroz gustu bu-
Ku}a Bon~i} (Branko [krobonja) kovu {umu, i dalje se uspinju}i.
Pa`ljivo prate}i markaciju na kri-
ànjima, {to kolnih putova, {to {umskih staza, o{tro se uspinjemo i za 20’
stazom izlazimo iz {ume na kolni put. Tu s d. prilazi markacija od pl. ku}e na
Koritima. Dalje l. jo{ 100 m do {umske ceste i jo{ 15’ do »ku}e Bon~i}« (1002
m). Sagra|ena je 1929. i u njoj je CAF imao skloni{te (rifugio Paulovatz). Uz
ku}u 100 m i onda d. {irokom stazom koja nakon 5’ obilazi {irok travnati do-
lac, zatim se postupno uspinje zavojitim kolnim putem 45’ kroz {umu do ~is-
tine na prijevoju izme|u M. i V. Planika. Do vrha jo{ 15’ (v. U~ka, 12).
£ 7. Pl. ku}a na Koritima 4 h. S Lisine za Vodice (v. 5). Stotinjak m. prije
izvora Vodice cestom d. i dalje kolnim putem kroz {umu 30’ spu{tanja do
mjesta gdje cesta Veprinac – Ra~ja Vas prelazi veliku travnatu udolinu Dol.
Prije}i cestu, si}i u Dol travnatom kosinom jo{ 30’ do izvora. Od izvora d. u
{umu 40’ o{trom uzbrdicom do uzdu`ne staze koja ide s Korita za Planik.
Tom stazom d. kroz {umu gotovo ravno. Nakon 15’ d. se odvaja markirani
uspon na @upanj vrh, a nakon jo{ 5’ stièmo do pl. ku}e na Koritima.
£ 8. Orljak (munski) 4 h. Od Lisine do Vodica v. 6. Stotinjak m prije Vo-
dica d. cestom prate}i markacije za Korita. Kolni put nakon 30’ izlazi na
cestu Veprinac – Ra~ja Vas. Cestom d. 5 km do trase Istarskog pl. puta koja
l. skre}e za Korita. Dalje cestom 20’ za markacijama IPP-a mimo spomeni-
ka podlomskim `rtvama, pa s ceste d. u nisku {umu 30‘ do njezina gornjeg
ruba i jo{ nekoliko min na vrh.

Planik
Planik (1272 m) je najvi{i vrh ]i}arije. Nalazi se u planinskom hrptu koji se od U~ke
nastavlja na sz. u smjeru Trsta. Njegov gol i kamenit vrh dominira cijelom ]i}arijom i
s njega se pruàju {iroki vidici na sve strane. Prilaze mu mnoge pje{a~ke staze koje se
spajaju 15’ ispod vrha, na {irokom sedlu izme|u V. i M. Planika; jedino mu izravno
prilazi staza od Korita. Planiku se najlak{e moè pri}i s Poklona (v. U~ka 7), teì je s
Lisine (v. 5), a ovdje }emo dodati i uspone iz Veprinca i Korita. Prilazi iz Lupoglava (3
h) i Brgudca (3 h) manje su uobi~ajeni i teè pristupa~ni.
£ 9. Iz Veprinca 3 h. Iz Opatije do zaselka Tumpi}a pod Veprincem (v.
U~ka, 1). Kroz Tumpi}e cestom prema U~ki do posljednje ku}e, iza koje d. uz-
brdo skre}e {umska staza. Ona se penje j. obronkom Budi{ina vrha (948 m),
mjestimice prili~no o{tro. U gornjem dijelu prelazi u kolni put. Nakon 1 h na
Brdu kod lova~ke ku}ice izlazi na cestu Veprinac – Ra~ja Vas. Tu se d. odvaja
staza na Zvoncev vrh i dalje za Lisinu. Prelazimo cestu i na raskri`ju idemo
ravno cestom uz ku}icu, blaè se uspinju}i. Oko 15’ od ceste skre}e l. od na{eg
puta markacija kojom je 40’ uspona na Brlo`nik (1095 m; v. U~ka, 8), a nakon
daljnjih 10’, kod kriànja na Javoru, ostavljamo cestu (ona ide d.), te produù-
jemo l. kolnim putem s. obroncima vrha Makljena (1144 m), a zatim sve polo-
ìtije do idu}eg kriànja na maloj ~istini. Tu skre}emo d. slabijom stazom
preko valovitog terena i jednog prijevoja, a nakon 20’ ostavljamo i nju, te
skre}emo l. uzbrdo u {umu. Pa`ljivo prate}i markaciju s. pobo~jem M. Pla-
nika (1259 m) izlazimo do kriànja na livadi izme|u M. i V. Planika. Dalje
kao od Lisine (v. 5). Put je posve bezvodan i orijentacijski prili~no teàk.
£ 10. Od pl. ku}e na Koritima 1,30 h. Zapravo postoje tri puta, dva po
sz. obronku, a tre}i, najduì, preko ku}e Bon~i} (2,30 h). Najkra}i po~inje
200 m ispod ku}e, u pravcu Brgudca. Na raskri`ju l., malo zatim opet l. pre-
ma golom breùljku i dalje j. golim grebenom do bukove {ume. Kroz nju 10’
do raskri`ja s »Bon~i}evim putem« koji vodi iz Brgudca za ku}u Bon~i}.
Prije}i taj put i dalje grebenom, u {umu prema vrhu. Nakon 1,15 h uspona,
kod visokih jela, prilazi nam s d. duì prilaz. Jo{ 20’ grebenom kroz klekovi-
nu do vrha.
Planik

Brajkov vrh i Korita
Brajkov vrh (1092 m) je zanimljiv zbog svoje slikovite stijene koja se diè nad jakim,
nepresu{nim izvorom Koritima, {to je rijetkost za ina~e bezvodnu ]i}ariju. Izvor je
tako nazvan po drvenim (danas betonskim) koritima gdje se voda prelijeva iz korita
u korito, te na kraju svr{ava 50 m niè u jezercu (lokvi). Korita su sluìla kao pojili{te
za blago obli`njem, danas raseljenom, Brgudcu. Zanimanju planinara mnogo je pri-
donijela pl. ku}a samo stotinjak m od Korita. Prilaz Koritima od Lisine v. 7.
£ 11. @. p. Lupoglav – Brgudac – Korita 2,30 h. Lupoglav je èljezni~ko
i cestovno ~vori{te u sredi{njoj Istri. Kroz mjesto nekoliko puta na dan pro-
laze autobusi iz Rijeke za Buzet, Pore~ i Umag. Nekoliko puta na dan pola-
zi s glavnog `. kolodvora u Rijeci i èljezni~ki autobus H@-a, koji povezuje `.
prugu Zagreb – Rijeka s prugom Lupoglav – Pula. Polazak autobusa iz Rije-
ke vezan je za dolazak vlakova iz Zagreba i zbog toga je ovo najbolja prilaz-
na mogu}nost iz unutra{njosti Hrvatske. Staza polazi od `. p., prelazi pru-
gu i seoskim putem ide do zaselka iz kojeg vode stube do ceste Lupoglav –
Brgudac. Preko ceste i putem kroz oranice uzbrdo u selo Semi}. Iza sela
uspon kroz borovu {umu do stijena iznad sela, zatim ravnim putem preko
velike ravni do Brgudca (dovde 1,45 h). U Brgudac se moè i asfaltnom
cestom iz Lupoglava (10 km; vozna je i za autobuse) i Lani{}a (8 km), a ta-
ko|er pje{ice od `. p. Ro~ko Polje (3–3,30 h).
Brgudac (750 m) je seoce duboko uvu~eno u masiv ]i}arije, u podno`ju Planika. Pri-
je Drugoga svjetskog rata imalo je vi{e od 500 stanovnika, koji su se bavili sto~ar-
stvom, sje~om {ume i proizvodnjom drvenog ugljena. Za vrijeme rata selo je bilo sje-
di{te antifa{isti~ke borbe Istrana i zato je te{ko stradalo. Na te doga|aje podsje}aju
Spomen-dom ure|en u biv{oj {koli i spomen-plo~a. Danas je u selu samo desetak sta-
novnika, ali se i druge ku}e odràvaju kao vikendice.
Iz sela je najkra}i prilaz Koritima od spremi{ta za vodu, 50 m od Spomen-
doma. Odavde l. kolnim putem 400 m, pa tu skrenuti l. markiranim nogos-
tupom kroz borovu {umu, jednoli~nim usponom 40’ do izvora Korita i jo{
100 m do pl. ku}e. Oko 10’ je duì prilaz »konjskom stazom« koja se od kol-
nog puta odvaja l. 15’ nakon gore opisane staze. Na Korita se moè i kolnim
putem uz kamenolom, a traje 2 h.
Korita Brajkov vrh nad Koritima (Branko [krobonja)

Pl. ku}a na Koritima (1010
m) otvorena je 4. 6. 1989. podno
Brajkova vrha (1092 m). Ku}a je
100 m ji. u {umi. Sagradili su je
dobrovoljnim radom ~lanovi
PD-a »Glas Istre« iz Pule od
monta`nih elemenata. Izvana je
obloèna preklopljenim daska-
ma, a iznutra lamperijom. Ima
dnevni boravak, kuhinju i skup-
no leì{te za tridesetak ljudi,
ukupno oko 60 m2 korisne povr-
{ine. Ispred ku}e, u hladovini
borove {ume, nalaze se stolovi i
klupe, a iza ku}e otvoreno og-
nji{te. Za posjetitelje koji do|u
radnim danom prigra|ena je Pl. ku}a na Koritima
1992. tzv. zimska soba koja pru-
à nu`ni smje{taj. Vikendom i blagdanom u ku}i deùraju ~lanovi dru{tva. Upravlja~
je PD »Glas Istre«. Ku}a je zgodno smje{tena na pola puta od ku}e na Poklonu do
Ra~je Vasi. Do ku}e je markiran i prilaz od pl. ku}e na Lisini (4 h; v. 7). Izleti: Orljak
munski (1106 m) 2 h, @upanj vrh (1141 m) 45’, Planik (1273 m) 1,30 – 2 h, Lisina 4 h,
Poklon 4 h, U~ka (1396 m) 5,30 h.
£ 12. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Korita 5 h. Od `. p. Buzet preko pruge
kraj ku}a, d. gore pod stijene i dalje d. od njih stazom, najprije kroz nisku
{umu, potom kroz borovu {umu na visoravan. Silaz kolnim putem u selo
Slum (1 h). U Slumu vrijedi pogledati prastaru {uplju lipu u koju stane ne-
koliko ljudi. Iza zadnjih ku}a l. lak uspon {umskim putem do kriànja sa
stazom od `. p. iz Nugla za @bevnicu. U prolje}e je taj kraj pun boùra pa je
putu odatle naziv »Put boùra«. Ravno dalje kroz selo Klenov{}ak, iz sela
uz groblje do borove {ume. Markacijom dalje na greben iznad sela Prapo~e,
koje ostaje 200 m niè u kotlini, te rubom iznad kotline do crkve u Ra~joj
Vasi (3 h od `. p.). Kod crkve je dugo bila gostionica koja je sluìla kao pl.
skloni{te. Od crkve u selu veprina~kom cestom uzbrdo do strme strane Or-
ljaka, do raskri`ja za spomenik Podlomske `rtve. Dalje veprina~kom ces-
tom do livade s lokvama (Ladanjske livade), odakle d. preko livada na ji.
pokraj lova~ke promatra~nice, uzbrdo, kroz malinjak, do Korita.
@bevnica
@bevnica je najzapadniji hrv. tisu}njak (1014 m). Nalazi se svega dva km od
slovenske granice. Prekrasan vidik s toga vrha planinarima je postao poz-
nat tek nakon uspostave IPP-
a koji vodi preko njega. Vrh je
pokriven pitomim livadama i
ne daje dojam visine. Na vrh
vodi nekoliko markacija (od `.
p. Nugla 2,15 h, iz Ra~je Vasi
preko Trstenika 2,30 h i iz
Buzeta). Planinari iz Umaga
ozna~ili su obilaznicu BBB
(Buje, Buzet, Brest) koja zav-
r{ava na @bevnici. Put traje
oko 13 h i valja ga podijeliti na
dva dana. Na putu je 6 KT:
Buje, Gro`njan (2 h od Buja),
Sv. Lucija (2,30), Mali Mlun Vrh @bevnice (Branko [krobonja)

(2,30), `. p. Buzet (3,30) i
@bevnica (2,30). Na @bevni-
ci se taj put priklju~uje IPP-
u. Dostupan je za sve dobi.
£ 13. @. p. Buzet – Pl. ku-
}a pod @bevnicom – @be-
vnica 3–3,30 h. Od `. p. Bu-
zet (ne iz grada Buzeta!)
preko `. pruge i l. do ku}e
Po~ekaj (mogu}nost okre-
pe). Uspon od 15’ na bijelu
cestu i dalje do Sluma (v.
12). Iz Sluma markacija vodi
preko polja, pa u {umu, za-
Pl. ku}a pod @bevnicom
tim opet l. po {irokom putu.
Nakon 400 m skre}e d. i tu po~inje uspon. Prije novog skretanja u l., oko
100 m l. od staze, nalazi se Bogdanova pe}ina duga~ka 40–50 m (40’ od Slu-
ma). Slijedi uspon kroz {umu na asfaltnu cestu Buzet – Brest. Krate}i tu
cestu opet je dohva}amo kod kapele, odakle je cestom jo{ 200 m u Brest do
zgrade biv{eg doma i trgovine (posljednja ku}a u selu u i. smjeru). Nekoliko
m od ogra|enog izvora l. za putokazom u {umu i uskoro zatim o{trim uspo-
nom, uz trasu vodovoda. Posljednjih 15' u pravom alpskom stilu kroz stije-
nu do ku}e. Tko dolazi automobilom, produìt }e od izvora jo{ 1,5 km i tu
skrenuti l. 100 m do okreti{ta pod kamenolomom, odakle je 400 m lo{e ces-
te do ku}e. Iz Bresta se moè izravno na vrh od izvora na suprotnom kraju
sela (varijanta za povratak).
Pl. ku}u pod @bevnicom (851 m) sagradio je PD "Planik" iz Umaga 1996. g. iznad
Bresta, pokraj izda{nog izvora, na stjenovitom rubu, na manjem proplanku okruè-
nom borovima. Napravljena je od brvana i monta`nih dijelova, a ima opremljenu ku-
hinju i 16 kreveta. U neposrednoj blizini zapo~ela je gradnja zidanog dvokatnog pla-
ninarskog doma s 40-ak kreveta. Ku}a je ljeti otvorena vikendom i blagdanom, a zimi
samo nedjeljom (poèljna je tel. najava).
Od ku}e dalje uzbrdo, uz izvor, zavojitim putem kroz {umu, pa kroz stijenu
na travnatu visoravan (20’), zatim l. travnatim grebenom prate}i zabijene
kolce jo{ 10' na vrh (kutija sa ìgom). Vidik na ]i}ariju, genetski centar
Klenov{}ak, selo Dane i, za bistra vremena, do Alpa.
Pogled sa @bevnice na ]i}ariju (u podno`ju selo Dane)

£ 14. @. p. Nugla – @bevnica 2,5 h. Od `. p. Nugla (izme|u Buzeta i Ro~a)
markacijom uz trasu novog vodovoda, uz kozju farmu i kroz rijetku {umu
na visoravan s koje se l. vidi vrh. Nakon 40’ sije~e se »Put boùra« (v. 12) i
nastavlja ravno starim putem uz trasu vodovoda do borove {ume oko vodo-
spremnika. Prelazi se cesta iz Bresta za Klenov{}ak i nakon 15’ cesta Brest
– Dane. S ceste po staroj stazi ravno gore preko goleti i travom do TV releja.
Dalje l. uspon na visoravan do trase IPP-a i njom jo{ 10’ na vrh.
Ostali usponi na ]i}ariju

£ 15. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Orljak (munski) 5,30 h. Orljak je jedan
od najvi{ih vrhova u sz. dijelu ]i}arije, a budu}i da je gol, pruà {irok vidik i
zahvalno je izleti{te. Moè mu se pri}i i s i. strane od Korita, te sa s. strane
iz Muna. Od `. p. do Ra~je Vasi v. 12. Dalje na Orljak moè se izravno strmi-
jim »Munskim putem« kojim ima 45’ do prijevoja i od prijevoja d. jo{ 45’.
Lak{e je cestom 500 m na i. do raskri`ja: l. cestom uzbrdo 1 h do malog pri-
jevoja. Tu se cesta nastavlja prema Koritima (IPP-om), a l. se odvaja staza
kojom ima jo{ 30’ kroz {umu u zavojima do vrha (1106 m; valja ga razliko-
vati od Orljaka opatijskog; v. U~ka 20).
£ 16. Veprinac – Brlo`nik 2,15 h. Iz Veprinca do raskri`ja na cesti iznad
lova~ke ku}ice na Brdu v. 9. Odavle l. o{trim usponom kroz {umu 1 h na hr-
bat Brlo`nika koji nas vodi na sam vrh. Silaz je mogu} na drugu stranu na
Poklon (v. U~ka, 13).
£ 17. Lome – Jelenjak. HPD »U~ka« HPT-a iz Rijeke ozna~io je 1994.
kru`nu stazu koja vodi iz V. Brguda. U V. Brgud iz Rijeke prigradskim au-
tobusom s Trga bana Jela~i}a (v. vozni red). Od a. p. pored crkve cestom 1 h
u selo Zvone}u (ovdje je tako|er a. p. iste linije). Od a. p. za markacijom na
kolni put (l. markacija za Lisinu) pa zatim kroz {umarak, vo}njake i vinog-
rad 50’ na vrh Lome (622 m; upisna knjiga). Slijedi 40’ mimo ru{evne vojar-
ne, grebenom, oko ponikava (usput odvojak 2’ do izvora Fontana pod stije-
nom), preko sjenoko{a i opet {umom na Jelenjak (668 m; upisna knjiga). Za
silaz u V. Brgud nude se dvije varijante, jedna od 1,30 i druga od 2,30 h ho-
da.
LITERATURA
]epuli}, A..: Zora na U~ki. Neven 1, 1852., 472; Depoli, G.: Monte Maggiore, Liburnia 4, 1905., 88; Zanutel, A.: Un uragano sull’ Alpe
Grande. Liburnia 4, 1905., 36; Smokvina, A.: Planik. Liburnia 6, 1907., 70; Roessler: Ein Ausflug auf den Monte Maggiore. Adria 301,
1909.; Pfreibtner: Die Ostseite des Monte Maggiore. Adria 143, 1910.; Intihar, G.: Sul Planik d’inverno. Liburnia 11, 1912., 44; Depoli,
G.: I nostri monti. Liburnia 10, 1911., 106, 12, 1913., 24, 37 i 211; Hirc, D.: U~ka gora i njena okolina. Rad JAZU 210, 1915.; Cveti{i},
V.: U~ka. S planina i gora, I. Zagreb 1925. (str. 23); Provay, G.: Ii tesoro dell Sisol. Carsia 17-18, 1927-8., 1; Cumin, G.: L’Istria montana.
Studio geografico. L’Universo, Firenze 1927.; Bertarelli, L. V. i Boegan, E.: Duemila grotte. Milano 1926.; I{tvanovi}, I.: Tri Boì}a na U~ki.
S planinskih zati{ja, Zagreb 1933. (str. 9); Gravisi, G.: Il M. Maggiore d’Istria. Bol. della Soc. geogr. Ital. XXI, Firenze 1934.; Premuda: Il
M. Maggiore ed i suoi boschi. L’Alpe XXI, Firenze 1934.; Vrdoljak, S.: Moj posljednji uspon na U~ku. HP 32, 1936., 181; Tom{i}, E.:
Vranjska draga. NP 2, 1950., 80; Lipov{}ak, I.: Razgledi s U~ke. NP 3, 1951., 83; Malez, M.: Po U~ki uzdu` i poprijeko. NP 4, 1952., 93;
Wester, J.: Na U~ko, kvarnerski Rigi. PL 52, 1952., 105 i 151; Malez, M.: Geolo{ke bilje{ke s U~ke. NP5, 1953., 121; Salopek, M.:
Osnovne crte geologije ]i}arije i U~ke. Prir. istraìvanja JAZU 1954.; Malez, M.: Pe}ine ]i}arije i U~ke. Acta geologica 11, 1956., 163;
Praì}, M.: Nepoznata U~ka. NP 12, 1960., 50; Jardas, F.: Ov~arstvo u Lisini. Zbornik za narodni ìvot JAZU. 40, 1963.; Poljak, @.: Koji je
prvi pl. putopis u na{oj literaturi. NP 15, 1963., 121; Poljak, @.: U~ka i istarske planine. PSH Zagreb 1967.; Poljak, @.: U~ka i istraìva~i
njene prirode. Priroda 55, 1968., 225; O{tri}, V.: Glagoljaski zapis o U~ki. NP 22, 1970., 201; O{tri}, V.: Frano Supilo i U~ka. NP 23,
1971., 143; Vrdoljak, S.: Izlet na U~ku 1917. g. PL 2, 1971., 11; Ruì}, V.: Rije~ke ~akule o U~ki. NP 30, 1978., 28; Ruì}, V.: O imenu
U~ka. NP 28, 1976., 223; Ekl, B.: Turisti~ka ì~ara na U~ku. Liburnijske teme knj. 2., Opatija 1977.; Ga{parac, D.: Brlo`nik na U~ki, NP
31, 1979., 87; Glogovi}, M.: Nekoliko natuknica o imenu U~ke. NP 38, 1984., 84; Luk{i}, D.: Nova pl. ku}a na ]i}ariji. NP 41, 1989.,
219; [ugar, I.: Runolist nad morem. Jurina i Franina 1992., br. 51, str. 48; Poljak, @.: ]i}arija. Jurina i Franina 1993., 53, 74; Poljak, @.:
Hrptom U~ke od Planika do Plomina. Jurina i Franina 1992., 71, 42; Poljak, @.: Hrptom istarskog gorja. U: Istra. Pula 1994., 8 str. 125;
Poljak, @.: 120 godina istarskog planinarstva. HP 88, 1996., 305; Feresini, N.: La societa alpina dell’Istria 1876-1885. Famiglia
Pisinoto, Trieste 1976.; Poljak, @.: @bevnica, najzapadniji hrv. tisu}njak. HP 90, 1998., 245; Siroti}, M. : Na @bevnici poslije 80 godina.
HP 91,1999., 108.

Izvadak iz autobusnog voznog reda
Poklon (U~ka) ima redovitu autobusnu vezu samo nedjeljom i blagda-
nom. Odràva je rije~ki »Autotrolej«. Polazak iz Opatije (linija 34) sa Slati-
ne (iza hotela »Palace«, ex »Slavija«) u 9,30 i 14,00 h (povratak u 10,30 i
15,45). Pla}a se 5 zona. Iz Rijeke, s Trga bana Jela~i}a, polazak linijom 23
(u 9,30) do Matulja, gdje se autobusi me|usobno ~ekaju radi presjedanja
(polazak iz Matulja u 9,50). Povratak oko 17,15 na isti na~in.
Veprinac. Iz Opatije redovitom autobusnom linijom br. 34 koja vozi preko
Mihoti}a 27 puta na dan od 5,50 do 22,45 h (zadnji povratak u 20,35; pla-
}aju se tri zone). Iz Rijeke do Veprinca autobusom, uz presjedanje u Matu-
ljima.
Opatija. Iz Rijeke do Opatije linijom 32 od 4,30 do 00,05 h. Veza svakih 20’
linijom 32 s Trga bana Jela~i}a (pla}aju se tri zone).
Lovran. Linija br. 32 iz Rijeke vozi 30 puta na dan od 4,30 do 23,30 h (zad-
nji povratak u 23,30; vo`nja traje 50’; pla}aju se 4 zone).
Lovran – Lovranska Draga. Autobusna linija 36 vozi iz Lovrana 11 puta
na dan (nedjeljom 7 puta) od 5,30 do 22,20 h. Zadnji povratci u 19,15 i 21,00
h (nedjeljom u 18,00 i 20,05).
Mo{}eni~ka Draga i Mo{}enice. Dok se ne rije{i nesporazum oko sub-
vencioniranja gradskog autobusa iz Rijeke na liniji 32 (vo`nja traje 1 h; pla-
}a se 5 zona), treba se koristiti me|ugradskom linijom Rijeka – Pula ili pri-
vatnim kombijima na liniji Lovran – Mo{}enice.
Brse~. Vrijedi isto {to i za Mo{}eni~ku Dragu.
Zvone}a. Iz Rijeke 20 puta na dan linijom 28 (nedjeljom 10 puta). Pola-
zi{te je Trga bana Jela~i}a.
Veli Brgud. Iz Rijeke linijom 23 (Rijeka – Zvone}e – Mune) radnim danom
20 puta od 6 do 22 h (zadnji povratak u 20,30), subotom 14 puta, a nedje-
ljom 9 puta (6,30 do 22,30 h; zadnji povratak oko 20 h).
Rukavac. Iz Opatije 12 puta na dan linijama 33, 34 i 37 od 6,40 do 22,45 h.
Zadnji povratak u 21 h.
Ju{i}i. Iz Rijeke 20 puta na dan linijama 22 i 23 od 5,50 do 23,10 h (zadnji
povratak u 21,55). Nedjeljom 12 puta (zadnji povratak u 20,50).
Lupoglav. Sa `. kolodvora u Rijeci 4 puta na dan polazi autobus H@-a za Lu-
poglav kroz Tunel »U~ka« (vo`nja traje 40’). Linija ~eka na vlak iz Zagreba i
zato je podlo`na voznom redu èljeznice. Za putnike iz unutra{nosti pogo-
dan je autobus koji oko 10 h ~eka brzi jutarnji vlak iz Zagreba, a za povratak
iz Lupoglava onaj koji kre}e oko 16 h i stiè na vlak u 17 h za Zagreb.

VELEBIT
Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 391

Planinarstvo i turizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 398
SJEVERNI VELEBIT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 402
SENJSKO BILO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 402
1. Vratnik – Oltare . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 403
2. Senj – Pl. ku}a u Sijasetu – @ukalj . . . . . . . . . . . . . . . 403
3. Uzdu`na staza Vratnik – Oltare . . . . . . . . . . . . . . . . 404
4. Uzdu`na cesta Vratnik – Oltare . . . . . . . . . . . . . . . . 404
SKUPINA ZAVI@AN – RAJINAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 405
Prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 408
1. Sv. Juraj – Oltare – Dom na Zaviànu cestom . . . . . . . . . 408
2. Oltare – Zaviàn pje{ice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409
3. Gornja Klada – Babrova~a – @iva vodica – Zaviàn . . . . . . 409
4. Starigrad Gornji – @iva vodica – Zaviàn . . . . . . . . . . . . 410
5. Krasno – Zaviàn cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 410
6. Krasno – Jezera – Zaviàn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 412
7. Studenci – Kosinj – Lom – Dom na Zaviànu cestom . . . . . . . . 413
Uzdu`ni putovi kroz skupinu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413
8. Dom na Zaviànu – Rossijevo skloni{te Premuì}evom stazom . 413
9. Uzdu`na staza primorskom padinom Si~a – Alan . . . . . . . 414
10. Uzdu`na cesta Zaviàn – Lom – Mrkvi{te . . . . . . . . . . . 415
Izleti od Doma na Zaviànu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416
11. Okolica doma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416
12. Vu~jak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417
13. Velebitski botani~ki vrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417
14. Zaviànska kosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417
15. Veliki Zaviàn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417
16. Zaviànski Piv~evac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418
17. Mali Rajinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418
18. Gromova~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419
19. Rossijevo skloni{te i Crikvena u Roànskim kukovima. . . . . . 419
20. Hajdu~ki kukovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419
21. Pl. skloni{te na Lubenovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419
22. Veliki Kozjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419
RO@ANSKI I HAJDU^KI KUKOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 420
Prilazi Rossijevu skloni{tu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 420
1. Jablanac – V. Alan – Rossijevo skloni{te . . . . . . . . . . . . 420
2. Starigrad Gornji – V. Brisnice – Rossijevo skloni{te . . . . . . . 422
3. Dom na Zaviànu – Rossijevo skloni{te . . . . . . . . . . . . 423
Uzdu`ni put kroz Roànske kukove . . . . . . . . . . . . . . . . . 423
4. Rossijevo skloni{te – Alan Premuì}evom stazom . . . . . . . . 423
Izleti od Rossijeva skloni{ta i Premuì}eve staze . . . . . . . . . . . 424
5. Blià okolica Rossijeva skloni{ta . . . . . . . . . . . . . . . . 424
6. Gromova~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 424
7. Pasari}ev kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 424
8. Rossijev – Novotnijev – Vratarski kuk – Lubenova~ka vrata . . . 425
9. Crikvena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425
Velebit 387
10. Varnja~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425
11. Jama Varnja~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426
12. Premuì}ev toranj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426
13. Kraja~ev kuk – Pl. skloni{te na V. Lubenovcu . . . . . . . . . . 426
14. Hajdu~ki kukovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427
VELIKI KOZJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428
1. Pl. ku}a na V. Alanu – Kozjak . . . . . . . . . . . . . . . . . 428
2. Pl. skloni{te na V. Lubenovcu – V. Kozjak . . . . . . . . . . . 429
SREDNJI VELEBIT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 431
SKUPINA [ATORINE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 431
Prilazi Velikom Alanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 432
1. Jablanac – Veliki Alan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 432
2. Krasno – Mrkvi{te – V. Alan . . . . . . . . . . . . . . . . . . 432
3. Gospi} – Pazari{te – [tirova~a . . . . . . . . . . . . . . . . . 432
Uzdu`na Premuì}eva staza kroz srednji Velebit . . . . . . . . . . . 434
4. Dionica V. Alan – Radlovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . 434
5. Dionica Radlovac – Dabarska kosa . . . . . . . . . . . . . . 435
6. Dionica Dabarska kosa – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . 436
Izleti s Premuì}eve staze u srednji Velebit . . . . . . . . . . . . . . 436
7. Ze~jak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 436
8. [atorina preko Ogra|enice . . . . . . . . . . . . . . . . . . 436
9. [atorina preko Matijevi}-brijega . . . . . . . . . . . . . . . . 437
10. [tirova~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
11. Budakovo brdo – Ba~i}-kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
12. Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
Uzdu`na cesta kroz srednji Velebit. . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
13. Dionica Mrkvi{te – Poloìne . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
14. Poloìne – Jadovno – Gospi} . . . . . . . . . . . . . . . . . 439
15. Poloìne – Dabarska kosa – Karlobag . . . . . . . . . . . . . 439
Izleti s uzdu`ne ceste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440
16. [atorina preko Dokozine plani. . . . . . . . . . . . . . . . . 440
17. Sun|er . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440
18. Lisac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440
19. Laktin vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440
20. Ba~i}-kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440
DABARSKI KUKOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441
Ba{ke O{tarije i okolica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 444
Prilazi O{tarijama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445
1. Gospi} – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445
2. Karlobag – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445
Izleti u bliù okolicu O{tarija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445
3. Sadikovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445
4. Ljubi~ko brdo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446
5. Metla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446
Izleti u Dabarske kukove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446
6. O{tarije – Dabarska kosa – Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk . . . . . . 446
7. O{tarije – Crni Dabar – Pl. dom u Ravnom Dabru –
Ba~i}-duliba – Ba~i}-kuk. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 447
8. O{tarije – Dabarska kosa – Ba~i}-duliba . . . . . . . . . . . . 449

JU@NI VELEBIT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 450
SKUPINA VISOÎCA – BADANJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 450
Primorski prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451
1. Karlobag – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451
2. Mandalina – Pl. skloni{te na Stapu – Viso~ica . . . . . . . . . 451
3. Milovci – Veliko Rujno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451
Li~ki prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453
4. Gospi} – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453
5. Gospi} – Bru{ane – Ramino korito . . . . . . . . . . . . . . 453
6. Gospi} – Rizvanu{a – Jelova ruja . . . . . . . . . . . . . . . 453
7. Gospi} – Divoselo – V. Kraj – Viso~ica . . . . . . . . . . . . . 453
8. Gospi} – Rizvanu{a – Zovinovac – Viso~ica . . . . . . . . . . 453
Uzdu`na staza (Velebitski planinarski put) . . . . . . . . . . . . . . 454
9. Dionica O{tarije – [ugarska duliba . . . . . . . . . . . . . . 454
10. Dionica [ugarska duliba – Jelova ruja . . . . . . . . . . . . . 455
11. Dionica Jelova ruja – Viso~ica . . . . . . . . . . . . . . . . . 455
12. Dionica Viso~ica – Struge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 455
13. Dionica Jelova ruja – Stap . . . . . . . . . . . . . . . . . . 455
14. Dionica Stap – Veliko Rujno . . . . . . . . . . . . . . . . . . 456
15. Dionica Veliko Rujno – Struge . . . . . . . . . . . . . . . . . 457
SKUPINA VAGANSKI VRH – SV. BRDO I NACIONALNI PARK PAKLENICA . 458
Uzdu`ni put skupinom Vaganski vrh – Sv. brdo . . . . . . . . . . . 462
1. Dionica Struge – Vaganski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . 462
2. Dionica Vaganski vrh – î~ina dolina – Sv. brdo . . . . . . . . 464
Prilazi skupini Vaganski vrh – Sv. brdo. . . . . . . . . . . . . . . . 466
3. Starigrad – Dom PD-a »Paklenica« . . . . . . . . . . . . . . . 466
Usponi od Doma PD-a »Paklenica« . . . . . . . . . . . . . . . . . 468
4. Struge – Vaganski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 468
5. Sv. brdo preko Ivinih vodica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 468
6. Liburnija mimo Babinog kuka . . . . . . . . . . . . . . . . . 469
7. Vaganski vrh »Lipom stazom« . . . . . . . . . . . . . . . . . 469
Ostali izleti od Doma u Paklenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . 469
8. Mala Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 469
9. Veliko Mo~ilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 469
10. Jama Vodarica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 470
11. Veliko Rujno, Kuk Bojinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 470
Ostali prilaz skupini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 471
12. Seline – Mala Paklenica – Sv. brdo . . . . . . . . . . . . . . 471
JUGOISTO^NI VELEBIT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 472
1. Vrhprag – Tulove grede . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 474
2. Prezid – Duboke jasle – Prosenjak – Tulove grede . . . . . . . 475
3. Prezid – Crnopac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 476
4. Gra~ac – Cerova~ke pe}ine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 476
Velebit 389
Zna~enje Velebita. Ono {to je Olimp Grcima ili Triglav Slovencima, to je
Velebit Hrvatima. Velebit je najve}a hrvatska planina, pa iako ne imponira
visinom svojih vrhova, urezao je snagom svoje pojave i nedoglednom duì-
nom dubok trag u povijesti, gospodarstvu i kulturi na{ega naroda. Od dav-
nine privla~i istraìva~e raznih struka svojim prirodnim svojstvima, polo-
àjem uz more i kontrastom svoje primorske i li~ke padine. Brojni ljubitelji
Velebita – velebita{i, i ugledni stru~njaci – velebitolozi, stvorili su svojim
stru~nim radovima i ~lancima zaokruèn skup znanja koji bismo mogli
nazvati velebitologijom.
Poloàj i podjela. Velebit je najduà planina Dinarskoga sustava. Vapne-
na~ke je gra|e i strmih strana. Pruà se u smjeru sz.-ji., zahva}aju}i tri hr-
vatske pokrajine: Liku, Dalmaciju i Hrvatsko primorje. Prirodne me|e su
mu jasno izraène: s jedne je strane Velebitski kanal Jadranskoga mora, a s
druge li~ko-gacka zaravan. Na jugu je ome|en kanjonom Zrmanje, a na sje-
veru ga dijeli od ogranaka Kapele duboko urezan prijevoj Vratnik. Od Vrat-
nika do Zrmanje povija se u blagom luku duìne 145 km. Zra~na linija na
tom potezu iznosi 132 km. [irina planine veoma varira: od 30 km na liniji
Zaviàn – Markovi}a rudina, do 10 km na liniji Bojin kuk – Po~itelj. Velebit
zauzima povr{inu od 2274
km2, od ~ega otpada na visin-
ski pojas iznad 1600 m samo
41 km2. Primorska padina di-
è se od morske razine i znat-
no je vi{a od li~ke koja zapo~i-
nje na visini oko 500 m. Te se
dvije padine jako razlikuju iz-
gledom: primorska je gola, a
li~ka {umovita. Za Velebit je
zna~ajan nedostatak prijevo-
ja, zbog ~ega ~ini sna`nu pri-
rodnu prepreku. Jedini prije-
voj niì od 1000 m je o{tarijski
(927 m), koji se nalazi otprili-
ke na sredini planine i dijeli je Li~ka velebitska padina bogata je {umama
na dva dijela. Dio s. od O{tarija obi~no se jo{ dijeli na srednji Velebit (od
O{tarija do Velikog Alana) i sjeverni (od V. Alana do Vratnika). Jednako ta-
ko moèmo podru~je j. od O{tarija podijeliti na ju`ni Velebit (od O{tarija do
Malog Halana) i jugoisto~ni (od M. Halana do Zrmanje). Ovaj posljednji dio
geografi ne obi~avaju odvajati od ju`nog Velebita, ali takvu podjelu oprav-
davaju morfolo{ke razlike, smjer pruànja, poloàj i visina.
Reljef. Velebit ima vrlo jed-
nostavan oblik: dvije jasno
ocrtane padine i {irok hrbat.
Primorska padina ima jasno
izraènu uzdu`nu `ljebastu
udolinu (800–900 m), ~esto
u obliku terase. Terasa je na
primorskom rubu ogra|ena
nizom brojnih kukova i gla-
vica, ponegdje neobi~ne sli-
kovitosti (Bojinac, Tulove
Primorska padina ve}im je dijelom kra{ki kamenjar grede). Terasa ima oblik ni-
Velebit 391
za dolaca, koji se mogu pratiti od Senjskoga bila sve do ju`noga kraja Vele-
bita (Stolac, Rakita, Dundovi}a podi, Radlovac, Konjsko, [ari}a duplje,
Stap, Veliko Rujno, Pra{ka lokva, Duboke jasle itd.). Ti dolci (negdje se zo-
vu podi), ~esto posve ravnoga dna i pokriveni cvjetnim livadama, zajedno sa
slikovitim kamenim kukovima {to ih okruùju, jedna su od najljep{ih regi-
ja u planini, dosad nedovoljno poznata i cijenjena. Iznad `ljebaste udoline
opet se diù strme strane sve do velebitskog hrpta. Hrbat je uglavnom pri-
li~no {irok i ve}inom nema oblik jednostavnoga bila. Visinski pojas je spleta
nepravilno ra{~lanjenih udolina i glavica, me|u kojima se izdiù tek pojedi-
ni relativno vi{i vrhovi (M. Rajinac, V. Kozjak, Badanj, Sv. brdo itd.). Li~ka
je padina za razliku od primorske ra{~lanjena duboko urezanim popre~nim
dolinama, osobito u sjevernom dijelu planine, dok se u ju`nom, sli~no kao i
na primorskoj padini, moè opaziti uzdu`ni pregib, ali na znatno ve}oj visi-
ni, od 1100 do 1300 m ([tirovac – Vagan – Bunovac). Ispod toga je pregiba
vrlo strma padina, nastala uzdu` tzv. velebitskog rasjeda, koja prestaje kao
odsje~ena ravnicom Li~koga polja. U reljefu su na|eni i tragovi glacijacije
(morene na Velikom Rujnu).
Geologija. Velebit se sastoji od naslaga mla|ega paleozoika, mezozoika,
mla|ega paleogena i kvartara. Od ruda se poku{avalo eksploatirati hema-
tit (Debeljak u srednjem Velebitu), a od 1947. barit (od Sv. Roka do Gra~a-
ca). Poku{alo se i s eksploatacijom boksita (Obrovac), ali su nalazi{ta brzo
iscrpljena. Hidrogeolo{ki je glavna zna~ajka mali broj povr{inskih tokova,
od kojih su ve}ina ponorni-
ce. Izvori su malobrojni i
svaki se od njih visoko cijeni.
Va`no je da Velebit nije raz-
vodnica unato~ svojoj visini i
neprekidnosti. Li~ke vode
ponornice kroz Velebit nala-
ze put do mora i pojavljuju
se u obliku podmorskih vru-
lja. Danas je ve}i dio li~kih
voda iskori{ten u hidroener-
getske svrhe (HE Senj, bra-
na kod Kru{~ice). Velebit se
odlikuje ekstremno razvije-
Kr{ u velebitskom krasu: nom i bogatom kra{kom
[uplja vrata uz Jadransku magistralu kod @ivih bunara
morfologijom. Kra{ke dep-
resije su brojne i raznolike, a za neke od njih narod ima posebne nazive (du-
liba, dabar, japaga, pade`). Velebit se geolo{ki ve} dugo i intenzivno prou-
~ava. U registru »Geolo{ke bibliografije Hrvatske 1528–1992.« (B. Maga{,
I. 1975., II. 1983., III. 1995.) pod nazivom Velebit citirano je vi{e od 170
bibliografskih jedinica, a postoji i bogat arhivski materijal.
Speleologija. Velebit je jedno od najzanimljivijih podru~ja u Europi ne sa-
mo zbog velikog broja {pilja i jama velikih dimenzija nego i po obilju neis-
traènih objekata. Neke se {pilje odlikuju ljepotom (npr. Cerova~ke, Mani-
ta pe}). Lukina i Slova~ka jama, dublje od 1000 m, ubrajaju se me|u naj-
dublje na svijetu. Velik je broj pe}ina, jama i ponornica na li~kom podno`ju
planine. Njihova je funkcija u geolo{koj pro{losti bila odvo|enje li~kih voda
kroz trup Velebita u Jadransko more. Speleolo{kim se istraìvanjima mno-
go bave planinari-speleolozi, a svoje nalaze objavljuju u ~asopisima »Spe-
leolog« i »Hrvatski planinar«.
Klima. Temperaturne su razlike u toku dana veoma izrazite. U godini je
158 dana s minimalnom temperaturom niòm od ledi{ta, a u ponikvama je
Godi{nji hod oborina, broja dana s ki{om i snijegom (Zaviàn, 1953.–1963.)
usred ljeta no}u i do minus 6° C (tzv. mrazi{ta). Najvi{e je obla~nih dana u
studenome i prosincu, ali manje nego u li~koj dolini (34 sata manje nego u
Gospi}u). Najpovoljniji su za posjet srpanj, kolovoz i rujan. U to je doba naj-
manje oborina, magle, grmljavine i vjetra. Za visinsko je podru~je karakte-
risti~an velik broj dana s maglom (187 dana u godini). Srednje trajanje nep-
rekidnoga snje`nog pokriva~a je 132 dana. Najve}u srednju visinu snijeg
doseè sredinom oùjka (112 cm). Za zimski je sport va`no da je snijeg nes-
tabilne kvalitete zbog blizine mediteranskih klimatskih utjecaja. Srednji
datum posljednjeg padanja snijega je 3. lipnja. Ekstremi u visini snijega je-
su 220 cm (1954/55.) i 80 cm (1963/64.). Prevladavaju}i smjer vjetrova je
NE. Primorska strana izloèna je jakom utjecaju bure. To je slapovit vjetar
koji dolazi s kopna i pu{e prema moru. Padaju}i prema obali, ponekad dose-
è orkansku snagu, pogotovo kroz uske drage. Za planinare moè biti i opa-
san. Va`no je znati da je za vrijeme bure hrbat Velebita obi~no u oblaku
(tzv. burna kapa). Za vrijeme guste magle potrebno je za{tititi se ki{nom
kabanicom, jer se magla taloì u takvim koli~inama da stvara kapljice vode.
Klimatske su zna~ajke Velebita dobro poznate zahvaljuju}i gotovo polasto-
ljetnu redovitom nizu motrenja na Zaviànu (od 1953.).
Flora i vegetacija. Velebit je botani~ki vrlo zanimljiv jer se tu sukobljuju
dvije vegetacijske oblasti: srednjoeuropska i mediteranska. Tu su se sukob-
ljavale i migracije biljaka sa sjevera i juga. Na biljni svijet osobito utje~u
karbonatna podloga i kra{ka gra|a, s pojavom stijena i to~ila. Odatle velik
broj endema reliktnoga zna~enja, osobito tercijarnih biljaka. Najzanimlji-
vije su glasovita Degenia velebitica, Sibiraea croatica, Seseli Malyi, Saxifra-
ga prenja i Aubrietia croatica. Neke su biljke toliko zna~ajne za Velebit da
su po njemu i nazvane. Osim Degenije, to su: Ranunculus c. var. velebiti-
cus, Saxifraga rocheliana subsp. velebitica, Dianthus velebiticus, Thalic-
trum velebiticum, Iberis velebitica, Prunus subsp. velebitica, Melam-
phyrum velebiticum, Campanula velebitica, Trifolium velebiticum. Na Ve-
lebitu ima, tako|er, runolista i rododendrona, a oko najvi{ih vrhova lijepo
je razvijen pojas klekovine bora. U vegetaciji se razlikuju primorska, visin-
ska i kontinentalna oblast, svaka sa svojim osobitostima. Primorska je, s
obzirom na vegetaciju, vrlo siroma{na i ve}inom pripada kamenjaru. Li~ka
je padina bogata bukovim {umama. U visinskom pojasu izmjenjuje se {um-
ska vegetacija s travnjacima i stijenama. Siroma{tvo vegetacije na primor-
skoj padini uzrokovano je ne samo klimatskim uvjetima (bura i insolacija) i
Velebit 393
Velebitska
degenija:
komu{~ice i cvijet
gra|om tla (bezvodni vapnenac) nego osobito pusto{enjem koje je izazvala

stoljetna pretjerana ispa{a koza. Nakon zabrane drànja koza (osim staj-
skih), biljni se pla{t vidno oporavio i mnoge su se gole padine zazelenjele. O
velebitskoj flori objavljeno je vi{e stotina ~lanaka i dvije oma{ne knjige –
Degen, A.: Flora velebitica, I-IV (Budapest 1936-38.; na njem. jeziku) i Fo-
renbacher, A.: Velebit i njegov biljni svijet (Zagreb 1990.).
Fauna, tako|er, pokazuje znatne razlike izme|u primorske i li~ke padine.
U njoj su zanimljive neke endemi~ne vrste i glacijalni relikti. Neke su od tih
vrsta, osobito leptiri, upravo velebitski specijalite-
ti: Paraphoxinus croaticus, Aegopis croaticus,
Bythinella velebitana, Papilio podalirius velebiti-
cus, Nebria velebiticola itd. Za planinare je va`no
da ra~unaju na opasnost od zmija otrovnica. Vuko-
vi ljeti ne zna~e nikakvu opasnost. Od lovne divlja-
~i danas je najzanimljiviji medvjed (na Velebitu
ima oko 80 primjeraka). Srne}e divlja~i ima oko
400 grla, a jelenske samo tridesetak. Divokoze su iz
nepoznatih razloga nestale prije pedeset godina, ali
ih danas ima desetak primjeraka, zahvaljuju}i ne-
Arpad Degen (1886.–1934.) kada{njem uzgajali{tu kod Divosela. Tetrijeb je u
napisao je »Floru velebiticu« u 4 znatnom opadanju, dok je divlja svinja u stalnom
velika toma porastu.
Za{tita prirode. Na velebitsku prirodu nepovoljno najvi{e utje~u pretje-
rana eksploatacija {uma, ispa{a koza, {umski poàri i ekstremni klimatski
faktori (hladna bura i àrko sunce). Sve to najvi{e poga|a biljni pla{t koji je
u kra{kom podru~ju izvanredno osjetljiv. Na za{titi Velebita dosad je u~i-
njeno vrlo malo.
1928. progla{ena je [tirova~a nacionalnim parkom (danas se iz nje izvla~i
najvi{e drva)
1949. progla{ene su Velika i Mala Paklenica nacionalnim parkom (3600
ha)
1955. zakonom je zabranjena ispa{a koza i, zahvaljuju}i toj mjeri, zazele-
njeli su se mnogi goli kr{eviti pristranci
1969. progla{eni su Roànski i Hajdu~ki kukovi (2200 ha) strogim prirod-
nim rezervatom, a status rezervata {umske vegetacije dobila su i
manja {umska podru~ja u [tirova~i, te {uma crnoga bora oko Boro-
vog vrha u sjevernom Velebitu
1978. UNESCO je poveljom od 10. velja~e proglasio Velebit »dijelom me-
|unarodne mreè rezervata biosfere«
394 Planinarski vodi~
1979. Sabor je zakonom od 29. svibnja proglasio Velebit parkom prirode
na povr{ini od 200 000 ha
1999. zakonom je osnovan Nacionalni park »Sjeverni Velebit« na povr{ini
od 107 km2 (oko 11 000 ha).
Cerova~ke pe}ine za{ti}ene su kao geolo{ki objekt, a biljke Degenia velebi-
tica, Sibiraea croatica, te dvadesetak drugih rje|ih biljnih vrsta i neke ìvo-
tinje, tako|er su zakonski za{ti}ene. O~uvanju prirode mnogo je pridonije-
lo raseljavanje planinskih sela i zaselaka, ali je, s druge strane, sve ja~a pre-
komjerna sje~a {ume, uz premalenu brigu o njezi, {to moè imati za poslje-
dicu nepopravljivo ogoljivanje kr{a zbog izlaganja tankog sloja humusa bu-
jicama.
Gospodarstvo. Tri su glavne mogu}nosti: sto~arstvo, {umarstvo i turi-
zam. Neko} razvijeno sto~arstvo, danas je gotovo zamrlo. [umska eksploa-
tacija naglo je porasla 1922. nakon izgradnje li~ke pruge, a raste jo{ i danas.
[umama gospodare {umarije u Senju, Gospi}u i Zadru. Radi eksploatacije
izgra|ena je mreà {umskih cesta (gotovo 1000 km) i dvadesetak lugarni-
ca, koje mogu posluìti kao uto~i{te i planinarima. Sve su podignute uz
{umske ceste, a neke od njih imaju opremljene putni~ke sobe. Turisti~ke su
mogu}nosti goleme (planinarstvo, skijanje, lov, {piljarenje itd.), pogotovo
integracijom planinskoga i primorskog turizma, ali su neiskori{tene, osim
planinarenja (niz planinarskih ku}a i markiranih staza).
Sto~arski ìvot. Sto~arstvo je na Velebitu imalo posebna obilje`ja, s trago-
vima iz prapovijesti, ali je u novije doba gotovo posve zamrlo. Nakon Domo-
vinskoga rata u visinskom su podru~ju nestali i posljednji ljetni pastirski sta-
novi. Tipi~na su bila dva klasi~na na~ina sto~arskog ìvota. Jedan je bio po-
lunomadski, s osnovnim smjerom kretanja iz dalmatinske Bukovice preko
Zrmanje na Du{ice, odakle preko Vaganskog vrha i Struga sve do Javornika.
Bio je to, zapravo, relikt davnih sto~arskih kre-
tanja i imao sva obilje`ja tipi~noga dinarskog
»izdiga«. U srednjemu vijeku Velebit je bio pa-
si{te vla{kih pastira. Nakon odlaska Turaka,
sve do tzv. Gospi}kog ugovora (1887.), bilo je
zbog pasi{ta mnogo sukoba izme|u li~kih i dal-
matinskih sto~ara. Po~etkom 20. st. Li~ani pos-
tupno prestaju s pa{om zbog nerentabilnosti, a
zatim je po~elo odumirati i dalmatinsko sto~ar-
stvo. Planinari su do 1991. susretali na Velebitu Neki} iz Kru{eva, posljednji velebitski
tek poneku dalmatinsku obitelj iz Kru{eva ili polunomad
Jesenica. Za razliku od Dalmatinaca, Podgorci se sa svojim blagom diù ug-
lavnom samo do `ljebaste udoline uzdu` primorske padine, gdje na visini od
700–1000 m mnoge obitelji imaju svoj ljetni stan i »vrt«. Zanimljivo je da se,
za razliku od drugih dinarskih oblasti, ovdje ljetni stan po komforu ~esto jed-
va razlikuje od ku}e u Podgorju, a s vremenom su mnogi postali stalna nase-
lja. Na terasi `ljebaste udoline bilo je do Domovinskoga rata 80 stalnih zasela-
ka, uz 50 skupina ljetnih stanova. Njihov je broj po~eo opadati ve} s izgrad-
njom Jadranske magistrale, jer je ona omogu}ila lak{u zaradu i na~in ìvota.
Vi{e o tome v.: Markovi}, M., Narodni ìvot i obi~aji sezonskih sto~ara na Ve-
lebitu, (Zbornik za nar. ìvot i obi~aje, knj. 48, str. 1-139, JAZU, Zagreb 1980.).
Stanovni{tvo velebitskih naselja novijeg je podrijetla. Vla{ki sto~ari, koji
su stolje}ima ìvjeli na Velebitu, preselili su se pred turskom opasnosti na
Krk i dalje u Istru (dana{nji ]i}i). Na njih podsje}a samo jo{ nekoliko velebit-
skih toponima (Vla{ki grad, Klimenta, Segestin) i temelji skromnih sakral-
nih gra|evina. Na opustjelu su zemlju Mle~ani i kraji{ke vlasti u 16. st. dovo-
dili prebjege s turskog teritorija i sjeverne Dalmacije. Drugi sloj doseljenika
Velebit 395
stigao je iz vinodolskog primorja i s otoka, a tre}i su sloj doseljeni dràvni ili
vojni slu`benici. Tijekom vremena me|u njima je nestalo razlika i stopili su
se u jedinstven tip Podgorca. Po govoru su ikavci, a ve}ina smatra da su bu-
njeva~kog podrijetla. @ive uglavnom na primorskoj terasi, znatno manje u
planini. Planinskih zaselaka najvi{e se sa~uvalo oko Senjskog bila (Stolac,
Oltari, Krasno). Mnoga su od njih u na{e doba naglo izumrla zbog intenzivne
ekonomske emigracije i protuhrvatske politike (Podgorci su takvoj politici
uvijek pruàli najja~i otpor). Tako su npr. Dabri, prije tridesetak godina jo{
dobro naseljeni, danas posve opustjeli. Li~ka naselja nalaze se samo na pod-
no`ju planine (osim Jadovna i Kutereva). Vi{e o tome v.: Rogi}, V., Velebit-
ska primorska padina, Radovi geograf. inst. Sveu~. u Zagrebu, sv. 2 str. 1-
118 (Zagreb 1958.) i Dabri i susjedna sela srednjeg Velebita, str. 1-133
(JAZU, Zagreb1959.).
Otkrivanje Velebita. Znanstvena su istraìvanja zapo~eli botani~ari. Pr-
vi je me|u njima bio P. Kitaibel iz Pe{te, a zatim slijedi niz stranih i doma-
}ih velebitologa (A. Degen, Friedrich August II., Lj. Vukotinovi}, J. Schlos-
ser, V. Borbas, I. Horvat, F. Ku{an i dr.). Geografi, geolozi i speleolozi pla-
ninu i danas istraùju. Za razliku od velebitologa, koji su se bavili znan-
stvenim istraìvanjem Velebita, velebita{e su u planinu privla~ile estetske,
emotivne i sportsko-planinarske pobude. Prete~om velebita{a moèmo
smatrati starohrvatskoga pjesnika Petra Zorani}a (1508.–1569.). Njegovo
pjesni~ko djelo »Planine« najstariji
je primjer estetskoga doìvljavanja
Velebita te se Zorani} ubraja me|u
prve planinarske pisce na svijetu.
Velebitske ljepote po~elo je popula-
rizirati Hrvatsko planinarsko dru-
{tvo. Njegova podru`nica »Viso~ica«
u Gospi}u (osn. 1898.) na ~elu s Iva-
nom Gojtanom (1869.–1939.) obra-
|ivala je ju`ni, a dr. Ivan Kraja~,
predsjednik Sredi{njice HPD-a u
Zagrebu, obra|ivao je sjeverni Vele-
bit, osobito Roànske kukove. Nji-
hova su zasluga i prve planinarske
ku}e u planini. Od velikog broja ug-
lednih velebita{a istakli su se osobi-
to jo{ dr. Josip Poljak (1882.–1962.),
prvom knjigom o Velebitu, dr. Radi-
voj Simonovi} (1858.–1950.), gole-
mim brojem vrijednih fotografija i Velebita{i Josip Poljak, Miroslav Hirtz, Ilija [arini},
ing. Ante Premuì} (1880.–1979.) Radivoj Simonovi} i Ivo Gojtan (sjedi) oko 1930.
izgradnjom turisti~ke staze.
Zna~enje imena Velebit nepoznato je. O tom pitanju postoji niz razli~i-
tih tuma~enja. Ve} je Petar Zorani} poku{ao ime izvesti iz slijeda Velevij,
Velevid, Velebil, Velebi}. Istina je da se u narodu i danas moè ~uti ime Ve-
lebi}, a na Krku ~ak i metateza u obliku Belevi}. Izgleda da je u hrvatskom
jeziku prije nekoliko stolje}a rije~ »velebi}« zna~ila op}enito planinu, a kao
toponim za vrh susre}e se i danas. Tako postoji Velebit u Dilj-gori, Poè{koj
gori, u Papuku kod Vo}ina, u Moslava~koj i Petrovoj gori, a tako se zove i
jedno brdo i pl. dom u Pirinu u Bugarskoj. Mnogi velebitski toponimi pod-
sje}aju na turske osvaja~e: Alaginac, Begova~a, Mamudovac, Ramino kori-
to, Rizvanu{a, Turska vrata itd. Zanimljiva su imena, ali nepoznata podri-
jetla, Buljma, Kiza, Alan i Dabar.

Petar Zorani} Ninjanin
(1508.–1569.?), kip J.
Petri}a, Zadar, 1969.
Naslovna stranica
Zorani}evih »Planina«
Vojevanje na Velebitu. Velebit je prirodna tvr|ava prepuna skrovitih
puteljaka i zakutaka koji pruàju goleme takti~ke mogu}nosti. Od davnine
je sluìo kao uto~i{te hajducima, koji su goleme jade zadavali turskim osva-
ja~ima. U sjevernom Velebitu bili su najpoznatiji senjski uskoci, a u ju`nom
~eta Ilije Smiljani}a (poginuo na Velebitu 5. 9. 1654.). Godine 1932. na sli-
~an je na~in 14 usta{a napalo srpsku posadu u àndarmerijskoj kasarni u
Bru{anima pod Velebitom (Li~ki ili Velebitski ustanak), {to je potreslo kra-
ljevsku Jugoslaviju. Tijekom Drugoga svjetskog rata na Velebitu su osno-
vana i dva partizanska odreda. U j. Velebitu djelovao je »Plavi Jadran«, koji
se odrào sve do 1945. U njemu je ratovao i dr. Petar Kleut, poslije general i
predsjednik PD-a »Dinara« u Kninu, ~ija je zamisao bio i pl. dom na [tirov-
cu (spaljen 1992. da ne bi postao ~etni~kim upori{tem). U sj. Velebitu osno-
van je 18. 3. 1943. partizanski odred »Alan«, usmjeren protiv talijanskih
okupatora. Prvi {tab mu je bio na Strugama kod Alana, a prvi komandant
HSS-ovac Daniel Vuku{i} iz Jablanca (1905.–1995.), planinarski pisac poz-
nat po rodoljubivim velebitskim putopisima (poslije su vodstvo tog odreda
preuzeli komunisti). Na taj odred podsje}a spomen-plo~a na V. Alanu, na
mjestu gdje se cesta krià s Premuì}evom stazom. Za vrijeme komunis-
ti~ke Jugoslavije nalazili su u srednjem Velebitu (osobito oko Dabara) uto-
~i{te hrvatski emigranti koji su se ilegalno vra}ali radi borbe za hrvatsku
nezavisnost. Za njihove potrebe na Velebitu je podignuto nekoliko vojni-
~kih baraka koje su poslije preuzeli planinari. U Domovinskom ratu dràla
je boji{nicu prema srpskim pobunjenicima na hrptu ju`nog Velebita Pla-
ninska satnija »Velebit« koja se sastojala od stotinjak alpinista, spa{avate-
lja, vodi~a i orijentacista.
Belsazar Hacquet
(1739.–1815.) i
njegova slika
“Velebi}a” iz 1785.
Velebit 397
Planinarstvo i turizam
Planinarstvo. Planinare privla~i raznolikost prirodnih ljepota, vidici na
more, bogatstvo kra{kih oblika, kontrasti primorske i kopnene padine, je-
dinstvo kopna i mora, botani~ki i zoolo{ki rariteti, vrlo dobri i brojni prila-
zi, oko 1000 km {umskih cesta, petnaestak pl. ku}a, nacionalni park i pri-
rodni rezervati, dobro markiran uzdu`ni »Velebitski planinarski put« i, po-
sebno vrijedna, uzdu`na turisti~ka »Premuì}eva staza« kroz sjeverni i
srednji Velebit kojoj po ljepoti i duìni (50 km!) nema premca u na{oj zemlji
i nadaleko izvan nje.
Alpinistika je na Velebitu zapo~ela 1938. u Ani}a kuku, ali je prvi poku-
{aj zavr{io smrtnom nesre}om penja~a Dragutina Brahma. Prvi uspje{ni
penja~ki uspon izveden je tek idu}e godine. Do danas je u Velebitu, najvi{e
u Velikoj Paklenici, ispenjano blizu tisu}u prvenstvenih uspona. Prije tri-
desetak godina po~eo se, najprije spontano a potom organizirano, odrà-
vati oko 1. svibnja na podno`ju Ani}a kuka tradicionalni penja~ki skup
prigodom kojega je u {atorskom gradu bilo na stotine penja~a iz zemlje i
inozemstva. Osobitost je pakleni~kih stijena u tome {to zimi omogu}uju
penjanje u gotovo ljetnim uvjetima. Mogu}nosti za penjanje postoje i na
Kozjaku, u Dabarskim kukovima (Ba~i}-kuk), Tulovim gredama, Velincu
i drugdje. Penja~ki smjerovi su opisani u vodi~u »Croatia« B. ûji}a (Zag-
reb 1999.).
Skijanje. Tri su najva`nija skijali{ta na Velebitu: Du{ice i Bunovac na
ju`nom, te Jezera na sjevernom Velebitu. Na njihovim livadama zimi je
obilje slobodnih snje`nih padina. Du{ice imaju skija{ku tradiciju jo{ iz
1936. godine kad je na njima zagreba~ki Akademski ski-klub sagradio sklo-
ni{te za svoje ~lanove. Uvjeti za zimske sportove ipak nisu povoljni zbog ne-
dostatka velikih slobodnih padina, utjecaja tople mediteranske klime na
kvalitetu snijega, te ~este magle i bure u visinskom pojasu. Skija{ki ure|aj
postoji samo na O{tarijama (ì~ara pod Sladova~kim brdom blizu hotela
»Velebno«). Skija{i-planinari imaju mogu}nosti za planinarsko skijanje
(turni smuk), ali je potrebno upozoriti na opasnost od jama prekrivenih
snijegom. Za pje{a~ki zimski pohod Velebita veoma su prikladne krplje,
osobito u {umovitim predjelima, gdje je hodanje na skijama oteàno. Prvi
poznati uspon skijama na Velebit izveo je 1922. u Senjskom bilu ~lan HPD-
a dr. Ivan Kraja~ (poslije predsjednik HPD-a), a prvi uzdu`ni zimski prije-
laz bilom Velebita izvele su u velja~i 1973. gotovo istodobno dvije ekipe za-
greba~kih planinara: F. @idan, Z. Ceraj i I. Mesi} od Vratnika do Zrmanje u
trajanju od 13 dana, a D. Sakar i L. Gra{ovec od Prezida do Oltara u traja-
nju od 16 dana.
Planinarske ku}e i hoteli. Od 1912. godine, kada je na Velebitu ure|en
prvi pl. objekt (koliba bra}e Kraja~ na Rujicama u Senjskom bilu), bilo je do
danas tridesetak {to planinarskih {to ostalih. Sada{nje stanje prikazano je
u preglednoj tablici pl. objekata u Hrvatskoj. Stanje objekata vrlo je prom-
jenjivo zbog te{ko}a odràvanja i ~uvanja i {tetnih klimatskih utjecaja (bu-
ra i led). Zato se prije polaska na put treba raspitati o trenutnom stanju i
prilikama kod upravlja~a objekta. Zbog malog kapaciteta ve}ine skloni{ta,
preporu~uje se putovanje u malim skupinama. Postoji u planini i nekoliko
lugarnica s gostinskim sobama, ali je za njihovu upotrebu potrebno do-
pu{tenje {umarija.
Planinarske organizacije. Glavnu brigu o objektima i markacijama vo-
di Hrvatski planinarski savez u Zagrebu (njegova Gospodarska komisija i
Komisija za putove). Dru{tva koja stalno djeluju na Velebitu i imaju sje-
di{te u njegovoj blizini jesu: PD »Zaviàn«, Senj; PD »Gromova~a«, Oto~ac;
PD »Paklenica«, Zadar; PD »Viso~ica«, Gospi} i PD »@eljezni~ar,« Gospi}.
Promet. Glavne mogu}nosti prilaza su li~kom èljezni~kom prugom i Jad-
ranskom magistralom koja je usje~ena uzdu` cijeloga primorskog pod-
no`ja. Tome treba pribrojiti {est popre~nih cesta koje ih povezuju i oko
1000 km {umskih cesta. Cestovna mreà omogu}uje izlet u okviru vikenda
i do neko} najnepristupa~nijih zakutaka. Va`na je i uzdu`na cesta kroz sje-
verni i srednji Velebit (Vratnik – Oltari – [tirova~a – [u{anj), no ona je na
sredini te relacije te{ko prohodna zbog lo{eg odràvanja. Popre~ne ceste
Oto~ac – Senj preko Vratnika, Sv. Juraj – Krasno preko Oltara, Gospi} –
Karlobag preko O{tarija i Gra~ac – Obrovac preko Prezida asfaltirane su i
njima voze redovite autobusne linije. Iznimka su popre~ne ceste Sv. Rok –
Obrovac preko Malog Halana i cesta Jablanac – [tirova~a preko Velikog
Alana, koje nisu asfaltirane i danas uglavnom sluè za kamionski promet.
Zahvaljuju}i tim cestovnim mogu}nostima, u vodi~u nije nu`no, kao ne-
ko}, op{irno opisivati prilaze s podno`ja, nego prednost dati opisu uz-
du`nih staza.
»Velebitski planinarski put« (VPP). Velebit je
zbog svoje duìne, niza pl. ku}a i Premuì}eve vi-
sinske uzdu`ne staze vrlo prikladan za markiranje
uzdu`ne magistralne obilaznice. Prvi takav Vele-
bitski planinarski put otvorio je PSH 4. srpnja
1969. Nakon Domovinskoga rata, put je ponovno
predan na upotrebu 17. lipnja 2000. s malo promi-
jenjenom trasom (zbog gubitka domova na [tirov-
cu i Viso~ici te radi izbjegavanja nesigurnih pod-
ru~ja). Tiskan je Dnevnik puta i izra|ena zna~ka
priznanja. Staza je obiljeèna slovom V, duga~ka je
oko 100 km i na njoj je 17 KT. Putniku daje cjelovi-
Naslovnica dnevnika
tu sliku o Velebitu i njegovim glavnim svojstvima.
VPP je stekao veliku popularnost, tako da je do 1991. raspa~ano oko 7000
dnevnika i podijeljeno oko 2000 spomen-zna~aka. Put po~inje na Zaviànu
i vodi preko Gromova~e, Rossijeva skloni{ta, Crikvene, V. Alana, [atorine,
Ba~i}-kuka, O{tarija, Raminog korita, [ugarske dulibe, Jelove ruje, Stapa,
Malog i Velikog Rujna, Struga, Va-
ganskog vrha, Malovanskog jezera
i Sv. brda, sa silaskom kroz Veliku
Paklenicu. Dnevnik i vodi~ naru~u-
je se u Hrvatskogom planinarskom
savezu (Zagreb, Kozar~eva 22).
»Velebitska obilaznica«. Tije-

kom Domovinskoga rata, u dijelu
Velebita podalje od ratnih zbivanja,
Komisija za planinarske putove
HPS-a ozna~ila je prilaze do ~etrde-
setak izabranih to~aka u sjeverno-
mu i srednjem Velebitu i 2. 7. 1994.
predala ih na upotrebu pod nazi-
vom »Velebitska obilaznica«. Naj-
sjevernija to~ka je Vratnik, a naj-
ju`nija Ba{ke O{tarije. Godine
1995. je tiskan i vodi~-dnevnik po
Obilaznici. Na putu je 35 KT, a za
Kontrolne to~ke na Velebitskoj obilaznici pismeno je priznanje potrebno obi-
Velebit 399
}i najmanje 27 KT, {to se dokazuje otiskom ìga u dnevnik ili fotografijama.
Dnevnik-vodi~ naru~uje se kod Hrvatskoga planinarskog saveza (Zagreb,
Kozar~eva 22).
Zemljovidi. Najto~nija je karta Velebita vojna specijalka 1:25.000. Budu}i
da Velebit pokriva petnaestak njezinih listova, za planinare su prakti~nije
planinarske karte. HPS je objavio kartu u dva lista: Sjeverni Velebit
1:30 000 (1995.) i Ju`ni Velebit 1:50 000 (1985.; o~ekuje se novo izdanje) s
nizom detaljnih prikaza atraktivnijih podru~ja (autor Zlatko Smerke). Za
podru~je NP-a Paklenica postoji Izletni~ka karta 1:25 000 (1989.), izdanje
Uprave Parka (Starigrad-Paklenica), koja obuhva}a i podru~je najvi{ih ve-
lebitskih vrhova. Karte u ovom vodi~u sluè za op}u orijentaciju i ne mogu
zamijeniti pl. karte ve}eg mjerila.
Knjièvnost. Velebit je ostavio dubok trag u hrvatskoj knjièvnosti i pjes-
ni{tvu, po~ev{i od Zorani}a (1536.) i Medi}a (1873.), pa do na{ega stolje}a.
O Velebitu su pjevali mnogi pjesnici (Arnold, Gojtan, Katalini} Jeretov,
Trnski, Novak, Nazor i dr.), no ipak je o toj planini najvi{e stru~no-popu-
larnih i putopisnih djela. Bibliografija se nalazi na kraju opisa pojedinih di-
jelova Velebita. Dosad su izi{la ova djela kojima je Velebit isklju~iva tema:
¡ Poljak, J.: Vodi~ po Velebitu (HPD, Zagreb 1929.)
¡ Degen, A.: Flora velebitica I-IV (Ma|arska akademija znanosti, Budimpe{ta
1936.–37.; na njem.)
¡ Dabri i susjedna sela (Institut za medicinska istraìvanja JAZU, Zagreb
1959.)
¡ Malez, M.: Cerova~ke pe}ine (Speleolo{ko dru{tvo Hrvatske, Zagreb 1965.)
¡ Poljak, @. i sur.: Velebit (PSH, Zagreb 1969.)
¡ Poljak, @.: Velebit. Planinarsko-turisti~ki vodi~ (PSH, Zagreb 1976.)
¡ Rukavina, A.: Velebitskim stazama (PSH 1979.)
¡ Balen, [.: Zalutali na Velebitu ([kolska knjiga, Zagreb 1980.)
¡ Balen, [.: Velebit se nadvio nad more (Znanje, Zagreb 1985.; 2. izd. 1999.)
¡ Rukavina, A.: Zvona ispod zvijezda (Li~ke ùpe, Gospi} 1989.)
¡ Forenbacher, S.: Velebit i njegov biljni svijet ([kolska knjiga, Zagreb 1990.)
¡ Rukavina, A.: Ba{ke O{tarije i {ira okolica (vlastito izdanje, Zagreb 1991.)
¡ Pelivan, A.: Po putovima i stazama Velebita (Ekol. gl., D. Lomnica 1999.)
¡ Pelivan, A.: Velebit (fotomonografija; Ekol. glasnik., D. Lomnica 1999.)
¡ Forenbacher, S.: Iz velebitskog dnevnika (Zagreb 2000.)
Savjeti za izlete. Pje{a~ki prilazi s li~ke strane znatno su ugodniji od onih
s primorske, prvo zato {to nisu izloèni suncu i drugo, {to po~inju ve} na vi-
sini oko 600 metara, ali su vidici mnogo sku~eniji. Pje{aci mogu sti}i na hr-
bat Velebita i nekom autobusnom linijom (na Vratnik, O{tarije, Prezid), pa
odmah zapo~eti s visinskim pohodom. Velebitom treba putovati u malim
skupinama zbog ograni~enoga kapaciteta ku}a i skloni{ta. Hranu valja no-
siti sa sobom. Posve je opskrbljen jedino hotel na Vratniku i hotel Velebno
na O{tarijama, a djelomice Borisov dom u Paklenici i dom na Zaviànu. Na
uzdu`nom putu moè se zaliha hrane popuniti u prodavaonici u O{tarija-
ma, na polovini uzdu`noga velebitskog puta. Orijentacijski je najlak{i po-
hod trasom VPP-a, uzdu`nim markiranim putem koji traje oko tjedan da-
na. Najljep{i je dio puta bez sumnje Premuì}eva staza kroz Roànske ku-
kove. Popre~ni prijelaz Velebita zanimljiviji je od uzdu`noga, zbog raznoli-
kosti i bogatstva promjena, ali i fizi~ki znatno teì. Prikladan je na~in za
upoznavanje Velebita i duì boravak u nekoj ku}i koja moè posluìti kao
upori{te za izlete (Zaviàn, Ravni Dabar, O{tarije, Paklenica i dr.). Posjeti-
telji s vozilima mogu, zbog mreè {umskih cesta, sti}i u blizinu gotovo svih
najvi{ih vrhova, tako da uspon od ceste ne traje vi{e od sat-dva (iznimke su
Sv. brdo i Vaganski vrh). Za kampiranje su najprikladnija mjesta s izvorom
ili cisternom: Veliki Lom, Veliki Lubenovac, [tirova~a, Korito kod Teà-
400 Planinarski vodi~
kovca, Ba~i}-duliba, Bunovac, Prosina. Samo su pje{acima dostupni: Mli-
ni{te, [ugarska duliba, Stap, V. Rujno, Struge, Vagan, Du{ice i Prosenjak.
Nakon progla{enja sjevernog Velebita nacionalnim parkom (1999.), moè
se ra~unati s ograni~enjima u pristupu i kampiranju. Velebitska je osobi-
tost uzdu`na terasa na primorskoj padini, na visini oko 800 metara, koja je
jedinstvena po zanimljivim prirodnim oblicima. Sastoji se od niza lijepih
dolaca i duliba, odijeljenih od mora nazubljenim bijelim kukovima. U novi-
je doba markirane su uzdu`ne staze i tim smjerom. Vo|e puta ve}ih skupi-
na dobro }e u~initi ako izletnike dovezu autobusom na neki velebitski pri-
jevoj, provedu ih pje{ice 6–7 sati hoda hrptom do drugog prijevoja, gdje ih
opet treba do~ekati autobus (npr. Prezid – Mali Halan, O{tarije – Ba~i}-
duliba, Veliki Alan – Stirova~a i, neusporedivo najatraktivnija kombinaci-
ja: Zaviàn – Veliki Alan, zbog prolaza kroz Roànske kukove). Na taj se
na~in izbjegava vra}anje istim putem.
Planinarska sezona prakti~ki traje cijelu godinu, ali je u zimskom dijelu
godine ~e{}a bura, snaàn vjetar koji zna potrajati i dulje vrijeme. Ljeti su
tako|er mogu}a opasna nagla zahla|enja, a kod naleta bure i dugotrajna
magla na planinskim hrptovima, pa zato treba i ljeti sa sobom ponijeti op-
remu za za{titu od ki{e i hladno}e. Ljeti valja izbjegavati uspon iz Hrv. pri-
morja, pogotovo sredinom dana, jer su gole i kamenite padine izloène sun-
cu, pa u njima ponekad vlada neizdrìva vru}ina. Najprikladnije doba za
posjet su ljetni mjeseci, zbog najstabilnijega vremena. Brdske ceste su re-
dovito od studenoga do svibnja pod snijegom.
Pitka voda. Zbog kra{kog terena, Velebit oskudijeva pitkom vodom. Iona-
ko malobrojni, izvori ~esto presu{e. Jame snje`nice te{ko je na}i, a u buna-
rima i cisternama voda je sumnjive ~isto}e. Zato je najbolje vodu ponijeti sa
sobom u planinu, a vodu iz bunara i cisterni prokuhati ili klorirati prije
upotrebe. Pojedini rijetki izvori u planini, koji nikad ne presu{uju, posebno
su spomenuti u opisima putova.
LITERATURA O VELEBITU OP]ENITO
(V. – skr. Velebit). Hirc, D.: Botani~ka ekskurzija na V. Glasnik Hrv. prir. dr. 11, 1900., 47; Poljak, J.: Pl. vodi~ po V. HPD, Zagreb 1929.;
Kraja~, I.: Turizam velebitskog podru~ja. HP 25, 1929., 143, 169 i 221; Kraja~, I.: Planinarske vrednote na V. HP 27, 1931., 118;
Pasari}, J.: Dovr{enje visinskog puta na V. HP 28, 1932., 282; Simonovi}, R.: Bitne odlike V. HP 23, 1932., 67; Kraja~, I.: Novi visinski
put na V. HP 29, 1933., 143; [iroki, J.: Rudarstvo i rudna nalazi{ta u Lici. Li~ki kalendar 2, 1934., 64; Despot, A.: O stanju divlja~i na V.
Lov.-ribarski vj. 43, 1934., 103; Hirtz, M.: @ivot stanara na V. Li~ki kalendar 4, 1938., 81; Degen, A.: Flora Velebitica I-IV. Budapest
1938.–38.; Poljak, J.: Velebitska mirila. Li~ki kalendar 5, 1937., 43; Simonovi}, R.: Sto~ari u Lici i na V. Li~ki kalendar 5, 1937., 49;
Poljak, J.: ôbanski stanovi na V. Kalendar »Napredak« 28, 1938., 89; [maljcelj, J.: @ivot Podgoraca na V. Veterinarski arhiv 9, 1939.,
24; [agovac, S.: Opis ozna~enih puteva po V. Zagreb 1939.; [ustar, A.: Pastirski stanovi na V. Priroda 30, 1940., 241; Poljak, J.: O
zale|enju V. Geolo{ki vjesnik 1, 1947., 25; Rogi}, V.: Razlike pejzaà velebitskih padina. Geogr. gl. 18, 1956., 15; Rogi}, V.: Velebitska
primorska padina. Geogr. gl. 19,1957., 16 i 20, 1958., 59; Markovi}, M.: Istraìva~i velebitskog kr{a. NP 12, 1960., 11, 75 i 121; Rogi},
P.: Naseljenost velebitske primorske padine kroz historiju. Senjski zbornik 1, 1965., 35; Keut, P.: Divlja~ na Velebitu. NP 18, 1966., 9;
Kirigin, B.: Klimatske karakteristike V. NP 18, 1966., 97; Ku{an, F.: Biljni svijet V. NP 18, 1966., 201 i 295, 19, 1967., 23; Poljak, @.:
Akcija za turisti~ku integraciju V. i njegovog primorja. NP 19, 1967., 199; Poljak, @.: Velebitski pl. put. NP 19, 1967., 79 i 20, 1968.,
177; Rukavina, A.: Sto~arstvo V. Vetserum 17, 1969., 111; [ugar, J.: V., biser planina Hrvatske. Priroda 55, 1968., 1; Gu{i}, B.: Ponovno
o {umama na V. Priroda 56, 1969., 290; Poljak, @.: Planinstvo na V. PV 69, 1969., 203; Poljak, @.: O problemu V. NP 11, 1969., 272;
Poljak, @.: Istraìva~i velebitske flore. Priroda 56, 1969., 5; Rukavina, A.: Privreda li~ke i primorske strane V. Senjski zbornik 4, 1970., 99;
@idan, F.: Skija{ki pohod uzdu` ~itavog V. NP 25, 1973., 55; Sakar, D.: Zimski prijelaz bilom V. NP 25, 1973., 65; Kleut, P.: Isje~ak iz
novije povijesti V. NP 25, 1973., 502; Rukavina, A.: V. u na{oj knjièvnosti. NP 28, 1976., 151; Zaninovi}, M.: Stanovni{tvo velebitskog
podgorja u antici, Senjski zbornik 10-11, 1984.
Velebit 401
SJEVERNI VELEBIT
Poloàj i ra{~lanjenost. Sjeverni Velebit je planinsko podru~je izme|u
Jadranskog mora i Li~ko-gackoga polja. Proteè se od prijevoja Vratnika
na cesti Senj – Oto~ac, na sjeveru, do prijevoja Veliki Alan na cesti Jablanac
– Kosinj, na jugu, u duìni od 30 km. [kolska predod`ba o Velebitu kao o
jednostavnu grebenu koji poput zida dijeli Liku od mora pogre{na je, pogo-
tovo u sjevernom Velebitu, jer je to zapravo prostrano planinsko podru~je
koje je u visinskom pojasu iznad 1000 m {iroko koliko i duga~ko. Sadrì ve-
lik broj vrhova razli~itog oblika i smjera pruànja, me|u kojima su brojne
dulibe i kra{ka polja, tako da ih je te{ko svrsishodno sistematizirati. Me|u
njima prikazat }emo tri najzna~ajnije skupine: Senjsko bilo, skupinu Zavi-
àn – Rajinac, Roànske kukove i Kozjak. Ovdje osobito upozoravamo na
mogu}nost uzdu`nog puta zanimljivom visinskom terasom na primorskoj
padini (v. 9 u glavi o Zaviànu). Ona se vi{e-manje cjelovito nastavlja u
srednji i ju`ni Velebit u duìni od gotovo 100 km i jedna je od bitnih zna~aj-
ki Velebita kao cjeline.
Senjsko bilo
Pruà se od ceste Senj – Vratnik – Oto~ac u ji. smjeru do ceste
Sv. Juraj – Oltari – Krasno. Ve}ina stru~njaka slaè se da
pripada Velebitu, ali ga s pravom moèmo smatrati tek
predgorjem Velebita zbog niske visine i siroma{nije mor-
fologije. Okosnicu mu ~ini glavno gorsko bilo duga~ko 15
km, s najvi{im vrhovima Jadi}eva plan (1416 m), Kona-
~i{te (1404 m) i Ke~ina greda (1492 m). Vrlo strmo se ru-
{i u Gacku dolinu, a prema moru se postupno spu{ta u
brojnim terasama. Primorska padina je travnati kame-
njar, koji s porastom visine postaje sve pitomiji, pogotovo
Josip Kajetan Kneì}
na visinskim terasama i dolcima, gdje je i niz stalno na- (1786.–1848.),
seljenih zaselaka. Najvi{i vrhovi i kopnena padina pokri- graditelj velebitskih
veni su velikim gustim {umama. cesta
Izbor prilaza. Najlak{i je pristup od cestovnog prijevoja na Vratniku s
jedne, i prijevoja na Oltarima (v. Skupina Zaviàn – Rajinac) s druge stra-
ne, kamo se moè sti}i autobusom i s primorske i s kopnene strane. Od uz-
du`nih pje{a~kih putova najva`niji je Vratnik – Oltare koji povezuje visin-
ska naselja Alan (Biondi}),
Jakovljevi} (Neki}i), @ukalj,
Batinovicu, Tuèvac i Raki-
tu. S toga se puta od Alana
(Biondi}) odvaja duà vari-
janta na vrh Jadi}evu plan i
preko nje na Hodìn grob,
odakle silazi preko Kraja~e-
ve ku}e natrag do Jakovlje-
vi}a na prvu varijantu. Osim
toga postoji i usporedna uz-
du`na cesta koja vodi li~kom
stranom vrhova. I ona po~i-
nje na Vratniku, te zavr{ava
Tvr|ava Nehaj na krajnjemu sjevernom izdanku Velebita nedaleko od Oltara.

£ 1. Vratnik – Oltare 4,30-5 h. Od Senja do Vrat-
nika (14 km) moè se autobusom iz Senja i Zagre-
ba, ili pje{ice kroz Senjsku Dragu kraticama 2,30 h.
Cestom iz Senja na isto~na vrata Kranj~evi}evom
ulicom i dalje u smjeru Oto~ca kroz Senjsku Dragu,
zatim asfaltiranom brdskom cestom u zavojima do
zaselka Perdas, {umskog rasadnika i lugarnice
»Kesteni« (tu se d. odvaja brdska cesta u zaselak
Stolac, 5 km). Oko 2 km dalje cesta se uspinje do
Majorije (grob majora Kajetana Kneì}a, gradite-
lja velebitskih cesta; kapelica sv. Mihovila; zde-
Kneì}ev zdenac
nac s pitkom vodom). Dalje u velikom zavoju is-
pod Orlova gnijezda (783 m) do motela na Vratniku (14 km od Senja). S
Vratnika u Senjsko bilo uzdu`nom pje{a~kom stazom (v. 3) ili cestom
kroz {ume (v. 4).
Vratnik (698 m) je jedan od najva`nijih cestovnih pri-
jevoja izme|u Hrvatskog primorja i unutra{njosti Hr-
vatske, sa stoljetnom prometnom tradicijom. Ujedno je
i prirodna granica izme|u Velebita i ogranaka Kapele,
koja pripada Gorskom kotaru. ûven je i zbog vjetra
koji pod imenom senjske bure zna ovdje zimi dosegnuti
orkansku ja~inu. Preko Vratnika voze redovite auto-
busne linije, pa i izravna linija iz Zagreba, zbog ~ega je
dobra polazna to~ka. Godine 1973. tu je otvoren motel
»Vratnik« s 10 dvokrevetnih soba. Prekrasan vidik,
restauracija, parkirali{te. Otvoren je od 7 do 22 h. Na
Vratniku se cesta krià s uzdu`nim spojnim pl. putom
koji povezuje Gorski kotar s Velebitom. Tim putem ima
od Vratnika na s. 3 h do pl. skloni{ta u Krivom Putu, a
Kneì}ev epitaf na Majoriji na jug do Oltara oko 5 h hoda.
£ 2. Senj – Pl. ku}a u Sijasetu – @ukalj 3,30-4 h. Iz Senja se moè ces-

tom ili stazom. Cestom prema Vratniku do Sv. Krià 5 km. Od gostionice
»Stric Luka« preko ceste, mimo ure|enog izvora i. u borovu {umu na kolni
put kroz Sijasetsku dragu. To je sutjeska strmih strana s torentom (buji~nja-
kom, suhim poto~nim koritom) na dnu, po{umljena lijepom borovom {u-
mom. Nakon 1,5 km (20’ ho-
da), put prestaje i preko malog
stubi{ta stiè se do pl. ku}e u
Sijasetskoj dragi. Pje{aci mo-
gu iz Senja Ulicom M. C. Ne-
hajeva, odakle treba produìti
do novog naselja na Trbu{nja-
ku. Od zadnjih ku}a stazom na
i. iznad ceste za Vratnik Kau-
dersovim putem (sagradio ga je
Alfons Kauders oko 1930.), us-
pon kroz borovu {umu do za-
selka Ron~evi} Dolac (1,30 h).
Prije ku}e kod suhozida l. kroz Motel »Vratnik«
{umu 30’ do ku}e.
Pl. ku}a u Sijasetskoj dragi. Sagradio ju je PD »Zaviàn« iz Senja 1965. na mjestu
nekada{nje lugarnice. To je prizemna zgrada u kojoj su blagovaonica, kuhinja i spavao-
nica s 4 leàja. Opremljena je gravitacijskim vodovodom iz betonske cisterne. Nalazi se
na dnu sutjeske, okruèna {umom crnoga bora. Zbog neznatne nadmorske visine (oko
400 m) i blizine Senja, ku}a ima prete`no lokalno zna~enje kao izleti{te senjskih gra|a-
na, ali moè dobro posluìti i kao polazi{te za uspone na Senjsko bilo jer se nalazi na
putu iz Senja u planinsko naselje Stolac. Objektom upravlja PD »Zaviàn« iz Senja.
Velebit 403
Od ku}e o{trim usponom
kroz borovu {umu do asfal-
tne ceste Perdasi – @ukalj.
Dalje cestom (tri kratice) do
cisterne. Zatim cestom kroz
zaselak V. Stolac iznad sela
Liskovca do prijevoja iznad
@uklja na uzdu`nu stazu
Vratnik – Oltare (2 h od ku-
}e). Odatle je l. za Vratnik 2
h, d. za Oltare 2,30 h (v. 3).
£ 3. Uzdu`na staza Vrat-
nik – Oltare 4,30 h. Marka-
Planinarska ku}a u Sijasetskoj dragi cija na tom putu je spojnica
Kapelskoga planinarskog puta koji je na taj na~in povezan s VPP-om. Spoj-
nica se od KPP-a odvaja prije uspona na Kolovratske stijene. Vratnik prela-
zi na hrptu iznad motela i vodi u zaselak Stolac. U Stolac se moè sti}i i as-
faltiranim odvojkom l. na 4. km ceste od Vratnika za Senj. Dalje na Oltare
seoskom cestom najprije u Liskovac (velika napu{tena {kola). Oko 6–7’ od
{kole cesta se pretvara u stazu. Njom d. preko kame-
njara uzbrdo 50 m, pa l. putem mimo zadnje ku}e (na-
pu{tena) i lijepe cisterne. Odmah zatim d. uzbrdo lije-
pom bukovom {umom. Na izlazu l. kroz kamenjar i na-
pu{teni zaselak Butinova~u, te preko visoravni do pri-
jevoja (vidik na selo Tuèvac). Tu ni l. ni d., nego silaz
ravno i zatim l. stranom si}i u selo. Iza sela seoskim
kolnikom uzbrdo do po~etka ceste (kratice uz elek-
tri~ne stupove). Cestom (ili markacijom l. uz nju) pre-
ko visoravni. Na kraju s l. prilazi cesta iz sela Rakite. Kraja~eva ku}a na Rujicama
Od spoja jo{ 1400 m asfalta do Oltara. Od zaseoka @u- danas
kalj na tom se uzdu`nom putu moè l. na proplanak Rujice (1175 m; Kraja-
~eva ku}a iz 1912., prvo pl. skloni{te na Velebitu), odakle je 50’ bez marka-
cije uspon na Jadi}evu plan (1416 m), najistaknutiji vrh skupine.
£ 4. Uzdu`na cesta Vratnik – Oltare 20 km. Postoje zapravo dvije tak-
ve ceste. [umska cesta uzdu` Senjskoga bila odvaja se od asfaltirane ceste
Senj – Oto~ac na 14. km od Senja, desetak metara iza prijevoja Vratnika na
li~koj strani. Na cijeloj svojoj duìni prolazi gustim {umama. U prvoj polo-
vini postupno se diè, usje~ena u strm i. obronak Senjskoga bila. Dosegav{i
visinu oko 1300 m, prelazi na drugu stranu bila i spu{ta se kroz prostrano
{umsko podru~je Jelovac do popre~ne ceste Oltari – Krasno (2,5 km isto~no
od Oltara). Usput su tri na-
pu{tene lugarnice s cisternama.
Druga polovina te ceste je asfal-
tirana. Za posjetitelje iz unutra-
{njosti (Zagreba) to je najkra}i
cestovni prilaz prema Zaviànu.
Druga cesta vodi ju`nom padi-
nom. Zapo~inje na parkirali{tu
motela »Vratnik« i povezuje pla-
ninske zaselke Biondi} (3 km),
Liskovac (6 km), @ukalj (ras-
kri`je), odakle je jo{ 6 km do Tu-
èvca i 3 km do Oltara (zasad je
Utvrda na Vratniku prohodna za terenska vozila).

Senjsko bilo, KARTA br 26 gornja
FILM 10,4x12,3
Skupina Zaviàn – Rajinac

Poloàj i ra{~lanjenost. Skupina zauzima sredi{nji poloàj u s. Velebitu,

a pruà se od sz. prema ji., {to zna~i da je njezin smjer sukladan s dinarskim
smjerom i linijom morske obale. Skupina je sa s. o{tro ome|ena 700 m du-
bokom Krasanskom dulibom i Krasanskim poljem, a s j. Lomskom duli-
bom. Skupina ima oblik visoravni ome|ene s dva niza istaknutih vrhova.
Iznad Krasanske dulibe redaju se Snje`nik (1610 m), Plje{ivica (1620 m),
Kre~elj (1518 m) i Nadàk-bilo (1432 m), a s druge strane, na udaljenosti od
2–3 km, niù se Markov vrh (1385 m), zaviànska skupina vrhova, Mali Ra-
jinac (1699 m), Veliki Rajinac (1667 m) i Lomski vrh (1464 m). Izme|u njih
je uzdu`na depresija podijeljena pregradama na Blatnu dolinu, Jezera i
Apati{ansku dulibu. Posebnu pa`nju zavre|uju vrhovi obuhva}eni ime-
nom zaviànske skupine koji poput vijenca zatvaraju Zaviànsku kotlinu.
To su Veliki Zaviàn (1676 m), Balinovac (1601 m), Zaviànska kosa (oko
1620 m), Vu~jak (1644 m), Zalova~ko bilo (1630 m) i Piv~evac (1676 m). Na
Velebit 405
Vu~jaku je pl. dom »Zaviàn«, najve}i pl. objekt na Velebitu. Zbog visinske
ceste koja seè do njega, vrlo je prikladan za brojne lake izlete i uspone. Vr-
hovi u toj skupini obrasli su {umom, osim samoga tjemena, zbog ~ega su od-
reda dobri vidikovci. Skupina je lako pristupa~na jer je sa svih strana okru-
èna cestom, a dvije ceste dopiru ~ak i do najvi{ih vrhova (zaviànska i apa-
ti{anska).
Izbor prilaza. Najbliè javno prijevozno sredstvo je autobus (postaja Ol-
tare na liniji Senj – Krasno). Prilazi s primorske strane (od G. Klade i G.
Starigrada) dugotrajni su i naporni, ali vrlo zanimljivi. Li~ki su prilazi,
zbog duìne, rezervirani samo za one koji imaju vlastito vozilo. Najbolji je
cestovni prilaz zaviànskom cestom iz Oltara, kojom mogu i autobusi goto-
vo do doma na Zaviànu. Iz Zagreba se do Oltara stiè preko Oto~ca, a iz Ri-
jeke preko Sv. Jurja. Pobliè o tim prilazima u njihovim opisima. Posebno
su zanimljivi uzdu`ni putovi. Me|u njima je na prvom mjestu Premuì}eva
turisti~ka staza od Zaviàna kroz Roànske kukove do V. Alana kojoj u Hr-
vatskoj nema premca. Tu se nudi idealna mogu}nost uporabe autobusa: us-
pon autobusom do doma na Zaviànu, no}enje u domu, drugi dan 6 h {etnje
Premuì}evom stazom kroz Roànske kukove do skloni{ta pod prijevojem
V. Alan, gdje autobus treba do~ekati izletnike.
Prilazi
£ 1. Sv. Juraj – Oltare – Dom na Zaviànu cestom 31 km (5,30 h pje{i-
ce). I pje{a~ki i cestovni uspon polaze od Sv. Jurja na Jadranskoj magistra-
li. Pje{a~ki po~inje kod crkve, sije~e Jadransku magistralu i uspinje se me-
|u ogradama po kr{evitu kamenjaru. Krate}i cestovne zavoje, stiè za 3 h
na Oltare (dalje v. 2). Put stalno vodi golim kr{em i kroz posve bezvodan
kraj pa uspon treba poduzeti rano ujutro. Orijentacija je laka drìmo li se
ceste ili telefonskih stupova. Cestom radnim danom vozi autobus na liniji
Senj – Oltare – Krasno. Vozni red: polazak u 5 i 14,20 h, povratak u 6,30 i
15,30 h. Obavijesti na tel. Autobusnog kolodvora u Senju (053/881-235).
Oltare (940 m) su zaselak od svega nekoliko ku}a. Sredi{te mu je biv{a {kola gdje je
sada u prvom katu pl. skloni{te s desetak leàja koje je 1991. uredio PD »Sisak«. Klju~
se nalazi kod g. Nike u obli`njem zaselku Markovi}i (200 m dalje u ku}i l. iznad ces-
te). Skloni{te ima struju, voda je iz cisterne. Ku}a }e dobro do}i onima koji stignu
kasnim autobusom, a pogotovo pje{acima koji stignu s Vratnika nakon ture uzdu`
Senjskoga bila. Tu je i kriànje cesta: ravno dalje cesta za Krasno (8 km), a l. odvojak
od 3 km do sela Rakite u podru~ju Senjskoga bila. Oko 200 m iza Oltara odvaja se d.
dolje zaviànska cesta kojom ima do Doma na Zaviànu 17 km. Autobus iz Senja do
Oltara vozi dva puta na dan (osim nedjelje).
Cestovni prilaz iz Sv. Jurja zapo~inje na
Jadranskoj magistrali oko 200 m j. od
mjesta gdje se l. uzbrdo odvaja asfaltira-
na planinska cesta (Oltare 14 km, Kras-
no 22 km, Oto~ac 43 km). Od Oltara dalje
pje{a~kom stazom ili cestom. Zaviànska
cesta se odvaja oko 200 m iznad Oltara
gdje s asfalta skre}e d. nizbrdo na livade
Ugljevarice. Nakon 1800 m s nje skre}e d.
u {umu pje{a~ka markirana staza na Za-
viàn (v. 2). Cesta zatim ulazi u {umovitu
Krasansku dulibu i nakon 4 km se ra~va:
ravno je jo{ 4 km u Krasno, a d. o{trim za-
Planinarska ku}a na Oltarima vojem uzbrdo na Zaviàn. [est km dalje

je o{tar lijevi zavoj oko lu-
garnice »Na Si~i« (cisterna).
Nastavlja se uspon kroz gus-
tu {umu zvanu Blatna doli-
na (1 km nakon lugarnice,
krià se s markacijom). Na
15. km od Oltara odvaja se l.
traktorski put na vrh Plje{i-
vice (20% nagiba), a 1 km
dalje, izme|u Vu~jaka i Zalo-
va~koga bila, cesta doseè
svoju najvi{u to~ku (1540
m). Tu se l. u {umu odvaja
markacija za Jezera, Piv~e- Pogled na more sa Zaviàna
vac i M. Rajinac (v. 16 i 17).
Uspon sada prestaje i cesta izlazi iz {ume u zaviànsku kotlinu (d. je uzbrdo
pje{a~ki pristup do Doma na Zaviànu 5’). Nakon 500 m, kod kapelice na li-
vadi Ripi{te, odvaja se d. uzbrdo cestovni prilaz do Doma (700 m asfalta).
Oko 100 m dalje od kapelice d. je ulaz u Velebitski botani~ki vrt (v. 13).
Zaviànska cesta (gra|ena do Zaviàna 1961., a dalje kroz Lomsku dulibu do spoja
s cestom Krasno – Mrkvi{te 1963.), jedna je od najvi{ih planinskih cesta u Hrvatskoj,
a dosad svakako najvi{a u Velebitu. Posjetiteljima omogu}uje da put zapo~nu na visi-
ni od 1500 m, na turisti~koj stazi kojom ima svega 2 h hoda u podru~je nekad tako
te{ko pristupa~nih Roànskih kukova. Tko ima automobil, moè danas lako posjetiti
najljep{i dio sjevernog Velebita u jednom danu, jedino treba ra~unati na mogu}nost
snje`nih nanosa od sredine prosinca do po~etka lipnja. Tada vozilo treba parkirati
kod lugarnice na Si~i.
£ 2. Oltare – Zaviàn pje{ice 2,45 h. Od postaje autobusa u Oltarima
cestom prema Krasnom oko 200 m do ra~vanja gdje se d. dolje odvaja Zavi-
ànska cesta. Njom na livade Ugljevarice oko 1800 m do mjesta gdje se d.
uzbrdo u {umu odvaja kolni put. Tim putem 50 m do ra~vanja gdje treba d.
krakom 15’ kroz jelovu {umu uz brijeg Bijace do Duba. Tu se d. nastavlja
bolji put u Babi}a dolac, a na{a markacija vodi l. kroz {umu do livade Raz-
boj i prelazi je kriàju}i telefonsku liniju za objekt na Plje{ivici. Nakon 10’
vodi preko Skorupove plane, gdje su nekada bili ljetni stanovi sela Skoru-
pov Dolac, zatim mimo Pakline (dvije ograde l. od puta) do zavoja Zaviàn-
ske ceste, koji nam ostaje l., pa jo{ jedan o{triji uspon do drugoga zavoja
unutar kojega je lugarnica »Na Si~i« (oko 1300 m), 1,15 h od Oltara. Nakon
lugarnice, odmah l. povrh ceste kolnim putem u Blatnu dolinu. Dnom doli-
ne 5’ do kamenog humka gdje se markacija odvaja d. u {umu i za 2’ opet sti-
è do ceste. Desetak metara dalje prelazi cestu i zatim vodi opet uzbrdo
kroz Klanac na travnato Franino korito. Dalje uzbrdo kroz Gornji klanac
na livade De{inovac (Do{enovac) do po~etka Premuì}eve staze. Stazom
kroz {umu do Bijelih stijena i kroz zanimljiva prirodna vrata (»Tuneli}«)
do podno`ja Vu~jaka. Njegovom z. stranom kroz {umarak jo{ nekoliko min
do livade gdje treba l. sa staze uzbrdo oko 100 m do Doma na Zaviànu. Us-
pon je ugodan jer nije prestrm, a gotovo stalno vodi {umskom hladovinom.
£ 3. Gornja Klada – Babrova~a – @iva vodica – Zaviàn 5 h. Gornja
Klada (oko 350 m) jest seoce na Jadranskoj magistrali 10 km j. od Sv. Jurja,
a 25 km od Senja. Autobusi stoje na zahtjev. Od autobusne postaje, kod ku-
}e cestara, vodi markiran put uzbrdo prema Velebitu me|u ogradama zase-
laka Vuku{i}i i Dragi~evi}i. Iza sela nastavlja uz brdo Procijep (Procip) i
preko njega u Popriku{u, zatim mimo polja î~avice i Ogradine do Vrtlina.
Slijedi velika ograda Biondinovac, koja ostaje d. od puta, zatim zavoji uz
Bovan na vrh Borka, pa preko Ogradice i Javori}a kroz klanac do napu{te-
Velebit 409
nih stanova na Babrova~i
(oko 900 m), 2 h. Iznad Bab-
rova~e preko Vuku{i}-livade
uz Grabarje, zatim preko li-
vada Duplje, Javorje i Ci-
ganski do~i}, te kratkim si-
lazom do terase @iva vodica.
Nekada su tu bile oranice i
nekoliko stanova, ali je da-
nas sve napu{teno i u ru{e-
vinama. U gornjem dijelu je
jak izvor dobre pitke vode.
Put se dalje najprije blago
uspinje preko livada i nekad
Krasno polje
obra|enih parcela Modri}-
dulibe, Glamo~eve dulibe i Podstrane, zatim ulazi u bukovu {umu (nala-
zi{te sibireje kroatike), pa se o{tro penje Krivom stranom sve do travnate
~istine Kriì}i (4 h od G. Klade), odakle se ve} vidi pl. dom. U nekoliko zavo-
ja put stiè do napu{tenih stanova u Kladskom katuni{tu, a zatim se liva-
dama penje do doma. Put je prili~no naporan jer je kr{evit, strm i izloèn
suncu, pogotovo u prvom dijelu do Grabarja. Da bi se svladala visinska raz-
lika od 1300 m, treba krenuti {to ranije ujutro, tako da se prije po~etka
dnevne ège pro|e Babrova~u. Uspon pruà putniku impresivnu sliku za-
miranja velebitske primorske padine.
£ 4. Starigrad Gornji – @iva vodica – Zaviàn 5,30 h. Uspon zapo~inje
na Jadranskoj magistrali kod autobusne postaje u Gornjem Starigradu
(Senjskom, ne Pakleni~kom!). Od postaje odmah uzbrdo kroz zaselak Mod-
ri}e, pa presjekav{i zavoj ceste za Velike Brisnice, j. podno`jem brda Ple}e,
zatim dalje uz d. rub branjevine zavojitim putem do napu{tenoga zaseoka
Rastovca. Dalje lak uspon kroz krasnu {umu crnoga bora do ljetnih stano-
va Palje` ispod vrha Opaljenika (1386 m). Tu se nalazi cisterna s pitkom
vodom do koje vode stube l. pod liticu. Od Paljeà put dalje vodi livadama i
{umom do @ive vodice, odakle dalje kao iz G. Klade (v. 3). Ovaj je put malo
duì nego iz Klade, ali je prikladniji zimi jer je manje izloèn buri i snijegu.
Prednost mu je i to {to prolazi kroz pojas lijepe {ume crnoga bora, koji je je-
dinstven kao {umska sastojina.
£ 5. Krasno – Zaviàn cestom 17 km. Do Krasna cestom od Sv. Jurja na
Jadranskoj magistrali (24 km) ili iz Oto~ca (21 km). Autobusna veza postoji
samo iz Senja preko Sv. Jurja. Iz Oto~ca senjskom cestom 2 km do ra~vanja
iza tvornice. Ovdje l. seoskom cestom mimo instalacije HE Senj (akvedukt)
u selo [vicu. Iz sela l. uzbrdo iznad isu{enoga [vi~kog jezera, u zavojima na
planinski prijevoj Kuterevsku kosu (870 m) i preko nje prili~no strmim si-
lazom kroz {umu u Krasno. Sve su ceste asfaltirane.
Krasno (800 m) je ra{trkano planinsko selo smje{te-
no u slikovitoj Krasanskoj dulibi, najve}e selo na Ve-
lebitu (oko 800 stanovnika). Okruèno je sa svih stra-
na visokim i {umovitim strminama. Ku}e su grupira-
ne u nekoliko zaselaka: Ani}i, Modri}i, Dev~i}i, Sa-
mardìje. U selu je po{ta, trgovina, {kola, {umarija
(osnovana 1766.!), pilana, op}inska ispostava i posta-
ja busa. Autobusna veza sa Senjom dva puta na dan
(osim nedjelje). Sredi{tem mjesta moèmo smatrati
kriànje cesta (Oto~ac 21 km, [tirova~a 27, Sv. Juraj
24) od kojih niz odvojaka zalazi u dubinu Velebita
(Lomska i Krasanska duliba, Zaviàn, Jelovac). Smje-
Hodo~asni~ki dom kod Majke Bo`je
{taj u privatnim ku}ama i preno}i{tu [umarije (samo
Krasanske (u izgradnji)
s dozvolom) jer su pansion »Ma-
li Rajinac« raketama uni{tili
zrakoplovi JNA (u planu je ob-
nova). U okolnim {umama su
lugarnice, neke s gostinskim so-
bama (Si~a, Bevandinica, Apati-
{an, Lom, Begova~a itd.) i boga-
ti lovni tereni. Po svome poloà-
ju Krasno je polazi{te za niz iz-
leta po Velebitu, a po prirodnim
osobinama ima sve uvjete da se
razvije u klimatsko oporavili{te.
Prednost mu je blizina jadran-
ske obale, odakle je izlet u svje-
ù planinsku klimu mogu} za
pola sata vo`nje. Glasovit je kra-
sanski sir. Nedostatak je nesta-
Sveti{te Majke Bo`je Krasanske (Ana Lemi})
{ica vode. Krasnari su svjesni
prednosti svoga mjesta i nastoje razviti turisti~ki promet. Osnovali su i pl. dru{tvo.
Krasno se prvi put spominje 1219. u opisu me|e Gatske ùpe, kada je jo{ pripadalo
Buànima u Lici, ali tragovi rimske kulture svjedo~e da je tu bilo naselje vjerojatno
ve} u anti~ko doba. Dana{nji Krasnari novo su stanovni{tvo koje je ovamo do{lo u
nekoliko mahova nakon prestanka turske opasnosti, prete`no iz Dalmacije (Bu-
njevci).
Gospa od Krasna (990 m). Povrh sela nalazi se sveti{te-crkva Gospe od Krasna, ko-
je je za ovaj dio Hrvatske va`no kao Marija Bistrica za sjevernu Hrvatsku. Ovamo vo-
di tradicionalni hodo~asni~ki Jezerski put ~ak iz Jablanca preko Alana, Lubenovca i
Jezera. Crkva je sagra|ena 1641., vjerojatno na starijim temeljima (obnovljena je
1890.). Pro{tenje je dva puta na godinu: na Veliku i na Malu Gospu. Pro{tenje je lije-
po opisao Vjenceslav Novak u pripovijeci »Podgorka«. Sveti{te spominje i pjesnik S.
S. Kranj~evi} u pjesmi »Na{ ~ovo«: »Po{ao bih Majci Bo`joj na pro{tenje, a na Krasno/
Pre neg umrem da se skru{im, da ne bude poslije kasno«. Uz crkvu se gradi na istak-
nutoj glavici, na visini oko 1000 m, veliko hodo~asni~ko prihvatili{te s 40 soba (djelo-
mice zavr{eno) koje }e biti i planinarima od velike koristi. Mogu}nost no}enja u hodo-
~asni~kom prihvatili{tu. Tel. informacije u @upnom uredu: 53274 Krasno Polje 58.
Pje{a~ki prilaz do sveti{ta po~inje u Krasnom kod crkve sv. Ante i traje 1,10 h. Ces-
tovni prilaz po~inje u zaselku Dev~i}i (u smjeru Oto~ca), odakle l. 2 km asfaltiranom
brdskom cestom. Tko dolazi automobilom s Oltara, moè prije Krasna skrenuti l.
neasfaltiranim odvojkom.
Dalje postoje dvije mogu}nosti: kra}a zaviànskom cestom i duà preko Lo-
ma koja je dijelom asfaltirana. Do po~etka zaviànske ceste treba s kriànja
u Krasnom {umskom cestom l. 100 m do drugoga kriànja, pa tu d. kroz
Krasansku dulibu 4 km do mjesta gdje se l. uzbrdo odvaja Zaviànska cesta
(dalje v. 1). Druga je mogu}nost l. asfaltiranom cestom uzbrdo desetak km
prema [tirova~i do ra~vanja u Ledenoj dragi (tu se l. odvojkom nakon 3,8
km stiè do rimskoga Pisanog kamena; v. 7). Jo{ 1,5 km do novoga kriànja
na po~etku Lomske dulibe (l. [tirova~a i Alan), gdje ostavljamo asfalt i
skre}emo d. {umskom cestom prema Zaviànu kroz Lomsku dulibu. Na-
kon 8 km, stalno {umom,
mimo lugarnice na M. Lo-
mu, stièmo do V. Loma.
Veliki Lom (1256 m) je vrlo sli-

kovita i prostrana travnata ~is-
tina duga~ka oko 1 km, okruè-
na strmim {umovitim obronci-
ma Hajdu~kih kukova i V. Ra-
jinca. Tu se nalazi lugarnica s
cisternom. Lomske livade prik-
ladne su za kampiranje, jer su
Ledena pe}ina u Lomskoj dulibi sa svih strana za{ti}ene od vjet-
Velebit 411
1. Jamski sustav Lukina jama – Trojama (–1392 m); 2. Slova~ka jama (–1268 m); 3. Patkov gu{t (–553 m); 4. Ledena jama
u Lomskoj dulibi (–514 m) (D. Bak{i} i V. Ku{an)
ra visokim bregovima, a polazna su to~ka za lake izlete na M. Rajinac, Hajdu~ke ku-

kove i Rossijevo skloni{te u Roànskim kukovima. Prostor kod lugarnice moè poslu-
ìti kao parkirali{te. To je mjesto postalo tradicionalnim speleolo{kim kampom,
odakle se istraùju okolne jame. Lom je bio i baza za istraìvanje Lukine jame (1 h us-
pona kroz {umu i kamenjar).
Lukina jama (ulaz je na 1436 m, a dosegnuto dno samo 81 m nad morem) jedno je od
najve}ih otkri}a u hrvatskomu krasu. Od Loma do njezina ulaza ima oko 1 h uspona,
u po~etku kroz {umu, a zatim o{trim usponom kroz kra{ki kamenjar najprije u ji.
smjeru i, nakon obilaska velike ponikve s ji. strane, silaz u ponikvu do ulaza u jamu.
Dimenzije su ulaza 8x20 m (ne ubacivati kamenje!). Tu su planinari speleolozi 1994. i
1995. prona{li i istraìli jamu koja je danas najdublja poznata jama u Hrvatskoj i de-
veta po dubini na svijetu. Ronjenjem na dnu postigli su rekordnu dubinu od 1392 m.
U jezercu je na dnu prona|ena posve nova, endemi~na vrsta pijavice (Croatobran-
chus me{trovi). Jama je nazvana po speleologu Ozrenu Luki}u kojeg su na Velebitu
iz zasjede ubili ~etnici tijekom Domovinskoga rata. Vi{e o tome v. Jalì}, B.: Ekspedi-
cije Lukina jama 1994-95., Speleolog 1994-95., str. 8-12.
Iza V. Loma cesta opet ulazi u {umu, nakon 1,2 km krià se na Trome|i s
Jezerskim putem Lubenovac – Jezera – Krasno, a zatim se uspinje jo{ oko 6
km do livada pod Domom na Zaviànu, gdje se kod kapelice l. odvaja cestov-
ni krak do Doma duìne 800 m (asfalta). Taj prilaz Domu na Zaviànu omo-
gu}en je 1963. probijanjem ceste kroz Lomsku dulibu. Zbog svoje duìne,
dolazi u obzir samo za posjetitelje s automobilom (nagib do 15%).
£ 6. Krasno – Jezera – Zaviàn 3,30 h. Do Krasna v. 5. Pje{a~ki put iz
Krasna vodi od cestovnog kriànja j. cestom za [tirova~u oko 100 m (do
po{te), odakle poludesno (d. je cesta za Krasansku dulibu!) seoskim putem
u zaselak Ani}e. Iza zadnjih ku}a penje se prili~no {irok markiran put, naj-
prije uvalom, a onda o{tro bokom Nadàk-bila do prijevoja Zarez i preko
njega na prostranu travnatu planinsku visoravan Jezera.
Jezera (1500 m) su najprostranija i najzna~ajnija visoka kra{ka ravan sj. Velebita.
Zapravo je rije~ o valovitoj travnatoj visoravni koja je dobila ime po nekoliko planin-
skih lokava {to se do kasna ljeta odrè na dnu ponikava (ona usred Jezera ne presu{u-
je). U blizini stalne lokve nalazi se ru{evina zvana Crkvina (pu~ki naziv za ostatak
negda{njega sakralnog objekta). Mimo nje prolazi hodo~asni~ki Jezerski put za Gos-
pu od Krasna. Jezera se prostiru izme|u dva grebena, a nastala su usjedanjem terena
me|u njima uzdu` tektonskih pukotina Zemljine kore. Prema ji. postupno se spu{ta-
ju u {umovitu Apati{ansku dulibu, odakle je mogu} prilaz {umskom cestom do samog
ruba Jezera, a prema sz. postupno se diù sve do Zalova~kog bila (oko 1550 m). Povr-
{ina Jezera je valovita, sredinom malo uleknuta. Dno ravni puno je ponikava i manjih
dolaca koji su odijeljeni grebenima. Staze koje vode na Jezera nastale su sto~arskim

kretanjima i odvoènjem sijena. U dana{njim ekonomskim uvjetima sto~arski je ì-
vot posve odumro i sto~arske staze zara{}uju.
Markacija izlazi iz {ume na rub Donjih ili Krasanskih jezera, odakle dalje
treba pa`ljivo odrediti put jer je u travnjaku te{ko markirati. Godine 1995.
postavljeno je nekoliko orijentacijskih stupova s markacijom. Na visoravni
treba skrenuti d. oko 30’ do kriànja zvanog Buljevac, odakle ravno do pri-
jevoja na Zalova~koj kosi (v. 17) i na drugu stranu kroz lijepu bukovu {umu
na Zaviànsku cestu. Njom l. nekoliko min, a zatim na drugu stranu ceste
kratkim o{trim usponom do doma. Put je u prvom dijelu vrlo strm, ali pro-
lazi {umskom hladovinom. Drugi dio puta preko otvorene visoravni Jezera
poloìt je i lak, te pruà izvanredne vidike.
£ 7. Studenci – Kosinj – Lom – Dom na Zaviànu cestom 50 km. S li~ke
ceste 5 km s. od Peru{i}a (27 km od Oto~ca, 19 km od Gospi}a) skre}e z. prema
Velebitu asfaltirana cesta koja vodi do HE Senj kod Kru{~ice (15 km). Na 3. km
prelazi èljezni~ku prugu Zagreb – Split kod `. p. Studenci (Zagreb 192 km,
Gospi} 22 km, Split 232 km). Na ra~vanju, 6 km iza Studenaca, skre}emo d., a
na idu}em ra~vanju, iza mosta na Lici, l. 2 km do Gornjega Kosinja. U Kosinj se
moè radnim danom autobusom iz Gospi}a. U D. Kosinju mogu} je smje{taj i
opskrba u »Planinarskoj ku}i«, privatnom objektu obitelji Vukeli}. Iza sela ces-
ta ulazi u slikovitu dolinu potoka Bakovca, prolazi kroz selo Bakovac i zaselak
Ribnik (crkva sv. Vida iz 1769.; nekoliko kamenitih plo~a s glagoljskim natpisi-
ma iz doba vladavine Frankopana). Ovdje svr{ava asfalt. Dva km iza Sv. Vida
na ra~vanju d. uzbrdo. Nakon 8 km, uglavnom kroz {umu, cesta prolazi mimo
izvora Begova~e i Pisanog kamena.
Begova~a je izvor ìve vode pedesetak metara d. od ceste i prava blagodat za ovaj
bezvodni kraj. Na livadama oko izvora je {umska manipulacija i nastamba {umskih
radnika. Va`nost toga izvora jo{ u anti~ko doba dokazuje obli`nji »Pisani kamen«. To
je zanimljiv rimski spomenik koji se nalazi 1,3 km cestom dalje u {umi (30 koraka l.
od ceste, 850 m nad morem). U monolitnoj stijeni, dijelom obrasloj mahovinom, ukle-
san je natpis latinskim slovima:
EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTOPLINOS ET PARENTINOS
ADITUS AD AQUAM VIVAM ORTOPLINIS PASUS D LATUS I
{to zna~i: Prema ugovoru, ovdje je granica izme-
|u Ortoplina i Parentina; prijelaz preko granice
dopu{ten je Ortoplinima do ìve vode 500 hvata u
daljinu, 1 hvat u {irinu.
Izgleda da su Rimljani ovdje intervenirali u sporu
oko izvora Begova~e izme|u dva ilirska plemena:
Ortoplina iz Stinice kod Jablanca i Parentina iz
Kosinja s li~ke strane.
Od Pisanog kamena ima 3,8 km {umske
ceste do uzdu`ne Velebitske ceste u Lede- Rimski »Pisani kamen« u Lomskoj dulibi
noj dragi. Dalje v. 5.
Uzdu`ni putovi kroz skupinu

£ 8. Dom na Zaviànu – Rossijevo skloni{te Premuì}evom stazom
2,30 h. Od doma niz livade po i. obronku Zaviànske kose do kapelice na
cesti. Odmah iza nje d. je ulaz u Velebitski botani~ki vrt u Modri}-dolcu (v.
13). Cesta vodi i. bokom V. Zaviàna kroz lijepu bukovu {umu. Prije ulaza u
{umu, odmah iza Modri}-dolca, odvaja se d. o{tro uzbrdo staza na vrh Veli-
koga Zaviàna (v. 15). Nakon 1,5 km cesta skre}e l. i spu{ta se u Lomsku
dulibu (v. 5), a na{ put odvaja se d. Premuì}evom turisti~kom stazom, koja
blagim usponom preko travnatog Vuku{i}-katuni{ta zaobilazi j. obronke
Velebit 413
Zaviàna i nastavlja kroz {u-
mu. Nakon 20’ odvaja se d. od
na{ega puta jedva vidljiv no-
gostup do êmerikova do~i}a,
odakle se spu{ta u Smr~eve
doline (v. Roànski kukovi, 2).
Premuì}eva staza nastavlja
jedva primjetnim usponom
kroz sve kr{evitije podru~je i
ulazi me|u kamenite kukove
rastrganoga, nepravilnoga
grebena êpura{a. L. u dubi-
ni vide se guste {ume u Lom-
skoj dulibi. Nakon êpura{a,
{uma postaje sve rje|a, a sta-
za je sve ~e{}e usje~ena u ka-
men. Na jednoj glatkoj stijeni
l. iznad staze uklesao je HPS
30. 6. 1979., u povodu prosla-
ve 10. obljetnice VPP-a, ovaj
spomen-natpis: »Planinarska
staza Ante Premuì}a, gra|e-
na 1930-33, PSH 1979.« Us-
koro se pred nama pojavljuje
Premuì}evom stazom kroz Roànske kukove (Igor Legac)
stjenovit vrh Gromova~e. Sa
staze se d. uz njezinu padinu odvaja markacija na vrh (v. 18). Preko bla-
goga prijevoja (1620 m; najvi{a to~ka na ~itavoj Premuì}evoj stazi) nastav-
lja se staza pod Pasari}ev kuk. Pod stazom l. u dubini nazire se Fabin dolac,
odakle nam prilazi staza iz Lomske dulibe. Od ovoga je mjes-
ta, posljednjih 200 m do Rossijeva skloni{ta, staza usje~e-
na u ìvu stijenu l. boka Pasari}eva kuka, iznad straho-
vite kra{ke ponikve. S druge strane ponikve diè se im-
pozantna kamenita barijera Novotnijev kuk. S toga
vratolomnog mjesta staza skre}e o{tro d. i za nekoliko
trenutaka stiè do Rossijeva skloni{ta na Jerkovi}-
docu (v. Roànske kukove). Put je veoma lak i ugodan
jer nigdje nema ja~eg uspona. Premuì}eva se staza stal-
no kre}e na visini oko 1600 m. Orijentacija je tako|er la-
ka, pa ~ak i u najgu{}oj magli, jer je zbog neprohodnos- Ing. Ante Premuì}
ti okolnog terena nemogu}e skrenuti sa staze. (1889.–1979.), projektant
planinarske staze duge
£ 9. Uzdu`na staza primorskom padinom Si~a – 50 km
Alan 7 h. Usporedno s visinskom Premuì}evom sta-
zom pruà se uzdu`na staza primorskom padinom, na visini od 1000–1300
m. Prolazi nizom udolina zvanih plane, doci i dulibe koje su me|usobno po-
vezane pastirskim stazama. Odlikuju se neobi~nom slikovito{}u. Gotovo
svaki dolac ima na dnu ravnu livadu, a na rubu bijele vapnena~ke kukove.
Oni su sastavni dio Ìjebaste udoline gornjega pregiba primorske padine
koja se pruà uzdu` cijelog Velebita, u duljinu od preko 100 km. Ogra|ena
je od mora slikovitim kamenitim glavicama, u kojima se sa~uvao pojas
krasne {ume crnoga bora. Tu se jo{ prije nekoliko desetlje}a svakoga ljeta
odvijao osebujan ìvot primorskih sto~ara. Na svom putu kroz taj kraj, ne-
kad pun ìvota, planinar }e danas susresti tek ponekog starca koji se nije
mogao rastati od zavi~aja. Zbog svega toga ta je tura poseban doìvljaj. Put
je markirao PD »Zaviàn« iz Senja 1989. Lako se moè pro}i za jedan dan
hoda, ali je naporniji od Premuì}eve staze zbog mnogih uspona i silaza.
Po~inje kod lugarnice na Si~i
(1290 m; v. 1) gdje se d. odva-
ja {umska cesta do kraja Pan-
dorine plane (20’). Iza nje,
preko prijevoja, kroz bukovu
{umu silaz u dolinu [arganu-
{u (15’). Preko idu}eg prije-
voja (10’) i male doline na no-
vi prijevoj i iza njega na Ciga-
ni{te gdje dolazimo na mar-
kaciju G. Klada – Zaviàn (v.
3; 50’ od Si~e). D. 150 m i kod
zida l. 10’ do ~istine Vrh Pa-
ljeà. Silaz 30’ Beginim pu-
tem u dolinu (1030 m), zatim
uspon preko prijevoja kroz
borovu {umu do ostatka bu-
Spomen-natpis Anti Premuì}u uz njegovu stazu
nara u Modri}-docu (1020 m; (N. Marcutti)
2,15 h od Si~e). Uspon od 25’
kroz borovu {umu na prijevoj l. od Budima i silaz do dviju ku}a u Zabudim
(usput je mogu} uspon d. od 20’ na Budim, 1204 m). Nakon silaza na 1100
m, gdje je odvojak za Borovu vodicu, slijedi 10’ uspon kroz bukovu {umu, li-
vada [upi}-duliba, silaz borovom {umom u dolinu i uspon 15’ na prijevoj
(1215 m), odakle je silaz na Plan~ice (1150 m; 1,15 h od Modri}-doca). Kri-
àmo markaciju V. Brisnice – Rossijevo skloni{te, nakon ~ega slijede uspo-
ni: 25’ do Mi{kulinske dulibe (1190 m), jo{ 20’ do Vuku{i}-dulibe (1240 m) i
15’ na Lisac-stanove (1270 m). Nakon prijevoja (1300 m), 25’ silaza u Vuji-
nac (1140 m) i iza njega 25’ uspona do prijevoja na Marinom bri`ku, 15’ si-
laza u dolinu La|a (1160 m), 25’ uspona iznad Struga i jo{ 25’ uspona iznad
Zelengrada na prijevoj O{trik (1310 m; vidik na more). Slijedi 10’ spusta
kroz {umu Bukova draga, te uspon na Jeèv brijeg (1400 m). Kroz {umu na
cestu iz Jablanca i njom 100 m l. do pl. skloni{ta Alan (od Plan~ica 3,30 h).
Vi{e o tome u Belavi}, M.: Nova staza uzdu` sj. Velebita, HP 1990.,1-2, 31.
£ 10. Uzdu`na cesta Zaviàn – Lom – Mrkvi{te 22 km. Od Doma 800
m silaza do Zaviànske ceste. Njom d. 1,5 km kroz {umu do mjesta gdje se
d. odvaja Premuì}eva staza u Roànske kukove. Nakon daljnjih 100 m l.
ispod ceste nalazi se ponikva s otvorom jame Vuku{i}-snje`nica (1470–
1450 m), u koju se lako moè si}i sve do vje~noga snijega. Ime je dobila po
podgorskoj obitelji koja je neko} u blizini imala ljetne stanove, a snijeg
upotrebljavala u nedostatku vode. Tu cesta postupno skre}e prema istoku i
spu{ta se 4 km preko V. i M. Krià u zavojima do mjesta zvanog Trome|a.
Na Trome|i (trome|a {umskih odjela) cesta se krià s markiranim tzv. Jezerskim
putem (Lubenovac – Jezera – Krasno). L. od ceste Jezerski se put (zapravo markirani
nogostup) o{tro uspinje do Generalskog doca pod M. Rajincom i preko Jezera spu{ta
u Krasno, a d. od ceste u j. smjeru silazi prema Lubenovcu i Kozjaku. Kriànje se na-
lazi u gornjem dijelu Lomske dulibe, koja je poput velikoga mra~nog kotla okruèna
divljom romantikom stijena Rajinca, Hajdu~kih i Roànskih kukova.
Cesta produùje ravno Lomskom dulibom izme|u Rajinca i Hajdu~kih ku-
kova i nakon 1,2 km izlazi iz {ume do lugarnice na V. Lomu (1256 m; cister-
na s vodom!). V. Lom je lijepa, kra{ka, travom obrasla dolina izme|u V. Ra-
jinca i Hajdu~kih kukova, prikladna za kampiranje (v. 5). Cesta nastavlja
dolinom na njezin drugi kraj u {umu i njom vodi uzdu` {umovite Lomske
dulibe, uglavnom ravno, mimo lugarnice M. Lom, i jo{ oko 500 m do asfalti-
rane ceste Krasno – [tirova~a. Odavde d. ima do kriànja na Mrkvi{tu oko
10 km, a do [tirova~e 14 km asfaltirane {umske ceste.
Velebit 415
SATNICA OD DOMA NA ZAVI@ANU
Vu~jak (1644 m) 8'
Zaviànska kosa (1620 m) 15'
Botani~ki vrt 15'
Veliki Zaviàn (1678 m) 1h
Piv~evac (1676 m) 1,20 h
Mali Rajinac (1699 m) 2h
Gromova~a (1675 m) 2,30 h
Rossijevo skloni{te 2,30 h
Crikvena (1641 m) 3h
Vratarski kuk (1676 m) 2,15 h
Veliki Lubenovac 4h
Veliki Kozjak (1629 m) 5h
Hajdu~ki kukovi (1649 m) 4-5 h
Alan 5,30 h
Oltari 2h
Sv. Juraj 31 km
Planinarski dom na Zaviànu (N. Marcutti) Krasno 3h
Izleti od Doma na Zaviànu

Pl. dom Zaviàn (naglasak na drugom slogu) nalazi se na j. obronku vrha Vu~jaka
(1644 m), na visini od 1594 m povrh strmih livada, a na rubu {umovita kamenjara. To
je solidno zidana jednokatna zgrada podignuta na temeljima male predratne Kraja-
~eve ku}e. Kraja~evu ku}u sagradio je HPD (otvorenje 15. 8. 1927.) i nazvao je ime-
nom svoga tada{njeg predsjednika. Za vrijeme rata je uni{tena i na njezinim je teme-
ljima HPS 1952. podigao dana{nji dom (otvorenje 27. 7. 1953.). Do-
mu je 1965. prigra|eno jedno krilo, a 1963. je preure|en. Premda se
nalazi na Vu~jaku, planinari ga nazivaju Domom na Zaviànu, jer
Vu~jak pripada zaviànskoj skupini vrhova. Ku}a je stalno otvore-
na jer u njoj boravi doma}in-meteorolog. U domu se moè dobiti
najnu`nija opskrba, a postoji i mogu}nost pripremanja vlastite
hrane. U prizemlju zgrade je kuhinja, jedna skupna spavaonica i
prostrana blagovaonica, a na katu sobe s 2, 4 i vi{e kreveta, ukupno
26 leàja. Ima struju iz agregata i telefon. U sklopu zgrade je cisterna
za vodu ograni~enog kapaciteta (mole se gosti da je vrlo {tedljivo Dr. Ivan Kraja~
tro{e jer sredinom ljeta presu{i). Objektom upravlja HPS u Zagre- (1877.–1945.),
bu koji daje obavijesti. Telefon doma vidi u popisu pl. ku}a. Kod ~u- ministar i predsjednik
vara se mogu kupiti zemljovidi, razglednice i suveniri. Ljetnih je vi- HPD-a koji je dao
kenda te{ko dobiti smje{taj zbog mno{tva posjetitelja. Dom je poz- sagraditi prvu ku}u
nat ne samo kao najvi{i u Hrvatskoj nego i kao glavna visinska planinska meteoro-
lo{ka stanica (osn. 1953.). Pokraj zgrade su na ogra|enu prostoru smje{teni meteoro-
lo{ki instrumenti. Za razvitak ove stanice osobito je bio zasluàn prof. Boìdar Kiri-
gin (1921.– 1977.).
£ 11. Okolica doma. Prostrane travnate padine ispod Doma i na obronci-
ma susjedne Zaviànske kose zimi su, i po~etkom prolje}a, dobra skijali{ta.
Sa z. strane doma prolazi ~uvena Premuì}eva turisti~ka staza koja tu neda-
leko po~inje. Ispod doma s i.
strane prolazi cesta Oltari –
Lomska duliba preko livade,
koja je prikladna za parkira-
nje vozila. Desno od kapeli-
ce, koja je sagra|ena 2000.,
probijen je 1965. do doma
cestovni odvojak od 800 m
koji je danas asfaltiran. Pred
samom zgradom je mala te-
rasa za sun~anje, odakle se
pruà vidik na more i Vele-
bit.
Zaviànska kotlina sa {atorskim gradom

£ 12. Vu~jak 8’. Stazom l. iza ku}e
VIDOKRUG S VU^JAKA
odmah uzbrdo, strmo u s. smjeru kroz
Ime vrha m km 0°
{ikaru i kamenje na vrh (1644 m). To Snje`nik 1610 2,5 25
je kamenita glavica s vrlo lijepim vidi- Plje{ivica 1620 1,9 45
kom. Ovu kratku orijentacijsku {etnju Zalova~ko bilo 1630 1,0 86
s 50 m uspona korisno je poduzeti prije Buljevac 1550 15,0 104
Mali Rajinac 1699 3,7 128
ostalih izleta. Piv~evac 1676 1,8 131
£ 13. Velebitski botani~ki vrt 15’. Hajdu~ki kukovi 1649 8,7 147
Od doma silaz do kapelice na Zaviàn- Veliki Kozjak 1629 10,0 153
Lubenova~ka v. 1470 5,7 155
skoj cesti, zatim d. oko 100 m. Tu d. u Vratarski kuk 1650 5,9 160
ogradi je ulaz u vrt. Osnovan je 1966. Rivine 1638 1,9 170
na inicijativu Frana Ku{ana (1902.– Gromova~a 1675 4,9 172
1972.), profesora botanike na Farma- Veliki Zaviàn 1676 1,5 189
Zaviànska kosa 1620 0,5 213
ceutskom fakultetu u Zagrebu, i [u-
marije Krasno. Njegova je osnovna svrha znanstvena i istraìva~ka, a osim
toga treba sluìti populariziranju velebitske flore i kao zanimljiv turisti~ki
objekt. Smje{ten je na visini oko 1500 m na dnu Modri}-doca, poznatog
zbog osobina svoje mikrokli-
me: on je mrazi{te, gdje i u
ljetnim no}ima temperatura
nerijetko pada ispod ledi{ta.
U dolcu se pored bunara s iz-
vorskom vodom nalazi drve-
na zgrada s 4 leàja za potre-
be osoblja. Iza nje je izgra|e-
na kru`na staza koja obilazi
ponikvu s najzanimljivijim
primjercima flore. Ovdje se
na 30 hektara povr{ine nalazi
oko 600 autohtonih biljaka i
uz to 30 induciranih, tj. presa-
Velebitski botani~ki vrt
|enih iz drugih dijelova Vele-
bita. Uz biljke su plo~ice s natpisom, a tiskan je i ilustrirani prospekt. Vi{e o
vrtu u bro{uri »Velebitski botani~ki vrt« Vice Ivanovi}a (Hrvatske {ume,
1997.).
£ 14. Zaviànska kosa 15’. Od ku}e na jz. ravno preko livada na istaknut
stoàsti vrh visok oko 1620 m, sav obrastao travom (neki ga zovu i Klek). Vi-
dik je sli~an kao i s Vu~jaka. S vrha se moè lako bez puta si}i u Modri}-dolac
do Botani~kog vrta (v. 13) ili nastaviti oko vrta kru`nom stazom preko vrha
Balinovca (1601 m) na V. Za-
viàn.
£ 15. Veliki Zaviàn 1 h.

Od doma silaz do kapelice na
Zaviànskoj cesti, cestom
100 m d. do ulaza u Botani-
~ki vrt u Modri}-dolcu i mi-
mo njega jo{ nekoliko meta-
ra gdje se d. od ceste uzbrdo
odvaja markacija koja preko
strme livade ulazi u {umu.
Dalje vodi preko livade ê-
merikovac i Medvje|e doline
i zatim kroz klekovinu na
Osniva~ Vrta Fran Ku{an (1902.–1972.) u Vrtu 1967. godine sa
vrh kr{evita sto{ca s lijepim suradnicima Boènom Klapka i Stjepanom Bertovi}em
Velebit 417
vidikom na more (1676 m). Nekad
je ovdje bilo mnogo runolista, ali su
ga posjetitelji prili~no istrijebili (za-
branjeno trganje!). Na vrh se moè i
s druge strane, markiranom kru-
`nom turom preko Balinovca i sa si-
lazom u Botani~ki vrt.
£ 16. Zaviànski Piv~evac 1,20
h. Do Buljevca kao za M. Rajinac (v.
17) i tu od kriànja d. po i. bo~ini
Piv~evca markacijom uzbrdo kroz
{umu na vrh (1676 m). Razgled s vr-
ha: Rajinac, Hajdu~ki i Roànski
kukovi i skupina zaviànskih vrho-
va. Uspon je lijep i lak izlet {umovi-
tim krajem, a na putu za Rajinac je
usputna {etnja od pola sata. Ime je
dobio po tetrijebu (u bunjeva~kom
govoru pivac, pijevac).
£ 17. Mali Rajinac 2 h. Od doma Zaviàn i Velebitski botani~ki vrt (1:38 000)
silaz na cestu i njome nekoliko min
l. do mjesta gdje markirani put prelazi na drugu stranu u bukovu {umu.
Tim putem preko Zalova~ke kose, tj. prijevoja izme|u Zalova~kog bila
(1630 m) i Zaviànskog Piv~evca (1676 m), na Gornja jezera do kriànja
markiranih putova na Buljevcu 45’. Tu oprez: l. preko Jezera u Krasno (v.
6), ravno j. rubom Jezera na Rajinac, a d. gore u {umu na vrh Piv~evca (v.
16). Dalje ravno si. podno`jem Piv~evca u j. smjeru, preko livade [argovice,
i opet kroz {umu na travnati Carski i Generalski dolac, gdje se kod ostataka
erarske (»carske«) ku}e krià s Jezerskim putem Lom – Jezera – Krasno.
Nakon kriànja, markirani nogostup zakre}e l. uspinju}i se mije{anom {u-
mom u ji. smjeru, a zatim u i. smjeru uz obronak do prvog proplanka iznad
kamenitih stijena (lijep vidik na Jezera). Dalje kroz tzv. Vrata, zatim uz
travnat obronak, pa naglo d. kraj ponikve na rebro i njime na vrh M. Rajin-
ca, najvi{eg vrha sj. Velebita (1699 m; Mali Rajinac je vi{i od Velikog Rajin-
ca!). Put je lak, a osobito je lijep u vrijeme cvata kad su Jezera prekrita bo-
gatom florom. Vidik je orijentiran na kopnenu stranu Velebita.
VIDOKRUG S MALOG RAJINCA

IME VRHA m km 0°
Klek 1181 58 12
Sv. Gera 1178 110 12
Kona~i{te 1494 9,5 25
Sljeme 1032 140 29
Seli{ki vrh 1280 42 42
Ozeblin 1657 75 110
Klekova~a 1984 120 111
Hajdu~ki kukovi 1649 34 167
[atorina 1524 15 173
Vratarski kuk 1650 34 197
Gromova~a 1675 33 224
V. Zaviàn 1676 3,2 286
Vu~jak 1644 3,7 308
Slov. Sne`nik 1796 110 332
Triglav 2863 190 334
Risnjak 1528 80 335
Uspon na Mali Rajinac; u pozadini Hajdu~ki kukovi (Miro Lay) Plje{ivica 1620 4 335

£ 18. Gromova~a 2,30 h. Putem prema Rossijevu skloni{tu 2 h (v. 8). Ot-
prilike 1,5 km prije skloni{ta odvaja se d. od Premuì}eve staze uzbrdo
markiran nogostup, kroz gustu klekovinu, na vrh za 15-20’. Pri traènju
odvojka treba obratiti pa`nju na kamen s natpisom d. od Premuì}eve sta-
ze. Gromova~a je markantna kamenita gromada divovskih dimenzija
(1675 m), koja omogu}uje lijep vidik na more i velik dio Velebita. Vrlo zah-
valna usputna {etnja na putu do Rossijeva skloni{ta.
£ 19. Rossijevo skloni{te i Crikvena u Roànskim kukovima 3 h.
Ovaj je pohod bez sumnje najljep{i izlet od Doma na Zaviànu, a mo`da i
najljep{i u Velebitu. Vodi dijelom Premuì}eve staze koji je opisan kao uz-
du`ni put kroz skupinu (v. 8).
£ 20. Hajdu~ki kukovi 5 h. Silaz na cestu i njome d. do Trome|e (v. 10).
Na Trome|i d. s ceste silaz markiranom stazom u Duboku dolinu gdje se
sastaje s kolnikom od lugarnice na V. Lomu. Njime d. kroz {umu Leden|u i
l. povrh travnate [krbine drage za 20-30’ do odvojka za Rossijevo skloni{te
(d. natpis na kamenu). Do toga se mjesta moè sa Zaviàna i markiranim
silazom koji se odvaja s Premuì}eve staze malo prije Rossijeva skloni{ta.
Na{ put nastavlja ravno dalje uzbrdo kroz smrekovu {umu podno`jem Ma-
tinog vrha i nakon 20’ stiè na Lubenova~ka vrata (1474 m), prijevoj izme-
|u Roànskih i Hajdu~kih kukova. Malo prije prijevoja d. se odvaja marka-
cija na Vratarski kuk (natpis na kamenu). Slijedi 1 h silaza na drugu stranu
kroz Plan~ice, gdje se izmjenjuju cvjetne livade i skupine krasnih omorika,
do ceste koja silazi na Lubenovac. Njome do mjesta gdje se l. odvaja marka-
cija na vrh (dalje v. Roànski i Hajdu~ki kukovi, 8).
£ 21. Pl. skloni{te na Lubenovcu. Do odvojka za Hajdu~ke kukove v.
20. Silaz cestom na Veliki Lubenovac i preko livade na drugu stranu do pl.
skloni{ta (dalje v. Veliki Kozjak, 2).
£ 22. Veliki Kozjak 5,30–6 h. Do pl. skloni{ta na Velikom Lubenovcu (v.
21). Uspon na vrh v. Veliki Kozjak, 1.
LITERATURA
(V. – skr. Velebit). Hirtz, M.: Kroz Veliku Kapelu i V. do mora. HP 19, 1923., 125 i 149; Poljak, J.: Lubenovac. HP 21, 1925., 93; Hirtz,
M.: Od Apati{ana do Lubenovca. HP 21, 1925., 114; Gu{i}, B.: Du` sj. i srednjeg V. HP 22, 1926., 71; Kraja~, I.: Zimi na sj. V. i Senjskom
bilu. HP 23, 1927., 39; Premuì}, A.: Novi visinski put u sj. V. HP 28, 1932., 18; Kraja~, I.: Novi visinski putovi na V. HP 29, 1933., 143;
Modri}, B.: Na Zaviànu. NP 3, 1951., 260; Modri}, B.: Kroz Smr~eve doline. NP 4, 1952., 303; Modri}, B.: Zimi na Vu~jaku. NP 4, 1952.,
159; Modri}, I.: Opustjele plane, dulibe i doci. NP 7, 1955., 1; Kostovi}, J.: Sjeverni V. NP 7, 1955., 235; Severinski, V.: Senjske {ume i
njihova eksploatacija. Senjski zbornik 1, 1956., 232; Modri}, I.: Kroz borove gajeve V. NP 9, 1957., 65; Modri}, B.: Opustjelim klancima i
gudurama V. NP 13, 1961., 264; Ku{an, F.: Botani~ki vrt na V. Priroda 53, 1966., 164; Kirigin, B.: Deset god. rada plan. meteorol.
stanice Zaviàn. NP 16, 1964., 33; Markovi}, M.: Susret pod V. NP 16, 1964., 195; Ku{an, Z.: Stazama sj. V. NP 17, 1965., 71; Be{irovi},
U.: Dojmovi s V. NP 17, 1965., 241; Poljak, @.: Sjeverni V. Planine Jugoslavije. Zagreb 1967.; Ku{an, F.: Velebitski botani~ki vrt. Stru~ni
vodi~. Senj 1971.; Glavna meteorolo{ka stanica Zaviàn 1953-1973. Republ. HMZ, Zagreb 1973.; Bertovi}, S.: Ekolo{ko vegetacijske
zna~ajke okoli{a Zaviàna - Anali za eksploataciju {uma 18, 1975., 5; Velebitski botani~ki vrt i rezervat. Povodom 10-g. NP 29, 1977.,
193; Pave{i}, M.: Borovi vrh na s. V. NP 42, 1990., 121; Kantura, @.: Od Oltara do Budima. HP 84, 1992., 203; Ivan~evi}, V.: Velebitski
botani~ki vrt. Uprava {uma Senj 1997.
Velebit 419
Roànski i Hajdu~ki kukovi
Strogi prirodni rezervat. Roànski i Hajdu~ki kukovi s pl. su gledi{ta
najzanimljiviji dio s. Velebita. Neobi~no, gotovo fantasti~no carstvo kr{a
{to ga je priroda ovdje stvorila, rijetko se gdje javlja na jednomu mjestu, u
takvoj koncentraciji i veli~ajnosti. Skupina sadrì pedesetak kamenitih vr-
hova visokih preko 1600 metara koji bogatstvom oblika ve} odavna privla-
~e planinare i alpiniste. Glavne su prirodne karakteristike divlje, rastrga-
ne, okomite i odlomljene litice od gromadastih vapnenjaka, zatim jame, po-
nori, strmoglavnice, velike razderane ponikve, kameniti kolosi u obliku {i-
ljaka, tornjeva, kukova, obeliska, razlomljenih i nazubljenih glava, prirod-
nih vrata i prijevoja. Sve to, i uz to iskonski vegetacijski pokrov, bili su raz-
logom da su Roànski kukovi, zajedno s Hajdu~kima, od sije~nja 1960. pod
zakonskom za{titom kao strogi prirodni rezervat. U ovome bi kaosu stijena
i ponora uzaludno bilo traìti neku pravilnost, smjer ili niz. Taj neobi~ni la-
birint pruà {iroko polje djelovanja planinarima, alpinistima, speleolozi-
ma, botani~arima, geolozima, meteorolozima i drugim istraìva~ima priro-
de. Podru~je jo{ uvijek pruà ~ar neistraènoga, jo{ uvijek tu ima mjesta na
koja sigurno nije stupila ljudska noga.
Planinarstvo. Planinari su najprije po~eli prodirati u Roànske kukove.
^lanovi HPD-a podigli su u njima 1929. Rossijevo skloni{te i pojedine ku-
kove nazvali imenima zaslu`nih
planinara i istraìva~a. Tako su na-
stala imena Pasari}ev, Hir~ev, Ros-
sijev, Novotnijev i Kraja~ev kuk, te
Poljakov i Premuì}ev toranj. Kad
je 1930.–33. probijena i Premuì}e-
va turisti~ka staza upravo kroz naj-
neprohodnije podru~je, postao je
posjet Roànskim kukovima lakom
{etnjom. S turisti~ke staze moè se
bez ikakve muke i opasnosti, kao u
kakvu muzeju, promatrati bogat-
stvo oblika {to ga je ovdje nagomi-
lala kra{ka priroda. Godine 1995.
kona~no su markacije prodrle s
U Roànskim kukovima (N. Marcutti)
Premuì}eve staze i do najnepris-
tupa~nijega, Vratarskog kuka, a ure|en je i osiguran silaz do dna neko}
nepristupa~ne jame Varnja~e. Kod Vratarskog kuka otkrivena je i 1998. is-
traèna Slova~ka jama duboka 1301 m(!). Posljednji su svladani Hajdu~ki
kukovi. Markirani su usponi na dva najvi{a vrha, a 1995. su se u njima spe-
leolozi spustili u Lukinu jamu, najdublju u na{oj domovini (v. 5 u Skupini
Zaviàn).
Prilazi Rossijevu skloni{tu

£ 1. Jablanac – V. Alan 21 km – Rossijevo skloni{te 4 h. Uspon se mo-
è zapo~eti od pl. doma »M. Hirtz« u Jablancu ili 4 km iznad njega na Jad-
ranskoj magistrali pored benzinske crpke (stajali{te autobusa na zahtjev),
na mjestu gdje se cesta Jablanac – Alan krià s Jadranskom magistralom,
ili pak s Magistrale 1 km ju`nije gdje se ona krià s pl. stazom Jablanac – V.
Alan.
Jablanac je turisti~ko mjesto s
lu~icom na obali Velebitskog ka-
nala, 4 km ispod Jadranske ma-
gistrale, povezano s njom asfal-
tiranim krakom (Senj 45 km,
Karlobag 36 km). Ima oko 150
stalnih stanovnika (ljeti dvos-
truko), hotel, parkirali{te, trgo-
vinu, po{tu i ure|eno kupali{te.
U blizini je novo naselje i auto-
kamp Stinica. Veza trajektom
za Rab (50’) i autobusna veza s
Rijekom (115 km) i Zagrebom
(220 km). Cesta preko V. Alana
veè Jablanac s li~kom cestov-
nom magistralom. U mjestu je i
pl. dom »Miroslav Hirtz«. Ben- Planinarski dom u Jablancu (desno gore)
zinska crpka je iznad mjesta na Jadranskoj magistrali. U povodu 800. godine osnutka
Jablanca objavio je [. Balen 1979. povijesnu studiju »Jablanac« (fotokopija se moè
naru~iti kod HPD-a »MIV« koje upravlja pl. domom).
Polazna je to~ka i baza za uspon na Velebit pl. dom u samom Jablancu koji,
osim toga, sluì za odmor planinarima nakon silaska s Velebita k moru.
Pl. dom »Miroslav Hirtz« nalazi se na vidljivu mjestu povrh Jablanca, na kameni-
toj litici, oko 20 m iznad mora (najniì pl. dom u Hrvatskoj, a mo`da i na svijetu). Ima
40 leàja (25 u sobama i 15 u skupnoj spavaonici), blagovaonicu, dvije opremljene ku-
hinje, terasu, vise}u kuglanu, vodovod, elektriku, TV. Sagradio ga je prije Drugoga
svjetskog rata dr. Miroslav Hirtz (1878.–1944.) na dominantnom poloàju iznad sa-
me luke. HPS ga je 1955. otkupio od Hirtzovih nasljednika, elektrificirao, uredio cis-
ternu velikog kapaciteta, prigradio depandansu i nazvao ga »Hirtzovim domom« Go-
dine 1962. predao ga je na upravljanje PD-u »Japeti}« u Samoboru, a 1980. PD-u
»MIV« iz Vara`dina koje ga je obnovilo i 1994. uvelo vodovod. Dom je otvoren od 1. 5.
do 30. 9. (izvan sezone uz najavu), a skloni{te je stalno otvoreno. Objektom danas up-
ravlja HPD »MIV« (biv{e PD »LTA«) iz Vara`dina. Odmah iznad doma je glavica
Kla{nica s predrimskom, ilirskom gradinom. Od doma se mogu poduzimati usponi u
Velebit i lijepe {etnje u okolicu Jablanca, me|u kojima je najatraktivnija u Zavratni-
cu, te trajektom na Rab radi uspona na njegov najvi{i vrh Kamenjak (v. Planine hrv.
oto~ja).
Zavratnica je potopljena draga (nije fjord, jer nije ledenja~kog postanka) roman-
ti~nog, ali i divljeg izgleda zbog golih stijena ruì~aste boje i tamnomodrog mora. Du-
ìna drage je oko 800 m. Do nje i njezinom zapadnom stranom sve do kraja drage pro-
bijena je lijepa turisti~ka staza s nekoliko vidikovaca, jednim tunelom i po~ivali{tem
na kraju puta.
Pje{a~ki put do Alana (4 h) vodi iz Jablanca uzbrdo kraticama do Jadran-
ske magistrale, njom d. 200 m, zatim preko ceste mimo zaseoka Donji Bari-
~evi}i uzbrdo kr{evitim nogostupom do brdske ceste Jablanac – Alan – [ti-
rova~a. Cestom 200 m na jug, zatim preko nje o{tro uzbrdo kamenitom dra-
gom koja se penje izme|u Dundovi}a kose i Velike gore na Turska vrata. To
je prirodan prolaz izme|u
gole pe}ine l. i velikoga ka-
menog obeliska d. Na krià-
nju iza Vrata l., pa ispod im-
pozantnoga kamenog kuka
Strogira do {umovite Peki-
nice. Dalje si. uz kamenu og-
radu branjevine, pa preko
Lamnice ponovo na cestu
kod Tomljen-brijega, upra-
vo na mjestu gdje se l. odvaja
njezin krak na Dundovi}a
Zavratnica kod Jablanca
Velebit 421
pode. Pedeset koraka l. markacija prelazi ces- SATNICA OD ALANA
tu, sije~e njezin o{tar zavoj i ponovo stiè do Alan~i} (1611 m) 1h
ceste nekoliko minuta ispod gornje stanice Seravski vrh (1629 m) 1,30 h
Crikvena (1614 m) 3h
nekada{nje industrijske ì~are Stinica – Rossijevo skloni{te 3,30 h
Alan. Do pl. ku}e na Alanu jo{ nekoliko min Roànski vrh (1638 m) 3,30 h
cestom. Uspon iz Jablanca veoma je naporan Dom na Zaviànu 6h
Oltare 8h
jer prolazi strmim, bezvodnim, kr{evitim Ze~jak (1622 m) 2h
krajem koji je stalno izloèn nesmiljenoj pri- [atorina (1624 m) 5h
peci. Zato uspon valja poduzeti zarana. Ori- Radlovac 5h
Ba~i}-kuk 8h
jentacija nije te{ka jer put vodi u istom smje- Pl. dom u Ravnom Dabru 10 h
ru sa ì~arom i cestom. Postoji mogu}nost O{tarije 12 h
prijevoza kamionima koji izvoze drvnu gra- Lubenovac 6 km
V. Kozjak (1629 m) 3h
|u. U prvom dijelu puta moè se upotrijebiti Hajdu~ki kukovi (1649) 5h
varijanta koja iz Jablanca vodi u Zavratnicu i Jablanac 3h
[tirova~a 2 h/12 km
iz nje se penje preko sela Jezera do Jadranske
magistrale.
Cestovni prilaz. Iz Jablanca 4 km do Jadranske ceste i preko nje nastavi-
ti 17 km brdskom cestom u brojnim zavojima do Alana (nagib do 10%). Ces-
ta je u lo{em stanju jer se vi{e ne odràva i pogodna je samo za terenska vo-
zila.
Pl. ku}a na Alanu (1345 m) ure|ena je u lugarnici sagra|enoj 1960. godine l. tik uz
cestu, u blizini gornjega kraja nekada{nje industrijske ì~are, na j. podno`ju vrha
Alan~i}a (1611 m), na rubu {ume. Prema sporazumu s HPS-om lugarnica ve} niz go-
dina sluì kao planinarska ku}a i u njoj ljeti deùraju ~lanovi Gospodarske komisije
HPS-a. U prizemlju je kuhinja gdje se moè prirediti donesena hrana, a pored ku}e je
cisterna s pitkom vodom i mjesto za parkiranje. Na katu je 5 soba s 30 leàja. Od ku}e
se pruà lijep vidik na more i oto-
ke Rab i Pag. Desetak minuta
uspona cestom iznad lugarnice,
na alanskom prijevoju Kosici
(1379 m), cesta se krià s Pre-
muì}evom uzdu`nom turisti-
~kom stazom koja tu prelazi iz
sjevernoga u srednji Velebit. Tu
je s d. strane ceste spomenik pos-
tavljen u povodu 40-godi{njice
osnivanja partizanskog odreda
»Alan« (postavljen 27. 7. 1981.).
Po svome smje{taju objekt je
dobro upori{te za izlete u velik
dio Velebita. Informacije HPS,
Zagreb. Ljeti je u ku}i tel. na ag-
Planinarska ku}a na Velikom Alanu (Alan âplar) regat.
Od ku}e na Alanu ima do Rossijeva skloni{ta 3,30–4 h lagana hoda. Najpri-
je treba cestom uzbrdo jo{ oko 300 m do alanskog prijevoja (1379 m), gdje se
cesta krià s Premuì}evom stazom. Stazom l. uzbrdo u {umu. Staza je opi-
sana kao uzdu`ni put kroz Roànske kukove (v. 4).
£ 2. Starigrad Gornji – V. Brisnice – Rossijevo skloni{te 4–5 h. Od
Starigrada 3,5 km cestom u Velike Brisnice (markirane kratice), zatim
preko kamenjara, vrtova i uz dvije velike cisterne. Iza sela l. strmim ob-
ronkom u zavojima do bunara. Pro{av{i Planj~ice i Klanac, ulazimo u
Smr~eve doline.
Smr~eve doline su kompleks prostranih uvala obraslih gustom smr~evom {umom
uz koju je vezana narodna predaja o hajducima i zakopanu blagu. Na stijeni iznad
jedne polupe}ine jo{ i danas se raspoznaje uklesan potpis »Jerko 1843«, vjerojatno
jednog od traga~a za zakopanim blagom, a naokolo pe}ine iskopan materijal. Neko},
prije izgradnje Premuì}eve staze, ovuda je bio glavni prilaz do Rossijeva skloni{ta.

Zanimljivo je da je s vremenom bukva u Smr~evim dolinama toliko napredovala da je
smr~a danas u manjini.
Iz Smr~evih dolina zapadnim podno`jem Gromova~e u Leg~evu [tirova~u i
o{trim usponom do Rossijeva skloni{ta. Put je prvi put bio markiran oko
1937., a ponovno je markiran, o~i{}en i okresan 1979. Do V. Brisnica moè
se automobilom, odvojkom s Jadranske magistrale.
£ 3. Dom na Zaviànu – Rossijevo skloni{te 2,30 h. Nakon izgradnje
Zaviànske ceste, prilaz od Doma na Zaviànu najkra}i je, najudobniji i naj-
ljep{i prilaz Roànskim kukovima (v. Zaviàn – Rajinac, 8).
Uzdu`ni put kroz Roànske kukove

£ 4. Rossijevo skloni{te – Alan Premuì}evom stazom 3,30 h. Od
Rossijeva skloni{ta nastavlja se Premuì}eva staza na jug, najprije kratkim
usponom iz Jerkovi}-doca jednim zavojem na prijevoj izme|u Hircova (des-
no) i Rossijeva kuka (lijevo), odakle po~inje jedna od najljep{ih tura na cije-
lom Velebitu. Staza prolazi kroz neko} najneprohodniji dio Roànskih ku-
kova i omogu}uje lak pristup na pojedine od njih, a osim toga pruà vrlo li-
jepe vidike na more i Velebit. Probija se po rastrganu hrptu izme|u Gajino-
ve jame i Puève doline, zatim silazi kroz Gornji i Donji Boìn dô~i}, dva ka-
menita kotla sa zelenim dnom, te ulazi u najdivljiji dio kukova gdje je put
ve}im dijelom usje~en u stijene ili ih prelazi po lijepo izvedenim malim vija-
duktima koji su tako solidno gra|eni da i nakon sedam desetlje}a odolijeva-
jui zubu vremena. Iza jednog zavoja pruà se l. od staze vidik na impozan-
tnu okomitu troglavu stijenu Varnja~u, iza koje se l. nastavljaju Poljakov
toranj, Novotnijev kuk i drugi bezimeni kukovi. Do njih nema puta, ali je
orijentacija laka, jer su vidljivi sa staze, a 1994.–95. je zadarski planinar
Slavko Tomerlin kroz njih proveo markaciju i teà mjesta osigurao klinovi-
ma i èlj. uàdi (v. 8). Usponi su odreda penja~ki pothvati, jer svi vode kroz
kr{, stijene i klekovinu. Nakon Varnja~e, staza se u nekoliko blagih zavoja
penje na dvoglavu kamenitu Crikvenu, na prijevoj izme|u njezina i. i z. vr-
ha (30’ od Rossijeva skloni{ta). Uspon s prijevoja na najvi{i vrh Crikvene
(v. 9) vodi 5’ d. kroz golu stijenu. S druge strane prijevoja put silazi stuba-
ma u bukovu {umu i pro{av{i z. podno`jem Kraja~eva kuka stiè za 30’ pod
Goli vrh. Njegovom d. stranom uspinje se u zavoju na prijevoj izme|u trav-
natog Seravskog (1663 m) i {umovitog Golog vrha (1669 m), odakle se nat-
rag pruà najljep{i pogled na Roànske kukove. Sa staze se moè usput
skrenuti d. za markacijom na Seravski vrh (1663 m) za 20’ (prilaz je prosje-
~en kroz klekovinu i markiran 1994.). Sljede}i sat hoda vodi preko valovita
pa{njaka sa slobodnim vidicima, ~as na jednu, ~as na drugu stranu. Pro{av-
{i kroz bukovu {umicu
Da{~evac, staza prolazi i.
obronkom Alan~i}a (1611
m), pribliìv{i se vrhu na
svega 10’. Uspon na taj
vrh laka je usputna {et-
nja koju vrijedi poduzeti
zbog zanimljive flore i
prekrasnog vidika na mo-
re i otoke. Pro{av{i Alan-
~i}, staza ulazi u {umu i
naglo se spu{ta u broj-
nim zavojima (postoje
kratice) s visine od 1600 Shematski prikaz markacija u Roànskim kukovima sa satnicom
Velebit 423
m do prijevoja na V. Alanu (1379 m). Ovdje Premuì}eva staza prelazi pre-
ko ceste Jablanac – [tirova~a u srednji Velebit, a d. je cestom oko 300 m si-
laza do pl. ku}e na Alanu (v. 1).
Izleti od Rossijeva skloni{ta i Premuì}eve staze

Rossijevo skloni{te (1580 m) nalazi se u s. dijelu Roànskih kukova, na rubu Jer-
kovi} doca, male cvjetne livade preko koje vodi Premuì}eva staza, s d. strane te sta-
ze, na j. podno`ju Pasari}eva kuka, tik uz njegovu golu liticu. To je
prizemna, stalno otvorena zgrada od kamena, s jednom prostori-
jom koja je jednostavno opremljena (skupni leàj, {tednjak, cis-
terna iza ku}e), ali kako je bez nadzora, unutra{njost je ~esto
neuredna, a oprema nestaje. Drva za ogrjev moè se na}i u
okolnim {umama. Pred ku}om je terasa s koje se pruà lijep vi-
dik na more i otok Rab. Ku}u je sagradio HPD (otvorenje 15. 8.
1929.) i nazvao po svome ~lanu i velebitskom istraìva~u, bota-
ni~aru Ljudevitu Rossiju (1850.–1932.). Objekt je nekoliko puta
obnavljan, pa tako 1955., 1969. i 1991. Pruà izvrsno upori{te za
uspone u te{ko pristupa~an labirint Roànskih kukova. Hranu je
potrebno donijeti sa sobom, a za dulji boravak tako|er posu|e,
svjetiljku i vre}e za spavanje. Od izleta koji se mogu poduzeti iz Ljudevit Rossi
Rossijeva skloni{ta najljep{i je i najlak{i na Crikvenu i nipo{to (1850.–1932.),
ga ne treba propustiti (v. 9). istraìva~ velebitske flore
£ 5. Blià okolica Rossijeva skloni{ta. Neposredno iznad skloni{ta

okomila se stijena Pasari}eva kuka. U dubini na z. strani vidi se travom ob-
rasla zaravan Leg~eva [tirova~a. Na ji. strani je Jerkovi}-dolac, cvjetna li-
vada promjera oko 100 m, preko koje prelazi Premuì}eva staza, a iza nje
pruà se u i. smjeru kr{evit greben s nizom kamenitih kukova, duga~ak oko
1,5 km. Taj greben zapo~inje desno s niskim Hircovim kukom, pa se nas-
tavlja preko Rossijeva, Novotnijeva i Vratarskog kuka do Lubenova~kih
vrata.
£ 6. Gromova~a 1 h. Premuì}evom stazom na sjever, u smjeru doma na
Zaviànu 45’ do mjesta gdje se l. od staze o{tro penje markirani nogostup
kroz klekovinu (natpis na kamenu uz stazu). Za 15-20’ stiè se na kameniti
vrh Gromova~e (1676 m). Veoma zahvalna usputna {etnja, s lijepim vidi-
kom na more.
£ 7. Pasari}ev kuk 10’. Kamenitu golu hridinu {to se osovila neposredno
nad Rossijevim skloni{tem nazvali su planinari prilikom njegove gradnje
po tada{njemu zaslu`nom predsjedniku HPD-a prof. Josipu Pasari}u
(1860.–1937.). Uspon je mogu} izravno od skloni{ta uz strmu liticu. Nije te-
SATNICA OD ROSSIJEVA SKLONI[TA
Gromova~a (1676 m) 1h
Dom na Zaviànu 2,30 h
Oltare 4,30 h
Sv. Juraj 6,30 h
Krasno 4h
Mali Rajinac (1699 m) 3h
Veliki Lom 1,30 h
Lubenova~ka vrata 2h
Pl. skl. na V. Lubenovcu 3h
Hajdu~ki kukovi (1649 m) 4-5 h
Veliki Kozjak (1629 m) 5h
Kraja~ev kuk (1690 m) 1,30 h
Crikvena (1641 m) 30'
Alan~i} (1611 m) 2,30 h
Veliki Alan 3h
Jablanac 6h
[tirova~a 5h
Rossijevo sklonište pod Pasari}evim kukom (B. Pami})

àk jer ima dobrih hvati{ta,
ali je ipak potreban stanovit
oprez, osobito nakon ki{e
kada je stijena skliska.
£ 8. Rossijev – Novotni-
jev – Vratarski kuk – Lu-
benova~ka vrata oko 3 h.
Taj popre~ni smjer kroz ku-
kove postao je pristupa~nim
1994.–95. kada ih je zadar-
ski planinar Slavko Tomer-
lin povezao markacijom i te-
à mjesta osigurao klinovi-
ma i èljeznom uàdi. Plani- Kraja~ev kuk (lijevo) te isto~na i zapadna Crikvena sa sjevera
nari koji vole alpsku prirodu (A. âplar)
uìvat }e u slobodnom pe-
njanju, ako su spremni odre}i se udobnosti Premuì}eve staze. Markacija
se od nje odvaja j. od Rossijeva skloni{ta, odmah iza prvog prijevoja lijevo.
Za 5-10’ laka uspona stiè se na Rossijev kuk, nazvan po velebitologu bota-
ni~aru Ljudevitu Rossiju (1850.–1932.). Dalje l. stranom grebena, zatim d.
silaz pod Novotnijev kuk, nazvan tako po prof. Vjekoslavu Novotniju
(1843.–1928.), zaslu`nu hrvatskom planinaru starije generacije. Slijedi us-
pon na njegov vrh u penja~kom stilu. Silaz na drugu stranu (tu se d. odvaja
markacija do jame Varnja~e), zatim oko 1 h penjanja preko bezimenih ku-
kova i me|u dubokim jamama (na jednome teèm mjestu silaz je osiguran s
20 m èlj. uàdi), pa silaz kroz {umu do Vratarskog sedla. Malo prije sedla
prilazi s l. markacija iz Fabinog dolca, a 30 m iza njega je ra~vanje: ravno
dalje 40’ silaza na Lubenova~ka vrata kroz teàk kr{ (na teèmu mjestu
opet uè) i potkraj ravno kroz {umu, a d. uspon od 30’ na tjeme Vratarskog
kuka. Tim smjerom nakon 20 m izlazimo iz {ume u klekovinu i prelazimo
preko grebena u malu udolinu. Iz nje kroz tjesnac i kroz klekovinu na vrh.
Zbog veli~anstvena vidika netko ga je nazvao »kraljem velebitskih vrhova«.
Podru~je Vratarskoga kuka jo{ je uvijek predmet istraìvanja. Ju`no od
njega, pod Malim kukom, speleolozi su 1998. istraìli Slova~ku jamu do du-
bine od 1301(!) m. Nakon silaska na Lubenova~ka vrata moè se l. u Lom-
sku dulibu ili d. za 1,30 h do pl. skloni{ta na V. Lubenovcu. Nakon 1 h silaza
prema Lubenovcu se l. odvaja markirani uspon na Hajdu~ke kukove (1,30–
2 h uspona; v. 14).
£ 9. Crikvena 30’. Premuì}evom stazom prema Alanu do prijevoja izme-
|u i. i z. Crikvene (v. 4) i tu d. kroz stijenu 4–5’ na z. vrh (1641 m), odakle se
pruà lijep i informativan vidik na sve Roànske kukove. U glatkim plo~a-
ma samog vrha nalazi se prirodna kamenica gdje se nakon ki{e moè na}i
pitke vode.
£ 10. Varnja~a 30–50’. Varnja~a je hridina okrunjena s tri kamene glavice.
Ljepotom, okomitim stijenama i crnogori~nim stablima na svojim policama
ostavlja dubok dojam na svakog prolaznika. Njezin je hrbat duga~ak oko 400
m, a mjestimice {irok svega metar. Pruà se u smjeru s.-j. usporedno s Pre-
muì}evom stazom, a sastoji se od bijelih hrapavih vapnenjaka. Kamen tu
nije kr{ljiv i zato unato~ strmini omogu}uje sigurno penjanje. Od Rossijeva
skloni{ta treba Premuì}evom stazom 15’ (oko 700 m) prema Alanu. Nakon
G. i D. Boìna do~i}a staza zavija ispred Crikvene, odakle se l. od puta pruà
vidik na z. stijenu Varnja~e sa sva tri njezina vrha. Odavde l. bez puta, za
markacijom, si}i kroz stijene i klekovinu, a zatim odabrati najprikladniji
smjer do sjevernog vrha, te grebenom prije}i na srednji i ju`ni vrh. Visina im
Velebit 425
je otprilike 1630 m. Uspon
od staze traje 20–40’ i zapra-
vo je mala, ali lijepa penja~ka
tura, koja se moè izvesti bez
tehni~kih pomagala.
£ 11. Jama Varnja~a
(1350–1450 m) 45’. Od sklo-
ni{ta Premuì}evom stazom
na jug oko 25’ do mjesta gdje
se l. otvara vidik na stijenu
Varnja~e. Natpis upu}uje l.
na odvojak do jame. Marka-
cija silazi prosjekom kroz
Troglavi kuk Varnja~a s Premuì}eve staze klekovinu, zatim se penje na
greben izme|u dviju poni-
kava i njime nastavlja na prijevoj izme|u stijene Varnja~e i Novotnijeva ku-
ka do ruba jame. Duboka je oko 100 m, a na dnu se nalazi vje~ni snijeg. Taj
je prilaz prosjekao 1994. zadarski planinar Slavko Tomerlin i omogu}io si-
laz do dna postavljanjem ljestava, klinova i èlj. uàdi. Ipak, silaz je rezervi-
ran samo za spretne i hrabre planinare, uvijek u dru{tvu, nikada sam.
£ 12. Premuì}ev toranj 1 h. Nalazi se u kr{evitu grebenu {to se proteè
oko 300 m z. od Crikvene. Grebenski je pristup s Crikvene odvi{e opasan
zbog okomitih i glatkih stijena. Najlak{i je uspon s j. podno`ja Crikvene. S
prijevoja izme|u i. i z. Crikvene treba se spustiti stazom do podno`ja stije-
ne u smjeru Alana, najprije stubama, a zatim zavojima. Na podno`ju Crik-
vene treba skrenuti d. sa staze i dalje prodirati podno`jem bez puta, traè}i
najlak{i pristup do vrha (oko 1620 m). Uspon je mali penja~ki podvig koji
dolazi u obzir samo za snala`ljive i vrlo okretne planinare. Osobit je oprez
nuàn na prijevoju izme|u Crikvene i Premuì}eva tornja, gdje je desetak ja-
ma snje`nica s tako glatkim i okomitim stranama da bi svaki pad bio koban.
[irina je njihovih otvora tek po nekoliko metara, a dubinu je ve}inom nemo-
gu}e ocijeniti jer se dno gubi u mra-
ku. Toranj je nazvan imenom ing.
Ante Premuì}a (1889.–1979.), pro-
jektanta velebitske turisti~ke staze.
£ 13. Kraja~ev kuk – Pl. skloni-

{te na V. Lubenovcu 3 h. Od Ros-
sijeva skloni{ta do prijevoja izme|u
z. i i. Crikvene v. 4. S prijevoja silaz
na drugu stranu stubi{tem i nakon
15’ skrenuti s Premuì}eve staze l.
za markacijom kojom ima do vrha
20’, najprije livadicom, pa uz bok
kuka i potkraj kroz klekovinu (1,30
h od Rossijeva skloni{ta). Spomeni-
mo da s Premuì}eve staze postoji
jo{ jedan odvojak na Kraja~ev kuk
(10’ dalje), za planinare koji dolaze
s Alana.
Kraja~ev kuk (1659 m) je izrazita sku-
pina u j. dijelu Roànskih kukova, u ko-
joj se svojom veli~inom i oblikom zapra-
vo isti~u dva kupasta vrha, nejednake vi-
sine. Nazvani su po predsjedniku HPD-a Jama snje`nica u Roànskim kukovima

dr. Ivanu Kraja~u koji ih je prvi opi-
sao. Svojom slikovito{}u i poloàjem
kuk privla~i pogled svakog putnika na
Premuì}evoj stazi.
Silaz s vrha istim putem natrag,
ali nakon 10’ na ra~vanju marka-
cije skrenuti l. prema Lubenovcu,
zaobilaze}i dvije velike ponikve.
Nakon 1 h izlazi se na V. Lubeno-
vac do {ljun~are, odakle je do pl.
skloni{ta jo{ 15’ cestom nizbrdo.
£ 14. Hajdu~ki kukovi 4–5 h.

Do odvojka za Hajdu~ke kukove
v. 8. Najprije malo nizbrdo na li-
vadu, zatim uspon kroz {umu,
prijelaz preko jednoga grebena i
opet mali silaz u udolinu. Udoli-
nom do skretanja d. o{trim uspo-
nom najprije kroz visoku, a zatim
sve rje|u crnogori~nu {umu do
stjenovita grebena nad provali-
jom. Idu}ih 20’ treba zdesna zao- Najvi{a to~ka Premuì}eve staze: stubi{te
bi}i provaliju i iza}i na vrh (1649 izme|u z. i i. Crikvene
m). Oko 500 m zra~ne linije sz.
nalazi se vrh koji je, izgleda, 1 m vi{i (u starim kartama naziva se Golubi}),
a tako|er mu je markiran pristup koji s puta na prijevoj Lubenova~ka vrata
skre}e d. oko 10’ prije prijevoja.
Hajdu~ki kukovi su vrlo te{ko prohodno podru~je ljutoga krasa bez ikakva puta. U
njima se moè nazrijeti dinarski smjer pruànja (sz.-ji.), ali su kukovi tako razderani
i me|usobno podijeljeni dubokim ponikvama i ponorima da je tu svako snalaènje vr-
lo oteàno, a prodiranje mukotrpno, mjestimice ~ak i opasno. Zapreke uve}ava ja~e ili
slabije razvijena jelova i smr~eva {uma kojom su kukovi obrasli gotovo do vrhova.
Prema narodnoj predaji u tom su neprohodnu podru~ju nalazili skloni{te hajduci i po
njima je cijeli masiv dobio ime. Nemogu}e je u nekoj suvisloj turi u bilo kojemu smje-
ru obi}i sve kukove. Mogu se poduzeti samo pojedina~ni usponi na jedan ili nekoliko
bliìh kukova. Zbog divljine i nepristupa~nosti, tu jo{ uvijek ima mjesta na koja nije
stupila ljudska noga, {to Hajdu~kim kukovima daje osobit ~ar nepoznatoga i neistra-
ènoga. Hajdu~ki su kukovi zajedno s Roànskima 1969. progla{eni strogim prirod-
nim rezervatom. Godine 1994. i 1995. u Kukovima je, s njihove s. strane, istraèna
Lukina jama, dosad najdublja jama u Hrvatskoj (1392 m) i po dubini deveta na svijetu
(v. 5 u glavi o Zaviànu).
Hajdu~kim kukovima mnogo je kra}i i lak{i prilaz od skloni{ta na V. Lube-

novcu do kojeg se moè sti}i automobilom (v. Veliki Kozjak). Od skloni{ta
preko travnate Lubenova~ke visoravni i na suprotnoj strani opet na cestu
koja zaobilazi livade. Po cesti jo{ 400 m do opisanog odvojka za vrh.
LITERATURA
(RK – skr. Roànski kukovi). Kraja~, I.: RK u sj. Velebitu. HP 18, 1922., 57; Poljak, J.: Donji ili RK. HP 24, 1928., 233; Premuì}, A.: Silaz
u jamu Varnja~u. HP 26, 1930., 163; Premuì}, A.: RK. HP 26, 1930.,18; Kraja~, I.: Varnja~a. HP 26, 1930., 99; Kraja~, I.: Sjeverna
vrta~a Varnja~e. HP 28, 1932., 1; Kraja~, I.: RK. HP 28, 1930., 243 i 28, 1932., 112; Kraja~, I.: Novi usponi u RK. HP 26, 1930., 152 i
28, 1932., 82; Premuì}, A.: Crikvine. HP 27, 1931., 235; Pasari}, J.: RK na Velebitu. Kalendar »Napredak« 20, 1931., 161; Gu{i}, I.:
Novogodi{nji izlet. NP 11, 1959., 118; Premuì}, A.: Velebitski listi}i. NP 12, 1960., 44; Poljak, @.: RK. NP 16, 1964., 161; Ferlin, V.:
Velebit me voli. NP 27, 1975., 194; Tomerlin, S.: Kroz RK. HP 86, 1994., 178; Pavlin, T.: Vratarski kuk, kralj velebitskih vrhova. HP 86,
1994., 279; Boì}, V.: Jamski sustav Lukina jama-Trojama. HP 86, 1994., 193; Tomerlin, S.: Novi put na Vratarski kuk. HP 87, 1995.,
255; Jalì}, B.: Ekspedicije Lukina jama. Speleolog 1994–95., 8-12; Bak{i}, D. i sur.: Slova~ka jama. Speleolog 1996–97., 2-12.
Velebit 427
Veliki Kozjak
Po svojoj slikovitosti i poloàju pripada najljep{im velebitskim vrhovima.
Njegove bijele, isprane vapnena~ke stijene izranjaju iz gustih {uma poput
osamljene skupine tornjeva, pruàju}i s vrha {irok vidik na prostrane {ume
pra{umskog tipa koje ga okruùju sa svih strana. S njegova se vrha u {um-
skome moru naziru lijepi dolci i proplanci Lubenovca i [tirova~e, a na ob-
zorju stoàsta [atorina u srednjemu Velebitu i iza nje bijeli vapnena~ki zu-
bi Ba~i}-kuka i Kize na pragu ju`nog Velebita. Sam greben Kozjaka sastoji
se od sredi{njega najvi{eg vrha (1629 m) i od jo{ dvije skupine stijena: jedne
z. i jedne i. Na zapadnu se moè sti}i grebenom s vrha, dok je uspon na is-
to~nu pravi penja~ki podvig jer se sastoji od samih glatkih okomitih tornje-
va. Izvanrednom harmonijom u rasporedu svojih stijena Kozjak ostavlja
snaàn dojam, a njihovim oblikom i tipom vegetacije do~arava pejza` alp-
skoga tipa. Na cijelom putu vlada veli~anstvena ti{ina i vrlo su rijetki sus-
reti s ljudima ili ìvotinjama.
Planinarstvo. Iako su ga dobri znalci ve} odavna otkrili, Kozjak je tek
1994. postao posve pristupa~nim zahvaljuju}i tome {to je u blizini, na V.
Lubenovcu, ure|eno novo pl. skloni{te. U njemu su na{li upori{te i alpinis-
ti, tako da su u ovo kratko vrijeme izveli ve} tridesetak prvenstvenih pe-
nja~kih uspona. Pje{a~ki uspon na vrh dobro je markiran.
Izbor prilaza. Kozjak je vrlo udaljen od javnog prometa tako da jednodnev-
ni pje{a~ki prilazi prakti~no nisu mogu}i. Uobi~ajeni su prilazi za pje{ake s
Premuì}eve staze, odnosno s pl. ku}a na njoj (Dom na Zaviànu, Rossijevo
skloni{te i skloni{te na V. Alanu). Velika je pogodnost {to se na podno`ju na-
lazi stalno otvoreno skloni{te na V. Lubenovcu, a odnedavna i nova pl. ku}a
Begova~a na asflatiranoj cesti Krasno – [tirova~a. Prilaz automobilom je,
naprotiv, vrlo lak zahvaljuju}i mreì dobrih {umskih cesta koje ~ine pun
krug oko masiva. Automobilom, pa i autobusom, moè se pri}i do samoga
podno`ja, tako npr. iz Krasna, sa Zaviàna i [tirova~e. Do vrha postoji samo
jedan pje{a~ki uspon koji potkraj zahtijeva i malo penja~kih sposobnosti.
£ 1. Pl. ku}a na V. Alanu – Kozjak 2,30 h. Od ku}e cestom uzbrdo preko
prijevoja Veliki Alan 2 km do mjesta gdje se l. pod pravim kutom odvaja
preko livade Tuderevo {umska cesta prema V. Lubenovcu, kojom treba 3
km do ra~vanja (kod ru{evne lugarnice): l. dolje silaz do pl. skloni{ta na V.
Lubenovcu (1,50 h od V. Alana), a d. cestom poloìto oko 700 m do mjesta
gdje se l., na razmaku od 50 koraka, odvajaju dvije markacije: polulijevo
drugi silaz na Lubenovac, a
poludesno uspon na Kozjak.
Na tome je mjestu cesta us-
ka pa treba malo prije toga
prona}i mjesto za parkira-
nje. Uspon najprije vodi gus-
tom {umom i preko povalje-
nih stabala, jedva vidljivim,
mjestimice strmim nogostu-
pom. Napokon izlazi na reb-
ro obraslo travom u z. gre-
benu Kozjaka. Nekoliko mi-
nuta d. stranom rebra, pa
preko njega strm silaz na
Pogled s vrha V. Kozjaka
dno velike ponikve pod z.

stijenom najvi{ega vrha (po-
nikva se moè obi}i s d. stra-
ne). S druge strane ponikve
podno`jem stijene d. do nje-
zina i. ruba i tim rubom us-
pon (oprezno!) na sam vrh
(1629 m). Vidik se pruà na
niz velebitskih vrhova, me-
|u njima i na obli`nje stijene
M. Kozjaka, a osobito je im-
presivan pogled na {umsko
prostranstvo u smjeru [ti-
rova~e.
£ 2. Pl. skloni{te na V.
Lubenovcu – V. Kozjak 2
h. Najbliì je pje{a~ki prilaz
do pl. skloni{ta na V. Lube-
novcu od pl. ku}e na V. Ala-
nu (cestom i potkraj kratica-
ma 1,30 h). Cestovni prilaz
je cestom Krasno – [tirova- Veliki Lubenovac (N. Marcutti)
~a, do koje se moè sti}i i sa
Zaviàna i s Alana. S te ceste treba nakon 20 km od Krasna, kod pl. ku}e u
{umi zvanoj Begova~a, skrenuti d.
Pl. ku}a Begova~a (1180 m) nalazi se kod samoga ra~vanja. Naziva se i »Careva ku-
}a«. Uredili su je 1999. ~lanovi PD-a »Gromova~a«iz Oto~ca u biv{oj lugarnici (najam
na 10 g.). Ku}a ima opremljenu kuhinju, spavaonicu s 15 leàja i cisternu. Zatvorena
je, a klju~ se nalazi u Oto~cu. Blizu ku}e diè se orija{ki Begova~ki kuk u ~ijim su se
stijenama alpinisti po~eli penjati 1998.
Kod ku}e ostavljamo asfalt i nakon 5,5 km, vijugaju}i podno Begova~koga
kuka, stièmo na Lubenovac.
Veliki Lubenovac (1265 m) je kra{ko polje okruèno {umovitim i stjenovitim ob-
roncima Kozjaka, Roànskih i Hajdu~kih kukova. Duga~ko je oko 1 km (isto~no u {u-
mi nalazi se i mnogo manji Mali Lubenovac). Ljeti je ta ravan prekrivena cvjetnim li-
vadama. Do prije pedesetak godina tu su ljetovale podgorske obitelji. Stanovale su u
primitivno ure|enim stanovima i bavile se ispa{om stoke, kosidbom, pa i obra|iva-
njem zemlje. Nakon raseljavanja i zamiranja sto~arstva na Velebitu, Lubenovac je
posve opustio. Za planinare je zanimljiv kao polazi{te za uspon na Hajdu~ke i Roàn-
ske kukove, na Kozjak, te na kukove koji se diù nad s. rubom Lubenovca (Pavi}a
kuk, 1398 m; Dui}a kuk, 1560 m; Jarekova~ki kuk, 1328 m). Usponi traju od 1 do 2 h.
Odavde je i najkra}i prilaz do orija{ke Slova~ke jame (dubina 1301 m) pod Malim ku-
kom. Lubenovac se ubraja me-
|u najljep{e velebitske pejzaè
i planinari tu rado ostaju po ne-
koliko dana, jedino valja ra~u-
nati s iznenadnom hladno}om i
u ljetnim no}ima jer je Lubeno-
vac poznato mrazi{te.
Pl. skloni{te na V. Lube-
novcu (1265 m) nalazi se u ji.
kutu doline, u biv{oj lugarnici.
To je prizemna brvnara koja se
sastoji od dvije prostorije i cis-
terne za vodu. Jedna je namije-
njena deùrnima i zatvorena
je, a u drugoj je skloni{te s 12
leàja. Opremljena je {tednja-
kom i nu`nim posu|em. Ure- Planinarsko skloni{te na V. Lubenovcu
Velebit 429
Veliki Kozjak s Velikog Lubenovca
dio ju je 1994. HPD »Stanko Kempny« iz Zagreba (otvorenje 3. srpnja). Cestovni pri-
laz je do same ku}e. U srpnju i kolovozu u ku}i deùraju ~lanovi dru{tva. Pored ku}e
je cisterna s ki{nicom, a 10’ iznad skloni{ta, uz cestu, lokva Lubenova~ka ruja sa za-
pu{tenim izvorom ìve vode. Ku}a je upori{te ne samo za uspon na Kozjak nego i na
Hajdu~ke i Roànske kukove.
Od skloni{ta d. o{tro uzbrdo u {umu markiranim putem koji dva puta sije-
~e cestu Alan – Lubenovac, prolazi mimo lokve Lubenova~ka ruja i nakon
40’ stiè do odvojka te ceste prema Vranjkovoj dragi (najbliì cestovni pri-
laz Kozjaku). Tik
prije ceste marka-
cijom l. uzbrdo (po-
lulijevo su pje-
{a~ke kratice za
Vranjkovu dragu).
Dalje do vrha jo{
1,20 h (v. 1). Do
odvojka ceste za
Vranjkovu dragu
markirana je jo{
jedna, malo dulja
varijanta preko
Oblog kuka (1515
m), s lijepim vidi- Planinarska ku}a u Begova~i (»Careva« ili »@uta« ku}a)
kom.
LITERATURA
Kraja~, I.: V. Kozjak. HP 18, 1922., 17; Balen, [.: Uspon na V. Kozjak. NP 30, 1978., 111; Balen, [.: Na vrhu V. Kozjaka. NP 30, 1978.,
153; Aleraj, B.: Penja~ke novosti s V. Kozjaka. HP 87, 1995., 350; êpelak, M.; Penja~ke novosti s V. Kozjaka. HP 1998.,11-12, 337 i
2000., 4, 110.

SREDNJI VELEBIT
Reljef. Srednji Velebit se proteè od prijevoja V. Alan na cesti Jablanac –
Kosinj do O{tarija na cesti Karlobag – Gospi} u duìnu od pribli`no 25 km.
Otprilike isto tolika je i njegova {irina od Like do mora. Osnovna su mu obi-
lje`ja tri usporedna niza vrhova koji se poput gorskih grebena pruàju u di-
narskom smjeru sz.-ji. Najvi{i je sredi{nji niz s vrhovima Ze~jak (1622 m),
[atorina (1624 m), Lisac (1449 m), Budakovo brdo (1317 m) i Visibaba
(1160 m). Malo je niì isto~ni niz s vrhovima V. Goli} (1552 m), Debeljak
(1506 m), Laktin vrh (1504 m), Rusovo (1333 m) i Metla (1288 m). Najniì
je zapadni niz, u kojemu su Pli{evica (Visibaba, 1448 m), Kurozeb (1168 m)
i Velinac (965 m). Izmedu srednjega i isto~nog niza pruà se golema udoli-
na koritasta oblika, u kojoj je najzna~ajniji detalj [tirova~a. Izme|u sred-
njega i zapadnog niza nalazi se pli}i pregib s nizom kra{kih polja (Vrata,
Mlini{te, Radlovac, Vrbanska duliba i Duboka). Ova je udolina, za razliku
od [tirova~e, bezvodna, kamenita i ogoljela, ali planinarski ipak zanimljiva
te o~ekuje planinarsku obradu (v. Lemi}, A.: »Srednjim Velebitom uzdu`
terasa njegove primorske padine«, HP 2000., 5, 131). Srednji Velebit pos-
tupno se spu{ta prema ju`nome. S i. strane duboko u planinu zalaze pop-
re~ne gorske doline koje seù gotovo do sredine planine (Bakovac, Paza-
ri{te, Jadovno i Suhaja). Tim dolinama uspinju se iz Like {umske ceste koje
se sve odreda pripajaju uzdu`noj velebitskoj cesti i tako omogu}uju lak
pristup u visinsko podru~je. Isto~na je polovina planine vrlo {umovita i tu
se nalaze najve}i kompleksi crnogori~nih {uma na Velebitu.
Podjela. Srednji Velebit podijelit }emo na skupinu [atorine i na Dabarske
kukove. Iako me|u njima nema o{tre granice, ~ak ih povezuje i uzdu`na
Premuì}eva staza, ta je podjela opravdana prvo zbog razli~itih prirodnih
svojstava i, drugo, iz prakti~nih razloga. [atorina je daleko od prometnih
veza, pje{acima te{ko pristupa~na i bez pl. objekata, dok su Dabarski kuko-
vi blizu O{tarija preko kojih vozi redovita autobusna linija nekoliko puta
na dan, a osim toga su dobre smje{tajne mogu}nosti (O{tarije, Ravni Da-
bar).
Skupina [atorine
zemljovidi 24-25 i 27, str. 406 i 433
Izbor prilaza. Premuì}eva staza prolazi uzdu` cijeloga srednjeg Velebi-
ta, drè}i se uglavnom z. pobo~ja sredi{njega grebena. Po~inje kod pl. sklo-
ni{ta na V. Alanu i putem do O{tarija pruà mogu}nost za niz usputnih us-
pona. Skupina je pje{acima teè pristupa~na jer nema javnog prometa do
Alana, nego moraju poduzeti prili~no teàk uspon iz Jablanca ili do Alana
sti}i Premuì}evom stazom od Zaviàna kroz Roànske kukove. Tko na
Alan dolazi vozilom, mora znati da je cesta iz Jablanca u vrlo lo{em stanju,
dok se onom iz Krasna moè sti}i i autobusom. Kroz skupinu prolazi vrlo
zanimljiva uzdu`na brdska cesta s koje se na raznim mjestima mogu podu-
zeti lijepi i laki usponi, ali je na nekim mjestima cesta gotovo neprohodna
jer se ne odràva (iznad Klepine dulibe). I ovdje spominjemo, kao i u sjever-
nom Velebitu, mogu}nost puta terasom uzdu` primorske padine na visini
od pribli`no 1000 m, a u zra~noj duìni od 20 km, koja se sastoji od niza do-
laca i tzv. podova, povezanih pastirskim putovima (Grabarje, Vrata, Mli-
ni{te, Radlovac, Jasenova~a, Pejaku{a, Sinokos, Ku}i{te, Ledenik). Taj
smjer nije markiran i rezerviran je za pojedince obdarene istraìvala~kim
duhom.
Velebit 431
Prilazi Velikom Alanu
£ 1. Jablanac – Veliki Alan cestom 21 km ili 3–4 h. Iz Jablanca cestom
ili pje{a~kim prilazom na V. Alan do kriànja s Premuì}evom stazom (v.
Roànski kukovi, 1). Na tome mjestu Premuì}eva staza prelazi iz sjever-
noga u srednji Velebit. Cesta se s Alana nastavlja i dalje preko Velebita, te
nakon najvi{e to~ke, prijevoja Kosice (1412 m), stiè nad ljetne stanove Mi-
revo i mimo prekrasnih padeà na uzdu`nu, asfaltiranu velebitsku cestu
kod lugarnice na Mrkvi{tu (31 km). Odavde l. u Krasno (24 km), a d. nizbr-
do u nekoliko o{trih zavoja jo{ 3,5 km u [tirova~u (13 km od Alana, v. 13;
pje{a~ke kratice). U doba {umske sje~e na tom putu ~esto voze kamioni.
£ 2. Krasno – Mrkvi{te –
V. Alan cestom 35 km. Do
Krasna ili od Sv. Jurja na
Jadranskoj magistrali ili od
Oto~ca (v. Zaviàn, 1 i 5).
Obje su ceste u dobromu
stanju, a isto tako i {umska
cesta od Krasna do kriànja
kod Mrkvi{ta (24 km). Tu
treba d. jo{ 10 km neasfalti-
ranom, ali odràvanom vi-
sinskom cestom povrh prek-
rasnih travnatih padeà (Bi-
lenskog, [egotskog, Dragi-
[egotski pade` uz cestu V. Alan – Mrkvi{te ~evskog i Dundovi}a) i Mire-
va do kriànja s Premuì}e-
vom stazom na prijevoju Kosici (1412 m), preko kojega je jo{ 300 m do pl.
skloni{ta (mogu}nost parkiranja). Put je prohodan i za autobuse.
£ 3. Gospi} – Pazari{te – [tirova~a. Ovu mogu}nost prilaza navodimo
radi onih planinara koji èle pro}i kroz manje poznate dijelove Velebita, ne
àle}i automobil zbog lo{e odràvane ceste. Iz Gospi}a do ra~vanja ceste u
selu Klancu na po~etku doline Pazari{te 13 km. Do Klanca se moè i ces-
tom iz Peru{i}a (9 km) preko mosta na Lici. Asfaltiranom cestom iz Klanca
kroz zaselke Gornjeg Pazari{ta 9 km do Donjeg Pazari{ta (autobusna veza
s Gospi}em). Dalje brdskom cestom kroz zaselak Veliku Planu u zavojima
do starinskoga sela Pazari{ki Bakovac. Iznad Bakovca cesta ulazi u {umu i
penje se padinom Pade{ke kose (1428 m) na prijevoj do ru{evne lugarnice
na Klementi (26 km), najvi{e to~ke cijeloga puta (1219 m).
Debeljak i Sun|erac. Na prijevoju se odvaja l. na jug krak ceste koji se poslije gra-
na i vodi do nekoliko lijepih i zanimljivih ali slabo poznatih mjesta u srednjem Velebi-
tu. Prvo je nakon 2,5 km brdo Debeljak (1500 m), na ~ijem je s. podno`ju dru{tvo »Li-
ka« iz Gospi}a oko 1930. poku{alo eksploataciju èljezne rude (hematit) i iskopalo vi-
{e stotina rovova, ali je zatim prekinulo rad zbog nerentabilnosti. Jo{ 2,5 km dalje je
lijep {umski proplanak Bubinica (1300 m) sa {irokim vidikom na Liku i Plje{ivicu i s
izvorom u {umi ispod livade. Nakon daljnjih 1,5 km cesta ulazi u gustu {umu oko
travnate poljane Sun|erac, na kojoj je tako|er izvor. Oko 1 km od Klemente, prije De-
beljaka, jedan krak ceste skre}e d. na zapad i nakon 2 km stiè do Sun|erskog dola sa
Sun|erskom lokvom na dnu (v. 17).
Od Klemente cesta strmo silazi kroz guste {ume do Petra{ice na uzdu`noj
velebitskoj cesti (33 km), odakle je d. do [tirova~e jo{ 2,5 km.

Uzdu`na Premuì}eva staza kroz srednji Velebit
Ovaj duga~ki put, koji smo podijelili na tri dionice, prakti~ki nije mogu}e
pro}i u jednom danu, pogotovo ako se usput namjerava uspon na [atorinu.
Zato treba planirati jedno no}enje po prilici negdje na pola puta. Dosad to
pitanje nije uspje{no rije{eno i zasad je jedina sigurna mogu}nost no{enje
opreme za kampiranje na le|ima. U protekla tri desetlje}a HPS je to poku-
{ao rije{iti ure|enjem skloni{ta u privatnim ku}ama, redom na Skorpovcu,
Pejaku{i i Radlovcu, no trajnog rje{enja nema bez vlastita objekta. Takva
mogu}nost postaje ostvariva otkad je uhodan transport gra|evnog materi-
jala helikopterima i sada se postavlja pitanje lokacije. Idealna bi bila kod iz-
vora Korito nad Radlovcem, ìve vode koja je po prilici na pola puta, uza sa-
mu stazu i na podno`ju [atorine, no razmatra se i mogu}nost ure|enja
skloni{ta na ostacima |a~koga planinarskog doma na Ogra|enici. Planina-
rima koji se usput èle popeti na [atorinu preporu~a se silaz na drugu stra-
nu do Kugine ku}e na no}enje (v. 13), pa idu}i dan povratak na Premuì}e-
vu stazu njezinim ogrankom Kugina ku}a – Skorpovac. U 2001. planinari
iz Gospi}a planiraju markiranje najkra}eg silaza sa [atorine do Kugine ku-
}e preko izvora Teàkovca.
£ 4. Dionica V. Alan – Radlovac 4–5 h. Staza po~inje 300 m iznad lugar-
nice na mjestu gdje se cesta Jablanac – [tirova~a krià s Premuì}evom
stazom koja ovdje prelazi iz sjevernoga u srednji Velebit. Najprije vodi i.
stranom Bilog kuka (1545 m), tako da l. u dubini vidimo stanove na Mirevu
i iznad njih Ze~jak (1622 m). Nakon 15’ na prijevoju Vrata prelazi preko
hrpta Pli{evice na primorsku stranu (vidik na more i otok Rab). Nastavlja
padinom Pli{evice, prolazi
kroz bukov {umarak i nakon
daljnjih 15’ stiè preko livada
u branjevinu Grabarje, lijepu
ogra|enu bukovu {umu. De-
setak minuta iza {ume izlazi
na strme livade (vidik na kr{
oko Strogira i na podgorsku
terasu), zatim u velikim za-
vojima prolazi ispod vrha
Kozja vrata (1399 m) i nakon
20’ pruà iznenada lijep pog-
led na i. u [toki} dulibu i iza
nje na Ze~jak. Malo zatim, iz-
Mirevo s ostacima stanova i suhozidima nad stanova Vrata, kod ogra-
da Katuni{ta, opet se {iri vidik
na more, ovaj put na otok Pag. Na jednome mjestu staza prelazi vidikovac
nalik balkonu. Dalje vodi gotovo cijeli sat u zavojima obronkom Luk{anov-
ca, stalno u istoj visini, iznad Star~evi} poda i Juri~i} doca, a zatim postup-
no ulazi u {umovito podru~je na z. padinama Ogra|enika. Pre{av{i manji
prijevoj izme|u Ogra|enika i jednoga njegova ogranka (oko 1315 m), pos-
tupno se spu{ta na 1000 m. Oko 10’ iza prijevoja (3,30 h od Alana) l. uzbrdo
odvaja se markirana staza na [atorinu (v. 8) i [tirova~u (v. 10). Stalnim si-
lazom od 40’ kroz {umu Mandeki} Jelarje i preko Pogledala stiè zatim na
izvor Gornje korito iznad Mlini{ta, jedinu ìvu vodu na cijelome putu.
Mlini{te je prostrano kra{ko polje na visini oko 1000 m, desno ispod Premuì}eve
staze. Njegovo je dno ispresijecano ogradama od suhozida i s visine izgleda kao kame-
nita pustinja. Tu se nalaze ljetni stanovi, gdje ljeti povremeno borave Podgorci sa
svojim blagom, pa se kod njih moè na}i mlijeka i sira. Koncem ljeta zna Gornje kori-
to (oko 1200 m) presu{iti, te se treba spustiti sa staze 5’ niè uz l. rub ogra|ene {ume

do prvih stanova na Mlini{tu gdje je nepresu{no Donje korito (oko 1100 m). Od Gor-
njega korita postoji markirana kratica na vrh [atorine preko Matijevi}-brijega, pa
tko dolazi od O{tarija, moè ve} ovdje skrenuti s Premuì}eve staze na [atorinu.
Od Gornjega korita staza nastavlja 15’ do prijevoja Stra`benice izme|u Vi-
sibabe i Kurozeba, iza kojeg stiè nad polje Radlovac, gdje je otprilike pola
puta od Alana do O{tarija (silaz markiranom stazom do biv{eg pl. sklo-
ni{ta).
Radlovac (960 m) je prostrano kra{ko polje pro{arano livadama i {umarcima, du-
ga~ko gotovo 2 km. Tu se neko} ljeti odvijao sto~arski ìvot. Na nekada{nja vremena
podsje}aju ru{evni ostaci. Sa~uvano je tek nekoliko ku}a, cisterna s vodom i kapela
sv. Roka (pro{tenje prve nedjelje poslije 18. kolovoza).
£ 5. Dionica Radlovac – Dabarska kosa 4,30 h. Premuì}eva staza go-
tovo 45’ obilazi Radlovac, postupno silaze}i. Povrh sredine Radlovca sije~e
popre~nu stazu (koja iz Radlovca vodi preko Smojverskih duliba i za 1,30 h
stiè do uzdu`ne velebitske ceste), a zatim, obilaze}i Radlova~ko brdo
(1251 m) i Ljulja~ku (1279 m), stiè za 25’ kroz ljuti kr{ do doca Splovine.
Ovdje d. silazi jo{ jedna markirana staza na Radlovac. Sada staza napu{ta
primorsku padinu Velebita i kroz rijetku bukovu {umu nastavlja 20’ i. ob-
ronkom Litava~ke kose blagim silazom prema napu{tenom selu Vrbanskoj
dulibi. D. iznad dulibe staza se blago penje u {umu. Tu se odmah u po~etku
odvaja d. dolje staza od 20’ u napu{teni planinski zaselak Pejaku{u (oko
800 m) na primorskoj padini Velebita. Oko 1 km iza odvojka, nakon prije-
voja Kose, l. se odvaja staza preko podno`ja Lisca (v. 18) do lugarnice Kugi-
na ku}a na uzdu`noj velebitskoj cesti za 1,15 h (v. 13). êtvrt sata dalje sta-
za se iz {ume spu{ta u napu{teno selo Skorpovac (960 m) upravo do njegove
javne cisterne.
Oko 3’ iza Skorpovca l. uzbrdo po-
red ograde odvaja se od Premuì}e-
ve staze markacija na Budakovo br-
do i preko njega na Ba~i}-kosu i Ba-
~i}-kuk (v. 11). Sljede}i sat hoda sta-
za nastavlja ravno, jo{ uvijek unut-
ra{njom stranom planine, odijelje-
na od mora nizom vrhova. Najprije
prolazi podno Meralovca i Vr{eljka,
zatim kod Jatare d. ostavlja Vrban-
sko ku}i{te i nastavlja z. padinom
Budakova brda (1317 m) povi{e Bri-
zovca i Ba~i}-stanova. Stigav{i pre-
ko Greze na Jelini} plan, nastavlja
jo{ 45’ najprije z. padinom Solina
(1267 m), ostavljaju}i s d. strane Ba~i}-kuk s Budakova brda
Ple}e (1124 m), travnati Sinokos i kameniti kuk Velinac (961 m) poznat po
zna~ajnom endemu hrvatske flore sibireji kroatici (2000. g. markiran je na
Velinac odvojak preko Sini{ta od 30’ i na vrhu postavljen ìg, a tako|er je
markiran i uspon iz sela Ledenika). Zatim neprimjetno prelazi sa z. obron-
ka Solina na z. obronak ôpina vrha (1186 m), s kojeg se opet otvara vidik
na more i Pag. Sljede}ih 30’ prelazi na padinu Visibabe (1160 m) kroz nisku
ali bujnu vegetaciju koja se tu, na nekad pustom kamenjaru, razvila zahva-
ljuju}i zakonskoj zabrani kozarenja. Ispod Visibabe, na jednome neupadlji-
vu mjestu, odvaja se l. uzbrdo u gu{taru ogranak na Ba~i}-kosu i Ba~i}-kuk
(v. 12). Od ovoga mjesta ima jo{ oko 20’ blagog silaza pored Kapljuva, puko-
tine l. u stijeni iz koje se cijele godine cijedi voda, do Dabarske kose (9 km od
Skorpovca), gdje se staza krià s uzdu`nom velebitskom cestom.
Velebit 435
£ 6. Dionica Dabarska kosa – O{tarije. Ova dionica zapravo ve} vodi
skupinom Dabarskih kukova (v. idu}u glavu). Dabarska kosa je prijevoj vi-
sok oko 900 m koji dijeli Dumboku od Ravnog Dabra i pruà krasan vidik
na obje doline. U Ravnom Dabru vidi se velika zgrada s novim krovom, ne-
kada{nja {kola, danas pl. dom. Do njega se moè si}i strmim putem za 40’
(v. Dabarski kukovi, 6 i 8). S Dabarske kose do O{tarija ima jo{ 2,30 h hoda.
Pre{av{i cestu Karlobag – [tirova~a, staza nastavlja j. padinom Butinova~e
(1128 m) i preko Prìna prelazi u uvalu Papratnjak. Obi{av{i je u velikom
luku s d. strane, izlazi kod Klada na Prpi} kosicu, prijevoj izme|u Badnja i
Kize. Ovdje zavr{ava turisti~ka staza i nastavlja se {umski kolni put koji si-
lazi prema napu{tenom selu Stupa~inovu, gdje su neko} ìvjeli Prpi}i i Ba-
buri}i. Putem lijep vidik l. na tornjeve Dabarskih kukova Kizu (1274 m), na
koju je markiran uspon, i na Grabar. Do Stupa~inova stièmo me|u ogra-
dama od suhozida. Pro{av{i kroz selo, stièmo na cestu Kalanjeva ruja –
O{tarije na mjestu gdje je ispod ceste ozidano sna`no vrelo Petrovac. Ces-
tom d. do O{tarija ima jo{ 2,5 km kroz {umu. Na asfaltiranu cestu stiè se
kod nekada{nje o{tarijske {kole, odakle je cestom l. jo{ 500 m u sredi{te
mjesta do stanice busa kod hotela »Velebno«.
Izleti s Premuì}eve staze u srednji Velebit

£ 7. Ze~jak (1623 m) 1 h. Oko 15’ od V. Alana skre}e l. s Premuì}eve sta-
ze markacija u i. smjeru, te preko Bilenskog padeà (livade) ulazi u {umu.
Dalje uspon kamenitom kosom obraslom bukvom i borom najprije do pr-
vog, a zatim hrptom kroz klekovinu jo{ 300 m do drugoga, najvi{eg vrha.
Ze~jak je drugi vrh po visini u srednjem Velebitu (samo je 2 m niì od [ato-
rine). Uspon je prili~no lak, a vrh je vrlo zahvalan vidikovac.
£ 8. [atorina preko Ogra|enice 1,40 h. Od odvojka za [atorinu pod
Ogra|enikom (v. 4) izlazi se u nekoliko zavoja za 10’ iz {ume na prijevoj iz-
me|u Ogra|enika (1604 m) i Ogra|enice (1614 m).
Ogra|enica. S prijevoja se d. odvaja staza kojom ima 100 m do ru{evine neka-
da{njeg \a~kog pl. doma Higijenskoga zavoda iz Zagreba. Ku}a je podignuta 1935. na
visini oko 1400 m, sredstvima fonda za zdravstvenu za{titu u~enika. Za vrijeme Dru-
goga svjetskog rata posve je propala, ali je me|u ru{evinama ostala cisterna. U doba
dok je ku}a postojala, planinari su se za uspon na [atorinu obi~no koristili nogostu-
pom koji je odavde vodio najkra}im putem preko Matijevi}-brijega (1614 m) i [atorin-
ske vodice, malog izvora u blizini vrha [atorine.
Sljede}ih 30’ staza vodi preko livada i {umaraka, najprije ravno, a iza prije-
voja Ripi{ta blagim silazom, obilaze}i velike ponikve, mjestimice usje~ena
u stijene (prizori divlje romantike). Kroz gustu {umu stiè do ra~vanja: l.
pod o{trim kutom silazi jedan krak u [tirova~u (v. 10), a ravno se nastavlja
lak uspon na vrh [atorine. Sljede}ih 45’ blag uspon u brojnim zavojima vo-
di iz {ume u pojas klekovine, nakon ~ega izlazi na strme livade {to pokriva-
ju zavr{ni stoàc. Kroz travnjak ima jo{ 10’ zavojem u obliku spirale, koja
ovija [atorinu s d. strane.
[atorina je najvi{i vrh srednjega Velebita (1624 m). Ima izgled sto{ca koji se nadale-
ko isti~e vr{nom piramidom. Sam vrh sastoji se od dvije male glavice, a me|u njima je
dolac koji moè posluìti kao zaklon od bure. S vrha (triangulacijska to~ka) pruà se
{iroki vidik na more i Velebit, osobito na V. Kozjak i Ba~i}-kuk, koji str{e iz mra~nih
{uma i pruàju kontrast bjelinom svojih stijena i kukova. Prema putopisu D. Hirca iz
pro{loga stolje}a, vrh je dobio ime po drvenom {atoru koji su ovdje podigli geodeti ra-
di mjerenja, ali je ipak vjerojatnije da je ime dobio zbog pravilna stoàstog oblika na-
lik {atoru. Put na [atorinu je odvojak Premuì}eve staze, gra|en istodobno s njom,
pa iako je pone{to zaobilazan, tako je dobro trasiran da je uspon gotovo neprimjetan.
Po svojim je rje{enjima na te{kim mjestima, u stijenama i ponikvama, prava egzibici-

ja graditelja i primjer kako treba
izvoditi pl. putove. Taj je prilaz
zgodan za planinare koji dolaze
s Alana, dok je idu}i pristupa-
~niji onima iz suprotnog smjera,
od O{tarija.
£ 9. [atorina preko
Matijevi}-brijega 1,40 h.
Kod izvora Gornje korito (v.
4) odvaja se markacija koja
vodi o{tro uzbrdo u brojnim
zavojima, najprije kroz {u-
mu, zatim kamenim grebe-
nom na vrh Matijevi}-brije-
ga (1611 m; na stijeni ispod [atorina s Dokozine plani; sprijeda odvojak Premuì}eve staze
vrha je kutija s pe~atom).
Slijedi uspon preko kamenjara i livada na vrh [atorine, potkraj stazom ko-
ja dolazi od Ogra|enice (v. 8).
£ 10. [tirova~a 2,30 h. Putem kao na [atorinu preko Ogra|enika i Ri-
pi{ta do ra~vanja u {umi (v. 8), odakle o{tro l. nizbrdo 15’ na livadu Dokozi-
nu plan. Preko livade na drugu stranu kroz klanac Grlo u {umu i njom 30’
silaza u brojnim zavojima do dna {tirova~ke kotline. Na kraju jo{ oko 15’
{umskom cestom ravnim terenom kroz visoku crnogori~nu {umu do ra~va-
nja, odakle l. 2 km do lugarnice na [tirova~i (v. 13 i 16).
£ 11. Budakovo brdo – Ba~i}-kuk 3 h. Od Skorpovca Premuì}evom
stazom 3’ na j. Tu se l. odvaja uz kamenu ogradu put (v. 5), koji se penje
kroz {umu prili~no o{tro u zavojima i. padinom Budakova brda prema nje-
govu grebenu. Iza{av{i nakon 1 h iz {ume na gorske livade, prolazi d. ispod
njegova vrha (1317 m). Obi{av{i Budakovo brdo po livadama s primorske
strane, staza izbija na prijevoj izme|u Budakova brda i Solina (1267 m); tu
odmah prelazi na l. stranu Solina u {umu i za 15’ izlazi na prijevoj (1130 m)
pod Ba~i}-kukom (dalje v. Dabarski kukovi, 6). Put vodi uglavnom po pla-
ninskim livadama, uz krasne vidike na more i Ba~i}-kuk. Moè dobro pos-
luìti kao varijanta umjesto Premuì}eve staze, koja je u ovom dijelu Vele-
bita prili~no jednoli~na, a osobito je prikladna za one planinare koji èle
posjetiti Ba~i}-kuk.
£ 12. Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk 1,40 h. Ispod Visibabe, oko 20’ prije Da-
barske kose, na neupadljivu mjestu odvaja se l. uzbrdo markacija koja pre-
ko Ba~i}-kose vodi na Ba~i}-kuk (v. Dabarski kukovi, 6).
Uzdu`na cesta kroz srednji Velebit

£ 13. Dionica Mrkvi{te – Poloìne. Cesta vodi smjerom Mrkvi{te – [ti-
rova~a – Klepina duliba – Barice – Kugina ku}a – Poloìne, gdje se ra~va: d.
u Karlobag (45 km od Mrkvi{ta; v. 15) ili l. u Gospi} (52 km; v. 14). Za posje-
titelje Velebita koji stiù motornim vozilima bit }e koristan opis te ceste s
najva`nijim kriànjima i detaljima uz nju. Cesta po~inje na ra~vanju kod
lugarnice na Mrkvi{tu (1276 m) i zapravo je nastavak uzdu`ne ceste iz sje-
vernog Velebita. Odmah od lugarnice spu{ta se u brojnim zavojima 3,5 km
do lugarnice u [tirova~i, iza koje je nepresu{an izvor.
[tirova~a u {irem smislu. Izme|u sredi{njeg i isto~nog grebena srednjeg Velebita,
u njegovoj s. polovini, nalazi se golema udolina koritasta oblika, koja po~inje ispod
Mrkvi{ta i pruà se na j. sve do Sun|era u duìni od pribli`no 8 km. Ova uzdu`na
kra{ka dolina, zatvorena sa svih strana strmim {umovitim gorskim kosama, posebna
Velebit 437
je regija kojoj nema sli~ne na ci-
jelom Velebitu. Na njezinu rav-
nom dnu, {to se mjestimice {iri
vi{e od 1 km, nalazi se jedna od
na{ih najljep{ih crnogori~nih
{uma, kako po rasprostranje-
nosti, tako i po razvijenosti poje-
dinih stabala. Nekoliko je njezi-
nih odjela zakonski za{ti}eno.
Usred tih gustih {uma nekoliko
je ve}ih proplanaka pokrivenih
bujnom travom, koji svojom
osamom, ti{inom i posebnim
ugo|ajem ~ine zaseban svijet
ovijen romantikom planinske
prirode. Udolina se sastoji od
Godine 1928. nacionalni park [tirova~a, danas… pet dijelova, od kojih svaki ima
posebno ime. Najsjeverniji dio zove se [tirova~a, slijede Jovanovi} pade`, Crni (ili Bo-
rovac) pade` i {umovita Klepina duliba, koja se na kraju postupno diè prema pos-
ljednjoj depresiji, Sun|eru. Pade` je specifi~no ime koje u ovom dijelu Velebita ozna-
~uje dolac obrastao travom i okruèn crnogori~nom {umom. U svakom od spomenu-
tih pet dijelova ima i izvora ìve vode, koji se u ki{no doba pretvaraju u poto~i}e. Svi
su oni odreda ponornice, jer je kotlina sa svih strana zatvorena. Premda je [tirova~a
ogra|ena vijencem vrhova vi{ih od 1500 m, prilaz nije teàk, jer se na njezino dno s
~etiriju strana spu{taju ceste. Osim toga, kroz cijelu kotlinu prolazi uzdu`na velebit-
ska cesta koja sve njezine dijelove povezuje u jedinstven niz. Prilaz [tirova~i teàk je
jedino za pje{ake zbog udaljenosti javnog prijevoza. U [tirova~i je boravak osobito
ugodan ljeti zbog ti{ine, svjeìne i ugodnog mirisa crnogori~ne {ume. Niz udolina u
[tirova~i zapo~inje dolcem [tirova~om.
[tirova~a u uèm smislu je travnati dolac (1102 m), promjera oko 300-400 m, po
kojemu smo nazvali cijelu uzdu`nu dolinu. Odavna je poznata i izvan granica Vele-
bita zahvaljuju}i eksploataciji {ume. Ve} 1870. godine nalazila se ovdje parna pila-
na oko koje se odvijao ìvot drvosje~a vezan uz gostionicu dru{tva »Velebit« i lugar-
nicu tada{nje kosinjske {umarije. Misao o potrebi za{tite [tirova~e javila se prili~no
kasno i mo`da je za ove divne {ume bilo korisno {to je pilana izgorjela. Tek nakon
Prvoga svjetskog rata u~injen je prvi korak na njezinoj za{titi. [tirova~a je zahva-
ljuju}i tada{njemu ministru financija i predsjedniku HPD-a dr. Ivanu Kraja~u, fi-
nancijskim zakonom za 1928.–1929. godinu progla{ena nacionalnim parkom, ali je
taj zakon ve} idu}e godine prestao vrijediti. Za posjetitelje je va`no da tu iza da-
na{nje lugarnice postoji nepresu{no vrelo izvrsne vode, koja ljeti ima temperaturu
od 5°C, pa je prema tome jedno od najhladnijih vrela na Velebitu. Poto~i} koji se
stvara od vrela na [tirova~i nestaje u ponoru u susjednoj {umi. Neke od ponora is-
traìli su speleolozi, spustiv{i se u velike dubine. U lugarnici je mogu} smje{taj uz
dopu{tenje {umarije.
Lugarnica i izvor u
[tirova~i

Uzdu`na se cesta nastavlja od
lugarnice u [tirova~i na jug u
{umu, 2 km do mjesta gdje se
d. odvaja {umska cesta kojom
vodi put na [atorinu, najvi{i
vrh srednjega Velebita (v. 16).
Malo dalje nazire se d. od ces-
te prostran i ravan travnjak
Jovanovi}a pade`, gdje sada
na mjestu negda{njih ljetnih
pastirskih stanova ni~u ku}e
za odmor. Na 6. km od [tiro- Kugina ku}a (Ante Pelivan)
va~e odvaja se l. cesta u Pazari{te i dalje za Peru{i} (42 km) ili Gospi} (48
km), s odvojcima za Sun|ersku lokvu i Debeljak (v. 3). Na 7. km prolazi mi-
mo Crnoga ili Borovac padeà, najniè to~ke u podru~ju [tirova~e, a zatim
ulazi u {umovitu Klepinu dulibu. Na 8,5 km d. se odvaja krak {umske ceste
od 1,5 km, a na njegovu se kraju nastavlja markirani uspon od 15’ do Doko-
zine plani (1259 m), odakle je na vrh [atorine jo{ 1 h uspona (najbliì pje-
{a~ki pristup [atorini s ceste). Na ra~vanju 1,5 km dalje od ovog odvojka
treba d. Cesta sada u nekoliko o{trih zavoja (jako o{te}enih od ki{a) izlazi iz
Klepine dulibe i nakon 2 km stiè na zaravanak Barice u podru~ju Sun|era
(v. 17). Na 15. km d. je odvojak 1,5 km do izvora Korito iznad Teàkovca, a
100 m dalje od odvojka je Kugina ku}a.
Pl. skloni{te Kugina ku}a (1173 m). Sagra|ena je 1975. kao lugarnica. Godine
2000. dobio ju je na uporabu PD »@eljezni~ar« iz Gospi}a i preuredio u planinarsku
ku}u. Ima kuhinju i spavaonice s 16 leàja, a pred ku}om je cisterna s pitkom vodom.
Ljeti ovdje deùraju ~lanovi dru{tva, a jedna je soba stalno otvorena i sluì kao sklo-
ni{te. Ku}a je polazi{te za uspone na [atorinu (1,45 h), Laktin vrh (v. 19) i Lisac (v.
18). Povezana je s Premuì}evom stazom odvojkom od 1 h (v. 18). Do Gospi|a je 32
km, [tirova~e 15 km, Ravnog Dabra 3h.
Na 19. km cesta je usje~ena u slikovite Bijele stijene, odakle je lijep vidik na
Ba~i}-kuk i Dabarske kukove. Na 20. km, kod ostatka zidane cisterne, na-
lazi se ra~vi{te zvano Poloìne: d. se krak spu{ta kroz skupinu Dabarskih
kukova u Karlobag (27 km; v. 15), a l. preko Jadovna (tamo je drvena lugar-
nica) u Liku do Gospi}a (32 km; v. 14).
£ 14. Poloìne – Jadovno – Gospi}. Od Poloìna l. prema istoku u broj-
nim zavojima kroz nepregledne {ume bez osobita vidika. Na 22. km od Mr-
kvi{ta d. ispod puta, pod obronkom Jasenova~kog brda (1363 m), nalazi se
jama Snje`nica s vje~nim snijegom na dnu (silaz po sru{enom stablu). Na
24. km je odvojak l. 1 km do visinske to~ke 1155 m s lijepim vidikom u doli-
nu Pazari{te. Na 29. km l. ispod ceste je lugarnica Kalanjeva ruja (1131 m).
U lugarnici ima nekoliko putni~kih soba, a ispod nje je izvor Kalanjeva ru-
ja. Na Blatinama, 1,5 km dalje, odvaja se d. kolni put preko Jasenove kose i
Karlove plane, podno Metle i Alaginca, u O{tarije (15 km). Na{a cesta nas-
tavlja dalje kroz {umu i pre{av{i zeleni Okrugli dolac, spu{ta se mimo [ara-
nove jame (l. od ceste) postupno u Jadovno (38 km). To je planinski zaselak
(805 m), smje{ten na slikovitu kra{kom polju, s izvorom ìve vode. Slijedi
strm silaz do sela Trnovca na rubu Li~koga polja (43. km). Odavle je cesta
asfaltirana, a tu je i postaja autobusa za Gospi}. Preko Li~koga polja do ces-
te Gospi} – Karlobag (46,5 km) i njom l. u Gospi} (52 km od Mrkvi{ta).
£ 15. Poloìne – Dabarska kosa – Karlobag. Ovaj d. krak neusporedi-
vo je zanimljiviji zbog Dabara i njihovih kukova. S ra~vanja skre}e d. u
o{trom kutu. Na Bulanoj kosici (24. km od Mrkvi{ta) odvaja se d. {umski
put u Tominu dulibu, a na 25. km cesta silazi u krasnu Ba~i}-dulibu, odakle
je lak uspon na Ba~i}-kuk (v. Dabarski kukovi, 7). Sljede}a 4 km cesta je us-
Velebit 439
je~ena u i. padini Dabarskih kukova povi{e Do{en Dabra i Ravnog Dabra
(izvanredni vidici!). Osobito je zanimljiva na 27. km gdje prolazi najprije
tunelom kroz Kukaline, a zatim kroz klance me|u divovskim kukovima.
Na Dabarskoj kosi (29. km) krià se s Premuì}evom stazom (v. 5 i 6) i tu
kona~no izlazi iz {ume. Sljede}ih 6 km silazi u zavojima do Su{nja na asfal-
tiranoj cesti Gospi} – Karlobag, odakle je d. 10 km silaza na Jadransku ma-
gistralu kod Karlobaga ili l. 9 km uspona do O{tarija.
Izleti s uzdu`ne ceste

£ 16. [atorina preko Dokozine plani 2 h. Od lugarnice u [tirova~i ces-
tom u {umu na jug 2 km do mjesta gdje se d. odvaja {umska cesta. Njom 7–
8’ kroz lijepu crnogori~nu {umu do ra~vanja, odakle l. krakom. Nakon 500
m s ceste d. uzbrdo za markacijom koja u zavojima sije~e vlake i vododeri-
ne, te za 30’ kroz klanac Grlo izlazi na planinsku livadu Dokozinu plan
(1259 m; lijep vidik na [atorinu). Do tog mjesta moè se i {umskom cestom
s Dundovi} padeà (odvaja se izme|u Alana i Mrkvi{ta). êtvrt sata poslije
staza prelazi iz crnogori~ne u bukovu {umu i iznad Kranjskih dolaca
o{trim usponom stiè na odvojak Premuì}eve staze koji vodi na vrh [ato-
rine preko Ogra|enice (dalje v. 8). Ovaj je uspon na [atorinu jedna od naj-
ljep{ih tura {to se mogu poduzeti sa [tirova~e. Osim u posljednjem dijelu,
stalno se kre}e krasnim {umama i po ugodnoj hladovini, tako da je posjet
vrhu svojim kontrastima i vidicima prvorazredan doìvljaj. Staza je u do-
njem dijelu izloèna bujicama i, naàlost, prili~no o{te}ena. Visinska je raz-
lika koju treba savladati gotovo 600 m.
£ 17. Sun|er. Kod Barica (2 km od Kugine ku}e; v. 13) moè se l. s ceste
bez puta za 10–15’ kroz {umu do ~istine Sun|erski dol, u kojoj je Sun|erska
lokva. To je malo jezero okruèno s triju strana crnogori~nom {umom iz ko-
je se diù vrhovi u visinu od 300–400 m. Ljepotu i romantiku ovoga mjesta
nagla{ava savr{en {umski mir i udaljenost od naselja (prilaz nije marki-
ran). Do jezerca se moè i s druge strane, cestom od ru{evne lugarnice na
Klimenti (v. 3).
£ 18. Lisac (1449 m) 1 h. Od lugarnice Kugina ku}a (v. 13) cestom nekoli-
ko m prema Karlobagu do mjesta gdje se d. uzbrdo u {umu odvaja gra|ena
staza. Nakon 25’ stiè se na prijevoj izme|u Lisca i Opaljenog brda (1265
m). Staza na drugu stranu silazi preko Vrbanske dulibe do Premuì}eve
staze, a d. od prijevoja bez puta kroz kr`ljavu {umu i gustu {ikaru ima oko
30’ uspona do vrha Lisca. Godine 1999. na vrhu je postavljena kutija s upis-
nom knjigom i ìgom.
£ 19. Laktin vrh 1,45 h. Od Kugine ku}e (v. 13) na istok u {umu, najprije
poloìto, a zatim sve o{trijim usponom dobar sat hoda do okreti{ta {umske
ceste (dovde se moè i automobilom), zatim zavr{ni uspon do vrha (1504 m)
koji str{i iz {ume. To je najistaknutiji vrh u nizu koji dijeli [tirova~u od Li-
ke. Prilaz je prvi put markiran 1994. u sklopu Velebitske obilaznice.
£ 20. Ba~i}-kuk 2 h (v. Dabarski kukovi, 7).

Dabarski kukovi
zemljovidi 27 i 28-29, str. 433 i 442-443
Prirodne zna~ajke. Za razliku od niza vrhova po~ev{i od Lisca pa preko
[atorine do Budakova brda, koji su uglavnom blagih oblika i ~esto pokrive-
ni livadama, drugi dio srednjeg Velebita, po~ev{i od Ba~i}-kuka pa do Lju-
bi~kog kuka nad O{tarijama, daje posve druga~iju sliku. Najjasniju }emo
predod`bu o ovoj skupini dobiti s njezina najvi{eg vrha, Ba~i}-kuka (v. 6).
Odavde se kao nigdje drugdje isti~e neobi~no pravilan niz bijelih vapne-
na~kih kukova {to se u gotovo ravnoj liniji pruàju prema ji. u duìnu od go-
tovo 10 km, izranjanju}i iz zelene podloge okolnih {uma i travnatih dolaca.
Me|u njima se najvi{e isti~u, po~ev{i od sjevera, Ba~i}-kuk, Kukaline, Buti-
nova~a, Kiza, Grabar i Ljubi~ko brdo. Taj su niz kukova planinari prili~no
kasno zapazili, vjerojatno zato {to ga iz perspektive uhodanih putova i
kra{kih polja na njegovu podno`ju nije mogu}e obuhvatiti pogledom kao
cjelinu, a svaki je pojedini njegov dio promatra~u malog dometa nalik na
osamljen masiv {to se po detaljima neznatno razlikuje od svojih susjeda. To
su vjerojatno i razlozi da ta cjelovita skupina nema posebna imena, ni u na-
rodu, ni me|u stru~njacima. U svojoj knjizi »Velebit« (Zagreb, 1969.) sku-
pinu sam nazvao Dabarskim kukovima jer se uzdu` njihova si. podno`ja ni-
ù osebujne kra{ke udoline prili~no ravna dna. Me|u njima su tri najpoz-
natije Crni, Ravni i Do{en Dabar; ~etvrta, ujedno i najljep{a me|u njima,
jest Ba~i}-duliba, a peta, posve obrasla {umom, zove se Crna duliba. O ovo-
me podru~ju v. zbirku putopisa »Ba{ke O{tarije i {ira okolica« A. Rukavine
(Zagreb, 1991).
Izbor putova. Polazna to~ka
za pje{ake je selo Ba{ke O{tari-
je na prijevoju ceste Gospi} –
Karlobag. Uzdu`ni obilazak
Dabarskih kukova hrptom nije
mogu} zbog strahovite rastrga-
nosti njihova grebena. Na poje-
dine je kukove uspon mogu} s
pu~ke staze na si. podno`ju koja
povezuje spomenute udoline
(markirana je kao dio Pl. puta
»Velebno«) ili s Premuì}eve
turisti~ke staze na njihovu jz.
podno`ju. I jedna i druga polaze Lanac Dabarskih kukova; u daljini Kiza i Grabar
od O{tarija. Automobilom se prilaz moè znatno skratiti cestom O{tarije –
[u{anj – Dabarska kosa – Ba~i}-duliba (od [u{nja dalje nije asfaltirana).
Najbolja je baza za uspone planinarski dom u Ravnom Dabru jer se nalazi
po prilici na sredini niza Dabarskih kukova. Iako se njihove stijene ne isti-
~u visinom, planinare o~aravaju bizarno{}u i raznoliko{}u oblika.
Pl. put »Velebno«. Ovaj se put sastoji od mreè markiranih staza koje na
najugodniji na~in omogu}uju uspon na najljep{e vrhove. Osnovao ga je PD
»Zagreb Matica« (otvorenje 1. 7. 1984.) prema ideji akademika Sergeja Fo-
renbachera (autora knjige »Velebit i njegov biljni svijet«, Zagreb, 1990). Put
je nazvan imenom negda{njeg hotela koji su podigli Li~ani na O{tarijama
1940. (spaljen 2. 7. 1942.). Sastoji se od dva dijela, jedan obilazi o{tarijska br-
da, a drugi Dabre i Dabarske kukove. Vrlo je dobro trasiran; ima 8 KT i traje
dva dana hoda. U obliku osmice obuhva}a okolinu O{tarija, od Sadikovca do
Ba~i}-kuka. Tiskani vodi~ puta naru~uje se kod osniva~a.
Velebit 441
Ba{ke O{tarije i okolica
Ba{ke O{tarije (924 m) su planinsko naselje od pedesetak stanovnika na
cesti Gospi} – Karlobag, a sastoje se od nekoliko zaselaka (Brklja~i}i, [iki-
}i). Sredi{te je crkva Pohoda sv. Elizabete (gra|ena 1855.–58., obnovljena
1987.). Uz crkvu je ùpni stan i hodo~asni~ki dom. Najve}a zgrada je hotel
»Velebno«. Ime O{tarije romanskog je podrijetla (ostaria talijanski zna~i
gostionica), vjerojatno iz doba mleta~ke vladavine kada su ovdje, na va`nu
velebitskom prijevoju, no}ile karavane. O{tarije imaju dobru turisti~ku
perspektivu zbog poloàja
na va`noj prometnici, obilja
izvorske vode i {umovite
okolice s brojnim planinar-
skim atrakcijama. Osobitost
je planinska svjeìna u doba
najve}e ljetne ège u Pod-
gorju, a zimi mogu}nost ski-
janja (prva ì~ara montira-
na je na obronku Sladova~e
iznad biv{e {kole). O{tarije
su u pl. pogledu va`na to~ka
jer se nalaze upravo na sje-
ci{tu uzdu`ne staze s pop-
O{tarijsko polje re~nom cestom, na autobus-
noj stanici (veza dva puta
dnevno u svakom pravcu, ujutro i oko podne). Planinari koji putuju uzdu`
Velebita mogu u seoskoj prodavaonici popuniti zalihu hrane. Planinarske
ku}e na O{tarijama zasad nema jer je skloni{te HPS-a iz 1969. godine iz-
gorjelo 3. velja~e 1992. nepa`njom vojne posade. Sada postoje ~etiri mo-
gu}nosti smje{taja: hotel »Velebno«, Hodo~asni~ki dom kod crkve (sada za-
pu{ten; obavijesti u ùpnom uredu Gospi}), Dom mladeì Crvenog krià
Gospi} (na izlasku iz sela prema Karlobagu u zgradi negda{nje osnovne
{kole; za kori{tenje se treba javiti Crvenom kriù u Gospi}u) i skloni{te
»Kod Prpe«.
Dom mladeì Crvenog krià ure|en je 2000.
godine u zgradi biv{e osnovne {kole na z. izlazu iz
sela. Njime upravlja Crveni kri` iz Gospi}a, gdje
se ~uva klju~ zgrade. Gosti se primaju uz pret-
hodni dogovor, uz uvjet da je najmanje 10 osoba.
Skloni{te »Kod Prpe«. Planinare prihva}a po
prihvatljivim cijenama mje{tanin Vlado Prpi} ko-
ji je u tu svrhu 1990. sagradio dvije ku}e u alp-
skom stilu (kapacitet 40 osoba). Nalaze se 3 km
od hotela »Velebno« prema Karlobagu, gdje treba
prije tunela skrenuti d. s asfalta seoskom cestom
400 m do malog {umarka.
Hotel »Velebno« sagra|en je 1971.; 1991. uni-
{ten je raketama avijacije JNA, ponovno otvoren
1993. Ima 39 soba i {est apartmana (120 leàja),
restauraciju, parkirali{te i kamp. Planinari ne- Privatna planinarska ku}a Vlade Prpi}a na
O{tarijama
maju popust. Izgra|en je u planinskom stilu sa
strmim krovom. Adresa: Hotel »Velebno«, Ba{ke
O{tarije, 53206 Bru{ane.

Prilazi O{tarijama
£ 1. Gospi} – O{tarije 21 km autobusom na redovitoj liniji za Karlobag.
Informacije o voznom redu na tel. (053) 572-658.
£ 2. Karlobag – O{tarije 19 km. Iz Karlobaga asfaltiranom cestom koja
se od Jadranske magistrale penje u brojnim zavojima padinom Velebita uz
prekrasne vidike na more i otoke. Na 10. km, prije ulaza u napu{teni zase-
lak Su{anj, odvaja se l. mimo ru{evine nekada{nje pilane uzdu`na velebit-
ska cesta kroz Dabarske kukove prema [tirova~i, 1,5 km dalje d. se odvaja
kolni put u selo Konjsko, a na 16. km stiè na prijevoj Vrata pod Kubusom.
Kubus je velika klesana kamenita kocka (latinski ku-
bus), postavljena na ~etiri kamene kugle. Do Kubusa vode
33 stube od cestovnog odvojka prije tunela. Taj kamen
~etvrta{ postavljen je 1846. u spomen izgradnje stare ces-
te, za Ferdinanda I., o ~emu svjedo~e dva natpisa na Ku-
busu. Narod ga naziva jo{ i ura (nekad je tu bio sun~ani
sat), a prijevoj se zove Stara vrata (927 m). Od Kubusa je
vrlo lijep vidik na more, ali je mjesto zloglasno zbog
sna`ne bure. To je i bilo razlogom {to ga nova cesta izbje-
gava tunelom. Tri km iza tunela cesta ulazi u O{tarije.
Kubus iz 1847. godine na
prijevoju Stara vrata (927 m)
Izleti u bliù okolicu O{tarija

£ 3. Sadikovac (1286 m) 2,30 h. Sadikovac je istaknuto brdo ji. od O{tari-
ja, s dva vrha i prostranim travnatim sedlom. Orijentirano je na li~ku stranu
i zapravo pripada j. Velebitu. Uspon zapo~inje kod biv{e {kole u O{tarijama
i u po~etku slijedi prvu dionicu VPP-a kroz j. Velebit (v. Viso~ica – Badanj,
9). Uspinje se bukovom {umom pored stupova skija{ke vu~nice, prelazi
preko prijevoja izme|u Sladova~kog brda i Jelarja (odavde je d. lak uspon
na vrh Jelarja s vidikom na O{tarijsko polje) i spu{ta se na lijepe i velike
sladova~ke livade. Tu se markacija odvaja l. od VPP-a. U po~etku se drì
kamene ograde i ruba grmlja na obronku Sladova~kog brda, zatim se
spu{ta kroz travnati kamenjar i bukov {umarak u tzv. Srednji (Krajnji) do-
lac. Slijedi o{tar uspon pra{umom bukve, zatim {ikarom, na prijevoj izme-
|u travnatog Velikog i kamenitog Malog Sadikovca. Grebenom jo{ malo d.
do vrha. Uz put je {iroka kra{ka jama (oprez, pogotovo po magli!). Postoji i
varijanta uspona s drugoga kraja o{tarijskog polja, tamo gdje cesta po~inje
silaziti prema Gospi}u, odakle je samo 1,30 h uspona (napomena: u vrijeme
tiskanja ovoga vodi~a uspon na vrh nije jo{ mogu} zbog ratnih posljedica).
SATNICA OD O[TARIJA
Kubus (927 m) 3 km
Karlobag 19 km
Alaginac (1200 m) 1,30 h
Kiza (1278 m) 1,40 h
Stupa~inovo 3 km
Dabarska kosa (900 m) 2,30 h
Pl. dom u Ravnom Dabru 2,30-3 h
Ba~i}-kosa (1090 m) 3,10 h
Ba~i}-duliba 3,30 h
Ba~i}-kuk (1306 m) 4,30 h
Skorpovac (960 m) 5h
[atorina (1624 m) 9h
Sadikovac (1286 m) 1,40 h
Gospi} 21 km
Jelova ruja 8-9 h
Viso~ica 12 h
Ljubi~ko brdo (1320 m) 2h
Metla (1288 m) 2,30 h
Hotel »Velebno« na O{tarijama (Tomislav Markovi})
Velebit 445
£ 4. Ljubi~ko brdo (1320 m) 1,30–2 h. S O{tarija se vidi kao {iroko trav-
nato bilo duga~ko gotovo 1 km, s istaknutom skupinom glatkih kukova i
stijena na sz. kraju (Ljubi~ki kuk, 1337 m). Postupno se diè od izvora poto-
ka Ljubice i zatvara sa s. strane o{tarijsko polje. U donjem je dijelu obraslo
{umom i {ikarom, a u gornjoj je tre}ini planinski travnjak, osim na stijena-
ma Ljubi~kog kuka. Uspon po~inje kod crkve, gdje s asfalta skre}e seoska
cesta uz potok Ljubicu prema vodospremniku o{tarijskog vodovoda. Oko
150 m prije njega markacija skre}e l. uzbrdo, najprije {umskom vlakom,
poslije bez puta. Stigav{i do stjenovitog pojasa koji se proteè ~itavom z. pa-
dinom brda, prolazi kroz prirodnu razvalu visoku 3 m i izlazi na po~etak
kr{evite padine obrasle grmljem i stiè do pojasa travnjaka. Uspon travnja-
kom prema hrptu i zatim l. do vrha (ukupno 400 m visinske razlike). S vrha
je mogu} silaz na drugu stranu i zatim uspon na neke dabarske kukove
(Kuk od [pilji} plane, 1232 m; Gra-
bar, 1255 m) i dalje do Kize.
£ 5. Metla (1288 m) 2,30 h. Na taj
istaknuti vrh na li~kom rubu vele-
bitske visoravni vodi put od crkve u
s. pravcu, najprije pola sata seoskom
cestom do vodospremnika, zatim d.
ispod slikovitog Filipova kuka okru-
ènog crnogoricom. Stotinjak meta-
ra dalje je ponor Crnog vrela, nakon
~ega slijedi poduì uspon, koji u po-
~etku krati kolni put, a zatim vodi
preko proplanaka i kroz {umu do us-
ke kamene piramide na vrhu (upis-
na knjiga i pe~at). Vrh je odavna po-
pularan me|u gospi}kim planinari-
ma (neko} su se ovamo penjali preko
Jadovna). Silaz je mogu} na drugu
stranu preko Jadovna u Liku.
Ljubi~ki kuk s O{tarija
Izleti u Dabarske kukove

£ 6. O{tarije – Dabarska kosa – Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk 3,30–4 h. Od
hotela »Velebno« 400 m prema Karlobagu. Kod biv{e {kole d. preko mosta
na potoku Ljubici 3 km cestom do raseljenog zaselka Stupa~inovo. Na ula-
zu u selo l. ispod ceste je izvor Petrovac. Iz Stupa~inova je lak uspon na dva
Dabarska kuka, Kizu i Grabar.
Kiza (1278 m) 1 h. Kiza je razdrt greben sastavljen od mnogobrojnih okomitih i kosih

kukova ~udnovata oblika. Duga~ak je oko 2 km. S ove je strane njegova padina kame-
nit travnjak, dok je na drugoj strani, iznad Crnog Dabra, bukova {uma. Iz Stupa~ino-
va postoje dvije varijante uspona. Orijentacijski lak{a i kra}a vodi izravno na vrh kr-
{evitom padinom, u smjeru dobro vidljivoga maloga trostrukog kuka na vrhu. Zanim-
ljiviji je prilaz koji vodi od ulaza u Stupa~inovo cestom d. 10’ do o{trog d. zavoja (tu je
nadmorska visina 1048 m), gdje je l. pod stijenom izvor Kamenica (voda cijednica
skuplja se u prirodnoj kamenici). Odatle uspon l. nogostupom do maloga, koso polo-
ènog proplanka, gdje se markacija ra~va: ravno uzbrdo kroz bukovu {umu vodi pre-
ko prijevoja Alaginca u Crni Dabar, a na{ put skre}e l. valovitim terenom kroz {umu,
stijene i livade pod vr{ne stijene, gdje je kutija s pe~atom. Do vrha jo{ 10’ kroz stijenu.
Grabar (1255 m). Ako se od ra~vanja iznad Kamenice na putu za Kizu nastavi ravno
uzbrdo kroz {umu na prijevoj Alaginac, odatle se moè l. kroz stijenu na kuk Grabar
(oko 1200 m), lijep i kratak penja~ki podvig. Na sz. je strani Grabara golema polu{pi-

lja ~iji se strop na jednom mjes-
tu uru{io, tako da na samom vr-
hu postoji jama kroz koju se vidi
dno pe}ine (Grabarsko okno).
Premuì}eva staza prolazi
kolnim putem kroz Stupa~i-
novo, iza njega se nastavlja
me|u Baburskim ogradama
podno`jem Kize u z. smjeru
i zatim penje kroz {umu na
prijevoj izme|u Butinova~e i
Kize. Na drugoj strani kolni
se put pretvara u stazu (Pre-
muì}eva staza), koja u bla-
gom silazu stiè na Dabar- Planinari u kukovima Kize
sku kosu, gdje se krià s uzdu`nom velebitskom cestom Su{anj – [tirova~a
(krasan vidik na Ravni Dabar, pl. dom u njemu i na kuk êlinu u njegovu
zale|u). Od O{tarija 2,30–3 h, silaz do doma jo{ 35’ (v. 8). Odavde na Ba~i}-
kuk postoje dvije varijante: d. cestom (v. 8), a l. Premuì}evom stazom koju
opisujemo ovdje. Nakon 20’ stiè se do mjesta gdje se d. uzbrdo neupadljivo
odvaja staza koja gu{tarom u nekoliko zavoja za 20’ izlazi na Ba~i}-kosu
(1090 m), prijevoj izme|u ôpina vrha i Visibabe, s ru{evinama negda{njeg
pl. doma ({irok vidik na more). Dalje najprije l. 10’ kroz {umu, pa hrptom
na sz. prema ôpinu vrhu, a kad iza|e na kr{evite travnjake Vrtali{te i
Proplanke, skrenuti d. s hrpta i dalje kroz {umu obronkom Solina, stalno
istom visinom po gra|enoj stazi jo{ 30’ do prijevoja (1130 m) izme|u Solina
i Ba~i}-kuka. S prijevoja d. bez puta kroz {umu za markacijom sve o{trije
uzbrdo me|u stijene najvi{ih vrhova. Stigav{i pod `drijelo koje dijeli j. od s.
skupine vrhova, treba skrenuti l. na vrh s. skupine (1304 m), biraju}i naj-
lak{i teren (15’ od prijevoja). Pod konac uspon ima posve penja~ki karakter
jer vodi kroz ~istu stijenu i opasan je za neiskusne izletnike.
Ba~i}-kuk (1304 m) sastoji se, zapravo, od skupine golih kamenitih kukova razli~ite
visine i strmine. Najvi{i je vrh u skupini Dabarskih kukova. S vrha je lijep i informa-
tivan pregled na njihov niz, koji poput bijeloga, nazubljenog i rastrganoga grebena
str{i iz {umskog zelenila na ji. prema O{tarijama u duìnu oko 10 km. Prilikom uspo-
na preporu~uje se svakako svratiti do spomenutog `drijela izme|u s. i j. skupine (5’
uspona), odakle se na drugoj strani vidi kuloar {to se ru{i preko 300 m duboko prema
zelenoj oazi Ba~i}-dulibe i odvojeni stometarski monolitni toranj.
S Ba~i}-kuka moè se lako i brzo si}i, za 40’, u Ba~i}-dulibu na uzdu`noj ve-
lebitskoj cesti (v. 8), ako se na povratku s vrha na prijevoju skrene i. bez pu-
ta do livada na dnu uvale Korita, a odavde l. stazom koja vodi preko onièga
{umovitoga grebena do ceste kod Ba~i}-dulibe.
£ 7. O{tarije – Crni Dabar – Pl. dom u Ravnom Dabru – Ba~i}-
duliba – Ba~i}-kuk 4,30-5 h. Ovaj je put dobro markiran jer je sastavni
dio Pl. puta »Velebno«. Iz O{tarija do ra~vanja markacija iznad Kamenice
v. 6. Ravno dalje uzbrdo na prijevoj Alaginac izme|u kuka Grabar (l.) i Ku-
ka od [pilji} plane (d.). Odavde je mogu} kratak i vrlo zahvalan uspon na
oba kuka. Od Alaginca dugim silazom u Crni Dabar kroz bukovu {umu si.
pobo~jem Kize seoskim putem koji je mjestimice zarastao grmljem (mali-
na!). Crni Dabar je velika kra{ka dolina ravna dna (667 m). Stièmo do ~is-
tine sa sa~uvanom cisternom iz 1940. (vode ima i za su{e). Rubom doline
nanizane su ru{evne ku}e, zadnji ostaci nekada{njeg sela (1953. bilo je tu
16 ku}a sa 110 stanovnika). Dnom doline u sz. smjeru do njezina kraja, pa
uspon najprije stazom, potkraj seoskom cestom na kamenitu kosu koja di-
jeli Crni od Ravnog Dabra (lijep vidik na Dabarske kukove). Kratak silaz
Velebit 447
kamenitom stazicom (ili zavojitim kolnikom) na Ravni Dabar do ozidanog
bunara iz 1912. i ru{evnih ku}a obitelji Ba~i}. Ravni Dabar je uistinu ra-
van, ali je i on danas pust (1953. je imao 10 ku}a sa 40 stanovnika). Jo{ oko
200 m i stièmo do pl. doma (oko 3 h od O{tarija).
Pl. dom u Ravnom Dabru (723 m) nalazi se u prostranoj kra{koj udolini, nalik go-
tovo pravilnoj zdjeli. Okruèna je slikovitim kamenim kukovima Butinova~e, Visiba-
be i êline. Nekada{nje su seoske ku}e na-
kon raseljavanja posve propale, ali je ostala
sa~uvana {kolska zgrada koju je zagreba~ki
PD »Industrogradnja« 1986. preuredio za
pl. svrhe (otvorenje 20. rujna). Raspolaè s
50 leàja, blagovaonicom kapaciteta 50
osoba i velikom cisternom. Dom je zatvo-
ren, a klju~ ~uva domar Mile Prpi} koji sta-
nuje u obli`njem primorskom selu Ku}i{tu
(1,40 h hoda). Njegova je adresa: 53288
Karlobag, Ku~i{ta 10. Objektom upravlja
PD »Industrogradnja« iz Zagreba. Zgrada
se nalazi ispod golemoga razvedenog kuka
êline (ili êlinca) koji mu daje izvanrednu
slikovitost. Dabar (plural dabri) stari je sla-
venski naziv za duboku {umsku dolinu i
provaliju. Lokaliteta toga imena ima i
drugdje u na{oj zemlji. Ovaj je Dabar dobio
ime po vrlo ravnom dnu, Crni vjerojatno po
obroncima tamnim od {ume, a Do{en Da-
bar po obitelji koja je tu obitavala (sli~no
kao i Ba~i}-duliba, Ba~i}-kosa i Ba~i}-kuk).
Vi{e o Dabrima u knjizi »Dabri i susjedna
sela srednjeg Velebita« (JAZU, Zagreb,
1959., str. 133). Dom je jedini pl. objekt na
dugom potezu od V. Alana do O{tarija. Mo-
è posluìti kao polazi{te za ve}i broj izleta
Planinarska ku}a u Ravnom Dabru (Franko ûvalo) (najnovija je markacija na Visibabu). Od
doma je najkra}i put do Ba~i}-kuka cestom s Dabarske kose (943 m; uspon do ceste
200 m ili 45’), no mi }emo slijediti markaciju PP »Velebno« kroz Do{en Dabar.
Od doma kroz kamenjar u sz. smjeru na kr{evito sedlo izme|u êline i Ru-
ji~ina kuka, odakle se silazi do cisterne u Do{en Dabru, u blizini ru{evnih
ku}a (i taj je zaselak raseljen koncem 60-ih godina). Cisterna je sa~uvana, a
za va|enje vode potrebna je posuda s uètom. Slijedi blag uspon preko Do-
{en Dabra, zatim uspon kroz {ikaru koja ga dijeli od Ba~i}-dulibe i kratak
silaz u nju, jer je ona na ve}oj nadmorskoj visini.
Ba~i}-duliba (860 m) je vjerojatno najljep{a duliba na Velebitu. Sastoji se od kras-
nih livada okruènih s triju strana {umom, a s ~etvrte kulisom bizarnih kukova, od
kojih je svaki za sebe posebna cjelina. Veli~anstven vidik! Najljep{i je i najvi{i Ba~i}-
kuk (zvan jo{ i Samogred). Njegovi se bijeli vapnena~ki tornjevi diù uvis oko 450 m
gotovo okomito, a l. od njega niù se Vranjkovi}-kuk, Kuk od Snje`nice, Zasje~eni
kuk itd. Ba~i}-duliba je prikladna za kampiranje i kao baza za niz lijepih uspona i iz-
leta. Vode se moè na}i u cisternama napu{tenih ku}a Do{ena i u Pe}ini pod Vranj-
kovi}-kukom, gdje je pregra|ivanjem ulaza nastala nakapnica u kojoj se sabire {pilj-
ska voda cijednica (10’, d. od puta za Ba~i}-kuk). Za uspone na pojedine kukove treba
malo penja~ke vje{tine i snala`ljivosti jer puta nema, osim na Ba~i}-kuk, koji je naj-
ljep{i i najvi{i me|u Dabarskim kukovima.
Do Ba~i}-kuka jedini pje{a~ki pristup vodi iz njegova zale|a, kamo se stiè

tako da cestom krenemo l. stotinjak metara u {umu, odavde se uspnemo
konjskom stazom u nekoliko o{trih zavoja do prijevoja (952 m), zatim spus-
timo na dno Korita (ili Ba~i}-dolca), ove}e ponikve okruène {umom (iza
nje se na drugoj strani visoko povrh {ume vide ru{evine doma na Ba~i}-
kosi). Iz Korita d. uzbrdo po golom terenu 30’ u {umu do prijevoja (1130 m)
izme|u Ba~i}-kuka i Solina, gdje stièmo markaciju {to vodi od Premuì}e-
ve staze preko Ba~i}-kose na Ba~i}-kuk. Njom dalje d. na vrh (1304 m) jo{
oko 15’ (v. 6), ukupno gotovo 2 h od Ba~i}-dulibe.
£ 8. O{tarije – Dabarska kosa – Ba~i}-duliba cestom 20 km. Tko ras-
polaè vozilom, moè u sredi{te Dabarskih kukova cestom, ra~unaju}i s ti-
me da je u lo{em stanju. Od O{tarija cestom silaz prema Karlobagu 9 km do
napu{tenog zaselka Su{anj, gdje se d. kod ru{evine nekada{nje pilane odva-
ja 6 km brdske ceste na Dabarsku kosu.
Dabarska kosa (943 m) va`na je ne samo zbog neobi~no lijepog vidika u dubinu na
Ravni Dabar i na pl. dom u njemu, nego i poradi kriànja s Premuì}evom stazom.
Tko èli si}i do doma, treba tu parkirati jer silaz {umskom cestom (zapravo traktor-
skom vlakom) nije pristupa~an automobilima. Silaz traje 30’, dijelom vodi {umom, uz
dva mala izvora (ljeti presu{e) i na jednom mjestu sije~e cestu. Svoj posjet domu valja
najaviti, jer u njemu ne stanuje domar.
Odavde dalje cestom kroz stijene Ruji~ina kuka, gdje po~inje podru~je glo-
maznih kukova najrazli~itijih oblika. Cesta je ovdje tako znala~ki trasirana
da je sama za sebe prava turisti~ka atrakcija (projektant ing. A. Premuì}).
Izme|u 1. i 2. km cesta prolazi kroz ponikvu okruènu golim kamenitim
obeliscima, zatim je usje~ena u okomita rebra Kukaline, ~ija posljednja dva
rebra svladava tunelom od oko 50 m (lijep vidik u dubinu na Do{en Dabar).
Iza tunela vodi 2 km kroz {umu do Ba~i}-dulibe, odakle dalje v. 7.
LITERATURA O SREDNJEM VELEBITU
(V. – skr. Velebit). Poljak, J.: Veliki Alan. Na{a otad`bina 1, 1922., br. 1-2; Poljak, J.: [tirova~a. HP 18, 1922., 22; Gu{i}, B.: Dabri. HP
20, 1924., 75; Gu{i}, B.: Du` sj. i srednjeg V. HP 22, 1926., 71; Kraja~, I.: [tirova~a i Veliki Alan. HP 22, 1928., 109 i 128; Poljak, J.:
Alan. HP 24, 1928., 131; Poljak, J.: Strogir i Turska vrata. HP 25, 1929., 253; Kraja~, I.: Zavratnica i njena turisti~ka vrijednost. HP 29,
1933., 144; Trgov~evi}, L: Jadovno u V. HP 29, 1933., 217; Svoboda, Lj.: Kroz srednji V. HP 32, 1936., 41; Poljak, J.: Srednjim V. Li~ki
kalendar 8, 1940., 35; Dabri i susjedna sela srednjeg V. JAZU, Zagreb 1959.; Ku{an, Z: Stazama srednjeg V. NP 17, 1965., 241;
Bari~evi}, A.: Stazama srednjeg V. NP 24, 1972., 151; Rukavina, A.: Kameno biserje srednjeg V. PL 5, 1974., 74; Rukavina, A.: [atorina.
PL 6, 1975., 7; Rukavina, A.: Pro{li smo [ugarsko korito. PL 7, 1976., 3; Balen, [.: Od Kosice do [toki} dulibe. NP 288, 1976., 168;
Balen, [.: Kosica na V. NP 28, 1976., 117; Planinarski put Velebno. PD Zagreb-Matica, Zagreb 1984.; Cirkovi}, A.: Pl. sve~anost na
Ravnom Dabru. NP 38, 1986., 186; Va|i}, N.: Biserje se rasulo planinom. NP 39, 1987., 49; Va|i}, N.: Stazom radosti kroz Dabarske
kukove NP 42, 1990., 189.
Ba~i}-kuk iz Ba~i}-dulibe
Velebit 449
JU@NI VELEBIT
Ju`ni Velebit se proteè od O{tarija na cesti Gospi} – Karlobag do prijevoja
Mali Alan na cesti Lovinac – Obrovac, u zra~noj liniji od 46 km. Glavne su
mu karakteristike strmo odlomljena li~ka padina nastala uzdu` tzv. vele-
bitskog rasjeda i postupan, terasast silaz prema moru. U ovome je dijelu
Velebit najuì, ali su tu svi njegovi najvi{i vrhovi. Zna~ajno je, nadalje, da se
usporedni uzdu`ni nizovi vrhova u obliku grebena nastavljaju i u ovom di-
jelu Velebita, ali se postupno sve vi{e pribliàvaju. Udolina me|u njima sve
je uà te na kraju, na Sv. brdu, posve nestaje. Svi su najvi{i vrhovi nad str-
mom li~kom padinom, tako da su s te strane te{ko pristupa~ni, ali zato
omogu}uju krasan vidik na cijelu Liku sve do Li~ke Plje{ivice. Budu}i da na
visini od 1400 m prestaje {uma, visinski pojas pruà sliku visokoga gorja
koje, osim toga, imponira i nesagledivom duìnom svoga gorskog niza.
Zbog svoje visine, ovaj dio Velebita te{ko je prohodan u popre~nom smjeru.
Tu nema nijedne popre~ne ceste, postoje samo vrletne gor{ta~ke staze koje
su povezivale pojedina sela u Lici s onima uz more. Danas su ve}inom za-
rasle. Za primorsku je padinu zna~ajno da se i tu nastavlja pojas visinskih
terasa, me|u kojima ona od 800 m visine upravo tu postiè najve}e dimen-
zije. No i na strmoj li~koj padini postoji uzdu`ni pregib na visini od
1200–1300 m, koji se u obliku niza uvala pruà upravo ispod najvi{ih vrho-
va. Zahvaljuju}i tome {to su u njima izbili na povr{inu stari otporni geo-
lo{ki slojevi, tu }emo uvijek na}i nepresu{nih izvora, pa ~ak i poto~i}a.
Premda su do nekih ve}ih uvala ve} probijene {umske ceste (Stajine, Buno-
vac), javnosti jo{ nije poznata njihova ljepota i turisti~ka vrijednost. Naà-
lost, zbog ratnih posljedica (mine uzdu` crte razdvajanja), danas je ve}i dio
ovog podru~ja planinarski nepristupa~an. U ju`nom Velebitu opisat }emo
dvije planinske skupine, Viso~icu – Badanj i Vaganski vrh – Sv. brdo, a po-
seban }emo prostor pokloniti Nacionalnom parku Paklenici zbog njegove
iznimne turisti~ke vrijednosti.
Skupina Viso~ica – Badanj

zemljovidi 28-29, 30-31 i 32, str. 442-443, 460-461, 452
Poloàj i prirodne zna~ajke. Ova se skupina pruà od O{tarija do pop-

re~nog puta koji iz Metka u Lici vodi preko Struga i Velike Paklenice do
Starigrada na moru. I ovdje nalazimo dva usporedna uzdu`na niza vrhova:
jedan iznad Like, drugi iznad mora. Primorski je niz ve}im dijelom gol, ka-
menit i rastrgan na pojedine skupine. U prvome dominiraju Viso~ica, Jelo-
vac, Po~iteljski vrh, Badanjski vrhovi i Badanj, a u drugome Veliki Plo-
~eviti, Kozjak i Vi{erujna. Vrhovi u primorskom nizu su niì, ali prete`no
kr{eviti i rastrgani, tako da je lak{i uspon na vrhove li~koga niza. Svi su vr-
hovi po pravilu {umoviti sa si. strane. Najvi{i je vrh skupine Badanj, ali ga
je po popularnosti nadma{ila Viso~ica zbog ljep{eg vidika i blizine Gospi}a.
Nizovi vrhova me|u sobom zatvaraju kra{ke udoline koritasta oblika, veli-
ke ponikve i dolce, odijeljene pregradama razne visine. Najve}e su udoline
Ramino i [ugarsko korito, zatim [ugarska duliba, Janj~arica, Oglavinovac
i Javornik. U trima posljednjima mogu se na}i ru{evni ostaci posljednjih
polunomadskih sto~ara iz Jesenica kod Obrovca. Selo su uni{tili srpski po-
bunjenici 1992. i stanovni{tvo istjerali, ~ime se ugasila i tradicija ljetnih
pastirskih stanova. Ramino i [ugarsko korito, zajedno s li~kim nizom vrho-
va, mjestimice imaju karakter pra{ume jer ovamo jo{ nisu prodrle {umske
ceste za eksploataciju {ume.
Planinarstvo. U pl. pogle-
du u ovoj je skupini nekoliko
lijepih vidikovaca (Sadiko-
vac, Viso~ica, Badanj) i za-
nimljivih detalja (Stap, Ruj-
no, Bojinac). Zbog ratnih po-
sljedica (minska polja, spa-
ljene ku}e na Viso~ici i [ti-
rovcu, dotrajala ku}a u Jelo-
voj ruji), danas je planinar-
stvo orijentirano na primor-
sku padinu. Tu se nalaze i je-
dina dva pl. skloni{ta (Stap i
[ugarska duliba). Viso~ica sa Stolca
Izbor prilaza. S primorske
su strane najva`niji prilazi iz Karlobaga, Mandaline i Starigrada-Pakleni-
ce, a s li~ke Gospi} i Medak. Najlak{i je pje{a~ki prilaz s O{tarija na cesti
Gospi} – Karlobag jer po~inje na visini od preko 900 m, kamo se moè sti}i
autobusom. Prilazi s Jadranske magistrale su dugi, naporni i izloèni sun-
cu, ali pouzdani glede sigurnosti. Zasad se ne preporu~uju prilazi s li~ke
strane jer jo{ uvijek ima tragova nedavnoga rata. Zbog toga su izostavljeni
opisi uspona iz Bru{ana, Divosela i Medka koji su opisani u pro{lom izda-
nju ovoga vodi~a, a to je i razlog za{to je promijenjena i trasa uzdu`nog puta
(VPP). Taj se put nastavlja iz srednjeg Velebita i po kvaliteti jako zaostaje
za Premuì}evom stazom jer nije gra|en u turisti~ke svrhe. Markacijama
su samo povezane pu~ke staze koje obiluju usponima i silazima. Mjestimice
se prolazi kroz {umu bez ikakva utrtog nogostupa, po markacijama od
stabla do stabla. Zbog toga, a i zbog nedostatka izvora, to je i najteà dioni-
ca VPP-a. Na tom je dugom putu najvrednije, i ujedno ono po ~emu se on
bitno razlikuje od ostalih dionica, golemo netaknuto {umsko prostranstvo.
Uzdu`ni put koji povezuje niz dolaca primorske padine od Stapa do Rujna
posve je siguran, a skloni{te na Stapu i [ugarskoj dulibi o~uvano.
Primorski prilazi
£ 1. Karlobag – O{tarije 19 km. Do po~etka uzdu`nog puta kod {kole u
O{tarijama v. Dabarski kukovi, 2. Dalje udu`nom stazom (v. 9).
£ 2. Mandalina – Pl. skloni{te na Stapu – Viso~ica 6–7 h. Od zaselka
Mandalina-Tribanj na Jadranskoj magistrali (16 km od Starigrada-Pakle-
nice) markiranim putem 1 h preko kra{ke visoravni u selo Bristovac. Tko
ima automobil, moè uspon skratiti za gotovo 1 h ako u Kru{~ici skrene s
Jadranske magistrale uzbrdo u selo Ljuboti}e, gdje se moè parkirati i
kampirati u privatnom kampu ure|enom za planinare. Od Bristovca slijedi
1 h o{trog uspona do prijevoja, iza njega u {umu, a pola sata dalje prolazi se
d. rubom dolca Sjau{evca (napu{teni ljetni stanovi). Oko 20’ iznad Sjau{ev-
ca stiè se u dolac Stap do pl. skloni{ta Tatekova koliba (v. 13).
£ 3. Milovci – Veliko Rujno 3–4 h. Postoji kra}i ali teì put preko Vagan-
ca (3 h) i dulji, lak{i preko Aptovca (4 h). Kra}i po~inje na Jadranskoj ma-
gistrali 2,5 km od Starigrada prema Rijeci na mjestu gdje se d. odvaja asfal-
tirani puteljak u selo Milovce (tu parkirati). Iz sela d. putem za markacijom
1 h do Milova~ke kr~evine (350 m), ravni s napu{tenom ku}om. Na visini
od 450 m d. se odvaja put za Starigrad, na 550 m pored puta je kapela. Na-
kon malog silaza preko prijevoja na visoravan V. Vaganac (dovde 2 h), slije-
Velebit 451
di ra~vanje markacije: l. Bojinac (1 h), d. Rujno (1 h). Nakon 100 m l. je od-
vojak 2’ do vode. Na kraju livade s glavnog puta l. (d. jama Jatara) uskim
prolazima izme|u suhozida i {ume vododerinom do ~istine. Nakon teèg
uspona, ravnim putem 20’ do crkvice na V. Rujnu.
Duì put po~inje tako|er u Milovcima, odakle treba od postaje autobusa
300 m prema Karlobagu do gostionice Milovac i jo{ malo do skretanja u za-
selak âvi}e. Kroz zaselak o{trim usponom na Razvr{je, zatim ravnijim te-
renom prema M. Ledeniku (vidik na more), pa strmije pokraj ku}e Petri~e-
vi}a i Krapi}a i kroz Krapi}a dolac na stazu koja se l. postupno penje pod-
no`jem Bojinca na greben Zvirjak. Nakon prelaska buji~njaka, o{triji us-
pon na Aptova~ku kosu i preko Rujanske kose do ku}e âvi}a, odakle dob-
rim putem do sveti{ta (v. 14).
Postoji prilaz Rujnu i od pl. doma u Paklenici za 3 h. S Rujna se pak moè
dalje VPP-om preko Buljme na najvi{e velebitske vrhove i na slikovite ku-
kove u Bojincu (1 h).
Li~ki prilazi
£ 4. Gospi} – O{tarije 21 km. Do uzdu`nog puta kod biv{e {kole u O{tari-
jama v. Dabarski kukovi, 1. Dalje uzdu`nom stazom v. 9.
Zbog opasnosti od ratnih posljedica, a na preporuku Hrvatskoga planinar-
skog saveza, izostavljeni su prilazi s li~ke strane koji su bili opisani u pri-
ja{njem izdanju vodi~a:
£ 5. Gospi} – Bru{ane – Ramino korito 11 km cestom i 2 h uspona.
£ 6. Gospi} – Rizvanu{a – Jelova ruja 27 km.
£ 7. Gospi} – Divoselo – V. Kraj 9 km – Viso~ica 3,30 h.
£ 8. Gospi} – Rizvanu{a – Zovinovac – Viso~ica 26 km cestom i 1 h us-
pona.
Viso~ica (1460 m). Vrh je jedan od najljep{ih vidikovaca na Velebitu i osobito popu-
laran me|u planinarima iz Gospi}a. Sada je uspon mogu} jedino pod vodstvom iskus-
nih planinara iz Gospi}a, s napomenom da je opasno skretati s markirane staze. Au-
tomobilom se moè sti}i na svega pola sata do vrha smjerom Gospi} – Bru{ane – Riz-
vanu{a – Zovinovac – Vodice (26 km). Pod vrhom je 1929. godine sagra|en lijep jedno-
katni Gojtanov dom, koji je dva puta bio spaljen (1940. i 1991.). Sada su na tom mjes-
tu samo ru{evine. Sre}om je ostalo sa~uvano skloni{te nekoliko min od ru{evina koje
su podigli gospi}ki planinari 1990. To je zgrada od betonskih blokova s limenim kro-
vom, u kojoj je desno prostorija za spavanje, a l. ostava.
Od pl. skloni{ta ima jo{ 30’ do vrha Viso~ice. Lijepo izvedena staza vodi j.
padinom uz livade i nakon 10’ dosiè hrbat (preko hrpta 30 m silaza do Ivi-
VIDOKRUG S VISOÎCE
Ime vrha m km 0°
Ozeblin 1657 45 39
Osje~enica 1796 71 81
Klekova~a 1961 92 90
Zir 852 19 90
Badanj 1638 9 120
Babin vrh 1723 11 122
Vaganski vrh 1757 13 123
Sveto brdo 1751 19 126
Jelovac 1602 3 127
Vi{erujna 1632 8 136
Kozjak 1572 3,5 143
[iljak 1491 1.25 248
Tro{eljev vrh 1442 3 296
Planinarsko skloni{te na Viso~ici (Ana Lemi}) [atorina 1624 35 315
Velebit 453
nog vrela, jedini izvor nadaleko). Dalje hrptom u zavojima kroz bujnu tra-
vu jo{ 20’ na vrh Viso~ice (1616 m). Po mi{ljenju brojnih ljubitelja Viso~ice,
ona je najljep{i vidikovac na Velebitu.
Uzdu`na staza (Velebitski planinarski put)

£ 9. Dionica O{tarije – [ugarska duliba 7 h. U O{tarijama se kod biv{e
{kole odvaja od asfaltirane ceste, na jug, kolni put s kojeg treba ve} nakon
50 m skrenuti l. uzbrdo u {umu. Na ra~vanju 10’ poslije treba d. putem {to
vodi na kameniti greben Sladova~kog brda (20’). Pre{av{i greben kroz pri-
rodna vrata, ima jo{ 2’ silaza do pa{njaka na visoravni Sladova~i, koja se
zapravo sastoji od tri dolca. Kroz prvi se prolazi njegovim l. rubom, a kroz
srednji (vidik na more!) d. rubom podno niskoga Riljevog kuka. Sa srednjeg
dolca markacija strmo silazi {umovitom Grabrovom stranom na prijevoj
Bukovo razvr{je (25’), a zatim opet slijedi duì strmi silaz do Kljajine doli-
ne, koja nam ostaje l. ispod puta. Malo zatim prelazimo blagu kosu i 20 m
iza nje stièmo na {iri put {to dolazi zdesna iz sela Konjsko (25’). Nastavlja-
mo {umom povrh Jurkove doline i nakon 3’ prelazimo malu {umsku ~isti-
nu zvanu Markova paljevina, odakle skre}emo l. uzbrdo. Nakon 15’, iza
blagog prijevoja, prolazimo d. iznad Grgine jatare, a sljede}ih 15’ d. stra-
nom Medinog dolca. Na drugom kraju dolca izlazimo na Piskovitu kosicu
(940 m; 3 h od O{tarija) gdje je kriànje (l. silaz u Bru{ane, d. preko @drila
na more, a ravno silazi VPP za 7’ u malu {umsku uvalu [iki}-jataru (920
m) gdje se uzdu`ni put za [ugarsku dulibu ra~va u dvije varijante. Lijeva,
koja je pola sata kra}a (4,10 h), vodi kroz Ramino korito, oko 4 km dugu {u-
movitu uvalu zatvorenu sa svih strana stjenovitim vrhovima, i na kraju se
uspinje kroz Pasji klanac do Ripi{ta gdje se sastaje s desnom varijantom.
Desna varijanta, preko Jurlinog sedla, duà je i teà jer prili~no gubi na vi-
sini i izloèna je suncu, ali je mnogo zanimljivija (pokazao mi ju je lugar Sa-
dika Maùran kod trasiranja VPP-a 1969.; obnovljena je 1999.). Iz [iki}-ja-
tare najprije se penje u dva blaga zavoja do {umovite padine @drilskog ku-
ka, nakon pola sata prolazi kroz slikovite vrletne Klisurice, zatim se obron-
kom [upljeg ku}a uspinje na Jurlino sedlo (1010 m; 1,15 h od [iki} jatare;
tradicionalno odmori{te). Sa sedla nizbrdo povrh dol~i}a Jurlini vrtli na
greben Jurlinog kuka (vidik), zatim mi-
mo suhozida dolca Zape} silazi d. na
zavr{etak turisti~ke staze koja po~inje
u Lukovu [ugarju na Jadranskoj ma-
gistrali. Tom stazom za nekoliko min
stièmo pod Milkovi}a pe} (870 m), go-
lemu polu{pilju 30 m iznad puta (1,10 h
od Jurlina sedla). Oko 400 m dalje VPP
ostavlja turisti~ki put i skre}e l. uzbrdo
povrh Bukove drage, pa preko Velikog i
Malog Jasenovca izlazi na Ripi{te (1200
m), gdje se sastaje s varijantom kroz
Ramino korito. Dalje jo{ 15’ kroz {uma-
rak do Plan~ica, gdje je pl. skloni{te u
[ugarskoj dulibi.
[ugarska duliba je kra{ka uvala nastala

na granici krednih slojeva i malo vi{e poloè-
nih jurskih. Zahvaljuju}i otpornijim kr{nici-
Uspon iz Lukova [ugarja na Jadranskoj magistrali ma krede, koji se nejednoliko tro{e, nastali
turisti~kom stazom su uzdu` njezina primorskog ruba divlji ka-

meniti kukovi. Na Plani (1304 m) jz. od
cisterne i na njezinim to~ilima prona|e-
na je 1909. vrlo rijetka biljka reliktnog
zna~enja, Degenia velebitica, koja je kao
rijetkost za{ti}ena zakonom (postoji sa-
mo na nekoliko mjesta na Velebitu).
Pl. skloni{te na [ugarskoj dulibi
(1220 m) zapravo je metalni kontejner
koji je 1989. HPS dobio od poduze}a
»INA-Naftaplin« i ovdje ga dao spustiti
helikopterom. To je metalna ku}ica 9,3 x
2,40 x 2,60 m, postavljena na {est betoni- Planinarsko skloni{te u [ugarskoj dulibi
ranih stupova. Sluì kao jednostavno, ot- (Branimir Odicki)
voreno skloni{te, opremljeno s desetak
spu`vastih leàja i osnovnim priborom za kuhanje. Uz obli`nju ru{evinu lugarnice iz
doba Austro-Ugarske (razvaljena 1918.), do koje je 3’ hoda, sre}om je ostala sa~uvana
njezina cisterna s pitkom vodom (potrebna je posuda i 4–5 m konopca; vodu prije
upotrebe dezinficirati). Mjesto je prikladno za kampiranje. U {umi l. pored puta, 70
m prije cisterne, zjapi golem ponor kojemu se ne vidi dno. Spomenimo da se do [ugar-
ske dulibe moè sti}i i iz Lukova [ugarja na Jadranskoj magistrali za 5 h. Prva polo-
vina uspona vodi lijepo gra|enom turisti~kom stazom napravljenom prije 70 godina.
VPP-u se pripaja prije Milkovi}a pe}i.
£ 10. Dionica [ugarska duliba – Jelova ruja 2,30 h. Od cisterne naj-
prije ravno kroz {umu u ji. smjeru, ali ubrzo zatim l. o{tro uzbrdo kroz {ika-
ru do kamenjara, uz koji o{trim usponom po j. padini V. Stolca (1406 m) do
maloga zaravanka (40’). S toga se mjesta (visina oko 1290 m) pruà prekra-
san vidik na ju`ni Velebit i na more. Odavde se treba spustiti obronkom Ve-
likog Stolca (1360 m; staro ime Kova~eva pe}) niz livade do prijevoja na nje-
govoj ji. strani, zatim preko livade do {ume i njom nizbrdo 5’ do velike jame
sa snijegom (l. pored puta). Slijedi 15’ blagog uspona na livade Malog Stol-
ca, zatim markiran grebenski put u istom smjeru (ne l. u {umu!) preko
Struìca 10’ do {ume. Dobro trasiran put vodi kroz {umu l. obronkom Vr-
{eljka jo{ 10’ do ceste iz Bru{ana, koja d. zavr{ava me|u stijenama Panasa
kod vojnog objekta biv{e JNA (ne prilazi!). Niz cestu l. u zavojima 2,5 km
(jedna pje{a~ka kratica ve} nakon 30 koraka, a sljede}a na drugom zavoju)
do mjesta gdje se d. dolje u {umu odvaja strm kolni put do Jelove ruje.
Jelova ruja (950 m) je planinski pro-
planak na dnu {umovite, duboke i duge
popre~ne doline otvorene s jedne stra-
ne prema moru, a s ostalih strana ok-
ruène vijencem visokih i strmih vrho-
va. Tu su ostaci nekada{nje lugarnice-
planinarskog skloni{ta, a pored ru{evi-
na je cisterna s vodom. Ime Jelova ruja
sa~uvalo je spomen na nekada{nju je-
lovu {umu i na izvor Ruju, gdje se sada
Nekada{nja lugarnica-planarsko skloni{te na Jelovoj ruji nalazi cisterna.
£ 11. Dionica Jelova ruja – Viso~ica (3 h) i

£ 12. Dionica Viso~ica – Struge (6 h).
Te su dvije dionice izostavljene u ovom izdanju vodi~a na preporuku Hrvat-
skoga planinarskog saveza zbog opasnosti od mina preostalih iz Domovin-
skoga rata.
£ 13. Dionica Jelova ruja – Stap 2,30 h. Umjesto dionica Jelova ruja –
Viso~ica i Viso~ica – Struge, VPP ima novu trasu koja vodi bezopasnom pri-
morskom padinom. Istina je da se time gubi zanimljivo visinsko podru~je s
vrhovima kao {to su Viso~ica i Badanj, ali i nova dionica ima svojih ~ari. Vo-
di uzdu` terase na primorskoj padini, usporedno s nekada{njim VPP-om,
Velebit 455
Monolit Stapina
Tatekovo skloni{te
na Stapu
povezuju}i niz zanimljivih detalja. To je poseban svijet, izoliran i od pri-
morja i od visokogorske regije, u kojemu se izmjenjuju pitome zelene ponik-
ve s najstra{nije razvijenim krasom, tzv. japagama. Ovdje }e putnik vidjeti
divovski, neobi~ni kameni obelisk Stapinu, posjetiti {pilju u Vrtlini du-
ga~ku 851 m, ~ije goleme dvorane nemaju premca u na{emu podzemlju, la-
birint minijaturnih kra{kih oblika na Runjavoj glavi, glomazne kukove na
Bojincu itd. Put se moè pro}i za dva dana, s no}enjem u pl. skloni{tu na
Stapu (v. 2).
Prva dionica, od Jelove ruje (v. 10) do Stapa, vodi najprije 10’ pre-
ma Viso~ici, odakle d. uzbrdo na prijevoj, zatim preko dvije
ponikve poloìto u bukovu {umu. Dalje 1 km blagim uspo-
nom po grebenu ispod kamene glavice, 50 m dalje na seos-
ki put kojim ima jo{ 1 km uspona na prijevoj, 30 m iza pri-
jevoja mimo jame Snje`nice. Slijedi blag uspon do prijevo-
ja pod Debelim kukom, odakle silaz na Gornje njivice
(odavde d. odvojak markacije na Debeli kuk 25’ i kuk û-
~ul 20’). Slijedi silaz na Donje njivice (odavde d. markirani
odvojak na gljivasti kuk û~avac 10’). Jo{ 20’ do skloni{ta Slavko Tomerlin-Tatek
na Stapu, ukupno od Stapa 2-2,30 h.
Pl. skloni{te na Stapu (960 m). Ovaj vrlo lijep i ravan travnati dolac okruèn je sli-
kovitim vapnena~kim kukovima. Na drugoj strani Stapa, u d. kutu, podigli su 1982.
~lanovi PD »Paklenica« iz Zadra, na ~elu sa Slavkom Tomerlinom, jednostavno otvo-
reno skloni{te u obliku kolibe i opremili ga s 20 skupnih leàja, {tednjakom i pribo-
rom za kuhanje. Poznato je pod popularnim nazivom »Tatekova koliba« (Tomerlinov
nadimak). Voda se uzima iz uske pe}ine, oko 30 m od skloni{ta, s pomo}u posude na
dugom {tapu, a dio godine tu te~e i poto~i}. Skloni{te je popularno zbog romanti~nog
ugo|aja {to ga pruà taj ravni dolac okruèn bizarnim kamenim kukovima. Nalazi se
na novoj trasi uzdu`nog VPP-a nakon gubitka doma na Viso~ici, koja ujedno moè
posluìti za izlete u okolicu (v. 13 i 14). U okolici su najbliì û~avac, labilna stijena u
obliku gljive (1 h) i Stapina (40’). Uspon se na Viso~icu s ove strane (3 h) ne preporu~a
(jo{ uvijek postoji opasnost od mina).
£ 14. Dionica Stap – Veliko Rujno 4,30
h. Od pl. skloni{ta na Stapu za markacijom
40’ do Simonovi}a stapine, stometarske
glatke stoàste stijene koja svojim oblikom
podsje}a na stap (mljekarski alat). Nazva-
na je po velebitskom istraìva~u dr. Radivo-
ju Simonovi}u (1858.–1950.). Oko 20’ iza
Planinarsko skloni{te Zavrata (M. Mate{i}) nje l. je odvojak od 6’ do pe}ine u Vodenom

Shematski prikaz markacija oko Stapa sa satnicom
dolcu (d. od ulaza mala kaptaà s hladnom vodom). Oko 40’ dalje s na{eg
puta skre}e opet l. odvojak 15’ do Kamene galerije u Runjavoj glavi, labiri-
nt stijena kroz koji markirani put u obliku osmice obilazi bizarne kamene
oblike nazvane Kuloar s prozorom, Zlatna vrata, Prezidana jama, Terasa
noèva, @abac Pan~o itd. Markirao ih je istraìva~ velebitskog kr{a Slavko
Tomerlin. U nastavku puta prelazimo preko livade Biljevine (15’), a 25’ na-
kon nje je d. odvojak od 15’ do jame Vrtline, s jednom od najve}ih velebit-
skih {pilja (1987. su zadarski planinari silaz osigurali 200 m duga~kim èlj.
uètom). Put dalje vodi preko ârabu{e, pa u blagom spustu travnatim pa-
dinama povrh Dubokoga dola stiè za 1 h na visoravan
Malo Rujno. Na polju Zavrati, 20’ d. od VPP-a na M. Ruj-
nu, nalazi se skloni{te zadarskih planinara »Zavrata«
(kapacitet 15 osoba). Slijedi jo{ 2 h hoda preko visoravni
Malo Rujno do crkvice Majke Bo`je na Velikom Rujnu.
Veliko Rujno i iza njega Malo Rujno kao cjelina su najprostra-
nija i najravnija velebitska terasa. Pruàju se u duìnu od 7 i {iri-
nu oko 1 km. Prosje~na je visina M. Rujna 800, a V. Rujna 900 m.
U njihovu je zale|u visok i strm vijenac vrhova (Vilinji vrh,
Dr. Radivoj Simonovi}
Zamr{ten, Vi{erujna), koji se u Vi{erujnu (1632 m) diè 700 m vi-
(1858.–1950.),
soko, zavr{avaju}i stijenama. Dno polja prete`no je prekriveno
velebitski pisac i
naplavljenim kamenjem i obraslo travom. Velika morena (kame- fotograf
ni nasip) dokazuje da je na V. Rujnu u davnoj pro{losti bio gle~er.
To je dosad jedini sigurni trag oledbe na Velebitu (Nikler, L.,
Geol. vj. 25, 1973., 109). Dijelovi u kojima se istaloìla zemlja crljenica ogra|eni su i ob-
ra|eni. Oba su polja vrlo cijenjena zbog pa{njaka, pa se tu nalazi i niz ljetnih sto~arskih
koliba Podgoraca iz okoline Starigrada i Tribnja, neke od njih danas pretvorene u ku}e
za odmor. Usred V. Rujna je crkvica Majke Bo`je, gdje je pro{tenje svake godine 15. ko-
lovoza. U procesiji toga dana mogu se vidjeti zanimljivi obi~aji i folklor. Posljednjih go-
dina tom se prigodom okuplja i sve vi{e planinara. Crkvicu je sagradio 1930. starigrad-
ski ùpnik don Ante Adìja, upotrijebiv{i kao materijal ostatke obli`nje starije kapele.
To je jednobrodna gra|evina 8,25 x 5,20 m s krovom na dvije vode.
£ 15. Dionica Veliko Rujno – Struge 2 h.
Od kapelice na ji. pa u borovu {umu. Usput
se d. odvajaju markacije za Milovce na Jad-
ranskoj magistrali i za V. Paklenicu preko
Njivarske strane. Put zatim prolazi uz velik
otvor duboke jame Golubinke te se obron-
kom V. Goli}a (1206 m) postupno penje na
prijevoj Stra`benicu (1,30 h od Sveti{ta). Iza
prijevoja put se ra~va: d. krak silazi do doma
u Paklenici, a na{ put l. sve ja~im usponom
izlazi na prijevoj Buljmu. Iza prijevoja stiè
na visoravan Struge (dalje v. Skupinu Va-
Crkvica Majke Bo`je na Velikom Rujnu i ganskog vrha, 1).
Vi{erujna u pozadini
Velebit 457
Skupina Vaganski vrh – Sv. brdo i Nacionalni
park Paklenica
Skupina je duga~ka 17–18 km, a seè od puta koji iz Metka preko Struga
prelazi u Paklenicu, pa do ceste koja iz Lovinca u Lici preko M. Halana pre-
lazi u Obrovac. Za razliku od svih dosada{njih skupina, gdje smo redovito
nalazili u visinskom pojasu usporedne nizove vrhova i me|u njima prostra-
ne depresije, ova skupina stvarno ima oblik gorskog hrpta koji je jasno izra-
èn u duìni od punih 10 km: od Babina vrha do Sv. brda. Na tom su se po-
tezu nanizali svi velebitski vrhovi vi{i od 1700 m i prema tome tu Velebit
dostiè kulminaciju visine. Hrbat na svome tjemenu ipak nema oblik o{tro-
ga jednostavnoga grebena, nego se i tu pruà uzdu`na kra{ka zaravan {iro-
ka oko 1 km, na kojoj se sasvim nepravilno izmjenjuju divovske ponikve i
stoàsti vrhovi, tako da pejza` podsje}a na povr{inu Mjeseca. Na primor-
sku se stranu ru{e strmoglave gole stijene zavr{avaju}i gotovo 1000 m du-
boko u V. Paklenici. Na li~ku se stranu planinski hrbat tako|er strmo ru{i
linijom velebitskog rasjeda, uzdu` kojega je utonulo Li~ko polje, ali tu je kr{
mnogo pitomiji i zeleniji. Osim toga, uzdu` li~ke padine postoji na visini od
1200–1300 m pregib u kojemu se izmjenjuju guste {ume i cvjetni dolci s
nepresu{nim izvorima. Posebna su prirodna znamenitost u ovoj skupini
Velika i Mala Paklenica.
Velika Paklenica. Po svojim su geomorfolo{kim osobinama M. i V. Pakle-
nica kombinacija uzdu`nih i prodornih dolina. To se osobito moè zapaziti
u V. Paklenici koja je u gornjem dijelu tipi~na uzdu`na dolina (usporedna s
planinskim grebenom). Na kraju se poput slova T nadovezuje prodorna do-
lina i stvara joj izlaz prema moru probijanjem planinske mase u popre~nom
smjeru.
Uzdu`ni dio, koji se proteè od Ivinih vodica do izvori{ta Brezimenja~e u
duìnu od 6–7 km, nalazi se upravo ispod najvi{ih velebitskih vrhova. Oni
se prema dolini ru{e do 1000 metara duboko, stvaraju}i u visinama niz na-
zubljenih stijena (Rapavac 1617 m, Crljeni kuk 1661 m, Babin kuk 1431 m
itd.). Pri dnu je Paklenica znatno blaìh nagiba. Dno joj je usje~eno sve do
starijih, nepropusnih geolo{kih slojeva, zbog ~ega se tu javljaju brojni
sna`ni izvori i jedna stalna teku}ica, potok Paklenica. U uzdu`nom dijelu
V. Paklenice nalaze se najbolje sa~uvani {umski kompleksi, ponajvi{e pri-
morske bukove {ume, zatim ~iste sastojine crnoga bora, a manje hrasta me-
dunca, te crnoga graba i bjelograbi}a.
Popre~ni dio. Posve je dru-
ga~ijeg karaktera i pravi
kontrast prodorni dio, usje-
~en u vapnena~ke stijene u
smjeru mora, duga~ak tako-
|er oko 6 km. Tu se odmah u
po~etku gubi u kr{u potok
Paklenica, a vegatacija pos-
taje sve oskudnija. Velika se
Paklenica divljinom, tjesna-
cem i okomitim stranama
najvi{e doimlje u posljednja
2 km blizu izlaza prema mo-
Na velebitskom hrptu pod Sv. brdom (Aleksandar Nik{i}) ru. Tu se najprije s i. strane

diè Ani}a kuk (712 m), s
najvi{om stijenom u Velebi-
tu (oko 400 m), koja je ve}
dugo predmet velikoga alpi-
nisti~kog zanimanja, a za-
tim slijedi klanac me|u oko-
mitim stijenama koji je tako
uzak da prolaznika obuzima
tjeskoba vidjev{i od neba sa-
mo usku pukotinu u vrlet-
nim visinama. Upravo tim
tjesnacem vodi va`na pop-
re~na velebitska staza, koja
povezuje Starigrad s Met-
kom u Lici. Pogre{no je Pak- ]orina prosina u uzdu`nom pregibu velebitske li~ke padine
lenicu nazivati kanjonom, jer su i M. i V. Paklenica samo buji~njaci (toren-
ti), a ne rije~ne doline.
Mala Paklenica nalazi se oko 3 km i. od Velike. Kao {to joj i ime kaè, ma-
nja je i kra}a, ali znatno teè prohodna, strmija, bezvodna i strahovito div-
lja. Zbog toga nije stekla popularnost me|u posjetiteljima i ostala je rezer-
virana samo za one rijetke pojedince koji ne àle truda da se uhvate u ko-
{tac s paklenim kaosom na dnu njezina korita (v. 2).
Za{tita Paklenice. Obje Paklenice, s najbliòm okolinom, na povr{ini od
3657 ha, progla{ene su 19. 10. 1949. nacionalnim parkom. Godine 1954. os-
novana je u Zadru njegova uprava, a 1956. je preseljena u Starigrad-Pakle-
nicu gdje se i danas nalazi. Za planinare je va`no da znaju pravila propisana
za posjet. Zabranjeno je kampiranje, loènje vatre, lov, trganje cvije}a, ba-
canje otpadaka i kretanje izvan putova i markiranih staza.
LITERATURA O PAKLENICI
Cveti{i}, V.: V. Paklenica pod Velebitom. Vienac 1, 1910., 238; Ruì}, D.: Manita pe}. HP 25, 1929., 149; Poljak, J.: Paklenica. Priroda
19, 1929., 265; Girometta, U.: V. Paklenicom na Vaganski vrh. HP 29, 1933., 68 i 106; Boì~evi}, S.: Deset dana u Paklenici. NP 10,
1958., 131; Kevo, R.: Nacionalni park Paklenica. Za{tita prirode u Hrvatskoj. Zagreb 1961.; Boì~evi}, S.: Pe}ine Paklenice u j. Velebitu.
Acta geologica 5, 1965., 423; Poljak, @.: Nacionalni park Paklenica. Planine Jugoslavije. Zagreb 1967.; Kohl, S.: Jesenski dan u Maloj
Paklenici. Priroda 54, 1967., 259; Poljak, @.: Paklenica. Alpinismus 6, 1968., 19; Gili}, S.: Ani}a kuk i ûk. Penja~ki vodi~. Rijeka 1968.;
Rado{, D.: Nacionalni park Paklenica. Vodi~. Starigrad 1972.; Gili}, S.: Paklenica. Pl. vodi~. OPS Rijeka 1979.; Trinajsti}, I.: O biljnom
svijetu NP Paklenica. Ekolo{ki gl. 2, 1991.–92., br. 9-10, 5; Rukavina, M.: NP »Paklenica. Isto, 16; [iki}, Z.: NP Paklenica. Isto, 30;
Raznolikost pti~jeg svijeta. Isto, 34; Boì~evi}, S.: Geolo{ka gra|a. Isto, 40; Boì~evi}, S.: Manita pe}ina. Isto, 45; Rukavina, A.:
Velikopakleni~ke tajne. Isto, 50; Poljak, @.: Istraìva~i Paklenice. Isto, 62; Nacionalni park Paklenica (vodi~). Uprava NP Paklenica, Zagreb
1994. (48 str.); Pakleni~ki zbornik. Vol. l. Simpozij povodom 45. godi{njice NP »Paklenica«. Zbornik radova.
Planinarstvo. Zbog najvi{ih velebitskih vrhova ovoj su skupini planinari
odavna posve}ivali pa`nju. Jo{ je predratni HPD imao skloni{ta na Struga-
ma, Du{icama i iznad Bunovca, a nakon Drugoga svjetskog rata sagra|eni
su dom na [tirovcu (spaljen u Domovinskom ratu) i skloni{te na Ivinim vo-
dicama. Uzdu` skupine prolazi uzdu`ni VPP do kojeg vode prilazi s li~ke i
primorske strane. Li~ki prilazi su zbog mina preostalih iz rata izostavljeni
iz ovog izdanja, iako su mnogo kra}i i ugodniji zbog {umskoga hlada i us-
putnih izvora. Planinari obi~no prolaze kroz Paklenice prigodom uspona ili
silaska s velebitskih vrhova, {to im znatno olak{ava Dom PD-a »Paklenica«
i pl. skloni{te na Ivinim vodicama. Paklenica je podru~je rada PD »Pakleni-
ca« u Zadru koje vrlo bri`ljivo odràva svoj dom i markacije oko njega. Nji-
hov je dom glavna smje{tajna mogu}nost u Parku i danas, nakon gubitka
li~kih prilaza, upravo idealna baza za uspone na najvi{e velebitske vrhove.
Ljeti ga osobito posje}uju strani turisti koji ljetuju na obali. Godine 1994.
tiskan je bogato ilustrirani vodi~ po Parku (48 str., zemljovidi), a 1989. kar-
ta u mjerilu 1:25 000.
Velebit 459
Pakleni~ki planinarski put. PD »Paklenica« iz Zadra otvorilo je 10. 6.
1973. Pakleni~ki planinarski put (PPP), markiranu pje{a~ku stazu du-
ga~ku oko 40 km, koja povezuje M. i V. Paklenicu i vrhove oko njih. Trasa je
ozna~ena uobi~ajenom markacijom i slovom P. Na njoj su KT opskrbljene
posebnim ìgovima, a neke i upisnim knjigama. Put traje dva dana hoda, a
s posjetom neobvezne KT (Bojin kuk) jo{ jedan dan. Mogu}nost no}enja
osigurava Dom PD »Paklenica«. Obilazak nije vremenski ograni~en. Na-
kon Domovinskoga rata staza nije obnavljana.
Izbor prilaza. S primorske strane najbolje je trasiran onaj iz Velike Pak-
lenice. Mnogo je teì kroz divljinu Male Paklenice koji je rezerviran samo
za iskusne i ustrajne hoda~e. U novije vrijeme sve je popularniji prilaz s Ve-
likog Rujna. Kao polazi{te uspona na jednoj je strani visoravan Struge sa
svojim nepresu{nim bunarom Marasovcem, gdje se nalaze i dvije vojne ba-
rake koje je Hrvatska vojska napustila nakon akcije »Oluja«, a na drugoj, u
blizini Sv. brda, pl. skloni{te Ivine vodice. Ponavljamo da prilazi s li~ke
strane jo{ uvijek nisu pristupa~ni zbog opasnosti od mina. To i jest razlog
da je u ovom izdanju vodi~a izostavljen opis prilaza iz Medka, Radu~a i
Lovinca premda su mnogo lak{i od prilaza s primorske strane.
Uzdu`ni put skupinom Vaganski vrh – Sv. brdo

£ 1. Dionica Struge – Vaganski vrh 2 h.
Struge su prostrana valovita i ponikvama isprekidana udolina, popre~no smje{te-
na na bilu Velebita, visoka oko 1400 m. Od li~koga do primorskog ruba, tj. od [tiro-
va~ke kose do Buljme, promjer Struga je oko 2,5 km, a njihova {irina oko 1 km. Na
primorsku stranu strmo se ru{i preko Buljme u V. Paklenicu, a na li~koj strani malo
blaè prema Metku. Sa z. su joj strane vrhovi Badanj i Vi{erujna, a s i. skupina naj-
vi{ih velebitskih vrhova. Prema tome Struge su vrlo dobro upori{te za pl. uspone.
Naàlost, oskudijevaju vodom. Postoji samo jedan izvor, bunar Marasovac (u srp-
nju 9°C) u i. dijelu, koji je 1937. lijepo ozidao zagreba~ki Higijenski zavod (preporu-
~a se vodu prije upotrebe prokuhati). Za va|enje vode potrebna je posuda i konop.
Prije Domovinskoga rata redovito su na Strugama ljetovali sto~ari iz Kru{eva (Vr-
ki}i), no sada je sto~arstvo na Velebitu zamrlo. Sjeverni dio Struga pokriven je nis-
kom bukovom {umom, a primorska je tre}ina kr{evit pa{njak. Struge pruàju sliku
tihe planinske idile. U jz. dijelu Struga, na mjestu gdje staza s Buljme ulazi u {umu,
nalazi se baraka HV-a, koja je nakon akcije »Oluja« napu{tena pa su je zadarski pla-
ninari preuredili u skloni{te, ~ime je donekle popunjena praznina nakon gubitka
doma na [tirovcu. Baraka treba popravak jer je krov o{te}en teìnom snijega. Nala-
zi se u {umi tako da je nije lako zapaziti. Nadmorska je visina oko 1400 m. Od nje je
do nepresu{nog bunara Marasovca samo desetak min hoda u s. pravcu. Od Mara-
sovca zasad ne valja i}i na s. stranu prema Lici i [tirovcu, jer jo{ uvijek postoji opas-
SATNICA OD STRUGA
Viso~ica (1616 m) 5,30 h
Badanj (1638 m) 1,10 h
[tirova~ka kosa (1376 m) 20'
Medak 3,30 h
Bunar Marasovac 10'
Babin vrh (1723 m) 1,30 h
Zorani}ev vrh (1702 m) 1,30 h
Vaganski vrh (1757 m) 2h
Malovan (1709 m) 3h
Skl. Ivine vodice (1200 m) 4,45 h
Sv. brdo (1751 m) 6h
Buljma (1394 m) 20'
Vi{erujna (1632 m) 1,20 h
V. Rujno 1,40 h
Dom PD "Paklenica" 2,20 h
Struge i prijevoj Buljma s Kukom od Buljme Starigrad-Paklenica 4,20 h

nost od mina u nekada{njoj zo-
ni razdvajanja izme|u li~kih
~etnika i Planinske satnije »Ve-
lebit«.
Sa Struga vode u po~etku
dvije varijante uspona na
Vaganski vrh. Obje se odva-
jaju od popre~nog puta Me-
dak – V. Paklenica, kra}a s j.
travnatog dijela preko Babi-
na jezera, a druga, zaobilaz-
na iz {umovitoga s. dijela
Struga preko spomenutog
bunara Marasovca (pred-
nost joj je voda). Obje se sas- Pogled s Vaganskoga na Babin vrh
taju pod Babinim vrhom.
Varijanta preko Babinog jezera odvaja se od puta Paklenica – Medak s
livade 500 m s. od prijevoja Buljme prema i. Nakon 300 m preko malog prije-
voja ulazi u {umu. Prije {ume je 20 koraka d. ispod puta 30 m duboka ponik-
va i na njezinu dnu {pilja s vje~nim snijegom. Duga~ka je 20 m, {iroka 10, vi-
soka oko 2 m. Slijedi uspon kroz bjelogori~nu {umu na mali prijevoj, iza nje-
ga obilazak ove}e doline s d. strane do idu}ega prijevoja, zatim silaz u polje s
ostacima Jurlina stana i prijelaz u idu}u veliku ponikvu s Babinim jezerom.
Babino jezero (1589 m) ima dimenzije 20x40 m, a duboko je 7 m. Nikad ne presu{u-
je, a hrani se od padalina jer izvora u blizini nema. Tamno je plave boje, mjestimice
pokriveno algama, a obala je od kamena s pone{to busenja. Ljeti se u njemu moè ku-
pati. Do sredine 20. stolje}a jezero je bilo vrlo cijenjeno me|u sto~arima kao nepre-
su{no napajali{te za blago.
S obale se put o{tro penje na prijevoj izme|u Babina i Zorani}eva vrha, gdje
se sastaje s drugom varijantom. Od prijevoja je lak uspon na oba vrha, l. na
Babin (1723 m) 10’ i d. na Zorani}ev (1702 m) 15’.
Varijanta preko bunara Marasovca zapo~inje na suprotnoj strani
Struga gdje markacija skre}e o{tro d. uzbrdo (ne i}i l. prema [tirovcu –
opasnost od mina). Na izlazu iz {ume, 200 m prije bunara, nalaze se ostaci
skloni{ta HPD-a iz 1935. Na Marasovcu se treba opskrbiti vodom, jer dalje
vi{e pitke vode nema. Markacija vodi dobro utrtom markiranom stazom
kroz kamenjar i rijetku klekovinu. Uskoro drve}e posve nestaje, put posta-
je sve lo{iji, a uspon sve o{triji. Obi{av{i nekoliko ponikava, stiè do prvog
prijevoja ispod Babina vrha (oko 1650 m), odakle dalje vi{e nigdje nema ve-
}eg uspona. Put dalje traverzira j. padinu Babina vrha, pri ~emu d. u dubini
ostaje golema trostruka ponikva s Babinim jezerom. Nekoliko minuta dalje
stiè na prijevoj (oko 1680 m) izme|u Babina i Zorani}eva vrha (1712 m),
gdje se sastaje s varijantom od Babina jezera.
Babin i Zorani}ev vrh. Na Babin vrh uspon vrijedi poduzeti zbog {irokog vidika na
Liku i najvi{e velebitske vrhove. Prije je pogre{no smatran najvi{im vrhom Velebita,
jer njegov stoàst oblik i golo kamenje izazivaju dojam znatne visine. Za razliku od
Li~ana, dalmatinski ga sto~ari nazivaju Vaganskim vrhom, a Zorani}ev vrh Babinim
vrhom, {to ~esto zbunjuje neupu}ene posjetitelje. Na Zorani}ev vrh uspon se zapravo
odvaja 200 m prije prijevoja, sa staze od Babinog jezera. Nazvan je tako 20. 5. 1973.
zaklju~kom pl. dru{tava iz Dalmacije i Like. Na vrhu je tabla s natpisom postavljena
u povodu imenovanja. Od vrha se moè za oko 15’ lakog silaza na jug sti}i do ruba Cr-
ljenog kuka (1661 m), odakle se pruà izvanredan vidik u dubinu od 1000 m na dno V.
Paklenice.
S prijevoja pod Babinim vrhom do Vaganskog vrha vodi dobro utrt put kroz
kamenjar, obilaze}i nekoliko dubokih ponikava. Ve} od prijevoja lijepo se
Velebit 463
vidi njegov travom obrasli hrbat s ~etiri male glavice. Lijeva se glavica ru{i
gotovo okomitom stijenom i presje~enim kosim slojevima prema Lici. Pre-
{av{i hrptom izme|u dviju najve}ih ponikava, put skre}e l. i blago se uspi-
nje bokom Vaganskoga vrha. Stigav{i na hrbat, treba d. od staze do najvi{e-
ga vrha Velebita svega 30 m.
Vaganski vrh (1757 m) najvi{i je vrh Velebita. Tjeme mu je zapravo {iroko ravno
bilo, pokriveno gustom travom, gdje su se ljeti susretali ~obani s blagom, pa zbog to-
ga ne daje dojam visine. Bujna trava ovdje pruà mogu}nost ugodnog odmora i idi-
li~nog osje}aja. Vrh je ozna~en plo~om i natpisom. S juga mu prilazi »Lipa staza« iz
Paklenice. Vidik je orijentiran prema Lici, a prema moru je zaklonjen primorskim
rubom visoravni. Do primorskog ruba ima oko 20’ laka hoda, a vrijedi ga poduzeti
zbog vidika niz okomite stijene u V. Paklenicu. Najvi{i je vrh Velebita dugo bio
predmetom rasprave stru~njaka i amatera. Postojala su zapravo tri pitanja: koji je
najvi{i vrh, kako se zove i koliko je visok. O tome je objavljen niz rasprava u
stru~noj literaturi i ùrnalistici. U pitanju lokacije i visine najvi{ega vrha oslonit }e-
mo se na vojnu specijalku jer je u tom pogledu dovoljno precizna, a zbog prakti~nih
razloga prihvatit }emo i njezinu varijantu imena najvi{eg vrha, premda tako ne
misle pastiri iz Dalmacije.
£ 2. Dionica Vaganski vrh – î~ina dolina – Sv. brdo 4 h. S druge
strane Vaganskog vrha bez puta strmo 10’ do ravnijeg terena, gdje se opet
javlja staza. Ona na daljnjem putu prolazi izme|u neobi~no velikih ponika-
va ljevkasta oblika, pri ~emu l. ostaju Goli}i (1723 m), koji veù Vaganski
vrh sa Segestinom. Nakon 15’ staza stiè na prijevoj izme|u stoàstog Se-
gestina (1715 m), koji se lijevo strmo ru{i prema Lici, i dva vrha koji se na-
laze d. u primorskom nizu.
Brundo (1710 m) i Liburnija. Do Brunda ima oko 10’, a do Liburnije oko 20’ uspo-
na (vidik u Paklenicu). Uspon na Brundo prosjekao je i ozna~io dr. Ante Rukavina, a
Liburniji su ime dali zadarski planinari na sve~anosti 21. 10. 1979. u povodu 80. go-
di{njice zadarskog planinarstva i tom su prilikom na vrhu postavili spomen-plo~u.
Na drugoj strani prijevoja staza prolazi uz d. rub vrlo duboke ponikve, u ~i-
jem je dnu Dolina cesarova s nekada{njim Zapadnim Malovanskim stano-
vima, zatim se blago uspinje na d. podno`je stoàstog Malovana (1709 m) i
preko male kose silazi do Malovanskog jezera (oko 1600 m).
Malovan i okolica. Malovansko jezero je zapravo ove}a, prili~no duboka lokva, nas-
tala skupljanjem padalina u kra{koj ponikvi ~ije je dno postalo nepropusno zbog talo-
ènja netopivih sastojaka vapnenca. Sve do izumiranja polunomadskog sto~arstva
sredinom 20. stolje}a sluìla je kao pojili{te za blago. Odavde je lak uspon od 15’ bez
puta do Malovanova vrha (1709 m), a vrijedi ga poduzeti zbog vidika na Liku i Buno-
vac. Stotinjak m dalje od jezera staza se ra~va: l. preko oniè kose ima 2’ do Isto~nih
VIDOKRUG S VAGANSKOGA VRHA

Ime vrha m km 0°
Ozeblin 1657 30 55
[ator 1872 95 105
Segestin 1715 1 108
Troglav 1912 105 118
Crnopac 1403 25 120
Sv. brdo 1751 7 128
Promina 1148 73 130
Viso~ica 1616 12 302
Babin vrh 1723 1,5 313
[atorina 1634 45 318
U~ka 1401 150 326
M. Rajinac 1699 60 322
Sne`nik 1796 170 334
Risnjak 1528 150 335
Vaganski vrh Klek 1181 110 348

Malovanskih stanova (1600 m),
najvi{ih na Velebitu, ali sada na-
pu{tenih. Ovdje su od pamtivijeka
svake godine ljetovali s blagom Vr-
ki}i iz Kru{eva kod Obrovca. Selo
su po~etkom Domovinskoga rata
do temelja uni{tili srpski pobunje-
nici i rastjerali stanovni{tvo i te{ko
je vjerovati da }e se ikada obnoviti
nekada{nji zanimljiv polunomad-
ski ìvot sto~ara na Velebitu.
Na{ se put od ra~vanja nastav- Malovansko jezero
lja prolaze}i mimo divovskih
ponikava obra{tenih klekovinom. Traverzira ih uglavnom d. stranom. Iza
~etvrte takve ponikve, nakon vrha 1661 m, put iznenada prelazi na primor-
sku stranu pruàju}i izvanredan vidik na more i obje Paklenice. Taj je dio
puta uredila oko 1948. obitelj Vrki} iz Kru{eva zbog lak{eg izvo|enja blaga
u planinu. Usje~en je u golu stijenu zvanu Zala plo~a, a mjestimice je poplo-
~an kamenjem. Nakon 200 m put ostavlja Zalu plo~u i opet stiè na visora-
van. Pro{av{i l. od vrha 1571 m, put se spu{ta u î~inu dolinu, gdje je krià-
nje. Put od Babina vrha dovde {iroka je konjska staza, slabije vidljiva jedino
oko Vaganskoga vrha zbog guste trave. Ve}inom prolazi kroz klekovinu,
obilaze}i velike ponikve kakve vi|amo rijetko drugdje na Velebitu. Na rubu
î~ine doline uzdu`ni se put krià s popre~nim koji iz Paklenice preko Ivinih
vodica prelazi na li~ku stranu preko Bunovca u Radu~. Na{ uzdu`ni put vodi
od kriànja dalje u j. smjeru po obroncima obraslim gustom travom, s lijepim
vidikom na more. U po~etku je dobro utrt, ali se potom sve ~e{}e gubi u travi.
Pre{av{i prijevoj izme|u Babina vrha (1723 m; na staroj karti 1746 m) i vrha
1583 m, nastavlja se jo{ neko vrijeme poloìto, a zatim se po~inje sve vi{e us-
pinjati. S ove strane vrh Sv. brda nije osobito istaknut i teè ga je prepoznati,
ali orijentacija nije te{ka jer je uspon neprekidan. Potkraj put postaje i po-
ne{to zamoran, jer umjesto vrha putnik ima stalno pred o~ima travnati ka-
menjar. Stigav{i na vrh iznenada se otvara krasan vidik na sve strane.
Sv. brdo (1171 m) je posljednji visoki vrh Velebita, a kako jedino ovdje ne postoji pri-
morski i li~ki niz vrhova, osamljen je i omogu}uje nesmetan vidik na obje strane,
mnogo {ire nego Vaganski vrh. Vrh je kamena glavica pokrivena oskudnom travom.
Na vrhu se nalazi èljezni kri` i ku-
tija s upisnom knjigom i ìgom. Na
drugu stranu vrha silazi put od 3 h
preko visoravni Du{ica na Mali Ha-
lan, ali ga zbog opasnosti od mina
treba izbjegavati.
VIDOKRUG SA SV. BRDA

Vrh m km 0°
Ozeblin 1657 38 41
Po{tak 1425 42 101
[ator 1872 79 102
Crnopac 1404 22 111
Dinara 1831 70 114
Troglav 1912 87 120
Svilaja 1508 88 130
Promina 1148 60 135
Tulove grede 1120 9 140
Viso~ica 1615 20 305
Sv. brdo s Du{ica Vaganski vrh 1757 7 310
Velebit 465
Prilazi skupini Vaganski vrh – Sv. brdo
£ 3. Starigrad – Dom PD-a »Paklenica« 2,30 h. Put po~inje kod ben-
zinske crpke nedaleko od hotela »Alan« na j. izlazu iz Starigrada. Od crpke
200 m Jadranskom magistralom prema Zadru, gdje treba skrenuti l. prije
crkve sv. Petra cestom 1 km do recepcije NP Paklenica, odmah iza sela Ma-
rasovi}a.
Ulaz u NP Paklenica. Pla}a se ulaznina, a vrijedi za dva dana. Srednjo{kolci i ~la-
novi pl. dru{tava s iskaznicom imaju 50% popusta (popust ne vrijedi za posjet {pilji
Manita pe} i labirintu bunkera). Planinarima i alpinistima predvi|a se povla{tena
ulaznica za vi{ednevni boravak ili za grupni posjet. Oko 2 km cestom iza recepcije sti-
è se do ulaza u Klanac, pred kojim je parkirali{te. U blizini recepcije je ulaz u »Atom-
sko skloni{te«.
»Atomsko skloni{te«. Godine 1995. otvoren je ovdje za posjet i podzemni labirint
bunkera od 1730 ~etvornih metara, povezan s 549 m tunela. Dala ga je u najve}oj taj-
nosti uklesati JNA 1950.–53., koriste}i se ka`njeni~kom radnom snagom, luksuzno
ga opremila i nakon toga zazidala, vjerojatno kao atomsko skloni{te. Labirint je bio
opskrbljen kupaonicama koje su obloène plo~icama, vertikalnom ventilacijom visine
50 m, la`nim ulazima itd. Hrvatska vojska u{la je u taj labirint 1991. i on joj je sve do
»Oluje« sluìo kao skloni{te. Zasad je posjet mogu} nedjeljom od 9–12 h (pla}a se
ulaznica). Obavijesti o vremenu posjeta labirintu i Manitoj pe}i daje uprava Parka.
Dalje pje{a~kim putem {to se probija kroz klance stisnut me|u divovskim
stijenama, mjestimice visokim do 400 metara. Te klance neki pogre{no na-
zivaju kanjonom; kanjon je rije~na dolina, a Paklenica samo buji~njak (to-
rent). Put vodi po samom dnu buji~njaka oko pola sata. To je najveli~an-
stveniji dio Paklenice. Dosegnuv{i visinu od 270 m ispod impozantne stije-
ne Ani}a kuka, klanac se iznenada pro{iruje ulaze}i u Ani}a luku, malu ze-
lenu poljanu, neko} popularni alpinisti~ki kamp.
Ani}a kuk i alpinistika u Paklenici. Paklenica obiluje alpinisti~ki za-
nimljivim stijenama, me|u kojima je i glasoviti Ani}a kuk sa stijenom koja
svojom razvedeno{}u, brojnim problemima i prevjesima privla~i pa`nju eu-
ropskih penja~a. Ono {to je prije pola stolje}a u hrvatskom alpinizmu zna-
~io Klek, danas je bez sumnje Ani}a kuk (712 m). U njegovoj su stijeni izve-
deni najteì penja~ki usponi u Hrvatskoj, a u posljednje doba stijena je pos-
»Klin« u glasovitoj stijeni Ani}a kuka, Pje{a~ki put kroz klanac Velike Paklenice
najljep{oj u Hrvatskoj

tala i podru~je tehni~kog penjanja (uspon bridom Klina
1973. trajao je 7 dana!). Danas je podru~je Paklenice naj-
bogatije i najzanimljivije penja~ko podru~je u dràvi. Nje-
gova je posebna vrijednost u lakoj pristupa~nosti, jer je u
neposrednoj blizini Jadranske magistrale, i u klimatskim
prilikama koje zimi omogu}uju uspone u uvjetima koji su
gotovo ljetni, {to je u alpskim zemljama rijetka mogu-
}nost. U podno`ju Ani}a kuka ove}a je livada Ani}a luka
s izvorom, koja je desetlje}ima sluìla alpinistima kao Slavo Brezove~ki
kamp. Tu se za prvosvibanjskih blagdana tridesetak go- (1911.–1989.), prvi
dina, sve do Domovinskoga rata, odràvao godi{nji alpi- uspje{ni penja~ u
Velebitu
nisti~ki skup. Preko no}i izniknuo bi me|unarodni {a-
torski grad u kojemu bi se okupilo i do tisu}u penja~a. Alpinisti~ke mo-
gu}nosti otkrivene su 1938., ali je prvi poku{aj zavr{io smr}u (zagreba~ki
alpinist D. Brahm). Penja~ka era zapo~inje 1961. i otada je izvedeno goto-
vo tisu}u prvenstvenih uspona. Premda se na prvi pogled ~ini kao da su ri-
je{eni svi problemi, svake godine penja~i nalaze jo{ teè smjerove. Danas
je penja~ko djelovanje ure|eno pravilima Parka. Penjanje je dopu{teno
samo na i. strani Klanca, zaklju~no s Ani}a kukom, a na suprotnoj strani
zaklju~no s Manitom pe}i. U Maloj Paklenici penjanje je zabranjeno jer je
izdvojena kao zona divljine u kojoj se gnijezdi bjeloglavi sup (Gyps ful-
vus). Penja~ki vodi~i: Gili}, S.: Paklenica (Rijeka, 1979.); ûji}, B.: Croa-
tia (Zagreb, 1999.).
Desetak minuta dalje skre}e l. uzbrdo odvojak do {pilje Manite pe}i (40’).
Manita (Mahnita) pe}. Zavojitom stazom stiè se do njezina ulaza na visini oko 540
m. Ulaz je zaklju~an (ulazi se samo s vodi~em, u odre|eno vrijeme i uz naplatu ulazni-
ce). Od ulaza vodi betonirana staza 25 m kroz predvorje do prve dvorane, u koju se si-
lazi stubama niz okomitu stijenu 22 m duboko. Dvorana je duga~ka 40, {iroka 85, a
visoka 32 m. Iz nje vodi hodnik od 75 m do druge dvorane duga~ke 28 m. U njoj ima
zanimljivih kamenica razli~ite veli~ine. Ukupna je duìna pe}ine 175 m. [pilja je jo{
prije Drugoga svjetskog rata bila ure|ena za turisti~ki posjet, a 1991. je i elektrificira-
na.
Iza toga dolina Paklenice postaje sve pitomija. Sljede}ih 1,30 h put se pos-
tupno uspinje me|u {umovitim strminama dnom buji~njaka i pre{av{i pre-
ko mosta na i. obalu, stiè do Kati}a mlina. Na drugom mostu prelazi opet
na z. obalu, upravo na mjestu gdje se nalazi pl. dom.
Dom PD-a »Paklenica« (550 m) lijepa je jednokatnica s dva krila, sagra|ena 1963.
(otvorenje 28. travnja) na temeljima lugarnice iz 1904. U zidanom prizemlju nalaze
se blagovaonica i kuhinjski trakt, a u prvom katu, sagra|enom u stilu brvnare, i u
prigra|enom krilu (1968.) spavaonice i prostorije za dnevni boravak, ukupno oko 40
leàja. Pred domom je prostrana terasa ispod koje te~e potok. Ku}a je smje{tena na
dnu doline, upravo na sastavu po-
toka Paklenice i Brezimenja~e,
okruèna {umovitim padinama.
Lako je pristupa~na s morske
obale, a ujedno je prikladna baza
za uspon na velebitske vrhove. U
njezinoj su blizini brojni jaki iz-
vori, od kojih je ve}ina kaptirana
za starigradski vodovod (Vratro-
vac, Kneèvi} vrelo), a zahvalju-
ju}i njima i dom je stalno opskr-
bljen s dovoljno pitke vode. Neda-
leko od doma, iznad brane {to
sluì vodenici, omanji je bazen u
kojemu je mogu}e i kupanje. Vo-
da iz vlastite hidroelektrane po-
to~are. Domom upravlja PD »Pa- Manita pe} (Slavko Tomerlin)
Velebit 467
SATNICA OD DOMA U PAKLENICI
Manita pe} 2h
Starigrad 2,30 h
Veliko Rujno 3h
Jama Vodarica 2h
Veliko Mo~ilo 2h
Ivine vodice 4h
Sv. brdo (1751 m) 6h
Buljma 3h
Medak 7h
Crljeni kuk 4h
Vi{erujna (1632 m) 4,15 h
Badanj (1638 m) 5h
Viso~ica (1616 m) 9h
Babin vrh (1723 m) 4-4,30 h
Vaganski vrh (1757 m) 5h
Rami}a ku}a 10'
klenica« iz Zadra.U tijeku je

renoviranje zgrade, uz po-
mo} Uprave Parka. Domar
vi{e ne stanuje u blizini kao
prije i zasad je dom otvoren
samo vikendom i posjet valja
najaviti Upravi Parka ili PD-
u »Paklenica« u Zadru. Pos-
jetitelji se trebaju strogo pri-
dràvati reìma propisanog
u parku.
Planinarski dom u Velikoj Paklenici
Usponi od Doma PD-a »Paklenica«

£ 4. Struge – Vaganski vrh 5 h. Od doma l. uzbrdo kroz {umu lijepo izve-
denim putem prema Medku u Lici, u brojnim zavojima, s. stranom torenta
Brezimenja~e 2 h do gornje granice {umskoga pojasa. Odatle jo{ 45’ sve lo-
{ijim putem do prijevoja Buljme (1394 m). Oko 500 m s druge strane Bulj-
me, na livadama Struga, stièmo na uzdu`ni put, odakle dalje v. 1. S Bulj-
me s moè usput izvesti uspon l. grebenom bez puta na Tadinu glavicu
(1559 m), preko nje na Debelo brdo i dalje kamenim hrptom na vrh Vi{eruj-
na (1632 m). Krasan vidik na more i na V. Rujno u dubinu od 700 metara!
£ 5. Sv. brdo preko Ivinih vodica 6 h. Iza doma odmah uzbrdo s. 10’
do zaselka Rami}i – Pari}i. U jednoj se polu{pilji iznad sela nalaze dvije
prastare napu{tene stambene zgrade, zanimljive po obliku i smje{taju. Od
Pari}a d. sve vi{e, iznad korita Paklenice, preko sigastog terena u {umu.
Nakon 30’ preko potoka i drugom stranom vrlo strmo jo{ oko 1 h do Marti-
nova mirila (914 m), prijevoja izme|u V. i M. Paklenice. Mirilom se naziva
mjesto gdje se prilikom sprovoda u spomen pokojnika usade u zemlju dva
okomita kamena, jedan iznad glave, drugi iznad stopala. Tu na{ put stiè
na stazu {to dolazi zdesna iz Selina (v. 2) i V. Mo~ila. Njom l. uzbrdo {umo-
vitim hrptom jo{ 45’ do pl. skloni{ta na maloj ~istini kod Ivinih vodica.
Pl. skloni{te na Ivinim vodicama (oko 1250 m) jest zidana prizemnica s jednom
prostorijom, koja je stalno otvorena. Sagradili su je zajedni~ki PSH, PD »Paklenica«
u Zadru i Uprava Parka 1970. Svojim poloàjem uz vodu, {umu i otvorenu visoravan
sluì kao vrlo potrebna etapa za odmor pri usponu na najvi{e velebitske vrhove, jer
su uspon i povratak u jednom danu prevelik napor. Skloni{te je opremljeno s 12 leà-
ja i priborom za kuhanje. Sa sobom valja ponijeti vre}u za spavanje. Voda je iz izvora

blizu ku}e (u kasno ljeto presu{i). Za vrijeme Domovin-
skoga rata uz nju su sagra|ene jo{ dvije velike vojne ba-
rake, svaka kapaciteta za najmanje 30 ljudi. Planira se
da ovdje bude to~ka na organiziranim trekinzima po
Parku. Na livadi pored njih ure|en je heliodrom, koji }e
ubudu}e dobro posluìti za potrebe GSS-a i opskrbljiva-
nje objekata.
Put se dalje nastavlja l. rubom {ume o{tro uzbrdo,
u brojnim zavojima, kroz kamenjar jo{ gotovo 1 h.
Na izlazu iz {ume lijep je vidik s malog sedla{ca na
Sv. brdo. Ovdje je kriànje gdje se moè d. putem
koji je vodio preko skloni{ta na Vla{kom gradu (iz-
gorjelo 2000. g.) ili dalje uzbrdo do î~ine doline Planinarsko skloni{te na Ivinim
gdje stièmo na uzdu`ni put (v. 2). Premda uspon vodicama
svladava 1000 m visine, ubraja se me|u najlak{e uspone na Velebit s pri-
morske strane. Najve}im dijelom prolazi {umskim hladom i mimo dovoljno
izvora pitke vode.
£ 6. Liburnija mimo Babinog kuka 5 h. Od doma 10’ u si. smjeru izme-
|u zaselaka Rami}i i Pari}i do mjesta gdje se markacija ra~va: d. za Vagan-
ski vrh »Lipom stazom« (v. 7) i Liburniju, a l. je o{tar uspon tzv. Bukovom
stazom za Babino jezero i Zorani}ev vrh izme|u kuka Rapavca (1617 m) i
Crljenog kuka (1661 m) – samo za vje{te planinare! Na{ put vodi d. stazom
u i. smjeru kroz lijepu {umu Pod Planom u zale|e Babinog kuka (u {umi
markirani odvojak d. na vrh toga kuka visokog 1431 m; na vrhu upisna ku-
tija; dovde 2 h). Velebitski hrbat dohva}amo na prijevoju d. od visinske
to~ke 1710 m i l. od vrha Liburnije (1705 m). Na drugu stranu vrha mogu}e
je si}i do uzdu`ne velebitske staze (v. 3).
£ 7. Vaganski vrh »Lipom stazom« 5 h. Na ra~vanju markacija si. od Ra-
mi}a i Pari}a d. stazom oko 1 h do mjesta gdje se d. odvaja markacija za Li-
burniju (v. 6). Mi nastavlja-
mo l. o{tro uzbrdo markaci-
jom koja je provedena 1979.
i nazvana »Lipom stazom«.
Staza se prili~no vratolom-
no i o{tro diè me|u stijena-
ma na velebitski hrbat, d.
od Crljenoga kuka (1661 m)
i l. od visinske to~ke 1568 m.
Preko hrpta livadama do vr-
ha jo{ 20’. Samo za iskusnije
planinare!
Prastare Rami}a ku}e u polu{pilji
Ostali izleti od Doma u Paklenici

£ 8. Mala Paklenica 3–4 h. Do Mo~ila v. 9. Od kriànja kod nekada{njih
stanova d. na j. 30’ i. obronkom Borovnika do Lekine njive ogra|ene suho-
zidom, odakle treba si}i l. strmo nogostupom do buji~njaka na dnu M. Pak-
lenice. Put kroz M. Paklenicu opisan je u usponu iz Selina na Sv. brdo (v.
2). Do Lekine njive moè se sti}i i u produètku izleta jami Vodarici (v. 12),
ako se od {pilje produì u i. smjeru preko kra{ke ravni oko 20’.
£ 9. Veliko Mo~ilo 2 h. Od Doma preko mosta, pa odmah uzbrdo trasom
PPP-a prema ogradi Zapadak. Prije nje l. postupnim usponom s. obronkom
brda Klimente, visoko iznad potoka Paklenice, starom lugarskom stazom
kroz zakr`ljalu bukovu {umu do prijevoja Greblje izme|u Crnog vrha i [ki-
Velebit 469
ljine kose (1 h), odakle blagi
silaz u sredi{te V. Mo~ila.
Desno pored puta u gornjem
je dijelu Mo~ila ogra|en iz-
vor.
Veliko Mo~ilo je lijepa planin-
ska visoravan (oko 850 m), zdje-
lasta oblika, promjera oko 1 km,
okruèna vrhovima: Borovnik
(993 m), Crni vrh (1115 m), [ki-
ljina kosa (1015 m) i Jablanu{a
(1004 m). S j. je strane otvorena i
tu se spu{ta prema M. Paklenici,
s lijepim vidikom na Vla{ki grad,
Jerkovac kukom i Sv. brdo. Mo~i-
lo je vjerojatno dobilo ime po iz-
vorima koji su velika blagodat za
ovaj kra{ki kraj. Najve}a je vri-
Kukovi u Bojincu jednost Mo~ila lijepa borova {u-
ma.
£ 10. Jama Vodarica 2 h. Od Doma preko mosta i odmah o{tro uzbrdo
kroz {umarak 15’ do vrtova Zapadak. Dalje kroz Gornju dragu preko Malog
Mo~ila do [kilji}a stanova pod Borovnikom (1028 m), zatim ravno jo{ oko
500 m do ostataka stanova Jurlina, iza njih do vrtova Kravarica i odavde
uzbrdo kroz {ikaru jo{ 500 m do ulaza u jamu.
Jama Vodarica nalazi se na visini oko 600 m u slojevima jurskog vapnenca. Ulaz joj
je okrenut prema sjeveru, a vidi se tek iz neposredne blizine zbog bujnog raslinstva.
Od ulaza se strmo spu{ta 23 m do dna ulaznog dijela, gdje se pe}ina dijeli u dva kraka.
Tu se d. odmah spu{ta Crna dvorana duga~ka 68, a {iroka 45 m, u kojoj su dva jezer-
ca. Ukupna je duìna {pilje oko 300 m. Prije posjeta valja se javiti Upravi Parka.
£ 11. Veliko Rujno 3 h, Kuk Bojinac 4 h. Do gornje granice {umskog po-
jasa pod Buljmom v. 4, zatim solidnom stazom {to se odvaja l. na prijevoj
Stra`benicu (1130 m), gdje l. skre}e markacija na V. Goli} (1266 m) i Vida-
kov kuk, a na{ put silazi na drugu stranu mimo jame Golubinke na visora-
van V. Rujno (v. skupinu Viso~ica – Badanj, 3), prelazi visoravan i zatim
markiranim putem stiè za jo{ 1 h do Bojinca.
Bojin kuk (Slavko Tomerlin)

Bojinac je podru~je neobi~no
slikovitih kukova. Najvi{i vrh je
Bojin kuk (1110 m). Kroz njihov
je labirint zadarski planinar
Slavko Tomerlin 1971. proveo
kru`nu markaciju (objavio nje-
zin opis, NP 1971., 189). JZ od
Bojina kuka uredio je skloni{te
u jednoj polu{pilji, te tako Boji-
nac u~inio pristupa~nim plani-
narima. Silaz je mogu} na drugu
stranu do Milovca na Jadran-
skoj magistrali, tako|er marki-
ranim putem.
Markacija u obliku osmice u kukovima

Bojinca (trasirao S. Tomerlin,
kartirao Z. Smerke, 1:25 000)
Ostali prilaz skupini

£ 12. Seline – Mala Paklenica – Sv. brdo oko 10 h. Kod crkve u Selina-
ma treba skrenuti s Jadranske magistrale na s. prema Velebitu pje{a~kim
putem preko kra{ke ravni kojom ima 30’ (2,5 km) do ulaza u M. Paklenicu.
Kroz klanac M. Paklenice nema uhodane staze, nego se me|u golemim blo-
kovima odvaljena kamenja treba dràti markacije Pakleni~kog pl. puta.
Stijene ovdje nisu takvih dimenzija kao u V. Paklenici, ali je prodiranje
znatno teè zbog neprohodnosti i divljine. Trajanje puta nemogu}e je to~no
odrediti, jer to ovisi o snala`ljivosti putnika. U gornjem dijelu klanca, na vi-
sini oko 470 m, dolina se ra~va: M. Paklenica se nastavlja l., a d. se odvaja
buji~njak Orlja~e, kroz koji se tako|er moè na Sv. brdo preko Libinja, ali je
te{ko prona}i put bez vodi~a zbog kamenitog skoka zvanog Vir. Oko 1 km s.
od ra~vanja diè se iz M. Paklenice l. uzbrdo staza kojom ima 30’ o{trog us-
pona do Lekine njive, odakle je d. odvojak od 30’ do Velikog Mo~ila dobro
ugaènim putem po obronku golog Borovnika (v. 9). Put se dalje o{tro pe-
nje d. na Klanac od Jablanu{e i na drugu stranu silazi do Martinova mirila.
Dalje na Sv. brdo kao iz Doma u Paklenici (v. 5). Ovaj je prilaz Sv. brdu ne-
sumnjivo najteì i te{ko ga je izvesti u jednom danu.
LITERATURA O JU@NOM VELEBITU
(V. - skr. Velebit). Rossi, Lj.: U [ugarskoj dulibi. Glasnik Hrv. prir. dru{tva 23, 1911., 3; Juri~i}, I.: Sa V. Vienac 3, 1912., 61, 223, 253 i
285; Pasari}, J.: Na ju`nom V. Vienac 4, 1913., 319; Gu{i}, B.: Du` ju`nog V. HP 19, 1923., 49 i 81; Hirtz, M.: Simonovi}a stapina i
njezina okolina. HP 22, 1926., 49; Urban, S.: Sveto brdo. HP 26, 1930., 376; Kraja~, I.: Sa ju`nog V. HP 271, 1931., 29, 61 i 93; Poljak,
J.: [ugarska duliba. HP 27, 1931., 144; Kraja~, I.: Vrtlina, nova ogromna spilja. HP 28, 1932., 268; Kraja~, I.: Vaganski vrh. HP 28,
1932., 328; Lorkovi}, Z.: Najvi{i vrh V. HP 33, 1937., 331; Marion, V.: Sveto brdo. HP 34, 1938., 357; @idovec, V.: Najvi{i vrh V. HP 35,
1939., 310; [ustar, A.: Ov~arstvo j. V. Veterinar 2, 1939., 176; J. V.: Turizam i zimski sport na j. V. Li~ki kalendar 7, 1939., 17; Urban, S.:
Rododendron na V. HP 36, 1940., 34; Gu{i}, B.: Sv. Ivan na Gori u Lici. Li~ki kalendar 9, 1941., 23; Gu{i} I.: Zaboravljenim vel. stazama.
NP 7, 1955., 206; Malinar, H.: Puhaljka u j. V. Speleolog 12-13, 1964.–5., 17; Keler, Z.: Starim stazama po j. V. NP 19, 1967., 249;
Nikler, L. i sur.: Mikrofosili j. V. Bull. sci 1969., 9/3; Tomerlin, S.: Bojinac na V. NP 23, 1971., 189; Rukavina, A.: Samo koraci {u{te
Raminim koritom. NP 24, 1972., 259; Nikler, L.: Nov prilog pozn. oledbe na V. Geolo{ki vj. 25, 1973., 109; Margeti}, A.: Od Jelove ruje
do Viso~ice. NP 25, 1973., 215; Rukavina, A.: Ta èlja i ta vatra {to nas vu~e. NP 25, 1973., 117; Peri}, \.: Vrh Petra Zorani}a. NP 25,
1973., 207; Rukavina, A.: Izme|u neba i kamena. NP 25, 1973., 241; Rukavina, A.: Vrh Petra Zorani}a. NP 26, 1974., 55; Rukavina, A.:
Vi{erujna i okolica. NP 28, 1976., 73; Rukavina, A.: Sv. Ivan na Gori u Lici. NP 28, 1976., 111 – 38; Tomerlin, S.: Uspon na Viso~icu
preko Stapa. NP 29, 1977., 19; Tomerlin, S.: Bojinac na V. NP 23, 1971., 189; Modri}, B.: Nezaboravnim putevima j. V. PL 10, 1979.,
39; Belij, S.: Glacijalni i perigl. reljef j. V. Pos izd. SGD, Beograd 1985., knj. 61, 69; Tomerlin, S.: U potrazi za posljednjim vel. tajnama.
NP 37, 1985., 177; Tomerlin, S.: Kamena galerija na Runjavoj glavi. NP 37, 1985., 181; Rukavina, A.: Brklja. NP 38, 1986., 33;
Rukavina, A.: Ozna~it }emo tu stazu do zvijezda. NP 38, 1986., 90.
Velebit 471
JUGOISTO^NI VELEBIT
Prirodne zna~ajke. Najju`niji dio Velebita, po~ev{i od M. Halana do za-
voja rijeke Zrmanje, u duìni od 40 km, toliko se razlikuje od podru~ja s. od
M. Halana, da sam ga u svojoj knjizi »Velebit« (Zagreb, 1969.) izdvojio kao
posebnu cjelinu i nazvao ga jugoisto~nim Velebitom. Od ju`noga se razliku-
je po svome poloàju, smjeru i morfolo{kim zna~ajkama. Smjer njegova
pruànja postupno se mijenja skre}u}i iz smjera sz.-ji. na istok i udaljuju}i
se istodobno od morske obale. Vrlo je znatna i razlika u visini. Premda po
duìni ve}i i od sjevernoga i od srednjeg, ovaj je dio Velebita najniì, {to se
najbolje opaà s vrha Sv. brda gdje izgleda kao da je Velebitu kraj. Skupinu
moèmo podijeliti na dva dijela. Jedan su Tulove grede – ]elavac koji se
pruà od prijevoja Mali Halan na cesti Lovinac – Obrovac do prijevoja Pre-
zid na cesti Gra~ac – Obrovac, u duìnu oko 15 km. To je prostrana gorska
visoravan gdje se bez neke pravilnosti diù brojni vrhovi. Ipak se uz rubove
visoravni mogu zapaziti nizovi uzvi{enja koji donekle poprimaju oblik gre-
bena. Primorski niz po~inje s Tulovim gredama (1120 m) i nastavlja se pre-
ma istoku s Vilenskim vrhom (1058 m) i Prologom (984 m), a li~ki zapo~i-
nje kod M. Halana; u njemu su najvi{i êtinarica (1179) i ]elavac (1198 m),
na kojemu str{i izdaleka vidljiv TV toranj. Me|u njima se pruà prostrana i
nepravilna valovita uzdu`na udolina Duboke jasle, poznata kao najve}e
pa{nja~ko podru~je na Velebitu. U ovome je dijelu nekoliko detalja koji su
vrijedni osobite pa`nje. Prvo su Tulove grede zbog ljepote oblika, zatim niz
kra{kih polja La|a – âber – Pu~i – Prosenjak jedinstven po bogatstvu obli-
ka ogoljeloga kr{a. Nakon toga dijela, gdje je Velebit spao na prosje~nu visi-
nu od 1000 m, on u idu}em dijelu Crnopac – Tremzina po posljednji put pri-
je svoga zavr{etka u kanjonu Zrmanje postiè znatniju visinu. Taj se dio
proteè od spomenutoga Prezida do rijeke Zrmanje, koja svojom dolinom
~ini luk oko posljednjega velebitskog izdanka. Taj se posljednji dio Velebita
sastoji od dva morfolo{ki prili~no razli~ita podru~ja: zapadnog, sa znatnim
vertikalama, brojnim okomitim stijenama, pravim labirintom kukova i po-
nora, s najvi{im vrhom Crnopcem, i isto~nog, koji je jednoli~na valovita vi-
soravan kra{kog karaktera, mozaik bezvodnoga kamenjara i travnatih
kra{kih dolaca. U tome je dijelu zanimljiv lak popre~an prijelaz od Vu~ipo-
lja i mimo Dubokog dola sve do izvora Krupe kod manastira Krupe, s us-
Zadnji izdanak Velebita u kanjonu Zrmanje Gradina Rakovnik na krajnjem jugoistoku Velebita

putnim posjetom grobu haj-
duka Ilije Smiljani}a i uspo-
nom na Tremzinu (1187 m).
U ovom su dijelu vrijedni
osobite pa`nje kr{eviti vrh
Crnopac na njegovu li~kom
podno`ju i Cerova~ke pe}i-
ne, jedan od najve}ih {pilj-
skih sustava u Hrvatskoj.
Izbor prilaza. Najlak{i je
pristup upravo od spomenu-
tih prijevoja Mali Halan i
Prezid, do kojih se moè sti-
Najvi{i vrh Tulovih greda }i vozilom, i s li~ke i s pri-
morske strane. Osim toga,
srpski su pobunjenici za vrijeme Domovinskoga rata ovdje probili nekoliko
cesta koje }e ubudu}e dobro do}i planinarima za prilaz u visinsko podru~je,
me|u njima i uzdu`na cesta od Crvenih potoka kroz Duboke jasle do Prezi-
da, s nekoliko ogranaka. Va`no je naglasiti da ji. Velebit jo{ uvijek nije pris-
tupa~an turizmu zbog ratnih posljedica i valja se raspitati o trenutnom sta-
nju u policiji ili u HPS-u. U Tulovim gredama postoji mogu}nost i za pe-
nja~ke ture. Od mnogobrojnih mogu}ih izleta, opisat }emo uspon u najat-
raktivnije podru~je, Tulove grede, uzdu`ni put s posjetom slikovitim
kra{kim dolcima, uspon na najvi{u to~ku Crnopac i Cerova~ke pe}ine.
£ 1. Vrhprag – Tulove grede 1 h (podru~je jo{ nije o~i{}eno od mina, ia-
ko ga hrabri pojedinci posje}uju). Vrhprag je velebitski prijevoj na cesti Lo-
vinac – Mali Halan – Obrovac (21 km od Lovinca u Lici, 18 km od Obrovca s
damatinske strane, 4 km od Malog Halana). Cesta je u lo{em stanju i nije za
autobusni promet. Vozilo treba parkirati na samome podno`ju Tulovih
greda, na livadi iza zidanog burobrana, gdje odmah i zapo~inje uspon. Pos-
toje zapravo dvije varijante, od kojih jedna moè sluìti za uspon, a druga,
duà, za silaz. Prva se varijanta iza burobrana na Vrhpragu penje s ceste l.
u j. smjeru povrh Kapljuva (duboke ponikve u Pra{koj lokvi) i odmah zapo-
~inje usponom po kosome kr{evitu terenu, zalaze}i prema vrhu s njegove l.
strane. Blizu prijevoja treba slijediti markaciju koja d. zalazi me|u najvi{e
kukove i uspeti se opreznim slobodnim penjanjem kroz stijene na najvi{i
vrh (1120 m). Kutija sa ìgom je malo niè lijevo, na mjestu odakle je lijep
vidik na Obrovac i na sablasne ostatke aluminijskog kombinata »Jadral«,
poznatog kao najve}e proma{ene politi~ke investicije u Hrvatskoj za vrije-
Iz Tulovih greda

me druge Jugoslavije. Neis-
kusni planinari zadovoljit }e
se uìvanjem prolaze}i kroz
~udesan svijet neobi~nih,
okomitih i glatkih kukova, a
samo }e se najiskusniji uspe-
ti i na tjeme najvi{ega me|u
njima.
Druga varijanta skre}e od
cestovnog burobrana d. pre-
ko Doca poda Tulom, neo-
bi~no slikovite travnate viso- »Kameni svatovi« u Cerova~kim pe}inama (S. Boì~evi})
ravni smje{tene me|u bije-
lim vapnena~kim kukovima (ponovno upozoravamo na mine). Od sredine
Dolca l. strmo uzbrdo u s. smjeru, biraju}i najlak{i put prema vitkom i osam-
ljenom kamenom obelisku visokom 10 m. Stigav{i mimo njega na zaravnjen
teren, treba skrenuti l. malo nizbrdo do prve varijante i njom skrenuti l. u
kukove.
£ 2. Prezid – Duboke jasle – Prosenjak – Tulove grede 6–7 h. Ovo je
zapravo uzdu`ni put koji obilazi najljep{e detalje. Put je prili~no naporan
jer ima mnogo uspona i silaza, nije markiran, a osim toga je prili~no izloèn
suncu. Polazna je to~ka cestovni prijevoj Prezid na asfaltiranoj prometnici
Gra~ac – Obrovac (9 km od Gra~aca, 16 km od Obrovca; autobusna linija
Gra~ac – Zadar), odakle s asfalta uzbrdo najprije s. smjerom prema TV tor-
nju na ]elavcu do prijevoja, te preko njega l. u vrlo duga~ku dolinu Duboke
jasle. Na njezinu se kraju moè d. preko ûljata do Mile vode i preko Crve-
nih potoka pod Mali Halan. Tim smjerom vodi nova ratna cesta srpskih po-
bunjenika i ona planinarski nije zanimljiva jer vodi uglavnom travnjacima
bez osobita vidika. Naprotiv, vrlo je atraktivan pje{a~ki put koji se iz Dubo-
kih jasli odvaja l. i vodi preko niza dolaca, Prosenjak, Pu~i, âber, La|a i Li-
pova~a, do Tulovih greda. Osobitost je tih dolaca {to su okruèni bogat-
stvom bijelih kukova, po obliku tako bizarnih i atraktivnih kakve ma{ta
jedva moè zamisliti. Do nekih od njih vode odvojci od prije spomenute rat-
ne ceste iz smjera Mile vode. Od zadnjeg dolca, Lipova~e, moè se do ceste
na Vrhpragu preko Tulovih greda ili preko dolca Tulo Mari~i}a na njihovu
lijevom podno`ju. Ni to podru~je nije jo{ pristupa~no planinarima zbog rat-
nih posljedica.
Velebit 475
£ 3. Prezid – Crnopac 2 h.
Do Prezida v. 2. Na polju
Prezidu (9 km od Gra~aca)
najvi{a je to~ka ceste (757
m), a 500 m iza nje tunel od
160 m (dovr{en 1972.). Mar-
kacija po~inje prije tunela,
na mjestu gdje se odvaja sta-
ra cesta od nove. S ceste od-
mah uzbrdo, a kod dva veli-
ka bunara l. u {umovito pod-
ru~je. Iznad {ume oko ogra-
|enog dolca u kamenjar, a od
napu{tenih Veselinovi}a sta-
Motel »Cerova~ke pe}ine«
nova kozjom stazom do ma-
loga prijevoja. Slijedi uspon na greben i njim u i. smjeru na vrh (1403 m). [i-
rok vidik na Liku i Ravne kotare.
£ 4. Gra~ac – Cerova~ke pe}ine 1,30 h. Iz Gra~aca cestom prema Kni-
nu 4 km do ra~vi{ta, gdje d. skre}e cesta prema zaselku Kesi}i. Nakon 1
km, iza posljednje ku}e, cesta zavr{ava na ure|enom parkirali{tu (550 m)
ispod motela »Cerova~ke pe}ine« (u privatnom najmu). Odavde putokazna
plo~a upu}uje na solidno gra|enu stazu, koja se u zavojima i stubi{tem us-
pinje kroz {umu, oko 20’ do ulaza u Donju pe}inu i jo{ 10’ u Gornju. Ulazi
su zatvoreni re{etkama i posjet je mogu} samo u pratnji vodi~a (pla}a se
ulaznica). Posjet s vodi~em je dnevno od 8 do 20 h (osim ponedjeljka) uz
prethodnu najavu Veselku Juri}u, 23440 Gra~ac, Zagreba~ka b.b. Tiskan je
prospekt-vodi~ s tlocrtom {pilja. U Donjoj pe}ini je istraèno 2400, a u Gor-
njoj 1250 m kanala. U svakoj je ure|eno za posjet oko 850 m. Bogate su
{piljskim nakitom, jezercima, kamenicama, i okamenjenim sigastim slapo-
vima. Istraìva~i su na{li mnogo paleontolo{kog materijala.
LITERATURA O JUGOISTO^NOM VELEBITU

Poljak, J.: Crnopac. HP 21, 1925., 173; Hirtz, M.: Od Gra~aca do Prosenjaka. HP 22, 1926., 65; Hirtz, M.: Od Prosenjaka do Obrovca. HP
22, 1926., 142; Poljak, J.: Kroz najju`niji dio Velebita. HP 29, 1933., 129 i 366; Poljak, J.: Kroz stijene i kukove j. Velebita. Priroda 23,
1933., 269; Hirtz, M.: Tulove grede. Priroda 28, 1938., 23; Frkovi}, D.: U bezvodnom kraju j. Velebita. HP 34, 1939., 28 i 97; Nikler, L. i
sur.: Strukturna gra|a ji. Velebita. Acta geolog. 5, 1965.; Malez, M.: Cerova~ke pe}ine. Spel. dru{tvo Hrvatske, Zagreb 1965.; Gu{i}, B.:
Krnjeza i manastir Krupa. NP 24, 1972., 157; Rukavina, A.: Na Crnopcu u sun~anom listopadu. NP 24, 1972., 171; Smerke, Z.: Tulove
grede »penja~ki vrti}«. Planinar 1977., 19; Rukavina, A.: Sam na Crnopcu. NP 29, 1977., 151.

LI^KA PLJE[IVICA I NJEZINI
OGRANCI
LI^KA PLJE[IVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 479

Usponi na Golu Plje{ivicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482
1. Kapela – Gola Plje{ivica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482
2. Prijeboj – Velika Bara – Gola Plje{ivica . . . . . . . . . . . . . 483
3. Korenica – Mihaljevac – Gola Plje{ivica . . . . . . . . . . . . . 483
Usponi na Ozeblin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 483
4. Udbina – Kuk – Radovica – Ozeblin . . . . . . . . . . . . . . . 483
O[TRI MEDVJE\AK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 484
1. Plitvi~ka jezera (ulaz 2) – O{tri Medvje|ak . . . . . . . . . . . . 485
2. Plitvi~ka jezera (ulaz 1) – O{tri Medvje|ak . . . . . . . . . . . . 485
KREMEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 485
1. Bruvno – Mazinski prijevoj – Kremen . . . . . . . . . . . . . . 486
PO[TAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 487
1. @. p. Zrmanja (Otri}) – Po{tak. . . . . . . . . . . . . . . . . . 487
2. @. p. Zrmanja (Otri}) – Ljubina poljana – Po{tak . . . . . . . . . 488
Na vrhu Ozeblina (Alan âplar)
Li~ka Plje{ivica i njezini ogranci 477

[pilja [upljara na Plitvi~kim jezerima

Li~ka Plje{ivica
zemljovidi na str. 480 i 482

Smje{taj. Plje{ivica poput bedema dijeli li~ku visoravan od Pounja i Bo-
sanske krajine. U reljefu jz. Hrvatske imponira svojom duìnom i visinom.
Pruà se u smjeru sz.-ji. od plitvi~kog Prijeboja do prijevoja Kuk u duìnu
od 40 km, ali ako tome pribrojimo Medvje|ak na s., a Kremen i Po{tak na j.
strani – jer oni ~ine njezin prirodni nastavak – dobit }emo planinski lanac
od Plitvica do Zrmanje duga~ak preko 100 km, uz Velebit najduè hrvatsko
gorje. Sa susjednim Velebitom zatvara li~ku visoravan u posebnu izdvoje-
nu cjelinu. Plje{ivicu u uèm smislu ome|uje cestovni krug Prijeboj – Li~ko
Petrovo Selo – Zavalje – Donji Lapac – Udbina – Korenica – Prijeboj. S nje-
ga se u planinu odvaja desetak brdskih cesta gra|enih za {umarske potre-
be. One omogu}uju lak prilaz do najvi{ih vrhova planine koja je neko} slo-
vila kao najnepristupa~nija u Hrvatskoj. Zona iznad 1500 m zauzima 5,5
km².
Reljef. Zanimljivo je da planina nije najvi{a u sredi{njem dijelu, nego na
samom po~etku i na kraju, {to joj daje osebujnu simetriju. Ina~e je s. polovi-
na planine jednostavna oblika, s dvije strme padine i o{tro izraènim gre-
benom iz kojega str{e stjenoviti vrhovi. Na bosanskoj se padini toga dijela,
na visini oko 1100 m, pruà uzdu`ni pregib u kojemu je dugodolina Uvala, s
nizom kra{kih ponikava i gustim {umama. U j. dijelu, po~ev{i od Plje{i-
vi~kog kamena (1616 m), glavni se greben postupno razilazi i {iri u visora-
van s koje se diù pojedini vrhovi i krivudave kose. Me|u njima se pruàju
korita i uvale s najljep{im visinskim pa{njacima (V. i M. Kamensko, Palje-
nica, Poljana, Karlovi}a korito itd.).
Geologija. Plje{ivica je nastala rasjedanjem uzdu` tektonskih pukotina
Zemljine kore pa odatle vrlo strme strane s gotovo posve ravnim podno`ji-
ma. Zanimljivo je da taj planinski kolos ipak nije razvodnica. Teku}ice s
li~ke strane poniru pod planinu na rubu Koreni~koga i Krbavskog polja i
opet se pojavljuju na suprotnom 300 m nièmu bosanskom podno`ju u obli-
ku jakih kra{kih izvora (vrelo Klokot kod Biha}a ve} je na samom izvoru ~i-
tava rje~ica). U ki{no doba ponori ne mogu odjednom primiti svu vodu,
zbog ~ega su tada na Krbavskom i Koreni~kom polju periodi~na jezera. Pla-
nina pripada dinarskom sustavu, gra|ena je prete`no od vapnenca jurske i
kredne formacije i zato vrlo oskudna vodom. Malobrojni izvori vezani su uz
pojavu trijaskih verfenskih {kriljaca. Zanimljivi su kra{ki oblici oko vrha
Gole Plje{ivice nastali nejednolikim tro{enjem gromadastih vapnenjaka, te
brojne jame i ponori.
[ume. Glavna je zna~ajka planine i njezina gotovo jedina vrijednost {um-
sko bogatstvo. [ume zauzimaju 85% povr{ine i neko} su imale pra{umski
karakter, ali se od sredine 20. st. pusto{e prekomjernom sje~om. Budu}i da
su daleko od oka javnosti, njihovoj se njezi posve}uje premalo pa`nje, a sje-
~a se provodi na barbarski na~in – svuda ostaje lom, kr{ i upropa{tena mre-
à putova. I tako nao~igled planinara nestaju ostaci posljednje hrvatske
pra{ume. Budu}i da republi~ka granica u j. dijelu skre}e s grebena na istok
u dolinu Une, velik dio {uma unske padine, zajedno s najvi{im vrhom
Ozeblinom, pripada Hrvatskoj. U tome je dijelu za{ti}eno 122 ha {ume Kri-
va lisica i 4,18 ha na Debelom vrhu, a 1972. je Sabor za{titio i 1056 ha u
podru~ju Bijeli potoci – M. Kamensko kao memorijalni prirodni spomenik.

Plje{ivica
Flora i fauna. Vegetacijski se razlikuje nekoliko visinskih pojasa. Iznad

livada i pa{njaka na podno`ju, pa do 850 m prostire se pojas gorske bukve,
do 1350 m mije{ana {uma bukve i jele (75% svih {uma), zatim slijedi uzak
pojas pretplaninske bukove, rje|e smrekove {ume, koja s visinom prelazi u
klekovinu. Kamenjari i vri{tine na golim vrhovima odlikuju se bogatom flo-
rom rudina i stijena. Plje{ivica je botani~ki temeljito istraèna. Na|eni su
brojni predstavnici alpskih vrsta i glacijalnih relikata. Isti~u se Wulfenov
jaglac, plje{ivi~ki karanfil, gospina papu~ica, runolist, planinski likovac i
planinska selagina, koja u Hrvatskoj raste samo ovdje. Visinski su travnja-
ci velike pejza`ne vrijednosti, ali su premali za razvoj sto~arstva, dapa~e
ono nazaduje i sto~arska se tradicija postupno ugasila. U fauni je zna~ajno
bogatstvo lovne divlja~i, osobito krupne. U {umama ima prili~no veprova;
nisu rijetkost medvjedi, tetrijebi, kune, pa i vukovi, a na proplancima se
~esto susre}u srne i jeleni. Klima je u visinskom pojasu o{tra i surova, vrho-
vi su ~esto u magli, snijeg dugo traje, a godi{nje je oko 2500 mm padalina
(prema totalizatoru na V. Bari).
Povijesna zbivanja. Zbog svoje visine i strmine planina je o{tra promet-

na prepreka. U povijesti je imala znatnu ulogu kao prirodna brana pred
turskim navalama i bila je gr~evito branjena (Krbavska bitka 1493.). Na-
kon izgona Turaka iz Like, Plje{ivica je u 18. i 19. st. bila granica prema
Turskoj. Na opustjelo li~ko podno`je kraji{ke su vlasti naselile novo sta-
novni{tvo, uglavnom prebjege, me|u njima mnogo tzv. Vlaha. Prvi opis
planine objavio je 1669. senjski biskup S. Glavini}, a prvi to~niji zemljovid
izradio je P. R. Vitezovi} 1699. prilikom razgrani~enja s Turskom. B. Ha-

cquet opisuje ju 1789. u IV.
knjizi svog djela Oryctogra-
phia carniolica. U znanosti
je postala ~uvena 1802. kad
su P. Kitaibel i F. Waldstein
objavili svoje botani~ke na-
laze sa slikama u boji K.
Schutza. Od brojnih istraì-
va~a najugledniji su bili sas-
ki kralj Friedrich August II.
(1845.), J. Schlosser i Lj. Vu-
kotinovi} (1852.), J. Zelebor
(1863.), V. Borbas (1875.),
A. Degen (po~ev{i od 1894.),
Ostaci plje{ivi~kih pra{uma
Lj. Rossi (1896.), a u 20. sto-
lje}u I. Horvat.
Ime planine. Izgleda da se u srednjem vijeku planina najprije zvala
Gvozd. U 16. st. spominje se ime Vra`ji vrt (Hortus diaboli). Dana{nje ime
nalazimo prvi put u mleta~koga kartografa Forlanija 1560. u ikavskom ob-
liku Plisva. Sada{nje se ime upotrebljava u dvije varijante: srpsko stanov-
ni{tvo na li~koj strani planinu naziva Plje{evicom, a hrvatsko Plje{ivica; na
bosanskoj strani nazivaju je Plje{ivicom i Hrvati i Bo{njaci, {to je i isprav-
no. Korijen imena je u pridjevu plje{iv (stari hrv. pridjev koji zna~i }elav,
gol). Pravoslavnim Vlasima koje su ovamo doveli Turci, zna~enje tog imena
nije bilo jasno, {to se vidi i iz pleonazma Gola Plje{evica. Na{i geografi i
kartografi ve}inom prihva}aju pogre{an oblik Plje{evica i bilo bi vrijeme da
to isprave.
Planinarstvo. Prvi pl. putopis objavio je I. Torbar 1865., a prvo pl. sklo-
ni{te dao je sagraditi B. Budisavljevi} 1892. na V. Bari (obnovljeno 1912.).
Pl. dru{tvo iz Korenice sagradilo je 1954. na tom mjestu novo skloni{te, ve-
liku brvnaru (otv. 17. listopada), a nakon probijanja ceste do vrha Gole
Plje{ivice premjestilo ga pola sata niè na cestu (vi{e ne postoji). Na bi-
ha}koj strani sagradio je PD »Plje{ivica« iz Biha}a pl. dom u Sko~ajskoj
dragi. Uzdu` mreè {umskih cesta po ~itavoj planini ima prili~an broj lu-
garnica i nastamba {umskih radnika. Pl. objekata nema, ali postoje mo-
gu}nosti kampiranja. Jedini je nedostatak oskudica vode. U pl. pogledu
najzanimljiviji su vrhovi Gola Plje{ivica i Crni vrh u s. dijelu, ali su zauzeti
vojnim odnosno RTV objektima, a u j. dijelu najvi{i vrh Plje{ivice Ozeblin
zbog izvanrednog vidika. Vrijedni su pa`nje i slikoviti visinski travnjaci ok-
ruèni {umom, te ostaci nekada{njih pra{uma.
Izbor prilaza. Prvo valja naglasi-
ti da planina nakon nedavnih rat-
nih zbivanja jo{ nije pristupa~na
zbog zaostalih mina, ali se ni na-
kon ~i{}enja ne bi smjelo skretati s
uhodanih putova. U neposrednu
blizinu najvi{ih vrhova moè se sti-
}i automobilom. Iako su pje{a~ki
prilazi dugi, ugodni su jer prolaze
{umskim hladom. Markacije nisu
obnavljane od 1991. g. i taj bi posao
trebala obaviti uprava NP-a Plitvi-
ce, oboga}uju}i na taj na~in ponu-
du posjetiteljima Parka. Stijene pod vrhom Gole Plje{ivice

Gola Plje{ivica
rezati kartu odozgo KOLIKO TREBA!!
Usponi na Golu Plje{ivicu

£ 1. Kapela – Gola Plje{ivica 15 km. Cestovni prilaz vrhu Gole Plje{ivi-
ce po~inje u zaselku Koreni~koj Kapeli na cesti Plitvice – Korenica (11 km
od Plitvica, 10 km od Korenice). Tu skre}e s asfaltne ceste prema planini
{umska cesta koja preko malog prijevoja nakon 1 km stiè do lijepe livade
Kr~evine. Pred njom skre}e l. uzbrdo penju}i se kroz {umu brojnim zavoji-
ma (na ra~vanju nakon 500 m treba l.). Na pola puta sije~e stazu iz Prijebo-
ja (v. 2). Uspinju}i se dalje ji. padinom vrha, izlazi iz {ume na hrbat planine
gdje se ra~va: d. do RTV instalacija na Crnom vrhu (1563 m), a l. kroz stije-
ne i. i s. padinom oko vrha u luku na Golu Plje{ivicu (1649 m). Vrh je, kao
{to i samo ime kaè, gola kamena glavica koja je dobro vidljiva iz Like i Bos-
ne jer se zimi bijeli od snijega, a ljeti od kamena vapnenca. Na njegovu je
tjemenu nepristupa~an i ogra|en objekt kojemu zasad pristup nije dopu-
{ten. S vrha se pruà jedan od naj{irih vidika u na{oj zemlji (Lika, Bosna,
Plitvice, Velebit, Biha} itd.). Ljeti 1965. uspeo se ovamo prvi izletni~ki au-
tobus. Stotinjak metara od vrha uklesan je 1845. g. u stijenu natpis u povo-
du uspona saskoga kralja Friedricha Augusta II. U blizini vrha u stijenama
je nekoliko prirodnih kamenica promjera i do 2 m, u kojima se uvijek moè
na}i vode. Osobito su posjeta vrijedni neobi~ni kameni kukovi 100 m prema
li~koj strani, ~udnih oblika (Samograd, Kula, Kuk itd.). Na osobitu je glasu
tzv. Klanjalica ili Li~ka kapa, 50 m visok obelisk s glatkim ravnim tjeme-
nom koje je vrlo pristupa~no s one strane gdje se kuk oslanja na planinski
trup (10' od vrha). I ona je zasad nepristupa~na izletnicima.

£ 2. Prijeboj – Velika Ba-
ra – Gola Plje{ivica 3 h.
Najugodniji je pje{a~ki pri-
laz iz sela Prijeboja na cesti
Plitvice – Korenica (7 km od
Plitvica, 14 km od Koreni-
ce). Uspon je postupan, u
tzv. tavanima, i najve}im di-
jelom prolazi {umskom hla-
dovinom, ali markacija oda-
vna nije obnavljana. Od ru-
{evne crkve u Prijeboju tre- Klanjalica ili »Li~ka kapa« na Goloj Plje{ivici
ba najprije 1 km cestom pre-
ma Biha}u, gdje d. preko livade ôjluk skre}e {umska cesta i uskoro ulazi u
lijepu crnogori~nu {umu. Sljede}ih 5 km drìmo se ove {umske ceste (nakon
2 km na ra~vanju treba d., na idu}em, 500 m dalje l., a nakon jo{ 1,5 km opet
d.). Oko 50 m prije okreti{ta, gdje cesta zavr{ava, treba l. o{tro uzbrdo {um-
skim vlakama dobar sat uspona do ceste iz Kapele (v. 1). Preko ceste je jo{
oko pola sata do ~istine Tavani, nakon idu}ih pola sata je zaravanak Mala
Bara, a 5' dalje prostrana livada Velika Bara. Odavle na vrh ima jo{ pola sata
vrlo o{trog uspona.
£ 3. Korenica – Mihaljevac – Gola Plje{ivica 3 h. Uspon vodi iz Kore-
nice (657 m), glavnoga mjesta koreni~kog polja, koje ima dobre autobusne
veze s Plitvicama, Zagrebom i Likom. Put najprije vodi 3 km preko polja do
sela Mihaljevca, zatim se 2,30 h nastavlja ravno uzbrdo prema vrhu nepre-
kidnim usponom. Ve}i je dio uspona izloèn suncu, zato na put treba rano
izjutra.
Usponi na Ozeblin
£ 4. Udbina – Kuk 16 km – Radovica – Ozeblin 2,30 h. Polazi{te za us-
pon je Udbina (830 m) na cestovnom kriànju za Plitvice (51 km), D. Lapac
(26 km) i Gra~ac (35 km). Autobusne veze postoje s Plitvicama i Gra~acom.
Udbina je prastaro mjesto smje{teno na slikovitoj glavici koja dominira nad Krbav-
skim poljem. U povijesti je imala va`nu ulogu, u 10. st. kao sjedi{te Krbavske ùpe, a
od 1185. biskupije. Jo{ se vide tragovi biskup- VIDOKRUG S OZEBLINA
skog dvora i stolne crkve, a na najvi{oj to~ki
mjesta ostaci tvr|ave (Gradina, 849 m). Pos- Ime vrha m km 0°
ljednjega vlasnika grada, krbavskoga kneza Sljeme 1032 147 2
Ivana Karlovi}a, istjerali su Turci 1426., ali ga Grme~ 1604 52 87
narodna predaja jo{ i danas pamti (Karlovi}a Osje~enica 1796 31 102
dvori i Karlovi}a korito na Plje{ivici). Za Tura- Klekova~a 1961 53 108
ka je Udbina bila sjedi{te li~kog sandàka. Ti- Vitorog 1907 107 120
jekom Drugoga svjetskog rata iz Udbine je is- [ator 1872 77 130
tjerano hrvatsko i naseljeno srpsko stanov-
Ilica 1654 43 138
ni{tvo. Nakon akcije »Oluja« iselilo se srpsko
pu~anstvo i u puste ku}e uselilo mnogo hrvat- Troglav 1913 90 140
skih izbjeglica iz Bosne. S Gradine na si. rubu Dinara 1831 67 144
mjesta, 5' od sredi{ta, krasan je vidik na Krbav- Kremen 1591 13 176
sko polje i Plje{ivicu, {to ne bi trebao propustiti Sv. brdo 1753 37 222
ni jedan posjetitelj. S Udbine je nekoliko mo- Vaganski vrh 1758 38 230
gu}nosti uspona na Ozeblin. Najzanimljiviji je Viso~ica 1619 43 247
kroz 8 km dugu dolinu Kozju dragu (5 h), a naj- [atorina 1624 66 277
kra}i preko Kuka, koji ovdje opisujemo. M. Rajinac 1699 72 290
S kriànja u Udbini put vodi 16 km ces- Klek 1181 95 328
tom prema D. Lapcu do prijevoja Kuk Gola Plje{ivica 1649 26 336

(1135 m) koji dijeli Plje{ivi-
cu od njezina j. nastavka s
najvi{im vrhovima Kreme-
nom (1591 m) i Po{takom
(1425 m). Do Kuka }e se mo-
}i i autobusom ako bude ob-
novljena linija za D. Lapac.
Oko 500 m prije prijevoja, a
isto toliko iza kilometarskog
kamena br. 79, skre}e l. s
o{trog d. zavoja {umska ces-
ta koja nakon 5 km zavr{ava
ji. pod vrhom Rudi lisac
(1611 m). U posljednjem di-
Ozeblin (Alan âplar)
jelu cesta postaje sve lo{ija i
pomalo se spu{ta do okreti{ta. Tu se penju o{tro uzbrdo dvije {umovite dra-
ge. Treba krenuti desnom 20' do poloìte staze kroz {umu i {umom jo{ 10'
na Radovicu (1408 m). To je poljana na prijevoju izme|u Rudog lisca i
Ozeblina duga~ka kojih 200 m. Slijedi 1 h uspona bez puta kroz {umu drè-
}i se hrpta u s. smjeru. Ljep{i je, ali orijentacijski teì i malo duì zaobilazan
put s i. strane koji se s Radovice odvaja na njezinu kraju d. u {umu. Najprije
se ide 15' kroz {umu poloìto do bunara (lokva ogra|ena cjepanicama), a iza
nje l. {umovitom dragom penju}i se 40' do Rudopoljane. To je nekoliko liva-
da s ostacima turske karaule iz doba Vojne krajine. Odatle nema puta, ali
se vrh vidi i treba ravno kroz {umu, potkraj kroz klekovinu bukve, jo{ 20'
ravno na vrh Ozeblina (1657 m), najvi{i vrh Plje{ivice (prepoznatljiv je po
metalnom telekom tornju). Ozeblin ima oblik travnate kupole s koje je neo-
bi~no {irok vidik, a vrh je glasovit i po svojoj rijetkoj flori. Oko 1 km u si.
smjeru vidi se lijepa poljana Vukosavica, a u z. smjeru pod vrhom duboko
usje~ena Kozja draga.
LITERATURA
Torbar, J.: Uzlaz na Klek i Plje{ivicu. Knjièvnik 2, 1865., 161; Dev~i}, I.: Klanac [kipina. Vienac 1890.; Dev~i}, I.: Put na Golu Plje{ivicu.
Prosvjeta 3, 1895., 595; Jami~i}, A.: Uzlaz na Golu Plje{ivicu. HP 3, 1900., 66; Rossi, Lj.: Uzlaz na Rudilisac i Ozeblin u Krbavi. HP 3,
1900.,11 i 27; Hirc, D.: Plje{ivica. Prirodni zemljopis Hrvatske, I, Zagreb 1905. (str. 491); Pavi~i}, I.: Pojava abrazije na i. izdanku
Plje{ivice. Gl. Hrv. prir. dr. 20, 1908., 103; Tu}an, F.: Ozeblin. Vienac 3, 1912., 30, 61, 160, 192 i 379; Pasari}, J.: Na Goloj Plje{ivici.
Vienac 3, 1912., 317; Rossi, Lj.: Die Plje{ivica und ihr Verbindung mit den Velebit in botanischer Hinsicht. Magyar botan. lopok 1913., str.
37; Gu{i}, B.: Li~ka Ple{ivica. PV 21, 1921., 98; P. K.: Gola Plje{ivica. HP 20, 1922., 105; Horvat, I.: O vegetaciji Plje{ivice u Lici. Geogr.
vestnik 1, 1925., 113; Wester, J.: Izlet na Golo Plje{ivico. PV 36, 1936., 12; Marion, V.: \uro s Li~ke Plje{ivice. HP 38, 1938., 105;
Praì}, M.: Plje{evica – Plje{ivica. HP 36, 1940., 99; [afran, M.: Li~ka Plje{ivica. NP 3, 1951., 160; O{tri}, V.: U pohode Li~koj Plje{evici.
NP 8, 1956., 136; Markovi}, Lj. i M.: Preko Ozeblina, od Udbine do D. Lapca. NP 14, 1962., 223; Markovi}, M.: Iz pro{losti Li~ke
Plje{evice. NP 15, 1963., 19; Markovi}, M.: Plje{evica, Geogr. glasnik 25, 1963., 81.
O{tri Medvje|ak
Oko 3 km zra~ne linije i. od hotelskoga kompleksa u turisti~kom sredi{tu
Plitvi~kih jezera pruà se kao sz. nastavak Li~ke Plje{ivice {umovita gor-
ska kosa Medvje|ak duga~ka 8 km. Sa sredine njezina hrpta diù se dva
stjenovita vr{ka: O{tri Medvje|ak (884 m) i Tupi Medvje|ak (868 m). Nji-
hovo ime prili~no dobro oslikava oblik. Po prirodnim svojstvima masiv je u
svemu nalik Plje{ivici, jedino znatno zaostaje visinom. Ogoljeni vrh O{trog
Medvje|aka lijep je vidikovac. Do njegova je vrha od Plitvi~kih jezera samo
1 h hoda (300 m visinske razlike). Posjetitelji Jezera neopravdano ga zane-
maruju, ~emu su djelomice krivi turisti~ki prospekti i vodi~i. Cjelovita slika
o Jezerima ne moè se ste}i samo {etnjama uz obalu i upravo je Medvje|ak
vidikovac koji pruà vidik na ~itavo podru~je izme|u Kapele i Plje{ivice u

kojemu su terasasto smje{tena Jezera. To se znalo ve} koncem 19. st. i zato
je dràvni erar na zamolbu »Dru{tva za ure|enje i poljep{avanje Plitvi~kih
jezera i okolice« 1900. g. sagradio {umski put od plitvi~kog hotela na O{tri
Medvje|ak u duìni od 5,5 km (tada nazvan Blankinim putem po jednom
~lanu vladaju}e dinastije). Put je lijepo izveden i jo{ sada upotrebljiv, a pos-
ljednji je put markiran 1980. g. Vodi ugodnom hladovinom bukove {ume i
bila bi du`nost uprave Parka obnoviti markaciju i uspon ponuditi posjetite-
ljima ve}ih kulturnih zahtjeva.
£ 1. Plitvi~ka jezera (ulaz 2) – O{tri Medvje|ak 1,15 h. Put zapo~inje
na velikom autoparkingu kod ulaza broj 2 s i. strane ceste Zagreb – Gra~ac.
Od hotelskog kompleksa na Poljani dolazi se do toga mjesta mimo zgrade
ureda HP-a i pje{a~kim mostom preko ceste Zagreb – Split, odakle jo{ 4'
najprije pje{a~kom asfaltiranom stazom, a zatim u istom smjeru parkira-
li{nom cestom do blagog l. zavoja gdje se d. u {umu odvaja pje{a~ki put (na
stablu provizorna markacija). Od nadstre{nice na a. p. stiè se do toga
mjesta stubi{tem koje izlazi na asfaltiranu stazu kod gore spomenutog
mosta. U po~etku se staza malo spu{ta i krià s nekoliko {umskih kolnika,
a zatim slijedi lijepo gra|ena staza koja se blagim zavojima me|u ponikva-
ma penje 40' do Hrnjaku{e, ove}ega kosog paprati{ta (vidik na Plje{ivicu).
Staza je ovdje stotinjak m obrasla gustom paprati. Hrnjaku{u valja prije}i j.
rubom i odmah iza nje u {umi skrenuti o{tro l. u nekoliko o{trih zavoja do
mjesta gdje nam ususret dolazi druga varijanta puta (v. 2). Ovo }emo mjes-
to prepoznati po tome {to tu prestaje uspon. Odavle d. odvojkom preko ma-
log prijevoja visokog svega oko 1 m, a iza njega najprije l. rubom duboke {u-
movite ponikve, te usponom po zavojitoj {umskoj stazi na prijevoj izmedu
O{trog i Tupog Medvje|aka, odakle na vrh u nekoliko o{trih zavoja. Prije
samoga vrha staza je prili~no zarasla. Vrh je umjetno na~injeni zaravanak
od naslagana kamenja, velik 4x20 m. Vidik se pruà na Li~ku Plje{ivicu i na
uvalu s Jezerima, a seè sve do Velebita i Gorskoga kotara.
£ 2. Plitvi~ka jezera (ulaz 1) – O{tri Medvje|ak 1,20 h. Od ulaza broj
1 (u blizini »Li~ke ku}e« i campinga) cestom Zagreb – Gra~ac desetak min
prema Splitu. Prije benzinske crpke zapo~inje l. iznad ceste na neupadljivu
mjestu lijepo gra|ena staza na Medvje|ak, koja je na tome mjestu bila pre-
sje~ena izgradnjom ceste. Staza se stalno uspinje u ji. smjeru. Najljep{i je nje-
zin dio u prvoj tre}ini gdje prolazi bukovom {umom (specijalni {umski rezer-
vat). Zatim prolazi gornjim rubom male strme livade, a 5' iza nje, na mjestu
gdje se po~inje spu{tati, stiè do maloga prijevoja spomenutog pod 1.
Kremen
Kremen se pruà j. od Plje{ivice kao njezin nastavak u onom planinskom
nizu koji se na granici Dalmacije posve pribliàva Velebitu. Po svojim je
prirodnim svojstvima vrlo sli~an Ozeblinu. Od njega je udaljen samo 15 km
zra~ne linije. Odvaja ih
prijevoj Kuk preko kojega
prelazi cesta Udbina –
Bruvno – Mazin – Lapac.
Diè se nad li~ku visora-
van oko 1000 m visoko, ali
prilaz znatno olak{ava
{umska cesta koja se na
prijevoju ispod Kremena
pribliàva vrhu na samo 1
h hoda. Najljep{i je pogled

Kremen s ju`ne strane
na Kremen s ceste Udbina – Gra~ac kod Bruvna: iznad prostranoga kra-

{kog polja diè se kao {iroka i lijepa planina sa stjenovitim vrhuncima nad
{umskim pojasom. Taj je {umski pojas ispod vrha popre~no presje~en trav-
natom policom zvanom Ledina, koja se nazire izdaleka. Na njoj su dva jaka
nepresu{na izvora. Iako je Kremen planinarima malo poznat, ima sve ~ime
planina moè privu}i: lake prilaze, {umovite padine, osamljen vrh slobodan
od {ume, lijepe travnate proplanke i bogate izvore pitke vode. Nema mar-
kacija, ni pl. objekata. Prije uspona valja se propitati u policiji o sigurnos-
nom stanju na prilaznim putovima.
£ 1. Bruvno – Mazinski prijevoj 6 km – Kremen 2,30 h. Od Bruvna na
cesti Plitvice – Gra~ac (oko 21 km j. od Udbine) l. kroz selo cestom prema
Mazinu (cesta je ve}im dijelom asfaltirana). Nakon 6 km, na Mazinskom
prijevoju (818 m) treba skrenuti l. lo{ijom {umskom cestom koja se uspinje
d. obronkom brda [olobanice, a povrh sela Kova~evi}a. Na 5. km zavojem
sije~e pitomu, ali strmu travnatu dragu kod mjesta gdje izvire snaàn izvor
zvan Luka. Pje{aci }e ovdje skrenu-
ti l. uzbrdo i za 40' usponom kroz
{umu sti}i na i. rub Ledine. Ledina
je vrlo lijepa, blago nagnuta travna-
ta poljana {iroka oko 200 m, a du-
ga~ka gotovo 1 km. Otprilike na nje-
zinoj sredini izviru dva vrlo sna`na
izvora. Prvi je od njih bio u davnini
vodovodom odveden u selo Klapavi-
cu (jo{ se vide ostaci kaptaè) i odat-
le mu ime Klapavica. Ledini daje
osobitu slikovitost stjenovita barije-
ra iznad uskoga {umskog pojasa sa
s. strane. Na samome po~etku Ledi-
ne odvaja se d. kroz {umski pojas
jedva vidljiva staza koja se penje na
stjenovit hrbat na mjestu gdje mu
se {uma najvi{e pribliàva (postoji i
lak{a zaobilazna varijanta d. kroz
{umu, ali je nije lako na}i). Stigav{i
na hrbat, treba njime l. jo{ 20' do vr-
ha (1591 m). Vrh je travnata glavica
Ledina pod vrhom Kremena

koja str{i kao kruna povrh stijena i {umskog pojasa, s betonskim geodet-
skim stupom. Vidik je vrlo {irok. Osobito je lijep na Velebit, li~ko sredogor-
je i Ozeblin, a vide se i bosanske planine. Varijanta za one koji imaju teren-
sko vozilo: od izvora na cesti gdje je pje{aci ostavljaju, valja produìti jo{ 1
km do prijevoja Banovo, odakle l. kroz {umu bez puta drè}i se d. ruba hr-
pta. Cesta se na drugu stranu spu{ta kroz duboke {ume i spaja s cestom
Udbina – Lapac.
LITERATURA
Poljak, @.: Kremen. NP 32, 1980., 63; Rukavina, A.: Usamljeniku u pohode. NP 32, 1980., 66.
Po{tak
U najju`nijem izdanku Plje{ivice, stisnutom izme|u Velebita i Dinare, na-
lazi se zanimljiv stoàst vrh Po{tak (1425 m) koji se lijepo vidi iz vlaka na
li~koj `. pruzi kod postaje Zrmanja. Ovdje, u blizini trome|e Like, Bosne i
Dalmacije, ve} se pomalo osje}a mediteranski utjecaj u klimi i vegetaciji ko-
ji prodire uzvodno dolinom Zrmanje. Sa si. strane, odakle je glavni pristup,
Po{tak izgleda poput stjenovita sto{ca koji se diè iz prostranoga kra{kog
kamenjara. Na podno`ju njegovih stijena je mali {umski pojas koji slici daje
osobit sklad. Zbog toga privla~i ve}u pa`nju od svoga vi{eg susjeda u Ke~i-
noj kosi (1443 m). Po{tak je u stru~noj literaturi poznat po bizarnim kame-
nim oblicima na z. podno`ju vrha, na visini od oko 1200 m. Na Po{taku ne-
ma pl. objekata, a ni markacije nisu obnovljene, no kako su padine od `. p.
Zrmanja pa gotovo do vrha bez {ume vidici su nesmetani i orijentacija laka.
Od `. p. vodi preko kamenjara i podno vrha {umska cesta kojom se moè us-
pon skratiti na samo 1 h, ali je cesta zasad vozna samo za terenska vozila.
£ 1. @. p. Zrmanja (Otri}) – Po{tak 2,30 h. Prije}i prugu 10 m l. od ru{e-
vina `. p. i kroz borik sti}i na cestu. Kratko zatim skrenuti d. na kr{evitu
padinu kojom treba dalje bez puta ravno do stijena (1,40 h), odakle d. na
vrh jo{ 1 h. @elimo li usput posjetiti Po{takove kamene stupove, dràt }emo
se {to vi{e l. od najve}e {umske plohe na Po{takovoj padini. Penju}i se pre-
ma vrhu, z. od njega, na mjestu gdje staza prilazi prijevoju izme|u Po{taka
i maloga kamenog kuka, vidi se d. u dubini od 200 m travnata poljana s
Po{takovim kukovima (silaz bez puta10’).
Po{tak s ju`ne strane

Kukovi pod Po{takom
Po{takovi kukovi. Usred blago nagnute travnate visoravni osovljeno je 5–6 zanim-
ljivih kamenih obeliska razli~itih oblika i dimenzija. »Riznica neobi~nih, fantasti~no
izmodeliranih oblika u kamenu, koji svojim dimenzijama i formama prvo za~u|uju, a
onda i poti~u na razmi{ljanje, kako i {to je bilo u stanju stvoriti ne{to ovakvo.« Prema
mi{ljenju geologa, u postanku ovih monolita imala je ulogu eolska erozija (bura je
brusila kamen nose}i o{tra zrnca dolomitnog pijeska, a oduprli su joj se samo tvr|i di-
jelovi stijene). Vrlo zahvalni fotografski motivi!
Staza se s prijevoja nastavlja blagim usponom do hrpta u zale|u Po{taka i
njim l. izlazi na vrh. Vrh se sastoji od tri kr{evite glavice, me|u kojima je
travnata uvala promjera 30 m. Vidik se pruà na j. Velebit, prostrane liva-
de oko Gute{ina vrha, Osje~enicu i Dinaru. Na podno`ju se vidi `. p. s koje
smo do{li, a na sz. strani kra{ko polje Velika Popina. Putem nema vode.
Ljetni uspon ne valja planirati usred dana zbog izloènosti suncu. Zagre-
ba~ki su planinari 1986. postavili na vrh upisnu kutiju i produìli markaci-
ju preko Ljubine poljane i Babi}a jezera do `. p. Ti{kovac na Unskoj pruzi
(v. Ilicu u poglavlju Planine Dalmacije).
£ 2. @. p. Zrmanja (Otri}) – Ljubina poljana 8 km – Po{tak 1 h. Ces-
tovni prilaz vodi od `. p. u s. smjeru prema Gra~acu i nakon 1 km prelazi
mostom `. prugu. Iza mosta, 100 m l. u Otri}u je kriànje za Gra~ac i Lapac,
a odmah iza mosta d. skre}e uzbrdo {umska cesta (sada je u lo{em stanju i
samo za terenska vozila), koja se u zavojima pribliàva Po{takovu pod-
no`ju. Potkraj prolazi kroz {umski pojas i izlazi iz njega na samome pod-
no`ju stijena (7. km od mosta). Tu zapo~inje Ljubina poljana (oko 1000 m).
Cesta preko nje prelazi u {umu, no mi ostavljamo cestu ve} na po~etku,
skre}emo o{tro d. jednim odvojkom u {umu i nakon 100 m izlazimo na liva-
de. Slijedi pje{a~ka staza donjim rubom {ume u blagom usponu po travna-
toj padini obilaze}i vrh s d. strane do prijevoja iznad kukova. Dalje v. 1.
LITERATURA
Markovi}, M.: O postanku kamenitih stijena na Po{taku. NP 13, 1961., 175; Rukavina, A.: Po{tak (1425 m). NP 30, 1978., 104; Milas,
I.: Po{tak. NP 37, 1985., 154.

PLANINE DALMACIJE
Prirodne i dru{tvene osobitosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 491

ILICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 494
1. Ti{kovac Li~ki – Bursa} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 495
2. Resanovci – Ledenica – Smr~ak – Bursa}. . . . . . . . . . . . . 496
DINARA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 496
1. Knin – Suho polje – Pl. dom na Brezovcu – Dinara . . . . . . . . 500
2. Kijevo – Glava{ – Dinara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 502
3. Uni{ta – Dinara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 502
4. Mlinice – Mirkovi}i – Dinara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 503
SVILAJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 504
1. Zelovo Sinjsko – Kun~eve staje – Svilaja . . . . . . . . . . . . . 505
2. Mu} – Ogorje – Kapetanovi}a staje – Svilaja. . . . . . . . . . . 506
3. Maljkovo – Jastreba~a – Svilaja . . . . . . . . . . . . . . . . . 506
KAME[NICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 507
1. Podgradina – Konj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 509
2. Pl. dom u Donjim Koritima – Konj . . . . . . . . . . . . . . . . 510
3. Pl. dom u Donjim Koritima – Kame{nica . . . . . . . . . . . . . 511
4. Pl. dom u Donjim Koritima – Gareta – Burnja~a . . . . . . . . . 511
5. Vaganj – Kurtagi}a dolac – Konj . . . . . . . . . . . . . . . . 511
PROMINA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 512
1. @. p. Drni{ – Kulina kapela – Pl. dom – âvnovka . . . . . . . . 513
2. Drni{ – Li{njak – Pl. dom – âvnovka . . . . . . . . . . . . . . 514
TRTAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 515
1. [ibenik – Pl. ku}a u Rupi}ima – Orlova~a – Krtolin . . . . . . . . 515
2. [ibenik – Ju`ni [kugori – Bu{ci – Krtolin . . . . . . . . . . . . . 516
3. Dabar – Orlice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 516
KOZJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 517
1. Solin – Sv. Juraj (Splitov klin~ani put) . . . . . . . . . . . . . . 520
2. Ka{tel Su}urac – Pl. dom Putalj – Sv. Luka . . . . . . . . . . . . 520
3. Ka{tel Kambelovac – Pl. ku}a pod Koludrom –
Pl. skl. »Orlovo gnijezdo« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 521
4. Ka{tel Kambelovac – Pl. ku}a pod Koludrom – Veli vrj . . . . . . 523
5. Ka{tel Stari – Mala~ka – Biranj . . . . . . . . . . . . . . . . . 523
6. Uzdu`ni putovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 524
MOSOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 525
Sredi{nji dio Mosora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 530
1. Sitno Gornje – Giromettin dom . . . . . . . . . . . . . . . . . 530
2. @rnovnica – Giromettin dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 531
3. Vranja~a – Vickov stup – Giromettin dom . . . . . . . . . . . . 532
Izleti iz Giromettina doma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532
4. Vickov stup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532
5. Veliki Kabal. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 533
6. Kozik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 534
7. Pl. ku}a Lugarnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 534
Zapadni dio Mosora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 534
8. Klis Grlo – Debelo brdo – @ivica – Pl. ku}a Lugarnica . . . . . . 534
9. Ku~ine – Ku~inski doci – Pl. ku}a Lugarnica . . . . . . . . . . . 534
10. @rnovnica – Pl. ku}a Lugarnica . . . . . . . . . . . . . . . . . 535
11. Sitno Gornje – Pl. ku}a Lugarnica . . . . . . . . . . . . . . . . 536
Izleti iz Pl. ku}e Lugarnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536
12. Kunjevod – Pli{ivac – Debelo brdo. . . . . . . . . . . . . . . . 536
13. Ljubljan – Vickov stup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536
Planine Dalmacije 489

14. Giromettin dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536
Isto~nom dio Mosora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536
15. Dubrava – Kozik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536
16. Gornji Dolac – Ra{eljka – Tropo{nik – Gata . . . . . . . . . . . 537
17. Gornji Dolac – Kozik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 537
Autobusni vozni red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539
POLJI^KA PLANINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539
1. Srinjine – Sv. Jure – Stroànac . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541
2. Srinjine – Podstrana – Sv. Martin . . . . . . . . . . . . . . . . 541
3. ^vr~i}i – Veliki O{trok – Sv. Martin . . . . . . . . . . . . . . . 541
4. Podume – Jesenice – Krilo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541
5. Do~ine – Sv. Maksim – Krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541
6. Naklice – Stomorica – Du}e – Omi{ . . . . . . . . . . . . . . . 542
7. Naklice – Lisi~ine – Omi{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542
OMI[KA DINARA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542
1. Omi{ – Borak – Ra{eljka – Dinara . . . . . . . . . . . . . . . . 543
2. Mogu}nosti silaska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 544
BIOKOVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 545
Usponi iz Podbiokovlja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 551
1. Makarska – Makar – Pl. dom Vo{ac – Sv. Jure . . . . . . . . . . 551
2. Makarska – Tu~epi – Staza – Sv. Jure . . . . . . . . . . . . . . 554
3. Makarska – Veliko Brdo – Pl. ku}a »S. Ravli}« na Lokvi – Sv. Jure . 554
4. Bast – Motika – Pl. ku}a »S. Ravli}« na Lokvi – Sv. Jure . . . . . . 556
Usponi iz Zabiokovlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 556
5. Brzice – Pl. ku}a »S. Ravli}« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 557
6. Mili}i – Sv. Jure . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 557
7. Turija – Sv. Jure. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 557
Usponi na Sv. Iliju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 557
8. Bast – Vela Vrata – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 557
9. Bast – Osi~ine – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 558
10. Gornja Brela – [}irovac – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . 558
11. [ute – [}irovac – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 558
12. Dedi}i – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 558
13. Stani}i – Kaoci – ûlica – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . 558
Ju`ni dio Biokova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 558
14. Podgora – Pl. ku}a Podglogovik . . . . . . . . . . . . . . . . . 558
15. Plo~e – Sta{evica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 558
SV. ILIJA NA PELJE[CU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 560
1. Orebi} – Urkuni}i – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 560
2. Orebi} – Bilopolje – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 561
3. Orebi} – Viganj – G. Nakovana – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . 562
MARIN VIJENAC U PLANINI @ABI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 563
1. Metkovi} – Mlini{te – Marin vijenac . . . . . . . . . . . . . . . 563
SNIJE@NICA IZNAD KONAVALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 563
1. Dubrovnik – Mihani}i – Kuna – Snije`nica . . . . . . . . . . . . 563
2. Dubrovnik – Pridvorje – Kuna – Snije`nica . . . . . . . . . . . . 564

Prirodne i dru{tvene osobitosti
Smje{taj i podjela. Osnovne prirodne zna~ajke dalmatinskih planina ve-
zane su uz njihovu pripadnost dinarskomu gorskom sustavu (Dinarskom
gorju, Dinaridima). [tovi{e, upravo je u Dalmaciji sredi{te toga duga~koga
gorskog lanca {to se pruà uzdu` cijele hrvatske obale Jadrana. U Dalmaci-
ji se Dinaridi ra~vaju u nekoliko usporednih nizova. Najvi{i je niz onaj koji
~ini prirodnu me|u prema Bosni, a sastoji se od Ilice, Dinare, Troglava i
Kame{nice. Kroz Dalmatinsku zagoru pruà se drugi niz u kojemu su naj-
vi{i Promina, Mose} i Svilaja. U planinarskom pogledu najzanimljiviji je
primorski niz: Kozjak, Mosor, Omi{ka Dinara i Biokovo. Ovamo bi kao ~et-
vrti niz trebalo pribrojiti i planine jadranskog oto~ja, jer one nisu ni{ta dru-
go nego potopljeni dio Dinarskoga gorja (opisujemo ih kao cjelinu u poseb-
nom poglavlju). Svim ovim nizovima osnovno je morfolo{ko svojstvo dinar-
ski smjer pruànja sz.-ji. Drugo je va`no obilje`je da najvi{a planinska pod-
ru~ja nemaju oblik grebena, nego visokih zaravni (do 1700 m), vrlo zamr{e-
na reljefa, s brojnim ponikvama i vrhovima, jamama i gorskim kosama. Ru-
bovi zaravni ~esto zavr{avaju okomitim golim stijenama {to se ru{e u dubo-
ka i ravna kra{ka polja. Kao po pravilu, stjenoviti su odsjeci na ju`nim padi-
nama (Kozjak, Dinara, Biokovo, Mosor) i tektonskog su postanka. Iznimka
je jedino Troglav, sa stijena-
ma na s. padini koje su nas-
tale djelovanjem ledenjaka.
Kra{ka golet. Ono {to se
najvi{e doima svakoga pos-
jetitelja dalmatinskih plani-
na, jest golet nepreglednih
kamenjara na njihovim za-
ravnima, koja im ~esto daje
obli~je kamenite pustinje.
Na dinarskom je krasu pra-
vo carstvo kr{a kakvome ne-
ma premca na na{emu kon-
tinentu, a malo i u svijetu.*
Kra{ka golet pod Dinarom u Dalmatinskoj zagori
LITERATURA:
Gu{i}, M. i B.: Kras ili kr{? Kr{ Jugoslavije 2, 1960.; Poljak, @.: Kr{ ili kras? I kr{ i kras! NP 86,1994.,176.
Planinar naviknut na planine sj. Hrvatske, na bujnu vegetaciju i ùbor po-

toka, doìvjet }e ovdje neslu}ene kontraste. Tri su osnovna ~initelja sudje-
lovala u stvaranju toga impresivnog, ali zapravo àlosnog pejzaà: vapne-
na~ka gra|a, klima i ~ovjek. Dinaridi su gra|eni od mo}nih naslaga vap-
nenca debljine do 2000 m, prete`no iz razdoblja krede. Taj kamen pruà sa-
mo neznatan otpor eroziji vode, pa je cirkulacija vode preteìto okomita
smjera. Unato~ obilnim oborinama na granici dviju klimatskih regija, ne-
ma povr{inskih vodotoka, ponegdje ni minimuma vlage potrebne za rast
biljnog pokriva~a. Svi vodeni talozi brzo nestaju u {krapama, ponorima i
podzemnim {upljinama. Klima je tako|er izrazito neprikladna za razvitak
biljnog pla{ta: ljeti sna`no zra~enje sunca usijava kamen, a zimi ekstremno
suha bura isu{uje vlagu u tlu. Unato~ takvim nepovoljnim prirodnim uvje-
* Kr{ i kras. Narod kr{em naziva svaku golet bez obzira na petrografsku gra|u, a krasom
samo podru~je gra|eno od vapnenca (Istra, sj. Primorje i susjedna Slovenija). Geolozi i
geografi u novije doba za oba pojma rabe samo termin kr{, nazivaju}i kr{em ~ak i sasvim
zelenu ponikvu bez ijednoga kamena, tvrde}i da kras nije hrvatska rije~. To nije to~no.
Prema Mogu{evu »Hrvatskom ~estotnom rje~niku« (Zagreb 1999.) kras je ~ak malo ~e{}a
rije~ od kr{a.

tima, nije tu oduvijek bila
kra{ka pusto{, o ~emu svje-
do~e mnogi povijesni izvori.
Propast {ume. Biljni svijet
ima veliku mo} prilago|iva-
nja i dana{nji goli kras bio je
neko} pokriveni kras. ôvjek
je sam poremetio labilnu rav-
noteù biljnih zajednica, a to
je, naàlost, ~esto radio bez
nu`ne potrebe. U tisu}ljet-
nom uni{tavanju {umskoga
pla{ta glavnu je ulogu odig-
rao sto~ar, nemilice ga uni-
Vapnenac pod tankim slojem humusa;
slojevi su naborani, navu~eni i dislocirani rasjedima
{tavaju}i paleòm kako bi
pro{irio pasi{ta. Planinari
su jo{ donedavna bili o~evici takvih {umskih poàra velikih razmjera. Sto-
~aru je mnogo pomogla koza, onemogu}uju}i svojim brstom obnavljanje
prizemnih mladica. Tvrdnja da je {ume uni{tila mleta~ka sjekira za potre-
be brodogradnje, mo`da je domoljubna, ali u najmanju ruku pretjerana pri-
~a. Tek je u novije doba pusto{enje po~elo jenjavati – zahvaljuju}i zabrani
ispa{e koza, a tako i odumiranju tradicionalnoga dinarskoga polunomad-
skog na~ina sto~arenja. Naàlost, prekasno! Nakon uni{tenja {ume, atmos-
ferske su vode isprale tanak sloj humusa do golog kamena (denudacija) i ta-
ko stvorile najpasivnije podru~je u ~itavoj Hrvatskoj. Neko} prostrane
pa{nja~ke oblasti svedene su danas na pojedine krpice okruène nepregled-
nim goletima, tek tu i tamo s ponekim ~uperkom trave. Od 120 000 ha
pa{nja~ke zone vi{e je od pola goleti. Nakon uni{tenja {ume, ~ovjek je sto-
lje}ima skupljao kamenje u gomile ili gradio suhozide (groma~e) kojima je
nastojao za{tititi ostatke plodnog tla. Putuju}i Dinaridima svuda nailazi-
mo na takve ograde, nalik na oaze u pustinji. Ovaj kratki izlet u povijest
biljnog pla{ta koristan je kako bi planinari shvatili postanak dana{njega
pejzaà i svu njegovu tragediju.
Flora i fauna. U biljnom svijetu, toliko zna~ajnom po oskudnoj vegetaciji,
zanimljiva je pojava velik broj biljnih vrsta raspore|enih slojevito u nekoli-
ko visinskih pojasa. Tu se na kratkoj udaljenosti mogu doìvjeti veliki kon-
trasti. Mediteranski pojas, sa suptropskim elementima, naglo se diè preko
pretplaninskoga u planinski pojas. Planinsku kra{ku golet ublaàva ve}i
broj zelenih polja me|u brdima, gdje se nalazi najve}i broj naselja i glavni-
na obradivih povr{ina. Poljima vode glavni putovi, ali kako su to ~esto zat-
vorene doline, ceste moraju svladavati visoke prijelaze. Unato~ blizini mo-
ra, blagotvorni utjecaj mediteranske klime spre~avaju okolne planine. Si-
roma{tvo vegetacije ima za posljedicu i oskudnu faunu. Iznimke su gmazo-
vi, me|u kojima su zmije otrovnice (poskok i ri|ovka) prili~na neugodnost
za planinare.
Klimatske prilike ne pogoduju planinarstvu. Kao {to nisu ugodni ljetni
pohodi po uàrenu kamenjaru, tako ni zimsko doba nije prikladno zbog ~es-
te bure, koja svojim iznenadnim naletima moè biti i opasna. Najprikladni-
je je doba za uspone prolje}e i rana jesen, osim na visoke planine (Dinara,
Biokovo), na koje treba i}i ljeti kad je vrijeme najstabilnije. Osobito je at-
raktivno razdoblje neposredno nakon bure, s ugodnom svjeìnom i neo-
bi~no ~istim zrakom, {to omogu}uje daleke vidike.
Pitka voda u planini te{ko je rje{iv problem. Izvori su rijetki, ponegdje su
to samo oskudni to~ci, curci i kapljuvi {to ljeti ve}inom presu{e. Lokve na

koje nailazimo u planini
nastaju od padalina skuplje-
nih u plitkim ponikvama, u
kojima su pukotine na dnu
za~epljene ilova~om ili zem-
ljom crvenicom, ali i one br-
zo ispare. Osim toga ih one-
~i{}uje blago pri pojenju. U
visokim planinama ~esto su
glavna mogu}nost vodoop-
skrbe duboke jame s vje~nim
snijegom, a ponegdje i plitke
jame gdje pastiri li{}em i bu-
senjem za{tite snijeg te ga
ljeti otapaju za pi}e. Vode te- Lokva Paunovac na Svilaji
ku}ice ima samo na niìm poljima, a i one su ~esto ponornice. Kra{ku hid-
rografiju karakterizira velik broj speleolo{kih objekata, dobrim dijelom jo{
neistraènih. Dinaridi su jedno od najbogatijih speleolo{kih podru~ja na
na{em kontinentu.
Stanovni{tvo dalmatinskih planina i pastiri odlikuju se velikim gosto-
ljubljem i po{tenjem, ali tako|er neima{tinom i skromnim ìvotnim zahtje-
vima. U psihofizi~kom pogledu postoji prili~na raznolikost izme|u pojedi-
nih regija, koja je uvjetovana povijesnim zbivanjima. U etnogenezi bitni su
elementi: stari ilirski supstrat, romanski sloj sa sna`nim kulturnim utjeca-
jem i broj~ano premo}an slavenski ìvalj velike asimilatorne mo}i. Op}eni-
to uzev{i, u Dalmaciji se mogu razlikovati dva osnovna tipa: primorski i za-
gorski. Prvom je snaàn pe-
~at dao stari latinski gradski
element svojom visokom
kulturom i orijentacijom k
moru, a drugome vla{ki sto-
~ari, orijentirani kopnu, s ti-
pi~nom polunomadskom sto-
~arskom tradicijom starom
vi{e tisu}a godina. Razlika
izme|u ta dva osnovna tipa i
danas se osje}a u svakod-
nevnom ìvotu (»vlaji« i »la-
tini«). Ljudi {to ih susre}e-
mo u planini odlikuju se
markantnim stasom, o{trim
crtama lica i fizi~kom otpor-
no{}u (tzv. dinarski tip), a
psihi~ki bistrinom, poduzet-
no{}u i osjetljivo{}u. Na mi-
nule povijesne epohe podsje-
}aju brojni tragovi na plani-
nama i njihovim obroncima,
po~ev{i od ilirskih mogila i
starohrvatskih kulturnih i
povijesnih spomenika, pa do
srednjovjekovnih zamaka i
turskih tvr|ava. @enska narodna no{nja u gornjoj Cetini (1958. g.)

Planinarstvo. Planinama ove regije posebnu turisti~ku vrijednost daje
blizina mora (jedinstvo primorskoga i planinskog turizma), a nekima od
njih i visina (Dinara i Biokovo najvi{e su planine u Hrvatskoj). Budu}i da
su svi vrhovi goli, vidici su nesmetani i veoma {iroki. Speleolo{ko bogat-
stvo pruà neiscrpne mogu}nosti za podzemna istraìvanja, a stijene za
alpinistiku i, {to je osobito va`no, za zimske uspone u gotovo ljetnim uvje-
tima. Skijanju ne pogoduju blizina toplih struja i jaki vjetrovi. Po~eci pla-
ninarstva u Dalmaciji vezani su za Zadar, gdje je 1899. osnovano prvo pla-
ninarsko dru{tvo (»Liburnia«). Nakon Prvoga svjetskog rata, poslije gu-
bitka Zadra, razvija se u Splitu snaàn pl. pokret oko podru`nice HPD-a
»Mosor« (osn. 1925.). Danas u Dalmaciji postoji nekoliko pl. àri{ta; naj-
ja~e je Split, slijede Zadar, Makarska, Ka{tela, [ibenik, Sinj, Drni{ itd. Pl.
ku}e danas postoje na Trtru, Kozjaku, Mosoru, Omi{koj Dinari, Biokovu,
Promini, Kame{nici i Dinari, a ovamo treba pribrojiti i Snije`nicu iznad
Konavala.
Pl. put »Dalmacija« obuhva}a primorski niz planina u srednjoj Dalmaci-
ji: Labin{ticu, Opor, Kozjak, Mosor, Omi{ku Dinaru i Biokovo. Osnovao ga
je PK »Split« 26. 11. 1978. Markacija je ozna~ena slovom D. Na putu je 20
KT, duìna puta je oko 120 km, a obilazak traje oko tjedan dana. Obilas-
kom se stje~e zna~ka. Trasa zapo~inje na `. p. Labin (29 km od Splita),
odakle je uspon od 1 h do TV releja na vrhu Labin{tici (701 m; KT 1). Dalje
nastavlja 2 h preko Opora (Crni krug; 647 m; KT 2) do Mala~ke (KT 3), a za-
tim preko Birnja (KT 4) do doma Putalj (KT 7). Slijedi uspon na vrh Sv. Lu-
ka (KT 5) i nastavak 3 h hrptom do Sv. Jure (KT 6). Silaz do Klisa (KT 8)
jo{ 2 h. Na Mosoru valja posjetiti Lugarnicu (KT 9), Giromettin dom (KT
13), Vranja~u (KT 12), Vickov stup (KT 11), te vrhove Ljubljan (KT 10) i
Kozik (KT 14); na Omi{koj Dinari vrh Imber (KT 16) i Kulu (KT 15); na
Biokovu Sv. Iliju (KT 18), Vo{ac (KT 20) i Sv. Juru (KT 19), te na kraju Ma-
lakolo{ki muzej u Makarskoj (KT 20). Za markaciju se brine HPK »Split«.
LITERATURA O PLANINAMA DALMACIJE
Fortis, A.: Viaggio in Dalmazia I-II, Venezia 1774–1775.; Novotni, V.: Dalmacija, zanemareni biser planinarstva. HP 7, 1904., 27;
Schubert, R.: Geologija Dalmacije. Matica dalmatinska, Zadar 1909. (183 str.); Forenbacher, A.: Visijanijevi prethodnici u Dalmaciji. Rad
JAZU 200, 1913.; Forenbacher, A.: Istorijski pregled botani~kih istraìvanja Dalmacije od Visijanija do danas. Rad JAZU 202, 1914., 51;
Girometta, U.: Planinarstvo u krasu. Split 1922. (60 str.); Dalmacija. Spomen-knjiga (334 str.). Udruènje jugosl. inènjera. Split 1923.
(334 str.); Girometta, U.: Kako {kolska mlade` da doprinese unapre|enju turizma u Dalmaciji. Split 1927. (16 str.); Kraja~, I.: Klimatski
odnosi podru~ja dinarskog gorskog sklopa. HP 26, 1930., 35 i 67; Girometta, U: Jame i pe}ine primorskog kr{a. HP 28, 1932., 16;
Girometta, U.: Spiljski nalazi u srednjoj Dalmaciji. HP 31, 1935., 289 i 323; Girometta, U.: O bezobzirnom uni{tavanju dalmatinske
prirode. HP 32, 1936., 33; Lu~i} Roki, P.: Ljepote dalmatinskih planina. HP 34, 1938., 416; Ku{an, F.: Prilog poznavanju dalmatinskih
planina. NP 6, 1954., 477; Gu{i}, B.: ôvjek i kras. Kr{ Jugoslavije 123, 1957.; Gabri}, G.: Mala kronika speleologije u Dalmaciji. NP 32,
1980., 81.; Poljak, @.: Planine Dalmacije. Ekolo{ki gl. VI, 6, velja~a 1998., 6.
Ilica
Smje{taj. Na trome|i Like, Dalmacije i Bosne diè se prili~no visoka, ali
malo poznata planina Ilica (u narodu se ~uje i ime Uilica). Strogo uzev{i,
ona nije samostalan masiv, nego s. izdanak Dinare, duga~ak oko 15 km.
Pruà se izmedu Krkine pritoke Buti{nice i zapadnobosanske visoravni.
Granicom prema Dinari moèmo smatrati 1000 m visok prijevoj preko ko-
jega prelazi cesta Knin – Bos. Grahovo. Prema Bosni se, poput Dinare,
spu{ta {umovitim padinama, dok se na hrvatsku, jz. stranu ru{i strmom i
stjenovitom, ali {umovitom padinom, u kojoj je osobito lijepa sastojina cr-
noga bora. Ispod te padine je uska, zelena dolina Buti{nice. Dolinom prola-
zi unska `. pruga koja najkra}im putem povezuje Dalmaciju sa sj. Hrvat-
skom. Najvi{em vrhu Ilice, Bursa}u (1654 m), moè se s bosanske strane

prili~no lako pri}i {umskim
cestama koje dopiru u visin-
sko podru~je, a najkra}i i
najzanimljiviji je uspon od `.
p. Ti{kovac na hrv. strani.
Nakon Domovinskoga rata
prilaz s bosanske strane nije
markiran i planinari Ilicu
jo{ ne posje}uju.
£ 1. Ti{kovac Li~ki –
Bursa} 3,30 h. Polazna to-
~ka za uspon na vrh Ilice s Duboka draga u j. padini Ilice
hrvatske strane je `. p. Li~ki Ti{kovac na visini od 600 m (140 km od Splita,
327 km od Zagreba). Unska pruga sa svojim postajama, osobito u Ti{kovcu,
dobra je podloga za razvoj turizma u dolini Buti{nice. S jedne joj je strane
Ilica, a s druge su ogranci Po{taka, obje planine s nekoliko zanimljivih pl.
to~aka. Samo 15’ od `. p., suprotno od Ilice, nalazi se zanimljivo Babi}a je-
zero, koje prije uspona na Bursa} vrijedi razgledati.
Babi}a jezero nalazi se u dnu duboke kra{ke
ponikve nastale uru{avanjem u trijaskom vap-
nencu. Promjer jezera je 100 m, dno je vrlo dubo-
ko, a voda bistra i smaragdno zelene boje. Zago-
netno je da je razina uvijek jednaka, makar nema
vidljiva dotoka. Jezero gubi vodu hrane}i poto~i}
{to izvire malo isto~nije. Blizu jezera su i zanim-
ljive prirodne kamenite tvorbe, me|u njima vitak
toranj od 20 m (10’ ji. od jezera, pored potoka).
Od jezera se moè za 2,30 h na Ljubinu poljanu i
zatim dalje na Po{tak (v. Po{tak).
Pogled na Ilicu sa `. p. ne djeluje privla~no.
Strma i preko 1000 m visoka padina, obras-
la vegetacijom iz koje vire {iljaste i rastrga-
ne stijene, na prvi pogled ~ini se neprolaz-
nom i zastra{uju}om. Posjetitelj vje{t ori-
jentaciji ipak }e i bez markacije iza}i na nje-
zin vrh drè}i se markantne Duboke drage
koja se od najvi{ega vrha spu{ta ravno pre-
U Dubokoj dragi pod Ilicom ma selu Ti{kovcu. Draga se nalazi izme|u
dva o{tra grebena; onaj greben {to Dragu zatvara s lijeve, s. strane, poslu-
ìt }e kao put na vrh. Od `. p. treba preko doline, mimo nekoliko napu{te-
nih ku}a, uz potok i iza prve {umovite glavice d. po dnu suhoga korita. Na-
kon 45’ vrlo o{trog puta kroz borovu {umu, izlazi se na spomenuti greben
iznad Duboke drage, odakle se nastavlja zanimljiv uspon s penja~kim ele-
mentima. Desno u dubini crni se divlja
{umovita Duboka draga, a jedva vidji-
va, zarasla stazica uspinje se njezinim
rubom me|u velikim kamenim bloko-
vima slikovitih oblika, ~as nalik ru{ev-
nim tvr|avama, ~as zagonetnim figu-
rama iz pri~a. Kroz taj labirint rastr-
ganih stijena staza se na ja~im strmi-
nama ponekad i gubi, ali ne zadaje
osobitih orijentacijskih pote{ko}a. Na-
kon 3 h uspona iznenada se izlazi na
malu visoravan okruènu {umom, iz-
Bursa}, najvi{i vrh Ilice

nad koje se diè blago sveden vr{ni stoàc (jo{ 15’ uspona). Od `. p. do vrha,
na zra~noj udaljenosti od samo 3 km, treba svladati 1100 m uspona. Bursa}
(1654 m) je dobio ime po stanovnicima istoimenog zaselka u Ti{kovcu koji
su tu neko} imali pasi{te. S bosanske strane neki taj vrh nazivaju Gologlav.
Vidik s vrha je na Plje{ivicu, Velebit, Dinarske planine i u Bosnu. U dubini,
preko doline Buti{nice, ljeska se Babi}a jezero.
£ 2. Resanovci – Ledenica – Smr~ak 8 km – Bursa} 2 h. S bosanske je
strane mogu} prilaz iz sela Resanovaca (770 m), 15 km od Drvara, 17 km od
Grahova. Tu treba skrenuti kroz selo slabijom cestom prema Kaldrmi. Na
tre}em km odvaja se d. krak 800 m do {pilje Ledenice koja je 1979. bila ure-
|ena za turisti~ki posjet (elektrika, betonske staze i stubi{te). Na 4,5 km
odvaja se o{tro l. {umska cesta kojom se nakon 2 km stiè do ra~vi{ta kod
{umskog radili{ta Uvala (1000 m). Tu treba opet l., a na idu}em ra~vi{tu d.,
do {umskog radili{ta Smr~ak. Dalje na vrh bez puta, koriste}i se {umskim
vlakama.
LITERATURA
Poljak, J.: Kroz kuti} ju`ne Like. Li~ki kalendar 9, 1941., 39; Poljak, @.: Ilica planina i Babi}a jezero. NP 8, 1956., 9; Damjanovi}, A.:
Planina Ilica, neizbru{eni dragulj. NP 41, 1989., 169.
Dinara
Smje{taj i zna~enje. Iako je Dinara najvi{i vrh u Republici Hrvatskoj, ne
isti~e se osobitom visinom (najvi{i vrhovi Dinarida su u Durmitoru i Prok-
letijama), ali se ipak glomaznim oblikom i duìnom svoje jz. stijene duboko
doima svakoga tko je ugleda. Dinara je postala simbolom najve}ega planin-
skog lanca na Balkanskom poluotoku i dala mu svoje ime; ona je bogata riz-
nica svih onih povr{inskih i podzemnih oblika {to ih obuhva}a pojam di-
narskoga krasa. Njezin je masiv prirodna granica izme|u Dalmacije i Bos-
ne, razdvajaju}i poput nepremostiva zida dva razli~ita svijeta: mediteran-
ski i kontinentalni. U povijesti hrvatskoga naroda taj je zid imao va`nu,
~esto i sudbonosnu ulogu. Pod nje-
govim je okriljem stvorena jezgra
prve hrvatske dràve, a stolje}ima
je bio prirodna brana pred turskim
naletima. Iako jedva 60 km zra~ne
linije od mora, Dinara je sa svojim
susjedima, naàlost, i mo}na pre-
preka blagotvornom utjecaju kli-
matskih, gospodarskih i kulturnih
strujanja s Mediterana.
Ime Dinara. Pod imenom Dinara

treba razlikovati tri orografska poj-
ma: Dinarsko gorje, Dinaru planinu
i Dinaru vrh. O Dinarskom gorju
(Dinaridima) bilo je govora u pret-
hodnom odsje~ku. Dinara planina je
lanac {to se sastoji od Ilice, Dinare,
Troglava i Kame{nice. Svaki od tih
dijelova posebno je opisan u ovome
vodi~u. Dinari vrhu (skr. Dinari)
posve}eno je ovo poglavlje. Zanim-
Starohrvatska crkva Sv. Spasa kod izvora Cetine ljivo je da se pojam Dinara s dalma-

tinske strane razlikuje od
onoga s bosanske. Stanovni-
ci Livanjskoga polja imaju
poseban naziv za svaku sku-
pinu, dok je u Dalmaciji po-
jam Dinare {iri, ponegdje se-
è preko Troglava sve do
Prolog-planine. U anti~ko se
doba planina zvala Adrion
oros. Njezino je dana{nje ime
nejasnog postanka, vjerojat-
no je povijesni trag ilirskog
plemena Dindara, koje je ìv-
jelo s i. strane. Jezerce iz kojeg izvire rijeka Cetina
Prirodna svojstva. Dinara je glomazan i zatvoren masiv, duga~ak 20, a
{irok gotovo 10 km. Granicu joj s triju strana obiljeàva cestovni polukrug
Uni{te – Cetina – Knin – Bos. Grahovo – Peulje, a s ji. strane neo{tro je od
masiva Troglava dijeli Privija iznad Uni{ta, prijevoj visok 1230 m. O pri-
rodnim svojstvima Dinare vrijedi sve {to je re~eno o planinama Dalmacije,
ali postoje i neke osobitosti. Unato~ blizini mora mediteranski su utjecaji
neznatni, a klima o{tra, planinska i, {to je za posjetitelje osobito va`no, s
velikim dnevnim temperaturnim kolebanjima. Za vedrih ljetnih no}i ìva
se zna spustiti do ledi{ta, a i mraz je ~esta pojava. Na bosanskoj padini, iz-
me|u Risovca i Crnog vrha, pruà se nekoliko lijepih {umskih podru~ja. Na
sz. rubu planine, odmah iznad `. p. Komali} (16 km od Knina), nalazi se
neobi~an i zanimljiv kotao promjera oko 3 km, okruèn kamenitim vrhovi-
ma Samogred (1040 m), [iljak (1299 m), Orlov kuk (1126 m) i êlinka (668
m). Kotlu je ime Surdup, a odlikuje se borovim {umama velike ljepote i bo-
gatstvom divlja~i. Surdup zasad nije obuhva}en nijednim planinarskim
pravcem.
Vode. Dinara je razvo|e Krke i Cetine, ali na njoj nema nijedne teku}ice.
Sve padaline odmah nestaju u podzemlju, izbijaju}i na podno`ju planine u
obliku jakih kra{kih vrela, odmah ~itavih rje~ica. J. podno`jem te~e Kr~i},
mjestimice usje~en poput kanjona. Na svom izlasku u Kninsko polje ru{i se
Topoljskim bukom, 40 m visokim slapovima koji padaju preko sedrene ba-
rijere. Topoljski buk se ubraja me|u najljep{e slapove u na{oj zemlji. Na
suprotnoj padini Dinare nalazi se snaàn izvor rijeke Cetine. U blizini izvo-
ra je ulaz u Gospodsku {pilju, golem {piljski kompleks s podzemnim voda-
ma (dosad istraèna duìna je 2980 m).
Gospodska {pilja kod

izvora Cetine (V. Boì})

Pogled na jz. stijenu Dinare od Pola~e
Stanovni{tvo. U planini nema stalnih naselja. Prije Domovinskoga rata

bilo je po planini ljetnih stanova sto~ara iz Poddinarja i Cetinskoga polja
grupiranih u nekoliko ve}ih dolaca. Poddinarje je poznato kao jedno od naj-
pasivnijih podru~ja u dràvi, a osobito je zloglasno zbog strahovite oskudi-
ce vodom. Za su{nih je ljeta treba donositi iz daljine od nekoliko sati hoda.
Stanovnici Vrli~koga polja, na glasu su po skupocjenoj, gotovo egzoti~noj
ènskoj narodnoj no{nji i po drugim zanimljivim etnografskim elementima
(Vrli~ko kolo).
Jugozapadna stijena Dinare. U fizionomiji Dinare najmarkantnije je
obilje`je impozantna jz. stijena, najduà u Hrvatskoj. Poput mo}ne barije-
re, duga~ke 6 km, ona po~inje pod najvi{im vrhom; u O{ljaku (1589 m) pos-
tiè najve}u visinu (700 m), a zatim se postupno i ravnomjerno sniàva sve
dok ne utone u Vrli~ko polje kod sela Kijeva. Ta stijena, ~ije je lice i{arano
nebrojenim vodoravnim prugama i koja poput magneta privla~i pogled put-
nika na cesti Vrlika – Knin, nije jednostavna okomica. Na popre~nom pres-
jeku ona bi izgledala kao orija{ko stubi{te, sa stubama visokima prosje~no
2 m. To su zapravo okomito odsje~eni slojevi krednoga vapnenca, koji mjes-
timice ~ine duga~ke uske police poput onih Zlatorogovih u Triglavskoj sti-
jeni. Nekoliko duboko i okomito usje~enih kuloara (npr. M. i V. Pro`ljeb, u
dijalektu Pro`lop) dijele stijenu na nekoliko nejednakih dijelova. Na pod-
no`ju stijene je kra{ka visoravan {iroka 3–4 km, koja se koso spu{ta sve do
stare ceste Vrlika – Knin. Stijene na vrhu ne zavr{avaju hrptom, nego na
njihovu rubu po~inje valovita visoravan nepravilnoga kra{kog reljefa. Una-
to~ razvedenosti, ljepoti i visini, stijena za~udo ne privla~i mnogo penja~a.
Svi dosada{nji penja~ki usponi izvedeni su u sredi{njem dijelu stijene, nad
kojim dominira vrh O{ljak.
Istraìva~i planine. Za razliku od planina na sjeveru Hrvatske, Dinara
nije u{la u svijet znanosti po botani~kim nalazima – njezino je ime postalo
pojam u geologiji. Ve} 1774. talijanski opat A. Fortis poku{ava nakon obilas-
ka {pilje kod izvora Cetine objasniti neke kra{ke pojave, a dvije godine zatim
pojavljuju se nalazi Sinjanina I. Lovri}a. Botani~ka istraìvanja zapo~inje
glasoviti R. Visiani (1831.), a nastavljaju ih A. Mazzoleni i J. Roich (1840.), F.
Maly (1857.), T. Pichler (1868.), G. Beck (1895.), A. Degen (1905.), E. Jan-
chen i B. Watzl (1907.) te, izme|u dva svjetska rata, I. Horvat.
Planinarstvo. Iako je Dinara, uz Velebit, prva hrvatska planina za koju je
poznato da je jo{ u srednjemu vijeku ljepotom svoje prirode nadahnula
pjesnika (Petar Zorani}: »Planine«, 1536.), pl. djelovanje na njoj nije uzelo

{irega maha, prvo zbog nedostatka smje{tajnih mogu}nosti i, drugo, zbog
duga~kih i nemarkiranih prilaza. Uspon zahtijeva iskustvo i dobru kondici-
ju. Jedini je objekt u planini pl. ku}a na Brezovcu koju su uredili kninski
planinari 1979., a s druge strane, na podno`ju, hotel u selu Uni{tima. Pos-
ljednjih nekoliko godina Hrvatski planinarski savez organizira po~etkom
svakog ljeta, a u povodu Dana dràvnosti, izlet za gra|anstvo u pratnji
stru~nih vodi~a.
Izbor prilaza. Od brojnih mogu}nosti uspona opisat }emo samo najva`ni-
je. Prvi je uspon iz Knina preko Brezovca. Dodu{e, najduì je, ali mu je
prednost {to se s te strane moè automobilom prili~no visoko te {to vodi
preko pl. doma. Uspon od Mlinica na rijeci Kr~i}u jedini pruà vidik na im-
pozantnu jz. stijenu, a dobrim dijelom se penje kroz lijepu borovu {umu.
Uspon iz Kijeva preko Glava{a prili~no je duga~ak, ali je uspon postupan i
dobro markiran jer sluì kao trasa spomenutog i pomalo ve} tradicionalno-
ga godi{njeg uspona. Osim toga je 2000. god. u Kijevu osnovano pl. dru{tvo,
{to }e tako|er pogodovati uzlazu s te strane. Prednosti uspona od sela
Uni{ta (700 m; teritorij BiH) jesu polazi{te s ve}e nadmorske visine, a u se-
lu je i zgrada odmarali{ta koja bi nakon obnove mogla posluìti kao plani-
narski dom. Postoji i mogu}nost uspona iz Bos. Grahova {umskom cestom
koja dopire visoko u planinu sve do Risovca, no nakon Domovinskoga rata
planinari daju prednost drugim prilazima. Svi su prilazi prili~no dugi i uda-
ljeni od prometnih veza (najblià `. p. je Knin, a najblià autobusna linija
Knin – Sinj preko Pola~e).
£ 1. Knin – Suho polje 14 km – Pl. dom na Brezovcu – Dinara 3 h. Po-
lazna to~ka je grad Knin (èljeznicom od Zagreba 322 km, od Splita 102
km). Prije puta na Dinaru u Kninu se preporu~a uspon od 20’ na najatrak-
tivniju to~ku grada, staru tvr|avu na strmoj hridini (srednjovjekovni Te-
nen, svojedobno hrvatska prijestolnica). S tvr|ave se pruà dobar vidik na
Dinaru. Od `. p. Knin treba Tomislavovom ul., pa s nje d. Ul. 4. gardijske
brigade i Sinjskom ulicom 2,5 km do ceste Sinj – Bos. Grahovo. S toga kri-
ànja svakako treba svratiti 500 m ravno kroz selo do glasovitoga Topolj-
skog buka, {iroko razvedenog slapa kojim se rje~ica Kr~i} ru{i s 40 m visoke
sedrene barijere u kotao s izvorom rijeke Krke. Buk je najljep{i u prolje}e
kada ga hrane snjegovi s Dinare, a koncem ljeta zna i presu{iti. Od Buka
natrag do kriànja, pa d. prema Grahovu 1,5 km u zaselak Jeli}e, gdje se d.
odvaja brdska cesta (markacija d. na betonskom zidu). Prvi dio ceste sagra-
|en je 1976., a za vrijeme vladavine srpskih pobunjenika cesta je produè-
na mimo pl. doma prema vrhu Dinare. Prvi dio ceste je asfaltiran, a drugi
Badanj (1281 m) izme|u Suhog polja i Brezovca (Tomislav Pavlin)

dio zasad nije prohodan za
osobna vozila. U po~etku se
cesta u zavojima penje u selo
Guge, pa dalje preko mosta
d. na Novakovi}a staje, iznad
kojih izbija do poligona Crve-
na zemlja na po~etku duga-
~koga Suhog polja, odakle je
cesta sve lo{ija. Na drugom
kraju polja, ispod Visibabe,
cesta se ra~va: l. u Ra|en dol,
a d. na{ put do podno`ja vrlo
slikovitog vrha Badnja (1281
m). Vrh obilazi s l. strane i
iza njega se, kolnikom ili za Pl. ku}a na Brezovcu
markacijom, postupno spu{ta u dolinu Brezovac te preko Simi}eva bunara
stiè do pl. ku}e. Ku}a se vidi tek izbliza jer je zaklanja brijeg.
Pl. ku}a na Brezovcu (oko 1050 m) nalazi se u prostranom dolcu Brezovcu. Prvo-
bitnu zgradu podiglo je Poljoprivredno dobro iz Knina 1901., a 1979. ju je PD »Dina-
ra« iz Knina obnovio i nadogradio. Sada je to jednokatnica koja u svakoj etaì ima 40
m2. U gornjoj prostoriji bilo je 12 kreveta. Uz ku}u je bunar s ugra|enim pre~ista~em
vode. O ku}i se brine obnovljeni PD »Dinara« u Kninu. Sjeverno od Brezovca moè se
preko visoravni i {umovitog pri-
jevoja sti}i za 1 h na polje Riso-
vac koje pripada Bosni. Ovamo
je probijena cesta iz Bos. Graho-
va preko Arapovca (2 h do Bos.
Grahova).
Markirani pje{a~ki put vodi
od ku}e najprije 20’ kroz bu-
kovu {umu na pa{njak Du-
ler, a zatim se s njega uspi-
nje na Samar. Dok su sva di-
narska pasi{ta obrasla ma-
Planinari na vrhu Dinare (Tomislav Pavlin) nje vrijednom travom tvrda-
~om, ovdje su bujne so~ne
ko{anice {to seù do pojasa. To je bilo postignuto torenjem, tj. svakodnev-
nim premje{tanjem ov~jega tora i na taj na~in sustavnom gnojidbom. Koris-
nici dinarskih pasi{ta bili su utvr|eni stoljetnom tradicijom. Tako su npr.
sve do Domovinskoga rata na Samar i Duler dolazili seljaci iz Pola~e, na Do-
lac za Badnjem â~i}i i Zeli}i iz Vrpolja, Suho polje je tako|er bilo vrpoljsko,
a Dolac izme|u Visibabe i
Borove glave pola je dalma-
tinski, a pola bosanski. Sa
Samara treba uzbrdo stazom
koja se sastaje s markacijom
{to prilazi s d. od mlinica na
Kr~i}u (v. 4). Zatim prolazi
mimo okomitog kamena o{t-
rim usponom, blizu jezerca
(lokve), a zadnjih 20’ malo
blaè, potkraj kroz klekovi-
nu, stiè do vrha.
Vrh Dinare (1831 m) ima oblik
kamene glavice okruène kleko-
vinom. Po geodetskom znaku na Dolina Samar s. od vrha Dinare (Josip Pej{a)

vrhu narod je zove Sinjal (od ime-
nice signal). Sinjal je najvi{i vrh
Republike Hrvatske. Kako mu je
poloàj sredi{nji u Dinarskom
gorju, omogu}uje vidik na mnoge
planine Bosne i Dalmacije.
£ 2. Kijevo – Glava{ – Di-
nara 5–6 h. Polazna je to~ka
selo Kijevo na cesti Knin –
Sinj (22 km od Knina).
Kijevo (500 m) je do 1991. bilo
veliko selo koje su tada srpski
pobunjenici do temelja razorili
zbog otpora hrvatskog stanov-
ni{tva uspostavljanju srpske
Krajine. Nakon Domovinskoga
Dinara s crkvine na glavici iznad Kijeva rata dio sela je obnovljen i mno-
gi su se stanovnici vratili. U sre-
di{tu sela je a. p. na liniji Knin – Sinj. Kijevljani su 30. 5. 1999. u povodu Dana hrvat-
skih planinara utemeljili PD »Samograd«. Prije daljnjeg puta vrijedi se uspeti za 5’
(30 m) do groblja na glavici iznad sela, odakle se, od ostataka neko} velike i lijepe cr-
kve (539 m) koju su tako|er Srbi poru{ili, pruà vrlo lijep pogled na Dinaru.
U Kijevu treba s ceste Knin – Sinj skrenuti pod pravim kutom sporednom
cestom za Uni{ta u si. smjeru preko visoravni. Nakon 4,5 km, kod Validì}a,
l. je na betonskoj ku}ici markacija s natpisom »Dinara 4 h«, no treba nastavi-
ti jo{ 2 km do druge takve ku}ice pod selom Glava{om na kojoj je natpis »Di-
nara 4,30 h«. Asfaltna se cesta nastavlja jo{ 4 km u Uni{ta, a markacija ovdje
kre}e l. kroz napu{teno selo Glava{, pa d. uz gradinu Glava{ (671 m; na zem-
ljovidu je staza pogre{no l. od staze), a povrh Pekasove drage, u neprestanu
blagom usponu kr{evitom padinom. Iznad Pekasove drage put prolazi mi-
mo Donjih bunara i nakon 2,30 h od Glava{a izlazi na travnatu visoravan
Podcrkvicu. Odavle je 1 h uspona na lijepo pasi{te Levurdovac. Kod Razva-
la, prije ulaska u pojas klekovine, izlazimo na markaciju iz Uni{ta (v. 3).
Slijedi uspon kroz klekovinu preko Zelene strane do vrha.
Varijanta preko Ko{ara. Od Kerestinog dola iznad Donjih bunara moè
se skrenuti d. ljep{om, ali zasad nemarkiranom i 15’ duòm varijantom.
Ona za 10–15’ prolazi kroz napu{teni zaselak Ko{are, oko 15’ iznad njih je
Gornji bunar gdje uvijek ima vode, a 20’ dalje je polu{pilja s kapelicom sv.
Ilije u kojoj se 20. srpnja sluì misa. U blizini je i vidikovac na selo Uni{ta
(odakle se na Dinaru moè za 4 h; v. 3), a malo dalje sastaju se sva tri puta:
iz Glava{a, Ko{ara i Uni{ta.
£ 3. Uni{ta – Dinara 4 h.
Iz Kijeva pod Glava{ (v. 2).
Dalje do Uni{ta cestom jo{
oko 3,5 km, potkraj uspo-
nom i zavojima.
Uni{ta (700 m; dativ Uni{tima
s naglaskom na drugom slogu)
jesu planinsko selo sa stotinjak
stanovnika, smje{teno u slikovi-
toj i plodnoj uvali amfiteatral-
nog oblika otvorenoj prema ju-
gu, u kutu izme|u Dinare i Ba-
ta, oko 1 km preko bosanske
granice. Godine 1975. sagra|en
je na donjem rubu sela Spomen-
Stari grad Glava{ na j. obronku Dinare (Josip Pej{a) dom Drugoj dalmatinskoj briga-

di koji je uo~i Domovinskoga ra-
ta imao i hotelski dio: restaura-
ciju, sobe s 18 kreveta, kuhinju,
cisternu i elektriku. Njime je up-
ravljala tvornica »Dalmacija ce-
ment« iz Solina, a ~uvar je sta-
novao u selu. Sada je dom za-
pu{ten, a nakon obnove mogao
bi planinarima posluìti kao po-
lazna to~ka za uspon na Dinaru.
Do doma vodi asfaltirana cesta.
Prilaz od Uni{ta na Dinaru mar-
kirali su sinjski planinari jo{
1979. kao najkra}i prilaz na vrh.
Ovdje valja spomenuti i mo-
gu}nost uspona iz Uni{ta na su-
protnu stranu, na Bat, koji je 20 Spomen-dom u selu Uni{tima
m vi{i od Dinare, ali se nalazi na teritoriju BiH.
Bat (1851 m). Uspon traje oko 3 h, a postoji nekoliko varijanti. Lijeva varijanta vodi
iz doma kroz selo mimo crkve putem koji vodi na Priviju (prijevoj visok oko 1230 m
preko kojeg silazi put u Bos. Grahovo). Povi{e crkve je seoski bunar [pija. Na izlazu
iz {ume skre}e se d. rubom {ume na Vitrinu glavicu i dalje na livadu Milan~eva razva-
la. Od nje uspon na Slime, njim d. na Mali Bat i preko njega na Veliki Bat. Desna vari-
janta prije~i 100 m iza crkve Krivu dragu i penje se na bunar Medovac. Desno od nje-
ga prema istaknutom stablu lipe, od njega dragom na Bori}e i povi{e njih o{trim us-
ponom na prijevoj Klanac (1600 m). Od Klanca o{trim usponom l. na vrh. Iako nema
markacija, orijentacija nije te{ka jer je vrlo malo {ume.
Od Spomen-doma na putu
prema Dinari valja najprije si-
}i do groblja i kapelice, te na
drugoj strani zapo~eti uspon
koji vodi mimo bunara Kepe{a
na Tavance, zatim d. od Babi-
na grada na Razvale, gdje se
put spaja s onim iz Kijeva (v.
Spomenik 46-orici smrznutih partizana pod Dinarom 2).
£ 4. Mlinice – Mirkovi}i – Dinara 5 h. Na 15. km nove ceste Knin – Sinj,
nakon silaza iz sela Pola~e, treba skrenuti l. starom makadamskom cestom
Vrlika – Knin. Odavle je veli~anstven vidik na jz. stijenu Dinare. Nakon 1,5
km stièmo do spomenika (l. od ceste) podignutog u po~ast 46 boraca X.
dalmatinske udarne brigade koji su se ovdje smrznuli u vijavici 28. sije~nja
1945. Spomenik se nalazi usred pustoga kraja, a umjetni~ki je rije{en na vr-
lo zanimljiv na~in, u obliku monolita poredanih oko sredi{njeg spomenika.
Oko 800 m dalje d. se odvaja
sporedna cesta kojom vodi
jedan od markiranih prilaza
Dinari (nakon 2 km kolnik
se pretvara u pje{a~ku sta-
zu). Na 4. km stièmo nad
Mlinice. Tu su u kanjonu d.
ispod ceste Poddinarci sag-
radili niz slikovitih mlinica
na rje~ici Kr~i}u (danas su
zapu{tene). Silazimo do mli-
na koji se razlikuje od osta-
lih po tome {to s tri kamena
luka nadsvo|uje potok. Tko
ima vlastito vozilo produìt Prijevoj Samar s. od vrha Dinare

Mlinice na Kr~i}u pod starom cestom Knin – Vrlika
}e odavle jo{ oko 1 km i lo{im seoskim putem prije}i preko mosta na drugu
stranu, jo{ 2 km u napu{teno selo Mirkovi}e gdje moè parkirati kod biv{e
{kole. U Mirkovi}ima cesta zavr{ava i odavle treba nastaviti 1 h uz blagu
padinu kra{kim kamenjarom, obraslim tek tu i tamo oskudnom {ikarom.
Pro{av{i Bukvine stanove (kolibe s cisternom) i ostatke stanova Podi}i, po-
~inje uspon kojim treba dobrih 2 h na hrbat planine, l. od najvi{ega vrha a
d. od izrazitog prijevoja Samara. Drè}i se tog smjera orijentacija }e biti la-
ka unato~ kriànjima pastirskih staza. U drugom dijelu uspona prolazimo
kroz bukovu {umu, a zatim kroz {umu crnoga bora zvanu Crni tavan koja
se tu sa~uvala kao nekim ~udom, iako su njome harali poàri. Iza{av{i na
hrbat, treba njime d. prema vrhu jo{ 1,30 h.
LITERATURA
(D.- skr. Dinara). Roca, S.: Utisci sa D. Narodni list 48, 1909., 103; Balenovi}, V,: Izlet HPD povodom 1000 godina hrv. kraljevstva. Ve~er
6, 1925., br. 1424 i 1425; Kraja~, I.: Na D. Jutarnji list 14, 1925., br. 4838; Kraja~, I.: Na D. HP 21, 1925., 1 i 27; Cevc, C.: D. PV 26,
1928., 18 i 38; Poljak, J.: Cetina. HP 25, 1929., 96; Horvat, I.: Dinarske planine. HP 27, 1931., 332; Horvat, I.: Istraìvanje vegetacije u
Dinarskim planinama. Ljetopis JAZU 44, 1932., 122; Regner, B.: D. planina, njena karakteristika i turisti~ka va`nost. Soko na Jadranu 9,
1934., 12; Filipovi}, S.: Sto~arski ìvot na planini D. Gospodarski kalendar 1934.; L. R.: Preko D. planine na [atorsko jezero. Novo doba
20, 1937., br. 164; Stipi}, Lj.: Sa hladne Cetine na kr{nu D. HP 32, 1938., 135; Filipovi}, S.: Dinarske planine, pa{a i mljekarstvo na
njima. Zagreb 1938.; Gunja~a, S.: Radovi na crkvi i groblju Svetog spasa. Ljetopis JAZU 55, 1949., 87; Grimani, A.: Bura i dom na D. NP
10, 1958., 1; Behrem, B.: Prvi put na D. NP 21, 1969., 68; Ormanec, K.: Uspon na D. NP 25, 1973., 181; Tollazzi, B.: Splitski planinari
na D. NP 25, 1973., 186; Jalì}, B.: Gospodska pe}ina na izvoru Cetine. NP 25, 1973., 215; Tollazzi, M.: Dinaro, Dinaro. NP 31, 1979.,
55; Jutrovi}, T.: D. NP 37, 1985., 80; Poljak, @.: Dinara i njezini susjedi. Ekolo{ki gl. VI,5, sije~anj 1998., 6; Poljak, @.: Dinara – carstvo
kamenjara. Matica 10, 2000., 44; Kova~evi}, A.: Kijevo i okolica: kulturno-povijesna, etnografska i prirodna ba{tina Hrvatskog podinarja.
Op}. poglavarstvo Kijevo, 2000.
Svilaja
Prirodne zna~ajke. Svilaja se proteè poput velikoga pravilnog zemljina
nabora od Sinjskoga polja prema sz. do Petrova polja kod Drni{a u duìnu
od 30 km. Na sz. strani odvaja je samo donekle od Kozjaka (Kijevskog) pri-
jevoj Leme{ (860 m) kojim prolazi cesta Vrlika – Drni{, pa s Kozjakom ~ini
stanovitu orografsku cjelinu. Njezino podno`je ovija cestovni krug Sinj –
Vrlika – Drni{ – Mu} – Sinj, s kojega polaze i svi usponi u planinu. Uza sva
obilje`ja dinarskih planina (smjer pruànja, vapnenci iz razdoblja krede,
flora, bezvodni kamenjar), ona ima i neke posebnosti. Od svih dalmatin-
skih planina najvi{e je obrasla vegetacijom i najmanje ima ogoljelih stijena.

Na s. padini pruà se ~ak {i-
rok pojas bujne bukove {u-
me. U popre~nom smjeru
pokazuje izrazitu asimetri-
ju: si. strana strmo pada u
dolinu Cetine prema Pe-
ru~kom jezeru, a na jz. se
spu{ta {irokom terasastom
padinom prema Mu}u i Pet-
rovu polju. Sa svih je strana
okruèna malim seoskim
naseljima koja ponegdje se-
ù do visine od 800 m, a zbog
nesta{ice obradive zemlje
Svilaja sa s. strane
vrlo su siroma{na.
Planinarstvo. U pl. pogledu zanimljiva je samo j. polovina planine s 5–6
km duga~kim grebenom i najvi{im vrhom, koji se osobito lijepo vidi od Pe-
ru~kog jezera kao stoàc {to str{i iz {ume. Prve poznate uspone na vrh izve-
li su botani~ari A. Mazzoleni i J. Roich 1840.–50., Lj. Rossi 1874., I. Baum-
gartner 1906. itd. Pl. tradicija vezana je uz podru`nicu HPD-a »Svilaja« u
Sinju (osn. 1922.) koja je 1939. uredila pl. ku}u u blizini hrpta, ali su ~esti i
posjetitelji iz Splita.
Izbor prilaza. Od tradicionalnih uspona zasad su jedini sigurni iz Zelova
sa si. i Ogorja s jz. strane, dok su usponi iz sela Maljkova i Oti{i}a nesigurni.
Svilaja je, naime, za Domovinskoga rata bila u tzv. zoni razgrani~enja, pa u
s. dijelu, pogotovo u blizini nekada{njeg pl. skloni{ta na Paunovcu, jo{ ima
minskih polja. Za Sinjane bi bio najkra}i pje{a~ki uspon iz Maljkova jer vodi
gotovo izravno do vrha strmom padinom. Do sredine toga uspona moglo bi
se i novom {umskom cestom preko Hrvaca. Tko ima terensko vozilo moè
sti}i na svega 40’ od vrha brdskom cestom iz Ogorja.
£ 1. Zelovo Sinjsko – Kun~eve staje 8 km – Svilaja 1,15 h. Polazna
to~ka je planinsko selo Zelovo Sinjsko (800 m; postoji i Zelovo Mu}ko do ko-
jega vozi linija iz Splita preko Mu}a). Tko dolazi iz Sinja krenut }e knin-
skom cestom 7 km u selo Hrvace (dovle autobusom), gdje kod {kole treba
skrenuti l. 6 km do Zelova Sinjskog (ovamo vozi iz Sinja {kolski autobus
ujutro oko 7, a vra}a se oko 13 h). Tko pak dolazi iz Knina, skrenut }e s ces-
te Knin – Sinj prema Zelovu prije Hrvaca, kod Doljanina mosta na ras-
kri`ju za Panj i Biteli}, odakle je do Zelova 8,5 km (gotovo polovina je asfal-
tirana). Sa Zelova vodi u Svilaju nova {umska cesta koja se odvaja prema
crkvi sv. Vida, vodi dalje do {kole u sredi{tu sela Jel~i}a i tu skre}e d. uz ob-
Pogled sa Svilaje na Troglav i dolinu Cetine s Peru~kim jezerom

ronke Busova~e (1000 m).
Iznad Dela{kih gaja preko
Je~menjaka i Buzan~i}a do-
ca (rampa) te izme|u Jare-
binjaka (1279 m) i Orlovih
stina (1139), stiè na visinu
oko 1100 m, zatim izlazi na
s. stranu Svilaje i bukovom
se {umom nastavlja prema
Paunovcu. Na 8. km ceste
od Zelova, iznad Kun~evih
staja (tu }e parkirati plani-
nari koji dolaze automobi-
lom), skre}e l. uzbrdo mar-
kacija koja vodi o{tro uzbrdo
Svilaja s j. strane (Mladen Japirko) bukovom {umom 30’ na pri-
jevoj izme|u V. Kurja (1328
m) i Svilaje i tu se spaja sa starom markacijom iz Zelova. Slijedi 30’ uspona
kroz goli kamenjar u s. smjeru pod vrh, odakle je jo{ 15’ zavr{nog uspona.
Iz Zelova se moè na vrh zaobilazno, sa suprotne jz. strane. Varijanta vodi
iz Zelova najprije u z. smjeru preko Zelovskih bunara i za 2 h stiè blagim
usponom, l. stranom planine, do Kapetanovi}a
staja (1120 m). Tu treba skrenuti d. uzbrdo rav-
no na vrh (40’). Na vrhu je geodetski betonski
stup, odakle je slobodan vidik na sve strane jer
je vrh gol. Osobito je lijep vidik na Peru~ko jeze-
ro u dolini Cetine i preko njega na Troglav.
£ 2. Mu} – Ogorje – Kapetanovi}a staje 20
km – Svilaja 40’. Ovaj je prilaz rezerviran za
terenska vozila. Iz Mu}a cestom Sinj – Drni{ 5
km prema Drni{u do Ogorja, gdje treba skrenu-
ti d. brdskom cestom do Kapetanovi}a staja
(1120 m), umjetnog jezera i zgrade na biv{oj
»Mesoproduktovoj« farmi janjaca. Tu treba
parkirati, te se za 40’ uspeti na vrh. [umska se
cesta s Kapetanovi}a staja nastavlja do Vrano- Vrh Svilaje (Mladen Japirko)
vac lokve (1180 m) i preko Razdolja silazi do Baljaka na Petrovu polju.
£ 3. Maljkovo – Jastreba~a – Svilaja 3,30 h. Polazna to~ka je a. p. Malj-
kovo (400 m) na cesti Sinj – Vrlika (19 km od Sinja preko Hrvaca, 18 km od
Vrlike). Maljkovo je hrvatsko selo koje su pobunjeni Srbi 1991. sravnili sa
zemljom i pod njihovom je
okupacijom bilo sve do Do-
movinskoga rata. Iz Maljko-
va treba s asfaltne ceste
skrenuti jz. smjerom kroz se-
lo uzbrdo i neprestanim us-
ponom, koriste}i se pastir-
skim stazama, preko Kun~e-
vih staja, iza}i na visoravan
do Bilandì}a staja (1050 m),
podno {ume (1,40 h od Malj-
kova). Od staja treba u
ju`nom smjeru 15’ jakim us-
ponom u {umu do izvora Jas-
Pl. ku}a Paunovac na Svilaji

treba~a, a zatim jo{ dobar sat o{trog uspona, uglavnom bez puta, kroz buko-
vu {umu i {ikaru, sve do vrha (1508 m). Uspon svladava 1100 m vis. razlike,
a moè se skratiti na pola ako se nad Kun~eve staje do|e {umskom cestom iz
Zelova (v. 2). Ona produàva i dalje, gotovo do Paunovca, gdje su se do Do-
movinskoga rata planinari sluìli pl. ku}om Paunovac (1100 m), koja je sada
ru{evna. Prilaz od Maljkova jo{ nije siguran zbog mina.
LITERATURA
Lu~i} Roki, P.: lz Sinja na Svilaju planinu. HP 31, 1935., 275; Regner, B.: Preko Svilaje na Troglav. HP 33, 1937., 366; Boko, I.: Svilaja
zimi. NP 7, 1955., 87; Dodevski, S.: Svilaja. NP 27, 1975., 116; Japirko, M.: Svilaji u pohode. HP 90, 1998., 7-8, 201.
Kame{nica
Prirodna svojstva. U planinskom nizu Ilica – Dinara – Troglav – Ka-
me{nica, ova posljednja je zadnja karika, planinarski najmanje poznata i
te{ko pristupa~na. Ve}i njezin dio, zajedno s najvi{im vrhovima, pripada
Bosni. Konj (1856 m, na starijim kartama 1849 m) nalazi se 3 km preko
granice, a vrh Kame{nica 1 km. Planina po~inje kao {iroka visoravan kod
Vaganjskog prijevoja (1173 m), gdje grani~i s Prolog-planinom koja je pove-
zuje s Troglavom. Postupno se diè kao Donja Kame{nica u ji. smjeru, u po-
~etku s vrlo bogatim reljefom (dolci i stijene), zatim sa sve jasnije oblikova-
nim grebenom, postigav{i u Konju najve}u visinu. Iza Konja naglo gubi na
visini i kao odsje~ena zavr{ava nad Bu{kim blatom. Planina obiluje speleo-
lo{kim objektima. Dosad ih je istraèno oko 40. Najdublja je Jama na Bliz-
ni~kom brigu (250 m). Kame{nica je nekada »ìvot zna~ila« za stanov-
ni{tvo izme|u Kame{nice i Cetine. Jz. padina, koja gravitira prema Dalma-
ciji, obiluje ìvim bunarima, izvorima i lokvama. Sredinom 20. st. na njoj je
paslo vi{e od sto tisu}a sitne i podosta krupne stoke. Sto~arstvo, a tako|er i
poljodjelstvo, neprestano nazaduje, tako da su nekada{nje oranice danas
postale pa{njaci, a u napu{tenim selima sve je vi{e ru{evina. Na planini se
razlikuju dvije vrlo razli~ite padine: bosanska, na si. strani, koja je strma,
te{ko prohodna i obrasla {umom bukve i jele, te dalmatinska, na jz. strani,
koja je blaà i siroma{nija {umom. Tu su jedini ve}i {umski kompleksi buk-
ve Mil~i}, Poljane i Bukve. Niì su dijelovi obrasli hrastom, grabom i jase-
nom. U posljednje doba Kame{nica postaje sve zanimljivija botani~arima.
Planinarstvo. Po~etkom tridesetih godina 20. st. Kame{nica je privukla
pa`nju splitskih planinara-skija{a, jer je tada{nja cesta Split – Livno zimi
na Vagnju prolazila me|u snje`nim padinama prikladnima za skijanje.
Konj na Kame{nici s Bu{kog blata

Podru`nica HPD-a »Mosor« iz Splita sagradila je 1934. pl. ku}u nad Kurta-
gi}a dolcem, na putu od Vagnja prema Konju, a 1935. i pl. ku}u na Vagnju
(danas su obje u ru{evinama). Nakon 1945. »mosora{i« su nastavili skija{ku
tradiciju, ali nisu mogli obnoviti svoje domove jer je teren pripao op}ini Liv-
no. Posljednjih godina brinu se za markacije na jz. padini ~lanovi PD-a »Svi-
laja« iz Sinja i HPD-a »Kame{nica« iz Otoka kod Sinja, a na si. padini ~la-
novi PD-a »Cincar« iz Livna. Sada na planini postoji samo jedna pl. ku}a, i
to na dalmatinskoj padini u Donjim Koritima.
Izbor prilaza. Tko èli u Kame{nicu danas prakti~ki ima samo dvije mo-
gu}nosti: s bosanske strane iz Podgradine i s dalmatinske iz Otoka. Pred-
nost prve je {to je kra}a pa se moè izvesti kao jednodnevna tura, a pred-
nost druge je pl. ku}a u Koritima gdje se moè prije i poslije uspona preno-
}iti te {to su odavle markirani usponi na tri najvi{a vrha: Kame{nicu, Bur-
nja~u i Konj. Tko planinu èli bolje upoznati, krenut }e u nju s Vagnja.
Prednost je toga prilaza {to po~inje na velikoj nadmorskoj visini (1173 m), a
nedostatak {to su prilazi s te strane duga~ki, orijentacijski teì i bez mo-
gu}nosti no}enja, a nisu ni markirani pa su, prema tome, u dana{njim uvje-
tima, rezervirani za pojedince istraìvala~kog duha. Osim toga vode gra-
ni~nim podru~jem prema susjednoj BiH. U planinu se moè i iz planinskih
sela Gljeva (15 km od Sinja) i Vo{tana (20 km od Trilja), u koja vode asfal-
tne ceste.
£1. Podgradina – Konj 4 h. Asfaltnom cestom Sinj – Livno preko dràv-
nog prijelaza Kamensko do bosanskog sela Podgradine (50 km od Sinja, 30
km od Livna; dobre autobusne veze). Selo se nalazi kod brane koja je Bu{ko
blato (700 m; 64 km2) pretvorila u jedno od najve}ih umjetnih akumulacija
u Europi (raj za ribolovce). Oko jezera naokolo vodi asfaltna cesta. Marka-
cija po~inje kod Bikanove gostionice, nedaleko od pomo}ne brane i crpne
stanice. Od glavnog puta odvaja se l. cesta kojom ima kroz selo 800 m do
nepresu{nog izvora na podno`ju planine (betonska kaptaà). Ovdje po~inje
naporan uspon koji svladava visinsku razliku od oko 1000 m. U po~etku vo-
di {irokim putem uz potok do kriànja na visini oko 1000 m, gdje treba d.
Sve do 1300 m ide se {umskim hladom, a zatim se izlazi iz {umskog pojasa
na ledinu duga~ku oko 800 m. Preko nje do nepresu{na Pe{ina vrela (oko
1400 m). Dalje crnogori~nom {umom podno stijena, poloìtim dobrim pu-
Konj, najvi{i vrh Kame{nice (Josip Pej{a)

Pl. ku}a u Donjim Koritima
tem d. do ~istine na Velikoj kosi (vidik na Bikanovu gostionicu). Iza Kose
kroz {umu iza koje, na visini od 1550 m, zapo~inje golet. Odavle su mogu}e
dvije varijante: lijeva za lijepa, a desna za lo{a vremena. Prva doseè na
1600 m greben kojim se ide na vrh, a druga vodi najprije na Rovanj, gdje
ima izvor pitke vode, a odatle starom pastirskom stazom. Obje se varijante
sastaju pod vrhom, odakle je jo{ 10' uspona do geodetskog stupa na vrhu
Konja (1849 m). [irok vidik na velika kra{ka polja i jezera (osobito na Bu-
{ko blato) i na dvadesetak dalmatinskih i BiH planina, sve do Vla{i}a, Pre-
nja i Biokova. S druge strane Konja silazi markacija, preko dràvne grani-
ce, u Dalmaciju do pl. doma u Koritima (v. 2).
£ 2. Pl. dom Donja Korita – Konj 4 h. Polazna to~ka za pl. dom u selu Do-
njim Koritima jest op}insko mjesto Otok na jz. podno`ju Kame{nice, 9 km od
Sinja (desetak min automobilom). Ima dobre autobusne veze: iz Sinja dese-
tak puta, a izravno iz Splita pet puta na dan. U mjestu je po{ta, mjesni ured,
ùpni ured i ambulanta. Otok je sjedi{te HPD-a »Kame{nica« koje se od
1993. brine za pl. dom Donja Korita. Pje{aci }e iz Otoka krenuti prema domu
od raspela na kriànju kod a. p. u isto~nom smjeru makadamskom cestom u
@iì}a Stra`benicu (pola puta), te dalje do doma markiranom stazom (1,30 h
od Otoka). Na tom putu treba svladati 400 m vis. razlike.
Tko dolazi automobilom, treba krenuti iz Otoka s istoga raskri`ja, ali smje-
rom u Rudu. S ra~vanja ceste na 3. km treba l. za putokazom. Na idu}em
ra~vanju, nakon jo{ 3,5 km, ostavljamo asfalt i opet skre}emo l. naniè
neasfaltiranom zavojitom cestom. Nakon 2 km treba opet l. dolje prema pl.
domu u selu Donja Korita. Na zadnjem kilometru, na strmom silazu odakle
se preko doline vidi dom, nalazi se te{ko prohodna dionica, pa dok ne bude
popravljena, bolje je parkirati prije tog silaza.
Pl. dom u Donjim Koritima (659 m) velika je i lijepa prizemna zidanica (biv{a {ko-
la) koju je oko 1983. PD »Svilaja« iz Sinja preuredio u pl. dom. Danas je pod upravom
HPD-a »Kame{nica« iz Otoka. Dom ima 20 leàja, kuhinju s blagovaonicom, dvora-
nu, sanitarni ~vor s tu{em, cisternu i elektriku. Dom je polazna to~ka za tri glavna
uspona u planinu: na Konj (4 h), vrh Kame{nicu (3 h) i Burnja~u (3 h).
Iz Donjih Korita najprije treba sti}i u Gornja Korita (950 m). Od doma vode
tri smjera: prvi je l. od doma odmah o{tro uzbrdo, a potom blaè do lokve
Podi} pored Blaca, te onda sasvim lako preko @labine u napu{teno selo G.
Korita. Druga je mogu}nost najprije blaè Dre`nicom, a zatim o{trijim us-
ponom preko @labine. Tre}a je samim koritom Dre`nice za one koji èle is-
ku{ati svoje penja~ke sposobnosti. U G. Koritima je u lijepoj okolici nepre-
su{an izvor koji je nekim izletnicima zavr{ni cilj pohoda. Dalje staza vodi
do Pi{teta (1250 m) gdje ima vi{e izvora. Slijedi malo o{triji, pa zatim lak{i
ali stalni uspon uz Po~ivaljke do Kruga (1606 m; grani~na kota prema BiH;

nema grani~ne oznake). Dalje treba jo{ 1 h preko Razdolja do Konja (1855
m), najvi{eg vrha Kame{nice. Putem se u jamodolinama na Razdolju moè
i u kolovozu na}i snijega.
£ 3. Pl. dom u Donjim Koritima – Kame{nica 3 h. Do lokve Podi} kao
za Konj (v. 2), zatim blagom kosinom prema Bukvama, te 10' ~istinom pored
bukove {ume; jo{ 15' blagog uspona {umom, onda ~istinom 20–30' ja~eg us-
pona do kotline Mil~i}, obrasle bukovom {umom, sve do podno`ja Kame{nice
(lijep vidik). Ulaz u {umu je s l. strane. Prate}i markaciju, skre}e se u sredini
{ume d. odvojkom i potkraj ve}im usponom do nepresu{nog izvora Mil~i}ki
bunari} (1600 m) koji je – neobi~no! – samo tridesetak m ispod hrpta. Slijedi
uspon kroz prosje~enu bukovu i zatim klekovu {umu hrptom na vrh Ka-
me{nicu (1809 m; ovaj vrh nije najvi{i u planini Kame{nici). Osim na dalma-
tinske planine, vidik seè daleko u Bosnu, a na drugu stranu do Velebita.
Odavle je mogu}e nastaviti hrptom u i. smjeru sve do Konja, te si}i u Podgra-
dinu (v. 1).
£ 4. Pl. dom u Donjim Koritima – Gareta – Burnja~a 3 h. Pod Mil~i}
kao na Kame{nicu (v. 3), odakle l. preko golog Mil~i}a (livada u podno`ju
Mil~i}a) i usponom uz Blizni~ki brig prema Ivovcu, te odatle zavr{ni uspon
na Garetu (1773 m). Na samome hrptu, 50 m sz. u smjeru Burnja~e, nalazi
se velika jama Gareta (1750 m). Otvor je orijentiran na s. stranu, ali ga je
te{ko zapaziti jer je do ruba obrastao klekovinom. Nastavimo li u tom smje-
ru dalje hrptom, stièmo za 15' na vrh Burnja~u (1770 m). I Gareta i Bur-
nja~a nalaze se u Bosni (nema grani~ne oznake).
£ 5. Vaganj – Kurtagi}a dolac – Konj 5–6 h. Od Sinja asfaltnom cestom
mimo tvornice »Dalmatinka« 6 km do Hana na Cetini i zatim preko rijeke
starom, zapu{tenom cestom (samo za terenska vozila) u brojnim zavojima,
preko dràvne granice s BiH, na prijevoj Vaganj (1173 m), 25 km od Sinja.
Neko} je tu bio vaàn karavanski prijevoj s hanom i àndarskom postajom.
Danas jo{ postoji velika napu{tena cestarska zgrada. Oko 500 m dalje je lu-
garnica kod koje se d. odvaja lo{a {umska cesta 3 km u Rosni dolac obilaze}i
travnate ponikve. Od kraja ceste
u j. smjeru uspon kroz jelovu {u-
mu mimo jame Trogrle i ostataka
pl. ku}e preko prijevoja do livada i
lokve u Kurtagi}a dolcu (2 h). Sli-
jedi teàk put od nekoliko sati, s
velikim gubitkom visine, na hrbat
pa njime preko Burnja~e, Garete i
Kame{nice (1809 m) sve do Konja.
Tura je samo za izdr`ljive i sna-
la`ljive planinare, najbolje u prat-
nji vodi~a.
LITERATURA
(K. - skr. Kame{nica) Lu~i} Roki, P.: K. planina. HP 32, 1936.,
361; Regner, B.: K. planina. HP 34, 1938., 70; Balen, [.:
Ispod K. Kako ìvi narod II. Zagreb 1939., str. 116; Lu~i} Roki,
P.: Na zasnjeènoj K. planini. HP 36, 1940., 113; Grimani,
A.: K. – Cincar. NP 4, 1952., 284; Boko, I.: K. NP 5, 1953.,
29; Ku{an, F.: Sastav i raspored vegetacije na planini K.
Godi{njak Biolo{kog instituta 1956., 1-2, Sarajevo; Gu{i}, I.:
K. NP 13, 201, 1961.; Donadini, F.: K., snijeg i Spli}ani. NP
20, 1968., 207; Tabak, P.: Mozaici s K. NP 29, 1977., 29;
Breko, L.: Zimski uspon na K. NP 32, 1980., 169; Vrdoljak,
D.: Bivak hajduka [imi}a na K. NP 35, 1983., 21.
Uspon na Konj (Josip Pej{a)

Promina
Prirodne zna~ajke. Ova mala, osamljena planina {to se diè poput otoka
iz prostrane skradinsko-kistanjske zaravni u duìnu od desetak kilometa-
ra, u mnogo je ~emu zanimljivija od svojih vi{ih susjeda. Pa ni njezina visi-
na nije ba{ neznatna, uzme li se u obzir da joj osnovica nije visoka niti 300
m. Po svome je postanku i osamljenu poloàju usred ravnice tipi~an prim-
jer »mosora«. Ona je jedina dalmatinska planina bogata rudom. Poznati si-
veri}ki ugljenokopi, osnovani jo{ 1834., danas su iscrpljeni, ali postoje nala-
zi{ta boksita ~ak i u blizini njezina najvi{eg vrha. Iako pripada dinarskomu
vapnena~kom gorju, njezine su stijene posebne gra|e, poznate u znanosti
pod imenom prominskih naslaga. Sastoje se od lapora, gline i pje{~enjaka
bogatih paleontolo{kim ostacima iz eocena. Biljne i ìvotinjske okamine iz
prominskih lapora odavna su predmet ìvoga stru~nog zanimanja i brojnih
znanstvenih radova (K. Ettinghausen 1854., S. Brusina 1874., D. Gorjano-
vi} 1884., G. Dainielli 1901. itd.). Mnogi se od fosila nalaze u zagreba~komu
Geolo{kom muzeju. Neobi~na je pojava i ve}i broj izvora u planini. Jedan
od najja~ih, poznati Veliki to~ak koji izvire na visini od 750 m, opskrbljivao
je jo{ prije ~etiri stolje}a Drni{ vodom (sagra|en je za vrijeme turske oku-
pacije, obnovljen 1908.).
Povijesna zbivanja. Promina ve} samim svojim imenom ~uva povijesno
svjedo~anstvo na predrimsko doba. Ime Promina nastalo je od ilirskog Pro-
mona, analogno Skradinu (Scardona) i Solinu (Salona). Na obroncima pla-
nine bio je grad Promona, najva`nija utvrda ilirskog plemena Liburna, sve
dok je 33. g. prije Krista nije osvojio Oktavijan. Smatra se da je na njezinim
ostacima sagra|en Petrovac, danas gradina na i. obronku planine kod Tep-
ljuha iznad Petrova polja. U doba hrvatskih kraljeva Petrovac je bio tolik
grad da je u njemu »kralj Zvonimir jednom ugostio 6000 gostiju«. Na sz.
podno`ju, oko Oklaja, ima prili~no vrijednih rimskih ostataka, ali su naj-
znamenitiji brojni arheolo{ki nalazi iz po~etnog razdoblja hrvatske dràve
koji su danas glavnina izloàka Hrvatskoga arheolo{kog muzeja u Splitu
(glasovita Biskupija s pet crkava, zadu`bina kneza Muncimira iz 895. u Uz-
dolju itd.).
Planinarstvo. Promina je vrlo pristupa~na jer je opasana cestovnim kru-
gom Drni{ – Siveri} – Knin – Oklaj – Drni{. Njezinim i. i j. podno`jem prola-
Promina sa [arenih jezera kod Knina

Promina
KARTA, film
Pogled na Prominu sa stare drni{ke tvr|ave

zi `. pruga Zagreb – Split. Godine 1971. probijena je rudarska cesta pod vrh
planine, a desetak godina poslije i na sam vrh zbog repetitora. Planinari su
Prominu po~eli ~e{}e posje}ivati od 1959. kad je na njoj PD »Promina« iz
Drni{a uredio pl. skloni{te, a pogotovo od 1977. kad je po~eo graditi lijep pl.
dom. PD »Promina« (osn. 1938. kao podru`nica HPD-a »Mose}«) okuplja
planinare Drni{a i Siveri}a. Za vrijeme Domovinskoga rata i prognani{tva
privremeno je sjedi{te bilo u Une{i}u. Sre}om, dom na Promini za vrijeme
rata nije razoren.
Izbor prilaza. Iz Drni{a se moè do pl. doma iz samoga grada preko sela
Li{njaka (na z. strani planine) ili od `. p. preko Kuline kapele (uspon s i.
strane). Udaljenost od grada do `. p. je 2,5 km. Jednako tako postoje i dvije
mogu}nosti cestovnog prilaza do pl. doma, jedan s i., drugi sa z. strane. Prvi
je identi~an s pje{a~kim putem preko Li{njaka, a drugi se odvaja s ceste Dr-
ni{ – Knin u Siveri}u (4 km od Drni{a) i nakon 3,5 km spaja se s cestom pre-
ko Li{njaka oko 500 m ispod doma. Markacija iz napu{tenog sela Tepljuha
vi{e se ne obnavlja. Posjet Promini atraktivan je za turiste koji ljetuju na {i-
benskom podru~ju.
£ 1. @. p. Drni{ – Kulina kapela – Pl. dom – âvnovka 2,30 h. Polazna

to~ka za pje{a~ki prilaz je `. p. Drni{ na `. pruzi Zagreb – Split (343 km od
Zagreba, 81 km od Splita), gdje stoje i brzi vlakovi. Desetak je minuta kra}i
uspon od `. p. Siveri}, ali se tu zaustavljaju samo putni~ki vlakovi. Od `. p.
Drni{ treba najprije 500 m cestom u smjeru Knina, do straàrske ku}ice i
rampe na kriànju ceste s prugom. Tu se l. uzbrdo odvaja asfaltna cesta u
gornji dio rudarskog naselja Siveri}. Nakon 2 km, na vrhu Siveri}a, kod
zadnje ku}e po~inje pje{a~ki uspon. Pje{aci }e do toga mjesta do}i od `. p.

Siveri} tako da od stanice produè 5’ u smjeru Knina, a zatim skrenu me|u
ku}e l. uzbrdo. Nakon ja~eg uspona izlazi se na planinski prijevoj kod Kuli-
ne kapele (kapelica Sv. Nedjelje), gdje se put sastaje s prilazima iz Drni{a i
`. p. Drni{. Odavle d. blagim usponom preko livade Jar~i{te, gornjim ru-
bom {umovite uvale i l. od vrha êrnika do rudarske ceste, te njom desetak
min do pl. doma (1,30 h od `. p.).
Pl. dom na Promini (850 m) sagradio je PD »Promina« iz Drni{a (gradnja je zapo-
~ela 1977.). Za vrijeme Domovinskoga rata bio je u neprijateljskim rukama, ali je zah-
valjuju}i brzini akcije »Oluja« ostao neo{te}en. Ta prili~no velika zidanica (14x11 m)
ima u prizemlju (94 m2) recepciju, dnevni boravak, kuhinju, predsoblje, stan ~uvara,
spremi{te i sanitarni ~vor, na katu 6 soba (kapacitet 40 leàja) i dva sanitarna ~vora
te potkrovlje od oko 100 m2. U tijeku je ponovno opremanje ku}e jer je za vrijeme rata
bila opusto{ena. Oko 200 m da-
lje, l. od ceste, nalazi se neka-
da{nje pl. skloni{te u Dolcu iz
1959. godine.
Od doma put nastavlja kra-
te}i cestu najprije kroz napu-
{teni zaselak Liskovac, zatim
mimo spomen-plo~e split-
skom planinaru A. Deanko-
vi}u, a kad cesta skrene l. s
hrpta bolje je i}i do vrha
cestom nego zaraslom sta-
zom. Staza zaobilazi grede
te ispod Vu~jih jama stiè na
pa{njak Sjenice. Odavle na
vrh Bat, te preko travnatih
Pl. dom na Promini njivica na âvnovku (1147
m), najvi{i vrh Promine (ime je dobio po prastaroj âvinoj kapeli). Na vrhu
je ogra|eni telekomunikacijski objekt sagra|en 1982., a oko 100 m od njega
je malo niì vrh odakle se pruà opseàn vidik na Zagoru, Bukovicu, Velebit
i dalmatinske planine. Osobito je lijep vidik na more (zra~na linija 35 km) i
{ibensko oto~je.
£ 2. Drni{ – Li{njak – Pl. dom 10 km – âvnovka 1 h. Polazna to~ka za
cestovni prilaz Promini je Drni{, grad na cestovnom raskri`ju za Knin (25
km), Oklaj (14 km) i [ibenik (57 km), a 2,5 km od `. p. Drni{ (stajali{te i br-
zih vlakova).
Drni{ (330 m; 4653 st. prije Domovinskoga rata) slikovit je gradi} {to se razvio oko
stare turske tvr|ave koju vrijedi posjetiti jer se nalazi na stijeni povrh mjesta, s lije-
pim vidikom na Prominu, Petrovo polje i kanjon îkole pod stijenom. Blizu tvr|ave je
minaret, jedini u Dalmaciji. Pola sata od Drni{a je breùljak Kalun (473 m), po{um-
ljen lijepom borovom {umom, a 2 h od Drni{a (10 km cestom) selo Otavice, rodno
mjesto kipara Ivana Me{trovi}a, s mauzolejem iz 1930. godine.
S kriànja na sredi{njem trgu u Drni{u treba uzbrdo 2,5 km cestom prema

Trbounju. Pod {umovitim brijegom Kalunom treba skrenuti s asfaltirane
ceste d. seoskom cestom prema selu Li{njaku, a nakon jo{ 2,5 km, prije ula-
za u selo, opet d., u zavojima, rudarskom cestom (mjestimice je o{te}ena
bujicama), koja nakon 4 km stiè do pl. doma (mogu}nost parkiranja). Od
doma se cesta nastavlja jo{ 4 km do repetitora na samom vrhu âvnovke, a
markacija skre}e s ceste d. (v. 1) .
LITERATURA
La Lignite dei monte Promina presso Dernis. Il Dalmata 3, 1838., br. 28; Urli} Ivanovi}, G.: Starine u Prominskom razvodu. Bull. di
archeologia e storia dalmata 15, 1892., 69; Hirc, D.: Promina planina. HP 5, 1902., 1; Girometta, U.: S rudonosne Promine. Novo doba
11, 1928., br. 100; Broni}, ].: Promina. HP 31, 1935., 35; Poljak, @.: Promina. NP 12, 1960,64.

Trtar
[ibensko je zale|e kr{evita visoravan s vrhovima do 645 m visine i s nekoli-
ko ve}ih pitomih polja. U reljefu je najzna~ajnije brdo Trtar koje se proteè
smjerom sz.-ji. u duìnu od gotovo 20 km. Njegovi kameni vrhovi gra|eni
su prete`no od vapnenca, manje od dolomita. Najvi{i vrh je Krtolin (503 m)
u ji. dijelu, a najzanimljiviji Orlova~a (494) u sredi{njem dijelu. Neko} je
Trtar bio poznat po terasastim vinogradima, ali je danas opustio, jednako
kao i mnoga sela na njegovu podno`ju. Trtar je podru~je rada PD-a Kame-
nar iz [ibenika, koje je markiralo glavne pravce i uredilo pl. ku}u na j. pod-
no`ju. Iz [ibenika na Trtar vode dva glavna puta, od kojih jedan moè pos-
luìti za uspon, a drugi za povratak, pa se tako zatvara pun krug. Budu}i da
su prilazi gotovo u cijelosti izloèni suncu, ljeti treba na put krenuti rano
ujutro.
£ 1. [ibenik – Pl. ku}a u Rupi}ima – Orlova~a – Krtolin 3 h. Marka-
cija po~inje kod kuglane na [ubi}evcu i uspinje se kroz {umu mimo starih
bunkera na prijevoj izme|u Jamnjaka i Kamenara (257 m; po tome vrhu
nosi ime {ibensko pl. dru-
{tvo). S prijevoja se vidi Tr-
tar preko {irokoga Dubrav-
skog polja. S prijevoja treba
si}i na Dubravsko polje, pri-
je}i ga u si. smjeru i sti}i do
Rakova Sela. Iz sela seos-
kom cestom uzbrdo jo{ 2 km
do pl. ku}e u selu Rupi}ima
(1,30–2 h od [ibenika). Do
ku}e se moè iz [ibenika i
automobilom, zaobilaznom
cestom koja se od glavne
Pl. ku}a u Rupi}ima ceste za Drni{ odvaja d. 3,5
km od [ibenika (kriànje za Perkovi}). Nakon idu}a 3,5 km, u Rakovu Se-
lu, treba skrenuti l. do doma jo{ 2 km (ukupno 9 km).
Pl. ku}a u Rupi}ima (oko 220 m). PD Kamenar iz [ibenika unajmio je u selu na 10
g. dobro o~uvanu seosku ku}u s 4 prostorije. Ima struju i vodu iz vlastite cisterne. Na
spavanje moè primiti 20-ak planinara. Ku}a je obi~no otvorena vikendom kada ~la-
novi dolaze na izlet. U selu su nastanjene samo jo{ dvije ku}e, ostale su raseljene.
Put dalje vodi iz i. dijela sela stazom preko lokve i od nje sve strmije na vrh
Orlova~u (496 m). Vidik se pruà do Velebita, otoka Sveca i Jabuke te bo-
Pogled na Trtar preko Dubrava~ke doline i Rakova Sela (Jakov [kugor)

sanskih planina. U stijena-
ma Orlova~e (Rupi}a kuk,
390m; 30' od ku}e) je ure|e-
no alpinisti~ko vje`bali{te.
Planinari se obi~no zadovo-
ljavaju usponom na Orlova-
~u i odatle vra}aju ili istim
putem preko Rupi}a ili sila-
ze na drugu stranu, i to naj-
prije hrptom prema zapadu,
zatim d. nizbrdo do ceste na
Tromilji (naselje Gulin),
odakle cestom Drni{ – [ibe-
nik l. natrag u [ibenik (au-
Orlice (Ante Juras) tobus). Ako se hrptom nas-
tavi na suprotnu stranu,
prema istoku, stiè se za 1 h na Krtolin (503 m), najvi{i vrh Trtra (prepoz-
natljiv je po objektu na vrhu). Vidik se bitno ne razlikuje od Orlova~e, a
posje}uju ga uglavnom planinari koji èle natrag u [ibenik drugim putem
(v. 2).
£ 2. [ibenik – Ju`ni [kugori – Bu{ci – Krtolin 3 h. Markacija po~inje
na brijegu Pisak do kojeg se iz [ibenika stiè Ulicom Matije Gupca kroz na-
selje Roki}i. Put presijeca Jadransku magistralu i nakon 30’ skre}e l. za
Dubravu, a nakon idu}ih 45’ prolazi kroz selo Ju`ne [kugore. Markacija
nastavlja kroz selo do skretanja l. prema prvim ku}ama sela Danilo Biranj
pod brdom Umac (193 m) do asfaltirane ceste [ibenik – Perkovi}. Cestom
d. 400 m, pa s nje l. kroz selo Bu{ci i zatim kroz usjek Raduljicu izme|u dva
brda na hrbat te hrptom d. na Krtolin.
£ 3. Dabar – Orlice 2,30 h. Isto~no od [ibenika pruà se greben Orlice
koji [iben~ani rado posje}uju, pa ovdje dodajemo opis uspona na taj vrh. Od
[ibenika jutarnjim vlakom oko 7,30 h do `. p. Dabar (12 km; 20’ vo`nje). Od
`. p. u j. smjeru za markacijom najprije malo nizbrdo, pa uzbrdo stazom do
kolnog puta te njime sve dok ne po~ne skretati na zapad. Tu s ceste l. u udo-
linu iz koje se markacija penje po kamenjaru u j. smjeru na sedlo Kriìne
(vidik na more). Dalje za markacijom u i. smjeru uzbrdo po s. padini brda jo{
40’ na vrh Orlice (509 m). Sa zaravanka na vrhu je vidik na {ibenski arhipelag i
okolna brda. S vrha se moè hrptom bez pravoga puta u i. smjeru za dobra 2 h
hoda na vrh Boraju (675 m), pa odatle si}i na s. stranu do ceste. Cestom 30’ do
skretanja d. te seoskim kolnim putem prema Petkovi}ima i `. p. Ripi{te (povra-
tak u [ibenik ve~ernjim vlakom). Cijeli taj polukru`ni put traje oko 7 h.
LITERATURA
O{tri}, V.: Na Trtaru. NP 8, 1956., 248; Juras, A.: [ibenskim pl. stazama. NP 38, 1986., 197; Glasnik Kamenara. Glasilo HPD-a
»Kamenar«, [ibenik. Br. 1, 1995. – br. 7, 2000.

Kozjak
Prirodne zna~ajke. Kozjak je planina s dva posve razli~ita lica. S primor-
ske se strane doimlje poput mo}ne barijere {to se nadvila nad uskim poja-
som Ka{telanskog primorja. Prilazimo li Kozjaku sa s. strane, osje}at }emo
se kao da smo na valovitoj visoravni koja ni po ~emu ne daje slutiti da putu-
jemo planinom. Tek kad stigne do ruba visoravni, putnika }e iznenaditi ~u-
desan prizor {to istodobno potresa ljepotom i veli~inom: pred nama je more
s otocima, a u dubini ispod okomitih stijena pruà se sedam Ka{tela uz oba-
lu Ka{telanskog zaljeva. Na kratkome potezu, uspinju}i se od mora do ruba
visoravni, planinar doìvljava tri razli~ita svijeta, puna kontrasta: zeleni
pojas bujne mediteranske vegetacije s vo}njacima, vinogradima i poljima
{to su na{la plodno tlo na fli{noj podlozi, zatim pojas okomitih stijena gra-
|enih od krednoga vapnenca, s vegetacijom to~ila, stijena i `lijebova te po-
nekim nasadom crnoga bora i, kona~no, iznad stijena spomenuta visoravan
s rijetkom makijom, tipi~an kra{ki kamenjar. U Kozjaku i njegovu zale|u
dosad je istraèno dvadesetak jama i {pilja. [ume ovdje nazivaju gajevima,
npr. [tafili}ki, Luk{i}ki, Kambelova~ki, Su}ura~ki gaj itd. Na samome ru-
bu visoravni, visokom prosje~no 600–700 m, nalaze se i najvi{i vrhovi pla-
nine. Njihov niz po~inje kod Kli{koga klanca, koji Kozjak dijeli od Mosora,
a proteè se u z. smjeru oko 16 km sve do prijevoja Mala~ka iza kojeg po~i-
nje masiv Opora i Labin{tice.
Povijesna zbivanja. Na istaknutim vrhovima povrh stijena, na kultnim
mjestima nesumnjivo jo{ iz pretkr{}anskog razdoblja, nalaze se kapelice po
kojima su najvi{i vrhovi dobili svoje ime. Sam naziv Kozjak vjerojatno je
prijevod gr~kog imena te gore, iz predrimskog razdoblja, a na nj i danas
podsje}a ime obli`njega grada Trogira (Tragurion od gr~koga tragos, koza).
Reljef kozonoga ilirskog boànstva Silvana, usje~en u kamenu liticu si. od
Ka{tel Su}urca (1x0,5 m), mo`da je dokaz o nekada{njemu {umskom bo-
gatstvu. Za vrijeme rimskoga imperija bio je na podno`ju planine najva`niji
grad na isto~noj obali Jadrana (Salona), a u na{oj povijesti kolijevka prve
hrvatske dràve (Solin). U 16. i 17. st. sagra|eno je uz obalu trinaest ka{te-
la za obranu od Turaka. Sedam od njih danas su urbane jezgre za sedam
Ka{tela. Jedinstvena ljepota ovoga pejzaà, kojemu daje osobitu vrijednost
sklad mora, planine i nase-
lja, u na{e je doba znatno
naru{en izgradnjom velikih
tvornica (cement, brodo-
gradnja, plasti~ni materija-
li), te prometnih komunika-
cija i aerodroma {to presije-
caju Ka{telansko polje. Vi-
dik s Kozjaka na tu neko}
divnu panoramu ~esto zam-
ra~uje koprena iz tvorni~kih
dimnjaka, a planinsku ti{i-
nu prekida buka mla`njaka
{to se spu{taju na podno`je
planine.
Kozjakova stijena. Stje-

novita j. barijera Kozjaka,
{to se gotovo neprekidno Kapelica sv. Luke pod Velim vrjom (Josip Pej{a)

proteè uzdu` ~itave plani-
ne, bez sumnje je najmar-
kantnija osobina u njezinu
reljefu. Stijena se ne isti~e
visinom – varira od 50 do
250 m, ali se ubraja me|u
na{e najduè stijene. Njezi-
ni pojedini dijelovi imaju u
narodu zasebna imena, a
neka su pak nadjenuli alpi-
nisti. Idu}i od z. prema i. to
su Biranj, Sv. Luka (visina
stijene 250 m), Sredi{nja ba-
rijera, Nugal (amfiteatral-
nog oblika), Greda (Crvena
barijera), Bile pe}ine, Ki~in
(Glava @uteja), Barijera sv.
Jure i Markezina greda.
Glavna je neprilika za pe-
nja~e ljetna vru}ina, jer su
Kozjakove stijene orijenti-
rane prema jugu, ali im je
prednost mogu}nost zim-
skih uspona u gotovo ljet-
nim uvjetima. Uzdu` Kozja-
kove stijene zapaàju se,
Penja~ u Kozjakovoj stijeni Koludar (Josip Pej{a)
negdje vi{e negdje manje,
dvije kamenite stube, jedna u prvoj, a jedna u drugoj tre}ini. Narod ih nazi-
va Gredama, a penja~i na njima nalaze zanimljive uske police kojima se po-
negdje moè pro}i i po nekoliko stotina metara. Nastale su tako {to su tu
geolo{ki slojevi odsje~eni gotovo okomito.
Alpinizam. Kao {to je Klek bio kolijevkom zagreba~kog alpinizma, tako je
razvitak splitskoga vezan uz Kozjakovu stijenu. Ona je postala {kolom
splitskih penja~a. Privukla ih je slikovita ju`na stijena dobro vidljiva iz
Splita. Prvi penja~ki uspon registriran je 1937., a od 1950. penja~i joj posta-
ju redovitim posjetiteljima. Pravi juri{ u rje{avanju penja~kih problema po-
~inje 1955. s osnivanjem AO »Mosor«. Iako ~ista stijena malo gdje doseè
visinu od 200 m, nudi {irok izbor penja~kih problema razli~itih stupnjeva
teìne. U njoj je dosad svladano blizu stotinu smjerova. Ve}ina ih je prika-
zana u penja~kom vodi~u »Kozjak« Stanislava Gili}a (Rijeka 1985.).
Planinarstvo. Za razvitak planinarstva na Kozjaku najvi{e su u~inili PD
»Kozjak« iz Ka{tel Su}urca izgradnjom pl. doma Putalj, PK »Split« ure|e-
njem pl. ku}e Mala~ka i izvedbom klin~anog puta, te HPD »Ante Bedalov«
iz Ka{tel Kambelovca izgradnjom ku}e pod Koludrom i
izvedbom puta »Kolijevkom hrv. dràvnosti«. Pris-
tupa~nost, dobre prometne veze, kratki usponi, la-
ka orijentacija ~ine da je posjet Kozjaku postao
atraktivnom {etnjom ne samo za planinare ne-
go i za brojne turiste koji ljetuju u obalnom pod-
ru~ju.
Pl. put »Kolijevkom hrvatske dràvnosti«

trasirao je i 30. svibnja 1992. otvorio HPD »Ante
Bedalov« iz Ka{tel Kambelovca. Na duìni oko 30
km obuhva}a 19 KT, ve}inom sakralnih objekata

Kozjak
Paziti na "rupu" u izvornoj karti

poznatih iz doba hrvatskih kraljeva. Moè se obi}i za 3 dana, a obilazak
svih KT nagra|uje se metalnom zna~kom. Put ve}im dijelom prolazi pod-
no`jem Kozjaka, od Bija}a do Solina, a 4 su njegove KT na hrptu Kozjaka.
To su kapele sv. Ivan Birnja, sv. Luke i sv. Jurja, te Markezina greda iznad
Splita. Tiskan je i vodi~-dnevnik s preglednom kartom.
Izbor prilaza. Iako je Kozjak jedinstven masiv, mogli bismo ga, prema
najvi{im vrhovima, podijeliti na tri dijela: zapadni s vrhom Sv. Ivan Biranj i
pl. domom Mala~ka, sredi{nji s vrhom Sv. Luka i pl. ku}ama Putalj i pod
Koludrom, te isto~ni s vrhom Sv. Juraj i klin~anim putem kroz stijenu do
vrha. Na svaki od njih vode razne pu~ke prilazne staze, od kojih su naj-
va`nije markirane. Ve}ina ih je zanimljiva po tome {to na razne na~ine
svladavaju Kozjakovu stijenu, a uz to pruàju vidik na more i Ka{tela koji
se {iri sa svakim korakom. Dvije su od njih osigurane klinovima i uètima,
pa su prave atrakcije jer nalikuju alpskim usponima u minijaturi. Tko èli
pro}i uzdu` cijeloga Kozjaka, posluìt }e se trasom Pl. puta »Dalmacija«,
koja se lako moè podijeliti u dva dana, s no}enjem u domu Putalj. Zanim-
ljiva je i {etnja tzv. Poàrnim putem, visinskom cestom koja vodi pod-
no`jem stijene. Iako su usponi laki i kratki (1–2 h), valja ih poduzeti jutrom
rano, pogotovo ljeti, jer su izloèni jugu i suncu. Za upoznavanje Kozjaka
dobro moè posluìti put »Kolijevkom hrv. dràvnosti«, iako se ve}ina nje-
govih KT nalazi na podno`ju planine. Tim se putem organizira svakog pro-
lje}a kolektivni pohod s iskusnim vodi~ima. Spomenimo jo{ da se na najvi{i
vrh Kozjaka (Veli vrj, 779 m) moè cestom iz zale|a, koja vodi iz Solina pre-
ko Rupotina, podno Bobanove grede (608 m) na prijevoj, gdje su ru{evine
talijanskih vojarni iz Drugoga svjetskog rata, te kroz Blaca do vojnog objek-
ta na vrhu. Uspone }emo opisati redom od z. prema i. te na kraju dodati
opis uzdu`noga puta.
£ 1. Solin – Sv. Juraj (Splitov klin~ani put). Iz Splita do Solina prig-
radskim autobusom (linija br. 16). Od a. p. Nin~evi}i markacijom s ozna-
kom SKP (Splitov klin~ani put) na s., najprije kroz zaselak, a iza njega l. u
z. smjeru kroz borovu {umicu {irokom poàrnom stazom. Nakon 40’ je kri-
ànje gdje treba d. prema [inkuku (kamen osobita oblika; Spli}ani ga nazi-
vaju Bovan). Odatle uzbrdo markacijom koja najprije sije~e Poàrni put.
Njime se moè skrenuti l. 15’ do stijene u kojoj je usje~en lik Silvanusa, pre-
danti~koga kozonogog boànstva (potreban je vodi~ jer je obrasla grmljem i
nije je lako na}i). Slijedi uspon kroz gustu makiju i uz neugodne sipare (pa-
ziti na oznaku SKP!) prema razvedenim stijenama. Tu po~inje markirani
put kroz stijenu koji je osiguran klinovima i ~eli~nom uàdi. Trasirao ga je i
uredio 1953. HPK »Split« po zamisli ~lana Milana Sunka (glavni izvo|a~
Petar Dragi~evi}). Nakon kra}e jaruge, izlazi se na vrh stijene, odakle d. hr-
ptom jo{ 20’ na Sv. Juru (676 m), najvi{i vrh i. dijela Kozjaka. Sa Sv. Jure
moè se na drugu stranu natrag do Nin~evi}a kra}im, izravnim putem niz
Male Skalice (oznaka MS), te tako zatvoriti krug. Put se redovito odràva.
£ 2. Ka{tel Su}urac – Pl. dom Putalj 1,15 h – Sv. Luka 40’. Iz Splita do
Ka{tel Su}urca (11 km) gradskim autobusom br. 2. i br. 37 (veza svakih
15’). Od a. p. na sjever Ulicom put groblja, prije}i Jadransku magistralu i u
nekoliko zavoja jo{ 1 km asfaltiranim putem do groblja s kapelicom Gospe
od Hladi (124 m). S parkirali{ta pred grobljem uzbrdo za markacijom 50’
do doma. Na polovini puta, kod Vele stine, l. se odvaja varijanta od 20’ kroz
borovu {umu i makiju do crkvice sv. Jure od Putalja (323 m), zadu`bine
kneza Mislava, koju je 852. knez Trpimir darovao splitskom nadbiskupu
Petru. Od crkvice se ne treba vra}ati – do doma je jo{ 15’.
Pl. dom Putalj (460 m) smje{ten je na malom obronku podno j. Kozjakove stijene,
na mjestu zvanom Putalj. Okolina je obrasla gustom {umom borova, ~esmine, hrasta,

planike i makije. Izgradnja je
zapo~ela 1954., a otvorenje je bi-
lo 1. 5. 1962. Poslije je dom znat-
no pro{iren i sada je to prostra-
na jednokatnica od kamena i be-
tona, jedan od najve}ih pl. do-
mova u Dalmaciji. U prizemlju
je prostorija s 28 skupnih leàja,
skladi{te i ve}i natkriven pros-
tor. U visokom prizemlju su dvi-
je blagovaonice, kuhinja i pros-
torije domara, a na prvom katu,
s balkonom, ~etiri 8-krevetnih i
{est 2-krevetnih soba. U pot-
krovlju postoji mogu}nost za 50
skupnih leàja. Sa z. strane pri-
gra|ena je mala prostorija s lo- Pl. dom Putalj iz helikoptera
ì{tem gdje posjetitelji mogu
pripremati donijetu hranu. Oko 10 m i. od doma je prostorija sa sanitarnim ure|aji-
ma, a dvadeset m j. adaptirana je prostorija s kaminom kao planinarski kutak. Elek-
trika je iz gradske mreè, voda iz cisterne. Dom je stalno otvoren i opskrbljen, ima
kolni prilaz, radio, TV i telefon. Upravlja~ je PD »Kozjak« iz Ka{tel Su}urca. Dom
pruà izvanredan vidik na Split s okolicom, Ka{tela, more i dalmatinske planine.
Od doma dalje jakim usponom u zavojima kroz Kozjakovu stijenu, sa sve
ljep{im vidikom na stijene i more, do prijevoja Vrata na bilu Kozjaka
(20’). Na Vratima je kriànje, odakle l. makadamskom cestom ili stazom
po bilu 20’ do crkvice sv. Luke. U blizini crkvice je Veliki vrj (779 m; vrj u
dijalektu vrh), najvi{i vrh na Kozjaku (zauzet je vojnim objektom). S kop-
nene strane izvedena je na sam vrh cesta koja vodi iz Solina, a ve}im je di-
jelom asfaltirana.
£ 3. Ka{tel Kambelovac – Pl. ku}a pod Koludrom – Pl. skloni{te
»Orlovo gnijezdo« 1,40 h. Od a. p. u Ka{tel Kambelovcu Ulicom P. Kre{i-
mira, preko Jadranske magistrale mostom prema groblju i nakon 300 m
kroz {umu kratiti zavoj ceste. Cesta zavr{ava okreti{tem 1,4 km od Jad-
ranske magistrale, odakle }e pje{aci dalje uzbrdo markiranom stazom do
doma jo{ 20’ (ukupno od od a. p. 1 h). Oni koji dolaze automobilom skre-
nut }e 30 m prije okreti{ta bijelom cestom kojom ima do doma 4,5 km u
velikom d. zavoju (parkirati iznad doma na tzv. Poàrnom putu). Na tom
kratkom putu preporu~uju se dva kra}a odvojka, jedan d. do Gospe od
Kruga i drugi l. do Sv. Mihovila.
Gospa na Krugu (160 m). Oko 500 m iznad Jadranske magistrale d. se odvaja krak
ceste kojim ima desetak min do prastare crkvice Gospe na Krugu na mjesnom groblju
Sv. Mihovil od Laàna (Josip Pej{a)

SATNICA OD DOMA POD KOLUDROM
Veli vrj (780 m) 2h
Sv. Luka 1,40 h
Pl. dom Putalj 50'
Koludar 45'
Sv. Mihovil od Laàna 35'
Pl. skloni{te "Orlovo
40'
gnijezdo"
Ka{tel Kambelovac 45'.
Pl. dom Mala~ka 1,45 h
Pl. dom pod Koludrom (Josip Pej{a)
(starohrvatski Sv. Martin od Kru{evika). Prvi se put spominje 1104. g., a obnovljena
je sredinom 17. st. Zanimjiv je ste}ak (plo~a) s drevnim hrv. grbom (polumjesec i zvi-
jezda) i malo ispod crkve siva stijena sa spomenikom (klin, karabiner i penja~ko uè)
s uklesanim imenima ~etvorice hrv. alpinista koji su 1974. poginuli na Kavkazu.
Sv. Mihovil od Laàna. Od staze za dom odvaja se nekoliko min prije doma l. goto-
vo vodoravna staza od 15’ do crkvice sv. Mihovila od Laàna (282 m) koju vrijedi pos-
jetiti zbog lijepa poloàja i kao povijesno mjesto. Laàni se spominju u Trpimirovoj
darovnici iz 852. g., a crkva 1171. Crkva je jednobrdnog tlocrta, predromani~kog tipa,
a unutra{njost joj je ra{~lanjena s tri arkade sa svake strane. Pored crkve je zanimlji-
va okrugla obrambena kula iz 16. st.
Pl. dom pod Koludrom (325 m) je zidana prizemnica koju je HPD »Ante Bedalov«
iz Ka{tel Kambelovca sagradio 1992. (otv. 6. oùjka), na zemlji zvanoj Prigatorij gaj
(1500 m2) koju je planinarima ustupio ùpni ured. Za zahvalu, pl. dru{tvo je u blizini
sagradilo kapelicu sv. Roka. Dom ima tri prostorije; spavaonicu s 8 kreveta, blagovao-
nicu i prostoriju s ognji{tem u narodnom stilu koja je uvijek otvorena za gosta nam-
jernika. Elektrike nema, voda je iz cisterne. U blizini se nalazi izvor Budrina. Ku}a je
obi~no otvorena vikendom kada dolaze ~lanovi na izlet (tada je na ku}i zastava pa se
ve} izdaleka zna ima li koga u ku}i). Ime nosi po stijeni Koludar (600 m) koja se diè
iza doma.
Uspon iz doma ravno uzbrdo, pa preko Poàrnog puta za markacijom kroz
najvi{i vinograd i kamenu ku}icu, te uz suhozide i napu{tena terastata po-
lja do hrastika pod stijenom i na njezin vrh s l. strane. Malo je lak{a varijan-
ta koja ide Poàrnim putem malo l., pa tek tada skre}e uzbrdo.
»Orlovo gnijezdo« (598 m) jest
jednostavno, stalno otvoreno sklo-
ni{te sagra|eno od priru~nog mate-
rijala, kamena i drva, koje su podig-
li planinari iz Ka{tel Kambelovca
1997. U njemu je ognji{te, stol s dvi-
je klupe i 5 jednostavnih leàja.
Osobitost skloni{ta je u tome {to se
nalazi na rubu stijene, doista poput
orlova gnijezda, odakle je orlovski
vidik na Ka{tela, Split i more.
Od skloni{ta se ne mora natrag

istim putem, nego produìti
markiranim usponom preko
Pl. skloni{te »Orlovo gnijezdo« (Josip Pej{a)
vrha Debeli}a (710 m; kutija s

upisnom knjigom i ìgom)
na najvi{i vrh Kozjaka, Veli
vrj (1,20 h), te se na drugu
stranu spustiti za 30’ u pl.
dom Putalj (v. 2).
£ 4. Ka{tel Kambelovac
– Pl. dom pod Koludrom
– Veli vrj 3 h. Do pl. doma
v. 3. Od doma na Poàrni
put, pa njim d. 10’ u smjeru
pl. doma Putalj (do doma
Putalj ima tim putem svega
50’), zatim skrenuti l. za
markacijom u blagom uspo-
nu. Nakon pola sata marka-
cija se ra~va. Opisat }emo d.
krak zbog zanimljivosti nje-
gova srednjeg dijela. Od 350
do 620 m visine vodi najprije
ispod strme litice, pa preko
to~ila, uz `ljebine i kamene
jaruge, a u zadnjem dijelu
kuloarom, te uz glatku oko-
mitu liticu osiguranu ~e-
li~nim uètom i klinovima
(samo za vje{te planinare!). Na Pej{inu putu (Josip Pej{a)
Dalje se penje kroz stijenu i
izlazi na hrbat, odakle je jo{ 20’ na Veli vrj (v. 2). Osobitost je staze da se u
alpskom stilu sluì kamenim policama u Kozjakovoj stijeni. Naziva se Pej-
{inim putem po planinaru Josipu Pej{i iz Ka{tel Kambelovca koji ju put za-
mislio i proveo ga u djelo.
£ 5. Ka{tel Stari – Mala~ka 10 km – Biranj 1,15 h. Do Ka{tel Starog iz
Splita 18 km prigradskim autobusom (veza svakih pola sata) ili 17 km è-
ljeznicom. Do Mala~ke se moè sti}i i prigradskim autobusom iz Splita, iz
Sukoi{anske ulice, koji vozi preko tog prijevoja kroz zagorske zaselke preko
Rado{i}a do Bogdanovi}a. Polazak subotom i nedjeljom u 7 h; povratak su-
botom u 19, nedjeljom u 17 h (radnim danom ne vozi; provjeriti vozni red).
Iz Ka{tel Starog do Mala~ke vozi autobus subotom u 10 h (Mala~ka je pos-
taja na zahtjev). Pje{aci }e krenuti iz Ka{tel Starog od a. p. 100 m cestom
natrag prema Splitu do raskri`ja, odakle l. »Zagorskim putem« (cesta za
Drni{) prema Kozjaku. Na 1. km cesta sije~e Jadransku magistralu, na 2.
km `. prugu kod kolodvora Ka{tel Stari; 50 m iza pruge, kod prve ku}e (Ra-
dun br. 3), markirana kratica skre}e d. s ceste. Na usponu do Mala~ke dva
puta doti~e cestu na njezinim zavojima, a jedanput je i prelazi. Automobi-
lom se tom cestom stiè u nekoliko velikih zavoja na prijevoj Mala~ku (477
m). Na prijevoju je, l. ispod ceste, pl. dom.
Pl. dom Mala~ka (466 m) jest masivna zidana zgrada sa suterenom. Ima spavaoni-
cu s 15 leàja, prostor za kuhanje, dnevni boravak i telefonsku govornicu. Vodu ima
iz cisterna, rasvjetu iz agregata. Nije opskrbljen hranom. Uredio ga je PK Split 1970.
g., za vrijeme rata je opusto{en i prepu{ten zubu vremena, a nakon rata ga je obnovi-
lo PD »Mala~ka – Donja Ka{tela« iz Ka{tel Starog, koji i sada njime upravlja. Otvoren
je obi~no vikendom, nije opskrbljen hranom. S terase pred domom pruà se neobi~no
lijep vidik na Ka{tela i more. S Mala~ke se moè poduzeti nekoliko izleta. U z. smjeru
trasom Pl. puta »Dalmacija« moè se za 1,30 h sti}i na najvi{i vrh planine Opor (Crni
krug, 647 m), a za 3 h do releja na vrhu Labin{tice (701 m) gdje je po~etak toga puta.

SATNICA OD DOMA MALA^KA
Sv. Ivan Biranj 1,30 h
Pl. dom Putalj 3h
Izvor Birnja~a 30'
@. p. Ka{tel Stari 45'
êsminovac 25'
Lova~ki dom Tikvenjak 1,45 h
Orljak 15'
Matetina {pilja 30'
Pl. skloni{te Orlovo
2,30 h
gnijezdo
Pl. dom Mala~ka
U blizini ku}e je ure|ena kru`na planinarsko-rekreacijska staza od oko 3 km, tzv.

Mala~ki prsten, koja vodi preko vrhova êsminovac, Kamenica i Orljak (1,15 h hoda).
Do Orljaka (522 m) je 15’. Vodi od ku}e u i. smjeru markiranim putem do male zelene
oaze s prili~no visokom vegetacijom i malim jezerom i izvorom. Osobito je prikladna
za djecu i starije osobe u jesen i prolje}e. Na prijevoju kod doma je u kolovozu 1999.
sagra|en 12 m visok nadaleko vidljiv betonski kri` u spomen na poginule hrvatske
branitelje iz Ka{tela i ka{telanskog zale|a.
Na prijevoju markacija za Biranj skre}e d. s ceste i nakon 125 m blagog us-
pona, mimo dalekovoda, stiè do druge pl. ku}e (mogu} je i prilaz automo-
bilom).
Pl. ku}a »êsmina« (499 m) jest zidana prizemnica koju je Pl. klub »Split« dobio od
Brodogradili{ta »Split« nakon {to mu je oduzet dom Mala~ka. Uredio ju je 1980. Ima
dvije prostorije, blagovaonicu s ~ajnom kuhinjom i spavaonicu s 20 kreveta. Nema
struje; vodom se opskrbljuje iz cisterne, a strujom iz akumulatora. Obi~no je otvore-
na preko vikenda kada u njoj deùraju ~lanovi kluba.
Od pl. ku}e »êsmina« vodi na Biranj markirana staza u i. smjeru kroz ka-
menjar i makiju. Nakon 45’ uspinje se na Birnjac (562 m), a zatim nastavlja
jo{ 30’ poloìtije na Biranj (631 m), najvi{i vrh z. dijela Kozjaka. Malo prije
vrha je dobro odràvana kapelica sv. Ivana, za{titnika Ka{tel Luk{i}a. Kod
nje je svake godine 26. lipnja narodni skup. Po narodnoj predaji dobila je
ime Biranj po tome {to su mje{tani Ka{tel Staroga na dan sv. Ivana birali
ùpana.
£ 6. Uzdu`ni putovi. U z. dijelu Kozjaka postoje dvije zanimljive mo-
gu}nosti za uzdu`nu turu. Jedna vodi podno j. stijene tzv. Poàrnim pu-
tem. Rije~ je o cesti probijenoj radi pristupa vatrogasnim vozilima. Po~inje
kod pl. doma Putalj i vodi na z. gotovo stalno istom visinom i nakon 8 km
zavr{ava na cesti Ka{tel Stari – Mala~ka, kojom d. ima jo{ 2 km do doma
Mala~ka (kratice). Cesta se
krià s nekoliko popre~nih
putova kojima se moè ili si-
}i u Ka{tela ili uspeti na pla-
ninski hrbat. Na cesti nema
nikakva prometa, stalno
pruà krasne vidike na mo-
re i Ka{tela i osobito je prik-
ladna za starije osobe i obi-
telji s djecom.
Naprotiv, markirana staza

koja vodi usporedno s Po-
Pl. ku}a »êsmina« àrnim putem vrhom plani-

ne, zahtijeva vi{e napora i
orijentacijskih sposobnosti.
Najbolje ju je zapo~eti na
ra~vanju markacije pod sklo-
ni{tem »Orlovo gnijezdo« (v.
3), odakle ide l. na zapad.
Najva`nije to~ke na tom pu-
tu su vrh Vu~i}evica na koje-
mu je èljezni stup, zatim
talijanski bunkeri iz Drugo-
ga svjetskog rata sagra|eni
na granici prema NDH, Bila
stina na kojoj su lovci 8. ruj-
na 1991. postavili betonski
kri` visok 4 m. Zatim se ne- Sv. Ivan Biranj (Josip Pej{a)
ko vrijeme ide kolnim putem kroz predio Ka{tilac do prijevoja, gdje su tako-
|er bunkeri, a na ra~vanju nakon toga moè se birati: d. na vrh Biranj ili l.
»Talijanskim putem« na Mala~ku.
LITERATURA
Lu~i} Roki, P.: Na Kozjaku kod Splita. HP 35, 1939., 115; Lu~i} Roki, P.: Prvenstveni uzpon kroz ju`nu stjenu najve}eg vrha Kozjak-
planine. HP 40, 1944., 62; Gili}, S.: Kozjak. NP 10, 1958.,18 i 82; 10-godi{njica PD »Kozjak« u Ka{tel Su}urcu. NP 12, 1960., 36; Kuli},
B.: Posljednji problemi u Kozjaku. NP 13, 1961., 97; ûli}, N.: Prvo ponavljanje. NP 17, 1965., 73; Juras, A.: »Kolijevkom hrv.
dràvnosti«. HP 85, 1993., 123; Pej{a, J.: Nekoliko otkri}a na Kozjaku. Ka{telanski zbornik 6, 1999., 81.; Tadin, I.: Kako smo gradili
Orlovo gnijezdo. HP 91, 9, 1999., 256; Poljak, @.: Kozjak – kolijevka hrv. dràvnosti. Matica 2001., 1, 19.
Mosor
zemljovidi 37 i 38, str. 519 i 526
Smje{taj i podjela. Najpopularnija planina Dalmacije je Mosor. Iako se

ne isti~e ni visinom, ni prirodnim bogatstvima, ni rasko{nim kra{kim obli-
cima, postala je njezinim pl. simbolom. Vjerojatno je to uzrokovano s jedne
strane blizinom jakog pl. sredi{ta u Splitu, orijentiranoga ve} gotovo cijelo
stolje}e prema Mosoru, a s druge strane zna~enjem te planine i njezinih
stanovnika u povijesti na{eg naroda i borbi za slobodu (Polji~ka kneìja).
Taj kr{eviti i na prvi pogled zastra{uju}i masiv pruà se od Kli{kog prijevo-
ja prema ji., u duìnu od oko 25 km do rijeke Cetine. Cetina svojim kanjo-
nom ~ini polukrug oko planine stvaraju}i joj izrazitu prirodnu granicu.
Planinu moèmo podijeliti na tri dijela: zapadni, sredi{nji i isto~ni. Zapadni
Mosor iz Splita na razglednici oko 1850. g.

se proteè od Klisa do Ljub-
ljanskog prijevoja, a najvi{i
su mu vrhovi Debelo brdo
(1044 m), Pli{ivac (1053 m) i
Kunjevod (1077 m). U tome
je dijelu upori{te pl. ku}a
Lugarnica na Uìnskoj kosi.
Sredi{nji Mosor po~inje s
Ljubljanskim prijevojem i
pruà se odatle 4,5 km ji. do
prijevoja Ljuto kame (1089
m). Glavni su mu vrhovi
Ljubljan (1262 m), Mosor
(1325 m) s Vickovim stupom
i V. Kabal (1339 m). Glavno
je upori{te u tom dijelu Gi- Mosorska golet; d. lova~ka ku}a Tropo{nik (Mladen Japirko)
romettin dom na Ljuva~u. Isto~ni Mosor pruà se od prijevoja Ljuto kame u
i. smjeru sve do rijeke Cetine. Najvi{i su mu vrhovi Velim (1159), Botajna
(1196 m), Kozik (1319 m), Kupinovac (1002 m) i Li{nica (950 m). U tom di-
jelu upori{te je pl. skloni{te »Kontejner« u podno`ju Ljutoga kamena.
Reljef i gra|a. Mosorom dominira kamenit hrbat, bijel od gologa vapnen-
ca iz razdoblja krede, prili~no pravilno uslojenoga, tako da geolozi ovu pla-
ninu opisuju kao tipi~nu boru Zemljine kore. Vodoravno poloèni slojevi i
zaobljen hrbat omogu}uju mnogo lak{i grebenski put nego na ve}ini drugih
dinarskih planina. Rijedak je tako izraèn vapnena~ki greben po kojemu se
moè tako ugodno penja~ki {etati. S hrpta se na obje strane spu{taju kr{e-
vite padine s jako razvijenim kra{kim reljefom. S. padinu karakteriziraju
brojne {krape, ponikve i kra{ke jame, posebice oko izdvojenog vrha Jabu-
kovca (1192 m) gdje vlada carstvo najlju}ega kr{a. Na s. podno`ju smje{teno
je nekoliko siroma{nih zaselaka, to su tzv. Zagorska Poljica. Ju`na se padina
spu{ta najprije terasasto s brojnim lijepim dolcima. Na njoj su brojne staje,
kako ovdje nazivaju ljetne pastirske stanove. Posljednjih su godina gotovo
sve opustjele jer suvremeni seljak napu{ta planinu, a pomalo ve} i selo, pa
njihovi ostaci str{e iz {ikara poput kiklopskih zidova. Ova terasasta zara-
van spu{ta se gotovo u ~itavoj duìni planine stjenovitom stepenicom viso-
kom 100–200 m, vrlo zanimljivom s alpinisti~koga gledi{ta. Pod njom je niz
sela srednjih Poljica (@rnovnica, Sitno, Srinjine, Tugare, Dubrava). Mosor
je odijeljen od mora vrlo pravilnom gorskom kosom strmih strana, duìne
30 km, visine 400–800 m, a {irine samo 2 km. Taj jedinstveni bedem rasko-
lila je to~no po sredini rijeka Cetina probiv{i se kod Omi{a kanjonom do
mora i tako stvorila dvije planine: Polji~ku planinu i Omi{ku Dinaru. Jz. od
toga grebena, na primorskom podno`ju Polji~ke planine, poredana su sela
Primorskih Poljica. Mosor je vrlo jednostavnog oblika, diè se poput glo-
mazna usamljenog otoka sa {iroke kra{ke zaravni. On je samo ostatak ve-
}ega planinskog lanca, odvojen djelovanjem vodene erozije s obiju strana.
Spominje se kao {kolski primjer planine takva postanka i oblika, pa se da-
nas u geologiji nazivom »mosor« ozna~uju sli~ne planine.
Vode. U z. podno`ju Mosora, iznad Solina, izvire rijeka Jadro, a na jz. pod-
no`ju kod @rnovnice rijeka @rnovnica. Obje su dio sliva rijeke Cetine. Pa
ipak, Mosor je gotovo posve bezvodan jer se sve padaline odmah gube kroz
{krape i jame u podzemlje. Postoji samo nekoliko izvora: u z. dijelu Mosora,
podno Debeloga brda, izvor @ivica, kod Zaselka Loli}i izvor Sedernik, a u i.
dijelu planine izvor Trop{nik. Najizda{niji je izvor Ljuva~ kod Giromettina
doma, na kontaktu vapnenca i dolomita. Neke su od jama poznate po velikoj

dubini ili po snijegu usred ljeta: Javorska II (215 m), êvrljanka (202), Veli-
ka Mlado{evica (202), Podledenica (185), Veliga Gajna (170), Mosora{ka
(161), Vicka (140), Jama na stazi (131), Milova{~ica (105), Sni`nica (90) itd.
Najva`nije su {pilje Vranja~a (360 m), \ukina (192 m), Trojama (115 m),
Kraljeva (110), Mili~evi}a (110) itd. U \uderinoj jami istraèno je 450 m i
prona|eno stani{te ~ovje~je ribice. Kroz i. dio Mosora probijen je popre~an
tunel kojim se voda Cetine usmjerava u HE »Zaku~ac« kod Omi{a.
Ime Mosor. Rudnoga blaga u Mosoru nema, a niti je to~no mi{ljenje da se
zbog zlatne rude zvao u rimsko doba Mons aureus (Zlatno brdo) i da je saì-
manjem tog naziva nastalo dana{nje ime. Vjerojatnije je mi{ljenje P. Skoka
da je rije~ o ilirskoj osnovici sa zna~enjem osamljena gora. Ime Mosor javlja
se ve} 852. u darovnici kneza Trpimira u obliku Masarum, zatim 1080. u
darovnici kralja Zvonimira kao Massarum, 1078. kao Montes Massari,
1185. i 1207. kao Mazarum, a tek se od 1689. pretvara u Monte Mossore.
Biljni svijet dijeli se u nekoliko pojasa. Na podno`ju nalazimo mediteran-
ske kulture i zimzelenu vegetaciju (zelenika, tr{lja, ùka, mirta, smrika,
bu{inj). Do visine 1000 m prostire se pojas bijeloga graba, u kojemu rastu i
hrast medunac, crni jasen, maklen, ra{eljka, smrdljika i drijen. Najvi{i je po-
jas crnog graba koji seè do vrhova Mosora, a sadrì i bijeli jasen, tisu, gorski
javor, mu{mulicu, mokljavi likovac, planinski brijest. Biljni pla{t je kr`ljav, a
u vi{im predjelima vide se tek ostaci {uma. Po goletima rastu kadulja, vrije-
sak, smilje i pelin daju}i svojim mirisom poseban ~ar planini. Uni{tenjem {u-
me stvoren je pejza` nalik kamenitu moru, {to ga sva po{umljavanja u pos-
ljednje stolje}e nisu mogla vidnije popraviti. Drveni ostaci sojenica iskopani
kod Dugopolja dokazuju da je Mosor u davnini bio {umovit.
Fauna. Na vla`nijim mjestima oko Giromettina doma na Ljuva~u ìvi pje-
gavi da`devnjak (Salamandra salamandra). Od vodozemaca mogu se jo{
na}i siva gubavica (Bufo bufo), zelena gubavica (Bufo viridis) i ùti muka~
(Bombina variegata). Iznad 700 m obitava endemi~na mosorska gu{terica
(Lacerta mosorensis Kolombatovi}). Od gu{tera su jo{ zastupljeni o{trogla-
va gu{terica, primorska gu{terica, obi~ni zelemba} i zidna tarantela, a na j.
padinama sme|i blavor (majur ili babor). Zmija otrovnica pepeljasti poskok
(Vipera ammodytes) pojavljuje se u dva oblika: pepeljastosivom (mu`jak) i
sme|eùtom (ènka). Od otrovnica tu su jo{ ri|ovka, ljuta crnokrpica i
modra{, a od neotrovnih pjegava crvenkrpica, {ara poljarica i bjelou{ka.
Glodavci su mi{ stjenjar, {umski mi{, puh, sme|a rovka, lasica, kuna i vje-
verica. U jamama ìve divlji golubovi (columba livia) i velika jata galica-~o-
lica. Od ptica spomenimo jo{ jarebicu kamenjarku, fazana, gavrana, sovu-
ljagu buljinu, sokola, jastreba i, rijetkog, surog orla (Aquila chrysaetos). Od
niske divlja~i ima ze~eva, jazavaca, lisica itd., a od visoke je ~esta divlja svi-
nja. Na i. obroncima primije}eni su mufloni i divokoze.
Klima. Zbog blizine mora, ljeti u
Mosoru nema one svjeìne kao u
vi{im planinama, zato treba iz-
bjegavati uspone u srpnju i kolo-
vozu. Zimski snje`ni pla{t, zbog
istog uzroka, ne pruà mogu-
}nosti za skijanje. Jugo donosi ki-
{u i maglu iznad visine od 700–
800 m. Bura je neugodna zbog
hladno}e i opasna zbog naleta.
Zato valja pa`ljivo odabrati vrije-
me uspona.
Me{trovi}ev spomenik Mili Gojsali} kod Gata

Polji~ka kneìja. Stanov-
nici mosorskih sela ponosni
su na svoju pro{lost. U sred-
njem su vijeku njihovi preci
osnovali originalnu dràvnu
organizaciju poznatu pod
imenom Polji~ka kneìja
(ime je nastalo po brojnim
malim poljima {to daju kra-
ju tipi~no lice). Mosor se
kroz tu malu dràvu prote-
zao poput kralje{nice, oko
koje se poredalo 12 seoskih
op}ina, svaka sa svojim kne-
Sitno Gornje u srednjim Poljicima
zom. Kneìja je osnovana
vjerojatno u 11. st. Imala je svoje vlastite zakone (Polji~ki statut), veliko vi-
je}e i velikog kneza koji se birao na godinu dana. Slu`beni je jezik bio hrvat-
ski, a kao pismo se upotrebljavala narodna »bosan~ica«. Zahvaljuju}i bor-
benosti, hrabrosti i vje{toj diplomaciji, zadràla je svoju autonomiju sve do
krvave bitke kod Stroànca 1807. kad ju je slomila Napoleonova vojska.
Poznato je i opjevano juna{tvo ljepotice Mile Gojsali}a koja je 1530. digla u
zrak tursku barutanu, `rtvuju}i vlastiti ìvot. Dana{nji Polji~ani, iako siro-
ma{ni, rado pomaù svaku planinarsku akciju na svojoj planini.
Istraìvanje Mosora prvi su zapo~eli botani~ari (R. Visiani 1824., F. Pet-
ter 1827., C. Studniczka 1870., G. A. Poscharsky 1895., I. Baumgartner
1900., E. Nikoli} 1901., A. Degen 1905.). Geolo{ki ga je prvi temeljito obra-
dio F. Kerner u svome kapitalnom djelu (1904.). Polji~ki ùpnik F. Ivani{e-
vi} iz Jesenica skupio je etnografsku gra|u za svoje veliko djelo »Poljica«
(1903.) na originalan na~in: ugostio je jednom na sedam dana 12 staraca iz
12 sela, biljeè}i po njihovu kazivanju predaju i obi~aje. Speleolo{ko istraì-
vanje zapo~elo je 1909. kad su R. Bujas i U. Girometta, s u~enicima Velike
realke iz Splita, zapo~eli speleolo{ka istraìvanja, a 1911. osnovali u toj
realci i [piljarski odio. Narod je njegove ~lanove nazvao jamarima, pa tako
jo{ i danas u nekim selima nazivaju planinare.
Planinarstvo. Prvi uspje{ni poticaj planinarenju na Mosoru do{ao je iz
Zadra, tada glavnoga grada Dalmacije, nakon osnivanja PTD-a »Liburnia«
(1899.). Zahvaljuju}i njegovu ~lanu Alfonsu Pavichu Pfauentalu, ro|enom
Polji~aninu i u to doba podnamjesniku Dalmacije, sagra|ena je na Mosoru
1903. lugarnica (prvo pl. skloni{te), zatim uzdu`na staza bilom Mosora, a
1907. je »Liburnia« objavila njegovu knjigu »Mosor« istodobno na hrv., tal.
i njem. jeziku. Desetak godina poslije osnovao je polji~ki
ùpnik F. Ivani{evi} PD »Mosor«, koje se 1925. spojilo sa
zadarskom »Liburnijom« u PPD »Dinaru« sa sjedi{tem
u Splitu. Pravi je pl. procvat po~eo 1925. osnivanjem
podru`nice HPD-a »Mosor« u Splitu, osobito kad joj je
na ~elo do{ao agilni prof. Umberto Girometta. Me|u
najvrednije dru{tvene akcije »Mosora« treba ubrojiti
izgradnju Giromettina doma, po{umljivanje goleti
(»[umski dan« dva puta na godinu), elektrifikaciju {pi-
lje Vranja~e i humanitarni rad za vrijeme gladi u zagor-
skim selima. Nakon Drugoga svjetskog rata na Mosoru
djeluju i druga splitska pl. dru{tva, osobito PK »Split« i
Umberto Girometta
PD »Marjan«. ^lanovi »Mosora« razvili su speleolo{ku, (1883.–1939.), »otac
skija{ku, alpinisti~ku i sportsko-penja~ku djelatnost, te planinarstva« u Dalmaciji

osnovali stanicu GSS-a. Popularizaciji Mosora znatno je pridonio godi{nji
proljetni »Uspon èna na Mosor« koji se odràva od 1974. Do 1991. odràn
je 18 puta, a ponekad je sudjelovalo preko tisu}u èna. Tradicija je obnov-
ljena, i sada se odràva po~etkom svibnja u povodu Dana majke i Dana gra-
da Splita (Sv. Duje, 7. svibnja). Posljednjih godina PD Ka{tel Kambelovac
redovito prire|uje svakog prolje}a Planinarski maraton uzdu` cijeloga Mo-
sora od Klisa do Omi{a (37 km).
Alpinizam. Na ju`noj padini Mosora, tamo gdje se terasa visinske zaravni
ru{i stjenovitim odlomom, razvio je od 1955. alpinisti~ku djelatnost AO
»Mosor« iz Splita. U Mosoru je ispenjano oko 80 smjerova (neki su opisani
u mosora{kom broju »Na{ih planina«, br. 3-4, 1965.).
Izbor prilaza. U planinu vodi niz putova, a najva`niji od njih dobro su
markirani. Najzanimljiviji i najpristupa~niji je sredi{nji dio planine s Gi-
romettinim domom, najvi{im vrhovima i Vickovim stupom, i zato mu
posve}ujemo najvi{e prostora. Klasi~an je prilaz iz Splita prigradskim
autobusom do Sitna Gornjeg, pa odatle preko Giromettina doma do Vic-
kova stupa na hrptu Mosora, odakle je mogu} silaz na razne strane. Os-
tali prilazi do Giromettina doma mnogo su duì i naporniji. Me|u njima
je zanimljiv uspon iz zale|a Mosora, iz Kotlenica, gdje se usput moè
posjetiti glasovita {pilja Vranja~a. Giromettin dom je polazna to~ka za vi-
{e zanimljivih poludnevnih i jednodnevnih izleta (npr. na Kozik, najljep{i
vrh u planini). U z. je dijelu gotovo stotinu godina popularna pl. ku}a Lu-
garnica (obnovljena je, nakon poàra, 1998.). Na raskri`ju kod Ljutog ka-
mena helikopterom je 1998. godine postavljeno pl. skloni{te »Kontejner«.
U i. dijelu najprivla~nija je to~ka izvanredan vidikovac Kozik. Taj dio planine
dostupan je iz Giromettina doma, a osim toga moè se do Dubrave na nje-
govu podno`ju prigradskom autobusnom linijom iz Splita. U novije je doba
popularnim postao prijelaz preko Mosora iz G. Dolca preko Ra{eljke i Tro-
po{nika u Gata, zbog povoljnih autobusnih veza do polazne i zavr{ne to~ke.
Sredi{nji dio Mosora

Sredi{nja to~ka u ovom dijelu Mosora jest Giromettin dom, a glavna polaz-
na to~ka za uspon a. p. u planinskom selu Sitnu Gornjem.
Sitno Gornje (590 m), planinsko polji~ko selo, povezano je sa Splitom asfaltiranom
cestom (21 km) i prigradskom autobusnom linijom br. 58 koja polazi s Rive (v. vozni
red). Zbog prili~ne visine, to je najbrì i najlak{i prilaz u planinu. Selo se sastoji od ni-
za ku}a smje{tenih na j. pobo~ju sredi{njega dijela Mosora, na rubu visoravni, a ispod
strmog kamenita odloma. Mje{tani su tradicionalno povezani s planinarima jo{ iz do-
ba izgradnje Giromettina doma,
gostoljubivi su, rado pomaù
planinare, a i domar je naj~e{}e
iz toga sela. Kod oktogonalne cr-
kvice sv. Luke (496 m), 1 km
prije sela, odvaja se cesta za Du-
bravu pod vrh Kozik. Iz Sitna
Gornjeg uspinje se u Mosor pet
planinskih staza na razmacima
od stotinjak metara.
£ 1. Sitno Gornje – Giro-
mettin dom 45’. Od a. p. kod
spomenika u sredi{tu cestom
na z. 200 m, zatim d. izme|u
ku}a o{trim usponom kroz
Giromettin dom na Mosoru (Miljenko Kri{ka) kr{. Markacija prelazi ne-

dovr{enu cestu i u zavojima
se uspinje do raskri`ja s puto-
kazom: ravno dalje za Vickov
stup 1,30 h, l. za pl. ku}u Lu-
garnica 1,30 h i @rnovnicu 2
h, d. za Giromettin dom 15’.
S raskri`ja dalje blaòm padi-
nom 200 m, te l. kroz borovu
{umu ili ravno preko travna-
tog dolca do doma.
£ 2. @rnovnica – Giro-
mettin dom 2 h. Tradicio-
nalan prilazni put Mosoru je
iz @rnovnice (11 km od Spli-
Pl. skloni{te kod Giromettina doma
ta; autobusna veza svakih
pola sata). Od a. p. asfaltiranom cestom 30’ do zaselka Amiì}i. Dalje na s.
preko Vra`jeg uspona ravno i uz izvor Sedernik do napu{tenog zaselka Lo-
li}i. Iznad Loli}a prema i. kroz klanac o{trim usponom u dolinu Zagra|e.
Nastaviti dolinom ravno na i. te blagim usponom iza}i do raskri`ja s puto-
kazom: l. Vickov stup, d. Sitno Gornje, a ravno jo{ 15’ do doma.
Pl. dom »Umberto Girometta« (868 m) smje{ten je na s. obronku dolca Ljuva~a uz
nepresu{an i snaàn izvor Ljuva~ {to ga spominje ve} A. Ka~i} Mio{i} u svom »Razgo-
voru ugodnom« kao vrutak hladne vode. Javlja se na granici vapnenca i dolomita, bo-
gat je karbonatom, a temperatura mu je 14 stupnjeva. Ispod doma je lijepa borova {u-
ma {to su je planinarske ruke posadile g. 1927. (40.000 sadnica). Gradnju doma zapo-
~ela je podru`nica HPD-a »Mosor« 1929. (otv. 11. listopada 1931.). Za vrijeme Drugo-
ga svjetskog rata u domu je bila partizanska bolnica. Obnovljen je i pro{iren 1951. i
tada nazvan po prof. Umbertu Girometti (1883.–1939.), popularnom predsjedniku
»Mosora«, zaslu`nom za izgradnju. Dom je prostrana jednokatnica zidana kamenom.
U prizemlju su velika blagovaonica za 70 gostiju, kuhinja i prostorije za opskrbnika, a
na katu sobe s 4, 8 i 16 kreveta, te veliko skupno leì{te, ukupan kapacitet 80 osoba.
Vodovod i praonice s tu{evima opskrbljuju se s obli`njeg izvora. Elektrificiran je
1967. Otvoren je i opskrbljen hranom i pi}em vikendom, kada su u domu domar i de-
ùrni ~lan dru{tva, a u ostale dane po dogovoru. Domar je obi~no neki mje{tanin iz
Sitna Gornjeg. Objektom upravlja HPD »Mosor« iz Splita, Marmontova ul. Pored
SATNICA OD GIROMETTINA DOMA

Sitno Gornje 35'
@rnovnica 1,30 h
Dubrava 1,20 h
Donji Dolac 3h
Pl. skloni{te Kontejner 1,10 h
Pl. ku}a Lugarnica 1,45 h
Vickov stup na Mosoru 1,30 h
[pilja Vranja~a 4,30 h
Veliki Kabal 2,30 h
Ljubljan 3h
Kozik 4h
Kriànje staza pod Giromettinim domom

Doma je 2. 12. 1995. otvoreno
skloni{te s jednom prostorijom
oko 3x4 m, s kaminom i kame-
nim klupama. Njime se rado ko-
risti mlade`, a vrlo dobro moè
posluìti onima koji do|u kad je
Dom zatvoren (nema leàja).
£ 3. Vranja~a – Vickov
stup – Giromettin dom 5
h. Polazna to~ka za uspon je
glasovita {pilja Vranja~a, do
koje se stiè iz Splita pri-
gradskim autobusom koji vo-
zi preko Dugopolja (22 km) i
Kotlenice (28 km) za Gornji
[pilja Vranja~a na s. strani Mosora (Vladimir Boì}) Dolac (v. vozni red). Iza}i
treba u zaselku Punde, odakle s kriànja d. 400 m do ulaza u Vranja~u.
Vranja~a je {pilja na s. podno`ju Mosora poznata po lijepim sigama i velikim prosto-
rima. Kroz impozantan ulaz 6x4 m (nalazi se u maloj ponikvi okrenut jugu) silazi se
stubi{tem u atrij. Na njegovoj je d. strani okno kroz koje se ulazi u najljep{i dio, veliku
dvoranu. Stupovima je podijeljena na vi{e prostorija, s gornjom i donjom etaòm.
Glavna su atrakcija {uma stalaktita, stalagmita i sigastih zavjesa. Osobito se isti~e
golem stup i okamenjeni slap. Ukupna duìna ure|enog nogostupa je 360 m. Tempe-
ratura zraka je 16 °C. Prilaz je dobro izveden, ali je ulaz zatvoren, a klju~ se nalazi
kod ~uvara u zaselku Punde. Vranja~a je 1963. za{ti}ena kao geomorfolo{ki prirodni
spomenik. [pilju prvi spominje J. Kolombatovi} 1880., prvi je premjer izveo L. Miotto
1903., a F. Kerner 1906. objavljuje o njoj knjigu »Die Grotte von Kotlenice«. Godine
1921. istraùje ju U. Girometta sa svojim jamarima i otkriva kukca Stalitu Giromet-
tai. Akcijom HPD-a »Mosor« 1929. {pilja je elektrificirana (prva u Hrvatskoj; radove
je vodio ing. Rade Mika~i}) i ure|ena za posjet. Danas je pod upravom Hrvatskih {u-
ma. Propagirana je bro{urom, koncertima u {pilji i godi{njim Danom Vranja~e, tako
da je znalo dolaziti i do 5.000 posjetitelja na godinu. Elektri~ne su instalacije obnov-
ljene 1970. i opet je ure|ena za posjet. Pla}a se ulaznica.
Od Vranja~e vodi prili~no dobra markacija divljim kr{em, u po~etku pastir-
skim stazama, a potom bespu}em z. od Jabukovca (1192 m), kojom se za 4 h
izlazi na hrbat Mosora do prijevoja [ipa~ka. S prijevoja l. hrptom k Vickovu
stupu ima 5’ (v. 4), d. hrptom na Ljubljan 1,30 h, a ravno na drugu stranu
silaz u Giromettin dom 1 h. Ovaj je prilaz prili~no naporan jer je bezvodan i
izloèn suncu.
Izleti iz Giromettina doma

£ 4. Vickov stup 1,30 h. Od doma do Vickova stupa na vrhu Mosora naj-
prije o{tro uzbrdo 5’ do prijevoja izme|u dviju kamenih glavica. Desnu je
glavicu Dru{tvo Istrana i Primora-
VIDOKRUG S VICKOVA STUPA (1325 m)
ca 1934. po{umljavalo, pa je plani-
nari otada nazivaju Istarskom gla- Ime vrha m km 0°
vicom (1041 m; uspon do glavice Troglav 1913 46 0
15’). L. od prijevoja je druga glavica, Cincar 2006 54 42
na ~ijem je tjemenu prof. U. Giro- Vran 2074 71 80
Biokovo 1762 40 122
metta dao urediti vidikovac (uspon
Omi{ka Dinara 863 14 142
10’). Mali zaravanak na vrhu ogra-
Vidova gora 778 28 180
|en je suhozidom, a unutar njega
Kozjak 779 17 282
ure|ene klupe od kamena. Ovaj vi-
Svilaja 1508 30 339
dikovac planinari nazivaju Giro- Dinara 1831 61 342
mettinom vidilicom. Staza dalje vo-

Vickov stup na hrptu Mosora (Josip Pej{a)
di preko [ipa~kih dolaca pod glavno bilo, a zatim se jakim usponom penje
kroz ljuti kr{ i grmlje pod hrbat do raskri`ja: l. markacija vodi uzdu`nim
putem po hrptu za Ljubljan, a d. za 5’ izlazi do Vickova stupa na vrhu Mo-
sora.
Vickov stup (1325 m) ima oblik deseterokuta, sastavljen je od èljeznih plo~a, sa {i-
ljastim vrhom, postavljen na betonsku podlogu i pri~vr{}en ~eli~nim stegama. Prom-
jer mu je 2 m. Unutar stupa su klupe za odmor i upisna knjiga. Vrata i prozori su u
brodskom stilu. Stup je podigla pl. sekcija SD-a »Arsenal« iz Splita 1952., a obnovio
PK »Split« 1972. Vrlo je privla~na izletni~ka to~ka jer svojim poloàjem, iako nije na
najvi{em vrhu, omogu}uje na sve strane {irok vidik. Osobito je zanimljiv pogled na
drugu stranu planine, si. na vrh Jabukovac (1192 m), ~ija je okolina najdivljiji, najuz-
burkaniji i najneprohodniji dio Mosora, a preko njega na Sinjsko polje.
Od vrha se moè l. ili d. nastaviti grebenskim putem uzdu` Mosora. Povra-
tak u dom mogu} je varijantom koja se spu{ta isto~nije od vrha. Provedena
je radi kru`nog kretanja prilikom »Uspona èna na vrh Mosora«, a moè se
povratak kombinirati i s usponom na Kabal, najvi{i vrh Mosora (v. 5), do
kojeg ima hrptom 30’.
£ 5. Veliki Kabal 2,30 h. Od doma u i. smjeru 100 m do raspu}a (l. Veliki
Kabal, d. Dubrava). Nekoliko minuta poslije odvaja se kod napajali{ta l.
markirana staza kr{evitim putem i jakim usponom do vrha (1339 m). L. od
puta, kojih 30’ od doma, vrijedi pogledati otvor jame V. Gajna (dubina 170
m). Vidik je s vrha sli~an onome s Vickova stupa. V. Kabal je najvi{i vrh Mo-
sora. Nalazi se u kamenitom
hrptu te omogu}uje vidik na
obje strane i na vrhove po bi-
lu Mosora. Posebice je za-
nimljiv vidik nakon bure ka-
da se u daljini mogu ugledati
planine Apeninskog poluo-
toka i svi srednjodalmatin-
ski otoci. S vrha se moè
prema ji. spustiti markira-
nom stazom za 30’ do prije-
voja Ljuto kame (1089 m) i
dalje d. u Giromettin dom za
1,15 h ili l. u Donji Dolac na
drugoj strani Mosora za 2 h. Pl. skloni{te »Kontejner« (Goran Gabri})

£ 6. Kozik 4 h. Od Giro-
mettina doma na i. kao na V.
Kabal (v. 5), ali ve} za neko-
liko min treba skrenuti d., u
smjeru prijevoja Ljuto kame
(1089 m) preko kojega silazi
put u Zagorska Poljica do
zaselaka Donjeg Dolca. Sta-
za prolazi kra{kim krajem,
me|u {krapama i kameni-
tim plo~ama. Nakon 1,10 h
put se ra~va: l. na prijevoj
Ljuto kame (15’) i D. Dolac,
d. Botajna i Kozik. Ovdje je
Kozik u suton po prilici tre}ina puta na
Kozik. êtrdesetak m od kriànja u {umarku je pl. skloni{te.
Pl. skloni{te »Kontejner« (1055 m) smje{teno je na j. padini Mosora, ji. od vrha
Kabla. Vlasnik je HPD »Mosor«. Kontejner je ovamo premje{ten helikopterom 1997.
g. s pl. ku}e Lugarnica gdje je sluìo prilikom njezine obnove. Otvorenog je tipa, ima
{tednjak i 8 leàja. Ima vrata i prozore, propisno je uzemljen; vode nema.
Od kriànja kod »Kontejnera« d. dobar sat uspona, preko velike ponikve,
do vrha Botajne (1196 m) na hrptu Mosora. Pod Botajnom su velike livade s
ostacima staja i oranica. Slijedi uspon hrptom preko nekoliko vrhova, uz iz-
vanredne vidike, jo{ 2 h na Kozik (1319 m), najvi{i vrh i. Mosora. Po smje-
lom stoàstom obliku smatra se najljep{im vrhom ~itava Mosora. Narod ga
zove jo{ i Sv. Jure po istoimenoj prastaroj ru{evnoj kapelici na vrhu posve-
}enoj za{titniku Poljica.
£ 7. Pl. ku}a Lugarnica 2 h. Od Giromettina doma u z. smjeru markira-
nom stazom kroz borovu {umu, iz nje silazom, te presjekav{i markaciju Sit-
no Gornje – Vickov stup, niz kr{evitu jarugu s golemim kamenim blokovi-
ma u dolac Zagra|e, gdje se staza ra~va: ravno dalje k Mihanovi}ima, a d.
uzbrdo na visoravan i preko nje jo{ 1 h kroz grmlje i kr{, mimo ostataka
Vickovih staja, do Lugarnice (v. 10).
Zapadni dio Mosora

£ 8. Klis Grlo – Debelo brdo – @ivica – Pl. ku}a Lugarnica 4 h. Iz
Splita autobusom za Sinj s Rive ili autobusom za Dugopolje iz Sukoi-
{anske ul. (v. vozni red). Si}i treba kod gostionice »Uskok« u Klis Grlu.
Tik prije gostionice treba s glavne ceste d. 1 km asfaltom u selo Klis Brdo,
zatim iz sela markiranom stazom 2,30 h o{tro uzbrdo na hrbat i njime
ravno na vrh Debeloga brda (1044 m). S vrha su do Pl. ku}e Lugarnica
dvije varijante. Lijeva vodi preko Pli{ivca (1053 m) na Kunjevod (1077 m)
te zatim ravno na j. kroz kr{ do Lugarnice (1,30 h), a desna pored borove
{umice do raskri`ja (l. je 20 m do izvora @ivice), te ji. prema Lugarnici jo{
1,30 h. Oznaka DPT uz markaciju zna~i da je dio Dalmatinske pl. trans-
verzale.
£ 9. Ku~ine – Ku~inski doci – Pl. ku}a Lugarnica 3 h. Ku~ine su selo
na podno`ju z. Mosora do kojeg se stiè iz Splita (10 km) preko Mravinaca
prigradskim autobusom na liniji 32 (v. vozni red). Od zadnje a. p. 3’ uzbrdo
do crkve sv. Luke. Desno od crkve je vodovod gdje se treba opskrbiti vodom,
a l. tel. govornica. Od govornice ravno uzbrdo za markacijom vrlo jakim us-
ponom do ruba visoravni, zatim 1,30 h poloèno preko Lokava i Ku~inskih

dolaca, pa blaìm usponom kroz kr{
obrastao niskom bukvom na gorsku
kosu. Preko nje u mali ravni dolac,
odakle do Lugarnice vodi o{tar uspon
u zavojima. Od Ku~ina treba savladati
800 m uspona na 8 km puta. Od crkve
sv. Luke moè se i varijantom koja po-
~inje 2’ d. od nje, iza ku}e s betonskim
podzidom. I ona po~inje o{trim uspo-
nom, a vodi preko Mili~evi}a {pilje (do
nje 1,30 h, a dalje v. 10).
£ 10. @rnovnica – Pl. ku}a Lugar-
nica 2 h. Iz Splita prigradskim auto-
busom s Rive do @rnovnice 11 km (v.
vozni red). Od a. p. asfaltiranom ces-
tom do zaselka Amiì}i. Dalje na s.
preko Vra`jeg uspona (tu put sije~e
markaciju Ku~ine – Giromettin dom)
ravno do napu{tenog zaselka Mihano-
vi}i. Iznad njega u sz. smjeru stazom
Debelo brdo i Klis s Markezine grede (Josip Pej{a)
preko sipara uz samu liticu i kroz nju
(stubi{te) uzbrdo na visoravan do Lugarnice. U prvom dijelu je zanimljiva
varijanta preko Mili~evi}a {pilje koja od a. p. ide 600 m cestom do stare {ko-
le, zatim na s. uzbrdo stazom kroz gusto grmlje i mjestimice kroz borovu
{umu do {pilje.
Mili~evi}a {pilja duga~ka je 110 m. Nakon uskog ulaza je ve}a dvorana sa sigastim
ukrasima koji su prili~no o{te}eni. Za posjet je potrebno ponijeti svjetiljku. [pilju su
istraìli ~lanovi »Mosora« 1935. godine.
Od {pilje se treba vratiti 200 m na z. te preko strme litice iza}i na stazu Ku-
~ine – Lugarnica i njome na visoravan gdje se sastaje s prvom varijantom.
Pl. ku}a Lugarnica (872 m) nosi to ime jer je prvobitno sluìla lugarima. Sagradi-
la ju je {umska uprava 1903., ali je ve} 1926. HPD »Mosor« u njoj uredio pl. sklo-
ni{te. Sada ima kuhinju, {tednjak, agregat, cisternu, dnevni boravak i spavaonicu
sa skupnim leàjem za 20 osoba. Ova solidno zidana prizemnica nalazi se ispod vrha
Kunjevoda na Uìnskoj (Uzni~koj) kosi. Ispred zgrade je mali zaravanak s lijepim
vidikom na Split, otoke i planinu Kozjak. Lugarnici se moè pri}i i iz Giromettina
doma preko Zagra|a za 2 h (v. 7). Klju~ je u HPD-u »Mosor«, Split. Otvorena je vi-
kendom.
SATNICA OD LUGARNICE
Sitno Gornje 1,30 h
@rnovnica 2h
Ku~ine 3h
Giromettin dom 2h
Kunjevod 30'
Ljubljan 1,30 h
Debelo brdo 2h
Klis Grlo 4h
Dugopolje 3h
Pl. ku}a Lugarnica

(Tonko Bartulovi})

£ 11. Sitno Gornje – Pl. ku}a Lugarnica 1,45 h. Do Gornjega Sitnog v.
Sredi{nji dio Mosora. Od a. p. cestom ravno dalje do zavoja, te pored vodos-
preme markiranim i o{trim usponom na prijevoj izme|u Volujka i Strmice
(723 m; odavle je l. odvojak od 5’ do obnovljene kapelice sv. Kuzme). S dru-
ge strane prijevoja u silazu prije~iti dolinu Zagra|e te se {irokom zavojitom
stazom podno Lju~ene glave (938 m) uspeti na visoravan i nastaviti z. kroz
kr{ i grmlje prema Klan~acu. Zatim pokraj kamenitih zidina Vickovih staja
prema Mihanovi}a docu (helikodrom) do Lugarnice.
Izleti od Pl. ku}e Lugarnica

£ 12. Kunjevod – Pli{ivac – Debelo brdo 2 h. Od ku}e vodi staza u s.
smjeru i probiv{i se kroz kr{ i grmlje stiè za 30’ na glavicu Kunjevod (1077
m) s lijepim vidikom. Nastavimo li hrptom Mosora lijevo, sti}i }emo za 30’
na Pli{ivac (1053 m). Odavle se {irokim bilom po golim kamenim plo~ama
moè za 45’ sti}i na Debelo brdo (1044 m). Umjesto povratka istim putem,
mogu}e je si}i strmo za 2 h u Klis Grlo (v. 8), odakle na autobus Sinj – Split
(veza otprilike svaki sat).
£ 13. Ljubljan – Vickov stup 3 h. Iza ku}e preko malog prijevoja u i.
smjeru 10’ do kriànja, zatim l. uzbrdo (d. je za Gornje Sitno i Giromettin
dom) 1 h, s nekoliko ja~ih uspona, na Ljubljanski prijevoj. D. se hrptom pe-
nje staza za 30’ na Ljubljan (1262 m), koji je malo sjevernije od glavnog bila.
U nastavku grebenske ture moè se sti}i za 1,30 h (uz lijepe vidike na obje
strane) do Vickova stupa.
£ 14. Giromettin dom 2 h. Iza ku}e preko malog prijevoja u i. smjeru bla-
gim silazom 10’ do kriànja putova, gdje treba ravno (l. je uspon na Ljub-
ljan). Na idu}em kriànju nakon 15’ ravno (d. je za »[tampariju«) te mimo
zidina Vickovih staja dalje do ruba doline Zagra|e. Si}i u dolinu u nekoliko
zavoja. Na jednom i. zavoju odvaja se staza kojom kroz kr{ i koso poloène
plo~e, podno Lju~ene glave (938 m), prema borovoj {umi. O{trim usponom
kroz tu {umu te pored »Zlatne jame« do putokaza na stazi koja iz Sitna
Gornjeg vodi l. do Giromettina doma. Dalje v. 1.
Isto~ni dio Mosora

£ 15. Dubrava – Kozik 2,30 h. Iz Splita u Dubravu prigradskim autobu-
som (v. vozni red). Od zadnje a. p. ôti}i 20’ markiranom stazom do izvora
Studenac. Spomenimo ovdje
da se do Studenca moè sti}i
i iz suprotnog pravca, iz Ga-
ta (a. p.), za 1,20 h. Od izvo-
ra uzbrdo u s. smjeru o{trim
usponom kroz nisko raslinje
i uz sipare do istaknutoga
nièga grebena koji se prote-
è u jz. smjeru. Malo tim
grebenom, koriste}i se hva-
ti{tima i nogostupom do bla-
è kosine, zatim opet o{tar
uspon na sam vrh Kozika
(Sv. Jure, 1319 m). Smatra
se da je to najljep{i vidiko-
Lova~ko skloni{te Ra{eljka u i. Mosoru

vac na Mosoru. Preporu~uje
se silazak drugim putem, ta-
ko da se s povratkom u Dub-
ravu zatvori krug. Najprije s
vrha sz. 20’ do prijevoja u
blizini istaknutoga grebena
(tzv. Tepla pola). Odavle se
d. silazi u G. Dolac (tako|er
a. p.), a l. }emo kroz visoko
raslinje po uhodanoj stazi
jo{ 1,20 h do ceste (oko 300
m z. od Studenca), odakle d.
do polazne a. p. u Dubravi. Lova~ka ku}a Tropo{nik kod istoimenog izvora
£ 16. Gornji Dolac – Ra{eljka – Tropo{nik – Gata 4–5 h. Ovo je zanim-
ljiva i laka jednodnevna tura kojom se planina presijeca sa s. na j. stranu,
koriste}i se povoljnim prigradskim autobusnim linijama. Iz Splita autobu-
som u G. Dolac (Dugopolje) autobusnom linijom br. 69 s Rive, s presjeda-
njem u Dugopolju (v. vozni red). U G. Docu kod kapelice sv. Roka ostaviti
cestu te skrenuti d. u j. smjeru markiranim konjskim putem 10’ do ra~va-
nja: d. Kozik, l. Ra{eljka. Postupnim usponom iznad zaselka Pocrni} u za-
vojima kroz makiju i nisku {umu na prijevoj Ra{eljku (2 h od a. p.). S Ra-
{eljke (825 m) je {irok vidik od Kozika i Biokova, pa do u{}a Cetine i preko
mora do otoka Bra~a. Na drugu stranu prijevoja blagim silazom prema a. p.
u Gatima. Nakon 30’ stiè se do mjesta odakle se od glavnog puta d. odvaja
staza od 30’. Nakon 7–8’ stiè u {umarak do lova~koga skloni{ta Ra{eljka
(830 m). To je otvorena prizemna zgrada od suhozida s jednom prostori-
jom, ognji{tem i klupama. Mjesto je ugodno za odmor, ali vode nema. Pro-
duìmo li od ku}e dalje u istom smjeru (prema sz.), sti}i }emo za 20’ do izvo-
ra i ku}e Tropo{nik.
Lova~ka ku}a Tropo{nik (980 m). Sagradila ju je skupina gra|ana iz Gata. Zatvo-
renog je tipa. Voda je u ku}u dovedena cijevima s izvora Tropo{nika. Izvor je prava
blagodat za ovaj dio Mosora.
Na povratku nije nu`no vra}ati se na prijevoj, nego se spustiti za 1 h do a. p.
u selu Gatima, i to tako da se od prve lova~ke ku}e (skloni{ta) vratimo 5’ do
glavnog puta i njim krenemo d. nizbrdo u zavojima, Pavi}a putem, do cr-
kvice sv. Roka. Odatle je jo{ desetak min cestom u selo Gata. Autobusna je
postaja pred po{tom kod crkve (v. vozni
red). Iz Gata se moè u Split i autobusnom
linijom br. 68 oko 18,30 h (vozi i nedjeljom).
To je kru`na linija koja polazi iz Splita ujut-
ro oko 8,30 h s Rive preko Biska, a vra}a se
nave~er preko [estanovca, Gata i Tugara.
U Gatima se prije povratka moè posjetiti
Muzej »Polji~ke republike«. Zbog upravo
veli~anstvena vidika na Cetinu, Zaku~ac,
Omi{ku Dinaru i more vrijedi iz Gata si}i
strmim putem u j. smjeru nad Hidroelek-
tranu Zaku~ac gdje treba prije}i pritoku
Cetine Smovo, odakle je jo{ 2 km do Omi{a.
£ 17. Gornji Dolac – Kozik 5 h. Iz Splita

u G. Dolac v. 16, te na ra~vi{tu, nakon 10’,
d. 2 h uspona na hrbat planine. Hrptom d.
jo{ oko 1 h na vrh Kozika. Put nije lak jer
vodi strmim i vrlo kr{evitim terenom. Spomenik popu glagolja{u u Gatima

Povijesni muzej u Gatima
LITERATURA
(M. – skr. Mosor) ]urkovi}, V.: Vila od M. Zora dalm. 1, 1844., 187; Perun~ino Gojen~e: Na M. Nar. list 18, 1879., 82; Rutar, S.: [to zna~i
ime »M.«? Nada 1, 1883., 5; Ivani{evi}, F.: Poljica. Narodni ìvot i obi~aji Zagreb 1903-6. (639 str.); Kerner, F.: Geologische
Beschreibung der M. planina. Wien 1904. (340 str.); Pavich Pfauenthal, A.: M. (na hrv., tal. i njem.) Leipzig 1907. (62 str.); Lukas, F.: O
M. (granice, ime, postanak). Velebit 1, 1908., 186; Pavich Pfauenthal, A.: M. Smotra dalm. 21, 1908., br. 78-85; Girometta, U.:
Vranja~a. HP 22, 1926., 33; Prebeg, Z.: Hrv. planinarstvo u Dalmaciji. Ve~er 7, 1926., br. 1651; Girometta, U.: »Ledenice« u srednjo-
dalm. kr{u. HP 23, 1927., 93; Buli}, V.: Planinari na M. Novo doba 10, 1927., br. 162 i 234, 1927.; 12, 1929., br. 57; Tresi} Pavi~i}, A.:
M. do 100 godina. Novo doba 10, 1927., br. 297; Cevc, P.: M. PV 28, 1928., 9 i 34; Bonjolo, E.: Iz zimskih motiva na{eg M. Jadranska
po{ta 5, 1929., 54; Girometta, U.: Jo{ o Vranja~i. HP 26, 1930., 20; Girometta, U.: M. planina. HP 26, 1930., 76; Sinov~i}, S. I.: Crtice iz
pro{losti M. HP 26, 1930., 86; Bognolo, E.: S Englezima na M. HP 26, 1930., 115; Girometta, U.: Turizam m. podru~ja. Novo doba 13,
1930., br. 44; Pasari}, J.: Pl. dom na M. HP 27, 1931., 314; Stahuljak, V.: Pl. slava na M. HP 28, 1932., 337; Cveti{i}, V.: Sun~ani dan
na M. S planina i gora IV, 1933., 73; Horvat, L.: Izlet na M. HP 30, 1934., 194; Stanger, U.: Istarska glavica na M. Istra 6, 1934., br. 10;
Girometta, U.: Turizam m. podru~ja. Soko na Jadranu 9, 1934., br. 1-2; Copeland, F.: An ascent of Mount M. Jugoslavija 5, 1934., 205;
Girometta, U.: Spiljski nalazi u srednjoj Dalmaciji. HP 31, 1935., 289 i 323; Cveti{i}, V.: Dojmovi s M. Jutarnji list 24, 1935., br. 8405;
Cveti{i}, V.: M. Svijet 10, 1935., br. 1; Regner, B.: Pioniri planinarstva u Splitu. HP 31, 1935., 82; Vrdoljak, S.: Na Ljutom kamenu. HP
32, 1936., 353; Maru{i}, D. F.: M. u pohode. Novo doba 19, 1936., br. 214; Girometta, U.: Lugarnica na M. Novo doba 20, 1937., br. 3;
Vrdoljak, S.: Na{ {umski dan. HP 34, 1938., 33; Vrdoljak, S. Veselje u Kr{u. HP 34, 1938., 362; Banovec, @.: Sa puta na M. HP 35,
1939., 225; Regner, B.: M. planina i po~eci planinarstva u Splitu. Gl. Prim. banovine 2, 1939., 6; Stefanovi}, R.: M., planina bratske
suradnje seljaka i planinara. Na{a domovina 3, 1940., br. 1-2; Lu~i} Roki, P.: U splitskom kraju. HP 37, 1941., 18; @agri, M.: M. PV 41,
1941., 88; Vrdoljak, S. Prvi posjet M. nakon oslobo|enja. NP 1, 1949., 205; Grimani, A.. Vranja~a i Bi{evo biseri prirodnih ljepota. NP 1,
1940., 205; PD »Mosor« 1926–1951. PD »Mosor« Split 1951. (52 str.); Grimani, A.: Na{i splitski izleti. NP 3, 1951., 168; Grimani, A.:
Vickov stup na M. NP 4, 1952., 233; Kirigin, B.: Visinska meteorolo{ka stanica Ljuva~ – M. NP 5, 1953., 185; Feren~ina, J.: Lugarevom
stazom na strmi M. NP 5, 1953., 202; Ljubeti}, J.: U srcima na{im po~iva gromada granita. NP 6, 1954., 455; Vrdoljak, S.: Kroz pro{lost
do sada{njice. NP 6, 1954., 351; Peruzovi}, S.: Pioniri na M. NP 8, 1956., 247; Krpan, M.: Ptice planine M. i najbliè okolice. Larus 9-10,
1957., 125; Poljak, @.: M. NP 10, 1958., 4; B.I.^.: Uvodi}ev »Manifest pl. misli«. NP 10, 1958., 24; Dul~i}, V.: Sjevernom padinom M.
NP 10, 1958., 181; Tartaglia, S.: Sa jednog spel. istraìvanja. NP 10, 1958., 184; Filips, \.: Borova {umica kod doma na M. ugroèna od
prelca. NP 13, 1961., 101; Markovi}, M.: O imenu M. NP 15, 1963., 28; Polji~ki zbornik 1, 1968. i 11. Zagreb 1971. Izd. KPD Polji~ana
Priko; Vrdoljak, S.: PD »Mosor« Split 1945–1967. Komisija za povijest sporta SOFK Hrvatske. Split-Zagreb 1988. (76 str.); Poljak, @.:
Planinarstvo u Dalmaciji i U. Girometta. NP 21, 1969., 107; Regner, B.: Zapisi o m. lugarima. NP 22, 1970., 127; Grimani, A.: Kako smo
gradili Vickov stup. NP 24, 1972., 185; Vrdoljak, S.: Srda~ne veze planinara i m. stanovnika u pro{losti. NP 24, 1972., 102 - 50 godina
PD »Mosor« Split. Split 1975.; Bla{kovi}, V.: M. i njegov heroj Vicko. NP 31, 1979., 251; Margeti}, A.: Pod Svetojurskom stijenom (Kozik).
PL 5, 1975., 82; Margeti}, A.: Sa m. lugarnice na Debelo brdo. PL 5, 1975., 37; Tollazzi, B.: Usponi na M. NP 27, 1975., 94; Tabak, P.:
M. pasteli. NP 27, 1975., 123, 169 i 204; Tollazzi, B.: Usponi »100 èna na vrh M.«. NP 28, 1976., 127; Margeti}, A.: Mosorska Tepla
Pola. NP 32, 1980., 42; Pera, M.: Tajne M. NP 33, 1981., 252; Lovri}, K.: Pedeset godina na M. NP 33, 1981., 252; Petri~evi}, S.: Vesele
ène m. NP NP 34, 1982., 145; Sunko, M.: Trideset godina Vickovog stupa na M. NP 34, 1982., 279; êko, M.: Oj M. NP 43, 1991., 71;
Petri~evi}, S.: Put Vile M. HP 87, 1995., 204; Gabri}, G.: 70 godina {pilje Vranja~e. HP 91, 1999., 11-12, 338.

Autobusni vozni red
U Splitu su tri autobusna terminala. U Sukoi{anskoj ulici, kod Suda i
MUP-a, polazi{te je linija br. 32, 34, 35, 37 i 90. S Rive kod Kule (tr`nica)
polazak je linija br. 27, 28, 29 i 60. Me|ugradske linije polaze s Autobusnog
kolodvora. Pri planiranju uspona valja provjeriti vozni red zbog mogu}ih
promjena. Obi~no se mijenja po~etkom ljeta i po~etkom zime. Za posjet Mo-
soru i Polji~koj planini najva`nije su ove linije:
Br. 28. Dubrava (Sitno Gornje) u 5,00; 8,30; 11,00; 13,30; 14,30; 15,30; 18,15; 20,30 i 22,30 h
(sub. i ned. u 8,30; 11,00; 14,30; 18,15 i 20,30).
Povratak u 4,30; 5,15; 6,20; 9,45; 12,10; 14,30; 14,15; 17,00 i 19,20
(sub. i ned. u 5,20; 9,45; 12,10; 17,00 i 19,20)
Br. 27. @rnovnica od 5,30 do 16 h svakih 30’ (sub. u 5,00; 6,00 i 12,00, u ned. u 5,30; 12,00 i 19,00)
Br. 29. Srinjine –Tugare – Naklice (T do Tugara, G do Gata) r. d. u 5,10; 6,00; 8,30; 10,30; G11,45; G13,30; 14,30;
15,30; T16,30; 18,15 i T20,30;
sub. 5,10; 6,00; 8,30; 10,30; 12,10; 14,30; T16,30; 18,15; 20,30 i 22,30;
ned. T16,45; 8,30; 10,30; T12,10; 14,30; T16,30; T18,15; 20,30 i T22,30.
Povratak iz Naklica (T od Tugara, G od Gata) r. d. 4,45; 5,50; 6,45; 9,20; 11,20; G12,45; G14,30; 15,30; 16.20;
T17,20; 19,15 i 21,15; sub. 4,45; 5,50; 6,45; 9,20; 11,20; 13,00; 15,30; T17,20; 19,15 i 21,15;
ned. 5,00; T7,40; 9,20; 11,20; T13,00; 15,30; T17,20; 19,15 i 21,15.
Br. 60. Omi{ svakih 30’ (sub. i ned. svaki sat).
Br. 35. Dugopolje (G. Dolac) u 5,00; 6,00; 8,00; 10,00 i 16,00 (svaki dan).
Br. 34. Klis (Solin) u 5,00; 6,00; 8,00; 10,00 i 16,00 (sub. i ned. u 6,00; 10,00; 12,00 i 14,00).
Br. 32. Ku~ine (Mravinci) u 5,00; 6,00; 7,00; 8,00; 9,00; 12,00; 17,00 i 20,00 (sub. i ned. u 6,00; 10,00; 13,00; 17,00 i
20,00).
Polji~ka planina
Prirodne zna~ajke. Izme|u Mosora i mora pruà se 14 km duga~ka gor-
ska kosa koja dijeli Srednja od Primorskih Poljica (v. Mosor). Prosje~na joj
je visina 500 m, a {irina 2 km. Veoma je pravilnog oblika: ima izraèn hrbat
i dvije padine. Osobito je zanimljiva primorska padina koja, poput Kozjaka,
ima tri pojasa: donji, koso poloèn, plodan fli{ni pojas, nad njim stjenovit
odsjek visok stotinjak metara koji se nadaleko bijeli od kamena vapnenca, a
povrh njega, na tjemenu planine, kra{ku visoravan {iroku do 500 m. Stije-
ne iznad Omi{a (ji.) stekle su glas me|u sportskim penja~ima koji su u nji-
ma dosad svladali gotovo stotinjak smjerova.
Polji~ka planina, Omi{ i u{}e Cetine s Omi{ke Dinare (Josip Pej{a)

Ime planine. Iako je plani-
na cjelovit i dobro ocrtan
masiv, narod za nj nema za-
jedni~kog imena. Svako selo
na podno`ju za svoj dio pla-
nine ima vlastito ime. Tako
se od z. prema i. mogu ~uti
imena Sv. Jure, Perun, Vr{i-
ne, Pi{}enica, Pripal, Os-
trog, Jasen, Stubica, Letu{a,
Sumaksim, Vela gora, Sto-
morica, Mala vrata. Ime
Mo{nica je jedinstven naziv
kojim se koriste stanovnici i.
Stijene Babja~e iznad Prika s penja~kim smjerovima podno`ja. Najvi{i je vrh Za-
hod (594 m; neki ga nazivaju Vela gora), na kojem je veliki telekomunika-
cijski objekt s prilaznom asfaltnom cestom.
Stanovni{tvo. Srednja Poljica na sjevernoj (zagorskoj) strani zapravo su

niz zaselaka koji tvore ~etiri sela. To su smjerom z.-i. @rnovnica, Srinjine,
Tugare i Naklice. Zaselke povezuje splitski prigradski autobus i gotovo sva-
ka njegova postaja moè posluìti kao polazna to~ka za uspon na hrbat. Us-
poni u prosjeku traju oko 1 h. Sela na drugoj strani planine, u Donjim (pri-
morskim) Poljicima, sastoje se dva od niza zaselaka. Prvi niz je uz morsku
obalu i povezan Jadranskom magistralom. Drugi se niz nalazi na gornjemu
rubu fli{nog pojasa, na visini od 300 m (Podstrana, Jesenice, Zeljevi}i,
Krug, Du}e) koji je nastao u 13. i 14. st. povla~enjem stanovnika s nesigur-
ne obale u okrilje planine. Danas, nakon {est stolje}a, odigrava se suprotan
proces: stanovnici opet silaze k moru.
Planinarstvo. Iako je rije~ o niskoj planini, zavre|uju posjet neke njezine

istaknute to~ke jer uz malo truda pruàju lijepe vidike. Njihove nadaleko
vidljive glavice prastara su kultna mjesta, o ~emu svjedo~i i ime vrha Perun
iznad Stobre~a koje je sa~uvalo trag pretkr{}anskoga vjerovanja (Perun je
bio bog gromovnik starih Slavena). Na tim se mjestima danas nalaze kape-
lice ili njihovi ostaci (Sv. Jure, Sv. Ivan, Sv. Maksim, Gospa od Sniga na
Stomorici). Na oba svoja kraja planina svr{ava kao odsje~ena: na i. se ru{i
okomitom stijenom Babja~om do u{}a Cetine, a na z. stijenom Peruna do
rje~ice @rnovnice. Obje stijene omogu}uju penja~ke uspone.
Izbor prilaza. Kao prilaz hrptu moè posluìti niz konjskih staza koje po-
vezuju sela Srednjih s Primorskim Poljicima preko planinskih prijevoja.
Takvih je prijelaza sedam, a neki su od njih i markirani. Preporu~a se pri-
laz sa s. strane, iz Srednjih Poljica, sa silazom u Primorska Poljica, prvo za-
to {to time uspon po~inje na ve}oj nadmorskoj visini i manjeg je nagiba, te
drugo {to je prilaz sa s. strane ugodniji za sun~ane pripeke. Stigav{i na pri-
jevoj, treba hrptom l. ili d. do vrha koji smo odabrali, ra~unaju}i s time da
su neki od njih obrasli te{ko prohodnom i trnovitom makijom koja se raz-
rasla nakon prestanka kozarstva. Planina je u posljednje doba postala pra-
vim {etali{tem starijih planinara jer obiluje putovima i stazama pa mogu
svaki put birati smjer po vlastitu ukusu. Posebno su ugodne {etnje primor-
skom padinom zimi, jer su sve staze u zavjetrini za{ti}ene od bure i okrenu-
te suncu i moru. Zagorskim podno`jem planine, uzdu` Srednjih Poljica,
kroz Srinjine i Tugare do terminala u Naklicama, vozi prigradska autobus-
na linija iz Splita (v. vozni red). Svaka njezina postaja moè posluìti kao
polazi{te za uspon. Opisat }emo {est prijelaza preko planine.

£ 1. Srinjine – Sv. Jure –
Stroànac. Iz Splita auto-
busom do a. p. Srinjine, oda-
kle se glavnom cestom uz po-
tok Vilar ide natrag 15’ do
skretanja l. na konjsku sta-
zu. Njom ima 1,30 h blagog
uspona do prijevoja na Peru-
nu te sz. do crkvice sv. Jure
(441 m, kao orijentacija mo-
è posluìti dalekovod). Po-
vratak do prijevoja i silaz na Lova~ka ku}a pod Sv. Maksimom
drugu stranu do izvora poto-
ka Stroànca i dalje do a. p. Stroànac na Jadranskoj magistrali, odakle auto-
busom u Split (veza svakih pola sata).
£ 2. Srinjine – Podstrana – Sv. Martin. Iz Splita do a. p. Srinjine pa s
glavne ceste u jz. smjeru blagim usponom 1 h do kapelice sv. Ivana na prije-
voju. S prijevoja najprije l. hrptom pa silaz kroz selo Podstranu do Sv. Mar-
tina na Jadranskoj magistrali ili preko zaselka Mura do Mutograsa. Odavle
natrag u Split autobusom (veza otprilike svaki sat).
£ 3. ^vr~i}i – Veliki O{trok – Sv. Martin. Tre}i prijevoj na Polji~koj
planini prolazi 600 m z. od V. O{troka (481 m). Prilazi mu se iz zaselka ^vr-
~i}i (druga a. p. od Srinjina), odakle je 1 h blagog uspona. S prijevoja si}i na
drugu stranu zavojem prema jz. u selo Podstranu i zatim na Jadransku ma-
gistralu kao pod 2.
£ 4. Podume – Jesenice – Krilo. Iz Splita do a. p. Podume (Pothume).
Od kriànja u Podumima cestovnim odvojkom u j. smjeru 15’ prema plani-
ni, zatim l. preko napu{tenih zaselaka Ume i Bari}i, pa u velikom zavoju na
prijevoj i. od vrha V. O{trok (481 m), ukupno 45’. Na drugu stranu silaz u
zaselak Zeljevi}i i zatim d. preko Starih Jesenica u Krilo ili preko Kruga do
Suhog potoka na Jadranskoj magistrali (1 h).
£ 5. Do~ine – Sv. Maksim – Krug. Iz Splita do a. p. Do~ine (najisto~niji
dio Tugara). Od zadru`nog doma »Tugare« i vodovoda iz 1899. g. treba s
glavne ceste skrenuti d. 1,3 km (20’) do crkve Male Gospe (381 m). Cesta
dalje vodi do repetitora na Zahodu (594 m), najvi{emu vrhu Polji~ke pla-
nine (prilaz vrhu nije dopu{ten). Tom cestom uzbrdo 500 m do zaravan-
ka, gdje }e parkirati oni koji dolaze automobilom. Sa zaravanka se moè
svratiti d. (izme|u dva kamena humka) za nekoliko min u {umovit dolac s
lijepom lova~kom ku}om koju je sagradilo 1990. Lova~ko dru{tvo Tugare.
Uspon nastavljamo cestom
jo{ 200 m i izme|u dva ka-
mena humka skre}emo s
ceste d. ravno uz brijeg do
kapelice sv. Maksima (Su-
maksim, 508 m) na samo-
mu planinskom hrptu. Si-
laz na drugu stranu 15’ u
Krug i dalje kao pod 4. Pos-
toji i varijanta uspona od
Male Gospe do Bari}a d.
konjskim putem.
Hrbat Polji~ke planine i kapelica sv. Maksima

£ 6. Naklice – Stomorica – Du}e – Omi{. Iz Splita do a. p. Naklice, za-
tim 1 h uspona na planinski prijevoj do crkve Gospe od Sniga na Stomorici
(ime nastalo od Sveta Marija saìmanjem). Za orijentaciju moè posluìti
izdaleka vidljiv dalekovod. Silaz na drugu stranu d. {irokim kamenitim pu-
tem u selo Du}e i zatim cestom niz vinograde u omi{ku ~etvrt Priko do cr-
kve sv. Petra (prvi spomen u doba kralja Slavca g. 1074.) podno stijena
Babja~e (popularno alpinisti~ko penjali{te). Preko mosta na Cetini je 10’ do
sredi{ta Omi{a (autobus za Split svakih pola sata).
£ 7. Naklice – Lisi~ine – Omi{ 30’. Rije~ je o silazu, a uvr{tavamo ga u pl.
izlete zbog posebne ljepote i vidika. To je kamenom poplo~an put koji se iz
Naklica (v. 6) spu{ta u velikim zavojima do Prika na d. obali Cetine kroz
dubok i uzak kanjon potoka Lisi~ine.
Omi{ka Dinara
Prirodne zna~ajke. Prirodni nastavak Polji~ke planine u ji. smjeru jest

Omi{ka Dinara (Omi{ka za razliku od Dinare iznad Knina). Te dvije plani-
ne, neko} jedinstven masiv, razdvaja kanjonski prodor kojim je rijeka Ceti-
na stvorila sebi izlaz do mora. Odavle se Dinara pruà poput mo}na i gole-
ma kamenoga masiva, strmih pa i okomitih strana, u duìnu od 15 km, a
zatim se niìm kosama povezuje s ograncima Biokova. Kao i Polji~ka plani-
na, na primorskom se podno`ju pruà poput zelene trake pojas plodnoga
fli{a, samo {to on ovdje nije vodoravan, nego poput goleme kose police zavr-
{ava desnim krajem u blizini najvi{ega vrha.
Planinarstvo. Iako je visinom i prostranstvom mala planina, Dinara
omogu}uje nekoliko zanimljivih pl. doìvljaja. Ve} sam prodor Cetine jedin-
stven je po pejza`noj vrijednosti. S primorske strane lak je uspon iz Omi{a
do samoga vrha. U zale|u su okomite stijene kanjona Cetine, a na njihovu
dnu stisnuta je cesta {to vodi mimo lijepih slapova kod Radmanovih mlini-
ca. Na z. rubu planine, na okomitoj stijeni iznad Cetine, ko~i se na nepris-
tupa~noj hridini oku te{ko dostupna srednjovjekovna gradina, a ispod nje,
blizu Omi{a, privla~i pogled slikovita tvr|ava Mirabela. Stijene visoke do
300 m, sli~no kao i na drugoj strani Cetine, privla~e alpiniste svojom pristu-
pa~no{}u, jer se diù gotovo iz samoga grada. Pl. tradicija ove planine veza-
na je uz podru`nicu HPD-a »Dinara« u Omi{u (osn. 1936.), zatim PD »Bo-
rak«, a od 1996. PD »Imber-Mosor«. Gra|ani Omi{a su u posljednje doba u
planini uredili tri pl. skloni{ta, a sportski penja~i opremili su brojne pe-
nja~ke smjerove, najvi{e, oko 30, iznad stijena u Priku, a 17 smjerova u
Prodor Cetine izme|u Omi{ke Dinare (l.) i Polji~ke planine

podru~ju Panova (200 m od
grada cestom prema Radma-
novim mlinicama). Planinar-
ski je najzanimljiviji uspon na
sam vrh Omi{ke Dinare, ali je
atraktivan i kra}i uspon Omi{
– Bau~i}i – tvr|ava Stari Grad
(1 h), pa zatim silaz na drugu
stranu u Panovo za 20’.
£ 1. Omi{ – Borak – Ra{elj-
ka – Dinara 3 h. Omi{ je
glavna polazna to~ka za uspon
do vrha. Do Omi{a iz Splita
prigradskom autobusnom li-
nijom (26 km, veza svaki sat).
Omi{ je primorski gradi} (2000
stan.) na Jadranskoj magistrali,
slikovito smje{ten oko u{}a Ceti-
ne, s nekoliko hotela i lijepom pla-
òm. U povijesti je poznat kao sije-
lo gusara koji su u mleta~ko doba
zadavali mnogo jada trgova~kim
brodovima. U njemu su imali svo-
je sijelo knezovi Ka~i}i, a poslije
njih [ubi}i. Na to doba podsje}aju
ru{evna tvr|ava Mirabela na oko-
Omi{ka Dinara, Omi{ i Cetina s Polji~ke planine (Josip Pej{a)
mitoj stijeni povrh grada i tvr|ava
Stari grad visoko u planini. Pri planiranju uspona iz Omi{a posluìt }e nam za orijen-
taciju izdanak {ume koji se u obliku tamnog pojasa diè prema vrhu s d. strane oko-
mitih stijena.
Iz Omi{a put vodi s Jadranske magistrale od Vatrogasnog doma (iz ulice
Fo{al) i o{tro se penje ulicom Put Borka u nekoliko zavoja u selo Borak. Ve}
nakon 10’, prije kbr. 23, skre}e l. uzbrdo markirana staza, dok }e cestom
nastaviti oni koji idu automobilom. Putem se u zaselku Lelasi l. odvaja sta-
za do Fortice, s vrlo lijepom panoramom (sada se u Fortici ure|uje ugosti-
teljski objekt). Pro{av{i zaselke Bau~i}e i Pe{i}e, staza prolazi l. od glavice s
kapelicom sv. Stipana Bora~kog i uspinje se u ji. smjeru (lijep vidik natrag,
preko u{}a rijeke Cetine, na Polji~ku planinu). Na 4. km cesta zavr{ava u
napu{tenom selu ê~uci, gdje }e parkirati oni koji dolaze automobilom. Iz-
nad ê~uka uspinje se staza d. podno`jem stijena kroz spomenutu lijepu
borovu {umu zasa|enu 1934. Putem se na kontaktu stijena i podno`ja na-
lazi nekoliko zanimljivih polu{pilja zagra|enih suhozidom, koje su stolje}i-
ma sluìle kao zaklon ljudima i blagu. Kr{evita staza vodi {umskim hladom
do blago nagnute zaravni s
izvorom vode na Ra{eljki
(nije za pi}e). Oko 50 m s. od
izvora, preko potoka, nalazi
se polu{pilja u kojoj je lo-
va~ko-planinarska ku}a Je-
lini stanovi sagra|ena od su-
hozida i brvana (odmor i
zaklon). Od izvora o{tro l.
preko kamene ograde iznad
koje je d. 20 m druga pl. ku-
}ica. U ku}ama se moè pre-
no}iti (ponijeti vre}u za spa- Pl. skloni{te na Omi{koj Dinari (Tomisalv Pavlin)

Omi{ka Dinara iz doline rijeke Cetine
vanje), a opskrbljene su {tednjakom i osnovnim posu|em. Dalje treba koz-

jom stazom pro}i kroz stijenu na mjestu gdje je ona najprohodnija i najnià,
do prostrana kr{evitog zaravanka Straìne. Usred ravni je otvor bezdana
zvanog Jama na stazi. Odavle ima jo{ desetak min uspona, s kamena na ka-
men do najvi{eg vrha Omi{ke Dinare (863 m). Po geodetskom objektu na
tjemenu, narod ga zove i Kula. Vidik se pruà na more, dolinu Cetine, Mo-
sor i Poljica, a osobito je lijep na otok Bra~.
£ 2. Mogu}nosti silaska. Za silaz je na izbor nekoliko na~ina. Jedan je
hrptom na z. preko niza kamenih glavica (Straìne, Imber, Gavranovo gni-
jezdo, Mala [trbina, Gavrani}, Ple}a) sve do posljednjeg vrha u obliku gole
hridine. Na njoj sablasno str{i gradina koju narod zove Fortica. Povjesni-
~ar Klai} misli da je to Starigrad iz doba ugarskih kraljeva. S Fortice silaz u
Omi{ u j. smjeru preko Pe{i}a, putem uklesanim u ìvu stijenu, ili na drugu
stranu prema Cetini niz vrlo strmu borovu {umu do ceste, oko 100 m od
Omi{a. Druga je mogu}nost od vode na Ra{eljki u i. smjeru preko prijevoja
Careva gomila do kriànja na hrptu, te odavde 30’ silaza u selo Poda{pilje
do izleti{ta Radmanove mlinice na obali Cetine odakle je 10 km cestom u
Omi{. Tre}a je i najduà mogu}nost najprije uspon od spomenutog kriànja
u i. smjeru do lova~ke brvnare »Jano{eva koliba«, odavle 30’ na hrbat pla-
nine, te njim 40’ na vrh s kapelom sv. Vida, odakle silaz u zavojima do Lok-
ve Rogoznice (30’), te starim konjskim putem na z. natrag u Omi{. Dakako
da svi ovi putovi mogu posluìti i za uspon, ali je u tom smjeru orijentacija
mnogo teà.

Biokovo
Divovski planinski lanac Dinarida nigdje nije tako blizu moru, a tako visok
kao u Biokovu. Vidik s mora na njegovu impozantnu fasadu sa stijenama,
to~ilima, procjepima i tornjevima duboko se doima svakoga. U jednom tre-
nu pogled obuhva}a vru} pijesak plaà, zelenilo primorskog ruba, tisu}u
metara visok pojas stijena, a povrh svega bijele vapnena~ke vrhove najljep-
{e planine u Dalmaciji. Bogatstvo pejzaà, po~ev{i od plavog mora pa do vr-
hova {to se danju naziru kroz veo sivih i ljubi~astih nijansi, o zalazu sunca
kroz rumenilo, a no}u kao tamna kulisa {to str{i u zvjezdano nebo, u mno-
go~emu nadma{uje ljepotu Alpa. No uza sve dimenzije i nagibe, Biokovo je
pristupa~na planina. Na njezino tjeme vodi niz staza {to se probijaju kroz
stijene na prvi pogled neprohodne, a na sam vrh vodi dobra, asfaltirana ces-
ta, najvi{a cesta u Hrvatskoj. Svaki posjet ovom divu me|u na{im planina-
ma pruà izvanredan doìvljaj jer su tu na malom prostoru sabrani neo-
bi~ni kontrasti prirode, oboga}eni vidicima na more.
Smje{taj i gra|a. Biokovo u uèm smislu jest masiv {to se pruà od prije-
voja Dubci (288 m) na cesti Brela – Zadvarje do prijevoja Staza (897 m) na
cesti Tu~epi – Kozica u duìnu od po prilici 25 km, a u {irem smislu pruà
se sve do Neretve u duìnu od preko 60 km, obuhva}aju}i i Rili}-planinu. U
popre~nom smjeru planina je vrlo uska. U svom najvi{emu dijelu, izme|u
V. Brda i Turije, {iroka je samo 7 km. U pejzaù je osobito zna~ajno da je
greben s najvi{im stijenama samo 3 km zra~ne linije od mora. Te su stijene
gra|ene od jurskih vapnenjaka, zbog ~ega je u njima izraèna sva kra{ka
grubost i plastika, za razliku od blaè svedenih kupolastih vrhova gra|enih
od slojeva gornje jure.
Tri regije. Profil Biokova, osobito u sredi{njem dijelu, vrlo je karakteristi-
~an. Podno`je mu je blago nagnuta zaravan, {to se od mora diè do visine
od 300 m, gra|ena od fli{a i zbog toga plodna i zelena. To je pojas bujne zim-
zelene vegetacije s mediteranskim kulturama masline, loze i smokava. Na-
jimpresivniji je pojas stijena visok oko 1000 m koji djeluje istodobno lijepo i
stra{no. I u tim golim stijenama ima vegetacije: to je pojas hrasta medunca
i crnoga graba s primjesama crnoga bora. Povrh stijena pruà se tre}a regi-
ja koja ima oblik valovite visoravni {iroke 3–4 km, s bogato razvijenim
kra{kim reljefom. Visoravan je s obje strane ome|ena nizom vrhova kupo-
lasta oblika. Zanimljiviji su oni s primorske strane: [ibenik, Stropac, Vo-
{ac, Sinjal, jer se prema mo-
ru ru{e strmim stijenama.
Kopneni niz, u kojemu je i
najvi{i vrh Biokova, spu{ta
se prema zale|u blaè i pos-
tupnije.
Reljef visinske regije. Vi-

soravan je carstvo krasa, u
kome osobitu pa`nju zaslu-
ùju tri pojave. Jedna je neo-
bi~an sustav ponikava nalik
kraterima Mjese~eve povr{i-
ne, tzv. mreàsti kras. Neki
stru~njaci smatraju da su
ovdje u kra{kom procesu
postojale dvije faze, tako da Makarsko primorje s Biokovom u pozadini

Boginjavi ili mreàsti kras na biokovskoj visoravni
su nastale ponikve u ponikvama. Promjer im je prosje~no 150 m, a dubina
60–80 m. U njima su oaze lijepih bukovih {uma, ostatak nekada{njega
kompaktnog pojasa, degradiranog zajedni~kim djelovanjem ~ovjeka i kli-
me. U oblikovanju reljefa zna~ajan su ~initelj bili ledenjaci, ali kako glacija-
cija nije bila sna`na, njihove }e tragove prepoznati samo stru~njak. Sve ove
pojave karakteriziraju sredi{nji, najvi{i dio Biokova. U ji. dijelu reljef je bla-
ì zbog manje visine. Sz. dio, oko vrha Sv. Ilije, izdvaja se posebnim izgle-
dom poput jednostavnog hrpta s dvije padine. Njegova primorska padina
~ini oko sela Basta golem amfiteatar stijena visokih oko 1000 m (osobit pej-
za`ni doìvljaj!).
[pilje i jame. Bogatstvom i raznoliko{}u svoga podzemlja Biokovo je pra-
vi hrvatski biser. Prema speleolo{kom katastru SO HPD-a »Biokovo« (Ma-
karska, Dalmatinska 5), dosad je poznato oko 600 spel. objekata, od kojih je
istraèno 400, ali se istraìvanja nastavljaju. Tri su jame dublje od 500 m:
Stara {kola, Vilimova i Pod Kamenitim vratima. Mnoge su po obliku sli~ne
bunarima. Ulaz im je obi~no na dnu ponikava, a nastale su okomitim djelo-
vanjem vode. Zahvaljuju}i uskom otvoru, na njihovu se dnu ~esto nalazi
vje~ni snijeg {to ga je jo{ do sredine 20. st. siroma{an svijet vadio uz ìvotnu
opasnost i snosio na magarcima u primorje za turisti~ke potrebe. Silaz u
takve jame bio je prava vratolomija, jer se trebalo koristiti granama uba~e-
nih stabala ili primitivnim ljestvama. Mnoge se jame na dnu granaju u labi-
rint podzemnih {upljina, katkada i u nekoliko etaà.
Flora i fauna. Visinski pojas Biokova vrlo je zanimljiv s botani~koga gle-
di{ta. Njegova bogata flora, osobito tercijarni relikti, odavno
privla~e brojne stru~njake. Evo nekih uglednijih imena: J.
Host 1802., F. Portenschlag 1818., R. Visiani 1824., M.
Tomasini 1827., Lj. Welden 1829., B. Biasoletto 1832.,
saski kralj Friedrich August II. 1838., G. Clementi
1846., A. Alschinger 1859., M. Sardagna 1860., T. Pic-
hler 1870., C. Studniczka 1880., I. Baumgartner 1906.,
A. Teyber 1909., a u novije doba na{i botani~ari I. Hor-
vat, F. Ku{an i J. Radi}. Od biljaka spominjemo ende-
mi~nu ze~inu (Centaurea biokovensis) i biokovsko
zvonce (Edraianthus pumilio), zatim rijetke biljke kao [iben~anin Robert Visiani
(1800.–1878.) opisao je u
{to su zimski kravljak, rumena vodoljenka, polegla »Flori Dalmatici« i biljke s
Biokova

karta 39
Biokovo
(ima rupu)

tre{njica, velika kositernica i hrvat-
ska trpkovina, te za planinare osobi-
to zanimljivu narcisu koja pokriva
~itave livade. Plodne zemlje na Bio-
kovu ima u pojedinim dolcima, gdje
je bri`no ogra|ena suhozidom. U na-
{e doba, istodobno s razvojem turiz-
ma u Podbiokovlju, ispa{a i obra|i-
vanje dolaca gotovo su posve zamrli.
Zahvaljuju}i prestanku kozarenja,
Biokovsko zvonce, za{ti}eni endem biljni se pla{t postupno obnavlja.
Biokovska priroda formalno je za{ti-
}ena odlukom Hrvatskog sabora od 1981. g. kojom je 19.550 ha planine
progla{eno parkom prirode, a sa svrhom dugoro~ne za{tite pejza`nih i
znanstvenih vrijednosti. U novije je doba u planini uspje{no naseljeno ne-
koliko stotina divokoza i muflona.
Klimatski tako|er treba razlikovati nekoliko pojasa. U visinskom pojasu

mnogo je oborina (na Vo{cu 1845 mm), obla~nih dana i magle, a na stijena-
ma bura zna od sije~nja do oùjka puhati tolikom silinom da je pogibeljna
za ìvot (1927. poginuo planinar-botani~ar Maks Mandl). U planini su na-
jugodniji ljetni mjeseci, ali uspon kroz stijene treba poduzeti zarana zbog
àrkog sunca.
Povijesna zbivanja vezana su uglavnom za Makarsko primorje. Rimski

trag sa~uvan je u imenima Brela (Berulia), Bast (Bisto) i Makar (Mucu-
rum). U 6. st. Makar je bio sjedi{te biskupa. U znak toga u Makarskoj pos-
toji Trg 4. svibnja 533. U doba antike Biokovo se zvalo Adrion. Za vrijeme
srednjovjekovne Hrvatske Biokovo je bilo uto~i{te znamenitih neretljan-
skih gusara, a u 16. st. sluìlo je stanovni{tvu kao zbjeg pred turskim nale-
tima. Na biokovskom podno`ju nastao je Ka~i}ev »Razgovor ugodni«. Po is-
tjerivanju Turaka 1646., do{lo je na pustu zemlju novo stanovni{tvo iz
unutra{njosti, ali kako je zaziralo od mora, naselilo se podalje od obale pod
samim stijenama. Tek u 18. st. zapo~elo je silaènje na obalu. Tako je npr.
Makarska nastala od pristani{ta sela Makar. Ime Biokovo potje~e, prema
Biokovske stijene iznad Basta

Akademijinu Rje~niku, od osobnog imena Bijelko. Narod planinu naziva
Bijakova, pogotovo sa zagorske strane.
Putovi. Za posje}ivanje Biokova najva`nija je Biokovska cesta koja je pro-
bijena s prijevoja Staze na sam najvi{i vrh Sv. Juru prilikom izgradnje TV
objekta (g. 1979. je asfaltirana, a poslije i njezin odvojak do pl. doma pod
Vo{cem). Naredbom Skup{tine op}ine Makarska od 15. 2. 1980. o na~inu
za{tite Biokova, cesta je zatvorena brkljom i promet je dopu{ten samo u od-
re|eno vrijeme (od zore do sumraka), uz naplatu (taksa za osobni automo-
bil). Istom je naredbom zabranjeno branje cvije}a, loènje vatre, bacanje ot-
padaka i svako nagr|ivanje prirode. Za provedbu ove naredbe ovla{tena je
[umarija Makarska. Od uzlaznih pje{a~kih pristupa s primorske strane
najva`nija su tri: od Makarske preko Makra, od Velikog Brda na Lokvu i od
Basta na Sv. Iliju (svi su markirani). Svojim izduènim oblikom planina je
vrlo prikladna za uzdu`no planinarenje. Ovo je obilje`je iskori{teno pri tra-
siranju Biokovske pl. staze. Pje{a~ki usponi iz Makarskog primorja, iako su
naporni zbog izloènosti suncu i vrlo strmi, jedinstveni su doìvljaji.
Planinarstvo. Tradicija planinarskoga posje}ivanja Biokova prili~no je
duga. Prvi poznati uspon zabiljeìo je opat A. Fortis 1773., zatim G. Conci-
na 1804., kapetan Bossio 1812. (poslije je poginuo
od groma na Triglavu), a s usponom kralja Fried-
richa Augusta II. 1838. zapo~inje era bota-
ni~kih pohoda. Osobitog je odjeka imao opis us-
pona A. Sto{i}a 1875., koji je najprije objavljen
na talijanskom jeziku, a zatim preveden u Vi-
jencu (1877.) i Klai}evu »Zemljopisu« (1878.).
Era suvremenog planinarenja po~inje s osniva-
njem HPD-a »Biokovo« u Makarskoj 1929., ko-
je je 1931. dalo izgraditi stazu na vrh planine
(Lokva – Sv. Jure), a 1934. podiglo pl. dom pod
Saski kralj, amater botani~ar, Friedrich
Vo{cem. Uspon na planinu popularan je izlet August II. popeo se 1838. na Sv. Juru
me|u turistima obalnog podru~ja, pogotovo
me|u strancima. Glavna su planinarska sredi{ta Dom pod Vo{cem, pl. ku-
}a »Slobodan Ravli}« (biv{a lugarnica na Lokvi) i Pl. ku}a pod Sv. Jurom.
Osim toga, smje{taj je mogu} s odobrenjem [umarije Makarska (Ul. kralja
Petra Kre{imira IV. br. 36) u lugarskoj ku}i Osi~ine iznad Basta (v. 9), iz-
nad Gornjih Brela na Bukovcu i na La|eni (v. 2). Na zagorskoj padini
smje{taj je mogu} u lova~koj ku}i Lova~kog dru{tva »Zec« iz Zagvozda.
Mnoge od nekada{njih planinskih staja danas su ure|ene kao ku}e za od-
mor (La|ena, Vo{ac). Od vodi~a po planini najopse`niji je »Biokovo« F. Ku-
{ana (Makarska 1971.). Godine 1986. izdao je PD »Biokovo« iz Makarske
vodi~ »Biokovo« na ~etiri jezika, a 1990. opse`nu monografiju Ive Puhari}a
»Biokovo, planina i planinarstvo« (282 str.).
Alpinistika. Iako je veli~ajnost biokovskih stijena odavna poznata, one su
zbog udaljenosti od alpinisti~kih sredi{ta prili~no kasno privukle prve pe-
nja~e. Stijene se odlikuju visinom i velikim brojem nerije{enih problema
(Gili}, S.: »Stijene koje jo{ ~ekaju«, PL 1, 1970., 16). Tako npr. divovski am-
fiteatar iznad Basta pruà izvanredne penja~ke mogu}nosti. Osobitost pe-
njanja u Biokovu jest blizina mora i njegova stalna prisutnost u vidiku pe-
nja~a, jedinstvena mogu}nost u europskim razmjerima. Alpinisti~ka era
zapo~ela je 1955., a vezana je uz razvitak splitskog AO »Mosor«. Dosad je
registrirano oko 40 penja~kih smjerova.
Biokovska pl. staza. Osnovao ju je PD »Biokovo« iz Makarske 9. 9. 1979.
Traje 4 dana hoda, ima 20 KT. @igovi su u Dru{tvu, a kod skupnih izleta no-
si ih vodi~ sa sobom. Put zapo~inje kod zadru`nog doma u Ba~ini kod Plo~a

(KT 1) i vodi sve do Gornjih Brela, povezuju}i sve popre~ne putove koji vo-
de iz Podbiokovlja u Zabiokovlje. Zna~ajan je po tome {to uzdu`no povezuje
cijelo Biokovo, gotovo od Neretve do Cetine, u zra~noj duìni od 60 km (pe-
dometrom 110 km), ali valja spomenuti da na nekim dionicama markacije
dugo nisu obnavljane te da su neke visinske dionice (npr. oko Sv. Ilije) re-
zervirane samo za iskusne planinare.
Pou~ni ekolo{ki put »Dr. fra Jure Radi}«. Ovaj put s 15 KT, od kojih
je 7 na Biokovu a 8 u Podbiokovlju, osnovali su, uredili i sve~ano otvorili 25.
7. 1991. Op}ina Makarska, Institut »Planina i more« i HPD »Biokovo«, u
~ast znanstveniku i osniva~u Malakolo{kog muzeja, Biokovskoga bota-
ni~kog vrta i Instituta »Planina i more«. Osim toga, tiskali su i vodi~-dnev-
nik u koji se otiskuju ìgovi na KT i izradili po~asnu zna~ku za one koji pri-
je|u put. Ukupna je duìna puta oko 33 km, a obilazak traje ukupno 17 h
hoda. Dnevnik i zna~ku izdaje HPD »Biokovo« u Makarskoj. U Dnevniku
~itamo: »Na ovom su putu u~ionice velikih povijesnih i prirodnih znameni-
tosti, zna~ajne to~ke na moru, na obali i sve do planinskih vrhova gdje su se
sklonile mnoge endemske i reliktne biljne vrste, zajednice i ekosistemi.
Dok idemo ovim putem, idemo nogom, okom, pame}u i srcem, te korak po
korak otkrivamo i produbljujemo spoznaju u lancu zakonitosti prirode.«
Biokovski botani~ki vrt Koti{ina. Odlukom Op}ine Makarska od 2. lis-
topada 1984. progla{eno je 16,5 ha zemlji{ta iznad sela Koti{ine hortikul-
turnim spomenikom pod nazivom Biokovski botani~ki vrt Koti{ina. Vrt je
ure|en zahvaljuju}i Op}ini, [umariji Makarska i Institutu »Planina i mo-
re«. Svrha mu je uzgajanje i za{tita najzna~ajnijega biokovskog bilja, pla-
ninskog i mediteranskog. U vrtu su posebno istaknute vrste kojima je na
Biokovu prvo nalazi{te ili su za Biokovo posebno zna~ajne (me|u njima i
glasoviti endem biokovsko zvonce). Predvi|a se da }e se na to podru~je, uz
300 samoniklih biljnih vrsta, presaditi jo{ nekoliko stotina vrsta ili podvr-
sta (dobar je dio ve} i zasa|en). Vrt odràva [umarija Makarska uz stru~nu
suradnju Instituta »Planina i more«. Turisti~ki savez Op}ine tiskao je vodi~-
prospekt vrta, a godine
2000. tiskan je opseàn ilus-
trirani vodi~ autorice Ljerke
Regula Bevilaqua. Pokreta~
osnivanja bio je franjevac i
znanstvenik dr. Jure Radi}
(1920.–1990.). Vrt se nalazi
na j. padinama Biokova iz-
nad sela Koti{ine na visini
od 350 do 500 m, 3 km od
Makarske. Do sela se ide
najprije kao u Makar (v. 1)
Biokovski botani~ki vrh u Koti{ini kod Makarske
do nadvo`njaka, onda d.
Jadranskom magistralom 200 m do zgrade Elektrodalmacije, odakle l. be-
toniranim putem u Koti{inu. Do Koti{ine se moè i vozilom ako se nakon
prijelaza Jadranske magistrale, na 1. km ceste Makarska – Vrgorac, u {umi
skrene l. betonskim kolnikom (prohodan je i za manji autobus). Iza sela vo-
di staza 5’ do ulaza koji je ozna~en plo~om. Kroz vrt vodi sustav stazica s
kojih se moè promatrati biljni pokrov.

Usponi iz Podbiokovlja
Izbor prilaza. Glavne su polazne to~ke za uspon na najvi{i vrh Sv. Juru
Makarska u Podbiokvlju i Zagvozd u Zabiokovlju. Od brojnih primorskih
prilaza opisat }emo tradicionalni iz Makarske preko Vo{ca, zatim iz Veli-
kog Brda preko pl. ku}e na Lokvi i onaj iz Basta zbog veli~anstvene panora-
me najve}ih biokovskih sti-
jena. Sve su to dugi i naporni
usponi, ve}im dijelom izloè-
ni suncu, i zato ih valja po-
duzeti ranom zorom. Skloni-
{te u tom dijelu planine mo-
gu pruìti pl. ku}a »S. Rav-
li}« na Lokvi, Pl. ku}a pod
Sv. Jurom i Pl. dom pod
Vo{cem (privremeno zatvo-
ren). Tko ima vozilo moè
sti}i do doma na Vo{cu, pl.
ku}e pod Jurom, pa i do sa-
moga vrha asfaltiranom ces-
tom.
£ 1. Makarska – Makar –
Pl. dom Vo{ac – Sv. Jure
5,30 h. Tradicionalni i naj-
kra}i pje{a~ki prilaz po~inje
u Makarskoj.
Makarska (11.743 stan.) jest
sredi{te podbiokovskoga ili Ma-
karskog primorja i jedno od naj-
poznatijih ljetovali{ta na Jadra-
Jz. stijena Vo{ca sa [trbina nu, s ve}im brojem ugostitelj-
skih objekata (hoteli »Makar-
ska«, »Meteor«, »Dalmacija«, »Biokovo«, »Osejava«, »Park«, »Rivijera«, »Miramare«
i »Biokovka«), kampova, restauracija i trgovina. Nalazi se na Jadranskoj magistrali i
ima dobre autobusne veze (Split 62 km; 20 puta na dan od 4 do 22 h). Za promet stra-
naca brinu se turisti~ke agencije, Turisti~ko dru{tvo, PD »Biokovo« i tvrtka »Bioko-
vo Active Holydays« specijalizirana za izlete na Biokovo. U gradu postoji Gradski
muzej, ~uveni Malakolo{ki muzej i galerija slika »Gojak«. Glavni ures grada su lijepe
plaè u okolici i borove {ume. Najprometnije su ulice Obala kralja Tomislava i Mari-
neta, a me|u najduljima je Kalalarga ([iroka ulica). Sredi{te mjesta je Ka~i}ev trg s
Rendi}evim spomenikom pjesniku Andriji Ka~i}u Mio{i}u iz 1890., katedralom sv.
Marka i baroknom ~esmom iz
1775. Vrijedi razgledati franje-
va~ki samostan iz 1400. g. (obn.
1540.), sa starom bibliotekom,
zbirkom baroknih umjetnina i
Malakolo{kim muzejem. PD
»Biokovo« (osn. 1929. kao pod-
ru`nica HPD-a) ima sjedi{te u
Dalmatinskoj ul. 5.
Uspon po~inje s Ka~i}eva tr-

ga, odakle treba krenuti uz-
brdo izme|u katedrale i tr-
`nice, presje}i Ul. M. Pavli-
novi}a, pa Ulicom put Mak-
ra i nadvo`njakom preko
Jadranske magistrale, za- Vidikovac [trbine na prijevoju pod Vo{cem

tim produìti asfaltnim i be-
tonskim putem kroz tera-
saste kulture loze i maslina
te kroz zimzeleno ra{}e u se-
lo Makar (223 m; 40’ od Ma-
karske). Makar je prastaro
naselje koje je neko} imalo
obrambeni karakter i bilo
va`nije od Makarske. Nas-
tupom sigurnijeg razdoblja
stanovnici su se po~eli spu-
{tati k moru. Danas je Ma-
kar samo predgra|e Makar-
ske. Iznad Makra gra|ena
staza ulazi u kr{ te se penje
svladavaju}i jaku strminu
brojnim zavojima. Na tom
napornom usponu od gotovo
3 h treba savladati preko
1000 m visinske razlike na
zra~noj udaljenosti od samo
1,5 km(!), a kroz teren koji
na prvi pogled izgleda nep-
rolaznim. Staza je ipak dob-
ra i sigurna, a uspon je sam
po sebi atraktivan planinar-
ski doìvljaj. Sa svakim met- Vrh Sv. Jure i pl. ku}a pod njim
rom uspona vidik se {iri, a pogledu na Makarsku pod na{im nogama nema
premca na Jadranu. U donjoj polovini puta uspon vodi kroz lijep pojas {u-
me crnoga graba i mimo bunara Voda, gdje je uobi~ajen odmor. Dalje kroz
borove {umarke i ~istinom do Kru{ke (2 h od Makarske). Stabla kru{ke na
tom mjestu vi{e nema, ali je tu jo{ uvijek uobi~ajen odmor. Posljednji dio
puta prolazi kroz same stijene i stiè na hrbat do prijevoja [trbine (1326
m), uska vrata pod vrhom Vo{ca, odakle je jedan od najljep{ih vidika u cije-
loj Hrvatskoj (orlovski pogled na Makarsku i njezino primorje s jedne, a na
vrletne stijene Vo{ca s druge strane). Na prijevoju po~inje biokovska viso-
ravan. Ji. obronkom Vo{ca dalje nekoliko min gotovo vodoravno, obilaze}i s
l. strane ve}u ponikvu, blagim silazom u {umarak do doma (3,30 h od Ma-
karske).
Pl. dom pod Vo{cem (1370 m)
zidana je jednokatnica, smje{te-
na u Kapetanovu dolcu. Ima ku-
hinju, blagovaonicu, nusprosto-
rije, terasu i 4 spava}e sobe (ka-
pacitet 10 osoba). Vodom se op-
skrbljuje iz cisterne. Obi~no je
otvoren i opskrbljen u ljetnoj se-
zoni, ovisno o zanimanju posje-
titelja i prema dogovoru. Iznad
doma je posa|ena lijepa borova
{uma. Do samoga doma moè se
i automobilom s ceste za Sv. Ju-
ru odvojkom od 500 m (25 km od
Makarske). Prvi dom na tom
mjestu sagradio je HPD »Bioko-
vo« iz Makarske 1934. (otv. 25.
Pl. dom pod Vo{cem svibnja). Za vrijeme rata bio je

sru{en, a 1953. obnovio ga je PD
»Biokovo«. Poslije je predan
ugostiteljskom poduze}u »Mor-
nar« iz Makarske koje i danas
njime upravlja (vodi se spor o
vlasni{tvu). Dom je dobra polaz-
na to~ka za pohode po biokov-
skoj visoravni, a osobito za us-
pon na najvi{i vrh. Veoma je
zahvalan i izlet od 30’ na ob-
li`nji Vo{ac (Voàc), koji se svo-
jim vrhom (1421 m) nadvio po-
vrh Makarske. Zbog toga jedin-
stvenog poloàja ubraja se me|u
najljep{e vidikovce na Jadranu Kapelica sv. Jure na istoimenom vrhu kod TV objekta
(pogled u dubinu 1,5 km na Ma-
karsku i njezine plaè).
Uspon od Doma na Sv. Juru traje 2 h, a vodi labirintom kr{a i ponikava,
zbog ~ega se treba pa`ljivo dràti markacije. Od Doma u s. smjeru preko ko-
se Kolovrat, a zatim mimo niza ponikava (Grgina, Stara, @arenica itd.).
Oko 50 m ispod puta nalazi se otvor jame Stara ledenica, a malo dalje d. od
puta velika jama nazvana po divljim golubovima Golubinjak. Preko Pajine
glavice i Dubokog dolca put dalje vodi na Babine vrkle (45’ od Doma), gdje
se staza ra~va (oprez, kriànje je lako previdjeti!). L. staza vodi do pl. ku}e
»S. Ravli}« na Lokvi (20’), a d. na vrh (1,15 h). Uspon vodi najprije kroz kr{,
zatim izlazi na cestu, odakle d. ima oko 300 m do Pl. ku}e pod Jurom.
Pl. ku}a pod Sv. Jurom (1594 m) betonska je zgrada iz 1968. koju je HTV Zagreb
1988. ugovorno dao na uporabu HPD-u »Biokovo«, a dru{tvo ju je uredilo i adaptiralo.
Ima spavaonicu s 22 skupna leàja, opremljenu kuhinju, elektriku i cisternu. Nalazi se
uz samu cestu i pristupa~na je vozilima. @ig vrha je u ku}i.
Od ku}e do vrha ima 30’ us-
pona. Postoje tri varijante
uspona: cestom koja vodi do
TV objekta na vrhu, osigu-
rana èlj. uètom, ide l. od
ku}e (sluì kao zimsko osi-
guranje, naro~ito za bure) i
malo d. tzv. kabelskom tra-
som. Na vrhu je TV objekt u
koji ulaz nije dopu{ten. D.
od objekta, uz ogradu, stiè
se za nekoliko min do kape-
lice sv. Jure.
Sv. Jure (1762 m), najvi{i vrh
Biokova i drugi po visini u drà-
vi, kamenita je kupola s malim
zaravankom koji je zauzet veli-
kom betonskom zgradom i tele-
komunikacijskim objektima
(zgrada na najve}oj nadmorskoj
visini u Hrvatskoj!). Na mjestu
dana{njeg objekta nalazila se
sve do 1964. kapelica sv. Jure,
po kojoj je vrh dobio ime. Vrh
Biokova prastaro je kultno mje-
sto, mo`da jo{ iz pretkr{}an-
skog razdoblja. Prvi je sigurni
spomen na kapelicu iz g. 1646.
TV objekt na Sv. Juri i biokovska cesta
kad je prilikom sklapanja ugo-

vora izme|u Mle~ana i Primora-
ca kapelica bila obnovljena. Ota-
da se ovdje svake godine 3. kolo-
voza odràvalo pro{tenje. Odlu-
kom crkvenih vlasti u na{e se
doba slavlje kod kapelice odrà-
va svake godine zadnje subote
mjeseca srpnja. Po sporazumu s
crkvenim vlastima kapelica je
prilikom izgradnje TV objekta
premje{tena s vrha neznatno ni-
è. Odavle se pruà izvanredan
vidik na biokovsku visoravan i
njezine nebrojene ponikve, na-
lik Mjese~evu pejzaù (mreàsti
kras). Za lijepa vremena vidi se
Biokovska cesta – najvi{a u dràvi Imotsko polje s kotlovima Crve-
noga i Modrog jezera, a preko
mora Apeninsko gorje u Italiji. Si. ispod vrha isti~e se u kr{evitoj okolici kotlina Raz-
vale, puna rastresita kamenog materijala. Prema mi{ljenju nekih geografa, u njoj je
za diluvija bio ledenjak koji je svojim djelovanjem preina~io reljef ovog kotla.
£ 2. Makarska – Tu~epi – Staza – Sv. Jure, cestom 31 km. Biokovska

cesta, probijena 1965. od prijevoja Staze na vrh Biokova zbog TV objekta,
najvi{a je cesta u Hrvatskoj. Na njoj vlada poseban reìm, a prilaz vozilom
napla}uje se. Ona omogu}uje lak prilaz posjetiteljima koji ne mogu svladati
napore pje{a~kog uspona. Po izlasku iz Makarske u smjeru Dubrovnika, va-
lja prije benzinske crpke skrenuti s Jadranske magistrale l. uzbrdo Rodi}e-
vom cestom u selo Tu~epe. Oko 1 km iza sela odvaja se o{tro l. biokovska ces-
ta u zavojima na hrbat planine (16,5 km), do kapele sv. Ilije (879 m) na prije-
voju Stazi. Tu d. silazi put u Zagoru, a ravno u sz. smjeru produùje asfalti-
rana cesta na vrh (jo{ 15 km). Ona vodi uzdu` biokovske visoravni izme|u
primorskoga i kopnenog niza vrhova. Usput je mogu} lak uspon d. na Kimet
(1536 m) i l. na Sinjal (1333 m). Prolazi ~as ljutim kr{em, ~as povezuju}i broj-
ne zelene dolce s napu{tenim pastirskim stajama (Lemi{ni dolci, Ov~je staje,
La|ena, Grubi{i}, Pa{ali}). Na 4. km od Staze prolazi mimo {umarske ku}e
na La|eni; na 9. km, na Stipkovcu, odvaja se l. nizbrdo krak ceste 900 m do
Pl. doma pod Vo{cem; na 21,5. km prolazi uz Pl. ku}u pod Jurom. Zadnja 2
km do vrha cesta je prili~no strma i uska; obi{av{i V. Troglav (1659 m) s i.
strane, prelazi na z. padinu Sv. Jure i uspinje se na njegov vrh u nekoliko
o{trih zavoja.
£ 3. Makarska – Veliko Brdo – Pl. ku}a »Slobodan Ravli}« na Lok-

vi – Sv. Jure 5-6 h. Uspon preko sela Veliko Brdo (293 m) sli~an je onome
preko Makra, ali mu planinari sve vi{e daju prednost jer je najkra}i prilaz
pl. ku}i »S. Ravli}« na Lokvi. I ovaj prilaz pruà izvanredan doìvljaj veli-
~anstvenih stijena i strmina, a osim toga nudi na izbor tri varijante, ve}
prema ukusu ili sposobnostima posjetitelja. Iz Makarske se ide u Veliko Br-
do od Autobusnog kolodvora 50 m u smjeru Splita Ulicom A. Star~evi}a, za-
tim d. Ul. kipara Me{trovi}a i nakon 100 m l. Ul. Mlikarice do Jadranske
magistrale. Njom l. 50 m prema Splitu, pa preko ceste d. pje{a~kom stazom,
u s. smjeru, u Veliko Brdo (45’ od Makarske). Tko dolazi iz Splita, skrenut
}e s Jadranske magistrale u Veliko Brdo kod prometne plo~e na ulazu u
Makarsku l. betoniranom cestom. Oko 5’ iznad crkve markacija se ra~va u
tri varijante: ravno gore mimo [tropca 3 h, malo l. preko Krjave 3 h i l. pre-
ko Ba{kovi}a 4 h. Najsigurniji je put preko [tropca, opasniji preko Ba{kovi-
}a, a usponu preko Krjave dat }e prednost samo oni koje èle alpinisti~ko-
speleolo{ku avanturu.

Put preko [tropca vodi najprije 25’ poloìtim strmcem, zatim d. kroz
Stubicu (oprez, staza je mjestimice obru{ena) do Velikog to~ila (30’) i o{tro
uzbrdo pod stijenu [tropca (1 h). Dalje l. na suprotnu stranu uvale do prije-
voja (40’), prije kojega se moè d. odvojkom za 30’ na vrh [tropca (vidik).
Preko prijevoja i dalje preko glatkog ruba stijene Solila (mjesto opasno
zbog bure), odakle se ve} vidi ku}a. Do nje jo{ 20’ stazom iznad dolca. Budu-
}i da su dijelovi staze kroz sipar obru{eni bujicama, na tim je mjestima pot-
reban poja~an oprez.
Varijanta preko Ba{kovi}a vodi iz V. Brda cestom l. 30’ u zaselak
Ba{kovi}i-@lib, zatim 50’ pored napu{tenih ku}ica uz pje{~ane odlome u za-
vojima do velikoga Miletina bora (50’), gdje skre}e l. preko doca i nastavlja
30’ po dobroj stazi preko sipara u Jelin dolac. Dalje l. ispod otvora velike
{pilje (10’) i ravno gore 30’ po tzv. Skalinama do borove {ume (30’), odakle
d. u zavojima kroz {umu pored vrha Borovca na Prasina dol (50’). Iz dola d.
40’ preko brojnih dolaca do pl. ku}e (4 h od Velikog Brda).
Varijanta preko Krjave po~inje blagim usponom, zatim sve o{trije u bla-
gim zavojima do Koritina, gdje ulazi u kuloar (30’). Slijedi 45’ uspona stije-
nom kroz kuloar koji je mjestimi~no osiguran èlj. uètom. Iznad kuloara
kratak, ali strm skok i desetak m police, tako|er osigurane uètom (15’).
Oko 30’ dalje ljeti je ugodno osvjeènje u hladnoj {pilji Krjavi, s lijepim vidi-
kom na primorje. Prije uspona valja se raspitati o stanju osiguranja u ku-
loaru.
Pl. ku}a »Slobodan Ravli}« (1467 m) zidana je prizemnica s ravnim betonskim
krovom, sagra|ena 1902. za {umarske potrebe. U narodu je poznata pod nazivom Lu-
garnica na Lokvi, jer je ispod nje lokva, zapravo {irok, obzidan bunar koji sabire
ki{nicu. Neko} je sluìo kao pojili{te za blago, a kako sto~arenja vi{e nema, voda se
koristi za ljudsku upotrebu. Ku}u su 1981. dobili planinari iz Makarske i adaptirali je
za planinarske potrebe. Nazvali su je po svom ~lanu koji je prilikom planinarske akci-
je poginuo na Biokovu 16. si-
je~nja 1981. Ima jednu prostori-
ju s 12 leàja. Otvorena je viken-
dom od 1. 5. do 1. 10. Nije opskr-
bljena hranom. Obavijesti: HPD
»Biokovo«, 21300 Makarska,
p.p. 75. Oko 15’ stazom l. od ku-
}e moè se do ledenice Dusa,
okomite jame duboke 80 m. Se-
ljaci su se neko} u nju spu{tali
primitivnim ljestvama i izvla~ili
led vitlom. Na dnu se jama {iri u
golemu podzemnu prostoriju s
neiscrpnim koli~inama vje~no-
ga snijega i leda. Tek oni plani-
nari koji si|u u tu hladnu i
mra~nu dubinu mogu shvatiti
svu strahotu i veli~inu podzem-
lja u dinarskom krasu.
Od pl. ku}e treba na Sv. Ju-

ru stazom desno, koja je sag-
ra|ena 1931. kako bi turisti-
ma olak{ala uspon na vrh.
Mimo Turinova dolca (na
dnu je golema, ali lako pris-
tupa~na jama) stiè se za 20’
na Babine vrkle (dalje v. 1).
Pl. ku}a »Slobodan Ravli}« iznad Lokve

£ 4. Bast – Motika – Pl.
ku}a »S. Ravli}« na Lok-
vi – Sv. Jure 6 h. Ovaj us-
pon kroz stijene, iako je pri-
li~no vratoloman, dobro je
uhodan jer je glavni pu~ki
prijelaz iz Zagvozda u Zabio-
kovlju do Podbiokovlja na
primorskoj strani. U selo Ba-
st stièmo s Jadranske ma-
gistrale, s raskri`ja Ba{ko
Polje odvojkom od 3 km. Na
ra~vi{tu pred kamenolomom
Lugarnica na Osi~inama (Salvatore Milano) asfaltiranom cestom d. do cr-
kve 20’. Mogu}nost parkira-
nja u selu. Bast je smje{ten terasasto u d. kutu golema amfiteatra {to ga ~i-
ne stijene [ibenika i Sv. Ilije. Od crkve u Bastu uspon do izvora Korita 35’.
Dalje 20’ uspona stazom preko strmih sipara do ra~vanja markacija gdje
treba d. 1 h uspona uz sipar i zatim 15’ kroz pojas crnoga bora iznad kojeg
je opet ra~vanje: l. na Sv. Iliju preko Osi~ine (v. 9), a d. o{tro uzbrdo vodi
na{a staza. Ponovno prelazi sipare, zatim pojas degradirane bukove sasto-
jine i na kraju kroz odlome stijena pored {iljaste Motike za 1 h izlazi na vi-
soravan Motiku do dolca s napu{tenim kolibama. Visoravan je dobila ime
Motika po {iljastoj stijeni. Desno preko valovite visoravni markiranom Bio-
kovskom pl. stazom do pl. ku}e »S. Ravli}« na Lokvi jo{ 1 h.
Usponi iz Zabiokovlja
Izbor prilaza. Prilazi Biokovu sa zagorske strane polaze s ceste [estano-
vac – Zagvozd – Vrgorac. Gotovo svako selo na toj cesti pruà mogu}nost
uspona nekim od dobro uhodanih putova na biokovski hrbat. Ovi prilazi,
dodu{e, ne pruàju osobite vidike, ali su ugodniji od primorskih zbog pos-
tupnog uspona i {umskoga hlada. Ve}ina ih nije markirana, ~ak je i s kar-
tom orijentacija te{ka, pa se ne preporu~uje uspon bez vodi~a. Osim niè
spomenutih, postoji i niz drugih nemarkiranih uspona, tako npr. od Turije
na [}irevac (1364 m; 3,30 h), od Rogli}a na Sv. Vid i Sv. Rok (3,30 h), od G.
Brela preko lova~ke ku}e na Bukovac (1290 m; 3 h) itd. Glavna je polazna
Pogled sa Sv. Jure na biokovski hrbat i vrh Sv. Ilija na njegovu desnom kraju

to~ka op}insko mjesto Za-
gvozd, koje je sjedi{te HPD-a
»Sv. Jure« (osn. 1995.). Za-
gvozd ima svakodnevnu au-
tobusnu vezu na liniji Split –
Zagvozd – Slivno i na liniji
Imotski – Zagvozd.
£ 5. Brzice – Pl. ku}a »S.
Ravli}« 5-6 h. Dva km od
Op}ine u Zagvozdu glavnom
cestom prema Vrgorcu, gdje
se treba raspitati za odvojak
u selo Brzice (nema putoka-
za). Iz sela (380 m) dobro
Lova~ka koliba Rì{}a u Zabiokovlju (Jo{ko Vukosav)
uhodanom stazom j. prema
planini do Krive Kaline i dalje do Uni{}a. Uspon slijedi stazu koja ide d. pre-
ma Brzi~inoj staji (sru{eni sto~arski stan), 1 h. Tu se staza neprimjetno
ra~va: d. je put u Kaoce (20 m od njega je bunar), a l. na{ put prema Jabuko-
vu podu, gdje je tako|er bunar s pitkom vodom (30’). Dalje jo{ 30’ kroz jelo-
vu {umu prema Ga}e{inu stanu i bunaru na Ozdrva~i (1200 m). Stazom
ravno gore, pa l. na ravan Podra{ac (1340 m), jo{ 30’. Uz rub jame Smrdu{e
prema zaravni Studenci i dalje prema pl. ku}i jo{ 1 h. Put nije markiran, ali
je dobro uhodan.
£ 6. Mili}i – Sv. Jure 3,30 h. Selo Mili}i (460 m) nalazi se 3,5 km ji. od
Zagvozda. S glavne ceste skre}e se u selo d. kod betonske autobusne ~ekao-
nice. Ve} nakon 100 m na ra~vanju skre}emo l. gornjim putem do raskri`ja
ceste povrh ku}e Ante Mili}a Lule. Tu iza ku}ice (ostave pokrivene beton-
skom plo~om) l. stazom u i. smjeru, pa d. i ravno naprijed prema planini.
Nakon 20’ markacija ulazi u {umu i kroz nju vodi do O~ijeskih bunara (tri
bunara; 1050 m; dovle je 1,45 h). Od bunara ravno gore po goloj strmoj pa-
dini, kratko kroz {umu, pa na Razvalu (padinu ispod samoga vrha). Ravno
gore po markaciji do zavoja asfaltne ceste pod samim vrhom i njom na vrh.
£ 7. Turija – Sv. Jure 4 h. Turija je cestovni prijevoj (700 m) oko 10 km ji.
od Zagvozda (ova stara napoleonska cesta danas prijevoj svladava tunelom
od 147 m probijenim 1978.–81.). Oko pola km prije tunela, prema Zagvoz-
du, u podru~ju zvanom Lozovci, odvaja se d. od ceste markacija. Blagim us-
ponom stiè do bunara u stanovima Lozovci, zatim kroz klanac Kr~a do bu-
nara na zaravni Ljubovi} (1050 m; dovle 2 h). Slijedi uspon kroz bukovu {u-
mu i zatim grebenom u zavojima na Sv. Juru tik ispred kapelice.
Usponi na Sv. Iliju

Skupina Sv. Ilije nalazi se sz. od sredi{njega dijela, a od njega se razlikuje
po tome {to ima oblik izrazita grebena. Najvi{i su joj vrhovi Kuranik (1550
m), Sv. Ilija (1640 m) i [}irovac (1618 m). Iako je malo nià, po slikovitosti
stijena i {irini vidika ne zaostaje nimalo za skupinom Sv. Jure. Usponi su
vrlo dugi, naporni i te{ki zbog velikih sipara i izloènosti suncu, i zato je
posje}uju samo rijetki iskusni planinari. Njezinim hrptom vodi i uzdu`na
Biokovska pl. staza. Skicirat }emo glavne mogu}nosti uspona na Sv. Iliju.
£ 8. Bast – Vela vrata – Sv. Ilija 4,30 h. Od Jadranske magistrale prema
Bastu v. 4. Od Drage, zapadnoga zaseoka Basta, markacija vodi iznad ka-
menoloma, obilazi ga u velikom luku preko sipara i po~inje uspon uz sipare
i odlome do prijevoja (45’). Tu markacija ide d. kamenitim zavojitim putem

mimo spomen-plo~e Maksimilijanu Mandlu (zagreba~kom botani~aru koji
je tu poginuo za nevremena g. 1927.), i u stalnom usponu kroz stjenovitu
dragu izlazi na Vela vrata (50’). Lijevo markacija vodi u Topi}a staje, a na{a
se nastavlja d. na greben, odakle treba po kr{evitu terenu do pojila (1 h), od
njega d. 20’ na visinsku to~ku 1591 m i dalje hrptom jo{ 45’ na Sv. Iliju
(1642 m). Oprez! Pred zavr{nim usponom, uz samu markaciju, duboka je i
okomita jama. Na vrhu je kapelica sv. Ilije obnovljena 2000. g.
£ 9. Bast – Osi~ine – Sv. Ilija 5 h. Do ra~vanja iznad izvora Korita v. 4
(1,35 h). Od ra~vanja l. do visokog skoka (20’), koji treba prije}i s najve}im
oprezom, do po~etka {ume (10’). Kroz {umu do lugarnice na Osi~inama
lak{e 1 h. Dalje borovom {umom do prijevoja i Plitkog dolca (20’) na grebe-
nu, odakle l. hrptom na Sv. Iliju (45’).
£ 10. Gornja Brela – [}irovac – Sv. llija 5 h. Od Donjih Brela s Jadran-
ske magistrale 4 km cestom u Gornja Brela, odakle markiranom trasom
Biokovske pl. staze kroz zaselak Zavetorje, preko bunara Grljaka i mimo
zanimljive {pilje Pozjate s izvorom pitke vode. Slijedi duga~ak uspon na
[}irovac (1618 m), potkraj sve o{trijom strminom. Od [}irovca hrptom pla-
nine blaè, ali uz oprez, sa {irokim vidicima, jo{ 40’ na Sv. Iliju.
£ 11. [ute – [}irovac – Sv. Ilija 4,30–5 h. Od Op}ine u Zagvozdu 7 km
seoskim asfaltiranim putem do zaseoka [ute u selu Rastovcu. Uspon navo-
dimo zbog lova~ke ku}ice (1000 m) kod [utinih stanova (5 leàja) koja se
moè koristiti s dopu{tenjem Lova~kog dru{tva »Zec« u Zagvozdu. U okoli-
ci je 14 cisterni s vodom, a 5’ d. od ku}ice jama Ledenica. Slijedi uspon kroz
prijevoj Vraca (1400 m) na vrh [}irovca. Tu izlazi na Biokovsku pl. stazu;
dalje njezinom trasom na Sv. Iliju.
£ 12. Dedi}i – Sv. Ilija 4,30 h. Dedi}i su zaselak 4 km od Zagvoda, odakle
l. s asfalta 2 km do male ku}e (seoskog odmarali{ta). Tu po~inje uspon i. 30’
do bunara Pri`marevac i jo{ 1,15 h do bunara na Dobrom dolu. Dalje d. pre-
ma klancu i O{trom vrhu, te grebenom na vrh.
£ 13. Stani}i – Kaoci – ûlica – Sv. Ilija 6 h. Od Op}ine u Zagvozdu 3
km do zaselka Stani}i, odakle 350 m l. do crkvice sv. Krià, zatim 2 km no-
vom cestom prema planini do bunara @iva voda (Pi{}et) i Jelovac. Odavle
uspon na i. jelovom {umom mimo ru{evne {umarske ku}e Zagorka s tri bu-
nara (1060 m), do lova~ke brvnare Kaoci (1100 m; 8 leàja; klju~ je kod Lo-
va~kog dru{tva »Zec« u Zagvozdu) – 2 h od Stani}a. Dalje l. na izvor Mi{ljen
gdje je zapu{teno lova~ko skloni{te s tri leàja (1200 m) i bunar (5’ l.), zatim
d. rubom dolca Mi{ljen do ledenice Jezero, te dalje ili l. prema vrhu ûlici ili
d. prema Kuraniku i Sv. Iliji jo{ oko 2 h.
Ju`ni dio Biokova

£ 14. Podgora – Pl. ku}a Podglogovik 3 h. PD »Vitrenik« iz Podgore
preuredio je na Biokovu, u podru~ju Podglogovik, staru seosku ku}u (863
m) za pl. potrebe i otvorio je 8. 9. 1985. Nalazi se ispod brda Glogovika
(1142 m), oko 10’ od prijevoja Staze. Ima dnevni boravak u kojemu je ka-
min, malu opremljenu kuhinju, predsoblje i tavan, ukupna povr{ina oko 40
m2. Moè joj se pri}i pje{a~kim usponom iz Podgore markiranom stazom
koja se penje u zavojima na biokovsku visoravan do asfaltne ceste na prije-
voju Stazi, dokle se moè do}i i vozilom iz Makarske (v. 2). Odavle je do ku-
}e jo{ 10’. Ku}a je zatvorena, a klju~ se ~uva u dru{tvu.
£ 15. Plo~e – Sta{evica 3–3,30 h. Planinari iz Plo~a obiljeìli su u naj-
ju`nijem dijelu Biokova (Rili} planini) stazu koja vodi preko planine u selo

Sta{evicu. Iz Plo~a se krene
Jadranskom magistralom
prema Splitu do mjesta [i-
pak, gdje se kod spomenika
skre}e d., pa potom odmah l.
uz Ba}inska jezera. Nakon
mosti}a 50 m od ku}e d. na
stazu i njom uzbrdo izme|u
Kleka i Koprle na prijevoj
pod Rukavcem (lak uspon
na Rukavac, 468 m; vidik na
Ba}inska jezera). Silaz na
drugu stranu kroz napu{te-
no selo Potklek, zatim preko
Ruji}a (crkva Svih svetih iz Pl. ku}a Podglogovik ([imun Bori})
17.–18. st.) i serpentinama
do Spilica, odakle d. starom cestom do Sta{evice (arheolo{ki lokalitet). Pov-
ratak je mogu} u Gradac preko Pase~ine i Grn~enika do ruba Stina, odakle
silaz u Gradac (3 h).
LITERATURA
(B. – skr. Biokovo, biokovski). Na prvom mjestu valja spomenuti Acta Biokovica, zbornike radova o prirodi b. podru~ja koje je objavio
Institut »Planina i more« u Makarskoj, pod uredni{tvom J. Radi}a (sv. I. 1981.–sv. V. 1989.); Sardagna, M.: Ein Ausflug auf dem B. in
Dalmatien. Oesterr. bot. Zeitschr. 11,1861., 177; Klai}, V.: Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb 1878. (str. 157); Tresi} Pavi~i}, A.
(pseud.: Mosorski guslar): B. Hrvatska br. 250, 1892.; Hirc, D.: Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb 1905. (str. 534); Tresi} Pavi}i}, A.:
Poleti oko B. Tuzla 1907.; Peterlin-Petru{ka, R.: Na B.-planini. Jutro 5, 1924., br. 41; Simonovi}, R.: B. HP 20, 1924., 39; Lali}, V.: [pilja
»Vilenjaca« u B. Priroda 16, 1926., 144; Cveti{i}, V.: Duhovski blagdani na B. Ve~er 8, 1927., br. 1961.; Rubi}, I.: B. HP 23, 1927., 34;
Szavitz-Nossan, S.: Maksimilijan Mandl. HP 23, 1927., 68; Cveti{i}, V.: Od Sv. Jure do Sv. Ilije na B. S planina i gora II, 1928., 24;
Mr|enovi}, V.: Jutro na B. Mladost 7, 1928., 75; Girometta, U.: HPD »Mosor« na B. planini. HP 28, 1929., 153, 184 i 208; Girometta, U.:
Splitski planinari na B. planini. Novo doba 12, 1929., br. 133; Rubi}, I.: Ispa{a na B. Hrv. geografski glasnik 1, 1929., 47; Voigt, A.: Sv.
Juro im B.-Gebirge. Jugosl. turizam 2, 1929., 325; Rogli}, J.: Glacijalni tragovi na B. Pos. izd. Geogr. dru{tva sv. 10, Beograd 1931.;
Prebeg, Z.: Po B. i oko njega. HP 27, 1931., 276; Girometta, U.: Na vrhu B. HP 28, 1932., 208; Stahuljak, V.: Pl. ku}a HPD-a na B. HP
28, 1932., 339; Cveti{i}, V.: No} na B. S planina i gora IV, 1933., 35; Pasari}, J.: Dvije nove ku}e HPD-a u gradnji. Jutarnji list 22, 1933.,
br. 7515; Cveti{i}, V.: Pripovijest iz B. Nar. novine 99, 1933., br. 98; [kurla Iliji}, V.: Makarska, njena brda i prolje}e. HP 30, 1934., 207;
Despot, I.: Na B. (pjesma). HP 30, 1934., 209; Girometta, U.: Turizam b. podru~ja. HP 30, 1934., 248; Mihordin, N.: Duhovski izlet na B.
HP 30, 1934., 255; Ravli}, J.: Makarska i njezino primorje. Split 1934.; Despot, I.: B. slava. Jadranski dnevnik I, 1934., br. 46; Rogli}, J.:
B. Geomorfolo{ka ispitivanja. Pos. izd. Geogr. dr. sv. 18, Beograd 1935.; Zanini, J. A.: Makarska u pro{losti i sada{njosti. Mostar 1935.
(50 str.); Bu{i}, K.: Ukleta Turija. Jadranska vila (Omi{) 8, 1935.; Pla~ek, J.: Izlet na B. HP 31, 1935., 183; Margeti}, A.: Po B. HP 32,
1936., 69; Brilej A.: Makarska in Vo{ac. PV 38, 1936., 397; Cveti{i}, V.: Nesre}a na B. Jutarnji list 25, 1936., br. 8778; Wester, J.: Izlet
na B. PV 37, 1937., 16; Vrdoljak, S.: Strminama i provalijama B. HP 33, 1937., 267; Banovi}, S.: »Zjatva«, najzanimljivija jama u b.
gorju. Priroda 28, 1938., 26; Margeti}, A.: No} na B. HP 34, 1938., 98; [imrak, J.: Preko B. do M. B. Sinjske. @umbera~ke novine 56,
1939., br. 37-41; Marion, V.: B. HP 35, 1939., 65; Providur, V.: Impresije s B. HP 36, 1940., 298; Horvat, I.: Istraìvanje vegetacija B.
Ljetopis JAZU 53, 1941., 163; Rubi}, I.: Sa Vo{ca. NP 1, 1949., 65; Stefanovi}, R.: Na B. iznad Makarske. Zapisi iz planina, Beograd
1951.; Mlinari}, V.: Na B. NP 4, 1952., 134; Lu~i} Roki, P.: Planine uz Jadran. NP 4, 1952., 295; Ujevi}, A.: Imotska krajina. Split 1954.
(208 str.); Frank, B.: B., lijepo ti si. NP 7, 1955., 240; Domac, R.: Flora i vegetacija to~ila u primorskom pojasu B. Biol. gl. 10, 1957., 13;
Jaga~i}, T.: Sli~ice s B. NP 9, 1957., 241; Reèk, B.: Vtisi z B. PV 57, 1957., 144; Poljak, @.: B. NP 10, 1958., 67; Domac, R.: [ume
dalmatinskog crnog bora na B. Acta bot. croat. 20/21, 1961-62., 203; Lu~i} Roki, P.: Krijesovi na B. NP 18, 1964., 442: Juri{i}, K.: Biv{a
crkvica Sv. Jure na vrhu B. Slava bo`ja 1965., br. 5-6, Makarska; Ku{an, F.: B. NP 18, 1966., 49; Donadini, F.: Na B. NP 203, 1958.,
153; Perkovi}, A.: Concinin uspon na B. NP 21, 1969., 29; Gili}, S.: B., stijene koje jo{ ~ekaju. PL 1, 1970., 16; Ku{an, F.: B. Malakolo{ki
muzej Makarska, 1971. (137 str.); Asanovi}, Lj.: B. i mi. PL 2, 1971., 2 – Radi}, J.: Cvije}e me|u kamenjem. Malakolo{ki muzej,
Makarska; B. Planinarsko-turisti~ki vodi~. PD »B.«, Makarska 1986.; Mihi}, Lj. I.: B., biser prirode. Podgora 1986.; Gabri}, G., Klari}, @. i
Luki}, O.: Jama Stara {kola na B. (-576 m). Speleolog 1988-9.; Puhari}, I.: B. - planina i planinarstvo. Makarska 1990.; Poljak, @.:
Istraìva~i b. prirode. Ekolo{ki gl. 3, 1993-4., br. 3-4, 22-29; Boì~evi}, S.: B. planina suprotnosti. Isto, str. 7; Luka~, G. Vegetacijske i
floristi~ke osobitosti B. Isto, str. 14; Luka~, G.: Pti~ji svijet B. Isto, str. 35.; Regula-Bevilacqua, Lj.: B. botani~ki vrt Koti{ina. Zagreb 1998.
(120 str.); Boì}, S.: B. snjegovi. Matica, 1999, 2, str. 2; Lueti}, T.: Planina B. Isto, str. 3; [oli}, M. E.: Cvjetno lice B. Isto str. 6; Boì~evi},
S.: Na{a najledenija planina uz more. Isto, str. 18.

Sv. Ilija na Pelje{cu
zemljovid str. 561
Prirodne zna~ajke. U z. dijelu poluotoka Pelje{ca, iznad mjesta Orebi}a,

gdje je poluotok {irok svega 5 km, diè se sa zelenog podno`ja bijeli vapne-
na~ki kameniti hrbat s kojega se na obje strane spu{taju stjenovite padine,
dijele}i j. i s. obalu poluotoka na dva zasebna svijeta. Iako je brdo na poluo-
toku, po svome poloàju i vidicima ima sve osobine oto~ne planine. Pelje{ac
je sa svih strana okruèn morem i samo ga uska stonska prevlaka spaja s
kopnom, a sv. Ilija je od toga mjesta udaljen ~itavih 60 km. Taj se vrh ne is-
ti~e visinom, no kako su apsolutna i relativna visina jednake, uspon i nije
laka tura, pogotovo za ljetnih vru}ina. Brdo obiluje florom u kojoj se isti~u
brojne endemi~ne vrste, a u fauni su zanimljivi ~agalj, muflon, divlja svinja
i ptice grabljivice. Cvijet nje`ne kockavice (Fritillaria tenella) nalazi se u
znaku pl. dru{tva iz Orebi}a.
Ime planine. Vrh Sv. Ilija dobio je ime po prastaroj istoimenoj kapelici na
vrhu. Staro mu je ime bilo Pelisac, a jo{ starije, iz pretkr{}anskog razdob-
lja, Perunovo brdo, o~ito kao kultno mjesto staroslavenskoga boga gromov-
nika. Po narodnom vjerovanju i Sv. Ilija ima gromovni~ke sposobnosti i za-
to takvu zamjenu imena susre}emo i na drugim vrhovima u Dalmaciji. U
Orebi}u se njeguje obi~aj da se na Sv. Iliju 1. svibnja sastaju planinari i iz
drugih pl. dru{tava. Podru~je j. od vrha Talijani su nazivali Monte vipera
(hrv. Zmijsko brdo), no to se ime sve rje|e ~uje.
Planinarstvo. Prvi poznati hrvatski opis uspona objavio je P. Kuni~i} u
svojoj putopisnoj knjizi »Mjesec dana pje{ke« (Zadar 1897.). Za Drugoga
svjetskog rata Talijani su pod vrhom sagradili skloni{te s cisternom, a na-
kon rata markiran je i put do vrha. U blizini vrha su i dvije lova~ke ku}e.
Polazna to~ka za uspon je Orebi} na j. obali Pelje{ca. Turistima u Orebi}u
preporu~uje se taj uspon kao atraktivan doìvljaj, no i cijelo podru~je obilu-
je dobrim stazama i zanimljivim izletni~kim to~kama kao {to su lijepi vidi-
kovci, kulturno-povijesne gra|evine i guste borove {ume. U sljede}im su
redcima opisana dva glavna pje{a~ka uspona i tre}i, koji je prikladan za pri-
laz automobilom.
£ 1. Orebi} – Urkuni}i – Sv. Ilija 3 h. Glavna polazna to~ka za uspon je
Orebi} na podno`ju gore.
Orebi}, neko} poznat kao zna~ajno pomorsko sredi{te, danas je najva`nije turisti~ko
mjesto na poluotoku, s nekoliko velikih hotela. Asfaltiranom cestom duga~kom 70
Orebi} i brdo Sv. Ilija

km, koja po~inje nedaleko od Stona, povezan je s Jadranskom magistralom, a ima i
brodske veze. Primorski pojas oko Orebi}a, duga~ak oko 8 km, odlikuje se lijepim pla-
àma i bujnom mediteranskom suptropskom vegetacijom koja se penje do visine 500-
600 m, gotovo pod same stijene. U Orebi}u djeluje PD »Sv. Ilija«.
Kod crkve na glavnoj cesti u Orebi}u skre}e markirani put u s. smjeru kroz
gustu borovu {umu u selo Urkuni}e. Od sela dalje u istom smjeru kroz gus-
tu mladu borovu {umu, gdje po~inje o{tar uspon od pola sata d. padinom.
Nakon dijela ravnog puta, koji je gra|en jo{ za vrijeme Austro-Ugarske,
skre}e se o{tro l. uz klanac. Klancem se nakon 1,30 h stiè pod vrh, gdje tre-
ba nastaviti u z. smjeru preko polja, te onda skrenuti d. utabanom i marki-
ranom stazom kojom ima jo{ 20’ do lova~ke ku}e (800 m). Sagra|ena je jo{
za Austro-Ugarske, ima pitku vodu iz cisterne, 6 leàjeva, plinski {tednjak i
kamin. Klju~ je pohranjen kod {umara, a dozvolu za uporabu daju »Hrvat-
ske {ume« koje ku}om upravljaju. Od ku}e jo{ 30’ u si. smjeru preko hrpta,
mimo velike kra{ke jame (l. od puta), uspon na sam vrh (961 m). Na vrhu je
ìg na kojemu je cvijet dalmatinske iglice, endemske biljke zna~ajne za Sv.
Iliju. S vrha je na jednu stranu vidik na tzv. velo i malo more, oto~je i, koji
put, do Monte Gargana u Italiji, a na drugu stranu na Biokovo, u{}e Neret-
ve i planine iza Dubrovnika, po~ev{i od Snije`nice pa, za lijepa vremena, do
^vrsnice i Veleì. Oko 200 m ji. od vrha lijep je vidik na Orebi} i 19 otoka i
oto~i}a Pelje{koga kanala.
£ 2. Orebi} – Bilopolje – Sv. Ilija 3 h. Iz z. dijela Orebi}a, od hotela »Bel-

levue«, cestom kroz borovu {umu za 20’ do franjeva~kog samostana Gospe
od An|ela i poznatog kapetanskoga groblja (vidik na grad i otok Koru~ulu).
U obli`njim selima mogu se nabaviti prehrambeni specijaliteti i pelje{ko vi-
no. Nastavljamo cestom jo{ 500 m u selo Bilopolje, gdje se kod izvora pitke
vode skre}e d. u s. smjeru o{trim usponom od 1 h do visoravni. Tu je u {umi
ra~vanje: d. je 45’ do lova~ke ku}e (dalje do vrha v. 1), a l. je 5’ do ku}e »Peli-
sac«.

Pogled na Kor~ulu s uspona na Sv. Iliju (Ivica Trojanovi})
Lova~ko-planinarska ku}a »Pelisac« nalazi se na visini od 590 m. Vlasni{tvo je

istoimenoga lova~kog dru{tva iz Orebi}a, a dana je na uporabu PD-u »Sv. Ilija« iz
Orebi}a. Ku}a ima pitku vodu (crpka je izvana), {tednjak na plin i na drva, opremlje-
nu kuhinju i 5 leàjeva. Usluge u ku}i se ne napla}uju. Od ku}e je na vrh Sv. Ilije, pre-
ko prije spomenute lova~ke ku}e, jo{ 1,15 h.
£ 3. Orebi} – Viganj – G. Nakovana 13 km – Sv. Ilija 2,40 h. Zbog veli-
ke cestovne dionice, ovaj je prilaz uglavnom rezerviran za posjetitelje s au-
tomobilom. Iz Orebi}a 9 km cestom uz more preko Vignja, zatim o{trim d.
zavojem uzbrdo jo{ 3 km preko prijevoja na visoravan do ra~vanja, gdje
markacija na betonskoj ku}ici upu}uje da treba d. krakom. Cesta nakon 1
km prolazi raseljeno selo Gornju Nakovanu (300 m), gdje treba parkirati
(nedavno je ta cesta produèna uzbrdo). Zatim treba najprije 40’ u i. smjeru
preko polja pa jo{ toliko o{trim usponom do pl. ku}e »Pelisac«. Dalje v. 2.
Podru~je izme|u G. i D. Nakovane zasluùje da se prokrstari uzdu` i popri-
jeko zbog lijepih pejzaà, raznih endemskih biljaka i povijesnih spomenika.
Osobito su dojmljivi ilirska gradina Grad (330 m) i {pilje Rupina i Spila s
prapovijesnim nalazima.
LITERATURA
Hirc, D.: Vrh Sv. Ilije. Prirodni zemljopis Hrvatske 1, 1905., 546; Bjelovu~i}, N.: Poluostrvo Rat (Pelje{ac). Naselja 11, 1922., SANU;
Pany, \.: Gradina na Pelje{cu. HP 26, 1930., 346; âgljevi}, J.: Po kr{u poluotoka Pelje{ca. HP 36, 1940., 171; Brki}, M.: Po Hvaru,
Kor~uli i Pelje{cu. NP 8, 1956., 103; Florschuetz, M.: Zmijino brdo. Sv. Ilija. PV 58, 1958., 111; [parica M.: Zapisi s Pelje{ca. NP 20,
1968., 73; Smokvina, L.: Uspon na Sv. Iliju na Pelje{cu. NP 28, 1976., 122; Onofri, I.: Uspon Kor~ulana na Zmijino brdo. NP 30, 1978.,
75; Pilkovi}, M.: Planinarske {etnje po pelje{koj rivijeri. HP 91, 1998., 287.

Marin vijenac u planini @abi
Ju`no od Metkovi}a prostire se planina @aba koja ve}im dijelom pripada
Republici BiH, pa tako i njezin najvi{i vrh Ilino brdo (953 m). U z. dijelu @a-
be, 8 km j. od Metkovi}a, nalazi se u hrv. dijelu planine, u podru~ju op}ine
Zaàblje, istaknut vrh Marin vijenac (507 m) na koji je HPD »[ibanica« iz
Metkovi}a ozna~io 1995., prilikom Dana planinara Dalmacije, prilazni put.
£ 1. Metkovi} – Mlini{te 11 km – Marin vijenac 1,30 h. Dolaze}i u Met-
kovi} s Jadranske magistrale, treba na ulazu u grad kod drugog semafora
desno. Nakon 500 m, kod mjesta Platan, skre}e l. odvojak od 11 km do sela
Mlini{ta. Oko 300 m prije Mlini{ta l. makadamskim odvojkom 50’ (3 km) u
raseljeno selo Vidonje. U selu je crkva koja je za{ti}ena kao spomenik kul-
ture. Kod pokrajnjih vrata je natpis uklesan bosan~icom koji govori da je
sagra|ena 1616. g. Put iz sela vodi od crkvice sv. Liberana (300 m) lako pro-
hodnom, markiranom stazom od 2,2 km lakog uspona na vrh Marin vijenac
na kojemu su planinari iz Metkovi}a sagradili betonski kri` visok 4 m. Li-
jep vidik na dolinu Neretve, poluotok Pelje{ac i nisku Hercegovinu sve do
Mostara.
LITERATURA
Vidovi}, M.: @upa Vidonje. Drugo izdanje, Split 1994. (586 str.).
Snije`nica iznad Konavala

Nakon gubitka Orjena, a time i svoga pl. doma na Vrbanji (sada pripada Cr-
noj Gori), Dubrov~anima preostaje kao najvi{e brdo u okolici Snije`nica iz-
nad Konavala. U podno`ju brda, u selu Kuni, uredili su planinarsku ku}u i
markirali uspon do kapelice sv. Ilije na najvi{em vrhu. Opisujemo dva us-
pona – prvi je prikladan za pje{ake, a drugi za one koji dolaze automobilom.
£ 1. Dubrovnik – Mihani}i (27 km) – Kuna – Snije`nica 3 h. Iz Dub-
rovnika redovitom autobusnom linijom Dubrovnik – Vodova|a u selo Mi-
hani}e (27 km), odakle za 1,30 h starom seoskom stazom u selo Kunu (Ko-
Selo Kuna i stari vojni put na Snije`nicu

navosku) kojom se neko} iz sela sila-
zilo do `. p. na `. pruzi (ukinuta je
sredinom 20. st.). U Kuni (700 m) da-
nas ìvi samo desetak obitelji, uglav-
nom starija ~eljad koja se bavi obra-
dom oskudne zemlje i drì poneku
ovcu i kozu. Osnovna {kola je zatvo-
rena jer je mla|i svijet si{ao u niè
predjele i djece vi{e nema. Pitke vode
Pl. ku}a u Kuni ima samo u cisternama.
Planinarska ku}a u Kuni (700 m). PD »Dubrovnik« je u listopadu 1999. preuredio
unajmljenu seosku ku}u za pl. potrebe. U ku}i je opremljena kuhinja, ognji{te, {ted-
njak na drva, cisterna, sanitarije s toplom vodom te s 10 leàja na madracima i 15 le-
àja u dnevnom boravku, ukupan kapacitet 25 leàja.
Iz Kune se nastavlja {iroka, dobro gra|ena austrougarska vojna staza kojom
ima, ne krate}i zavoje, 1,30 h uspona na sam vrh Snije`nice. Na vrhu je kape-
la sv. Ilije gra|ena od tesana kamena, po kojoj je vrh dobio ime Ilijin vrh
(1234 m). Za lijepa vremena pogled seè do Kor~ule, oto~i}a Mamule na ula-
zu u Bokokotorski zaljev, Trebinja, Magli}a, Durmitora i Orjena.
£ 2. Dubrovnik – Pridvorje – Kuna 35 km – Snije`nica 1,30 h. Iz Dub-
rovnika (s parkirali{ta iza gradskih zidina) d. 1 km na Jadransku magistra-
lu, njom d. 13 km kroz Kupare, Mline i Plat do kriànja Zvekovica, gdje tre-
ba l. prema Pridvorju. Na idu}em ra~vanju, nakon 1 km, produìti ravno
kroz sela Gabrile i Mihani}e u Pridvorje (30 km). Od sredi{ta Pridvorja ({ko-
la, po{ta, du}an, a. p.) jo{ 500 m prema Lovornom, gdje treba skrenuti l. u
Kunu. Asfaltirana cesta se u o{trim zavojima penje 5 km do sela. Dalje v. 1.
LITERATURA
Pany, Gj.: Snije`nica. HP 26, 1930., 316; Karaman, M.: Tradicionalni uspon na Snije`nicu. HP 91, 1999., 3, 80; Butala D.: Kuna i
Snije`nica. HP 91, 1999., 7-8, 209.
karta Snije`nica
REZATI ODOZGORA!!
Pogled na vrh Snije`nice od kapelice sv. Nikole u Kuni

PLANINE HRVATSKOG
OTO^JA

OTOK KRK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 569
1. Treskavac – Obzova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 570
2. Ba{~anska Draga – Obzova . . . . . . . . . . . . . . . . . . 570
OTOK RAB . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 571
1. Rab – Kamenjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 571
OTOK PAG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 572
1. Pag – Sv. Vid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 572
2. Novalja – Kolan – Sv. Vid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573
3. Novalja – [imuni – Sv. Vid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573
OTOK CRES . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573
1. Porozine – Kriì}i – Sis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573
OTOK LO[INJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 574
1. Nerezine – Sv. Mikul – Televrin . . . . . . . . . . . . . . . . . 575
2. Osor – Pl. ku}a sv. Gaudent – Televrin . . . . . . . . . . . . . 575
OTOK UGLJAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576
KORNATSKO OTO^JE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 577
OTOK BRA^ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 577
1. Supetar – Nereì{}e – Vidova gora . . . . . . . . . . . . . . . 578
2. Bol – Vidova gora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 579
OTOK HVAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 580
OTOK MLJET . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 581
1. Babino Polje – Veliki vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 581
2. Montokuc i Put po vrsima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 581
Planine hrvatskog oto~ja 565

Klif (obalni strmac) kod Tela{~ice na Dugom otoku

Op}i pregled. Specifi~nost je hrvatskih planina, za razliku od gotovo svih
europskih zemalja, velik broj oto~nih planina. Na{e primorje nazivaju zem-
ljom tisu}u otoka. Arhipelag se sastoji od 718 otoka, 389 hridi i 78 grebena
(ukupno 1185). Ukupna je povr{ina svih otoka oko 3300 km2. Trideset oto-
ka ima povr{inu ve}u od 10 km2. Svi su otoci goroviti, ustvari su planine i
pripadaju Dinarskom gorju. Identi~na im je i gra|a (vapnenci kredne sta-
rosti) i smjer pruànja (sz.-ji.). Malo se gdje u svijetu moè vidjeti takav pa-
ralelizam oto~nih planina kao u na{em arhipelagu. Reljef je tako|er dokaz
jedinstvenosti oto~ja i kopna. Otoci su zapravo ostaci planinskog lanca koji
je ingresijom mora potopljen i izdvojen od obale, a zbog poniranja postao je
niì. Neki od otoka nisu ni{ta drugo doli vrhovi nekada{njih planina koji
sada str{e iz mora. Visina oto~nih planina nije znatna, ali budu}i da se diù
ravno iz mora, mnoge od njih imaju svojstvo prave planine. Evo redoslijeda
10 na{ih najvi{ih otoka (broj stanovnika po popisu iz 1981.):
Vrh Visina Povr{ina Broj

Otok (km²) stanov.
Bra~ Vidova gora 780 394,57 14664
Cres Gorica 648 404,33 6607
Hvar Sv. Nikola 626 299,66 12611
Lo{inj Osor{}ica 589 112,20 5836
Vis Hum 587 90,26 7292
Krk Obzova 569 409,94 17689
Kor~ula Klupca 568 276,03 17797
Mljet Veliki vrh 514 100,41 2086
Lastovo Hum 417 46,87 1732
Rab Kamenjak 403 90,84 7230
Prirodne zna~ajke. Oblik oto~nih planina uvjetovan je njihovim postan-

kom (boranjem i navlakama), te silama koje su na njima oblikovale kra{ki
reljef. Za razliku od kopnenih planina, podno`ja su im ~esto oblikovana dje-
lovanjem mora. Poznato je da su morski valovi jedna od najve}ih razornih
snaga u prirodi. Najljep{i je takav primjer j. obala Dugog otoka s okomitim
stijenama koje str{e ravno iz mora u visinu vi{e od 100 m. Te stijene pruà-
ju mogu}nost za tzv. primorski alpinizam koji u nas jo{ nije afirmiran. Nig-
dje u Hrvatskoj klima nije tako blaga kao na otocima. Srednja temperatura
u sije~nju nigdje nije ispod ledi{ta. Prema tome pl. sezona traje cijelu godi-
nu. Za planinara su jedine neprilike ljetna èga i bezvodnost terena. Pitka
voda dobiva se iz gustijerna (cisterna) koje se pune za vrijeme ki{a, a kad
one presu{e, voda se dobavlja s kopna. Vru}inu ublaàva morski vjetar
maestral koji nastaje strujanjem zraka prema ugrijanim stijenama na oba-
li, jer se tu javlja depresija uslijed okomitih zra~nih struja. No}u, kad se
kopno ohladi, pu{e suprotan vjetri} burin. Klima je uvjetovala razvitak za-
nimljive i bogate mediteranske vegetacije (oko 1000 biljnih vrsta). Suha lje-
ta i jaka insolacija ne pogoduju {umi, a stoljetni su joj neprijatelji bili sto~a-
ri koji su ih palili i kr~ili, te koze, onemogu}uju}i regeneraciju. Najve}i je
dio otoka pokriven makijom (talijanski macchia zna~i pjega), degradira-
nom {umom koja se sastoji od niskoga grmlja {to poput pjega pokriva
kra{ke kamenjare. Jedino se na ju`nim na{im otocima zadràlo vi{e {ume,
zahvaljuju}i pravnim propisima nekada{nje Dubrova~ke Republike. S ve-
getacijom je povezano i siroma{tvo faune. Korisno je tlo ograni~eno na dno
kra{kih polja {to nije dovoljno za prehranu stanovni{tva.
Stanovni{tvo. Od svih otoka naseljeno ih je samo 60 (150.000 stanovni-

ka), ali je broj stanovnika u stalnom opadanju. Uzroci su nedostatak plod-

noga tla i velika oskudica vode, zbog ~ega je ìvot vrlo teàk. Obradive par-
cele ~esto su minijaturne, 5–6 m u promjeru, i terasasto poredane. Nastale
su stoljetnim mukotrpnim radom: kamen je skupljan i slagan oko dolaca u
suhozidine, groma~e. Otoci su u 16. st. bili gusto naseljeni izbjeglicama
pred turskim osvajanjem. Dana{nje je stanovni{tvo nastalo stapanjem triju
glavnih slojeva: ostataka staroga romanskog stanovni{tva, prvoga hrvat-
skog naseljenja i izbjeglica pred turskom najezdom. Posljedice migracija su
vrlo razli~iti tipovi govora, obi~aja i na~ina ìvota. Posljedica stoljetne izoli-
ranosti otoka, osobito za mleta~ke vladavine, jest da gotovo svaki otok da-
nas ima svoje vlastito narje~je, ~esto vrlo te{ko razumljivo ljudima s kopna.
Osobito su zanimljivi geografski nazivi. Uz stare romanske i ~akavske, s
priljevom dinarskog stanovni{tva pojavila se i {tokav{tina. Redovito su
imena otoka i ve}ih naselja predslavenskog podrijetla, a seoskih naselja i
obradivih parcela hrvatskog. Imena su ~esto toliko pohrva}ena da je nes-
tru~njacima te{ko otkriti njihov izvor. Npr. imena Marjan, Pa{man, Ugljan
nastala su po imenima nekada{njih posjednika Romana.
Marjan se jo{ u pro{lom stolje}u zvao Mrljan po prvobit-
nome vlasniku Marulianusu. Vrhovi gotovo svih veli-
kih otoka stara su kultna mjesta jo{ iz pretkr{}an-
ske ere. Takvi su ostali i po dolasku kr{}anstva, je-
dino {to su preimenovani po kr{}anskim svecima, a
na vrhovima im se nalaze kapelice tih svetaca (Vi-
dova gora na Bra~u, Sv. Nikola na Hvaru, Sv. Mi-
hovil na Ugljanu, Sv. Vid na Pagu, Sv. Mikul na Osor-
{}ici itd.).
Planinarstvo. U pl. pogledu oto~ne planine nisu jo{ dobile mjesto koje
zasluùju u na{em turizmu. Iznimka su Lo{inj, Pag, Rab i Bra~. Bra~ je ste-
kao popularnost kao najvi{i otok; Kamenjak na Rabu i Sv. Vid na Pagu zah-
valjuju}i djelatnosti planinara u Rabu i Novalji, a Osor{}ica, iznimno, shva-
}anju turisti~kih organizacija. Popularizaciji oto~noga planinarstva mnogo
su 1984. pridonijeli PD »INA OKI« iz Zagreba otvaranjem Pl. puta »Vis« (3
KT, 25 km, 1 dan hoda), PD PTT »Marjan« iz Splita trasiranjem Planinar-
sko-partizanske transverzale Bra~ – Hvar – Vis (23 KT, 80 km, 4 dana ho-
da) i PD »Kamenjak« (Pl. aktiv INA-Rafinerija) s Pl. putem »Oko rije~kih
baklji« koji, me|u ostalim, ima 3 KT na otocima (Sis na Cresu, Obzovu na
Krku i Televrin na Lo{inju). Ovim je vodi~em obuhva}eno deset planina-
rima najzanimljivijih otoka.
1885. CAF iz Rijeke kupuje kod Omi{lja na Krku parcelu i na njoj ure|uje »belvedere«
1887. Turisti~ko dru{tvo u M. Lo{inju gradi stazu na Osor{}icu
1900. »Liburnia« iz Zadra istraùje {pilju Stra{nu pe} na Dugom otoku i ure|uje ju
za posjet
1907. »Liburnia« unajmljuje na o. Pa{manu kod Tkona samostan sv. Benedikta, a
na Ugljanu Ka{tel sv. Mihovila radi ure|enja pl. baza
1931. osnovan HPD »Borovik« u Starom Gradu na Hvaru
1932. osnovan HPD »Kamenjak« na Rabu koji gradi stazu na najvi{i vrh otoka
1936. osnovan HPD »Spivnik« u Blatu na Kor~uli
1936. HPD »Mosor« gradi ku}u na Vidovoj gori na Bra~u
1954. Speleolo{ko dru{tvo Hrvatske (SDH) zapo~inje sustavno istraìvati {pilje i ja-
me na otocima, u ~emu sudjeluje mnogo planinara
1955. obnovljena pl. ku}a na Vidovoj gori
1956. osnovana spel. sekcija PD-a »Mosor« koja istraùje objekte na Hvaru, îovu i
Visu
1957. SDH i SO PD-a »@eljezni~ar« iz Zagreba istraùju na Bra~u 176 objekata

1966. seniorska sekcija PD-a »Zagreb Matica« ure|uje odmarali{te u Nerezinama
pod Osor{}icom
1967. zagreba~ki su alpinisti na nepristupa~nim stijenama oto~i}a Jabuke, vezani
uàdima, skupili 70 kg geolo{kih uzoraka
1971. ~lanovi SO PDS-a »Velebit« iz Zagreba spu{taju se u jamu Podgra~i{}e II. na
Bra~u, u dubinu od 329 m
1977. Spel. aktiv »Oto~ani« iz Novalje na Pagu (osn. 1974. kao ogranak PD-a »Pakle-
nica«) markira uspone na najvi{i vrh Paga Sv. Vid
1977. PD »OKI« iz Zagreba zapo~inje markirati uspone na neke otoke radi osnivanja
»oto~ne transverzale« – u Kornatima stazu iz Kravlja~ice
na Metlinu (1 h) i iz Loji{}a na Levrnaku (20’), iz Velikog
Ià na Korinjak (40’), iz Luke na Dugom otoku na Ve-
lu straù, 337 m (3 h)
1977. osnovan PD »Crni bor« u Kor~uli
1980. ustanovljen Pl. put po Kornatima; Kornati su pro-
gla{eni nacionalnim parkom
1990. osnovan PD »Osor{}ica« u Malom Lo{inju
1995. obnovljena staza na vrh Kamenjaka na otoku Rabu
1996. osnovan PD »Planika« u Babinom Polju na otoku
Mljetu
1999. uprava NP Mljet angaìra planinare da Parku dadu planinarske sadràje i
markiraju mreù putova
2000. ponovno je osnovan PD »Spivnik« u Blatu na Kor~uli
2001. HPD »Platak« otvara pl. ku}u »Snijeg do mora« ma Malom Iù
LITERATURA
O otocima op}enito. Milojevi}, B.: Dinarsko primorje i ostrva. SANU, Beograd 1933. (438 str.); Skok, P.: Slavenstvo i romanstvo na
jadranskim otocima, I-II. JAZU 1950.; Rubi}, I.: Na{i otoci na Jadranu. 5. izd. Split 1952. (167 str.); [urjak, Z.: Jadranski kontrasti. NP 6,
1954., 279; [iklo{i, A.: Utisci s oto~ja Kvarnera. NP 11, 1959., 123; Sakoman, J.: Prijedlog transverzala po jadranskim otocima. NP 25,
1973., 138; Poljak, @.: Planine hrv. oto~ja. Ekolo{ki gl. VI, 1997., br. 4, 6; Munjko, I.: Pl. put »Vis«. HP 90, 1998., 9, 262.
O otocima koji nisu u vodi~u posebno prikazani. [enoa, M.: Izlet na otok Prvi}. HP 5, 1902., 89; Poljak, J.: Otok Dugi. HP 26, 1930., 107;
Stipi}, Lj.: Me|u ribarima na otoku îovu. HP 36, 1940., 286; Pany, Gj.: Jabuka. HP 36, 1940., 100; Rubi}, I.: Sa Boàvske Kapele. NP 4,
1952., 29; Malez, M.: Stra{na pe} na Dugom otoku. NP 5, 1953., 309; Kamenarovi}, M.: Otok Lokrum. NP 12, 1960., 268; Horki}, D.:
Daleko je otok Jabuka. Priroda 47, 1960., 423; Grimani, A: îovo. NP 22, 1967., 70.
Otok Krk
Planinarstvo. Za planinare je zanimljiv samo j. dio Krka. Od Vrbnika se u
j. smjeru razilaze dvije planinske kose zatvaraju}i izme|u sebe prostrano
Ba{ko polje. U kosi jz. od polja diè se najvi{i vrh otoka Obzova, a u si. kosi,
ispod Divi{ke, nalazi se Target, drugi po dubini i ujedno najuì klanac u Hr-
vatskoj. Duga~ak je oko 2 km, dno mu je {iroko samo 1–3 m, a strane visoke
do 400 m, tako da se ~ovjek u njemu usred dana osje}a kao na dnu bunara
(te{ko je pristupa~an). Dok se te kose bjelasaju od ispranoga kamena vap-
nenca, polje me|u njima pruà snaàn kontrast svojim zelenilom. Tu se na
plodnoj fli{noj podlozi razvila bujna vegetacija oko sela Ba{ke Drage i Ju-
randvora (gdje je prona|ena Ba{~anska plo~a). Dnom polja vijuga suho ko-
rito Ri~ine ili Vele rike, koja se spu{ta do mora kod Ba{ke. Sela se nalaze na
cesti Krk – Ba{ka i s oba su mjesta povezana autobusnom linijom (14 km od
Krka, a 4,6 km od Ba{ke). U pl. pogledu Krk je zanimljiv otok jer su njegovi
vrhovi izvanredni vidikovci. Spomenimo u si. kosi i znala~ki gra|enu pla-
ninsku stazu koja se uspinje od groblja u Ba{koj kroz borovu {umu na vrh
Straìcu. Za~etnik joj je êh Emil Geistlich (1870.–1922.), koji je na tom
groblju i sahranjen. Za orijentaciju moè vrlo dobro posluìti planinarska
karta mjerila 1:35.000 koja sadrì mreù pl. markacija. Objavila ju je 1999.
Turisti~ka zajednica op}ine Punat, adresa 51521 Punat, Obala 76. Karta s

15 markiranih staza, koju je
objavila Turisti~ka zajedni-
ca op}ine Ba{ka, lo{ije je
kvalitete.
£ 1. Treskavac – Obzova
1,20 h. Treskavac je najvi{a
to~ka na cesti Krk – Ba{ka
(319 m; naziva se i Malma-
{uta). Dovle se stiè autobu-
som na liniji Rijeka – Ba{ka
(postaja samo na zahtjev).
Polazi s kolodvora @abica u
5,40, 9,30, 12, 13,45, 15,15 i
17,30 h. Povratak iz Ba{ke u
Lokva Lipica, hrbat Orlje i Baš~anska dolina (Branimir Horvati})
6, 7, 10, 12,45, 14,30, 17 i
19,45 h. Izravan autobus iz Zagreba u 11,10. S Treskavca d. prema ~unjas-
tom Velom vrhu (541 m) makadamskom cestom na jug kroz borovu {umu 1
km do suhozida. Dalje 5’ kamenjarom, opet do ceste koja l. ulazi u borovu
{umu. Odavde d. stazom 10’ blago nizbrdo kamenjarom na ove}u zaravan
pod V. vrhom. Slijedi uspon u smjeru okruglih suhozida, odakle do kame-
nog stupa na V. vrhu (35’ od ceste). S V. vrha slijede mali silaz u j. smjeru,
ogra|ena Vela lokva, uspon preko suhozida na idu}i l. vrh i opet silaz na
prijevoj sa suhozidima gdje l. silazi put u Ba{ku Dragu. Preko suhozida i kr-
{evitom padinom na Obzovu (568 m; 30’ od Velog vrha). Do Obzove je 2 km
zra~ne linije. Puta nema i tlo je kamenito i kr{evito. Vidik se pruà na otok
Krk, Rije~ki zaljev i okolne planine. Uspon ne valja poduzimati za ljetne è-
ge. Povratak istim putem ili silaz sa spomenutog prijevoja za markacijom u
Ba{~ansku Dragu (v. 2). Izdr`ljivi planinari nastavit }e hrptom na vrh Or-
lje (ili Orljak, 537 m) zbog vidika u dubinu niz okomite litice i zatim produ-
ìti hrptom do vrha Veli hlam (482 m) na kraju hrpta (2 h od Obzove),
odakle se moè si}i d. stranom suhozida do gra|ene staze i njom preko Ba-
tomalja u Jurandvor u Ba{~anskom polju (jo{ 1 h).
£ 2. Ba{~anska Draga – Obzova 2 h. Put po~inje kod zadru`noga doma,

kod crkvice skre}e pored vodovoda l. preko suhoga korita Ri~ine brvnom i
uspinje se dobro uhodanom stazom u z. smjeru. Na brojnim kriànjima mo-
è posluìti za orijentaciju kameni usjek u planini kojim valja izbiti na nje-
zin hrbat. U prvome dijelu put prolazi me|u ogra|enim livadama, a zatim
preko ~istoga kamenjara. Nakon 1,30 h, u donjem se dijelu `lijeba uspinje
do izvora Plakara, zapravo ogra|ene kamenice, a zatim nastavlja poloìti-
jim ali teè prohodnim terenom na gorski hrbat. Tu po~inje kra{ka zaravan
ogoljela burom i puna {krapa, s nekoliko okruglih livada ogra|enih suhozi-
dom. Na zaravni se diù tri humka od kojih je Obzova srednji.
LITERATURA
Florschutz, M.: Planinarski po Krku. NP 9, 1957., 44; ûti}, M.: Vodi~ kroz otok Krk. Krk 1954.; Rogi}, V: Krk. Geografski glasnik 23,
1961., 67; Smokvina, L.: Uspon na najvi{i vrh otoka Krka. NP 7, 1955., 187; Milas, I.: Obzova na otoku Krku. NP 76, 1984., 1-2, 20;
Pave{i}, M.: Klanac Triget na otoku Krku. NP 39, 1987., 197; Pave{i}, M.: Prva pl. markacija na otoku Krku. HP 42, 1990., 38; Pave{i},
M.: Strehom otoka Krka. HP 87, 1995., 12; Pave{i}, M.: Od Djevoja~ke gore do Vrbnika. HP 87, 1995., 174.

Otok Rab
Prirodne zna~ajke. Uzdu` si. obale Raba pruà se kr{evit hrbat Kanat
koji se njome proteè poput okosnice u duìnu od preko 10 km. Prema
unutra{njosti otoka greben se spu{ta prili~no blago, dok se u Velebitski ka-
nal ru{i golim, mjestimice okomitim stijenama visokima do 400 m. Ta
mo}na barijera, vidljiva s Jadranske magistrale kao bijela kamenita greda s
neznatnom crvenkastom primjesom, izaziva u promatra~a dojam da je Rab
kamenita pustinja. Neupu}eni prolaznik i ne sluti da su s druge strane gre-
bena plodna zelena polja. Najvi{i dio grede, Kamenjak, ima oblik {iroke
kra{ke visoravni s oskudnim pa{njacima i brojnim ogradama od suhozida.
Njegova prirodna svojstva dobro su ozna~ena samim imenom i zna~enje
mu je jasno.
Slaveni i Romani. Kamenjak se spominje ve} u l4. st. kao Camignaco. Uz
hrvatski naziv postoji i stariji romanski Tinjarosa (u dijalektu Tinjaru{a).
Postanak tog imena poku{ao je P. Skok izvesti iz montanea rossa (crveno
brdo), no bit }e da je nastao od tigna rossa (crvena greda), jer tako Rab i iz-
gleda vi|en s obale. Hrvati su na Rabu zadràli mnogo vi{e romanskih na-
ziva nego na drugim otocima. Izgleda da je u srednjemu vijeku tu postojala
simbioza pastira Hrvata i Romana jer se jedino tako mogu objasniti toliki
romanski toponimi.
Planinarstvo. Na si. rubu Kamenjaka,
gdje se visoravan ru{i prema moru, diè se
jedva primjetljivo uzvi{enje neko} zvano
Straà, najvi{i vrh otoka Raba (408 m). Sa-
da je tu ogra|eni objekt s telekomunikacij-
skim ure|ajima. Premda neugledna oblika,
Kamenjak je postao popularnom pl.
to~kom zahvaljuju}i HPD-u »Kamenjak« u
Rabu (osn. 1932.) koje je po projektu ing. A.
Premuì}a izgradilo pje{a~ku stazu po uzo-
ru na velebitsku Premuì}evu stazu. Prilikom izgradnje (1932.) ogra|en je
uz put nepresu{an izvor, a malo povi{e ure|en vidikovac u obliku kule,
nazvan po zaslu`nom tajniku dru{tva Toma{i}eva vidilica (dr. Marijan
Toma{i}, 1897.–1996.). Uspon na Kamenjak postao je uobi~ajen izlet me|u
stranim turistima u gradu Rabu, ali kad je dru{tvo prestalo raditi, staza je
zapu{tena. Nakon Drugoga svjetskog rata izvedena je do objekta na vrhu
teretna ì~ara, a danas je zamjenjuje cesta koja je dijelom i asfaltirana. Go-
dine 1995. HPD »MIV« iz Vara`dina, koje upravlja Pl. domom u Jablancu,
uredilo je stazu uz pomo} mje{tana. Od 17 suhozida koji prije~e stazu tre-
balo ih je 12 urediti i opskrbiti vratima. Sa-
da ta atraktivna staza opet pruà mogu-
}nost za {etnju punu lijepih vidika.
£ 1. Rab – Kamenjak 1,30 h. Polazna je

to~ka za uspon glavno oto~no naselje i poz-
nato turisti~ko mjesto, grad Rab. Rab ima
dobre brodske veze i cijeli dan trajektnu ve-
zu s kopnom na liniji Jablanac – Mi{jak. Od
autobusnog stajali{ta u sredi{tu Raba vodi
ozna~eni put kratko z. smjerom, zatim d. do
zanimljive pje{a~ke staze, poplo~ene kame-
nom, koja se zavojito penje iznad grada do Kamenjak (408 m) na Rabu (Jasna Bingula)

makadamske i dalje do as-
faltirane ceste Rab – Lopar.
Kratko cestom, koja tu ~ini
dvostruki zavoj, a zatim, na
kraju, d. cestom koja vodi na
vrh otoka (4 km, najprije as-
falt, a potom zapu{tena bije-
la cesta). Tom cestom 1,5
km uz potok Sungu kroz se-
lo Mundanije do zadnjih ku-
}a (40’). Kod ku}e br. 94
(Dora i Josip [}erbe) l. turis-
ti~kom stazom. Duga~ka je
1824 m, a uspon traje 50’.
Najprije vodi zavojima uz
Vidilica dr. M. Toma{i}a na Kamenjaku (Vlado Jagari})
ogra|ena imanja, zatim vo-
doderinom Vele drage i borovom {umom (ciklame) do izvora @iva voda (285
m) gdje je sagra|eno i pojili{te za blago. Ljeti presu{uje, a nakon svake ja~e
ki{e valja ga o~istiti od nanosa. Od izvora uspon u nekoliko zavoja do vidi-
kovca sagra|enog 1932. (nalazi se 30 m l. od staze na visini od 325 m). Dalje
preko visoravni kroz desetak ogra|enih malih pa{njaka jo{ 15’ do vrha
(zatvarati za sobom vrata u ogradama zbog ovaca koje su tu na ispa{i). Na
vrhu je betonska zgrada i prostor za telekomunikacijske ure|aje. Odatle je
osobit vidik preko mora na sjeverni Velebit koji se diè poput zida na uda-
ljenosti od 15 km, a s druge strane na Rab i na zloglasni Goli otok. [uma se
uz stazu prili~no oporavila tako da je putem dovoljno hlada. Jedna se {umi-
ca nalazi malo prije vrha. Orijentacija je laka jer je ve} izdaleka vidljiv usjek
Vele drage.
LITERATURA
Brusi}, V.: Otok Rab. Izd. Samostana sv. Eufemije. Rab 1924. (196 str.); Klemen~i}, I.: Po kamenom morju. PV 26, 1926., 276; Pasari},
J.: Prirodni perivoj na Rabu. HP 27, 1931., 197; Stahuljak, V.: Sve~ano otvorenje pl. staze na Kamenjak, HP 28, 1932., 369; Wester, J.:
Pl. ture po Rabu. PV 34, 1934., 216; Debeljak, A.: S potno palico po Rabu. PV 38, 1938., 271; Kamenarovi}, M.: Dundo na otoku Rabu.
NP 12, 1960., 134; Legac, M.: Planinari Rijeke na Rabu. PL 3, 1972., 40; Pa{kvan, I.: Na Rabu se moè i planinariti. NP 72, 1980., 7-8,
165; Stipani~ev, S.: Na rapskom Kamenjaku. HP 86, 1994., 113; Jagari}, V.: Planinarske {etnje Rabom. HP 91, 1999., 10, 273.
Otok Pag
Planinarstvo. Otok Pag je postao vrlo pristupa~nim otkad ga povezuje s
kopnom most preko Ljuba~kih vrata. Zahvaljuju}i Speleolo{kom aktivu »O-
to~ani« iz Novalje (ogranak PD-a »Paklenica« u Zadru), markirana su tri us-
pona na Sv. Vid, najvi{i
oto~ni vrh: s ju`ne strane od
uzdu`ne oto~ne ceste iz Ko-
lana i [imuna (autobus na li-
niji Novalja – Zadar), a sa s.
iz grada Paga.
£ 1. Pag – Sv. Vid 2,15 h.

To je najduì prilaz. Pje-
{a~ki prilaz vodi iz grada
starom cestom do @estokog
(iskop pijeska), 200 m prije
toga s ceste l. uzbrdo preko
pasi{ta na kosu, s druge
Velebit s otoka Paga (Jasna Bingula) strane u @estoku dragu. Iz

nje na brijeg povrh @esto-
kog, jo{ 20’ do lokve Su{ice,
uspon na golet Ravne, odak-
le se ve} vidi vrh. Na vrhu
(348 m) je betonski geodet-
ski stup, kutija s upisnom
knjigom i ìgom te ostatak
kapele sv. Vida, odakle se
pruà vidik na ve}i dio Vele-
bita i otoka Paga, te na broj-
ne jadranske otoke. Zanim-
ljiv je suhozid uzdu` planin-
skog hrpta koji spre~ava ov-
cama da prelaze granicu pa-
si{ta. Za orijentaciju dobro Sv. Vid s ji. strane (Jasna Bingula)
moè posluìti zemljovid otoka Paga 1:75 000 (s planom grada Paga) iz
1989., iako nisu ucrtani pl. putovi.
Put se moè automobilom skratiti na svega 45’ ako se iz Paga krene starom
cestom prema Novalji (po izlazu iz grada d., putokaz za Sv. Duh i Bo{anu) 6
km do predjela zvanog Dubrave. Izme|u dva dvostruka zavoja, prije
»meridijana« (zidanoga kruga koji ozna~uje 15. meridijan; d. od ceste), a
nakon ru{evne kapele, treba potraìti putokaz gdje se l. uzbrdo odvaja mar-
kacija. U po~etku vodi stazom, a zatim strmo, bez puta i me|u liticama,
kroz kr{ i sipar. Na vrhu je kutija s upisnom knjigom i ìgom.
£ 2. Novalja – Kolan 10 km – Sv. Vid 1,15 h. Od Novalje autobusom 10
km do sela Kolan (105 m). Cesta zaobilazi Kolan. Kod velikog zavoja iza se-
la ostavljamo cestu i skre}emo l. kolnikom kroz Kolansku dolinu. Na kraju
se put pretvara u stazu. Ona izlazi iz doline i spaja se s markacijom {to se
penje zdesna iz [imuna (v. 3) na obali (ribarska lu~ica s kampom).
£ 3. Novalja – [imuni 7 km – Sv. Vid 1,15 h. Od Novalje 7 km autobu-
som prema Zadru do ribarske lu~ice i kampa [imuni. Od [imuna jo{ malo
cestom, pa l. za markacijom kroz napu{teni zaselak Stari [imuni kolnim
putem. Uskoro skre}emo d. stazom kojom treba uzbrdo, zatim s l. strane
lokve u ponikvi te blagim usponom do spoja s putem br. 2 i jo{ 25’ do vrha.
LITERATURA
Balenovi}, V.: Otok Pag. HP 37, 1941., 160; Rengjeo, I.: Bilje{ke s otoka Paga. HP 38, 1942., 70; Puhari}, B.: Markiran put na vrh otoka
Paga. NP 30, 1978., 44; Puhari}, B.: Planinarski po otoku Pagu. NP 32. 1980., 180; Puhari}, B.: Iz Paga na Sv. Vid. NP 35, 1983., 229;
Fischer, D.: Kako na vrh otoka Paga. HP 91, 9, 1999., 245.
Otok Cres
Priroda i promet. Sis na otoku Cresu je po visini druga planina hrvat-

skog oto~ja (nakon Bra~a), ali je uspon, za razliku od drugih otoka, vrlo lak
zahvaljuju}i uzdu`noj cesti koja u blizini vrha izlazi na prijevoj Kriì}i vi-
sok 371 m. Druga je neobi~nost da se najvi{i vrh toga 80 km duga~kog oto-
ka nalazi upravo u blizini njegova najuèg mjesta ({irina samo 2 km). Pop-
re~an profil otoka ovdje ima oblik trokuta s dvije strme padine i jasno izra-
ènim grebenom. Oto~ne se padine strmo diù iz mora, zbog ~ega su ceste
gra|ene u unutra{njosti otoka. Sis je gra|en od debelih slojeva vapnenca
kredne starosti.
£ 1. Porozine – Kriì}i 12 km – Sis 45’. Polazna je to~ka za uspon na Sis
pristani{te Porozine koje ima trajektnu vezu s Rijekom i Rapcem (u ljetnoj

Sis (638 m) na Cresu (Jasna Bingula)
sezoni nekoliko puta na dan). Od pristani{ta glavnom oto~nom cestom u j.
smjeru prema Lo{inju preko sela Dragozeti}a 12 km do planinskog hrpta,
gdje se na prijevoju Kriì}i (371 m) l. ra~va cesta za selo Beli. Tu treba iza}i
iz autobusa, ostaviti cestu i krenuti l. u s. smjeru po hrptu pastirskom sta-
zom uz ogradu od suhozida na vrh Sis (639 m) 45’. Na toj visinskoj to~ki
povjesni~ari biljeè prapovijesnu gra|evinu, koja je odavle mogla kontroli-
rati cijeli Kvarner. Vidik se pruà na U~ku, otok Cres i ~itav Rije~ki zaljev s
Gorskim kotarom u pozadini. ûdno ime ovoga vrha, koje se u dijalektu iz-
govara [i{, poku{ao je P. Skok izvesti iz vulgarno-latinskog susum (lat.
sursum zna~i gore), a promjenu vokala »u« u »i« uspore|uje s poznatim
primjerom mir, mirina (lat. mur zna~i zid). Sis nije najvi{i vrh otoka, jer su
obli`nje Gorice s visinskom to~kom 648 m vi{e od njega. Do njih se lako mo-
è sti}i od Sisa 30’ hrptom u s. smjeru, uz mali silaz na {iroko i zaobljeno
Velo sedlo.
LITERATURA
Florschütz, M.: Po Cresu. NP 9, 1957., 172; Bruketa, F.: Izlet na Sis. NP 23, 1971., 207; O{tri}, V.: Nekoliko zapaànja sa Cresa i Lo{inja.
HP 92, 2000., 4, 115.
Otok Lo{inj
Prirodne zna~ajke. Uzdu` s. dijela otoka Lo{inja pruà se desetak kilo-
metara duga~ak greben Osor{}ice. Zbog visine privla~i pogled svakoga gos-
ta. Promatran iz Osora ili Nerezina izgleda nepristupa~an. Tipi~na je to
kra{ka planina, vapnena~ke gra|e, bezvodna, puna {krapa i kr{a. Ali upra-
vo njezinu najstrmiju padinu pokriva {umski pla{t i svojom mediteran-
skom vegetacijom zastire bjelinu kamena. Na podno`ju gore pruà se blago
nagnuta, pitoma i obra|ena ravan spu{taju}i se prema moru. Planinu narod
zove Osor{}ica. Paradoksalno je da je ime dobila po gradu Osoru
(stari rimski Apsorus, bizantinska Opsara) koji se ne nalazi
na Lo{inju, nego na susjednom otoku Cresu. Ime je nastalo
u doba dok jo{ Osor nije bio od Lo{inja odijeljen da-
na{njim morskim tjesnacem Kavadom (mleta~ki: pro-
kop). Taj prokop, {irok 11 m i premo{ten pokretnim
mostom, probijen je da bi omogu}io prolaz brodovima.
Planinarstvo. Osor{}ica je prva planina jadranskog
oto~ja koja je privukla pa`nju turista. Godine 1886. osno-
vano je na poticaj be~kog lije~nika dr. Schröttera u Malom
Lo{inju turisti~ko dru{tvo kao sekcija be~koga Oester- Princ Rudolf Habsbur{ki
reichischer Touristenkluba. Njegovi su ~lanovi ve} idu}e popeo se 1887. g. na
Osor{}icu 23. oùjka 1887.

godine poveli na vrh austrij-
skoga prijestolonasljednika
Rudolfa Habsbur{kog, a za-
tim potaknuli izgradnju 5,5
km duga~ke pl. staze iz Ne-
rezina na vrh Sv. Mikul (jo{
je i danas upotrebiva). Op-
}inski slu`benici iz Nerezi-
na, Sokoli} i Maurovi}, pos-
tali su nakon toga prvi vodi-
~i na planinu. Potpredsjed-
nik dru{tva A. Hara~i} opi-
sao je putove po planini u
svojoj knjizi »L’isola Lussin,
il suo clima e la suo vegeta- Sv. Mikul (557 m) na Osor{}ici (Bolto Gaber{ek)
zione« (M. Lo{inj, 1905.). Turisti~ki odjel »Lo{injske plovidbe« ozna~io je
1989. prema idejnom rje{enju Bolta Gaber{eka Pl. transverzalu »Osor{}i-
ca« sa 6 KT, u trajanju od 4,30–5 h. Po~inje u Nerezinama, vodi preko Po~i-
valica, Sv. Mikula, Televrine i Gredica do Osora. U turisti~kom uredu u
Nerezinama moè se kupiti knjiìca u koju se otiskuju ìgovi. Za ispunjenu
knjiìcu dobiva se diploma.
£ 1. Nerezine – Sv. Mikul – Televrin 2 h. Polazna je to~ka za uspon
prastaro ribarsko selo Nerezine, sa zapu{tenim velikim franjeva~kim sa-
mostanom, na cesti Porozine – Osor – M. Lo{inj (64 km od Porozine, 17 km
od M. Lo{inja). Povezano je autobusnom linijom s Rijekom (trajekt Rijeka –
Porozine i Brestova – Porozine, u ljetnoj sezoni svakih pola sata). Put po~i-
nje od postaje autobusa, vodi cestom prema M. Lo{inju do kapele, 5’ d., uli-
com Podgora prema l. podno`ju gore, zavojem iznad ru{evina Velog dvora
(ka{tel Klari}) i kroz {umarak na prijevoj Po~ivalice (246 m), 45’ od Nerezi-
na. Tu je tradicionalno mjesto za odmor. Uspon dalje vodi d. hrptom plani-
ne, ve}im dijelom bez puta, naizmjence kroz lijepu borovu {umu i o{tar ka-
menjar, do kapele sv. Mikul (557 m, 50’ od Po~ivalica). Po ovoj prastaroj ka-
peli gra|enoj od tesana kamena, koja je najljep{i vidikovac na Osor{}ici, zove
se i sam vrh. Obnovio ju je 1990. HPD »Osor{}ica« iz M. Lo{inja i moè pos-
luìti kao zaklon. Od kapele ima jo{ 30’ grebenskog puta bez staze kroz kr{ i
makiju u s. smjeru na najvi{i oto~ni vrh, Televrin (589 m). Budu}i da je ob-
rastao makijom, vidik se ne moè mjeriti sa sv. Mikulom, odakle se vidi Istra,
s. Jadran s otocima i Velebit. Njegovo je ~udno ime, prema mi{ljenju P. Sko-
ka, romanski pridjev izveden od latinske rije~i terebra (svrdao) i bio bi osta-
tak jezika starih Romana iz
srednjovjekovnog Osora. Silaz
na drugu stranu, s posjetom pl.
ku}i, v. 2.
£ 2. Osor – Pl. ku}a sv. Gau-

dent – Televrin 2,30 h. Put je
markiran od kampa »Preko
mosta«, ide 20’ starom polj-
skom cestom uz napu{teno selo
Trì}, te iza sela 5–10’ l. Nakon
uvale sa sjenovitom {umicom,
slijedi kamenita staza po-
bo~jem Bijele gore, diù}i se ko-
so d. mimo pe}ine s hladnom
vodom do ra~vanja markacije

na prijevoju Gredice (335
m). Tu je d. odvojak kojim se
po hrptu stiè za 15-20’ do
pl. ku}e.
Pl. ku}a sv. Gaudent (274 m)
nalazi se na vrhu Ridifuntani, u
nekada{njoj tal. vojnoj zgradi,
koju je preuredio HPD »Osor-
{}ica« iz M. Lo{inja (osn. 10. 12.
1990.) i otvorio je 28. 5. 1995.
Nazvana je po srednjovjekovno-
mu osorskom biskupu i svecu
koji je umro 1050. Prema legen-
Pl. ku}a sv. Gaudent na Osor{}ici (Bolto Gaber{ek) di ìvio je kao pustinjak u {pilji
ispod Televrina. Zgrada je ravnoga krova, ~vrsto gra|ena i ima nekoliko prostorija.
Do ku}e je oko 1,30 h.
S Gredica je jo{ oko 1 h hrptom do Televrina, odakle se moèmo spustiti
preko Sv. Mikula do postaje autobusa u Nerezinama (v. 1).
LITERATURA
Hirc, D.: Uzlaz na Osor{}icu. Nar. novine 1914., br. 28, 29, 30 i 31; Koji}, B.: Razvitak turizma na otoku Lo{inju. Anali Jadr. instituta 1,
1956., str. 205, Zagreb; Florschutz, M.: Osor{}ica. NP 8, 1956., 235; Lipov{}ak, I.: Osor{}ica. NP 16, 1964., 279; Oto~ki ljetopis Cres.
Knj. IV. M. Lo{inj 1981.; Gaber{ek, B.: Otok Lo{inj i Osor{}ica. HP 86, 1994., 107; O{tri}, V.: Ponovno oto~ka pl. ku}a na hrv. Jadranu. HP
87, 1995., 206; Sokoli}, J.: Osor{}ica – oto~na planina osebujne povijesti. HP 90, 1998., 10, 277; O{tri}, V.: Nekoliko zapaànja s Cresa
i Lo{inja. HP 92, 2000., 4, 116.
Otok Ugljan
Planinarstvo. Po~eci seù u po~etak 20. stolje}a kada je PTD »Liburnia«
iz Zadra, u venecijanskoj tvr|avi sv. Mihovil iz 1202. g., uredio turisti~ku
stanicu radi prihvata izletnika. Ta se tvr|ava nalazi na jednom od najvi{ih
vrhova otoka (250 m) i izvanredan je vidikovac. ^lanovi su PD-a »Pakleni-
ca« iz Zadra u prolje}e 1995. obnovili markaciju koja vodi od trajektnog
pristani{ta Preko (veza sa Zadrom svaki sat) pod Sv. Mihovil (1 h; postoji i
asfaltirana cesta od 4 km). Put od trajektnog pristani{ta vodi popre~no pre-
ko otoka, postupnim usponom, najprije kroz maslinike me|u groma~ama,
zatim borovom {umom i potkraj kroz kr{ i makiju, a zavr{ava na Veloj glavi
(238 m) i na Sv. Mihovilu.
Odatle su dvije varijante:
prva je izravna na vrh, a
druga zaobilazi vrh s j. i us-
pinje se sa s. strane. Taj dru-
gi put spu{ta se na j. stranu
otoka, obilaze}i nekoliko za-
nimljivih stijena, a traje 2–3
h. Godine 2000. markiran je
i put na [}ah (286 m), najvi-
{i vrh otoka, koji se nalazi 2
km na sz. Put po~inje na
magistralnoj cesti iznad Ma-
log Lukorana i vodi kroz za-
selak Turkiju za 1,15 h.
Tvr|ava sv. Mihovila na otoku Ugljanu (Valter Morovi})
LITERATURA
Bedenko, T.: [}ah. NP 19, 1967., 42; Tomerlin, S.: More i planina istodobno. HP 87, 1995., 136.

Kornatsko oto~je
Planinarstvo. Iste godine kada je Sabor zakonom Kornate proglasio na-
cionalnim parkom (1980.), osnovao je PD »OKI« iz Zagreba Planinarski
put »Kornati« radi promicanja pje{a~kog posje}ivanja vrhova na Kornat-
skim otocima, jednoj od najljep{ih oto~nih skupina na Mediteranu (150 oto-
ka, oto~i}a i hridi s ukupnom povr{inom od 320 km2). Put je imao 12 KT:
Metline (237 m) i [krile s
Velom plo~om na otoku Kor-
natu, Veli vrh (117 m) na
otoku Levrnaki, Katina
(117 m) na Katini, Mana (72
m) na Mani, Pi{kera (126 m)
na Pi{keri, Gubavac (174 m)
na @utu, Vela straà (337 m)
i Muravnjak (148 m) na Du-
gom otoku, Korinjak (168
m) i jama Jezero na Iù i
oto~i} Rutnjak kod Ià. Pu-
tovi su bili markirani i na
KT postavljeni ìgovi, ali na-
kon Domovinskoga rata Planinari na Kornatima
markacije nisu bile obnav-
ljane jer uprava Parka vi{e ne dopu{ta planinarenje, osim s posebnom doz-
volom. Oto~ni strmci (klifovi) bili bi vrlo zanimljivi za sportske penja~e
(»primorski alpinizam«). Oto~ju se prilazi iz [ibenika preko Murtera, iz
Biograda i Zadra, a tako|er i s otoka Ià i Dugog otoka, kroz Velu Proversu.
Redovita brodska linija: Zadar – I` – Dugi otok (Sali, @man, Luka).
LITERATURA
Sliep~evi}, Z.: Pl. put »Kornati«. NP 42, 1990., 14; Munjko, I.: Na najvi{em vrhu Kornatskog oto~ja. NP 71, 1979., 212; Munjko, I.: Od
Kornata do Brusnika. NP 74, 1982., 214; Munjko, I.: Planinarski put Kornat. Zbornik radova »Simpozij NP Kornati«, 1995., str. 557.
Otok Bra~
Prirodne zna~ajke. Od svih oto~nih vrhova planinarima je Vidova gora

najmilija. Na njoj je najvi{i vrh hrvatskog arhipelaga, uspon je lak, vidik iz-
vanredan, a vrh tradicionalna izletni~ka to~ka. Ima oblik neznatne glavice
koja se diè s najvi{e to~ke gorskoga hrpta uz j. obalu otoka. Stranice su to-
ga hrpta posve razli~ite. Ju`na se ru{i stijenama u more, a sjeverna silazi
postupno poput blago nagnute terasaste kra{ke visoravni {iroke desetak
kilometara. Debeli slojevi krednoga vapnenca uvjetuju pun razvoj kra{kih
oblika, od sitnih {krapa, pa do {irokih ponikava i dubokih jama. Bezvodna
visoravan ve}im je dijelom kamenjar obrastao oskudnom travom i medite-
ranskom makijom. Tek tu i tamo crni se poneki ostatak nekada{njih {uma
crnog bora.
Iz povijesti. Blià okolica vrha prastaro je kultno mjesto, a u ostacima
dvostrukoga obrambenog zida naslu}uje se stara ilirska gradina. Vrh se na-
ziva jo{ i Vidovica, Sveti Vid, Sutvid po starohrvatskoj kapelici ~iji se ostaci
nalaze stotinjak metara od vrha. Po analogiji se zaklju~uje da je tu prije
pokr{tavanja Hrvata moralo biti sveti{te boga Svetovida.
Planinarstvo. HPD »Mosor« iz Splita je 1936. sagradio na vrhu pl. ku}u s
cisternom i u blizini uredio skloni{te za ~uvara. Ku}a je 1955. obnovljena, a

1958. je dobila ime po bra-
~kom alpinistu Branku Luk-
{i}u koji je te godine pogi-
nuo u Klekovoj stijeni. Pos-
lije je, naàlost, zapu{tena,
a 1972. je na njezinu mjestu
podignut telekomunikacij-
ski objekt s antenom, koji se
nadaleko isti~e svojim obli-
kom poput igle, a pored nje-
ga je mali ugostiteljski ob-
jekt. Posje}ivanju vrha oso-
bito je pogodovala izgradnja
ceste do samog tjemena i
ure|enje planinskoga hotel-
skog objekta u borovoj {umi
na Kneèvravni (na{ najvi{i
oto~ni ugostiteljski objekt).
HPD »Priroda – PBZ« iz Za-
greba ozna~io je 1990. na
Bra~u svoj Planinarski put
koji povezuje najvi{i vrh, Pustinju Blacu i Bol. Glavne su polazne to~ke na
vrh Supetar na s. i Bol na j. obali otoka.
£ 1. Supetar – Nereì{}e – Vidova gora 18 km. Lu~ko mjesto Supetar
(2568 st.) danas je administrativno sredi{te otoka. Ima brodsku i trajektnu
vezu sa Splitom i autobusnu vezu s oto~nim naseljima, prili~no velike ugos-
titeljske kapacitete (hoteli »Jadran«, »Tamaris«, »Plaà« i »Palma«), turis-
ti~ko dru{tvo, mogu}nosti privatnog smje{taja i lijepe morske plaè. Od Su-
petra se cesta penje u zavojima u unutra{njost otoka. Od pristani{ta ima
pje{a~ka kratica strmim putem uz crkvicu sv. Roka do posljednje serpenti-
ne. Nakon 10 km cesta stiè u Nereì{}e (382 m, 720 st.), danas va`no ces-
tovno ~vori{te, a neko} glavno mjesto Bra~a (sa~uvana upravna pala~a iz
venecijanskog doba). Cesta se iznad sela penje u zavojima (pje{a~ka kratica
od autobusne postaje uz crkvu) prema Pra`nicama. Na kriànju nakon 2
km, na visini od 550 m, treba skre-
nuti d. krakom (dovle se moè auto-
busom na liniji Supetar – Bol; veza
3 puta na dan, nedj. 2 puta; postaja
na zahtjev). Na tom se kraku nakon
800 m d. odvaja lo{a cesta prema
glasovitu samostanu Pustinja Bla-
ca (posjeti od 8 do 17 h), nakon jo{ 2
km d. je 200 m do napu{tenoga ho-
telskog objekta na Kneèvravni koji
se nalazi usred krasne prostrane
{ume crnoga (alepskog) bora. Do
vrha ima jo{ 3,6 km blagog uspona
kroz borovu {umu. Usput je, 5’ l. od
ceste, golema ponikva Duboki dol, a
20’ d. 80 m je Vi~ja jama duboka go-
tovo 100 m. Bra~ je bogato speleo-
lo{ko podru~je; dosad je istraèno
oko 300 objekata, me|u njima i ja-
ma Podgra~i{}e II. duboka 363 m.
Vidova gora

Cesta napokon zavr{ava
parkirali{tem pod samim
vrhom.
Vidova gora (780 m). Izlazak
na vrh, nakon dugog puta preko
visoravni, pruà poseban doìv-
ljaj jer visoravan tu prestaje kao
odsje~ena, padaju}i u dubinu
okomitim stijenama. U dubini
pod nama pruà se j. obala otoka
sa zelenim pojasom oko Bola.
Pogled osobito privla~i Zlatni
rat, uzak bijeli sprud {to se po-
put {iljka dugog 634 m usijeca u
morsko plavetnilo. Pored objek-
ta na vrhu nalazi se turisti~ka Vidikovac na Vidovoj gori
ku}a »Vladimir Nazor« sagra|e-
na 1973. na mjestu nekada{nje pl. ku}e. Otvorena je od svibnja do konca rujna. U pri-
vatnom je najmu, a nudi razna jela i pi}a (mogu}nosti za no}enje nema). Pred ku}om je
ure|en vidikovac s kamenim klupama (najvi{a to~ka na jadranskim otocima!). U blizi-
ni se raspoznaju tragovi prastare kapele sv. Vida, a o{tro oko razabrat }e u okolini i
tragove kru`noga obrambenog zida, vjerojatno ilirskog podrijetla. Tu se nalazi i 12 m
visoki kameni kri` od bra~kog mramora postavljen na Vidovdan 1998., na mjestu
gdje je prvi takav kri` podignut 1934. (sru{en 1944.). Oko vrha je kamenjar u kojemu
rastu kadulja, bijeli pelin, razne mirisave mediteranske mlje~ike i dra~evi.
£ 2. Bol – Vidova gora 2 h. Bol je turisti~ko mjesto na j. obali Bra~a, s ne-
koliko hotela, turisti~kim dru{tvom, mogu}nostima privatnog smje{taja, li-
jepim plaàma (glasoviti Zlatni rat) i dominikanskim samostanom s vrijed-
nom zbirkom kulturno-umjetni~kih predmeta. Ima brodsku vezu sa Spli-
tom, a ljeti i s drugim turisti~kim mjestima. Za uspon postoje dva smjera.
Stari put kroz Podborje vodi mimo crkve Gospe od Karmela, sije~e cestu G.
Humac – Bol i kroz opustjeli zaselak Podborje penje se do ra~vanja staza: l.
se uspinje novi, a d. stari »rimski« put u G. Humac. Iznad pojasa bjelobora i
pinija put prolazi kroz vinograde i vo}njake, zatim ulazi u kr{evitu dragu
nad kojom su vrhovi Bukanj i Utinja savili amfiteatar stijena zvan Bolska
kruna. Dobro gra|ena staza, s ostacima markacija, penje se u zavojima kroz
kamenjar, sve vi{e {ire}i vidik na more. Uz put rastu kadulja, vrijesak i
ru`marin, a iznad 500 m prevladava makija. Tu se sa zaravanka Gornja
Pristava odvaja l. staza na Ko{tilo (610 m), do slikovito poloènih ru{evina
prastare tvr|ave (lijep vidik!). Slijedi 30’ uspona u zavojima me|u stijenama
sve do izlaska na rub bra~ke visoravni, odakle je od parkirali{ta l. do vrha 5’.
Novi put kroz Crnicu (markiran 1995.) vodi od Pjace u Bolu na suprotnu
stranu, ide ulicama Bodlovi-
ca, Uz Loù i David cestom,
krià Ul. hrv. domobrana i
penje se do glavne oto~ne
ceste (dovle se moè auto-
mobilom skratiti uspon za
40’). Cestom d. desetak m do
zavoja, pa tu s ceste na dru-
gu stranu u {umu za marka-
cijom (pa`ljivo je potraìti).
Put se uspinje dolinom Cr-
nice na planinski hrbat i nji-
me se nastavlja l. 30’ do vr-
ha uzdu` ograde i uz lijepe
vidike. Turisti~ka ku}a »V. Nazor« na vrhu Vidove gore

LITERATURA
Nièti}, J. B.: Po kozjim stazama. Novo doba 1927., br. 203; Rubi}, I.: Vidova gora na Bra~u. Jadranski dnevnik 1935., br. 143;
Girometta, U.: Vidova gora na otoku Bra~u, HP 32, 1936., 129; Girometta, U.: Ljepote otoka Bra~a. HP 32, 1936., 267; Kova~i}, A.: Preko
Uskrsa na Vidovoj gori. HP 33, 1937., 134; Vrsalovi}, M.: Iz Bola na Vidovu goru. HP 33, 1937., 299; Margeti}, A.: Smrka na Bra~u. HP
35, 1939., 331; Bra~ki zbornik l-VI, 1940–1988.; Jutroni}, A.: Prilog poznavanju sto~arstva na Bra~u. Geogr. gl. 11/12, 1949/50., 117;
Poljak, @.: Vidova gora. NP 11, 1959., 128; O{tri}, V.: Kroz bra~ki planinski krajolik. NP 22, 1970., 202; Rukavina, A.: Na Vidovoj gori
uzalud. NP 24, 1972., 203; Gara{i}, M.: Gra~i{}e II, najdublja jama u Hrvatskoj. NP 26, 1974., 127; ]osi}, P. i Fliss, M.: Ekspedicija »Bra~
1995.« HP 87, 1995., 318.
Otok Hvar
Planinarstvo. Najvi{i vrh otoka nalazi se 5 km j. od Staroga Grada i tre}i je
po visini me|u oto~nim vrhovima. Iako nije markiran, uspon je laka {etnja
od 2,10 h sata kroz vrtove, pitoma polja i borove {ume, a ni orijentacija nije
te{ka jer se najve}im dijelom ide cestom. Na put treba krenuti iz Staroga
Grada autobusom 6 km na i. u selo Svir~e (od Jelse je 4 km). Od autobusne
stanice, kod crkve sv. Magdalene, 200 m cestom prema Vrisniku i pri kraju
sela skrenuti na sporednu cestu koja vijuga 30’ kroz plodni Dra~ev dolac do
kapelice sv. Benedikta. Slijedi jo{ 15’ kroz borovu {umu do druge kapelice,
zatim nekoliko zavoja na prijevoj izme|u Vrha i Sv. Nikole, iza kojeg cesta
zavr{ava na visoravni Poljica, me|u vrtovima i obnovljenim ku}ama (1,40 h
od Svir~a). Prije kraja ceste treba o{tro l. stazom izme|u dva suhozida u za-
vojima jo{ 30’ do geodetskog stupa i kapelice sv. Nikole na vrhu (626 m). Ka-
pelica je mala gotska gra|evina koja je ve} pola tisu}lje}a hodo~asni~ki cilj.
Vidik je neobi~no {irok, na velik broj otoka, dalmatinske planine i na otok
Hvar, zbog ~ega je tu ljeti protupoàrna promatra~nica. Na Hvaru se usput
mogu vidjeti lijepi primjerci bunja, kamenitih poljskih ku}ica polukuglasta
oblika gra|enih bez veziva, a i. od vrha pa`nju privla~i polje Za~arbina {to se
proteè izme|u dva usporedna grebena u duljinu od oko 3 km.
LITERATURA
Vrdoljak, S.: Po visinama i nizinama otoka Hvara. NP 2, 1950., 190; Tadi}, A.: Najvi{i vrh otoka Hvara. Priroda 45, 1958., 192; Lu~i}
Roki, P.: Bespu}ima otoka Hvara. NP 17, 1965., 153; Cvitanovi}, S.: Po Hvaru na pl. na~in. NP 40, 1988., 57; Mil~i}, N.: Na Sv. Nikoli,
najvi{em vrhu o. Hvara HP 88, 1996., 285; [a{ko, V.: Za~arbina – skrivena du{a otoka Hvara. HP 90, 1998., 7-8, 197.
Sv. Nikola na Hvaru s Poljica (Neven Mil~i})

Otok Mljet
Planinarstvo. Planinari su odavna zapazili planine na otoku Mljetu. Prvi
pl. putopis objavljen je 1950., a istaknuti planinar akademik Branimir
Gu{i} postigao je da je z. dio otoka progla{en nacionalnim parkom. U pl.
pogledu najzanimljiviji su Veliki vrh, najvi{i na otoku (514 m), te Monto-
kuc i V. Planjak na podru~ju Nacionalnog parka. Godine 1996. osnovano
je u glavnom oto~nom mjestu, Babinom Polju, PD »Planika«, a 1999. je
uprava Parka pozvala skupinu zagreba~kih planinara koji su markirali
najvi{e oto~ne vrhove, nekoliko uzdu`nih staza te jednu kru`nu stazu
(Magdalenin put). Orijentacija je vrlo laka uz izletni~ku kartu »NP Mljet«
1:14.000 iz 1989., koja se moè nabaviti na recepciji Parka. Od svih puto-
va najva`niji je uspon na najvi{i oto~ni vrh i uzdu`na staza preko vrhova
u podru~ju Parka.
£ 1. Babino Polje – Veli-
ki vrh 1 h. Babino Polje je
najve}e oto~no naselje i op-
}insko sjedi{te. Nalazi se u
sredi{tu otoka, kamo se stiè
redovitom autobusnom lini-
jom iz pristani{ta u Sobri (7
km; brodska veza s Dubrov-
nikom). Iz sredi{ta, gdje se
nalazi po{ta, {kola i crkva sv.
Pavla, treba glavnom ces-
tom na istok 150 m do ku}e
Sr{enovi}i br. 30. Odmah
iza ku}e l. se upinje staza
kroz kr{ u brojnim zavojima
na sedlo pod vrhom, gdje
ugaèna staza prestaje. Sa
sedla d. jo{ 20’ bez staze na
Veliki vrh (513 m; na vojnoj
karti Velji grad), koji je izda-
leka prepoznatljiv po metal-
nom tornju releja. Vrh je
osamljen, pa se vidik pruà
na cijeli Mljet i susjedne oto-
ke, a na kopnu do Biokova i
Snje`nice. Za ljetne pripeke
uspon valja izbjegavati jer je
Veliki vrh i Babino Polje pod njim (Nikola Aleksi})
izloèn jugu. U Babinom je
Polju mogu} smje{taj u privatnim sobama.
£ 2. Montokuc 1 h i Put po vrsima jo{ 2,30 h. Ovaj put obuhva}a najvi{e

vrhove na podru~ju Parka i jedan je od najljep{ih na otoku.
Nacionalni park »Mljet« osnovan je 1960. godine. Njegove granice obuhva}aju i

planinski dio z. dijela otoka, s drugim oto~nim vrhom po visini (V. Planjak, 340 m).
Nekoliko markiranih, dobro trasiranih staza vodi do najljep{ih vrhova u Parku, a uz to
postoji i nekoliko uzdu`nih markacija uz obalu i u unutra{njosti. U Parku vrijede uobi-
~ajena ograni~enja glede kretanja i pona{anja. Uprava Parka nalazi se na obali V. jeze-
ra, na pristani{tu. Adresa je [etali{te Branimira Gu{i}a, 20226 Gove|ari. Smje{taj u
Parku mogu} je u hotelu »Odisej« i u privatnim sobama. Postoji svakodnevna auto-
busna veza s lukom u Sobri (kamo vozi trajekt iz Dubrovnika), a po dogovoru s Upra-
vom mogu} je i prijevoz kombijem.

Uspon po~inje na pristani{tu
kod recepcije Parka (pla}a se
ulaznica; djeci ulaz bespla-
tan), vodi 50 m cestom do
po{te i du}ana, iza kojeg os-
tavlja cestu i uspinje se d. 3’
do vrta s autohtonim biljem,
zatim jo{ 3’ do zaravanka s
malim geolo{kim muzejom
na otvorenom. Dalje uspon
kroz mije{anu {umu ~esvine
i planike (jestivi plod naziva
se maginja). Nakon 3’ l. je
orija{ki bor, a 2’ dalje d. je
Na vrhu V. Planjka odvojak do vidikovca Mali
Sladin gradac. Slijedi silaz mimo groblja na cestu, 50 m d. i uspon d. V. Sla-
dna gradca (157 m; do vidikovca odvojak l. 1–2’). Slijedi uspon, uglavnom
uz {umsku prosjeku, na Montokuc (253 m), gdje je s protupoàrne straàr-
nice vidik na najve}i dio Parka iz »pti~je perspektive«. Tko ne èli dalje,
moè se d. spustiti u zavojima na lijepo gra|eni »[vicarski put« te se njime
vratiti na polaznu to~ku. S Montokuca (ime nastalo u davnini saìmanjem
lat. imena Mons acuta, {iljasto brdo) nastavlja se dalje hrptom kroz prosje-
ke lijepa pl. tura »Po vrsima,« kojom se za 1,30 h kroz {umu stiè pod Veli-
ki Planjak (340 m). Vrijedi skrenuti l. gore prosjekom 12’ radi lijepa vi-
dika. Na vrhu je napu{teni vojni objekt koji bi se s malo truda mogao ure-
diti kao pl. dom. Nakon Planjaka stiè se za 40’ na uzdu`nu oto~nu cestu,
odakle se moè stazom 5’ do [pile (velika {pilja koja je sluìla kao sklo-
ni{te za blago). Povratak do pristani{ta autobusom ili, jo{ bolje, markira-
nim »Putem preko Solina«, u blagom spustu, kroz mirisavu borovu {umu
i s lijepim vidicima.
LITERATURA
Poljak, @.: Otok Mljet. 42, NP 1951., 7-8, 187; Gu{i}, B. i Fiskovi}, C.: Otok Mljet na{ novi nacionalni park. Predavanja odràna u JAZU, sv.
17 (pretisak 1980., Gove|ari); Munjko, I.: Pl. {etnje po otoku Mljetu. HP 88, 1996., 4, 108; France{ko, K.: Planinarstvo na o. Mljetu. HP
90, 1998., 9, 241; Aleksi}, N.: Mljet u rije~i i slici. HP 91, 1999., 7-8, 215.
Put na Montokuc s Velikog jezera

Dodatak
VISOKE PLANINE ZAPADNE
BOSNE I HERCEGOVINE
Pro{lost i sada{njost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 585

OSJEÊNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 587
1. Koluni} – Osje~enica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 587
2. O{trelj – Osje~enica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 589
3. Martin Brod – O~ijevo – [iljak – Osje~enica . . . . . . . . . . . 589
4. Pasjak – Bastaski dol – Osje~enica . . . . . . . . . . . . . . . 589
KLEKOVAÂ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 589
1. O{trelj – Gorana – Lom – Velika Klekova~a . . . . . . . . . . . 590
2. O{trelj – Bunari} – V. Klekova~a . . . . . . . . . . . . . . . . 591
[ATOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 591
1. Peulje – [atorsko jezero – Vrh [atora . . . . . . . . . . . . . . 591
CINCAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 592
1. Livno – Ba{ajkovac – Begovac – Cincar . . . . . . . . . . . . . 593
2. Livno – Ba{ajkovac – Begovac cestom . . . . . . . . . . . . . . 594
TROGLAV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 595
1. Koljane – Bra~ev dol – Veliki Troglav . . . . . . . . . . . . . . 597
2. Sajkovi}i – Troglav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 598
3. Sajkovi}i – Troglavska vrata – Troglav . . . . . . . . . . . . . . 599
TU[NICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 599
1. Golinjevo – Crne njive – Tu{nica . . . . . . . . . . . . . . . . 600
2. Stipani}i – Vu~ipolje – Tu{nica . . . . . . . . . . . . . . . . . 600
^VRSNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 600
1. Cesta uzdu` Parka prirode Blidinje . . . . . . . . . . . . . . . 605
2. Risovac – V. Vilinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 606
3. Jablanica na Neretvi – Doljani – Risovac – V. Vilinac. . . . . . . 607
4. @. p. Grabovica – @lijeb – V. Vilinac . . . . . . . . . . . . . . . 608
5. Posu{je – Pokle~ani – Plo~no . . . . . . . . . . . . . . . . . . 608
VRAN PLANINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609
1. Dugo polje – Veliki Vran . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609
ÂBULJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609
1. Mostar – Bogodol – Koliba A|onti} – V. Vlajna . . . . . . . . . 610
2. Blidinje jezero – Bogodol – Koliba A|onti} – V. Vlajna . . . . . . 610
Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 583

Hajdu~ka (Hercegova~ka) vrata na ^vrsnici

Pro{lost i sada{njost
Nekoliko je razloga {to ovdje dodajemo i opis planina u z. dijelu susjedne
dràve. Jedan je {to su planinari Republike Hrvatske za vrijeme biv{e dr-
àve stekli naviku da ih redovito posje}uju, a to se nastavilo do na{ih dana
unato~ me|udràvnoj granici uspostavljenoj nakon osamostaljenja Hr-
vatske i BiH. Drugi je razlog {to ove planine velikim dijelom pripadaju hr-
vatskom etni~kom podru~ju, tako da ih Hrvati u BiH drè hrv. planina-
ma, isti~u}i da je najvi{a hrv. planina (tj. planina na hrv. etni~kom pod-
ru~ju) ^vrsnica u Hercegovini. înjenica je da u Hrvatskoj nema nijednog
vrha dvotisu}aka i da su planinarima iz Hrvatske najbliì oni u z. dijelu
BiH. Na kraju treba spomenuti da su hrvatske pl. organizacije u BiH, iako
je planinarstvo kozmopolitsko, odigrale povijesnu ulogu u o~uvanju hr-
vatstva.
VISOKE PLANINE ZAPADNE BOSNE I HERCEGOVINE

^vrsnica (Plo~no, 2225 m) Vitorog (1906 m)
Prenj (Zelena glava, 2103 m) [ator (1873 m)
Vran (Veliki Vran, 2074 m) Kame{nica (Konj, 1855 m)
Cincar (2005 m) Osje~enica (1795 m)
Klekova~a (V. Klekova~a, 1961 m) âbulja (V. Vlajna, 1776 m)
Troglav (V. Troglav, 1912 m) Tu{nica (1697 m)
Hrvatsko planinarstvo u BiH. Za vrijeme kraljevske Jugoslavije HPD je

u BiH osnovao ove podru`nice: »Bjela{nica« u Sarajevu (osn. 1923.), »Lju-
to~« u Biha}u (1929.), »Cincar« u Livnu (1929.), »Prenj« u Mostaru (1933.),
»Stoèr« u Bugojnu (1935.), »Bitovnja« u Kre{evu (1937.), »Koprivnica« u
Kupresu (1938.), »Vla{i}« u Travniku (1941.), »Svatovac« u
Tuzli (1941.), »Tajan« u Zavidovi}ima (1941.) i podru`nicu u
Vare{u (1941.). Nakon sjedinjenja s Dru{tvom planinara u
BiH g. 1940., HPD je imao u BiH ovih dvadesetak ku}a:
Koprivnica kod Bugojna, Kre{evo u Kre{evu, Bukovik nad
Sarajevom, Krug-planina na Cincaru, Veliki Vilinac na
^vrsnici, Hrasni~ki stan i Stini do na Bjela{nici, Jablan do i
Trnovo na Treskavici, Vukelina voda na Jahorini, Bitovnja,
Svatovac (kod Tuzle), Deve~ani i Kraljica na Vla{i}u, Tre-
bevi}, Pogorelica, Konjuh, Seme} (kod Rogatice), Tajan Prof. dr. Josip Fleger
(1896.–1966.),
(kod Zavidovi}a), Proko{ko jezero na Vranici i Papratine utemeljitelj HPD-a
na Prenju. Najpopularnije ku}e bile su Bukovik iznad Sa- »Bjela{nica« i pl. ku}e
rajeva i pl. ku}a na V. Vilincu u ^vrsnici (pl. ku}a na najve- na Vilincu
}oj visini u povijesti hrv. planinarstva). Godine 1945. vlast
je raspustila HPD, oduzela mu cijelu imovinu te zabranila osnivanje nacio-
nalnih pl. dru{tava. Nakon raspada Jugoslavije, ponovno se osnivaju hrv.
pl. dru{tva, a 19. prosinca 1995. utemeljen je u Mostaru Planinarski savez
Herceg Bosne u koji su koncem 2000. bila u~lanjena ova dru{tva:
• »Prenj 1933«, 88000 Mostar, Ul. S. Radi}a 76 b, tel. 036/323 272 i 320 156
• »Jabuka«, 88220 [iroki Brijeg, Ul. R. Bo{kovi}a 3, tel. 039/704 281 (Vinko
Naletili})
• »Radu{a«, 88460 Uskoplje – Gornji Vakuf, Fra G. Marti}a 8, tel. 030/494 151
• »Cincar«, 80101 Livno, Zrinsko-Frankopanska 25, tel 030/710 700 i 716 778
• »Vitez«, 72250 Vitez, Ivo Bagara, Kralja Zvonimira b. b., tel 030/710 700; tajnik
716 778
• »Tisovac«, 77260 Busova~a, Robert Tisovac, Kralja Tomislava b.b.,
tel. 030/733 151; tajnik 732 399

• »Kuk«, 72290 Novi Travnik, Bali}i
47, tel. 030/790 990; tajnik 791 517
• »Bitovnja«, 71260 Kre{evo,
Mandalina Cigalj, Fra Grge Marti}a
85, tel. 030/806 873; tajnik 806 835
• »Orlova stina«, 80240 Tomislavgrad,
Stipo Toki} Kongora, tel. 034/365 627
• »Vis«, 72230 @ep~e, Mirko Matijevi},
O[ »@ep~e«, mob. 098/395 209
• »Zvijezda grad«, 71335 Prì}i Vare{,
predsjednik Zdravko Prajo, tajnik
Petar Mir~i}
• »Bjela{nica 1923« (nije ~lan PS-a
Herceg Bosne), 71000 Sarajevo Ul.
mar{ala Tita 56, tel/faks 387 71 206
505 i 441 287; e-mail: napredak@
bh.net.ba; predsjednik prof.
Pl. ku}a Bukovik iznad Sarajeva 1939. g. Tomislav Batini}
Adresa Pl. saveza Herceg Bosne je: 88000 Mostar, Ul. S. Radi}a 76 b, tel.
036/323 372 (~etvrtkom od 19 h).
Pl. dru{tva s bo{nja~kom (muslimanskom) ve}inom u~lanjena su u PS BiH,
71000 Sarajevo, Radni~ka 14, tel. 217 515; tajnik [efko Hadìali}, tel. 527
874.
LITERATURA
Fleger, J.: Prilozi za povijest planinarstva u BiH. HP 36, 1940., 331 i 37, 1941., 25; Guber, M.: Pusto{enje pl. objekata u ju`noj Hrvatskoj.
HP 39, 1943., 85; Poljak, @.: HPD i Dru{tvo planinara u BiH. Slike iz povijesti hrv. planinarstva, str. 61-69. Zagreb 1987.; Poljak, @.:
Planinarsto u Herceg-Bosni. HP 89, 1997., 258.
Sada{nje stanje. Planine o kojima je ovdje rije~ opet su pristupa~ne pla-

ninarima, ali danas na njima nema nijedne pl. ku}e. U planinama s. od Liv-
na ne smije se skretati s cesta i markiranih staza zbog opasnosti od mina.
Za vrijeme nedavnog rata u BiH probijeno je mnogo planinskih cesta (npr.
na Troglavu, Cincaru, ^vrsnici) i sagra|eno vojni~kih nastambi koje danas
planinarima olak{avaju prilaz i boravak u visinskom podru~ju. No istodob-
no su opustjela planinska naselja tako da sa sobom treba nositi hranu i op-
remu za kampiranje. Zajedni~ka su obilje`ja planina koje ovdje opisujemo
pripadnost dinarskom sustavu, vapnena~ka gra|a i ulan~anost, s jasno iz-
raènim gorskim hrptovima. Osobitu im pejza`nu vrijednost daje {umsko
bogatstvo s golim vrhovima {to str{e iznad {umskoga pojasa, zbog ~ega su
mahom prvorazredni vidikovci. Njihovim uvr{tavanjem u svoje planove,
planinari iz Hrvatske mogu pro{iriti program svojih pohoda i s nekoliko vi-
sokih planina kakvih nema u Republici Hrvatskoj.
Va`no upozorenje! Nakon nedavnih ratnih zbivanja, neka su podru~ja
jo{ uvijek nepristupa~na zbog raznih sigurnosnih mjera. U vrijeme tiska-
nja ovoga vodi~a planinarstvo na njima jo{ uvijek nije obnovljeno i prije po-
laska na put valja se u policiji raspitati o trenuta~nim prilikama. Putovi u
onim dijelovima planina koji su zbog ratnih posljedica jo{ uvijek nepristu-
pa~ni, opisani su na temelju predratnih podataka.

Osje~enica
Prirodne zna~ajke. Ji. od Li~ke Plje{ivice, na suprotnoj obali Une, pruà
se tridesetak kilometara duga~ak planinski hrbat Osje~enice. Kao i u ve}i-
ne dinarskih planina, strane su joj strme i o{tro ome|ene, dok se u uz-
du`nom smjeru bez jasnog prijelaza povezuje sa susjednim planinama. Na
njezinoj ji. padini duboko je usje~ena dolina Une i njezina kanjonskog pri-
toka Unca, a na si. strani kao odsje~ena zavr{ava nad ravnim kra{kim polji-
ma (Bjelajsko, Medeno, Petrova~ko). U sz. smjeru njezini se ogranci pove-
zuju s Grme~om, jedino je u ji. smjeru usko povezana s Klekova~om, od koje
je dijeli prili~no visok O{treljski prijevoj (1033 m). Prijevoj O{trelj je va`na
prometna to~ka jer preko njega prelazi cesta Bosanski Petrovac – Drvar –
Bos. Grahovo. U reljefu Osje~enice postoji zanimljiva morfolo{ka osobitost.
Njezin najvi{i dio, {to str{i iznad {umskog pojasa, sastoji se od debelih i
pravilno uslojenih vapnena~kih stijena, naslaganih poput blago oblikovane
piramide stepeni~asta izgleda. Tjeme Osje~enice je kao odsje~eno, pa se to
odraàva i u njezinu imenu. Na vrhu je uska, ali gotovo 1 km duga~ka ka-
menita visoravan koja se na obje strane ru{i golim stijenama, pruàju}i ta-
ko lijepe i {iroke vidike.
Planinarstvo. Prvi pl. opis objavljen je 1965., a prva markacija na vrh iz-
vedena 1969. g. Glavne su polazne to~ke za uspon Koluni} i O{trelj. Zanim-
ljiv je, ali i duga~ak, uspon iz Martin Broda. Svi usponi sastaju se na cesti
1,30 h j. od vrha. Izbor puta ovisi o prijevoznom sredstvu do planine: najbli-
à `. p. je Martin Brod, autobusna Koluni}, a dobro je markiran i prilaz od
O{trelja. Automobilom se moè najvi{e pribliìti s ceste Drvar – Petrovac
preko Bastaskog dola.
£ 1. Koluni} – Osje~enica 4,30 h. Koluni} je selo na jz. rubu Petrova~kog
polja, na samom podno`ju planine. Nalazi se na cesti Bos. Petrovac – Drvar
(5 km od Petrovca). Iza Koluni}a (660 m) ostavljamo glavnu cestu i skre}e-
mo d. seoskom cestom. Oko 100 m dalje, l. od glavne ceste, nalaze se ru{evi-
ne prastare crkve. Seoskom cestom nastavljamo oko pola sata uzbrdo u {u-
mu, do mjesta gdje se skre}e l. s ceste. Nastavljamo uspon na hrbat do ma-
loga travnatog prijevoja (1202 m), gdje izlazimo na {umsku cestu iz Drvara.
Cestom l. 5' do mjesta gdje se d. odvaja markirana staza prema vrhu. Uspon
odavle traje 1,30 h'. U po~etku prili~no blago, a zatim sve strmije, vodi {u-
movitom uvalom u zavojima do gornjeg ruba {ume (1 h) i tu izlazi na pros-
trane livade izme|u Male i Velike Osje~enice. Lakim usponom preko livada
primakne se d. pod stijene najvi{ega vrha, koje na prvi pogled djeluju kao
neprohodne. Gra|ene su od gornjokrednih vapnenaca koji su uvjetovali
razvoj zanimljivih kamenih oblika. Kroz stijene i klekovinu izlazi se bez
puta do betonskoga geodetskog stupa na vrhu (1796 m). Vidik: Plje{ivica,
Velebit, Klekova~a, Grme~,
[ator, Cincar, Dinara itd. Na
kamenitim je plo~ama vrha
zanimljiva cvjetna flora, a
me|u stijenama na|e se i ru-
nolista. S druge strane vrha,
20 m ispod hrpta, ove}a je
polupe}ina koja dobro moè
posluìti kao zaklon u slu~a-
ju nevremena.
Osje~enica sa si. strane iz Medenog polja

£ 2. O{trelj – Osje~enica 5 h. O{trelj je prijevoj visok 1033 m, na asfal-
tnoj cesti Biha} – Drvar, 11 km j. od Bosanskog Petrovca. Kod ru{evine ho-
tela »O{trelj« na prijevoju zapo~inje markacija koja s ceste odmah ulazi d. u
{umu, u z. smjeru (markaciju je prvi put proveo 1978. PD »Planinar« iz Vo-
go{}e kod Sarajeva). Vodi najprije oko 3 h kroz {umovito podru~je, s blagim
usponima i silazima, uglavnom istom visinom (nakon 1 h hoda slijedi dioni-
ca uz nekada{nju uskotra~nu èljeznicu). Potkraj stiè na {umsku cestu,
odakle dalje v. 1.

£ 3. Martin Brod – O~ijevo – [iljak – Osje~enica 7 h. Martin Brod
(320 m) je selo u dolini Une (`. p. na unskoj pruzi, 249 km od Zagreba, 175
km od Splita) poznato po lijepim slapovima te bistre rijeke, te po zanimlji-
voj srednjovjekovnoj kuli Rman usred ravne livade. Put od `. p. silazi u selo
i preko mosta na Uni uzlazi l. strmom cestom kroz {umu, 1 h na visoravan
O~ijevo. Slijedi 2 h puta preko slikovite kra{ke visoravni s ra{trkanim pla-
ninskim selima V. i M. O~ijevo, u blagom usponu, do podno`ja planine. Iza
zadnje ku}e uzbrdo prema izvoru [iljak, na donjem rubu {umskog pojasa
(vidi se iz sela). Do njega se stiè nakon 1 h o{trog uspona (posljednja voda
na putu!), a zatim se ulazi u {umu. Nakon 45' staza preko prijevoja silazi na
po~etak {umske ceste na Zvjerskoj poljani. Na ra~vanju nakon 2 km treba l.
krakom jo{ oko 2 km do mjesta gdje se l. uzbrdo odvaja markirana staza iz
Koluni}a (v. 1).
£ 4. Pasjak – Bastaski dol – Osje~enica 20 km cestom i 1,30 h pje{a-
~kog uspona. Najbliì cestovni prilaz po~inje 500 m s. od zaseoka Pasjaka
na cesti Drvar – Bos. Petrovac (11 km od Drvara), gdje se l. odvaja {umska
cesta u Osje~enicu. Ona na 1. km prelazi nekada{nju `. prugu Drvar – Pri-
jedor, zatim se u nekoliko zavoja penje 5 km do prijevoja, iza njega prolazi l.
stranom slikovitog Bastaskog dola i zatim se opet uspinje u zavojima kroz
{umu do ra~vi{ta na Zeljaniku (14,5 km). Nastavljamo desnim krakom jo{
3,5 km do idu}eg ra~vi{ta, odakle l. krak nakon 2 km zavr{ava na Zvjerskoj
poljani (v. 3), a d. vodi pod vrh Osje~enice. Nakon 1 km (na 19. km od Pasja-
ka) postaje sve lo{iji, a na 20. km stiè do mjesta gdje se l. uzbrdo odvaja
markirana staza iz Koluni}a (v. 1).
LITERATURA
Fiala, F.: Osje~enica i Klekova~a kod Petrovca. Gl. Zem. muzeja 4, 1891., 338; Salki}, M.: Nevolje s Osje~enicom. NP 7, 1965., 251;
[ehi}, M.: Planine zap. Bosne. NP 23, 1971., 182.
Klekova~a
Prirodne zna~ajke. Klekova~a se diè poput glomazna bedema duga~kog
oko 8 km, usred nepreglednoga {umskog prostora zapadnobosanske viso-
ravni. Reljefno je najzanimljiviji dio koji se sastoji od o{troga stjenovitog
grebena koji po~inje na sz. s V. Kle-
kova~om i zavr{ava nakon 3 km s
M. Klekova~om. U njemu su zna~aj-
ni oma{ni kameniti blokovi i za-
nimljivo oblikovani kukovi. Plani-
na je dobila ime po klekovini {to
raste u visinskom pojasu. U reljefu
kraja oko planine isti~u se stepeni-
~asto poloène visoravni razli~ite
visine. Njihove lijepe livade, okru-
ène gustim {umama, imaju veliku
pejza`nu vrijednost. U najvi{em di-
jelu planine, na z. i s. strani, usje~e-
ni su ledenja~ki kotlovi nastali u
razdoblju pleistocena. U sjevernim
kotlovima zadràva se snijeg ve}i
dio godine. Planina je gra|ena od
mo}nih naslaga krednog vapnenca i
zbog toga je posve bezvodna. Kli-
matske su joj karakteristike ~este Vrh Velike Klekova~e

dnevne oluje s pljuskovima i grmlja-
vinama, koje se ponavljaju ~itavog
ljeta. Klimatski je najstalniji i za us-
pon najprikladniji mjesec kolovoz.
Biljni pokrov odlikuje se golemim
{umskim prostranstvima. [ume su
jedinstvene po velikim stablima i
mjestimice gotovo pra{umskom iz-
gledu. U visinskom pojasu razvije-
na je vegetacija livada i stijena s alp-
skim karakteristikama (runolist,
encijan, rododendron). Brojni su i
predstavnici ìvotinjskog svijeta,
osobito divlja~ koja u tim {umama
nalazi sigurno uto~i{te.
Eksploatacija {uma. Podno`je
planine rijetko je naseljeno. Va`nija
su mjesta Srnetica, O{trelj i Potoci,
sve mlada naselja nastala u vezi s
eksploatacijom {uma (u nedavnom
su ratu opusto{ena). Osim njih, u
{umama postoji i niz manjih sezon-
Velika Klekova~a s ju`ne strane skih radni~kih nastambi. Ja~e isko-
ri{tavanje {uma po~elo je 1893. kad ih je zakupio austrijski industrijalac
Otto Steinbeis, te osnovao poduze}e s pilanom u Drvaru i izgradio mreù
{umskih èljeznica ([IPAD sa sjedi{tem u Drvaru). Od tih je èljeznica us-
kotra~na pruga Kaldrma – Drvar – Prijedor dugo sluìla i za putni~ki pro-
met.
Planinarstvo. Prve markacije na oba najvi{a vrha provedene su oko g.
1970. Zbog prili~ne udaljenosti od prometnih sredi{ta, posjet je te{ko izves-
ti u jednom danu. Prilazna je to~ka za uspon na V. Klekova~u O{trelj, a za
M. Klekova~u Potoci. Uspon na M. Klekova~u prakti~ki je izvodiv samo
onome tko raspolaè vlastitim prijevoznim sredstvom. Vozilo treba ostaviti
na cesti 7 km od Potoka u smjeru Drvara i zatim se uspeti na M. Klekova~u
markiranom stazom za 2,45 h. God. 1978. bile su Osje~enica i Klekova~a
povezane markacijom. Ona se spu{tala preko Lunjeva~e u Drvar i tako|er
bi mogla posluìti kao prilazni smjer. Prije uspona korisno je raspitati se u
najbliòj policijskoj postaji o sigurnosnom stanju u planini.
£ 1. O{trelj – Gorana – Lom 14 km – V. Klekova~a 2 h. Od O{trelja (v.
Osje~enica, 2) treba si}i cestom prema Drvaru 3 km, zatim skrenuti l. {um-
skom, tzv. Mandi}evom cestom. Na 5. km ona prolazi uz {umsku manipula-
ciju Goranu, gdje je dobar izvor Gorana, a na 12. km ra~va se na podno`ju
V. Klekova~e. D. krakom ima 5 km do {umskog radili{ta Lom; na{ put vodi
najprije 1 km l. krakom, a zatim ga ostavlja na mjestu gdje se krià s marki-
ranom stazom od O{trelja (v. Osje~enica, 2). Markacija se uspinje d. uzbrdo
kroz {umu u brojnim zavojima stazom koja je u po~etku prili~no o{te}ena
izvla~enjem trupaca. Nakon 1 h prelazi preko lijepoga travnatog dolca
promjera oko 50 m (pola puta do vrha), a nekoliko min iznad njega izlazi iz
{umskog pojasa i penje se kroz kamenit klanac na drugu, ve}u livadu, koja
se nalazi na dnu nekada{njega ledenja~kog kotla. Na rubu livade, u dvjema
polupe}inama, zadràva se snijeg do kasna ljeta. Posljednji dio uspona vodi
bez puta o{tro uz travnate padine i klekovinom do betonskoga geodetskog
stupa na vrhu (1961 m). Tjeme ima oblik zaobljene, travom obrasle glavice.
S druge strane, iz dubine dopire klekovina gotovo do samoga vrha. Vidik je

sli~an kao s Osje~enice, ali je {iri zbog ve}e visine. Zanimljiv je pogled u ji.
smjeru na M. Klekova~u (1761 m) i na kamenit hrbat duga~ak 3 km koji po-
vezuje ta dva vrha. Grebenski prijelaz traje 1,30 h i mjestimice zahtijeva
penja~ke sposobnosti, a vrlo je zanimljiv zbog bogatstva kamenitih oblika i
cvjetnih dolaca me|u njima (runolist!). Iako nià, M. Klekova~a ljepotom
svojih stijena prema{uje travom obraslu V. Klekova~u. S nje se markacija
spu{ta na {umsku cestu Potoci – Pasjak, kojom je d. 12 km do Pasjaka na
cesti Drvar – O{trelj.
£ 2. O{trelj – Bunari} – V. Klekova~a 4–5 h. Za pje{ake je najbolji pri-
laz od O{trelja jer tu put zapo~inje na visini od 1033 m. Po~inje kod ru{e-
vine hotela »O{trelj« gdje je cestu prelazila markacija na putu s Osje~eni-
ce prema Klekova~i. Staza vodi dobrih 2,30 h {umovitim podru~jem bez
vidika, s ~estim ali kratkim usponima i silazima, doti~u}i {umske ceste.
Na kraju sije~e odvojak {umske ceste koji dolazi od Loma i tu zapo~inje
uspon. Dalje v. 1.
LITERATURA
Fiala, F.: Osje~enica i Klekova~a kod Petrovca. Gl. Zem. muzeja 4, 1891., 338; Girometta, U.: Na bosanskim planinama. HP 26, 1930.,
291; Per{i}, S.: No} na Klekova~i. PV 55, 1955., 561; Markovi}, M.: Klekova~a. NP 14, 1962., 111; Salki}, M.: Na [atoru i Klekova~i. NP
23, 1970., 182; Be{irovi}, U.: Na vrhu Klekova~e. NP 23, 1971., 38; Kliko, S.: Klekova~a. NP 33, 1981., 31; Pa{kvan, I.: Od V. do M.
Klekova~e. NP 33, 1981., 62.
[ator
Prirodne zna~ajke. Na s. rubu ravnoga Livanjskog polja diè se [ator,

najljep{a planina z. Bosne. Njezin stoàsti vrh ve} izdaleka privla~i pogled i
pa`nju. Obliku vrha ima zahvaliti i svoje neobi~no ime. Me|utim, izbliza
daje posve druga~iju sliku. Dok sve druge planine ove regije imaju oblik
hrpta i ulan~anog gorja, [ator se sastoji od nepravilnoga spleta kosa {to se
od najvi{ega vrha u sredi{tu razilaze zvjezdasto na sve strane. Druga je oso-
bitost ove planine golemi kameni kotao me|u najvi{im vrhovima, na prvi
pogled nalik vulkanskom krateru. Kotao je ledenja~kog podrijetla, a na nje-
govu je dnu [atorsko jezero, planinski biser neobi~ne ljepote. Planina je ok-
ruèna visoravnima sa seoskim naseljima Crnac, V. i M. Ti~evo, Preodac i
Rore. Padine su joj pokrivene bujnim {umskim pla{tem {to seè i do 1700 m
visine, a iznad {umskog pla{ta diù se vrhovi koji su s vanjske strane blagi,
a unutar jezerskog kotla ru{e se stijenama i to~ilima. Me|u tim su stijena-
ma bogata nalazi{ta runolista. [ator je jedina planina z. Bosne koja u visin-
skoj regiji obiluje vodom. To osobito pogoduje sto~arstvu, pa se na njezine
pa{njake neko} izgonilo blago ~ak iz Dalmatinske zagore (s podru~ja izme-
|u Drni{a, [ibenika i Knina). Me|u planinske kose uvla~e se {umske ceste,
{to omogu}uje prilaz vozilima sve do visinskog pojasa: s Grahovskog polja
preko Ti~eva, s Livanjskog polja preko G. Peulja, a s Glamo~kog jedna pre-
ko Staretine planine, Dugodola i Me|ugorja, a druga preko Rora i Preodca.
Planinarstvo. Planinskom turizmu najvi{e je pridonijelo probijanje ceste
iz Peulja do [atorskog jezera i izgradnja motela »Runolist« na njegovoj
obali g. 1983. (potrebna je obnova). Najatraktivnija je to~ka u planini kotao
sa [atorskim jezerom. Ovdje se sastaju glavni prilazi i odavle se kre}e na
uspon prema najvi{em vrhu. Postoji i cestovni prilaz u planinu iz Ti~eva, a
bili su markirani i prilazi iz Glamo~a i Drvara.
£ 1. Peulje – [atorsko jezero 16 km – Vrh [atora 1,30 h. Polazna je
to~ka a. p. u selu Peulju na cesti Bos. Grahovo – Livno (15 km od Bos. Gra-
hova), odakle treba nastaviti prema Livnu mimo kapelice 200 m, do mjesta

gdje se l. odvaja cesta u [a-
tor. Cesta se uspinje u zavo-
jima i povrh sela ulazi u {u-
mu (brklja). Nakon 7,5 km
cesta se u {umi ra~va: d.
krak vodi u planinu Stareti-
nu, a l. na [ator. Taj krak u
velikom luku ovija [atorov
stoàc s lijeve strane, blago
se uspinju}i 8,5 km. Potkraj
prolazi kroz vrlo lijepu bu-
kovu {umu, neobi~no viso-
kih i ravnih stabala, a zatim
[atorsko jezero i Babina greda iz nje izlazi na livadu odakle
se vide najvi{i vrhovi. Cesta
vodi l. do motela »Runolist« (opusto{enog u ratu), a d. staza uz travnatu pa-
dinu, mimo sna`noga Bulinog vrela, do obale jezera.
[atorsko jezero (1488 m) ledenja~kog je podrijetla. Duga~ko je 250 m, {iroko 120
m, a duboko do 6 m. Temperatura vode ljeti je oko 17 °C (izvor na obali 6 °C), pa je
mogu}e kupanje, ali treba izabrati kamenit dio obale jer je u muljevitim dijelovima je-
zera mnogo pijavica i da`devnjaka. Spomenutom Bulinom vrelu, koje je nekoliko sto-
tina m sz. od jezera, pripisuje se ljekovito djelovanje, pa se tu svake godine na Ilindan
skupljao narod da se okupa u njegovoj vodi. Prema narodnoj legendi, tu je jedna bula
umivanjem izlije~ila bolesne o~i (vid). Vjeruje se da i jezero ima ljekovitu mo}.
Uspon od jezera na vrh [atora vodi pastirskom stazom u i. smjeru, zavoji-
ma 30' na prijevoj izme|u Babine grede i [atora, odakle treba krenuti d. po
{irokom hrptu prema vrhu (jo{ 45'). U posljednjem dijelu treba pa`ljivo pot-
raìti prolaz kroz labirint klekovine. Vrh je zaobljena glavica (1872 m) s ko-
je se pruà vidik na Velebit, Dinaru, Troglav, Biokovo, Klekova~u, Vla{i},
na Livanjsko i Glamo~ko polje, a osobito se doimlje zelena i ravna Preo-
da~ka visoravan na s. podno`ju, s ostacima Mom~ilove kule.
LITERATURA
Girometta, U.: [ator planina. HP 24, 1928., 125; Girometta, U.: [atorsko jezero. HP 31, 1936., 166; Horvat, I.: Prilog poznavanju
podru~ja Vitoroge i [atorskog jezera. Arhiv min. poljopr. 36, 1936., 146; Girometta, U.: Kroz planine zapadne Bosne. HP 33, 1937., 101;
Lu~i} Roki, P.: Preko dinarskih planina na [atorsko jezero. HP 33, 1938., 195; Oppitz, O.: Uspomene sa [atora. NP 3, 1951., 216;
Jelaska, V.: Na Troglavu i [ator planini. NP 5, 1953., 34; âu{evi}, H.: Na planinama zapadne Bosne. NP 9, 1957., 19; âu{evi}, H.:
Vinjete za pri~e o jezerima. NP 19, 1967., 7; Salki}, M.: Na [atoru i Klekova~i. NP 22, 1970., 197; [ehi}, M.: Planine zapadne Bosne. NP
23, 1971., 182; Be{irovi}, U.: Jutro na [atoru. Pl. list 3, 1972., 15; Isakovi}, B.: Na [ator planini. NP 34, 1982., 124; ]osi}, P.: [ator i
[atorsko jezero. NP 41, 1989., 205; Cvitanovi}, Z.: [atoru i Cincaru u pohode. NP 42, 1990., 100.
Cincar
Prirodne zna~ajke. S prostrane gorske visoravni izme|u Livanjskoga,
Glamo~koga, Kupre{koga i Duvanjskog polja diè se Cincar, najvi{a plani-
na z. Bosne, jedina koja prema{uje visinu od 2000 m. Za razliku od drugih
planina ove regije, Cincar ima oblik jednostavnoga divovskoga ~unja. Sje-
verna mu je padina {umovita, a ju`na kr{evit pa{njak koji seè sve do vrha.
Pasi{ta su mu odavna na glasu po prostranstvu i kvaliteti. Sude}i po ime-
nu, Cincar je, sli~no kao i Vla{i}, neko} morao biti podru~je vla{kih pastira,
predslavenskog podrijetla i romanskog jezika (Vlasi, Cincari, Aromuni). U
zale|u Cincara, sklonjeno od pogleda, ipak se nalazi nekoliko prostranih
{umskih podru~ja. Iznad njih se do samoga vrha stere pojas klekovine bora.
Cincar je zloglasan po ~estoj buri olujne snage, koja na j. padinama onemo-
gu}uje rast {ume ili bilo kakve vi{e vegetacije. Velik dio godine vrh mu pok-
riva bijela snje`na kapa, dobro vidljiva s okolnih velikih polja. Ju`no pod-

no`je ~ini prostrana visora-
van zvana Krug-planina, ko-
ja se s visine od 1500 m pos-
tupno spu{ta prema jugu i
nakon 5–6 km zavr{ava stje-
novitom stepenicom iznad
Livanjskoga polja. To je ti-
pi~na kra{ka i bezvodna ra-
van, posuta nebrojenim po-
nikvama i jamama (tzv. bogi-
njavi kras), bez ijednog stab-
la, ali bogata travom. Pogled na brdo Ba{ajkovac iz Livna
Planinarstvo. Po~etak planinarstva na Cincaru vezan je za osnivanje
podru`nice HPD-a »Cincar« u Livnu 23. 4. 1929. (prvi predsjednik Zvoni-
mir Lopata). Za razvoj planinarstva zaslu`na je splitska podru`nica HPD-a
»Mosor« koja je 1936. u zgradi sto~arske farme na Begovcu uredila pl. sklo-
ni{te (otv. 22. studenoga). Dana 15. 5. 1982. osnovan je u Livnu PD »Cin-
car« koji je markirao putove u planini, a djeluje i danas. [umska cesta {to iz
Livna vodi u zale|e planine i ~ini polukrug oko njezina s. podno`ja omogu-
}uje planinarima i skija{ima lak pristup visinskom podru~ju. Nakon nedav-
nog rata u Bosni ostalo je u visinskom podru~ju Cincara nekoliko napu{te-
nih vojnih zgrada koje bi planinarima u budu}nosti mogle posluìti kao
skloni{te. Od brojnih mogu}nosti prilaza najva`nije su one iz Livna (pje-
{a~ka i cestovna varijanta), a postoji i mogu}nost uspona od Kupresa i Gla-
mo~a. Zbog ratnih posljedica zasad se ne preporu~a uspon sa s. strane.
£ 1. Livno – Ba{ajkovac – Begovac – Cincar 6 h. Markacija po~inje kod
hotela u sredi{tu Livna (736 m), prelazi preko mosta do Rim~evih mlina,
zatim skre}e l. ispod stijena i kroz borovu {umu dolazi do zidine {umareve
ku}e (oko 1000 m) na Ba{ajkovcu. Usput je lijep razgled s vidikovca Tebar
u dubinu na Livno. Ba{ajkovac je podru~je obraslo borovom i hrastovom
{umom i omiljeno je izleti{te Livnjaka. Markacija nastavlja {umom, sije~e
novu izletni~ku cestu i malo dalje se spaja sa starom cestom iz sela Kabli}a.
Zatim izlazi na livade, penje se Krug-planinom na brdo Mr|enovac (1251
m) i spu{ta do Bajilovih ko{ara (1251 m) koje su napu{tene, ali se tu moè
preno}iti (pitka voda u ~atrnji). Na brojnim kriànjima putova po Krug-
planini kao najbolja orijentacija sluì izdaleka vidljiv Cincarov stoàc. Put
zatim silazi livadama, ponovno prelazi cestu iz Livna, te kolnim putovima
u blagom usponu preko bezvodnih pa{njaka i izme|u brojnih ponikava sti-
è do zelene kotline Begovac (1385 m; 4 h od Livna) u kojoj su zgrade neka-
da{nje sto~arske farme
(sada opusto{ene) i nepre-
su{no Begovo vrelo. Slijedi
o{tar uspon od 2 h kojim
do vrha valja svladati vi-
sinsku razliku od oko 600
m. Markacija vodi najprije
strmom travnatom padi-
nom bez puta ravno uzbr-
do na prijevoj d. pod Cin-
carom, a onda l. na vrh hr-
ptom. Uspon je prili~no
jednoli~an, ali pruà iz-
vanredne vidike na okolne
planine. Od betonskoga Na vrhu Cincara (Ivo êko)

geodetskog stupa na vrhu pruà se vidik na velik dio dalmatinskih i plani-
na BiH. Osobit dojam ostavlja pogled na veliko i ravno Glamo~ko i Livanj-
sko polje, te na umjetnu vodenu akumulaciju Bu{ko blato, nalik malomu
moru. Iza Cincara, na si. strani, pruàju se prostrane {ume, a iznad njih se
u pozadini diè stjenoviti Malovan.
£ 2. Livno – Ba{ajkovac – Begovac cestom 15 km. Od hotela u sredi{tu
Livna preko mosta do garaè gdje je ra~vanje: d. pje{a~ka staza, l. cesta.
Cesta nakon 50 m ide ravno do Braline ku}e, zatim d., pa 50 m ravno i opet
l. i 200 m ravno, tu d. na prvi zavoj i kroz selo Zastinje. Odavle je probijena
nova cesta koja se penje preko Ba{ajkovca, gdje sije~e pje{a~ku markaciju.
Ponovno je sije~e nakon 3–4 km kod Bajilovih ko{ara i 100–200 m od njih
skre}e d. preko livada visoravni Krug do Begovca na podno`ju Cincara,
gdje valja parkirati vozilo. Slijedi pje{a~ki uspon (v. 1). Moè se i varijan-
tom na ra~vi{tu ceste ispod Bajilovih ko{ara ravno (umjesto d. na Begovac)
jo{ 2 km do stare ceste koja vodi na Cincar iz sela Kabli}a (3,5 km od Livna
prema Bos. Grahovu; prilaz tom cestom prikladan je za one koji dolaze iz
Grahova). Njom d. u zavojima Kla~ine na l. padinu Cincara ispod koje je l.
Glamo~ko polje. Prije ulaza u veliku {umu stièmo na Jaram, malu ~istinu
s napu{tenim vojnim objektom. S lijeva prilazi markacija s Glamo~kog po-
lja, iz sela Dolca, koja tu sije~e cestu i odmah se penje d. u {umu prema vrhu
Cincara. Vode ima pola sata ispod ceste na izvoru âdilje (prilaz {umskim
kolnikom). Cesta se od Jarma nastavlja dalje u {umovito podru~je Ravnine
(23 km od Livna), odakle se tako|er moè na Cincar (najprije {umskom ces-
tom, a onda 2 h uspona pje{ice), ali ono jo{ nije o~i{}eno od mina. Preko
Ravnine vodi i prilaz za planinare iz Kupresa. S ceste na Jarmu treba d. za
markacijom koja vodi grebenom d. rubom stjenovita {umskog pojasa, padi-
nom pa{njaka i mimo nekoliko objekata izgra|enih u ratu (sada mogu pla-
ninarima posluìti kao skloni{te), ukupno 2 h lagana hoda.
LITERATURA
Girometta, U.: Ekskurzija HPD »Mosor« na Cincar planinu. HP 23, 1927., 142; Seitz, A.: U zemlji fesova i minareta. HP 28, 1932., 312;
Girometta, U.: Kroz planine zapadne Bosne. HP 33, 1937., 81; Horvat, L.: Cincar. HP 37, 1941., 94; Grimani, A.: Kame{nica. Cincar. NP
4, 1952., 284; Be{irovi}, U.: Suton na Cincaru. NP 23, 1971., 244.

Troglav
Poloàj. Najbliì Dinarin susjed, a ujedno i karika {to Dinaru povezuje s

Kame{nicom, jest visok i mo}an masiv izme|u Cetinskoga i Livanjskog po-
lja, s Troglavom kao najvi{im vrhom. On je i duìnom i prostranstvom zna-
tno ve}i od Dinare (duìna mu je 30 km). Od Dinare ga razdvaja Privija
(1230 m) iznad Uni{ta, a od Kame{nice prijevoj Vaganj (1173 m) sa starom
cestom Sinj – Livno.
Reljef. U reljefu je zna~ajna visoka i vrlo prostrana kra{ka zaravan, {iroka
gotovo 10 km. U ji. dijelu ona je {ira i nià (1000–1200 m), a va`na je kao
sto~arska regija poznata pod imenom Prolog-planina. U sz. smjeru zaravan
je sve vi{a (do 1700 m) i sve uà, ali jednako cijenjena kao pasi{te. Sredi{te
joj je Razvala, skupina dolaca izme|u Gnjata, Bata i Janskog vrha. Visora-
van je labirint nebrojenih ponikava i vrhova, dolaca i kosa, nedogledna va-
lovita kamenita pustinja, kakve nema ni na jednoj na{oj planini – svuda
sam kamen i golet tek s malo trave: koliko stra{no, toliko u veli~anstve-
nosti i lijepo. Ravan je kao cjelina nagnuta prema jz., dakle, suprotno od Di-
nare. I ovdje ravan zavr{ava strmim padinama, pa i stijenama, ali za razli-
ku od Dinare, tu su stjenoviti odsjeci na si. padini, a osim toga su i druga~i-
jeg postanka: stijene su zapravo stranice nekada{njega ledenja~kog kotla.
Biljni svijet. Na strmoj, bosanskoj strani, te{ko pristupa~noj dalmatin-
skim sto~arima, sa~uvan je lijep pojas planinske {ume bukve, jele i smreke,
a iznad nje {irok pojas klekovine s vegetacijom stijena i to~ila. Zanimljiva je
i teè protuma~iva pojava lijepoga {umskog kompleksa Vje{ti~a gora na vi-
sini oko 1500 m, {to se sa~uvao na dalmatinskoj strani poput oaze usred
pustoga kamenjara. Ina~e je Troglav po svojim prirodnim svojstvima, oso-
bito gra|om i florom, sli~an Dinari.
Sto~arska kretanja. Planina je prirodna granica izme|u Bosne i Dalma-
cije, ali kako na visoravni nema grebena, administrativna se me|a ve}inom
drì granice pasi{ta. Budu}i da su Dalmatinci oduvijek bili orijentirani na
planinsko sto~arstvo vi{e od Bosanaca, koristili su ve}i dio planine. Prije
Drugoga svjetskog rata imali su na Troglavu i Dinari 500 ljetnih stanova
izgone}i 135.000 ovaca, a Bosanci 20 stanova s 15.000 ovaca. Pravo ispa{e
bilo je predmet dugotrajnih sporova koji su zavr{ili tek sporazumom od
1730. g. Tada je, na osnovi terenskog uvi|aja iz 1721. god., 23. tursko-mle-
ta~ke grani~ne komisije, provedeno definitivno razgrani~enje (linea Moce-
nigo; Mo~enigova linija). Ve}i i niì dio pripao je Dalmaciji, a manji i vi{i dio
Bosni. Otada Mocenigova linija nije mijenjana ~etvrt tisu}lje}a, pa je i da-
nas granicom izme|u dviju dràva. Kao posljedica te asimetri~nosti na{ao
se najvi{i vrh Troglav 1 km preko granice na bosanskoj strani, zbog ~ega je
u ovom vodi~u i uvr{ten me|u bosanske planine. Na povr{no ra|enim zem-
ljovidima Troglav izgleda kao grani~na kota, pa su ga neki planinari dugo
dràli najvi{im vrhom u dràvi.
Ime Troglav. Na dalmatinskoj strani ne dijele Troglav od Dinare i smat-
raju ga jednim njezinim dijelom (Dinara u {irem smislu), dok Bosanci ne-
maju zajedni~kog imena za obje skupine. Postanak imena Troglav neki po-
ku{avaju dovesti u vezu s njegovim oblikom, dok drugi u njemu vide trag
pretkr{}anskih vjerovanja i staroslavenske mitologije (Triglav, bog pod-
zemlja).
Alpinizam. Kotao ledenja~kog podrijetla upravo pod najvi{im vrhom
Troglava, koji pruà impresivnu sliku svojim kamenitim strminama i du-

Karta Troglava
ga~kim to~ilima, ne samo da je s pl. stajali{ta najljep{i i pejza`no najvredni-

ji dio planine nego je i penja~ki zanimljiv stjenovitim zidom orijentiranim
na s. stranu. Iako se stijena nalazi u BiH, penja~ki su je obradili zagreba~ki
i splitski penja~i. Prvi uspon zabiljeèn je 1957., a ve}ina problema rije{ena
je 1961. prilikom alpinisti~kog logora zagreba~kih penja~a. U s. stijeni Tro-
glava registrirano je desetak penja~kih smjerova.
Planinarstvo. Troglav su prvi po~eli posje}ivati ~lanovi splitskog »Moso-

ra« i sinjske »Svilaje« tridesetih godina 20. st., a tek je 1970. prvi put mar-
kiran uspon s bosanske strane. Nakon ljetnih, u~estali su i zimski pohodi, a
s. stijena Troglava privukla je i alpiniste. Za uspon na Troglav postoji niz
prilaza. Na dalmatinskoj strani najkra}i je preko Bra~eva dolca, a s bosan-
ske s Livanjskoga polja. Zbog nedostatka skloni{ta, vode i markacija, te
zbog naglih meteorolo{kih promjena, Troglav je jo{ uvijek samo za iskusne
i dobro opremljene planinare, a uz to treba voditi ra~una o tom da u planini
nema slu`benih prijelaza me|udràvne granice.
Izbor prilaza. Troglav je znatno priblièn izgradnjom ceste do Bra~eva

dolca sa sinjske i {umske ceste do Poljanica s bosanske strane, a osobito
probijanjem mreè ratnih cesta za vrijeme Domovinskog rata koje dopiru u
blizinu najvi{ega vrha. Klasi~an je prilaz s dalmatinske strane preko Bra-
~eva dolca, a s bosanske iz Sajkovi}a. Sa sinjske strane probijena je ratna
cesta iz Biteli}a (a. p. linije iz Sinja) preko Greda, Vrdova i Vje{ti~e gore na
Gubinska vrata, gdje se ra~va: d. krak silazi i. na bosansku stranu u Gubin,
a l. ovija vrh Troglava sa z. strane linijom Anti}a glava (Kapnica, 1539 m),

Jankovo brdo (1779 m) i Aldukovac, te se zatim i on spu{ta na bosansku
stranu preko M. i V. Poljanica u Sajkovi}e. S najvi{e to~ke te ceste moè se
d. na vrh Troglava za samo 1 h. Ratne ceste vi{e se ne odràvaju i upitna je
njihova prohodnost za osobna vozila. Budu}i da na Troglavu nema pl. sklo-
ni{ta, uspon treba organizirati kao jednodnevnu turu ili ponijeti opremu za
kampiranje.
£ 1. Koljane – Bra~ev dolac 10 km – Troglav 4 h. Iz Sinja cestom za
Knin preko Hrvaca (13 km) do Koljana (a. p. 30 km od Sinja), odakle odvoj-
kom 500 m iza {kole desno. Odvojak prelazi Cetinu mostom kod Panja, a
asfaltiran je do Biteli}a (a. p.). Odvojak za Bra~ev dolac zapo~inje oko 200
m iza betonskog spomenika, na blagom cestovnom prijevoju (100 m prije je
velika napu{tena {kolska zgrada). Spomenik je d. uz cestu, visok je 10 m i
nadaleko vidljiv s puste kra{ke visoravni. Brdska cesta nakon 500 m prola-
zi kroz mali zaselak, a zatim se u zavojima penje 10 km u selo Bra~ev dolac
(mogu}nost parkiranja). Pje{a~kim kraticama do sela je 2,30 h hoda. Auto-
mobilom se moè tim putem pribliìti Troglavu na 4 h hoda. Selo je smje-
{teno u dolcu zdjelasta oblika, promjera oko 1 km, a na visini od 800 m. Ima
tridesetak ku}a, ali se broj stanovnika zbog iseljavanja stalno smanjuje.
Pje{a~ki put dalje vodi u s. smjeru uvalom Korita 1 h do visoravni Pomete-
nik (1100 m), gdje je nekoliko skupina ljetnih stanova i ogra|enih njiva.
Dalje postoje dvije varijante uspona. Kra}a, ali teà varijanta vodi ravno
dalje preko G. Pometenika jakim usponom na hrbat s vrhovima Torlakova
glava, Janj~ak i Gnjat, visok gotovo 1700 m (vidik na Troglav!). Preko hrp-
ta silazi udesno, gotovo 200 m, u Razvalu izme|u lokve i jame sa snijegom.
Dnom uvale prolazi dràvna granica (lokva je na samoj grani~noj crti; v.
Sto~arska kretanja), a na{ put vodi preko nje malo udesno stazom uz trav-
natu padinu do hrpta, pa njim l. do vrha. Lak{a je zaobilazna varijanta, ko-
ja izbjegava gubitak na visini, a od Pometenika vodi d. u i. smjeru. Nakon
pola sata skre}e l. uzbrdo prema {umi Vje{ti~a gora i l. od nje izlazi na hrbat
do prijevoja Gubinska vrata, preko kojih silazi put u selo Gubin na Livanj-
skom polju. Mi ostavljamo taj put, skre}emo prodoljem l. izme|u Gnjata i
Troglava i, stigav{i na njegovu padinu, penjemo se do vrha. Sinjski se plani-
nari rado penju na Troglav iz Biteli}a (a. p.) preko Vrdova i Kova~evi}a sta-
ja do Vje{ti~e gore (3 h), odakle je na vrh jo{ 2 h.
Vrh Troglava (1913 m) je mali zaobljeni zaravanak ozna~en betonskim geodetskim
znakom. S njega se pruà {irok vidik na planine Dalmacije i Bosne, te na Livanjsko i
Cetinsko polje. Osobito je impresivan, ~ak i potresan, pogled na drugu stranu u veli-
~anstvenu dubinu ledenja~koga kotla okruènog strmoglavim stijenama (bogato sta-
ni{te runolista). Na drugoj strani kotla privla~i pa`nju svojim neobi~nim i smjelim
oblikom Mali Troglav (1789 m), s velikim to~ilom zvanim @drlo. Do M. Troglava mo-
è se grebenskim putem preko
vrha od 1890 m. M. i V. Troglav
s ledenja~kim kotlom su, kao
cjelina, prvorazredan pejza`ni
doìvljaj koji u svakog posjetite-
lja pobu|uje sna`ne estetske os-
je}aje.
Na vrhu Troglava (Darko Grundler)

VIDOKRUG S TROGLAVA (1913 m)
Ime vrha m km 0°
[ator 1872 23 0
Vitorog 1907 40 60
Cincar 2006 41 98
Biokovo 1762 78 150
Mosor 1339 50 187
Svilaja 1508 23 208
Promina 1148 32 267
Sv. brdo 1753 105 297
Dinara 1831 23 307
Ozeblin 1657 92 320
llica 1654 44 322
Klekova~a 1964 55 373
Sjeverna stijena Troglava
£ 2. Sajkovi}i – Troglav 5-6 h. Najkra}i je uspon s bosanske strane od a.

p. Sajkovi}i (713 m) na cesti Livno – Bos. Grahovo (36 km od Grahova, 40
km od Livna) ili od Kazanaca (500 m dalje prema Grahovu; tako|er a. p.).
Do Kazanaca vrijedi svratiti radi ponora u koji uz zaglu{an {um ponire ~i-
tava rje~ica (nalazi se d. tik uz cestu). I pje{a~ki i cestovni prilaz zapo~inju
kod spomenika u Sajkovi}u. Na usponu treba svladati 1200 m vis. razlike,
{to je jedan od najve}ih uspona opisanih u ovom vodi~u. Zasad jo{ podru~je
do radni~kih baraka na 1000 m nije o~i{}eno od ratnih ostataka, pa do njih
treba zaobilazno cestovnim prilazom (v. 3) umjesto markiranom stazom.
Ta staza vodi od spomenika 200 m cestom prema Grahovu do uzvi{ice Mra-
morje, gdje skre}e l. s ceste kroz Rosi}a klanac. Do prvih Inj~evih ku}a ima
oko 500 m, tu treba kroz vrt i dvori{te pored bunara i 100 m preko livade.
Oko 50 m d. od markacije (3' od ku}e) nalazi se pe}ina u kojoj uvijek ima vo-
de (za silazak u dubinu od 20 m do betonske kaptaè nu`na je svjetiljka).
Markacija prelazi preko zida i sada zapo~inje uspon {irokim putem uz Voj-
ki}a brijeg na Veliku poljanu, iza koje ulazi u veliku {umu. Dalje ide uz To-
~ilo, pa kroz Spasov klanac do ostataka baraka {umskih radnika (oko 1000
m). Iza baraka put sije~e {umsku cestu, penje se uz Sajkova~ku dragu i po-
novno stiè do ceste na visini od 1300 m. Cestom 50 m, zatim l. izme|u dva
velika stabla (planinari ih nazivaju Troglavskim vratima), gdje je otprilike
pola puta. Odavle se moè cestom d. 2 km do izvora na Poljanicama i do Lo-
va~kog doma (otvoren je povremeno), odakle je lijep vidik na Troglavske
stijene (i odavle je mogu} uspon na vrh). Markacija se nastavlja kroz »Vra-
ta« velikom mije{anom {umom, dolazi do Popari}a bunara (pitka voda) i na
visini od 1400 m stiè do ra~vanja, gdje svakako treba l. (d. vodi »alpinis-
ti~ka« markacija kroz sipare izravno na vrh; ozna~ena je slovom M, a prik-
ladna je samo za silaz). Na{ put vodi kroz 100. i 101. {umski odjel, preko
vis. to~aka 1500 i 1600 m (uspon mjestimice i do 50%!). Iznad {umskog po-
jasa uspon dobro uhodanim putem kroz duboku travu na Zeleniku (1700
m), gdje je po obi~aju odmor (vidik na Livanjsko polje i Troglav). Staza dalje
ide kamenjarom do Razvale, zatim d. preko prvoga vrha (tu s l. prilazi mar-
kacija od Vje{ti~ gore u Dalmaciji) i drugoga vrha na tre}i, najvi{i (1913 m),
na kojemu je betonski geodetski stup (1 h od {umskoga pojasa). Povratak je
mogu} prije spomenutim kra}im smjerom, tzv. planinarsko-alpinisti~kim
silazom, niz sipar krupnoga kamenja. Ozna~en je slovom M (inicijal plani-

Mali Troglav i Livanjsko polje s Velikog Troglava (Darko Grundler)
narke Meri koja ga je ozna~ila). S vrha najprije u jz.smjeru do prvog bre-

ùljka, zatim strmo dolje d. kroz sipar, pa kroz klekovinu i izme|u stijena
do Malih Poljani~kih vrata u bukovu {umu, kroz nju strmom stazom u Saj-
kova~ko `drlo i na kraju mije{anom {umom silaz na pl. stazu iznad Popari}
lokve (1400 m). Silaz dovle traje samo 1,30 h, a vrijedan je i zbog izvanred-
nog vidika na stijene M. Troglava.
£ 3. Sajkovi}i – Troglavska vrata 12 km – Troglav 3 h. Tko ima vozilo,
moè pje{a~ki uspon na Troglav skratiti na pola ako se doveze u blizinu
»Troglavskih vrata« {umskom cestom. Od putokaza kod spomenika u selu
Sajkovi}u skrenuti cestom za Prolog 3,5 km mimo Sajkova~ke {kole do zad-
nje ku}e l. (Petrovi}a ku}a). Odavle d. {umskom cestom mimo crkve i grob-
lja u {umu tzv. Popovim putem, uz napu{tenu lugarnicu i kroz podru~je
zvano Sje~e do ostataka radni~kih baraka (8 km). Odavle jo{ oko 4 km (na
drugom ra~vi{tu d.; l. je Vje{ti} gora) do dva stabla zvana Troglavska vrata
na visini od 1300 m (dalje v. 2).
LITERATURA
Beck, M. G.: Ein Ausflug auf den Troglav. Wiss. Mitt. aus B. und H. 1897., 5; Milojevi}, B. @.: Bele{ke o gle~erskim tragovima. Gl. geogr.
dru{tva 7-8, 1922., 294; Cveti{i}, V.: Troglav. S planina i gora III, 7, Zagreb 1930.; Horvat, I.: Dinarske planine. HP 27, 1931., 332;
Regner, B.: Nekoliko dana s dinarskirn gor{takom. HP 30, 1934., 187: Regner, B.: Preko Svilaje na Troglav. HP 33, 1937., 366; Lu~i}
Roki, P.: Preko Dinarskih planina na [atorsko jezero. HP 34, 1938., 195; Jelaska, V.: Na Troglavu i [ator planini. NP 5, 1953., 346;
Jelaska, V.: Profili. NP 13, 1951., 275; Kahle, V.: Moj prvi »prvenstveni«. NP 16, 1964., 258; Kapor, I.: Troglav. NP 21, 1969., 261;
Donadini, F.: Zimski uspon na Troglav. NP 22, 1970., 289; Margeti}, A.: Kroz Prolog-planinu. NP 24, 1972., 129; Jutrovi}, V. i T.: Bili smo
na Troglavu. NP 24, 1972., 133; Margeti}, A.: Troglav i dinarska visoravan. NP 30, 1978., 115; Tollazzi, B.: Troglavu u pohode. NP 34,
1982., 127.
Tu{nica
Tu{nica se nalazi izme|u Bu{kog blata, te Livanjskoga i Duvanjskoga polja.
Pripada dinarskom gorskom sustavu, ali je iz njezina niza donekle izdvojena
pa djeluje prili~no osamljeno. To je i bilo razlogom da je njezin vrh posluìo
za smje{taj velikog objekta RTV Sarajevo, u kojemu je sve do raspada Jugos-
lavije boravila stalna posada. U njoj su planinari uvijek bili srda~no do~eki-
vani, a mogli su i no}ivati. Iako je Tu{nica prili~no visoka, dosad su je poha-
|ali samo planinari iz obli`njih mjesta. Zasjenjena visinom Cincara, Ka-

me{nice i Vran planine, osta-
la je drugim planinarima go-
tovo nepoznata i ovo je prvi
njezin pl. opis. Glavni su joj
prilazi sa s. strane iz Livna i
s i. strane iz Tomislavgrada.
Prvi je pje{a~ki, a drugim
mogu do vrha i vozila. Naro-
dno je ime za vrh Tu{nice
Vitrenik zbog stalnih vjetro-
va, a i ime se Tu{nica pripi-
suje vremenskim neprilika-
ma na ovoj planini (od glago-
la natu{titi). Prvi su je mar-
Tu{nica (Ivo êko)
kirali ~lanovi PD-a »Cincar«
iz Livna.
£ 1. Golinjevo – Crne njive – Tu{nica 3,30 h. Golinjevo je selo na jz.
podno`ju planine nedaleko od Bu{kog blata, a 23 km j. od Livna. Dolaze}i iz
Livna, markacija po~inje l. prije mosta, kod ku}e Iske Velagi}a. Orijentacija
je laka jer je TV toranj na vrhu dobar orijentir, ali je uspon prili~no naporan
jer svladava oko 1000 m visinske razlike, dobrim dijelom uz padinu izloè-
nu suncu. U po~etku prolazi pored dvaju groblja izme|u Velagi}a i Kuli{e-
vih ku}a i stiè do raskri`ja s betonskim koritom za napajanje blaga. Odav-
le se penje preko kamenjara i livada, djelomice trasom puta za TV zgradu
na vrhu. Dalje ide rubom borove {ume zvane Meda~a i zatim izlazi na ra-
van Mandak (vidik na Bu{ko blato). Preko nje {irokim putem 2 km do Cr-
nih njiva (dovle se moè do}i i osobnim automobilom). Slijedi uspon kroz
podru~je zvano Buànin, izme|u Krivi}a drage, Gvozda i Male Tu{nice. Na
visini od 1200 m je nepresu{an izvor Ubli} (markirani odvojak od 500 m).
Dalje cestom za TV toranj na vrhu (markirane kratice) mimo prve i druge
trafostanice, zatim preko Perkovi} njiva do po~etka 200-metarskog o{troga
zavr{nog uspona koji je osiguran èljeznim motkama zbog velikih snje`nih
nanosa. Od zgrade na vrhu (1697 m) pruà se vidik na Livanjsko, Duvanj-
sko i Kupre{ko polje, na velik broj dalmatinskih i BiH planina, te na more
sve do otoka Bra~a.
£ 2. Stipani}i – Vu~ipolje – Tu{nica 13 km. Selo Stipani}i nalazi se 8
km cestom zapadno od Tomislavgrada. Izme|u mosta na rije~ici Jo{anici i
crkve skre}e d. makadamska cesta preko napu{tenoga rudnika ugljena Vu-
~ipolje i vodi na sam vrh Tu{nice do TV objekta. Uspon nije markiran.
^vrsnica
Smje{taj i reljef. ^vrsnica (ili ^vrstnica) najvi{a je planina koju opisuje

ovaj vodi~. Na njoj se diè desetak vrhova iznad 2000 m. Pripada Dinaridi-
ma i prema tome je vapnena~ke gra|e i dinarskoga smjera pruànja. Za
razliku od drugih dinarskih planina, ona ipak nema izraèn hrbat, nego ob-
lik visoravni koja zauzima podru~je sli~no kvadratu od 15x15 km. Visora-
van je o{tro ome|ena prirodnim granicama. S istoka je duboko usje~en ka-
njon rijeke Neretve koji je dijeli od Prenja, sjeverno je isto tako duboko us-
je~ena dolina rje~ice Doljanke, a ju`no dolina rje~ice Dreànke duga~ka 28
km. Zna~ajno je, nadalje, da je visoravan popre~nim uleknu}em na liniji Di-
va Grabovica – Dugo polje podijeljena na s. dio (Muharnica i Plasa) i j. dio

(V. i M. ^vrsnica). Na svakom od njih diè se s visoravni niz vrhova koji do-
nekle ~ine greben. U s. je dijelu prili~no dobro izraèn greben Vilinca (2116
m), a u j. dugi niz neizrazitih kamenih glava me|u kojima je i najvi{i vrh
^vrsnice Plo~no (2228 m). Sva ostala visoravan bezvodan je kr{ i kamena
pusto{ nalik ustalasanom moru, pogotovo V. ^vrsnica. Iznimka je {umovi-
ta Muharnica u najsjevernijem dijelu koja u svojoj Vali (uvali) ima i nekoli-
ko izvora. Mjestimice se nalaze pli}i kotlovi ledenja~kog podrijetla. Najve}e
je ledenja~ko korito izme|u oba spomenuta niza vrhova, koje se stepeni~as-
to spu{ta u si. smjeru prema Dugom polju, a i samo je Dugo polje lede-
nja~kog podrijetla (~eone morene na kraju Blidinjeg jezera).
Prirodne zna~ajke. Na visoravni je o{tra planinska klima, tako da se na
osojnim stranama do konca ljeta nalaze snjeànici. Za razliku od pusto{i na
visoravni, gdje ima tek trave i klekovine, na padinama ima lijepih {uma.
Osobito je lijepa {uma endemske munike u dolini Divi Grabovici. Najboga-
tije su {ume na Muharnici, ali su jako stradale od pretjerane sje~e (eksploa-
tacija {ume zapo~ela je 1929. u Doljanima, gdje je 1937. bila i prva pilana).
U donjim slojevima ^vrsnica je gra|ena od verfenskih {kriljevaca, a iznad
njih su trijaski i jurski vapnenci i dolomiti. Gorski su grebeni gra|eni od
plo~astih vapnenaca koji se pruàju smjerom sz.-ji. Planina pripada dubo-
kom krasu i zbog toga je bezvodna. Sve padaline ubrzo poniru u dubinu i
javljaju se tek na podno`ju u obliku jakih izvora. Najja~i je Komadinovo
vrelo j. od Jablanice, ispod `. pruge, koje se sna`nim slapom odmah ulijeva
u Neretvu. Na planini je nekoliko jezera (Crepulja na Plasi, 1560 m; Crve-
njak, 1900 m i jo{ dva manja, jedno na Muharnici i drugo na Majdanima) te
nekoliko manjih izvora, no te{ko ih je na}i i, uz to, ljeti ve}inom presu{uju.
Flora i fauna. Obronci su do 1200 m pod bjelogori~nom {umom, a ve} od
1100 m po~inje crnogorica (posebno je vrijedna endemska munika). Visora-
van je kamenjar s obiljem trave i klekovine bora. ^vrsnica je u botanici gla-
sovita po endemima koji su tu prvi put na|eni: Dianthus Freinii (Frajnov
klin~i}), Minuartia Handelii (Handel-Mazzetijeva mi{njakinjica), Edraian-
thus hercegovinus (uskolisno zvonce), Asperula hercegovina (hercegova-
~ka lazarkinja), Aquilegia dinarica (dinarska orlica). Bogata su nalazi{ta
endema sibireje kroatike i prenjske o{trice, a zanimljivo je i neobi~no nisko
stani{te runolista (kod Jelenka iznad Blidinjeg jezera). U pogledu faune va-
lja istaknuti da je ^vrsnica pravo carstvo divokoza (ra~una se na vi{e od
1000 grla). Uz to ima obilje sitne i krupne divlja~i (medvjed, srna, divlja svi-
nja itd.) tako da je ^vrsnica odavna poznata kao dobro lovi{te. U tu su svr-
hu podignute brojne lova~ke kolibe (@lijeb, Tisa, Sokolje, Plasa, Drijena~,
Reljef ~vrsni~ke visoravni

Bijeli potok, Strop, Vitleni-
ca, Jagodnik) koje mogu i
planinarima posluìti kao
skloni{te.
Planinarstvo. Po~eci pla-
ninarstva na ^vrsnici veza-
ni su uz djelovanje gra|evin-
ske direkcije austrougarske
uprave iz Sarajeva koja je po
zamisli inspektora Julija
Pojmana po~etkom 20. st.
dala sagraditi lova~ke kolibe
na Plasi i na @lijebu, a uz to i
pl. staze do njih (na Plasu iz
Jablanice, a na @lijeb iz Dive
Grabovice). Osim toga mar-
kirala je ~etverokutima »Poj-
manovu stazu« iz Jablanice
preko Plase i Vilinca u Divu
Grabovicu. Ipak je {iri pro-
dor u planinu omogu}ilo tek
djelovanje sarajevske pod-
ru`nice HPD-a »Bjela{ni-
ca«, koja je 1939. u klju~nom
sredi{njem dijelu, pod V. Vi-
lincem, sagradila pl. ku}u Diva Grabovica i Mezi}a kuk s Vilinca
(1961 m), najvi{u ku}u u po-
vijesti hrv. planinarstva. Zanimljiv je podatak da su se ljudi zaslu`ni za iz-
gradnju mahom zvali Josip: predsjednik dr. Fleger (1896.–1993.) i tajnik
Pla~ek (1897.–1979.), zatim graditelj Meline iz Jablanice i seljak Klepica
(1909.–1969.) iz Doljana, koji je prevozio gra|u i opskrbu, a poslije se istak-
nuo i kao vodi~. Njima treba prirodati petog Josipa, alpinista Sigmunda
(?–1943.), tako|er ~lana »Bjela{nice«, koji je poticao penja~ke i skija{ke us-
pone. Nakon Drugoga svjetskog rata prilaz su olak{ale brdske ceste iz Jab-
lanice na Blidinje i iz Posu{ja na najvi{i vrh Plo~no do vojnog objekta. Prili-
kom Zimske olimpijade u Sarajevu sagra|en je na Risovcu pl. dom i ski-
ja{ka ì~ara. Preko ^vrsnice trasirana je i Hercegova~ka pl. transverzala
(dionica Diva Grabovica – Vilinac – Plo~no – Blidinje). Progla{enje Parka
prirode Blidinje 1994. g. otvorilo je planinarstvu nove perspektive.
Alpinizam. Prvi penja~ki uspon izveo je Josip Sigmund 1937. u stijeni
Klapavice, a 1939. zapo~eli su ~lanovi AO HPD-a iz Zagreba sustavnu alpi-
nisti~ku obradu stijena. Najprije je 1939. Slavo Brezove~ki ispenjao 1350 m
visoku sz. stijenu Velikog kuka iznad Dive Grabovice (najvi{a stijena u hrv.
planinama uop}e), zatim su 1940. penjali u Mezi}a (Meri}a)
kuku (1681 m) i Pe{ti-brdu (2030 m), a ljeti 1941. organizi-
rali penja~ku ekspediciju od dva tjedna. Rezultat je dese-
tak prvenstvenih uspona opisanih u ~asopisu »Hrvatski
planinar« 1938.–1942.
Park prirode Blidinje i Dugo polje. Na sz. podno-

`ju ^vrsnice, izme|u nje i Vran planine, pruà se pla-
ninska visoravan Dugo polje koja je po prirodnim, pej-
za`nim i etnografskim sadràjima jedinstvena u {irim
razmjerima. Godine 1995. Zastupni~ki dom Hrvatske
Republike Herceg-Bosne proglasio je Dugo polje, Vran i

^vrsnicu parkom prirode i dao mu
ime po Blidinjem jerezu u sre-
di{njem dijelu. Osnovan je uprav-
ni odbor radi brige o parku. Dugo
polje ima oblik korita i doista je
dugo (oko 12 km). [iroko je 2–3
km i visoko prosje~no 1250 m. Sm-
jer pruànja je jz.-si., dakle okomit
na smjer pruànja Dinarida. Pos-
tupno se diè u si. smjeru. Uglav-
nom je pokriveno livadama, tako
da se gotovo sa svakog mjesta pru-
àju {iroki vidici na ^vrsnicu i
Vran planinu. Pojedini dijelovi
Dugog polja imaju posebna imena
i osobitosti, tako Ivan-dol, Rudo
Tipi~na pojata s krovom do zemlje polje, Risovac, Masna luka, Sovi}ki
(Strmi) dol itd. Polje ima dobre uv-
jete za razvoj zimskoga i ljetnog turizma. Nakon zamiranja sto~arstva, po~eli
su se nekada{nji ljetni stanovi pretvarati u vikendice, osobito u okolini Blidi-
njeg jezera, koje je u novije doba postalo jedno od glavnih turisti~kih sredi{ta
Hercegovine. Rat u BiH nakon raspada Jugoslavije imao je za posljedicu pro-
bijanje strate{ke ratne ceste Tomislavgrad – Rama, koja prolazi uzdu` cijeloga
Dugog polja i penje se na visinu od 1300 m. Ta cesta, koja je za Hrvate u rat-
nom okruènja bila od ìvotne va`nosti, danas je glavna prometnica Parka
prirode Blidinje. Osim toga je preusmjerila glavne pl. prilaze s isto~ne strane
na zapadnu i donekle nadomjestila gubitak pl. ku}e na Vilincu.
Stanovni{tvo. Dugo polje i okolica Blidinjeg jezera su od pamtivijeka sto-
~arski kraj u kojemu se sve do rata nakon raspada Jugoslavije odvijao za-
nimljiv tradicionalni polunomadski sto~arski ìvot. »Izdig« blaga zapo~i-
njao je po~etkom lipnja, a »sjavljivanje« je bilo sredinom listopada, oko Mi-
holj-dana. Uzdu` rubova polja nanizane su skupine ljetnih stanova herce-
gova~kih sto~ara, mahom Hrvata. Svaka skupina po tradiciji pripada odre-
|enim selima. Takve su skupine stanova Br~an, Risovac, Rudo polje, Ivan-
dol, Barzanja, Svr`nica, Masna luka itd. Znade se
da je 1935. g. bilo 255 obitelji, 87 stanova i 167 poja-
ta. Planinari su tu uvijek bili srda~no prihva}ani.
Iako je klima o{tra, a fluvioglacijalni nanos od ko-
jeg se sastoji tlo Polja neplodan, mjestimice se sije
je~am i kukuruz. Dapa~e, neka su ljetna naselja ti-
jekom vremena postala stalna, pa je tako Risovac u
20. st. imao ~ak i {kolu. Vjekovnu prisutnost ~ovje-
ka svjedo~e nekropole bogumilskih ste}aka, od ko-
jih je najve}a upravo nasred polja uz cestu. @iva je i
narodna predaja o zborovima hrvatskih knezova u
Kongori (na izlazu tjesnaca Grla), o herojstvu dje-
vojke Dive Grabov~eve, o junaku i hajduku Mijatu Hajduk i narodni junak Mijat
Tomi}
Tomi}u (poginuo oko 1657. g.).
Blidinje jezero (1183 m) ima povr{inu 3,2 ~etvorna km, najve}a mu je dubina 4,5
m, a duìna 3 km. Ovisno o padalinama, ove dimenzije prili~no variraju (g. 1935. jeze-
ro je poplavilo okolinu, a 1940. posve presu{ilo). Zimi je pod ledom, a ljeti neobi~no
toplo (25 °C) i zato prikladno za kupanje, jedino {to je voda mutna, a obala mjestimice
muljevita. Ime Blidinje vjerojatno ima osnovu u ikavskom obliku pridjeva blijed. Je-
zero je ledenja~kog podrijetla, o ~emu svjedo~e ~eone morene nad jz. obalom. U njego-
voj vodi ìve ribe (o{trulja i bjelica), a ljeti se vide jata divljih pataka i crnih ptica {to

ih narod naziva gnjurcima (zi-
muju na Mostarskom blatu). J.
od jezera, kod ljetnih koliba
Barzanja, nalazi se nekropola
ste}aka.
Izbor putova. U ^vrsnicu
vode tri brdske ceste: jedna
iz Jablanice kroz Doljane i
Sovi}ka vrata na Blidinje,
druga je spomenuta ratna
cesta koja stiè na Blidinje
sa suprotne strane, od To-
mislavgrada preko sela Li-
pe, tre}a je iz Posu{ja preko
Pokle~ana do objekta biv{e
JNA na najvi{em vrhu (Plo-
~no, 2228 m). Ove ceste omo- Franjeva~ka ku}a u Masnoj luci
gu}uju po~etak uspona na
visini od 1250 m, zbog ~ega su danas u drugom planu klasi~ni usponi iz do-
line Neretve (od `. p. Jablanica, Grabovica i Dre`nica), me|u njima i onaj
najljep{i kroz veli~anstvenu dolinu Divu Grabovicu. U 12 km dugoj dolini
Blidinje – Dugo polje tri su glavna polazi{ta za uspon: biv{i pl. dom na Ri-
sovcu na si. kraju, naselje Barzanja na j. obali Blidinjeg jezera i na pola puta
me|u njima Masna luka s franjeva~kom rezidencijom. Sve su tri to~ke pris-
tupa~ne motornim vozilima, pa i autobusima. Zasad je markiran uspon od
Risovca do V. Vilinca, koji je i najatraktivniji radi najljep{eg vidika i tradicije
vezane uz lokaciju nekada{nje pl. ku}e. Na Vilinac se moè i iz Masne luke,
ali taj prilaz tek treba ozna~iti. Ozna~eni su i usponi s Blidinja na Vilinac i na
Plo~no, a na taj se vrh moè i vojnom cestom. Prije uspona u ^vrsnicu mogu
se u Mostaru kod PD-a »Prenj 1933« dobiti podaci o trenutnom stanju na te-
renu ili se dogovoriti o angaìranju vodi~a. Zbog udaljenosti javnog prometa,
potrebno je osigurati vlastito prijevozno sredstvo. Budu}i da glavni usponi
na ^vrsnicu, a isto tako i na Vran planinu (v. idu}e poglavlje) vode s ceste ko-
ja prolazi uzdu` Blidinja, zapo~injemo s njezinim opisom.
£ 1. Cesta uzdu` Parka prirode Blidinje. Po~etnom to~kom na Blidi-
nju moèmo smatrati malo naselje Barzanju na j. obali Blidinjeg jezera gdje
se nalazi gostionica »Jelinak« i crkva Marije Snje`ne sagra|ena 1995. g. Do
Barzanja, Blidinje jezero i ^vrsnica

tog mjesta ima cestom iz To-
mislavgrada preko Lipe 30
km, iz Posu{ja preko Pokle-
~ana 30 km, iz Mostara pre-
ko Goranaca (dotle asfalt),
Bogodola, Ladine i Karama-
novih klanaca 70 km. Od
Blidinjeg jezera vodi uzdu`
cijelog Dugog polja cesta s
mnogim odvojcima. [iroka je
gotovo 10 m, nije asfaltirana,
a odvojci su obiljeèni stilizi-
ranim putokaznim plo~ama.
Na brijegu 100 m i. od Bar-
Dugo polje i ^vrsnica u pozadini zanje je nekropola ste}aka.
Cestom 2 km s. od Barzanje je raskri`je: l. Tomislavgrad (30 km), d. cesta
kroz Dugo polje uz obalu Blidinjeg jezera. Nakon 3 km d. je odvojak za Bori-
~evac, a nakon jo{ 700 m d. odvojak od 2,7 km do franjeva~ke rezidencije
Masna luka (sobe za goste; polazna to~ka za uspon na Veliki Vilinac). Oko 1
km dalje d. uz cestu kod groblja je obnovljena crkvica sv. Ante, a 600 m da-
lje l. je odvojak s natpisom »Pe}ina hajduka Mijata Tomi}a« (skrovi{te haj-
duka Mijata Tomi}a) kojim se ide do Mijatove
pe}ine i na vrh Vran planine. Nakon jo{ 600 m
cesta se ra~va: d. Risovac (2,2 km, s odvojkom
od 600 m do pl. ku}e), Doljani i Jablanica, a l.
Rama preko Kedàre. Svakako treba produìti
l. jo{ 1 km do velike nekrolope, bogumilskih
ste}aka (50 m d. od ceste). Nekropola se nalazi
u Donjim Dragajicama kod Zmijske gomile i
vjerojatno potje~e iz 12. i 13. st. Sadrì 127 ste-
}aka u obliku sljemenjaka, sanduka i plo~a uk-
ra{enih likovima konja, ratnika, pletera, zvi-
jezda i loze. Od nekropole je jo{ 4 km do Kedà-
re, gdje je kapelica na grobu legendarne Dive Ste}ak u Donjim Dragajicama
Grabov~eve, mu~enice koja je izgubila ìvot pod kopitima turskih konja
brane}i svoju ~ast. Blizu je i Stipi}a livada s masovnom grobnicom 43 Hr-
vata iz obli`njeg sela Doljana (v. 3) koje su 28. kolovoza 1993. pobili musli-
mani.
£ 2. Risovac – V. Vilinac 4,30–5 h. S Blidinja postoje razne mogu}nosti
uspona na Vilinac, npr. od jezera uz Bori~evac, kroz Razvalu i preko Kulid-
ànova i Vasina stana (6 h
markirane staze), od franje-
va~ke rezidencije Masna lu-
ka i iz Barzanje. Tradicio-
nalni je prilaz od Risovca.
Do pl. doma na Risovcu v. 1.
Pl. dom Risovac. Zaselak Ri-
sovac je jedno od rijetkih stal-
nih naselja u planini. Stanov-
ni{tvo je, kao i u cijelom Dugom
polju, hrvatsko. Dom se nalazi
oko 1 km j. od sela. To je ku}a
paviljonskog tipa, sagra|ena
prilikom Zimskih olimpijskih
igara u Sarajevu. Objektom za
sada ne upravljaju planinari. U
Planinarski dom Risovac

blizini je skija{ka ì~ara (lift)
kapaciteta 800 skija{a na sat,
duìne 495 m (donja postaja na
1301, gornja na 1404 m).
Od pl. doma dvije su mo-
gu}nosti za uspon na Vili-
nac. Tko ima automobil nas-
tavit }e 3 km cestom u si.
kut Dugog polja pod Sovi}ka
vrata, gdje se d. odvaja {um-
ska cesta. Njom 4–5 km do
Vitlenice na njezinu kraju,
zatim 3–3,30 h za markaci-
jom do ru{evine ku}e na Vi-
lincu. Pje{aci }e s Risovca iz-
ravno, ali bez markacije, Ru{evina pl. ku}e na Vilincu (Draèn Paìn)
najprije kroz {umu strmim klancem Zazibac i mimo kamene stijene Stog, a
iznad {umskog pojasa kroz klekovinu, pa uz jedno jezerce (lokvu) i dalje
kra{kim kamenjarom na Mali Vilinac (1988 m). Odavle kratak silaz na pri-
jevoj, pa dalje uspon na V. Vilinac (2116 m) ili silaz l. do ru{evine pl. ku}e.
Pl. ku}a Vilinac (1961 m) zapravo se nalazi pod vrhom V. Vilinca (2116 m). Sagra-
dila ju je sarajevska podru`nica HPD-a »Bjela{nica« (otv. 6. kolovoza 1939.). Bila je to
najvi{a pl. ku}a u povijesti hrv. planinarstva. Imala je kuhinju, blagovaonicu, cister-
nu i prigra|eno skloni{te. Na vrhu V. Vilinca »Bjela{nica« je na Josipovo 1936. (19.
oùjka) postavila 6 m visok èljezni kri`, na spomen prvoga skija{kog uspona na taj
vrh. Nepa`njom posjetitelja ku}a je nakon Drugoga svjetskog rata izgorjela; obnov-
ljena je 1951. Njome je upravljao PD »Prenj« iz Mostara. Ponovno je uni{tena za vri-
jeme rata nakon sloma Jugoslavije. U povodu 60-godi{njice njezine izgradnje postav-
ljena je 2000. g. na ku}i spomen-plo~a. Vidik od ku}e na Veliki Kuk, Mezi}a kuk i
Pe{ti-brdo, te u dubinu na Divu Grabovicu, smatra se najljep{im u hrv. planinama.
Ku}a je bila tradicionalna baza penja~ima za polazak u stijene Pe{ti-brda (450 m visi-
ne) i u Mezi}a kuk, a planinarima za uspon na V. Vilinac i Plo~no (3 h). Idealna loka-
cija u sredi{tu ^vrsnice ~ini ovu ku}u nenadomjestivom i njezinu obnovu nu`nom.
Od ku}e do Velikog Vilinca (2116 m) ima oko pola sata uspona ozna~enim
putem. Zbog svoga sredi{njeg smje{taja vrh pruà naj{iri vidik na cijelu
^vrsnicu iako je 112 m niì od najvi{ega vrha (Plo~no, 2228 m). Sastoji se
od dva vrha, od V. i od M. Vilinca. Prvi je gra|en od dolomita, a drugi od
vapnenca. Njihov je greben duga~ak 4,5 km i po bogatstvu flore prirodni je
botani~ki vrt.
£ 3. Jablanica na Neretvi – Doljani – Risovac 26 km – V. Vilinac 4 h.
Iz Jablanice (a. p. i `. p.) treba s magistrale Sarajevo – Mostar skrenuti as-
faltiranim odvojkom dolinom rje~ice Doljanke 11 km u selo Doljane.
Doljani su selo koje je me|u planinarima na glasu zbog tradicionalne susretljivosti i
razumijevanja za planinarstvo. Tu je ìvio legendarni Jozo Klepica (1904.–1969.) koji
je kao vodi~ bio vi{e od 300 puta na ^vrsnici, brinuo se za pl. ku}u na Vilincu i pedese-
tih godina u Doljanima osnovao seosko PD »Vilinac«. O stanovnicima je J. Sigmund
1940. napisao: »Oni pronose tradiciju hrvatskog sela i naroda s koljena na koljeno,
onom uporno{}u na{ih gor{taka, koja im je svetinja, za koju ginu, a i za koju se bore«
(HP 1949., 68). Selo je danas pusto i u ru{evinama jer je 28. kolovoza 1993. spaljeno, a
mnogi su stanovnici poubijani.
Iz Doljana brdskom cestom 10 km u zavojima preko sela Sovi}a (tako|er
spaljeno u ratu) na prijevoj Sovi}ka vrata (1264 m). Nakon ja~ih ki{a cesta
je ponekad neprohodna zbog nanosa. Sa Sovi}kih vrata iznenada se pruà
lijep vidik na ^vrsnicu, Vran i Dugo polje. Silaz da drugu stranu. Tu se naj-
prije d. odvaja brdska cesta u Vran-planinu, malo dalje l. {umska cesta pre-
ma Vilincu (v. 1), a na 5. km od Vrata l. je odvojak od 600 m do pl. doma Ri-

sovac. Dalje v. 2. Prije puta
treba se raspitati dopu{ta li
prolaz »muslimanska kom-
ponenta« armije BiH.
£ 4. @. p. Grabovica – @li-
jeb – V. Vilinac 7 h. Od `.
p. Grabovica u z. smjeru do-
linom Dive Grabovice. I za
ovaj prilaz treba se raspitati
dopu{ta li ga armija BiH.
Diva Grabovica jedna je od
najljep{ih dolina u Dinaridima.
Usje~ena je duboko u ^vrsnicu i
Uspon iz Dive Grabovice na Vilinac zatvorena poput amfiteatra s tri
strane stijenama Plase, Drinja-
~e i Male ^vrsnice. Duga~ka je 7, a {iroka 6 km. U gornjem je dijelu grebenom uz-
du`no podijeljena u dva dijela, lijevo je carstvo stijena i kr{a zvano Radava, a desno je
@lijeb kojim se uzlazi na planinu.
Iz doline se diè lijepo izvedena lova~ka staza u brojnim zavojima do male i
nagnute travnate visoravni @lijeb gdje se nalazi lova~ka brvnara. Ovo je
mjesto kao stvoreno za duì odmor, pa i no}enje jer tu ima ìve vode, a i vi-
dik je prekrasan. Kolibu i put do nje sagradila je po~etkom 20. st. gra|evin-
ska direkcija austrijske uprave iz Sarajeva. Od @lijeba put vodi mimo Haj-
du~kih vrata, golemih prirodnih vrata u stijeni na visini od 1800 m (zovu ih
jo{ i Hercegova~ka vrata i [uplja stijena) do lova~ke kolibe Tisa (usput se
obi~no vide divokoze). Iznad nje staza izlazi na ~vrsni~ku visoravan, gdje
strmina popu{ta. Preko visoravni za markacijom do ru{evine pl. ku}e na
Vilincu i na vrh Vilinca.
£ 5. Posu{je – Pokle~ani – Plo~no 40 km. Iz Posu{ja 17 km asfaltnom
cestom do sela Pokle~ana. Nakon 1,5 km l. te nakon jo{ 6 km d. brdskom
cestom do groblja izme|u G. i D. Bara, odakle se preko G. Bara penje u broj-
nim zavojima s jz. strane na Plo~no (2228 m), najvi{i vrh ^vrsnice. Ima ob-
lik kamene glavice gra|ene od plo~asta vapnenca (odatle mu i ime). Na s. je
strani manji kotao ledenja~kog postanka. Na vrhu je objekt biv{e JNA, po-
radi kojeg je i probijena cesta. Zasad je objekt na vrhu u zoni odgovornosti
»hrvatske komponente« armije BiH.
LITERATURA
(^. - skr. ^vrsnica) Proti}, \.: Izlet na Plasu i ^. HP 11, 1908., 84; Simonovi}, R.: Preko ^. u Dre`nicu. HP 12, 1909., 7 i 33; Rengjeo, I.:
Plasa. HP 20, 1924., 72; Simonovi}, R.: ^. planina u Hercegovini. Priroda 16, 1926., 95-109; Proti}, \.: Blidinjsko jezero. Glasnik
Zemaljskog muzeja BiH. sv. 39, 1927.; Fleger, J.: Sa ^. planine. HP 31, 1935., 201 i 257; Milojevi}, @. B.: ^. Hrv. geografski gl. broj 6,
1935., str. 17; Popovi}, J.: Ljetni stanovi na Plasi, Muharnici i ^. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, sv. 47, 1935.; Fleger, J.: Vran-planina.
Kalendar »Napredak«, Sarajevo 1936., 326; Sigmund, J.: Skija{kim tragom preko ^vrsni~kog gorja. HP 34, 1938., 22; Sigmund, J.:
Prvenstveni penja~ki uspon preko sj. stijene Klapavice. HP 34, 1938., 65; Fleger, J.: Gradnja prve pl. ku}e pod V. Vilincem. HP 35,
1939.,8; Stipi}, Lj.: Skija{ki izlet na ^. HP 35, 1939., 129; Fleger, J.: Strmoglavnica. HP 35, 1939., 337; Sigmund, J.: Skija{ko krstarenje
na ^. HP 36, 1940., 65; Brezove~ki, S.: Ji. stijena V. kuka na ^. HP 36, 1940., 225; Fleger, J.: Novo nalazi{te biljke »sibirea croatica« na
^. HP 36, 1940., 281; Sigmund, J.: Uspon na Plo~e. HP 37, 1941., 128; Mihaljevi}, K.: Kroz stijenu Pe{ti-brda, HP 37, 1941., 332;
Dragman, M.: Kroz Meri}a stijenu. HP 37, 1941., 273; Brezove~ki, S.: Sj. stijena Meri}a kuka. HP 38, 1942., 57; Brezove~ki, S.: Sj.
stijena Pe{ti-brda. HP 39, 1943., 120; Tehni~ki opisi prvenstvenih uspona. NP 1, 1949., 314; Korjeni}, E.: Vi{e od 300 puta na ^. NP 19,
1967., 231; Pla~ek, J.: Sje}anje na ^. i gradnju ku}e na Vilincu. NP 19, 1967., 244; Hil~i{in, P.: V. kuk na ^. NP 22, 1970., 123; Fukarek,
P.: Fitocenolo{ka istraìvanja i kartiranja. ANU BiH, Odjel prirodnih i mat. nauka, knj. 11, 1970.; Gafi}, M.: U stijeni V. kuka; Mihi}, Lj. J.:
Planine Prenj i ^. sa Bora~kim jezerom. Jablanica 1973. (442 str.); Gafi}, M.: U stijeni V. kuka. NP 25, 1973, 263; @alica, S.: Mezi}a
stijene. NP 27, 1975., 17; @alica, S.: Velike stijene u BiH. NP 35, 1982., 153; Kova~i}, V.: Kako do}i na ^. NP 41, 1988., 125; @alica, S.:
Moje velike stijene. NP 42, 1989., 245.

Vran planina
Vran planina je tre}i dvotisu}ak opisan u ovom vodi~u. Diè se iznad Bli-
dinjsko-risova~ke udoline, na suprotnu (sz.) stranu od ^vrsnice. I visinom i
razvedeno{}u zaostaje za njom pa stoga planinare manje privla~i. Za razli-
ku od bogato razvedenog reljefa ^vrsnice, Vran ima oblik jednostavnog ~u-
nja koji se diè ravno iznad Dugoga polja. Vrh ipak nije jednostavan {iljak
kao {to se ~ini iz doline i ima ~ak ~etiri vrha vi{a od 2000 m na udaljenosti
od 3 km. Po prilici na sredini te linije je najvi{i vrh, Veliki Vran (2074 m).
Na padini iznad Dugoga polja nema {ume i zato je orijentacija na usponu
laka premda markacija nije obnavljana od 1990. g. Tek je pri vrhu malo te-
è kroz pojas klekovine jer je staza zarasla otkad je rat prekinuo planinar-
ske uspone. Na usponu se prelazi preko nekoliko koso poloènih travnatih
visoravni koje narod naziva plesno. U zale|u Vran obiluje {umama.
£ 1. Dugo polje – Veliki
Vran 3 h. Na vrh se moè
skrenuti s ceste koja okru-
ùje planinu s j. strane na
nekoliko mjesta, pa tako s
Kedàre nemarkiranim sta-
zama preko Velikog (2023
m) i Malog visa (2017 m).
Uobi~ajen je prilaz s ceste po
prilici na sredini Dugog po-
lja, 7 km od Barzanje. S ces-
te treba skrenuti kod puto-
kaza s natpisom »Pe}ina
hajduka Mijata Tomi}a« (v.
^vrsnica, 1) u blizini {ljun- Vran planina od bogumilskih ste}aka na Dugom polju
~are. Put vodi prili~no jed-
noli~nom padinom, ve}inom bez puta. Iznad majdana prolazi kroz pojas
klekovine, zatim preko plesna Stekovo do prijevoja, gdje treba kod konjske
staze d. kroz rijetku klekovinu na vrh. Put vodi prili~no jednoli~nom padi-
nom, dijelom stazama, dijelom bez puta. S vrha se moè si}i na suprotnu
stranu po strmom kamenjaru bez markacije do konjske staze, koja d. vodi
do mjesta gdje smo po~eli uspon.
LITERATURA
Mari}, P.: Vran planina: HP 90, 1998., 111.
âbulja
Smje{taj i reljef. âbulja (izgovara se i âbolja) tipi~na je kra{ka planina
dinarskog smjera pruànja (sz.-ji.). Duìna joj je oko 30 km, a pruà se od
rijeke Neretve sve do blizine Blidinjeg jezera, gdje se veè za ^vrsnicu. Ima
dvije vrlo karakteristi~ne padine: kratku, sjevernu, koja se ru{i u dolinu
Neretvine pritoke Dreànke barijerom stijena visokih preko 1000 m, i ju-
`nu, blago poloènu podgorinu koja se postupno spu{ta gotovo 15 km sve
do Mostarskog blata. Ova padina sluì za ispa{u i na njoj je velik broj ljetnih
stanova stanovnika zapadne Hercegovine. Najvi{a stalna naselja doseù vi-
sinu oko 900 m. Gra|ena je od mezozojskih vapnenaca, a ima i dolomita. U
jz. dijelu ima morenskih nanosa koji su ostatak pleistocenske glacijacije.
Planina je uglavnom gola i kr{evita. Bezvodna je i vode se moè na}i samo u

~atrnjama (najvi{e ih je u Bogodolu i Donjim Docima) ili se vadi snijeg iz ja-
ma ledenja~a (npr. u Dolovima). Malo {ume, uglavnom bukove, ima na z. i
sz. strani. Floristi~ki je vrlo zanimljiva. Godine 1905. na{ao je na njoj O.
Reiser iz sarajevskoga Narodnog muzeja endem sibireju kroatiku.
Planinarstvo. Po~etak planinarstva vezan je za osnivanje podru`nice
HPD-a »Prenj« u Mostaru (osn. 19. 11. 1933.). Prvi planinarski putopis ob-
javljen je 1935. u »Hrvatskom planinaru«, a nakon toga je markiran i prilaz
na najvi{i vrh Veliku Vlajnu (ime nastalo saìmanjem od Vlahinja). Sredi-
nom sedamdesetih godina preko âbulje je provedena dionica Hercegova-
~ke pl. transverzale. Na vrhu su mostarski planinari 1985. ugradili plo~u s
natpisom i postavili metalnu piramidu.
Izbor prilaza. Do najzanimljivije to~ke u planini, V. Vlajne, najlak{i je
prilaz iz Bogodola (800 m), odakle treba j. padinom svladati gotovo 1000 m
vis. razlike (ljeti nesnosna èga). Taj se uspon moè automobilom skratiti
na pola brdskom cestom iz Bogodola. Tradicionalni prilaz iz Dre`nice da-
nas je zapu{ten jer ga je dugo spre~avala armija BiH. Novija je cestovna mo-
gu}nost prilaz od Blidinjeg jezera pod ^vrsnicom. Markacije su posljednji
put obnovljene g. 1989.
£ 1. Mostar – Bogodol – Koliba A|onti} 40 km – V. Vlajna 2 h. Iz Mos-
tara asfaltnom cestom u Gorance, dalje makadamskom cestom u Bogodol
(28 km; a. p.). Iz Bogodola produìti 10' vo`nje prema Ladini i Blidinju do
ra~vanja, odakle d. brdskom cestom (samo za terenska vozila) jo{ oko 30'
vo`nje (na ra~vanju nakon 10' treba d. krakom) mimo Gali}a kolibe do kolibe
i vikendice A|onti}a. Odavle pje{ice stazom koja prelazi brijeg, nakon 30' na
drugoj strani sije~e markaciju Bogodol – Pavlova Jela (markacije dugo nisu
obnavljane) i nakon jo{ 10' stiè na okruglu lokvu Kondù{u na podno`ju vr-
ha. Slijedi jo{ 1 h vrlo o{tra uspona na vrh Velike Vlajne (1780 m). Na drugu
stranu iznenada se pruà gotovo nestvaran pogled u tisu}umetarsku dubinu
do dna kanjona Dreànke i preko njega, u daljini od 3–4 km na ^vrsnicu.
£ 2. Blidinje jezero – Bogodol – Koliba A|onti} oko 35 km – V. Vlaj-
na 2 h. Od naselja Barzanja na Blidinjem jezeru (v. ^vrsnica, 1) cestom 6,5
km na jug z. podno`jem oko Jelenka (1806 m) do izlaza iz Parka prirode
Blidinje gdje s l. odvaja brdska cesta za Klance (putokaz). Slijedi jo{ 1 h
vo`nje mimo gostionice Mihalj i Karamanovih klanaca (1292 m) na vrhu
kanjona Dreànke (vidik u dubinu). Nastavljamo cestom i za~as se d. odva-
ja krak u Rakitno, malo dalje jo{ jedan krak, tako|er d. Prolazimo uz grob-
nicu Ante i Mate Loza (d. od ceste) i nakon 45' vo`nje od Karamanovih kla-
naca stièmo do baraka drvosje~a u {umi Pavlova jela. Tu na raskri`ju l. jo{
40' vo`nje u Ladinu do ceste koja se odvaja l. uzbrdo za A|onti}e (samo za
terenska vozila). Dalje v. 1.
LITERATURA
Bo{njak, K.: âbulja planina. HP 31, 1935., 76 i 99; Pla~ek, J.: Uspon na âbulju planinu HP 38, 1942., 121; âu{evi}, H.: Iznena|enja
na âbulji. NP 15, 1963., 149; [ehi}, M.: âbulja. NP 24, 1972., 123; \ulbi}, M.: Na âbulju zimi. NP 27, 1975., 119; Ku}an, I.:
Sje}anja na âbulju. NP 37, 1985., 79.

KAZALO
(kosa slova zna~e stranicu na kojoj je slika)
Adolfovac 72, 72 Crni Lug 271, 271 Gromova~a 419

Ani}a kuk 466, 466 Crni vrh (Obru~) 341, 342 Guslica 333, 340, 340, 343
Anindol 102 Gvozdansko 245
âbar 318
Babi}a jezero 495 âbulja 609 Hahli}i 327, 322
Babin vrh 463, 463 ârdak, Dilj-gora 237 Hajdu~ka vrata 584
Babino jezero 463 âvi} brdo 249, 248 Hajdu~ki kukovi 420, 427
Babino Polje, Mljet 581 êlina kuk 448 Ham 168
Babja~a nad Prikom 540 ê{ljakova~ki vis 224 Hrastovi~ka gora 250, 249
Babrova~a 409 êvo 176, 176 Hra{}ina 197
Ba~i}-duliba 449, 448 înovni~ka livada 61, 61 Humka 204
Ba~i}-kuk 435, 449, 447 ôrina Prosina 459 Hunjka 63
Badanj 492 û~erje 76, 76 Hvar 580
Bajer jezero 347 ^vrsnica 601
Barzanja 605 I~i}i 368
Ba{ke O{tarije 444 ]i}arija 376, 384, 376 Ika 368
Bat 503 Ilica 495, 494
Bedemgrad 235, 235 Dabarska kosa 449 Iva~ka glava 228
Begova~a pod Bjelolasicom Dabarski kukovi 441, 441 Ivanec 176
293 Daruvar 219 Ivan{~ica 163, 177, 163
Begova~a, Velebit 413 Debelo brdo 535 Ivine vodice 468
Begovo Razdolje 297, 296 Debeljak 432 Izvor Cetine 497
Belec 174, 174 Delnice 314, 314 Izvor Kupe 272, 272
Belecgrad 174 Dilj-gora 236
Beànec 153 Dinara 491, 499, 501, 496 Jablanac 421, 421
Bijele stijene 283, 284, 287, Diva Grabovica 603, 608 Jankovac 229
288, 283 Djed 249, 249 Japeti} 111, 115, 111
Bilogora 198, 200, 198 Doljani 607 Jasenovica 342
Biokovo 545, 548, 554, 545 Donja Korita 510, 510 Jastrebarsko 115
Bitoraj 274, 274 Drenin 357 Javorje, Vi{evica 279
Bjelolasica 292,293, 295, Drgomalj 315, 314 Javorova kosa 309, 309
292 Drni{ 513, 514 Jazovka 139, 139
Bjelsko 303, 303 Duboka, Papuk 227 Je~mi{te 139
Blagu{a 91 Duboke Jasle 475 Jelenc 341
Blidinje 605, 603 Dubovac 246 Jelengrad 303, 205
Blidinje jezero 604 Dugi otok 566 Jelenjak 385
Bliznec 51, 51 Dugo polje, ^vrsnica 606 Jezera 412
Bojinac 470, 471 Jezerce, Papuk 226
Bol 579 \edovica 221
Bra~ 577 Kalni~ka gora 155
Bra~ev dolac 597 Francuski rudnici 79, 79 Kalnik 156, 158, 160
Brajkov vrh 382, 382 Fratar 330, 330 Kalvarija 255
Brestovac 71, 71 Frbeàri 317, 317 Kama~nik 307, 307
Brezovac 501 Fuìne 278, 345 Kamanje 138
Brezovica 188, 188 Kameni svati 85, 85
Brezovo polje 212, 215, 215 Gari}-grad 203, 204, 204 Kamenitovac 200
Brgudac 382 Gata 528, 537, 538, 537 Kamenjak 350, 351, 350
Brlo`nik 385 Gerovo 317 Kamenjak, otok Rab 571,
Brod Moravice 316 Glava{ 502, 502 572, 571
Brse~ 375 Glavica 86 Kame{nica 507, 507
Brundo 464 Gola Plje{ivica 482 Kapela 259
Budakovo brdo 435, 437 Gornja Bistra 78, 78 Kapel{~ak 79, 80, 79
Budin{~ina 173 Gornja Stubica 82, 82 Kapovac 235
Buljma 462 Gornji Medvejci 341 Kijevo 502, 502
Burni Bitoraj 274 Gorski kotar 257 Kiza 11, 447, 446
Bursa} 495 Gorsko zrcalo 74, 74 Klade{~ica 93
Gor{~ica 66, 66 Klanjec 194
Cerinski vir 112 Gospa na Krugu 521 Kle~ice 304, 303
Cerova~ke pe}ine 475, 476, Gospodska pe}ina 497 Klek 299, 304, 305, 299
476 Gotalovec 172 Klek, primorski 341
Cesargrad 195, 195 Grabar 446 Klekova~a 589, 590, 589
Cesargradska gora 194 Gra~anica 243 Klikun 244
Cincar 593, 594, 592 Grdanjci 122 Knezgrad 372
Cres 573 Grebengrad 168, 167 Kobiljak 349
Crikvena 425, 425 Grgosova {pilja 103 Kolovratske stijene 289
Crni Dabar 447 Grohot 91, 91 Koludar, Kozjak 518
Kazalo 611
Konj 509, 511, 509 Maksimov hrast 242, 242 O{tarije 444
Koreti}i 142, 143, 143 Mala Paklenica 469, 471 O{trc 106, 109, 106
Korita, ]i}arija 382, 382 Mala U~ka 371, 371 O{trcgrad 175, 175
Kornatsko oto~je 577, 577 Mali Platak 338 O{trica 78, 78
Kostel-grad 193, 192 Mali Rajinac 418, 418 Ozalj 254
Kostelsko gorje 191 Mali{~ak 209, 228 Ozeblin 477, 483, 483
Koti{ina 550, 550 Malovan 464
Kozelin 92, 89, 92 Malovansko jezero 465 Pag 572
Kozik 524, 534, 536 Manita pe} 467, 467 Paklenica, nacionalni park
Kozjak 517, 517 Marija Gorska 174 458
Kozji vrh 318 Marija Snje`na 75 Pakleno 331, 330
Kraja~ev kuk 425, 426 Marin Vijenac 563 Pakrac 213
Kraljev hrast 89 Martin{~ak 252, 252 Pala~nik 110
Kralji~in zdenac 70, 70 Masna luka 605 Papuk 218
Krapina 151, 186 Mati}-poljana 295, 295 Pasari}ev kuk 424, 424
Krasno 410, 411, 410 Medvedgrad 68, 68 Paunovac 506
Kr~i}, mlinice 504 Medvednica 37, 35 Pej{in put 523
Kremen 485, 486, 485 Medveja 369 Pelje{ac 560
Krièvci 157 Medvi|ak 348, 348 Pesek 161
Krk 569 Medvje|a vrata 269 Petehovac 314
Krndija 233 Medvje|ak, O{tri 484 Petnja, jezero 238
Krtolin 516 Mezi}a kuk 603 Petrov vrh 218
Kubus 445, 445 Mihanovi}ev dol 176, 196 Petrov vrh, Krndija 235
Ku}a Bon~i} 381 Mikleu{ka jezero 202 Petrova gora 250
Kuna gora 191, 191 Mikuli}i 67 Petrovac 251, 251
Kuna, Konavoska 563, 564, Milanov vrh 318, 318 Petsto stuba 65, 66, 64
564 Milanovo skloni{te 75 Pisani kamen 413, 413
Kunjevod 536 Milengrad 173, 173 Planik 372
Kurin 357, 356 Mili~evi}a {pilja 535 Planik 381, 381
Kutinica 206 Mirevo 434 Planinarska ku}a
Mlini{te 434 - Alan 422, 422
Laktin vrh 440 Mljet 581 - Begova~a 430, 429
Laz 77, 77, 89 Mohokos 197 - Belec 174
Lepenice 345 Montokuc 582, 581 - Bijele stijene 285, 286
Lepeni~ko jezero 347 Moslava~ka gora 201, 201 - Bitorajka 275, 275
Lepoglava 177, 181 Moslava~ka Slatina 205 - Bjelolasica 296, 296
Leska 271, 272, 271 Mosor 525 - Boris Farka{ 136, 136
Leustekova staza 72 Mo{}enice 373 - Borovik 233
Liburnija 464, 469 Mo{}eni~ka Draga 373 - Brezovac 501, 501
Li~ka Plje{ivica 481, 482, Mrkopalj 294 - Bukovik 586, 585
477 Mrkvi{te 437 - Cesargrad 195, 195
Lije~ni~ka staza 71 Mudna dol 328, 328 - êsmina 524, 524
Lipa 66, 66 Muljava, motel 251, 251 - ^vrsnica 600
Lipovec 110, 109 - Dilj-gora 238, 238
Lisac 440 Nehaj 402 - Dom HPS, Zagreb 24, 24
Lisina 377 Nevolja{ 227 - Dom izvi|a~a, Sljeme 62,
Livno 593 Nor{i}ka Ple{ivica 121, 120 62
Lobor 175 Nor{i} Selo 121 - Donja Korita 510, 510
Lobor{~ak 190, 190 - Frbeàri 317, 317
Lokvarsko jezero 261 Obru~ 322, 323, 322 - Giromettin dom 530, 531
Lomska duliba 411 Obzova 570 - Glavica 87, 86
Lo{inj 574 Ogra|enica 436 - Grafi~ar 59, 59
Lovnik 308 Ogulin 302, 302 - Grebengrad 167, 167
Lovran 369 Oki} 98, 119, 122, 123, 118 - Grohot 91, 91
Luban 352, 352 Oltare 408 - Hahli}i 327, 327
Lubenjak 167 Omanovac 215 - Hunjka, hotel 63, 63
Lukina jama 412 Omi{ 543 - Hunjka, pl. ku}a 63, 64
Lukovo 354 Omi{ka Dinara 542, 543, - Ivine vodice 469, 468
Lupoglav 360 544, 542 - Jablanac 421, 421
Orahovica 234 - Jakob Mihel~i} 296, 296
Ljeskove vode, Dilj 208 Orebi} 560, 560 - Jankovac 231, 230
Ljubibelj 353 Orlice 516, 516 - Janj~arica 295, 295
Ljubi~ki kuk 446 Orlova stijena 316, 316 - Javorova kosa 309, 309
Ljubi~ko brdo 446 Orljak, munski 380, 385 - Jelova ruja 455, 455
Ljubljan 536 Orljak, opatijski 375, 375 - Kalnik 159, 158
Osi~ine 556 - Kalvarija 255, 255
Maceljska gora 189 Osje~enica 587 - Kameni svati 85, 85
Majka Bo`ja Snije`na 75 Osje~enica 587 - Kamenitovac 201, 201
Majorija 403 Osor{}ica 575, 576, 575 - Kame{nica 510, 510
Makarska 545, 546, 551 Osredek 142 - Klade{~ica 94, 94

- Klek 303, 303 - Snije`nica 564, 564 Rab 571
- Kolovratske stijene 289 - Snje`nik 340, 340 Radlovac 435
- Kontejner, Mosor 533, 534 - Stap 456, 456 Rakovnik 472
- Koreti}i 143, 143 - Stoàc 306, 306 Rami}a ku}e 469
- Korita 383, 383 - Strahinj{~ica 187, 187 Ravna gora 178
- Krivi put 290, 291 - Strmac 216, 216 Ravna Gora 310, 309
- Kugina ku}a 439, 439 - Struge 462 Ravni Dabar 448, 447
- Kuna 564, 564 - Su{ak 336, 336 Ravno 355, 355
- Kuna gora 192, 192 - Sv. Bernard 113, 113 Risnjak 267, 270, 266
- Kurin 356, 357 - Sv. Gaudent, Lo{inj 576, Risovac 606, 606
- Kutinica 204, 206 576 Rje~ina 353
- Lapjak 226, 226 - Sv. Jure, Biokovo 552, 553 Roànski kukovi 420, 420
- Lipa 66, 66 - [oi}eva ku}a 109, 109 Rude 106
- Lisina 379, 377 - [ugarska duliba 455, 454 Rudnici Zrinskih 60, 59
- Lojzekov izvor 81, 81 - Tomislavov dom, novi 58, Rudnik 317, 317
- Lokanda 310, 310 58 Rujice 404
- Lokva, Biokovo 555,555 - Tomislavov dom, stari 43, Rupi}i 515
- Lubenovac 429, 429 44 Ruìca grad 234, 234
- Lugarnica, Mosor 535, 535 - Tri{njica 228, 228 Rì{}a, Zabiokovlje 557
- Majer 175, 175 - Tropo{nik 537, 537
- Mala~ka, dom 524, 523 - Trtar 515, 515 Sadikovac 445
- Mala~ka, ku}a 524, 524 - Tuk 294, 294 Samar 501, 503
- Mont Zadobarje 255, 255 - U~ka 366, 366 Samarske stijene 280, 282,
- Moslava~ka Slatina 206, - Uni{ta 503, 503 280
205 - Vagabund 355, 355 Samobor 102, 103, 101
- Mosor, dom 530, 531 - Vagon 196, 195 Samoborsko gorje 97
- Mosor, Kontejner 534 - Velebno, hotel 445, 444 Sekuli}i 136
- Nevolja{ 227, 227 - Veliki dol 108, 108 Senjsko bilo 402
- Oki} 119, 119 - Veliki Lubenovac 429, 429 Sijasetska draga 403
- Oltare 408, 408 - Veliki Vilinac 607, 607 Sis, otok Cres 574, 573
- Omanovac 215, 215 - Vini{te 290, 290 Sisol 375, 374
- Omi{ka Dinara 543, 543 - Viso~ica 453, 453 Sitno Gornje 529, 530
- Orlovo gnijezdo 522, 522 - Vodice 140, 139 Skrad 311
- O{tarije, Ba{ke 444, 444 - Vo{ac, Biokovo 552, 552 Skradski vrh 311, 311
- O{trc 107, 107 - Vratnik, motel 403, 403 Slani Dol 112
- Paklenica 468, 467 - Vugrovec 77, 76 Slapnica 133, 133
- Pasari}eva ku}a 170, 169 - Zaviàn 416, 416 Sljeme 50, 50
- Paunovac 506, 507 - Zavrata 456, 457 Sljemenska cesta 51
- Pelisac, Pelje{ac 562 - Zeleni vir 312, 312 Sljemenska kapelica 62, 62
- Pesek 162, 162 - @bevnica 384, 384 Sljemenska ì~ara 36, 57,
- Petehovac 315, 314 - @eljezni~ar, Sljeme 61, 61 55
- Petrov vrh 220, 219 - @itnica 114, 114 Smerovi{}e 108
- Platak 337, 336 Platak 334, 335, 332 Smr~eve doline 422
- Pljuskara 239, 239 Ple{ivica 116, 122, 115 Smrekovac 262
- Pod koludrom, Kozjak Plije{ 139 Snije`nica 564, 563
522, 522 Pli{ nad Klanom 353 Snje`nik 339, 340, 343, 332
- Podglogovik 559, 559 Plo~no 608 Sopot, @umberak 138, 139
- Poklon 366, 366 Plomin 373 Sopot, Medvednica 60, 60
- Pokojec 169, 168 Pljuskara 239, 238 So{ice 134, 134
- Prezdanak 237, 238 Podgari} 205, 204 Sovsko jezero 240, 239
- Promina 514, 514 Podglogovik 558 Split 525
- Puntijarka 63, 63 Podrute 172 Srnec 65, 65
- Pusti duh 183, 183 Poklon 366, 366 Stankov vrh 199, 199
- Putalj 521, 520 Pokojec 168 Stap 456
- Ra{eljka 536, 537 Poloìne 439 Stapina 456
- Ratkovo skloni{te 282, Poljanice 117, 117 Starigrad Paklenica 466
282 Polji~ka kneìja 529 Sta{evica 558
- Ravna gora 181, 181 Polji~ka planina 539, 541, Stojdraga 144, 144
- Ravni Dabar 448, 448 542, 539 Stoàc 305, 306, 306
- Ri~i}ka ku}a 289 Ponikve 88, 87 Strahinj{~ica 185, 186, 184
- Risnjak 269, 269 Po{tak 487, 488, 486 Strmac 216, 216
- Risnjak, Sljeme 67, 67 Poè{ka gora 242 Struge 462, 462
- Risovac 606, 606 Poè{ko gorje 207 Stubi~ke Toplice 79
- Rossijevo skloni{te 424, Pregrada 192 Stup~anica 221
424 Premuì}ev toranj 426 Suhi vrh 352
- Runolist 72, 73 Premuì}eva staza 414, Sun|er 440
- Rupi}i 515, 515 415, 427, 413, 423, 434 Sun|erac 432
- Samarske stijene 282, 282 Promina 512, 513, 512 Sungerski lug 263
- Sijaset 404, 403 Prosenjak 475 Susedgrad 83
- Slobodan Ravli} 555, 555 Putalj 520 Sutla, izvor 190
Kazalo 613
Sv. brdo 458, 465, 464 Tu{~ak 141, 142, 141 Vi{kova~ki grad 244
Sv. Gera 127, 135, 133, 135 Tu{nica 600, 599 Vi{njevica 310
Sv. Ilija, Biokovo 556, 575 Vodenica 254
Sv. Ilija, Pelje{ac 560, 562, U~ka 360, 368, 374, 361 Vodice 380
560 Udbina 483 Vodostaj, Psunj 217
Sv. Ivan Biranj 524 Ugljan 576 Vojak 370, 370
Sv. Jakob 59, 59 Uni{ta 503, 502 Vo{ac 547, 551, 552
Sv. Jure, Biokovo 552, 553, Vran planina 609, 609
553 Vaganski vrh 464, 464 Vrani Kamen 221, 218,
Sv. Mihovil od La|ana 522 Varnja~a 426, 425 220
Sv. Mihovil, Ugljan 576 Vela draga, U~ka 364, 374 Vranilac 161, 161
Sv. Mihovil, Kozjak 521 Vela Pli{ 353 Vranja~a 532, 532
Sv. Nikola, Hvar 580 Velebit 391, 387
Vrap~e Gornje 67
Sv. Spas, Izvor Cetine 496 Velebitski botani~ki vrt
Vratarski kuk 425
Sv. Vid, otok Pag 573, 572 417, 417
Svib 352 Velebno, hotel 445 Vratnik 404, 403
Svilaja 492, 505, 506, 504 Veli vrh (Rijeka) 353 Vratno 161
Veli vrj 517, 523 Vra`ji prolaz 313, 313
[amarica 248 Veli~ki grad 227 Vrbovsko 308, 307
[ator 591 Velika 225, 225 Vrelo 297, 297
[atorina 437, 431 Velika Javornica 288 Vrelo, {pilja 347, 347
[atorsko jezero 592, 592 Velika Paklenica 466 Vrh Kapele 259
[egotski Pade` 432 Velike pe~ine 184 Vrh Planina 343
[estine 69, 69 Veliki Alan 422 Vrhova~ki grad 243, 243
[ijan 197, 197 Veliki ^rnec 110 Vrlovka 138
[krbine, Biokovo 551 Veliki Kabal 533 Vu~jak 417
[pi~asti vrh 316, 316 Veliki Kozjak 428, 428 Vugrovec 76
[tirova~a 438, 437 Veliki Lom 411
[ugarska duliba 454 Veliki Lovnik 113 Zagradski vrh 355, 354
[umarev grob 73, 73 Veliki Lubenovac 429, 430, Zajezda 173
[uplja vrata 392 429 Zaviàn 416, 405
[upljara na Plitvicama 478 Veliki Planjak 582 Zaviànska cesta 409
Veliki Tabor 194, 193 Zaviànska kosa 417
Televrin 575 Veliki Vilinac 607, 608, 606 Zaviànski Piv~evac 418
Tep~ina {pica 82 Veliki vrh, otok Mljet 581, Zavratnica 421, 421
Tigrovo jezero 73 581
Ze~ak 146, 146
Topli~ica 171, 171 Veliki Zaviàn 417
Ze~jak 436
Topoljski buk 17 Veliko Mo~ilo 469
Veliko Rujno 457, 457 Zeleni vir 312, 313, 312
Trako{}an 182, 182
Troglav 505, 597, 598, 599, Veprinac 357 Zelenjak 196, 195
595 Veternica 86, 86 Zelingrad 93, 92
Tropo{nik 527, 537 Vickov stup 532, 532 Zorani}ev vrh 463
Trtar 515, 515 Vidova gora 578, 579, 579 Zrinska gora 247, 248
Tuhobi} 344, 345, 344 Vihora{ki put 287 Zrmanja 472
Tuk 293 Vilinske jame 121, 121 Zve~evo 232
Tulove grede 3, 474, 474 Vinagora 193, 193
Tunel u Dolju 55, 55 Vinica 253, 253 @aba planina 563
Tunel U~ka 365 Viso~ica 451, 450 @bevnica 383, 384, 383
Turanj 115 Vi{evica 278, 279, 354, 278 @umbera~ka gora 125

Dr. @eljko Poljak
HRVATSKE PLANINE
Nakladnik
Golden marketing
Zagreb, [enoina 28
tel.: 01/4839-567, 4839-564
faks: 01/4839-567, 4839-670
e-mail: golden-marketing@zg.tel.hr
www.golden-marketing.hr
Za nakladnika
Ana Maleti}
Izvr{ni urednik
Ilija Rani}
Lektorica
Alka Zdjelar-Paunovi}
Korektorica
Sanda Uzun
Likovno rje{enje korica
Studio Golden
Obrada fotografija
Jasna Goreta
Izrada karata
KLK – Kartografski labaratorij Kriòvan, Zagreb
Ra~unalna priprema
Vlado Zeleni}
Tisak i uvez
Delo tiskarna, Ljubljana
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveu~ili{na biblioteka, Zagreb
UDK 796.524(497.5) (036)
POLJAK, @eljko
Hrvatske planine : planinarsko turisti~ki vodi~ sa 665 fotografija u boji i 50
zemljovida / @eljko Poljak. - 3. prera|eno izd. - Zagreb : Golden marketing,
2001
ISBN 953-212- 074-2
410628098

Hrvatske Planine, Željko Poljak

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hrvatske Planine, Željko Poljak

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dr.

tre}e, prera|eno izdanje

Popis zemljovida . . . . . . . . . . vii PLANINE BANIJE I

Sredi{nja Medvednica, br. 2-3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52-53

Popis zemljovida vii

viii HRVATSKE PLANINE

Mila, kuda si nam ravna,

Dr. @eljko Poljak

Aleksi} Nikola, Zagreb (op}i dio)

xii HRVATSKE PLANINE

@eljko Poljak rodio se 9. rujna 1926. u Zagrebu, gdje je stu-

xiv HRVATSKE PLANINE

[TO PRU@AJU NA[E PLANINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

NAJVI[I VRHOVI @UPANIJA

Zagreba~ka: Sljeme na Medvednici (1033 m)

NAJVI[E PLANINE U HRVATSKOJ

Pogre{no je mi{ljenje da je Troglav najvi{i vrh u dr`avi. Ako je to pitanje

Tipi~no kra{ko podru~je: Tulove grede na Velebitu

Hrvatska planinarska obilaznica. Prvi je

Alpinistika je u na{im stijenama na{la bogato podru~je rada. Sve zna~aj-

Planinarsko skijanje. Skija{ke mogu}nosti u hrvatskim planinama op-

[pilje. Nekoliko tisu}a speleolo{kih objekata, koliko ih je dosad registrira-

Jame su sa svojim uskim otvorom i ~esto vrlo velikom dubinom ne samo

Mjese~nik »Hrvatski planinar« izlazi od 1898. godine

Deset preporuka za neopasno i zdravo planinarenje

Gorska slu`ba spa{avanja (GSS). U slu~aju nesre}e u planini, stijeni,

U Hrvatskoj danas djeluje 13 takvih stanica. Ovo su njihove adrese, odnos-

Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Fauna je prodiranjem civilizacije znatno osiroma{ena. Da je Medvednica

Za{tita prirode. O o~uvanju Med-

Povijesna zbivanja. Na Medvednici je ljudskih naselja bilo ve} u prapovi-

Gospodarstvo. Medvednica je oduvijek opskrbljivala seoska gospodarstva

Prof. Vjekoslav Novotni (1843.–

»Planinarski put Medvednicom«. Za ljubitelje obilaznica, kao i za one

Kako sti}i na Medvednicu

Kako se slu`iti ovim vodi~em

Skijali{ta i skija{ke `i~are. Gornja postaja stare, jednosjedne skija{ke

Prilaz Sljemenskom cestom iz Zagreba

Pilana Bliznec i »Vinski podrum« Upravna zgrada Parka prirode »Medvednica«

DALJINAR OD SLJEMENSKOGA RASKRI@JA

Najvi{a to~ka Sljemenske ceste je parkirali{te

Prilaz Sljemenskom `i~arom

Hotel »Tomislavov dom«

Hotel »Tomislavov dom«. Hotel je naslijedio ime staroga drvenog »Tomislavova

Kod »Sindikalnog doma« ostavljamo

Na{ put produ`uje s ^inov-

Sljemenska kapelica. Sagra|ena je 1932. na {umovitom planinskom hrptu (975

Kamo dalje s Lipe? Na Lipi

Pje{a~ki prilazi sa zagreba~ke strane

£ 9. Gra~ani – Adolfovac – Sljeme (Leustekova staza) 2 h. Na tram-

Gorsko zrcalo je glatka okomita stijena d. pored

Tlocrt Susedgrada (Ve}eslav Heneberg)

Ru{evine Susedgrada (Vladimir Kova~i})

Planinarski dom na Glavici

£ 33. Ponikve i Glavica

Ponor potoka na Ponikvama

Crtao Vladimir Horvat (1891.–1962.)

Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

Smje{taj. Samoborsko gorje je planinski sustav uz d. obalu rijeke Save

Trasa tradicionalnog pohoda »Tragom prvog izleta HPD-a«

100 HRVATSKE PLANINE

Samoborsko gorje 101

Prilazi Samoboru iz Zagreba