Kaj Birket-Smith - PUTOVI KULTURE

KAJ B IR K E T -S M IT H / P U T O V I K U L T U R E
M A T I C A H R V A T S K A
B I B L I O T E K A OPĆE K U L T U R E
Urednik biblioteke
Dr OLEG MANDIĆ
Preveo
Z V O N I M I R GOLOB
Prijevod sa stručne strane obradila

DUNJA R IH T M A N
Grafički zavod Hrvatske, Zagreb

KAJ B I R K E T - S M I T H
PUTOVI KULTURE
OP ĆA E T N O L O G I J A
SA 351 S L IK O M U T E K S T U
I NA PA PIR U ZA U M JE T N IČ K I T IS A K
SA 6 Z E M L JO P IS N IH KARATA
19 6 0
MATICA HRVATSKA
ZAGREB
Prevedeno s njemačkoga
K A J B1RKET-SM ITH
GESCHICHTE DER KULTUR
Eine allgemeine Ethnologie
Orell Fiissli Verlag, Ziirich
1. izdanje 1946, 3. prošireno izdanje 1956
Naziv izvornika na danskom

KULTURENS VEJE
Izdavač Jespersen og Pios, Kopenhagen 19-41 (1942
KAZALO
Uvodna napomena ( O l e g M a n d i ć ) ................................................. 9

Predgovor pisca .......................................................................................... 11
I. UVOD I MATERIJALNA KULTURA
1. Cilj i pomoćna sredstva ....................................................................... 15

Smisao istraživanja kulture ................................................................ 15
Historijski pregled ............................................................................... 16
Metoda ..................................................................................................... 27
Pomoć izvana .......................................................................................... 33
2. Kultura i njeni z a k o n i ........................................................................... 40
Primitivni i kulturni n a r o d i ................................................................ 40
Unutarnji i vanjski uvjeti k u lt u r e ..................................................... 47
Razvitak kulture ................................................................................... 54
Sirenje kulture ....................................................................................... 59
Propadanje k u l t u r e ............................................................................... 62
Slika kulture .......................................................................................... 66
3. Počeci obrta .......................................................................................... 76
Rad i oruđe .......................................................................................... 76
Vatra ......................................................................................................... 81
Obrađivač kamena ............................................................................... 85
Kovač ..................................................................................................... 91
Drvorezbar ..................................................................................................100
Ženski poslovi .......................................................................................... 105
Ženski poslovi (n a sta v a k )........................................................................109
Jelo i piće, sredstva za u ž iv a n j e ............................................................ 122
4. Gospodarstvo .............................................................................................. 129
Primitivna privreda ...................................................................................129
Najstariji zanati ...................................................................................... 136
Domaće životinje ...................................................................................... 148
Ratarstvo ..................................................................................................... 160
Razmjena i trgovina ............................................................................... 169
Oblici gospodarstva ...................................................................................177
5
5. Nošnja, stan i s a o b r a ć a j........................................................................... 185
Odjeća ..........................................................................................................185
Nakit i njega t i j e l a ................................................................................... 195
Stan ............................................................................................................. 204
Promet ......................................................................................................... 217
Promet (n a sta v a k ).......................................................................................224
II. DRUŠTVO I DUHOVNI ŽIVOT — KULTURNA STRUJANJA
6. Izgradnja d r u š t v a ...................................................................................... 233

Osnova ......................................................................................................... 233
Kultura i spolni život. B r a k ....................................................................236
Rodbinstvo ..................................................................................................249
Rod, totemska grupa i sistem dviju k l a s a ......................................... 256
Dobni razredi i tajna d r u š t v a ................................................................ 264
Društveni stupanj i p o l o ž a j ....................................................................271
Vlada i država ............................................................................................ 278
7. Društveni život ........................ 291

Običaji. Razvoj morala ..........................................................................291
Od rođenja do smrti ............................................................................. 295
Počeci pravnog ž i v o t a ..............................................................................312
Rat i mir ......................................................................................................324
8. Duhovni život .......................................................................................... 331

Primitivni pogled na s v i j e t ........................................................................331
Sile i ljudi .................................................................................................. 350
U m j e t n o s t ......................................................................................................370
Pretpostavke za znanost ........................................................................386
9. K ulturni slojevi i s t r u j a n j a ....................................................................396

Počeci u ledeno doba ............................................................................... 396
Na stražnjim vratima s v i j e t a ....................................................................404
Svjetlost sa I s t o k a ...................................................................................... 413
Na tragu visokih k u l t u r a ........................................................................429
Novi svijet ..................................................................................................446
PRILOZI
Kronološke tablice .......................................................................................466

Bibliografija ............................................................................... . . j . . 469
Indeks imena i p o j m o v a ........................................................................... 513
6
UVOD
UVODNA NAPOMENA
P R IS T U P A J U Ć I izdanju ovog klasičnog djela nauke na Zapadu,

■* Matica H rvatska ispunjava jed n u od praznina, koje kod nas
postoje s obzirom na naučna djela iz drugih zem alja, naročito na
ona, koja su objavljena za Drugog svjetskog rata ili neposredno
poslije njega.
Na taj se način našoj javnosti pruža m ogućnost da se upozna
s ovim djelom , koje predstavlja jedan od najviših dom eta na po
dručju one naučne grane, koja se bavi istraživanjem života pri
m itivn ih naroda, jer je pisano napredno na tem elju golema broja
činjenica. Valja pripisati autorovoj skrom nosti da dopušta m o
gućnost pogrešaka zato, što »vlada čitavom golemom etnološkom
literaturom isto tako malo kao i svaki drugi čovjek«. T akva ko n
statacija pokazuje sam okritičnost, koja se na m nogim m jestim a
ispoljava, kada autor sam navodi da nije siguran u tum ačenju
n ekih činjenica, ili kada ističe hipotetičnost svojih tvrdnja. T akvi
sta vo vi povećavaju naučnu vrijednost njegovog djela.
A u to r ističe u predgovoru, da se služi historijskom m etodom ,
naglašavajući da »nije slijep pred opasnostima, koje u sebi krije
etnologija, što istražuje pomoću historijske metode«. B udući da
pomoću te m etode on obrađuje m nogobrojne konkretne činjenice
iz života velikog broja raznih naroda i t o u n j i h o v u d r u
š t v e n o m o k v i r u , v e lik broj njegovih općih zaključaka izvire
iz d ruštvene stvarnosti, koja potvrđuje njihovu ispravnost. To se
naročito ispoljava u cjelovitoj koncepciji djela, koja daje prednost
m aterijalnim u vjetim a života, a naročito proizvodnji, pred duhov
n im njegovim kom ponentam a i u kojoj se izražava njihova tijesna
povezanost i uzajam ni utjecaji. Iz tog osnovnog gledišta izlaze
drugi ispravni zaključci kao npr. kada povezuje geografsku
sredinu i razne oblike i razvojne stupnjeve proizvodne tehnike,
kada sm atra da je društvo starije od države, kada tum ači da je
pravo nastalo od običaja itd.
A li također valja im ati na u m u da autor nije u vijek dosljedan
u p rim jeni m aterijalističkog pristupa pojavam a i historijske m e
tode. Ponekada on se služi preuzetim m išljenjim a, koja u takvom
slučaju oslabljuju i iskrivlja va ju njegove zaključke. Osnovni je
UVODNA NAPO M EN A
10
nedostatak ta kve vrste, da autor ne smatra za potrebno da uzm e u

obzir utjecaj klasne pćdjele na razvitak kulture. On opisuje eko
nom sku diferencijaciju i društvenu podjelu rada, koje dovode do
stvaranja »staleža« i »kasta«. A li kada iz tih činjenica treba
logično izvesti opći zaključak da podvojenost u društvu im a eko
nom sku podlogu, autor se laća teorije sile, tvrdeći da su »osva
janje i podvrgavanje svojoj vlasti glavni uzrok za postanak plem
stva«. Na taj način autor stvara opće pravilo od povrem ene dru
štvene pojave sporednog značenja, ne ističući činjenicu, da i ona
može postojati samo kao izraz eksploatacije.
Dakako da takvo osnovno gledište dovodi u pitanje ispravnost
n ekih drugih zaključaka. Stoga npr. autor sm atra da je pravo
starije od države iako ne pokazuje u čemu je kvalitetna razlika
izm eđu pravnih propisa i običaja od kojih su oni nastali, i da je
postanak časti poglavica i kasnije vladara pretežno zavisan od
religioznih propisa, koji vladaju u tom. konkretnom društvu.
Osim toga, kada govori o onome, što m i nazivam o društvenom
nadgradnjom, autor precjenjuje ulogu duhovnih kom ponenata na
štetu m aterijalnih uvjeta života. Na taj se način njegovo tum a
čenje na n ekim m jestim a pretvara u psihologiziranje, kao npr.
kada govori o tome, da je pravo vlasništva duboko ukorijenjeno
u ljudim a, što bi potvrđivala navodna činjenica, da se ono tem elji
na in stin ktu , koji već postoji u životinjskom svijetu, ili o tom e da
se iz osjećaja jedinstva i zajedničkog porijekla razvija svijest o
zajedničkim zadacima, koji se nameću čitavom društvu, da bi taj
osjećaj kasnije doveo do stvaranja države, ili o »pravnom osje
ćaju« kao izvoru prava.
A utor je predstavnik onih naprednih naučnih mislilaca u za
padnim zem ljam a, koji su uvidjeli da jednostrana upotreba poje
dinih, odvojeno uzetih naučnih metoda, ne može dovesti do
naučno ispravnih rezultata bez jedne opće m etode koja bi ih za
jedno povezala. On je to uradio s pomoću historijske m etode, kojom
je zajedno povezao one druge m etode kojim a se služio, u prvom
redu deskriptivnu, kom parativnu i psihologijsku. I taj je pokušaj
imao za posljedicu, da je njegovo djelo postalo klasičnim u zapad
noj nauci. A li se autor ipak nije mogao u potpunosti osloboditi
nasljeđa idealizma, što je izazvalo navedene nedostatke u njego
vom vrijednom radu, o kojim a treba voditi računa pri upozna
va nju s njim e.
OLEG M ANDIC
Zagreb, maj 1959.
PREDGOVOR PISCA*
Z AzemRljom
A T A m uze m oraju šutjeti«. U svjetsko m požaru, koji hara
, propast prijeti svem u što je najbolje i najviše u
tekovinam a čovječanstva. Istražujem o u dubinama i htjeli bismo
biti sigurni da su unatoč svem u korijeni života ostali zdravi i čvrsti.
I, evo, zapažamo kulturu, kao čudnovato drvo, koje je izraslo za
nebrojenih tisućljeća. Nad n jim su prohujale nepogode, lome se
njegove grane, oluja 7iosi sa sobom cvijeće i lišće, ali se samo drvo
ne može slom iti i jednom , kada će se sunce ponova probiti kroz
oblake, ono će se ponovo razgranali u svojoj snazi i još jače rasti,
još upornije u svojoj težnji prem a svjetlosti.
K ultura je kao neko drvo iz priča, na kojem u svaka grančica
ima drugačiji oblik od svojih susjeda, na kojem u svaki cvijet ima
vlastiUi boju i m iris, svaki plod svoju vlastitu slatkoću. Ova ve
lika punoća narasla je prirodnim putem . Svaka kultura i svaki
narod im aju svoje osobine; ali sve su grančice izdanak istog debla
i hrane se istim sokovima. A ko se grančica odreže i odvoji od
debla, cvjetovi će uvenuti. Više od četiri hiljade godina m i smo
Danci neprekidno živjeli u našoj zem lji te m ožem o zam isliti da
jezik kojim govorimo neposredno potječe od onoga, koji se tako
dugo čuo na našim obalama. To je nasljedstvo koje obavezuje za
budućnost. U isto smo vrijem e dijelovi velike zajednice ljudskog
roda i naša je kultura dio čitave kulture na zem lji, koju moramo
dalje izgrađivati.
Druge knjige govore o našem vlastitom kulturnom zbivanju,
kako smo ga stvorili, kako ga volimo i kako ga hoćemo u vijek
čuvati. Zadaća je ove knjige, da prikaže cjelovitu sliku kulture čo
vječanstva. Ipak nećemo ovdje opisati šaroliku m ješavinu pojedinih
kultura. Nasuprot tom e cilj je ovoj kn jizi da dade nacrt kulture
kao takve, njezinog razvitka i putova, kojim a je kročila u pro
storu i vrem enu. Stoga u njoj prevladava historijsko gledište te
sam se u ovom slučaju bez sustezanja služio arheološkim m ate
rijalom koliko m i je god to bilo moguće. R azum ljivo je da u
takvom djelu mnogo toga mora biti nesigurno prikazano, a m no
go toga na žalost na pogrešan način, dijelom zato što se istraži
• P re v e o O. M andić
P R E D G O V O R P IS C A
12
vanja nalaze te k na početku, dijelom — ali ne u krajnjoj liniji

— zato što vladam čitavom golemom etnološkom literaturom isto
tako malo kao bilo koji drugi čovjek. Nisam slijep pred opasno
stim a koje u sebi krije etnologija, što istražuje s pomoću historij
ske m etode, te uviđam da su također opravdana i druga gledišta.
A li na drugoj strani ne m ogu zaobići činjenicu da je zapravo
osnovni problem istraživanja kulture baš njezin razvitak, pa je
zbog tog uvjerenja nastala ova knjiga.
Sa zahvalnošću pristupio sam zadatku, kada m i je izdavačka
kuća Jespersen i Pios predložila da napišem etnologiju koju bi
svi razum jeli. Pred više od sto godina u Danskoj je izašlo slično
djelo — B astholm ovi »Historijski podaci za poznavanje čovjeka
u njegovom d ivljem i surovom stanju«. Odlična, iako veoma
zastarjela Bahnsonova »Etnografija« naim e ne pruža opći pre
gled kulture, čem u se ovdje teži, nego opisuje pojedine njezine
oblike. S to većim veseljem prihvatio sam se posla, jer je prošlo
točno jedno stoljeće otkada je C. J. Thom son osnovao današnji
etnografski odsjek našeg Danskog nacionalnog m uzeja, stvorivši
na taj način najstariji m uzej ove vrste. Tako je pružena prilika
da se njegove bogate i često posve izuzetne dragocjenosti učine
pristupačnim širokim krugovim a. A ko bi se tim e u isto vrijem e
probudio veći interes za m uzej i za njegov rad, tada m oj rad ne
bi bio uzaludan. Nadam se da bi on mogao pridonijeti da se
proširi razum ijevanje za ku ltu ru uopće.
Na kra ju ugodna m i je dužnost da se iskreno zahvalim svi
ma, p rije svega m ojim prijateljim a i drugovim a u Nacionalnom
m uzeju, koji su m i na različit način pomogli pri razradi djela.
KAJ B IRKETS MIT H
Kopenhagen, maj 1941.

I. UVOD I MATERIJALNA KULTURA
I. P O G L A V L J E
CILJ I POMOĆNA SREDSTVA
SM ISA O IS T R A Ž IV A N JA K U L T U R E
Ustaroga
POZNAJ sam a
vijeka
sebe: ove su ozbiljne riječi susretale Grke
na ulazu u svetište pitijskog Apolona. A
filozof M ontaigne kaže da bi, radije nego Cicerona, htio sebe
potpuno upoznati. To je opravdano. Ispravno je i to, da ljudi u
prvom redu teže za tim, da upoznaju sudbinu vlastita naroda
kroz historiju, njegov rast i razvitak u epoham a m ira, kao i nje
govu ponosnu i tihu izdržljivost za vrijem e bijesnih oluja. No
nitko u potpunosti ne može razum jeti sam a sebe, ako ne upozna
druge; naša se v lastita osobitost m ora p ro m atrati na pozadini
tuđe osobitosti.
Ali zar to u stv ari ne znam o već unaprijed? Ta nitko ne
sum nja u to da je svijet velik, da se prostire daleko izvan našeg
vrta, i da dopire duboko u susjedovo p ol j e . . . I u školi učimo
predm et, koji se zove povijest svijeta, i tu saznajem o da se svi
jet prostire preko Italije i Rima, do Egipta i Babilonije. Nas ne
zanima što se nalazi izvan toga — sve dok jednog lijepog dana
neki događaj ne pokaže da je svijet još veći, da postoje prastare
zemlje, koje se zovu Indija i Kina, i da osim njih im a naroda
koji nem aju pisane povijesti, ali ipak im aju dugu historiju, u
kojoj su živjeli i borili se, učili sami i od drugih.
Obilježje je prim itivne k ulture, da je sam a sebi dovoljna.
Jedini je »pravi« čovjek onaj koji pripada zajednici, a stranac nije
vrijedan nikakve pažnje. In u it je rodovsko ime Eskim a za sve
pripadnike njihove vlastite rase, dok H otentoti sam i sebe nazi
vaju khoi-khoin, što i jedno i drugo znači »ljudi« ili »pravi ljudi«
.— s prizvukom prezira prem a svim a ostalima. Još na mnogo
višim stupnjevim a k u ltu re održava se osjećaj koji je uzrokom
takvim nazivim a. Ta stranci ne govore »razumnim« jezikom ; oni
U V O D I M A T E R IJ A L N A K U L T U R A
16
su »mucavci« (barbaroi), kako su ih nazivali Heleni, da se ne

kaže »nijemaci« (nemcy): tako su Rusi zvali germ anske narode.
No, u svakom slučaju, stranci su »čudnovati« (etranges)!
Tko traži ispod površine, tome će postati jasno da sva ku l
tu ra im a zajednički korijen. Svatko je vidio bum erang A u stra
laca, ili je barem o njem u slušao: o tom predm etu za bacanje,
srp asta oblika, koji je često tako udešen, da se vraća svome isho
dištu, ako ne pogodi cilj (si. 1). Ali kolikim a nije poznato da istu
v rstu oružja u p o trebljavaju Indijanci na jugozapadu S jedinjenih
Država, da ga nalazim o u Indiji i na određenim m jestim a A frike
i da ga se može naći naslikanog na velikom broju slika, koje
p rik azu ju kako staroegiipatski k raljevi i plem ići u m očvaram a
doline Nila love ptice. B um erang je bio poznat čak i evropskoj
p reth isto riji — jedan dobro sačuvan p rim jerak iz kam enog doba
nađen je u Brabandskom jezeru kod A arhusa (usp. str. 142, i si.).
Neki učenjaci sm atraju da je razlog tolikoj rasprostranjenosti
historijska povezanost, i misle, da je ta rasprostranjenost ovisna
o sveobuhvatnim k ulturnim strujanjim a, koja su mogla kroz tisuć
ljeća dovesti jedno otkriće iz njegove prvotne domovine do n a j
u d aljen ijih granica nastanjene zemlje. D rugi opet sm atraju da
je tom e razlog istovrsnost načina m išljenja čovječanstva, koja
je na različitim m eridijanim a i u različito vrijem e dovela do istih
rezu ltata i tim e izazvala ista otkrića. K asnije ćemo se v ra titi na
ovo pitan je, koje je od osnovne važnosti za svako razum ijevanje
b iti k u ltu rn e povijesti. Zasad je dovoljno u tv rd iti, da i jedno i
drugo rješenje pokazuje jedinstvo ljudskog roda i k ulture, i zbog
toga se nitko, tko želi razum jeti sam a sebe, život i u n u ta rn ju bit
vlastitog naroda ili plem ena, da ne kažemo cijelog ljudskog roda,
n e može odreći poznavanja »stranaca«, s kojim a je vezan tisu
ćama nevidljivih niti. Zbog toga je neotklonjiva dužnost, ne samo
svakog pojedinca, nego i čitavog čovječanstva, da upozna sam a
sebe. V lastitu k u ltu ru ne sm ijemo p ro m atrati kao jedinu, već
kao jednu od mnogih, kao dio širom svijeta rasprostranjene cje
line. Z adatak je etnologije ili etnografije da to pokaže.
HISTORIJSKI PREGLED
ZNANOST, u današnjem sm islu te riječi, vodi porijeklo od He-

rodota ili b arem od A ristotela. Ako je starost znak otm jeno
sti, onda se etn o g rafija nalazi čak n a još višem stupnju. P rv i
čovjek iz kam enog doba, koji je sjedeći uz v atru izazvao sm ijeh
K>
P u to v i k u ltu re
C IL J I POM OĆNA SREDSTVA

Rasprostranjenost ljudskih rasa prije sirenja Evropljana
18 U V O D I M A T E R IJ A L N A K U L T U R A
svojih suplem enika pričajući im o sm iješnim i» n evjerojatnim obi

čajim a susjedne horde, n a neki je način otac etnografije, • tj
opisivanja naroda. No, ni mi ne možemo mimoići Herodota. Li-
đ ijci i P erzijanci, Babilonci i Egipćani u njegovim su očima,
naravno, b arb ari; ali on ne slika način njihova života zbog k u ri
oziteta, nego da stvori pozadinu za svoj prikaz sukoba O rijenta
s helenskim svijetom. H erodot je i na području opisivanja naroda
učenjak.
S porastom prom eta, koji je prešao uske granice Sredoze
m lja, jav ljaju se i vijesti o ljudim a, koji borave u još udaljenijim
predjelim a. A leksandrov pohod stvorio je vezu, koja otad nije
nikada sasvim p rekinuta, s bajoslovnom zem ljom Indijom , gdje
su se carstva i um jetnost još stoljećim a održala pod grčkim u tje
cajem (si. 2). K asnije se nadovezuju izvještaji Cezara i Tacita o
G alim a i G erm anim a; prvi pisan poslovnim stilom, kao što bi
neki visoki britan ski kolonijalni oficir opisivao svoje borbe u
In d iji — drugi vođen bijesom zbog nem oći i propasti R im ljana.
No istraživanje je još u kolijevci; povijest, geografija i opisivanje
naroda, fizičko kao i kulturno, još se ne m ogu odvojiti.
U srednjem se vijeku povijest sve više oslobađa kao sam o
stalna nauka; u isto se vrijem e širi i geografski horizont, ponaj
p rije zbog puto v an ja A rabljana. Čovjek kao Ibn B atuta pu to
vao je stepam a centralne Azije i savanam a Sudana te je poznavao
In d iju i K inu n a osnovu vlastitih iskustava. K asnije je slijedila
prethodnica kršćanskog svijeta; franjevci C arpini i R uysbroek
donijeli su vijesti iz dalekih zem alja T atara i Mongola, a M arko
Polo boravio je sedam naest godina na dvoru K ublaj K ana kao
ugledna osoba njegova povjerenja. Na službenim putovanjim a po
K ini skupljao je m aterijal za »Knjigu o carstvim a i čudim a Isto
ka«, koja je njegovo im e učinila vječnim.
P rek retn ica je n astala u velikim otkrićim a, kad se pojavio
jedan novi svijet s druge stran e oceana i kad su se u svoj svojoj
neobičnosti o tk rili novi narodi i nove kulture. P ro m atran ja m isi
onara, vojnika i pom oraca pretvorila su se u stalno rastuću b u
jicu često neprocjenjivih izvornih napisa o dalekim plem enim a i
njihovu životu (si. 5). N jihov je broj tako velik, da bi svaki izbor
im ena nužno m orao b iti sam ovoljan, a još se više povećao u času
otkad je postao pristupačan ; otočni svijet Tihog oceana.
N eizm jerno p ro širenje saznanja o prim itivnim narodim a, koje
je nastalo na taj način, zacijelo je za sobom m oralo ostaviti tr a
gove. P itanje, kako treb a u skladiti porijeklo Indijanaca sa Sve
tim pismom, privlačilo je ozbiljnije duhove. Ja v lja la su se n ag a
đ anja o doseljenju iz potonule A tlantide, kao i o tome, da su oni
SI. 3. Jens Kraft (1720— 1765), profesor na akademiji Soro i pisac prve Opće
etnologije (slika u privatnom posjedu).
SI. 4. C. ]. Thomsen (1788-— 1865), utemeljitelj etnografskog muzeja u Kopen

hagenu; jedan od najstarijih, ali i najvećih ljudi te struke (slika Vilh. Gert-
nera, Nacionalni muzej, Kopenhagen).
C IL J I P O M O Ć N A S R E D S T V A
19
potomci onih deset izgubljenih izraelskih plem ena, iako je H olan-

đanin de L aet već u XVII stoljeću zauzeo trijezno stanovište, da
je prvotno stanovništvo jednostavno stiglo u A m eriku iz sjeverne
Azije. No opisivanje k u ltu re u tom razdoblju još je u vijek usko
povezano sa znanjem o novim zem ljam a te i nadalje bitno stoji u
znaku neposrednog prom atranja. Tek u dubljem obrazlaganju svaka
nau k a razvija prav u suštinu. Cilj m ora biti razum ijevanje razvoja
k u ltu re uopće, a da bi se taj cilj postigao, m orala se etnografija,
dakle opisivanje kulture, produbiti i popuniti etnologijom , upo-
rednim istraživanjem kulture.
Filozofi, naročito M ontesquieu i J. J. Rousseau, brzo su sv ra

tili pažnju na stran e rase i oblike kulture. P rv i korak k etno
loškom istraživanju radi samog istraživanja učinio je J. F. Lafi-
tau, francuski isusovac, koji je početkom XVIII stoljeća djelovao
kao m isionar među Indijancim a K anade i koji je, zahvaljujući
svojoj klasičnoj naobrazbi, odm ah uočio sličnost nekih običaja
svojih crvenih štićenika s običajim a naroda staroga vijeka. Re
zultat bijaše slavno djelo M oeurs des S a u va g es am ericains, com-
parees a u x m o eu rs des p re m ie rs te m p s (1724), i prem da su nam
danas neki pogledi dobrog patera sm iješni, on je ipak pionir
nauke. P rim itivni narodi nisu više »barbari«, ili »živi kurioziteti«;
to su ljudi u čijem se načinu života ogledaju stupnjevi kulture,
koje smo i sami prošli. Postepeno to je gledanje prihvaćeno i u
krugovim a historičara. A. Y. Goguet izdao je god. 1758. neku
v rstu k u ltu rn e povijesti staroga vijeka, u kojoj je također iznio
znanje svog vrem ena o prim itivnim narodim a.
No L afitau bijaše u svom obzoru ograničen tim e, što je g ra
divo za uspoređivanje crpio isključivo od svojih dragih In d ija
naca, a osim toga kao i Goguet bio je vezan biblijskim i kla
sičnim tradicijam a. P rvi etnolog u m odernom sm islu bijaše Danac
Jens K raft, profesor filozofije na Soro akadem iji (si. 3), koji je
m alenom knjigom »K ratka povijest najvažnijih uređenja, običaja
i m išljenja divljih naroda« (1760) zaslužio počasno m jesto među
osnivačim a istraživanja k ulture. Izazvan Rousseauovim uljepša-
vanjem »skroz prirodnog čovjeka« K raft je htio p rikazati pravu
h isto riju čovječanstva, dakle upravo ono za čim teže etnolozi.
On je odbacio bez kolebanja svaki obzir prem a narodim a staroga
vijeka i zahvatio in m ed ia s res svojim opisom »najdivljih« naroda
koje je poznavao, dvaju indijanskih plem ena, Lule i Caingua,
u Južnoj Americi. D ruga je stv ar što njegov izbor n ije bio sretan,
je r se ta plem ena nikako ne nalaze na naročito niskom stupnju
— princip je dobar, a to u ovom slučaju odlučuje. K raftova k n ji
ga je p rv a opća etnologija, koja vodi računa o porijeklu i razvoju
U V O D I M A T E R IJA L N A K U L T U R A
20
društvenog života, gospodarstvu, religiji i um jetnosti, kako se to

na tem elju znanja onog vrem ena moralo prikazati. N jem ački pri
jevod, koji se pojavio god. 1766. pod naslovom »Običaji divljaka«,
čini se da n ije imao većeg utjecaja. Da je ta knjiga bila poznatija
u svijetu, ona bi bila epohalno otkriće.
Ali to se nije desilo. K raft se, zapravo, pojavio stotinu godina
prerano. Usprkos tome ne smijemo zaboraviti da se m oderna
nauka rodila u XVIII stoljeću, koje su rom antičari toliko prezi
rali. To ne vrijedi, kako smo ovdje pokazali, samo za proučavanje
ljudske kulture, nego i za proučavanje samog čovjeka kao pred
m eta priro d n ih nauka. Istraživanje rasa tada je također ugledalo
Clalettsra dellifoleche ha trouato nuouamenre i! R.e difpagna*
SI. 5. N ajstariji prikaz Kolumbova iskrcavanja u Am erici. (N aslovna stranica

letka štampanog god. 1493. u Firenzi.)
C IL J I P O M O Ć N A S R E D S T V A 21
svjetlo dana. Ali još dugo vrem ena ležale su te b ratsk e znanosti
u kolijevci, to dvoje djece još n ije dobilo im ena i otada počinje
zbrka, koja još ni do danas nije razriješena. Već u staro vrijem e
bijaše poznata riječ antropologija, a uskoro su se pojavile i
riječi etnografija i etnologija. U tim je im enim a jasno izražena
razlika izm eđu čovjeka pojedinca (grčki: anthropos) i naroda
(grčki: ethnos); ali, prilike bijahu takve, da je prirodoslovna stra
na nauke o čovjeku, sa sistem atičnijom m etodom istraživanja,
našla mnogo brže čvrsto tlo pod nogama. Niz izvanrednih uče
n jak a pridonio je stv aran ju njena ugleda, i posljedica toga bijaše
da je dugo vrem ena potpuno zasjenila istraživanje kulture. Naziv
antropologija stekao je u ono vrijem e značenje stu d ija o čovjeku
uopće, svejedno da li se polazilo sa zoološkog ili kultu rn o h isto rij-
skog stanovišta. Malo pom alo postalo je, naravno, jasno da istra
živanju k u ltu re n ije potrebno tutorstvo prirodnih nauka, ali u
im enu još ne b ijahu složni.
Dok je anglosaksonski svijet uglavnom zadržao naziv antro
pologija, razlikujući u nekim slučajevim a physical i cultural
anthropology, izvan tog jezičnog kruga riječ antropologija značila
je prirodoslovni studij čovjeka, ali, što se ostalog tiče, ona još
uvijek tetu ra izm eđu naziva etnologija i etnografija. Usprkos
različitim shvaćanjim a pojedinih učenjaka — koja i jezično i
činjenično stoje n a slabim tem eljim a — razvoj se ipak kreće u
sm jeru, da se naziv etnologija upotrijebi za kom parativni, a etno
g rafija za opisni dio te nauke. Svakako da nije n ajsre tn ije rješenje
kad se dvije stran e iste nauke nazivaju različitim im enim a, ali
zajedničko im e za obje ne postoji. Možemo se ipak tješiti tim e —
kako je rekao neki engleski učenjak, — da više nep rilik a zbog toga
im aju bibliotekari i sastavljači kataloga knjiga, nego naučni
radnici.
Spom enuli smo već da je etnologija dugo vrem ena stajala u
sjeni antropologije. Zasjenila ju je čak i tek probuđena arheolo
gija, na p rim jer u Francuskoj i Danskoj ili Švicarskoj. Ipak se
u prvoj polovici XIX stoljeća desilo nešto, što će u budućnosti
etnologije ostaviti biljeg. V rijedno je spom enuti da je i u tom
slučaju p rvi poticaj došao iz Francuske; ali u Danskoj je učinjen
odlučni korak. Radi se o osnivanju etnografskih m uzeja, koji sa
svojim zbirkam a m aterijala iz prve ruke im aju za istraživanje
k u ltu re isto značenje kao i arhivi za povijesnu nauku.
F ran cu sk i geograf E. F. Jom ard već je godine 1820. javno
zatražio da se stvore zbirke, koje bi služile objašnjenju čovjeka
na različitim stupnjevim a kulture; ali D anac C. J. Thomsen
ostvario je tu ideju i stvorio je 1841. u K openhagenu n ajstariji
22
muzej opće etnografije na svijetu (si. 4). Thom sen je u prvom

redu bio arheolog; time, što je uveo poznatu podjelu p reth isto rije
n a tri dijela, upisao je zauvijek svoje ime u anale nauke; ali
stvorivši etnografski muzej probio je i u n u ta r ovdje obrađene
grane istraživ an ja k u ltu re put, kojim se kasnije krenulo u civi
liziranim zem ljam a cijelog svijeta. Zbirka, koja i sada tvori jedan
odio Danskog narodnog m uzeja, još uvijek zauzim a izvanredno
m jesto m eđu m uzejim a Evrope i Amerike.
S tv arn a, naučna etnologija n ije počela ni u Lafitauovoj i

Jom ardovoj, ni u K raftovoj i Thomsenovoj domovini. N jem ački
poriv za m etodičkim postupkom doveo je do odlučnog bavljenja
osnovnim problem im a. Ovdje m oram o odm ah spom enuti ime
Adolfa B astiana, čovjeka koji je i u doslovnom i u prenesenom
sm islu obuhvatio cijeli svijet. On je položio tem elj shvaćanju
k u ltu re kao cjeline; u njegovom velikom spisateljskom životnom
djelu nalaze se opisi putovanja, vlastita opažanja, citati koji svje
doče o njegovoj golemoj načitanosti i teoretska razm atranja, sje
dinjeni u šarenu zbrku i izneseni tako kvrgavim stilom, da ga zli
jezici nisu bez razloga nazvali tajnim nadsavjetnikom konfuzije.
Uza sve to ne možemo ga mimoići u povijesti etnologije zbog
izvanrednog u tjeca ja koji je izvršio. Za njega je, slikovito rečeno,
svaka m rlja na zemlji razvojni centar kulture. To gledanje, samo
po sebi, n ije bilo novo. Već je K ra ft objasnio podudaranje u ku l
tu ri različitih područja time, »da se razum svagdje m orao razvi
ja ti na isti način«. Ali B astian je tu misao filozofski oblikovao.
Njegovi se pogledi zasnivaju na tome, da se u čitavom svijetu
pojavljuje stanovit broj »elem entarnih misli« koje u svako v ri
jem e i na svim m jestim a m oraju dovesti do jednakih očitovanja.
Uz to se kao drugo jav ljaju »narodne misli« koje n astaju iz ele
m en tarn ih m isli pod utjecajem prirodne okoline, i te su narodne
m isli u prvom redu krive za osobenost različitih oblika kulture.
P rem a tome, svaka je pojedina k u ltu ra uglavnom vezana za m je
sto, i raste iz tla, koje je nosi; nasuprot tome preuzim anje od
stran ih naroda ig ra daleko m anju ulogu. Kako su tem elji k ulture,
naim e lju d sk i duh, svuda isti, m ora i razvoj svugdje slijediti bitno
istu liniju. To je gledanje, koje su, ne naročito pogodnom riječju,
nazvali evolucionističkim.
P ro tiv njega je uglavnom ustao Fr. Ratzel. Kako se može
tv rd iti da čovjek im a toliko pronalazačkog dara i da iste izume
ponavlja toliko često, koliko to traže B astianove teorije? Z ar su
one zaista mnogo bolje od vjerovanja XVII stoljeća, da priroda
stv ara sam u sebe i da m iševi i buhe mogu nastati iz starih krpa?
Tko, na p rim jer, vidi domoroce Ognjene Zem lje kako u oštroj
klim i lu taju naokolo, zaštićeni od v jetra i snježne vijavice samo

kom adom krzna koje okreću protiv v jetra, neće steći u v jerljiv
dojam o ljudskim duhovnim sposobnostim a (si. 15). On će zbog
toga rad ije pretpostaviti, da je neko otkriće u povijesti k ulture
učinjeno samo jedanput, i da se kasnije kao posljedica m eđusob
nih u tjecaja i preuzim anja proširilo zemljom. To vrijedi i onda,
kad su udaljenosti veom a velike i kad mi više nismo u stanju
pronaći putove kojim a se prenosila k ultura, je r m oram o raču
n ati s tim e da su se ti prijenosi odvijali u golemim vrem enskim
razm acim a.
P rep irk a oko preuzim anja k u ltu re .nasuprot sam ostalnom
razvoju postepeno se sm irila. Ne može se n ijekati, da sve veći
i veći broj pojedinačnih istraživanja preteže na vazi u korist pre
nošenja. No ovdje se postavlja novo pitanje, koje je etnologe
gotovo čitav ljudski vijek dijelilo na dva isto tako strogo odije
ljen a tabora, kao prije borba oko važnosti prenošenja kulture.
P roblem je u tome kako se ti prijenosi odvijaju. Prim ijećeno je
da su neki elem enti k u ltu re jednako rasprostranjeni. To može
doći otuda što su, da tako kažemo, organski povezani, kao na
p rim jer konj i jahaća oprem a; ali je Leo Frobenius, uglavnom ,
upozorio n a to da je često u n u tarn ju vezu teško, gotovo nemoguće
spoznati; m orat ćemo se zadovoljiti tim e da naprosto ustanovim o
te veze. Jed n a takva grupa elem enata, koji zajedno pripadaju,
stv ara k u ltu rn i krug. No sada se postavilo pitan je: p u tu ju li
sastavni dijelovi k u ltu re sam i za sebe, ili zajednički u zatvorenim
krugovim a? Ali ubrzo po svršetku stoljeća javio se u Njemačkoj
novi sm jer, koji je branio drugo gledište. Njegov začetnik bijaše
Fr. G raebner, ali stv arn i je vođa već čitav niz godina izvanredni
p a te r W. Schm idt, čiji utjecaj bijaše jedinstven i to ne samo
m eđu katoličkim istraživačim a, kao što su W. Koppers, M. Gu-
sinde i drugi. Ali tim e smo napustili povijest i dospjeli do p re
pirki sadašnjosti. Pobliže razm atran je tog p red m eta nalazi se na
drugom m jestu ove knjige (str. 60 i si.).
Ako smo slijedili m isaone linije u njem ačkoj etnologiji, uči
nili smo to zato, što su problem i bili tam o oštro form ulirani i
zbog toga lako pregledni. Ni skandinavska, ni anglosaska etno
logija nisu bile sklone da stv ara ju »škole«, nego su se sum njičavo
odnosile prem a rješenjim a po u naprijed stvorenim form ulam a.
Da je Ratzel bolje poznavao rezultate nordijskih istraživanja sta
rog vijeka, znao bi da je m išljenje o prenošenju kulture, koje je
s toliko žara branio, već odavno udom aćeno u k rugu arheologa,
ali tako da se n ije sum njalo u važnost prenošenja preko kojih
se ne može preći, no s druge se strane ne isključuje ni mogućnost
sam ostalnih otkrića. Radi se o stanovištu ne-sam o-nego, a ne o
24
ili-ili stanovištu. Koje objašnjenje najbolje p ristaje većini slu

čajeva, ostaje stv ar praktičnog iskustva. K arakteristično je da
Danac Kr. B ahnson u svom glavnom djelu »Etnografien« (1900)
uopće ne zauzim a principijelan stav u odnosu na tu prepirku. U
Švedskoj je Hj. Stolpe djelovao na isti trezven način, koji zastu
paju i vodeći švedski etnolozi našeg vrem ena, baron E rland
N orđenskiold i G erhard Lindblom. Isto to vrijedi i za švicarsku
etnografiju, koja se od vrem ena bratića P aula i F ritza Sarasina
uglavnom usm jerila na istraživanje prim itivnih plem ena južne
Azije i M elanezije (Speiser, Paravicini, Biihler i đr.).
Slično su stanovište zauzeli i engleski etnolozi. Tu se ističe
britanski com m on sense1 i potreba britanske kolonijalne uprave
za sigurnim činjenicama. To se p rije svega vidi kod Bastianovog
nešto m lađeg suvrem enika, S ir E dw arda Tylora, koga je zdravo
rasu đ iv an je dovelo do toga, da je svome m esaru dao da iskuša
tasm ansko kam eno oruđe, i da sam izvrši veoma potrebnu, ali
prečesto propuštenu k ritik u postojećeg izvornog m aterijala. Ne
može se p recijen iti Tylorov utjecaj na m lađu generaciju engleskih
etnologa; mnogo m u duguju i S ir Jam es Frazer, H enry B alfour
i A. C. Haddon, ali ne dosižu njegovu m nogostranost. Preko E.
W esterm arcka on je postao značajan i za finske istraživače k u l
tu re . Više sociološki usm jereni b ijah u W. H. R Rivers i C. G.
Seligman, dok pokušaj Elliota Sm itha, da sve više k u ltu re izvede
od egipatske, sm ijemo sm atrati jednim od onih m eđučinova, čija
je najveća prednost u tome što ih brzo zaboravljam o.
Bliže njem ačkoj nauci o k u ltu rn im krugovim a, nego n o r
dijskim i britanskim istraživačim a, uz izvjesnu kritičnost, stoji
F rancuz George M ontandon. On je preuzeo od takozvanog »holon-
genetskog« sm jera u biologiji naročito gledanje na tok razvoja,
podijelivši — čini se veoma sam ovoljno — oblike k u ltu re u one,
koji su već rano iscrpli svoje razvojne m ogućnosti i zbog toga
su stali u razvoju, i druge, koji su nasuprot tom e sačuvali spo
sobnost da napreduju. Bogat idejam a i široka horizonta je i
francuski istraživač P aul Rivet. U ostalom e francuska etnografija
je uglavnom djelovala u graničnim područjim a sociologije i psi
hologije (usp. str. 44 i si.).
Etnolozi S jedinjenih D ržava u prednosti su pred svojim
evropskim kolegam a zbog toga, što se objekti istraživanja nalaze
gotovo pred njihovim vratim a. N ajstarije im e u tom dugačkom
i sjajnom nizu, koji je am eričku etnologiju učinio jednom od n a j
značajnijih, jeste Lewis H. Morgan. U naučnom radu krenuo je
M organ od proučavanja rodbinskih institucija Irokeza, preko i
i Z d ra v i sm isao . (Op. ur.)

I
S I 6. Eskimsko lovačko oružje, pogrešno prikazano kao povezani razvojni niz:

a) harpunska strijela, Kodiak; b— c) lagane harpune (c) s labavim prednjim
dijelom vrška; d) harpuna s učvršćenom mješinom, zapadni Gronland; e) pot
puno razvijena harpuna s labavim prednjim dijelom drška i odvojenom mje
šinom, zapadni Gronland (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 7. Ziijače. U nekim krajevima svijeta njihovo zujanje smatraju glasovima
duhova. Primjerke gore lijevo izradili Indijanci Cree, Kanada; dolje lijevo
Eskimi Angmagsalik, istočni Gronland; zatim Indijanci Apinaye, Brazil;
Ruanda - Urundi, istočna Afrika i pleme Jomandil, Australija
(Nacionalni muzej, Kopenhagen).
a b
SI. S. Jednostavne krpije: a) Dalarne, Švedska; h) Japan (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
istraživ an ja p rim itivnih društvenih uređenja uopće, do postav

lja n ja općeg sistem a o razvoju kulture. Taj se sistem, kako M or
gan tvrdi, dijeli na tri glavna stupnja: »divlji«, »barbarski« i »ci
vilizirani«, koji se m eđusobno razlikuju po lončarskoj um jetnosti,
odnosno izumom pisma. M organ je am erički pandan i opreka
njem ačkom B astianu i zajedno s njim glavna ličnost starije evo-
lucionističke teorije. Dok B astian polaže težište na sam ostalno
otkriće, M organ potcrtava jednosm jernost razvitka. P rem a njegovu
shvaćanju k u ltu ra se svugdje razvija u istom sm jeru, tako, da
doslovno svaki narod i svako plem e može biti stavljeno u niz, koji
počinje s A ustralcim a i njihovim srodnicim a, a završava s kapi
talističkim društvom devetnaestog stoljeća. Time što su učenje
izrazitog g rađanina M organa preuzeli autori kao K arl M arx i
Engels, ono je sve do naših dana vršilo velik utjecaj na dogm at
ske tokove kom unističkih misli.
M organova gledišta ponovo je oživio Leslie A. W hite, koji u
neoevolucionističkom sistem u uzim a energiju kao podlogu za
podjelu kulture. Na prvoj je stepenici sam čovjek uglavnom je
dini izvor snage; na slijedećoj ulaze u službu k u ltu re biljke i
životinje, a na posljednjoj i najvišoj iskorištavaju se istovrem eno
para, elektricitet itd .; tek stoljeće strojeva označava, dakle,
stv arn u civilizaciju. Zacijelo se sm ije sum njati u vrijednost takve
razvojne shem e u kojoj se neolitsko kam eno doba nalazi u istom
odjelu kao i stoljeće G alileja, D escartesa i Newtona.
Činjenica, da je A m eričanim a bio lako dostupan rad na tere
nu, potisnula je u pozadinu stv ara n je opsežnih sistem a i direktno
p ro m atran je stavila u prvi plan. To je jedan od razloga što su
radovi te vrste, koje je uspješno podupirao B ureau of Ethnology
u W ashingtonu, osnovan 1880., odigrali tako značajnu ulogu u
etnologiji S jedinjenih Država. Pod vodstvom F ranza Boasa ona
je nastojala da rasvijetli osobitosti različitih k u ltu rn ih područja
i djelovanja njihovih m eđusobnih razm jera, ne gubeći iz vida
m ogućnost obuhvatnijeg k re ta n ja kulture. Među Boasovim uče
nicim a izvanredno m jesto zauzim aju A. L. K roeber i R obert H.
(Lowie; on je plodonosno utjecao i na sta riju generaciju ruskih
etnografa kao što su Bogoraz, Jochelson i S tem berg.
Opasnost historijskog stanovišta u etnologiji sastoji se u
p re tje rav an ju , koje ne vidi šum u pred stablim a i zapostavlja
sam u k u ltu ru ističući njene sastavne dijelove. U tom je G raebner-
Schm idtova škola ponekad griješila. O tpor je došao s različitih
stran a : B. Malinowski, rodom Poljak, i A. R adcliffe-B row n u
Engleskoj, R ichard T hurnw ald u Njem ačkoj b ijahu samo neka
n ajznačajnija im ena. Oni su p rije svega h tjeli prik azati k u ltu ru
26
kao organsku cjelinu; nije ih zanim ala povijest, ovaj ili onaj ele
m ent, već funkcija; ulaženje jednog zupčanika u drugi i hod
m ehanizm a sata, a n e njegovo porijeklo i konstrukcija. Oni sm a
tra ju da situacija i sredina im aju presudnu važnost. Ta su sta
novišta k arak terističn a za m odernu britansku školu, koja se, svje
sna tren u tn ih praktičkih potreba, bavi istraživanjem evropske
i »urođeničke« k u ltu re i sve se više približava stvarnoj sociolo
giji. Za M alinowskog je k u ltu ra rezultat težnje ka zadovoljenju
niza bioloških potreba, kao što su hrana, razm nožavanje, rast, si
gurnost itd. koje opet izazivaju različite sekundarne zahtjeve.
Usprkos svem u, što bi se moglo reći protiv kulturnohistorijskog, a
za »funkcionalistički« sm jer, svakom je nepristranom prom atraču
jasno, da ovaj drugi, uglavnom , i svojom kritikom , kao i m eto
dom, prebacuje cilj2. Ukoliko je bilo koji značajniji etnolog opi
sao k u ltu ru , ne obazirući se dovoljno na povezanost izm eđu n je
nih pojedinih organa, utoliko može n edostajati i dublje razum i
jevanje, koje jedino omogućava historijsku perspektivu. H istorij
sko i funkcionalističko istraživanje k u ltu re dopunjuje se m eđu
sobno n a sličan način kao genetska i stru k tu raln a nauka o jeziku.
To, što se u starijim djelim a n ije dovoljno isticala funkcionali-
stička stran a istraživanja nije toliko zbog toga, što se zanem ari
vala n jen a važnost, koliko zbog praktičkih teškoća, vezanih za
njeno ostvarivanje. Ta istraživanja zahtijevaju ne sam o dobro
poznavanje jezika dotičnog naroda, koje se može steći samo du
gogodišnjim zajedničkim životom, već istovrem eno i prisno shva
ćanje tokova njihovih misli, što je još teže postići nego jezično
savršenstvo. To je, vjerojatno, razlog, što se historijskom etno
logijom uglavnom bave lju d i vezani za m uzeje, dok većinu soci
ologa i historičara religije nalazim o m eđu funkcionalistim a. N ji
hova djela im aju često pjesnički prizvuk.
Povijest etnologije pokazuje kako je ona polako postajala svje
snom, tako da sada pred nas istupa s jasnim predm etom i jas
nim ciljem. N jen su p r e d m e t , ukratko, prim itivni oblici ku l
tu re kod p riro d n ih naroda i kod »nižeg« sloja k u ltu rn ih naroda,
računajući ovdje i evropske narode, ali /samo onda, ukoliko su
stvarno povezani s prim itivnim prilikam a, a nisu samo odraz
života »viših« staleža. Istraživanje barbarskih rituala, kojim a je
cilj da izazovu plodnost, u danskim ili švicarskim žetvenim obi
čajim a ulazi, dakle, u etnologiju, a proučavanje indijske filozofije
i kineskog pjesništva pripada drugim naučnim disciplinam a.
2 T a je d n o s tr a n o s t do lazi u velik o j m je r i do iz ra ž a ja u in a č e z n a č a jn o j
k n jiz i » S tu d ie t a f p rim itiv e folk« (Oslo 1938) n o rv e šk o g istra ž iv a č k o g B ro ck -U tn esa .
M eđu in im u n jo j se sa sv im k riv o p r o s u đ u je p io n irs k o z a la g a n je E rla n d a N o rd en -
sk iS ld a.
To ograničavanje, koje najviše oblike k u ltu re isključuje iz radnog

k ru g a etnologije, više je praktično nego principijelno: naim e n a j
razv ijen iji oblici k u ltu re toliko su složeni, da njihovo naučno
o bjašnjavanje traži naročite istraživače i m etode rada.
A ko je, dakle, predm et etnologije kultura, u to je već u k lju
čeno da njen cilj m ora biti razum ijevanje u n u tarn je biti k u ltu re
i zakona njenog razvoja. Etnologija želi još da objasni i život
pojedinih oblika k u ltu re i njihov historijski razvoj. Time se ona
p ro širu je u nauku o cvjetanju ljudskog duha i najzad postaje
n ajd u b ljim izrazom sam ospoznaje cjelokupnog ljudskog roda.
M ETO D A
ETNOLOGIJA je postavila samoj sebi velik i lijep cilj, ali

on je još daleko i teško ga je doseći. Nije čudo što je čovjek
nesiguran i tapka za pomoćnim sredstvim a. U p rav ilu znače
nešto samo one naučne m etode, koje leže izvan općerazum ljivog
prik aziv an ja — one su ujedno i najprivlačiviji dio nauke. Pogled
u n jen u svetu radionicu m orao bi b iti privlačiviji nego gotovi,
jednostavno izneseni rezultati. Z ar ne treb a pokazati upravo to,
da se do n jih nije došlo nadnaravnim »šestim čulom«, ni lako
m islenim nagađanjem , nego isključivo poštenim radom i n ajjed
nostavnijim ljudskim pretpostavkam a? P otrebne su samo oči,
m ozak — i, m oram o dodati srce, je r bez sim patija, kojim a susre
ćemo stran e i čudnovate narode, gledajući u njim a ljude, a ne
predm et proučavanja, bio bi uzaludan napor čitave etnologije.
Ako raspolažem o tim svojstvim a i ako se možemo osloboditi
predrasuda, koje su se učvrstile i navikom i odgojem, onda imamo
i p red u v jete da prodrem o u neku prim itivnu kultu ru . Upoznati
je iz tem elja, vidjeti je iznutra, a ne izvana, da, doživjeti je tako,
kako je doživljava dom orodac — dano je samo nekolicini, a i to
samo onda, ako su dugi niz godina živjeli u prisnoj vezi s dotič
nim narodom. Sto se tiče rada, ne mogu .se odrediti pravila, osim,
razum ije se, m jerila, koje proizlazi iz zdravog ljudskog razum a i
osjećaja za ono što je pravo. Ne m anje težak zadatak čeka etno
loga, koji želi objasniti povijest nekog oblika kulture; ali ovdje
je lakše pokazati nekoliko sm jernica, iako, naravno, m oram o p a
ziti da se u n jih previše ne pouzdavam o.
P rvo je pitanje, koje se kod takvog istraživanja najčešće
jav lja: koliko su stari sastavni dijelovi neke k u ltu re i kako ih
je ona prim ila? To znači: jesu li nastali na licu m jesta ili su p re

uzeti izvana. U drugom slučaju: odakle su došli? Pozabavim o se
n ajp rije ovim posljednjim problem om .
Naravno, ne može se isključiti m ogućnost, da su neko oruđe,
neki običaj, ili neka predodžba, ukratko ono, što se obično naziva
elem ent k u ltu re, nastali tam o gdje ih nalazimo. Ali nije dopu
šteno uvijek polaziti s tog stanovišta, već samo onda ako tom e
u prilog govore naročiti razlozi. O bjasnit ćemo to jednim p rim je
rom. Razvoj eskim ske harpune htjelo se protum ačiti n a slijedeći
način (si. 6): ispočetka Eskimi nisu im ali drugog lovačkog oruđa
■osim luka i strijele. Ali kad su se stali baviti lovom n a m orske
životinje, preoblikovali su strijelu u strelicu s kukicam a i s laba
vim vrškom , koji je pomoću vrpce bio vezan za držak. K asnije
su jse prestali služiti lukom te su strijelu bacali rukom. Istovre
m eno su produžili strijelu i privezali m jehur uz m otku njezina
drška. Napokon su učinili i posljednji korak: m jeh u r su skinuli
s m otke i spojili ga neposredno s konopcem, a uz to su n a m otku
labavo p ričv rstili prednji držak, koji se mogao otkinuti dok se
pogođena životinja trzala. Time su sprečavali lom ljenje oruđa.
Taj »razvojni niz« n a p ap iru izgleda veoma zgodno; no da li je
ispravan? Pažljivim istraživanjem ne otkrivam o samo to, da su
se harpunske strijele i obične harpune jav ljale bezbroj p u ta u
Starom , kao i Novom svijetu, nego i to, da harpune s pričvršće
nim kao i s labavim m jehurom nalazim o i izvan eskim skog po
d ručja kod In d ijan aca sjeverozapadne obale Am erike. Ono, što je
eskimsko, ograničeno je samo na labavi prednji držak, a to je
onda i jedini izum u vezi s harpunom , koji s nekim pravom
možemo sm atrati eskimskim. Za sve ostale oblike harpuna v ri
jedi, da se u n ap rijed ne može odbaciti m ogućnost historijske
povezanosti. Cim neki elem ent k u ltu re otkrijem o na nekoliko
različitih m jesta, p rv a je dužnost etnologije, koja se služi histo
rijskom metodom, da istraži što se k rije iza tih pojava.
Postoje dvije mogućnosti: ili se pojava može protum ačiti kao
sam ostalni pronalazak, koji se pojavio na različitim m jestim a, ili
kroz h istorijsku povezanost. Nije bez tem elja misao, da, što je
neko otkriće jednostavnije, to je veća m ogućnost da je do njega
došlo na različitim m jestim a i u različito vrijem e. Ali — a to je
jedno važno ali — u m etodskom pogledu nem a ni n ajm an je ra
zlike. Ako se, naim e, ispočetka pom irim o s m išlju da postoji
dovoljan broj slučajeva sam ostalnih otkrića, u n a p r i j e d
o d r e đ u j e m o tok i s t r a ž i v a n j a na p o t p u n o nedo
p u š t e n n a č i n . Prvo, sasvim je subjektivno prosuđivanje o
tome što se može sm atrati jednostavnim , a što složenim; kasnije
ćemo v id jeti da se činjenice zacijelo ne po d u d araju uvijek s n a
29
šom naknadnom razboritošću. Drugo, čovjek može p r e t p o

s t a v l j a t i da se radi o sam ostalnom otkriću, ali to ni u kom
slučaju ne znači da je ono stvarno i učinjeno.
Jedini je izlaz brižljivo uspoređivanje oblika u kojim a se
jav lja dotični elem ent. Što su sličnosti veće, to je veća i vje
rojatnost da se radi o historijskoj povezanosti. Ali ovdje valja
b iti oprezan. P rije svega m oram o se ograditi od svih svojstava,
koja su neposredna posljedica funkcije elem enta i — ukoliko se
radi o nekom predm etu — vrste m aterijala. Činjenica, da sje-<
k ira im a oštro sječivo, nije dovoljan razlog za uspoređivanje, jer
je ona jednostavno uvjetovana svrhom sjekire. M oramo sv ratiti
pozornost na takve osobitosti, koje ne ig raju značajnu ulogu u
upotrebi, na prim jer, oblik drška sjekire (si. 49, 62, 63), koji mo
že b iti koljenastog oblika, u obliku slova T, ravan, s rupom za
sječivo, ili se sjekira nasađuje na njega (takozvani k riterij obli
ka). Još je jasn iji odnos ako se radi o religioznim predodžbam a,
koje su samovoljno povezane s nekim predm etom . U mnogim
krajev im a svijeta poznata je takozvana zujača, ravan, plosnat
kom ad đrveta, za koji se priveže vrpca i kada je čovjek v rti oko
sebe b ru ji (si. 7). U nekim krajevim a danas služi samo kao
igračka; ali u A ustraliji, M elaneziji i kod nekih plem ena A frike
i Ju žn e Am erike njen se zvuk sm atra glasom duhova i toliko je
sveta, da je nijedna žena ne sm ije pogledati pod prijetnjom sm rt
ne kazne. Predodžba tako izrazite vrste, koja nem a ništa zajed
ničko s m aterijalom ili funkcijom predm eta, govori, naravno, u
velikoj m jeri za u n u ta rn ju povezanost.
To nas vodi još jedan korak dalje. P retpostavke, da su dva
elem enta k u ltu re srodna, znatno jačaju, čim se može dokazati
sličnost između niza drugih elem enata na istim područjim a. Ta
ko nalazim o da i Masai u istočnoj A frici i H erero u jugozapad
noj A frici obljepljuju zidove svojih kuća kravljom balegom (si.
9). K rav lja balega nije od prirode za to određen m aterijal, i zbog
toga se jav lja pretpostavka o povezanosti k ulture, koja se p o tv r
đuje kad doznajemo, da se kod ta dva plem ena ne podudara samo
dugi niz elem enata u uzgoju stoke, nego da uz to postoji velik
broj zajedničkih crta i u njihovoj m aterijalnoj kulturi, društve
nom u ređenju i religiji. Taj dokaz o kulturnom srodstvu naziva
mo k riterijem kvantitete.
Š irenje pojedinih elem enata k u ltu re m ora da je prvotno bilo
uzajam no povezano; samo u slučaju širenja m orskim putem može
doći do p r i v i d n e iznim ke u pravilu. Tako je indijski utjecaj
u Stražnjoj Indiji i na Jav i zaobišao A ndam ane, N ikobare i m a
lene otoke ispred zapadne obale Sum atre. Tamo se sve do danas
30
SI. 9. Kuća ple?nena Herero, ju žn a A frika , oblijepljena kravljom balegom

(prema Bernalziku).
održalo više-m anje prim itivno kulturno stanje. Ali tokom v re
m ena m ogu nestati elem enti iz većih ili m anjih dijelova svog ra-
hijeg područja. U takvom slučaju može se izvesti zaključak o
prvotnoj povezanosti sada rastavljenih, preostalih elem enata, ako
se može dokazati da su nestali elem enti bili potisnuti m lađim
elem entim a. Tako poznajem o iz Skandinavije, Alpa, Jap a n a i
nekih p redjela zapadne i sjeveroistočne S jeverne A m erike
v rstu veom a jednostavnih k rp a lja (si. 8), koje su, vjerojatno,
u dalekoj prošlosti bile raširene preko cijelog sjevernog šumskog
pojasa, ali koje su se u naše vrijem e održale samo na njegovim
udaljenim k rajn jim područjim a, tam o gdje se razvijeni oblici
k rp alja i skija nisu ukorijenili (usporedi str. 218 i si.). Ali može
se naići i na slučaj, da jedan elem ent k u ltu re stoji osam ljen iz
m eđu dva veća područja rasprostranjenosti. Jednostavne saonice
na plazovim a jav ljaju se tako s jedne strane kod Eskima, a s druge
u zapadnoj Evropi, ali ih tu i tam o nalazim o i u Aziji. Takve
raštrk an e pojave idu u prilog pretpostavkam a, da je područje
rasp ro stran jen o sti prvotno bilo povezano. To je k riterij kontinu
iteta. Ali on se — kao i svaki drugi k riterij — m ora oprezno
prim ijeniti. Tragovi grčke k u ltu re po obalam a Sredozem nog i
Crnog m ora i pojava arapskih elem enata k u ltu re na nekim m je
stim a duboko u u n utrašnjosti A frike nisu, naravno, dokaz za ra-
31
n iju povezanost grčkih i arapskih područja kulture, već za kolo

nizaciju i in filtraciju putem trgovine.
K riterij oblika, k v an titeta i kon tin u iteta zajednički tvore
n ajvažnija pomoćna sredstva da se ustanovi povezanost kulture.
Mnogo je teže pitanje domovine nekog elem enta kulture. Ovdje
postoji još m anje apsolutno sigurnih znakova za raspoznavanje
nego kod problem a kulturnog, srodstva. Ako i postoje odnosi, koji
mogu biti putokaz za prav ilan sm jer, ipak treb a postupati ra
zumno i dobro odvagnuti sve m ogućnosti u njihovom međusobnom
odnosu.
Nešto malo može nam reći i opće, geografsko prom atranje.
Ako treb a odlučiti da li neki izum potječe sa skupine raštrk an ih
otoka, kao što je Polinezija, ili s azijskog kopna, iskustvo nas
uči, da kontinent s gušće naseljenim stanovništvom i življim pro
metom , ako je sve ostalo isto, pruža najbolje uv jete za nove izu
me. R azum ije se samo po sebi, ako se neki elem ent naročito
dobro prilagodio geografskim prilikam a na jednom , ali ne na d ru
gom m jestu, on je najčešće kod kuće tam o gdje p rista je u p ri
rodnu okolinu. K ad ne bismo u naprijed znali da su m ongolski
nom adi prim ili izvana budističku vjeru, to bi nam dokazala sa
m a p risutnost m asivnih hram ova i sam ostana u pustoj stepi.
R azm išljanja o k u ltu ram a također m ogu dovesti do nekog
rezultata. Jer, isto tako kao iz geografske sredine neki elem ent
može poteći i iz k u ltu rn e sredine. Eskimi n a A ljaski slave velike
svečanosti u čast um rlih. P ri tom m eđusobno p oklanjaju mnoštvo
darova, koje ,su godinam a m orali štedljivo sakupljati. Te sveča
nosti ne p ristaju ostaloj k u ltu ri Eskim a; nagom ilavanje kapitala
njim a je nešto sasvim strano. Kod Indijanaca sjeverozapadne
A m erike svaki je položaj i društveni ugled uvjetovan bogat
stvom , a svečanosti su kod njih najvažnije sredstvo da se to po
tv rd i. Zbog toga je sigurno da su Eskim i spom enute svečanosti
p reuzeli od Indijanaca.
K o jip u t i neki trag strane tehnike može objasniti porijeklo
nekog elem enta kulture. Uske kam ene sjekire i krem eni bodeži
danskog m lađeg kam enog doba jasno pokazuju da su to im itacije
po uzorcim a od m etala, dakle, da su ti oblici došli u D ansku iz
k rajev a u kojim a se upotrebljavao m etal (si. 10). Im a još pomoć
nih (Sredstava, npr. tum ačenja oblika širen ja itd.; ali p re d a
leko bi nas odvelo kad bismo ulazili u to. Dolazimo do posljednjeg
velikog problem a: određivanje starosti.
Svaki će čitalac razum jeti da arheolozi, kad naiđu na neki
predm et duboko u u n u trašn jo sti nekog prethistorijskog kupa ot
padaka E rtobelle i drugi, tik ispod površine, gornji nalaz obično
sm atraju m lađim . No mnoge stvari, n p r. tk an i m aterijali iz p ri

jašn jih vrem ena vanredno su rijetko kada sačuvani, a društveni
običaj ili neka religozna predodžba iskapanjem se tako reći nikada
ne m ogu dokazati. Ipak etnolozi m irno tvrde da su ovaj ili onaj
oblik nošnje, ovaj ili onaj običaj, ova 'ili ona v jera stariji od neke
druge. Kojim pravom? — pita čitalac — i vjerojatno potajno
sum nja u ispravnost takvih tvrdnji. Ponekad se sve tako sretno
slaže, da jedan elem ent upravo p retpostavlja neki drugi i u
takvom slučaju sum nje nisu moguće. S toga razloga može se, na
prim jer, zaključiti, da ornam enti, koji im itiraju pleter, m oraju
b iti m lađi od p le te n ja košara (si. 12). Iz istoga razloga oblici n a
stali m iješanjem m oraju biti m lađi od sastavnih dijelova, koji se
u njim a nalaze. Srednjovjekovni feudalizam sjedinjuje u sebi
crte germ anskog »Gefolgschafta«3 i rim skog sistem a velikog po
sjeda, i zbog toga se m ora sm atrati kasnijim od ta dva uređenja.
Važno, ali naravno i opasno pomoćno sredstvo za određiva
n je starosti je geografska rasprostranjenost elem enata k ulture.
Čovjek dolazi u iskušenje da v jeru je da je rašireniji onaj ele
m ent, kojem u je stajalo na raspolaganju više vrem ena da se širi.
Na žalost nije tako. Na prim jer, oko tri tisuće godina pr. n. e.
bilo je rasp ro stran jenije um jetno navodnjavanje nego poznava
nje bronce — ali otprilike 100 godina pr. n. e. odnos je bio
gotovo obrnut. Duhovi plesači, neka v rsta religioznog pokreta, koji
je nastao m eđu Indijancim a S jeverne A m erike tek oko 1880., u
k ratk o se vrijem e poput m unje proširio preko čitave p re rije i veli
kog dijela susjednih zemalja. Da nije bilo sigurnih historijskih
izvještaja, zaključilo bi se možda, zbog njegove velike ra sp ro stra
njenosti, da je taj pokret prastar. Mnoštvo različitih razloga mo
že pogodovati preuzim anju k u ltu re i kočiti ga, pa zbog toga tre
ba biti oprezan. Samo ako je neka velika rasprostranjenost po
vezana nizom m jesnih specijalizacija dotičnog elem enta, postoji
razlog da ga sm atram o starim . Isti je slučaj ako je njegovo
područje rasp ro stranjenosti razgraničeno tako, da je neki drugi,
a tim e i m lađi elem ent, prodro i djelomično zauzeo njegovo m jesto.
Na taj se način može dokazati da su jednostavne saonice na pla-
zovima, koje tako dobro poznajem o iz zapadne Evrope i S jeverne
Am erike, starije od sibirskih saonica (usporedi str. 219 i si. i slike
166, 167). N asuprot tome treba se čuvati zaključaka stvorenih
na osnovu onih p rividnih razvojnih nizova, koji su p rije neko
liko desetljeća bili u modi. Jednostavni oblici mogu b iti ishodište za
3 G e fo lg sc h a ft, d o b ro v o ljn o u d r u ž e n je m la d ić a k o d s ta rih G e rm a n a , n a jč e š ć e

o k u p lje n ih o ko n e k o g p o g lav ice i v e z a n ih z a k le tv o m v je rn o s ti. J e d a n od iz v o ra
sre d n jo v je k o v n o g p le m stv a i v a z a lstv a . (Op. p rev .)
SI. 12. Drvena škrinji-
ca s uzorkom pletiva,
Bakuba, južni Kongo
(Nacionalni muzej, Ko
penhagen).
SI. 13. Drveni vrčevi za mlijeko, ukrašeni pletenom slamom i školjkama kauri„
Somali, istočna Afrika (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
neki razvoj, ali isto tako m ogu b iti i rezultat raspadanja neke
k u lture. N ajstariji eskim ski šiljci h arp u n a iz područja oko B erin-
gova tjesnaca bolje su oblikovani i bogatiji su ornam entim a od
jednostavnih vršaka, koji se danas upotrebljavaju.
POMOĆ IZVANA
NIJEDNA nauka nije sam a u svome radu. Ako pažljivo gleda

mo, v id jet ćemo da nauke tvore cjelinu, iako su iz praktičnih
razloga podijeljene u različite grane. Svaki oblik nauke može im ati
koristi od susjednih područja, a ni etnologija u tom pogledu nije
iznim ka. Ona gotovo neprim jetno prelazi u arheologiju, koja za
pravo teži istome cilju, samo drugim m etodam a. U slučajevim a
gdje se istražu ju p rim itivni oblici k ulture, neka se granica uopće
ne može odrediti; općenito uzevši, za rješavanje velikog broja
zajedničkih problem a također je neophodno potrebna tijesna
su rad n ja s istraživanjim a evropskog starog vijeka. To isto v ri
jedi i za proučavanje narodnih predaja, folkloristike ili etnogra
fije. Možda ta nauka sa svoje stran e u jednakoj m jeri iskorištava
etnologiju, kao i ova nju, je r se ona često nalazi samo pred osta
cima nekadanjeg misaonog svijeta, pred istrgnutim dijelovim a i
osakaćenim preostacim a, dok se odgovarajuće pojave kod prim i
tivnih naroda razv ijaju u punoj životnoj snazi. Usprkos tome ne
sm ije se potcijeniti važnost narodnih predaja za etnologiju, n a
ročito ne onda kad treba ustanoviti geografsku rasprostranjenost,
tako važnu za shvaćanje cjeline.
Snažnu podršku nalazi etnologija i u nauci o jeziku. K rajem
prošlog stoljeća zasjenila je ova stv arn u jezgru etnologije, prouča
vanje kulture, tim e što je tada općenito uobičajena podjela n a
roda počivala na jezičnim osnovama. Ipak ne može se dovoljno
jasno istaknuti, da su jezične i k u ltu rn e grupe daleko od toga da
b i se podudarale. Finci i M adžari, koji su, što se k u ltu re tiče,
ravnopravni sa svakim drugim evropskim narodom , jezično su
srodni sirom ašnim vogulskim i ostjačkim nom adim a — sobogoj-
cima Sibirije, dok s druge stran e plem ena s najrazličitijim jezi
cima p raktički mogu im ati istu k ulturu. Finci su po k u ltu ri
skandinavski narod, ali su jezično od nas4 udaljeni gotovo kao
i Kinezi ili domoroci O gnjene Zem lje. Lako je shvatljivo, da je
od velikog etnološkog značenja svaki dokaz o jezičnom srodstvu
izm eđu naroda, koji su danas iz ovog ili onog razloga rasu ti go-
4 P isa c je D an ac. (Op. ur.)
3 P u to v i k u ltu re
34
tovo po čitavom svijetu. Što li na p rim jer ne znači za razum ije

v anje povijesti k u ltu re polovine zem ljine kugle današnje znanje
0 tome, da se od M adagaskara uz afričku obalu preko Indonezije
do U skršnjeg otoka u Tihom oceanu govore jezici istog korijena!
1 ako bi se pokazale osnovanim a brojne pretpostavke koje se s
više stran a ističu o prasrodstvu austronezijskih, austroazijskih i
tibetskokineskih, zatim indoevropskih, uralskih, ham itosem itskih
i čak eskim skih jezika, onda bi to, otvorilo neslućene perspektive
također i za istraživanje k u ltu re5.
Im ena m jesta mogu pružiti inform acije o starijim , sada nesta-
lim plem enim a. Mnoga grčka im ena sa završecim a n a -ssos i
-nthos (Knossos, K orinthos itd.) pokazuju da se ovdje radilo
0 stanovništvu, koje je prethodilo kasnijem indoevropskom , a isto
tako stanovita im ena u P alestini (Jordan) m ora d a su predsem it-
ska. Na ra n ije k u ltu rn e prilike ukazuje činjenica da se na fra n
cuskom »graditi« kaže bđtir, što dolazi od germ anskog Bast (liko),
je r su zidovi nekoć bili pleteni od vrbova pruća; ili kad se »zmi
ja« na latinskom kaže serpens, što zapravo znači ona koja puže,
a m edvjed n a ruskom m edved, što znači m edojed, i to vjerojatno
zbog toga što su se te životinje nekoć sm atrale odviše svetim a da
bi ih se sm jelo nazivati njihovim pravim imenom. Pomoću jezične
m etode dokazao je veliki danski jezikoslovac Vilh. Thom sen da su
rusko carstvo osnovali Vikinzi. I posuđenice iz stran ih jezika
često daju korisna objašnjenja. Povijest svjetske trgovine može
se čitati iz riječi »cukor« (indijski), kava (arapski), tee6 (kineski)
1 čokolada (aztečki) (si. 14). G rčka im ena za vino (oinos) i ulje
(elaion) potječu od gore spom enutog egejskog pran aro d a i m ogu
se objasniti tako, da je te proizvode ovaj narod preuzeo zajedno
s riječim a (si. 11). Čak se i trgovački putovi ponekad ogledaju u
posuđenicam a; tako zapadnoevropski nazivi za čaj — Tee, tea i
the, potječu od južnokineskog te, je r se lišće uvozilo m orskim
jputem iz K antona; u R usiju je stizalo karavanam a kopnenim
putem , zbog čega ruska riječ čaj točno odgovara sjevernokineskoj
riječi. Ipak često treb a biti mnogo oprezniji nego što su neki jezi
koslovci, je r jedan elem ent k u ltu re stvarno može b iti mnogo
stariji nego njegovo izvana posuđeno ime: tu rsk a riječ »otac«
posuđena je iz novoperzijskog, a jedan finski naziv za »majku«
germ anskog je porijekla, p a ipak se ne može sum njati da su ta
dva pojm a bila poznata i p rije nego što su bila preuzeta u nave
denim jezicima. Posuđenice nam mogu objasniti i to, koje je kra-
5 O v d je m o ra m o u p o z o riti d a je a m e rič k i istra ž iv a č G re e n b e rg n e d a v n o
sa sta v io n o v u p o d je lu h a m ito se m its k e je z ič n e p o ro d ice. O n s m a tr a da h a m its k i
je z ik n e tv o ri n a ro č itu sk u p in u , v eć d a se r a s p a d a u č e tiri g ru p e (sta ro e g ip a tsk u ,
b e rb e rs k u , k u š its k u i čad sk u ), od k o jih je sv a k a ra v n o p ra v n a s e m its k o j.
6 C aj. (Op. u r.)
S ta ri
In d o e v ro p e jc i
Wk Turski n a r o d i F in o - U g n liiiliiiil Tunguzi
s v ije t A u s t r o n e z jc i
M o n g o li
s T ib e to -K in e z i
m (M a la jo p o / in e z ijc i ) D Dravidi
J ja p a n c i Sem iti H a m ili | ooo | B a n tu
N ovi ■i E s k im i m A ta p a s k i ga A lg o n k in i S iu k s i
s v i je t
gggšg U to -A z te k i X Ir o k e z i M M a je [o u u | Ć ib č e F=\ K a ra i b i
[ I j l j l l l ' ' A ru a k a n c i K eču an ci A ra u k a n ci

EšEI T u p i-Q u a
Velike jezične grupe Zemlje prije širenja Evropljana

36
jeve ran ije naseljavao neki n a

IPPIPPP P rod. U grofinski jezici sadrže ri
ječi, koje m ora da su preuzete iz
iranskog u vrijem e kad su finski
narodi kao zatvorena grupa ži
vjeli u blizini iranskih plem ena
u južnoj Rusiji. Moguće je da već
u indoevropskom p r a jeziku na-
iđemo na sum erske riječi, koje se
SI. 14. Kakao na jednoj azteč-
koj listini danaka; lijevo 5X20 djelomično odnose n a obrađiva
vreća kakaova zrna, desno nje zem lje i uzgoj stoke, a dje
20 košara kakaova praška lomično su religioznog k arak tera.
(svaka sadrži 1600 m ljevenih
zrna). To što je rečeno o nauci o je
zicima vrijedi m utatis m utandis
i za istraživ an ja rasa. Nije, naravno, slučaj, da su antropologija i
etnologija mnogo godina išle istim putem . P ostojanje različitih
rasnih elem enata u jednom narodu može ukazivati na sastav kul
ture, prom jena tipa može objasniti doseljenje. U čitavoj istočnoj
A frici susrećemo npr. prim jesu etiopske rase povezanu s ku l
turom uzgoja stoke (si. 13) i jezikom koji ima djelom ično ham it-
sko obilježje. Na žalost, m etode antropologije jedva da su tako
savršeno izgrađene, kao m etode kod proučavanja jezika. Druga
je neprilika u tome, što su rase u pravilu proširenije i stoga više
izm iješane nego jezične porodice, i zbog toga ih je mnogo teže
proučiti. Gotovo i ne bi trebalo spom enuti da se antropološka
podjela isto tako malo podudara s kulturnom kao i s jezičnom
podjelom. Sa rasnoga gledišta nem a bitne razlike izm eđu tam no
kosog i dugoglavog stanovništva nekih dijelova Velike B ritanije
na jednoj i sjeverne Afrike, na drugoj strani; ali je to veća razlika
u k u lturi. N asuprot tome mogu se u nekom narodu sasvim isto
vrsne k u ltu re, npr. u japanskom , pojaviti posve jednaki rasni
elem enti; ovaj narod sadrži najm anje dva različita m ongoloidna
osnovna dijela, ne spom injući ovdje A inu-elem ent, koji v jero
jatn o spada u evropeidnu rasnu grupu, i možda, negritski elem ent.
Etnologija stoji u naročitom odnosu prem a geografiji, ili isprav-
nije, prem a antropogeografiji, grani koja proučava čovječji život,
a naročito p rim itivnije pojave k ulture. Tu su dodirne tačke brojne
i važne. Odnos je sličan onome između botanike i botaničke geo
grafije, ili izm eđu geologije i nauke o zem ljištu. Etnologija polazi
sa stanovišta historijskog razvoja, koji je uvjetovan vanjskim ili
u n u trašn jim faktorim a, a geografija k u ltu ra sa stanovišta zavi
snosti o prirodnim odnosima, koji se p rije svega očituju u gospo
darstvu, načinu naseljavanja, prom etu i stv aran ju države. Na taj
se način, naravno, granice obih nauka presijecaju. N astaje široko
zajedničko polje rada, u kojem odlučuje način p ro m atran ja, a ne
predm et istraživanja. K ulturnogeografska p ro m atran ja neophodna
su za etnologiju, je r ona iznose m nogostruke m ogućnosti za raz
voj kulture. Ali odgovor na to, kako se te m ogućnosti m ogu isko
ristiti u svakom pojedinom slučaju, može dati samo etnologija.
Ne smijemo, naim e, zatvoriti oči pred činjenicom, da, nije ne
prom jenljivo pravilo ako se prirodne geografske prilike često
neposredno odražavaju u kulturnom životu. Dok k arte b iljn ih
pojaseva i oblika k u ltu re S jeverne A m erike pokazuju zapanjujuću
sličnost, to nije slučaj u A ustraliji, gdje praktički ista k u ltu ra
uspijeva gotovo jednako dobro u tropskim kišnim šum am a Queens-
landa, kao i u pustinjskim stepam a zapadne A ustralije —- nešto,
što m oram o sigurno s pravom pripisati niskom stupnju k u ltu re
A ustralaca, koji ne postavljaju naročite zahtjeve na okolinu.
O bratno, različite oblike k u ltu re možemo sresti u potpuno istim
vanjskim prilikam a: pigm ejska plem ena i B antu narodi u Kongu
i — još izrazitije — Vedda i Singalezi na Cejlonu (usp. str. 66).
S tariji geografi k u ltu re bijahu skloni da traže čvrste zakone u tje
caja prirode na čovječji život, dok se sada znade da se taj utjecaj
uglavnom sastoji u tome, što se neke m ogućnosti isključuju, neke
druge eventualno pospješuju, ali rijetko ili nikada u tome, da se
razvoj tjera u neki neizbježivi kolosijek.
Svako očitovanje k ulture, čak i najg ru b lje i n ajm aterijaln ije,
na k ra ju je ipak izraz čovjekovog duševnog života. Time etnologija
graniči također sa psihologijom i utoliko njem ački istraživač T hurn-
w ald im a donekle pravo tvrdeći da je suštinski problem etnolo
gije psihološki. Čitavo društvo, a tim e i k ultura, gradi se na neko
liko svojstava tako prim itivnog k arak tera, da se njihovo korijenje
u stvarnosti gubi u n ajtam nijim dubinam a životinjskog svijeta.
Svaka nova tvorevina i svako posuđivanje u n u ta r k u ltu re počiva
na duševnim procesim a i m ora se proučavati polazeći od te p re t
postavke. U nekim slučajevim a, kada je npr. riječ o pojavam a
kao što su histerični napadi kod pripadnika polarnih naroda,
»amok« kod M alajaca i stanovita religiozna stanja (ekstaze), do
dirujem o čak bolesne pojave. M eđutim , treb a naglasiti da se od
više često izlažemo opasnosti da udarim o glavom o zid, ako
površno uspoređujem o etnološke i p sih ijatrijsk e pojave kao npr.
uspoređujući način m išljenja prim itivnih naroda i šizofreničnih
pacijenata (usp. str. 46). Drugi poznati p rim je r te v rste je sasvim
neodrživo uspoređivanje crnačkih sk u lp tu ra i »um jetnina« šizo-
fren ik a (si. 17) ono, što je u prvom slučaju izazvano stapanjem
m isli i odsustvom povezanosti u bolesnom duhu, u drugom slučaju
im a uzrok u veoma pretjeranoj, ali uostalom posve norm alnoj sti
lizaciji. T akođer ne može se dovoljno jasno naglasiti da pokušaji,
38
koje su poduzim ali F reud i đr., d a povuku p aralele izm eđu p rim i
tiv n ih naroda i neurotičara i da daju psihoanalitička objašnjenja
različitih k arak teristik a k ulture, više svjedoče o slijepom povje
re n ju u vlastite hipoteze, nego o poznavanju m ak ar i najjednostav
n ijih etnoloških činjenica.
P ored općeljudskih svojstava vjerojatno postoje i druga, koja
u ograničenijem obujm u obilježavaju k u ltu rn i život kod određe
n ih rasa i naroda. Postaje jasno da, kao što C rnac im a kovrčavu
kosu, a Kinez »kose« oči, postoje, veom a vjerojatno, stanovite na-
isljedne osobitosti u n u ta r duševnog života različitih rasa, kako
inteligencije, tako i osjećaja i one neuhvatljive povezanosti m eđu
njim a, koju nazivam o karakterom ; samo što o tome sasvim sigurno
veom a m alo znamo. U nekim su slučajevim a ta svojstva nedvoj
beno obilježena k ulturom i m ijenjaju se s idealim a, i ako ne n a
sljedno, a to ipak na taj način što neki tip k u ltu re jed n u v rstu
k a ra k te ra stav lja u p re d n ji plan, dok drugi pogoduje drugim
vrstam a. Lako je u vidjeti da određivanje ličnih svojstava zavisi
o vrem enu i m jestu. Sklonost ka ekstazi sm atram o izrazom bolesne
ćudi; ali v rela religioznost srednjeg vijeka gledala ju je drugim
očima. Isto je tako naše m išljenje o hom oseksualnosti različito od
Platonova. Kod p rim itivnih naroda današnjice ekstaza je p re d
u v je t za pojavu šam ana, a kod m nogih plem ena seksualna p erv er
zija nije predm etom prezira kao ni stida. K ada i gdje je sklad
m išljen ja imao veću moć nad kulturom , nego obrnuto, veom a je
teško pitanje, a odgovor na njega traži preciznu suradnju izm eđu
psihologa, učen jak a koji se bave istraživanjem nasljednih oso
bina, i etnologa.
P ionirski pokušaj da se duševni život nekog prim itivnog n a
roda objasni pomoću eksperim entalnih m etoda učinila je god. 1898.
ekspedicija Cam bridge u Torresovom tjesnacu. K asnije su kod
m nogih drugih naroda vršena različita daljnja istraživanja: m eđu
inim kod A ustralaca i Eskima. N aročito su zanim ljiva ispitivanja
duhovnih sposobnosti veoma prim itivnih Y um bra (Phi Tong
Luang), koja je izvršio Hugo A. B ernatzik u prašum i na granici
izm eđu Š ijam a i Francuske Indokine. On naročito upozorava na
to, d a su n ev jerojatno djetinjasti, i tv rd i da u duhovnom razvoju
zaostaju čak i za 5-6 godišnjom evropskom djecom. Nem a sum
nje, taj rezu ltat treb a ponovo provjeriti, je r možemo držati da su
izvršena ispitivanja, čak i kada su prilagođena prim itivnim p re
dodžbam a, jedva dovoljna, ako se njim a prišlo sa stanovišta sasvim
d rugih duhovnih okolina. Uz to treba spom enuti da su nekoliko
prevodilaca prenosili p itan ja i odgovore. Osim duševnom životu
različitih naro d a u njihovoj cjelini, m oderna etnologija, koja se
39
služi psihologijom , obratila se i proučavanju pojedinaca (ne treba

to m iješati s Adlerovom individualnom psihologijom) i čini se da
se na tom p u tu mogu postići važni rezultati.
S ovdje spom enutim pomoćnim sredstvim a i u suradnji s nizom
bliskih nauka nastoji etnologija da prodre sve dublje i dublje u
k u ltu ru , kojom se u stvari odlikuje ljudski rod. Ali vrijem e je
da se objasni što zapravo sm atram o kulturom , kako se ona ispo-
ljava i u kojim se oblicima javlja.
2. P O G L A V L J E
KULTURA I NJENI ZAKONI
PRIMITIVNI1 I KULTURNI NARODI
RIJE smo već nekoliko p uta spom enuli riječ k ultura. Što pod
P tim pojm om zapravo razum ijevam o? Ni oštrica od krem ena, ni
radioparat, ni Goetheov Faust, ni M ichelangelove slike nisu već
sami po sebi k u ltu ra, nego njene tvorevine. Ovaj je izraz nastao
iz latinske riječi cultu ra , koja znači njegu, u ovom slučaju njegu
čovječjeg duha. K u ltu ra je »zbir« duhovnih snaga, ljudskog zna
nja, um ijeća i razum nog djelovanja, koji su često p uta zajedno,
a ponekad i u suprotnosti sa slijepom igrom instinkta i snaga.
K u ltu ru stv ara ju i nose pojedinci i društvo istovrem eno; oba su
nosioca njene nužne pretpostavke. Ona prevazilazi prirodu, ali u
njoj ipak im a svoje najdublje korijenje i razvija se kao njen naj-
savršeniji cvijet. O tom e govori Shakespeare u »Zimskoj priči«:
. . . al’ priroda se n e d o tje ru je

n ič im što n ije dala priroda.
V je š tin u onu što se p riro d i
dodaje — k a k o izra zi se ti —
stv a ra ta sam a priroda. T i vidiš,
Ijep o jko m ila, da m i sp a ru jem o
p le m e n it k a le m s n a jd iv ljijim stablom ,
pa k o ru nižeg soja oplodim o
p u p o ljk o m p le m e n itije g a soja.
P riro d u ta v je š tin a isp ra vlja ,
U’ u p ra v m ije n ja n ju , al’ ta v je štin a
su šta je priroda . . . 1
1 N je m a č k i iz ra z N a tu r v ć lk e r p re v o d im o s p r i m i t i v n i n a r o d i. (Op. p re v .)
SI. 15. Ona, domorodac Ognjene Ze SI. 16. Žena plemena Sara iz Cha
mlje, s krznenom kapom i ogrtačem rija, s golemim drvenim usnim ko
(fotografija Gusinde). lutom (prema Bernatziku).
SI. 17. (lijevo). Figura pretka, pleme Bakuti, Kon

go. Takve, jako stilizirane likove uspoređuju bez
valjanih razloga sa slikarijama sizofreničara (Na
cionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 18. (gore). Glava kao trofejj oslikana ornamen

tima i s uloženim školjkama na mjestu očiju, pleme
Dajak, Borneo (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
K U LTU R A I N JE N I ZAKONI
S u h a rktička Umjerena Tropski umjerena Kišna šumska područja
šumska područja
Vlažna, i suha stepska
m Šumska, područja Šumska područja
■ tropa / suptropa
područja; šumska 0 o® <5uha područja

C d Hladne stepe /pustinje
stepska p o d ru čja D°0 O ( Pustinje)
T ro p i Sup tropi (T ) Urnj e re na zona (T ) Subdrkf/k (T ) Subantđrktik (< £) A r k h k Antarktik
Pojasi zem ljišta (po Passargu)

42
K an t teleološki izražava istu m isao tvrdeći da je k u ltu ra cilj

prirode. K u ltu ra je istovrem eno obilježje čovječanstva i ona je
općečovječanska. Ne postoje ljudi u čistom prirodnom stanju, kao
.što ne postoji n i »divljak« u koga je još i Linne vjerovao. Oni
nisu postojali ni p rije više stotina tisuća godina. Svi ljudi, o ko
jim a uopće nešto znamo, posjeduju barem zam etke neke k ulture.
Čak je i pekinški čovjek (Sinanthropus Pekinensis) proizvodio
oruđe i poznavao upotrebu vatre. K ad uvijek ponovo, u nedostat
ku boljeg izraza, upotrebljavam o izraz prirodni narodi, onda se to
ne dešava zbog toga, što bismo poput Rousseaua i drugih filozofa
p ro sv jetitelja sm atrali da ti narodi žive u »stanju priro d n e n e
vinosti«, već zbog toga što je ta riječ dobila novo značenje: to su
narodi, koji u svom životu stoje bliže p rirodi nego mi i koji su o
njoj neposrednije ovisni. Nešto slično vrijedi i za izraz prim itivni
narodi. N ijedan se narod ne nalazi danas na prim itivnom stupnju
u pravom sm islu te riječi. Svako pleme, n a m a kako se niskom
stu p n ju nalazilo, im a iza sebe razvoj i iskustva nebrojenih poko
ljenja.
Nas, dakle, od p rim itiv n ih naroda ne dijeli razlika u suštini,
nego razlika u stu pnju razvitka. Svaki je elem ent k u ltu re izraz
nekog određenog razvitka i predstavlja u tom izvjesnom sm islu
neki napredak, čak i onda kad vodi paradoksalnim rezultatim a.
Nemamo dokaza o tome da li je ozloglašeni lov na ljudske glave
ikada bio uobičajen u n u ta r granica naše zemlje. Ali lov na ljudske
glave nem a sum nje elem ent je k ulture, izraz određene predodžbe,
i ako posve trijezno prom atram o, strastveni lovci n a ljudske glave
kao P apuanci na Novoj G vineji i D ajaci na B orneu (si. 18) u t o m
j e d i n o m s t a v k u m anje su prim itivni nego mi. K ad se go
vori o visini neke k ulture, treb a dakle, gledati cjelinu, a ne poje
dinosti; ali čak i kad uzmemo u obzir cjelinu, dosta je teško iz
reći sud o njenoj vrijednosti. Im a naroda, kao što su Eskimi, čija
se tehnička sprem nost nalazi na začudno visokom stupnju, dok se
njihov društveni i religiozni razvitak zadržava u najskrom nijem
početku. N asuprot tome, u K aliforniji nalazim o plem ena u kojih
je veom a prim itivno gospodarstvo povezano s religijom vanredne
etičke visine i snage. Domoroci A ustralije stoje u m aterijalnom
pogledu tako nisko, da njihovo gospodarstvo u poređenju s njiho
vim rafin iran im i zam ršenim društvenim uređenjem d jelu je kao
najizrazitija suprotnost. U takvim slučajevim a ostaje otvoreno
p itan je kakvo m jerilo treba upotrijebiti.
S različitih se stran a pokušavalo da se dublje prodre u razliku

između prim itiv n ih i k u ltu rn ih naroda. Osobina p rv ih zapravo
treb a da je njihov ograničeni horizont. Ako se pod tim e razum ije
K U LT U R A I N JE N I ZA K O N I 43
da su granice njihova znanja ograničene, onda je takvo obilježje,

naravno, tačno. N aprotiv, sasvim je nešto drugo ako tu ograni
čenost želimo shv atiti kao ograničenost naravi. S pravom se po
stavljalo p itan je neće li mnogi suvrem eni radnici u tvornicam a
koji provode dan za danom vršeći tačno iste pokrete, sam i po sebi
doći u opasnost da se nađu u kobnijoj tupoum nosti od prim itiv
nog čovjeka, koji u potpunoj suglasnosti sa svojom naročitom
k u ltu ro m vlada svim njenim pojavam a.
Istina je i to da prim itivni narodi u svojoj k u ltu ri često poka
zuju jednostranost, koja završava u čistoj nakaznosti. N akaradne
pločice za usnice, koje moda propisuje nekim am eričkim i afrič
kim plem enim a (si. 16); tajn a udruženja, što poput otrovnih gljiva
kao nam etnici žive na m elanezijskom društvu; ljudske žrtve kod
M eksikanaca (si. 21), koje b ijah u prave orgije p rolijevanja krvi
itd. — sve su to p rim jeri za takve izopačenosti kulture. Ali mo
ram o uzeti u obzir da takva jednostranost u većoj m jeri pogađa
sam u k u ltu ru nego pojedinca. Svatko, tko je p risnije saobraćao s
SI. 21. Prikaz meksičke ljudske žrtve na starom zapotečkom rukopisu.

Žrtva je ubijena kopljem (po Danzelu).
nekim prim itivnim narodom , moći će jednu za drugom poimence

navesti osobe, čija u n u ta rn ja harm onija odgovara onoj, koja se
nalazi kod stanovitih starih seljačkih i civiliziranih rodova.
44
Kod p rim itiv n ih se naroda često ispoljava nedovoljna samo

stalnost m išljenja i djelovanja. Ako se općenito može govoriti o
»ekstr over tiranom « i »introvertiranom « tipu reagiranja na u tje
caje izvana, onda prim itivni narodi uglavnom spadaju u prvu
grupu. Kod n jih u velikoj m jeri i glavnu riječ vodi m asa, stado,
čak i onda, ako je to izraženo u despotizm u pojedinca. Schurtz
tv rd i da kod prim itivnih naroda vladaju m asa i navike, a kod
k u ltu rn ih naroda ličnost i razum . Tome treba ipak dodati da je
ovo bilo napisano pred više od jednog ljudskog vijeka. P rije će
biti da d u blja razlika leži u djetinjoj crti njihove naravi, da za
vrijem e svakog redovnog posla, koji nije nošen naročitim osje
ćajnim m om entim a, brzo nastupa duhovni zamor. O tuda potječe
— u vezi s ograničenim horizontom :— sklonost prim itivnog čo
vjeka da ostavlja stv ari onakvim a, kakve jesu, što je tako često
začudilo E vropljane. P rinuda u tom e slučaju može im ati k atastro
falnih posljedica, što nam dokazuje i epidem ija sam oubojstava,
koja je k ratk o vrijem e nakon španjolskih osvajanja gotovo do
slovce istrijeb ila urođenike A ntila (si. 22).
Drugo je svojstvo, koje je vjerojatno srodno sa sklonošću du
hovnom zam oru, nedostatak sposobnosti za sam osavlađivanje.
Sigurno je da je izrazito dostojanstveno ponašanje ideal različitih
k u ltu ra. Ali što je k u ltu ra na nižem stupnju, to se jasnije očituje
osjećanje u sklonosti prem a igri i sm ijehu, kao i u divljem porivu
za ratnim razaranjem . Često se dešava da su borbe u tim prilika
ma samo snažno trošenje energije, čija je pozadina više psihološke,
nego ekonom ske naravi.
N aposljetku francuski su sociolozi s E. D urkheim om na čelu
nastojali da pronađu kod prim itivnih naroda neki način m išlje
nja, koji bi bio bitno različit od našega. Nazvali su ga »kolektiv
nim«, jer je njegov nosilac više društvo, nego pojedinac. Pojedinac
je m islim a i djelovanjem istovetan s kolektivom. Ali moglo bi
se tvrditi, a da ne povrijedim o D urkheim a i njegove sljedbenike,
da njihovo znanje o prim itivnim narodim a potječe više sa polica
Nacionalne biblioteke u P arizu, nego iz ličnog kontakta s plem e
nim a o kojim a govore. Inače bi im vjerojatno postalo jasno, da
među prim itivnim narodim a također im a heretika i sam ostalnih
duhova, koji se bez otpora ne pokoravaju većini. Isto tako čovjek
ne može p rev id jeti činjenicu, da se »kolektivne« predodžbe šire
nevjerojatno živom snagom također m eđu nam a, u n u ta r udruže
nja, političkih p a rtija itd. Ali, uzeto cum grano salts, spom e
n uto gledište n ije sasvim neosnovano.
L evy-B ruhl ide još korak dalje. Za njega način m išljenja p ri
m itivnih naroda n ije samo kolektivan, nego i »prelogičan«. U nizu
svojih djela tvrdio je, da prim itivni narodi »žive, misle, osjećaju,
kreću se i djeluju u jednom svijetu, koji se u m nogočemu razli

k u je od našega« vlastitog svijeta. Tok misli prim itivnih naroda,
tv rd i on, ne slijedi našu logiku, nego je nerazdvojno povezan s
osjećajnim životom. Oni nisu u stanju da razlikuju objektivne i
subjektivne predodžbe. Stoga su oni ravnodušni za pro tiv u rječja
sam a po sebi, prem da se u njim a svakako izražava homogenost
društva. Tako čovjek, koji p rip ad a klanu m edvjeda, može »biti«
istovrem eno i čovjek i m edvjed. To je onaj »zakon participacije«
(loi de participation) koji prem a Levy-B ruhlu tvori osnovu za p ri
m itivni način m išljenja. Ne može se tv rd iti da je to sasvim ne-
tačno, nasuprot Freudovim postavkam a, koje lebde u zraku. Ali
se pri tom ne sm ije tje ra ti m ak na konac, čemu je u velikoj m jeri
sklon Levy-Bruhl. Osnovna razlika u odnosu na naše m išljenje
gotovo i ne postoji. Kao što ističe, strogi Levy-B ruhlov k ritičar
SI. 22. Drvorez iz X V I st.. prikazuje kubanske Indijance, k o ji su zbog

španjolskih nedjela vršili sam oubojstva (po Benzoniju).
Leroy, predodžbe koje imamo o zakonu participacije m ogu biti i

p retjeran e: Indijanci plem ena Huihol u M eksiku doduše identifi
ciraju u svojoj religiji jelena i kukuruz, ali ipak, kuhajući k u k u
ruznu p ro ju ne m isle da se radi o gulašu od divljači. Svakom e
tko se imalo bavio s djecom, jasno je da ona sam a u svojoj igri
zaista jesu istovrem eno i generali i željeznički kondukteri —
i to u tolikoj m jeri, da se znaju zabrinuti zbog te situacije i
uporno pričaju m ajci kako su usprkos tome još u vijek njen P etar
46
ili Pavao. Osim toga prim itivni narodi, jednako kao i djeca, nisu
nipošto n epristupačni logici u našem smislu. Oni svakog dana
po stotinu p u ta p ostavljaju p itan je o uzrocim a, je r inače uopće
ne bi mogli postojati. Ali njihova ograničena zaliha iskustva is
crp lju je se mnogo brže nego naša, a nedovoljna kritičnost, spo
jena s naivnim u v jerenjem da su središte svijeta, stv ara plodno
tlo raznim v rstam a m isaonih nastranosti. Kao u v jerljiv u ilu stra
ciju navodim o izjavu jednog polarnog Eskim a o tom e zašto nije
uspio lov na sjeverne m edvjede: »M edvjed nije došao, je r nem a
leda, a leda nem a, je r je odviše vjetrovito, a odviše je vjetrovito,
je r smo mi ljudi razlju tili nadnaravne sile.« Kao što se vidi, tek
u posljednjoj rečenici, kad iskustvo zataji, pojavljuje se »nelo
gično«. Suprotnost između dviju v rsta načina m išljenja može se,
uostalom , dovoljno jasno uočiti naročito kod b istrijih pojedinaca.
Jednom je K nud Rasm ussen upozorio neku staru Eskim ku n a raz
ličite nelogičnosti u legendi koju m u je upravo ispričala. Ona se
nasm ijala i složila s njim e, ali je dodala, da odviše mnogo m isli
samo prouzrokuje teškoće: »Mi se ne bavim o tim e da rješavam o
zagonetke. Samo ponavljam o stare priče na isti način, na koji su
ih nam a pripovijedali i riječim a kojih se možemo sjetiti. I, ako
se čini da cjelini priče nedostaje neka razum na povezanost, i inače
postoji dovoljan broj nerazum ljivih događaja, koje naše m isli ne
mogu shvatiti. K ad bi se u njim a nalazili samo svakodnevni do
gađaji, ne bi postojalo više ništa u što bismo mogli vjerovati.«
P rim jerim a, koje joj je nabrojio K nud Rasmussen, dodala je i
sam a još nekoliko slučajeva iste vrste.
S pravom se ukazalo n a to da se »prelogičan« tok misli, koji
se izražava u zakonu participacije, može psihološki objasniti kao
nesputano odvijanje misli sastavljeno od slučajnih asocijacija
ideja. Ali taj se tok ni u kojem slučaju ne može usporediti s n o r
m alnim bijegom predodžbi, koji je karakterističan za m an ija
kalne oblike duševnih bolesti. Često se, naim e, barem naknadno
stavlja određen sm isao u skup isprva nedovoljno povezanih misli.
A je r nam a nedostaju pretpostavke d a shvatim o taj smisao, čini
se da izm eđu njih uopće nem a veza. Naziv »prelogičan« način
m išljenja u svakom je slučaju nesretno izabran, jer u nam a budi
predožbu nečeg što leži daleko iza nas i možda je zbog toga u
suprotnosti s našim vlastitim načinom m išljenja. Ali to uopće
nije slučaj; naprotiv, korijenje logike treba tražiti duboko u živo
tinjskom carstvu.
Isto je tako pogrešno uspoređivanje šizofreničnog i prim itivnog
m išljenja, za što se, između ostalog, zalagao i Freud. P sih ijatri si
gurno mogu dokazati prim jerim a, kako njihovi pacijenti vjeruju,
d a su ispunjeni nekom vrstom »magične snage« na potpuno isti
način, kao što i prim itivni narodi m isle da su njihovi vrači i k ra -
Ijevi nab ijen i »svetošću«. A li je razlog p odudaranju jedino u to

me, da ni jedni ni drugi ne vode dovoljno računa o stvarnosti,
šizofreničari zbog bolesti, a prim itivni narodi jednostavno zbog
oskudnog znanja. Zato prim itivan način m išljenja ne nalikuje na
šizofrenični, već ovaj, nasuprot tome, u stanovitim uvjetim a do
biva na izgled p rim itivan karakter.
U n u tar raspona varijacije, što ga je već sam a priroda dala, lju d
ski duševni život svugdje je isti. Domorodac s O gnjene Zem lje
sam po sebi ne m isli drugačije od bilo koje duhovne veličine naše
kulture. N jega je lakše odvratiti od toga, da slijedi neki tok misli,
na njega lakše utječe okolina i njim e lakše ovladavaju osjećaji i,
najzad, ali ne i najm anje, njegove se pretpostavke ne osnivaju
tako čvrsto na iskustvu i znanju; ali on nije ni budalast, ni du
ševno bolestan.
UNUTARNJI I VANJSKI UVJETI KULTURE
NEKA je k u ltu ra poput živog organizm a ili poput jedne od fan

tastičnih kolonija m eduza, recim o jedrenica, koje ponekad susre
ćemo u toplim m orim a i u kojim a je svaka pojedina jedinka p re
uzela svoju ulogu u službi ishrane, obrane, m noženja i k retan ja
naprijed. Svaka je k arika neke k u ltu re isto tako podređena cjelini
i služi njenim potrebam a na svoj način. Zbog toga k arike ulaze
nedjeljivo jedna u drugu i jedna drugu osvjetljavaju. »Venera
Miloska« n e može se samo p ro m atrati kao izvanredno um jetničko
djelo, nego i kao svjedočanstvo naročite klesarske tehnike, dok bi
nekom pobožnom grčkom seljaku starog vijeka najvažnije bilo
njeno religiozno značenje. U ekonom ski život svakog prim itivnog
naro d a ne ulaze samo tehnika i prav n a pravila, nego i m agija.
Jedino ako uzmemo u obzir to uzajam no djelovanje, postoji mo
gućnost da razum ijem o kulturu.
Iz toga također proizlazi da se ni jedna k arik a k u ltu re ne sm ije
ukloniti, a da je ne zam ijene druge karike, ako ne želimo da cje
lina p re trp i nepopravljivu štetu. Različiti m ogu b iti razlozi za n e
um itno p ro padanje k u ltu re prim itiv n ih naroda u susretu s in d u
strijskom kulturom našeg vrem ena, ali se oni uvijek ispoljavaju
kao posljedica razaranja, koje je pogodilo neki od po život važnih
organa k u ltu re: njezinu privredu, društveno u ređenje i ne na
k ra ju njezina m oralna shvaćanja. Izolacija G ronlanđa, koju je
provela Danska, nalazi opravdanje upravo u želji da se urođenom
stanovništvu olakša p u t od kam enog doba do načina života, koji
48
SI. 23. Japanska satira na evropski kulturni utjecaj: Fukurokuju, bog sreće,
navlači cilindar (drvorez Hokusaija).
odgovara današnjem . K akvo se praktično značenje danas pridaje

razum ijevanju različitih »urođenih« oblika k ulture, vidi se po
tome, što se postavlja sve veći broj državnih etnologa u uprave
evropskih kolonija. Da k u ltu ra, kao što je japanska, nije beznadno
propala u poplavi evropskog utjecaja, treba p rije svega zahvaliti
činjenici što se ovdje radi o starom kulturnom narodu, koji se
svjesno držao tradicije, dok je novo prilagođavao vlastitim po
trebam a (si. 23). U tom e je snaga i slabost. Tragedija japanskog
naroda osniva se u jednom bitnom dijelu n a tome, što je jedna
neodgovorna vojnička klika sjedinila m odernu tehniku i srednjo
vjekovni način m išljenja.
Svaki je organizam podvrgnut zakonim a života, pa tako i ku l
tu ra. Ali jednako kao što organizam ne možemo m jeriti m jerilim a
klasične fizike, tako i zakoni k u ltu re sadržavaju jedan moment,
koji se ne da izraziti brojkam a. U ovom slučaju to dolazi toliko
jače do izražaja, je r se radi o čisto duhovnim snagam a, i to u to
liko većoj m jeri, koliko se više udaljavam o od n ajm aterijaln ijih
životnih potreba. S razlogom se tvrdilo da će gotovo uvijek po
griješiti onaj koji polazi od toga da se neka pojava k u ltu re može
jednostavno izračunati, kao da je neka vrsta paralelogram a sila
izm eđu same svrhe i postojećih sredstava. Ili drugačije rečeno:
treb a razlikovati izm eđu sam ih težnja, koje leže u kulturi, i n a
čina, na koji će se one ostvariti. Ako tu činjenicu imamo uvijek
na umu, onda svakako sm ijem o govoriti o zakonim a k ulture, a sa
stanovitim ograničenjim a može se i na duhovnom području nala
ziti sličnosti s organizmima.
Svakoj je k u ltu ri kao i životu potreban čitav niz u n u tarn jih i
vanjskih preduvjeta, da bi mogla uspijevati. U n u tarn ji su u v jeti
duhovne prirode. Čitavo društvo, koje je nuždan p red u v jet svake
k u ltu re, izgrađuje se na razm jerno malom broju nagona i sklono
sti. Ovdje je najvažniji instikt stada i, u tijesnoj vezi s njim,
nagon za sam oodržanjem i nagon za podređivanjem . Nipošto nije
m anje važan roditeljski instinkt. D ruštveni i obiteljski život, koji
je iz toga proizišao, sadrži snažan poticaj za razvijanje osjećaja
dru g arstv a i altruizm a, koji su stožer svake kulture. Na isti način
svakodnevna borba za h ra n u potiče čovjekove duhovne sposob
nosti na, naoko jednostavna, ali u stvarnosti epohalna otkrića i
pronalaske. Štoviše McDougall govori o naročitom konstruktiv
nom instinktu.
N aravno, pored svojstava, koja unapređuju kultu ru , stoje i d ru
ga, koja koče njeno jačanje. Ovamo bismo, vjerojatno, mogli isto
tako u b ro jiti općeljudsku sklonost k površnosti i igri kao i tvrdo
glav otpor prem a prom jenam a postojećeg stanja. Ipak, tačno gle
dana, oba su ova svojstva ponekad od velikog pozitivnog znače
nja. Da je igra u odgoju djece neobično važan faktor, otkriveno
50
je već odavno. Sada i etnolozi o tkrivaju njenu, nekoć veom a pot-

cjenjivanu, ulogu u razvoju kulture. Igra ne samo da povezuje
individuum e, već u v jetu je uživljavanje m ladeži u uzorak k u ltu re
i ujedno podupire dobrovoljni red i disciplinu tako, da je nesum
njivo izvršila dubok utjecaj na tako različitim područjim a kao što
su jezik, nau k a i um jetnost. P rivredni uspon sa viškom slobodnog
vrem ena također znači k u ltu rn i napredak. Sigurno je da konzer
v ativ n a sklonost može također veoma lako izrasti u luđačku ko
šu lju koja sputava i u kojoj je svaki napredak onem ogućen —
Egipat na k ra ju Novog carstva, B izant u srednjem vijeku i Kina
od dinastije Ming do revolucije 1912. sudbonosni su p rim jeri za to.
Ali unatoč tome ne sm ijemo zaboraviti, da je ta sklonost po sebi
nužna pretpostavka, da povezanost u k u ltu ri ostane sačuvana i da
ona u n u tar novoga bira ono što poslije unapređuje razvoj kulture.
Zapravo veom a malo znamo u kojoj m jeri rasno-psihološki
faktori djelu ju na k u ltu rn i život. Na jednoj stran i ne sm ijem o
zatv arati oči pred činjenicom, da se takvi faktori vjerojatno ja v
ljaju i u tome slučaju nužno m oraju vršiti svoj utjecaj. N a d ru
goj stran i jedva da postoji neko duhovno svojstvo koje bi bilo
potpuno vezano za jednu određenu rasu; postoje samo jača ili sla
b ija naglašavanja općeljudskih crta koje su to same po sebi. Jasno
je da ta činjenica u velikoj m jeri otežava istraživanje. Ne obazi
rući se na to vrše utjecaj svoj još i mnogi drugi faktori, te nam
se često čini nem oguće doprijeti do rasno-psihološke pozadine.
Tako je ukazano na to, da A thapaski u Sjevernoj A m erici ispo-
ljav aju čudnovatu sklonost, da svoju k u ltu ru podvrgavaju u tje
caju susjednih plem ena, dok vlastiti jezik čuvaju nevjerojatnom
upornošću; osim toga njihovo rasprostiranje pokazuje osobitost,
da je ono ograničeno na predjele sa srednjom nadm orskom visi
nom od 700 do 1700 m etara. Jesu li tome razlozi rasno-psihološke
naravi? Na to zasad još nije moguće odgovoriti. Svakako, većina,
iako ne i svi A thapaski, p rip ad aju istoj rasi, naim e, sjeveroza-
padnoam eričkoj; ali to vrijedi i za ostale jezične grupe, kod kojih
spom enuta svojstva nije bilo moguće dokazati. Ako je S kandina
vija još mnogo p rije vikiriških pohoda bila evropski invazioni cen
tar, onda je tome možda u neku ruku uzrok nem iran duh sjever
nih rasa, ali još u većoj m jeri sirom aštvo tla. U svakom je slu
čaju teško odrediti gdje jedan poticaj prestaje, a drugi počinje.
N arod n ije isto što i rasa i narodno je osjećanje različito od
rasnog k arak tera. Gotovo u svakom se narodu rastv ara više od
jedne rase i obrnuto, iste se rase mogu križati u m nogim razli
čitim narodim a, p ri čemu ipak svaki pojedini narod na svoj način
gnisli i osjeća, iz svog vlastitog osjećanja. Zbog toga tako svaki
pojedini narod za sebe poklanja k u ltu ri svoje osobitosti. N arodni
se osjećaj g radi na zajedničkom osjećanju i nošen je kroz stoljeća
zajedničkim u v jetim a života i zajedničkim sudbinam a. Taj osje

ćaj u pravilu, iako ne uvijek, nalazi svoj izlaz u sam ostalnom je
ziku i u k u ltu ri ima najsnažniju zaštitu protiv, u suštini, stran ih
utjecaja.
Pored u n u tarn jih duševnih uslova stoje vanjski, koji se očituju
u socijalnim i geografskim okolinama. Čovjek, naravno, nije to
liko ovisan o prirodnim uvjetim a kao biljke i životinje. Poline-
zijci grade čamce i zaposjedaju najdalje otoke u Tihom oceanu
(si. 24); Egipćani odvode vodu Nila preko doline i od pustinje
stv ara ju plodnu oranicu; eskim ska svjetiljka na salo je središte
jednog, u snježnu pustinju polarnih k rajev a presađenog dijela
tropske klim e (si. 19). U drugim slučajevim a m ogućnosti za život
doslovno leže p red vratim a, a čovjek ipak slijepo prolazi pokraj
njih; usprkos gospodstvu nad istočnim dijelom Sredozem nog
m ora s njegovim na glasu bogato razvedenim obalam a i otocima,
Turci nikada nisu bili pomorci.
Toj su neovisnosti ipak postavljene granice. Postoje ograde koje
se, ili uopće ne mogu prekoračiti, ili tek na osnovu naročitog
prilagođavanja. Povijest m aterijaln e k u ltu re većim j>e dijelom
izvještaj o tome, kako je čovjek baš tako zagospodario prirodom ,
da se pokorio njenim zahtjevim a. Takvo prilagođavanje može biti
neposredno, tako reći izraslo izravno iz prirodnih uvjeta, kao na
p rim jer eskim ska snježna koliba (si. 20), ili se ono odnosi na neki
određeni historijski događaj, kao na p rim jer prilagođavanje k a
nadskih lovačkih plem ena dubokom snijegu u šum am a, koje je
bilo uvjetovano tek uvođenjem k rp alja (si. 160). U oba je slučaja
prilagođavanje pozitivno, ali ono isto tako može biti po sebi n e
gativno i kočiti razvoj. To se desilo društvenom životu Eskima,
koji — nedvojbeno zbog k ru tih zahtjeva arktičke prirode — nikada
n ije prevazišao najskrom nije oblike. No negativno prilagođavanje
može dovesti također do gubitka naročito nesvrsishodnih elem e
nata; p rim jer za to nalazim o kod različitih Indijanaca Algonkina
i Sju, koji su odm ah nakon uvođenja konja napustili lončarstvo,
je r je život jahača u p re riji prilikom prom jena boravišta otežavao
nošenje glinenog posuđa. Između ostalog će, naravno, način, na
koji p riroda vrši svoj utjecaj, ovisiti u velikoj m jeri o tome, o ko
jim se oblicima k u ltu re radi. Zim ski led polarnih krajeva, koji je
nam a sam o prom etna prepreka, Eskim im a, koji na ledu love tu
ljane, nije ništa m anje nego u v jet života. Indijancu, koji je nekoć
lovio u šum am a Pennsylvanije, bilo je sasvim svejedno što se
ovdje kretao po tlu, čije bogatstvo ugljenom i željezom danas tvori
osnovu jednog od najvećih industrijskih centara na svijetu; no ako
je na svom p utu našao prikladni krem en, što će ga danas svatko
odgurnuti nogom, on ga je brižljivo sačuvao, da bi iz njega pravio
šiljak za strijelu.
52
SI. 24. Čamac s plovcem, Fidži, Polinezija (prema Hambruchu).
Svako razm išljanje o utjecaju geografske sredine ipak nije

potpuno, ako se uzim aju u obzir samo m jesni prirodni uslovi. Isto
je tako važan odnos prem a drugim ljudskim zajednicam a, jer, kao
što je čitaocu već poznato, vanjski utjecaji i posuđivanja igraju
b arem isto tako veliku ulogu kao i vlastita ostvarenja. A ntarktik,
pojedini krajev i na krajnjem sjeveru zemlje i nekoliko oceanskih
otoka skrivenih iza neizm jernih m orskih prostranstava, jedini su
potpuno nenastanjeni dijelovi naše zem lje2. O statak tvori n asta
n jen i krug ili ekum en; no on je prije K olum ba (ovdje se ne m o
ram o obazirati na putovanja N orm ana u V inlandiju) bio rastav
2 s a d a je p o lo žaj d ru g a č iji, j e r se u a rk tič k im i a n ta r k tič k im k ra je v im a
n a la z e sta ln e n a se o b in e n a u č n ih e k s p e d ic ija . (Op. ur.)
in o x v z iMarN i v a n i u i M 53
ljen ponorom bez putova — A tlantskim oceanom. S tvarno jezgro

nastanjenog kruga je S tari svijet, prije svega jugozapadna Azija,
odakle su se težišta k u ltu re kasnije prenosila na zapad i istok.
U odnosu na to A u stralija i A m erika zauzim aju periferni položaj
i zato je značajno, da nijedan od ovih dijelova zem lje nije dose
gao istu visinu k u ltu re kao S tari svijet, iako su u naročito sretnim
uvjetim a u M eksiku i P eruu nastali k u ltu rn i centri drugog reda.
Sudbina p erifernih naroda sirom aštvo je osam ljenika. Ali, s
druge strane, u odviše bliskom susjedstvu izvora k u ltu re bujica
može odnijeti nježne pupoljke prije nego što se rascvjetaju. N ikad
se danska k u ltu ra nije bogatije razvijala nego u brončano doba,
kad se u suštini izgrađivala na starim elem entim a sa područja
istočnog dijela Sredozem nog m ora, dok je s druge stran e sjem e
k u ltu re imalo dovoljno vrem ena da pusti korijenje i crpi h ra n u iz
domaćeg tla; u usporedbi s tim razdobljem dansko n ajstarije že
ljezno doba djeluje oskudno i žalosno — kao d a se razvitak, pod
gospodstvom K elta i R im ljana, koje je sve zasjenjivalo, borio da
dođe do daha. K u ltu ra se u Jap an u ljepše i sam ostalnije razvi
jala nego u Koreji, koja leži previše blizu zajedničkog izvora
— Kine.
S tanovita gustoća žitelj.stva, koja u prvom redu ovisi o gospo
darskim mogućnostima, pogoduje razvoju zbog živog prom eta, što
ga ona uvjetuje, kao i zbog većih m ogućnosti za ispoljavanje n a
ročito n adarenih pojedinaca. To nas vodi k novom faktoru u k u l
turnom životu, naim e k ukupnoj socijalnoj atm osferi, k Comteo-
vom m ilieu intellectuel, u kojem k u ltu ra diše i uspijeva. U zajam
nost je obilježje društva. Svaka prom jena, svaki napredak počinju
kao individualni; no ako neka nova tvorevina treb a da dobije
nešto na važnosti, društvo je m ora p rih v atiti i da bi naišla na
odobravanje, m ora ispuniti m akar jedno, iako možda samo nesvje
sno, traženje. Podsticaj carskog Rim a da se izradi p arni stroj
n ije postao ništa drugo nego igračka, koja ubrzo bijaše zaborav
ljena, je r su nedostajale pretpostavke za njezino korištenje u
službi gospodarskog života. Čak i onda, kad je važnost nečeg no
vog očita, pokušaj da ga se prihvati, može propasti zbog otpora
koji pružaju zastarjeli nazori i običaji. Kad G ronlanđani u lovu
n a tu ljan e pužu preko leda za plijenom , sak riv aju se iza bijelog
zaslona od tkanine, koji pred sobom gu raju na m alim saonicam a.
Kad su Aivilik-Eskim i u zaljevu Repulse vidjeli kako naši gron-
landski drugovi iz 5. Thule-ekspedicije u p o treb ljav aju ovaj d u
hovit i jednostavan izum, uvelike su hvalili njegovu svrsishodnost;
ali, koliko je meni poznato, nitko od n jih nije pokušao da slijedi
njihov prim jer!
54
RAZVITAK KULTURE
RAST, širenje i propast sudbina je svega što živi, pa tako i k u l
ture. D anas teško možemo zam isliti prepreke, koje su tokom ži
votne borbe m orale savladati nestale generacije. Pokušajm o
samo u m islim a slijediti razvoj, stepenicu po stepenicu, jednog
tako jednostavnog predm eta kao što je kuhinjska sjekira i sjetim o
se da je svaka stepenica izraz jednog, u svoje vrijem e, epohalnog
otkrića: n ajp rije grubo priprem anje krem ena, zatim nasađivanje
na držak, brušenje i bušenje kam ena, pa taljen je bakra i kalaja,
lijevanje bronce i, napokon, željezo . .. zaista, nipošto m alen niz
otkrića! Novo, koje za lažnu m udrost ponekad izgleda tako blizu,
u stvarnosti je možda bilo vezano za porođajne trudove, koje mi
i ne slutim o. Čovjek kam enog doba, koji bijaše navikao da se za
dovolji krem enom sjekirom , iz razum ljivih razloga nem a p re
dodžbu o bronci i željezu i zbog toga se neće sjetiti da traži bolji
m aterijal od onoga koji poznaju on i njegovi preci još od dav
nine. Tek u času, kad se možda slučajem već nam etnula premoć
m etala, jav it će se u njegovoj svijesti potreba za prikladnijim
oruđem.
No nikako se ne smije vjerovati da su tome krive oskudne d u
hovne sposobnosti; to nam može objasniti m ali p rim jer iz naše
v lastite k u ltu re i skoro iz naših dana. P rije nego što je otkrivena
bugačica, tin ta se sušila pijeskom , a do prom jene tog stan ja nije
došlo zbog želje za poboljšanjem postupka, nego jednostavno zato
što je jednom nekoliko radnika zaboravilo da u sm jesu papira
stavi ljepilo. Tek kad se slučajno otkrilo svojstvo p apira bez lje
pila da upija tintu, mogli su svi uvidjeti da k u tija s pijeskom ne
valja ništa.
Koliko je neka tvorevina k u ltu re »teška« ili »laka« gotovo se
uopće ne može prosuditi. Otkrića, kao što je topivost alkaloida u
lužinam a, n a kojoj se tem elji prim jena pečenog vapna p ri žva
k an ju lišća koke,3 upotreba sredstava koja prouzrokuju uzetost
srca kao otrova za strelice itd., unaprijed bismo mogli sm atrati
nečim što daleko prevazilazi horizont prim itivnih naroda, kad
činjenice ne bi pokazivale suprotno. Dr. Bergsoe je dokazao da
su Indijanci starog Ecuadora poznavali djelotvornu m etodu po-
zlaćivanja, koja unatoč nevjerojatne jednostavnosti nigdje ni u
Evropi, ni na drugim m jestim a S tarog svijeta, nije bila otkrivena
(str. 99, 100).
Bilo bi veoma pogrešno, ako bismo m islili da sve k u ltu rn e tvo
revine zahvaljujem o slučaju. I kod prim itivnog naroda može doći
do izrazito svjesnog eksperim entiranja, naročito ako on dospije u
neobične prilike i do novih pom oćnih izvora. K ad su preci M aora
3 E r y th ro x y lo n coca. (O p. p re v .)
K U LTU R A I N JE N I ZA K O N I
55
naselili Novu Z elandiju, stigli su iz tropske klim e u um jerenije

'predjele. Oni su bili navikli da se odijevaju u tkanine, koje su
dobivali tučenjem lika p ap irn jak a45 (si. 25); ali to drvo nije uspi
jevalo u novim uvjetim a. Zbog toga su M aori započeli da se ko
riste koram a drugog drveća; ali nijedna nije odgovarala svrsi.
N ajzad su se zaustavili na novozelandskoj konoplji (Phornium
tenax). Iako se njeno liko također nije dalo tući, vlakna su joj
bila neobično pogodna za pletenje finih prostiraka. Na taj su n a
čin M aori traženjem , koje je bilo svjesno cilja, dospjeli od opće
polinezijske tkanine od kore do pletenih plašteva načinjenih od
novozelandske konoplje, koji su danas njihova uobičajena nošnja.
Kako su se kasniji iseljenici iz Novog Zelanda nastanili na još
hladnijim otocima Chatham , bili su sa svoje stran e prisiljeni da
odu još korak dalje i da konopljane plašteve zam ijene plaštevim a
od tu ljan o v a krzna.
Već iz toga proizlazi da su neke tvorevine k u ltu re čvrsto ve
zane za mjesto. Ne uzim ajući u obzir prirodne sile, najm anji se
dio p red u v jeta nalazi svugdje na zemlji. G lina se može naći go
tovo na svim m jestim a, ali ipak im a krajev a gdje je lončarska
u m jetnost jedva m ogla biti otkrivena. Isto tako ne nalazi se često
kraj gdje se nije otkrilo da se kam en može obrađivati, a ipak k a
meno doba nije moglo n astati u području Amazone, gdje stotine
i stotine kilom etara uokrug nem a kam ena veličine graška. Neke
tvorevine k u ltu re zahtijevaju tako naročite okolnosti, da su već
i s toga razloga mogućnosti za njihovo n astajan je veoma ograni
čene — dosta je sjetiti se obrađivanja zem lje ili obrade kovina.
Među novim tvorevinam a k u ltu re treb a razlikovati otkrića i
izume. P rv a se nadovezuju na ono, što već postoji, ali što ranije
n ije bilo prim ijećeno: m ogućnosti vatre, v jetra, pare i elektriciteta
otkrivene su prije svjesnih izuma, koji su dopustili njihovo isko
rištavanje. No ovdje je teško odrediti granicu. Plug u stv ari i nije
o tk riv en zato da bi se naim e usavršila zem ljoradnja, već se u
svoje vrijem e otkrilo da će zem lja biti bolje priprem ljena za
sjetvu, ako se kroz nju vuče m otika ili lopata, nego ako se upo
trijeb e sta rije m etode (si. 111— 113). Kao što u biologiji susrećemo
silovite skokove u razvoju, pored m anjih prom jena, čije djelo
vanje ovisi o njihovom sve većem zbroju, tako i u n u ta r k u ltu re
nalazim o sve prelaze, od velikih izuma, koji u toku kratkog v re
m ena donose sa sobom potpune preokrete u vanjskim i u n u ta r
njim odnosima ljudi, sve do nebrojenih m alenih usavršavanja,
koja polako, ali sigurno prelaze u nove kolosijeke. Razvojni niz
takve vrste čini se da vodi od luka do našeg m odernog koncert-
4 M o m s p a p y r ife r a . (Op. p rev .)
5 R o d C re sc e n tia - d rv e ć e sa p lo d o v im a slič n im tik v a m a . (Op. prev.)
56
nog klavira; um jesto toga da se zadovolji slabim zvukom koji

može proizvesti tetiva običnog luka snabdijeva ga ponekad Bus
m an rezonatorom od praznog ploda kalabase5; odavde nas vodi
razvoj preko luka s više žica do jednostavne harfe, koja nakon
niza vanjskih u sav ršavanja postaje najzad klavirom (si. 27).
Do takvih sve n aprednijih prom jena ne dolazi se samo prenoše
njem iz pokoljenja u pokoljenje, već i tako da neki elem ent ku l
tu re p u tu je od naroda do naroda. Time on dolazi u nove okoline,
u vanjskom , geografskom , kao i u unutarnjem , duševnom smislu,
i u takvim uvjetim a jednostavno preuzim anje nije uvijek mo
guće. Uostalom, čak kada je to i moguće, do njega uvijek ne do
lazi; nek ip u t zato, što se novo pretače po uzoru na ostalu ku l
tu ru , a u drugim slučajevim a posve jednostavno zato što čovjek
ne shvaća b it novoga, već se zadovoljava vanjskom ljuskom , kao
Indijanci plem ena H eiltsuk na sjeverozapadnoj obali A m erike,
koji su p renijeli rodovske oznake susjednog plem ena C im šijan na
vlastite lokalne grupe, ali nisu shvatili bitno — ženidbena pravila
cim šijanskih klanova. Danski p rim jer za isti odnos pru žaju svi-
jene kopče u obliku strem ena n ajstarijeg željeznog doba6. Tako
zvane certosa-fibule u Italiji m orale bi biti njihovi uzorci; ali
očito n ije bilo jasno značenje njihovih spiralnih pera i ona su n a
dom ještena krutom prečkom i potpuno nepotrebnim lukom.
Usporedba s biološkim razvojem može se i dalje nastaviti. Kako
razvoj u n u ta r biljnog i životinjskog svijeta može dovesti do toga,
da organi potpuno različitog porijekla im aju istu funkciju (bubre
zi viših k ra lje šn ja k a u začetku sasvim su različiti od bubrega
vodozemaca i riba), tako i u životu k u ltu re poznajem o odgova
raju ći pojam konvergencije. Upozorilo se, na prim jer, n a to, da
su stanoviti oblici p eruanskih sjekira širi na h rp tu kako bi se mo
gao nasaditi držak, jednako kao i neke staroegipatske sjekire, iako
se m eđu njim a nije mogla uočiti neka historijska veza (si. 26).
V jerojatno su sjekire s rupom za držak u Južnoj Am erici i u S ta
rom sv ijetu također nastale nezavisno jedne od drugih. I staro
ratarstv o i lijevanje bronce u Am erici jedva da im aju neku vezu
s odgovarajućim pojavam a na našoj stran i A tlantskog oceana. No
ako su, n asuprot tome, i M aja u Srednjoj Am erici i sta ri Indijci
pronašli znak za nulu, jedva da se to može nazvati konvergenci
jom u stvarnom smislu; radi se samo o različitim očitovanjim a
jedne općeljudske predodžbe.
Drugo p odudaranje s biologijom vidimo u čudnovatoj činjenici
da križanje starijih elem enata može dovesti do novog. To se ne
odnosi samo na jednostavno sjedinjavanje prvotno rastavljenih
0 U n je m a č k o m je p rije v o d u p o g re šn o n a v e d e n o E iszeit — led e n o d o b a, ia k o
iz sm isla re č e n ic e n e p o b itn o izlazi, d a so r a d i o p ro iz v o d im a o d željeza, k o jih n ije
m oglo b iti u to d o b a. (Op. D. R ih tm an .)
K U LT U R A 1 N JE N I ZA K O N I
57
sastavnih dijelova, kao što je prenošenje ornam enata, koji za

pravo potječu od p letenja košara i rezbarenja drveta, na keram i
ku, već i stvarno nove tvorevine m ogu nastati na taj način. To
je česti slučaj u m aterijalnoj k u ltu ri; plug je nastao tako da su
neku domaću životinju upregli pred m otiku ili lopatu za vučenje.
To isto vrijedi i za duhovni život; znakovi M andžu-alfabeta po
tječu od sirijskih, ali način pisanja u okom itim linijam a preuzet
je iz kineskog. Ples sunca P rerijsk ih Indijanaca, koji tvori va
žan sastavni dio njihove religije, u stvarnosti je sastavljen od
elem enata iz svih stran a svijeta. Ta v rsta »križanih m utacija«,
kako ih se nazivalo, odigrala je, nem a sum nje veoma veliku
ulogu u u n u tarn jem razvoju pojedinih oblika kulture, ali također
i u sudaru dviju različitih kultura.
Važan razvojni p u t je, najzad, prom jena upotrebe. Tako se,
na p rim jer, sjekira može p re tv o riti u boga, što nam je poznato
iz zem alja oko Sredozem nog m ora u starom vijeku — tragove
sličnog poštovanja sjekira nalazim o uostalom i u Danskoj u Trol-
debjergu na L angelandu, naseobinam a iz kam enog doba —, n ad a
lje u M eksiku i A ntilim a, na otoku M angaia u Polineziji itd. Ali
p rem ještan je upotrebe ne m ora da vodi u k u lt i obogotvorenje; na
taj način m ogu nastati i sasvim praktične nove tvorevine. Tu činje
nicu odlično ilu strira povijest sisaljke u A m erici (si. 28). Sisaljku
nalazim o na čitavoj zemlji, a m eđu inim u p o treb ljav aju je i
Eskimi, čije usnice često pucaju na suhom proljetnom zraku i
koji osim toga im aju običaj da usisavaju u posude za vodu oto
pljenu vodu izm eđu grom ada leda. Južnije, u Am erici, njeno je
značenje, naprotiv, ritualno. Na nekim m jestim a, naročito na sje
verozapadnoj obali i n a sjeverozapadnim visoravnim a u p o tre
b ljav aju je m lade djevojke u vrijem e kada žive odvojeno zbog
proslave zrelosti, je r njihove usne iz prazn o v jern ih razloga ne
omi ju doći u dodir s vodom. Kod niza drugih indijanskih ple
m ena u istočnim dijelovim a S jedinjenih Država, u K aliforniji i
Sjevernom M eksiku, sisaljka spada u vračevu oprem u, i on je
djelomično upotrebljava za to, da bolesniku »isiše bolest«, a dje
lomično da bi kroz nju na bolesno m jesto puhao dim duhana, jer
se duhanu p ripisuju m agična svojstva. No s druge strane znamo
da su n ajstarije indijanske lule za duhan načinjene baš u obliku
cijevi, dok je lula u obliku koljena, koja je uvezena u Evropu,
mlađeg tipa. Imamo dakle razloga da vjerujem o, da je lula za
duhan putem p rem ještanja upotrebe nastala neposredno od si
saljke. Ali to n ije sve! U zapadnom dijelu S jeverne A m erike vrač
um ije pomoću sisaljke dati klistir, a u tropskim dijelovim a Južne
A m erike, gdje su Indijanci već davno p rije dolaska Evropejaca
u p o treb ljav ali gum u, došli su na misao da sisaljku oprem e šu
58
pljom gum enom loptom. Kao i lula za d u h an i n ap rav a za klistir

je u svom suvrem enom obliku nastala od sisaljke, i to u oba slu
čaja prom jenom funkcije. Najzad, nije bez interesa, da je d v a tako
različita pred m eta iz svakodnevnog života, kao što su navedeni,
evropska k u ltu ra preuzela od Indijanaca.
Može li se nešto reći o brzini kojom se odvija razvitak ku l

ture? Gotovo n išta što bi općenito vrijedilo, osim činjenice da je
ona u različito vrijem e i na različitim m jestim a bila veom a neje
dinstvena i da je, grubo rečeno, ona bila to polaganija što se više
vrem enski vraćam o unatrag. Svaki je početak težak, pa to pravilo
vrijed i i u životu kulture. Skloni smo da zaboravljam o, da tih
5000 godina, za vrijem e kojih je danski narod naučio obrađivati
zem lju i u kojim a je n ajp rije od prim jene kam ena prešao na
u p o trebu bronce, zatim od bronce na željezo i, konačno, stupio
u povijest — da tih 5000 godina obuhvaćaju kraći vrem enski
period nego tisućljeća kada su narod k u ltu re Ertobelle i njegovi
preci kao lovci lu tali danskim šum am a. Pođemo li još dalje u n a
trag, u ledena doba i do prvog čovjeka, k u ltu rn a razdoblja po
staju još dužima, a razvoj odgovarajuće polaganiji.
P retpostavivši to, bolje razum ijem o, da neki elem enti mogu
b iti neobično žilavi. Na jednom egipatskom papirosu, vjerojatno
iz vrem ena Ramzesa II (13. st. pr. n. e.), stanoviti dan u godini
označen je kao nesretni uz preporuku da se tog dana ne jedu
ribe; otada je Egipat dvaput m ijenjao religiju i podrug p uta je
zik, ali p raznovjerje o nesretnim posljedicam a zbog uživanja ribe
u onaj određeni dan održalo se preko 3000 godina, sve do danas.
K ada se nešto takvo dešavalo u jednoj od n a jstarijih k u ltu rn ih
zem alja n a svijetu, nije čudno što se u plem enu Šiluk na G or
njem Nilu odražavaju kultu rn e prilike iz egipatske prethistorije.
Sobovski Eskimi, u velikoj pustoši, zapadno od Hudsonovog za
ljeva, uglavnom nam još i danas pokazuju k ulturu, koja tvori
osnovu za sve kasnije razvoje u polarnoj zoni, a udaljena Tasm a
n ija zadržala je još gotovo do današnjeg dana kulturno obilježje,
koje u ključnim tačkam a podsjeća na razdoblje M ousterien za
ledenog doba (si. 32). No neki se razvoj može n ajedanput pokre
nu ti i u toku razm jerno kratkog vrem ena dovesti do potpune
prom jene slike kulture. Na visoravnim a jugozapadnog dijela Sje
dinjenih D ržava udom aćena je takozvana Pueblo k ultura. N ovija
istraživ an ja dovela su do iznenadnog rezultata, da je n jen sasvim
čudnovati poseban razvitak nastao u toku od sam o nekoliko sto
ljeća. U starom M eksiku i P eruu k u ltu rn a razdoblja slijede jedno
drugo isto tako brzo kao i u evropskom starom vijeku.
KULTURA I NJENI ZAKONI 59
SIRENJE KULTURE
SVAKA k u ltu ra puna životne snage sadrži priro đ en u sposobnost

da se širi preko novih krajeva. Kao šuma, koja prosipa svoje sje
m enje i raste n a svim m jestim a gdje to prilike dopuštaju, tako i
k u ltu ra raste i u širinu i u visinu. Ali ipak postoji odlučna ra
zlika izm eđu biološkog i kulturnog širenja: kulturno se širenje
odvija u obliku više ili m anje svjesnog posuđivanja od susjeda.
Cime su ta posuđivanja uslovljena? Cesto do n jih dolazi jedno
stavno zbog toga, što je u čovjekovu k arak teru da tuđe sm atra
boljim od vlastitoga, bilo da je to tuđe stvarno nešto prikladnije,
ili je samo nešto novo, slučajni h ir mode koji upada u oči. Ta
posljednja v rsta noviteta im a često puta čudesnu sposobnost šire
n ja; im a p rim jera da se neka nova pjesm a m eđu urođenicim a
A ustralije širila od usta do usta i u godinu dana prešla čitav kon
tinent. Ali ponekad su važne i druge okolnosti. Narod, koji biva
svjedokom ratn e sreće nekog drugog plem ena, oponašat će barem
vojnu oprem u susjeda koga se plaši, kao što bezazlena bjelouška
»oponaša« izgled i osobine otrovnice. Plem e Zulu u južnoj A frici
i Masai u istočnoj uspjeli su n a tje ra ti u stra h veliki dio Crnog
kontinenta, tako da su mnoga m iroljubiva crnačka plem ena stala
oponašati njihove vojne osobine i stekla zbog toga više slikovita
no laskava im ena: »Zulu« i »M asai-majmuni«. Izvjesnu je ulogu
u širenju k u ltu re odigrala također i krađ a žena susjednim ple
m enim a; u području Amazone ona je m nogo pridonijela širenju
obrađivanja zem lje i lončarstva, poslova, koji su na niskim stu p
njevim a k u ltu re po pravilu ženski. N ije na posljednjem m jestu
ni m iroljubiv prom et putem trgovine i m eđusobnih utjecaja, šta-
više, tokom vrem ena ova je jednom jerna stru ja novih m isli i
novih izum a od jednog do drugog naroda najznačajnija vrsta
širen ja k u ltu re. U slučaju kada se jedna stran a nalazi na višem
stu p n ju k u ltu re od druge, ona neizbježno snažno utječe na život
plem ena koje je n a nižem stupnju. Etnologija i povijest evropske
k u ltu re obiluju m nogim prim jerim a te vrste.
U tim okolnostim a upliv može dobiti daleko snažnije i neposred-
nije obilježje. T reba se sjetiti kršćanskih, m uham edanskih i budi
stičkih m isionara, čije djelovanje daleko prelazi granice religije,
sve do nošnje, društvenog m orala, običaja i mnogočega drugog. To
je još očitije u slučaju kad narod osvajač slabijem silom nastoji
nam etn u ti svoj jezik, svoje društveno uređenje i svoju religiju.
N ajbolji p rim jer za to je postupak Inka u P eruu, gdje su veliki
dijelovi stanovništva podjarm ljenih k rajev a bili naprosto prese
ljeni u sigurnije dijelove carstva i nadom ješteni vojnim koloni
stim a, gdje je jezik Inka postao jedini važeći službeni jezik, gdje
60
se svugdje uvelo obožavanje Sunca i gdje je društveni život, ko

liko je to bilo moguće, izm ijenjen po uzoru na onaj novih gospo
d ara. Samo se po sebi razum ije da se ne može izbjeći a da m e
tode te v rste ne pobude otpor. P ritisak izaziva pro tu d arac čak i
na nižim stupnjevim a kulture. K ad je gore spom enuto plem e Zu
lu u toku XIX stoljeća pokušalo nam etnuti svoj jezik plem enu
Batonga, s posljedicom, da su neki m uškarci plem ena Batonga
već govorili dva jezika, tad a je god. 1895. gospodstvo Z ulua pro
palo i žilava borba svjesna cilja, koju su naročito žene Batonga
vodile p ro tiv stranog utjecaja, bijaše napokon okrunjena uspje
hom.
Ako se i ne rad i o stvarnom otporu protiv utjecaja izvana, ni
sve novo što se pojavi ne prihvaća se uvijek. Već geografske p ri
like mogu suprotstaviti pro d iran ju nekog kulturnog elem enta ne
prem ostive zapreke. Snažan argum ent za to, da am eričko obra
đivanje zem lje m oram o sm atrati sam ostalnim otkrićem , neovi
snim od obrađivanja zem lje u Starom svijetu, jeste u tome, što
se teško može objasniti kako bi ono moglo proći arktičke krajeve
oko Beringovog tjesnaca. Osim toga svaka nova tekovina, kako
je već ran ije spom enuto, m ora se uklopiti u postojeću k u ltu ru ,
da bi uopće mogla uh v atiti korijena. Ako se ovdje pokažu teško
će, a to se ne dešava rijetko — preuzim anje će u najboljem slu
čaju tra ja ti mnogo vrem ena. No dešava se da ono biva i potpuno
onemogućeno. Zbog toga ponekad vidimo kako neki k u ltu rn i ele
m ent b ira najčudnovatije putove. To, između ostaloga, pokazuje
i povijest duhana. Kao što čitalac zna još iz školskih klupa, du
han potječe iz Am erike. Ali Eskim i A ljaske saznali su za njega
od plem ena istočnog Sibira, nakon što je on n ajp rije uz pomoć
E vropljana obišao oko čitave zemlje. Ako usporedim o s tim zao-
bilaskom nije ni tako čudnovato da su Inke u P eru u svoje zna
nje o kokošima, udicam a, željezu — i crnim boginjam a! — v je
rojatno dobili poprečnim putem kroz Južnu Am eriku, iz p o rtu
galskih kolonija B razilije, a ne od mnogo bližih novoosnovanih
španjolskih naseobina u Panam i.
Također je jasno da neki elem ent k ulture putujući i pod sre t
nim okolnostim a može u nevjerojatno kratkom vrem enu prijeći
golem e udaljenosti; no ako želimo nešto više saznati o opsegu u
kome se to dešava, stv ar postaje težom. O tome su, kako je već
i ran ije spom enuto (str. 23), m išljenja još podijeljena. U vrlo ri
jetkim slučajevim a dešava se da se neka k u ltu ra kao cjelina p re
sađuje; to se zbiva samo za vrijem e pravih seoba naroda. Na taj
se način dio mongolskog nom adskog života presadio u stepe južne
Rusije, kad je jedna horda K alm ika u XVII stoljeću iz centralne
Azije uselila u predjele izm eđu donjeg toka Volge i Dona. Ali po
p rav ilu takva seoba ostavlja tragove u kulturi, ako ni zbog čega
drugog, a ono zbog toga što će nova okolina djelovati na p ro
m jene. Tipičan i nadaleko ne jedini p rim je r za to je prom ije
njena odjeća M aora (str. 54—55). U svom uzornom djelu prikazao
je E rland Nordenskiold čitav niz sličnih p rim jera kod dva indijan
ska plem ena Južne Am erike.
K ad neko papuansko plem e na Novoj G vineji uči od susjeda
kako se žvače betel, preuzet će vjerojatno od njega i oblik kutija
za vapno koje se žvače uz betel, zajedno s ornam entim a (si. 29).
Osim toga postoje čitave grupe ili kom pleksi, čiji elem enti na taj
način logički spadaju zajedno. Tako je lov na kitove kod Eskim a
i Sjeverozapadnih Indijanaca povezan s čitavom odgovarajućom
oprem om vozila i oruđa, s rasporedom posade čamaca i p o treb
nim cerem onijam a i m agijskim pravilim a. Tako kod najrazličiti-
jih plem ena istočne A frike susrećem o karak terističn i »stočarski
kompleks«, čiji se sastavni dijelovi protežu od različitih obilježja
kulture, koji se tiču čuvanja stada (tim se poslom uvijek m oraju
b av iti m uškarci) od m etoda m užnje i slično do zabrane da gli
n en i ili m etalni lonci dođu u doticaj s m lijekom , ili do p ran ja
posuda7 za m lijeko urinom vola i čaranja iz utrobe itd. No
možemo naći i ona obilježja, čija u n u tarn ja povezanost nije sama
u i po sebi jasna, ali koja praktički također posjeduju zajedničko
područje širenja i vjerojatno su se zajedno širila i utoliko tako
đ er tvore kompleks. To se odnosi na čitav niz obilježja u pojasu
crnogoričnih šum a Sibira i S jeverne Am erike: široko rasp ro stra
n jen i običaj upotrebe brezove kore za šatore, čamce, posude i
slično (si. 30), m okasini i ostali oblici nošnje, čudnovata kolijevka
za nošenje, čaranje s pomoću plećki, religiozno poštovanje m edvje
da, da spomenemo samo najvažnije prim jere. Svi ti vrlo nejednaki
elem enti, čini se da su tijesno povezani s naročitim prom etnim
sredstvom tih krajeva, krpljam a. Svi zajedno tvore »sloj« kulture.
M oramo uzeti u obzir da su u čitavom području, na kome vla
da ta »kultura krpalja« prirodni u v jeti uglavnom isti. Čovjeku
se na čitavom području postavljaju isti zahtjevi, i nove tv o re
vine, koje n astaju na jednom m jestu, zadovoljit će prirodnu po
treb u i na drugim m jestim a. Ali p itan je je, kako to izgleda kad
izađemo iz takve zatvorene pokrajine i prom atram o onu v rstu ši
renja, koju je am erički etnolog Dixon nazvao sekundarnom .
G raebner-Schm idtova škola im a svoj odgovor. Ona sm atra da se
isti k u ltu rn i krugovi jav ljaju uglavnom svuda i u istom redo
slijedu po čitavu svijetu (usp. str. 23). No možemo li se na to zaista
7 U n je m a č k o m te k s tu o v d je je r ije č M ilc h k a rre n , a li je očito d a je to

g r e š k a i d a bi tre b a lo b iti M ilc h k a n n e n , j e r se k o la n e ja v lja ju u toj k u ltu ri.
(Op. D. B ih tm an .)
62 UVOD I MATERIJALNA KULTURA
osloniti? Jed an p rim jer iz danske prethistorije može objasniti

stvar. Svatko poznaje sunčana kola iz trundholm ske m očvare
(si. 33), zlatnu sunčanu ploču koju konj vuče nebom. Na tom
dragocjenom kom adu, koji potječe iz »velikog vrem ena« danskog
brončanog doba (oko god. 1000. pr. n. e.) susrećemo zajedno tri
elem enta vrlo različitog porijekla: broncu, spiralne ornam ente,
čije vitice u k rašav aju lagano izbočenu površinu slike Sunca, i lik
konja. Sva tri elem enta dospjela su na sjever s juga. S piralna
ornam entika jav lja se već na obojenim glinenim loncima iz k a
menog doba na Balkanskom poluotoku i u južnoj Rusiji, dok u
Dansku, naprotiv, nije dospjela ni s n ajra n ije uvezenim predm e
tim a iz M adžarske i sjeverne Italije; u Danskoj se spirala prvi
p u t vidi na šiljku koplja iz Valsomagle kod Ringsteda, koje po
tječe iz vrem ena kad je domaće lijevanje bronce bilo već u p u
nom jeku. Konj je još m lađi; on je tek u n ajstarijem željeznom
dobu, u razdoblju Dipylon, krenuo iz Grčke, ali je svejedno p re
stigao više od tisuću godina stariji spiralni uzorak. Svaki poku
šaj da se dokaže kako postoje čvrste povezanosti k u ltu rn ih kom
pleksa i neprom jenljivi k u ltu rn i krugovi m ora u slučaju kao što
je ovaj dovesti do čistog besmisla.
No nije tome teško naći razlog. Već u n u tar neke i iste prirodne
sredine m oram o računati s tim e da će elem enti, koji ne tvore
logičnu cjelinu, često putovati različitom brzinom — zabavna će
se priča brže p rih v atiti nego religiozna cerem onija. Ali to još
više v rijedi onda kad elem enti prijeđu granicu svoje prvobitne
domovine. Samo m alen broj biva brzo prihvaćen; raznovrsne okol
nosti podižu na njihovom putu m anje-više neprem ostive zidove (usp.
str. 60 i si.). Kao posljedica toga na stanovitoj udaljenosti od
izlazne tačke raspada se po pravilu prvotna povezanost elem enata,
nastu p aju pom jeranja, staro se m iješa s novim i možda križanjem
nastaje nešto treće, dok stari običaji dobivaju novo značenje.
Zbog toga je moguće da sami e l e m e n t i ostanu isti i nakon
što su prešli golem put; ali to se stanovište ne može bez daljnjega
p ren ijeti na s l o j e v e k u l t u r e .
PROPADANJE KULTURE
USTANOVILI smo koji zakoni određuju ra st i širenje k u ltu re

putem novih tvorevina i preuzim anja. Ali svaki razvoj nosi već
u sebi klice izopačavanja i propasti. Od starog vijeka do naših
dana vidimo kako jedan narod za drugim raste do pune snage,
slabi i propada, i nehotice nam se nam eće usporedba s d je tin j

stvom, m uževnošću i starošću ljudskog života. No stv ar ipak nije
tako jednostavna. N ajprije, različiti ogranci k u ltu re rijetko kada
teku usporedo, okolnost koju je već uvidio stari biskup Bastholm
u svojim »H istorijskim vijestim a o poznavanju čovjeka u njego
vom divljem i sirovom stanju« (1803 — 1804). Kod jednostranosti,
koja k arak terizira većinu prim itivnih naroda, događa se, naime,
da jedan dio k u ltu re oduzima drugom e svjetlo i zrak; tu se može
ukazati na prije spom enute prim jere u kojim a se govori o Eski
mima, K alifornijcim a i A ustralcim a (str. 42). Također se ne smije
zaboraviti da je povećavanje vanjskog blagostanja samo un u tar
stanovitih granica nešto dobro, što znači samo tako dugo dok
ga p ra ti odgovarajuće u n u tarn je oplem enjivanje. Ne pokazuje
li upravo naše vrijem e, u kome je tehnički razvoj daleko presti
gao duhovni i u kome lov na vanjske udobnosti često puta k ri
votvori prave vrijednosti života, kako jednostrano poboljšavanje
vanjskih uslova dovodi do sam oživosti i pohlepe?
U k u lturi, kao i na drugim područjim a, m irovanje znači poče
tak nazadovanja. N aravno, bilo je djelom ično pokušaja da se m i
rovanju u životu prim itivnih naroda dade p retjeran o značenje;
polagan razvoj uzimao se pogrešno kao m irovanje i polazilo se s
p retpostavke da su narodi već i prije mnogo tisuća godina bili
takvi kakvi su sada. No to zacijelo može biti samo iznim an slu
čaj, a arheološka iskapanja, koja danas posteneno obuhvaćaju sve
veće i veće dijelove zemlje, pokazuju često upravo suprotnu sli
ku. Ali kod p rim itivnih naroda, kao i kod nas, razvoj se često
odvija na mahove; nekiput n astaju m irna razdoblja, dok u n u ta r
n ji ili vanjski uzroci ne pokrenu razvoj s m rtve tačke, dajući
m u tim e ponovo poriv za daljnje napredovanje. Izm eđu ostalog
uzrok takvom m irovanju može biti i to da se došlo do stanovite
ravnoteže s okolinom, i zato se nagon za napretkom uspavao.
Samo veoma rijetko, a kod pravih p rim itivnih naroda nikada
čovjek svjesno ne zatvara oči pred napretkom , n iti zaustavlja
točak razvoja.
Ipak se ne može poreći da ne može doći do stvarne propasti
kulture. Elem enti k u ltu re m ogu propasti. P ri tom se, naravno, ne
m isli na one slučajeve kad se elem enti nadom ještaju nečim d ru
gim i boljim, kad se, na prim jer, napušta proizvodnja kam enih
sjekira, je r na njihovo m jesto dolazi m etalni alat, kao ni na to
da neki elem ent k u ltu re gubi svoju životnu snagu, je r ne p ri
staje u neku novu okolinu, bila ona određena geografski ili d ru
štveno. To se događa kad smisao nekog starog običaja postepeno
pada u zaborav, sam običaj postaje praznom form ulom i na k ra ju
nestaje posve. N aprotiv, kada se kaže »raspad«, m isli se na onu
64 UVOD I M A T E R IJ A L N A K U L T U R A
veoma čudnovatu okolnost da nek ip u t sam i po sebi korisni sa

stavni dijelovi neke k u ltu re bez ustanovljenih razloga n estaju
gotovo bez traga. Eskimi, u Hudsonovom zaljevu i Beringovom
prolazu gotovo su napustili grad n ju k ajaka (si. 175) iako im ne
nedostaje ni m aterijal za proizvodnju, ni prilika za upotrebu. Na
nekim otocima Banksova otočja u M elaneziji nestalo je kanua,
a zam ijenila ga je jednostavna splav od bam busa. P reci Poline-
žana poznavali su nekad, nem a sum nje, proizvodnju zem ljanih
lonaca i jedva se može shvatiti zašto su napustili lončarstvo. N a
dalje oskudica u sirovinam a ne dovodi uvijek do takvog p ro p a
danja kulture, već su tome vjerojatno isto toliko često razlog
socijalne i religiozne prilike.
Jednako kao i pojedini elem enti, mogu propasti i čitave kul
ture. Ponekad su tome razlog vanjski uzroci. Polagano isušiva
nje tla možda je pridonijelo propasti k u ltu re centralnoazijskog
starog vijeka, a neki učenjaci sm atraju da su velike epidem ije
žute groznice i krčenje šum a za zem ljoradnju možda povod pro
pasti starijeg carstva M aja u G uatem ali u IX stoljeću (si. 34).
Srednjovjekovne norm anske naseobine na G renlandu bijahu izo
lirane i to bijaše uzrokom njihovoj propasti. Uz to još treb a spo
m enuti djelovanje koje dolazi od napada neprijatelja. Indoevrop
ski b arb ari zadali su u prethistorijsko vrijem e sm rtni udarac
cvjetajućim zajednicam a K rete i Mikene; isto su tako Turci i
Mongoli u srednjem vijeku pretvorili M ezopotam iju, kolijevku
k u ltu re iz vrem ena Sum eraca, u bezvodnu pustinju, koja je
ostala takvom sve do naših dana. Gotovo svako doba i svaki dio
zem lje pokazuje slične prim jere.
Neka k u ltu ra može i sam a u sebi nositi klicu sm rti, koja na
k ra ju dovodi do njene propasti. Ako bi bilo tačno — a mnogo-
šta govori tom e u prilog — da je glavni uzrok propasti starije
k u ltu re M aja oskudica obradivog tla, onda bismo ovdje im ali je
dinstven p rim jer za to, da se viša k u ltu ra može razviti iz p ri
m itivnog ra ta rstv a, ali ne može trajn o opstojati. K akva li je sil
na dram a p ropast A ntike iza koje je slijedio m rak srednjeg vi
jeka! Rimsko carstvo nije propalo toliko od m ača G erm ana, ko
liko kao posljedica u n utarnjeg raspadanja, u kome su se uzroci i
djelovanja spleli u nerazm rsivo klupko. O padanje broja stanov
ništva zbog ograničenja rađ an ja i m alarije, propadanje gradske
trgovine, potpuno upropašteno gospodarstvo do čega je zajednički
dovelo: p ro letariziranje seljaka, propast ropstva, neprestano p a
danje vrijednosti valute, staleški okovi i potčinjenost, te, na kraju,
sve veće b arb ariziran je i o rijentaliziranje društva, čija je sirovost
i n ek u ltu ra dovela do lihvarstva — sve se to sjedinilo, da bi sru
šilo zgradu, koju je tisućljećim a podizao grčki duh i rim ska dr-
SI. 26. Sjekire s pro
duženim uškama ra
di učvršćenja drska;
gore: kamen, Ecua
dor; dolje: bronca,
Egipat. X V I—X IV
st. pr. n. e. (Nacio
nalni muzej, Kopen
hagen).
SI. 25. Halja (tiputa) od bojadisane

»tkanine« od kore, Tahiti (Nacionalni
muzej. Kopenhagen).
SI. 27. Afrički muzički instrumenti sa strunama: a) busmanski muzički luk;

b— c) harfe iz Ugande i Konga (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 28. Sisaljke: Eskimi lglulik, arktička Ka
nada (lijevo), Lapi (lijevo gore), Indijanci
Tlingit, jugoistočna Aljaska (dolje, sredina).
Nadalje, cjevaste Ude kalifornijs kog plemena
Hupa (posve desno) i Indijanaca Gran Chaca
SI. 29. Posude za betel, gornji tok rijeke Se-
pik, Nova Gvineja (Nacionalni muzej, Kopen
hagen).
SI. 30. Košarica od kore, pleme Algonkin na
River - Desertu, Kanada (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
K U LT U R A I N JE N I ZA K O N I
65
žavnička misao. Ne može se n egirati činjenica da se i naša za

padna k u ltu ra nalazi u krizi. Iako su uništavajuće snage u mno-
gočem drukčije nego u Rim skom carstvu, one zbog toga nisu m a
nje opasne.
Toynbee je pokušao da postavi određeni slijed događaja, koji
na k ra ju dovode do raspadanja neke k ulture. N ajprije nastupa
razdoblje općenitog nem ira, koji završava stvaranjem univerzal
ne države. Ali ona prije ili kasnije propada. Slijedi općeniti in
terregnum u kojem k u ltu ra definitivno propada. U kojoj m jeri
ova shem a pristaje »historijskim « kulturam a, m oraju odlučiti h i
storičari. Što se tiče staroam eričkih k ultura, o njim a zasad znamo
prem alo, da bismo mogli prosuditi uzroke njihove propasti, a
prim itivnim k u ltu ram a Toynbeejeva shem a u svakom slučaju ne
odgovara.
M eđutim, nasuprot tome stoji činjenica, da ponovno rađanje
neke k u ltu re nije nepoznata pojava. P oriv za to može doći iznu
tra. T alijanska je renesansa u m anjoj m jeri ponovno oživljavanje
antičke kulture, negoli nova tvorevina, ukoliko ona znači slom
srednjovjekovnog načina m išljenja. Ali stv arn i ponovni usponi
desili su se, kako u povijesti starog Egipta, tako i 3000-godišnjoj
povijesti Kine. Osim toga uvijek ponovo vidimo da propast, koju
uzrokuju stran i osvajači, tokom vrem ena oslabljenoj k u ltu ri ipak
ulijeva nove životne snage. Iz ruševina egejske k u ltu re uzdigla
se nakon nekoliko stoljeća H elada; isto su tako ran ije sem itski nom a
di, koji su stvorili A kkad i Babilon, nastavili g rad iti na sum e-
ranskoj osnovi, a germ anski su narodi prenijeli ostatke A ntike u
srednji vijek. Razvoj k u ltu re je štafeta, u kojoj jedna k u ltu ra
sm jenjuje drugu, a centri se nekiput m ijenjaju; no duboko usi
dreno u našem nagonu za sam oodržanjem jest povjerenje u to
da razvoj ipak, u cjelini uzevši, vodi uzlazno naprijed.
Usprkos tome m ora nam biti jasno da k u ltu ra na svome usponu
ne prolazi bez gubitaka. Svaki se razvoj m ora p latiti; to je zakon
u biologiji, kao i u povijesti kulture. Rastuća diferenciranost
u oba se slučaja desila na štetu sposobnosti prilagođavanja i
dovela do sve veće jednostranosti. N ajniže k u ltu re bijahu
u pravo snagom svog nedovoljnog prilagođavanja naročitim p rili
kam a u stan ju da p re rastu preko cijele zemlje. Zbog toga razm jer
no još prim itivna k ultura, kao australska, može pomoći sam a sebi
u najrazličitijim vanjskim uslovim a, dok je specijalizirana ku l
tura, kao eskim ska, vezana za potpuno određene predjele. Tek je
m oderna in d u strijsk a k u ltu ra, uslijed razvijenog prom eta, n a
trag stekla nešto od prvotne sposobnosti prilagođavanja; no ako
zakaže prom et, jao nam a. Razvoj istovrem eno donosi sa sobom i
neki drugi, u n u tarn ji gubitak, koji ne možemo mimoići. P rim i-
66
tivni čovjek raspolaže unu tarn jo m zatvorenošću, koja kao da je

izlivena iz jednog komada, dok se mi nalazimo u opasnosti da je
izgubimo, njim e vlada bezbrižnost i slobodno se odnosi prem a
odgovornosti, a mi smo to svojstvo u svakom slučaju izgubili. U
dubljoj spoznaji života i svjesnom altruizm u m oram o tražiti
n ak n ad u za to.
U ritm ičkom k retan ju , kroz razdoblja uspona i propasti, ku l
tu ra korača naprijed, čas brže, čas polaganije. P oznavanje njene
povijesti nužna je pretpostavka za svakoga, koji želi objasniti
zakone razv itk a — a i tu smo jedva dospjeli dalje od prvog
-početka. Na k ra ju moglo bi se postaviti pitanje, da li je dopu
štena nada da ćemo jednom prodrijeti još dalje, do spoznaje cilja
k u lture; ali to je p itan je koje leži izvan zadatka nauke i spada
u područje nazora na svijet.
S L IK A K U L T U R E
U RASTU, širen ju i propasti života k u ltu re ogleda se njeno

k retan je; slika k u lture, o kojoj ćemo sada govoriti, odražava njeno
stanje. Svaka k u ltu ra — ako izuzmemo najniže o kojim a smo
upravo govorili — vezana je za određenu geografsku sredinu; no
ta se rečenica ne može okrenuti, je r određena sredina uglavnom
ne zahtijeva i određenu kultu ru . P rirodni pomoćni izvori po p ra
vilu su tako bogati i raznoliki, da se n a raznovrsne načine mogu
iskoristiti. K ad u sjevernoj i zapadnoj A ziji stanovnici oaza i
B eduini žive zajedno, kad Pueblo Indijance, koji obrađuju ze
m lju, i lu taju će Apaše sretam o zajedno u New M exiku i Arizoni,
tom e je sigurno razlog što se u tim predjelim a radi o m ješavini
d v aju različitih tipova krajolika; na jednoj stran i m jesta koja
ili sam a po sebi im aju dovoljno vlage, ili postoji m ogućnost za
um jetno navodnjavanje, a na drugoj p u stin ja i grm ovita stepa.
N asuprot tome u području Konga možemo govoriti o zaista razli
čitim oblicima k u ltu re u istim sredinam a. O vdje se u tropskoj
kišnoj šum i nalaze dobro građena sela plem ena B antu, okružena
krčevinam a gdje su posađene banane i poljim a jam a (dioscorea),
oraščićima, m aniokom, itd.; ali u tam nim dubinam a prašum e
kreću Pigm eji sa svojim lukovim a i otrovnim strijelam a u lov
na različitu divljač, p ri tom se zaustavljaju i grade jednostavne
kolibe od lišća tam o, gdje su prilike za to najpovoljnije. U Ruandi
i U rundi, gdje prašum a graniči s travnjacim a, nalaze se još i
stočarska plem ena koja su zagospodarila ratarim a.
K U LT U R A I N JE N I ZA K O N I
67
U n u tar svake pojedine k u ltu re uvijek postoji stanovita ravno

teža, harm oničan odnos izm eđu pojedinih sastavnih dijelova, je r
je to nužna pretpostavka njenog postojanja. K ad se ta ravnoteža
pom akne, nastane napetost, koja teži propasti i ponekad dovodi
do silovitih prom jena. No harm onija nije potpuna; pridolaze nove
crte k u lture, koje treba prilagoditi cjelini; stare oslabljuju i
um iru. K u ltu ra je poput šume u kojoj rastu stabla svake dobi,
prilagođena različitim uvjetim a tla i svjetla. Zbog toga u svakoj
k u ltu ri nalazimo elem ente čiji neorganski k a ra k te r odm ah oda
je njihovo strano porijeklo. Ja sam, na prim jer, već p rije spo
m enuo svetkovine darivanja kod Eskim a Aljaske, koje se ne po
k lap aju s uobičajenim društvenim shvaćanjem Eskim a i tim e
jasno uk azu ju da su m orale biti uvezene izvana (str. JI). No
ponekad novo već tako čvrsto raste s ostalom kulturom , da treb a
pažljivo p ro m atrati, ako se želi o tk riti njegov stv arn i karakter.
Susjedi Eskim a na obali Tihog oceana, gotovo izum rli Indijanci
E jak na delti Copper R ivera8, n a isti su način podijeljeni u ženid-
bene klase, kao i njihovi moćni susjedi Indijanci plem ena Tlingit
i ta podjela duboko zadire u sve društvene odnose. Uza sve to o
toj podjeli nem a spom ena ni u jednoj jedinoj legendi plem ena
E jak i zbog toga je ona, nem a sum nje, posuđena od Tlingita;
usprkos njenom velikom značenju, ne može se reći da je p o t-
p u n o uklopljena u kulturu.
Često sudar izm eđu m isaonih svjetova dovodi do najčudnova
tijih kom prom isnih tvorevina. Odličan p rim jer te v rste nalazim o
n a sjeverozapadnoj obali Am erike, nešto južnije, kod plem ena
K vakiutl, u B ritanskoj K olum biji. Tamo, kao i kod drugih In d i
janaca grupe Seliš, prvobitno je individualna valjanost bila te
m elj m uškarčeva položaja u društvu, a srodstvo se računalo po
m uškoj liniji. To je pravilo m eđutim narušeno utjecajem sa sje
vera: u socijalnom sm islu tam o odlučuje im etak i položaj, koji
se nasljeđuju po ženskoj liniji. R ezultat bijaše, da m uškarac ple
m ena K vakiutl n asljeđuje titu lu i prav a svog tasta, s obavezom
da je kasnije, naravno, prenese na sina ukoliko se rodi. Zato je
važno pažljivo izabrati životnu drugaricu, i to po m ogućnosti što
češće novu. Zbog toga se brakovi često sklapaju samo pro fo r
ma — čak je dovoljno »oženiti« se rukom ili nogom nekog
m oćnog poglavice, ako taj nem a kćeri, da bi se tako naslijedio
njegov položaj.
N eorganski kao posuđenice u prvim stadijim a, a inače sasvim
drukčiji jesu prežici p rijašn jih stanja, koje susrećem o u svakoj
k u ltu ri — relik ti — kako bismo ih biološkim rječnikom mogli n a
zvati, a survivals, kako ih je označio Tylor, koji je prvi istak
nu o njihovo veliko kulturnohistorijsko značenje. Tim e se ne misli
8 B a k re n a r ije k a . (Op. D. R ih tm a n .)
na onu v rstu elem enata, koji su ostali u životu, iako su prastari,

je r još u v ijek odgovaraju svrsi. Zem ljane kuće na F aroerim a i
H ebridim a zadržavaju često djelom ični izgled danskih kuća iz
starijeg željeznog doba; ali čak n i starost od 2000 godina ne čini
ih prežicim a u pravom smislu. P rav i je prežitak neorganski. On
je najčešće sasvim nerazum ljiv sa stanovišta živuće k ulture, ali
toliko jasn ije osvjetljava prošlost. Takav prežitak i ne m ora biti
naročito star. P re d a mnom, na mom pisaćem stolu u danskom N a
cionalnom m uzeju, nalazi se velika k u tija šibica, koju redovito
nanovo n apune čim se isprazni. Taj običaj potječe iz vrem ena,
k ad su se k an celarije osvjetljavale petrolejkam a, i otada se saču
vao do danas. Dobro je poznat slučaj one danske seoske crkve,
u kojoj su lju d i sve do u najnovije vrijem e sagibali1 glavu kad
su prolazili pored nekog određenog m jesta. Prigodom re sta u ri
ra n ja otkrivena je na zidu slika Djevice M arije, koja je za v ri
jem e reform acije bila prem azana. Kod konzervativnih R im ljana
i Engleza postoji velik broj prežitaka. Zašto su se sačuvali? Če
sto samo zbog stare navike, ali mnogo p uta i iz religioznih ra
zloga. Zbog toga Židovi m oraju vršiti obrezivanje nožem od kre-
m ena, i zbog toga se u selim a na sjeveru Evrope m ora »živa
v atra« kad oboli stoka izvijati pomoću drveta trenjem i dube-
njem (si. 35). Često su vjerski prežici sačuvani kao simbol. Su-
m eransko-babilonsko božanstvo oluje, strahovit orao s glavom la
v a (si. 95), p retvorio se tokom vrem ena kod H etita u dvoglavog
orla; oni su ga opet predali u nasljedstvo turskim Seldžucim a.
K rižari su dvostrukog orla donijeli u Evropu, gdje je god. 1345.
p reu zet u njem ački carski grb. Neki su prežici sačuvani u obliku
igračaka. K oji dječak nije gađao lukom i strijelom ?
K u ltu rn o h isto rijsk a etnologija pokazuje kako se k u ltu ra izgra
đ u je sloj po sloj, funkcionalistička vodi računa o tk a n ju nevidljivih
niti, koje povezuju pojedine dijelove k ulture i sačinjavaju njenu
stru k tu ru . Oba sm jera zajedno uslovljavaju sliku cjeline, koja
nam om ogućava razlikovanje različitih tipova k ulture. Više uopće
ne nalazim o narode na tako niskom stupnju, da bi im slika k u l
tu re bila potpuno jedinstvena, narode bez prežitaka iz ran ijih
stanja, bez novijih posuđenica od stranaca i zbog toga posve h a r
m onične u svojoj stru k tu ri. R asuta po cijeloj zemlji, izolirana u
n jenim n aju d aljen ijim zakucim a, skrivena u najgušćim i n a j-
neprohodnijim prašum am a još uvijek se nalaze plem ena, rastom
m alih ljudi, koja su blizu takvom stanju. To su Pigm eji cen
traln e A frike, N egrito na poluotoku Malaki, A ndam anci i F ilipin
ci, Vedda i druga indoaustralska plem ena na Ceylonu i nekim oto
cim a Indonezije, danas izum rli Tasm anci, zatim B otokudi i do
m oroci Ognjene Zem lje u Južnoj A m erici itd.
Usporedba ovih posljednjih sa Sjeverozapadnim Indijancim a,
koji žive na suprotnom k ra ju A m erike u, otprilike, sličnim v an j
skim uslovima, pokazuje začudnu razliku. Yam ana, jedno plem e
O gnjene Zemlje, koje je, uglavnom zahvaljujući dugogodišnjim
proučavanjim a p atera G usindea, bolje poznato od većine ostalih
plem ena na odgovarajućem stupnju, p rim jer je stvarno p rim itiv
ne kulture, i to tako netaknute, kakvu je danas jedva još moguće
naći. U surovim , vlažnim planinskim šum am a nem a divljači ni
jestivih biljaka osim nekih gljiva i si.; zbog toga se Indijanci h ra
ne isključivo životinjam a iz fjordova i tjesnaca, kuda plove n a
jednostavnim čamcima od kore. N jihovu svakodnevnu h ra n u sa
činjavaju ribe, tuljani, m orske ptice i ljušturaši, ali jelovnik je
često oskudan. Oruđe za lov: koplje, h arp u n a i praćka, veom a je
prim itivno, kao i drugo oruđe, koje se uglavnom izrađuje od ko
sti i kam ena (si. 31). N ije im poznata sjekira ni vrška. Usprkos
olujam a i ledenim kišam a, svakodnevna im se odjeća sastoji od
m alog kom ada krzna, a jednako tako slab zaklon
p ro tiv oluje p ru žaju čunjevite ili kupolaste kolibe,
prekrivene granjem , kom adim a kore, tuljanovim
krznim a i koječim što se može za tu svrhu upotrijebi
ti. Obitelj je najviša društvena jedinica, poglavice su
nepoznat pojam, a jedina sklonost prem a društvu,
koju možemo ubro jiti u k u ltu ru Yamana, očituje se u
cerem onijam a koje se održavaju prilikom prim anja
m ladića u red odraslih; nasuprot tome, niz drugih ce
rem onija, povezan s upotrebom jednostavnih maska,
sigurno je posuđen od susjednog plem ena Ona. Reli
gija je isto tako prim itivna; sastoji se od vjere u neko
najviše biće i u m noštvo podređenih duhova, koje
vrač nadnaravnim sposobnostim a s m ukom drži na
u z d i - SI. 31. Š iljci
D rugi narodi, kao na prim jer B ušm ani južne A frike harpuna. N o v i
i neka plem ena centralne A ustralije, na prvi pogled Zelan(.1 (N acio-
o stav ljaju isto tako dojam izvorne pn m itiv n o sti kao i Kopenhagen).
domoroci Ognjene Zemlje. No pogledam o li tačnije la
ko otkrivam o u slici jam anske k u ltu re pom jerenost, kakvu ćemo
ovdje uzalud tražiti. Sjeverozapadni B ušm ani dijele se u grupe s
nasljednim poglavicama, koji posjeduju prilično sveobuhvatnu
moć i poduzim aju velike zajedničke pothvate, kao što je hajka,
sprem anje zaliha i drugo, dok A ustralci ne tvore samo čvrsto orga
nizirana plem ena, već istovrem eno posjeduju religiozno-društveni
klasni sistem, s podjelom n a totem ske klanove i ženidbene grupe,
kojih zam ršen k a ra k te r može etnologu pribaviti m nogu sijedu vlas.
F ritz K rause nazvao je ovu v rstu k u ltu ra sekundarno prim itivnim ,
polazeći od toga, da su prvotno bile razvijenije, ali su zbog nepo

vo ljn ih p rilik a — npr. zbog iseljavanja ili je r su otjerane u siro
m ašnije k rajev e spale na sadašnje stanje.
A li sasvim je druge vrste obilježje u harm oničnoj slici kulture,
koja je n astala jednostranim specijaliziranim razvojem . Ni u jed
nog naroda to se ne vidi jasnije nego u Eskima. A rktička p ri
roda ugušila je u njim a, tako reći, svaku klicu nekog razvijeni
jeg društvenog u ređ en ja ili religije, ali je zato vrlo izoštrila, u
svakodnevnoj borbi za m aterijaln u stran u života, njihovu dovi
tljivost. Eskim ska lam pa (si. 19) jedan je od tem elja njihova op
stanka, ona jedina omogućava život na obali Ledenog m ora, sje
verno od granice šume. D rugi je tem elj lov na m orske životinje,
k o ji ih snabdijeva kako potrebnim gorivom tako i najvažnijom
hranom , sa krznom za odjeću, žilam a koje u potrebljavaju za šiva
n je kao konac, i kostim a za proizvodnju oruđa. Lov iz k ajak a na
otvorenoj vodi, kao i hvatanje na ledu kod tuljanovih rupa za
disanje, p rak tičk i su dovedeni do savršenstva, što se tiče m etode
i svrsishodnosti oruđa (si. 37). Od hladnoće se brane odjećom, od
koje gotovo i nem a bolje, što se tiče topline i lakoće. Oskudicu
d rv a nadom ještaju sposobnošću da se snađu s pomoću sredstava
k o ja postoje: kosti, morževe kljove, rožnata ploča iz kitovih usta
itd. Čak se u p o trebljava i snijeg: za grad n ju stana.
Specijalizacija je jedan od putova koji vode od prim itivnih k u l
tu ra naviše. D rugi je, kao što smo p rije vidjeli, posuđivanje izva
na; ali slika k u ltu re do koje on vodi pokazuje sasvim druga obi
lježja. Nalazimo ih, na prim jer, kod Indijanaca G ran Chaca, u d a
ljenog k ra ja u Južnoj A m erici između K ordillera i rijeke P a ra
guay. Ravnice su ovdje na nekim m jestim a otvoreni travnjaci,
n a drugim a prekrivene su palm icim a i grm ljem , a u kišno vri
jem e često se p re tv a raju u prostrane močvare. Od odlučujuće je
važnosti što je čitav taj kraj mnogo p ristupačniji od npr. gu
stih, kišovitih šum a na području Amazone, i kako je E rland Nor-
denskiold dokazao, te su okolnosti i u k u ltu ri ostavile duboke
tragove. Temelj k u ltu re je sasvim jednostavan, jedva je nešto vi
ši od stu p n ja na kome se nalaze domoroci Ognjene Zem lje, ako
se samo uzm u u obzir bogatiji pomoćni izvori kojim a raspolaže
ta j tropski ili polutropski kraj. P rem a tome lov i ribolov ovdje
su sjedinjeni s intenzivnim korištenjem divljeg biljnog svijeta,
čije m nogobrojne v rste palm a, m ahunarki i brom eliazea služe kao
h ra n a i kao tehničke sirovine. Uz to još dolaze u tjecaji izvana,
djelom ično iz područja Amazone, djelomično iz stare peruanske
k u ltu re u planinam a na zapadu. Možda su najvažniji strani sastav
n i dijelovi obrada zemlje i lončarstvo, iako nisu prešli početne
K U LTU R A I N JE N I ZA K O N I
71
stadije. No ne može se ustanoviti s koje su strane ta k u ltu rn a obi

lježja stigla do plem ena Chaca; poznato je samo da je uzgajanje
m anioke m oralo biti uvedeno iz područja kišnih šuma. Isto v ri
jedi i za vrlo p rim itivnu vještinu tkanja. Poučno je vidjeti, što
su ti Indijanci sigurno preuzeli od razvijenih planinskih naroda.
Naime, ne može se dokazati da je bilo koji od tih elem enata ne
ophodan i bitno važan za njihov način života; nasuprot tome nala
zimo mnoge sitnice: različite vrste nakita, od pločica od puževih
lju štu ra i resa, do košulja bez rukava (koje u stv ari služe i kao
uk ras i kao odjeća, si. 36), nadalje različite vrste igara, neki m u
zički in stru m en ti (bubanj i svirala), neke finese p ri izradbi m a
ram a i lonaca, itd. Većina tih elem enata k u ltu re spada, više ili
m anje, pod pojam luksuza i uopće ne može biti govora o nekoj
povezanoj cjelini, stvarnom kom pleksu elem enata. To su m rvice
sa stola bogata čovjeka, slučajne stvari, koje su sirom ašnim sino
vim a divlje zem lje upale u oči kod otm jenih planinskih naroda
kojim a su se divili i zbog čega su, prem a svojim mogućnostima,
pokušali da ih oponašaju.
Novu vrstu k u ltu re susrećemo tamo gdje ne stojim o pred u tje
cajem razvijenijeg naroda na m anje razvijen, nego nasuprot, gdje
se rad i o stvarnom m iješanju dviju ravnopravnih k u ltu ra. A frika
je klasična zem lja takvih pojava. P rije je spom enuto da Crnci i
Pigm eji žive zajedno u istom kraju. To je dovelo do čudnovatog
uzajam nog odnosa, do neke v rste simbioze, slične onoj između
m rava i lisnatih uši, ili između raka sam ca i vlasulje. Pigm eji
redovito snabdijevaju ra ta re s divljači i za to dobivaju banane,
šiljke za strijele i druge potrebne predm ete.
Ali u ovom su slučaju obje stran e sačuvale sam ostalnost i nije
došlo do m iješanja k ultura, m akar koliko su Pigm eji pod u tjeca
jem svojih razvijenijih susjeda. Još je napredniji odnos između ra
ta ra i stočara, koji poznajem o s više m jesta istočne A frike kao i
iz tem eljitih istraživanja stanovništva U gande Johna Roscoea. Tu
je niz pastirskih plem ena (Baganda, B akitara, B anjankole itd.)
zagospodario zemljom i osnovao neku v rstu feudalnog plem stva.
Samo su oni im ali pravo da drže rogatu stoku, a m anji broj onih
m eđu njim a, koji sam i nisu im ali stoke, čuvao je stada im ućnih
(si. 38). N jihova je jedina h ran a obično m lijeko, kiselo m lijeko,
m laćenica, maslac i meso vola, a gotovo jedini obrt štavljenje kože,
koje se — uz čuvanje stoke i ratn e pohode — sm atra jedino dostoj
nim njihova d ruštvena položaja. Kod B ak itara postoji deset po
k rajin sk ih nam jesnika i razni niži poglavice, koji svi pripadaju
pastirskom plem stvu i odgovaraju za stoku svog područja. N a
m jesnici m oraju svakodnevno donositi izvještaje k ra lju i zbog
toga v ladaju u svojim pokrajinam a s pomoću zam jenika. Potčinjeno
72 UVOD I MATERIJALNA KULTURA
stanovništvo, plem e B ahera, jesu seljaci, koji o brađuju zem lju vrlo
naprednim m etodam a; oni, n a prim jer, znaju za um jetno navod
njavanje, kao i za gnojenje polja. Oni su i zanatlije pa za plem iće
vrše kovačke poslove i snabdijevaju ih lončarskim proizvodim a.
Samo nekoliko slobodnih seljaka im a vlastite posjede; položaj
ostalih najsličniji je položaju podložnih seljaka u prošlosti, no oni
ipak nisu km etovi, a još m anje robovi. P reko naročitih činovnika
mogao ih je k ralj, mimo nam jesnika, pozivati na kuluk. Sporove
m eđu seljacim a rješavali su njihovi seoski poglavice, ali moglo
se ap elirati i na pokrajinske nam jesnike. Zanim ljivo je prom a
tra ti početak izjednačavanja izm eđu ta dva narodna elem enta,
proces koji je očito nalazio podrške kod vladara. Nije dolazilo samo
do vjenčanja izm eđu sirom ašnih plem ića i bogatih seoskih djevo
jaka, već je k ralj imao pravo da dijeli feudalne posjede naročito
zaslužnim m uževim a, m akar oni i ne pripadali plemićkom sta
ležu. U tom e nem a sum nje leži klica za sveobuhvatni je stv aran je
države. N ije nevjerojatno da su n a jsta rija carstva u historiji, kao
Egipat, Sum er i A kkad, u sličnim okolnostim a proizišla iz stap a
n ja ratarsk o g i stočarskog stanovništva. Time nam ove istočno-
afričke države o tv araju svojevrsne perspektive.
O u n u tarn jo j slici k u ltu re ovisi naročito vanjsko obilježje neke
kulture, koje am erički etnolozi nazivaju obilježjim a kulture, do
slovce »obrascima kulture«, patterns, ili oblicim a k u ltu re (konfi
guracije). Oni obilježavaju jednu k u ltu ru u odnosu n a drugu. Na
osnovu snage koju čuva, a koja ispunjava svaku za život spo
sobnu k u ltu ru , n astojat će da nove tvorevine, kao i posuđenice,
u v ijek uklopi u stari okvir. To se ne događa samo kod k u ltu rn ih
naroda koji su svjesni svojih nacionalnih osobina, nego i kod sva
kog prim itivnog naroda, ako ne iz drugog razloga, a ono zato, što
razum ijevanje za novo putuje često polaganije od samog novog,
pa se ono zbog toga objašnjava domaćim pretpostavkam a ili po
vezuje sa starim običajim a. Samo jedan prim jer: od A ljaske na
sjeveru, sve do jednog pojasa daleko u K aliforniji na jugu, lov na
losose osnova je egzistencije Indijanaca. V jeruju, da se riba za
pravo dobrovoljno daje hvatati. P rv a riba, koju ljeti uhvate, kad
ja ta pliv aju prem a obali, m ora se zbog toga pojesti uz naročite
svečanosti a njene kosti treba baciti n a tra g u vodu, da bi se n je
n a duša m ogla ponovo roditi i da bi slijedeće godine došli novi
lososi. Dok je ta predodžba zajednička većini plem ena tog k raja,
postoje značajne razlike u pojedinostim a svečanosti, koje odgova
ra ju sm jeru, kojim je kretao razvoj k u ltu ra na dotičnim m jestim a.
P roširila se o s n o v n a m i s a o , iskazivanja počasti svakodnev
noj hrani. N aprotiv o b l i k o v a n j e , izuzevši nekoliko zajed
ničkih crta, odvijalo se n a različite načine.
KULTURA X NJENI ZAKONI 73
S ta ri je G rundtvig govorio o »duhu naroda«; no moglo bi se

govoriti i o »duhu« k u ltu re — u stvarnosti se radi o dvije strane
iste stvari. N išta n ije tako neopipljivo kao taj duh, i ni na jednom
drugom području nem a tako velike opasnosti da se izgubimo u
površnom uopćavanju i praznoj igri riječi, kao kad pokušavam o
ta j duh u h v atiti u letu. A ipak se ne može mimoići činjenica da
on postoji i da upravo on, više od bilo čega drugog, daje k u ltu ri
njenu osobitost. Jasno je da on stoji u n ajtjesnijem odnosu sa soci
jalnim i religioznim pojm ovim a vrijednosti dotične k ulture. Uzmi
mo npr. dem okraciju P rerijsk ih Indijanaca, u kojoj jednu uz
d ru g u nalazim o m ogućnost za svakoga da se istakne vlastitim
podvizim a i tako dođe do časti, i snažnu naklonost k mistici, koja
razbija granice svakidašnjeg života i neposredno sjedinjuje čo
vjeka s n ajd u b ljim snagam a života. A nasuprot tome: na jednoj
stran i plem ena sjeverozapadne obale sa svojom ljubom orno za
tvorenom plutokracijom , čije čitavo nastojanje teži da zabljesne
okolinu provođenjem naslijeđenih svečanosti i da održi svoj to
božnji položaj izm jeničnim nagom ilavanjem i bezobzirnim razara
njem vrijednosti — i na drugoj stran i Pueblo Indijanci, trijezno
društvo seljaka, koje obim nogam a čvrsto stoji na zemlji, narod
čiji ritu ali plodnosti nikada ne prelaze u orgije, čije sm ireno sve
ćenstvo nem a razum ijevanja za ekstazu i divlje sam oom am ljivanje
vračeva, u kratko čiji je smisao za zem lju u svakom slučaju našao
prav u m jeru. Kako jedan jedini m isaoni tok, koji se izražava u
nekom m itu, može potpuno ovladati nekom kulturom , jasno vidi
mo na zapadnom C eram u i kod M arindanim a na Novoj Gvineji.
M it priča o jednom ili tri ženska božanstva, koja bivaju ubijena,
ali koja dalje žive u obliku kokosove palm e, m jeseca ili vladarice
carstva m rtvih. To gledište tvori osnov čitavom ljudskom životu:
posvećivanju m ladeži, rasplođivanju, sm rti, lovu na ljudske glave
i kanibalizm u . . . sve se p ro m a tra u svjetlu m ira i ponovo odra
žava događaje u njem u, koji se tako oblikuju u cjeloviti pogled
na svijet.
Čitalac će možda reći da se ovdje radi o prim itivnim k u ltu ra
ma. V rijedi li to onda i za tri oblika k ulture, koji — ne računa
jući ovdje našu m odernu k u ltu ru — dosežu najviši vrhunac do
koga je čovječanstvo dospjelo: indijski, kineski i grčki? Indija!
Ž arka pustolovina, gdje slonovi na m jesečini tru b e i bogovi rastu
u bezobličnost, m nogorukost i strav u (si. 39), gdje život u tijesnom
susjedstvu sa strahom od sm rti razvija razuzdano obilje!
K ad je m ore naroda tam noputih prastanovn ika gotovo progu
talo indoevropske useljenike — arya, »plemenite«, kako su se sa
mi nazivali — u tonuli su njihovi jasni likovi bogova u m istiku
žrtvovanja. V jeruje se da se u krutoj podjeli na kaste, koja je

uzalud nastojala da podigne neprem ostivu b ra n u izm eđu pobjed
ničkih gospodara i potčinjenih, također vidi borba na život i sm rt
protiv ljudskih m asa i vladajuće prirode, kao i u cjepidlačivom
razm išljanju brahm ana, koje je k u lt postepeno pretvorilo u m a
giju. Pomoću žrtve, kajan ja i askeze može se p ostati nalik na bo
gove, čak ovladati njim a i potčiniti ih svojoj volji. Život je samo
strah i patnja, i on te tu ra am o-tam o izm eđu orgijskih ispada i
potresnog m učenja sam a sebe, a seljenjem duša lanac p atn je n a
stav lja se u neizm jerno. Taj je lanac najzad raskinuo princ Sidd-
h a rta iz plem enitog plem ena Sakja, koji je, sjedeći pod svetom
smokvom, sagledao u n u ta rn ju povezanost toka svijeta i postao
Buddhom, prosvijetljenim (si. 40). U propovijedi u B enaresu on
razvija svoju religiju, koja i nije religija, već filozofski sistem,
to paradoksalno učenje koje, usprkos principijelnom bezboštvu,
priznaje mnogo bogova, koje tvrdi da je seljenje duša stvarno,
iako ne v jeru je u dušu i koje posvem ašnje gašenje života sm atra
životnim ciljem. Djelo (karma) je veza u lancu opstanka i spasa
nem a u askezi, već samo u spoznaji istine, takvoj, kakva je izra
žena u »svetom osm orostrukom putu«: p rav i nazor, prav a odluka,
p rava riječ, pravo djelovanje, pravi način života, pravo n astoja
nje, pravo razm išljanje i pravo poniranje u sebe. Ako slijedim o
taj put, p re sta t će, na kraju, sva želja, sva žeđ za životom, prijeći
ćemo u nirvanu, i b it ćemo oslobođeni života poput svjetiljke koja
se ugasila, je r nem a više goriva. B uddha je obilježje indijskog,
životu neprijateljskog pogleda na svijet, koga je doveo do k ra jn je
konzekvence i u kojoj on sam a sebe razara i preostaje samo još
— praznina.
Dakle, indijski duh ne traži uzroke djelovanja, već njegove
posljedice. N jegov je pogled u p rav ljen prem a naprijed. N asuprot
tome Kina gleda prem a natrag i traži najviše Ljudske ideale u
prošlosti: snažna Kina, čija k u ltu ra već svojim opsegom i neiz
m jernom starošću izaziva poštovanje, toliko stara, kao da je egi
patska k u ltu ra tra ja la sve do naših dana. Kina, rekao je jedan od
n jenih sinova, L in Yutang, ne želi napredovati, ona želi ž i v j e t i ,
a to je naučila u tvrdim i suhim stepam a sjevera, gdje je nastala
njena k u ltu ra. Kineski naziv za kultu ru , čiao, razvio se od riječi
za d jetin jsk i p ijetet i ljubav (si. 41). Temelj k u ltu re je obitelj,
ne individuum . N epoznata je zakonska punoljetnost i m ladić ne
ženi suprugu, već »snahu«, je r au to rite t roditelja tra je dok oni
žive. »Ako je otac još živ, poštuj njegovu volju; ako oca više nem a,
poštuj njegovo ponašanje; kroz tri godine ne prom ijeniti očev put,
znači pokazati ljubav prem a roditelju«, kaže Konfucije. O bitelj
je uzor za seosku zajednicu, za cehove i udruženja trgovaca, i
najzad u ne maloj m jeri za državu. Zbog toga se carstvo u mnogo
K U LTU R A I N JE N I ZA K O N I 75
većoj m jeri poklapalo s kineskim karakterom negoli um jetno p re

sađeni ideali njim a strane republike; je r je car na isti način sta
jao n a čelu države kao starješina na čelu obitelji. Taj je duh izra
zio K onfucije u »pet odnosa«, kojim a su ljudi povezani: odnos
kneza prem a podaniku, oca prem a sinu, m uškarca prem a ženi,
izm eđu braće i izm eđu p rijatelja, p ri čemu se p rija te lji gledaju sa
stanovišta »mogućih članova obitelji«. U obiteljskom životu K ina
je razvila osjećaj povezanosti zbog zajedničkog porijekla s pošto
vanjem prem a starin i i prošlosti iza koje se ona skriva i koja u
svojoj blagoj, ironičnoj strpljivosti i potpunim nedostatkom za
d ru štv en i smisao ujedno tvori neslom ljivu snagu i golem u slabost
Kine.
I napokon Grčka, zem lja, čiji nam je duh najbliži, obilježena
harm onijom između istraživanja bez predrasuda i — um jerenosti.
O vdje pogled nije bojažljivo u p rav ljen prem a budućnosti, a ni
prošlosti, sadašnjost se ne p re tv a ra u sliku m inulog vrem ena. Grci
su p rv i učili da na ono što je preneseno iz prošlosti treb a gledati
tako, da se na osnovu racionalnog p itan ja o odnosu uzroka i poslje
dica ustanove zakoni života. Grčka k u ltu ra vuče korijene u babi
lonskoj i egipatskoj; ali kada je odlučno p rekinula sa svakim
istočnjačkim načinom m išljenja, ona je prv i put postala ono što
jeste. Tako je sem itska »vladarica«, Ba’alat, i staroegejska božica
g rad a A tene postala A tena P allas simbol grčkog i naučnog doba.
POČECI OBRTA
R A D I O RU Đ E
AD je zajednički nazivnik k ulture. Pomoću rada, više ili m a

R nje usm jerenog prem a postavljenom cilju, o stv aru je se n a
predak, i kako postepeno n astaju određeni načini rada, taloži se
sum a iskustava, koju obuhvaćam o imenom tehnika. I društveni i
duhovni život im aju svoju tehniku; čak vrač, šam an, koji djeluje
na osnovu poziva, koji dolazi od duhova, m ora steći izobrazbu i
proučiti ta jn e svoje struke, prije nego što može djelovati. Na po
d ru čju m aterijaln e k u ltu re u svim njenim nijansam a tehnika
dolazi najviše do izražaja, je r ona nosi tu stran u kulture, tehnika
u užem sm islu tvori tem elj cijeloj ostaloj nadgradnji kulture.
Mogli bismo pom isliti da su, iako se tehnika m ijenja od naroda
do naroda, stv arn e m etode rada ipak općeljudske. No to ni u ko
jem slučaju nije tačno. Neki narodi nose terete na glavi, drugi
na rem enu, koji ide preko čela ili grudi, dok neki nose s pomoću
obram enice preko ram ena. Eskim i i Indijanci režu u sm jeru p re
m a sebi, a E vropljani od sebe. Eskim ske žene šiju s desna na li
jevo, a danske gospođe u suprotnom sm jeru. Sličnu razliku n ala
zimo i kod položaja za odm aranje. Perzijanci čuče, A rapi sjede
prek ršten ih nogu, a Japanci na petam a, podupirući koljena o
zemlju, dok Niloti stoje na jednoj nozi naslonjeni na koplje. Ki
nezi, Papuanci i neki Crnci spavaju naslonivši potiljak na tv rd u
klupicu, koja bi nam a onem ogućila svaki san.
U borbi za opstanak čovjek je pobijedio, neprestano svladava
jući sile prirode i usavršavajući svoje oruđe. Opazio je m ajm una
kako razb ija orah kam enom , a bananu obara štapom . Veliki je
n ap red ak čovjeka u tome, što on svoje oruđe p r o i z v o d i i
č u v a za budućnost. Da, zacijelo se, istražujući duhovne spo
sobnosti m ajm una, iznim no moglo p rim ijetiti kako naročito inteli
gentan čim panza ne samo da produžuje štap, sastavljajući ga od
dva dijela, nego ga čak i šilji, da bi bolje pristajao. Ali to je n a j
više što će on učiniti i nikada se ne dešava da oruđe čuva za bu-
PO ČECI OBRTA 77
duću upotrebu. Ipak, prošlo je sigurno m nogo tisućljeća prije

nego što su naši preci došli do toga. N evolja gola najbolja škola.
V jerojatno je da je dovela do odlučnih p reok reta oskudica m a
terijala, koji bi odgovarao. P rije barem pola m ilijuna godina po
znavao je pekinški čovjek upotrebu v atre i znao je izraditi oruđe
od kvarca i pješčanika. On je već bio odijeljen dubokom provali
jom od još prim itivnijih, m ajm unim a sličnih predaka; od ostataka
v atre i kam enog oruđa u pećinam a kod Č u-k’u -tjen a vodi ravna
lin ija do velikih elektrana i savršenih strojeva sadašnjice.
Čovjekov se rad tem elji na samoodgoju. Ne treb a sum njati u
to da je p u t n ap retk a bio dug i uzan, i budući da smo danas često
skloni da prezirem o radne sposobnosti i poduhvate prim itivnih
naroda, m oram o se sjetiti te činjenice. U usporedbi s »civilizira
nim« narodim a njihov je rad možda m anje racionalan, ali zbog
toga nije m anje svjestan cilja — on je m anje solidan u izradbi,
ali nije m anje tem eljit. Često je u stvarnosti rad prim itivnih n a
roda upravo zbog toga nerazm jerno velik, je r su im pomoćna sred
stv a nesavršena, m etode često zam ršene i vezane m agijskim obziri
m a i napokon, je r um jetničko u k rašav an je oduzim a nevjerojatno
mnogo vrem ena. E nergija koju prim itivni narodi ulažu, kada se
radi o lovu, svečanostim a i plesu, jasno pokazuje, da, ako se uopće
želi govoriti o razlici izm eđu njihovih i naših rad n ih sposobnosti,
čisto tjelesni napori na n jih ne djeluju tako zastrašujuće, koliko
duhovna napetost za vrijem e nekog redovnog i jednoličnog rada.
Z ato je za n jih k arakteristično da čvrsti ritam , u kom e pokreti
postaju više ili m anje autom atski, igra tako veliku ulogu pri
takvom poslu. To objašnjava postojanje nebrojenih rad n ih pjesa
ma, koje susrećemo po cijelom svijetu i koje još i danas poznaje
mo kao shanties pom oraca. U m uzeju u L ouvreu čuva se m ala
(arhaičko-grčka grupa od terakote, koja pokazuje četiri žene za
poslene m iješenjem kruha, dok peta osoba svira frulu. To posve
odgovara onome što neki sta ri španjolski istraživač priča o Pueblo
Indijancim a, čije su žene uz ritm ičku pjesm u m ljele žito, dok je
neki m uškarac sjedio kraj v ra ta i pratio svirkom frule. Francuzi
su u svojim afričkim kolonijam a s mnogo uspjeha zabavljali ra d
nike p ri g rad n ji željeznice, najm ivši dom orodačke svirače, a
m noge su am eričke crnačke pjesm e nastale u doba ropstva za v ri
jem e rada na pam učnim poljim a. H. F. Feilberg objavio je pjesm u,
koja je 1880. bila uobičajena na Samsou, kad se p ri g radnji b u
n a ra iskapala zem lja i pijesak:
Tuda je išao jedan,

hura za jednoga,
jedan je išao tuda,
78
doći će ih još više,

uzdigni jednoga pjesm om ,
jer do stotinu je dugo.
Zatim se n astav lja: »tuda su išla dvojica«, »tuda su išla trojica«,

sve do dvadeset. Nakon toga se pjevala jedna naročita kitica i
popila ra k ija ili g u tljaj piva. Poslije toga pjesm a se n astav ljala
obrnutim redoslijedom itd.
U tjecaj geografske sredine na tehniku očituje se p rije svega u

sirovinam a kojim a se raspolaže. Ne dešava se, naravno, slučajno
da polarni narodi daju prednost krznu i kostima, dok se u Kongu,
Oceaniji i području Amazone gotovo sve što je potrebno uzim a iz
biljnog carstva. Iz m eđusobnog djelovanja geografskih i ku ltu rn o -
historijskih fak to ra n astaju specijalizirana područja u kojim a čas
jedna čas druga sirovina obilježava čitavu m aterijaln u k ulturu.
U potreba pusta isto je tako k arak terističn a za nom ade centralne
Azije, kao pletenine palm ina lika za Kongo, a svila za K inu; b re
zina kora je u sjevernom crnogoričnom šum skom pojasu jednako
om iljela kao bam bus i rotang u Indoneziji. L jubav prem a odre
đenim m aterijalim a, koja je uslovljena geografski, može čak popri
m iti religiozni k arakter. Indijanci plem ena Naskapi n a L abradoru
naročito vole up o trebljavati oruđe od sobovih kosti i rogova, jer
osjećaju religioznu dužnost da iskoriste u što većoj m jeri sve što
potječe od lova na sobove. N aravno, stv arn a je povezanost u tome
što je p rim jena bila prvotno, a tek je kasnije pronađeno i re li
giozno značenje. No ne sm ije se potcijeniti, a još m anje zaboraviti
historijska stran a tehnike. K ulturnohistorijski, a ne geografski
razlozi djelovali su da su crnačka plem ena istočne A frike u tako
velikoj m jeri zadržala starinsku odjeću od kože, isto tako kao što
je iz ku ltu rn o h isto rijskih razloga upotreba željeza bila prvotno
ograničena na S tari svijet.
Kao što je već rečeno, tehniku obilježava, u najširem sm islu te
riječi, gospodstvo nad prirodnim silam a i otkriće oruđa. Mi smo
za posljednjih stotinu i pedeset godina učinili golem korak prem a
cilju da zavladam o prirodom ; paru, elektricitet i kem ijske snage
uzeo je čovjek u svoju službu i još se ne može predvidjeti što će
donijeti budućnost. No ni ulog prošlosti nije m anji i samo činje
nica, da smo kroz tisućljeća rasli s njenim rezultatim a može biti
olakotnom okolnošću što smo skloni da previdim o njen u veli
činu. Početak k o rištenja snaga vode i v jetra skriven je u sivom
starom vijeku, a isto je tako star, ako ne i stariji, doprinos dom a
ćih životinja povećanju čovjekove snage. Konj koji n a svojim
leđim a nosi jahača i pas koji za lovca nalazi divljač i prestiže je
PO CECI OBRTA
79
vrše posao koji čovjek sam nije mogao obaviti. Među prvotne
k u ltu rn e tvorevine vjerojatno spada korištenje snage elasticiteta,
na kojoj se tem elji luk i nebrojene zamke, i posljednja, ali ne
najm anja, vatra, bez koje je i najskrom niji početak k u ltu re ne
zamisliv.
Zajedno s ovladavanjem prirodnim silam a usavršavalo se oruđe.
Ovdje se ne radi o povećavanju snage, već o uštedi snage. J e r što
je oruđe? Bit ćemo možda najbliži istini ako ga nazovemo projek
cijom čovjekovih organa, projekcijom , koja nam omogućava da
izvedem o nešto što bi inače bilo nem oguće, ili barem povezano
s teškoćama. Tako u čekiću možemo vidjeti projekciju ruke sa
stisnutom šakom, a u žlici projekciju pružene i m alo skupljene
ruke. Tako gledano oruđe u stvari nije ništa drugo do izraz za
sposobnost čovjekova duhovnog prilagođavanja. Mi ne posjeduje
mo brzinu konja, ne znamo p livati poput tu lja n a i nem am o snage
tig ra; ali tamo gdje životinje treb a ju zube, pandže i rogove, čovjek
traži pomoć u oružju; kad se m edvjed debelim krznom štiti od
hladnoće, Eskim se u v ija u toplu odjeću; ako rajsk a ptica sjajnim
i šarenim perjem želi zatrav iti ženku, P apuanac ne samo da kroz
nos provlači štapić i oko v ra ta stavlja ogrlicu od životinjskih
zubi, već i ptici oduzim a njen ukras, koji joj s pravom pripada.
Upravo s obzirom na činjenicu da čovjekova sposobnost prilago
đav an ja leži u duševnom životu, čak i naj jednostrani je specijali
ziran prim itivni narod neizm jerno je bolje oprem ljen od naj sve
stran i je uvježbane životinje.
Svugdje u prirodi nalazimo više-m anje jasne uzore za ljudsko
oruđe. O štri iv er krem ena naravno nije n ajbolji nož, ali se ipak
može u p o trijeb iti i n a jsta riji noževi, vjerojatno, često ne bijahu
ništa drugo. Čvor korijena može služiti i kao kijača, a trn se
može u p o trijebiti i kao igla. Često i kod prim itivnih naroda n ala
zimo svakodnevno oruđe, koje je naprosto uzeto iz zaliha prirode
ili tek samo najpovršnije obrađeno. Indijanci G ran Chaca u Ju ž
noj Am erici npr. um jesto noža u p o treb ljav aju donju vilicu oštro-
zubih riba p iran ja (Serrasalmo) a za stru g an je običnu školjku;
igla im je običan dugačak trn, a kom ad jelenjeg roga ili kosti
zašiljene na v rh u služi im kao šilo (si. 42). I visoko na ljestvici
k u ltu re možemo također naći tak v e prirodne uzore; opasno indij
sko oružje, kojim se hvata i razdire neprijatelj, im a oblik niza
tigrovih kandži.
O ruđe p rim itivnih naroda uglavnom se dijeli na pet glavnih
skupina. Neke sprave im aju oštrice i udešene su za rezanje, cije
p an je ili piljenje. D jelovanje je ovdje linearno. D ruge im aju plošno
djelovanje kao strugači kojim a m oram o p rib ro jiti turpije, oruđa
za poliranje i đr. Treća skupina djeluje difuzno — udarcem , p ri
U V O D I M A T E R IJA L N A . K U L T U R A
80
tiskom ili m ljevenjem , kao čekići, m aljevi za obradu krem ena,

m linsko kam enje itd. Č etvrta obuhvaća sve vrste oruđa, kojim a
se bode ili buši (djelovanje u tački). U petu skupinu spadaju raz
ličita pom oćna sredstva za p ridržavanje ili povezivanje (kliješta,
čavli, tutkalo, itd.). Pođemo li od m etoda rad a um jesto od dje
lovanja oruđa možemo razlikovati sprave, koje se kod rad a p ri-
tišču o m aterijal (npr. nož, strugač, svrdlo), sprave koje su uđe-
šene za u d arac i sječenje (npr. sjekire, čekići, i dr.) i sprave
koje sjed in ju ju oba postupka, ali koje su u prim itivnih naroda
vrlo rijetk e (npr. čekić i dlijeto). Lako se m ože zaključiti da se
u stv ari po istom principu m ogu podijeliti i lovačke sprave i
oružje.
Iako su oruđa p rim itivnih naroda uvijek svrsishodna,1 to je tek
p rv i korak na p u tu prem a uštedi snage i vrem ena. M oramo se
v ra titi do starih k u ltu rn ih naroda Azije, da nađem o uređaje, koji
donekle o pravdavaju naziv strojevi — m linovi, drobilice, točkovi
za navodnjavanje i slično. To se dešava zbog toga što prim itivni
narodi p rim jen jtiju samo najjednostavnije m ehaničke principe.
Kosina i poluga proširene su u raznim oblicima po čitavoj zemlji
i potječu od n a jstarijih vrem ena; posljedica sasvim svjesnog ko
rišten ja tog principa m ora da je podizanje dolm ena i grobova
s kam enim hodnikom iz kam enog doba. Točak je, naprotiv, mnogo
m lađi i prvotno je ograničen na pojas, koji se prostire poprijeko
kroz S tari svijet, od istočne Azije do područja oko Sredozem nog
m ora; njegovo je otkriće vjerojatno povezano s kolim a pa ćemo
kasnije o tom e govoriti (str. 221 i si.). Eskim i kraj B eringova puta
upotreb ljav aju neku v rstu jednostavnog kolotura za izvlačenje
ubijenih m orževa n a obalu: oni izrežu dvije trak e na žilavoj živo
tinjskoj koži i tu podvuku čvrst remen, s jedne strane, a s druge
ga stran e oviju oko p ara u zem lju zabijenih štapova. Ni izda
leka n ije poznato u kolikoj je m jeri to njihov v lastiti izum. N a
su p ro t tome dokazano je da je besm isleno m isliti da su Eskim i
sam ostalno pronašli zavrtanj; šiljci strelica sa zavrtnjem , straga,
koje poznajem o s G renlanda i A ljaske, potječu iz razm jerno no
vijeg vrem ena i nastali su, nem a sum nje, u tjecajem izvana. Za
v rtan j je, u stvari, otkriven tek u II stoljeću pr. n. e. u Alek-
sandriji.
T ehnika je v jerojatno n ajm aterija ln ija stran a ljudske k u ltu re
i zbog toga ništa jasnije od činjenice, da nije samo društveni —
već i duhovni život u m nogočemu Usko povezan s tehnikom , čak
s tehnikom u njenom najužem smislu, te pokazuje, kako su svii
i Z a n im ljiv p o k u ša j d a se d je lo v a n je o ru đ a m a te m a ts k i iz ra č u n a u čin io
je L e ro i-G o u rh a n . B u d u ć n o st će p o k a z a ti je s u 11 n je g o v e fo rm u le p r a k tič n o
p rim je n ljiv e .
SI. 32. Tosmansko kameno oruđe jednako je jednostavno kao i ono što se u
kameno doba izrađivalo u Evropi (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 33. Sunčana kola iz močvare Trundholm, Odsherred, oko god. 1000. pr. n. e.
(Nacionalni muzej, Kopenhagen, po M. B. Mackeprangu).
SI. 34. Ruševine hrama starije kulture Maja — tropsko raslinstvo ih gotovo
zakriva, Tikal, Guatemala (po Maleru).
PO C EC I o b r t a
81
dijelovi k u ltu re isprepleteni. Čitavo gospodarstvo s m etodam a,
podjelom rada, p itanjim a proizvodnje i raspodjele, proizlazi iz
povezanosti između tehnike i društvenih prilika. S obzirom na po
djelu na staleže i kaste o b rt neposredno utječe n a izgradnju
društva. Osim toga postoje m nogobrojna m agijska pravila o pona
šanju, na koja treba paziti za vrijem e rada. Veliki i važni pot
hvati, kao što su: dobivanje i kovanje željeza u A frici i gradnja
čamaca u Oceaniji, zahtijevaju, ako želimo postići uspjeh, sa
vjesno poštovanje najraznolikijih zakona; zapravo, može se reći
da je sva m agija u biti duhovna tehnika, sm jernica, koja se sli
jedi kad m aterijaln a tehnika nije dostatna. U drugim prilikam a,
na p rim jer kod sm rtnog slučaja, zabranjeni su stanoviti poslovi,
da zajednicu ne bi snašla kojekakva nesreća. Napokon, i um jetnost
je, zapravo, profinjeni oblik tehnike, pri čemu duhovni sadržaj
potpuno zasjenjuje m aterijalni. Za sve to naći ćemo kasnije do
voljan broj prim jera.
V A TR A
VLAST nad vatrom je ugaoni kam en svake k u ltu re — »pri

pitom ljavanje vatre«, izreka je koja sasvim odgovara. Ako treba
im enovati ono otkriće, koje je imalo najdalekosežnije posljedice
i koje je uzrokovalo najveće prom jene u životu čovječanstva,
onda je to, nem a sum nje, otkriće vatre. Bez toga, naim e, n e bismo
izgubili samo um ijeće kuhanja. I područje zemlje, koje se može
n astaniti, bilo bi m anje. Veliki dijelovi zemlje, p rije svega, n a
ravno, polarni, bez vatre ne bi mogli biti nastanjeni, zbog topline
i svjetla, jer nem a čovjeka, koji bi u polarnoj noći mogao izdr
žati tjedne ili čak m jesece bez svjetla. K tome pridolaze i svi
tehnički napreci, koji zavise od vatre. Ona uslovljuje lončarstvo
i svako dobivanje i taljenje m etala, bez nje živjeli bismo u naj-
surovijem kam enom dobu. Neka plem ena tje ra ju divljač prem a
lovcima upalivši vegetaciju. I n ajstarije ra tarstv o ne možemo za
m isliti bez vatre, je r nitko ne bi bio mogao krčiti šum ske predjele,
koji su bili potrebni kao obradive površine. T akođer nem a sum
nje da je svjetlonosne i toplotonosna, istovrem eno m ilostiva i
strašna vatra, n a nekim m jestim a bila jedna od n a jstarijih snaga,
koju je čovjek poštovao kao božanstvo. V atra je sveta i zbog toga
je svatko ne može posjedovati. U B ušm ana ona pripada, iako for
malno, poglavici horde. Samo je on sm ije upaliti, a ostali m oraju
od njega uzeti vatru. Ako se dogodi, da se v atra ugasi kad pogla
vica nije prisutan, tada se v atra m ora posuditi od susjednog po-
glavice. No čim se glavar horde v rati valja »tuđu« v atru ugasiti,

p ri čemu on sam pali novu. Cijeli klasični stari vijek poštovao
je svetost ognjišta, a i danas P arsi u Indiji zadržali su staro iransko
poštovanje vatre. Sveta svojstva v atre prepoznajem o i u »živoj
vatrici« koju u Evropi i A frici pale kad je stoka bolesna, i to —
uz pomoć starin sk ih pom oćnih sredstava (si. 35). Uz to po cijeloj
zem lji susrećem o običaj da se za vrijem e stanovitih velikih sveča
nosti gasi stara i pali nova vatra. Ako v atra sam a nije božanstvo,
ona je barem božanskog porijekla. Junak, koji je ukrao v a tru i
donio je čovječanstvu, nadaleko je poznata legendarna ličnost.
Daleko u prošlosti, sve dokle možemo slijediti p u t pračovjeka,
susrećemo i poznavanje vatre. Bilo je spom enuto da je već pekin-
ški čovjek znao cijeniti v atru i koristiti se njenim svojstvim a.
No jedno je poznavati v a tru i njen u upotrebu, a drugo znati je
sam proizvesti. Gotovo je sasvim dokazano da su p ra lju d i znali
u p o treb ljav ati v atru davno prije nego što su naučili da je sami
upale. Im a više mogućnosti kako se v a tra mogla naći: u d ar gro
ma, prirodno nastali šum ski požari, vulkanske erupcije itd.
V atra je po svom porijeklu sigurno »domaća životinja koja nam je
pritrčala«, kako se izrazio njem ački istraživač K arl von den
Steinen.
Kako i kada je čovjek naučio proizvoditi vatru? Da su je po
znavali već u m lađem razdoblju paleolita, dakle u posljednjem
dijelu ledenog doba, može se jasno zaključiti n a osnovu nalaza.
U starijem paleolitu čovjek m ožda nije došao do toga — svaka
ko, nekoliko je istraživača izrazilo pretpostavku da je neizm jerno
polagan n apredak k u ltu re u tom vrem enskom razdoblju u vezi
s nesposobnošću da se proizvede vatra. Danas su poznata samo
dva plem ena koja ne znaju zapaliti v atru ; to su Negrito na A nda-
m anim a u Bengalskom zaljevu i Pigm eji — B am buti u prašum i
na granici Konga i Tanganjike. Također nije isključeno da su
oni to um ijeće ran ije poznavali i da je kasnije naprosto zaborav
ljeno. To je lako moguće, jer svi prim itivni narodi više vole da
v atru održe, um jesto da je uvijek nanovo pale. Oni još i danas
na putovanjim a nose sa sobom žar. A kad su Grci starog vijeka
p ri osnivanju kolonija nosili sa sobom svetu v a tru rodnog grada,
radilo se jednostavno o prastaroj navici, koja je uslijed časnog
porijekla dobila religiozno posvećenje. Sve do danas čuvali su
grčki seljaci žar u stabljikam a neke velike štitaste biljke, kako
je to već poznato iz starovjekovne legende o Prom eteju.
Teže od p itan ja kada je p itan je kako. Ako ne želimo naprosto
nagađati, nem a drugog puta već da prom otrim o kako to rade
današnji p rim itivni narodi. Č udnovata je m ala sprava »vatrena
po ceci obrta
83
sisaljka« (vatrena k utija, si. 44), koja se sastoji od m alene drvene

posude i uloška, koji u n ju sasvim pristaje. Brzim udarcem po
ulošku zrak se u posudi tako zbije, da se p ri tom razvije toplina
dovoljna da zapali stijenj na dnu posude. V atrena se sisaljka
u p o treb ljav a u S tražnjoj Indiji i Indoneziji. Zagonetka je, kako
je nastala; no ona je nem a sum nje neovisna od sasvim sličnog
izum a koji je učinjen u prvom desetljeću X IX stoljeća u Evropi.
Sigurno je ipak da v atren a sisaljka nem a veze s prvom p rim je
nom vatre.
O pćenitija i sigurno m nogo sta rija su kam ena kresiva, koja se
sastoje od kom ada krem ena i jednog ili dva kom ada pirita. Lako
se može razum jeti da je neki narod kam enog doba otkrio, da
iskre v rcaju iz kam ena. Zbog toga je čudno što ta v rsta kresiva
n ije rasp ro stran jen ija no što to pokazuju činjenice. K resivo upo
treb ljav aju — ili su u potrebljavali — dio Eskim a i kanadskih In
dijanaca, a inače se jav lja samo rijetko u S jevernoj Am erici i
M eksiku; u Južnoj Am erici poznaju ga isključivo na Ognjenoj
Zemlji. K rajem ledenog doba nalazimo ga u Evropi, a tu je već
odavno, kao i u sjevernoj i centralnoj Aziji, zam ijenjeno krem e-
nom s čelikom. Z anim ljiva v rsta tog kresiva jav lja se u Indone
ziji, gdje se v atra pali pomoću krhotina lonca i kom adića bam
busa; bam busova trsk a sadrži, kako je poznato, mnogo sum pora.
N adalje veoma su rasp ro stran jen a razna kresiva od drveta. Tu
plam en n astaje uslijed topline tre n ja p ri piljenju, trlja n ju ili
bušenju. Ti postupci, koji na papiru izgledaju prilično zamršeni,
u stvarnosti nisu takvi, a uvježbana ruka u vrem enu od jedne
m in u te može proizvesti žar, koji se uz oprezno puhanje i p ri
kladnu gubu ili stijenj može rasplam sati. V atrena pila sastoji se
od dva kom ada zasječena bam busa, ili od jednog kom ada bam
busa i kom ada rotanga, p ri čemu se jednim kom adom »pili« po po
prečnoj brazdi drugoga koji služi kao podloga. Nju nalazimo
u razm jerno ograničenom području, koje se p ro stire preko dije
lova Indije, Indonezije, Nove G vineje i A ustralije, i jedva da
spada u n ajstarija ognjila. V atreno brazdilo im ali su već izum rli
Tasmanci, a uz to je bilo vrlo rasprostranjeno po otocima Tihog
oceana. Poznato je i kod različitih nerazvijenih plem ena poluotoka
M alake i Indije, a jav lja se ponegdje u sjevernoj Africi,
odakle je, vjerojatno, prem a jugu, p re k o S udana prodrlo u
Kongo. Sve do danas možemo ga naći i u nekim udaljenim k ra
jevim a Evrope, gdje ga u p o treb ljav aju kod izvijanja »žive vatre«.
Postupak je slijedeći: kolcem od tvrdog d rveta »brazdi« se amo-
tam o po đužinskoj brazdi nešto m ekše podloge. U principu su
naše šibice samo vatreno brazdilo usavršeno kem ijskim putem .
Najzad, vatreno se svrdlo pojavljuje u svim krajevim a zemlje,
84
često zajedno s ostalim kresivim a. U najjednostavnijem obliku ono

se upotreb ljav a tako, da se drveno svrdlo v rti između dlanova,
a ta se v rtn ja može pojačati n a razne načine, tako da se svrdlo
okreće pomoću rem ena ili luka. Tako rade Eskim i i razna plem e
na u Sjevernoj Am erici i sjevernoj Aziji. I sveto v atreno svrdlo
Indijanaca v rti se uz pomoć rem ena (si. 44).
Teško je sigurno odrediti, da li je starije vatreno svrdlo ili
vatreno brazdilo. V atreno se brazdilo očito jav lja kod naroda na
veoma niskom stupnju, ali zato je vatreno svrdlo mnogo raspro-
stran jen ije. Uostalom, u oba slučaja problem je isti. Zagonetno
je, kako se prim itivni m ozak sjetio da toplinu tre n ja spoji s va
trom i to je p itan je uzrokovalo mnoga razm išljanja i odgovara
jući broj knjiških m udrosti. Nagađalo se da je neki pragenije opa
zio kako se nekoliko suhih grana, bičevanih olujom, na k ra ju za
palilo. Ne znam da li je netko stvarno prom atrao kako na taj
način n astaje v atra, iako tv rd e da se to događa u džunglam a In d i
je; u svakom slučaju teško je objasniti kako je došlo do toga, da
se to bičevanje zam ijeni trljan jem ili bušenjem . Još m aštovitije
glave izrazile su m išljenje da su svećenici Sunca jednom načinili
sliku božanskog nebeskog tijela u obliku drvene ploče, koju su
onda s toliko svete istrajnosti v rtili oko njene osi, da se napokon
upalila. Nezavisno od toga činjenica, da se u slučaju vatrenog
svrdla v rti kolac, koji odgovara osi, a ne ploča, dovoljna je da
se u tv rd i kako je vatreno svrdlo sigurno mnogo tisuća godina
starije od poštovanja Sunca i svećenika Sunca. Još je u vijek n a j
v jero jatn ija hipoteza K arla von den Steinena. Ona izvire iz
činjenice, da je pilovina, koja otpada kod bušenja ili tren ja, iz
vanredno sredstvo da se na putovanjim a sačuva vatra. »Tko su
bili ti veliki prageniji, koji su pronašli kako da sami upale v a
tru?« p ita on. »Bijaše to nekoliko sirom ašaka u m okroj šum i čija
se guba gasila, a oni tog trena nisu im ali p ri ruci ni školjaka, ni
životinjske zube, ni krhotine od kamena.« P risiljeni nuždom po
kušavali su bušenjem i trljan jem drva o drvo — i kao sporedni
p ro dukt svoje m arljivosti, dobili su skupocjeni dar vatre. I to je,
razum ljivo, samo pretpostavka, ali ona ipak im a tu prednost da
nosi biljeg stanovite vjerodostojnosti; a jedva da se više i može
tražiti od događaja kao što je otkriće kresiva, koji se zbio tako
davno.
POČECI o b r t a
85
OBRAĐIVAO KAMENA
POZNATA je podjela p reth isto rije na kam eno, brončano i že
ljezno doba, čiji nazivi označavaju najvažnije sirovine za sječiva
dotičnog razdoblja. Ta je podjela naslućena već u starom vije
ku; i Hesiod je sačuvao sjećanje na vrijem e u kom se nije pozna
valo »crnkasto željezo«. L ukrecije se o tome izjašnjava sasvim
otvoreno i nedvosmisleno:
K asnije je čovjek otkrio snage željeza i bakra;

ali upotrebu bakra otkrio je najprije,
bakar je orao oranice i probudio
oluje rata . . .
K lasična se trad icija održala kroz stoljeća, a naročito je prije

spom enuti francuski historičar A. Y. G oguet na to gledao gotovo
jednako kao i mi; ali tek je C. J. Thomsen, stv arn i stvaralac »Sta-
ronordijskog muzeja« i osnivač Etnografskog m uzeja u Kopen
hagenu, osigurao konačnu pobjedu takvom shvaćanju i što je
najvažnije, dao je svojim pro m atran jim a u m alenom anonim nom
djelu »Vodič nordijske nauke o starom vijeku« (1836) naučni
dokaz njegove ispravnosti. Nama je danas, naravno, jasno, da se
ovaj redoslijed ne može svuda jednako prim ijeniti. U sjevernoj
Aziji, u Jap an u i najvećem dijelu A frike južno od Sahare, čini se
da je učinjen d irektni skok iz kam enog doba u željezno doba i
obratno, postoje područja kao Egipat, M ezopotam ija i P eru, gdje
s pravom možemo neku v rstu bakrenog doba u m etn u ti između
kam enog i stvarnog brončanog doba. U naročitim prilikam a, koje
nalazim o na riječnim nizinam a Južne A m erike, gdje u prirodi
uopće nem a kam ena, jedva da se i može govoriti o kam enom
dobu u pravom sm islu te riječi. Ali djelom ično je istinito, da je
svugdje u svijetu prije upotrebe m etala postojalo vrijem e kad su
se sječiva izrađivala jedino od kam ena, školjki, kosti i dr. (si. 43).
Sve vrste kam ena nisu jednako podesne za upotrebu i sve vrste
ne zahtijevaju istu obradu. N ajbolji je krem en i zbog toga, što
ga je u našim krajevim a bilo u izobilju, doseglo je naše2 kam eno
doba nedostižnu visinu. Ali i drugi silikati, kao kalcedon, jaspis
i običan kvare, mogu se upotrijebiti. Svi se odlikuju time, što se ne
mogu ravno kalati; kako su osim toga vrlo krhki, pucaju »školj-
kastim« lomom i stv araju poput noža oštre bridove. Obsidijan,
poznato crno vulkansko staklo, im a ista izvanredna svojstva i
bijaše, na p rim jer u starom Meksiku, veom a omiljeo m aterijal.
U sput rečeno, isti je slučaj s današnjim staklom za boce (si. 47)
D an sk o . (Op. p rev .)
86
i porcelanom i zbog toga je bilo vrlo teško održati prve teleg raf
ske lin ije u A ustraliji, je r su domoroci izolatore jednostavno
krali, da bi od n jih pravili šiljke za koplja.
Mnogo su m anje prikladne v rste kam enja kao što je granit, di-
jabaz, porfir, pješčanik i vapnenac. Usporedba izm eđu krem enih
sjek ira danske k u ltu re E rtobelle i norveških sjekira tip a Nostvet
iz istog vrem ena, dovoljno pokazuje razliku upotrebljivosti ovih
d v aju m aterijala. Te se v rste kam enja m oraju obrađivati drugim
m etodam a — tačkastim kresanjem i brušenjem — ali i tim e se,
naravno, mogu postići izvanredni rezultati. Isto to v rijed i i za
tv rd i i žilavi jad eit koji je svugdje na zemlji veoma traž en i bio
rado predm et trgovine. Svojstva škriljevca u mnogočem su slič
na svojstvim a kostiju i rogova i zato nije slučajno što su predm eti
od škriljevca naročito česti u arktičkom kulturnom pojasu, gdje
životinjske sirovine zauzim aju tako izvanredno m jesto. I na
k raju , steatit, neka v rsta talka, koji u potrebljavaju Eskim i i
Indijanci i koji je tako m ekan, da se može rezati gotovo jednako
kao i drvo.
U stanovljeno je na osnovu p rom atranja, da kod najnižih p ri
m itivnih plem ena kam en igra razm jerno podređenu ulogu i tim e
je po tk rijep ljen a pretpostavka da je vrem enu, u kome se kam en
počeo obrađivati, prethodilo »drveno doba«, kada se upotrebljava-
vao kam en u njegovu gotovo prirodnom obliku: slučajno saku
pljen šljunak odgovarajućih oblika, ili iveri nastali razbijanjem
nekog većeg kam ena. T reba p ri tom spom enuti da se lako može
steći pogrešan dojam o prim jeni kam enog oruđa kod danas po
stojećih »pranaroda«, je r je većina od njih putem razm jene s
naprednijim susjedim a ili na neki drugi način već odavno dobila
željezno oruđe. To vrijedi za Pigm eje (si. 4f) i plem e Vedda na
Ceylonu, Y um bre (Phi Tong Luang) u Stražnjoj Indiji i Indone
zijske N egrito. Iznim ka su Tasm anci i upravo su oni im ali ra
zm jerno razvijenu ind u striju kam ena. S druge je stran e sigurno
da se slučajno oblikovano kam enje stvarno upotrebljavalo i to
kroz čitavo kam eno doba. To pokazuju nevjerojatne količine k a
m enih otpadaka u prethistorijskim prebivalištim a i što se više
vraćam o u prošlost, to ih više nalazimo, sve dok ne dospijem o
do vrem ena u kome su se jedino oni upotrebljavali.
To nas dovodi do takozvanog problem a eolita, o kome su m išlje
nja još uvijek podijeljena. U talozim a iz tercijara, koji su, dakle,
stariji od ledenog doba, nađene su golem e količine kam enja, koje
je čitav niz sm ionih istraživača tum ačio kao dokaze o djelovanju
pralju d i; poetskim imenom zovemo ih eolitim a, tj., »kam enjem
ju tarn jeg rum enila«. Među ostalim takva su nalazišta pronađena
u cijeloj Zapadnoj Evropi, od P ortugala i Španije, sve do Engle
ske. Neka od njih potječu čak iz n ajstarijeg i srednjeg doba te r-
PO ČECI OBRTA 87
cijara i stara su dvadeset ili trideset m ilijuna godina. Već to po

buđuje sum nju, je r je sasvim nevjerojatno, da su ljudska bića
živjela već tako rano, u tako davnom periodu. Uz to treb a spo
m enuti da su ti eoliti gotovo odviše dobri, a d a bi mogli biti p ra
vi. Oni nem aju grubih oblika, koje bismo očekivali ako ih je
obrađivala nevjesta ru k a i kakve kasnije, u vezi s pekinškim p ra
čovjekom, stvarno nalazimo, već naprotiv, u n jih su pravilne oštri
ce i na izgled brižno oblikovani šiljci.
No nauka, razum ije se, uvijek m ora b iti sprem na da se povi
n u je činjenicam a, m akar koliko one malo p ristajale u stare, u sta
ljene teorije. Iako teško možemo o bjasniti oruđe tako visoke sta
rosti i tako dobre izradbe, ipak bismo ga m orali p rih v atiti kao
činjenicu, a k o se to stvarno ne bi moglo razjasniti n a neki
drugi način. A ovdje se radi upravo o tome. Raspolažemo čitavim
nizom nepobitnih podataka, koji dokazuju da n ajv arljiv ije pa
ralele sa stanovitim jednostavnim krem enim oruđem mogu n a
stati na posve p rirodan način, pritiskom ili pom akom u slojevi
m a zemlje. U tvornicam a cem enta, gdje se kreda m iješa s glinom,
često se dešava da slučajno kom adi krem ena zajedno s kredom
dospiju u mlin, tamo budu zdrobljeni i sm rvljeni, tako da se
nakon obrade jedva m ogu razlikovati od eolita. Zbog toga se vrlo
lako može p retpostaviti da su eoliti nastali u vrtlozim a stru ja ili
na sličnim m jestim a; brzina o k retan ja u cem entnom m linu, tačno
odgovara brzini stru ja n ja u rijeci, kao što je na p rim jer Rhona,
kad je n jen vodostaj visok. U naročitim okolnostim a i udaranje
valova o obalu može djelovati na sličan način. Zato im a dovolj
no m ogućnosti da se objasne eoliti iz starijeg tercijara, a da se
i ne pribjegne tum ačenju kako su ih izradila neka razum ska bića.
No čim dospijemo do posljednjeg razdoblja tercijara, stvar
izgleda malo drukčije. B arem u posljednjoj epohi, takozvanom
pliocenu, ne treb a olako odbaciti mogućnost, da se mogu naći
pravi, tj. um jetno načinjeni eoliti. Z apravo gotovo bi se moglo
reći, da ih m o r a biti. To se pitanje, dakle, ne odnosi toliko na
'njihovo postojanje, koliko na m ogućnost da ih se prepozna, a
čitalac će shv atiti da to nije tako jednostavno. Ne treb a voditi
računa samo o njihovom obliku, već i o nalazištu i još mnogo-
čemu drugom e; zato konačna odluka o tom problem u još uvijek
n ije donesena.
Dosad n ajstarije kam eno oruđe nađeno je u blizini S etija u
Alžiru, u Ugandi i u Pendžabu. Sva ona potječu od početka le
denog doba i samo su nešto m lađi kam eni predm eti, koji su isko
pani kod Č u-k’u -tjena zajedno s pekinškim čovjekom. M aterijal
je oskudan; uglavnom kvare i malo pješčanika i vapnenca, dok
krem ena uopće nem a, a oblici su sasvim jednostavni. Poneko je
kam enje dotjerano sa svega nekoliko udaraca, da bi se lakše mo

glo uh v atiti, dok je drugo oblikovano poput strugača i si. P ri tom
su n ajp rije od grom ada sračunatim udarcim a odlom ljene k rh o ti
ne i ploče, a zatim je od njih načinjeno oruđe. Tom prilikom
ostala je n etak n u ta glatka ploha s one strane gdje je odlom ljena
od grom ade, tj. na donjoj stran i sječiva. Na nalazištim a n ala
zimo kam eni m aterijal u blokovim a i većim kom adim a. Posljed
njih je godina otkriveno kam eno oruđe i u zem ljanim slojevim a
na Javi, gdje je nađen »trinilski m ajm unoliki čovjek« (Pithecan
thropus erectus). To je oruđe nešto m anje prim itivno od onog kod
C u-k’u -tjen a, ali njegova veza s trinilskim čovjekom još n ije do
kazana.
Iverašku teh n ik u nalazimo i na n ajstarijem oruđu u Evropi.
Više ili m anje čiste nalaze te v rste nalazim o u takozvanom pro-
tolitskom , ili starijem paleolitskom periodu, koji se, vjerojatno,
proteže od sredine ledenog doba, do posljednje velike oledbe3*5.
Takvi su nalazi otkriveni u području Sredozem nog m ora (i s
izdancima prem a istočnoj Africi), u zapadnoj i srednjoj Evropi
i u južnoj Rusiji. Osim toga mlađe, ali istovrsne k u ltu re proši
rene su preko Ceylona, Celebesa, A ustralije i Tasm anije. D anas
već izum rla tasm anska k u ltu ra pokazala je kako je prije spom e
nuto, napadnu sličnost s evropskom M ousterien-kulturom . U čita
voj istočnoj Aziji tra ja la je u p o treb a tih prim itivnih oruđa još
iu starijem paleolitiku, dok se u Indiji, zapadnoj Aziji, A frici i
Evropi razvila n ap rednija tehnika s brižljivim obrađivanjem blo
ka prije nego što se kalalo iverje. D ruga v rsta obrade krem ena
i sličnog m aterijala, sastoji se u tome, da se oblikuje samo jezgro
kam ena i u tom slučaju ne postoji glatka površina, gdje je k a
m en odlom ljen, već je kam en s obje strane obrađen. Glavno o ru
đe jezgraške tehnike je ručni klin, coup-de-poing francuskih arh e
ologa. U n ajstarijem , još nesavršenom obliku on je trostrano,
zašiljeno, grubo oruđe. Ali kasnije se pojavljuju izvanredno u sa
vršeni i elegantni tipovi. P rotolitskih k u ltu ra ručnih klinova
nem a u istočnoj Aziji. N asuprot tome oni su bogato zastupljeni u
zapadnoj Aziji i Evropi, kao i u A frici i Indiji, gdje se odlikuju
naročito prim itivnom izradom u području M adrasa (si. 48). Je d
no od posljednjih spom enutih m jesta vjerojatno je dom ovina
jezgraške tehnike. G ruba oruđa za udaranje, a to su u stv ari ručni
klinovi, izvanredno p ristaju u gustiš flore tropskih šuma.
3 K am e n o se d o b a d ije li u p a le o litik i n e o litik (od g rč k o g p a la io s -= s ta r,

n eo s = no v . lith o s = k a m e n ). S ta riji se p a le o litik sa d a p o n e k a d o z n a č a v a k a o
p ro to litik , a m la đ i k a o m io litik (od g rč k o g p r o to s — p rv i, m e io n — m ali). P o č e ta k
n e o litik a , u k o m e im a jo š m n o g o p a le o litsk ih o s ta ta k a , često se o d je lju je n a r o
čitim m e z o litsk im p e rio d o m (od g rč k o g m e s o n = sre d in a ). P a le o litik p a d a u le
d en o d o b a i zbog to g a n ije z a s tu p lje n u D a n s k o j; o v d je je k a m e n o d o b a , do t
z a je d n o s d o b o m k u ltu re E rtb b e lle m ezo lltsk o , a o s ta ta k je n eo litsk i.
SI. 35. (lijevo). Jiitski kućni stupovi koji se upotreb
ljavaju za izvijanje žive vatre (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 36. (desno). Prsluk spleten od biljnih vlati, Indi

janci Mataco, Gr an Chaco. Prsluk je preuzet iz
kulture Anda (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 37. Oruđe i oružje za lov tuljana na rupi u ledu, Eskimi Netsilik, arktička
Kanada. Šiljci harpune s uzicom, savijena kost za istraživanje oblika rupe u
ledu, maleni predmeti koji otkrivaju tuljanov dolazak. Žlica od kosti mosusnog
bika, lovačka torba od sobova krzna i dr. (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 38. Pastiri sa stokom , kraj između jezera Victoria i 'Tanganyika . Crte /te«
i vitki stas muškarca odaju da pripada doseljenom pastirskom plemenu, koje
je pokorilo Crnce—seljake (fotografija R. Hoier).
SI. 40 Velika Buddhina glava od ala
bastra, Burma (Nacionalni muzej, Ko
penhagcn).
SI. 39. Šiva pleše: on svladava zlo: velika brončana figura, vjerojatno iz
XIII. st. Iskopana je kod utvrde Dansborg, Tratiquebar, jugoistočna Indija
SI. 41. Kineska alegorija: otmjeni starac s djetetom; ova plastika se jos od
god. 1732. nalazi u danskoj kraljevskoj riznici umjetnina (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
PO C EC I OBRTA
89
Do p rije nekoliko godina sm atralo se da su dva spom enuta

oblika tehnike u kam enu nastala neovisno jedan od drugoga,
iako je jasno da je do m iješanja došlo vrlo rano. Ip ak to se gle
dište teško može dulje održati i u svakom je slučaju sigurno da
se oni od posljednjeg dijela ledenog doba i kasnije u pravilu ja v
lja ju zajedno u istoj kulturi. Takvo je stanje na sjeveru, koji je
iz razum ljivih razloga za vrijem e ledenog doba bio savim nena
stanjen. U Americi, koja je naseljena za vrijem e otapanja leda,
u n ajstarijim nalazim a takozvane k u ltu re Sandia i Folsom u pre
riji, kao i u naju d aljenijim predjelim a u P atagoniji i Ognjenoj
Zem lji, prevladava, iveraška tehnika, ali nije jedina.
Postepeno su pridošli novi i profinjeniji postupci. Vrlo se rano

počela oblikovati oštrica na naročit način, otkidajući od brida
strugotine, ili opreznim , dobro proračunatim udarcim a kam enog
čekića, ili pritiskom naročite naprave od jelenjih rogova i si.
Takve i slične utisne klipove nalazim o i u našem 4 kam enom dobu,
a Eskimi na A ljaski u p o treb ljav aju ih i danas. Tokom vrem ena
raslo je zajedno s brižljivim radom i veselje za taj posao i još
prije završetka ledenog doba proizvodio je narod Solutrea u F ran
cuskoj izvanredno oruđe od krem ena, čije su obje površine izra
đene finim i gustim usjekotinam a (»retušima«). N ajviši je stu
panj dosegnut u p reddinastijsko vrijem e u Egiptu i na k ra ju m la
đeg kam enog doba u Danskoj. D anski krem eni bodeži (si. 10) s
blistavom igrom svjetla na pravilnim , paralelnim usjekotinam a
oštrica, možda su najbolje krem eno oruđe koje je ikada načinje
no, a obrađivači krem ena toliko su vodili računa o njihovu izgle
du, da su bodeže — kako odaju pojedini tragovi — vjerojatno
n a jp rije brusili u određenom obliku, a tek ih onda klesali.
N ajstarije kam eno oruđe uglavnom je načinjeno od krem ena
ili m aterijala sličnog krem enu i to uz pomoć jedne od spome
n u tih tehnika. Očito je da u početku druge v rste kam ena nisu bile
rado upotrebljavane. To je razum ljivo, je r one, kako je spome
nuto, traže drugi postupak pri obrađivanju. Jed an od n ajstarijih
i n ajvažnijih je tačkasto okresivanje ili tesanje pomoću kam enog
čekića. To je polagana m etoda a i ne dobiva se zaista oštro sje-
čivo. Zbog toga je ta tehnika pogodnija za izradu kijača i sličnog
tupog oružja ili alata. U novije vrijem e tačkasto kalanje, okre
sivanje bijaše na sjeverozapadnoj obali A m erike n ajraširen ija
tehnika za obradu kam enog oruđa. Tamo, kao i n a drugim m je
stim a, gdje se postupa na isti način, barem oštrica se ipak dosta
čvrsto brusi. Nema sum nje da je brušenje pronađeno baš u vezi.*
* D an sk o m . (Op. prev.)
s vrstam a kam enja; misli se da se tek u m lađe kam eno vrijem e,

na p rijelazu iz doba k u ltu re Ertobelle u Danskoj, počeo brusiti
krem en. Osim toga u početku je brušenje još nesavršeno; čovjek
se zadovoljavao tim e da obradi oštricu i ukloni pukotine, koje su
nastale za vrijem e prvog, grubog okresivanja. Takvo djelomično
izbrušeno oruđe nalazim o već u m lađem paleolitiku (miolitik)
dakle, k rajem ledenog doba, u Evropi i zapadnoj Aziji, Stražnjoj
In d iji i Indoneziji. O tada se brušenje kam ena sve više u sa v r
šavalo. Sasvim razvijene neolitske k u ltu re s brušenim oruđem
pojavile su se postepeno u gotovo svim dijelovim a starog svijeta,
u O ceaniji i većem dijelu A m erike (si. 49, 50). U A u straliji i
Ognjenoj Zem lji u brušenju nikada nisu otišli dalje od p rv ih po
četaka. Tamo gdje je, kao u Oceaniji, kam eno doba trajalo sve
do naših dana, postignuto je pravo m ajstorstvo u obrađivanju
čak i tvrdog nefrita. K om ornik F. Sehested dokazao je pokusim a
da se čak i n ajfin ije poliranje može postići najjednostavnijim
sredstvim a — naravno uz pomoć velike strpljivosti. Za p rv u g ru
bu o bradu upotrijebio je kom ad plosnata g ran ita s oštrim šlju n
kom i vodom; za finiju izbrušenost izabrao je pješčanik, a za
(konačnu obradu, p ri kojoj se dobiva površina glatka kao ogle
dalo, upotrijebio je gladilo od škriljevca. Sehested je ustanovio da
se prvo b rušenje krem ene sjekire može dovršiti za m anje od
jednog tjedna, ako se radi šest sati dnevno.
Kao brušenje, tako je i n ajstarija m etoda za bušenje kam ena
usko povezana s tačkastim okresivanjem , ili bolje rečeno, n a j
starije bušotine izvedene su na taj način. M etoda je u tom obliku
isto tako stara kao i n ajstarije brušenje kam ena, tj., ona potje
če iz m iolitika zem alja Sredozem lja i srednje Evrope. Tek k a
snije, u neolitiku, počelo je pravo bušenje. U djetin jstv u arh e
ologije, kad su se još prepirali o sam ostalnosti kam enog doba,
bilo je teško u v jeriti protivnike da se kam en zaista može pro
bušiti bez m etala. Danas već odavno imamo dokaze za to, da se
sadašnji narodi kam enog doba pom ažu drvenim kolcem, vodom
i pijeskom. Na taj način Indijanci sjeverozapadne B razilije buše
bijele valjke od kvarca, koje nose kao najdragocjeniji ukras oko
v ra ta (si. 52). Papuanci Nove G vineje u potrebljavaju kom ad bam
busa; šuplja trsk a djeluje kao krunasto svrdlo i za sobom ostav
lja bušotine. Takve bušotine iz m lađeg kam enog doba nađene su
i u Evropi i pokazuju da je i ovdje bilo poznato krunasto sv r
dlo; um jesto bam busa upotrebljavale su se šuplje kosti i slično.
Ako najzad spom enem o da se otporne vrste kam ena mogu piliti
kam enom ili uzicom i vodom, čitalac će razum jeti da ni stari
obrađivači krem ena prije mnogo tisuća godina, ni njihovi da
n ašnji potomci, nisu u svom poslu bili loše oprem ljeni.
po ceci obrta
91
KOVAČ
KOVAČ je m ajstor svog zanata. N jegov rad uz plam eni viganj

okružuje ga m ističnim sjajem i zahtijeva predznanja koja nije sva
kom dano da usvoji, a koja također spadaju u njegovu struku.
U narodnim pričam a on je taj koji će najčešće lukavstvom pobi
jed iti zlo, a u životu znade m eđusobno zavariti dvije ljudske sud
bine kao užarene kom ade m etala. Nije prošlo mnogo godina otkad
je kovač iz G retna G reena m orao n ap u stiti svoj uzgredni posao
sk lap an ja brakova. U' mnogim je m jestim a kovač uživao velik
ugled. U Indoneziji k raljevi sinovi uče um ijeće kovanja, a u cen
tralnoj Aziji kao i u S udanu kovanje spada u najotm jeniji obrt;
u V ađaju kovači gotovo tvore državu u državi, s vlastitim »kra
ljem« i vlastitim sucima. No sasvim je drukčije kod plem ena Tibbu
u S ahari i istočnoj A frici (si. 53), gdje se kod nekih ham itskih
plem ena ili ogranaka pod utjecajem H am ita, s dubokim prezirom
g led a kovače.
N aročit položaj koji uživa kovačeva osoba, odražava se i na
njegovu poslu. Taj je često praćen nizom običaja naslijeđenih
predajom i tabu-pravilim a, koji d a ju izraz svem u tajnovitom što
je s njim u vezi i osiguravaju m u sretan završetak. N igdje to nije
izrazitije nego u Africi. Plem e B am bala u sjevernoj Rhodesiji
v jeru je da taljen je željeza ne može uspjeti, ako radnici za v rije
me posla ne žive posve odijeljeno i ako se njihove žene, koje su
ostale u selu u to vrijem e, ne prestanu um ivati i uljepšavati,
ukratko, one treba da se ponašaju kao udovice, koje su nedavno
izgubile muža. Uz to su potrebne različite vrste vradžbina, da bi
se rudača »pretvorila« u kovinu, i zato je »željezni doktor«, kome
su ta sredstva poznata, najvažnija osoba za vrijem e čitavog
postupka.
No posve je razum ljivo, što se kovini p rid aje tako velika va
žnost, iako, naravno, u početku nitko nije mogao slu titi u kojem
je ona opsegu pozvana da nosi k u ltu ru budućnosti. U stvarnosti
bilo bi gotovo nemoguće dom isliti do k ra ja kakvu sve ulogu kovi
na igra npr. u našem životu, u tolikoj smo m jeri ovisni o njoj.
iSvojstvo, da se lako obrađuje, njena čvrstoća i stotinu drugih
osobina, čine je nenadom jestivom i djeluju na sva moguća po
dručja. Kovač je prvi pravi specijalizirani radnik, a kako kaže
b ritanski arheolog Gordon Childe, obrađivanje m etala p rv i je po
četak m eđunarodne nauke.
Jed an od glavnih razloga što je tako dugo trebalo da čovjek
nauči iskorišćivati kovine, zacijelo je taj, što ih je bilo prilično
teško otkriti. Osim zlata i bakra, kovine se u prirodi gotovo ni
kada se p o jav lju ju čiste već kao sastavni dijelovi rudača, uglav
92
nom spojevi kisika i sum pora, koje treb a podvrći opsežnim pro
cesima, d a bi se izdvojila kovina. Zbog toga je razum ljivo da
upravo zlato i b ak a r spadaju m eđu n ajstarije kovine kojim a se
čovjek bavio. G rum en zlata ili b ak ra lako se može uočiti i tako
je m ekan i žilav, da se bez daljnjega može kovati i u d a ra ti batom
kao neke v rste kam ena. Na taj se način bak ar obrađivao u veli
kom dijelu S jeverne Am erike. Na G ornjem jezeru (Lake S upe
rior) nalaze se najveća nalazišta čistog bakra na svijetu; druga
su nalazišta na B akrenoj rijeci (Copper River) u A ljaski i u p re
djelim a zaljeva Coronation u sjeverozapadnom prolazu na k ra j
njem sjeveru. Eskimi i Indijanci su ih iskorištavali i hladno ko
vali oruđe i oružje (si. 51). V jerojatno su Indijanci na istoku S je
dinjenih D ržava znali b ak a r sm ekšavati grijanjem ; ali pravo ta
ljenje i lijev an je nisu ni u kom slučaju poznavali, tako da se ne
može govoriti o stvarnom bakrenom dobu. Čist b ak ar nalazim o
i u drugim krajevim a svijeta: u Cornwallu, provinciji Y unnan
u Kini, B oliviji u Južnoj A m erici itd. V jerojatno su pojave
takve v rste dale povoda daljnjem razvoju; je r u n ajm an ju ruku
u starom O rijentu postoje n a jsta riji i veoma rijetk i m etalni p re d
m eti od hladno kovanog bakra.
Ne znamo mnogo ni o tome kako i kada se n ajp rije počeo taliti
bakar. Možda je neki čovjek prim ijetio da se grum en b ak ra ili
bakrene rudače, koji je kao kam en s ognjišta dospio na v atru ,
počeo taliti; ali to je u svakom slučaju samo pretpostavka. No,
na jedan ili d ru g i način otkrilo se m eđutim da nije neophodno
potrebnoi tražiti samo čisti bakar, već da se kovina može dobiti
i iz rudače. Ovdje se nalazim o pred odlučnom prekretnicom , je r
tek je tim e stečena mogućnost za prim jenu m etala u većem
stilu. Osim m alene pokretne glinene topionice, cijevi za duva-
nje i kliješta, nisu bile potrebne druge priprem e; svaki se p rik la
dni kam en mogao u potrijebiti kao čekić, a drugi kao nako-
vanj. S takvim jednostavnim sredstvim a talili su stari Egipćani
kao i Indijanci u M eksiku i P eruu svoje kovine. Isti jednostavni
postupak nalazim o još i danas na stanovitim m jestim a u Indiji.
L ijevanje se odvija razm jerno lako, dok se proizvode samo jedno
stavni predm eti. Mnogo je zam ršeniji postupak koji nazivam o
d d r e perdue, i koji susrećemo u M ezopotamiji u najstarije, su-
m eransko doba. Tu se predm et n ajp rije m ora oblikovati u vosku;
onda ga se obavije glinenim omotačem, a kad se voštano jezgro
otopi, ostaje šupljina, koja se ispuni otopljenom kovinom. Da bi
se gotov predm et oslobodio, potrebno je razbiti kalup, tako da se
taj može u p o trijebiti samo jedanput.
M eđutim nas najviše zanim aju prilike u Starom svijetu, u kom e
je porijeklo naše vlastite k u ltu re kovina. Neki n ajstariji rudnici
PO Č EC I OBRTA
93
b a k ra na svijetu nalaze se na Sinajskom poluotoku; rudača se

ondje vadila već u IV tisućljeću p rije n. e., ako ne i prije. Vrlo
stare rudnike nalazim o i u A rm eniji, u blizini gornjeg toka Ti-
g risa i na drugim m jestim a Male Azije. Sa tih su m jesta stare
k u ltu re O rijenta opskrbljivane kovinom. Na žalost, zbog još p ri
lično neodređenog vrem enskog položaja nalazišta tren u tn o bi se
teško moglo reći kada i gdje su se kovine n ajp rije upotrebljavale.
N asuprot tome sve ukazuje na to da je upo treb i bronce preth o
dila neka v rsta bakrenog doba. Ali je ipak, s druge stran e sigurno
da se čisti b ak a r još dugo vrem ena upotrebljavao zajedno s bron
com. Tome su uzrok mnogi razlozi, od kojih je jedan, i to ne
m eđu posljednjim a, nedostatak kositra, prilično rijetk e kovine.
Tako je dokazano d a su sta rije od poznatih sum eranskih sjekira
u gradu Uru lijevane od bronce, dok su m lađe od kovanog bakra.
No to još ne znači da je upotreba bronce starija od upotrebe
b ak ra, već prije, da su rudnici kositra postepeno iscrpeni, ili da
je uvoz prestao iz nekih drugih razloga. Dok je bronca kao i
b ak ar bila poznata u posljednjem prethistorijskom razdoblju
(doba Džam đat-Nasr), samo se b ak ar upotrebljavao u još starijoj
k u ltu ri U ruk5. Iz toga se može zaključiti da se b ak a r počeo upo
treb ljav ati barem već u početku IV ili na k ra ju V tisućljeća.
A možda bi se m orali v ra titi još i dalje u prošlost, je r postoji
m ogućnost da se bak ar pojavio već u posljednjem dijelu tako
zvane k u ltu re al’Ubaid, koja je prethodila razdoblju U ruk. N aj
stariji k u ltu rn i sloj Suše potječe iz kam enog i bakrenog doba, i
srodan je s predsum eranskim , a uz to se b ak a r jav lja u m anjoj
m jeri u čudnovatoj, na žalost još nedovoljno poznatoj k u ltu ri oko
nalazišta A nau kod M erva u T urkm enistanu. U Maloj Aziji izgle
da da se bakreni predm eti jav ljaju p rije bronce, dok se u staroj
k u ltu ri na Indu u III tisućljeću prije n. e. bronca jav lja zajedno
s bakrom. Egipćani su poznavali bak ar već u prethistorijsko v ri
jem e, tj. u razdoblju B adari u IV tisućljeću, ali tek tri tisuće
godina prije n. e. stali su ga uvelike upotrebljavati. O tprilike u
isto vrijem e jav ljaju se n ajstariji brončani predm eti, no trebalo
'je oko tisuću godina dok su stekli prevlast nad bakrenim a. U
zemlji bogatoj krem enom prim jena kovina, u usporedbi s Me
zopotamijom, koja je sirom ašna kam enom , očito je zakasnila.
Pođemo li u Evropu dospijevam o u m lađa doba, no slika se bitno
ne m ijenja. S ta rija egejska k u ltu ra III tisućljeća poznaje b ak re
no oružje, dok se bronca u većoj m jeri ne upotrebljava prije
polovice II tisućljeća. I u drugim evropskim zem ljam a bak ar se
često jav lja na prvom m jestu. N ajstariji danski m etalni predm eti,
5 O n a js ta rijim k u ltu ra m a M ezo p o tam ije i E g ip ta p o d ro b n ije ćem o g o v o riti

u d ru g o m d ije lu ovog d je la n a s tr a n i 413 i si.
94 U V O D I M A T E R IJA L N A K U L T U R A
n a p rim jer nalaz iz Bygholm a kod Horsensa, uglavnom su od

b ak ra i uvezeni su iz inozem stva već u doba dolm ena i grobova
s kam enim hodnicima.
Što pokazuje ovaj pregled? P rije svega, da se b ak ar svagdje
probijao korak po korak već u samo kam eno doba. Može li se na
osnovu te činjenice tv rd iti da je postojalo stvarno sam ostalno b a-
(kreno doba, ovisi u neku ru k u o tome, što se pod tim pojm om
želi razum jeti. K am en se u velikoj m jeri još uvijek u p o treb lja
vao istovrem eno s bakrom . Tek s broncom, koja je očito otkrivena
vrlo rano, počinje stvarno m etalno doba; ali čak i tada kam en i
b ak ar i n adalje se upotrebljavaju.
Zašto se b ak a r m iješao s kositrom ? Bronca, tj. b ak a r s 10— 12°/'o
ikositra, tv rđ a je od čistog bakra; ali s druge strane b ak a r može
hladnim kovanjem postati tako tvrd, da nadm ašuje običnu, lije
vanu broncu. Dakle otpada staro objašnjenje koje se tem elji na
tvrdoći. Mnogo je v jero jatn iji razlog, što se bronca lakše lijeva
od bakra; ne samo da se topi kod niže tem perature, na oko 900
stupnjeva, nasuprot 1083 stupnja, kada se topi bakar, nego se
u njoj rjeđe stv araju m jehuri i šupljine, koje razaraju liv. Mo
žemo samo nagađati treba li m iješanje s kositrom zahvaliti slu
čaju i da li se to desilo na m jestu gdje je kositrena rudača bila
lako dostupna. Ali kositar je, kako je rečeno, vrlo rijetk a kovina.
Jed in a u p otrebljiva rudača je kositrovac. D anašnji najvažniji
rudnici, koji se nalaze na poluotoku Malaki, na dva m ala otoka
B anka i Biliton kod Sum atre i u N igeriji, ne mogu doći u obzir
kada se govori o proizvodnji u starom vijeku. Južna A m erika
im ala je vlastita nalazišta u Boliviji, koja bijahu preduslov za
am eričko brončano doba u A ndam a. U Evropi kositar se nalazi
— ili se nalazio — zajedno s bakrom u Španiji, C ornw allu i
srednjoj Evropi. Iako je Cornw all rano postao glavni snabdjevač
i cilj smionim vožnjam a Feničana po A tlantskom oceanu, iz sa
svim vrem enskih razloga nijedno od ovih m jesta ne može se
sm atrati domovinom bronce u starom vijeku. A to isto v rijed i i
za nalazišta u Y unnanu i Indiji. P reostaje još zapadna Azija, ra
ni k u ltu rn i cen tar staroga vijeka. U to se pradavno doba kositar
v jerojatno vadio u Iranu, oko Tabrisa i u sjeveroistočnim p ro
vincijam a A sterabad i K horasan; negdje u planinskim p red je
lim a zapadne Azije bronca je vjerojatno otkrivena u IV tisuć
ljeću p rije n. e. Otada se to um ijeće razm jerno brzo proširilo,
iako je, zbog teškoće da se nabave dovoljne količine kositra, na
nekim m jestim a dugo trebalo da se probije ta nova legura.
A kad je brončano doba zaista počelo, kakvo ga bogatstvo i
izobilje gotovo posvuda slijedi! Le bel age du bronze, lijepo b ro n
čano doba, kakvim ga s razlogom nazivaju francuski arheolozi. Ono
POČECI OBRTA
95
pada u vrijem e proljeća starih kultura, kada se prvi put razbuk

tala velika um jetnost. Tome su pridonijeli razni razlozi, od ko
jih je zacijelo jedan posvem ašnja vlast nad hirovitom kovinom,
kakva prije toga nikad nije postignuta. Skloni smo da previdim o
da procvat Babilona i Egipta stvarno pada u brončano doba, koje
ondje spada u historijsko vrijem e. Isto tako u Kini, gdje se ono
proteže od polovice II do duboko u I tisućljeće, u period dina
stija Šang i Cu; plem enita um jetnička djela tog doba još i danas
oduševljavaju sakupljače (si. 55). I daleko izvan žarišta kulture,
gdje nad zem ljam a još leži tam a prethistorije, osjeća se poriv za
ljepotom brončanog doba. Egejska k u ltu ra sa svježim m orskim
lahorom , M adžarska, sa čudnovatim i iznim nim razvojem i Dan
ska, koja je u brončano doba doživjela k u ltu rn u veličinu i pre
moć nad susjednim zem ljam a, kao nikada p rije ni kasnije! Da,
čak i daleko u Sibiru, u predjelim a oko M inusinska i K rasnojar-
ska na gornjem Jeniseju, raste pod utjecajem skitskih zem alja
jedna brončana k u ltura, a tragovi njenih um jetničkih ostvarenja
iosjećaju se sve do granica Kine. Poznavanje lijevanja b ak ra i
bronce nije ograničeno samo n a S tari svijet. Ono je bilo poznato
i u k ulturnim zem ljam a Am erike, u P eruu i Meksiku. U Boliviji
postoje bogati rudnici b ak ra i cinka, koji uslovljavaju brončano
doba u Andama. Dugo se vrem ena m islilo da je ono nastalo sa
mostalno, je r uglavnom pripada I tisućljeću naše ere, dakle
toliko kasno, da se čini nemogućim povezati ga s mnogo starijim
brončanim dobom Staroga svijeta. No ta je teškoća sada u k lo
njena, je r se pokazalo da korijeni peruanske k u ltu re sežu mnogo
dublje u prošlost nego što se to dosad pretpostavljalo. Osim toga
R. von H eine-G eldern nedavno je dokazao da tipovi kovina, orna
m entika i tehnika andskog područja pokazuju čitav niz sličnosti
s onima istočne Azije, gdje se brončano doba održalo vrlo kasno,
još u I tisućljeću prije n. e. On zbog toga sm atra da su u tom
periodu pomorci iz K ine i S tražnje Indije prešli Tihi ocean i uve
li m etalnu tehniku u Južnu Am eriku, odakle se ona kasnije pro
širila u Meksiko.
Bronca je dragocjena i plem enita kovina. Zbog toga je jeftino

željezo, do koga je pristup u većini m jesta na zemlji razm jerno
lagan, postalo tako značajno. Tek je željezo kovinu učinilo sva
čijim vlasništvom i potpuno istisnulo upotrebu krem enog oruđa,
koje se u brončano doba još uvijek upotrebljavalo. Bez ikakvih
teškoća postalo je kovinom Staroga svijeta. N ikada nije dospjelo
u A m eriku, A u straliju i Oceaniju, u svakom slučaju ne u takvoj
m jeri da bi tvorilo stvarni tem elj željeznoj industriji. Narodi
koji nastavaju periferiju sjeveroistočne Azije i još neka vrlo p ri-
96
m itivna plem ena južne Azije, također nikada nisu naučili da ga

obrađuju, već su ga u najboljem slučaju m ijenjali sa svojim civi
liziranijim susjedim a. A frika, ako gledam o u cjelini, pripada že
ljeznom dobu. No ono je u potpunosti nastupilo vrlo kasno —
izgleda da ni na jednom m jestu južno od S ahare nije počelo prije
sredine prvog tisućljeća naše ere, a plem e Batonga u južnoj
Africi došlo je do željeza te k u XVI stoljeću.
Zapravo je čudnovato da se željezo jav lja tako kasno u povi
jesti čovječanstva. To je jedan od paradoksa koji nam pokazuju
da razvoj ni u kom slučaju ne slijedi uvijek isti put. Željezo nije,
naim e, samo rasp ro stranjenije, nego se i lakše ob rađ u je od bron
ce, koju dobivamo na osnovu nekog, u neku ruku, čvrsto odre
đenog odnosa m iješanja dviju kovina. Zbog toga im a pravo istak
nuti norveški arheolog B rogger kad brončano doba naziva »lije
pom suvišnošću«. N ajstariji trag obrađenog željeza sta r je kao
i poznavanje bakra; ali tu se uvijek radilo o m eteorskom željezu,
a ne o istopljenoj kovini. N a isti su način polarni Eskim i d istrik ta
Thule sve do naših dana p rav ili noževe od velikih m eteora na
Kap Yorku, a njihovi srodnici, koji borave južnije hladno su ko
vali željezo, koje se nalazi čisto u bazaltu područja Disko. Čisto
željezo obrađivali su i Indijanci doline Toluca u Meksiku. Osim
takvih prilično usam ljenih pojava i m eteora, željezo uvijek n ala
zima kao rudaču: ako ne u žilama, onda kao m očvarnu rudaču
(limonit) u jezerim a i m očvaram a, koje su npr. u Danskoj sve do
novijeg vrem ena bile važan izvor za dobivanje željeza.
Dok željezno doba kod n as6 nastupa tek oko 400 godine p rije
n. e., u K ini čak nekoliko stotina godina kasnije, ono je u sta
rim ku ltu rn im zem ljam a Sredozem lja daleko starije. N ajstarije
željezno oružje koje poznajem o je sjekira iz, otprilike, god. 1400.
prije n. e., koja je nađena u sirijskom gradu Ras S ham ra, U ga-
ritu starog vije'ka. Poslije godine 1400. prije n. e. željezo se sve
obilnije jav lja u Babilonu. U Egiptu se to dešava kasnije. U
grobnici k ra lja Tut-ank-A m ona (oko 1350. pr. n. e.) nađeno je
svega 19 željeznih predm eta, koji su svi, osim jednog jedinog
bodeža, izrađeni dosta oskudnom tehnikom , a i još stotinu godina
kasnije željezo je očito u zem lji Nila bila rijetk a i tražena roba.
Za o sv jetljavanje n ajstarije povijesti dobivanja željeza služi nam
veoma važno saopćenje u često citiranom pismu, koje je hetitski
kralj H atušil III (otprilike 1275— 1250) napisao svom asir-
skom kolegi. Ovaj ga je očito molio da m u nabavi željeza, a H a
tušil je odgovorio slijedeće: »Što se tiče čistog željeza, zbog ko
jeg si mi pisao, tren utno ga u mom skladištu u K izzuvadni nem a.
T renutačno nije pogodno vrijem e za p rav ljen je željeza. Ono još
6 U D a n s k o j. (O p. p re v .)
f SI. 46. Oruđe starijeg kamenog doba,
nastalo okresivanjcm, pokrajina Čahar,
Mongolija (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 45. Luk i strijele sa željez

nim šiljcima, Pigmeji, Kongo
SI. 47. Šiljci koplja oci stakla

boce, zapadna Australija (Na
SI. 48. (desno). Grubi ručni klinovi, okolica Pondija, zapadno od Madrasa,
Indija (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 49. Velike, fino brusene kamene sjekire, okrug
Massim (lijevo) i gorje Hagen (desno), Nova Gvi
neja. One vjerojatno služe za obredne svrhe, a ne
kao oruđe (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 50. Veliki, ukrašeni kolut; nije poznato čemu

sluzi, Puerto Rico (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 51. Ženski nož i udica od bakra, Bakreni Eskimi,

arktička Kanada (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
PO C EC I OBRTA 97
nije gotovo; poslat ću ti ga čim bude gotovo. U sput ti šaljem sa

mo jednu željeznu oštricu mača.« Govorio hetitski kralj istinu,
ili samo pribjegavao uobičajenim diplom atskim izlikam a, koje su
toliko stare kao i odnosi izm eđu naroda uopće, jasno proizlazi,
da su Hetiti, koji su osnovali snažno carstvo u Maloj Aziji, bili
za svoju okolinu veliki dobavljači željeza. K izzuvadna prem a
najnovijim istraživanjim a obuhvaća istočni predjel m aloazijske
južne obale. Još je stariji jedan drugi izvještaj hetitskog k ra lja
A nitaša iz otprilike 1900. godine p rije n. e. On piše slijedeće: »Za
tim je knez od P uruškande podvrgnut mojoj moći. On mi je
donio prijestolje od željeza i žezlo(?) od željeza, kako je bilo
zapovjeđeno.« M oderna nauka ne sum nja bez razloga u vjerodo
stojnost svog saopćenja, jer čini se da je ono sastavljeno mnogo
kasnije, kad su kralj A nitaš i njegova djela već odavna postali
legendom. U svakom slučaju traženje takvog danka čini se u n a j
većoj m jeri anahronističkim . Ali sigurno je da n a jsta rija svje
dočanstva ukazuju na M alu A ziju kao dom ovinu željeza. U tome
se podudaraju i židovska i grčka tradicija. T ubal-kain, prvi kovač
biblije, m itski je praotac plem ena, koje su Grci nazivali Tiba-
rencim a, a koji su živjeli zapravo na sjevernoj obali Male Azije.
Zapadno od T ibarenaca stanovali su Halibijci, čije ime nalazimo
u grčkoj riječi čelik (chalyps). Sve, dakle, ukazuje na to da je
Mala Azija bila p rv a zem lja gdje se dobivalo željezo i da vrijem e
tog otkrića pada u sredinu II tisućljeća p rije n. e. Čelik, kako
su u starije vrijem e nazivali željezo, koji se mogao kovati (danas
je to kovano željezo s više od 0,4%> ugljika), nije mnogo m lađi
od čistog željeza; to se objašnjava tim e što se čelik razm jerno
lako dobiva, kad se željezo užari s drvenim ugljenom , naročito
ako se uz to nađu organske tv ari koje sadrže dušik.
Postupak pri taljenju željeza m ora da je u početku bio vrlo
jednostavan. U starije dansko željezno doba željezo se topilo od
lim onita u otvorenim , plitkim jam am a s pomoću drvenog ugljena
nakon čega bi se odstranila šljaka, a m etalna zrna zavarivala
kovanjem . Tek u m lađem željeznom dobu upotrebljavale su se u
Danskoj čunjevite jam e napunjenje glinom. U A frici se slične gli
nene peći zidaju nad zemljom. U T anganjiki one su visoke tri
m etra i pune se drobljenom rudačom i drvenim ugljenom . Oto
pljene porozne mase stav ljaju se zatim u m anje tignjeve za ta
ljenje, gdje se o d stranjuje suvišak ugljika. U zapadnoj i južnoj
Aziji takve su peći također svugdje uobičajene. Što su ih neki
putnici, s obzirom na njihov izgled, nazvali »visokim pećima«,
može se oprostiti. No taj naziv potječe zbog nerazum ijevanja p rin
cipa p rav ih visokih peći, koji se sastoji u tome, da se posao u
dužem vrem enskom razdoblju dana i noći ne prek id a čime se do-
biva produkt, koji je lako topiv, ali sadrži više ugljika od onog
u dubokim pećima. Izvan Evrope, gdje se prave visoke peći po
činju u p o treb ljav ati tek krajem srednjeg vijeka, poznaju ih samo
u istočnoj Aziji, a i tam o su skrom nih veličina.
D a bi se povećala tvrdoća i gipkost željeza otkrili su u starim
k u ltu rn im zem ljam a da se kovina može udarcim a čekića rasteg
nuti, zatim savinuti i taj se postupak ponavljao nekoliko puta.
Tim procesom oštrice iz Dam aska dobivaju fine uzorke, a jav an -
ski krisovi stiču velike plam teće linije. U Jap a n u je u tom e do
stignuto takvo savršenstvo, da oštrice m ačeva odaju taj postupak
tek jednom jedinom finom valovitom linijom.
P rim itivnom alatu, koji poznajem o još od tehnike bakra,
dodaje se — um jesto jednostavne cijevi za puhanje — m ijeh. U
istočnoj A frici i Sudanu on se jednostavno sastoji od dvije kožna
te kese, koje se izmjenično stiskaju i koje im aju zajedničku
izlaznu cijev; isti tip nalazim o u zapadnoj i centralnoj Aziji i
nešto izm ijenjen u Sibiru. D rugi oblik, koji se također jav lja u
Africi, ali je porijeklom , vjerojatno, iz Indije, im a um jesto m je-
hova dvije zdjele prekrivene napetom kožom; koža se u pravilu
spušta i diže pomoću palice-drška (si. 53, 56). N ajzad u južnoj
i istočnoj Aziji nalazim o m jehove-crpaljke, koji se sastoje od
p ara u sp rav n ih ili ležećih trsk i — na p rim jer od bam busa — s
pom ičnim čepovima. R asprostranjenost pokazuje, kako je osno
vana pretpostavka, da je m ijeh uglavnom povezan s tehnikom
željeza; no u E giptu ga poznaju već u XVI stoljeću p rije n. e.,
dakle nešto p rije željeza.
B akar, bronca i željezo korisne su kovine. Zlato, koje je pozna

to isto toliko vrem ena, čak još i duže od bakra, nikada to nije
postalo; ali zato m u se pripisuju druga dobra svojstva. U Egiptu
su sm atrali da ono im a svojstvo da p ro tjera dem one i iskazivali
su m u čast im enim a kao: davač života, simbol božice H ator. Inka
su u zlatu gledali suze boga sunca, a u starom je M eksiku krađa
zlata bila vjerski zločin, koji se kažnjavao tako da bi k radljivca
u čast X ipe Toteca, boga zaštitnika zlatara, živog odrali. N aravno,
razlog, što zlato nije podesan m aterijal za p rav ljen je alata jest
osim dragocjenosti, njegova mekoća. No ipak su pokušavali d a ga
obrade. U starim sum eranskim kraljevskim grobnicam a kod Ura,
Woolley n ije našao samo šljem i bodež, već i zlatno oruđe. Možemo
govoriti o pravom »zlatnom dobu« u Kolum biji, p rije španjolskog
osvajanja. Tamo su Indijanci um jeli zlato pojačati bakrom i čak
su svakodnevne predm ete, kao udice, dlijeta i šila ponekad p ra
vili od zlata (si. 54). Ono je bilo vrlo tvrdo, tako da su španjolski
PO C EC I OBRTA
99
vojnici, koji su dulje vrem ena ostali bez snabdijevanja iz domo

vine, čak i potkove pravili od zlata. Bogatstvo u zlatu bijaše tako
veliko, da je neka stara žena, koju su slučajno sreli, nosila na sebi
ukrasne predm ete u vrijednosti od preko 6000 dukata, koje je
dobroćudno prep u stila gram žljivim strancim a. S tom je zemljom
povezana stara legenda o El doradu, zlatnom knezu, u kojoj po
glavica, koji — jed anput u godini — za tu priliku sav posut zlat
nim pijeskom , n estaje u jednom od svetih jezera zemlje.
U još naprednijim zem ljam a, kao što su Meksiko i P eru, bilo
je fantastičnih bogatstava u tom plem enitom m etalu. Dok su Špa
njolci držali vojne snage u glavnom gradu Meksiku, otkrili su
slučajno ulaz u k raljev u riznicu, koja je bila puna zlatnih pred
m eta u vrijednosti od preko 27,000.000 franaka. K ad je Pizarro
izdajničkim lukavstvom uhvatio k ra lja Inka, A tahuallpu, obećao
je kralj kao otkupninu količinu zlata, kojom će napuniti sobu
dugačku 22 stope i široku 17 stopa, do visine čovjeka i po; osim
toga tu je p ro sto riju još dvaput htio napuniti srebrom . Ta golema
suma, koja bi otprilike m ogla odgovarati vrijednosti od 125,000.000
švicarskih franaka, stvarno je doprem ljena, a da nisu prošla ni
dva m jeseca — na to je P izarro naredio da se A tahuallpu zadavi.
Da i u Starom svijetu starovjekovni kraljev i nisu zaostajali u
raskoši, može se zaključiti po basnoslovnom blagu, koje se našlo
u grobnici Tut-ank-A m ona, pogotovu ako se sjetim o da je taj
v lad ar bio sasvim beznačajna osoba, a uz to je um ro u m ladim go
dinam a. U usporedbi s tim e čak i nalazišta zlata iz danskog bron-
čanog doba d jeluju samo kao blijedi odsjaj ovog raskošnog izo
b ilja na jugu.
Usprkos svem bogatstvu zlato je ipak uvijek bilo tako drago
cjeno, da se njim e m oralo štedjeti i predm eti su se samo pozla-
ćivali. N ajjednostavnije je, naravno, om atanje tankim kovanim
zlatnim pločam a ili zlatnim listićim a. Pozlaćivanje u v atri bilo je
u starom Egiptu nepoznato još za Ramzesa II, u drugoj polovici
drugog tisućljeća prije n. e., a am algam iranje živom uobičajilo
se tek u rim sko vrijem e. Tu susrećem o zanim ljiv p rim jer za to da
su na izgled sasvim razum ljive tehničke m etode izbjegle pažnji i
najciviliziranijeg društva. Iz predšpanjolskog vrem ena Južne Ame
rike poznate su velike količine pozlaćenih bakrenih predm eta i
uglavnom se mislilo da se pozlaćivanje vršilo živom, je r se svaki
drugi postupak činio nemogućim. Ali dr. Bergsoe je istraživanjem
takvih predm eta sa obale Ecuadora dokazao da je dotadanje
m išljenje bilo krivo i istovrem eno je objasnio pravi postupak. On
je vrlo jednostavan; ali, koliko se zna, taj postupak u Starom svi
jetu nigdje nije bio pronađen. Indijanci su bakreni predm et n a j
prije presvukli lako topivom legurom b akra i zlata; tim e je nastala
100
n eravnom jerna površina, koju se dotjerivalo čekićem. N a k ra ju

se b ak a r u leguri odstranio grijanjem ; on se pretvorio u bakreni
oksid, koji se otapao nekom kiselinom, možda sokom neke vrste
kiseljače (Oxalis pubescens).
Gotovo isto toliko dugo kao zlato bilo je poznato i srebro pa
izgleda da je u početku bilo dragocjenije. Početkom drugog tisuć
ljeća p rije n. e. čini se da je u Egiptu bilo dvostruko skuplje od
zlata, ali već nekoliko stoljeća kasnije odnos je bio obrnut. Ko
liko je jeftino bilo u starom P eruu možemo zaključiti po sre b r
noj im itaciji jednog pernatog ukrasa, koji se nalazi u danskom
Nacionalnom m uzeju i čija čitava površina pokazuje tragove n e
kadašnjih boja. Dokaz je za to, koliko su Indijanci Južne A m erike
napredovali u um ijeću m etalurgije, uostalom činjenica da su
oni — kako je dokazao dr. Bergsoe — znali u po treb ljav ati čak i
platinu, kovinu koja se u Evropi počela upotrebljavati tek u XIX
stoljeću.
DRVOREZBAR
GOTOVO da i ne treb a naglasiti kako su tvari, kao što je drvo,

kosti, jelenji rogovi i školjke u povijesti čovječanstva u p o treb lja
vane vrlo rano. Išlo se tako daleko, da se tvrdilo kako je kam e
nom dobu prethodilo neko »drveno doba« (usporedi str. 86). No mi
smo ipak vidjeli da to jedva može biti tačno, ako tim e mislim o na
vrijem e u kome se kam en uopće nije upotrebljavao. Za arheologe
je, naravno, velika nesreća, što drveni predm eti samo u izvanredno
rijetk im slučajevim a ostaju očuvani duže vrijem e. Ali zato se u
etnografskim m uzejim a nalazi opsežan m aterijal, koji pokazuje
kako su daleko napredovali prim itivni narodi sadašnjice u obrađi
vanju drveta. S kulpture plem ena u Kongu, bujna ornam entika
Papuanaca i M elanežana (si. 57), spretnost Sjeverozapadnih Indi
janaca u svim vrstam a drvenih rezbarija, od golemih totem skih
stupova i kanua, do grotesknih m aski i m alenih predm eta (si. 59)
sve to nedvosm islenim jezikom govori o sigurnom oku i uvježba
noj ruci.
T akođer već od n ajstarijih vrem ena upotrebljavale su se kosti,
rogovi jelena ili sobova i bjelokost i to od slonovih, m orževih
i narvalovih kljova. Zajedno s još uvijek zagonetnom lubanjom iz
P iltdow na7 u Južnoj Engleskoj, koja po m išljenju nekih antropo
loga pripada jednom od n ajstarijih oblika pračovjeka (Eoanthro- •
• N ed av n o je d o k a z a n o da je ta lu b a n ja n a u č n i fa ls ifik a t. (Op. ur.)
PO CECI OBRTA 101
pus dawsoni), nađeni su jedna jednostavna kam ena sjekira i neki

predm et koji je možda neka vrsta grubog noža ili oskudno obliko
vanog dlijeta od bedrenih kostiju nekog izum rlog slona (Elephas
antiquus?). A ustrijski arheolog M enghin sm atra da je, odgovara
jući razlici izm eđu protolitske iveraške i jezgraške tehnike posto
jala i treća protolitska kultura, koja se specijalizirala u obrađi
v anju kostiju i rogova. No to je, ipak, zasad samo još nesigurna
hipoteza. Ali sigurno je m eđutim , da su kod lovaca n a sobove u
Francuskoj ti m aterijali krajem ledenog doba igrali vrlo važnu
ulogu, jednako kao i u naše vrijem e kod Eskim a i drugih polar
nih naroda. U potreba školjka i puževih kućica pomalo je ograni
čena, naravno, zbog njihove veličine. Na nekim otocima Tihog
oceana, gdje nem a prikladnog kam enja, up o treb ljav aju divovske
školjke (Tridacna gigans) za prav ljen je oštrica za sjekire. Također
se na čitavoj zemlji u različite svrhe upotrebljava rožina.
V atra je jedno od najvažnijih pom oćnih sredstava prim itivnih
naroda prilikom obrade drveta. Bilo bi preteško divovske prašum e
rušiti samo kam enim sjekiram a i kada ponestane stabala koja je
srušila oluja — a to se često događa — čovjek traži pomoć vatre.
Tako je u XVIII stoljeću švedski botaničar P er K alm vidio kako
Indijanci istočne S jeverne Am erike pale v atru pri korijenu stabla
i pri tom uz pomoć m okrih krpa sprečavaju da se v atra ne ras
plam sa previsoko. Sličnim se postupkom dube debla kod gradnje
kanua, tako da se čovjek može zadovoljiti da pougljene dijelove
odstrani sjekirom . V atra je korisna i kod otvrđivanja i savijanja
drveta, iako kod savijanja često indirektno, jer se drvo sm ekšava u
pari ili toploj vodi. Tako Sjeverozapadni Indijanci ■prave velike,
prekrasno izrezbarene drvene sanduke od jedne jedine daske, koja
je trip u t uglasto savijena, a na četvrtom uglu sašivena ili svezana
(si. 59). Rogovi sobova mogu se na isti način sv ijati ili — ako se
to želi — rastezati. Eskim i im aju za to naročitu rupičastu napravu,
koja djeluje poput poluge (si. 58). Sasvim istu poznajem o s kraja
ledenog doba u Francuskoj i Švicarskoj. Ali arheolozi se još uvijek
p ridržavaju više čudnovata nego pogodna naziva »kom andna p a
lica« iako, vjerojatno, nije lako zam isliti paleolitske general-feld-
m aršale.
P ila nije prim itivno oruđe, iako je poznajem o još iz starog vije
ka (si. 60). P rim itivni se narodi služe drugim sredstvim a. Sjevero
zapadni Indijanci obaraju, na prim jer, velika stabla tako da u
drvo zabijaju klinove, a Eskim i često cijepaju naplavljeno drvo
— na koje rijetko nailaze — bušeći niz rupa, gusto jednu uz d ru
gu. Jedno od najvažnijih oruđa je, nem a sum nje, sjekira, i samo je
vrlo m ali broj plem ena sadašnjice ne poznaje. Domoroci Ognjene
Zem lje i K alifornijski Indijanci spadaju u te rijetk e iznimke.
P raoblik sjekire sigurno je ručni klin i nije isključeno da su neka
oruđa, koja arheolozi nazivaju ručnim klinovim a, bila usađena na

držak, što znači neka v rsta sjekira. K am ena sjekira nije nikakav
sitan alat. P utnici, koji su im ali prilike da prom atraju rad pomoću
kam enih sjekira, p otvrđuju spretnost, kojom su one bile up o tre
bljavane. Sehested je svojevrem eno dao učiniti nekoliko pokusa
s danskim kam enim sjekiram a i kod toga se pokazalo da se u
deset rad n ih dana može srušiti i iscijepati 26 jela debljine, otpri
like, 20 centim etara; a za podizanje brvnare, i to isključivo kam e
nim alatom , bio je potreban ukupno 81 radni dan.
Zato što se sjek ira rasprostranila po čitavu sv ijetu nem oguće je
na ovom m jestu dati pregled svih njenih m nogovrsnih oblika.
Vrlo je uobičajena i sigurno p ra sta ra valjkasta kam ena sjekira,
koju još možemo naći u udaljenim predjelim a M elanezije i koja
se u m anje ili više dalekoj prošlosti također upo treb ljav ala u
južnoj Aziji, A frici i Evropi. Plosnatija, prava sjekira sa šiljatim
hrptom , također je vrlo rasprostranjena i slične oblike poznajem o
u k u ltu ram a S rednje i Južne Am erike. Na istoku i jugu S jeverne
A m erike često nailazim o na tešku kam enu sjekiru, koja strag a
im a široku usjeklinu za držak, a u B raziliji nalazimo čudnovati
tip u obliku sidra s jako svinutom oštricom. Za Polineziju i kraj
kam enog doba Indonezije karakteristične su plosnate četvoro-
b ride sjekire s »ramenima« za vezanje. Tako bismo mogli još
mnogo n ab rajati (si. 61). Isto toliko v ariraju oblici od kovina:
afričke sjekire završavaju se često strag a dugačkim trnom , koji se
zabada u držak, ili čak koso kroz njega; druge — na p rim jer neki
tipovi brončanog doba, koji su prošireni na čitavom sjeveru S ta
roga svijeta od Velike B ritanije do Kine, im aju straga tu ljac za
u g lati držak, druge opet im aju rupu za držak, tip koji je izgleda
sam ostalno nastao u Starom svijetu i u Južnoj Am erici itd. N a
ročito je značajan položaj oštrice sjekire prem a dršku. Obične
sjekire s oštricom, koja je paralelna s drškom , uglavnom su po
godne za obaranje i cijepanje stabala, dok se samo cijepanje n a j
bolje obavlja teslam a, kojih oštrica, često nesim etrično stoji oko
m ito prem a dršku (si. 62). Na nekim m jestim a npr. kod Eskim a
i Sjeverozapadnih Indijanaca, upotrebljavaju se samo tesle. U In
doneziji i na nekim grupam a otoka u Oceaniji sjekire su tako du
hovito udešene, da se oštrice mogu o kretati i izm jenično u p o tre
b ljav ati na oba načina. Tipovi držaka su gotovo isto toliko razno
liki kao i oblici oštrica. Jed n a od veoma jednostavnih m etoda
uglavljivanja, koja je izm eđu ostalog uobičajena kod A ustralaca,
sastoji se u tome da se jedna savitljiva grana obavije oko oštrice
kao strem en i na krajevim a čvrsto sveže; još je jednostavnije, ako
je moguće zalijepiti oštricu pomoću smole uz držak, što se također
radi u A u straliji (si. 63). Ako je h rb a t sjekire, kao što je to obično
PO ČECI OBRTA 103
kod afričkih, u tak n u t u držak, onda je ovaj često gore zadebljan.
Tesle često im aju uglati držak, ili naročiti u m etak izm eđu drška
i sječiva (si. 62).
Nož je još stariji od sjekire. Svaka krh o tin a krem ena, svaki
imalo oštar iverak kam ena već je sam za sebe upotrebljiv kao nož.
Ako ga treb a nasaditi, dovoljan je najobičniji drveni držak ili
samo kom ad kože, kojim se om ota onaj kraj za koji će se držati,
Nož je univerzalno oruđe koje se ne u potrebljava sam o za obradu
drva, i iako se ovdje ograničavam o samo na nož za rezbarenje,
lako se može vidjeti da je opširno opisivanje svih tipova još teže
nego u slučaju sjekire. Vrlo često nalazim o naročite, svrsi p rila
gođene, tipove. U zapadnoj i centralnoj A u straliji neka plem ena
im aju npr. oruđe duga drška s kam enim dlijetom na jednom i
m alenom oštricom na drugom k raju ; ova im služi za urezivanje
dubokih brazda, koje su glavni sastavni dio njihove um jetnosti
ukrašavanja. Za dubenje drvenih plitica i si. izgleda da su Eski
mi i Indijanci S jeverne A m erike prvotno upo treb ljav ali kam ene
noževe k ra tk ih oštrica, koji su bili usađeni u savijen držak; to su
očito bili uzorci sadašnjih željeznih noževa, samo je svijanje p re
neseno sa d ršk a n a oštricu. Slični savijeni rezbarski noževi sa že
ljeznim oštricam a također su vrlo rasp ro stran jen i u sjevernoj Aziji
i Africi. Izvanredno prikladni za dubenje su osim tih i noževi Sje
vernih Indijanaca, koji im aju oštricu od dabrova zuba. U tropskoj
Južnoj Am erici u p otrebljava se zub drugog velikog glodavca ka-
piv arija (Hydrochoerus). F inije glačanje predm eta vrši se, u m je
sto strugom i turpijom , strugačim a od kam ena, školjaka ili dr.
Neka južnoam erička plem ena up o treb ljav aju zube divlje svinje i
možda su takozvani »noževi očnjaci« našeg8 kam enog doba služili u
iste svrhe. Strugači se mnogo u p o treb ljav aju i kod priprem anja
kože, zato ćemo o tome podrobnije govoriti u vezi s tim predm e
tom (str. 105 i si.).
Slijedeći p ra sta ri alat rasprostranjen po cijeloj zem lji je svrdlo,
koje također potječe iz protolitskog doba. N ajstarija svrdla vje
rojatno nisu bila nasađena. Da bi se olakšalo okretanje, upotre
bljavao se već vrlo rano rem en ili luk, čija se tetiva obavijala oko
drška i pom icala am o-tamo, a svrdlo se pritiskalo jednim kom a
dom, koji se držao izm eđu zubi. Ova se vrsta svrdla pojavila već
u starom Egiptu, a Odisej ga u p otrebljava kao sliku da prikaže
kako je oslijepio kiklopa. Savršeniji oblik je pum pno svrdlo, kod
kojeg je rem en pričvršćen na gornjem k ra ju drška, a luk pretvo
ren u prečku, koja se može pom icati gore-dolje (si. 64). Lučno i
pum pno svrdlo rašireni su po čitavoj sjevernoj A frici i Aziji;
odatle je pum pno svrdlo dospjelo sve do M elanezije, dok su Eski-
s D an sk o g . (Op. p rev .)
104
mi preuzeli lučno svrdlo. Ako pum pno svrdlo danas u p o treb lja
vaju neka indijanska plem ena, onda ga valja pripisati utjecaju
Evropljana.
Tako je jednostavno oruđe kojim većina prim itivnih naroda
gradi kuće i čamce, oblikuje oružje a često i um jetnine, koje će
svakog prom atrača ispuniti divljenjem . Tek na višim stupnjevim a
jav ljaju se savršenije naprave, koje se približavaju strojevim a.
Tako stru g koji nalazim o samo u k u ltu rn ih naroda Starog svijeta.
Jednostavniji oblici, gdje se pokretanje vrši s pomoću rem ena ili
luka, podsjećaju na svrdlo. Kod naprednijih tipova pokretanje
se vrši s pomoću podnožnjaka. K arakteristično je za sve prim i
tivne k u lture, što se one p ri obradi drveta, što je više moguće,
klone sastavljanja. Metode, kao što je spajanje šipovim a i d ublje
nje, p rip ad aju višem stupnju razvoja tehnike. Samo što se tiče
šarka Eskim i su prisiljeni na iznim ku, koju treba spom enuti. Zbog
nedostatka pogodnog m aterijala oni svoje sprave m oraju sastav
ljati od m alenih komada, koje spajaju povezivanjem ili šarkam a.
Proizvodnja posuda od dužica (bačvarska tehnika) prvotno je bila
ograničena na k u ltu rn e zem lje Starog svijeta i npr. igra zna
čajnu ulogu u Japanu. To što se jav lja i na G ronlandu treb a tu
m ačiti m alobrojnim slučajevim a utjecaja norm anske k u ltu re
srednjeg vijeka. Inače je, kako je već rečeno, kod prim itivnih
naroda uobičajeno da željeni oblik izrade od cijelog kom ada
drveta, otprilike tako kao što kipar oblikuje um jetničko djelo od
bloka m ram ora. Čak i kod izrade prekrasno ornam entiranih gole
mih zidnih ploča na poglavičinoj kući na Niasu, koja je danas
jedan od n ajv red n ijih eksponata indonežanske zbirke u danskom
etnografskom muzeju, prim ijenjen je ovaj nespretan i dugotrajan
postupak (si. 148).
No vrlo se m ali broj naroda u zanatstvu može sasvim odreći
spajanja i zbog toga su jako raširene različite vrste sredstava za
lijepljenje: u sjevernim krajevim a uglavnom se upotrebljava k u
hano ljepilo od rogova, kosti, otpadaka riba i si. Životinjsko lje
pilo bilo je poznato i u starom Egiptu; tamo je, uostalom , arapska
guma, koja se dobiva od vrste akacije, bila važna trgovačka roba,
koja se uvozila iz Nubije i sa obala Crvenog mora. U vezi s tim
veliku ulogu igraju b iljni produkti, naročito različite v rste smola.
Tako A ustralci nasađuju prim itivno kam eno oruđe na držak po
moću smole bodljikave trave (Triodia, često krivo nazivana Spi-
nifex). Jap an sk i i kineski lak također je neka v rsta smole, koja
se dobiva od Rhus vernicifere. Osim toga treba spom enuti da su
Indijanci tropske Južne A m erike prvi znali vaditi sok divljih
kaučukovaca (Castilloa elastica, Hevea brasiliensis i dr.) i upo
treb ljav ati tako dobivenu gumu.
SI. 53. Kovači iz krajeva između jezera Victoria i Tanganyika. Plosnat kamen
sluzi kao nakovanj. Čovjek na slici desno pokreće mijeh.
SI 54. Ukrasi nosa, uha i oruđe (dlijeto , silo i udica) od zlata. Departement
Antioquia, Kolumbija (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI 55. Kineska brončana žrtvena posuda, doba dinastije Šajig, X I V —X I st.
pr. n. e. {Muzej za umjetnički obrt, Kopenhagen).
SI. 56. Kovački mijeh, pleme Fan, Francuski Kongo (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
PO C EC I OBRTA
105
ŽEN SK I POSLOVI
KOD svih naroda na zem lji nalazimo da su izrada kamenog

oruđa, um ijeće kovanja i obrada drva, kosti i dr. izrazito muški
zanat. Naprotiv, čitav niz drugih vještina spada u interesnu sferu
žene. P odjela je u pravilu provedena vrlo strogo. Doduše Eskim
sigurno ne sm atra da m u je ispod časti da svojoj ženi pomogne
pri stru g an ju krzna, što je često težak i naporan posao, a i na lo
vačkim će pohodima, ako to bude potrebno, sam zakrpati odjeću.
Ali kod većine p rim itivnih naroda povučena je oštra granica iz
m eđu m uških i ženskih poslova. To može ići tako daleko da se
vjeru je da će, ako m uškarac samo dotakne neko naročito ženino
oruđe, to loše djelovati i uzrokovati nesreću u lovu. Tek kad je
k u ltu ra tako visoko, da su se razvili zanati kao profesije, m uškar
ci ulaze u područje ženskih poslova i postaju štavljači kože, lon
čari, tkalci itđ.
O brađivanje kože sigurno je prastaro. U potrebljavanje životinj
skih koža kao odjeće susrećem o na najrazličitijim m jestim a ze
mlje, a ne samo u sjevernim predjelim a. Čak ispod ekvatora
istočnoafrički Crnci nose ogrtače i druge odjevne predm ete od
kože i koža je v jerojatno uopće n ajstariji m aterijal za odjeću.
U potrebljavaju se najrazličitije vrste. Za polarne je zemlje n a j
pogodnije sobovo krzno, koje je jednako lagano i toplo, a jedina
mu je greška što uvijek pušta dlaku. Tuljanovo je krzno k ru tije
i hladnije i bolje pristaje blažoj i vlažnijoj klim i južnog G renlanda
i južne Aljaske. Savršen m aterijal za nepropusnu odjeću im aju
Eskimi u tankoj prozirnoj koži crijeva tu ljan a i m edvjeda (si. 65).
P tičje su kože tople i up o treb ljav aju se kao donja odjeća, samo
su vrlo lomne. V idra sjevernog Tihog oceana daje najdragocje
n ije krzno, a najčudnovatija je upotreba lososove kože; plem ena
na rijeci A m ur u S ibiru tako je vješto štave, da ona postaje nalik
na finu, bijeložutu kožu (si. 66). Indijanci S jeverne A m erike upo
treb ljav a ju djelom ično kožu jelena i sobova, dok su teške kože
bizona pogodne samo za ogrtače. C entralnoazijski nom adi nekoć su
upotrebljavali krzna i kože ovaca i konja. Isto tako Crnci istočne
i južne A frike na veliko u potrebljavaju volovske kože. L avlja i
leopardova krzna najčešće se čuvaju za poglavice. I Hom erovi su
junaci nosili lavlju kožu kao ogrtač.
Eskim ske žene odiru životinje pomoću naročitog noža, kojega
oštrica izgleda, otprilike, kao polum jesec ili segm ent kruga, a držak
je pričvršćen za tupu stran u sječiva. To je vrlo rasp ro stran jen i
očito jako stari tip, koji je prodro u A m erici sve do juga — čak
u P eru u postoje srodni oblici — a poznati su također iz kamenog
doba istočne Azije. Taj je nož prikazan na egipatskim slikam a, a.
još ga i danas možemo naći u Bugarskoj i Tirolu. Sedlarski nož

današnjice u stvari njegov je potom ak. N ijedno se krzno n e može
u p o trijeb iti čim se odere sa životinje. V jerojatno je brzo otkriveno
da je sirova koža k ru ta i nepodatna, da na kiši trune, a kad sunce
o p et zasija p re tv a ra se u oklop koji steže. Sva su plem ena našla izlaz
da tome doskoče, ali u tom pogledu nitko nije nadm ašio Eskime.
K ad se krzno osuši, često ga p ri sušenju napnu da se ne bi sk v r
čilo, onda treb a n ajp rije očistiti u n u trašn ju stran u od ostataka
m esnih vlakanaca i vezivnog tkiva. To se izvodi pomoću strugača
različitih oblika. Još i danas n a zapadnom G ronlandu možemo
vidjeti žene, koje u tom poslu u potrebljavaju samo školjku ili
plosnati kam en o štrih bridova: Ali u pravilu Eskim i im aju sav r-
.šenije tipove strugača, ili, kao u A ljaski, kam enu oštricu koja je
usađena u naročiti drveni držak ili, kao u Sjeverozapadnom pro
lazu, strugače od rascijepanih ili koso, prerezanih cjevastih ko
stiju, čija zglobna glavica tvori prirodno uporište za ruku. In d i
janci S jeverne A m erike u p ravilu također u p o treb ljav aju koštane
strugače, ali drugih oblika, izm eđu ostalog, rasječenu kost, čija
su oba zgloba sačuvana i predviđena kao dršci za obje ruke. Isti
tip, samo u d rv u i s usađenom željeznom oštricom, ra sp ro stran jen
je u cijelom S ibiru (si. 67). Ovdje se dalje ne možemo u p u štati u
opisivanje tipova strugača, već ćemo se v ra titi obradi kože. K rzna
sobova, mošusnog bika, m edvjeda i suhozem nih životinja uopće
Eskim i isključivo obrađuju struganjem . Tom jednostavnom m e
todom oni znadu krzna sobova učiniti glatkim i m ekanim a kao
b aršu n . Ako se s krzna želi skinuti dlaka, tada se često postupa
tako da ga se uroni u vodu (u A ljaski i na G ronlandu u urin), sve
dok dlake ne počnu ispadati, a tada ih je lako ostrugati.
Koža, koja se obrađivala samo struganjem , nije naročito tr a j
na. N ajbolje je ako se podvrgne nekoj kem ijskoj obradi. Jed n a
od n ajboljih metoda, a ujedno i n ajrasprostranjenija, sastoji se
u tom e da se koža obradi prikladnom mašću. N ajprije se taj po
stupak vjerojatno upotrebljavao za to da bi koža postala m ekana
i gipka. No u tom se slučaju postiglo više nego što se n a m jera
valo, je r m ast na zraku oksidira i pri tom nastaje spoj s vlaknim a
kože. Indijanci S jeverne A m erike običavaju krzna prem azivati
mozgom, u sjevernoj se Aziji za to upotrebljava ikra i jaja m or
skih ptica, koja sadrže riblje ulje; tu rsk i i m ongolski nom adi upo
treb ljav a ju kiselo kobilje m lijeko, neka plem ena istočne A frike
m aslac itd. K ad Eskimi G renlanda i A ljaske stav lja ju u stari
u rin tu ljan o v a krzna, koja su veoma masna, oni također nesvje
sno vrše neku vrstu m asnog štavljenja. U rin zacijelo otapa višak
m asti, ali još je uvijek preostaje dovoljno za održavanje kože. U
.Sjevernoj Am erici i sjevernoj Aziji običaj je da se m asno štavlje-
PO Č EC I OBRTA
107
n a krzna osim toga obrade i pomoću dima, i to tako da ih se obje
si n ad tinjajućom vatrom napola trulog drveta. Tim e ona stječu
toplu, svjetlosm eđu boju i prodoran m iris; prem a izjavam a In d i
janaca, oni to čine u prvom redu radi toga da bi koža postala
nepromočiva, ali m oram p riznati da m oja iskustva ne govore u
prilog ispravnosti takvog shvaćanja.
Š tavljenje pomoću biljnih tv a ri mnogo je m anje uobičajeno od
štav ljen ja mašću. Jednako kao i kod m asti, u početku sigurno nije
glavno svojstvo biljnih sredstava igralo važnu ulogu; prva je
sv rh a sigurno bila da se koža oboji. U sjevernoj A ziji i kod La-
ponaca u p o trebljava se odvarak od johine kore, koji koži daje
vrlo traženi crvenkasti sjaj. U A rabiji i A frici u sličnu se svrhu
u p o treb ljav a ju kore akacija i drugog drveća, a u K ini kora mo-
granja. Kod starih Egipćana kao sredstva za štavljenje vjero
jatn o su služile m ahune akacija, dok su Babilonci upotrebljavali
plodove hrastove šišarke. U svim tim slučajevim a najvažnija je
količina kiseline za štavljenje.
U sjevernom polarnom pojasu, kako je rečeno, u kućanstvu su
najvažnije kože, krzna i štavljenje. Južnije, m jesto krzna zauzi
m aju, u većoj ili m anjoj m jeri, drugi m aterijali. Na p rim jer pust,
koga u A m erici nema, ali je zato u centralnoj Aziji veoma ras
p rostranjen. Pusi se prvi p u t spom inje u Ilijadi, kad pjesnik opi
suje Odisejev šljem; »sašiven od k o ž e ... i u sredini bijaše pod
stav ljen pustom«. U staroj H eladi obrtnici i m ornari nosili su
p u stene kape. U Rimu su se pustene kape, pileus, davale oslobo
đenim robovima, kao simbol slobode i otuda potječe izraz ad pileum
voćare, »pozivati pod kapu od pusta«, tj. p o d jariv ati robove na
ustan ak obećavajući im slobodu. Perzijanci starog vijeka mnogo
su u p o trebljavali pust, a u Indiji i Kini spom inju ga već u IV
stoljeću p rije n. e. Ta velika rasprostranjenost pokazuje da je
zajednički izvor centralna Azija.
Nema nikakve sum nje da je prav ljen je pusta kod centralnoazij-
skih nom ada p rastaro (si. 123). K ineski izvori spom inju pustene
šatore kod H siungnu (Huna) i T ’u-hueh (Turaka) u VI stoljeću
naše ere. Za vrijem e iskapanja u H sinhjangu (istočni Turkestan)
nađeni su odjevni predm eti od pusta koji potječu, čini se, iz v re
m ena prije n. e. Visoku starost pusta u tom području dokazuju
različiti običaji vezani uz njegovu upotrebu. T urskim i mongol
skim knezovima, kao i slavnom Džingiskanu iskazivali su počast
na bijelim pustenim sagovima, slike bogova izrađivane su u pustu,
a mongolske žene izbjegavale su da izreknu uobičajeni naziv za
pust, već su se um jesto toga radije izražavale opisno. Mongoli,
K azaki i druga nom adska plem ena još su i danas vještaci u prav
ljen ju pusta. M etoda je sama po sebi vrlo jednostavna. Vuna, ili
108
k o stret rasprostre se u slojevim a po rogožini ili sagu, navlaži

se m ješavinom vode i m asti, te se tuče i izm jenično čvrsto zam ata
sad s jednog sad s drugog k raja saga. Taj se postupak nekoliko
p u ta ponavlja, a nakon toga gotov se pust pere i suši. Pust, koji
proizvode građani, po trajnosti se nikako ne može m jeriti s onim
što ga proizvode nomadi.
U potrebi krzna i kože srodna je upotreba kore. U sjevernim
šum skim predjelim a Starog i Novog svijeta brezova kora je ne-
nadom jestiv m aterijal. Sm ekšana a vodi ona se u potrebljava za
p rav ljen je košara i posuda svake vrste, čak se od nje šiju šatorska
krila i presvlake za kanu. Stružući s nje n ajg o rn ji vanjski tam ni
sloj često se dobivaju ukusni uzorci. Mnogo jednostavnija od sa
vršenih kanua od brezove kore jesu priprosta vozila od kore, koja
se upotreb ljav aju u nekim m jestim a A ustralije i Južne A m erike
(str. 226 i si.). No na jugu je kora u m nogim slučajevim a u d ru
ge svrhe preuzela ulogu kože, naim e kao sirovina za proizvodnju
»tkanina« od kore. To uglavnom vrijedi za velik dio tropskih k ra
jeva A frike, Indonezije, Oceanije i Južne Am erike. Ali i u S red
njoj i Sjevernoj Americi, sve do sjeverozapadne obale, nalazim o
»tkanine« od kore tzv. tapu. U tropim a se uglavnom u p o treb lja
va kora različitih divljih v rsta smokava, dok se u O ceaniji n a j
češće u p o treb ljav a kora p apirnjaka (Broussonetia papyrifera).
Osnove proizvodnje su uglavnom svugdje iste. U potrebljiv je samo
u n u ta rn ji m ekani liko, pa se zbog toga tvrdi vanjski sloj m ora n a j
prije zguliti. Tada se liko sm ekša u vodi i tuče kratkim izbrazda-
nim toljagam a, sve dok se tvrda vlakna ne slome i ne preostane
laka, m ekana, ali, naravno, dosta lom na tapa. Polinezijci su m a j
stori u izradi »tkanine« od kore ili tape, kako je oni nazivaju. Na
T ahitiju nije samo svaka obitelj, nego su i čitava sela im ala n aro
čitu kuću kojoj se proizvodila tapa. Tamo bi često nekoliko sto
tina žena sm ijući se i pjevajući obavljale taj posao. M aterijal se
polagao na podlogu od tvrda drveta i tukao drvenim četvorobridim
toljagam a (si. 68). U početku se udaralo stranom na kojoj su n a j
grublje brazde, a na k ra ju onom na kojoj su najfinije. K ad bi do
gotovili pojedine komade, spajali bi ih tako da su rubove u tu ca-
vali jedan u drugi. Na taj su način Polinezijci proizvodili tapu d u
gačku oko pedeset m etara i široku dva do tri m etra. U zapadnoj
Polineziji sastavljali su kom ade prem azujući rubove vodom u
kojoj im a ljepila. Na k ra ju su gotovu tapu prem azivali biljnim
odvarkom, da bi postala nepromočiva. Ponekad su je bojadisali ili
su na n ju utiskivali uzorke. Čak su se i žene i kćeri poglavica
bavile proizvodnjom tape.
Imamo razloga da pretpostavljam o, da je tapa nekoć već bila
poznata u istočnoj Aziji, jer doista proizvodnju papira, koja kako
PO C EC I OBRTA
109
je poznato potječe iz Kine, m oram o sm atrati direktnim nastavkom

proizvodnje tape. Ne samo m aterijal, već i prim ijenjene metode
istovetne su u svemu što je bitno. Također našoj pažnji neće
izbjeći kako postoje stanovite sličnosti izm eđu tape i pusta; ali
ne može se točno ustanoviti radi li se ovdje o historijskoj pove
zanosti.
Ž E N S K I P O S L O V I (N A STA V A K )
SVUGDJE na svijetu koriste se posude različitih oblika, i u

njim a se čuvaju kojekakve sitnice. No rijetko se gdje može naći
tako pogodan m aterijal, za to kao što je brezova kora. Zbog toga
je u većini krajev a rasprostranjeno različito pletenje košara, koje
je vjerojatno tek u industrijskoj k u ltu ri našeg vrem ena stalo n a
zadovati, je r nam ona stavlja na raspolaganje druga sredstva.
Jed a n od n ajjednostavnijih načina p rav ljen ja košara gotovo se i
ne može nazvati pletenjem , već prije nekom vrstom šivanja. Sa
stoji se u tome da se svitak slame, sm otak korijenovih vlakana ili
si. omota u spirale, p ri čemu se pojedine vijuge postepeno na raz
ličite načine vežu slamom ili »sašiju«. Taj nam je način poznat iz
naše v lastite seljačke k u ltu re pod imenom vezanje trske. No on
je vrlo rasprostranjen. U zem ljam a Sredozem lja i u Sudanu vrlo
je važan, a u istočnoj Aziji, M elaneziji i A ustraliji spada u n a j
sta riji sloj kulture. U Am erici ga nalazimo od Eskim a pa sve do
domorodaca Ognjene Zemlje, a najsavršenije se razvio kod kali-
fornijskih plem ena. N ajdragocjenije košare potpuno su p re k ri
vene upletenim ptičjim perjem , te površina nalikuje na m ekani i
gusti sloj krzna; ona blista u crvenim , žutim i crnim bojam a, koje
su još jače istaknute nizovim a bisera i ukrasim a od sedefa što niz
n jih vise (si. 69). No upravo ti prekrasni predm eti služe samo za to
da bi ih uništili u čast m rtvim a, što dokazuje kako su ponekad
čudnovato iracionalni tokovi misli prim itivnih naroda!
P letenje košara pokazuje toliko m noštvo raznolikosti i bilo bi
sasvim nemoguće da ih na ovome m jestu potanko opišemo. Osnovno
je, da se dva, rjeđe tri dijela spleću u jednu cjelinu, svejedno po
činje li posao od dna košare ili — kao kod pletenja palm inih
listova — od rubova. N ajsirom ašniji je oblik, naravno, onaj u kome
oba dijela ostaju ista i isprepleću se međusobno, čas jedan iznad,
čas ispod drugoga, stvarajući jednostavne uzorke k vadrata ili
šahovske ploče. No vrlo se m ali broj naroda na tome zadržao. Po
m akom »potke« u odnosu na »osnovu« (preskakanjem ) dobiva se
uzorak koji odgovara tehnici uzorkovanog tkanja. N a ta j su način

pletene mnoge ukusno izrađene košare u G uayani i drugim m je
stim a Ju žn e Am erike. U drugim slučajevim a uspravni dio (osno
va) može ostati ravan, dok potka teče kao kod p leten ja lješe;
podvrstu tog oblika dobivamo, ako upotrijebim o dvije potke, i ovi-
jem o ih oko osnove. Neke od n ajfinijih košara na svijetu pletene
su na taj način. Taj ćemo način naći u zapadnoj Sjevernoj A m e
rici, u plem ena Tlingit i Aleuti. Njihove su košare tako savršeno
izrađene, da uopće ne propuštaju vodu. Upotrebom različito obo
jene slame, m otanjem potke ili osnove, ili preskakanjem jednog
ili više dijelova, mogu se dobiti najrazličitiji ornam enti i zbog toga
je potpuno opravdano m išljenje da je pletenje košara u razvoju
um jetnosti ostavilo duboke tragove (si. 70). P letenje košara u stv a
ri se približava proizvodnji hasura. One su, ne samo u Oceaniji,
dostigle takvo savršenstvo, da se neke od n jih po finoći i mekoći
p rib ližav aju tkaninam a. Kako smo već prije spom enuli, odjeća
M aora bila je načinjena od hasura takve vrste (str. 54—55).
P leten je h asura vodi do um jetnosti tkanja.
P rije nego što ćemo o njoj govoriti, m oram o kazati nekoliko
riječi o proizvodnji n iti i pređe, koje su nužna p retpostavka za
tkaninu uopće. V jerojatno više ne treba podrobnije objašnjavati
da su raznovrsna pomoćna sredstva za vezanje p ra sta ra p o ri
jekla. Ona su mnogo starija od svakog oblika tk an ja i m ijenjaju
se, od lom nih trak a lika, do solidnih kožnatih rem ena. N ekiput
su za tk an je dovoljna prirodna biljna vlakna, koja prethodno ne
treb a presti. Plem e A inu sjevernog Jap an a upotrebljava liko od
brijesta, narodi Konga vlakna palm e Raphia, a neki indonezijski
i m ikronezijski narodi vlakna banane. No u pravilu ipak tre b a
m aterijal prije upotrebe ispresti u niti. U polarnim zem ljam a ko
nac se pravi od sobovih tetiva. Režu ih u tanka vlakna, koja se
predu valjanjem po butini ili obrazu. Još i danas u L aponiji ili
G ronlanđu mogu se vidjeti žene kako na taj tisuće godina sta r
način, proizvode konac od tetiva. Ali, još na sasvim prim itivnom
stu p n ju k u ltu re možemo naći naročita pomoćna sredstva za p ro
izvodnju konca. A ustralski domoroci, čija je »odjeća« zacijelo vrlo
jednostavna, u p o trebljavaju ipak trakove od životinjske i ljudske
kose, zbog čega nježni spol m ora često puta ukras glave žrtvovati
na o lta r tehnike. Kosa se prede u niti pomoću vrlo jednostavnog
ručnog v retena (si. 71).
No na taj način čovjek nije mogao doći do mnogo većih rezul
tata. Trebalo je pozvati u pomoć druga pomoćna sredstva i čim se
čovjek izdigao iznad stupnja lovca i sakupljača, došle su u obzir
domaće životinje i ku ltu rn e biljke. Već u starom vijeku pozna
vali su značenje ovce, kao proizvođača za nas neophodne vune.
PO C EC I o b r t a
111
N ajstarija danska odjeća iz poznatih lijesova u hrastovom deblu

iz starijeg brončanog doba načinjena je od grube ovčje vune. Osim
toga gotovo sasvim sigurno znamo da se tam o vuna u p o treb lja
vala već u m lađe kam eno doba. Ostaci tk an ja iz istog vrem ena
pronađeni su u švicarskim sojenicam a9. U starom S um eru uzga
jala su se velika stada ovaca. Njihova se vuna prerađ iv ala u tkani
ne nam ijenjene hram ovim a. P rvotno u A m erici n ije bilo ovaca; na
visoravni P eru a Indijanci su vunu dobivali od lam a i alpaka. Ova
posljednja životinja srodna lami, im a tako finu vunu, da stari
španjolski autori nisu mogli dovoljno nahvaliti mekoću tkanina.
Svila je dar Kine profinjenom svijetu. S vilena buba (Bom byx
mori), čije se ličinke hran e lišćem bijelog duda, može se u pot
punosti sm atrati »domaćom životinjom«, koja je vjerojatno već
u doba Šang oko sredine II tisućljeća p rije n. e. bila u službi
čovjeka, a sasvim sigurno za vrijem e slijedeće dinastije Ču. Kad
je Rim, željan raskoši, upoznao svilu, postala je ona najtraženi-
jom robom i ne baš n ajm an ji razlog, za to da je trgovina s Azi
jom, ako se može vjerovati P liniju, predstavljala carstvu godišnji
gubitak od 100 m ilijuna sestercija. »Svilena cesta«, koja je vodila
preko azijskih pustinja, postala je velikim trgovačkim putem iz
m eđu Istoka i Z apada u starom vijeku. Ali, u početku je svila
bila tako skupocjena, da su je m iješali s vunenim ili lanenim n i
tima. R asipni kao i poročni car Elagabal (218—222) vjerojatno je
prvi nosio togu od čiste svile. Kinezi su dugo vrem ena čuvali ta j
nu proizvodnje svile. Zbog toga je ona u Evropu dospjela tek u
VI stoljeću. Kako govori poznata legenda, nekoliko je m onaha
kriom ice prenijelo ja ja svilene bube u svojim šupljim štapovim a.
P rije su u zem ljam a Sredozem lja osim vune mogli u p o treb lja
v ati samo jednostavne m aterijale: lan i pam uk. L an se sadio u
Sum eru, Elam u i Egiptu, u posljednjem sigurno već u prethisto
rijsko vrijem e i stari Egipćani su se uglavnom odijevali u čisto
bijelo laneno platno. V rsta lana, koju su oni upotrebljavali, jed
n aka je onoj, koja se kasnije svuda proširila, a znamo je i po n a
lazim a iz kam enog doba Skandinavije (L inum usitatissim um ). Me
đutim u švicarskim sojenicam a i u željeznom dobu u Italiji upo
treb ljav ala se neka druga, višegodišnja v rsta (L inum angustifo-
lium), koja ne bi mogla izdržati zimske hladnoće sjevernih p re
djela. K onoplja (Cannabis sativa) potječe iz centralne Azije, ali
su je već u starom vijeku uvezli u Evropu. P am uku je toplina
p o treb n ija nego lanu i konoplji pa m u je dom ovina S tari svijet
i tropska Azija. Jedna se v rsta pam uka (Gossypium herbaceum)
9 P re th is to rijs k a n a la z iš ta n a o b a la m a je z e r a u Š v ic a rsk o j s o sta c im a so je

n ica. (Op. u r.)
U V O D X M A T E R IJ A L N A K U L T U R A
112
sadila u Indiji već u vrijem e kad je u trećem stoljeću prije n. e.

evala stara k u ltu ra na Indu i spom inju ga u jednom opisu Ninive
oko 700. p rije n. e. Grci su upoznali pam uk tek za vrijem e A lek
sandrova pohoda, a stvarno su ga u Sredozem lje uvezli A rabljani.
F rancuska riječ coton i engleski izraz cotton vode porijeklo od
arapskog naziva za pam uk. Iz Indije je pam uk također uvezen i
u Kinu, gdje vunene tkanine nikada zapravo nisu postale b itni
dio odjeće. N aročite je vrste afrički pam uk (G. arboreum). U No
vom svijetu Indijanci su također im ali vlastite vrste pam uka (G.
hirsutum , G. barbadense), koje bijahu rasprostranjene i preko
tropskih i polutropskih područja, sve do juga S jeverne A m erike.
Kako je poznato, danas su upravo tam o najbogatije žetve pam uka
na sv ijetu i jeftin je pam uk sada u centru borbe in d u strije za
svjetsko tržište; u naše doba zaista se može reći C otton is K ing!10
Bilo da je sirovina ovčja vuna, n it svilene bube, vlakno lana i
konoplje, ili dlakavi ovoj pam učnog sjem ena, uvijek je treb a
poslije čišćenja pomoću grebena, grebenjača i si. ispresti u jednu
nit. Ručno se vreteno jednostavno sastoji od štapića s uteg,om
bilo kakve vrste, koji podržava vrtnju. No ovdje nećemo dalje
opisivati različite m etode predenja. Treba dodati samo toliko, da
je korisna pomoć kolovrata tek kasnije otkriće, koje se ograni
čava na k u ltu rn e zemlje Starog svijeta, a ni tamo on nije uspio
posve istisnuti ručno vreteno. P rije ne mnogo godina nalazili
smo ga još i u Danskoj. Evropska preslica, koja se jav lja tek k ra
jem srednjeg vijeka ili u renesansi, m ožda je samo usavršeno
izdanje azijske, koja nije samo jednostavnija, već sigurno i
starija.
Konac je p rv i korak prem a um jetnosti tkanja. Bez obzira na
to, čini se, da se poriv za proizvodnju tkanina javio s različitih
strana. Jed n a od polaznih tačaka je pletenje m reža, čija je k a
rak teristik a da se nit nastavlja, dakle nije razdijeljena u osnovu
i potku, kao kod tkanja. Mreže za ribolov i lov poznate su gotovo
na cijeloj zemlji, od najprim itivnijih do n ajrazv ijen ijih naroda,
a oruđe, za koje sm atram o da su bile igle za pletenje m reža, po
tječu iz dalekog prethistorijskog vrem ena. Mreže sitnih očica ta
kođer su osnova šarenih pernatih ogrtača, koje domoroci na H a-
vajim a i brazilijanski Indijanci sm atraju najotm enijim ukrasom .
Nekoliko tih prek rasnih prim jeraka spadaju u velike rijetkosti
danskog etnografskog m uzeja (si. 72, 139). No pravom je tk an ju
ipak bliža čudnovata v rsta ogrtača sjeverne i zapadne S jeverne
Am erike. Oni se sastoje od zavrnutih trak a zečje kože, koje stv a
ra ju labave petlje (ne čvorove). Na taj se način dobiva debela,
m ekana i izvanredno topla tkanina. Istu tehniku izvedenu u vuni
P a m u k je k ra lj, tj. v lad a. (Op. ur.)
SI. 61. Kamene sjekire: a) Java; b) S. Domingo; c) Novi Zeland; d)
Massachusetts; e) Brazil (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 63. Kamene sjekire i kameni nož iz
Australije. Lijevo, kamena oštrica nasa
đena pomoću smole, područje rijeke Mur-
chinson, zapadna Australija; desno, držak
sjekire od savijene grančice, Queensland
SI. 62. Sjekire s kamenom oštricom. Vjerojatno su donesene prilikom Schoute-
nova putovanja oko svijeta 1615— 1617 iz Futune. U tom slučaju to bi bili naj
stariji predmeti koji su iz Polinezije doneseni u Evropu (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 64. Lučno svrdlo; lijevo, Fun-

guzi, Sibir, desno, Eskimi Angmag-
salik, istočni Gronland. U sredini
purnpno svrdlo, Pueblo Indijanci,
New Mexico (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
po Ce c i o b r t a 113
poznajem o iz bolivijske visoravni i našeg11 brončanog doba. Ona

se, uostalom , još i danas upotrebljava za izradu v rtn ih i ribarskih
košara i isto je tako općenito uobičajena kod p rav ljen ja torbica
u Africi, Južnoj Am erici, M elaneziji i A ustraliji. Na isti način
p rave Koreanci i Kinezi neku vrstu prsluka od tankih trak a
rotanga, koji ljeti nose ispod tkanine, je r tako sprečavaju da se
lijepi za kožu.
D ruga je stara m etoda pletenja, iz koje se razvilo tkanje, te h
nika petlje. N iti se napnu na okvir i izm eđu njih se gore i dolje
ugura dva štapića, i to tako, da podijele niti u dva zijeva. P ri
tom svaka druga n it protječe prije štapa i svaka slijedeća iza
njega. Očice se stv ara ju tako, da se konci određenim postupkom
prstim a isprepleću, tako da se tkanina postepeno tke odozgo p re
m a dolje i obrnuto. Tehnika petlje upotrebljavala se kod nas*12
od brončanog doba sve do danas, a poznata je bila i u Heladi,
kao i u starom Egiptu.
Time smo napokon dospjeli do pravog tkanja, čija je značajka
da se tkanina, kao i kod hasura, sastoji od dva dijela, osnove i
potke, koji se međusobno križaju u pravom kutu. N ajjednostavniji
oblik je tkanje platna, gdje potka izm jenično prolazi iznad i ispod
svake naredne niti osnove. K ad se dvije ili više n iti osnove p re
skoči, govori se o uzorkovanom tkanju, dok se til ili gaza odli
kuje tim e što su niti potke, odnosno osnove, uvijene. U stvari p ri
jelaz od pletenja h asura tako je neprim jetan, da se gotovo i ne
može reći gdje jedna tehnika prestaje, a druga počinje. To se jasno
vidi i u nejedinstvenosti o definicijam a. Im a tako jednostavnih
tkalačkih sprava, gdje postupak zapravo nije ništa drugo do ple
tenje niti kao što je i danas slučaj kod proizvodnje gobelina. A
im a takvih strojeva za pletenje hasura, koji su zapravo neka
v rsta prim itivnih tkalačkih stanova — da ne govorimo o in d ij
skim i kineskim tkalačkim stanovim a za hasure, koji u najvećoj
m jeri mogu biti sm atrani im itacijam a pravih tkalačkih stanova.
N aprave prve v rste nalazimo na sjeverozapadnoj obali Am erike.
Kod sjevernih plem ena tkalački se stan sastoji od dva okom ita
stupa, koji su gore povezani drvenom prečkom. Duž njegova do
njeg ru b a prolazi vrpca sa koje visi osnova, a potka se uvodi
prstim a, i to tako da raste odozgo prem a dolje. U pravilu se pri
tom uvijek dva konca potke zajedno vežu oko p ara niti osnove,
pod stalnim pomakom tačke vezanja, čime nastaje neka vrsta
tk an ja u križ. M aterijal je vuna divljih planinskih koza, koja se
za osnovu m iješa s likom, da bi se postigla veća čvrstoća. U spr
kos jednostavnosti pomoćnih sredstava tkanine na sjevernoj obali
odlikuju se vlastitom sirovom ljepotom (si. 74).
'1 D an sk o g . (Op. p rev .)
12 U D a n sk o j. (Op. p rev .)
Nisu bili mnogo savršeniji ni peruanski tkalački stanovi n a j

starijeg k u ltu rn o g razdoblja, iako su na njihovim tkaninam a
proizvedeni još zam ršeniji uzorci od onih Sjeverozapadnih In d i
janaca; ali još je čudnovatije da su fini i dragocjeni tepisi zapad
ne i centralne Azije izrađeni s pomoću isto tako jednostavnih
pom oćnih sredstava (si. 73). O tprilike isto tako jednostavni bijahu
i tkalački stanovi, na kojim a su se tkale tkanine našeg13 bron-
čanog doba. Poslije podrobnih istraživanja, koja je poduzela go
spođica M argrethe H ald čini se da se ovdje ipak otišlo korak
dalje, a baš taj korak bijaše vrlo važan. Ako se želi ubrzati proces
tkanja, potrebno je da se niti osnove mogu lako razdijeliti u dva
»zijeva«, p rije nego što se uvede potka. Osnova zbog toga m ora
biti dolje s pomoću utega neprestano napeta, i to tako, da svaka
druga n it iza koso postavljenog okvira slobodno visi, dok svaka
naredna leži dolje na drvenoj prečki (»razdvojna motka«). Čim
se uvede potka pa n iti stražnjeg zijeva treba dignuti, to se
može učiniti pojedinačno prstim a ili štapićem . Tako prim itivni
tkalački stanovi, kao što su ovi koje smo opisali, nisu nađeni u
Evropi; ali još u XVIII stoljeću upotrebljavao se na otocim a
F arber tip koji poznajem o po prim jercim a izloženim u danskom
nacionalnom m uzeju. Jedina je tem eljna razlika izm eđu n jih i
v jero jatn ih tkalačkih stanova iz brončanog doba, u tome, što je
ovdje izbjegnut otežan način dizanja stražnjih niti. Naime, u p aru
vilica leži poprečni štap ili »držak« s nizom končanih p etlja (»ni-
ćenica«), što h v ataju n iti osnove, koje vise straga, tako da se ci
jeli zijev odjednom diže kad se podigne štap. Osim toga tk a
lačkom stan u prip ada neka v rsta širokog kašikastog čunka, s
pomoću kojeg se potka vuče kroz osnovu, i »nož«, kojim se ona
zbija uz gotovu tk aninu ,kako posao napreduje. Taj jednostavni
tkalački stan ne poznajemo sam o s F aroera, već i s Islanda, iz
Laponije i drugih udaljenih krajeva Skandinavije. S njim je u
vezi i sablasna slika koja se opisuje na svršetku saga N jals:
D jevojke tka ju
s ljudskim crijevim a,
ljudske su glave
utezi;
željezo oko m o tke —
krvava koplja
ovdje su drške,
um jesto kašika ovdje su strijele,
mačem treba udarati
ovo pobjedničko tkanje.
18 D an sk o g . (Op. prev.)
POCECI OBRTA 115
Ovaj se oblik upotrebljavao i u staroj Heladl. M oramo zam i

sliti Penelopu kako sjedi pred takvim tkalačkim stanom dok čeka
O diseja i u noći p ara gotovu tkaninu, da bi prev arila neželjene
prosce i dobila na vrem enu. Im a stanova, koji su, prem da se u
nekim pojedinostim a razlikuju — na p rim je r u tom e što se osno
va dolje zapne kolcem, um jesto utezim a — ipak srodni. To su
isto tako p rim itivni afrički tkalački stanovi. Na n jim a se tk aju
osebujne tk anine od vlakna palm e Raphia (si. 76).
Osim u spravnih postoji čitav niz tkalačkih stanova, koji se
vodoravno razapinju preko zemlje. Razlika nije naoko naročito
velika, a princip prim jene također je isti kao i kod okom itih
tkalačkih stanova. Ali rasprostranjenost tih dvaju osnovnih obli
ka pokazuje, da je način položaja od bitnog značenja. Vodoravni
tkalački stan udom aćen je u južnoj i istočnoj Aziji. Odande su se
prim itivni tipovi proširili preko K arolina do S anta Cruza i
Banksova otočja u M elaneziji. Na neki je način taj tip dospio i
u A m eriku, gdje ga ne nalazimo samo kod m lađih k u ltu rn ih n a
roda M eksika, P eru a i njim a susjednih plem ena, već i kod Indi
janaca na području Amazone. Posvuda u Indoneziji i Am erici
nalazim o čak i osobitu pojedinost, da su n iti osnove zapete preko
leđa tk alje s pomoću rem ena. P rav i prim itivni oblici vodoravnog
tkalačkog stana nalaze se danas samo kod nekoliko m anje ku l
tu rn ih plem ena južne i istočne Azije. Kod civiliziranih ga je
naroda zam ijenio razvijeniji tip. Velika prednost vodoravnog tk a
lačkog stana bijaše u tome, što se on mogao usavršiti nizom m a
lenih pronalazaka, koji su zajedno uslovili golem i napredak čitave
tkalačke um jetnosti. N aprava rešetkastog oblika, koja je prvot
no, vjerojatno, samo trebala razdvajati osnovu (kako je to još
uvijek kod tkalačkog stana plem ena Ainu, si. 77), bila je pom ak
n u ta n atrag i obješena u jednom okviru; otada je služila, um jesto
»noža«, za zbijanje potke. V odoravni položaj osnove olakšavao je
i upotrebu većeg broja nićenica čime je m ogućnost izvođenja
uzoraka postala neograničena. Posao je postao još lakši, kad su
se sjetili da nićenice spoje s podnožnjacim a, tako da su se mogli
dizati i spuštati pritiskom nogu. Ti najrazv ijen iji oblici tkalačkih
stanova nisu nikada dospjeli u A m eriku, ali su se proširili po
sjevernoj A frici i Sudanu.
O tom bi se p redm etu moglo još mnogo više gpvoriti. Postoji
n a p rim jer čudnovata i p ra sta ra m etoda tk an ja pomoću daščica,
koja je, u stvari, prijelaz od pletenja tra k a do stvarnog tkanja.
Ona je rasp ro stranjena u čitavoj Evropi i zapadnoj i južnoj
Aziji. Zatim postoji još jedna v rsta tk an ja tra k a uz pomoć re
šetk e (»spjaeld«), koja se upotrebljava kao nićenica i pokazuje
napadnu, i jedva slučajnu, sličnost s razdvajačem osnove kod
116
Ainu. Isto je tako zagonetna njena rasprostranjenost: Evropa i

zapadni Sibir, sjeverozapadna obala Am erike, Pueblo Indijanci!
O svem u tome nećemo govoriti, kao ni o različitim načinim a
tkanja, iako i oni ukazuju na vrlo zanim ljive odnose. K ako to
da se npr. indijanski izum tk an ja gaze pojavljuje u P eru u mnogo
prije dolaska Španjolaca? Ili problem sasvim druge vrste: poznato
je da su sposobnosti b rojenja kod prim itivnih naroda dosta ogra
ničene, a svaki pravilno tkan ili pleten uzorak zahtijeva brojenje
niti i povjesm a — dakle kakvo izm jenično djelovanje postoji ovdje
između tehnike i jezika?
O bojadisanju i oslikavanju treba usput govoriti na ovome
m jestu, iako ono samo po sebi nije naročito povezano s um ijećem
tkanja. M aterijali od kore, koža, glinene posude, košare i mnogi
drugi predm eti bojadišu se u isto tako velikoj m jeri kao i te k
stil, a da ne govorimo o najbližem , samom čovječjem tijelu, koje
pruža um jetničkim sklonostim a većine prim itivnih naroda n a j
om iljenije igralište. Već je spom enuto (str. 107) da korijen štav
ljenja koža pomoću biljnih tvari leži u bojadisanju. U potreba
johine kore npr. upravo je zbog tog razloga toliko raširena kod
polarnih naroda. Ali upotrebljavaju se i zem ljane boje, kao što
je oker. Sjeverozapadni Indijanci upotrebljavaju tri različite boje
za vunene plesne ogrtače, crnu koju prave od odvarka kore
Hem lock-bora, žutu, koju dobivaju od naročite vrste lišaja
(Evernia vulpina) i plavo-zelenu, koja se dobiva od b akra kao spoj
am onijaka, kad se kovina stavi u ustajali urin. Još i danas nas
rad u ju meke, fino usklađene boje peruanskih tkanina, čija se
ljepota stoljetnim ležanjem u pustinjskom pijesku p rije uvećala,
nego sm anjila. Suzdržanu otm jenost starih o rijentalnih sagova
uludo nastoje im itirati skorojevićskim anilinskim bojam a sada
šnjice. Z načenje m aterija za bojadisanje doseže daleko izvan
njihovog um jetničkog i simboličkog djelovanja. Znamo koliku je
ulogu igrao indigo, koji se dobiva cd različitih grahorica, u pa
mučnoj in d u striji Indije. P u rp u r, koji se u starom vijeku na oba
lam a Sredozem nog m ora dobivao od volaka (M urex), bijaše n a j
važnijom trgovačkom robom Feničana i kod Tira i Sidona nađene
su znatne količine puževih ljusaka. U C entralnoj Am erici In d i
janci su p u rp u r dobivali od nekoga drugog m orskog puža. U
meksičkoj državi Oaksaka sadili su indijsku smokvu i to zbog
cochenille štitaste uši (Coccus cacti) od koje se pravi karm in.
Samo dvije metode bojadisanja zaslužuju da budu spom enute.
Jed n a je kod nas poznata pod imenom »vezivanje«, no etnolozi
je obično nazivaju indonezijskim nazivom »ikat«. Ona se osniva
na tome, da se oni dijelovi konca, koji treba da ostanu neobojeni,
om otaju nitim a, p rije nego što se umoče u boju. Kako granica
PO C EC I OBRTA
117
izm eđu obojenih i neobojenih dijelova nikada nije sasvim oštra,

izatkani uzorci izgledaju kao da se razilaze, ali o stavljaju izvan
redno upečatljiv dojam. N ajljepše prim jerke ove m etode bojađi-
sanja nalazim o danas u Indoneziji (si. 75), In d iji i centralnoj
Aziji; no ona je inače vrlo rasprostranjena u Japanu, Indokini,
Evropi, Sudanu, a u predšpanjolsko vrijem e čak i u dalekom
P eruu. D ruga je m etoda danas tako m oderni batik. Kao i ikat,
i on vjerojatno potječe iz Indije, ali ga danas uglavnom nalazimo
u Indoneziji i kod Crnaca B am bara u Sudanu. Bojadiše se s po
moću otopljenog voska, koji se izlijeva iz m alene posudice s tan
kim izljevkom. Na taj se način pokrivaju oni dijelovi tkanine,
koji treb a da ostanu neobojeni. K asnije se sloj voska odstranjuje,
a ponavljanjem tog procesa može se dobiti koliko god se želi razli
čitih boja. Javanci, koji su m ajstori u batik-bojadisanju, vole
zagasite boje: tam noplavu, sm eđu i prigušeno crvenu; i samo
m ali broj prim jeraka, koje možemo vidjeti u Evropi, pruža pravu
sliku njihova ukusa i um jetničkih sposobnosti.
P rije nego što posve napustim o tkanine, m oram o još reći ne
koliko riječi o šivanju. To je zapravo predm et koji zaslužuje
potanje opisivanje, nego što to ovdje možemo učiniti. Samo se po
sebi razum ije da su kod svih polarnih naroda žene vrijedne šve
lje. Različite vrste koža zahtijevaju različiti bod: krzno obično
obavijanje, crijeva prošivanje, dok čizme, presvlaka za čamce
i si. traže neprom očive rubove, šivane tako, da se nit provlači
samo kroz pola debljine kože. Sav taj posao vrši se tako brižlji
vo, da bi ga samo vrlo m ali broj evropskih gospođa mogao opo
našati, pogotovu kad se uzm u u obzir jednostavna pomoćna sred
stva. Igle za šivanje prave se od tvrdih kostiju. Za vrijem e prve
dansko-am eričke ekspedicije na A ljasku našli smo kod iskapanja
mnoge predm ete, koji pokazuju pojedine faze u izradi eskim skih
igala. P rv i stupanj bijaše kom ad cjevaste kosti s duboko ureza
nim brazdam a, slijedeći se sastojao od m alenih krhotina kostiju,
a ti su se n ak raju gladili i straga probušili. Nije čudo što je dobra
šivaća igla bila dragocjenost i što su evropske igle spadale u naj-
traženiju robu u trgovini. Igle s ušicom poznate su u velikim
dijelovim a A m erike već p rije Kolumba. U Evropi ih nalazimo
čak na k ra ju ledenog doba; to nam služi kao opomena, da narode
ledenog doba, u svakom slučaju onog posljednjeg razdoblja, ne
sm ijemo sm atrati previše prim itivnim a, je r posjedovanje igle za
šivanje siguran je znak da su nosili šivanu odjeću.
Neki istraživači k u ltu re povukli su razvojnu liniju od plete

n ja košara do lončarstva. Oni su sm atrali da se počelo tako, da
su se košare prem azivale glinom da bi postale nepromočive, kako
to još i danas rade Indijanci u bazenu Slanog jezera i niz isto

tako n erazvijenih plem ena Južne A m erike koji to rade još i danas
asfaltom , smolom i si.; kasnije da je navodno kod pečenja nastala
košara. K ad je čovjek postepeno postao tako vješt da je glinenu
posudu oblikovao samo rukom , napušteno je nepotrebno p lete
nje. Dosta je sporno da li je ovo tum ačenje tačno. Leakey je
doduše u istočnoj A frici našao glinene krhotine iz takozvane Ele-
m en teita-k u ltu re, koja po njegovu m išljenju pada u početak ge
ološkog novog doba, i on sm atra da one potječu od košara om a-
zanih glinom, čije je ostatke iz prethodnog kulturnog razdoblja
tak o đ er pokazao. I u k u ltu ri Som rong-Sen u S tražnjoj Indiji,
koja je mnogo m lađa (početak drugog tisućljeća prije n. e.?) k a
rak teristik a keram ike je upravo u jasnom otisku p letera košare
ili hasure. No iz toga se nužno ne m ora zaključiti o p o r i j e
k l u od p letenja košara. G linene posude, koje podražavaju oblike
košara, nalazim o često još i danas po čitavom svijetu, a uz to ple
tenje košara n ije jedina tehnika koja se odražava na keram ici.
U n ajstarijem sloju Suše, koja će tek mnogo kasnije u starom
vijeku postati znam enita kao ljetovalište perzijskog kralja, poja
vile su se kod iskapanja glinene posude iz vrem ena koje možemo
odrediti kao četvrto ili peto tisućljeće p rije n. e.; na osovu n a
slikanih uzoraka sm atralo se da one »potječu« od kožnatih posu
da. Na drugim m jestim a nalazim o iz kasnijeg vrem ena isto tako
očite im itacije tikava i drugih plodova. K ad bi se svi ti oblici
sm atrali ishodištem lončarstva, a ne jednostavno naknadnim iz ra
zom um jetničkog hira, zaista bi se moglo doći do čudnovatih
re zu ltata.
T reba da se sjetim o i na to, da se pečena glina može u p o tre
b ljav ati i u druge svrhe osim za prav ljen je lonaca i tiganja.
M enghin je opravdano upozorio, da već u ledeno doba, mnogo
prije postanka keram ike, postoje dokazi o upotrebi gline za p ra v
ljenje m alenih figura. A E rland Nordenskiold je pokazao da su
K alifornijski Indijanci u predjelim a sirom ašnim kam enom k u h a
li tako, da su um jesto uobičajenog kam enja stavljali u vodu u ža
reno grum enje gline. On sm atra da je to bio početak izrađivanja
glinenih posuda. Ako uopće postoji veza izm eđu izrade košara i
keram ike, onda linija ne ide preko p l e t e n j a k o š a r a , već
preko one tehnike, koja je opisana, pod imenom vezanje trske;
no o tom e ćemo više govoriti kasnije.
Svaka se glina ne može jednako dobro upotrijebiti. Ako je odvi
še sitna i jednolična, ona će se p rilijep iti za prste i pucati za v ri
jem e sušenja i pečenja. N ajobičniji način kojim se to o tk lan ja
sastoji se u tom e da se prim ijesi malo isjeckane slame, pijeska,
sm rvljene ljuske puževa i školjaka, ili još bolje, prašina starih
PO CECI OBRTA
119
k rh o tin a od lonaca. Indijanci na području Am azone u p o treb lja

vaju također usitnjene slatkovodne spužve (Parm ula batesii i dr.),
čiji fini kom adići im aju ulogu nosača u arm iranom betonu. Obli
kovanje same posude vrši se na različite načine. Prvo moramo
spom enuti slobodno m odeliranje jiitskih lončara. Posuda se može
oblikovati kao što se veže trska, naim e, s pomoću p rst debelih gli
nenih valjušaka, koji se stav ljaju jedan n a drugoga, ili teku kao
neprekidna spirala. U pravilu se površina kasnije glača (si. 78).
No u starije su vrijem e Pueblo Indijanci ostavljali neravnine, ta
ko da je posuda im ala čudnovat »navoran« izgled i nije lako kli
zila iz ru k e (si. 80 a). Uglavnom oblikovanje pomoću valjušaka
još je i danas najviše uobičajena m etoda u onim područjim a do
kojih nije dospjelo lončarsko kolo, t. j. izvan k u ltu rn ih zem alja
Staroga svijeta (si. 80). Ali u svakom slučaju prilike u Am erici
ukazuju na to, da je m etoda valjušaka m lađa od m odeliranja slo
bodnom rukom . U zem ljam a Sredozem lja već su u starom vijeku
poznavali lončarsko kolo. U D ansku je ono, naravno, dospjelo tek
u početku srednjeg vijeka. Jed a n vrlo jednostavan oblik nalazimo
već 8000 godina p rije u Egiptu, gdje se kolo vrtilo rukom , a u
M ezopotamiji tako načinjene posude nalazim o u predsum ersko
vrijem e (razdoblje Uruk). K ao uspom ena n a kulturno stanje p ri
jašn jih doba u Rim u se održala zabrana da se u k u ltu Veste upo
treb ljav aju na kolu izrađene posude. U K ini ih poznaju od k raja
III ili početka II stoljeća p rije n. e. P rvotni oblik lončarskog
kola bijaše .sigurno jednostavna drvena ploča, koja je obično slu
žila kao podloga p ri izradi. Žene plem ena Bogobo na Filipinim a
v rte tu ploču desnom rukom , dok lijevom oblikuju glinu. P rim i
tivna lončarska kola, koja se v rte rukom , nalazim o još i danas
u B retagni14. Na k ra ju dolazi do oblikovanja glinenih posuda
također pomoću kalupa. Za taj je posao vrlo pogodna m eka gli
na; ali inače ta je m etoda korak prem a propadanju. Ona se u
većoj m jeri u v ijek upotrebljavala u starom Egiptu i K ini onda,
kad se nije n asto jala postići um jetnička vrijednost, već m asovna
proizvodnja. U M eksiku postoji bezbroj m alih glinenih figura
bogova i božica, koje bijahu načinjene pomoću kalupa, a u P eruu
se prim jenjivao isti pqstupak.
K ad je posuda gotova, izglačana i štapićim a, kam enim glača-
lim a itd. polirana, m ora se sušiti, a poslije toga dolazi n a jk ri
tičniji proces: pečenje. Tada se isparuje kem ijski vezana voda i
glina se p re tv a ra u tvrdu, neplastičnu i poroznu masu. Taj p ro
ces počinje već kod 400°. Ako se tem p eratu ra i dalje povišu je,
glina postaje crvena, ali još je uvijek porozna. U pravo n a tome
osnivaju se o rijen taln i hladionici za vodu, je r se dio sadržaja
h I k o d n a s u L ici, D a lm a c iji, I s tr i 1 M a k ed o n iji. (Op. D. R ih tm an .)
120
posude isparuje kroz pore i tako hladi ostatak. Pod prim itivnim
uvjetim a pečenje se vrši jednostavno na otvorenom , ali pri tom
je ono nesavršeno. Bolji se uspjeh postizava u zatvorenom uglja-
niku. Posuđe se polaže i p re k rije svježom korom, tresetom ili
sličnim, a zatim se zapali vatra. Ako ugljanik dobro vuče, tem
p e ra tu ra se popne tako visoko, da se zrnca gline stv rd n u i tim e
nestaje poroznosti. Ako se želi da posude, kao kod pečenja na
zraku, pocrne, onda se pri k ra ju pečenja treb a pobrinuti da se
sm anji propuh i poveća količina dima. Na taj su način proizve
dene poznate crne posude sa obale P eru a (si. 80 h), a slične su
m etode poznate u Indiji i Egiptu. Boja postignuta n a taj način
mnogo je zasićenija od one, koja se dobiva pečenjem na zraku.
E truščanske bucchero-vaze iz VII—V stoljeća sasvim su zasićene
ugljikom . Za pečenje potrebno je stručno znanje i pažljiv postu
pak, ali ono i zbog slučajnosti može doživjeti neuspjeh. P rejak i
v jetar može izazvati nejednaku raspodjelu topline, a iznenadna
kiša može u p ropastiti čitav trud. Zbog toga je pečenje gline kao
npr. i taljen je željeza često vezano također uz određena pravila.
Žene plem ena Suk, južno od Rudolfova jezera u istočnoj Africi,
čuvaju u najvećoj tajnosti sve finese um jetnosti lončarstva i
obavljaju taj posao prem a određenom ritualu. U području A m a
zone žene m oraju živjeti odijeljene u naročitim kućam a dok tra je
proizvodnja glinenih posuda: one se m oraju čuvati da m eđu
sobno razgovaraju i mogu se sporazum ijevati samo znakovim a.
Čak su i stari Grci na lončarsku peć stavljali strahovitu glavu
Gorgone, da bi p restrašili demona, koji čini da vaze pucaju.
I onda kad ne vodimo računa o m agiji um jetnost lončarstva
zahtijeva mnoge pretpostavke. Zbog toga nas ne sm ije čuditi što
se ona u povijesti čovječanstva jav lja prilično kasno, tj. sigur
no ne prije prijelaza u neolitik. Između širenja keram ike i širenja
ra ta rstv a postoji čudnovata veza, koja jedva da je slučajna. Obje
su aktivnosti v jerojatno m eđusobno dosta čvrsto vezane, a ujedno
i za početke stalnog naseljavanja. No izrađivanje glinenih posuda
ipak se rado jav lja p rije ratarstva. To jasno vidim o u sjevernim
predjelim a S taroga svijeta, gdje se prve jednostavne glinene po
sude u Darpskoj jav ljaju u potpuno lovačkoj sredini p ri k ra ju
razdoblja Maglemose i prije doba k u ltu re Ertobelle, gdje p rim i
tivnu keram iku nalazim o u velikim dijelovim a sjeverne R usije i
Sibira i gdje je čak preko B eringova prolaza dospjela do Eskim a
i S jevernih Indijanaca. S druge je strane pravo am eričko ion-
čarstvo usko povezano s am eričkim ratarstvom , i očito se oboje
širilo od sjeverozapadne Južne Am erike prem a sjeveru, do p re
djela oko velikih jezera, i prem a jugu sve do Čilea i A rgentine.
U A u straliji uopće nem a glinenog posuđa, a u Oceaniji nailazim o
SI. 65. Kišni kaput od cri SI. 66. Kaput od lososove koze s nalivenim
jeva, Eskimi Kodiaka (N a uzorcima, Goldi, istočni Sibir (Nacionalni mu
cionalni muzej, zej, Kopenhagen).
Kopenhagen).
S i 67. Strugači za kozu: a) od kosti; b) od pješčanika u obliku kosti, oboje

Sobovski Eskimi, arktička Kanada; c) od jadeita s drvenim drškom, Eskimi
Netsilik, arktička Kanada; d — e) od kosti. Indijanci Chipewyan, Kanada (Na
SI. 68. Pribor za izrađivanje materije od lika (likovine). Izrezbarene kijace
za udaranje, izbrazdana podloga i naprave za čišćenje brazda od vlati, malen
nož s oštricom od zuba morskog psa za izrezivanje brazda, tuljac sa Štapićima
za izvođenje uzoraka (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 99. Perjem ukrašene indijanske košarice, Kalif ornija (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
PO C EC I o b r t a
121
na čudnovate prilike. M elanezijski ra ta ri znaju p ra v iti izvanredno

glineno posuđe; ali na polinezijskom i m ikronezijskom području,
gdje je k u ltu ra na još višem stupnju nego u M elaneziji, nailazim o
na lončarstvo samo na m alobrojnim otočkim grupam a; a to, vje
rojatno, treb a ipak pripisati naknadnom zam iranju kulture.
Lončarstvo nije samo teška, već i osjetljiva um jetnost. N ijedna
se druga m aterija, kao m eka glina, ne podređuje tako podatno
čovjekovim prstim a. Zbog toga je nem oguće sagledati bogatstvo
oblika keram ike u čitavom svijetu. Svako područje i svako doba
ima svoje tipove i svoje naročite ukrase, od najjednostavnijeg
kuhinjskog posuđa, do najgrotesknijih oblika, od jednostavnih
utisaka p rstiju i grubo urezanih tačaka i crta, do najplem enitijih
proizvoda grčkog oslikavanja vaza. K eram ika razdoblja Cimu i
Nazca na obali P eru a i k eram ika M aja C entralne Am erike, svaka
za sebe, u svoj svojoj raznolikosti znače najviši dom et in d ijan
skog obrta (si. 80). R ijetka je pojava da tako n ap red n a k ultura,
kao što je sum ersko-babilonska, nije postigla vidnije rezultate
u um jetnosti keram ike. Ali oni su glinu upotrebljavali kao g ra
đevni i pisaći m aterijal.
U M ezopotamiji staroga vijeka ili pak u Egiptu udom aćen je
jedan važan odvojak lončarstva, takvom , naim e, treb a sm atrati
proizvodnju stakla. N ajstarije staklene perle jav ljaju se u obje
zem lje oko sredine III tisućljeća p rije n. e., ali tek punih tisuću
godina kasnije, u vrijem e Novog carstva, egipatski su stak lari
potpuno ovladali svojim m aterijalom i tim e stvorili osnovu za
procvat industrije. Staklene su posude prvotno izrađivali u obli
ku spirale oko jezgre vlažnog pijeska, otprilike tako kao stano
vite glinene lonce. I lijevanje stakla je staro otkriće, dok se du-
v anje pojavilo tek u helenističko doba. Mnogo je m lađa druga
g ran a ^tarog lončarstva; to je proizvodnja porcelana, koja je n a
stala u Kini. Priče kineskih izvora o proizvodnji porcelana u p ra
staro vrijem e nisu vjerodostojne. P rijelaz od običnih glinenih
proizvoda do porcelana odvijao se korak po korak, no u svakom
slučaju bijaše završen u razdoblju T’ang (618—906 naše ere). Ali,
trebalo je da prođe još nekoliko stoljeća p rije nego što je por-
celan, za dinastije Ming (1368—1644), i za vrijem e p rv ih Mandžu
careva, postigao plem eniti oblik i finoću boje, koje ne mogu im i
tira ti ni Meissen, ni Sevres, ni Kopenhagen.
122
JELO I PIČE, SREDSTVA ZA UŽIVANJE
ZAVRŠIMO ovo poglavlje s nekoliko riječi o onoj tehnici, koja

svakom e govori najneposrednije: o p riprem anju hrane i svem u
što k tom e spada. I kuhinjski posao spada prvenstveno u područje
ženina rada. No kako se često dešava da na putovanjim a i lo
vačkim izletim a treba sprem iti hranu, nije tako čudnovato što u
tome m ogu učestvovati i m uškarci. M eđutim, n a višim stu p n je
vim a k u ltu re često se na priprem anje hrane gleda kao n a djelo
mično m an jev rijed an posao. U Polineziji je bio izričito robovski
posao, a n a sjeverozapadnoj obali A m erike kuhinjske poslove če
sto su vršili robovi. N asuprot tome čak i kraljevim a indijanskog
legendarnog doba nije bilo ispod časti da nekiput m ač zam ijene
kuhinjskim nožem.
Jelovnik prim itivnih naroda isto je toliko raznolik kao i k ra
jevi u kojim a žive — od najsočnijih plodova tropa do skakavaca,
ličinki i sluzavih m orskih uši. Eskim i se hran e gotovo isključivo
mesom, a najvažnija im je biljna hran a napola probavljena sadržina
iz želudaca sobova. Drugi su narodi gotovo potpuno vegetarijanci,
a meso im je poslastica, koju poslužuju samo u svečanim zgoda
ma. Nom adim a centralne Azije svakodnevna je hran a uglavnom
kiselo m lijeko, ovčji sir i skiseljeno kobilje m lijeko; uopće je
uzim anje m lijeka, sira i m aslaca usko povezano s nom adskim
k u ltu ram a i narodim a, na koje one utječu, uključivši i evropske.
N asuprot tome istočnoazijski narodi preziru m lijeko i m liječne
produkte. Nom adi prave m aslac tako, da m lijeko u obješenoj
kozjoj koži p lju sk aju amo-tamo. O ukusu se, uostalom , ne može
rasp rav ljati. Mi se čudimo Eskim im a koji jedu trulo m orževo
meso, a ipak mnogi od nas vole meso divljači, koje je »odležalo«.
Mi ne razum ijem o Kineze koji pačja ja ja zakapaju u zem lju, da
uskisnu, kao što Kinezi ne shvaćaju nas kad se hranim o sirom ,
koji oni sm atraju pokvarenim m lijekom . Često je ishrana pod
vrg n uta naročitim društvenim i religioznim pravilim a. U A u stra
liji starci zadržavaju najbolje zalogaje, pod izlikom da bi oni
štetno djelovali na žene i mladiće. Indijanci plem ena Č ipvejan
vole m edvjeđe šape, ali tvrde da će m ladići postati spori, ako ih
budu jeli. Kod plem ena Masai u istočnoj A frici m ladi se ratnici
m o raju h ra n iti isključivo m lijekom , mesom i k rv lju vola, koju
dobivaju tako, da otvore životinji žilu kucavicu. Kod gotovo sviju
totem ističkih plem ena klanu je zabranjeno da se h rani vlastitom
totem skom životinjom (usporedi str. 259). Često ovakva zabrana
vrijedi za cijelo pleme, jer se dotične životinje sm atraju »neči
stima«. Isti je slučaj i sa Židovima — i kasnije m uslim anim a —
kojim a se gadi svinjsko meso. Indijancim a plem ena Tlingit n a
PO ČECI OBRTA
123
sjeverozapadnoj obali A m erike također se gadi kitovo meso, koje

tam ošnji Eskimi i Indijanci plem ena N utka sm a tra ju poslasticom.
P ravovjernim H indusim a i budistim a zabranjeno je da jedu meso.
A inu u Jap an u sm atraju uvredom prisu tn ih i bogova, ako brkovi
m a dodirnu piće; zbog toga u p o treb ljav aju naročite »pridrživače
za bradu« (si. 79).
K u h an je nije tako jednostavno dostignuće k ulture, kako bi to
možda mogli pom isliti neki čitaoci, je r ono pretpostavlja pozna
vanje glinenog posuđa koje se stavlja na v atru (si. 83) ili barem
neprom očivih košara, posuda od bam busa ili slično, u kojim a se
može voda zagrijati vrućim kam enjem . Zbog toga je pečenje na
ražnju nad vatrom sigurno mnogo starije i nalazim o ga i kod ple
m ena na najnižem stupnju. Uživanje sirovog m esa nije općenito
uobičajena pojava; čak i Eskimi, koji su svoje ime dobili, vjero
jatno, prem a algonkinskoj riječi, koja znači, »onaj koji jede sirovo
meso«, u većini slučajeva zgotovljuju h ra n u i gotovo se nikada ne
h rane sirovim mesom, a ako to čine, onda meso m ora b iti sm rznu
to. Um jesto da se meso stavi na ražanj, može ga se um otati u
lišće i zakopati u topli pepeo ili zajedno s vrućim kam enjem sta
viti u jam icu u zemlji. Takve su zem ljane peći veom a raširene
m eđu prim itivnim plem enim a po cijelom svijetu, a održale su
se čak i kod tako naprednih naroda kao što su Polinezijci i S je
verozapadni Indijanci. No kad se pojave lonci bilo kakve vrste,
dani zem ljanih peći obično su odbrojani.
Većina će čitalaca ratarstvo dovesti u vezu s predodžbom b ra
šna. Im a čak arheologa koji su vjerovali da se može zaključiti
kako su se neki p rethistorijski narodi bavili ratarstvom , ako se
m eđu njihovom ostavštinom našlo m linsko kam enje; ali to nije
tačno. B rašno je mnogo starije od uzgajanja biljaka. Ne samo što,
na prim jer, A ustralci znaju p ra v iti brašno od divljeg sjem enja,
već ga i mnoga prim itivna plem ena prave od životinjskih
produkata. R iblje brašno npr. nije rijetk a pojava. U jednom
napuštenom indijanskom logoru velikog bazena Slanog jezera
našli su jednom neki izgladnjeli bijeli putnici više vreća nap u n je
nih očito ribljim brašnom . Oni su ga stali halapljivo jesti, dok slu
čajno nisu otkrili da se poslastica sastojala od osušenih u prah
p retvorenih crva. Brašno od sago palm e, koje u m nogim m jesti
ma Indonezije i M elanezije ig ra važnu ulogu u ishrani stanovni
štva, pravi se vrlo jednostavnim postupkom . Tik pred cvjetanje
sago palm a se obori, a srčika se istuca i izgura napolje kam enim
ili drvenim batovim a. K ad se tako dobiveni škrob opere i prosi
javanjem očisti od drvenog iverja, priprem a je gotova. Mlin za
p rek ru p u je p ra sta ra sprava za m ljevenje brašna i sastoji se od
plosnatog donjeg kam ena i m anjeg gornjeg kam ena. Nalazimo ga
124
u A ustraliji, u Južnoj A m erici izvan istočnih tropskih i polutrop-

skih područja, dok razvijeniji oblik nalazimo u C entralnoj A m e
rici (si. 82), M eksiku i susjednim krajevim a, m jestim ice u Aziji
i Africi i u Evropi starog vijeka. Žrvanj koji se v rti — iz koga
su se razvili vodeni m linovi i vjetrenjače — mnogo je m lađi. N a
lazimo ga samo u k ulturnim zem ljam a Staroga svijeta, od Kine
do A tlantskog oceana; u D ansku je dospio tek u prvim stoljećim a
naše ere. D rvena stupa je vjerojatno m lađa od kam ena za p re -
krupu, ali mnogo starija od obrtnog m lina i nalazim o je u većem
dijelu Evrope (uglavnom u slavenskim zemljama), Azije i A frike,
u M elaneziji, na jugu S jeverne A m erike i cijelom području A m a
zone, a u p o trebljavala se nekad a i sada za m ljevenje brašna.
N aročita v rsta strugača za kokosove orahe, u obliku stolčića,
upotreb ljav a se od Indije do Oceanije.
No nek ip u t n ije dovoljno samo sam ljeti brašno. K alifom ijski
Indijanci, koji se ne bave ratarstvom , prave brašno od žira, a to
gorko brašno m oraju kasnije ispirati toplom vodom, sve dok ne
postane ukusno za jelo. Na isti način postupaju A ustralci i s
divljim jamom. Još je zam ršeniji način p rip ra v lja n ja gorke m a-
nioke (M anihot utiHissima). Ona potječe iz tropske Južne A m eri
ke, no danas ,se sadi po cijelom Kongu. Njen gomolj sadrži sm r
tonosni otrov (cijanovodikovu kiselinu). Čim su gom olji naribani
na dasci s um etnutim krhotinam a kam ena ugura se m asa u cje
vastu prešu od pletera, koji obično visi s krovne grede. Tu ela
stičnu posudu rastežu nakon toga pomoću utega, da bi istisnuti
otrovni sok iscurio kroz otvore pletera u podloženi glineni lonac.
Gotovo se brašno prosi je i peče u plosnate lepinje, dok se sok
isparavanjem oslobađa otrova i upotrebljava se kao um ak (si. 81).
K ru h ima tu prednost da može .stajati. Naravno, spom enute le
pinje od m anioke im aju pomalo ukus po piljevini. Razni p ro
dukti od brašna pogodni su, je r se mogu održati i to je možda
jedan od razloga zbog kojih su i nastali. Tako se poznati pem ikan
P rerijsk ih Indijanaca sastoji od u prah sm ljevenog bizonovog m e
sa pom iješana s m ašću i divljim trešnjam a. Sušenje m esa i plo
dova po cijelom je svijetu uobičajen način konzerviranja i često
je povezan sa sušenjem u dimu. Francuski i engleski gusari Z a
padne Indije, bukaniri, dobili su to ime, je r su n a indijanski način
sušili meso na naročitim roštiljim a (bukeng). Drugi način konzer
v iran ja h ran e je sm rzavanje, koje naravno igra važnu ulogu u
polarnim zemljam a. Ali ne samo tamo, je r je u visokim planinam a
K ordiljera sušeni i sm rznuti krum pir najvažnija h ran a Indijanaca,
iako više prak tičn a nego ukusna.
PO C EC I OBRTA 125
U potrebljavanje začina također na neki način često konzervira

hranu. To naročito vrijedi za trope, na p rim jer za pepperpot
guayanskih Indijanaca, u kome ima obilno španjolskog papra.
K onzervirajućem svojstvu p ridružuje se sasvim fiziološka p o
treb a za začinima, uglavnom za solju. Narodim a, koji žive gotovo
isključivo od biljne hrane, sol je nasušna potreba. Zbog toga do
bivanje soli i trgovina solju potječe još iz davnine. Rudnici soli
vrlo su važni u razvoju brončanog i željeznog doba u alpskim
'zem ljam a. Tuaregi S ahare izvoze sol u Sudan i njom e plaćaju
tkanine i drugu robu. Koliko je sol od značenja u drugim k ra je
vima svijeta vidimo po tome, što su predjeli u Kolum biji, gdje
su Indijanci vadili sol, bogatiji zlatom nego m jesta gdje se ono
ispiralo. Ljudi koji se hrane mesom troše m anje soli nego vege
tarijanci, je r meso samo po sebi djelom ično sadrži m ineralne soli.
Eskim i ne jedu soli, a i Evropljani, koji žive zajedno s njim a, brzo
se naviknu na to. I nerazvijena plem ena, kao domoroci Ognjene
Zem lje i razni N egriti, nisu u početku znali upotrebljavati sol;
iako je dobivanje soli prastaro, ne bi se moglo reći da ono spada
u n ajstarija dostignuća kulture.
Svugdje se u svijetu za posluživanje h rane u potrebljavaju zdje
le, plitice i si.; one su ponekad oblikovane ili izrezbarene velikim
um ijećem , a ponegdje se ljudi zadovoljavaju samo presavijenim
listom banane. Kašike i posude za crpenje od drveta, roga, zemlje,
izrezbarenih tikava itd. također nalazimo svugdje. N asuprot tome
dobro poznati štapići za jelo ograničeni su n a istočnu Aziju, gdje
je djelovao kineski utjecaj, a viljuške su tako reći nepoznate; u
Evropi se jav ljaju tek za vrijem e renesanse. Meso se u pravilu
jede na način, kako to čine Eskimi: uzme se u lijevu ruku i odre
že nožem zalogaj.
Sve u svemu čini se da se upotreba opojnih sredstava i sred
stava za nadraživanje jav lja tek vrlo kasno u povijesti čovje
čanstva. Priča se o nekim afričkim pigm ejskim plem enim a, da
p rije lova na slonove jedu bobe neke solanacee, koja djeluje om a
m ljujući. Neki A ustralci žvaču lišće biljke p itju ri (Duboisia hop-
ivoodi). Taj običaj jedva da pripada n ajstarijem sloju njihove
kulture, i uzeto u cjelini, tek kada se udaljim o od potpuno prim i
tivnih prilika, nalazimo kod prim itivnih naroda stvarno raspro
stran jen u upotrebu opojnih sredstava. Ali zato su prim itivni n a
rodi znali iskoristiti prisnost s okolinom na način, koji bi bio
možda dostojniji neke bolje stvari, je r osim m odernog am phe-
tam ina, jedva da postoji neko od uobičajenih opojnih sredstava,
koje u ovom ili onom obliku nisu uoptrebljavali.
U čitavom zapadnom i centralnom Sudanu, na gvinejskoj
obali i daleko u u n u trašn jo sti Konga žvakanje sjem enja kole
126
(Cola acum inata, C. vera i dr.) spada u najneophodnije životne

potrebe Crnaca.
Uostalom zanim ljivi su problem i povezani sa žvakanjem sta
novitih narkotičkih biljaka zajedno s tvarim a koje im aju alka-
lijsko djelovanje, kao što su vapno i pepeo. U M elaneziji, Indo
neziji i velikim dijelovim a Indije, uz to na obali istočne A frike,
vrlo je rasp ro stran jen betel; on se sastoji od sjem enke palm e
areca, um otane u list beteleova papra (Chivica betel), a ponekad
pom iješane s vapnom ili drugim sastavnim dijelovim a. Ukus je
osvježavajuće kiselkast, a kao posljedica stalnog uživanja usnice
i zubno meso postanu kao k rv crveni i oteknu, dok zubi pocrne
od zubnog kam ena. P itan je je, da li je žvakanje betela historijski
povezano sa žvakanjem koke, koje je uobičajeno u zapadnim
pokrajinam a Južne Am erike. Za to se u potrebljava lišće koke
(E rythroxylon coca) također zajedno s vapnom. Iako znamo da
se betel nekad upotrebljavao u Japanu, a duhan žvakao s v ap
nom u Meksiku, K alif orni j i i na sjeverozapadnoj obali A m erike,
ipak je očigledno da se veza izm eđu tih pojava može naslućivati
tek izdaleka. S druge je stran e očito da je upotreba vapna u svim
tim slučajevim a tako izrazito obilježje, te je barem sličnost lako
uočljiva, pogotovu zato što izm eđu M elanezije i Južne A m erike
im a još dosta drugih podudarnosti.
Cisto lovačka plem ena u pravilu se zadovoljavaju pijenjem
vode; ali ra ta ri se rado upuštaju da priprem e odvarak od raznih
biljaka. Čaj (Thea sinensis) potječe iz pograničnih planina izm e
đu K ine i Indije, ali tek su ga u IV stoljeću naše ere budistički
m onasi uvezli u carstvo neba. K ava (Coffea arabica), usprkos
svom latinskom nadim ku, izgleda da potječe iz Etiopije i v je
ro jatn o je tek u srednjem vijeku došla u A rabiju. Ali p rip re m a
nje ne odgovara uvijek našem ukusu. Tako postoji jedno naci
onalno jelo T ibetanaca i Mongola od čaja, koji se kuha s prže
nim ječm enim brašnom , solju i više-m anje užeglim maslacem .
A rapski B eduini kuhaju ponekad gustu ju h u od boba kavovca
zajedno sa sezamovim uljem i m aslacem i jedu je s m edom ili
šećerom. K akaovac (Theobroma cacao) zasadili su Indijanci u Cen
tralnoj Americi i pravili od njegova zrnja piće, aztečki chocolatl,
kojem su dodavali španjolski pap ar i pili ga hladno.
No mnogo rasp ro stran jen iji od ovog nedužnog zrna od koga se
prave napici jesu različiti oblici alkohola. J e r ne može se reći
da je ideja trezvenosti kod prim itivnih naroda naročito popu
larna. Ona dolazi do izražaja tek u visoko razvijenim religijam a
kao što je islam i budizam. Na prim itivnim stupnjevim a k u ltu re
pijano stanje se često sm atra svetim , i sredstvom da se dođe u
vezu s nadnaravnim . R azlikuje se pivo, koje nastaje vrenjem
POCECI OBRTA
127
škroba i vino, koje se p rav i od šećera. Pivo od prosa i palm ino
vino u A frici i Indiji, plem enit sok od grožđa u zem ljam a S re
dozemlja, rižino vino istočnoazijskih naroda itd. dobro su pozna
ti p rim jeri za piće te vrste. T urska i m ongolska plem ena u Aziji
p iju kao i S kiti i S arm ati u starom vijeku uzavrelo kobilje m li
jeko (kumys). Da bi se pospješila proizvodnja alkohola u Južnoj
A m erici postoji uk u san običaj da se sirovine n a jp rije žvaču, onda
ispljunu u veliku posudu i zatim p reliju vodom. U Južnoj Am e
rici Indijanci tako prave pivo od kukuruza i m anioke. Na isti su
način koristili Polinežani korijen biljke kava (piper m e th y stid u m )
(si. 84). Piće uopće ne sadrži alkohola, već neku tv a r koja izaziva
osjećaj blage ugodnosti. No ni izgled, ni ukus ne odgovaraju
djelovanju, je r oboje podsjeća na sapunicu. Ipak uživanje tog
pića vezano je uz velike svečanosti, a na nekim m jestim a spada
u k u lt bogova. Na m alenom otoku Tukopia kavu sm ije piti samo
svećenik; o statak se prosipa kao žrtva bogovima. Uostalom upo
treb a kave na Tihom oceanu nije sta r običaj; vjerojatno su je
uvezli Polinežani. Svugdje gdje je u M elaneziji nalazimo, mo
žemo p retpostavljati, da se radi o polinezijskom utjecaju. K ava
nas i nehotice sjeća n a indijsko sveto piće soma, koje se toliko
često spom inje u Vedama.
Kao što je rečeno, nije daleko od religije do onih uzavrelih
raspoloženja koja uzrokuju opojna pića i druga sredstva za uži
vanje. To n ajjasn ije vidimo kod duhana. Različite vrste duhana
(Nicotiana tabacum, N. rustica i dr.) potječu, kako znamo, iz A m e
rike. Kolum bovi su ljudi već na svom prvom putovanju sreli
Indijance »s napola izgorjelom biljkom u rukam a, koja je neka
v rsta trav e koju oni običavaju pušiti«. Takve sm otke sušenog lišća
nazivali su tabacos. B ernal Diaz, jedan od španjolskih vojnika,
koji je sudjelovao u Cortesovom luđački sm jelom pohodu u Mek
siko, priča, da je moćni gospodar Azteka, M ontezuma, običavao
poslije obroka, a p rije spavanja, pušiti na zlatnu cijev. D uhan je
bio vrlo rasp ro stranjen u Sjevernoj kao i u Južnoj Am erici, a i
kod plem ena koja inače ne obrađuju zem lju. U području Amazone
Indijanci uglavnom puše cigare, koje su ponegdje tako velike, da
ih podupiru drvenim rašljam a (si. 85). Inače je n ajra sp ro stran je
n ija lula (si. 86, 87). Već je p rije rečeno da je prvotno im ala oblik
cijevi i da se sigurno razvila od sisaljke (str. 57). Istom je prilikom
također spom enuto da se duhanu pripisuju m agijska svojstva. U
Južnoj Am erici ima plem ena koja sade duhan isključivo u svrhu
liječenja i kod nekih od n jih je običaj da vrač guta dim sve dok
se ne onesvijesti. U potreba duhana kao svete biljke uvedena je u
svečane cerem onije — tko nije čuo o »luli m ira« kojom su se zazi
vale više sile kao svjedoci sklopljenog ugovora, p ri čemu se dim
ispuhnuo prem a nebu, zem lji i na sve četiri stran e svijeta? — a tek.
kasnije on postaje svakodnevno sredstvo za uživanje. U tom svojstvu

duhan je poslije otkrića A m erike pustolovnom brzinom osvojio
svijet. U Novoj Gvineji nalazim o se sada pred zanim ljivim p ro
blemom. D uhan koji .se tamo puši ne pripada običnim vrstam a, već
je blizak australskoj Nicotiana suaveolens, čije lišće žvaču domo
roci u južnim dijelovim a kontinenta. Da li je pušenje duhana
tamo nastalo samostalno? Ova pretpostavka sam a po sebi nije
potrebna; ali m oram o dodati da stanovite lule iz Nove G vineje
uopće ne n alik u ju na uobičajene oblike koji potječu iz Am erike.
Jed n a v rsta pušenja bijaše poznata i u Starom svijetu, samo su
se u p o trebljavale druge biljke. Već je H erodot pričao o starim
Skitim a, koji su se om am ljivali udišući dim konopljina sjem enja
koje bi posipali po užarenom kam enju. Taj je čin n ajra n ije nosio
obilježje religioznog čišćenja. Im a podataka o nečem sličnom kod
T račana i M asageta, a P linije preporuča da se za kašalj udiše kroz
cijev dim od loćike (Tussilago farfarus). U novije vrijem e puše
nje konoplje bijaše veoma rasprostranjeno na O rijentu — dobro
poznati hašiš ek strakt je konoplje — a u južnom K ongu odigrao
je naročitu ulogu. Tamo je oko sredine prošlog stoljeća nastao
vjerski pokret, čiji su članovi bili vezani pušenjem konoplje, p ri
čemu su se goli i obrijanih glava noću sastajali pod vedrim nebom.
Taj je ku lt postao naročito značajan zbog toga što ga je kralj ple
m ena Baluba, Kalam ba, proglasio državnom vjerom . No to nije
dugo trajalo i taj je kult zbog štetnih posljedica bio zabranjen.
Ni parica nije sasvim nedužna (si. 85). To je neka v rsta bu rm u ta,
koji Indijanci na sjeverozapadu Južne A m erike prave od sjem ena
neke akacije (Piptadenia peregrina — acacia niopo). Još opasnije
opojno sredstvo po zdravlje je sušena gljiva m uhara (A m anita m u-
scaria), kojoj robuju šam ani južne Sibirije, ali i neki »laici«. D je
lovanje se n ajp rije pokazuje kao općenita uzbuđenost, ali raste do
napada bijesa i halucinacija i završava n ak raju u potpunoj opi
jenosti. To je uglavnom k ra jn ji cilj i da bi se do njega dospjelo
često se ne b iraju sredstva. K orjaci su otkrili da otrov prelazi u
urin, i da bi ga što bolje iskoristili, oni slasno piju svoj v lastiti
urin, štaviše daju ga i drugim a, da bi i oni sudjelovali u radosti
ma opijenosti.
Čudnovato je k onstatirati, kako su se neka opojna sredstva za
držala na usko ograničenim područjim a, kao lišće p itju ri u A u stra
liji, gljiva m uhara u S ibiru i parica u Južnoj Am erici, dok je
alkohol u ovom ili onom obliku rasprostranjen gotovo po čitavom
svijetu. A neka druga opojna sredstva u historijsko vrijem e osvo-
jiše tako reći na juriš čitavu zemlju. To su u prvom redu kava,
čaj i duhan. Teško je dati cjelovito objašnjenje za tu pojavu. I što
se tiče sredstava koja nadražuju, postoje u ljudskoj duši dubine
koje još u vijek nisu izm jerene.
SI. 73. Krunidbeni čilim danskih kraljeva. Rad u zlatom protkanoj svili, izra
đen u Perziji sredinom X V II st., dimenzije 5,20X3,70 (Dvorac Rosenborg,
Kopenhagen).
SI. 74. Plesni ogrtač, satkan od vune gorske koze, Indijanci Tlingit, jugoistočna
Aljaska (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 75. Muški haljetak, Dajak, Borneo. Pri bojadisanju pređe primijenjena je
tehnika ikat. zbog toga su uzorci u tkanini zamagljeni (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
GOSPODARSTVO
P R IM IT IV N A P R IV R E D A
ULTURA se izgrađuje na radu, a pomoćno sredstvo rada je

K tehnika; njegov je p rv i cilj održavanje života. Zbog toga je
p rivreda osnov svakog društvenog života i kako Nijem ci kažu:
»Ako se znade što neki narod jede, onda se znade i k akav je.« U
pojam gospodarstva ne ulazi svaki način p rib av ljan ja hrane; taj
način treb a da uk ljučuje i plan i cilj u odnosu na nabavku hrane,
kao i u odnosu na raspodjelu i potrošnju. Ako je tome tako, sm i
jem o li govoriti o gospodarstvu prim itiv n ih naroda? N edostatak
sm isla za predviđanje i kućanskih sposobnosti bijaše već često puta
izložen om aložavanju evropskih prom atrača.
Svojevrem eno mnogo čitan ekonom ist K arl B iicher bez mnogo
razm išljanja osporio je prim itivnim narodim a pravo na stvarni
gospodarski život. Borba za hran u sastoji se, po njegovu m išlje
nju, od »tako reći čistih refleksnih činova« i obilježena je najsuro-
vijim sam oljubljem ; svatko se brine samo za sebe! Biicherovo je
gledanje tipično za cijelu raniju, ali danas već odavno napuštenu,
m etodu rada u etnologiji, koja je nekritički pom iješala najružnija
i n ajb ru ta ln ija obilježja svih naroda i takvu unakaženu sliku p ri
kazivala kao ogledalo d jetin jstv a čovječanstva, bez i najm anjih
obzira prem a historijskim činjenicam a. No nije potrebno mnogo
pa da se o tkrije pravi k a ra k te r te slike. Uostalom, ni danas ne
postoji, niti je nekoć postojao i jedan jedini narod na takvom stu p
n ju o kome trab u n ja Biicher. Isto tako ne možemo naći p o j e
d i n c a koji bi bio samome sebi dovoljan; stv arn a ekonom ska je
dinica je barem o b i t e l j , a kod posve nerazvijenih plem ena
vrlo često neka još veća grupa, n a s e o b i n a . Pojedinac nije
sam ni u vrem enu; u svijesti svakog čovjeka sačuvana su isku
stva nebrojenih prethodnih generacija, koja ga također tvore k a
rikom u velikom lancu društva. A sada o nedostatku skrbi! I od
više je istina da su neki prim itivni narodi skloni tom e da žive od
danas do su tra i da se ne brinu za budućnost; ali ipak nikada nisu
130
sasvim nebrižni. Svugdje, gdje prom jenu godišnjih doba p ra te

neravnom jernosti u količini hrane, stav ljaju se na stran u zalihe,
a isto se dešava kada se očekuju velike svečanosti. Osim toga u
jednoj stv ari svi bez iznim ke pokazuju brigu za budućnost: svi
proizvode oružje i oruđe za potrebe ne samo jednog trenutka.
Zbog toga imamo pravo da tvrdim o: kao i tehnika, tako je i go
spodarstvo čitavoj k u ltu ri čovječanstva i s a m o njoj svojstveno.
I ljudi n a najnižim stupnjevim a k u ltu re gospodare u ovom ili
onom obliku; naprotiv, najrazvijenije životinje ne poznaju gospo
darstva.
Sav se život sastoji u proizvodnji, razdiobi i potrošnji ekonom

skih vrijednosti. Time dolazi do čudnovate podvojenosti. S jedne
je stran e njegov korijen u prirodi, u odgovarajućoj geografskoj
sredini, koja na našem stupnju k u ltu re stavlja još prilično uske
granice načinu i iskorištavanju izvora hrane; ali to se u mnogo
većoj m jeri odnosi na narode na prim itivnom stupnju. S druge
stran e zanatstvo je isprepleteno sa svim granam a društvenog ži
vota. Ta harm onija snaga čini gospodarstvo nečim drugim i višim
od čiste tehnike. To vrijedi za sav gospodarski život, a kod p rim i
tivnih naroda treb a uzeti u obzir još i čitav niz naročitih okolno
sti. S ta rija je nacionalna ekonom ija, naravno, to uvidjela; ali
razum ijevanje b iti stvari u izvjesnoj je m jeri bilo potisnuto.
P rije svega m oram o objasniti što, u odnosu na prim itivne n a
rode, obuhvaćam o pojmom »ekonomske vrijednosti«. U prvom
redu rad i se, naravno, o nam irnicam a. Borba za h ra n u troši velik
dio njihova vrem ena, ukoliko oni poput Polinežana ne žive u
takvim gotovo rajskim prilikam a, da je za održavanje njihova
života u daljoj budućnosti dovoljno nekoliko kokosovih palm i i
hljebovaca. Nekoliko drugih i isto toliko važnih i razum ljivih do
bara također ne treba pobliže objasniti: to je stan, odjeća itd.
No ako bismo zaključili da je tim e sve rečeno, pogriješili bismo.
J e r iako je gospodarski život prim itivnih naroda na svoj način
mnogo jednostavniji od našega, jav lja se kod različitih naroda
toliko mnogo odstupanja od naših navika, da je često vrlo teško
razab rati pravo stanje.
Već u području posve opipljivih vrijednosti nailazim o ponekad
na okolnosti, koje se doim lju kao upravo čudnovate iznimke, iako
se kasnije često puta pokazuje da su veoma razložne. Ona zem lji
šta plem ena Ifugao na Filipinim a, koja su pogodna za prav ljen je
terasa i za navodnjavanje, prilično su m alobrojna i zbog toga su
rižina polja lično vlasništvo značajne vrijednosti. N asuprot tome
ima dovoljno tla za sađenje jam a; ono se, zbog toga, ne sm atra
ličnim vlasništvom i gotovo je bezvrijedno. Posljedica toga je, da,
G O SPO D A RSTV O 131
iako svi im aju dovoljno sredstava za život, svatko ipak nem a dosta
k apitala za održavanje svečanosti i plaćanje eventualnih dugova.
Sve u svem u pravo vlasništva često je potpuno drukčije nego u
našem d ru štv u (usp. str. 313) i samo se po sebi razum ije da to
pravo u velikoj m jeri utječe na gospodarstvo. Zbog toga se m o
ram o n aviknuti da gledam o kako se pojam vrijednosti m jeri m je
rilim a sasvim drukčijim a nego što su naša. On može biti povezan
s predm etim a na način koji se zapravo tem elji samo na običaju.
Još razm jerno lako možemo razum jeti da se u Indoneziji bivolima,
a na m elanezijskim otocima svinjam a, pripisuje naročito značenje
»bogatstva«, iako ih ne u p o treb ljav aju za klanje u tolikoj m jeri,
koliko bi se moglo očekivati. H istorijski je to vjerojatno pove
zano s činjenicom, što su te domaće životinje uvezene izvana, a
m ožda su ih i donijela nadm oćna osvajačka plem ena. E vropljani
m a je već nerazum ljivije zašto su na otocima Trobriand, k raj Nove
G vineje, neke ogrlice i narukvice od školjaka, koje služe za za
m jenu, naročito vrijedne; njihovu vrijednost ne uslovljuje toliko
rijetk o st tog nakita, koliko ugled, koji stiču oni koji ih posjeduju
i s vrem ena na vrijem e pokazuju. Isti je slučaj i s vrstom velikih
bak ren ih ploča, u krašenih ornam entim a, kod Sjeverozapadnih
Indijanaca. One ne služe ni u koju drugu svrhu, već da vlasniku
prib av e ugled. Pa iako je većina ploča već odavno našla posljed
nje prebivalište u m uzeju u O ttaw i i drugim zbirkam a, one su
još uvijek predm etom fiktivne trgovine m eđu Indijancim a i nose
im u tom pogledu isto tako velike koristi kao i nekoć, dok su se
još nalazile pod njihovim krovom. Sve to izgleda čudnovato, pa
ipak, možda je takvo shvaćanje kod prim itivnih naroda bliže n a
šemu, nego što bi se moglo pom isliti u p rv i čas. Dovoljno je da
ovaj nak it i bak ren e ploče usporedim o sa zaliham a zlata u našim
bankam a; s jednakim pravom mogli bismo sum njati u njegovu
»stvarnu vrijednost«.
Problem vrijednosti kod prim itivnih naroda dovodi nas m eđu
tim do jednog još čudnovatijeg problem a, koji takozvani »civili
zirani« prom atrači redovito krivo tum ače. Dešava se da neki po
glavica Sjeverozapadnih Indijanaca u žaru takm ičenja s nekim
drugim razbije svoje skupocjene bakrene ploče, ili čak zapali vla
stitu kuću — to je prem a našim shvaćanjim a sigurno vrlo nesvrsi-
shodno razaran je vrijednosti. Ali po m išljenju Indijanaca to je
povezano s jasnom nam jerom da se samo žrtvovanjem m anje v ri
jednosti postigne veća, tj. povećanje ugleda. V jerojatno je slična
misao osnova posvem ašnjem uništavanju pokojnikova vlasništva,
ukoliko se ne radi samo o dosljednom provođenju prava vlasni
štva, koje vrijed i i poslije sm rti. Naime, uništavanje može biti
sredstvo kojim se osigurava naklonost duše um rloga. U Dahomeju
na G vinejskoj obali takvo je shvaćanje dotjerano do krajnosti.
132
K ad bi um ro neki kralj, to je bio znak da harem i ostali dvorja-

nici razbiju i razore sve u n u ta r zidova palače, a na k ra ju ubiju
sami sebe. Povodom sm rti nekog k ra lja godine 1789. žrtvovalo je
svoj život ni m anje ni više nego 595 žena zajedno s vojnicim a,
kastratim a, dvorskim pjevačim a itd. To se u m anjoj m jeri po
navljalo svake godine. Ali u stvarnosti sva ta razaran ja i proli
jev an ja krvi, kao i tome slična »svečanost biljke jam a« u A šantiju
nisu samo snažni izljevi osjećaja, već su vezani za određenu svrhu,
jednu »vrijednost«, naim e, religiozno čišćenje zem lje i naroda, i
osiguranje budućih žetava — što je neka vrsta »prem ije osigura
nja«, skupa, ali djelotvorna i zato u osnovi ekonomska.
Zbog toga u svemu tom e ne postoji bitna razlika izm eđu gospo
d arstva p rim itiv n ih naroda i civiliziranog društva. Mnogo je du
blja ona razlika koja se zasniva na organizaciji rada. U usporedbi
s našom neizm jerno dobro raspoređenom i zam ršenom ekonom
skom organizacijom mogli bismo reći da k arak teristik e koje obi
lježavaju društveno gospodarstvo prim itivnih naroda jesu p rije
svega slabo razvijena podjela rada (diferenciranje) i kao prirodna
posljedica toga razm jerno slaba razm jena roba i prom et (inte
gracija), ali je zato često vrlo razvijena n e p o s r e d n a su rad n ja
(kooperacija). Zato kad govorimo o prim itivnim narodim a ne m o
žemo izm eđu proizvodnje, raspodjele i potrošnje uvijek povući onu
jasnu granicu na koju smo navikli.
Jednostavan oblik podjele rada je odvajanje muškog rada od
ženskoga. Ono je staro kao i čovječanstvo samo i tem elji se na
čisto psihološkoj razlici spolova. P rem a toj podjeli žena se ne m ora
b rin u ti samo za djecu i priprem anje hrane, već redovito gradi i
kolibu, prip rem a kožu i krzna za odjeću, plete hasure i košare,
kad obitelj seli, nosi teške terete i, napokon, u velikoj m jeri su
djeluje u nabavci hrane, tim e što skuplja korijenje, bobe i si. (si.
88). M uškarci na izgled vode lagodan život, koji prekida jedino
lov i ra t — ali u stvarnosti to je u većem dijelu samo prividno tačno.
Lov traži da se uvelike angažiraju sve sposobnosti. On m ožda
unosi više prom jena i radosti u život, nego jednoličan i tegoban
rad žena, ali zato je čovjek neizostavno nakon njega u slobodnim
časovima vrlo iscrpen. Osim toga ne smijemo zaboraviti da cijeli
religiozni kult, čiji duboki značaj u životu prim itivnih naroda
gotovo i ne možemo zam isliti, po pravilu počiva na plećim a m uška
raca i vezan je za duge danonoćne cerem onije, svečanosti, plesove
itd.
Bolje provedenu podjelu rada, od one izm eđu m uškarca i žene,
nalazimo na višem stupnju kulture. Nekim je prim itivnim n aro
dima, koji nikada nisu im ali veze s vanjskim svijetom , sasvim n e
razum ljivo, da svatko ne može sam proizvesti sve ono što m u treba.
G O SPO D A RSTV O
133
Indijanci centralne B razilije neprestano su K arla von den Steine-

na zadirkivali p itaju ći da li je svoje hlače, m režu protiv kom araca
i sve ostalo sam načinio i bijahu vrlo iznenađeni kada je to za
nijekao. Ali vrlo se rano počinje osjećati razlika u zanatskim spo
sobnostima, iako je još dalek put do razvoja naročitog staleža
obrtnika. Neki se A ustralci ističu u ribolovu, drugi u proizvodnji
bum eranga, neke su žene vješte u sk u p ljan ju jam a, dok druge
dobro pletu košare. Kod Indijanaca plem ena Odžibve n a G ornjem
jezeru (Lake Superior) bilo je naročitih izrađivača strijela, koji
su zbog spretnosti u obrađivanju krem ena opskrbljivali svoje m a
nje vješte suplem enike šiljcim a strijela. Do podjele obrta vode,
uglavnom , one v rste radova, koji poput dobivanja željeza i ko-
vačkog um ijeća zahtijevaju naročita predznanja. No, da razvoj u
samome početku ne bi stao, potrebna je ipak i stanovita ekonom
ska i društvena pozadina. T reba da postoji stalna produkcija i za
širi krug potrošača, tako da višak može služiti obrtniku za izdr
žavanje, a uz to n adalje treba da postoji tako napredna podvoje
nost na staleže, da bi njegovi produkti mogli naći kupce. Ako pak
želimo naći provedenu podjelu rada s potpuno razvijenim stale-
žem obrtnika, m oram o poći i do ratarsk ih naroda, kao što su Poli-
nežani i afrički Crnci. N astankom gradova u starim kulturnim
zem ljam a taj se razvoj veom a ubrzao. Rimsko carsko doba poka
zuje specijaliziranje privredne djelatnosti, koja gotovo do danas
n ije nadm ašena.
Ta se sve veća podjela rada razvijala u dva sm jera. Djelomično
je rasla kao slobodno zanatstvo, a djelom ično je bila posljedica
ropstva. Nema razloga da se pobliže bavim o prvim slučajem. Ali
p riv red n a stran a ropstva — jedina o kojoj na ovome m jestu treba
govoriti, kod većine u pravom sm islu riječi p rim itivnih naroda
sasvim je neznatna. Tek kod razvijenijih ra ta ra ona stiče stvarno
ekonomsko značenje. Ipak, čini se da njeno značenje u Kini nije
nikad postalo naročito veliko, čak i kad je u stoljećim a p rije našeg
računanja vrem ena ondje doživjela najsnažniji procvat. N asuprot
tome u zem ljam a Sredozem lja na njoj se tako reći tem elji cijelo
društvo starog vijeka; velik broj robova bio je upravo bitan
razlog obimnom specijaliziranju zanatstva, a ovo je opet stvorilo
tem elj usponu industrije. N egativna stran a robovskog rada je u
tome, što je jeftin a radna snaga značila kočnicu za tehnički raz
vitak.
Ovdje smo se već dobrano u daljili od prim itivnih prilika i iz
toga možemo zaključiti da su one upravo obilježene slabo razvi
jenom podjelom rada. Naravno, u vezi s tim je oskudna i razm jena
u n u tar društva. K ad svi više-m anje proizvode isto, za uspjeh pro
m eta ne postoje povoljni uvjeti. D ruga je kočnica razm jeni, osim
toga, i nepostojanje novca kod većine p rim itivnih plem ena, u

svakom slučaju novca u našem sm islu te riječi. Zbog toga nem aju
čvrstog m jerila vrijednosti, što se nem inovno odražava u njihovoj
društvenoj privredi. Kod Indijanaca plem ena Zuni u Novom Mek
siku ništa nem a stalne cijene; ona se ravna prem a obostranom
ličnom položaju prodavaoca i kupca i prem a njihovoj sposobnosti,
da stv ar kojom trg u ju stvarno u potrijebe ili iskoriste. Ako trgovina
i prom et nisu nepoznati u n u ta r pojedinih plem ena i razm jena iz
m eđu različitih plem ena prim itivnih naroda, onda je to djelom ično
zato, što ovi narodi s tim e povezuju i neke druge ciljeve, a ne
samo p rivredne (usp. str. 170 i si.).
Pozadina sve veće podjele rada i sve veće razm jene u civilizi
ranom dru štv u jest postojani porast suradnje izm eđu pojedinih
faktora, koji poput zupčanika golem a stroja sigurno i bez tre n ja
ulaze jedan u drugi. Jasno je da t a j oblik suradnje u p rim itiv
nom zanatstvu može b iti samo neznatan. No mi smo skloni da za
boravljam o kako postoji i druga, neposrednija suradnja, koja se
ne odnosi na podjelu rada, već na okolnost, da neki zadaci p re
ra sta ju snage pojedinca i zbog toga treba da budu riješeni zajed
ničkim snagam a. Dok se ta su rad n ja u vijeku strojeva sve više i
više sm anjuje, u prim itivnom društvu ona b u ja i cvjeta. Većina
lovačkih plem ena s vrem ena na vrijem e održava velike zajedničke
lovove, p ri kojim a se sakuplja stanovništvo čitave naseobine, da
bi gonilo divljač. Uglavnom kod ratarsk ih naroda pridolazi još i
»moba« koja se dugo održala m eđu seljacim a u Evropi. P ri o b ra
đivanju tla, zidanju kuće, g rad n ji čamaca i sličnim većim podu
h vatim a pozivaju se u pomoć p rijatelji i susjedi. U vjet je da je
onaj, koji poziva, i sam sprem an na odgovarajuću protuuslugu, a
osim toga dok rad tra je treba da se brine za uzdržavanje svojih
pomagača. Očevidna je ekonom ska korist. To što se moba ponekad
može izroditi u kuluk i km etstvo, druga je stvar; ali tim e opet
prelazim o okvire stvarno prim itivnih prilika.
M eđutim ekonom ska se su rad n ja jav lja i u raspodjeli i u po
trošnji. Na najnižim stupnjevim a kulture, onaj koji obavlja po
sao, uglavnom sam uživa i njegove plodove. No to se ne dešava
uvijek. A ustralci kao i Eskim i i mnogi drugi lovački narodi
im aju veom a razvijen osjećaj dužnosti, da pomognu bližnjem , i
zbog toga članovi logora međusobno dijele plijen kao poklone ili
u obliku uobičajenog lovačkog udjela. Kod Eskim a o vrsti lova
ovisi da li će se to desiti u ovom ili onom obliku. Na taj način
jača povezanost m eđu članovim a naseobine, a opasnost bijede po
dijeljena je na veći broj lovaca, je r tko je danas sretan, mogao
bi već su tra b iti nesretan u lovu.
S organizacijom rada povezano je i planiranje, kojim se taj
rad obavlja. I u tom pogledu razlikuje se zanatstvo prim itivnih
naroda od zanatstva civiliziranih, je r kod n jih p lan iran je u prvom

redu ovisi o okolini, o geografskim prilikam a. Zbog njih u mno
gim krajevim a čovjek m ora m isliti na budućnost i u p ra v lja ti se
p rem a zakonim a prirode. Izm jena ljeta i zime, kišnog i sušnog
doba, seobe životinja i periodičan ra st biljak a ogledaju se u re
dovitom ciklusu prem a godišnjim dobam a, koje obilježavaju
gospodarstvo p rim itivnih naroda na način, koji se kod nas saču
vao samo u seljačkom životu. Ta pravilnost vezana za prirodu u
većini slučajeva nije dovela samo do toga da se sprem aju zalihe za
slučaj oskudice u nepovoljnoj godišnjoj dobi, nego i do toga, da
su čak neka lovačka plem ena uvela svjesni lovostaj divljači. Kod
Indijanaca plem ena Algonkin u šum am a S jeverne A m erike svaka
obitelj posjeduje određeno vlastito lovište u kom e se lovi prem a
određenom redu, tako da se životinjam a u pravilnim razm acim a
ostavlja p rilika da se razm nažaju. Polinežanski su poglavice često
p rije žetve izricali privrem eni tabu na poljske plodove, ili na na
m irnice, čim bi poslije kakve rasipničke svečanosti zaprijetila
oskudica u h ran i ukoliko se ne poduzm u strože m jere.
P rim itivno zanatstvo obilježeno je najzad time, što religija i
m agija zadiru u sve njegove pore. To već slijedi iz onoga, što smo
p rije rekli o djelatnosti m uškaraca, a i kasnije ćemo stalno susre
tati istu činjenicu. Totem ske predodžbe, obredi plodnosti i do neke
m jere poštivanje predaka, da nabrojim o sam o neke od najvažnijih
religioznih pojava kod prim itivnih naroda, im aju svi, m anje ili
više, gospodarsku pozadinu.
Ovdje smo u grubim potezim a izložili glavne k arak teristik e p ri

m itivnog zanatstva. No m ora nam , naravno, b iti jasno da se p ri
jelaz od ovih do naprednijih prilika svugdje dešava postepeno i
bez skokova. Podjela rada, suradnja, razm jena i planiranje im aju
duboko korijenje, iako su tek u današnjem d ruštvu najsnažnije
proklijali. Isto tako ne sm ijemo zaboraviti da se najveća od svih
p riv red n ih prom jena nije desila tek n a prijelazu od prim itivnih
do civiliziranijih prilika, već je treb a tražiti duboko u sloju p ri
m itivnih naroda. Misli se na preobražaj sakupljača, lovaca i ri
bara, koji su živjeli isključivo od m ilosti prirode i prim ali sve što
im je ona poklanjala, u p astire i seljake, koji su proizvodnju svje
sno uzeli ra svoje ruke i rad za postizanje neposredne koristi
p retv o rili u planski uzgoj. U početku, svakako, nije toliko odlučna
veća tren u tn a sigurnost, koja je tim e ušla u život. Suša, bolesti
stoke i nerodica pogađaju prim itivne p astire i ra ta re često isto
tako teško kao i lovce. Težište je više u višku proizvodnje. U sva
kom društvenom gospodarstvu m ora postojati stanovita ravnoteža
izm eđu proizvodnje i potrošnje. Na najnižim stupnjevim a kulture
136
to se izjednačavanje vrši, tako reći, samo po sebi; ali višak, koji

nastaje kada u plodnim godinam a stad a stočara doslovno rastu
sam a od sebe, a ham bari ra ta ra bivaju puni, otvara k u ltu ri neslu
ćene mogućnosti. On oslobađa snage, koje su dotada bile okovane
svakodnevnom trkom za hranom i tim e o tvara put um jetnosti i
duševnom životu. Osim toga ostavlja tragove u izgradnji društva,
omogućujući višu klasu koja teži za raskoši i stvarajući postepeno
bazu za veće p lan iran je u privrednom životu, npr. stv aran je
državnih zaliha za slučaj nestašice. U odnosu na višak i razvoj
k u ltu re stv ara se takvo uzajam no djelovanje, da bi pobliža is tra
živanja te pojave bila privlačan zadatak za etnologiju budućnosti.
NAJSTARIJI ZANATI
PO PRIRODI čovjek jede sve, tek donekle pretpostavlja biljnu

hranu. Naše n ajstarije p retke m oram o zam isliti kao sakupljače
plodova i k o rijen ja po poljim a i šum am a; ali oni nisu izbjegavali
ni životinje, koje su mogli savladati jednostavnim sredstvim a ko
jim a su raspolagali. Još i danas u dalekim krajevim a svijeta po
stoje brojna nerazvijena plem ena, kojim a je divlji b iljni svijet
neophodan izvor hrane. O prem ljene šiljatom kopačicom i košarom
za sprem anje plijena, australske žene kreću na svakodnevni posao.
Za h ra n u im služi najm anje 300 različitih vrsta bilja; no iz toga
ne sm ijemo zaključiti da ih uvijek im a u obilju i da je lako doći
do njih. N ađu li žene na svom putu jednu od divljih biljaka jam a,
prisiljene su da iskopaju rupu duboku pola ili čitav m etar i da
rukam a izbace pijesak i zemlju, prije nego što dođu do jestiva plo
da. Neke vrste žaba također su vrlo tražene; ali i četvoronošce,
zmije i m alene tobolčare, koje je moguće u b iti udarcem štapa,
rado stav ljaju u vreću s hranom , a ličinke kukaca sm atraju n aro
čitom poslasticom. Jednu vrstu leptira skupljaju u velikim količi
nam a za vrijem e njihova kratkotrajnog rojenja.
Kod Bušm ana južne A frike sakupljanje također igra značajnu
ulogu u borbi za opstanak. Ličinke term ita, njihovo glavno jelo,
koje bušm anske žene iskapaju iz golem ih hum aka s pomoću ko-
pačice, kojoj probušen kam en služi kao uteg, nazivaju bijeli nase-
ljenici »bušmanskom rižom«. N aročito su om iljeli skakavci, a da i
ne govorim o o velikim žabam a i stanovitim zm ijam a, čije meso,
kažu, im a ukus piletine. D ivlje lubenice u suhoj grm ovi toj stepi
toliko su važne, da, kako se izračunalo, obitelj od deset članova
troši m jesečno 6000 komada. U K aliforniji sak u p ljan je bijaše m no-
SI. 76. Vertikalni tkalački stan,
pleme Bakuba, Kongo (Nacio
nalni muzej, Kopenhagen).
SI. 77. Horizontalni tkalački stan, Ainu, sjeverni Japan (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 78. Žena izrađuje lonac, oblast rijeke Aruwimi, Kongo (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 79. Pridrzivac za bradu, Ainu, sjeverni Japan. Tko bradu umoči u piće
učifiio je religiozni prekršaj (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 80. Prethistorijsko glineno posuđe iz Amerike: a— c) područje Pueblo —
St. Johns, Chevlon i Homolobi; d) Maja. Honduras: e) Zapoteki, Meksiko:
f) Chiriqui, Panama: g— i) Peru — Nazca, mladi i stariji stil Cliimu
G O SPO D A RSTV O 137 -
go važnije od lova, a u dolini S acram enta divlja je djetelina tako

bujno rasla, da su djecu naprosto »izvodili na pašu«.
Kod prim orskih naroda kao što su domoroci O gnjene Zem lje
sakupljanje im a drugi k a ra k te r nego kod plem ena iz un u trašn jo
sti, ali zato ipak n ije m anje važno. Tamo uglavnom skupljaju ži
votinje što žive na m orskom žalu. Za vrijem e oseke žene skupljaju
školjke i puževe ili ih skidaju m otkom ; isto tako h v ataju četvoro-
zubom m orske ježeve i rakove. U m račnim , vlažnim šum am a u
u n u trašn jo sti zemlje mogu se naći samo neke vrste boba i gljiva
i jedna v rsta divljeg celera. Dokaze o važnosti školjkaša u prim i
tivnom zanatstvu nalazim o duž obala gotovo čitava svijeta; ljudi
k u ltu re E rtobelle danskog kam enog doba, samo su jedan od p ri
m jera za to.
Ali n ijedan narod koji danas živi, m ak ar koliko se nisko n ala
zio na ljestvici k u lture, ne zadovoljava se samo sakupljanjem .
Neka se žene i djeca brinu za tu stran u gospodarstva, m uškarcim a
ipak p ristaje samo pravi lov! Lov ispunja čitav njihov život. On
je, kako je pravilno zaključio pater Koppers, rom antična poezija
nasuprot suhoj prozi sakupljanja. N jim e se bave u svim k rajev i
m a svijeta, od bu jn ih kišnih tropskih šuma, sve do ledenjaka po
larn ih zem alja. Na nekim m jestim a, m eđu takozvanim višim lo
vačkim narodim a, oruđe i m etode su potpuno usavršene i tačno
prilagođene životnim navikam a životinja; tam o je lov glavna k a
rika cijele kulture. I tamo, gdje su starim zanatim a pridošli novi,
lov je odviše duboko u k orijenjen u svijesti m uškaraca, a da bi
mogao posve nestati. Još kod poluratara, gdje su žene od saku
p ljan ja divljih b iljaka prešle na obrađivanje tla, lov zaokuplja
svu pažnju m uškaraca i istovrem eno opskrbljuje kućanstvo po
trebnim mesom. I kod nekih nom adskih naroda, čija se privreda
inače tem elji n a m uškom radu, bave se lovom u većoj ili m anjoj
m jeri. Tek kod p ravih ra ta ra lov gubi važnost, ali još uvijek
ostaje kao razonoda kraljevim a i višoj klasi. Život u prirodi, ta k
m ičenje izm eđu čovjekova razum a i životinjske lukavosti, prisno
poznavanje prirode i svih njenih prom jena, sve te nužne pretpo
stavke za pobjedu lovca im aju još i danas jednako privlačnu sna
gu, koju n ije moglo iskorijeniti ni nekoliko tisuća godina m irnog
seljačkog života. No, zar je to zaista tako čudno? P rije je bilo
spom enuto da je čovjek u n u ta r granica Danske najveći dio svog
postojanja bio ovisan o lovu i ribolovu, i ako povijest čovječan
stva prom atram o kao cjelinu, onda m irno sm ijemo tv rd iti da je
vrijem e, otkad je poznato um ijeće ratarstv a, jedva petstoti dio«
neizm jerno dugog niza godina, kada su ljudim a jedini izvor hrane
bile divlje životinje i b iljk e iz šuma, polja i m ora.
138
Dok je za sak upljanje bila dovoljna jednostavna kopačica (si.

90), lov postavlja mnogo veće zahtjeve za oruđem. Ne postoji oštra
granica izm eđu oružja i oruđa. Kao što se svaki oštri nož može
u p o trijeb iti i kao bodež, tako i svaki zašiljeni štap može služiti i
kao koplje. Bodež i koplje spadaju, dakle, sigurno u n a jsta rija
oružja. Neke vitke krem ene oštrice iz protolitskog doba Evrope
sm ijem o m irne savjesti sm atrati bodežima, a druge iz istog ra z
doblja v jerojatno su šiljci kopalja. Tvrdilo se da u n ajstarijim
k u ltu ram a nije bilo kopalja, je r u današnjih P igm eja i njim a
sličnih plem ena ono igra tako neznatnu ulogu. Takav se zak lju
čak zapravo ne može prihvatiti. To što je koplje izvanredno jed
nostavno oružje, nije dovoljno da bude dokazom njegove visoke
starosti. Isto se tako može osporiti da su spom enuti šiljci zaista
šiljci kopalja. Ali srećom u južnoj Engleskoj nađeno je sačuvano
koplje koje, nem a sum nje, potječe iz razdoblja Acheuleen, a sastoji
se od grubo zašiljene drvene m otke. Sasvim slična koplja još su
u prošlom stoljeću upotrebljavali Tasmanci, čija je k u ltu ra jedva
bila na višem stupnju od k u ltu re Pigm eja.
Od tako jednostavnih oblika razvilo se mnoštvo tipova. Često
puta koplja im aju naročiti šiljak od kam ena, bam busa, kosti ili
kovine. Ti su, šiljci rafinirano oprem ljeni un atrag okrenutim ku
kam a koje pojačavaju njihovo djelovanje. K oplja kojim a se love
ribe često im aju više šiljaka, da bi spriječila nesigurnost, koja se
jav lja p ri ciljanju, je r je vidljivost slaba zbog lom a svjetlosti u
vodi, ili da bi se riba ukliještila između kuka. To isto v rijed i i za
koplja kojim a Eskimi love ptice i koja djeluju poput sačme. D ruga
razvojna linija vodi do harpune, čiji šiljak labavo sjedi na dršku
i s njim je povezan uzicom. Zbog toga je harpuna naročito pogodna za
lov vodenih životinja. One na neki način bivaju usidrene za oružje
i to im onem ogućava bijeg. H arpuna se na mnogim m jestim a upo
treb ljav a u lovu na ribe, kornjače i tuljane; s harpunom u ruci
Eskim i i Sjeverozapadni Indijanci ne uzm iču ni pred najvećim
kitovim a, a na egipatskim zidnim slikarijam a lov na vodene konje
pomoću harp u n e prikazan je tako, kako ga još i danas obavljaju
mnoga crnačka plem ena (si. 89). H arpune su im ali već i lovci na
sobove u zapadnoj Evropi krajem ledenog doba i vjerojatno su
ih u p o trebljavali u lovu na losose. Većina šiljaka h arp u n a im a
jednu ili više kuka, koje treba da zadrže plijen; no još su djelo
tv orniji šiljci, koji se pod pritiskom uzice koso postave u rani.
N jih nalazimo isključivo u polarnim zem ljam a i njim a graničnim
područjim a, i tamo harpunu uopće najviše upotrebljavaju. G ron-
landska h arp u n a za kajak n ajrazvijeniji je oblik koplja (si. 6e).
Od šiljka — koji se sastoji od željezne oštrice u tak n u te u koštano
postolje s kukom — vodi dugačak rem en od tuljanove kože, koji
na suprotnom k ra ju nije spojen s m otkom, već s naduvanom

m ješinom od tuljanove kože. Š iljak labavo stoji n a m otki, a na
•ovu je također labavo usađen vitki p rednji držak od kosti ili
zuba, koji strag a završava u obliku glave ili p ara koštanih krila.
Čim je tu lja n pogođen m ješina biva izbačena, p rednji držak se
zbog snažnih pokreta životinje lomi i, dok šiljak ostaje čvrsto u
rani, m otka neoštećena pliva na površini vode i lovac je može
lako dohvatiti.
K oplje služi za probadanje kao i za bacanje. Vrlo je rano otkri
veno da produženjem odbačaja koplje snažnije djeluje. Osebujno,
pomoćno sredstvo kojim se to postiže je uzica za bacanje: to je
k ra ta k rem en, koji završava petljom za kažiprst. Uže se tako omo
ta oko m otke da se kod bacanja odm ota, i istovrem eno odbaci o ru
žje koje se okreće oko svoje osi. Uzicu za bacanje nalazim o danas
samo još na Novoj K aledoniji i na nekim drugim m jestim a M ela-
nezije, osim toga na nekim otočnim skupinam a u Polineziji i u
stanovitim dijelovim a A frike; ali u starom vijeku poznavao ju je
mnogo širi krug naroda. U potrebljavali su je već i Sum erci,
a u kasnijim stoljećim a nalazim o je u staroj Grčkoj, Italiji i Ga
liji. U velikom nalazištu u m očvari Nydam na južnom Jiitlan d u (IV
st. naše ere) pronađeno je više držaka koplja sa uzicom za baca
nje. Također je spom inje i Saxo u pripovijeci o borbi Regnara
Lodbroga sa zm ijam a, koje su čuvale kćerku švedskog kralja.
Na jedan ili na drugi način uzica za bacanje zacijelo je srodna
m etaljci1 (si. 91). Ona je mnogo običnije sredstvo za pojačanje
snage i dom eta koplja. Sastoji se od k ratk e daske ili štapa i straga
je tako udešena da s pomoću kuke ili sličnog može podupirati
stražn ji kraj koplja. P ri bacanju je, kao i uže, valja zadržati u
ruci i zbog toga djeluje kao produženje ruke. U naše vrijem e me-
taljk u nalazimo uglavnom u A ustraliji (no Tasm anci je nisu po
znavali), na rijeci Sepik na Novoj Gvineji, na otocim a P alau i Yap
u M ikroneziji kao i kod Eskim a, koji je mnogo upotrebljavaju,
je r je naročito p rikladna za lov kajakom . N adalje su je u p o tre
b ljav ali posvuda i Indijanci zapadnih A m erika, od krajeva na jugu
S jedinjenih D ržava sve do P erua i u području Amazone. Čudno
vato je, da se ona u prastaro vrijem e jav lja i vrlo daleko od tih
područja — u Francuskoj i Švicarskoj (kod Schaffhausena) pri
k ra ju ledenog doba. Nema razloga da vjerujem o u slučaj kad se
radi o tako osobitom oružju. Jedan od putokaza koji ukazuje na
p rvotnu povezanost vjerojatno je činjenica, da se za neke oblike
igračaka, raspro stranjenih u Polineziji, južnoj A frici i Evropi,
sigurno može u stv rditi da potječu od m etaljka.
1 P ro p u ls o r. (Op. D. R ih tm an .)
140 U V O D X M A T E R IJ A L N A K U L T U R A
No, zacijelo je kudikam o najvažnije dalekom etno oružje p rim i

tivnih naroda, nem a sum nje, luk i strijela. Ne može se tačno u sta
noviti otkada oni postoje u povijesti čovječanstva; sigurno je sam o
jedno, a to je da su vrlo stari. Tasm anija i A u stralija (osim m a
log područja na krajnjem sjeveru) jedina su veća područja zem lje
gdje je luk nepoznat, jer to, što nedostaje i u najbližem su sjed
stvu, Polineziji i M ikroneziji, treba pripisati gubitku k u ltu re i s
tim u vezi nem a nikakva značenja. Ali luk posjeduju sva pigm ej-
ska plem ena A frike i Azije i drugi slabo razvijeni narodi: Vedda,
B otokudi i dr. Iz toga je p ater Schm idt zaključio da luk spada u
n a jsta rija oružja. No tome se može prigovoriti, ne samo zato što
ga ne nalazimo u A ustraliji i Tasm aniji, nego i zato što tom oružju
ne nalazim o ni najm anjeg traga u čitavom neizm jerno dugom pro-
tolitskom razdoblju. Moramo se v ra titi sve do svršetka ledenog
doba, da bismo našli nedvosm islene dokaze za upotrebu luka. Iz
takozvane k u ltu re Capsien, čije se središte nalazi u sjevernoj
Africi, postoje slike u spiljam a, koje p redstavljaju strijelce s lu
kovim a, a u zapadnoj Evropi šiljci strijela nađeni su u istovre
m enoj k u ltu ri Solutreen. S druge se strane može tv rd iti da je
luk, najv jero jatn ije, mnogo stariji od njegove n ajstarije slike i da
su strijele, vrlo vjerojatno, im ale jednostavne drvene šiljke, ali
od n jih nisu ostali nikakvi tragovi. Zbog toga p itan je starosti
ostaje otvoreno. Isto toliko nesiguran kao i starost jest i način kako
je luk otkriven. J e r sigurno će svatko u vidjeti da nije naročito lako
sjetiti se, da se drvena palica može opskrbiti uzicom, kako bi se
iskoristila elastičnost drveta. N ijedan od m nogih pokušaja o bja
šnjenja, koja su izrečena, nije uvjerljiv, pa tako i ovdje vrijedi
ono: non liquet.2
N ajjednostavniji lukovi (si. 92) sastoje se od oble palice, koja
je n a k rajev im a tanja i oprem ljena užetom od sm otanih vlakana
biljaka, tetiva ili si. K asnije palica dobiva različite presjeke
— može biti spljoštena na prednjoj ili stražnjoj ili na obje strane,
tro k u tasta itd. — a uže se pričvršćuje na različite načine i može,
kao u Kongu i na Novoj G vineji, biti načinjeno od rascijepana
rotanga ili bam busa. Takvi nesastavljeni lukovi p revladavaju u
Južnoj Am erici, na jugoistoku S jeverne Am erike, u O ceaniji i
A frici južno od S ahare; kroz cijeli srednji vijek upotrebljavali
su ih u Evropi sjeverno od Alpa: engleski dugi lukovi odlučili su
god. 1346. b itk u kod Grecya. Eskimi, koji oskudijevaju elastičnim
drvetom , sastav ljaju često svoje lukove od više kom ada sobovog
roga ili roga mošusnog bika i stražn ju stran u pojačavaju vrpcom
od pletenih tetiva, da bi tako povećali elastičnost. Nekoliko luko
2 N ije Jasno. (Op. ur.)

va starih 8000 godina iz razdoblja Maglemose, nađenih kod Hol-

m egaarda na Seelandu, vjerojatno je n a isti način bilo pojačano
i n ije isključeno da je isti slučaj kod lukova koje nalazim o nasli
kane na gore spom enutim slikarijam a k u ltu re Capsien.
O ružja te vrste tvore prijelaz do prav ih sastavljenih lukova.
Oni su još vrlo jednostavni na zapadu S jeverne A m erike i u sje
vernoj Aziji, gdje se sastoje od drveta, kojem u su duž stražnje
strane čvrsto nalijepljene životinjske tetive, ili od dva zalijeplje
na sloja drveta. Kod savršenijih oblika lukova azijskih k u lturnih
zem alja spojeno je izabrano drvo, tetive i rožina u oružje rijetke
snage i ljepote. Često palica tvori dvostruki zavoj (»amorov luk«),
i njegova je elastičnost tako velika, da se krajevi, kad se tetiva
opusti, svinu prem a natrag. Na poznatoj vazi od elektrona iz Kul
Oba u južnoj Rusiji vidi se da su skitski strijelci m orali p ridrža
vati koljenom palicu luka, kako bi je dovoljno svinuli da bi teti-
vinu petlju zapeli za vršak luka. T a j posao — a ne, kako se često
krivo misli, nap in janje tetive, — nije uspio Penelopinim proscima
kada su m orali isprobati Odisejev luk. S astavljeni je luk, vjero
jatno, nastao u stepskim zem ljam a Azije i odatle se proširio p re
m a Sjevernoj Am erici i u predjele oko Sredozem nog m ora. U
grobu Tut-ank-A m ona nađeni su jednostavni, ali prekrasni sastav
ljeni lukovi koji su djelomično bili sastavljeni od dva sloja drveta
s omotačem od kore, a djelomično od roga i drveta. P osljednja
v rsta dospjela je u Egipat tek u vrijem e Novog carstva; ali u Me
zopotam iji je vjerojatno mnogo starija. Sastavljeni je luk po svoj
prilici već naslikan na stupu pobjede, koji je podigao N aram -
sin, k ralj A kkada oko sredine trećeg tisućljeća p rije n. e. A rku-
b alista3 još je m lađa od sastavljenog luka, iako je u istočnoj Aziji
očito bila poznata mnogo prije početka našeg računanja vrem ena;
u Evropu je dospjela tek potkraj srednjeg vijeka.
0 strijelam a ne treba mnogo govoriti, iako njihova proizvodnja
iziskuje najveću brižljivost. Oblici šiljaka v ariraju kao i oblici ši-
ljaka koplja i mogu biti labavi, od nekoliko dijelova ili sa zadeblja
nim vrhom za lov na ptice i sitnu divljač, itd. Za osiguranje leta
strijele u pravilu straga im aju zaperak. Vrlo stari oblik »zaperka«
sastoji se kod afričkih Pigm eja od lista, koji se utakne u procijep
drška strijele. D rugi stari tip im a dva pera koja leže tangencijalno,
dok strijele sa tri zrakasto stršeće polovice pera očito pripadaju
sastavljenom luku. Na nekim m jestim a, no nipošto svagdje, s tri
jele se čuvaju u tobolcu od kože ili drveta.
1 kijača je prastaro oružje. Odlom ljen štap, kvrgast korijen ili
plosnati kom ad d rv eta otkinut od trulog stabla palm e, može izvan
•'* D a le k o m e tn o o ru ž je , k o je se sa s to ji od d rš k e s kundakom , ok id ačem ,
lu k o m i tetiv o m . (Op. prev.)
redno dobro poslužiti kao kijača. Može se u potrijebiti i kopačica; u

A u straliji kao i u G ran Chacu u Južnoj Am erici nem oguće je po
vući oštru granicu izm eđu nje i kijače. U potpuno usavršenom
obliku kijača je uglavnom ratno oružje (si. 93, 95). Ona je m anje
pogodna za lov na veće životinje već i zbog toga što se čovjek
m ora i previše približiti životinji, da bi je mogao upotrijebiti. Zbog
toga, i zbog srodstva s kopačicom, kijača se vjerojatno udom aćila
p rije svega u ratarskim kulturam a. Kod lovaca ona je značajna,
uglavnom , samo kao oružje za bacanje, tako npr. u A u straliji i
Tasm aniji. K ijača za bacanje često je samo jednostavna palica; no
n jen n ajsavršeniji oblik je bum erang. O njegovoj rasp ro stran je
nosti u n ajg ru b ljim crtam a rečeno je već p rije (str. 16), no ovdje
ćemo o njem u govoriti podrobnije. Izvan A ustralije, izuzim ajući
Tasm aniju i n ajsjevernije dijelove kopna, bum erang danas n ala
zimo na slijedećim m jestim a: u području Pueblo na jugozapadu
S jedinjenih Država s izdancim a prem a M eksiku i južnoj K alifor-
niji, na nekim m jestim a centralne i istočne B razilije, na Novoj
B ritaniji, Celebesu, u južnoj Indiji i G udžeratu, u Mongoliji, istoč
noj S ahari i predjelim a oko G ornjeg Nila i na nekim južnim p ri
tocim a Konga. Fantastični noževi za bacanje u S udanu i sjev er
nom Kongu sigurno su također samo m etalne im itacije starog
drvenog oružja i nije isključeno da stanovite savijene kijače na
istoku S jedinjenih Država potječu od uzoraka sličnih bum erangu
(si. 94). Moguće je da se bum erang već nalazi n a slikam a u sje
vernoj A frici krajem ledenog doba (k u ltu ra Capsien). U svakom
slučaju poznavali su ga k u ltu rn i narodi starog vijeka na Istoku,
ne samo Egipćani, već i Babilonci, kod kojih on bijaše oružje
M arduka, boga sunca, i H etiti. Koliko znamo pronađen je i u je d
nom nalazu iz kam enog doba u Danskoj. Lagoballon starogrčkih
p astira i neka galska oružja za bacanje također su slična bum e
rangu. Drugim riječim a ova rasprostranjenost po cijelom svijetu
govori da se radi o prastarom oružju. Kada se kaže da se bum e
rang kod bacanja vraća natrag, treba to s ogradom shvatiti. N a
ravno da se to nikad ne dešava kad njim e pogodimo cilj; a i ina
če samo m ali broj australskih bum eranga posjeduje to svojstvo,
a A ustralci drvo koje se vraća shvaćaju više kao igračku i sport
ski rekvizit. S pretan bacač može postići, da njegovo oružje, p rije
nego što padne, opiše u zraku do pet krugova; neki put ga n am jer
no zabaci na zem lju nekoliko koraka pred sebe, da bi zatim po
novo poskočio i tek onda počeo svoj zam ršeni let.
P rastaro oružje za bacanja je i praćka, koju su poznavali u svim
p reth isto rijsk im k u lturam a od Nila do Inda. Vojske Egipta, Asi-
rije i P erzije im ale su naročita odjeljenja praćkaša. Osim A u stra
lije nem a k ra ja na svijetu gdje se praćka nije upotrebljavala ili
se ne upotrebljava. U A frici glavno joj se područje širi prem a sje

v eru i sjeveroistoku, kod ham itskih naroda i plem ena pod ham it-
skim utjecajem . U Aziji nalazim o je još i danas kod nom adskih
naroda kao i u Indiji i Indoneziji. U nekim krajevim a Oceanije
praćka je vrlo ozbiljno ratno oružje, a u Novom svijetu nalazimo
je od Eskim a na sjeveru, sve do dom orodaca Ognjene Zem lje na
jugu, pa čak i u zapadnim predjelim a.
P raćka je možda u srodstvu s bolom (si. 96). U najjednostavni
jem obliku to je teška kam ena kugla, vezana remenom . U drugim
slučajevim a sastoji se od više kugala čiji su rem eni na k ra ju ve
zani u čvor. Kad se takvo oružje baci za životinjom koja bježi,
rem enje se splete oko v ra ta ili udova životinje i zaustavi je. K ad
su u A rgentinu uvezeni konji, bola se razvila u najvažnije lovačko
oružje Indijanaca pam pasa i Patagonijaca. Ali nalazim o je i u ju
žnoj B raziliji i starom P eruu, a još je i danas u lovu na ptice
u p o treb ljav aju Eskim i i Čukči. S trahovita kladiva P rerijsk ih Indi
janaca (si. 97), kojih su teške kam ene glave spojene s gibljivim
drškom, v jerojatno su preinaka bole. U Oceaniji bilo je bola na
G ilbertovim otocim a i na Novom Z elandu — p rim jer za mnoge
elem ente kulture, koji su zajednički obim stran am a Tihog oceana.
Laso, nezam jenjivo pomoćno sredstvo svakog cowboya i gaucha,
u stvari je iz Evrope uvezeno u A m eriku. U Starom svijetu laso se
u p o treb ljav a u lovu na žirafe u K ordofanu i anglo-egipatskom
S udanu,4 a u sjevernoj A frici upotrebljavali su ga već u starom
vijeku. Laso je također naslikano i n a poznatoj »paleti lova na
lavove« iz k ra ja preddinastijskog doba Egipta. Osim toga laso je
bilo vrlo omiljelo ratno oružje u staroj Perziji, upo treb ljav ali su
ga S kiti i S arm ati, a još u K rim skom ra tu služile su se njim e ta
tarsk e tru p e za vrijem e opsade Sevastopolja. Nom adim a sobogoj-
cima laso je vrlo potrebno kod čuvanja stada.
M oramo spom enuti još jednu osobitu lovačku spravu, koja je
sigurno m nog m lađa od bole, praćke, bum eranga ili luka, a to
je pu h aljk a (si. 98). U A m erici nalazim o je od Velikih jezera sve
do područja Amazone, dok je u Starom sv ijetu ograničena, uglav
nom, samo na područje Indonezije i poluotoka M alakke; no može
mo je naći i u južnoj Indiji i začudo vrlo daleko na, istoku, u
Novoj B ritaniji. U rjeđim slučajevim a ona se sastoji samo ođ du
gačke trske. Ali ondje, gdje to oružje im a veće značenje, tamo je
proizvode s mnogo pažnje. Indijanci G uayane uzim aju nekoliko
m etara dugu trsk u bez čvorova (Arundinaria schomburgki), koja
raste samo na usam ljenim m jestim a, i stav ljaju je u tanko stablo
palm e, čiju su srčiku p rije izvadili. Oko gornjih pritoka Amazone
p rave je od isječenih, a onda ponovo slijepljenih palm inih s ta - •*
•* S ad a je S u d a n n e z a v is n a d rž a v a . (Op. ur.)
144
bala. D ajaki na Borneu, koji im aju željezno oruđe, m ogu izbušiti

stablo a da ga prethodno ne sijeku; osim toga, u pravilu, p uhalj-
ku oprem aju oštricom kaplja, ta k o d a ona 'istovrem eno može
slu žiti i kao koplje.
S trijele ili glinene kugle, s kojim a se puca iz puhaljke, m alene
su i sam e po sebi neopasne. Tek kad se strijele natope otrovom,
pu h aljk a postaje jednim od najpodlijih i n ajstrah o v itijih oružja,
pogodnih za divljinu tropske šume. U Indoneziji i u području
Amazone znali su pronalaziti izvanredno djelotvorne otrove pa
se može dokazati kako se puhaljka, koju su autori XVI stoljeća u
Južnoj Am erici samo rijetko spom injali, kasnije isto toliko raspro-
stran ila kao i poznavanje isto toliko opasnog kao i poznatog otrova
curare. Taj otrov, koji se sastoji od alkaloida različitih biljaka,
uglavnom , od Strychnos toxifera, predm et je žive trgovine izm e
đu pojedinih plem ena. Proizvodnja je okružena velikom tajn o v i
tošću i raznim cerem onijam a i naročito je ženam a zabranjeno da
dođu u blizinu k u h ara otrova. Sam otrov toliko je ja k da pogo
đene životinje tren u tno um iru. Na B orneu se otrov dobiva od anča-
ra (Antiaris toxicaria) o kom e postoji legenda, da čovjek dovodi
život u opasnost ako samo stane u njegovu sjenu.
Uostalom, upotrebi ja van je otrova nije se ograničilo samo na stre
lice puhaljki, već se isto toliko često jav lja u vezi s običnim s tri
jelam a. U A frici se otrov najčešće pravi od Strophanthus kom be
i različitih Euphorbiacea; Bušm ani istovrem eno u p o treb ljav aju
otrov od zm ija i različite gam adi, škorpiona, paukova i ličinaka
kukaca. U istočnoj Aziji pa sve do sjeverozapada S jeverne Am e
rike dobiva se otrov od jedne vrste naljepa (Aconitum ), a osim
toga Indijanci često u potrebljavaju otrov zm ija čegrtuša. Cak se i
u Evropi upotrebljavao otrov za strijele — to se izm eđu ostalog
spom inje i u Odiseji.
To su sredstva koja prim itivnim narodim a pom ažu u borbi za
h ra n u — borbi na život i sm rt iz dana u dan, iz godine u godinu,
i u kojoj m oraju biti sprem ni da susretnu n ep rijatelje kao slona,
vodenog konja, morža i kita. Oni progone divljač što bježi, p rate
njene tragove, vrebaju je na pojilištim a, bešum no se šuljaju, ili
je, poput Eskima, u krhkim vozilima traže na moru. Bušm ani znaju
danim a progoniti plahe antilope, ne dopuštajući životinjam a da
se odmore, napoje ili zaustave, dok se napokon ne sruše od um ora.
Istu nev jero jatn u izdržljivost pokazuju A ustralci u lovu na klo
kane. Indijanci u crnogoričnim šum am a A ljaske i K anade, i neki
sibirski nom adi sobogojci, u čijem je gospodarstvu lov još uvijek
važan elem ent, gone zimi na k rpljam a divlje sobove i losove, sve
dok ih ne iznure. Ta je m etoda rezultat prilagođavanja dubokom
snijegu sjevernog šumskog pojasa, kao što je vrebanje kod Eski-
SI. 84. Velika drvena zdjela za kavu (piper methysticum) "Tonga. U zdjelici
se nalazi korijenje biljke kava (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 86. Irokeške lule iz X V I I stoljeća. Pri

mjerak lijevo pripadao je istraživaču Oleu
Wormu (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 85. Pridrživac za cigare, Indijanci Tucano, sjeverozapadni Brazil; pribor

za šmrkanje parike, Indijanci Guahibo, zapadno od Orinoka. Sastoji se od
cijevi za šmrkanje. zdjelica za ribanje plodova, četkice za sabiranje parike
pripremljene za šmrkanje i posude za spremanje parike (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 87. Golema kamena lula u obliku ptice, dolina Mississippija
SI. 88. Papuanke s ribarskim priborom, nekom vrstom vrša, koje prebacuju
preko ulovljene ribe, rijeka Fly, Nova Gvineja.
GO SPO D A RSTV O
145
ma, kraj tuljanovih ru p a za disanje, prilagođavanje ledenom po

krivaču Polarnog m ora. K ad izdržljivost i strp ljen je nisu dovoljni,
lovac se lukavstvom suprotstavlja lukavstvu. Indijanac oponaša
rogom od sm otane brezove kore zov uspaljenih m užjaka losa i to
m u služi kao m am ac (si. 99), a Eskim životinjskom pandžom grebe
po ledu, da bi pobudio tuljanovu radoznalost. U m nogim dijelo
vim a zemlje rasp ro stran jen je sigurno p ra sta ri lov u kome se
lovac preoblači. Bušm ani preko ram ena stav ljaju nojevu kožu s
perjem i tako dobro podražavaju ponašanje te ptice, da znaju
dospjeti usred jata nojeva, prije nego što životinje naslute opa
snost. N eka druga afrička plem ena u p o treb ljav aju slične m etode;
one su poznate i u A ustraliji, a na nekim m jestim a S jeverne A m e
rike skrivahu se lovci pod jelenjom kožom.
Često pom ažu jedan drugom e; čak i žene i djeca učestvuju u
velikim zajedničkim hajkam a, osobito kad se treb a p rišu ljati čo
poru divljači s leđa i goniti je zatim bukom i vikom prem a cilju.
Taj je cilj nek ip u t n apeta m reža, nekiput strm a padina u koju
se gonjene životinje u paničnom strah u strovale i razm rskaju;
tako su već p rije tisuća godina plem ena ledenog doba Evrope lo
vila divljeg konja. U nekim se slučajevim a služe vatrom i plijen
se izgoni vatrom i dimom. To je očito vrlo sta r postupak, koji se
jav lja u svim k rajevim a zemlje, ali se, naravno, može u potreblja
v ati samo na razm jerno otvorenom zem ljištu. M lađa je v rsta lova
s pomoću v atre upotreba brana. One su n ap rav ljen e na principu
vrške, ali su prilagođene kopnu. U nekim predjelim a, od A ustra
lije i A frike sve do L aponije i Novog svijeta postavljaju se kilo
m etri i kilom etri duge živice od pletera, kam ena ili dr., koje se
postepeno p ribližavaju jedna drugoj i završavaju na nekoj padini,
ograđenom prostoru ili jezeru. Eskim i i sjeverni Indijanci, pošto
su sobove tako d o tjerati do vode, tje ra ju ih dalje u čamcima, dok
se lovci, koji su na svojim čamcima vrebali, u pravom tren u tk u
otisnu od kopna i naprave strahovito krvoproliće m eđu životi
njam a što plivaju.
No neka se divljač ne lovi, već se h v ata s pomoću zam ki i omča.
To ne vrijed i samo za nom ade i ratare, koji su prezauzeti d ru
gim poslovima. Bilo bi upravo nem oguće opisati nebrojene vrste
zamki, koje se u p o treb ljav aju u svijetu. Spom enut ćemo samo n e
koliko glavnih tipova. Za sve je karakteristično, da divljač sama
pokreće m ehanizam ; svaka je zam ka posebni duhovito načinjen sa
m oubilački sistem. U m nogim slučajevim a djeluje snaga težine zam
ke; te vrste, naravno u najjednostavnijem obliku, poznate su i n a
rodim a n a najnižem stu p n ju k ulture. Tu spadaju jam e, nadalje
različite zam ke s kam enom ili balvanom koji se ruši i zamke u
obliku zatvorene kom ore s pom ičnim vratim a. P odvrsta su zamki,
10 Putovi kulture
146
koje djelu ju snagom težine i pada, različite nagazne zamke, koje

su se razvile u današnja gvožđa. N aročiti oblik u form i kruga
sa šiljcim a, koji su okrenuti prem a un u tra, ra sp ro stran jen je od
Sudana, preko zem alja oko Sredozem nog m ora, Indije i cen tral
ne Azije sve do rijeke A m ur (si. 100). Možda je to ista v rsta
zamke, koju su Grci zvali kobnim imenom podagra. Neke nagazne
stupice iz danskog brončanog doba, koje tvore prijelaz do stupica
na pero, nedavno su opisane, a poznate su od Švedske do Lom
b ard ije i od Irske sve do Poljske. P rincip pera osnova je m nogim
sam ostrijelnim zamkam a, koje između ostalih u p o treb ljav aju i
sjevernoazijska plem ena (si. 101). Čitava grupa stupica vezana je
na neki način uz omče. N ajjednostavnije omče same po sebi si
gurno su jedan od n a jstarijih oblika kulture. No omče se spajaju
i s m režam a, koje se, dok se životinja bori za svoju slobodu, ste
žu, ili su pričvršćene na grani, koja se pri dodiru odm ah diže uvis.
Tek kod prav ih k u ltu rn ih naroda, Egipćana i Kineza, susrećem o
zam ke na principu torzije, koje pokreće čvrsto zasukano uže.
Očito je, da je ribolov usko povezan s lovom, iako u p rav ilu
n ije okružen istim odsjajem rom antike. Često se taj posao p re
pu šta ženam a i djeci. Ali prava ribarska plem ena, čije se čitavo
gospodarstvo zasniva na lovu m orskih životinja, nalazim o na
obim stran am a sjevernog Tihog oceana, gdje ništa m anje nego pet
v rsta lososa svakog ljeta pliva prem a obalama, da bi se m rije-
stili. I neki ra ta rsk i narodi u toplijim krajevim a, kao Indijanci
na području Amazone, Polinežani, M ikronežani itd ., sm atraju
rib arstvo vrlo važnim doprinosom kućanstvu. Mnogo oruđa po
znato je već iz lova: koplja s više šiljaka (osti), harpune, lukovi
i strijele u p o treb ljav aju se u velikoj m jeri. U tropskim se p re
djelim a tru je voda stajaćica u zaljevim a i na riječnim okukam a
različitim bobama, tako da om am ljena riba ispliva na površinu.
U vodu se stav ljaju mreže, koje se u potrebljavaju kao potegače
ili kao sak (mreža za izvlačenje). R ibarske omče, privezane na
dugačku m otku, potječu iz n ajstarijih vrem ena; vrlo su raspro
stran jen e i još ih nalazim o u evropskoj pučkoj kulturi. Često se
kroz vodene tokove grade brane od kam ena ili p letera i u vezi
s tim e p o stavljaju različite vrške. Udice se također mnogo upo
treb ljav aju , ali ipak ne u tolikoj m jeri kako bi to čitalac mogao
pom isliti. U neke velike dijelove A frike uvezli su ih tek E vropej
ci ili A rabljani, a nem a ih u različitim krajevim a Južne A m e
rike, no tu je u m nogim slučajevim a tome razlog opasna riba
p iran ja (Serrasalmo), koja oštrim zubim a može lako preg risti
uzicu. U A u straliji također nem a udica, iako' ih inače u p o tre
b ljav aju svugdje u Oceaniji. Jedino bi objašnjenje bilo, da udica
ne spada u n ajstarije tekovine kulture. U nekim krajevim a Indo
G O SPO D A RSTV O
147
nezije i M elanezije, u području od S ingapura n a zapadu, sve do

otočja S anta Cruz na istoku, udica se stav lja na dugu uzicu, koja
visi sa »zmaja« od trak a palm ina lišća; um jesto udice u potreblja
va se grum enje ljepljive paučine za koje se prilijepe zubi ribe.
D ruga izrazita m etoda je ribolov pomoću pitom ih korm orana u
K ini i Japanu. Sličan je postupak naslikan na pretkolum bovskim
tkaninam a s obale Perua.
Lovčev je život borba pro tiv životinja; ali lovac nikada nije
n ep rijatelj životinji. S njom ga veže duboka prisnost, prisnost,
koju jedva možemo sebi predstaviti. U svakom slučaju nešto
slično osjetili smo samo u djetinjstvu. Istu sim patiju i isto razu
m ijevanje, koje m alenog dječaka veže sa štenetom , nalazim o ovdje
kod odraslih. Ni sam a činjenica što oni životinju gone i ubijaju,
ne utječe na njihov odnos. Oni kao da v jeru ju da to što dopušta
da je progone spada u životinjinu narav, kao što je lov ele
m ent u razvoju čovjeka. Od svoje volje bizon prilazi P rerijskom
Indijancu, ali to nije sve: u Sjevernoj Am erici, u S ibiru i u A fri
ci uobičajeno je vjerovanje, da divljač, koja je već jednom ubi
jena, ponovo n astavlja da živi, da bi čovjeku poslužila za hranu.
Važno je samo paziti da se ne povrijede njeni osjećaji i zbog toga
treb a prem a životinjam a postupati s poštovanjem . Čak i tako
izraziti lovački narod kao što su Eskim i ne ubija nijedne živo
tinje, osim kad je potrebna za jelo ili odjeću. Eskim i m oraju
poštivati divljač tako što meso i utrobu ne sm iju ostaviti da n a
polju beskorisno leži i trune, nego m oraju pokriti sve što im ne
treba. U velikim dijelovim a sjevernog Šumskog pojasa treba
m edvjedu, prije no što ga se ubije, u p u titi nekoliko uljudnih izra
za, ili m u na neki drugi način iskazati poštovanje. Eskim i obično
u liju malo slatke vode u njušku ubijenog tu ljan a — je r on živi
u slanoj vodi i zbog toga je žedan. Sjeverozapadni Indijanci na
različite načine iskazuju poštovanje lososu, koji se ljeti prvi po
javi. Na istom osjećaju povezanosti tem elje se legende i vjerova
nje u kojim a se životinje često jav ljaju kao čovjekovi pomagači.
To je shvaćanje dostiglo vrhunac u čudnovatom , poludruštvenom ,
polureligioznom u ređenju, koje nazivam o totemizmom. O tome
će se govoriti u drugom dijelu ove knjige.
U V O D I M A T E R IJA L IM A K U L T U R A
148
DOMAĆE ŽIVOTINJE
IAKO lovački život sam po sebi nije n eprijateljstvo izm eđu

čovjeka i životinja, već suprotno, ipak je u obostranom odnosu
nastupila prom jena kad životinje više nisu bile samo dobrodošli pli
jen, cilj lovačkoj gorljivosti m uškarca, nego su postale nešto, za
što se čovjek brine i što njeguje. No želimo li pokušati objasniti
kako se zbio taj preobražaj, onda se moramo, kao i uvijek u po
vijesti k u ltu re i u nauci uopće, čuvati ukalupljivanja. Nema ča
robnog ključića koji otvara sva v ra ta i im a bitnih razlika izm eđu
pripitom ljavanja, recimo, slona i pčele.
N ajstarija pitom a životinja sigurno je pas, koji bijaše dom aća
životinja davno prije no što je sagrađen prvi dom. On je jedina
dom aća životinja, koju nalazim o u Starom kao i u Novom svi
jetu , od ledenih polarnih krajeva, sve do kišnih šum a K onga i
k o raljn ih otoka Tihog oceana. Ipak ne nalazim o ga svugdje. Na
otoku Floresu u Indoneziji bio je još u drugoj polovici X IX sto
ljeća tako rijetk a životinja, da su domoroci, tek što bi ga samo
ugledali, bježali na drveće. Neka od najnerazvijenijih i najizoli-
ra n ijih plem ena, kao što su Tasmanci, A ndam anci i neki Indijanci
B razilije, prvobitno nisu poznavali psa, a druga plem ena na slič
nom stu p n ju kao Botokudi, Vedda i druga dobila su ga, v jero
jatno, tek od svojih naprednijih susjeda. P rem a tom e čovjek m o
ra da je nebrojena tisućljeća živio bez tog svog vjernog druga.
Danci su se dugo vrem ena mogli hvaliti da im aju n ajstarije ostat
ke pitom ih pasa, naim e ostatke iz doba Maglemose, oko 6000
godina p rije n. e., kad je B altičko m ore bilo kontinentalno m ore,
a zem lja pokrivena borovom šumom. No nađene su još starije
kosti pasa u m očvari Senckenberg kod F ra n k fu rta na M ajni i na
g o rju K arm el u Palestini. Posljednji nalaz potječe iz p rijelaza
ledenog doba u geološko novo doba. M eđutim iz cijelog, neizm jer
no dugog, paleolitskog razdoblja ne postoje nikakva svjedočan
stva o p rip ito m ljav anju pasa.
Odakle potječe pas? Postoji li neka divlja vrsta, koja bi m ogla
b iti njegov predak? A ustralijski pas dingo djelom ično živi polu
divlji u dodiru s vrlo prim itivnim domorocima, a djelom ično, čini
se, sasvim divlji lu ta naokolo. Svugdje u istočnoj i južnoj Aziji
i sjevernoj Africi, od Jap an a sve do A tlantskog oceana susrećem o
poludivlje p aria pse. Iako ovi već pokazuju neku stanovitu slič
nost sa senckenberškim psom, ipak imamo razloga da v je ru je
mo, da su oni u stvarnosti više-m anje podivljali i zato ne o bja
šn jav aju neposredno povijest psa. U pitan ju porijekla m ogu po
sto jati samo dvije mogućnosti: ili se pas razvio od vuka (Canis
lupus), tj. od nekog južnijeg oblika, koji je m anji od sjev ern ih
vučjih vrsta, ili od neke v rste šakala (Canis lupaster), koja danas
živi u sjevernoj Africi. Tačno je da u sjevernim pastirskim
psim a i u psim a saonarim a im a više vučje krv i (si. 102), a činje-
nica je i to da u psećim rasam a na ju g u im a mnogo k rv i šakala.
N ajstariji psi špici u nalazištim a iz kam enog doba na jezeru L a
doga i u švicarskim sojenicam a im aju obilježje šakala. Danas se
još ne bi moglo odrediti što je bilo prvobitno; još prije nekoliko
godina bili smo zacijelo skloni da pretpostavim o, vučju hipotezu,
ali tada su pronađene kosti kod K arm ela, koje pokazuju najveću
sličnost sa šakalom. Na p itan je kako se odigralo pripitom ljavanje,
odgovorio je zapravo K ipling u priči »O m ački, koja je pošla
vlastitim putem «. K ad žena sjedi u toploj spilji, pas sam od sebe
prilazi privučen m irisom jela, što znači da psa, vjerojatno, nisu
nikada svjesno pripitom ljavali, već se on dobrovoljno pridružio
čovjeku, u čijoj blizini uvijek bijaše kakav slastan zalogaj. Pas
je p rijatelj, ne rob. Takvo p rijateljstv o nije čudno. D anašnji p ri
m itivni narodi pokazuju dovoljno p rim jera o tom e s koliko naklo
nosti susreću razne životinje. U kolibam a brazilijanskih In d ija
naca često se može naći čitava m enažerija papagaja, m ajm una,
tukana i ljenivaca, a u najrazličitijim krajevim a zem lje zabilježeno
je kako se žene ne ustručavaju da u nuždi doje štenad i odojčad
bez majke.
U čovjekovu stavu prem a psu postoji čudnovata podvojenost.
U sjevernijim krajevim a pas je pretežno korisna životinja; on
vuče saonice, a ponegdje u Starom svijetu pomaže pastirim a u
čuvanju stada. Ju žn ije — kao uostalom i u sjevernijim krajevim a
— on je pom agač u lovu; no ovdje je upadljivo stanovište koje
je zapravo u direktnoj suprotnosti s principom korisnosti. Naime,
ovdje psa često povezuju s religijom , uglavnom sa svime što je
u vezi sa sm rću; njegovo zavijanje n ajav lju je sm rt, on vodi duše
u podzemlje i kao K erber čuva carstvo sm rti. Povezivanje s
m rtvim a, opet, usko je povezano s m isli na pretke, pa ponegdje
nailazim o na shvaćanje, da ljudi vode porijeklo od pasa ili od
neke veze izm eđu neke žene i psa. Te predodžbe izgleda da su se
širile iz Azije u Evropu i preko Beringova prolaza u Am eriku.
Tamo se mogu slijediti sve do G uayane. Č itav taj m isaoni krug
vjerojatno je nastao tek u ratarskim kulturam a; no korijenje mu
je možda u još starijim srodnim predodžbam a, koje se odnose
na vuka.
Slučaj dobrovoljnog prilaženja ljudim a, kao što je to učinio
pas, nalazimo još jednom u povijesti domaćih životinja, ali tek
mnogo kasnije. I svinja je napustila slobodan život, da bi sebi
osigurala pravo da nesm etano ru je po seoskim sm etištim a. Po
znato je da neka istočnoazijska divlja svinja običava posjećivati
150
sm etišta, tako da se, n ak raju , vrlo lako može zam isliti kako je
m oguće postepeno pripitom ljavanje. No naša pitom a svinja ne
potječe od ove vrste, već od obične divlje svinje (Sus crofa), od
koje različite rase nalazimo od Evrope sve do istočne Azije. Možda
je čak došlo i do m iješanja s indijskom divljom svinjom (Sus
cristatus). S vinja je izrazita »ratarska životinja« kojoj, zbog n je
ne ljubavi prem a biljnoj h ran i i lagodnom životu, odgovara m i
ra n seoski život. U A m eriku su je uvezli tek Evropljani; ali u
istočnoj A ziji i Oceaniji ona je jedna od najobičnijih dom aćih
životinja (si. 104). Svinja je važna žrtvena životinja. U o rijen tal
nim k u ltu rn im zem ljam a nalazimo čak tragove po kojim a se vidi
da su je sm atrali božanskom. N asuprot tome svinju ne drže ni
lovci, ni nomadi. G ađenje koje osjećaju nom adi prem a tipičnoj
domaćoj životinji p rezrenih seljaka zajedno s nekadašnjim pošti
vanjem , vjerojatno je razlog što neki sem itski i njim a srodni n a
rodi pod snažnim utjecajem nom ada sm atraju svinju »tabuom«,
naim e izraz »nečist« izražava pogrešno shvaćanje. Takav stav
p rem a svinji im ali su već sta ri Egipćani, Židovi su ga provodili,
a kasnije se s islam om proširio preko neizm jernih područja.
Govoreći o ostalim domaćim životinjam a n ajp rije ćemo spo
m enuti soba, ne zato što bi on zauzimao izvanredno m jesto u
svjetskoj privredi, iako je rasprostranjen preko najvećeg dijela
sjevernog pojasa šuma i tundra, od Laponije do Beringova p ro
laza, već rad i toga što način, na koji je on stupio u čovjekovu
službu, možda pridonosi objašnjenju pitanja kako su p rip ito m lje
ne m noge druge domaće životinje. Pitom i sob je u svakom po
gledu toliko blizak divljem sobu Starog svijeta (Rangifer taran-
dus) da sasvim sigurno od njega vodi porijeklo. Velika sličnost
m eđu njim a povezana je i s time, što su i pitom e životinje p ri
lično slabo vezane za čovjeka. Na godišnjim putovanjim a nom ad
slijedi stado isto tako, kao što i životinje slijede vlasnika. No
može se dokazati da su neke karakteristike, koje uslovljuje tek
ekonomsko korištenje sobova, na p rim jer velika stada, m uženje
i jahanje, samo lokalne, npr. m uženje kod Laponaca i Sojota,
jah an je kod Tunguza i altajskih plem ena. Zbog toga te k a ra k te
ristike ne p rip ad aju najstarijem uzgajanju sobova, već m ora da
su preuzete kasnije. Smijem o se, dakle, s pravom u p itati kakve
je čovjek prvotno imao koristi od tih životinja. Odgovor leži u
tom e što su neki još i danas lovci kao i pastiri. To v rijed i za
većinu Tunguza i južnih Sam ojeda, a još krajem srednjeg vijeka
b ijah u i šum ski Laponci srednje Švedske u istom položaju. In te n
zivno korištenje stada, koje je još i danas uobičajeno kod Lapo
naca, v jero jatn o im a uzor u uzgoju stoke južnijih p red jela (str.
410). Lovcima treb a pitom i sob kao mamac. Oni ga u vrijem e pa
GOSPO D A RSTV O 151
ren ja uprežu u saonice i kasnije ga u šum i negdje privežu, da bi

iz zasjede pucali n a njegove divlje rođake čim se približe. Tako
bismo mogli objasniti i to kako je neko lovačko plem e došlo na,
na izgled, apsurdnu pomisao da poštedi pojedine životinje. A da
je to objašnjenje tačno potvrđuje izm eđu ostalog i to što Laponci,
Sojoti i Tunguzi sk upljaju sobove u ograđenom prostoru, a ogra
da, koju tom prilikom podižu, sasvim je slična onim plotovim a
u koje lovci u tje ru ju divlje sobove (si. 103). Za hv atan je pobjeglih
životinja upotrebljava se vrsta lasa, a telad m am e solju ili u ri
nom — m etoda koju poznaju i lovci.
U pastirske poslove spada obilježavanje stoke, koje se obavlja
zarezivanjem u uši, i k astriran je, koje se vrši na veom a čudno
vat način, naim e tako, da se m užjacim a pregrize spolna žlijezda,
običaj, koji ćemo ponovo naći kod m adžarskih konjogojaca (str.
154). K astrirani su. sobovi vrlo dobre teretn e i vučne životinje.
U zimi se stada čuvaju na skijam a. Neka plem ena, kao južni Sa-
mojedi, koja posjeduju ■samo m alena stada, o stavljaju ljeti so
bove bez nadzora. To mogu učiniti m irne duše, je r se zbog m uha
životinje stalno zadržavaju u blizini dim a logorske vatre. Samo
zapadno od Jeniseja upotrebljava se pastirski pas. Pitom e sobove
u Norvešokj spom inje O ttar u IX stoljeću, a još nekoliko stotina
godina ran ije spom inje ih neki kineski izvor u Sibiru. N ije sigur
no da je sobogojstvo postojalo u kam eno doba, kako su mislili
neki istraživači; ono u svakom slučaju stv ara najm lađi sloj u ra
zvoju k u ltu re sjevernog polarnog pojasa, je r pretpostavlja pozna
vanje k rp lja ili skija. Ali u S kandinaviji skije su poznate tek od
k ra ja kam enog doba (str. 412).
Kad iz velikih sibirskih crnogoričnih šum a dospijemo južnije,
u centralnoazijske stepe, vidimo da je soba zam ijenio konj. Konj
se osim toga jav lja u cijeloj Evropi, u A frici sve do Sudana i u
južnoj i istočnoj Aziji. No u većini ovih predjela nisu ga odu
vijek poznavali; po cijeloj svojoj građi on je izrazito stepska
životinja. On je u središtu života m ongolskih i turskih nom ada
i za n jih je mnogo važniji nego npr. za našu poljoprivredu. U
njih se čovjekovo bogatstvo cijeni po broju konja koje posjeduje;
on uči jah ati gotovo prije nego što prohoda; kobilje m lijeko bitan
je dio njegove ishrane, a konjim a on plaća nevjestu. Stada, koja
se u Mongoliji u pravilu sastoje od životinja koje p ripadaju n e
kom logoru ili hram u, često se sastoje od više tisuća konja. N jih
čuvaju p astiri konjanici, a psi ih bran e od vukova, ali ne služe
kao p ravi p astirski psi. Ždrebad u mongolskim stadim a stoji p ri
vezana u dugom redu kraj logora, tako da se kobile zadržavaju
u blizini, i da ih m ogu dnevno pom usti. M uženje počinje odre
đenog dana, koji je u cijeloj M ongoliji opći praznik, kada se m li
UV O D I M A T E R IJA L N A K U L T U R A
152
jeko žrtvuje stranam a svijeta i svi se razuzdano opijaju. U staro

vrijeme, tj. prije budizma, a kod Turaka prije islama, redovito
su se žrtvovali konji, i to tako da se životinji otvarao grudni koš,
a žile kucavice otkidale od srca.
N ajprim itivniji Mongoli ne potkivaju svoje konje. Sedlo je jed
nostavnog tipa; osnovni je oblik jednak kao u svih naroda jaha
ča (si. 105). Potkova, strem en i ostruge vjerojatno su zapadnoazij-
ska otkrića, koja su potkraj starog vijeka uvezena u Evropu.
Strem en je poznat kod Sarm ata, koji su u stoljećima oko početka
naše ere živjeli u južnoj Rusiji, ali gotovo ga i nem a kod njiho
vih predaka Skita. U Dansku je strem en došao tek u doba V ikin
ga, dok ostruge nalazimo već u jednom nalazu iz starijeg želje
znog doba. N jih su očito prenijeli Kelti u Njemačku. Još i danas
centralnoazijski narodi ne upotrebljavaju ostruge. Ali od njih
potječu razdijeljene žvale; arapske žvale jednostavna su šipka.
Tragiovi kulta i žrtvovanja konja nalaze se u čitavom indo
evropskom području i m ora da potječu od indoevropskog prana-
roda — to je dokaz za njegovu tijesnu povezanost s istočnim step
skim kulturam a. Iz toga istovrem eno proistječe da se taj važni
dio »kompleksa konja« može slijediti sve do prije god. 2000. p ri
je n. e. i tim e dolazimo do pitanja povijesti pitomog konja uopće.
V jerojatno je »narod zasebnih grobova5«, koji je došao u D ansku
nešto prije god. 2000., doveo sa sobom konja kao i donio indo
evropski jezik. Iz tog vrem ena i iz Skanea (Švedska) potječe n a
laz lubanje ždrebeta, koje je bilo žrtvovano s pomoću krem enog
bodeža. To je u Skandinaviji najstariji, donekle siguran trag pi
tomog konja. U Egipat je konj stigao nešto kasnije, otprilike oko
1800., p rije n. e., kad je zem lju osvojio takozvani narod Hyksa. Oni
su ga doveli sa sobom, vjerojatno, iz zapadne Azije — što upravo
objašnjava njihovu vojničku nadm oć — a s tim e se podudara
i činjenica da je konj bio poznat u M ezopotam iji i S iriji barem
na k ra ju trećeg tisućljeća. No još su p rije Sum erci pripitom ili
k u lan a ili »polumagarca« (Equus hemionus), koji slobodno živi u
tim krajevim a. P ravog konja su nazivali »m agarcem (ili tačn ije
kulanom ) planina«, što nesum njivo ukazuje na to da je on došao
iz tih predjela, tj. iz Elam a ili Irana. Oni su poznavali i m ag ar
ca i pravog konja. Izgleda da su oba naslikana na slavnom mo-
zaik-stijegu u Uru, a kosti obih v rsta pronađene su za vrijem e
isk ap an ja kod Kiša. Poznato je da su M edijci i P erzijanci kasn i
jeg doba bili sjajn i jahači. Slika na pečatu iz Elam a, za koju se
v je ru je da spada u četvrto tisućljeće p rije n. e., p rik azu je neko
liko životinjskih glava, koje je A ntonius shvatio kao kulane, a 6
6 Elnzeigrabvolk, kultura mlađeg kamenog doba - neolitika u ajevemoj

Njemačkoj i Danskoj. (Op. prev.)
SI. 89. Harpiine za lov na vodenog konja, Kongo (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 90. Kopačica In SI. 91. Melaljkc: a— b) Australija: Victorialand i Queens
dijanaca Angaite, land; c) rijeka Sepik. Nova Gvineja; d) Indijanci Kama-
Gr an Chaco (Na yura, centralni Brazil; e) Eskimi Nunivak , Aljaska; f) do
cionalni muzej, ima Cauca, Kolumbija; g) Indijanci Tapuya, Pernambuco,
Kopenhagen). X V I I st. (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 92. Različiti oblici lukova, s lijeva na desno: jednostavni luk, Vambuta,
Uganda; nesastavljeni luk u obliku slova S, Andamani; sastavljen od dva
sloja drveta, Ostjaci, Sibir; luk pojačan tetivama, Prerijski Indijanci; mon
golski luk od drva, tetiva i rozine (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
G O SPO D A RSTV O
153
A m schler kao konje. Također se m islilo da je konj bio poznat

već i kod A naua u Turkm enistan!! u n ajstarijim k u ltu rn im slo
jevim a IV tisućljeća pr. n. e. Ali sada je, čini se, utvrđeno, da
se tu radi o kulanim a, no još je sporno jesu li bili pripitom ljeni.
Isto vrijedi vjerojatno i za nalazište Džarmo. K onjski zubi spo
m inju se u n ajstarijim slojevim a kod R ana G hunda u sjevernom
Beludžistanu, a sm atra se da potječu iz IV tisućljeća pr. n. e. Ali,
što se tiče nalaza kod A naua bila bi potrebna d alja potvrda. U
k u ltu ri Inda konj očito nije poznat do najm lađeg doba.
Ali ovdje već ulazim o u zoologiju. D ivlji konji bijahu raspro
stran jen i od A tlantskog oceana sve do Mongolije. Još i danas u
centralnoj Aziji živi naročita vrsta, divlji konj Przew alskog (E.
ferus), i tek kasnije, sredinom prošlog stoljeća, istrijeb ljen je u
južnoj R usiji posljednji evropski divlji konj (E. gmelini). N ajsta
riji ostaci našeg običnog pitom og konja tako su slični tarpanu,
da ga sa sigurnošću možemo sm atrati pretkom . Uz to treba spo-
tnenuti i starog egipatskog konja, iako je vitkiji od tarp an a i
sličniji arapskom konju, zatim konje na frizu P arthenona i rim
skog kavalerijskog konja, koji je čitaocim a poznat po spom eniku
M arka A urelija na konju. Teški, »hladnokrvni« tip iz sjeverozapad
ne Evrope, na p rim jer belgijski i jiitski konj, nije poznat prije
Seobe naroda; on je, čini se, uzgojen oblik. Čak i m ongolski konj
vjerojatno potječe od tarpana, a ne, kako su prije bili skloni vje
rovati, od konja Przewalskog. Začudo, i u A ltaju i u Mongoliji
javlja se m eđutim teški tip konja, koji jedva da im a veze s odgo
varajućim evropskim tipom. N asuprot tom e obični mongolski
konj nešto je zasebno i vjerojatno potječe od konja Przewalskog.
Neobično je što, iz starih kineskih izvora saznajem o da su Huni,
koji vode porijeklo iz Mongolije, i koji su na vrhuncu svoje moći
bili nenadm ašivi jahači, preuzeli kom pleks konja vrlo kasno, oko
godine 400. p rije n. e., od indoevropskih nom ada sa Zapada. N a
suprot tome sam i su Kinezi pitomog konja navodno poznavali
već u vrijem e dinastije Šang, u sredini drugog tisućljeća prije
n. e. Čini se sigurnim , da je do p ripitom ljavanja konja došlo u
stepskom pojasu južne Rusije ili T urana u toku četvrtog ili petog
tisućljeća prije n. e. Kako se postepeno širilo poznavanje nove
domaće životinje, vjerojatno su se tu i tam o pokušale pripitom iti
i druge divlje vrste, pa je tako njihova k rv dospjela u žile našeg
današnjeg pitomog konja. Na žalost, ne znamo kako se odigralo
pripitom ljavanje, a isto tako ne znamo da li je konj p rije služio
za jahanje, nošenje tereta ili vuču, je r nije odlučno to što su bor
ne dvokolice u k u lturnim zem ljam a starog vijeka starije od ja
hanja. Kako ćemo kasnije v idjeti (str. 222), točak je možda bio
poznat već u prethistorijskom razdoblju U ruk u M ezopotamiji;
154 TJVOD I M A T E R IJ A L N A K U L T U R A
no m ožda je isto toliko staro n ajstarije svjedočanstvo o jah an ju ,

u obliku slike jahača iz Suše. Nešto u pastirskoj tehnici oko ko
n ja kao da podsjeća na vezu sa sobogojstvom. Tako se u m adžar
skoj pastirskoj k u ltu ri jav lja osebujan običaj k a strira n ja pastuha
griženjem . Zbog toga nije isključeno da je pripitom ljavanje ko
n ja izvršio neki lovački narod; ali zasad još nije izvršeno zado
voljavajuće istraživanje o tome.
Kao što je gore spom enuto, čini se da su Sum erci držali pitom e
m agarce. M agarca su poznavali i Egipćani već u S tarijem carstvu
i on sigurno potječe od etiopskog divljeg m agarca (E. asinus ta em -
opus). To ukazuje na to da je porijeklom iz k rajev a južno od
pravog Egipta. Ipak izgleda malo vjerojatno da se to p rip ito
m ljavanje desilo neovisno od pripitom ljavanja srodnog divljeg
konja. N asuprot tom e čini se, da od N ubije ili Etiopije preko M e
zopotam ije i Irana, do T urkm enistana i stepa centralne Azije vodi
linija k u ltu re koju obilježava pripitom ljavanje m agaraca, kula-
na, tarp an a i konja Przewalskog. Z adatak je budućnosti da ra z ri
ješi n iti tog problem a.
Uz konje ovce su i koze najvažnije domaće životinje stepskih
nom ada. Zbog sposobnosti prilagođavanja one bijahu u stanju da
se rasp ro stran e u većoj m jeri nego mnogo osjetljiviji konj. To
u prvom redu vrijedi za kozu, koja je, pored psa, tako reći jedina
domaća životinja koja može živjeti u tropskim kišnim prašu m a
m a Konga. Ovca i koza dolaze iz zapadne Azije (si. 106). D ivlje
v rste ovaca toliko su nalik jedna na drugu, da se kod p rip ito
m ljav an ja vrlo lako gube razlike m eđu njim a. A ntonius m isli da
pitom a ovca potječe od transkaspijske stepske ovce (Ovis arkar),
koja je m anje izrazita planinska životinja od ostalih vrsta; ali
da je kasnije u Evropi došlo do m iješanja s m uff Ionom (O. m usi-
mon), a u centralnoj Aziji s ovcom argali (O. ammom). P itom u su
ovcu poznavali već u n ajstarijem razdoblju kod A naua i u ranom
prethistorijskom dobu u M ezopotam iji (Džarmo) i Egiptu. Tamo
su n ajstarije ovce bile pram enke, dugačka, tanka repa i vodorav
no izraslih rogova. Istu tu p ra sta ru rasu nalazimo kod plem ena
na G ornjem Nilu. Tek p ri k ra ju Srednjeg carstva u Egiptu u v e
dena je vunodlaka i krivoroga debelorepa ovca, koja je još uvijek
vrlo rasp ro stran jen a na Srednjem istoku. S tom rasom ne treb a
b rk a ti k ratk o rep u i debeloguzu ovcu, koja se jav lja u A rabiji,
istočnoj i južnoj Africi. Kao i ovca, tako i pitom a koza im a šare
no porijeklo. Većim dijelom izgleda da potječe od danas izum rle
vrste (Capra prisca), koja je živjela u južnoj i jugoistočnoj E vro
pi. A li i perzijska koza (C. aegagrus), koja uglavnom živi na K av
kazu i Maloj Aziji, dala je svoj doprinos, što također v rijed i i
za kozu spiralnih rogova (C. falconeri), koja živi dalje na Istoku,
sve do Him alaje. Koza se, kao i ovca, jav lja u n ajstarijo j Mezo
potam iji (k u ltu ra al’ Ubaid) i u prethistorijskom Egiptu.
O devi i drom edaru znamo m anje nego o većini ostalih domaćih
životinja. Čak n ije sigurno ni to, nisu li oboje prvotno bili iste
vrste, ili svaki od njih potječe od zasebne vrste. D ivlje su deve,
u pravom sm islu te riječi, isto tako rijetk e kao i divlji psi. Tako
zvane divlje deve u bazenu Tarim vjerojatno su samo podivljale.
Uopće su ove životinje pom alo zagonetne. Različite okolnosti u k a
zuju na to, da je drom edar bio poznat u prethistorijsko doba u
gornjem Egiptu; ali to još uvijek nije dokazano. U svakom slu
čaju on iščezava i ponovo ga uvode tek u doba Ptolom ejevića. Ni
K artažani, ni N um iđani nisu ga upotrebljavali, a u zem ljam a
A tlasa čujemo za njega tek za vrijem e borba k ra lja Jube i Pom-
pejevih pristalica protiv Cezara. Među plijenom poslije bitke kod
Tapsa nalazila su se 22 drom edara; no čini se da su oni još bili
rijetkost. Tek je u drugom stoljeću naše ere s useljavanjem ber-
berskog plem ena Zenata iz C yrenaike — ta seoba im a odlučan
značaj u razvoju života nom ada u sjevernoj A frici — drom edar
postao neophodnim sastavnim dijelom stada atlaskih nomada. Su-
m erci nisu poznavali ni deve ni drom edare i H am urabijev ih za
konik ne spominje. Znači da je deva uvedena u A siriju za v ri
jem e T iglata Pilesara I, otprilike 1100. godine p rije n. e. N asu
p rot tome vjerojatno je već oko sredine trećeg tisućljeća bila po
znata u Anau; no m oram o spom enuti da je tu računanje vrem ena
još sporno. Malo devinih kostiju poznato je iz gotovo isto toliko
stare k u ltu re H arappa u Sindhu i Pendžabu. U sjeverozapadnoj
K ini poznavali su deve oko sredine I tisućljeća p rije n. e. ali
usprkos tome u centralnoj Aziji nisu tada bile posvuda raspro
stranjene, je r inače je gotovo neobjašnjivo zašto ih ni Huni, ni
druga plem ena za vrijem e Seobe naroda ne bi odatle doveli u
Evropu. N ajstariji trag čini se da vodi prem a jugozapadnoj Azi
ji i sjeveroistočnoj Africi.
Napokon dolazimo do goveda, vjernog »sporokretnog« goveda,
kako ga naziva Homer, koje je isto tako neophodno kao i konj —
i isto tako zagonetno kao deva. Kao i druge stare domaće živo
tinje, čini se da se pokušavalo pripitom ljavati i različite vrste
goveda. P ripitom ljene oblike jak a (Bos grunniens) nalazim o npr.
u Tibetu, gayala (B. frontalis) u planinam a Assam a i banten-
ga (B. banteng) u B urm i i na Javi. V jerojatno to bijahu lokalne
im itacije uzgoja stoke drugih krajeva. Da bismo objasnili posta
nak bantenga, m oram o pogledati obično govedo, iako je njegova
g rađa u mnogočem različita. Već u Norveškoj možemo naći stoku
druge vrste nego što je danska: ona je vitka i dugorog'a, te je
U V O D X M A T E R IJ A L N A K U L T U R A
158
sličnija divljim životinjam a. Naše6 kratkoroge krave, uglavnom ,

p rip ad aju evropsko-zapadnoazijskoj rasi, koja je već u II tisuć
ljeću p rije n. e. uvedena u Egiptu i koja je sada rasp ro stran jen a
po čitavoj sjevernoj Africi, dok su norveške srodnije škotskoj
stoci sa visoravni i španjolskim , m adžarskim i afričkim vrstam a
dugih rogova. N jim a je vjerojatno blisko i grbavo govedo istoč
ne A frike i Južne Azije. Neki istraživači su sm atrali, da k ratk o -
roga stoka im a v lastitu povijest, a drugi, da je ona, kao i konj,
naročito uzgojena rasa. Divlje govedo k ra tk ih rogova, koje je
očito neka v rsta azijske kratkoroge stoke (B. brachyseros arnei),
čini se, da je, prem a najnovijim iskapanjim a švedskog arheologa
T. J. A m ea, pronađeno kod Šah Tepea u južnom Turanu. Dugo-
roga stoka u tolikoj m jeri nalikuje na tu ra (Bos prim igenius), da
ne postoji sum nja o njenom porijeklu. No tim e nije riješeno p ita
n je gdje je došlo do pripitom ljavanja, je r tur, koji je izum ro u
XVI stoljeću, nije u starom vijeku živio samo u najvećem dijelu
Evrope, nego i u sjevernoj A frici i zapadnoj Aziji. U posljed
njem području nađena su u k u ltu ri Džarmo, iz početka V tisuć
ljeća prije n. e., n ajstarija svjedočanstva o pripitom ljenoj stoci.
Ona se kasnije jav lja i u k u ltu ri B adari prethistorijskog Egipta,
kao i u otprilike jednako staroj k u ltu ri starijeg sloja u A nau u
T urkm enistanu, a u oba slučaja sm atra se, da se to desilo u IV
tisućljeću p rije n. e. No još uvijek je sporno da li bijaše poznato
— kako se mislilo — u razdoblju a l’Ubaid u M ezopotamiji. To
kom m lađeg kam enog doba proširilo se pitomo govedo Evropom
i p ri tom dospjelo i u Dansku. U svim tim slučajevim a ono je
tijesno povezano s ratarstvom . Ne sm atraju ga kod nas uzalud
seljakovim naročitim radnim drugom ; samo im e vol označava
vučnu životinju, a plug i govedo vjerojatno su zajedno prošli n a
šim dijelom zemlje.
Ta povezanost dovela je H ahna na fantastičnu zamisao kako
je došlo do p rip itom ljavanja. Po njegovu m išljenju oranje nije
n išta drugo do simbol oplođivanja m ajke zemlje, a govedo je bilo
posvećeno božici m jeseca; n ajp rije su ga pripitom ljavali, da u
slučaju pom račenja m jeseca bude uvijek pri ruci za žrtvovanje,
a kasnije su ga uprezali i u sveti plug. Da je hipoteza o pori
jek lu pluga potpuno neosnovana, vidjet ćemo kasnije. No što
se tiče svetosti goveda, u tome im a zrno istine. Sličnost rogova
s m jesečevim srpom odavno je prim ijećena, a na nekim m jestim a
u S tražnjoj Indiji i Indoneziji, kao i kod prim itivnih plem ena
M unda u Ind iji najčešće služe goveda i bivoli kao žrtvene živo
tin je i oni su »imetak« bez veće praktične vrijednosti. U starom
v ijeku govedo je svugdje u zem ljam a n a istoku Sredozem nog
0 D a n sk e . (Op. p rev .)
GO SPO D A RSTV O 157
m ora bilo sveto. U Babilonu svako se božanstvo moglo označiti

kao »bik« ili »krava«, a rogovi bijahu sveti simbol koji je, kako
je poznato, već p ripisan i Mojsiju. Gotovo je suvišno da spomi
njem o egipatski k u lt Apisa. Osim toga znamo da vjerski razlozi
mogu dovesti do toga da se divlje životinje drže u zarobljeništvu;
tako su stari Egipćani uzgajali krokodile, a isti je slučaj s m la
dunčadi m edvjeda još i danas kod A inua sjevernog Jap an a i
Golda na rijeci A m ur. Neke predodžbe, koje su s tim e u vezi,
Indoevropljani su prenijeli na k u lt konja; ali oni su i govedo
sm atrali svetim. S tarim P erzijancim a govedo bijaše pojam ze
m aljskog blagoslova, a njega stoke odraz čovjekove dužnosti p re
ma božanstvu. I s pravom je rečeno da je staroindijski svijet,
kako se ogleda u Rigveđi, velika k ra v lja staja u kojoj su zora i
svjetlost, oblaci i kiša, bogovi i svećenici, m olitve i žrtve svi
zajedno krave ili bikovi (si. 107). Još i danas k ra v a nekog h ra
m a može zaustaviti saobraćaj u indijskim gradovim a, ako zaželi
da legne na kolnik.
Izgleda čudnovato i strano da govedo, poput konja i deve, može
b iti nom adska životinja, no to se n e može zanijekati. U odnosu
goveda prem a čovjeku očituje se podvojenost koja podsjeća na
odnos prem a psu i koja omogućava tum ačenje, da su predodžbe
o njegovoj svetosti m lađe pojave koje p rip ad aju tek ratarskim
kulturam a. A frika je, uglavnom , bogata svjedočanstvim a o n ek a
danjim nom adim a govedarim a. P rije nego što su u sjevernu A fri
ku došli konji i drom edari, koristilo se u velikoj m jeri govedo
kao životinja za jah an je i vuču tereta. S aharski G aram anti opi
sivani su u starom vijeku kao pravi nom adi govedari. Još i da
nas razlikuju se u istočnom S udanu arapska plem ena, koja drže
deve, i druga, koja drže goveda. Kod crnačkih naroda istočne
A frike ratarstv o i stočarstvo oštro su podijeljeni. Često postoji
niža klasa crnačkih seljaka, i plem stvo svjetlije kože koje uzgaja
stoku a koje je došlo sa sjevera i sigurno je ham itskog porijekla
(str. 71—72). Kod d rugih istočnoafričkih plem ena, gdje se ne može
provesti podjela izm eđu dvaju sastavnih dijelova stanovništva,
nije m anje očita gospodarstvena podjela, tj. poljske poslove
isključivo vrše žene, dok se m uškarci bave stokom. Na krajnjem
ju g u A frike susrećem o konačno dva naroda, H ottentotte i He-
rero, koji su stočarski nom adi u pravom sm islu riječi — ili tač-
nije, oni su to bili. U zapadnoj Aziji još danas azerbejdžanski
T atari u p o treb ljav aju govedo kao životinju koja nosi tere t i jaše
se. A izrazito nom adski narod kao što su K azaki posjeduje velika
stada stoke. D rugi tu rsk i narod, Jak u ti, doprem ili su iz central
ne Azije rogatu stoku sve do polarnog kruga. Ja k (B. grunniens)
sa centralnoazijskih visoravni također je p rava nom adska živo
158
tin ja . A frički stočarski nom adi ne sm atraju govedo svetim na

isti način kao u ratarskim kulturam a. No sve što je u vezi s
njegovim m lijekom podvrgava se naročitim pravilim a. K od n a
roda Baganda i susjednih plem ena postoji naročito stado čije m li
jeko sm ije piti samo kralj uz stanovite cerem onije. Veoma je
uobičajeno da se posude za m lijeko, koje ne sm iju biti ni gli
nene ni od kovine, m oraju p ra ti u urinu dotične životinje. To i
druge značajke u uzgoju stoke nalazimo i kod azijskih nom ada
konjogojaca. I u A vesti neprestano slušamo o posvećenoj očisnoj
moći goveđeg urina. Zbog toga vjerojatno m oram o raču n ati s
tim e da je i pitomom govedu dom ovina u jugozapadnoj Aziji. Ono
je tam o poznato već n ajstarijim ratarskim kulturam a; no još
u v ijek je otvoreno pitanje kako su ga pripitom ljavali i kako se
njegovo p rip ito m ljavanje odnosilo prem a stepskim nom adskim
kulturam a.
Bivol (Bubalus vulgaris) jav lja se od zem alja oko Sredozem
nog m ora sve do Japana, ali porijeklom je iz Indije. Tamo su ga,
kao i slona (Elephas indieus), pripitom ljena poznavali već u sta
roj k u ltu ri Inda. Što se tiče slona, m oram o spom enuti da je za
čudo u starom vijeku i afrička vrsta (Saxodonta africana) bila
pripitom ljena. U K artagi bilo je staja za slonove u kojim a je
bilo m jesta za tri stotine životinja, a kako je poznato, H anibal
je u svom pohodu na Rim sa sobom vodio ratn e slonove. U K ini
je slon za vrijem e dinastije Šang, u drugoj polovici II tisućljeća
p rije n. e. navodno bio domaća životinja.
Č italac je sigurno prim ijetio da, osim psa, sve spom enute do
maće životinje vode porijeklo isključivo iz Starog svijeta. In d i
janci nisu nikad pripitom ili soba, a konja su dobili iz Evrope.
Jed in a p rava značajnija am erička domaća životinja je lam a, ili
tačnije, dva vrlo bliska srodnika, lam a i alpaka, kojih je bilo
samo u starom P eruu i susjednim zem ljam a. Obje, čini se, po
tječu od divljeg guanaka (Auchenia huanachus) i žive samo na
visoravnim a. Dok lama, uglavnom , služi za nošenje tereta, alpaka
se uzgaja zbog svilenasto m ekane vune. A rheološki nalazi poka
zuju da su obje životinje bile vjerojatno pripitom ljene već u ta
kozvanom razdoblju Chavin, za koje se sm atra da pada u prvu
polovicu I tisućljeća prije n. e. S vrem ena na vrijem e Inka su
p riređivali velike hajke na divljeg guanaka. Životinje bi satjerali
na kup, odrezali im vunu i ponovo ih pustili. Takvi su lovovi,
vjerojatno, dali poticaj za pripitom ljavanje, je r i danas vlasnici
često ostavljaju pitom a stada lam a bez nadzora na dalekim paša
m a i sk u p ljaju ih samo onda kad dođe vrijem e striženja.
N ije čudo da ekonomsko značenje ptica daleko zaostaje za zna
čenjem sisavaca. U n ajstariju perad spada guska, koja je p rip i
GO SPO D A RSTV O 159
tom ljena već u starom B abilonu i Egiptu, a to je utoliko čudno-

vatije, što je divlji srodnik, siva guska (Anser cinereus) ptica
selica, čija se legla nalaze na dalekom sjeveru. Pitom a patka po
tječe od divlje p atke (Anas boscas), koja je vrlo rasprostranjena
preko sjeverne polutke. Ona je nem a sum nje pripitom ljena k a
snije nego guska, iako je poznata u kineskom starom vijeku.
Rim ljani, a možda i Grci, držali su pitom e patke. Naše obične
kokoši vode porijeklo, vjerojatno, iz istočne Azije, gdje još i da
nas živi vrlo srodna divlja v rsta (Gallus sonneratii); kasnije dola
zi do m iješanja s drugim vrstam a (G. Bankiva, G. varius). U Me
zopotam iji se jav ljaju tek u perzijsko doba; je r nije vjerojatno
da postoji, kako se tvrdilo, sum erska riječ za kokošku. Napo
kon treba spom enuti jedinu vrstu am eričke domaće peradi —
purana. Divlji je srodnik pu ran a (Meleagris gallopavo) općenito
rasp ro stran jen u M eksiku i južnim Sjedinjenim D ržavam a, a do
p rip itom ljavanja je vjerojatno došlo u Meksiku.
Stočarstvo je ostavilo neizbrisive tragove, ne samo u gospodar
stvu, već i u ostalim područjim a kulture. K ako je nekoliko veli
kih stada lakše čuvati od mnogo m alenih, razum ljivo je što dje
ca, zetovi i snahe ostaju u logoru oca obitelji i tvore ono što
nazivam o zadrugom . Na njenom je čelu p atrijarh , koji raspolaže
vlašću k ralja da vlada narodom i stokom. S kitalački život i po-
k retnost nom ada očituju se i u vojničkoj nadmoći, koju su ra ta ri
pograničnih područja često osjetili. Što je pastirskom narodu lo
gičnije, nego da m iroljubive seljake sm atra nekom vrstom stoke,
koja se može klati, podjarm iti i iskorišćivati do mile volje? U
n aravi nom ada sadržane su i dobre i zle k arak teristik e stepe:
iskrena gostoljubivost u kojoj im a prilično mnogo egoizma, ple
m enski ponos, ratnički duh — i često vrlo velika lijenost. I u
njihovoj religiji naslućuje se nešto od te iste velikodušnosti, u sp r
kos bujici stranih, ili u svakom slučaju m lađih predočaba, koje
su na mnogim m jestim a preplavile prvotno jezgro. V jerovanje
u najviše biće, kojem se u proljeće žrtv u ju prvenci stada, bijaše
stvarno m eđu njim a vrlo rasprostranjeno. Nije slučaj da su naj-
*v italn iji monoteizm i svijeta rođeni upravo kod pastirskih ple
m ena.
160
RATARSTVO
NEDOSTAJE li ženam a mašte? Neki će to čitaoci potvrditi, a

ne može se ni mimoići činjenica da se snaga m uškarčeve m ašte,
pravilno sapeta osjećanjem m jere i obzirom , razvila u snažnu moć,
koja je stv arala kulturu. Ali p ri tom se ne sm ije zaboraviti da je
tiho rastenje, koje je sadržano u trijeznom djelovanju svakodnev
ne djelatnosti žena, proizvelo upravo tem elj svim višim k u ltu ra
ma. Taj je tem elj ratarstvo. Lovački i nom adski život su ćorso
kaci, koji se ne mogu prerasti. R atarstvu razvoj ne postavlja ni
kakve granice. Čini se da je ono izraslo gotovo neprim jetno iz sa
k u p ljan ja d iv ljih biljaka, n ajstarijeg ženskog zanata. Žene, koje ra
đaju djecu, također najbolje znaju kako treb a razm nožavati b ilj
ke, m isle Indijanci na Orinocu. S tim e se podudara i običaj, da
na jednom m alenom otoku kraj Nove B ritanije ra tn i zaroblje
nici, koji rade u poljim a, m oraju obući žensku odjeću. U kine
skom k u ltu predaka, gdje se sm iju žrtvovati samo oni produkti
koje svatko sam proizvede, m uškarci još i danas prinose meso,
a žene žito. U većini viših ra ta rsk ih religija zauzim a »Velika
m ajka« — Izida, Ištar, Kibela, D em etra itd. — istaknuto m jesto.
Početak sađenja b iljak a nalazim o u zapadnoj A ustraliji, gdje
su žene ponovo stavljale u zem lju dvije biljke jam a, nakon što
su iskopale gomolje. Takav je postupak m ožda doveo do toga da
su se biljke počele saditi u blizini naseobina, da bi se izbjeglo
tegobno traženje. Kod nekih prim itivnih plem ena susrećem o i p ra
vo vlasništva na neke divlje biljke i može se pretpostaviti da su
žene, seleći u nove nastam be, ponijele sa sobom klice i sadnice.
U tropim a postoje biljke, npr. sago palm a na Novoj G vineji
i u Indoneziji, koje jednako dobro uspijevaju divlje kao i p re
sađene i koje se koriste u oba slučaja. N arodi ovih pred jela si
g urno ne spadaju m eđu n ajp rim itiv n ije ratare. I vjerojatno su
se p rv e klice ra ta rstv a ipak razvile u tropim a i to upravo u šum
skim područjim a. Tamo je zem lja rah la i lako se može obraditi
jednostavnim oruđem , dok isprepleteno k orijenje savana i tra v
n atih stepa postavlja gotovo neprem ostive prepreke. Čini se da
su u Južnoj A m erici Indijanci na nekim m jestim a savladali ovu
teškoću tim e, što su u savanam a nagom ilali plodnu m očvarnu ze
m lju u um jetn e brežuljke, na kojim a su počeli saditi N ajstarije
je ra tarstv o skriveno u tam i p rethistorije; nije nevjerojatno da
seže do k ra ja ledenog doba i da je nastalo u vezi s k u ltu ram a
ručnih klinova južne Azije. Kao i u m nogim drugim slučajevim a
A m erika zauzim a naročito mjesto. Da li je am eričko ra ta rstv o
nastalo neovisno od ra ta rstv a S tarog svijeta? Mnogo je toga re
čeno u prilog i p rotiv toga; ali važna, iako ne odlučna činjenica
u korist sam ostalnosti am eričkog obrađivanja zemlje, sastoji se u

tome, što su k u ltu rn e biljke zapadne hem isfere sasvim drukčije
od onih istočne hem isfere. P rvotno am eričke b atate (Ipomaea
batatas), koje su u Južnom m oru danas toliko važne, čini se da
su već u predevropsko doba dovezene iz Južne A m erike u Poli
neziju. Č udnovatiji je slučaj s tikvom (Lagenaria vulgaris) koja
se već u starom vijeku sadila u Indiji, a koja je barem jednako
tako stara na obali P erua; jo š je uvijek zagonetka kako da se to
objasni. N asuprot tom e u A m erici prije K olum ba nije bilo ni
kokosove palm e, ni banane, a noviji pokušaji da se istočna Azija
sm atra domovinom kukuruza, nisu uvjerljivi. N ajvjerojatnije k u
kuruz i, možda uopće, n a jsta rije ra tarstv o A m erike potječu iz
K olum bije ili susjednih područja.
U najjednostavnijim oblicima ratarstv a, kakvo je rasp ro stra
njeno po cijeloj zemlji, naročito u tropskim područjim a kišnih
šuma, žena se zadovoljava istom kopačicom, koja bijaše njen ne
razdvojni pratilac pri sakupljanju. Jedini m uški doprinos kod
posla sastoji se u spaljivanju raslina na odgovarajućem zem ljištu
u šumi (si. 108). Drveće, koje čovjek ne može oboriti, sm ije osta
ti, a pepeo izgorjelih biljak a ostavlja se jednostavno na zemlji;
on je bogat kalijevim solima. No tako dobiveno gnojivo, naravno,
nije proizvedeno nam jerno. Ž enin posao počinje već sa sađenjem ,
no ono je samo po sebi n ajm anji dio rada u polju. Korov je u tropi
ma najopasniji n ep rijatelj zasađenim biljkam a i plijevljenje odu
zima ženam a najveći dio snage. O grtanjem zem lje pospješuje se
rast gom oljika. K tome dolazi, kad biljke postepeno sazriju,
u b iran je plodova, iskapanje lukovica, prijenos poljskih plodova u
selo, koje je često daleko od obrađenih zem ljišta, zatim p rip re
m anje itd. P rijelaz od sakupljanja do prim itivnog ratarstv a
osigurao je doprinos žena, ali jedva da je sm anjio njihov sva
kodnevni rad!
U nekim slučajevim a nalazim o da je kopačicu zam ijenila ili
dopunila motika. Uglavnom je A frika južno od S ahare prije svega
zem lja »motičarstva«. Osnovni oblik m otike čini se da su jedno
stavne rašlje, čiji jedan krak tv o ri dršku, a drugi, kraći, služi
kao sama m otika. Iz toga su se razvili drugi tipovi sa željeznim
oštricam a, koje su, npr., svezane za glavu drške, ili u nju u tak
nute; m lađe su oštrice s tuljčanim drškom (si. 110). Izvan A frike
nalazim o motike, na prim jer, na nekim m jestim a Azije i kod ra
tarsk ih indijanskih plem ena na istoku S jedinjenih Država i u
P eruu. Ali u Aziji je m otika donekle potisnuta u stran u od još
savršenije sprave, pluga. No p rije nego što ćemo o njem u govo
riti m oram o se pozabaviti drugom važnom stranom ratarsk e teh
nike, naim e, um jetnim navodnjavanjem . 1
162
Dok se čovjek zadovoljava tim e da obrađuje paljenjem iskrčena

zem ljišta u šumi, ratarstv o zadržava prim itivni k arak ter. K ad
se iskrčeno tlo nakon nekoliko godina iscrpi, ili kad ga p re k rije
korov, treb a k rčiti novu zem lju. No svugdje nem a dovoljno ze
m lje i na takvim m jestim a čovjeku p rijeti sm rtna opasnost. Svi-
jesno gnojenje tla pronađeno je razm jerno kasno. Još u nedav
nim stoljećim a neki su ruski seljaci đubre bacali u rijeke. Iznim
no su npr. neka 'indijanska plem ena u državam a Nove Engleske
gnojila polja uginulim ribam a. I redovita izm jena plodoređa
jav lja se tek u višim kulturam a. No nasuprot tome um jetno je n a
vodnjavanje prastaro. Ono je, više nego išta drugo, polja učinilo
postojanim a i zbog toga znači prvi korak u razvoju višeg r a ta r
stva. Jasno je da je do navodnjavanja m oralo doći u sušnim k ra
jevim a. Gdje planinski tokovi nose mnogo vode u nizinu, gdje
velike rijek e poput Nila, E u frata i Inda prep lav lju ju ravnice,
uzduž i poprijeko, ondje se razm jerno lako m ogla roditi pom isao
da se voda iskoristi. N ajstarija svjedočanstva o um jetnom navod
n jav an ju nalazim o u Egiptu i zapadnoj Aziji. Na jednoj egipat
skoj kam enoj glavi kijače iz doba I dinastije vidi se faraon koji
m otikom u ruci radi na kanalu za dovod vode, i u to je vrijem e
već iskopan 600 kilom etara dug kanal od Abydosa do Fajum a.
Iz starih k u ltu rn ih zem alja O rijenta proširilo se znanje o
um jetnom navodnjavanju u evropske zemlje oko Sredozem nog
m ora, iako ono tam o na m nogim m jestim a nije bilo nužno p o treb
no. U svakom slučaju tem elji talijanske poljoprivrede: pšenica,
vino i m asline gaje se još od starog vijeka na nenavodnjenom tlu.
Postepeno isušivanje tla zbog bezobzirnog krčenja šum a i uvođe
nje novih biljaka, kao što su riža, naranče i lim uni, ikojima je
p o trebna voda, pospješili su um jetno navodnjavanje. Uglavnom
pod arapskim gospodarstvom došlo je u Španiji i Siciliji do velikog
n ap retk a um jetnog navodnjavanja; španjolska riječ za stupanj n a
vodnjavanja noria, potječe od arapske nd’ura. Za navodnjavanje
livada teh n ik a p replavljivanja proširila se također i sjeverno od
Alpa, a u doba n aseljavanja i uzim anja zemlje u posjed, dospjela
je i do Islanda. P ravo navodnjavanje oranica nalazim o čak u
sušnom dijelu doline G udbrand u Norveškoj. U A frici je Etiopija
zem lja um jetnog navodnjavanja, ali ono nije moglo p ro d rijeti juž
nije od Rodezije (do Masona). U Aziji nalazimo um jetno navodnja
v anje p rije svega u sušnom pojasu u unutrašnjosti, od Bliskog
istoka do Kine. Ostaci starih kanala za navodnjavanje nađeni su
daleko na sjeveru, u planini A ltaj i kod M inusinska. Mogli bismo
pom isliti da je u m onsunskim zem ljam a južne i istočne Azije s
bogatim ljetnim kišam a um jetno navodnjavanje barem 'isto toliko
suvišno kao i u Evropi. Ali što ga ipak ima i to u golem im ra z
m jerim a, uzrok je sađenje riže, koja je m očvarna biljka. Od Indo
G O SPO D A RSTV O
163
nezije tehnika n avodnjavanja dospjela je dalje u velike dijelove
Oceanije, preko K arolina i Nove Gvineje, sve do dalekih otočja,
kao što je Nova K aledonija, otoci M aquesas, i H avaji. U Am e
rici postoji drugo, čini se sam ostalno, područje um jetnog navod
njavanja, koje obuhvaća stare k u ltu rn e zem lje M eksika i Perua,
s izdancim a prem a sjeveru k Pueblo Indijancim a, i prem a jugu u
sjeverozapadnu A rgentinu.
U svim tim krajevim a voda se veom a brižljivo provodi preko
obrađenog tla, kome se na taj način ne dovodi samo potrebna
vlaga, već i vrlo dragocjena količina otopljenih m ineralnih tvari.
Rad. koji je za to potreban, često upravo ulijeva poštovanje. Vo
deni se tok m ora pregraditi, padine bregova p re tv a ra ju se u terase
i n astaju divovski vodovi. Od starin e znali su u Indiji i na Ceylo-
nu reg u lirati dovod vode s pomoću golem ih um jetnih jezera. S tari
P eruanci b ijahu veliki m ajstori u um jetnosti p ra v lje n ja terasa, a
u najnovije vrijem e u jugozapadnim Sjedinjenim D ržavam a u šte
đena je čista sum a od 20.000 dolara time, što je u p otrebljen in d i
janski kanal, koji dužinom od 4—5 km probija vulkanski planin
ski lanac i zasijeca čvrstu stijenu u dubinu do sedam m etara. U
Starom svijetu učinjen je još jedan korak dalje upotrebom duho
vitih naprava za dizanje vode. Već su Babilonci upotrebljavali
đerme, bunare s napravom za dizanje i točkove za navodnjavanje,
kakve još i danas nalazimo na bližem i daljem Istoku (si. 109). V je
rojatno iz posljednjeg tisućljeća prije n. e. potječu podzemni k a
nali za navodnjavanje, koji su vodu sa padina dovodili u polja
na nižoj razini. Takvi kanali, koji su ponekad bili dugački i po
60 kilom etara, postoje danas u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji
i S inkjangu (istočni Turkestan).
R atarska tehnika Starog svijeta zauzim a prvo m jesto i zbog
još jednog razloga. Jednaku rasprostranjenost kao đeram im aju
i oraće sprave, kojih uopće nem a u A m erici i Oceaniji. Postoje
mnoge teorije o porijeklu oraćih sprava. H ahn je, kako je već
p rije spom enuto, došao na čudnovatu misao, da je plug bio obred
na sprava za simbolično oplođivanje m ajke zemlje. M anje smiona,
ali zato v jero jatn ija je pretpostavka, da je praoblik oraćih sprava
lopata, kakvu nalazimo u K oreji (si. 115), na H im alaji, u Jem enu
i na nekim drugim udaljenim m jestim a Azije. Neki su oraće sprave
sm atrali razvijenijim oblikom m otika, koje se vuku po tlu, um je
sto da se u p o treb ljav aju na uobičajen način. S tvarno postoje sp ra
ve, koje su toliko jednostavne, da bismo se teško mogli odlučiti
kako da ih nazovemo, m otikam a ili oraćim spravam a. Moglo bi se
p retpostaviti da su oba m išljenja do izvjesne granice tačna, jer
su neki tipovi oraćih sprava sličniji lopatam a, a drugi m otikam a.
No još uvijek ne može biti riješeno pred koji su od ovih oblika
n ajp rije up reg n u te tegleće životinje. Ali nakon što je to bilo p rv i

p u t učinjeno, zaprega je sigurno veoma brzo p ren ijeta i na drugi
tip.
Na p rastarim egipatskim i sum erskim slikam a vidi se kako su
jednostavne bile n ajstarije oraće sprave na principu lopate. One
se sastoje samo od »glave«, koja se, ili nastavlja u ručicu, ili im a
dva naročita drška, i od oja ili ruda. Lemeša nem a i jednako ni
daske za odgrtanje, tako da je sprava m ogla samo p rav iti brazde,
ali ne i o b rtati zemlju. Dokaz, kako se O rijent žilavo pridržava
naslijeđenih običaja, jest i to, što je C. G. Feilberg p rije nekoliko
godina u južnom Iran u vidio oraće sprave — rala, koja se samo
u nebitnim pojedinostim a razlikuju od onog, koje su u p o treb lja
vali Sum erci p rije 4000 godina (si. 112). Sasvim prim itiv n a rala
u p o treb ljav a ju još i danas na krčevinam a sjeverne R usije i u
S kandinaviji. Ralo iz D ostrupa na Ju tlan d u (si. 113) također spada
u ra la na principu lopate. Ono potječe iz posljednjih stoljeća p rije
n. e., ali slične sprave nalazim o i na švedskim pećinskim crta ri-
jam a iz brončanog doba. Kod oraćih sprava, koje su se razvile od
m otike, »glava« je nadom ještena vodoravnim plažom, iz koga
ručica izlazi okomito uvis, dok je jako zavijeno oje usađeno u
p re d n ji dio plaza. P rim jerak takvog »motičnog tipa« nađen je kod
W allea u H annoveru, i neki učenjaci sm atraju da potječe iz kam e
nog doba, što je ipak sasvim sporno. Još jednostavnije ralo istog
osnovnog oblika, iz m lađeg brončanog doba, nađeno je nedavno
kod H vorsleva u Jutlandu. Dokaz za to, da je ralo iz zem alja oko
Sredozem nog m ora dospjelo na sjever, nalazim o u starom n o rd ij
skom im enu ardhr, koje potječe od latinskog aratrum i grčkog
arotron. Istu riječ nalazimo i u aram ejskoj riječi harath, orati, pa
ona m ožda odgovara nekom zajedničkom sem itsko-indoevropskom
korijenu, kojeg je pravo značenje zarezivati ili p rav iti brazde. Ra
la m otičnog tip a u p otrebljavaju još i danas u zem ljam a oko S re
dozemnog mora, a osim toga im a ih i u Indiji, odakle su se p ro
širila prem a centralnoj Aziji i Indoneziji. Sličnu ra sp ro stran je
nost kao ta rala im ale su i najprim itivnije brane, od pruća, vršaće
saonice i vršaća kola. Vršaća kola R im ljani su, vjerojatno, upozna
li u sjevernoj Africi, barem su ih nazivali »punskim kolima«. U
Egiptu se v rši volovima ili m agarcim a, koje tje ra ju uokolo na
gum nu; kao što znamo i iz biblije, volu ne treb a vezati gubicu.
A li Sum erci su već upotrebljavali istu v rstu vršaćih saonica s
usađenim krem enim oštricam a, koje se još i danas u p o treb ljav a
ju u tim krajevim a. Od prim itivnog motičnog tipa razvoj vodi do
»četvorostranog« rala. Ovdje oje izlazi iz ručice i oslanja se na
okom it stupac, tako da ta tri dijela zajedno s plažom tvore četvo-
rouglasti o k v ir (si. 111). D alji preobražaj ovog tip a je plug, s koli
GO SPO D A RSTV O
165
cima koji je, čini se, nastao u starom vijeku kod K elta u sred
njoj Evropi i od njih dospio do germ anskih naroda. N ajstariji po
znati ostaci pluga s kolcim a nađeni su kod Tom m erbya u Ju tla n -
du. Oni potječu iz vrem ena na prijelazu iz brončanog doba, oko
god. 400. p rije n. e., dakle otprilike iz istog vrem ena kao i ralo iz
D ostrupa. Nije slučajno da n ajstarije svjedočanstvo o četvorostra-
nom tipu potječe upravo iz vrem ena kad su se počele obrađivati
tv rd e vrste tla i kad je nekako istovrem eno nastupila vlažnija
klima. S tim e se podudara i njegova rasprostranjenost, koja obu
hvaća sjevernu i srednju Evropu i velike dijelove Azije i Stražnje
Indije. Da ovdje m ora postojati historijska povezanost slijedi iz
toga, što je potpuno ista rasprostranjenost k arak terističn a za cijep
(mlatilo) i k ru tu drljaču, koja se sastoji od ležećeg drvenog okvira
sa zubima. P rem a Bishopu ralo je tek u IV stoljeću p rije n. e. sa
zapada uvedeno u Kinu.
O zadacim a n ajstarijih oraćih sprava m išljenja su podijeljena.
Sigurno je jedino to da su one samo pravile brazde, ali nisu mogle
ob rtati zemlju, je r im je nedostajala daska. Ostaje, dakle, pitanje,
u koju svrhu? H att je tvrdio da se radilo o brazdam a za navod
njavanje; drukčije je nagađao C. G. Feilberg, koji sm atra da su
brazde bile određene za sjetvu. Neka crnačka plem ena kopaju
zem lju prije sijanja tako da n astaju brazde. Jasno je da se oraćom
spravom m ogu savladati mnogo veća područja nego m otikom i u
odnosu na to nije, dakle, toliko važno što je prinos po jedinici po
vršine u početku sigurno bio m anji nego kod kopanja. Da po-
duprem o ovo m išljenje o razvoju oraćih sprava mogli bismo, osim
toga, spom enuti da u Švedskoj postoji sprava, koja je neka v rsta
sredine između m otike i vrlo prim itivnog rala, a sastoji se od jelo
ve m otke s još jednom granom sa strane; ona se vuče rukom po
tlu upravo zato da bi se n apravile brazde za sjetvu. Tek kasnije,
kad više nije trebalo tako štedljivo raspolagati žitom, došlo je do
sjetve omaške i do podoravanja sjem ena nakon toga.
Žetva se obavljala u zem ljam a Sredozem lja i u Evropi od m la
đeg kam enog doba srpom, dok je dugačka kosa znatno m lađa spra
va i nastala je tek u rim sko doba. I u istočnoj Aziji upotrebljava
se srp; on je tamo gotovo potpuno potisnuo jednostavni nož za
žetvu. Taj nož, koji izm eđu ostalog poznajem o iz m nogobrojnih
nalaza iz kam enog doba, od Indokine do Japana, bio je očito pre
dak naročitog noža za rižu (si. 114) čija je oštrica usađena vodo
ravno prem a dršku i koji se još danas upotrebljava u Indoneziji.
Svako opisivanje ratarsk e tehnike prim itivnih naroda bilo bi
nepotpuno, kad se ne bi spom enulo da su religiozna i m agijska
p ravila o ponašanju barem jednako tako djelotvorna i neophodna
kao i sam rad na polju. Pripadnici plem ena A kam ba u istočnoj

A frici ne smiju, na prim jer, pri obrađivanju zem lje u p o tre b lja
v ati željezno oruđe; oni v je ru ju da bi to dovelo do suše i nerodice.
Obredi s pomoću kojih se ravnom jerno usklađuju kiša i sunčev sjaj,
toliko su raznoliki, da bi ih bilo nemoguće opisati. Također su vrlo
važni plesovi s m askam a i dram ski prizori, koji su često seksu
alno snažno naglašeni, a koji treb a da pridonesu osiguravanju
plodnosti. U Indoneziji se riža u cvatu sm atra trudnom ženom i
zbog toga paze da na poljim a ne galam e i da ne govore o sm rti
i demonima. A kad se razv ijaju rižini klasovi, donose im h ran u
kao m alenoj djeci. S oraćim spravam a povezane su m nogobrojne
religiozne predodžbe i običaji. U Grčkoj otkriće pluga pripisivalo
se Zeusu, Dionisu ili D em etri, u Egiptu Ozirisu. O bredno oranje
postojalo je u Kini sve do propasti carstva, a u Indiji postoji još
i danas. Na sum erskim pečatnim valj cima vidi se kako plug
žrtv u ju bogovima, a to što Danska danas posjeduje najveću zbir
ku p reth isto rijsk ih oraćih sprava na svijetu, jasno dokazuje da je
i tam o naro d običavao žrtvovati višim silam a najvažnije seljačko
oruđe. I u nebrojenim evropskim ratarsk im običajim a postoji
još u v ijek p ra sta ri m agijski element.
Tokom tisućljetne povijesti ra ta rstv a čovjek je uzeo u službu
n ebrojenje biljke. Pošto je učinjen prvi korak, polje bijaše otvo
reno za naj različiti je pokuse s novim korisnim biljkam a, a osim
toga stare su se v rste postepeno razgranale u mnoge podvrste. Čak
i još vrlo prim itivno plem e kao T upinam ba na obali B razilije
poznavalo je pet v rsta kukuruza i dvadeset i četiri v rste m anioke,
a na jednom jedinom malom otočju u M ikroneziji sadilo se d v a
deset različitih podvrsta pandanove palm e (Pandanus). Ako je
tačno da je ratarstv o nastalo u tropim a m orale bi i n a jsta rije
k u ltu rn e biljke odatle voditi porijeklo. Još nije pobliže ispitano o
kojim se to biljkam a radi. No u Starom svijetu m oram o prije
svega m isliti na gom oljike, kao što su taro (Colocasia antiquorum ),
jam (Dioscorea) i arrow -root (Tacca pinnatifida). Sađenje m anioke
(M anihot aipi i M. utilissima) i b atate (Ipomaea batatas) u p odru
čjim a kišnih šuma Am erike vjerojatno je vezano za sađenje k ru m
p ira (Solam um tuberosum i dr.) i arracacha (Arracacia xanthorrhi-
za) u K ordiljerim a; i vjerojatno je starije od uzgoja kukuruza. Iz
južne Azije potječe velik broj drugih k u ltu rn ih biljaka: sago palm a
(M etroxylon), kokosova palm a (Cocos nucifera), kruhovac (A rto-
carpus incisa i A. integrifolia), banana (Musa paradisiaca i M.
sapientium ), a da i ne spom injem o šećernu trsk u (Saccharum o ff i-
cinarum ) i rižu (Oryza sativa). Tamo možda treba p otražiti i do
m ovinu d u rre (Andropogon sorghum) i crnačkog prosa (Pennise-
tu m typhoideum ), koji su istovrem eno veoma rasp ro stran jen i u
GOSPO D A RSTV O
167
A frici i na prednjem Istoku. Iz tropske je A frike porijeklom samo

m ali broj b iljak a koje se, uglavnom , sade samo n a »crnom« kon
tinentu, prije svega vinska palm a i palm a u lja ric a (Raphia vini-
fera i Elaeis guineensis). N aprotiv, biljke na kojim a se tem elji
najveći dio evropske privrede porijeklom su iz um jeren ijih podru
čja. O tkad je Rus Vavilov godine 1925. počeo izdavati niz značajnih
radova, koje su kasnije nastavili i drugi istraživači, moguć je
dublji uvid u porijeklo v rsta žitarica. Njegova je osnovna misao,
da je neka biljka iz onog k ra ja u kome se jav lja s najvećim b ro
jem nasljednih osobina (»gena«). T akvi važni centri gena, koje
uglavnom , m oram o tražiti u planinskim predjelim a s prom jenlji
vim prilikam a jesu zapadna K ina i susjedna područja, jugozapad
na Azija (granične planine Irana), A besinija i E ritreja, a u Ame
rici Meksiko itd. Vavilovljeve su teorije bile osporavane; mo
guće je, n a prim jer, da se E tiopija ne sm ije sm atrati centrom
rasp ro stran jen ja u pravom sm islu te riječi, već naprotiv, graničnim
područjem u kom e su se postepeno nagom ilali uvezeni oblici. Ali
njegova su istraživ anju u svakom slučaju dala poticaj m nogobroj
nim važnim otkrićim a.
N ajstarije vrste žitarica sigurno su proso, pšenica i ječam. Dvije
posljednje stv ara ju tem elj ra ta rstv u sta rih k u ltu rn ih zem alja,
Egipta i Sum era, a kasnije u H eladi i Rimu. N a jran iji nalazi
potječu barem iz petog tisućljeća p rije n. e.; no tada se još nisu
sadile danas uobičajene vrste. Pšenica, uglavnom , bijaše takozvani
k rupnik (T riticum dicoccum), koji još i danas nalazim o u zabače
nim planinskim dolinam a. D ruga v rsta pšenice, otprilike jednako
toliko stara, jest p ir (Tr. monococum), koji se još i danas djelo
mično sadi u Maloj Aziji. N ajnovija istraživanja pokazuju da v je
rojatno obje v rste potječu od zapadnoazijskih divljih oblika (Tr.
dicoccoides i Tr. aegilopoides). P rv i p u t su pronađene u nalazim a
Q alat Džarmo na podnožju kurdskih planina i još su toliko slični
divljim praoblicim a, da se početak sađenja ne može sm atrati sta
rijim od početka VI tisućljeća. U svakom slučaju iz m lađeg k a
menog doba potječe i obična ili m eka pšenica (Tr. vulgare), koja
se danas uzgaja u velikim dijelovim a Evrope i Azije.
Porijeklo i dom ovina ječm a čini se da su sada razjašnjeni nakon
što je Hans H elbaek našao kod Q alat D žarm a dvoredi ječam
(Hordeum distichum ), koji je sličan divljoj v rsti (H. spontaneum).
Nije m nogo m lađi šestoređi ječam (H. polystichum , si. 116), koji je
bio uobičajen u kam eno i brončano doba Evrope i koji je poste
peno potisnula dvoreda vrsta. Te v rste još i danas nem a u K ini i
v jerojatno je tek kasno uvezena u In d iju i Japan. Domovinu je č
ma m oram o zacijelo tražiti u centralnoj Aziji, no tako zapadno,
da se dolazi u blizinu krajeva, gdje se k u ltiv ira pšenica. Odatle
168
se ječam širio prem a zapadu i prem a istoku. O tprilike iz istih

k rajev a potječe možda i proso (Panicum■m illiaceum i P. italicum ).
Ta v rsta žitarica u Evropi više ne igra tako veliku ulogu. A li u
kam eno i brončano doba bila je i ovdje važna prehram bena b ilj
ka, a u sjevernoj Indiji, u centralnoj i istočnoj Aziji još je i d a
nas vrlo značajna. Jedna od najkorisnijih i za upotrebu n ajb o ljih
k u ltu rn ih b iljak a sjeverne Kine je takozvani divovski ječam ili
kaoliang (Andropogon saccharatum).
Raž (Secale cereale) i zob (A vena sativa i dr.) im aju vrlo čud
novatu povijest. One očito potječu iz nešto sjev ern ijih predjela
nego pšenica i ječam, a osim toga jav lja ju se mnogo kasnije. Nisu
ih poznavali n i u n ajstarijim kulturnim zem ljam a, ni u In d iji i
istočnoj Aziji, a u Evropi ih nisu počeli saditi p rije brončanog
doba; čak u Dansku raž dolazi tek u starijem željeznom dobu. V je
ru je se da se u početku nijedna od ovih v rsta žitarica nije sadila,
već da su se one u poljim a pšenice i ječm a pojavile kao korov.
U hladnijim predjelim a, gdje bolje p ristaju uz klim u, počeli su
uzgajati i n jih same. One dakle, p ru žaju naročit p rim jer za to,
kako se i u n u ta r gospodarstva kroz prom jenu upotrebe mogu ja
viti nova dostignuća kulture.
Mnoge važne k u ltu rn e biljke rasle su, čini se, n ajp rije u za
padnoj Aziji i zem ljam a Sredozem lja: naše uobičajene voćke, kao
jabuke, kruške, trešnje i šljive, raznoliko povrće, vinova loza,
sm okva i m aslina — da spomenemo samo najvažnije. D atulju
(Phoenix dactylifera), koja, kao što kažu A rapi, m ora stajati n o
gama u vodi, a glavom u žaru neba, sadili su već Egipćani, B abi
lonci i Sum erci; a nalazim o je čak i prije, u k u ltu ri al’Ubaid.
N jena najbliža divlja rođaka (Ph. sylvestris) raste u Indiji. Grci
su je upoznali preko Feničana, što pokazuje i njeno grčko-latin-
sko ime. Babilonci su d atu lju nazivali »stablo bogatstva« i u m jet
no su oprašivali ženske cvjetove (si. 117). Možda je i »stablo spo
znaje«, o kome govori biblija u priči o grijehu, također datulja.
N aročiti am erički centar rasp ro stran jen ja k u ltu rn ih biljak a n a
lazi se u području Anda. Odatle, vjerojatno iz Kolum bije, potječe
jedina p rav a v rsta žitarica Novog svijeta, kukuruz (Zea mays),
koji se u vrijem e otkrića Velikih jezera sadio od Velikih jezera
sve do srednjeg Chilea. P rije nekoliko godina vjerovalo se da
divlja v rsta kukuruza raste u Meksiku, ali to bijaše nesporazum ,
koji su opovrgla najnovija istraživanja o nasljedstvu. I rajčicu
(Lycopersicum esculentum ), v rtn u m ahunu (Phaseolus vulgaris),
tikvu (Cucurbita pepo, C. m axim a, C. moschata) i dr. zahvaljujem o
Indijancim a.
SI. 99. Trube za primamljivanje sobova i jelena,
lijevo: Algonkini na rijeci Desert, Kanada; desno:
Tunguzi, Sibir (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 100. Nagazila stupica: krug sa šilj

cima usmjerenim prema središtu, pleme
Tuareg, Sahara (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
101. Zamka za manje životinje; Ostjaci, Sibir (Nacionalni muzej,

Kopenhagen).
SI. 102. Eskimski psi koji vuku saonice (fotografija 5. Thule ekspedicije).
SI. 103. Laponsko stado sobova unutar ograde (fotografija E. Manker).

SI. 106. Perzijska minija
tura, prikazuje pastira koji
svira u sviralu čuvajući
koze i tustorepc ovce (Na
cionalni muzej, Kopenha
gen).
SI. 107. Šivino sveto go

vedo. njegov lik nalazimo
u brojnim Šivinim hramo
vima. Ovo je velika ka
mena figura iz Mysorea,
vjerojatno iz XI I I st. (Na
cionalni muzej, Kopenha
gen).
K ad je razvoj doveo čovječanstvo od nesigurnog živovanja lov

ca i sakupljača u m irnu luku ra ta rstv a, došlo je do preokreta svih
životnih prilika. Sve u svem u ta se prom jena u početku možda
m anje osjetila u gospodarstvu, koliko u drugim područjim a ku l
ture. Žena se odjednom našla u posjedu ekonom ske moći, koja joj
je neko vrijem e osigurala odlučujući glas u društvu. M atrijarh at
i sve što je s tim e u vezi nalaz-mo kod najnerazvijenijih ra ta
ra i mogao bi se najbolje objasniti na osnovi njihovog pogleda
na svijet. Možda su kao protuteža u tjeca ju žene nastala brojna
tajn a društva, koja, naim e, također niču na istom stupnju kulture.
Jed an od njihovih glavnih zadataka je m agijsko pospješivanje
rasta. Jednostavnost, koja tako često obilježava religiju lovaca i
nomada, ovdje se gotovo gubi pred magijom. S tari duhovi, koji su
ispunjavali svem ir, sada su sm atrani nedovoljnim a, je r je uspjeh
u ra ta rstv u ovisan o drugim silam a: suncu, kiši, i prije svega o
samoj zemlji. Sve te m isli o plodnosti, o zemlji, m rtvim a koji p ri
pad aju zemlji, p re tv a raju se u čarolije i čudnovate obrede. Kao
,što lovac postaje jedno s totem skom životinjom , tako se ra ta r
poistovećuje s biljkam a, a iz predodžbe o plodu koji zem lja proždi
re, a koji ipak dalje živi, izlazi misao o ljudožderstvu (usp. II dio,
str. 354 i si.). Ni na jednom stupnju k u ltu re ne dolazi u tolikoj
m jeri do kanibalizm a, lova n a ljudske glave, m asovnih ljudskih
žrtava, seksualnih pretjeran o sti i si., kao kod tih n ajstarijih ra ta
ra. Tek se kasnije slika ponovo m ijenja a sjetva i klijan je postaju
sim bolim a oslobađanja čovjeka kroz sm rt i uskrsnuće: ta misao
dolazi do izražaja u grčko-istočnjačkim m isterijim a. N akalem lje-
nost nom adske k u ltu re na zapadnu ra ta rsk u pruža potrebno po
jačanje etičkoj snazi posljednje. Time ra tarstv o u potpunosti po
staje nosiocem napretka, a stari P erzijanci im aju pravo kad kažu:
»Tko žito sije, sije svetost. Kad ječam klasa, užasavaju se đavo
li ...«
RAZMJENA I TRGOVINA
STARIJA etnologija, koja je život prim itivnih naroda prom a

tra la samo sa stanovišta »borba svih protiv sviju«, teško je mogla
p red stav iti razm jenu i trgovinu na prim itivnom stupnju kulture.
No danas se svi slažemo u tome, da je oboje staro kao i čovje
čanstvo samo. Kad čovjek jednom samome sebi objasni, da je pra-
svojstvena nejednakost prirode pretpostavka za to, onda već posje
d u je ključ za razum ijevanje, da je prom et bilo kakve vrste ra
zum ljiv sam po sebi. Razm jena je n ajp rije pokušaj čovjeka, da u
170
životu stvori jednakost, tamo gdje vanjske prilike i prirođena

svojstva svugdje vode do nejednakosti — kasnije se dostiže tačka,
kad se, nasuprot tome, strem i upravo nejednakosti, koju rastuća
k u ltu ra ističe često na vrlo oštar način. Tako m ogu doći do izra
žaja ekonom ski kao i socijalni i religiozni utjecaji.
K ad smo ovdje spom enuli nejednakost kao preduslov razm jene
v jero jatn o će neki čitaoci upitati, kako to da nejednakost uopće
dolazi do izražaja u društvu, koje je toliko jednostavno kao što
su zajednice, s kojim a se susrećem o u samome početku; n a jsta
rije i naj nerazvijeni je od svih. Ta tam o je svatko svoj v lastiti za
natlija, svi se bave istim obrtom i vrlo će rijetko područje ovako
nerazvijenog plem ena biti tako veliko i bogato prom jenam a, da
bi u n u ta r svojih granica moglo sadržavati bitno različite pomoćne
izvore. Ipak ima m jesta i za stanovitu razm jenu. P rije je spom e
n uto da se neka lovačka plem ena nastoje osigurati protiv varave
lovačke sreće time, što organizirano dijele lovačke udjele i poklone
u obliku m esa ostalim članovim a naseobine. I u n u ta r o bitelji od
v ija se neka v rsta robne razm jene izm eđu zanatskog doprinosa
m uškarca i žene. Taj prom et ne možemo, ili možemo samo iznim
no, nazvati trgovinom ; ali ekonomsko značenje je očito. Postepeno
se počinje osjećati i razlika u zanatlijskoj spretnosti.
Napokon, m nogi $u upotrebni predm eti vezani za određena
m jesta i ta činjenica može već vrlo rano pružiti povod za stanovit
saobraćaj i trgovinu m eđu plem enim a. Čovjek, naravno, često sam
odlazi po ono što mu je potrebno. Eskimi poduzim aju velika pu
tovanja, da bi došli do d rveta i steatita, a u A u straliji im a p ri
m jera , da su domoroci znali prijeći i po 500 km, da bi pribavili
crveni oker za bojadisanje tijela. No prilike često dovode do toga,
da jedno plem e zbog povoljnih uslova stekne više ili m anje respek
tirano isključivo pravo proizvodnje određenih stvari. Tako neka
au stralsk a plem ena opskrbljuju susjede kam enim sjekiram a, d ru
ga štitovim a ili pletenim kesam a od životinjske dlake. N eki k aro
linški otoci im ali su naročite specijalitete, koji su se izvozili u
druga m jesta: na otoku Ponape odlikovali su se pletenjem hasura,
na L ukunoru užarstvom , na otoku Wolea gradnjom kanua, itd.
I kod Indijanaca G uayane bijaše vrlo razvijen takav, za određeno
m jesto vezan, plem enski obrt: Macusi su druga plem ena opskrb
ljivali otrovom curare, A recuna su pravili puhaljke, drugi su pro
izvodili ribeže za m anioku, uzgajali lovačke pse i drugo. Čudno
vato je da su spom enuti A recuna prodavali pam uk plem enu Ma-
cusi, od kojeg su ovi tk ali viseće ležaljke, koje su opet prodavali
drugim a. Tako i stanovnici otočja A m phlett kod Nove G vineje
uvoze glinu za posuđe, koje je njihov najvažniji trgovački artikl.
Sirovine, kao što su sol, n e frit i neke školjke obilježile su trgo

vinu prim itivnih naroda isto tako, kako danas pam uk, gum a i pe-
trolej vladaju svjetskim tržištem .
Skloni smo tom e da trgovinu i razm jeru sm atram o čisto eko
nom skim pitanjim a, a ekonom ski m otivi nisu nepoznati ni u trgo
vini prim itivnih naroda. No ekonom ska stran a kod n jih nije uv i
jek u prvom planu. Često se trgovina sm atra sredstvom za stv a
ran je p rijateljsk ih veza izm eđu pojedinaca i rodova, što je mnogo
važnije nego robna razm jena sam a po sebi. Kod centralnih Eski
ma m uškarac često im a kakvog dobrog p rija te lja u susjednim
grupam a, s kojim obično uz svečane zvukove bubnjeva i ples iz
m jenjuje poklone. Na A ljaski Eskim i su p rije pozivali stanovnike
p rijateljsk ih naselja na veličanstvene svečanosti, za vrijem e kojih
su uz zam ršene cerem onije, kojih se valja strogo pridržavati, iz
m jenjivali poklone. Na odgovarajući način cijena za nevjestu, koja
u centralnoj Aziji i A frici može iznositi i stotine grla stoke, za
pravo nije plaćanje za ženu, je r ona često b itni dio sume, koja je
upotrebljena za kupovinu, donosi n a tra g u obliku m iraza; cijena
za nevjestu više je izraz socijalne sam ostalnosti i poštovanja koje
se gaji prem a nevjesti i njenoj rodbini. Kod nekih Indijanaca K a-
lifo m ije m uškarčev položaj ovisi o sum i koja je nekoć bila pla
ćena za njegovu m ajku. U znak p rijateljstv a izm eđu zaručnikova
i nevjestina roda, na otoku Samoa bila je uobičajena tra jn a raz
m jena darova izm eđu obitelji.
Isto toliko važan kao p rijateljstv o jest i ugled, koji je, bez stv a r
nog ekonomskog interesa, povezan s prom etom kao takvim . Čud
novato očitovanje takvog ugleda nalazim o u M elaneziji i na sje
verozapadnoj obali A m erike, gdje uopće obziri vlasništva i po
štovanje posjeda prožim lju čitav društveni život. Mi smo već o
tom e i ran ije govorili (str. 131 i si.). Na m alenom otočju Trobriand
kod Nove G vineje postoji sistem pod imenom kula, koji je M ali
nowski opširno opisao. Tamo up o treb ljav aju dvije naročite vrste
nakita: neke ogrlice od crvenih školjka, koje uglavnom nose žene
i bijele n arukvice7 od ljuske divovske školjke, koje su ukrasi
m uškaraca. Posjedovanje ovakvih u k ra sa n e čini čast samo vlasni
ku, već i čitavom njegovom selu. O njim a brižno vode računa i
pam te njihovu povijest. No javno m išljenje za b ran ju je da ih jedan
vlasnik posjeduje odviše dugo. N akon isteka određenog vrem ena
m ora ga pred ati nekom p rija te lju u drugom selu i za to nakon iz
vjesnog vrem ena dobiva bogatu odštetu. Tako n ak it neprestano
kruži i to ogrlice uvijek u sm jeru pu tan je sunca, a narukvice u
obratnom pravcu. Sve je to, u stvari, n atjecanje izm eđu poglavica,
i T e se n a ru k v ic e n o se n a n a d la k tic i. (Op. D. R ih tm a n .)
koji im aju prednost u posjedovanju blaga — kula, a jedina je

svrha: da se vlasniku a tim e i njegovu selu pribavi ugled, da ga
se istakne, dok ekonom ske koristi s tim e nisu povezane.
Isti smisao im a i sistem potlač kod S jeverozapadnih Indijanaca.
I ovdje dolazi do n atjecanja izm eđu klanskih poglavica i njihovih
p ratn ja, koje su zainteresirani sudionici. Sve je to naoko razdioba
darova, no Franz Boas je dokazao da se u stvarnosti radi o prisil
nim zajm ovim a. Nitko ugledan ne može izbjeći prim anje poklona,
koji prvom prilikom v alja p latiti s lihvarskim kam atam a. B rak
na taj način postaje nekom vrstom zajm ovnog obračuna. K ad neki
m uškarac iz plem ena K vakiutl p lati cijenu za nevjestu, on dobiva
svoju buduću drugaricu kao »prvu ratu«, koju m u plaća tast, kod
rođenja djece slijedi ostatak s kam atam a — 200% za prvo dijete,
300% za ostalu djecu. Time je brak zapravo otkupljen pa ovisi
samo o slobodnoj ženinoj volji hoće li ostati kod svog muža, uko
liko on sam ne obnovi ugovor time, što još jednom p lati za nju.
P rav i cilj ovdje, kao i na otocim a Trobriand nije ekonom ska do
bit, već samo čast, koju sve to pribavlja onima, koji u tome sudje
luju.
P rim itiv n a trgovina, dakle, vrlo često im a isto toliko socijalnu
kao i ekonom sku svrhu. S tim e su, naravno, rjeđe povezani re
ligiozni obziri. Ipak m oram o spom enuti da je jedan od razloga
trgovine m eđu australskim plem enim a taj, što se stranim sprava
ma p rid aje veća m agijska snaga, nego onima koje sami proizvo
de. No to nije sve: na Novoj Gvineji npr. nisu samo m aske i
ostala plesna oprema, već i pravo da se vrše svete cerem onije,
predm etom kupnje i prodaje. P redjel oko ušća rijeke Sepik po
stao je tam o nekom vrstom »modnog centra« u kom e je uvelike
razvijeno trgovanje s novootkrivenim plesovim a i plesnim u k ra
sima. Ukoliko prodavači nisu zadovoljni naplatom , oni oduzim aju
pravo na korištenje stanovitih dijelova plesa ili nakita. Time se
cerem onije i oprem a postepeno pojednostavnjuju. Tu im am o za
nim ljiv prim jer, da se jednostavni oblici nekog elem enta k u ltu re
jav ljaju na n ajperifernijem rubu područja rasprostranjenja, a da
razlog tome nije razlika u starosti.
Ostavimo sada pretpostavke i m otive razm jene i pogledajm o

n jene oblike. Već iz gore opisanog izlazi da se razm jena ne odvija
u vijek kao p rava trgovina, u kojoj se vrijednost uzvraća v rijed-
nuicu. Kako smo vidjeli, razm jena darova izvanredno je važna.
M aori na Novom Zelandu sm atraju kupovinu i prodaju n epristoj
nim a. Zbog toga radije poklanjaju i prim aju darove. No svugdje
ne vrijedi pravilo da svaki poklon zahtijeva protivpoklon, je r se
nekiput sm atra da je slava, koja obasjava davaoca, dovoljna n ak

nada; ali često prim alac ipak još nešto prilaže. U tome, naravno,
leži klica trgovine razm jenom . Č udnovato uređenje, koje u sebi
sjedinjuje trgovinu, gostoprim stvo i m agijske obzire jest takozvani
sistem ngia-ngiampe plem ena N arinjeri u južnoj A ustraliji. Kad
se rodi dječak otac um ata pupkovinu novorođenčeta u perje i s
poštovanjem je d aruje nekom čovjeku iz drugog plem ena. Njegovi
sinovi i novorođenče odsada su u m eđusobnom m ističnom odnosu;
oni su međusobno ngia-ngiam pe i nikada ne sm iju razgovarati
niti se dodirnuti. Ipak oni će, kad odrastu, postati osobe povjere
nja svoga plem ena kod budućih trgovinskih veza. Takva čovjeka
onda s robom šalju k plem enu, kojem pripada njegov ngia-ngi
ampe i on za svoju robu prim a njegovu. Da je ta v rsta trgovine
veoma nespretna, je r se zbog zabrane razgovora u vijek odvija s
pomoću posrednika, ne treb a ni spom injati. Uopće u A ustraliji je
vrlo uobičajena trgovina u obliku razm jene darova. M cCarthy
spom inje slijedeće slučajeve u kojim a dolazi do nje: 1. zbog rod
binskih obaveza; 2. kod sm irivanja razm irica; 3. kao naknada ili
kao u zv rat za prim ljene predm ete, za sudjelovanje kod svečanosti
ili za dopuštenje vađenja okera i si. na području drugih grupa;
4 kod razm jene stanovitih predm eta, koji poput dragocjenosti
kula idu od ruke do ruke i samo se privrem eno mogu zadržati.
No razm jena darova nije jedini odnos u kome se tražila klica
trgovinskih veza. Zapažen je i onaj čudnovat oblik koji se naziva
»nijemom trgovinom «. Ona je poznata već od Herodota, koji je
opisao saobraćaj K artažana s C rncim a na obali zapadne Afrike.
Drugi antički autor, P linije, izvještava o toj trgovini na Ceylonu. A
još se i danas ta trgovina odvija na isti način m eđu Pigm ejim a i
Crncima, Veddam a i Singalezim a, N egritim a i M alajcim a: noću
narod prašum a ostavi na određenom m jestu kraj sela divljač,
m ed, slonovu kost i si. Stanovnici sela znaju o čemu se radi i
donose banane, željeznu robu ili pam učne tkanine za uzvrat Ako
oni drugi naknadu sm atraju dovoljnom, slijedeće je noći o d stra
ne. U protivnom je slučaju ostave, a stanovnici sela previše po
štu ju otrovne strijele svojih p artn e ra, a da taj mig ne bi poslu
ša li8. Iz takvog saobraćaja može vjerojatno n astati redovitija sa
jam ska trgovina. Na to možda navodi i to što liberijski Crnci
Kpele im aju istu riječ za »sajam« i »šikara«. Nema nikakvog
razloga da nijem u trgovinu sm atram o pretečom svake trgovine
uopće. Osnovna k arak teristik a nijem e trgovine zapravo je obo
8 Moj p r ija te lj, p ro f. G e rh a rd L in d b lo m iz S to c k h o lm a , u p o zo rio m e n a to,

d a o d ličn i p o z n a v a la c P ig m e ja p a te r S c h e b e s ta p o b ija t v r d n ju d a se a f rič k i P ig -
m e ji i a z ijs k i N e g rito b a v e » n ije m o m trg o v in o m « .
stran a sum njičavost i značajno je da se ona u prvom redu javlja

tam o gdje vrlo prim itivni narodi stoje nasuprot razm jerno razvi
jenim a.
Izm eđu razm jene darova i trgovine tram pom ne može se po
vući oštra granica. Kao što je svuda uobičajeno da se kod posje
ta, susreta, prilikom svečanosti, kod sastanaka na zajedničkim
lovištim a itd. daju i prim aju pokloni, tako se u p rav ilu tom
prigodom odvija i prav a trgovina. Opseg, koji ona može dostići,
m nogo je veći nego što bi većina čitalaca mogla i pom isliti. Iz ra
čunato je da jedan predm et u sretnim okolnostim a za dvije i pol
godine može od Eskim a Beringovog prolaza dospjeti do njihovih
sunarodnjaka kraj Hudsonovog zaljeva. Postoje p rim jeri da se
britan sk a roba, koju su prodavali u Mombasi na obali istočne
Afrike, nekoliko godina kasnije našla u Mogadoru u M aroku. I
prim itivni narodi dobro znaju iskoristiti prednosti koje im pruža
/položaj njihove zemlje. To se naročito opaža onda, kad im se
pruža m ogućnost za korisnu posredničku trgovinu. Sobovski Eski
mi u B arren G roundsu kupovali su od kom panije H udsonbay kod
C hurchilla evropsku robu i uz dobru je zaradu prodavali ud alje
nijim plem enim a, dakle na isti način kao što su Indijanci ple
m ena K rou bili posrednici između naroda na M issouriju i Šošona.
Sibirski Jak u ti savršeno dobro znaju iskorištavati ne toliko podu
zetne Tunguze, a u Kongu je plem e B angala dugo pokušavalo da
se suprotstavi p ro d iranju bijelaca u područje rijeke Kasai, da ne
bi propala njihova korisna posrednička trgovina.
Iz geografskih prilika slijedi da trgovački putovi im aju prirodne
k ra jn je tačke, a kad još pridođe želja da proda robe donekle
bude sigurna, jasno je da se čovjek uvijek ponovo vraća na ista
m jesta. Tako na višim stupnjevim a k u ltu re n astaju stalna tržišta,
koja n ek ip u t izrastaju u gradove. Na rubu velikog pustinjskog i
stepskog pojasa A frike i Azije leži niz gradova, koji su nastali
na k rajn jim tačkam a karavanskih putova (si. 118). Neki od n a j
starijih trgovačkih gradova na svijetu, kao U r i Eridu, zahvaljuju
trgovini svoj procvat. A M ezopotamija je uopće bila p rv a d ru
štvena zajednica koja je stvarala gradove i n ajstarija zem lja
trgovine na veliko, čija su se bogatstva u žitaricam a, datuljam a
i vuni m ijenjala za vino, ulje, drvenu građu, kam en i b a k a r iz
Elam a i Sirije, čak i za koralje i začine iz dalekih predjela, kao
što je Crveno m ore i Indija. Taj duboko ukorijenjeni trgovački
položaj prešao je kao nasljedstvo i na potom ke Sum eraca, ali s
bitnom razlikom : u S um eru su hram ovi tvorili ekonom ske centre,
dok je u Babilonu već vladao p riv atn i kapitalizam , a p rorok
N ahum kaže da je u Ninivi bilo više trgovaca nego n a nebu
zvijezda.
Kako su m uškarci oni koji p u tu ju , tako se oni i bave trgovi

nom n a veliko. D rukčija je od nje trgovina n a malo u blizini
.domovine. Ona je, vjerojatno, m lađa, je r p retp o stav lja redovni
višak produkcije u polju ili kući. U vezi s tim žene se bave ta
kvom trgovinom (si. 119). a roba se uglavnom sastoji od produkata
ratarstv a, glinenog posuđa i si., što spada u njihovo djelovanje.
A frika je klasična zem lja takvih m alenih sajm ova; ali nalazimo
ih i u drugim dijelovim a zem lje, naročito u azijskim k ulturnim
zemljam a. U prav ilu oni se nalaze tik kraj sela i održavaju se
u razm acim a od nekoliko dana, što zapravo potpuno odgovara
sajm enim danim a u našim gradićim a. Žene su tom prilikom takvi
gospodari, da je m uškarcim a često zabranjeno da se na sajm ištu
m ak ar samo i pojave. Tamo naročiti čuvari paze n a pridržavanje
zakona i red.
Ne može se dovoljno istaknuti važnost trgovine u razvoju ku l
ture. T rgovina znači da se ljudi sastaju i da dolaze u priliku da
jedni uče od drugih. Tako trgovački putovi postaju putovim a
razvoja kulture. T rgovina je izraz m eđusobnog povjerenja, ali u
sebi krije i klicu želje za vladanjem i požude i o tvara pu t borbi
za tržišta i političkoj ekspanziji. N ije samo u vrijem e kapitalizm a
i im perijalizm a za stopam a trgovaca slijedila okupacija i kolo
nizacija, već i u starom vijeku nalazim o za to nedvosm islena svje
dočanstva. Grčka kolonizacija na obalam a Sredozem nog m ora
veličanstveni je p rim jer uske povezanosti trgovine i politike. P ri
je se sm atralo da su tek kolonije omogućile trgovinu; ali sada
znamo da se zbilo upravo obrnuto. N ajudaljeniji grčki grad u
Italiji, Cumae, istovrem eno je i n ajstariji. To se objašnjava time
što je grčka trgovina, koja je već tada izvozila robu u one p re
djele, ondje treb ala čvrsto uporište. K asniji arheološki nalazi u
čitavom grčkom kolonijalnom području odražavaju vjernu sliku
političkih p rilik a u zem lji matici. K rajem VIII stoljeća p rije n.
e. podijelili su K orint i jugozapadna Mala A zija m eđu sobom
svjetsko tržište, tako da je u Italiji prevladavala korintska k era
mika, a u istočnom Sredozem lju takozvana »rodoska«. Ali tokom
VI stoljeća položaj se prom ijenio. Već potkraj tog stoljeća A tena
pod Solonom i P izistratom stekla je izvanredan položaj kao trgo
vačka sila i oko god. 500. atičke su vaze vladale izvozom. K ad je
k rajem V stoljeća prom et prem a Italiji gotovo prestao, je r se
tam o snažno razvilo lokalno lončarstvo, otvorile su se n a neko
vrijem e nove m ogućnosti izvoza u južnu Rusiju, koja je sa svoje
stran e opskrbljivala A tenu žitaricam a i sušenom ribom. Ali po
raz A tene u Peloponeskom ra tu ubrzao je propast trgovine vaza
m a i već prije god. 300. veliko doba grčke keram ike otišlo je u
nepovrat. Time je završeno jedno važno poglavlje povijesti
trgovine.
Da bi trgovina im ala traja n značaj u privrednom životu, po

trebno je u tv rd iti čvrsto m jerilo vrijednosti. U tom e je veliko
značenje novca. M eđutim, oblike novca, koje nalazim o kod p rim i
tivnih naroda, ne možemo uvijek jednostavno usporediti s naši
m a. Oni n e služe u vijek za upotrebu, već često, kao im etak, služe
sam o za stv aran je ugleda. K ad Sjeverozapadni Indijanci sk upljaju
pokrivače, a Sam oanci naročitu v rstu fino pletenih rogožina, ili
kad D ajaci na B orneu teže da dođu u posjed starog kineskog
izvoznog porcelana, onda je to također jedan oblik štednje kapi
tala, ali taj je kapital »mrtav« i služi samo za to da jača socijalni
položaj vlasnika. I u slučajevim a u kojim a se s pravom može
govoriti o stvarnom novcu, on ne daje uvijek pravo m jerilo v ri
jednosti. Cesto je njegova upotreba ograničena na sasvim odre
đenu svrhu, na p rim jer za kupovanje nevjeste. Č udnovati m jedeni
bubnjevi iz Alora u Indoneziji (si. 120) i dugačke sm otke jarko-
crvenog pernatog novca n a otočju Santa-C ruz služe isključivo za
p laćan je nevjesta. Za istu svrhu i za plaćanje čamaca, svinja i
ra ta rsk ih pro d u k ata u većim količinam a u p o treb ljav aju M ikrone-
žani otoka Yap svoj čudni kam eni novac oblika i veličine m lin
skog kam ena. Proizvode ga na otocim a P alau od neke v rste k ri
staliziranog kalcium karbonata i odatle ga u krhkim čam cim a s
plovcem prevoze pet stotina kilom etara preko m ora do m jesta
odredišta. K rajem prošlog stoljeća kom ad od šest pedalja pro
m jera vrijedio je koliko dvadeset i šest vreća kopre ili, otprilike,
sedam deset švicarskih franaka.
V rijednost koja se p rid aje ovim, više im pozantnim nego p ra k
tičnim kom adim a novca, ustanovljena je, naravno, predajom .
S u p ro tan ovakvoj v rsti novca je onaj, koji ima stvarnu, upotrebnu
'vrijednost, je r je zapravo roba koja se mnogo traži. Tu treba
spom enuti ploče soli, čaj, prešan kao cigle, kam ene sjekire, krzna
i si. U starom je Rimu prvotno m jerilo vrijednosti bila stoka, a
latinska riječ za novac, pecunia potječe od riječi pecus, što znači
stoka. No često je teško povući granicu u odnosu na »tradicio
n aln i novac«. To vrijedi i tam o gdje je novčana jedinica nešto
tako korisno kao stoka, je r je stado imalo veću važnost nego što
je samo ekonomska. U još većoj m jeri vrijedi to onda kad se radi
o kom adim a nakita. A li ukrasni novac spada m eđu n a jra sp ro
stran jen ije. On je izvanredno uobičajen u M elaneziji; iz istočnih
S jed in jen ih D ržava većina čitalaca poznaje W am pum , perle koje
SI. 108. Krčevina u prašumi s nasadima banana i šećerne trske ispod stabala
uljevitih palmi, okolica Mukimbungua, Kongo (po E. Mankeru).
SI. 109. Golemi točak za navodnjavanje kod Harne u Siriji (po Les colonies
frangaises).
SI. 110. Primitivno zemljoradničko oruđe: motika iz Senegala (lijevo); nož
i srp s Jave (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 111. Ralo iz okolice Burundžirda,

Iran. Najbliže je četverostranom tipu
se proizvode od ljusaka nekih školjki (Venus mercenaria i dr.);

ali najpoznatiji je pužić k au ri (Cypraea moneta), koji se u veli
kim količinam a lovi kod otočja M alediva i izvozi se preko Indije
u A friku. K au ri se i u kineskom starom vijeku upotrebljavao
kao novac i tamo su vrlo rano počeli izrađivati njegove im itacije
u kovini. Odlučan korak prem a sveobuhvatnom novčanom sistem u
učinili su Kinezi, vjerojatno za vrijem e dinastije Ču (1122 —
255. p rije n. e.) kad su različite upotrebne predm ete, kao lopatu,
nož, gongove i si. u um anjenom obliku i kao neku vrstu im itacija
p rav ih predm eta, lijevali u bronci (si. 121). Iz K ine potječe i n a j
stariji p ap irn ati novac, koji je, čini se, prvotno bio im itacija kož
n atih listića, koji opet potječu od čitavih životinjskih koža9. U nutar
našeg vlastitog kulturnog kruga novčana jedinica prvotno se osni
vala na babilonskim m jeram a za težinu (1 talen t = 60 mina, 1
m ina = 60 šekela). Ta babilonska podjela na šest dijelova još i
danas postoji u britanskom novčanom sistem u (1 s = 12 d). Lidijci
Male Azije prvi su oko godine 700. p rije n. e. grum ene zlata, koji
sadrže srebro označavali urezanim udubinam a kao garanciju za
težinu i valjanost kom ada. K ad su kasnije P erzijanci zlatnim da-
reikosim a postavili tem elj jedinstvenom novčanom sistem u u čita
vom njihovom moćnom carstvu, i kad je iz B abilona preuzet k a
m atni račun, zalog, punom oć i kaucija, bijahu stvoreni svi uslovi
za svjetsku trgovinu sadašnjice.
OBLICI GOSPODARSTVA
LOV, nom adstvo i ratarstv o — ta je tro jn a podjela gospodar

stva p rastara; ona zapravo potječe iz starog vijeka, iako su bili
u neku ru k u nesigurni treba li p rv i stupanj shvatiti kao rajsko
zlatno doba, ili životinjski surovo stanje. Tu shem u sa zlatnim
dobom kao ishodištem nalazim o već kod A ristotelova učenika
D ikajarha. Nitko n ije sum njao u to, da su se ova tri oblika tim
redoslijedom, jav ljala u vrem enu, i to se m išljenje zadržalo sve
do k raja devetnaestog stoljeća. Ali u stvarnosti taj je sistem opo
vrgnuo već stotinu godina ran ije i to upravo p rije spom enuti
profesor Jen s K ra ft sa akadem ije Soro. On je ukazao na posve
jednostavnu činjenicu, da su u Am erici neki Indijanci bili ratari,
iako nisu poznavali stočarstva. No kako da se to poklapa s m išlje-
'■> N a js ta riji e v ro p sk i p a p ir n a ti n o v ac p o tje č e iz sre d in e X V II sto lje ć a . U

većoj je m je r i n a jp r ije u v e d e n u Š v e d sk o j, č ija je b a k r e n a n o v č a n a sto p a u č in ila
n o v a c v eće v rije d n o s ti sa sv im n e p r a k tič n im . M je n ic e p o z n a je m o v eć U ta lija n s k ih
trg o v a č k ih g ra d o v a s re d n je g v ije k a .
njem d a stočarstvo uvijek prethodi ratarstvu? K asnije su šv icar

ski au to r Iselin i veliki geograf A lexander von H um boldt došli
na potpunu istu misao, a kako je Hum boldtova slava mnogo veća
od K raftove ili Iselinove, danas se, uglavnom , njem u pripisuje to
otkriće. N išta n ije tako žilavo kao dugogodišnje zablude, i p re
dodžba razvoja od lovaca preko nom ada do ra ta ra dobila je odlu
čan u d arac tek kad je E. H ahn započeo s istraživanjem povijesti
dom aćih životinja. On tv rd i da je nom adski život uvijek mogao
b iti samo nesam ostalni ogranak ratarstv a, je r stočarstvo nikada
n ije moglo b iti posve sam ostalno. H ahn je sigurno pretjerao, jer
smo vidjeli da upravo lovački život objašnjava pripitom ljavanje
nekih domaćih životinja. No njegova neum orna borba p rotiv za
starjelih shvaćanja bila je ipak od velike koristi, je r je pokazao
da ratarstv o u svakom slučaju nije nastavak stočarstva, već da
im a v lastitu povijest.
Što znamo o prvom stu p n ju čovjekova gospodarstva? Da je bio
sakupljač u strogom sm islu riječi i da je posizao za svakom h ra
nom do koje je mogao doći i — kako kaže istraživač religije
Vodskov u svojoj jednako sjajnoj kao i jednostranoj knjizi »Sjoele-
dyrkelse og N aturdyrkelse« (1897) — da se u pravo zahvaljujući
snazi tog niskog stupnja k u ltu re bez prilagođavanja bilo kakve
vrste, mogao rasp ro stran iti po čitavoj zemlji. »Iako se njihova
glavna h ran a sastojala samo od školjkaša, školjaka i puževa za
jedno s korijenjem , plodovim a i onim m alenim sisavcim a i gm i
zavcima, koje je bilo najlakše uhvatiti, ipak su se domogli svega
što im je moglo poslužiti kao hrana. I oni su to m orali činiti, ako
su željeli živjeti, je r bijahu upućeni na ono što trči, puže, raste,
ono što im je bilo p ri ruci ili što se moglo uh v atiti n ajjednostav
nijim spravam a za ud aran je i bacanje.« Taj stupanj gospodarstva
bijaše; općeljudski, stupanj kroz koji smo svi jednom m orali proći
i kojega tragove zbog toga nalazim o u svim krajevim a zemlje.
Ali ipak samo tragove'. Sa sve većom vlašću nad prirodom i po
javom usavršenih sprava čovjeku lov postaje važnijim zanim a
njem , a sakupljače, koji su samo sakupljači, ne nalazim o više
nigdje. Uz to je gospodarstvo svugdje, već prem a prirodnim u v je
tim a, dobilo naročitu boju. Iako sakupljanje još uvijek može biti
vrlo važna stran a gospodarstva, naročito tam o gdje, je, kao u
K aliforniji i nekim dijelovim a A ustralije, divlji b iljni svijet n aro
čito darežljiv, ipak ni tam o ne sm ijemo zaboraviti n a lov. I zbog
toga ne možemo više govoriti o nijednom narodu sakupljača, već
o sakupljačim a i nižim lovcima, uzim ajući u obzir punu podvo
jenost gospodarstva, koju sadržava takvo obilježavanje. U pravo n a
čin kako su se ti narodi održali u najzabačenijim dijelovim a zemlje,
odaje u dovoljnoj m jeri, da se tu radi o prastarom stupnju gospo-
GOSPODARSTVO
S to ča ri R a ta ri
( P a s tir i ir v a s a , S e lja c i s plugovim a
(k o p a n je i s a đ e n je )
Lovci, r i b a r i konja ig o v e d a )
i s a k u p lja č i
Granica p lu g a In te n ziv n o I s t o č n a g r a n ic a
+
Oblici
na Istoku
gospodarstva prije ■
širenja
v rtla rstv o
Evropljana
u p o tre b e ž e lje z a
(po Montandonu).
180
darstva. N ajdublje kišovite šume, najsušnije grm ovite stepe, n aj-

zabačeniji k rajev i m jesta su, kam o su ih njihovi bolje oprem ljeni
susjedi postepeno potisnuli. Među te narode spadaju Pigm eji cen
traln e A frike, Bušm ani pustinje K alahari, Vedda, N egrito i drugi.
Plem ena južne Azije, A ustralci i Tasmanci, Indijanci K alifornije
i velikog bazena Slanog jezera, Botokudi, domoroci O gnjene Ze
m lje .. . ukratko, čitav niz naroda, koje obično sm atram o n ajne-
razvijenijim a.
N asuprot njim a nalaze se viši lovački narodi. Nije se sa sig u r
nošću znalo gdje bi se m ogla povući granica. Neki su istraživači
u p o trijeb ili naziv prem a nahođenju, drugi su — tj. »kulturno-
h isto rijsk a škola« pod vodstvom Schm idta i K oppersa — m islili
da se naročito, religiozno obilježeno društveno uređenje, koje nazi
vam o totemizmom, može sm atrati pravom oznakom za višu lovač
ku k u ltu ru . No nikada nije naročito sretno religiozne prilike upo
treb ljav a ti kao obilježje za neki stupanj gospodarstva, i takva
praksa dovodi do sasvim neodrživih stanovišta. Ali u stvarnosti
nije tako teško ustanoviti što sasvim gospodarski obilježava n a
rode, koje sm ijem o nazivati višim lovcima. N ajupečatljivije može
se to izreći jednom riječju: specijalizacija, najbliži p u t svakom
višem razvoju. Svaki lov, koji nosi čitavo gospodarstvo i u uspo
redbi s kojim je sakupljanje, koje vrše žene, posve zasjenjeno, jest
specijaliziran. No specijalizacija u lovu ne sastoji se samo u tom e
što su se sprave i m etode razvile do velikog savršenstva, nego
i u tome — a to je usko povezano —• što je usredotočen samo na
nekoliko v rsta životinja. Oko lova na te životinje okreće se čitav
lopstanak, život tih životinja ogleda se u životu ljudi, sezonske
seobe životinja postaju također i seobe plem ena. Kao oružje i
metode, tako su i prom etna sredstva od bitne važnosti za taj oblik
privrede.
Takva se k u ltu ra nikada nije mogla razviti u kišovitim šum a
ma s m alobrojnom divljači, ni u pravoj pustinji ili na zabitnim ,
m alenim otocima. Uslov joj je kraj bogat životinjam a, ali ne i
vrstam a životinja, kao što su trav n a te stepe, velike crnogorične
šum e i obale sjevernih m ora. Zbog toga viši lovački život im a
k o rijen ne samo u naprednoj kulturi, već i u potpuno naročitim
prirodnim uslovima. Dospjeli smo ovdje preko onog općeljudskog;
viša lovačka k u ltu ra nije oblik gospodarstva, koji su svi pozna
vali, već v rsta naročita razvoja u n u ta r m anjeg dijela čovječan
stva. To se jasno vidi po njenom rasprostranjen ju. Nalazimo je u
šum am a A ljaske i Kanade, gdje je lov na divljeg soba s pomoću
k rp lja i kan u a najvažniji zanat; nalazim o je kod Eskima, čiji je
lov na tuljane, s leda i iz kajaka, odviše dobro poznat i nije ga
potrebno potanje opisivati (si. 122). O dgovarajuća specijalizira-
nost dolazi do izražaja kod osebujnih ribarskih plem ena, na obim

stran am a sjevernog Tihog oceana, gdje se lov na losose nalazi
u središtu gospodarstva. Nedvosm isleni dokaz o važnosti prom et
nih sredstava za višu lovačku k u ltu ru nalazim o u činjenici, da je
uvođenje konja u A m eriku na dva različita m jesta dalo tamo
povoda razvoju u spom enutom sm jeru, naim e, na prerijskim viso
ravnim a S jeverne A m erike u vezi s bizonom, a na južnoam e-
ričkim pam pam a i grm ovitim stepam a u vezi s guanakom . Čini
se da su oba područja prvotno bila n astanjena prilično m alobroj
nim plem enim a koja su se jedva m ogla označiti kao »niži lovci«.
Neizbježno će se u ra sp ro stran jen ju više lovačke k u ltu re p ri
m ijetiti jedna osebujnost: osim nekih plem ena sjeveroistočne
Azije, ona je isključivo ograničena na A m eriku. Nema sum nje,
bilo bi odviše nevjerojatno, kad bismo to sm atrali samo slučaj
nošću, utoliko više što i u Starom svijetu nalazim o prirodne u vje
te, koji se bitno ne razlikuju od onih, u kojim a žive am eričke
lovačke kulture. N asuprot tome u Aziji i A frici nalazim o tip go
spodarstva, kakvoga nem a uopće na zapadnoj polutki, naim e na
tip stočarstva. N ije vjerojatno da su te dvije činjenice u stanovi
toj uzročnoj vezi. Već smo vidjeli da sobogojstvo zacijelo vuče
k o rijen iz lovačkog života i očito postoje znaci da se i pripito
m ljavanje različitih drugih domaćih životinja sm ije tum ačiti na
isti nači. Odnos bi, dakle, bio taj: dok su Indijanci ostali na lovač
kom stupnju, razvoj je u Aziji i A frici pošao korak dalje, naim e
k pastirskom životu.
Takve putujuće pastirske narode nazivam o nom adim a. Riječ se
ovdje uzim a isključivo u njenom prvotnom značenju, kakvu je
nalazim o kod grčkih klasika, srodnu s nom eus — p astir i nomos
— trav n a ti pašnjak. N iti jezički, ni k ulturnohistorijski nem am o
uopće pravo up o trebljavati ovaj naziv za plem ena koja lutaju,
što se često dešava u švedskom i engleskom jeziku. U čitavom
području crnogoričnih šum a Starog svijeta, od Cukča i K orjaka
sjeveroistočnog Sibira, do Laponaca u S kandinaviji, seljakaju
sobogojci. Ali nom adski je život možda još izrazitiji kod mnogih
plem ena neizm jernog stepskog i pustinjskog pojasa, koji se pro
teže kroz centralnu i jugozapadnu Aziju, sve do sjeverne A fri
ke: u domovini Mongola (si. 123), T uraka, sem itskih i ham itskih
naroda. Najzad, kao posljednju k arik u u lancu, m oram o spom e
n u ti nom ade u šikaram a jugozapadne A frike, gdje H ottentotti i
H erero pasu svoja stada — njih se, vjerojatno, može sm atrati
izdankom ham itskog stočarstva.
P rv o tn i nom adi vezani su za trav n a te stepe, kroz koje poduzi
m aju redovite seobe i to sa stadim a koja se, uglavnom , sastoje
•od ovaca i koza, a razm jerno sa samo malo deva. N asuprot tome,
182
prom jenu m jesta p rav ih pustinjskih plem ena u većoj m jeri odre
đ uju slučajne vrem enske prilike. N ajvažnija im je domaća živo
tin ja deva, a u njihovoj ekonom iji pljačka igra ne m alenu ulogu.
P rijelaz izm eđu nom ada i seljaka tvore polunom adi, koji se p o
m alo bave ratarstv o m i poduzim aju samo godišnje seobe. Napokon
kao četv rti tip možemo spom enuti planinske nomade, koji se zimi
sp u štaju u nizinu, ali ljeti se vraćaju u planine.
Uočljiva je sličnost sa životom viših lovaca, naročito u odnosu
na sobogojce i konjogojce. Ista ovisnost o malom b ro ju životinj
skih vrsta, iste seobe u skladu sa godišnjim dobama, isto intim no
prilagođavanje geografskim uslovim a, vrijedi tu kao i tamo. No-
m adizam u neku ruku označava kulm inaciju lovačkog života. No
on razbija njegove okvire, je r prelazi u pravo uzgajanje, u svje
snu produkciju i odlučno prekida sa slučajnom obradom zem lje,
koju susrećem o kod nižih oblika gospodarstva, što isključivo
koriste darežljivost prirode. No nom adizam vlastitim snagam a ne
može p rijeći tu tačku. Njegovo je historijsko značenje u tome,
što je gospodarski, politički i religiozno obogatio seoske k u ltu re
zbirom svježih snaga, koje su te k ulture dovele do najvećeg
procvata.
To, što je danas potpuno napuštena misao, da je nom adizam
p reteča ratarstv a, treba donekle zahvaliti, m eđu ostalim, i činje
nici što se njegov postanak može objasniti kao jednostavni n asta
vak saku p ljan ja divljih biljaka, koje su obavljale žene. Na istu
misao ukazuje činjenica da su m uškarci još duže vrijem e lovili
na starin sk i način, dok su obrađivanje tla gotovo sasvim p re p u
stili svojim bračnim drugaricam a. Oboje najjasnije pokazuje da
m oram o poći sve do sakupljača i nižih lovaca, koji b ijahu p rije
.nomada i više lovačke k ulture, da bismo našli porijeklo r a ta r
stv a. Od tog prvog početka pa sve do naše visoko razvijene poljo
privrede, vodi ravna linija, iako je izm eđu njih golem razm ak.
Ako je na danom m jestu bilo potrebno povući granicu izm eđu
viših i nižih lovaca, onda je još mnogo p otrebnije razlikovati više
i niže ratare. To je uvidio već i Hahn, kad je govorio o m otičar-
stvu i plužnom ratarstvu. Bijaše to napredak; ali ta podjela još
u vijek ne zadovoljava. Kopačica je, zapravo, mnogo običnije o ru
đe nego m otika, a visoko razvijeno ratarstvo sta rih am eričkih
k u ltu rn ih zem alja nije poznavalo pluga. Danci su prodrli mnogo
dublje u b it stvari. Steensby je stavio težište na nesiguran k a ra k
ter nižeg ratarstv a. To je vrsta krčenja, gdje se neprestano m ora
tražiti novo tlo za obrađivanje, nasuprot višem, ili pravom r a ta r
stv u s um jetnim navodnjavanjem , koje — upravo zbog toga —
trajno obrađuje isti kom ad zemlje. H att je istakao drugi razlog,
više d ru štv en e nego tehničke vrste. On podvlači da je kod nižih
GO SPO D A RSTV O
183
ra ta ra obrađivanje tla samo jedna stra n a gospodarstva, dok lov

još uvijek tvori njegov bitan dio, i d a se tek n a višem stupnju
m u šk arac počinje baviti obrađivanjem , koje tim e postaje n a j
važnije zanim anje. H att stoga običava govoriti o poluratarim a i
potpunim ratarim a.
U stvarnosti se pokazuje da su S teensbyjeva i H attova podjela
veoma bliske. No pođemo li s jednog ili s drugog stanovišta, niže
ćemo ratarstv o u svakom slučaju naći u A frici južno od ekva
tora, kod prim itiv n ijih plem ena jugoistočne Azije, u jugoistočnoj
K anadi i na istoku S jedinjenih Država, i najzad na čitavom po
dručju Amazone u Južnoj Americi. N asuprot tome više ratarstvo
udom aćeno je u velikim k u ltu rn im zem ljam a, od Atlantskog' oce
ana do istočne Azije, u velikim dijelovim a O ceanije i starim
am eričkim zem ljam a: M eksiku, Srednjoj Am erici, K olum biji i
P e ru u i u krajevim a pod njihovim utjecajem . Samo se za neka
plem ena u Sudanu, Indoneziji i M elaneziji ne može sigurno u stv r
diti sp adaju li na jednu ili drugu stranu.
Velik i značajan korak naprijed u ra ta rstv u S tarog svijeta bi
jaše upotreba pluga (si. 124), kojega, kako smo ran ije vidjeli, nema
u Oceaniji i Am erici. Ipak, mogao bi se krivo shvatiti razlog, što s
tim e u vezi sm ijem o govoriti o napretku. Tlo se samo po sebi i
bez pluga može isto tako dobro obraditi i dati barem isto toliko
bogatu žetvu. To vidimo u zem ljam a gdje je stanovništvo vrlo
gusto naseljeno i zbog toga ograničeno na veom a m alena zem lji
šta. U takvom intenzivnom v rtla rstv u plug nije od velike koristi
i lju d i se zadovoljavaju m otikom i sličnim jednostavnim sređ-
(stvima. T reba raču nati s tim e da oko 200 — 300 m ilijuna ljudi
istočne Azije živi na taj način. Z načenje pluga je u tome, što se
njegovom pomoću moglo obraditi mnogo veća područja i tako
povećati prinos.
Potpuno razvijeni plug pretpostavlja vučnu snagu, govedo. Kao
što je p rije spom enuto, pobliže okolnosti u vezi s tim pripito
m ljavanjem još su nesigurne. Da li je ono prvotno bilo povezano
s nom adskom ili ratarskom kulturom ? Dok se razvoj sobogojskog
nom adizm a iz lovačkog života može sm atrati sigurnim , a nije
nevjerojatno da i nom adizam konjogojaca potječe iz neke lovačke
k u ltu re, postanak zapadnoazijskog i sjevernoafričkog nom adizm a i
njegov odnos prem a ra ta rstv u još su u vijek zakriveni tamom. Već
u n ajstarijim započecima k višim k u ltu ram a u Starom svijetu
očita je m ješavina sađenja biljaka i uzgoja životinja. Ipak izgleda
da nem a sum nje da su velike državne tvorevine starih k u ltu rn ih
zem alja proizišle iz stapanja k u ltu ra, koje su poznavale um jetno
navodnjavanje, i nom adizm a. N ajslabiji je njen utjecaj u istoč

noj Aziji, gdje domaće životinje nikada nisu zauzele položaj, koji
im aju u našem k u lturnom krugu. N asuprot tome dvostruka se
k u ltu ra bogato i snažno razvila u prastarim zem ljam a izm eđu
Inda i Nila, gdje su se sudarile stru je naroda sa stepa i oranica
i gdje u IV—V tisućljeću prije n. e. vidim o kako odjednom niz
m ladih, snažnih država zam jenjuje zatvorene uske seoske zajed
nice. Tu je stvorena m aterijaln a osnova čitavoj svjetskoj in d u
strijskoj k u ltu ri našeg vrem ena.
SI. 112. Suvremeno ralo iz okolice Dis-
fula, Iran. Išli se oblik prije 4000 go
dina pojavio u Sumeru (Nacionalni mu
zej , Kopenhagen).
SI. 113. Ralo iz Dostrupa kod Hobra,

IV — III st. pr. n. e. (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 114. Nož sa srebrnim ukrasom za

rezanje prvih vlati riže, Bali (Nacio
SI. 115. Korejski akvarel: Rad na polja, u prednjem planu tri muškarca s lopa
tom za vučenje (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 116. Šestoredni ječam na srebrnom novcu (didrahma) iz Metaponta, VI st.

pr. ti. e. (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 118. Mongolska trgovačka karavana u stepi (fotografija Werner Jacobsen).
SI. 119. Žena iz plemena Batak na sjevernoj Sumatri na putu na sajam

(fotografija V. Rosenkrantz).
NOŠNJA, STAN I SAOBRAĆAJ
ODJEĆA
EZ TEHNIKE i gospodarstva, m ak ar i u najprim itivnijim obli

B cima, ne možemo uopće zam isliti čovjeka; oboje su, tako reći,
rođeni zajedno s čovječanstvom i ne treba ispitivati kako su
nastali. D rukčije je s odjećom. Možemo vrlo lako zam isliti ljude
bez ikakve odjeće. Sve ukazuje na to da je ljudski rod prvotno
boravio u toplijim predjelim a i, iako su tropske noći često hladne,
treba također raču nati i s time, da su ljudi očvrsnuli, zbog čega
je odjeća dugo vrem ena m ogla biti suvišna. Tek kad su ljudi
postepeno p ro d irali u druge krajeve, stali su sve više i više osje
ćati hladnoću, sve dok nisu najzad dospjeli u krajeve u kojim a
je zaštita protiv oluje i m raza postala nužno potrebna. Ipak i u
tropim a nalazim o da je propisana neke v rste odjeća, pa m akar
i vrlo lagana. Potpuno su nagi, na prim jer, pripadnici nekih ple
m ena na G ornjem Nilu, ali to su iznim ni slučajevi. P rije svega
veoma je rijed ak slučaj da barem žene ne nose neku pristojnu
ptidnu pregačicu. Zbog toga imamo razloga vjerovati da je hlad
noća utjecala na razvoj odjeće, ali njom e ne možemo objasniti
početak. Sto je, dakle, osnovno? Čovjekova želja da se ukrasi? U
svakom većem etnografskom m uzeju možemo vidjeti bogatstvo
najfantastičnijeg i najčudnovatijeg nakita, koji je izm islila bujna
m ašta p rim itivnih naroda, dok se njihova odjeća ograničava mo
žda samo na stručak lišća ili vrpcu oko struka. Utoliko bismo
im ali razloga da smisao za kićenje sm atram o korijenom odijeva
nja, ali se i u tom slučaju ipak jav ljaju sum nje. Što dublje sila
zimo ljestvicom kulture, to je n ak it oskudniji i jednostavniji. Kod
k u ltu rn o najnižih naroda gotovo ga uopće nema, ili se, u najbo
ljem slučaju, sastoji od ogrlice od puževih kućica, narukvice od
trak a lišća i si. Isto tako u djetinjstvu čovječanstva, u cijelom
protolitskom periodu, nak ita im a veom a malo. Tek potkraj lede
nog doba jav lja se u nalazištim a u nešto većoj m jeri. Dakle, isto
kao i s hladnoćom : smisao za kićenje u velikoj je m jeri doprinics
razvoju odjeće, ali ne objašnjava njen postanak.
186
Želimo li tom p itan ju p ristu p iti s nadom u uspjeh, m oram o

n ajp rije istražiti kakva je odjeća kod n ajp rim itiv n ijih plem ena
koja poznajem o. Tu opažam o da oni uvijek sk riv aju spolne organe
stranom e pogledu. Kod A ndam anaca se događa da m uškarci izlaze
goli; ali najčešće nose pojas sa strukom lišća ili s vrpcam a koje
vise oko tijela, a žene gotovo nikada ne skidaju suknju od lišća
ili od tra k a lišća. N egriti na poluotoku Malaci i F ilipinim a nose
trak u tkanine od kore, koju provlače između nogu, stručak lišća
ili slično, Pigm eji centralne A frike odijevaju se na isti način, Bu-
šm ani nose kožnatu stidnu pregaču u obliku trokuta, itd. I
razvijeniji narodi, čim posjeduju imalo odjeće, u prvom redu po
k riv aju spolne organe. To p ak nepobitno jasno u kazuje na to da je
početak odijevanja usko povezan s osjećajem, koji m i nazivam o
stidljivošću; taj je odnos tako i shvaćen. S druge stran e bilo je
prirodoslovcim a teško da sebi predoče taj osjećaj kao nešto p rv o t
no. Ukazivali su na to, da je stidljivost često p uta više ovisna o
odjeći nego obratno. Sm atralo se, da ako je bitna svrha n a jsta
rije odjeće p rek riv an je spolnih organa, onda se to čini zbog toga,
da bi ih se zaštitilo od onečišćenja. No takvo bi m išljenje jedva
izdržalo pobliže ispitivanje, je r upravo m alena djeca, koja su baš
u tom pogledu najviše izložena, po p ravilu trče naokolo kao od
m ajke rođena. Isto tako ne možemo odjeću sm atrati naročitom
oznakom u d atih žena, nekom vrstom pločice s natpisom »zaposjed
nuto«, je r prekrivanje, uglavnom , ne počinje kod vjenčanja, već
p ri n astu p an ju zrelosti.
V ratim o se, dakle, ponovo stidljivosti. Ne bi li ipak bilo m ogu
će da ona im a veze s postankom odjeće? No ovdje m oram o biti
oprezni! N ajprije, osjećaj stida nije uvijek, ili u svakom slučaju
n ije isključivo spolnog karaktera. K ineskinje svim sredstvim a
nastoje sak riti svoje gole noge, dok u različitih finskih naroda
(Votjaki i Čeremisi) žene sm atraju sram otom o tk riti glavu. Ta
kođer je svim a poznato kako m uslim anke brižljivo nastoje da
sak riju lice. To, kako je poznato, može ići tako daleko, da egipat
ske seljakinje, koje iznenadi stranac, na brzinu glavu p re k riju
suknjom — ne misleći na posljedice, tj. da će neizbježno o tk riti
donji dio tijela. Kod Tuarega u Sahari m uškarci nose veo i sm a
tra se kao vrhunac nepristojnosti, ako m uškarac pokaže svoja
usta (si. 125). U Južnoj Am erici im a plem ena koja ne žele n ik a
kvih gledalaca dok jedu, a isto to nalazimo i u A frici. U posljed-*
njem slučaju m agijski su obziri, nem a sum nje, vrlo važni. Isto
vidimo i na Baliju. Tamo m lade djevojke hodaju o tkrivena gor
njeg dijela tijela, dok udate žene pokrivaju grudi m aram om , da
dem oni ne bi uništili m ajčino mlijeko.
N O ŠN JA , ST A N I SA O B R A Ć A J
187
Ipak ne možemo zanijekati da su sve to samo iznim ke. U p ra

vilu je osjećaj stida, usprkos svemu, vezan za spolne, organe, i to
•u prvom redu vrijedi za žene. Time dolazimo do biti stvari. U
svome porijeklu stidljivost se jedva može odijeliti od neke, možda
samo polusvjesne, koketerije. P okazuje se da je prim itivni stidni
pokrivač p rije svega ženski odjevni predm et, i pokrivanje koje
on povlači sa sobom u stvarnosti sasvim dobro p ristaje ne uvijek
baš ozbiljno m išljenoj suzdržljivosti, koja je duboko ukorijenjena
u svijesti žena, a čiji je n ajotm jeniji psihološki zadatak da nadraži
osvajačku želju jakog spola. Utoliko možemo s razlogom pretpo
stav ljati, da je stidljivost nešto prvotno i da je bitno utjecala na
postanak odjeće. No ne sm ije se zapostaviti ni druga činjenica, a
to je stanoviti stra h pred čaranjem . U pravo spolni organi, sjedište
najsnažnijih i n ajtajn o v itijih životnih nagona, sm atraju se naro
čito izloženi napadu m agije i zlih sila. Možda bismo mogli p re t
postaviti, da je takav strah razlogom, što se A ndam anke nerado
o tk riv aju u dru štv u svojih drugarica. Mislim da sam i kod Eski
ma naišao na trag ovakvog straha. U klasičnom starom vijeku
žene su se bojale da će ih silovati zli duhovi (incubi). A za žene
plem ena S ara u Sudanu izričito se tv rd i da se pomoću stidnih
pokrivača pokušavaju zaštititi od pro d iran ja »zlog principa« ime
nom koi.
Povijest tipova odjeće još je na žalost u m nogim bitnim tačka-

m a neobjašnjena. H att je napisao pionirski rad o arktičkim nošnja
ma, a jednu u nekim dijelovim a vrlo važnu raspravu o sjeverno-
afričkim i zapadnoazijskim nošnjam a zahvaljujem o M axu Tilkeu;
ali svi njegovi zaključci nisu održivi. C entralno i istočnoazijske
nošnje obradila je gospođa H enny H arald Hansen. Na osnovu
svih tih istraživ an ja sa sigurnošću možemo u stv rd iti jedno: želi
mo li objasniti tok razvoja, ne sm ijem o se zadovoljiti tim e da uzi
mamo u obzir samo vanjski oblik odjeće, a još m anje njene u k ra
se. K r o j je u v ijek odlučan. Tek nam u m jetn o st krojenja omo
gućava da razaberem o tok povijesti.
Zasad se još n e može ustanoviti koja je od različitih vrsta stid
n ih pregača n ajstarija. Jed n a je od najobičnijih, u svakom slu
čaju, stid n i pojas (pregača koja se provlači). On se sastoji od
kom ada tk an in e ili kože, koji se provuče izm eđu nogu, a oko
stru k a pričvršćen je vrpcom. S reli smo ga već kod N egrita i Pig-
m eja, no on je u stv ari rasp ro stran jen po čitavom sv ijetu i
obuhvaća velike dijelove Južne i S jeverne A m erike, Polinezije,
istočne i južne Azije (si. 130), tropsku A friku itd. Iz kojih
dijelova ovog ogrom nog područja on u stv ari prvobitno potječe i
188
gdje su ga n ajp rije uveli žustri m isionari, koji su se zgražali nad

više-m anje posvem ašnjom golotinjom prim itivnih naroda, teško
se može ustanoviti. Nakon otkrića on se, nem a sum nje, u velikoj
m jeri proširio po Južnoj Americi.
D rugi vrlo jednostavan i p ra sta ri odjevni predm et je stidna pre-
gačica. Ona može biti u obliku č e tv e ro k u ta 'i labavo visjeti, kao
u nekim krajevim a istočne Azije, gdje je to ponekad jedina odje
ća m alene kineske djece. Pregačica može biti i u obliku trokuta,
s dugim trak am a na krajevim a, od kojih se dva vežu oko stru k a,
a treći provlači izm eđu nogu. Ona se u tom obliku jav lja kod tako
različitih naroda kao što su Bušmani, Eskimi i različita in d ija n
ska plem ena u području Amazone (si. 126, 127). S tidna pregačica
u obliku tro k u ta najčešće je ženski odjevni predm et. N aročito
m uško »odijelo«, ako se ovdje sm ije u potrijeb iti taj izraz, jeste
ovoj za penis, koji uostalom i te kako na sebe svraća pozornost,
i to potvrđuje m išljenje, da iako m u je cilj da očuva spolne orga
ne od pogleda, ni u kom slučaju ne skriva njihovo postojanje.
Taj je ovoj poznat u Africi, M elaneziji i Južnoj Am erici. Često
ga p rave od tikve, ali stari autori p ričaju da su Indijanci u P a
nam skom tjesnacu im ali takve ovoje od zlata ukrašene biserim a!
Postojalo je m išljenje da je postanak takvih ovoja povezan s
obrezivanjem ; ali to je, čini se, zaista vrlo nesigurno.
Konačno m oram o spom enuti bedreni ovoj ili suknju; m ožda je
ona samo najm lađi od svih tih jednostavnih oblika. I nju, uglav
nom, nose žene, a nalazimo je po čitavom svijetu. U M elaneziji
i A frici npr. prave je od trave (si. 130) ili lišća. Nalazi u dan
skim hrastovim lijesovim a pokazuju da suknja od resa spada u
žensku odjeću danskog brončanog doba. Kod Sum eraca m u šk ar
ci su nosili suknje od ovčje kože, a u doba S tarijeg i S rednjeg
carstva nosili su Egipćani k ra tk u platnenu suknju, koja će, uosta
lom, još dugo vrem ena kasnije spadati u službenu k raljev u no
šnju. Danas se u velikim dijelovim a Indonezije u potrebljava nao
kolo tk an a suknja, a sličnu nalazim o i u Južnoj Americi. E rland
N orđenskibld sm atra, da se ona tam o razvila od trake, kojom
žene preko pleća nose m alu djecu. No to se ne može sm atrati
dokazanim .
Moramo se zadovoljiti s ovim pojedinačnim prim jedbam a o
n ajrazličitijim stidnim pokrivačim a i prijeći na opisivanje odije
v anja gornjeg dijela tijela. Da jednostavni ogrtač, koji se p reb a
cuje preko ram ena, spada u n ajstarije tipove, slijedi već iz n je
gove vrlo velike rasprostranjenosti, koja seže od O gnjene Zem lje
do Eskima, i od A frike do A ustralije. Takav ogrtač s kapuljačom
postaje kišnim ogrtačem staroga vijeka zvanim pluviale; on se
nastav lja u sjeveroafričkom burnusu i u crkvenom plastu, čiji je
N O Š N JA , ST A N I SA O B R A Ć A J
189
bogato izvezen tro k u t na šiji, u stvari, ostatak kapuljače. Ogrtač

se također uvijek ne nosi doslovno na obim ram enim a. Na starim
egipatskim slikam a prikazani su Libijci s odjevnim predm etom ,
koji se zakapča nad lijevim ram enom , a visi ispod desne ruke. Isti,
nešto veći odjevni predm et vjerojatno je postao m odernim sjever-
noafričkim htiikom koji se, pošto se učvrsti na ram enim a, obavija
oko tijela i glave. N a jstarija grčka m uška nošnja, chlaina exomis,
bijaše ogrtač iste vrste kao i libijski. Sličan odjevni predm et —
nošen dvostruko — još i danas tvori sastavni dio litvanske ženske
nošnje. I u Am erici Indijanci sjeverozapadne obale i starog Mek
sika nosili su ogrtač, koji se zakapčao nad desnim ram enom i
prolazio ispod lijeve ruke. No postoji m ogućnost da afrička, kao
i am erička nošnja ove vrste, nije pravi ogrtač, već da se razvio od
takozvane »produžene suknje«, koju ćemo kasnije spom enuti.
O grtač se naravno može nositi na najrazličitije načine, koliko to
dopušta veličina. Može se, na prim jer, koso prebaciti preko ra
m ena i zatim om otati oko tijela. Tako su sta ri Heleni nosili
himation, a Rim ljani togu (si. 128, 129). O statak p rastare evropske
nošnje, kojom se tijelo om atalo, može se još i danas naći u narod
nim nošnjam a Balkanskog poluotoka, sve do M adžarske i U kra
jine, a da i ne govorimo o škotskom plaidu i kiltu, koji su pone
kad također sastavljeni u jednom kom adu te zajedno vise. U
naše se doba Somali um ataju u kom ad tkanine, koji im a najm anje
3 X 7 m etara, te istovrem eno služi kao pregača om otana oko
bokova, kao pojas i poprečni ogrtač, te kao ogrtač preko ram ena. Na
odgovarajući je način sari indijskih žena istovrem eno pokrivalo
za bokove, ram ena i glavu. Poprečni ogrtač u potrebljava se u
Indoneziji i Polineziji.
Jed an od p rastarih i važnih kom ada odjeće naziva se južno-
am eričkim imenom poncho. On se sastoji od jednog kom ada kože
ili tkanine sa prorezom , kroz koji se provlači glava. On je, jed
nako kao i ogrtač, vrlo rasprostranjen. U starom su ga vijeku
poznavali u zapadnoj Aziji, odakle je sredinom drugog tisućljeća
p rije n. e. uveden u Egipat. Posjedujem o, na prim jer, svečane
nošnje u obliku poncha iz T ut-ank-A m onova groba. K asnije se u
starom vijeku jav lja kod Gala i G erm ana i kao rim ski pastirski
ogrtač, casula, čiji se kroj kasnije zadržao u m isnom ruhu. »Po
krivač«1 alpskih stanovnika također je oblik poncha. Kao oprem u
čuvara sobova kod dalekih Laponaca susrećem o ga još i da
nas i to od krzna m edvjeđe m ladunčadi, a isto tako nalazimo
ga i u sjevernoj Rusiji. O datle p a sve do A m erike nastaje p ra
znina u rasp ro stranjenju, a tam o poncho zato nalazim o u zapad
nim predjelim a, od visoravni B ritanske K olum bije prem a jugu i
i U n je m a č k o m »d ie K otze«. (Op. D. R ih tm an .)
190
sve do Chilea. Treće golemo područje rasprostranjen]a proteže

se od T ibeta i S tražnje Indije, preko Indonezije i M ikronezije, do
naju d aljen iijih polinezijskih otoka, kao što su T ahiti itd. Dakle,
u zapadnoj Aziji i Evropi, u Americi te u jugoistočnoj A ziji i
Oceaniji, svugdje se p o jav lju je poncho. Ali sada se nalazim o
upravo p red jednim od slučajeva, kada etnološka m etoda om ogu
ćuje da ove na izgled sam ostalne pojave u stvarnosti historijski
poveže, je r se može dokazati, da su oblici nošnji, koji se jav lja ju
u krajevim a između spom enutih područja rasp ro stran jen ja, m la
đeg porijekla i zbog toga su, vjerojatno, potisnuli p ra sta ri poncho.
No to nas vodi do o bjašnjavanja složenijih oblika nošnji. N jih mo
žemo objasniti s tri različite polazne tačke: ogrtač, poncho i suk
nja. No, na žalost, azijske su nošnje nepotpuno istražene i još uvijek
nije jasno gdje treb a povući granice izm eđu oblika.
Zam islim o ogrtač koji im a rukave i već dobivam o sprijeda
otvoren frak. Lolo u kineskoj provinciji Y tinnanu nose vrstu ogrtača
u obliku kozje kože s rupam a za ruke. K afiri H indukuša vežu na
leđim a kozju kožu i samo kad je hladno oprem aju je rukavim a.
N aravno, tako jednostavan frak nalazi se samo još kod Tunguza
u istočnom Sibiru (si. 133); ali isti kroj sasvim se jasno nazire u
osnovi nošnje nekih drugih sibirskih plem ena. S jevernoafrička dže-
labija je doduše sprijeda sašivena i im a kapuljaču; no jednostavni
kroj ogrtača i ovdje se može zam ijetiti.
P ri razm atran ju rasprostranjenja kroja ogrtača treb a p rije svega
voditi računa o povezanosti njegova područja. To ukazuje n a to,
da se tu radi o razm jerno kasnom obliku. Na rubovim a tog po
d ru čja nalazimo sasvim drugi kroj, koji isto tako jasno ukazuje
na to da vodi porijeklo od poncha. Veličina svakog krzna je ogra
ničena, i ako se čovjek krznenim ponchom želi pošteno pokriti,
vrlo će lako doći na pomisao da ga sastavi od dva dijela, p re d
njeg i stražnjeg. Dijelove će na ram enim a sašiti i to tako da osta
ne otvor za glavu (si. 131). Nakon toga dovoljno je još sastaviti
poncho sa stran e i načiniti m u rukave, da bi se dobila zatvorena
krznena košulja, koja mnogo bolje štiti od hladnoće, nego otvoreni
frak. Ta »košulja od dva krzna« uobičajena je na sjevernim g ra
nicam a k ro ja frak a i djelom ično dalje zapadno kod Laponaca,
O stjaka i Sam ojeda, a djelomično prem a istoku kod m nogobroj
nih indijanskih plem ena S jeverne Am erike. Eskim i su košulji od
dva krzna dodali kapuljaču i tim e stvorili najto p liju i n ajsav r-
šeniju arktičku nošnju koju poznajem o (si. 134). Tako stoje stv ari
ako se u p o treb ljav a krzno — no to se m ijenja ako je poncho od
tkanine. Kod tk an ja nem a ograničenja što se tiče dužine; ali zato
u prim itivnim uslovim a širina može stv ara ti teškoće. U takvim
je slučajevim a poncho često od dvije dugačke pole, sastavljene
N O Š N JA , ST A N I S A O B R A Ć A J
191
po dužini, bez šava na ram enim a, ali s uzdužnim prorezom za g la

vu, za razliku od poprečnog otvora košulje od dva krzna. I od
ove v rste poncha može nastati košulja; no kako je lakše i p ra k
tičnije da se sp rijed a ne sašiju dijelovi, tim putem se također do
lazi do otvorenog prsluka ili fraka. Neki indonezijski haljeci, ja
panski kimono i niz drugih azijskih odjeća očito spadaju u ovu
skupinu od koje se dalje razvio kineski haljetak. Isto vrijedi i za
centralne i zapadnoazijske kaftane, halate itd., koji su s perzij-
sko-mongolskim utjecajem u srednjem vijeku dospjeli u Indiju, kao
i za naše obične haljetke. Uostalom, poncho-košulja od tkanine ne
m ora, naravno, biti sašivena po dužini, ako širina tkanine zadovo
ljava. Moguće je da su te vrste bile i m edijske i perzijske nošnje
starog vijeka, bogate naborim a. To svakako vrijedi za vrlo dugačke
košulje koje su još i danas uobičajene u S ahari i Sudanu. Ženski
h aljetak nađen u grobu iz brončanog doba kod Borum Eshoja
(Danska) također im a kroj poncha, a taj kroj nazirem o još uvijek
u obliku stanovitih danskih ženskih seljačkih košulja.
Dakle nošnje s krojem poncha su, ako uzmemo u obzir njihovo
raspro stran jen je, očito starije od kroja ogrtača. No još se starijom
čini nošnja, koja je nastala tako da se suknja produžila prem a
gore. Ovaj se tip može bez izuzetka naći još daleko izvan područja
rasp ro stran jen ja šivanih haljina, dalje nego košulja tipa poncha.
To se jasno vidi po tome, gdje ga nalazimo u Americi. Ondje ga
kao žensku odjeću nalazimo često na istim m jestim a gdje se nesa-
šiveni poncho u p o trebljava kao m uška odjeća. S uknja je tam o
tako dugačka, da se pomoću nekoliko vrpca može nositi preko ra
m ena i k tome se ponekad oblači sasvim k ra tk i haljetak, koji za
pravo nije ništa drugo do p ar skupa sašitih ru k av a (si. 132). U
našem kulturnom k rugu jav lja se ova, prem a gore produžena suk
n ja kao m uška i ženska nošnja starog vijeka. Takva je i uska egi
p atsk a ženska košulja s poram enicam a. Grčka podsuknja (hiton
i peplos) također ne bijaše ništa drugo nego suknja produžena
prem a gore i p ridržana na ram enim a, jednako kao i današnja noš
n ja berberskih žena. Z aključujući prem a im enu, taj je tip bio
poznat i sem itskim narodim a zapadne Azije, jer grčki hiton odgo
v ara hebrejskom ketonet. Pođemo li u dansko brončano doba, naći
ćemo isti oblik nošnje kod m uške odjeće iz M uldbjerga i Trind-
Roja, a da su ih prije ili kasnije nosile i žene možemo zaključiti
po tome, što se u ženskim košuljam a na različitim danskim oto
čićima, u baltičkim zem ljam a, Finskoj, Slovačkoj i R usiji još uv i
jek jasno nazire taj kroj.
Odjeća nogu mnogo je rjeđa i očito m lađa od nošnje koja po
k riv a gornji dio tijela. Dugo su se ljudi zadovoljavali stidnim
pokrivačem , eventualno s parom labavih nožnih ovi jača ili »noga
vica«, kao što su leggings sjevernoam eričkih Indijanaca. Do nekog

je stu p n ja pojava hlača ovisna o vrem enu. U odnosu na to zacijelo
je k arakteristično da su se hlače u Danskoj p rv i pu t pojavile isto
vrem eno s pogoršanjem klim e u starijem željeznom dobu. Osim
planinskih i stepskih stanovnika, kao što su Asirci, A rm enci i
Skiti, narodi koji su u starom vijeku živjeli oko Sredozem nog
m ora nisu nosili hlače. E uripid u svojoj satirskoj igri »Kyklop«
spom inje šarene Parisove hlače kao čudnovatu trojansku odjeću,
a R im ljani su Francusku ponekad nazivali Gallia bracata, »u hlače
obučena Galija«. Hlače također očito potječu iz sjevernih predjela,
v jero jatn o iz centralne Azije. Ali i u tom slučaju m oram o razli
kovati različite oblike, od kojih svaki im a vlastito porijeklo. U
skladu s krojem ogrtača i zbog toga, očito, najm lađi je tip, za koji
bismo mogli u stv rd iti kako potječe od stidnog pojasa: on je sa
stran a sašiven i prem a dolje produljen parom »nogavica«. To je
onaj tip koji se jav lja na više m jesta u Aziji, a ponekad je nači
njen iz nevjerojatno mnogo tkanine. P a r ženskih hlača u danskom
Nacionalnom m uzeju, koje potječu od P ath an a sjeverozapadne
Indije, širok je ništa m anje nego osam i po m etara. Uostalom
čini se da su hlače u Indiju i Indoneziju uvedene, uglavnom , n a
kon islam a, dok su u K inu dospjele s jakim centralnoazijskim u tje
cajim a za vrijem e trećeg stoljeća prije n. e. Istočno i zapadno od
tipa stidnog pojasa, dakle u skladu s krojem poncha, nalazim o h la
če, koje su očito nastale šivanjem p ara odvojenih »nogavica«, te
su zbog toga u sredini sastavljene. To nije samo oblik, koji nala
zimo kod Eskim a i S jevernih Indijanaca, već su s njim e u skladu
i naši v lastiti krojački produkti; u Danskoj već u velikom m očvar
nom nalazu iz T horsbjerga iz IV stoljeća naše ere nalazim o taj
oblik.
Cipele (si. 136) nisu samo zaštita protiv hladnoće, nego isto tako
i p ro tiv kam enita tla i vrelog pustinjskog pijeska. Tako Bušm ani
loveći u K alah ariju nose »sandale«, a isto tako i Polinežani kada
gaze po oštrim koraljnim grebenim a, da bi hvatali ribe. U nekim
planinskim zem ljam a Starog i Novog svijeta postoji pravo bogat
stvo oblika sandala. No, uglavnom , mogu se razlikovati dva tipa,
od kojih jedan im a rem en, koji se provlači izm eđu dva nožna
prsta, dok drugi na rubovim a ima rupe ili trake, pa se vezuje oko
noge2. Uglavnom, u sjevernim predjelim a sandale s vrpcam a, koje
se vežu oko nogu, često su savinute malo prem a gore. Ta se v rsta
jav lja u Skandinaviji, u Baltičkim zem ljam a, u R usiji i, vjero
jatno, još u mnogim krajevim a Evrope. U Danskoj su ih još u
šesnaestom stoljeću nosili n ajotm jeniji krugovi, što vidimo po slici
plem ića Ludviga M unka. U Aziji poznajem o ih s K avkaza, iz Si
b ira i sa m nogih drugih m jesta, a u Am erici su rasprostranjene
od Eskim a sve do Patagonije.
2 N aši o p an ci. (Op. D. R ih tm an .)
SI. 120. Bubnjevi od mjedi, Alor, Indonezija, upotrebljavaju se za kupnju
mladenke (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 121. Kineski brončani novac iz doba dinastije Ču. 1122.— 255. pr. n. e. a)
u obliku vrste gonga; b— c) u obliku noža; d) u obliku lopate (Nacionalni
muzej, Kopenhagen).
SI. 122. Kajakaši plemena Angmagsalik, istočni Gronland. Na pramcu se vidi
naprava za smještaj harpunske uzice i naduhane mjesine (fotografija
J. Petersen).
SI. 123. Mongolski nomadski logor (fotografija Werner Jacobsen).

N O ŠN JA , STA N I SA O B R A Ć A J
193
N ajjednostavnije čizme, koje poznajemo, sastoje se samo od či

tavog kom ada kože, koja je oderana s noge kakvog velikog sisav
ca. Tako Patagonci prave svoje čizme od kože stražnjih nogu pu
m a i guanaka, a različiti sjevernoam erički Indijanci na isti način
u p o treb ljav aju kožu s nogu soba i sjevernog jelena. P rave čizme
i cipele s potplatim a nastale su kom binacijom kožnate čarape i
opanka s vrpcam a. U starom vijeku poznavali su ih, vjerojatno, u
Maloj Aziji. U potrebljavaju ih još i danas u cijeloj zapadnoj i
centralnoj Aziji, u zapadnom S ibiru i Kini, gdje su visoke čizme,
čini se, uveli tu rsk i narodi za vrijem e dinastije Ču, tj. u prvom
tisućljeću p rije n. e. Ali i na drugoj strani Beringova prolaza na
lazimo taj tip i to kod Eskim a, P rerijsk ih i Pueblo Indijanaca. To
rasprostranjenje, drugim riječim a, im a isti podijeljeni k arak ter
kao i kroj poncha i »nogavice«, i zbog toga čizme, kako je već
H att dokazao, p rip adaju vjerojatno istom kom pleksu. Mokasine
treb a sm atrati cipelama, koje odgovaraju kroju ogrtača i nogavi-
cama s funkcijom stidnog pojasa. One nipošto nisu, kako bi mnogi
mogli sm atrati, čudnovati indijanski o b lik ,v e ć su naprotiv ras
p rostranjene po velikim dijelovim a Sibira, s izdancim a prem a La-
poniji i prem a Evropi uopće. M okasini su zapravo čarape bez n a
ročita potplata, napravljene od kom ada kože, koji je svijen oko
noge prem a gore i zašiven na peti i duž rista. Taj je tip bio u
stan ju da potisne mnogo solidniju čizmu i da se uopće mnogo
više raširi, nego oblici nošnje, koji m u pripadaju, i to, nem a sum
nje, zato, što se njegovo rasp ro stran jen je desilo istovrem eno sa
širenjem k rpalja, koje upravo zahtijevaju m ekanu i savitljivu
cipelu, da bi se mogle što bolje upotrijebiti.
O p o k rivalu glave (si. 132— 135) nećemo m nogo govoriti, jer,
s jedne strane, lako bismo mogli zaći u područje nakita, a s druge,
m nogobrojni različiti oblici nikada nisu bili predm etom pravog
istraživanja. N ajjednostavniji su, zacijelo, rubac — koji se u m u
slim anskim i južnoazijskim zem ljam a razvio u tu rb an — i ona
pokrivala glave, koja se sastoje u stv ari od kože zderane s glave
neke životinje ili od nesašivene ptičje kože s perjem i si. Takva
su pokrivala, izm eđu ostalog, poznata u Sjevernoj Am erici i sje
vernoj Aziji, gdje neki put služe kao v rsta lovačke preoblake. Tako
polarni Eskimi u lovu na m ošusne bikove nose kaput od dugodla-
kog njihovog krzna, a Tunguzi u lovu na divlje sobove stave kapu
od kože oderane sa sobove glave, na kojoj su ostali i rogovi. Drugi
stari tip, čija velika rasprostranjenost na određen način podsjeća
na rasprostranjenost poncha, jeste kapuljača s ovratnikom koji
visi niz ram ena. Ona se u starom vijeku jav lja u zem ljam a Sre
dozemlja i upotrebljavali su je u evropskom srednjem vijeku, n a
ročito pri k raju, što se može vidjeti na mnogim slikam a i po ori-
194
ginalnim kapuljačam a norm anskog groblja u H erjolfsnaesu na

G ronlandu. Za eskim sku krznenu kapuljaču v alja im ati na um u da
prvotno nije bila pričvršćena (si. 133), i da je tokom vrem ena srasla
s odijelom (si. 134). Šeširi čunjastog oblika vjerojatno su porijeklom
iz istočne Azije, ali su se odatle rasprostranili s jedne stran e u
Indoneziju, s druge prem a sjeveru preko A leuta na sjeveroza
padnu obalu Amerike.
Nakon ovog kratkog pregleda oblika nošnja ne možemo, a da

se ne čudimo žilavosti kojom su se stari tipovi zadržali čak i u
evropskim zem ljam a. Ovdje još uvijek možemo naći krojeve, koji
potječu još iz brončanog doba, a možda čak i iz ra n ijih doba S
druge stran e ne smijemo zapostaviti činjenicu da su naše takozva
ne »prastare« narodne nošnje rijetko kada starije od nekoliko sto
ljeća, a p ri tom one oponašaju m edu viših staleža iz prošlosti. No
moda je u vijek više utjecala n a ukrašavanje i druge pojedinosti
nego na sam kroj. Svakome, tko im a barem neku predodžbu o
povijesti k u ltu re našeg dijela zemlje, bit će jasna prom jenljivost
mode. No bilo bi krivo kad bismo njenu prom jenljivost sm atrali
samo evropskom pojavom. U zem lji kao što je K ina odjeća je to
kom vrem ena doživjela različite prom jene, dok su se starije mode
održale u susjednim zem ljam a. K ad se u P ekingu dvorska i slu
žbena nošnja prom ijenila prem a stilu Manđžu, u K oreji se zadržala
stara m oda iz dana dinastije Ming, tj. početka XVII stoljeća, sa
svojim bitnim k arakteristikam a. Isto tako japanska dvorska noš
nja još u vijek odražava m odu razdoblja Tang, tj. VII—IX sto
ljeća. H irovi mode nisu ograničeni samo na k u ltu rn e narode. U
žensku nošnju Eskim a zapadno od Hudsonovog zaljeva spada p ar
dugačkih čizama s parom isto tako čudnovatih kao i nepotrebnih
izbočina sa stran e na saram a; usprkos napadnoj ružnoći, te su
čizme kod eskim skih žena u predjelu oko m agnetskog sjevernog
pola im ale tako velikog uspjeha, da su ih posljednje generacije
stale oponašati.
Snaga koja leži u svakom pokretu mode povezana je s njenom
sposobnošću da ističe nosioca. Za sirom ašne duhom moda je n a j
zahvalnije sredstvo da se istaknu. Pomoću n je čovjek pokazuje
da ide zajedno s vrem enom , sve dok ne nastupi nesretn i tre n u ta k
i moda postaje svačije vlasništvo, te je zbog toga ponovo v alja
prom ijeniti, ako želi ispuniti svoj smisao. Ovo svojstvo isticanja
vrlo je očito kod odjeće, iako se još jače ističe kod nakita. S tim e
je u vezi veliko društveno značenje odjeće. Kao što jedna nošnja
može obilježavati čitavo pleme, tako može biti i obilježjem jednog
jedinog staleža. Svećenici, ratnici i poglavice često im aiu n a ro
N O ŠN JA , ST A N I SA O B R A Ć A J 195
čitu nošnju. U nekim afričkim plem enim a samo poglavice sm iju

nositi ogrtače od lavlje ili leopardove kože, a isto je tako s odje
ćom od vidre — najskupljeg krzna na svijetu — kod Eskim a na
obali Tihog oceana. Kod plem ena Bagobo na F ilipinim a onaj, koji
je ubio dva čovjeka, dobiva dozvolu da nosi sm eđu m aram u s bi
jelim uzorcim a; četiri m u ubojstva d aju pravo n a p a r jarkocrve-
nih nogavica, a šest na crvenu odjeću. Kod nekog susjednog ple
m ena, čovjek koji je ubio barem dvadeset i pet ljudi može svoja
djela istak n u ti time, što nosi sasvim crnu odjeću i crvene cvjeto
ve u kosi. U K ini je p rije žuta odjeća bila privilegij careve obi
telji i onih, koje on naročito želi počastiti — slično kao što je u
Danskoj naročita crvena boja oznaka tjelesne garde, poštara i k ra
ljev ih slugu. Religiozno značenje dobiva nošnja, izm eđu ostalog,
u vrijem e žalosti. Cesto oni koji žale odlažu n ak it i uopće zapu-
šta ju vanjštinu. Poznate su i naročite žalobne boje — crna u Ev
ropi, bijela u Kini. V rlo čudnovatu k rab u ljn u nošnju nosio je na
T ahitim a glavni ožalošćeni dok je stupao na čelu sprovoda i držao
u jednoj ruci šuštaljku, a u drugoj strahovito oružje za lov na m or
skog psa, te kao luđak udarao sve one, koji bi m u se previše p ri
bližili.
NAKIT I NJEGA TIJELA
KAŽE SE — ali koji to m uškarac može izjaviti sa sigurnošću

— da gospođe vrlo nerado prijateljicam a odaju ime svoje kroja-
čice. Ako pođemo sa stanovišta da ta glasina ne laže, neće biti
teško razum jeti razlog tom e sakrivanju. Ono je ukorijenjeno u
porivu za k arakteriziranjem ; gospođe se rado ističu, vole da ih
njihove p rijateljice gledaju sa zavišću i da budu privlačne d ru
gom e spolu, što je u krajnjoj liniji isto. Sklonost ka kićenju u
stvarnosti je samo izraz nagona za ličnom afirm acijom . Što se
toga tiče moglo bi se vjerovati da je prastara. Ona to i jeste, ako
je m jerim o godinam a, a neki su istraživači m islili da je n ak it
još stariji nego odjeća. No, naravno, uvijek nije lako te dvije stva
ri razlučiti — da li je plesna h aljin a ukras ili odjeća? Ali, kako
smo već istakli, n ak it je kod najnižih naroda prošlosti kao i sa
dašnjosti vrlo oskudan i jednostavan. Tek na mnogo višem stu p
n ju nalazimo b arb arsk a unakaženja tijela, fantastične ukrase za
nos i usne (si. 137), više nastrano nego svrsishodno pretrp av an je
v ra ta i udova željeznim prstenjem , koje može biti teško 30 do 40
kg. Čini se da poriv za kićenjem drijem a u čovjekovoj svijesti,

ali se m ora probuditi, kao što zasićen spoj očekuje djelovanje iz
vana, da bi moglo doći do stv aran ja kristala.
U nekim slučajevim a praktični su razlozi u prvom redu uzro
kovali postanak nakita. Ne može se sasvim odbaciti m ogućnost
da je bojadisanje tijela u nekim slučajevim a nastalo na taj način,
što se tijelo radi zaštite p rotiv uboda insekata m azalo zemljom,
ili da je ožiljkasti ukras nastao tako što se posjekotina n a trlja la
pepelom, da bi se zaustavila krv. Ali sigurno je mnogo važnija
v jera u čarobnu moć, koja se pridaje nekim ukrasnim predm etim a.
To vrijed i i za bojadisanje tijela i za tatau ira n je3. Indijanac koji
nosi ogrlicu od kandža sivog m edvjeda, i Crnac koji se kiti lanči
ćem leopardovih zubi, sm atraju da na taj način prim aju dio sna
ge grabežljive životinje. A m ulet i nakit neprim jetno prelaze jedan
u drugi. Čak i u krašavanje životinjskom dlakom, trakovim a
krzna ili si. koje nalazimo na nošnjam a sibirskih plem ena, čini se
da im a korijenje u m agijskim predodžbam a, u zaštiti protiv zlih
sila. V jera u »snagu« dragog kam enja održala se u Evropi dugo
vrem ena. A m etist je privlačio vinske p are i štitio od p ijanstva, a
sm aragd je imao čudnovato svojstvo, »jer« — kaže jedan švedski
napis iz XVII stoljeća — »kad neka djevica izgubi djevičanstvo,
ili kad onaj koji počini blud, nosi sa sobom sm aragde, oni će se
razbiti«.
Uz m agičnu snagu nakita važno je i njegovo društveno znače
nje. Kod D ajaka na B orneu kapu od p e rja kljunoroga im a pravo
nositi onaj tko se domogao jedne ljudske glave. Nojevo perje,
p rsten je od slonovače i čuperci za štit od bijele konjske dlake kod
nekih su istočnoafričkih plem ena znak, da je vlasnik ubio jednog
n ep rijatelja. Kod P rerijsk ih su Indijanaca tri pothvata vrijed ila
kao naročito slavna: ubiti protivnika, uzeti skalp i dodirnuti živog
n ep rijatelja. Nakon takvih pothvata izvršilac bi dobivao naročita
odlikovanja. Plem e D akota imalo je tačno utvrđena pravila za to
— a orlovo pero može samo po sebi također biti upotrijebljeno kao
odlikovanje. Kod Indijanaca sjeverozapadne obale A m erike bilo
je dopušteno samo ženama, koje su rođene slobodne, da nose plo
čicu od kam ena ili kosti u tak n u tu u donju usnu, i što je pločica
bila veća, to je bila otm jenija ona koja ju je nosila; pločice su po
nekad im ale p ro m jer i do deset centim etara!
Bio nak it ovog ili onog porijekla, ipak leži u prirodi stv ari da
je on izraz estetskog osjećaja, koji se možda ne podudara s našim ,
ali unatoč tome nije m anje djelotvoran. Svaki ukrasni predm et,
kaže se, govori vlastitim jezikom ; njegov je smisao uvijek, da
3 R iječ ta ta u ir a ti d o lazi od p o lin e z ijsk e rije č i ta t. T e to v ira ti, iz ra z , k o ji je
k o d n a s u o b ič a je n , n ije is p ra v a n . U sp o re d i n je m a č k i ta ta u ir e n , r u s k i TaTyHapoBaTb,
fra n c u s k i ta to u e r itd . (Op. D. R ih tm an .)
197
istakne onoga koji ga nosi. M eđutim on se očituje u dva različita

sm jera. Jed an sadrži m uške karakteristike, tem elji se na snazi i
dostojanstvu: visoke pernate k ru n e i lepršajuće pernate grive
P rerijsk ih Indijanaca ili epolete pom orskih oficira, koje, doslovce,
p ro širu ju ram ena za jedan palac. Druga, ženska lin ija potcrtava
mekoću i puninu tjelesnih oblika: p rsten je oko v ra ta i ruku nagla
šava obline, viseći n ak it svojom težinom izaziva napetost nekih
linija tijela i tako ih ističe, krinoline i »stilska suknja« draže ne-
dostupnošću. R ekord rafiniranosti ženske nošnje poznat je iz egej
ske k u ltu re starog vijeka: otvoren haljetak, koji otkriva gole
grudi, smiona je suprotnost prem a noli me tangere krutog donjeg
dijela odjeće. Ističući oblike tijela, taj je ženski sm jer doveo do
k arik atu re u stezniku naših baka i do osakaćenih nogu K ineskinja,
»zlatnih ljiljana«, koji su od dinastije T’ang sve do pada carstva
nebrojenim djevojčicam a prouzrokovali neljudske p atn je (si. 140).
Isto bi tako bilo nemoguće, a i nekorisno nab ro jiti ovdje sve
oblike nakita, koje je ljudski m ozak izmislio. Svaki k u ltu rn i krug
ima svoje karak teristične tipove. Kod sjevernih naroda, kod kojih
je nošnja bogata, n ak it je razm jerno oskudan, ukrašavanje je u
velikoj m jeri preneseno na nošnju samu, u obliku šarenih um e
taka, resa, veziva od kose i rasječenih jazavčevih čekinja. P re rija
i područje Am azone (si. 138, 139, 141) klasične su zemlje prekrasnih
uk rasa od perja. Osim toga mnogi Indijanci B razilije i G uayane
znaju prom ijeniti p rirodan izgled papagajeva perja, tim e što neka
pera iščupaju i u ran u nakaplju žablju krv. Zbog toga naraslo
p erje prom ijeni zelenu boju u žutu. U M elaneziji om iljeli ukrasni
predm eti su sedef i kornjačevina, dok je A frika domovina leprša
vog nojevog p erja i, u još većoj m jeri, grubih željeznih prstenova
i željeznih zrnaca.
Gotovo i ne postoji dio tijela koji, ovaj ili onaj narod nije oki
tio. A zbog sklonosti prim itivnih naroda k p retjeriv an ju , taj je
poriv neizbježno doveo do nasilnih zahvata na samom tijelu. Dobro
su poznate goleme drvene ploče, koje neka južnoam erička ple
m ena um eću u probušenu ušku. Slične ušne ploče postoje i na
Novoj Gvineji, u Indoneziji i u tropskoj A frici; no tu se na nekim
m jestim a zam jenjuju lancim a i prstenjem , čija težina širi uho, tako
da ono najzad visi sve do ram ena. Po b arb arstv u ti se ušni um eci
natječu s usnim nakitom . Od razm jerno diskretnih dugm eta taj
n ak it raste do tako m onstruoznih oblika, kao što su oni, koji su
Botokudim a u B raziliji dali im e (od portugalskog botoque, tj.
čep). No usni se nakit ne jav lja samo u Južnoj Americi. Već smo
ga p rije spom enuli govoreći o sjeverozapadnoj obali Am erike, a
i u A frici je vrlo rasprostranjen: u području Zam bezija, u sjev er
nom Kongu i kod niza nerazvijenih plem ena Sudana, gdje — iako
baš nije velik kao ta n ju r — doseže ipak zavidnu veličinu. Na n e

kim m jestim a žene nose takve ploče na gornjoj i donjoj usni; kad
govore, riječi p ra ti klopotanje ploča, a ako žele piti, m oraju ru
kom podignuti gornju usnicu (si. 142). V jerojatno se već u p re t
historijskom Egiptu upotrebljavao usni nakit. Isto toliko uobi
čajen je i nosni nakit. B ritanski pomorci, koji su krajem osam
naestog stoljeća u južnom dijelu sjeverozapadne obale A m erike
naišli na Indijance ukrašene dugačkim koštanim štapićem, p ro v u
čenim kroz nosnu pregradu, nazvali su ovaj nakit »kosnik«, iako
bi naziv »križ« odgovarao gotovo isto tako dobro. Ovaj ukras n a
lazimo i na mnogim drugim m jestim a na zapadu S jeverne i sje
verozapadu Južne Am erike. U M eksiku je zlatni nosni n ak it bio
čak jedan od znakova kraljevskog dostojanstva. A ustralija i M ela-
nezija su drugo područje u kome je nosni nakit om iljen, i to u
M elaneziji često u obliku para svinutih svinjskih zubi ili izrezanih
i probijenih sedefastih ploča. Ni kod azijskih k u ltu rn ih naroda
kao što su T urkm eni i Indijci, žene ne izbjegavaju da nosnicu
ukrase srebrnim prstenom ili koketnim draguljem .
Oni oblici nakita, koji izgledaju najčudnovatije, zapravo su

svjesno učinjena unakaženja u pravom smislu te riječi. Kao i
nakit, oni nisu nastali toliko kao rezultat nesputane m ašte, koliko
kao krivo shvaćeni zaključci o povezanosti m eđu stvarim a, drugim
riječim a kao posljedica m agijskih predodžbi. To se pokazuje već
kod najblažeg oblika unakaženja, koje gotovo i ne zaslužuje to
ime: kod bojadisanja tijela. Južnoam erički Indijanci brižno se
bojadišu p rije nego što dođu u blizinu nekog leša, a Eskim i na
obali Tihog oceana bojadišu lice prije nego što pođu u lov na m cr-
ževe, na opasna putovanja itd. U takvim slučajevim a nem a n i
kakve sum nje, da je u pozadini neka m agijska svrha. Isti je slučaj
s »m azanjem ratničkim bojama« kod Indijanaca i sa žalobnim bo
jam a, kojim a se mažu neka plem ena kad netko um re. Često se sam
leš oboji i s tim e je sigurno u vezi činjenica da u grobovim a često
nalazim o crvenu boju. U tajnim društvim a često je svaka klasa
ili stupanj obilježen svojom bojom ili uzorkom. A ustralci se p rije
svojih totem skih cerem onija ukrašavaju čađom, crvenim i žutim
okerom i bijelom glinom, a u A frici je bojadisanje tije la često po
vezano sa obredim a oko nastupa zrelosti. Bojadisali su se i p re th i
storijski narodi Evrope — i neki će čitalac možda pitati, da li je
ovaj običaj uopće izumro? Na m nogim je m jestim a posao
olakšan time, što su proizvedeni pravilni uzorci i boja se na tijelo
utiskivala pomoću pečata od d rv e ta ili pečene gline. T akvi su pe
čati poznati iz A m erike (si. 143), A frike i, iz prethistorijskog doba,
u velikim dijelovim a .jugoistočne Evrope.
199
Površina kože naročito je p rikladna za raznolike izm jene p ri

rodnog izgleda. Od bojadisanja do ta ta u ira n ja samo je jedan ko
rak. M agijski obziri i ovdje sigurno igraju bitnu ulogu. Indijanci
centralne B razilije grebli su se naročitom m alenom spravom po
licu i rukam a — početak pravog ta ta u ira n ja — da bi tim e ojačali
pogled i mišiće. Nešto slično rade i Čeroki na jugu Sjedinjenih
Država. Eskim i plem ena Angm agsalik običavahu ta ta u ira ti neko
liko crta po miški ruke i ručnom zglobu, »da bi mogli dobro ru
kovati harpunom «, a u Polineziji, klasičnoj zem lji ta ta u ira n ja
(si. 144), odakle i potječe taj naziv, ta ta u ira n je je bilo praćeno
mnogim pravilim a. Često su svećenici tatau ira li uz naročite cere
monije, a na Novom Zelandu onaj koji tatau ira, kao i njegova
»žrtva« i čitavo njeno selo, bijahu tab u iran i sve dok je posao tra
jao. T atau iran je je počinjalo s nastupom p u b erteta, ali bilo je
tako bolno, da se moglo izvoditi samo malo pomalo. Za v rije
me tatau ira n ja pjevale su se pjesm e, koje veličaju taj običaj. Kao
i u Polineziji, tako je i na drugim m jestim a uobičajeno da se ta ta u
iran je vrši u vezi sa svečanostim a oko nastupa zrelosti. Ipak to nije
razlog da ga, kako sm atraju neki istraživači psihoanalitičari, tu
mačimo kao izraz sadističkog poriva očeva da muče svoje sinove
(usp. str. 246, 262). P rije bi se moglo reći da postoji stanovita pove
zanost s totem ističkim predodžbam a. U A m erici se, na prim jer,
često pripadnost totem u potcrtava tako, da se na tije lu tatau ira
njegova slika. No to, naravno, ne znači da se tatau ira n je nije moglo
raširiti i u plem enim a, koja nisu preuzela sam totem izam .
T atau iran je se može izvesti na različite načine. Naročito jedno
stav an i sigurno p ra sta r oblik je uk rašav an je brazgotinam a, koje
nalazim o kod nerazvijenih naroda kao što su Tasm anci, i koje je
još i danas u A u straliji vrlo uobičajeno. Oštrom školjkom ili kam e
nim nožem zareže se koža na grudim a i rukam a i u rane se n a tr
lja pepeo, m ulj ili drveni ugljen. Taj ne naročito ugodan postu
pak ponavlja se tako dugo dok se brazgotine ne nadignu kao is-
pupčene trake. U centralnoj A frici postupa se na isti način, samo
su uzorci neusporedivo ljepši (si. 147). Taj oblik ukrašavanja kod
naroda tam ne kože mnogo je upadljiviji od pravog tatau iran ja,
gdje likovi uk rasa n astaju samo bojenjem . Pom oću noža i čađe
žene plem ena A inu u sjevernom Jap a n u pokušavaju oponašati
guste brkove m uškaraca. Sličan postupak nalazim o i u nekih K a-
lifom ijskih Indijanaca i moguće je da su ga u Evropi poznavali već
u ledeno doba. No n ajra širen iji oblik ta ta u ira n ja je svakako bo-
canje4. U Polineziji se šilom ili m alenom spravom u obliku češlja *
* B o c a n je te n a š n a r o d n i te r m in za ta ta u ir a n je u b o d im a , k a k v o Je Još i
d a n a s u o b ič a je n o u n e k im k ra je v im a B o sn e, M a k e d o n ije i d r. (Op. D. R ih tm a n .)
(na Novom Zelandu m alenim dlijetom ) stv araju uzorci, koji se

kasnije ispunjaju bojom. Ta v rsta tatau ira n ja bila je poznata u
egejskom kulturnom krugu i o njoj još svjedoče stotine finih šila
iz m uških grobova danskog brončanog doba. Kroz cijeli klasični
stari vijek tatau ira n je je bilo uobičajeno kod plem ena uz Crno
m ore, na D unavu i u Velikoj B ritaniji; štaviše još godine 787. j e
dan škotski crkveni skup m orao ga je zabraniti. Kao k arik u evrop
ske narodne k u ltu re nalazimo ga danas samo u zabitnijim k ra je
vim a Balkanskog poluotoka. U Aziji bocanje nigdje nije doživjelo
veće savršenstvo nego u Japanu, a osim toga nalazim o ga u Indo
neziji, Oceaniji i velikim dijelovim a Am erike. N ajm lađa m etoda
ta ta u ira n ja je, vjerojatno, tatau ira n je s pomoću niti. Ono se vrši
tako da se čađav konac provuče ispod kože. To je ta ta u ira n je u
Sibiru toliko uobičajeno, da uobičajena ruska riječ za ta ta u ira n je
(vysivat) znači zapravo »opšivati«. Odatle se to ta ta u ira n je pro
širilo do Eskim a i m nogih indijanskih plem ena sjeverozapadne
Am erike.
Ali nam a se, vjerojatno, nijedno unakazivanje ne čini tako čud
novatim kao izobličavanje lubanje, koje se vrši dok su djeca još
sasvim m ala, tj. dok su kosti još mekane. Vrlo je čudnovato da
to ni u kom slučaju ne utječe na duhovne sposobnosti. Taj običaj
nalazim o u svim krajevim a zemlje, no čini se da nije svugdje
nastao na isti način. U nekim se slučajevim a s pomoću m asaže i
tijesnih kapa ili povoja očito htjelo ubrzati spajanje fontanella. Na
drugim m jestim a, na p rim jer u Americi, spljoštili bi glavu tako,
da bi dijete stav ljali u one čudnovate sprave za nošenje, koje
m ajke nose na leđima. K ad bi osim toga još zategnuli glavu, kako
bi je spriječili da se ne klati, lako bi postigli da čelo postane od
govarajući spljošteno. Postepeno je unakazivanje postajalo idea
lom ljepote, kojem se svjesno težilo. Čak se u Evropi, u nekim
krajevim a Francuske, K rete i Laponije, provodi sve do naših dana,
a jav ljalo se ran ije i u Finskoj. U starom su ga vijeku poznavali
Huni. M angbetu i neka druga crnačka plem ena produžuju lu b a
nju, dok neki Dajaci i Polinežani radije nastoje da potiljak po
stane plosnat. Taštinu M elanežana Ncve B ritanije i Novih H ebrida
zadovoljava čelo utisnuto prem a natrag. Gotovo nigdje na svi
jetu unakazivanje lubanje nije dovelo do tako čudnovatih rezul
tata kao u Am erici (si. 145). Dok su Indijanci nekih područja sje
verozapada, u Boliviji i u drugim krajevim a oblikovali glave uvis,
tako da su one nalik na glavu šećera, na jugu sjeverozapadne oba
le, u Srednjoj Am erici i P eruu spljoštavaju čelo. Pustolovno iz
gledaju »trodijelne« lubanje, koje su nađene u okolini V era Cruza
na obali M eksika. Ovdje m oram o izostaviti razna druga unakaže-
nja, kao što su izbijanje jednog ili više zuba, koje je u A u straliji
SI. 124. Poplavljena rizina polja. Ore se ralom motičnog tipa.
SI. 125. Tuarezi iz Ahaggara, Sahara. Donji dio lica stidljivo zakriva veo
(fotografija E. Stoigaard).
SI. 126. Kožnata pregačica meksičkih
Indijanaca ukrašena sedefom, X V II st.
SI. 127. Žene plemena Chacobo

iz prašume u području Amazone.
Odjeća je svedena na najmanje
(fotografija Erland Nordenskiold)
SI. 129. Odjeća koja se ornata oko
SI. 128. Fundilije, rimski glumac tijela u Indiji: budistička figura u
(»Apollinis parasitus«), početak I st. takozvanom stilu Gandhara, poče
Nosi već vrstu nošnje klasičnog sta tak I st. (Nacionalni muzej, Kopen
rog vijeka, koja se ornata oko tijela hagen).
(Gliptoteka N y Carlsberga, Kopen
hagen).
SI. 130. Muškarac sa stidnim ovojem i mlade djevojke sa suknjama od trave,

otoci Mentawei, Indonezija (fotografija P. Fejos).
SI. 131. Pancho sasivcn od dviju SI. 132. Ženska nošnja Indijanke
jelenjih koza, Prerijski Indijanci plemena Naskapi, Labrador. Suknja
(Nacionalni muzej, Kopenhagen). je produžena prema gore i veze se
na ramenima, haljetak se sastoji od
dva zajedno sasita rukava (Nacio
N O ŠN JA , STA N I SA O B R A Ć A J 201
i istočnoj A frici često povezano sa svečanostim a nastupa zrelosti;

šiljen je zubi, koje je, uglavnom , uobičajeno u Polineziji i m eđu
nekim crnačkim plem enim a; um etanje zlata, tirkiza i jadeita u
pred n je zube, što bijaše običaj u M eksiku i S rednjoj Americi
itd. Ovdje se također ne možemo u p u štati u problem e, koji su
vezani uz odsijecanje jednog ili više članaka p rstiju ; nalazimo ga
•— uglavnom kao znak žalosti kod sm rtnih slučajeva — kod Au
stralaca, raznih plem ena Oceanije i A m erike, u m iolitskoj k u ltu ri
Evrope i kod nekih afričkih plem ena, koja su ovaj običaj, kako se
čini, prim ila iz Indije. No nasuprot tome imamo dovoljno razloga
da potanje raspravim o vrlo čudnovat zahvat, koji nazivam o obre-
zivanjem.
Većina čitalaca znade za obrezivanje (circumcisio), uglavnom ,
iz Starog zavjeta, gdje bijaše uvedeno u znak sporazum a između
Jehove i A braham a (I. M ojsije 17, 10— 14), i znamo također da ga
je islam preuzeo od Židova. M eđutim taj je običaj bio poznat i u
starom Egiptu, gdje je bio kao — kasnije — u A frici i A rabiji
često praćen odgovarajućom operacijom na djevojčicam a. Nasuprot
tome ni Babilonci, ni A sirci nisu vršili obrezivanje. Već ova či
njenica ukazuje na to, da ono nije opće ham ito-sem itsko kulturno
nasljeđe. To će, osim toga, potvrditi veliko rasprostranjenje, koje
ćemo ustanoviti pom nijim razm atranjem . O brezivanje nalazimo
gotovo svugdje u A frici južno od Sahare, osim na krajnjem jugo
zapadu, i na raštrk anim područjim a na istoku i u Sudanu. Osim
toga nalazimo ga u velikim dijelovim a A ustralije, gdje nakon obre-
zivanja, kad dječak poodraste, slijedi i cijepanje same m okraćne
cijevi (subincisio). O brezivanje se, nadalje, jav lja na nekim m je
stim a Indonezije i Oceanije u oslabljenom i sigurno m lađem obliku
(incisio, tj. urez u pred n ju kožicu), dok je ta pojava u Americi
dosta rijetk a i u svakom slučaju vrlo dvojbena.
Iz toga možemo povući različite zaključke. Gotovo svugdje izvan
židovsko-islam skog vjerskog područja ova se operacija vrši na
k ra ju djetinjeg i na ulazu u m ladićsko doba. Tu se važnost očito
polaže na sam č i n , a još uvijek ne, kao u spom enute dvije reli
gije, na samo stanje; zbog toga se u njihovom slučaju operacija
izvršava p rv ih dana nakon rođenja. Povezanost obrezivanja sa
inicijacijam a5 žustro su p rihvatili psihoanalitičari, koji u svakoj
prilici pokušavaju činjenicam a nam etnuti svoje naročite tokove
misli. Kao što je navodno ta ta u ira n je nastalo iz želje očeva da
muče vlastite sinove, tako i obrezivanje treba da bude čak i sim
bol otim anja m uškosti. Ne može se lako sh v atiti kako da se po
kaže bliža veza između svrhe i operacije, no također ne postoji ni
5 S v e č a n o stim a o k o n a s tu p a z re lo sti. (Op. D. R ih tm a n .)

sjena nekog dokaza za ovo gledanje, koje je u stv ari sasvim neo
snovano. O brezivanje se radije, kao i mnogi drugi običaji vezani
za inicijacije, može shvatiti kao priprem anje za život odraslih, u
ovom slučaju p riprem anje za spolni život. Kasnije, kad su p a stir
ski narodi zapadne Azije i istočne A frike preuzeli taj običaj, čini
se da je s tim e povezana i misao na neku žrtvu. Osim toga iz ras
p ro stran jen o sti izlazi, da obrezivanje zacijelo nije ukorijenjeno u
n ajstarijem stupnju k ulture. Na tom stu p n ju stran a je svaka m i
sao o unakazivanju tijela. Ako ga iznim no nalazim o kod stvarno
n erazvijenih plem ena, kao što su Negrito, onda je očito da je p re
uzeto od m anje p rim itivnih susjeda, a u A ustraliji je udom aćeno
u pravo u onim predjelim a, gdje se najjače osjećaju u tjeca ji izvana.
V jerojatno je obrezivanje na bilo koji način povezano s totem i-
stičkim predodžbam a.
Još b arb arsk ije i zagonetnije od obrezivanja je odstranjivanje
jednog testisa. Taj se običaj javlja na nekim m jestim a A ustralije
i Oceanije, ali se, uglavnom , proširio u istočnoj i južnoj Africi.
Možda je to neki p ra sta ri oblik lovačke m agije, koja se vrši u v je
rovanju, da se čovjek kroz to osposobljava da izdrži veće napore
nego što bi to mogao inače. Potpuno u k lan jan je m uškosti je, n a
suprot tome, orijentalni običaj, koji je s jedne stran e u vezi s ku l
tovim a koji se tem elje na doživljaju ekstaze u hram ovim a, a s
druge sa čuvanjem harem a otm jenih ljudi. K astrati su postojali
već u Babilonu. U Rimu ih je također bilo za vrijem e carstva, a
otprilike istovrem eno spom inju ih i u Kini.
Čistoća često nije odlika prim itivnih naroda — uostalom , ne
nalazim o je uvijek ni kod k u ltu rn ih naroda. Ako Kinezi nerado
čiste svoju kuću, da tim e ne bi istovrem eno izmeli i sreću, razlog
tome ne razlikuje se mnogo od onog što možemo naći i kod nas8
u jednostavnog naroda i poznato je da je nekad higijena kod nas
i u drugim društvenim slojevim a bila i te kako oskudna. D ojam o
čistoći naših gradova u 18. st. stičemo kad čitamo, kako neki dan
ski p u tn ik u Kini spom inje sa čuđenjem, da čovjek u K antonu ne
sm ije m okriti na ulici gdje god zaželi. Ali kod nekih naroda, n a
ravno, treba, njim a u korist, spom enuti činjenicu da su preduslovi
za čistoću vrlo oskudni. Lako se Polinežanim a kupati u m oru neko
liko p u ta dnevno pod vrelim tropskim suncem. Ali neka nam bude
dopušteno da k riterij ublažim o kada se radi o arktičkim p re d je
lima, gdje se za vrijem e većeg dijela godine svaka kap lja vode
m ora otopiti. Time je otvoren pu t u onu neograničenu nečistoću,
koju čak ni najbolji p rijatelji polarnih naroda ne m ogu prešutjeti.
Razni Eskim i i Indijanci sjeverozapadne A m erike ipak peru kosu
u starom urin u . A m onijak koji je u njem u sadržan posjeduje ne-
6U D a n s k o j. (O p. p re v .)
N O Š N JA , s t a n i sa o bra ća j
203
osporno izvanredna rastv araju ća svojstva, ali baš ne pridonosi

ugodnom ličnom m irisu. Već je prije spom enuto da u istočnoj
A frici u rin služi za p ranje posuda za m lijeko, a u Skandinaviji
se dugo vrem ena upotrebljavao za p ran je tkanina. U centralnoj
je Aziji nečistoća isto tako velika kao i u polarnim zemljam a, a Ti-
betanac jedva da će ikada dobrovoljno doći u dodir s vodom. Mu
ham edanska v jera propisuje p ran je p rije m olitve, a B eduini svoju
ravnodušnost p rem a vrem enu za m olitvu ispričavaju time, što ne
m aju dovoljno vode ni za piće. Razlike u čistoći su, uostalom , ve
like čak i m eđu susjednim plem enim a. Treba posebno spom enuti
i p arn u kupelj, čija je svrha više religiozno-m edicinska, nego higi
jenska. Kao parn u ili suhozračnu kupku nalazim o je u gotovo
čitavoj sjevernoj Evropi, Aziji i Sjevernoj Americi.
P rem da je čistoća prilično zapostavljena, ipak im a slučajeva
gdje tjelesna njega slavi neusporedivi trijum f. V rlo je rasp ro stra
njen običaj u k lan jan ja brade, obrva i dlaka na ostalim dijelovim a
tijela. Rjeđe se to proteže i na kosu s glave. Ali Indijanci na istoku
S jeverne Am erike ostavljali su, tvrdoglavo izazivajući n ep rija
telja, često samo jedan jedini »uvojak za skalp«. Sličan običaj
nalazim o i kod nekih m uslim ana i to zbog toga što v jeru ju da an
đeo G abrijel hvata m rtvaca za uvojak kose, da bi ga sa zemlje
donio p red Alahovo prijestolje. U istočnoj A frici žene tako tem e
ljito b riju glavu, da izgleda kao b iljarsk a kugla. Ali inače rijetko
se gdje na zem lji mogu naći tako fantastični tornjevi od kose, kao
upravo u tropskoj Africi, uglavnom u području Zam bezija i u
Kongu (si. 146). G usta vunasta kosa Crnaca očito je veoma pogod
na za takve eksperim ente. I M elanežani posvećuju veliku pažnju
kosi, režu je u obliku um jetničkih figura i trlja ju je vapnom i
bojom. Poglavice na otoku Fidži im ali su čak i vlastite frizere,
koji su sate i sate uređivali kosu svojih gospodara a um jeli su
prirodne nedostatke ponekad ispraviti velikim vlasuljam a. Upo
treb u vlasulja možemo, uostalom , p ra titi sve do starih Sum eraca
i Egipćana, a u rim sko carsko doba kosa za prav ljen je vlasulja
uvozila se ne samo iz G erm anije, već čak iz daleke Indije. U n a j
nižim k u ltu ram a nedostaju češljevi za njegu kose, na prim jer u
A ustraliji, a to što ih nalazim o kod N egrita na Filipinim a i Ma-
lajskom poluotoku, znači da su, nem a sum nje, preuzeti od razvi
jen ijih susjednih plem ena. Osim običnih izrezbarenih češljeva od
kosti, d rv eta ili si. u Oceaniji, Indoneziji, istočnoj Africi, području
Am azone i nekim drugim m jestim a jav ljaju se češljevi načinjeni
od povezanih tankih drvenih štapića. Usprkos tom e što se javlja
na izgled izolirano u Americi, postoji razlog za pretpostavku da
je tam ošnji štapićasti češalj povezan s pojavom štapićastog češlja
u Starom svijetu (str. 454). Zbog potpunosti m oram o, kao dodatak
204
odjeljku o tjelesnoj njezi, spom enuti i snježne naočari, s pomoću

kojih Eskim i ! drugi polarni narodi zaštićuju oči od blistavog
svjetla, koje se u proljeće odražava sa snježnih polja. U A ziji se
upotreba snježnih naočari rasprostire daleko prem a jugu, sve do
visokih planina P am ira i Tibeta.
STAN
ČESTO se isticalo da germ anski narodi, nasuprot rom anskim ,

im aju riječ za pojam »dom«. U tome se vidio izraz naročitog sta
va, koji se možda ne odnosi toliko na obiteljski život — je r je taj
kod južnih naroda barem jednako toliko razvijen — već na in
tim nu atm osferu i udobnost samog stana. To samo po sebi ne bi
bilo čudno, kad bi ta tv rd n ja bila tačna. Ali druga je stv ar ako
je to tek prilično jeftina duhovitost, jer, na prim jer, Rusi, koji su
barem isto toliko vezani iz klim atskih razloga za svoj stan kao
i mi,7 također nem aju posebne riječi za »dom«. M eđutim , sigurno
je, da se u toplijim krajevim a i u prim itivnim prilikam a život u to
likoj m jeri odigrava pod slobodnim nebom, da mi to uopće ne
možemo shvatiti. Kad Rusi kao zam jenu za riječ »dom« izm eđu
ostalih u p o trebljavaju izraz domašnij očag, »domaće ognjište«,
onda su tim e vjerojatno pogodili ono glavno: kuća štiti od h lad
noće i lošeg vrem ena, naročito noću; ali ona možda isto toliko
štiti v atru koliko i samog čovjeka.
Čovjek je uspio , da se sm jesti gotovo svugdje na zemlji, on se
snašao u ledenoj hladnoći arktičkih krajeva, u žezi tropa, u p raš
njavim suhim pustinjam a i vlažnim kišnim prašum am a. N asta
njeni dio zem lje tvori ono što nazivam o stam benim krugom ili
ekum enom (usporedi str. 51). Ne može se ustanoviti da je na bilo
kojem m jestu klim a kao takva isključila svako naseljavanje. U
polarnim zem ljam a pro d iran ju čovjekovu stupnjevi hladnoće ne
p red stav ljaju nesavladivu prepreku; i u S ahari i A rabiji boravi
čovjek, iako se ondje za toplih ljetnih dana vrućina može popeti
do 50 stupnjeva Celzijusa. P lanine i m ora, pustinje i šume p re d
stav ljaju sm etnje u naseljavanju, ali ne i neprem ostive prepreke.
M alarija, žuta groznica i druge strahovite pošasti m ogu p ro rije
diti, pa čak i istrijebiti stanovništvo nekog kraja, ili ga na neko
vrijem e pro tjerati, ali samo s tim rezultatom , da će p rije ili kas
nije na istome m jestu novi naseljenici pokušati sreću. Tamo gdje
postoji bilo kakva m ogućnost za pribavljanje hrane, naći će se
i čovjek.
7 D a n c i. (O p. p re v .)
N O Š N JA , ST A N I S A O B R A Ć A J 205
Čovječanstvom prolaze dvije moćne struje: osjećaj sraslosti s

okolinom, na koju je čovjek navikao, i poriv da se razbiju okovi
navika i da se pođe u nepoznato. Nesvjesne snage drijem aju u
svijesti i one u danim prilikam a m ogu dovesti do toga da pojedi
nac, a i čitavi narodi za sobom poruše sve mostove. Ciganim a nji
hov vječni n em ir ne dozvoljava da se negdje zaustave i svi čitaoci
znaju kako se želja za putovanjem može p retv o riti u bolestan
lutalački poriv. Ipak, u pravilu neki poticaj izvana m ora pokre
n u ti taj poriv, pa i u tom slučaju znade to neki p u t izrasti u oluju
koja sve odstranjuje. To se najčešće dešava onda, kada na v rata
pokuca bijeda. Zbog toga ona područja, gdje čovjek više-m anje
živi na granici mogućnosti opstanka, postaju velikim centrim a ne
mira. Kad suša spali stepu, nom adi poput ja ta skakavaca napa
d aju susjedne ratare. Nije se bez razloga tražila povezanost između
iscrpljivanja tla. putem prim itivnog ra ta rstv a i nem irnih prilika
u Evropi krajem neolitskog doba, kako se one ogledaju u »kultu
ram a zvonolikih p ehara i ubojitih sjekira«8. Još su se dugo v re
m ena osjećale posljedice neefektivnih m etoda obrađivanja tla.
K ad je u starom vijeku zaprijetila prenapučenost i gladne godine,
objavila su plem ena Italije sveto proljeće, ver sacrum, posvećujući
sve što se rodilo bogu rata, nakon čega je kasnije odrasla om la
dina m orala p otražiti nova naselja u stranom svijetu. S trah pred
n ep rijateljskim napadom može dovesti do posvem ašnjeg preokreta
u rasporedu plemena. Goleme seobe naroda u A frici neposredna
su posljedica arapskih pohoda na robove i kaferskih osvajanja pod
zapovjedništvom Cake, a prodori Irokeške lige iz okolice Velikih
jezera, povezani s osnivanjem prvih britanskih i francuskih n a
seobina, b ijah u osnova dalekosežnih seoba u Sjevernoj Americi.
U ovom posljednjem slučaju radi se o još jednom faktoru: uvo
đenju konja, koje je — kao što je već bilo spom enuto, — omogu
ćilo da se u dotada nepoznatom razm jeru iskorištavaju stada bi
zona na prerijsk im visoravnim a. Uopće nova saobraćajna sredstva
možda su isto tako jaki poticaji za seobe naroda kao bijeda i strah;
ona ponekad o tv araju v ra ta u područja koja su čovjeku prije bila
zatvorena. Čamac s plovcem uvjetovao je naseljavanje Poline-
žana na n aju d aljen ije otočiće Tihog oceana, a izum k rp a lja posta
vio je naglavce raspored plem ena u čitavom sjevernom šumskom
pojasu. Uvođenje drom edara u sjevernu A friku u starom vijeku
čini se da je urodilo prodorom berberskih plem ena u Saharu, a
možemo samo naslućivati kakve je prom jene u još starije doba
uslovilo p rip ito m ljavanje konja. Čak je i religija, koja je toliko
malo vezana za zemlju, dovela do seoba naroda. Možda je značenje
s T o su p r e th is to r ijs k e k u ltu re k o je su p o z n a te u n je m a č k o m pod te rm in o m

G lo c k e n b e c h e r — i S tre ita x tk u ltu r e n . (Op. D. R ih tm a n .)
islam a za bu ran pohod A rabljana u neku ruku bilo precijenjeno,

no bilo bi zacijelo isto toliko jednostrano kad bismo ga sasvim
zanijekali. U Južnoj Am erici selila su se čitava plem ena, da bi pro
našla vrelo m ladosti i zem lju u kojoj se ne m ora um rijeti. Ostaci
tog pokreta ostavili su tragove čak i u evropskoj povijesti otkrića:
san o vrelu m ladosti nam am io je god. 1513. Ponce de Leona u
Floridu.
Seobe naroda neosporna su činjenica; ali svojevrem eno se n ji
hovo značenje precjenjivalo i sva su su podudaranja u k u ltu ram a
nek ritičk i pripisivala samo njim a, bez obzira na prenošenje ku l
ture, kada se ona bez seoba presađuje iz naroda u narod. Sasvim
druge vrste nego što su seobe naroda jesu pokreti kod kojih neko
plem e ne okreće zauvijek leđa svojoj staroj domovini, već se n ji
hove seobe odvijaju u ritm ičkim zam asim a kroz godišnja doba. U
našoj k u ltu ri preostalo je još samo malo toga — ovdje ne mislim
toliko na ljetovanje »u planinam a i na moru«, već na sezonski
izgon stoke u planinu u Norveškoj, u Alpam a i drugim planinskim
zem ljam a, izm eđu ostalih u sjevernoj A frici i istočnoj Aziji. K ori
je n je te pojave stvarno se proteže sve do u p rim itivne prilike. Ali
gospodarstvo na niskim stupnjevim a k ulture onem ogućuje svaki
p ravi staln i boravak. Kišno doba i suša, ljeto i zima, ogledavaju
se u živoj prirodi i čovjek m ora slijediti svoju skupinu. K ad u
nekom p redjelu nestane divljači, lovac će odlutati za njom ; isuši
li pu stin jsk a voda stanovništvo će se skupiti na onim m jestim a
gdje je još ostalo malo vlage; sazriju li divlji plodovi — privući
će plem ena; ako se u rijeci skupe ribe na m riještenje okupit će se
i lju d i gdje ima riba. Za sve to u životu prim itivnih naroda po
stoji dovoljan broj dokaza, kod B ušm ana i A ustralaca, Eskim a i
P rerijsk ih Indijanaca, ukratko, svugdje gdje se živi lovačkim n a
činom života, ali najviše kod nom ada, glavnih selačkih naroda.
P rav iln i godišnji o brtaj u zanatstvu i naseljavanju oznaka je ovog
stu p n ja kulture. Samo ra tarstv o može pružiti siguran osnov za
stalno naseljavanje. Ali ne neposredno! P oluratarstvo je još uvijek
do stanovitog stupnja ovisno o lovu i navikam a životinja, a
p rije svega zem lja se postepeno iscrpljuje ili obraste korovom,
tako da se u razm acim a od nekoliko godina m oraju iskrčiti nove
krčevine. Indijanci Tupinam ba na obali Brazilije, tipično polura-
tarsko plem e, samo su pet do šest godina im ali sela na istom e
m jestu. Na takvom stupnju sm rt poglavice ili ponovljeni nesretni
slučajevi, dovoljan su razlog da se selo prem jesti. Tek potpuno
ra ta rstv o sa stalnim obrađenim poljim a omogućuje stalno naselja
vanje, koje je p retpostavka svakoj višoj kulturi. U vezi s tim istra
živanja kod P ebringea n a Seelandu9 dopuštaju neslućene p erspekti
ve u dubine povijesti. Tamo je, naim e, bilo moguće o tk riti naseo
9 N a jv e ć i d a n s k i o to k . (O p. u r.)
N O Š N JA , ST A N I S A O B R A Ć A J 207
binu za naseobinom, od sadašnjosti sve do k ra ja brončanog doba,

što dokazuje postojanost k u ltu re dostojnu poštovanja poput kineske
V rsta nastam be m ora se prilagoditi geografskim prilikam a.
Osnovni su zahtjevi m ogućnost za dobivanje hrane, pristup k vodi
i — u određenim uvjetim a — sredstva za stv aran je djelotvorne
obrane. Kod lovačkih plem ena odlučuje obilje divljači. Zimske n a
seobine Eskim a gom ilaju se kraj fjordova s ravnim ledenim slo
jem, gdje se može loviti oko rupa za disanje, ili oko brzica vode
nih stru ja, čija nezaleđena voda privlači tu ljan e, dok se ljetni
logori podižu na m jestim a gdje se m rijeste ribe ili uz putove ko
jim a prolaze sobovi. U sušnom New M exiku i A rizoni često su
oranice Pueblo Indijanaca udaljene nekoliko kilom etara od sela.
Polja su tamo gdje postoji m ogućnost za navodnjavanje, dok su
naseobine na plosnatim , stjenovitim glavicam a sa strm im liticam a
koje pružaju zaštitu od lu taju ćih razbojničkih plem ena. Na Cele-
besu sela plem ena Toradža nalazimo na ravnim planinskim hrba-
tima, gdje su krčevine, dok su viši grebeni i nizine pokriveni ne
prohodnom kišnom prašum om . S prom jenom gospodarskih moguć
nosti m ijenja se i naseobina. To jasno vidimo u danskom starom
vijeku: u kam eno se doba iz un u trašn jo sti pomiče prem a obali, a
s uvođenjem ra ta rstv a na lako obradivo pjeskovito tlo, sve dok se
u rim sko željezno doba nije počelo s poboljšanim m etodam a obra
đivanja, pa se zaoralo i teško glinasto tlo.
Samo je u starim k u ltu rn im zem ljam a gusta naseljenost. P ri
m itivnim narodim a u borbi za hran u treb a m nogo slobodna pro
stora, tako da je gustoća naselja i stanovništva m alena. Pojedinac
često raspolaže stotinam a četvornih kilom etara. A i kod ratarskih
plem ena zabitnih dijelova Indonezije i A frike broj stanovnika na
svakom kvadratnom kilom etru jedva doseže nekoliko duša. To,
naravno, znači da veliki dijelovi ostaju nenastanjeni. Selo, zaselak
ili logor u p rav ilu tvore jezgro naseobine. Nikome nije stalo do
toga da živi osamljeno, a najm anje prim itivnim narodim a, pa se
i u p u stin ji i na obalam a Ledenog m ora rado udružuje barem ne
koliko kućanstava. Kod nom ada logor često pripada nekoj velikoj
porodici, g lav aru roda sa djecom, zetovim a i snaham a i njihovim
kućanstvim a. U ra ta rsk ih naroda broj stanovnika nekog sela može
neki p u t doseći nekoliko tisuća duša pa i više. Ali pravi gradovi
n astaju tek kod k u ltu rn ih naroda, čim napredna podjela rada do
pusti koncentraciju većeg broja ljudi.
Na najnižem stupnju k u ltu re stanovi su često raštrkani, je r ovise
o obliku tla; ali već se rano razvio čvrsti plan (si. 148). Naseobine
Sjeverozapadnih Indijanaca uvijek se podižu uz vodu. Kuće su u
jednom redu duž obale. Logori P rerijsk ih Indijanaca bili su u re
đeni vojničkom preciznošću. Vođe bi n ajp rije označile ulaz u logor,.
koji je u v ijek gledao na istok; a zatim bi se grupa za grupom , u

određenom nizu prem a pu tan ji sunca, nizali šatori, sve dok na-
k ra ju ne bi stvorili velik krug oko otvorene poljane, gdje bi u
sam otničkom dostojanstvu stršio šator vijeća. U južnoj A frici
kolibe leže u n u ta r ograde i tvore krug oko obora za stoku, »kra-
ala«, koji je tako važan, da je na jeziku kolonista dao ime čitavoj
naseobini (od portugalskog coral). I religiozni obziri m ogu znatno
u tjeca ti na uređenje sela. Kod plem ena H erero selo je tako izgra
đeno da je koliba poglavice, »živog praoca«, okrenuta prem a isto
ku, s ulazom prem a oltaru, čiju svetu v atru čuva njegova n a jsta
rija kćerka, a sa strane stoji grm om uvapu, koji je sim bol d rveta
od koga su potekli prvi ljudi; sjeverno se nalaze kolibe žena, a
prem a ju g u kolibe m uškaraca. Mogli bismo još n ab ro jiti i neke
druge oblike naseobina: duga ulična sela u K ongu s kućam a s
jedne i s druge strane uzduž seoske ceste, zatim čudnovate zajed
nice Pueblo Indijanaca, gdje su grad i kuća cjelina, itd. Ali to
bi nas predaleko odvelo. P rom atrajm o um jesto toga sam stan!
Borov korijen bio je prvi stan,

šupalj kam en najstariji lonac . . .
kaže se u staroj finskoj pjesm i Kalevali. I zaista, B ušm ani su n a

vodno dobili ime po tome što su se u nevolji sklanjali pod prv i
grm, na koji su naišli, a njegovo bi granje spleli na onoj stran i
s koje puše v jetar; a Jam es Cook našao je krajem 1700. mnoge
Tasm ance kako stanuju u šupljem drveću, »kao fauni i satiri u
starim legendama«. Spilje i izbočene stijene također su prirodni
stanovi koji štite dragocjenu vatru, a izm eđu v atre i kam ene stje n
ke om ogućuju topao i siguran ležaj. P rastari spiljski stanovi spa
daju m eđu najbolja arheološka nalazišta za stanovite periode k u l
ture ledenog doba, a još se i danas Bušmani, Vedda, A ustralci u
Novom Južnom Walesu i slična nerazvijena plem ena sklanjaju
po spiljam a svoje domovine. I na mnogo višim stupnjevim a k u l
tu re spilje se u p o treb ljav aju kao ljudska boravišta. Od S jeverne
A frike do pjeskovitih (loes) predjela Kine proteže se pojas, gdje
je suha klim a zajedno s pogodnim vrstam a kam ena i tla om ogu
ćavala g rad n ju stanova usječenih u stjenovite površine i obronke;
u Ind iji se nisu plašili ni toga da velike trijem oye hram ova sa
stupovim a i kipovim a oblikuju u živoj stijeni (si. 150). I u M eksiku,
zapadnoj Indiji i graničnim dijelovim a S jeverne i Južne A m erike
jav lja ju se više m anje izraziti spiljski stanovi. Ali još se uvijek
ne može ustanoviti, radi li se u svim ovim slučajevim a zaista o
m eposrednoj vezi s oblikom zaklona iz prethistorije. N ekiput su
naim e u spiljam a sagrađene prave kuće, čitave ili samo djelo-
SI. 133. Tunguska muška odjeća od SI. 134. Muška nošnja od sobova
sobove kože. Haljetak je sprijeda krzna, Eskimi Iglulik. arktička Ka
otvoren (frak), a ispod njega visi nada. Eskimska zimska nošnja za
rubac preko prsiju (Nacionalni mu cijelo je najtoplija odjeća na svi
zej, Kopenhagen). jetu (Nacionalni muzej, Kopen
hagen).
SI. 135. Veliki šešir od traka palminog lišća, Celebes ili Molnki, X V II stoljeće
SI. 136. Obuća: a) Jakutska sandala, Sibir; b) sandala s remenom za palac,

Indija; c) cipela s potplatom, Sju-Oglala , Prerija; d) mokasin Indijanaca
Naskapi, Labrador (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
mično, na p rim jer poznati spiljski stanovi (cliff dw ellings) n a po

dručju Pueblo Indijanaca. K arakteristika, koja vrijedi i za kuće
te vrste građene na otvorenom prostoru, jest, da one u spome
nutim područjim a Starog i Novog svijeta u p ra v ilu im aju ravne
krovove. Da li je to povezano sa spiljskim nastam bam a ili je n a
prosto prilagođavanje suhoj klim i, nije potpuno objašnjeno.
P rim itivni su g raditelji često vrlo dobro um jeli iskoristiti sve
moguće pomoćne izvore, koje im je pružala priroda. Ali najčešće
su glavni potpornji načinjeni od drveta. Eskimi, pak, koji nem aju
p ri ruci dovoljno građevnog drveta, snalaze se pomoću golemih
kitovih čeljusti i rebara. Već prem a k ra ju u potrebljava se uz to
trava, palm ino lišće, p le te r od vrbina pruća (nekiput prem azan
glinom), hasure, drvena kora, krzna ili tkanine. Zidovi od dasaka
u p rav ilu spadaju u nešto viši stupanj. N aravno, od pobranog
kam enja i izrezanih kom ada tra tin e može se lako sagraditi zaštit
ni zid; ali ako se žele g rad iti prave konstrukcije, treba da budu
ispunjeni naročiti uvjeti; kam enu arn ite k tu ru u pravom smislu
te riječi nalazimo zbog toga na obim hem isferam a samo u veli
kim k u ltu rn im zemljam a. Egipćani su poznati po sposobnosti
rukovanja golemim kam enim blokovima. No u tom e su bili gotovo
još vještiji stari Peruanci, čije su teške i b arbarske građevine
sastavljene od golem ih blokova bez ikakva veziva. Ti blokovi tako
dobro p ristaju jedni uz druge, da se ni sječivo noža ne može p ro
vući između njih (si. 151). M aja S rednje A m erike gradili su h ra
move i palače od neke vrste betona od šljunka i izvana ih oblagali
vapnencem . Te su građevine podizali na um jetnim piram idam a,
koje b ijahu tako goleme, da ruševine Tikala u G uatem ali od pod
nožja piram ide do v rh a zgrade još i danas iznose 60 m etara. Kao
sirom ašniji odvojak kam ene arh itek tu re, koji je uglavnom ograni
čen na isto područje, jav lja se u potrebljavanje oblikovane gline.
Ona se, u najjednostavnijem slučaju, samo suši na suncu, a kasnije
i peče. Pečenje cigle je izum ljeno vjerojatno u M ezopotamiji, siro
mašnoj kamenom, gdje je bilo poznato već 5000 godina prije nego
što je u srednjem vijeku dospjelo u Dansku. Usprkos izvanrednoj
lončarskoj um jetnosti A m erike, Indijanci su samo u iznim nim
slučajevim a pekli cigle. Samo su na području starih M aja tu i
tam o pronađene ruševine građevina, u kojim a je upo'trebljena
tak v a cigla. Eskim i u p o treb ljav aju građevni m aterijal vrlo čudno
vate vrste: čvrsto zbijen, zam rznuti snijeg koji režu u velike
četvorouglaste blokove. Svečano bijele snježne kolibe im aju n a
ravno slabu stranu: toplina se u njim a ne može naročito popeti,
je r se krov u protivnom slučaju počinje topiti. Ali ako napolju
vlada hladnoća od 30 do 40 stupnjeva, onda će se čovjek ugodno
osjećati i b it će m u toplo u prostoriji, u kojoj se tem p eratu ra k re
će oko ništice.
R ekli smo da je građevni m aterijal ovisan o m jesnim prilikam a,

i vanjski oblik stana često može prevariti. Zbog toga treb a ovdje,
k ao i kod nošnje, p ro m atrati historijski razvoj na konstrukciji. Na
žalost je sa toga stanovišta izvršeno samo vrlo m alo istraživanja.
Većina studija o stanovim a stariji su radovi, koji ne polaze samo od
toga da je m aterijal porijeklom vezan za mjesto, već i način g ra d
nje. Da bismo ubuduće izbjegli nesporazum , korisno je upozoriti da
će se ovdje oznaka »koliba« isključivo upo treb ljav ati za stan u
kom e krov i zidovi tvore cjelinu, dok su kod »kuće« zidovi i krov
odijeljeni. »Šatori« mogu im ati oblik kolibe ili kuće. Za n jih je
karakteristično, da se m aterijal, kojim su pokriveni, može odstra
n iti i ponijeti sa sobom. Oni su zbog toga vrlo pogodni za selenja.
Od n ajstarijeg vrem ena možemo slijediti dvije linije razvoja.
•N ijednu od n jih ne sm ijemo unaprijed sm atrati prvobitnom . One
se nekiput u k rštav a ju i daju čudnovate m iješane oblike; no sve
u svemu, one su jasno odijeljene. Radi se o okruglom i četvoro-
uglastom tipu stana. Ako je posljednji tokom vrem ena pobijedio,
to se sigurno nije desilo zbog toga što bi on sam po sebi bio
m lađi, već zato što se pokazao svrsishodnijim . U oba slučaja po
lazna tačka razvoja bio je jednostavni vjetrobran, koji je u p ra
vilu jedini stan samo najnižih naroda. Ali se često na mnogo vi
šem stu p n ju k u ltu re još održao kao povrem ena zaštita na puto
vanjim a i lovu.
Sam o m ali broj ljudi, kao što su Indijanci P aju te i Paviotso,
koji u m alenim hordam a lu taju kroz puste stepe A rtem isia bazena
Slanog jezera, p o stavljaju tako m ale zahtjeve na ono što m i n a
zivamo domom. Njihov je život sirom ašno životarenje sakupljača,
i osniva se isključivo na nalaženju divljih biljaka i sitnih divljači,
a stan im je samo polukrug od g ran ja i grm lja. Takvi jednostavni
štitnici od v jetra jav ljaju se i kod nekih Bušmana. No nisu bili
mnogo bolji ni oni otvoreni štitnici pokriveni krznom, koji su
plem enu Ona služili kao jedina zaštita od v je tra i snježnih oluja
O gnjene Zemlje. Jesu li — usput rečeno — i ostaci koliba »u
obliku potkove« evropskog kam enog doba u vezi s takvim tipo
vima? Potpuno zatvorena kupolasta koliba također je p ra sta ri
oblik i lako možemo zam isliti da se razvila iz poluokruglog štit
nika. Čovjek se mogao zadovoljiti i tim e što je u zem lju u okrug
u tak n u o palm ino lišće i gore ga svezao; uz to su se mogle u p o trijeb iti
tanke savitljive grane, kojih se krajevi na suprotnim stran am a
svinu prem a zemlji. K upolasta koliba pokrivena lišćem, slamom
i si., tipičan je stan čitavog niza nerazvijenih plem ena u n ajra -
zličitijim krajevim a zemlje: P igm eja (si. 152), A ustralaca i Tas-
m anaca, dom orodaca Ognjene Zem lje i još nekih n ajp rim itiv n ijih
plem ena Južne Am erike. Nađemo li taj oblik iznim no i kod n a
N O ŠN JA , ST A N I S A O B R A Ć A J
211
roda koji se više ne nalaze na najnižem stu p n ju kulture, onda se

uvijek rad i samo o zaista zabačenim pojasevim a, tako u južnoj
Africi, u nekim dijelovim a Sudana, na nekim otočićima kod Nove
Gvineje, zatim u Sjevernoj Am erici, u pojasu koji se proteže od
južne K alifom ije, sve do Velikih jezera, tj. u vijek n a onim m je
stim a gdje možemo očekivati da ćemo naći ostatke prošlosti. Kod
H o tten to tta i nekih S jevernih Indijanaca, jav lja se kupolasta koliba
kao šator s pokrivačem od hasure, drvene kore ili krzna. Slični
su šatori u starom vijeku vjerojatno b ili rašireni m eđu nekim
nom adskim plem enim a sjeverne A frike i zapadne Azije. Tako se
došlo na to da je n a jsta rije židovsko svetište bilo kupolasti šator
ili kupolasta koliba. Od p rim itivne kupolaste kolibe vjerojatno se
razvila ju rta ili k ibitka pokrivena pustom kod m ongolskih i tu r
skih nom ada, čije su rešetkaste stijene uređene tako, da se mogu
skupiti i prebaciti devam a na leđa. Na žalost ne poznajem o oblike
skitskih i sarm atskih pustenih šatora, o kojim a pričaju autori
starog vijeka, kako su bili podizani i prenošeni velikim kolim a
s volovskom zapregom. N aročiti oblik kupolaste kolibe razvio se
kod Eskima. N jihova snježna kućica u stv ari je samo kupolasta
koliba, koja se prilagodila prilikam a na obali Ledenog mora. Da
je to shvaćanje tačno može se zaključiti po tome, što snježna koli
ba plem ena u centralnoj A ljaski im a u u n u trašn jo sti kostur od
g ranja; no inače ona se podiže isključivo od snježnih blokova,
koji se polažu jedni n a druge u sve užim i sve više prem a u n u
tra nagnutim krugovim a, sve dok savršeno ne zatvore svod. V r
sta su čudne paralele sa snježnim kolibam a zakloni u obliku
tornjeva od pobranog kam enja, slični košnicam a — nuraghi sar-
dijskog brončanog doba i silne m ikenske kupolaste grobnice.
Uostalom, p rave kam ene kupolaste kolibe nisu sasvim nepoznate,
na p rim jer u P o rtu galu i na K anarskim otocim a10.
Q ruga v rsta prim itivne okrugle kolibe jest čunjasta koliba. Za
n jen je oblik, vjerojatno, često bila odlučna v rsta m aterijala. Ako
p ri ruci nem a sav itljivih grana m orat ćemo se zadovoljiti nesa-
vitljivim , a u tome slučaju oblik čunja dolazi sam po sebi. Č unja-
stu kolibu nalazim o u isto tako nerazvijenim prilikam a kao i ku-
polastu, na p rim jer u Tasm aniji, Ognjenoj Zem lji i kod N egrita
n a poluotoku M alaki. A li iz m nogih razloga ona nije toliko raši
rena, kako bismo mogli očekivati. N asuprot tome, kao šator p re
kriven kožom, drvenom korom ili, u rjeđim slučajevim a, hasu-
rom, jav lja se u većem dijelu sjevernog crnogoričnog područja,
također kod n ekih Eskim a i u p re riji (si. 153). Kao više-m anje
p riv rem en i zaklon nalazim o je, nadalje, kod Mongola i K alm ika
10 N a n a š im o to cim a i d ije lu I s tr e p o s to je i d a n a s slič n e k a m e n e p a s tir s k e
g ra đ e v in e , k o je n o se ra z lič ite n a z iv e : b u n je , če m e ri, tr im i, k a ž u n i. (Op. D. R ih tm a n .)
centralne Azije, pa čak i u nekim zabitnim m jestim a B alkanskog

poluotoka. Čini se da se u polarnim ’ krajevim a čunjasti šato r
rasprostranio prilično kasno i to u vezi s kulturom k rp alja; je r
tam ošnje glavno zanim anje: lov na sobove i sjeverne jelene, traži
stan koji se lako može prem ještati. Na nekim m jestim a S jeverne
A m erike čini se da je čunjasti šator potisnuo m lađe i razvijenije
oblike — poučan prim jer za to da i etnologija im a svoje p a ra
dokse.
K uća s čunjastim krovom i zasebnim zidovim a u stv ari je u sa
vršena čunjasta koliba. Vrlo često zidovi su prem azani glinom,
i to je upravo dovelo do odjeljivanja zidova od krova: nam az
gline treb a da štiti od kiše, koja se slijeva niz izbočeno n ad stre-
šje. Nema mnogo oblika stanova koji su toliko rašireni, koji se
jav ljaju pod tako različitim vanjskim uvjetim a i u tako različitim
k u ltu rn im sredinam a, kao upravo ta kuća s čunjastim krovom .
Danas je, nem a dvojbe, najčešće nalazimo kod poluratara. Vrlo
je rasp ro tran jen a u južnoj i istočnoj A frici i S udanu (si. 154), na
nekim m jestim a Indonezije i M elanezije — uglavnom na Novoj
G vineji i Novoj K aledoniji —■i u Americi, gdje je nalazim o u raz
ličitim oblicim a na M issouriju, na jugoistoku S jedinjenih D ržava
i kod nekih plem ena u području Amazone. Kod nekih lovačkih
plem ena sjeveroistočne Azije i britanske K olum bije stan je napola
u k opan u zem lju (ulazi se kroz otvor za dim, koji se nalazi na
krovu), ali inače taj stan im a mnogo zajedničkih crta s običnom
kućom čunjasta krova, tako da opravdano ne možemo sum njati
u njihovu povezanost. Isto vrijedi i za zemljom prekrivenu
eskim sku kuću s gredam a od kitovih čeljusti i rebara, koja je
podzidana niskim kam enim zidom. Nebeski hram u P eipingu
(Pekingu) također je v rsta kuće s čunjastim krovom. U velikim
dijelovim a Evrope u m lađe kam eno i brončano doba kuća s ču
njastim krovom očito je bila uobičajeni oblik stana. Kao pom oćna
zgrada i kao zgrada, koja služi kultu ona se još dugo vrem ena
održala — n a p rim jer Vestin h ra n u Rimu, a čak je i danas m o
žemo naći u zabačenim predjelim a Španjolske i Italije.
Č etvorouglasti stanovi počinju vrem enski isto tako rano i u isto
tako prim itivnim prilikam a kao i okrugli. I ovdje je štitn ik od
v jetra p rv i tip, neka v rsta krovića od granja, lišća, trav e i si., koji
se oslanja na dva stupa. Neki A ustralci, Vedda, N egrito i razna
nerazvijena plem ena skupine Žes Južne A m erike ne znaju za d ru
gu v rstu doma, već im aju samo taj jednostavni štitnik. A A tapaski
u K anadi često se i u najoštrijoj zimi zadovoljavaju vjetrobranom ,
p red kojim za zimskih noći tin ja vatra. Č udnovati šator od krzna,
koji na ljetnim putovanjim a u p o treb ljav aju G ronlanđani i neki
d ru g i Eskim i, nije ništa drugo do usavršen štitnik od v jetra. I u
213
tom slučaju šatorski pokrivač sa svih stran a zatvara drvenu kon

stru k ciju i tim e onem ogućava prolaz zraku. Ali može se poći i
drugim putem . Na surovim visoravnim a sjeverozapadnih S jedi
n jenih Država Indijanci podižu dva dugačka štitnika jedan n a
suprot drugom e i to tako, da gore ostane samo uska pukotina.
Ovdje, drugim riječim a, im am o jasan prijelaz do prave kolibe sa
sljem enom , kakvu nalazim o u K alif orni j i i na nekim m jestim a
u području Amazone. N aravno tu E rland N ordenskiold sm atra —
da li s pravom , drugo je p itan je — da je većina koliba četvoro-
uglasta tlocrta im itacija m isionarskih zgrada i baraka. Iznim no
ćemo naći kolibu sa zabatom i u drugim krajevim a zem lje npr.
u području rijeke A m ur i kod nekih plem ena u Kongu.
P rav u prav o k u tn u kuću dobivam o kad se koliba sa sljem enom
oprem i zidovima, dakle na pu tu razvoja koji je p aralelan s razvo
jem kuće čunjasta krova. S tan svih viših oblika k u ltu re Starog i
Novog svijeta izgrađen je od kam ena. Ali ne m an jk aju ni jedno
stavniji oblici. U sjevernoj A frici i zapadnoj Aziji još i danas
sirom ašni seljaci ponegdje grade kuće od trske, palm ina lišća i
rogožina, sa ili bez nam aza od gline, a to nam je poznato već i iz
n ajstarijeg p rethistorijskog vrem ena M ezopotamije. U Kongu i n a
Gvinejskoj obali zidove pletu od granja, a rjeđe se upotrebljavaju
kom adi kore. Da je taj tip kuće prvotno uveden u A friku iz Azije,
mogli bismo možda zaključiti po tome, što se istovrem eno javlja
u okolici Zambezi ja, oko velikih istočnih ulaznih v ra ta u E kva
torijaln u A friku. Izvan prav ih k u ltu rn ih zem alja nalazim o p ra
vokutne kuće u Indoneziji i velikim dijelovim a Oceanije (si. 155).
One su tam o često vrlo usavršene, skladnih lin ija i s bogatim
ukrasim a. U Oceaniji su se zidovi uglavnom gradili od hasure,
ako se nije željelo da stran e ostanu otvorene svježim m orskim
lahorim a. Kuće su mogle biti, npr. na T ahitiju, dugačke 20, pa
i 50 m etara. Na nekim m jestim a Oceanije i Indonezije zidovi su
od greda koje su ili položene, ili stoje okom ito i počivaju na te
m eljnoj gredi, tako da podsjećaju na m aloazijske i evropske
b rv n are i kuće građene na kanate, kojim a su sigurno i srodne.
Isto vrijedi i za kuće od grubo tesanih dasaka n a rijeci A m ur i
n a sjeverozapadnoj obali A m erike. Moguće je da se zajednički
izvor m ora p o tražiti u Indiji i da su kuće od dasaka ovdje, kao
i drugdje, gdje se jav ljaju raštrkano, bile potisnute kasnijom
kam enom arhitekturom . Za ovu su karak terističn i pravi svodovi,
koje nalazimo već u sum erskim kraljevskim grobnicam a kod
Ura, i p rav e kupole, koje prvotno p rip ad aju rim skoj arh ite k
tu ri11. I jedni i drugi nedostaju u Americi. 1
11 P r ije sp o m e n u ti k u p o la s ti g ro b o v i i k a m e n e k o lib e tv o re ta k o z v a n e »lažne«
sv o d o v e ; o n i su iz g ra đ e n i od k a m e n ja , k o je se sla že p re m a g o re ta k o d a sv a k i
g o rn ji iz v iru je iz n a d d o n je g k a m e n a . P ra v i sv o d o v i p ra v e se od r a d ija ln o po
s ta v lje n o g k a m e n ja .
Vrlo srodan pravokutnoj kući je crni nom adski šator, koji se

danas jav lja u pustinjskom i stepskom pojasu duž južne obale
Sredozem nog m ora i dalje, preko A rabije i S irije sve do Iran a,
te ga, nakon prekida u T uranu ponovo nalazim o u Tibetu. C. G.
F eilberg je nedavno dokazao da je taj šator vjerojatno nastao
kod indoevropskih nom ada, od kojih su ga Tibetanci i Sem iti već
vrlo rano preuzeli. U sjevernoj se Africi ukorijenio tek s use
ljavanjem A rapa, a v rsta njegovog prim itivnog preteče je kožnati
šator Tuarega. Ako ga danas više nem a u Turanu, razlog je tome,
što ga je potisnula tu rsk a kibitka.
Razum ljivo je, samo po sebi, da o nekim tipovim a konstrukcija
ovdje nismo govorili. Mogli smo samo o crtati glavne lin ije i to,
uglavnom , one n ajranije. Treba još spom enuti da izm eđu o k ru
glih i p ravokutnih oblika postoji mnogo m eđutipova: duguljasto-
ovalni u Oceaniji i području Amazone, k v ad ratn i s krovom u
obliku piram ide u A frici i Sibiru, s bačvastim svodom na nekim
m jestim a zapadne Azije i sjeverne A frike, gdje su, čini se, pod
im enom mapalia, p rije uvođenja crnog šatora krajem starog v ije
ka, bili n ajvažniji stanovi nom ada, zatim na istoku S jedinjenih
D ržava i na obali B razilije, gdje je ih bilo dugačkih i po sto tin u
m etara itd. Bilo bi pogrešno kad bismo te oblike sm atrali p re-
laznim oblicima u povijesno-razvojnom sm islu; oni nisu dokaz
za to, da se okrugla koliba odjednom p retv o rila u pravokutnu.
P rav o je objašnjenje, da su to križani oblici, a to dokazuje i
činjenica što se oni, uglavnom , jav ljaju u graničnim zonam a
izm eđu dva glavna tipa.
U prethodnom pregledu ispuštene su još dvije naročite v rste
stanova: zem unice i sojenice. One nisu nam jerno spom enute, je r
okolnost, da su više ili m anje ukopane u zem lju, ili uzdignute
n ad njom , sam a po sebi može biti povezana s najrazličitijim kon
strukcijam a. Geografsko prilagođavanje hladnoći, odnosno m o
čvarnom tlu, n ek ip u t sjedinjeno s težnjom za obranom , dalo je,
vjerojatno, tome razvoju prv i poriv. No to, naravno, ne isk lju
čuje mogućnost, da su se obje vrste stanova kasnije mogle p ro
širiti i u krajev im a gdje se prvotna svrha zaboravila. U sjev er
nom polarnom području, pa čak i daleko izvan njega, neki su
stanovi djelom ično ukopani u zem lju i to očito zbog toga, da bi
bolje zadržali toplinu. Slično je i na Novom Zelandu, gdje je
zračna tropska kuća Polinežana zbog hladnije klim e m orala p re
trp je ti niz preinaka. Vrlo je čudnovat oblik afričke tem be u p re
djelu istočno od jezera Tanganjike. To je četvorouglasta kuća
plosnata krova sa zidovim a prem azanim glinom, koja je ponekad
ne samo sasvim ukopana u zemlju, tako da je krov u istoj razini
S njom , već im a osim toga tajn e hodnike i podzem na skloništa.
N O Š N JA , ST A N I SA O B R A Ć A J 215
To podsjeća na opis stanovitih drevnih kuća u Maloj Aziji, a

možda je u vezi i sa spiljskim stanovim a u južnom Tunisu. Kako
je već p rije spom enuto, nije lako povući granicu izm eđu spiljskih
stanova i zemunica.
S trah pred napadom uvjetovao je da se tu i tam o u Africi, na
Novoj G vineji i n a nekim drugim m jestim a čitav stan gradio na
nekoj platform i u krošnjam a drveća. I neke sojenice nisu ništa
drugo do obične zgrade, samo su sagrađene na nekoj platform i. Ali
u drugim slučajevim a stupovi nosači sastavni su dio u konstrukciji
kuće. P rije svega u m očvarnim područjim a, a ponekad i u brdo
vitim krajevim a, svrsishodno je ako se stan izdigne n ad zemlju.
Danas su glavna područja sojenica, koja nigdje u svijetu nem aju
prem ca, S tražnja Indija i Indonezija. O datle se rasprostiru mnogi
izdanci preko velikih dijelova Oceanije (si. 156), n a sjever preko
Jap an a i K am čatke do sjeverozapadne A m erike, a u zapadnom
sm jeru kroz H im alaju, T uran i Kavkaz. Sojenice u A lpam a i u
sjevernoj Italiji spadaju u najljepše spom enike m lađeg kamenog
i brončanog doba. Jesu li raštrk an e pojave sojenica u oblasti Kon
ga i na sjeverozapadu Južne A m erike historijski povezane s d ru
gim područjim a sojenica, moglo bi se odgovoriti tek nakon d etalj
nijih istraživanja.
U stan u se, kako smo rekli, čuva v atra i istovrem eno se u

njem u spava. Te dvije nam jene obilježavaju u ređ en je stana svih
p rim itiv n ih naroda. O gnjište je često posvećeno središte doma.
V atra p red stav lja toplinu i sigurnost. Ako je čovjek prisiljen da
se kreće izvan svjetlosnog kruga vatre, gdje vladaju divlje živo
tin je i zli duhovi, on sebi pomaže žarom ili bakljom . S vjetiljka je
pretežno sjeverni elem ent k ulture, ali je zato p ra sta ra i u svakom
slučaju u zapadnoj E vropi poznata je već u posljednjem razdo
b lju ledenog doba, a u Danskoj od doba k u ltu re Ertobelle. Još
i danas na b ritanskim otocima na A tlantiku, u A lpam a i u sje
vernoj Norveškoj, na obim stran a m a sjevernog Tihog oceana i kod
Eskim a u p o treb ljav aju vrlo jednostavne svjetiljke s ribljim uljem ,
koje se sastoje od prirodno izdubljenog kam ena ili velike školjke.
Kod Eskim a sv jetiljk a je čak prošla i naročiti razvoj, kojim se
nastojalo što je više moguće p ro širiti stijenj i pojačati plam en.
Ta svjetiljk a koja gori s pomoću sala (si. 19) učinila je Eskim e
neovisnim a od šum e i tim e im om ogućila da se up u te onamo, gdje
n ijedan drugi narod ne bi mogao izdržati. To što u unutrašnjosti
čitavog Sibira i K anade nem a prim itivnih svjetiljaka dolazi, vje
rojatno, otuda što ih je nestalo za vrijem e p ro d ira n ja k u ltu re
k rpalja, je r je ta k u ltu ra očito zapostavila ribarstvo — preduvjet
za stv aran je tekućeg goriva — u korist lova, a istovrem eno sta

novništvo učinila pokretnijim . Oba su ta razloga u velikoj m jeri
djelovala p rotiv upotrebe svjetiljaka. M eđutim, južnije, u višim
oblicima kulture, svjetiljka se uspjela održati. K lasični tip sa k lju
nom u kojem stoji stijenj n ije poznat samo u području S redo
zemnog m ora (odakle je dospio sve do Sudana), nego i u čitavoj
južnoj Aziji (si. 157) sve do otočja P alau u M ikroneziji.
Ležaj je prvotno samo zemlja, na koju se stavlja krzno ili ha-
sura. Ipak, ne treb a tražiti naročito visoke stupnjeve k u ltu re pa
da već nađem o posebne ležajeve. U sjevernim je predjelim a svuda
uobičajen ležaj u obliku platform e od zemlje, dasaka ili snijega.
N ajviši razvoj dostiže kao sjevernokineski k ’ang, koji je građen
od opeka i s vodovim a za grijanje. K revet je ju žn iji oblik ležaja.
U zem ljam a Sredozem lja poznaju ga već u prethistorijsko doba, a
danas ga nalazim o u centralnoj Africi, centralnoj i južnoj Aziji
(uračunavši južnu Kinu), n a više m jesta S jeverne A m erike i na
zapadu Južne Am erike. U području Amazone krevet zam jenjuje
viseća ležaljka. No ona je u P eru u i K olum biji služila i kao neka
v rsta nosiljke za otm jene osobe. P ortugalci su viseću ležaljku
donijeli na G vinejsku obalu. Na nekim m jestim a podglavci su
(si. 159) neophodan dio ležaja, kao na p rim jer u velikim d ijelo
vim a A frike gdje su bili poznati već u starom Egiptu. Podglavci
su isto tako uobičajeni u istočnoj Aziji, u pojedinim dijelovim a
Indonezije i n a brojnim otočnim skupinam a Oceanije, dok ih u
Am erici nem a, je r su njeni prastanovnici rijetko kada u tolikoj
m jeri njegovali frizure kao neki narodi Starog svijeta. Ipak, m o
guće je da su niski stolčići, koje nalazim o na obim polutkam a, u
stv ari usko povezani s podglavkom . U Kongu je poznata neka
v rsta prim itivnog preteče stolice; ali inače čini se da su prave
stolice n astale u području oko Sredozem nog m ora; u K inu su, vje
rojatno, dospjele tek u drugom stoljeću n. e. i to sa zapada.
S tan n ije samo izraz običaja i navika nekog naroda, već i n je
gove tehničke sprem nosti. On nije samo zajedničko boravište
jedne obitelji već su u nekim slučajevim a i različite obitelji sm je
stile dom u istoj kući. Selački su G ronlanđani nekada stan sm a
trali zajedničkim posjedom i to bijaše posljedica potpuno dosljed
na toka m isli: obitelji, koje su s prestankom lje tn jih putovanja
i života u šatoru ujesen selile u zim sku kuću, im ale su pravo da
je u p o treb ljav aju tako dugo, dok su u njoj stanovale. Na G ron-
landu je broj kućanstava u istoj kući rijetko prelazio više od pet
do deset; ali na drugim m jestim a mogli su se naći još p ro stra n iji
stanovi. U »dugačkoj kući« Irokeza moglo se sm jestiti do d v a
deset obitelji. Isto su tako velike kuće D ajaka na Borneu. Neki
Crnci idu suprotnim putem : k raljevi i drugi dostojanstvenici, koji
SI. 137. Papuanci sa »strašnim« ukrasom nosa, rijeka Digni, Nova Gvineja
(fotografija A. Krarup Nielsen).
SI. 138. Pernati ukrasi s istočne obale Južne Amerike. Sva tri komada potječu
iz X V II st. Danski Nacionalni muzej posjeduje jedinstvenu zbirku takva starog
nakita (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 139. Pernati ogrtač Indijanaca Tupinamba, istočni Brazil, X V II st.
SI. 140. Kineske ženske cipele (Nacionalni muzej, Kopenhagen).

SI. 141. Ukras glave Indijanaca Galibi (lijevo) i Mundurucu (desno). Tropska
Južna Amerika klasična je zemlja pernatih ukrasa (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 142. Žene s nakitom za usne, Massa kod Charija, Sudan (prema Les colonies
frangaises).
SI. 143. Glineni pečatu jaci, služe za
otiskivanje šarenih uzoraka na kozu, do
lina Cauca, Kolumbija (Nacionalni mu
zej, Kopenhagen).
SI. 144. Veliki kip, predstavlja Te-Ava-
mutua, Novi Zeland. Linije na licu opo
našaju tatauiranje (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 145. Umjetno izobličena lubanja: lijevo iz Patagonije, desno iz Perua

SI. 148. Selo Hili Mondregeraja na otoku Niasu. U pozadini stara poglavičina
kuća. Svi njeni ukrašeni dijelovi nalaze se danas u danskom Nacionalnom
muzeju (fotografija Ho Teng Lien).
SI. 149. Obredna kuća na poljani gdje se održavaju svečanosti, Medina, sje
verna Nova Irska. Kuća se, zajedno s rezbarijama na kojima su prikazani
mrtvaci, duhovi i prizori iz mitova, nalazi u Baselu, Museum fiir Volker-
kunde (fotografija F. Speiser).
SI. 150. Hram ugrađen u stijenu iz V II st., Mahavallipuram, Indija.
SI. 151. Dio utvrde Ollantaytambo u dolini Urubam , koju su sagradili Inka.
Dimenzije lijevog bloka su 4 X 2 , 1 2 m (po W. Lehmannu).
217
se odaju radostim a m nogoženstva, plaćaju to tim e da svakoj

pojedinoj supruzi iz svog harem a grade kolibu. U nekim k ra je
vim a zem lje nalazim o u selim a naročite zgrade gdje se m uškarci
mogu skloniti da budu u m iru od svojih žena. Ondje vrše sva
kodnevne poslove, ondje noće m ladići i putnici nam jernici, ondje
se ob av ljaju religiozne cerem onije itd. K asnije ćemo se u vezi
s jednom drugom tem om v ra titi tim »m uškaračkim kućama«, p re
tečam a klubova (usp. str. 264 i si.).
Nešto tako značajno kao što je stan, u kom e se odvija velik
dio života, podvrgnuto je, naravno, i m nogim religioznim obzi
rim a. Neki Eskim iz plem ena A ivilik naučio m e čitavom nizu
zam ršenih p rav ila za gradnju snježnih koliba, kojih se čovjek
m ora p rid ržav ati ukoliko želi osigurati da m u djeca budu spo
sobnija od one drugih ljudi. Ipak to nije ništa, u usporedbi s
onim čega se, na p rim jer, m oraju pridržavati P apuanci Kivai na
Novoj G vineji: oni čitavu zgradu p ro m atra ju kao sliku divovskog
divljeg vepra; zbog toga njegove šape treba zakopati ispod u g a
onih stupova, donju čeljust ispod v ratiju , lu b an ju objesiti na
zabat, a kralježnicu staviti na sljem ensku gredu. Osim toga ispod
različitih stupova v alja zakopati razne vrste čarobnih sredstava
— ali ni to još nije dovoljno — svaki p u t kad započinju graditi
neki novi dio kuće treb a da ubiju po jednog čovjeka iz nekog
drugog sela. D rugdje se zadovoljavaju tim e što ubiju jednog do
dva roba, a ta v rsta žrtvovanja nije bila rasp ro stran jen a samo u
Oceaniji, već i u nekim drugim dijelovim a zemlje, izm eđu osta
log i u Evropi. Prinose se i druge žrtve da bi se budućem domu
osigurala blagonaklonost viših sila. Nema tom e davno da su u
K oruškoj pod štalu zakapali m alene figure stoke (si. 158) — očito
sjećanje na običaj žrtvovanja u prošlosti.
PROMET
ŽIVOT je k retanje. U životu k u ltu re to se k retan je izražava

kao prom et, kao veza izm eđu čovjeka s čovjekom i naroda s
narodom. P rom et velikim dijelom u v jetu je napredak i propada
nje kulture, a prom jene u prom etnim m ogućnostim a djeluju, kao
što smo već vidjeli, na duboke preokrete u razdiobi naroda i u
čitavoj slici k u ltu re. Naša sveobuhvatna k u ltu ra osniva se na
opskrbi sirovinam a iz svih k rajev a zemlje. G lavna nam je p ro
m etna i politička stran a saobraćaja — ta već je i n ajstarije veliko
carstvo na svijetu, perzijsko, bilo održavano s pomoću saobraćaja
— izvanredno u ređ enje jahaće pošte, koja je velikom k ra lju re

dovito donosila vijesti iz n aju d aljen ijih rubova zemlje. M eđutim
pod takvim okolnostim a neposredna vrijednost p rom eta za poje
dinca prilično je ograničena. D rukčije je kod prim itiv n ih naroda.
Za n jih je prom et sastavni dio načina naseljavanja i zbog toga
u najužem smislu sastavni dio čitavog načina života društva.
O pstanak Eskim a od rođenja do sm rti sastoji se od neprekidnog
niza p olarnih ekspedicija, a slično je i kod svih lovačkih naroda. I
nom adim a je potrebno stalno selenje, a čak su i p o lu rata ri p ri
siljeni da u određenim razm acim a m ijen jaju m jesto stanovanja.
U većini k rajev a na kopnu čovjek se može služiti s beskrajno
m alo p rom etnih sredstava. O. T. Mason tačno je izjavio da se s
pravom u ta sredstva mogu u b ro jiti i cipele. K arakteristično je
također da kod m nogih p rim itivnih naroda sandale služe p rije
svega na putovanju. G radnja cesta nije poznata, već samo čvrsto
u tab an i puteljci. K u ltu rn i narodi, u prvom redu velike osvajačke
nacije poput R im ljana i Inka, n a jsta riji su inženjeri. Samo ondje,
gdje rijeke i uske provalije presijecaju put, nalazim o kod nekih
p rim itiv n ih naroda i jednostavne mostove: srušeno deblo, neko
liko nap etih lijana i dosta često prave viseće m ostove od povi
ju ša i granja.
Već je p rije spom enuto da se čak i tako jednostavne pojave,
kao što su v rsta i način tran sp o rta tereta, m ijen jaju od naroda
do naro d a (usp. str. 76). Ipak još ne postoji sažeta stu d ija o tome,
i bilo bi prilično nesvrsishodno kad bismo naveli pojedine p ri
m jere za rasp ro stranjenje različitih m etoda. N aravno, nem a sum
nje da su s tim e vezani zanim ljivi problem i. Kako se na p rim jer
može objasniti da nošenje brem ena pomoću obram enice, koje je
uobičajeno svuda u istočnoj Aziji i Polineziji i koje opet n ala
zimo u M eksiku i Panam i, inače nije poznato u Am erici?
U hladnim predjelim a, tj. u mnogim planinskim k rajev im a i
u sjevernom crnogoričnom pojasu, gdje svake zime m jesece i m je
sece zem lju pokriva m ekan snijeg, dubok do koljena, veliki dio
godine prom et bez naročitih prom etnih sredstava bio bi nem o
guć. K ad je čovjek prvi p u t zaposjeo ta područja, bio je zacijelo
upućen na najbližu okolinu nastam be i to tako dugo dok je
zem lju pokrivao snijeg. Zbog toga su naselja bila građ en a oko
jezera i rijeka, gdje je ribolov ispod leda mogao p rib av iti p o treb
nu hranu. S izum om k rp a lja tam o se potpuno prom ijenio zimski
život, je r su one omogućile razb ijan je okova, koji su čovjeka
vezali za određeno m jesto za vrijem e hladnog godišnjeg doba. K r-
p lje su, vjerojatno, daljn ji razvojni oblik sandala, što bi obja
snilo činjenicu da je mokasin, koji je po rasprostranjenosti usko
povezan s njim a, sačuvao prvotni kroj čarape. V jerojatno je južni
N O ŠN JA , STA N I SA O B R A Ć A J
219
ili jugoistočni S ibir p ra v a dom ovina krpalja. N ajjednostavniji

oblik — tem elj i k rpljam a u obliku okvira kao i skijam a i koji
oboje sjedinjuje u sebi — jednostavna je ploča od d rv eta ili kore,
koja se veže pod nogu. T akav vrlo starinski tip nalazim o još i
danas raštrkano kod pojedinih Indijanaca S jeverne Am erike. Ali
od tog početka nadalje razvojne se linije rastav ljaju . N ajjedno
stavnije k rp lje u obliku okvira prodiru preko rubova polarnog
područja: nalazim o ih u Alpam a, u S kandinaviji, na K avkazu, u
sjevernom Japanu, na zapadnim visoravnim a S jeverne Am erike,
u K aliforniji i L abradoru. One se sastoje od okruglog ili ovalnog
drvenog okvira s nekoliko prečaka ili s napetim rem enjem od
kože ili trake. No u A m erici ti su n a jsta riji oblici na većini m je
sta prošli naročit razvoj, p a je tako nastao čitav niz vrlo speci
jaliziran ih tipova s finom i pravilnom m režom i s razlikom za
lijevu i desnu nogu itd. (si. 160). Plem ena A tapaska u području
rijeke Yukona i M ackenzie prevazilaze ostale u proizvodnji svr-
sishodnih oblika, koji su tačno prilagođeni m jesnim prilikam a.
U Starom sv ijetu k rp lje nikada nisu n i približno dosegle tako
visoki razvoj, v jero jatno zbog toga što je prevladao drugi razvojni
niz — skije. N jihova su polazna tačka iste jednostavne pločaste
krplje. To, što su skije u Aziji i Evropi mogle posve zakočiti
razvoj k rp a lja u obliku okvira, treb a vjerojatno pripisati okol
nosti što one om ogućavaju bržu vožnju uz m anji napor. Na ski
jam a se može kliziti i stojeći voziti niz brijeg, dok se pravim
k rp ljam a tegobno probija kroz snijeg. U A ziji postoje k ratk e i
široke skije, često presvučene krznom na donjoj stran i — osta
tak sandale? — i s jednostavnim učvršćenjem vezova koji se
provlače kroz dvije okom ite rupe. Skija iz švedskog kam enog
doba bko 2000 godina p rije n. e. p rip ad a istom tipu. No već u to
vrijem e u Švedskoj je postojao i jedan razvijeniji oblik, kod ko
jeg je s obje stran e noge bila povišena letvica s vodoravnim
rupam a za vezove. U brončano doba uske postrane letve nado
m ještene su podlogom za nogu koja je bila dovoljno visoka, da
se rupa mogla načiniti sasvim ispod noge. Time je stvoren mo
derni skandinavski oblik kojem pripada i laponski (si. 163).
Ali nije dovoljno da čovjek sam a sebe preveze preko leda; isto
je tako potrebno da sa sobom uzm ogne prevesti i svoju opremu.
Saonice su, u stvari, još starije od krpalja. A ko je potrebno, čo
vjek će se, naravno, zadovoljiti i najjednostavnijim sredstvi
ma. Još se i danas događa da Eskimi, Laponci i drugi sjeverni
narodi u m ataju meso ubijene divljači u njeno krzno i plijen tako
vuku kući. No čovjek može iskoristiti i nekoliko svezanih grana.
Nema tome davno da se na Jiitlan d u tako transportiralo brašno, a
antički autor S trabo spom inje slične »krznene saonice« sa K av
kaza. V jerojatno se prigodice u tu svrhu upotrebljavalo i odgo

varajuće deblo sa kojeg su skinute grane, pa se tu i pojavila
m ogućnost za d aljn ji razvoj. Dok su krpi je slijedile dvije razli
čite linije, kod saonica postoje ništa m anje nego tri p u ta k n a
pretku, a deblo je bilo zajedničko ishodište; razvoj je kretao u
sva tri sm jera.
Prvo, deblo se može izdupsti kao korito, oblik koji poznaju ne
samo Laponci i pojedini sibirski narodi, već i skandinavski, finski
i ugarski seljaci, koji se njim e služe za prevoženje gnojiva na
polja. K ad se stran e saonica povise daskam a, n astaju saonice u
obliku čamca, čiji je najpoznatiji predstavnik laponski pulk (si.
161). Nalazi iz prethistorijskog doba pokazuju da su ga poznavali
Skanđinavci i Finci; u njih ga nalazim o čak u brončanom i m la
đem kam enom dobu. Dok su saonice u obliku korita i čamca u
potpunosti tekovina Starog svijeta, drugi je razvojni niz, ug lav
nom, am erički. Um jesto da se deblo izdube, ono se oblikuje u
dasku. Takve saonice nalazim o u Tunguza na N arym u. U savr
šeni i svrsishodniji oblik je dobro poznati toboggan (si. 162), koji
je p raktički rasp ro stranjen u čitavom kanadskom šum skom po
jasu. On se sastoji od dvije do tri tanke daske, koje su vezane
jed n a uz drugu na rubovim a, straga odrezane ravno, a naprijed
svinute u skladnom prem a gore luku, da se ne bi ukapale u sni
jeg. Treći razvojni niz također počinje od debla; no u ovom se slu
čaju deblo ni ne dube, niti oblikuje kao daska, već se obradi u obli
ku prim itivnog plaza. Im a m jesta u Švedskoj, Finskoj i Danskoj
gdje se jedan takav plaz, po izgledu najsličniji nezgrapnoj skiji, još
uvijek upotreb ljav a ili se još do nedavno upotrebljavao za tra n
sport buradi s vodom, plugova i si. N ajjednostavnije saonice na
plazovim a, koje poznajemo, u osnovi nisu ništa drugo nego dva
tak v a pojedinačna plaza, povezana prečkam a (si. 166). U takvom
ih obliku nalazimo kod Eskim a i u zapadnoj Evropi, od S kandi
navije do Pirinejskog poluotoka; ali osim toga jav lja ju se tu i
tam o na m jestim a gdje uopće ne bismo očekivali da ćemo naći
bilo kakve saonice: u Egiptu i A siriji služile su u starom vijeku
za tran sp o rt golem ih kipova, u Assam u za prijenos velikih kam e
nih blokova, pri podizanju m egalitskih spom enika; i u T urkestanu
i K ini također poznaju jednostavne oblike saonica na plazovim a.
U sredini izm eđu njihovog zapadnog i istočnog područja, tj. u
cijeloj sjevernoj Aziji i istočnoj, sjevernoj i srednjoj Evropi,
nalazim o naprotiv savršeniji tip, kojeg je gornji dio položen ili
povišen nad plazovim a s pomoću stupića ili svinutih prečaka (si.
167). Na taj je način te re t uzdignut nad snijegom ili poplavlje
nom tundrom . I ta je v rsta saonica stara; ustanovljeno je da u
Švedskoj i R usiji potječe od k ra ja kam enog ili početka bronča-
nog doba.
221
Rado bismo saznali nešto više o starosti različitih saonica, jer

se samo po sebi razum ije, da sve ne mogu biti jednako stare.
Kako smo vidjeli, nećemo doći daleko, ako se budem o p rid rža
vali samo nalaza. Što, dakle, možemo saznati etnološkim putem
0 međusobnom odnosu tipova? Da je posljednji spom enuti, u sav r
šeni plaz najm lađi, moglo bi se zaključiti iz toga, što je raspro
stran jen u određenom zatvorenom području. S tim e se podudara
1 to da je ovo rasprostranjenje, osim Evrope, povezano sa sobo-
gojskim nom adstvom , koje je najkasniji oblik gospodarstva sje
vernih područja. K oritastim i daščanim tipovim a zajedničko je
to, što nem aju plazova i počivaju neposredno na snijegu. Osim
toga prvi su rasp rostranjeni, uglavnom , na zapadu, dok su se
daščane saonice proširile na istoku12; ali oni se susreću u južnom
Sibiru. Oba su ova tipa najpogodnija za m eki snijeg i zbog toga
možemo p retp o staviti da p rip ad aju istom sloju k u ltu re kao i
krplje, koje, čini se, također potječu iz južnog Sibira. N ajzad
jednostavne saonice na plazovim a nalazim o na najudaljenijim
rubovim a polarnog područja, gdje se i sm iju očekivati naročito
stari k u ltu rn i elem enti. N adalje, taj oblik bolje p ristaje ledu
negoli snijegu, je r plazovi lako propadaju u snijeg. Oboje u k a
zuje na to, da su plazovi stariji od k u ltu re krpalja, dakle n a jsta
riji tip saonica uopće.
Na južnoj granici jednostavne saonice susreću se s drugim ose
bujnim prom etnim sredstvom s kojim su sigurno srodne, tj. s
jednom vrstom vučne n ap rav e ili vlačuge. U nekim slučajevim a
ta se sprava sastoji od dvije rastavljene m otke, čiji se stražnji
k rajev i vuku po zemlji, dok su u drugim slučajevim a m otke n a
p rijed svezane, tako da čitava sprava im a oblik dugačkog i uskog
slova V. Kod P rerijsk ih Indijanaca ovakve su saonice odigrale
veliku ulogu; prvotno su ih vukli psi, a kasnije konji. Osim toga
u Starom svijetu, od K ine do Skandinavije i B ritanskih otoka
u p o treb ljav aju ih kod sjenokosa, vađenja treseta i si. M anji oblik,
koji se p ravi samo od velike rašlje, upo treb ljav a se u južnoj
Aziji i južnoj E vropi13 kad se plug prenosi na polje, a da se ne
ošteti lemeš. Takve su vlačuge naročito značajne, je r su, očito,
p ratip najvažnijeg od svih kopnenih prom etnih sredstava: kola.
Mnoga p rim itivna kola nisu ništa drugo do ovakva vlačuga, samo
što im aju točkove.
Kako, kada i gdje je pronađen točak još u v ijek je u velikoj
m jeri nepoznato i različite se pretpostavke sigurno više odlikuju
m aštom onih, koji su ih izrekli, nego unutrašnjom vjerojatnošću.
12 U v ezi s tim m o ra m o se p o d s je titi d a je s e tn o lo šk o g sta n o v iš ta A m e rik a
istočni, a n e z a p a d n i dio zem lje. K u ltu rn o je A m e rik a n a ju ž e p o v e z a n a s
A zijom , a sve do K o lu m b a A tla n ts k i o c e a n b io je g ra n ic a iz m e đ u isto k a i zap ad a.
13 P o z n a t i k o d n a s. (Op. D. R ih tm an .)
Tipičan p rim jer za to nalazim o u hipotezi koju je izložio već ne

koliko p u ta spom enuti istraživač E. Hahn. Kao i uvijek, on i ovdje
traži religiozno objašnjenje: točak je navodno prvotno bio svet,
simbol sunca. A vreteno u staro doba bijaše oprem ljeno utegom ,
koji se okretao oko svoje osi, pa se navodno nekoliko svećenika
sunca jednog dana sjetilo da dva pršljena vretena stave n a isti
štapić, polože ih na zem lju i zakotrljaju. Tako da je otkriven
točak! N epotrebno je da se pobliže pozabavim o ovom m aštari
jom ; dovoljno je reći d a H ahn uopće nije odgovorio na odluču
juće pitanje, kako je samo prim itivan narod mogao spoznati da
se sunce uopće okreće. R ealnije tum ačenje o porijeklu točka, koje
je opravdano s tehničke strane, bilo bi slijedeće: egipatske i asir-
ske slike pokazuju nam da su narodi starog vijeka za prijevoz
velikih kam enih kipova i kam enih blokova upotrebljavali valjke.
Sm anji li se debljina valjka u sredini, dobiva se p ar jednostav
nih točkova povezanih osovinom. I n a jsta riji točkovi b ijah u so
lidne drvene ploče, kakve još i danas ponekad možemo vidjeti u
Indiji, Maloj Aziji i zabačenim krajevim a južne Evrope. A rhe
ologija pokazuje da su u kulturnim zem ljam a S tarog svijeta sve
do druge polovice trećeg tisućljeća p rije n. e., tj. za vrijem e
p rv ih 2000 godina povijesti točka, prevladavali samo tak v i točko
vi. Točak i osovina bijahu u početku čvrsto povezani; tek kasnije
otkrivena je glavčina; i upravo ovdje treb a razjasniti jed n u još
nejasnu tačku. Toliko o p itan ju »kako«. P rijeđim o sada na p ita
n je »kada« i »gdje«. S potpunom se sigurnošću može reći da je
točak u M ezopotam iji bio poznat u razdoblju D žam dat-N asr prije
historijskog vrem ena, tj. u IV tisućljeću prije n. e., je r iz tog
doba imamo slike kola; no moguće je da se pojavio još ranije, u
takozvanoj k u ltu ri Halaf. To bi, dakle, značilo da vjerojatno treba
poći do u V tisućljeće; no o tom e se zasad ništa ne može reći.
Točkovi sa špicam a, um jesto solidnih drvenih ploča, kako je spo
m enuto, mnogo su mlađi. Što se tiče broja špica postoji k a ra k te
ristična razlika. N ajstariji evropski i asirski točkovi im ali su če
tiri ili osam špica, dok su ih babilonski, u vezi s podjelom kruga
n a šest dijelova, im ali šest. Posljednje spom enuti oblik dospio je
n ajk asn ije oko godine 1500. p rije n. e. u Egipat i vrijem e ga nije
pregazilo.
Točkovi treb a da budu povezani s gornjim dijelom kola i ovdje
se ponovo vraćam o na gore spom enutu vlačugu. Već kod n a jje d
nostavnijih kola na dva točka m oram o razlikovati dvije vrste.
Jed an je oblik sprijeda oprem ljen jarm om i uređen za dvije vučne
životinje, dok drugi im a dva ruda i vuče ga jedna životinja. Po
kazuje se da su dvoprežna kola rasprostranjena u gotovo sasvim
istim krajev im a gdje i uglaste vlačuge. A po nekim indijskim obli-
cima možemo jasno zaključiti da ta kola i nisu ništa drugo do

ovakve vlačuge oprem ljene točkovim a i jarm om (si. 168). Tu je vol
n ajvažnija zaprežna životinja; tek kasnije, kad je dvokolica doži
vjela novu prein ak u i postala bornim kolima, u njih je upregnut
konj. Kao takvu nalazim o je početkom ili sredinom drugog tisućlje
ća u Egiptu i na grčkim otocima. Istovrem eno napušten je sta ri k ru ti
oblik kod kojeg je gornji dio ležao direktno n a osovini; u T ut-
ank-Am onovoj grobnici nađeno je nekoliko laganih i elegantnih
bornih kola, čiji gornji dio počiva sprijeda na rudu, a pod se sa
stoji od elastična kožnata pletiva. Jednoprežna kola nalazimo u
povezanom području od zapadne i sjeverne Evrope, preko cen
traln e Azije do sjeverne K ine (si. 164). To su također ista ona po
d ru čja u kojim a nalazim o vlačuge sa dva ra stav ljen a ruda; pove
zanost ovih dvaju oblika lako se može uočiti: obje su vlačugine
m otke zadržane kao dva ru d a izm eđu kojih se upreže tegleća živo
tinja. To je u ovom slučaju uvijek konj, i kako možemo i očeki
v ati na osnovu povijesti dvokolica, kočijaš je prvotno jahao na
životinji, što je već zbog mnogo razloga bilo potrebno i kod
vlačuge.
Dvokolice m ora da su značile znatan napredak u prom etu; ali
s druge stran e njihova je tovarna sposobnost vrlo ograničena. Da
bi kola u potpunosti bila iskorišćena, treb a ih n ap rav iti tako veli
kima, da počivaju na četiri točka. Na jednom se starom asirskom
relijefu vidi kako se obelisk k ra lja A šur-nasir-pala I prevozi dvje
m a dvokolicam a koje su m eđusobno spojene. Slične prikaze nala
zimo i na skandinavskim spiljskim crtežim a. Ovdje se očito nalazimo
pred odgovorom na pitanje, kako su nastala obična kola; naim e,
sjedinjavanjem dviju dvokolica tako da se stražnje rudo p re tv o
rilo u srčanicu, koja ispod gornjeg dijela kola povezuje obje oso
vine. Taj je tip kola uobičajen svuda u srednjoj Evropi i južnoj
Skandinaviji. Ovamo spadaju i prek rasn a kola iz prvog ili drugog
stoljeća p rije n. e. iz župnog tresetišta u D elbjergu kod Ringko-
binga (si. 169). Ali u južnoj Evropi, Indiji i K ini poznata je jedna
v rsta kola na četiri točka bez srčanice izm eđu osovina. Ne može
se ustanoviti da li je njihovo porijeklo drukčije — m ožda bi se
saonice mogle zam isliti um jesto vlačuge, kao njihov praoblik. Kako
je dokazao Sidney Sm ith, kola s na izgled četiri točka na pozna
tom m ozaiku u U ru samo su nespretan pokušaj prim itivnog
u m jetn ik a da kola istovrem eno prikaže sprijeda i sa strane.
Dodajm o još i to, da nosiljke, koje smo navikli da vežemo uz
dvorski život i rokoko, nisu samo stari k u ltu rn i elem ent u Indiji
i istočnoj Aziji, nego i u stanovitim dijelovim a A frike i u am e
ričkim k u ltu rn im zem ljam a. Jednako kao i suncobran, i njih su
sm jeli upotrebljavati, uglavnom , samo knezovi i drugi dostojnici

— nov p rim jer o podudaran ju izm eđu k u ltu ra S tarog svijeta (si.
165).
PROMET (NASTAVAK)
TEK s osvajanjem m ora mi ljudi napokon smo zavladali ze

mljom. More pokriva dvije trećine zem ljine kugle pa su čak i n a j
veća kopna samo otoci, koji se izdižu iz njegova krila. More je
velika spojna cesta izm eđu zem alja, pu t u pustolovine i nova sa
znanja. Ono p red stavlja sve ono otvoreno i novo u k u ltu ri, dok je
kopno i prečesto p redstavnik trom osti i ustajalosti. Zbog toga je
osvajanje m ora čin, koji se može usporediti samo s najvećim podvi
zima u povijesti čovječanstva. Kao i ovladavanje vatrom , ono znači
svladavanje priro d nih sila voljom čovjeka. Vlast nad m orem u
borbam a izm eđu velikih sila bila je odlučan faktor sve do d an a
šnjeg dana.
Nekoć je to bilo drukčije. Čovjek je bespomoćno stajao pred
oceanom, čak i pred svakim jezerom , koje nije mogao zaobići, i
pred svakom rijekom koju nije mogao pregaziti. On se polako p ri
vikavao na elem ent vode, prvo na jezera, kasnije na uske m ore-
uze i zaljeve. Postepeno je raslo povjerenje i to je ohrabrivalo
čovjeka da iza grebenja i otočnih grupa, duboko usječenih fjo r
dova i živopisnih zaljeva iskuša svoje snage u nepoznatom . Zbog
toga svakom vrem enskom razdoblju i svakom pred jelu na zem lji
pripada na svoj način razvijeno pom orstvo i vlastito m orsko po
dručje. Povijest m oreplovstva, uglavnom , je izvještaj o tome, kako
su se ta međusobno neovisna područja ujedinila time, što se čo
vjek odvažio da obalam a okrene leđa i pođe na otvoreno m ore.
Trebalo je h rabrosti i znanja da bi čovjek već jednom prestao
ploviti od otoka do otoka ili duž obale, uvijek na dom ak kopnu.
S tv arn a p u tovanja oceanom poduzeta su na svim trim a svjetskim
m orim a. S tari Grci upoznali su nakon A leksandrova pohoda v je
trove na Indijskom oceanu i pravilne izm jene m onsuna. N jihovo
su pom orsko um ijeće naslijedili A rabljani, koji su već u osmom
stoljeću plovili sve do Kine. U Tihom oceanu Polinežani su u sp r
kos nepogodnim vjetrovim a i strujam a k rstarili od otočja do oto
čja, i otiskivali se sve dalje preko mora. M ikronežani, koji su se
s njim a n atjecali u pomorskoj vještini, izrađivali su n a M aršal-
skim otocim a čak neku v rstu pom orskih k arata od povezanih šta
pića i puževih kućica, koje su označavale položaj otoka i k re ta n ja
SI. 153. Čunjasti šatori Indijanaca Cree, Kanada (fotografija K. Birket-Smith).
SI. 154. Selo s kućama ćunjastih krovova u okolici Bamfore, Sudan. U pred
njem planu slike vide se domoroci kako mlate žito (po Les colonies franqaises).
SI. 155. Gradnja kuće u Britanskoj Novoj Gvineji. Pod je podignut i leži
na stupovima.
SI. 156. Sojenice u zaljevu Humboldt, Holandska Nova Gvineja (fotografija

Schroder).
225
m orskih stru ja (si. 170). U A tlantskom oceanu, h ra b ri m oreplov

ci, koji su p rv i p u ta osvojili otvoreno m ore, i dospjeli do G ren
landa i legendarnih obala V inlanda, dolazili su sa sjevera.
U topljenik se h v ata slamke. Već je rano čovjek za velikih po
plava stekao tak v a iskustva, kad bi rijeke preplavile obale i po
nijele goleme šum ske divove zajedno s korijenjem , dok bi zem lja
na m ilje uokrug bila pod vodom. N ajjednostavnija vodena pre-
vozna sredstva, koja poznajem o, tek su donekle oblikovana debla.
Još su sredinom devetnaestog stoljeća na sjeverozapadnoj obali
A ustralije domoroci veslali do stran ih brodova ležeći na deblu, u
koje je bilo zabijeno samo nekoliko kolaca, da bi služili kao pot
poranj nogam a; veslalo se rukam a. Na obali Nove G vineje i u po
dručju rijeke Amazone opažena su slična vozila. Već se u starom
vijeku spom inju u zapadnoj Aziji sašite i naduvene životinjske
mješine, koje su se upotrebljavale n a sličan način.
No pravo se vozilo dobiva tek onda kad se više debala spoji
u splav. Splavi nalazim o na m nogim tačkam a čitava svijeta. Na
G ornjem Nilu raste v rsta d rveta im enom am bas (Aeschynom ene
elaphroxylon), koje je tako lagano, da jedan čovjek može poni
jeti tri splava, a n a svakom od n jih m ogu ploviti tri čovjeka. Upo
treb ljav a ju se i snopovi od trske i šaša. U starom su se Egiptu
upotrebljavale stabljike papirusa, a u Perzijskom zaljevu rebra
palm ina lista, itd. Na zapadnoj obali A m erike, od K alifornije
na sjeveru do Chilea na jugu, veliko je područje gdje su gotovo
jedina vozila splavi od snopova trske i si. zvane balsas. Takve su
splavi znale b iti prilično velike; n a pohodu u P eru Španjolci su
k raj obale sreli trgovačko vozilo takve vrste, koje je bilo n ato
vareno glinenim posuđem , vunenim i pam učnim tkaninam a, zlat
nim i srebrnim nakitom itd. K retan je takve splavi može se
pospješiti na različite načine, na prim jer, naduvanim životinjskim
m ješinam a, kao u zapadnoj Aziji, ili kalebasam a, kao u Srednjoj
Am erici i P eruu. U tu se svrhu u potrebljavaju čak i glineni vrčevi.
Veličina splavi je, naravno, vrlo ograničena i n jen a plovna
sposobnost nikad neće u lijev ati naročito poštovanje. Ali um jesto
da sveže nekoliko debala čovjek se može zadovoljiti i tim e da
jedno deblo izdube. Tako se dobiva jedno od onih prim itivnih vo
zila, za koja je Kolum bo čuo da ih n a A ntilim a zovu canoa; mi
smo taj naziv pretvorili u riječ kanu. Drvo se u p ravilu dube s
pomoću vatre. N aravno, takvo vozilo jest i ostaje usko i lako se
može p rev rn u ti, čak i onda ako ga gore proširim o pomoću daščica
i ključale vode. Cesto veslači m oraju veslati stojeći, a Evropejcu
će b iti teško održati ravnotežu. Dužina je nap ro tiv u priličnoj
m jeri neograničena. B ujne šume n a sjeverozapadnoj obali A m e
rike om ogućavale su Indijancim a da proizvode čunove dugačke
15 Putovi kulture
i po dvadeset m etara, u kojim a bijaše m jesta za šezdeset veslača,

a veliki kanui od teakovine na rijekam a S tražnje Indije dosezali
su dužinu i do trideset m etara (si. 172). Izdubljene kanue nalazim o
u gotovo svim krajevim a zemlje, gdje god im a prikladnih šum a.
Po čunovim a m onoksilim a koji su nađeni u danskim m očvaram a,
vidimo da su u Evropi posvuda bili uobičajeni već u p re th isto rij
sko vrijem e, a na nekim m jestim a, kao, na prim jer, u S kandina
viji, Irskoj, Švicarskoj i n a Blatnom jezeru u M adžarskoj upo
treb ljav aju se još i danas14. Oni su k arakteristični i za veći dio
A frike južno od Sahare, gdje i arapski u tjecaji nisu prom ijenili
prilike. Osim toga jav ljaju se u Sibiru, centralnoj i južnoj Aziji,
u čitavoj Oceaniji i sjevernoj A ustraliji. U Am erici ih nalazim o
u istočnim Sjedinjenim D ržavam a i na području Amazone.
U m jesto izdubljenih debala na nekim se sm jestim a u p o treb lja
v aju vozila od same kore. Da bi proizveli takav jednostavni kanu,
Indijanci sa područja Amazone sagrade n ajp rije oko jednog di
vovskog prašum skog stabla potpuni kostur, a zatim oprezno skinu
koru, tako da ne bi nastale pukotine ili sjekotine. K asnije se kora
na vrućini učini savitljivom , strane se rašire poprečnim letvica
m a, a rubovi tru p a podignu se u vis. N ekiput ih na krajevim a ne
sašiju, tako da ti kanui nisu podesni za vožnju po m oru, već samo
za m irne rijeke. Jednako jednostavne čamce od drvene kore n a la
zimo u A frici: u području Zam bezija i na terito riju T anganjike,
te u jugoistočnoj A ustraliji. S jevernije na tom kontinentu vozila
su sašivena od tri kom ada kore, koji tvore dno i bokove (si. 171).
O pravdano ili neopravdano, neki su u tome pokušavali naći u tje
caj pravog čamca od dasaka.
R azum ije se samo po sebi da je za izdubeno deblo i jednostavni
čamac od kore potrebno veliko drveće i određene klim atske p ri
like. Gdje toga nema, čovjek m ora potražiti druge pomoćne izvo
re kao što je upotreba kože. Nisu se samo Eskim i poslužili ovim
m aterijalom , naprotiv, čini se da su kožnati čamci nekoć bili u-
velike rasprostranjeni, osim u sjevernim predjelim a, i daleko iz
van polarnog kruga. Već H erodot izvještava o njim a s gornjeg
toka Tigrisa. Oni su im ali oblik divovske košare presvučene ko
žom. Osim tere ta riječni su brodari sa sobom obično vodili i m a
garca; pa kako se ovim vozilom nije moglo veslati p rotiv stru je,
oni bi, pošto bi na određenom m jestu prodali drvo, natovarili
kože na m agarca i tako se vraćali u svoje planine. U M ezopota
m iji još i danas možemo vidjeti slična jednostavna vozila. Ali to
nisu ni u kojem slučaju jedina prevozna sredstva koja spom inju
au to ri starog vijeka. Spom inju se i kožnati čamci s Pirinejskog
poluotoka i iz B ritanije. U zabitnim dijelovim a Irske i W alesa još se
14 U n e d a v n o j p ro šlo sti i k o d n as. (Op. D. R ih tm an .)
N O Š N JA , ST A N I SA O B R A Ć A J 227
uvijek upotrebljava prim itivni coracle u obliku obična čamca, ili

okrugao kao čamci iz Mezopotamije. U kam eno doba bilo je, v jero
jatno, takvih čamaca u Norveškoj. U Laponaca postoji osim toga
i trad icija da su posjedovali kožnate čamce. K renem o li iz Evrope
i Bliskog istoka p rem a udaljenijim dijelovim a Azije, naći ćemo
ih ponovo u Tibetu, a spom inju se za još neka m jesta u srednjo
vjekovnim evropskim i kineskim izvorim a. Napokon i neka indi
janska plem ena S jeverne A m erike upotrebljavala su sve do u naše
vrijem e čamce presvučene kožom; najpoznatiji je p rerijski »bull-
boat«, koji se sastoji od okruglog kostura košare presvučenog bi-
zonskom kožom, jednako kao i m ezopotam ski čamci. Sličnih su
oblika i pelote, koje poznajem o iz južnoam eričkih pam pa, gdje i
m noga druga obilježja k ulture podsjećaju na S jevernu A m eriku.
Ali najviši razvoj kožnati čamac doseže kod Eskima. Po gradnji
n ajstariji je otvoreni tip, um iak, koji služi za lov n a kitove i pu
tovanja; posljednje je dalo čamcu ime »ženski čamac«. Njegova
velika tovarna sposobnost, lakoća i neovisnost o sidrištu, sve to
učinilo ga je izvanrednim putničkim čamcem u arktičkim vodama.
Ali kajak je u svakom slučaju bolji za lov. Njegov je oblik jednako
toliko lijep, koliko m u je i plovna sposobnost nenadm ašiva (si.
175). Kao galeb G ronlanđanin plovi površinom uzburkanog m ora
i ako je neprom očivu krznenu odjeću pričvrstio uz otvor kajaka
prevrće se zajedno s njim dok ga m ore preplavljuje, da bi se n a
kon toga određenim pokretim a dvostrukog vesla ponovo ispravio.
R asprostranjenost kožnatih čamaca na sjevernoj polutki pod
sjeća u neku ru k u na proširenost jednostavnih saonica sa salin-
cima. Kao one i kao kroj poncha u odjeći i đr., oni očito p ripadaju
prastarom »sloju lova na ledu« polarne k ulture. To što su danas
potisnuti na rubove sjevernih područja desilo se zbog toga, što
ih je na drugim m jestim a zam ijenilo naročito vozilo k u ltu re k r-
palja, sastavljeni čamac od brezove kore. Taj čamac ne nalazimo
samo svuda u crnogoričnim šum am a K anade i A ljaske (si. 176),
već i kod Tunguza i srodnih sibirskih plem ena. Čitav je njegov
kostur, s ogradom, rebrim a i bočnim daščicam a jednak kao i kod
kožnata čamca, samo je ovoj različit. Dakle srodnost ovih dvaju
tipova je jasna. P rije se k ajak često sm atrao odvojkom čamca od
kore, ali rasp ro stran jen je pokazuje da je slučaj obrnut; sastavlje
ni čamac od kore potječe, naprotiv, od kožnata čamca.
Nijedno od dosad spom enutih prevoznih sredstava nije pogod
no za pom orsku plovidbu u većem om jeru. Ni splavi, ni izdubena
debla, ni kožnati čamci, ni oni od kore ne mogu se održati na b u r
nome moru. Uz to im još nedostaje i snaga koja bi ih pokretala.
Nemoguća je vožnja oceanom, dok god se čovjek zadovoljava sa
mo veslanjem . Zbog toga je jedro u pom orskom saobraćaju zaci
jelo dovelo do preokreta, koji bismo mogli usporediti s djelova
228
njem točka i k rp a lja na kopnu. Ne znamo tačno k ad a je jedro

otkriveno. To m ora da se dogodilo najk asn ije u IV tisućljeću p rije
n. e., je r se već u to vrijem e jed ra slikaju na vazam a m lađe pređ-
din astijsk e k u ltu re Egipta. Uopće, čini se da jedro potječe iz jedne
od starih k u ltu rn ih zem alja izm eđu Sredozem nog m ora i Indije.
O datle se proširilo duž obala — n a sjever prem a S kandinaviji, gdje
g a m ožda poznajem o od vrem ena b ritav a brončanog doba, ali si
g urno tek od doba Vikinga — na istok preko cijele O ceanije i duž
istočne obale Azije sve do Eskima. Na sjeverozapadnoj obali Am e
rik e počeli su ga, vjerojatno, up o treb ljav ati tek nakon dolaska
Evropejaca. U svakom slučaju ne spom inju ga p rv i m oreplovci,
koji su se u sidrili u tom kraju. Inače se jedro u A m erici jav lja
samo kod M aja i Peruanaca, kao i na A ntilim a. Zasad se još ne
nazire neka veza sa sjeverozapadnom obalom ; ipak nije naročito
v jero jatn o da bi, nešto južnije u Americi, jedro bilo sam ostalno
otkriveno.
N ačiniti vozila, vozila koja će ploviti m orem , zadatak je, koji
se može riješiti n a različite načine i koji je i bio riješen na razli
čite načine. Na čitavoj je zem lji potraženo najjednostavnije rje
šenje; dva zajedno privezana vozila moći će prevesti preko rijeke
ili tjesnaca veći te re t nego obično. Time je učinjen p rv i korak u
razvoju dvostrukih čamaca, koje, uglavnom , nalazim o uz obale In
d ije i Oceanije. Tamo se dva čamca spoje poprečnim gredam a i
tako se gradi p latform a koja ponekad im a čak i »kajitu« u obliku
m alene kolibe s krovom od palm ina lišća. Drugo pomoćno sred
stvo p ro tiv p re tu ra n ja je upotreba plovca, tj. grede od lakog
d rveta, koja se na vodenu površinu pričvrsti paralelno s čamcem
i koja je s njim spojena pomoću poprečnih m otaka. Kao i dvo
stru k i čamac, tako je i čamac s plovcem (si. 174) udom aćen u Ti
hom i Indijskom oceanu. S m atrali su ga izrođenom vrstom dvo
stru k o g čamca, koji je nastao tako, da se jedan od čamaca sm anjio
i pretvorio u plovac. No to jedva da je tačno, izm eđu ostalog i
zato što postoje čamci s plovcim a na obje strane, a tem eljite Dixo-
nove historijske i etnološke studije dokazale su da su upravo ti
čamci sa dva plovca vjerojatno najstariji. Izgleda da je čamac
s plovcem nastao u S tražnjoj Indiji kao riječno prevozno sred
stvo, ali je u indonežanskim vodam a usavršen i odatle se proširio
djelom ično uz obalu istočne A frike, djelomično u Oceaniji.
D vostruki čamci i čamci s plovcem ne m ogu se tako lako p re
v rn u ti kao pojedinačna izdubena debla, ali njihova to v arn a spo
sobnost jest i ostaje ograničena. Tek čamac od dasaka praktički
može neograničeno rasti i sjedinjuje u sebi plovnu sposobnost i
povećanu zaprem inu. No ovdje m oram o razlikovati dva osnovna
tipa, od kojih svaki im a vlastito porijeklo. Jed a n tip vjerojatno
N O Š N JA , S T A N I S A O B R A Ć A J 229
potječe od splavi. Na indijskoj obali postoje naročito građene
splavi, koje se m ogu održati n a snažnim valovim a i koje se m ogu
sm atrati pretečam a čamaca od dasaka bez u n u tarn je g kostura.
Oblik im je gotovo četvorouglast, a daske su vezane ili »šivane«.
No u dva slučaja oni su se razvili u prav a pom orska vozila, naim e:
istočnoazijske džunke (si. 173) i staroegipatski brodovi. Iako se
ovi zacijelo nisu odlikovali naročitom čvrstinom i m anevarskom
sposobnošću, poduzim ali su egipatski pom orci vožnje do S irije i do
zem lje P unta, kroz B ab-el-M anđeb, da bi n ato v arili drvo, kad i
druge dragocjenosti. N ajstarija svjedočanstva o egipatskoj brodo
g rad n ji potječu iz, otprilike, 2900 godina p rije n. e., ali je još p i
tan je jesu li vozila od dasaka nastala u zem lji N ila; m ožda potječu
iz Indije.
Da bi se usavršio tip čamca, može se povisiti izdubeni čun i to
tako, da se njegova ograda podigne s nekoliko dugačkih dasaka.
Tako rade u Tihom oceanu. Spajanjem jed ra s dvostrukim čam
cima ili sa čamcima s plovcem n a kojim a su povišeni bokovi stvo
rena je neka v rsta vozila, koje je bilo u stan ju da se suprotstavi
valovim a oceana i na njim a su Polinežani poduzim ali plovidbe,
koje po sm jelosti n i u čemu ne zaostaju za putovanjim a n o rd ij
skih Vikinga preko A tlantskog oceana. P rem a pouzdanim izvori
ma, oni su pošavši od Novog Z elanda n a istraživačkim putova
njim a dospjeli tako daleko na jug, da su stigli i do ledenih b re
gova i m orskih slonova. G raditelji čam aca bijahu svugdje na P oli
neziji naročito cijenjeni stalež, a njihovi pothvati zaista zadiv
ljuju. Kod T ahitija Cook je susreo flotu, koja se sastojala od 159
velikih dvostrukih lađa i 70 m anjih; n a najvećim a bilo je m jesta
za nekoliko stotina ljudi. No Južno m ore nije jedino m jesto gdje
su poznati »povišeni« kanui. Nalazim o ih i n a sjeverozapadnoj
obali A m erike, u Indoneziji i na nekim m jestim a A frike, ali tu
su oni ipak v jerojatno posljedica arapskih utjecaja.
Od čamca s povišenom ogradom čini se da je, uz već gore spo
m enuti, nastao još jedan oblik čamca od dasaka, naim e, brod s ko-
bilicom, i to tako da se prvotni kanu pretvorio u kobilicu, dok su
bokovi porasli u visinu učvršćeni rebrim a. Taj je tip arapski
dhow i dospio je sve do Salom ons u M elaneziji. U Sredozem nom
m oru poznaju ga Egejci, p ra sta ri pom orski narod, koji je živio
p rije H elena na grčkim otocima. I Feničani su na takvim lađam a
poduzim ali svoja p utovanja kao trgovci, gusari i trgovci robljem .
Slični oblici brodova dospjeli su i do sjevera. N alazi u H jortsprig-
kobbelu, N ydam u i Ladbyu u Danskoj pokazuju nam tok razvoja.
No čini se da je i u K elta na obalam a F rancuske, B ritanije i Irsk e
bilo vrlo razvijeno pom orstvo, a kasnije i u Frizijaca, čije je teške
kogge preuzeo sred n ji vijek. Do novog je n a p retk a došlo kad je
veslo s ru b a desnog boka prem ješteno na krm u, čime se povećala

sposobnost m an ev riranja brodom i moglo se postaviti više jarbola.
Nešto kasnije usavršena je g rad n ja samog tru p a broda i to tako
da se pod. utjecajem A rapa prešlo s gradnje vozila sa crepasto sa
stavljenim daskam a na grad n ju karavela. Uz to je pronađen tak o
zvani Jakobov štap, prim itivna sprava za m jerenje visine sunca,
a kad je, nadalje, kompas, koji je preuzet od Kineza, oprem ljen
oko godine 1300. s ružom pravaca, bio je stvoren tem elj, koji je
Kolum bu omogućio da preplovi m ore i otkrije jedan novi svijet.
II. DRUŠTVO I DUHOVNI ŽIVOT
KULTURNA STRUJANJA
SI. 157. Indijska
hramska svjetilj
ka od bronce,
Vellore (Nacio
nalni muzej, Ko
penhagen).
SI. 158. Željezni likovi goveda i svinje koje uko

pavaju kao žrtve pod nove građevine, Koruška
SI. 159. Podglavci: a— c) Nova Gvineja; d) cen
tralna Polinezija; e) Becuana, južna Afrika; f)
Gornji N il (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 160. Indijanske krplje, s lijeva na desno: Kučin. Indijanci Thompson,
Irokezi i Cree (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 161. Laponske saonice u obliku čamca (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 162. Tobogan Indijanaca Naskapi, Labrador (Nacionalni muzej,

Kopenhagen).
SI. 164. Glineni model kineskog jednoprega,
V11—X st. (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 165. Visoki egipatski činovnik iz doba 6. di

nastije na nosiljci. Grobni relijef iz Sakkare oko
god. 244. pr. n. e. (Muzej u Kairu).
SI. 163. Laponske skije i stap, početak X V I I st.

SI. 166. Jednostavne saonice na plazovima dugačke 5,75 m. Sobovski Eskimi

SI. 167. Model starih saonica povišenog tipa s Kamcatke (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 168. Indijske volovske dvokolice. Zanimljivo je uglato podnožje (Nacionalni

muzej, Kopenhagen).
SI. 169. Kola iz močvare Dejbjaerg kod Ringkdbinga, 1 ili II stoljeće pr. n. e.
IZGRADNJA DRUŠTVA
OSNOVA
AO CRVENA n it kroz k u ltu rn i život X IX stoljeća provlači

K se san o s r e ć i i p ita n je kako da se ona ostvari. T reba li d ru
štvo očinski jam čiti za život svojih članova i svu odgovornost p re
uzeti na svoja pleća, ili svaki pojedinac im a i p rav o i dužnost da svoj
život u red i p rem a vlastitom nahođenju, jedino u n u ta r granica koje
određuje obzir prem a p ra v u drugoga? Da li je društvo sve, ili n a
p rotiv služi tek kao p arav an iza koga se skriva sila jak ih i tla
čenje slabih? P ostoji li pojedinac samo zbog društva, ili obrnuto?
Već je A ristotel obilježio čovjeka kao zoon politikom, kao društve
no biće, a Comte, osnivač m oderne sociologije, tvrdio je da je po
jedinac apstrakcija. S D arw inovom teorijom o borbi za opstanak
čini se da i p rirodne nauke p o tv rđ u ju sta ru predodžbu o borbi
svih p rotiv sviju — rečenicu homo hom ini lupus, a kojom se
društvo m irne duše može sm iriti, o slanjajući se na isključivo pravo
na moć bez koje bi se sve raspalo. N asuprot tom e stoji K ropotki-
novo isticanje m eđusobne su rad n je m eđu individuum im a, životi
njam a kao i ljudim a. I na najnižem stu p n ju čovjek ni u kom slu
čaju nije jednostrano sklon samo k rv i i pljački, nego je isto to
liko ispunjen osjećajem b ra tstv a i voljom za ujedinjenjem . Na če
m u se dakle izgrađuje k ultura? Da li je u povijesti ljudskog roda
prvobitno društvo ili pojedinac? Taj čvor može razriješiti samo
etnologija. Ono što se događa u životu kulture, rv an je je snaga;
n atjecan je i m eđusobno potpom aganje djeluju u n u ta r društva kao
i m eđu različitim zajednicam a jedno uz drugo. Utoliko je društve
ni život p retpostavka za održanje i razvitak cjelokupne kulture.
No ne sm ije se zaboraviti da se društvo sastoji od pojedinaca i
da pojedinac m isli i tako s t v a r a kultu ru . Individuum i društvo
su, dakle, jednako potrebni jedno drugom e, nijedno od n jih ne po
sjeduje čitavo pravo, a p itan je što je starije, bilo bi isto toliko
uzaludno kao i p itan je da li je jaje starije od kokoške.
234 D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
U stv ari društvo počiva samo na nekoliko instinkata, koji su

tako duboko u k o rijenjeni u ljudskoj prirodi, da vjerojatno potječu
iz p redljudskih stanja. Među tim nagonim a na prvom m jestu stoje
spolni nagon i nagon čopora, a u uskoj vezi s tim e, m aterinski
in stin k t i sklonost k sam opotvrđivanju i podređivanju. N ije po
trebno naročito naglašavati da nijedan od tih nagona nije speci
fično ljudski, a neki će čitaoci u instinktu čopora moguće h tjeti
v idjeti nešto neljudsko. Ali ipak, upravo on obilježava život i u
prim itivnom obliku, iz dana u dan. Ako neka drevna seoska za
jednica tvori nerazdvojnu cjelinu, koja sum njičavo i bijesno gleda
na onog koji se stavlja izvan kruga, ili ako današnje političke
stran k e ponekad ispoljavaju disciplinu koja se približava tiraniji,
onda iza toga u prvom redu nikako ne stoje socijalni razlozi. Tu
se jav lja stari in stinkt čopora. Društvo, tj. selo ili stran k a, n a j
viša je instanca, jednostavno zbog svoje m asovnosti i potrebna
su snažna leđa, da se odupre njihovu pritisku. U postepenom raz
voju od slijepog in stinkta čopora do svijesnog društvenog osjećaja
možemo vidjeti jednu od sm jernica kulture.
Uski horizont koji se nadvio nad životom prim itiv n ih naroda,
povlači sa sobom odgovarajući ograničen osjećaj zajednice. U Aziji
i Africi nastale su velike b arbarske države, ali su se u p ravilu
raspale već nakon dvije ili tri generacije zato što su bile sagra
đene na p o d jarm ljivanju i nasilju, a ne na p rav u i osjećaju svi
jesti o zajednici. U prim itivnoj svijesti shvaćanje pripadnosti ne
izlazi izvan najužeg kruga. Ona n ajp rije obuhvaća obitelj u p ra
vom smislu, zatim rod ili totem sku grupu. Ukoliko su ove jedinice
više ili m anje vezane za neko m jesto, utoliko i geografska skupi
na, horda, ostaje jedinstvena. Ali ako nije tako, ako više obitelji
različitog porijekla živi u n u ta r istog područja, onda je osjećaj
zajednice u n u tar čopora sasvim slab. U A ustraliji, gdje totem ske
gru p e presijecaju granice izm eđu horda i plem ena, postoje p r i
m jeri za to, da su bitke izm eđu dvaju susjednih naroda završavale
tako da su se oba razdvojila prem a totem skim grupam a i tako
nastavila borbu. Tek se u selima sa sjedilačkim stanovništvom
stv ara ju jače veze u n u ta r lokalne skupine, iako su još u v ijek jake
veze u n u ta r roda.
Pojam plem e sam je po sebi prilično nejasan, i rijetko u osje
ćaju za zajednicu igra veću ulogu, u svakom slučaju ne toliko ve
liku, da u n u ta r njega ne bi često moglo doći do neprijateljstava.
P rilike kod kanadskih Eskim a donekle su tipične za plem enski
osjećaj na prim itivnom stupnju. U daljenosti su na arktičkim oba
lam a tako velike, a ljudi tako m alobrojni, da tam o sam a od sebe
n astaju stanovita prirodna plem ena, koja se izvana gledano
shvaćaju kao cjelina i često se takvim a i obilježavaju, ali koja
IZ G R A D N J A D R U Š T V A 235
se u stvari iznutra sastoje od m nogobrojnih, m eđusobno neovisnih,

m alenih skupina, kojih se sastav stalno m ijenja. U nutar takvog
plem ena osjećaj zajednice je m inim alan; ali se ipak mogao za
paziti u obliku neke zlovolje pom iješane s prezirom , kad se prije
više godina dio plem ena N etsilik nastanio na području, gdje su
dotada lovili i živjeli samo Eskim i Iglulik. M eđutim o nekom
zajedničkom istupu Iglulika nije bilo ni govora. Donekle je to
uopće prim itivna značajka. Ali da i pojedine m a l e g r u p e nisu
pružile djelotvorni otpor tom prodiranju, tipično je eskim ski i
osniva se na shvaćanju da zem lja i divljač prip ad aju svima. U
A ustraliji i u mnogim drugim krajevim a svaka bi horda s oružjem
u ruci b ran ila pravo n a svoje lovačko područje. P rav i plem enski
osjećaj n astaje tek na razm jerno visokom stu p n ju razvoja, a ko
liko još vrem ena treb a da prođe, pa da se i u čitavu n a r o d u
kao takvom probudi svijest, jasno se vidi iz usporedbe između
sadašnje Danske i dansko-norveško-holsteinske zajedničke države
XVII stoljeća.
Srodničko i plem ensko razlikovanje uk rštav a se ne samo s p ri
rodnom podjelom prem a spolu i starosti, već često istovrem eno
s podjelom na klase i staleže. Može se sm atrati sigurnim da se i
u ovim slučajevim a jav lja osjećaj grupe, koji se očituje u u n u
tarnjoj povezanosti pojedinih grupa nasuprot njihovim m eđusob
nim razgraničenjim a. Tu je veliko i još nedovoljno obrađeno polje
rada za funkcionalističku etnologiju. U starije su se vrijem e i
prečesto zadovoljavali tim e da vode računa o vanjskom obliko
vanju društva, ne obazirući se dovoljno na život koji se razvija
u n u tar njegovih okvira.
Čudnovato je u k u ltu ri to, što je svaka od njenih glavnih zna
čajki bitn a za ljudski život. Gospodarstvo i tehnika u m aterijalnoj
k u lturi, društveni i, naravno, duhovni život, koji se budi u reli
giji i znanosti — svako je, mogli bismo reći, sa vlastitog stano
višta —■jednako neophodno i zbog toga je u jednakoj m jeri pogod
no kao polazna tačka za p ro m atran je čitave ostale kulture. To je
jednostavno izraz u n u tarn je povezanosti kulture. I mi ćemo tako
đer vidjeti da je zanatstvo svugdje ostavilo duboke tragove u soci
jalnim prilikam a iako se, naravno, ne može reći da svaki stupanj
gospodarstva odgovora sasvim određenom obliku društva. Veza
između religije i društvenog života toliko je jaka, da su francuski
sociolozi upravo nju sm atrali socijalnom pojavom , izrazom onoga
što oni nazivaju kolektivnim m išljenjem (usp. I dio, str. 44). To bi
bilo ne samo vrlo pretjerano, već doista upravo obrnuto. Ali ipak,
kako su tijesno ove dvije stran e k u ltu re povezane, vidi se iz po
g reb n ih običaja i npr. totem izm a, koji se s jednakim pravom

može prip isati obim stranam a. No sve to postat će utoliko jasnije,
ukoliko dublje prodrem o u problem . Ovdje smo samo ukazali na
te povezanosti.
K U L T U R A I S P O L N I ŽIV O T. B R A K
N A JM A N JI društveni k ru g je obitelj, koja se sastoji od rodi

telja i djece. Spolnom životu kao fiziološkoj osnovi odgovara,
dakle, u socijalnom i ekonomskom pogledu obitelj. U socijalnom ,
je r je obitelj ono od društva odobreno norm alno ispoljavanje
spolnog žiivota i brige za potom stvo, a u ekonomskom pogledu, je r
ona s obzirom na proizvodnju i potrošnju tvori gospodarstvenu
jedinicu. Ali u nekim slučajevim a obitelj predstavlja i religioznu
cjelinu, ne samo na taj način što više sile m oraju odobriti i b la
gosloviti vezu, već istovrem eno i time, što je obitelj središte kulta.
To je naročito slučaj kod onih naroda kod kojih k u lt pred ak a
tv o ri čvrsto jezgro religije. P rvobitno kinesko društvo u stv ari je
potpuno oblikovano prem a slici obitelji.
G ospodarstvenu ulogu obitelji spom enuli smo već prije, a o n je
nom značenju za religiju bit će kasnije još govora. Zato ćemo
na ovome m jestu govoriti o b rak u kao o karici u izgradnji d ru
štva. No n a jp rije valja reći nekoliko riječi o spolnom životu p ri
m itivnih naroda uopće. Vrlo ga je teško opisati već i zbog toga
što se slika m ijenja od plem ena do plem ena. No nem a sum nje
spolni život kao cjelina duboko prožim lje k ulturu. Gotovo svugdje
b rak se sm atra jedinim norm alnim stanjem za odrasle ljude. Eskim
se ženi čim je u stanju da lovačkom djelatnošću opskrbljuje jednu
ženu, a prezreni stari mom ak, koji nije u stan ju da nađe životnu
drugaricu, u legendam a je stalno kom ična osoba. Plem e S antal u
Ind iji ne sm atra neženju mnogo boljim od lopova, a neoženjeni
K afer u svome selu uopće nije imao pravo glasa. V jerski i d ru štv e
n i obziri m ogu nekom e nam etn u ti b ra k kao dužnost. P rem a židov
skom shvaćanju onaj, koji neće da se oženi, ogrešuje se o boga;
a Kinezi, koji se boje da će pom anjkanje potom stva škoditi m rtv i
ma, je r su potomci dužni da prinose žrtve m rtvim a, slave čak i
vjenčanje duša u m rle novorođenčadi. U S parti su neženje bili
isključeni iz sportskog života, a P lu ta rh priča da su je d a n p u t go
dišnje m orali goli prolaziti tržnicom pjevajući o sebi pogrdnu
pjesm u.
U pravo zbog toga što se spolni život općenito sm atra norm al
nim, m ogu n astati situacije koje traže nešto što nije obično. Ako
su neuspjeh i bolest potresli osnove eskim skog društva, onda će se
u n u ta rn ja povezanost pojačati općom izm jenom žena. N aročita
pažnja obraća se na gospodarstvo. Eskim i na P oint B arrow u m isle
da kitovi im aju slabost prem a ženam a; zato čovjek, koji će u lovu
na kitove bacati harpunu, im a pravo da p rije lova spava sa po-
glavičinom ženom, je r k it će n a jra d ije dopustiti da ga ubije m u
škarac, koji upravo dolazi od žene. No ovaj je način m išljenja iz
nim ka m eđu lovačkim plem enim a. N aprotiv mnogo češće, na p ri
m jer kod nekih Indijanaca S jeverne A m erike, čovjek se p rije lova
m o ra suzdržati, ako želi b iti siguran u sretan ishod. Pođemo li
k ratarsk im narodim a, naći ćemo ponekad u vezi sa zanatom,
također slučajeve prisilnog suzdržavanja; ali u n jih se po pravilu
događa upravo obrnuto. Veliki dio običaja vezanih za obrađivanje
tla nosi v rlo jako spolno obilježje, je r se predm nijeva da ono m a
gijskim putem pogoduje ra stu usjeva. B rojni plesovi s m askam a
p red stav ljaju djelotvornost dem ona plodnosti n a način u čiji se
smisao ne može sum njati, a stanovništvo, što je moguće više, sli
jedi uzor duhova.
Spolni život, naravno, najsnažnije zadire u život onih osoba
koje su posrednici izm eđu naroda i n ad n arav n ih sila. Uglavnom
tamo gdje je prevaziđena najniža stepenica n a kulturnoj ljestvi
ci, svećenici i svećenice se zato često podvrgavaju naročitim p ra
vilim a pa čak i obavezi da budu nevini. Takve zahtjeve nalazimo
u M eksiku i zapadnoj Africi, u Indiji, staroj H eladi i Rimu; vesta-
linke su samo jedan od p rim jera za to. U najesktrem nijem obliku
jav lja se to kod stanovitih m isterijskih religija starog vijeka, u
k u ltu Kybele, gdje su dužnost svećenika vršili k astra ti i gdje su
učesnici velikih svečanosti za vrijem e bezum nih plesova sam i sebe
kastrirali.
No postoje i suprotni ekstrem i. H ram ske bludnice u današnjoj
su In d iji isto toliko poznate kao i na Istoku u starom vijeku. Su-
m erci su svećenice sm atrali suprugam a božanstva. Velikoj sve
ćenici, koja je pripadala n ajotm jenijim krugovim a, a često bila
i kćerka samoga k ralja, bilo je čak pod prijetn jo m sm rti na lomači
zabranjeno da stupi u neku točionicu vina. Ali već svećenice prve
po redu niže klase im ale su djecu s nepoznatim očevima, a bilo
je i nižih slojeva svećenica, koje su se podavale svakome. Takve
kedeše nalazim o i u k an a’anskim hram ovim a i biblija upozorava
da ih se treb a čuvati. M eđutim nam a je važno da se sjedinjavanje
sa »suprugama« boga očito sm atralo svetim činom, stapanjem sa
sam im božanstvom . H erodot priča mnogo k asnije da je svaka b a
bilonska žena jed an p u t u životu m orala b o rav iti u hram u božice
D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
238
ljubavi Ištar (si. 179) i prim iti svakog stranca koji bi joj u krilo
bacio novac. Koliko god takav običaj i djelovao nemilo, ipak u n je
mu ne sm ijemo gledati samo izraz raspuštenosti. N am a je danas
teško pro d rijeti kroz vanjsku ljusku do predočaba koje su osnova
običaju; ali nem am o pravo sum njati u ozbiljnu m isaonu podlogu.
Može se, na prim jer, ra d iti o žrtvi božici, o obredu plodnosti (si.
177) ili o magičnoj rad n ji koja proizlazi iz vjerovanja da je za b u
dućeg m ladoženju opasno da prvi opći sa ženom. Posljednjom p re t
postavkom pokušalo se objasniti i »pravo prve noći«, ius prim ae
noctis, po kojem poglavica, svećenik ili neki stariji čovjek p re u
zima ulogu m ladoženje. Kroz dugo su vrijem e ruski seljaci saču
vali običaj koji se zvao snohačestvo (od ruskog snoha — snaha)
i koji se sastojao u tome, da je tast ili njegov b ra t uvodio nevje
stu u brak.
Iz onoga što je već prije rečeno vidi se, da kod prim itivnih n a
roda spolni život nije ograničen isključivo na brak, iako ovaj, kako
je spom enuto, svugdje tvori čvrsto jezgro. No nije neobično da
m ladež — a to vrijedi i za m ladiće i za djevojke — neograničeno lu
duje prije nego što se napokon ne sm iri u bračnoj luci. U M ikro-
neziji i u različitim drugim krajevim a m ladež se zadržava u odije
ljenim kućam a mladića. Ali na otočju Tonga u Polineziji spadalo
je u dobar odgoj da m lada djevojka prečesto ne m ijenja lju b av
nike. Kod Masaia u istočnoj A frici m ladim je ratnicim a zabra
njeno da se žene; ali oni to nadoknađuju tim e što u vojničkom
logoru žive s m aloljetnim djevojkam a. Kod m nogih afričkih n a
roda inicijacije1 završavaju svečanošću na kojoj bi krepost im ala
puno pravo gorko plakati. U plem enu Ulad Nail u sjevernoj
A frici idu tako daleko da djevojke m oraju redovito p rib av iti m i
raz prostitucijom u gradovim a (si. 178). To je vjerojatno ostatak
stare m atrijarh a tsk e k u ltu re u području Sredozem nog m ora, jer
je poznato da su sličan običaj im ali Etruščani i Lydijci starog
vijeka. A kod Votjaka, finskog plem ena, izm eđu K am e i V jatke,
neu d ata m ajka im a više prosaca nego njene povučenije d ru g a
rice, je r je tako reći unaprijed položila ispit plodnosti. N asuprot
tom e postoji isto tako velik broj naroda koji argusovim okom paze
na ponašanje svojih kćeri. To ne vrijedi samo za većinu k u ltu rn ih
naroda, nego i za vrlo nerazvijena plem ena, kao što su neka au
stralska. Možemo pretpostaviti da je to, što se gotovo svugdje
slabi spol podvrgava ovim strogim pravilim a, vjerojatno nastalo
kao posljedica m uškarčeve ljubom ore.
To što se žene, koje izvrše preljub, vrlo često oštro kažnjavaju,
dešava se, vjerojatno s istog razloga, bez obzira što se preljub
1 In ic ija c ije su sv e č a n i n a č in u v o đ e n ja m la d ih lju d i u z re lu dob. N je m a č k i
p re v o d ila c u p o tre b lja v a rije č J u g e n d w e ih e , k o ja n ije n a ro č ito s r e ta n iz ra z a m i
b ism o ga te š k o m ogli p re v e sti. O in ic ija c ija m a p o ta n je d a lje . (Op. prev.).
sm atra povredom m uževih ličnih prava. N asuprot tom e supruge

rijetko kada im aju pravo da to isto zahtijevaju od muževa, prem
da neće uvijek poći tako daleko kao ona po larn a Eskim ka, koja
je zamolila K nud R asm ussena da se pobrine za to, da njen muž
za vrijem e duljeg odsustva ne bi ostao bez ženskog društva, jer da je
sam po sebi previše p lašljiv u odnosu na lijepi spol. N aravno znak je
najvećeg p rijateljstv a kad m uškarac m uškarcu ponudi svoju ženu.
P rivrem ena izm jena žena poznata je kod tako različitih naroda
kao što su H o tten totti i Eskimi. Kod Polinežana i M ikronežana
dobri p rijatelji n ekiput zam ijene im ena i tim e ustupaju jedan
drugom e svoja bračna prava, je r uzevši ime drugoga čovjek se
s njim e poistovećuje. Kod plem ena H erero u jugozapadnoj Africi
dva su se m uškarca mogla obavezati na zam jenu žena i stoke i
m eđusobno pom aganje u svem u ostalom, a u S parti je izm jena
žena spadala u jednu od dužnosti gostoprim stva. U svakom je
slučaju kod plem ena kao što su Eskim i i Cukči povrem ena za
m jena žena ujedno vrlo praktičan običaj koji je vezan za selački
život. Događa se da neki m uškarac m ora otići n a dulje putovanje,
a njegova je žena spriječena da ga prati. N aprotiv, možda je neki
od njegovih suplem enika iz istog naselja oženjen ženom koja ima
rođake u onome m jestu kam o on n am jerav a poći. P rem a eskim
skom načinu m išljenja najlogičnije je da oba m uškarca zam ijene
žene koliko tra je putovanje. Dobrodošle goste treba prim iti što
je moguće bolje i zbog toga im gostoprim ac ponekad prepušta
v lastitu ženu ili odraslu kćer. Taj oblik brige za ugodnost gostiju
nipošto nije rijedak u sjevernom polarnom krugu, kod Indijanaca
jugoistočnih S jedinjenih D ržava i u Tibetu, a nakon prodiranja
bijelaca u velikoj je m jeri pridonio i širenju spolnih bolesti. Ali
tamo, gdje, kao kod A kam ba i M asaia istočne A frike, klanovi i dob
ne klase sjed in ju ju članove plem ena u naročite društvene grupe,
to se »bračno gostoprim stvo« često održava u n u ta r ovih užih
grupa.
Na čitavoj zem lji nem a naroda ni plem ena koje ne bi poznavalo

b rak u bilo kakvom obliku (si. 180). On je tako općečovječanski
kao govor, kao upotreba v atre i oruđa. I shvaćanje da obitelj
tvori jezgro d ru štv a je prastaro. M eđutim sredinom devetnaestog
stoljeća počelo se sum njati u istinitost te pretpostavke. Već je
Jens K ra ft (1720—65) ukazao na odnos koji spom inje H erodot kod
m aloazijskih Lykijaca, a koji se očituje u tom e da se djeca raču
n aju kao srodnici m ajke, a ne oca. Ali K ra ft nije bio zapažen i
tek je opsežno djelo o m a trija rh a tu ,2 koje je god. 1861. objavio

švicarski istraživač J. J. Bachofen, probudilo veće zanim anje.
Bachofen je sm atrao da je m a trija rh a t sta riji od p a trija rh a ta i
to objašnjavao naoko potpuno jednostavno tim e što je oSinstvo
prvobitno bilo nesigurno, je r ljudi u staro vrijem e nisu živjeli u
sređenom braku, već u neobuzdanoj spolnoj slobodi (prom isku
itet, od latinskog prom iscuus — izmiješan). To je, naravno, zvu
čalo dopadljivo i odm ah dobilo snažnu podršku kada je Lew is H.
M organ otkrio ono što je nazvao klasifikatom im rodbinskim
sistemom. Naime, kod m nogih naroda ističe se više ili m anje jasno
da su rodbinske oznake stvorene na potpuno drugim osnovnim
lin ijam a nego kod nas, tj. tako da se jedna te ista riječ ne upo
treb ljav a samo za oca, nego i za njegovu braću, pa čak i za čitavu
njegovu generaciju. Z ar se mogao zam isliti bolji dokaz za hipo
tezu o nekadašnjem prom iskuitetu? Uz to je M organ otišao i korak
dalje. On je sm atrao da je na više m jesta u »grupnim brakovim a«
našao neposredne tragove prvotne spolne zajednice. U njim a spol
no općenje nije bilo dopušteno sa svakim , ali ipak bijaše dopu
šteno u n u ta r čitave grupe ljudi. U novije je doba, najzad, izne
sen još jedan argum ent u korist spolne slobode u davno vrijem e.
To jest, čini se da je nekim plem enim a centralne A ustralije bila
nepoznata veza izm eđu spolnog odnosa i začeća. Ako je to zaista
tačno, onda prvobitna obitelj u našem sm islu i n ije m ogla posto
jati. Dakle, na tem elju svega toga sastavljen je razvojni niz koji
počinje općim prom iskuitetom , prelazi u grup ni b rak, a kasnije
se preko m atrijarh a tsk e i zatim p atrijarh atsk e poligam ije na
stav lja do najvišeg oblika braka: monogam ije.
Ali kod pobližeg p ro m atra n ja ova se m isaona n ad g rad n ja o tk ri
v a kao div koji počiva na glinenim nogama. U Danskoj m u je
tem elje potresao C. N. Starcke, a kasnije m u je slavni finski istra
živač Edw. W esterm arck sasvim osporio pravo n a život. P rvo, što
se tiče m atrijarh a ta , on se uopće ne jav lja kod n ajp rim itiv n ijih
naroda, a spom enuta hipoteza to pretpostavlja. N asuprot tome
m oram o se popeti dosta visoko da bismo ga našli. N arodi koji se
nalaze na najnižem stupnju im aju rodbinske odnose slične naši
ma, tj. srodstvo se gotovo podjednako računa prem a obim stra
nam a s laganom prevagom očinske. Obrazloženje rodbinskih siste
m a m oram o ostaviti za kasnije; tada ćemo vidjeti d a stv a r nije
tako jednostavna kako je M organ mislio. Ovdje se m oram o zado
v o ljiti s jednom jedinom konstatacijom . Ako se tv rd i da zajed
ničko ime za oca i druge m uške članove njegove generacije uka-
2 U n je m a č k o m p rije v o d u u p o tr e b lje n a Je o v d je r ije č M u tte r r e c h t - m a te
r in s k o p ra v o . M i sm o u p o tr ije b ili rije č m a tr ija r h a t, Je r se u p rv o b itn o j z a je d n ic i
n e m o že g o v o riti o p ra v u . (Op. prev.)
SI. 170. »Pomorska geografska karta« napravljena od štapića i puževih ku
ćica, Marshallsko otočje. Karta prikazuje dio otočja (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 171. Australski čamac saliven od komada drvene kore, Queensland (Naci
onalni muzej, Kopenhagen).
SI. 172. Kraljevski kanu na rijeci Menam kod Bangkoka.
m
5#
SI. 173. Korejski akvarel prikazuje dzunke na moru (Nacionalni muzej,

Kopenhagen).
zuje na neku neizvjesnost očinstva, onda se u svakom slučaju to

stanovište vrlo teško može p ren ijeti na zajednički naziv m ajke i
čitave njene generacije, je r m aterinstvo ipak, vjerojatno, nije
moglo također biti u pitanju. Uostalom, u m nogim su jezicim a
im ena oca i m ajke izrazite dječje riječi u stilu ta ta i mam a. N a
ravno da su zbog toga povezane s pravim roditeljim a, koji ne
prestano borave uz dijete i otuda se proširenjem tog pojm a lako
mogu pren ijeti na njihove vršnjake, kao izraz iste ljubavi i po
štovanja kakvo se kod nas iskazuje stricu i tetki. Isto je tako
n eu v jerljiv argum ent koji se oslanja na grupni brak. Većina
pojava koje su u prošlosti opisane kao grupni b ra k nije s njim e
im ala am a baš nikakve veze. Danas ih izvan Indije i Tibeta
gotovo uopće nema, a i tam o su, kako je dokazano, kasnog pori
jekla. Kod Toda, stočarskog plem ena južne In d ija vladala je ra
nije velika oskudica žena, je r su m alene djevojčice uvelike izla
gali; zbog toga su se često različiti m uškarci m orali stara ti za
zajedničku suprugu. Kad je b ritan sk a vlada dokrajčila ubijanje
djece i kad je broj djece porastao, stari se bračni običaj spojio s
mnogoženstvom. Na taj je način, dakle, tam o nastao grupni brak.
Sada je vjerojatno jasno, da on ne potječe od nekog prastarog
prom iskuiteta. Napokon nekoliko riječi u vezi s tvrdnjam a o
australskom nepoznavanju tajn a spolnog života. I to je neodr-
drživo. A ustralci, naim e, uopće ne sum njaju u vezu kada se radi
o parenju životinja. A što se tiče čovjeka stojim o, kako je tačno
bilo rečeno, pred »jednim od onih, kod prim itivnih kao i kod
k u ltu rn ih naroda nim alo neobičnih slučajeva, gdje je teorija
zavela zdrav ljudski razum«. U shvaćanje A ustralaca jednostavno
je prodro m it; na stanovit način to je triju m f priče o rodi, ali
zacijelo ne sm ijemo ga uzeti u prilog pretpostavci o prvotnoj
spolnoj zajednici3.
Želimo li nešto saznati o porijeklu braka, onda je beskorisno
da se upuštam o u više-m anje duhovita razm atranja. Treba da
razm atram o postojeće činjenice. A one ne pokazuju samo to da
se b rak jav lja na najnižem stupnju čovječanstva, već da ga neki
p u t nalazimo čak i u životinjskom svijetu, prigodice u obliku
m onogam ije (od grčkog monos = sam i gamos = b ra k ). To što se
u ovom slučaju radi o tako različitim životinjam a kao što su p a
pagaji, pingvini i nosorozi, za čovjeka naravno još uvijek ne zna
či ništa. S tim e je u vezi mnogo važnije što je monogam ija, čini
se, pravilo kod čovjekolikih m ajm una, iako m oram o spom enuti
da mi ne potječemo ni od koje živuće m ajm unske vrste. Kod n a j-
3 N ešto sa sv im d ru g o Je č in je n ic a , d a s u o b ja š n je n ja p rim itiv n ih n a ro d a

z a š t o je sp o ln o s je d in ja v a n je p o tre b n o , d a b i d o šlo do zače ća i p o ro d a , n a
ra v n o k r iv a ; a li to n e d o tič e o v aj p re d m e t.
nerazvijeni]ih plem ena, kao što su Pigm eji, N egrito i si. b ra k je

m eđutim u mnogočemu sličniji našem u nego što su to brakovi
naroda koji na ljestvici k u ltu re stoje između nas i njih. Razlog
je sasvim jednostavan: ni kod jednog od ovih nerazvijenih n aro
da nisu još s bračnom vezom povezani bitni ekonom ski interesi,
žene nisu ekonomska aktiva roditeljim a, niti p re d stav ljaju mužu
neku veću vrijednost. Zbog toga se svatko u većini slučajeva za
dovoljava jednom ženom koju često izabire na osnovu m eđusob
nih sklonosti. K upovanje nevjeste je nepoznato, a otm ica nevje
ste rijetka, jer samo iznimno može doći do neprem ostivih zapreka
za brak.
Mi, dakle, polazimo od braka kao općeljudske pojave, a uz to
sm atram o da se u n ajstarijem obliku nije mnogo razlikovao od
onog koji danas poznajemo. Ali ipak još nismo odgovorili n a pi
tan je kako je b rak nekoć nastao. Im a različitih objašnjenja. B rak
je, na prim jer, navodno bio potreban da bi došlo do neke pro
m jene u jelovniku, koji je tako dugo, dok je svaki spol sam za
Sebe priređivao hranu, bio prilično jednoličan. Ali to ne može
v rijediti za n ajstarije stupnjeve, gdje je razlika u gospodarstvu
sigurno bila neznatna. Tvrdilo se da je brak neophodan za pot
puno seksualno zadovoljenje; ali to se loše poklapa sa slobodom
koju oba spola uživaju prije vjenčanja. V jerojatnija je tv rd n ja
'da b rak m ajci i djetetu, koji su na neki način dugo vrem ena
bespomoćni, osigurava prijeko potrebnu zaštitu. A nem a sum nje
da je roditeljska ljubav jedan od najsnažnijih nagona koji po
spješuju razvoj društva. Možda se ipak m ora raču n ati i s tim e
da je bračni nagon naprosto urođen, instinktivan, kao i kod nekih
viših životinja.
Kako smo spom enuli na najnižim stupnjevim a k u ltu re p rev la
dava m onogam ni brak. Ni gospodarska podloga, ni jednostavni
društveni odnosi ne dopuštaju ondje bilo kakav oblik harem a.
To ne isključuje m ogućnost da nekoliko naročito istak n u tih m u
škaraca ne bi mogli posjedovati više od jedne žene. Ali teškoća
izdržavanja veće obitelji održat će kod lovačkih naroda poliga-
m iju (od grčkog polys = mnogo) u n u ta r uskih granica. Kod so-
bovskih Eskim a zapadno od Hudsonovog zaljeva bilo je god.
1922. u 102 obitelji samo 19 slučajeva da je m uškarac imao dvije
žene (ali nikada više). Uglavnom onda, ako je supruga ostarjela
ili se pokazala neplodnom , ona m ora naći inoču da ugodi mužu.
A često se to događa ne samo s njenom potpunom suglasnošću
već i n a n jen izričiti zahtjev. Kod Eskim a Netsilik, koji žive oko
m agnetskog sjevernog pola pod mnogo težim u v jetim a nego ve
ćina drugih polarnih plem ena, u b ijan je djevojčica u najm lađoj
dobi zauzelo je takve razm jere, da vlada velika oskudica žena.
Zbog toga se često događa da se dva m uškarca m oraju zadovoljiti

s jednom ženom (si. 181). Takav oblik b raka (poliandrija od grčkog
aner = m uškarac) nalazim o samo m jestim ično po čitavoj zemlji,
a uzroci su mu, vjerojatno, slični onim a koje sm o već spom enuli
u vezi s plemenom Toda; no m ožda do toga može dovesti i siro
m aštvo ili česta odsutnost m uškaraca, koji se nalaze u lovu ili
sa stokom. Na p rim jer u S p arti mogla su dva b rata, kojih je
sudbina bila ista, im ati zajednički samo jednu ženu. Postoji svega
jedno veće područje u kome je poliandrija tako reći stalan običaj,
naim e Tibet i kod naroda D ravida i M unda u Indiji. Tamo često
nekoliko braće im a zajedničku družicu. U jugozapadnoj Aziji
poliandrija je nekad očito bila mnogo jače rasprostranjena. Još
i danas u sjevernoj Indiji i A rabiji postoje tragovi poliandrije,
a jedan se sum erski kralj, U ru-kagina iz Lagaša, koji je živio
potkraj p rv e polovice trećeg tisućljeća p rije n. e., hvalio da je
između ostalih zasluga ukinuo poliandriju u svojoj zemlji. Polian
drije je bilo i na K anarskom otočju. Mnogo je uobičajenije mnogožen-
stvo (poligynija, od grčkog gyne = žena), iako su harem i od više
stotina supruga, kakve su im ali neki afrički i istočnjački vladari,
iznimke. U prav ilu prva supruga im a viši položaj od ostalih i
neku određenu vlast nad njim a. Često je ograničen broj supruga
u pravom smislu te riječi, dok su ostale samo ljubavnice. Tako
islam dopušta samo četiri prave žene.
V idjeli smo da je stapanje poliandrije i poligam ije dovelo do

grupnog braka. Ako je Morgan, izm eđu ostalog, sm atrao grupni
brak mnogo rasp ro stranjenijim nego što u stv ari jest, to bijaše
zbog k riva tum ačenja osebujnih prilika, koje na nekim m jesti
ma om ogućavaju i to da i netko drugi osim samog supruga sm ije
im ati udjela u onome što je inače njegovo pravo. Tako kod ple
mena Dieri u centralnoj A u straliji nalazim o čudnovati oblik, koji
nazivam o b rak pirrauru. Osim brak a s pravom ženom, m uškarac
može biti u odnosu p irra u ru s drugim ženam a, koje su već udate
za druge m uškarce. Ali za to nije dovoljno samo dopuštenje m u
ža, već i odobrenje plem enskog poglavice, i obično stupa na sna
gu tek onda kad je pravi m už odsutan. Taj odnos u stvari p re d
stav lja zaštitu supruzi u odsutnosti m uža, je r su same žene u
velikoj opasnosti da budu silovane ili ubijene. Kod G iljaka na
ušću rijeke A m ur m uževa braća posjeduju p rava na nevjestu za
vrijem e njegova odsustva, a sličan običaj nalazim o i kod Tunguza.
Među S antalim a u Indiji m lađa braća m uža mogu zatražiti da
žive s njegovom ženom, kao što i on im a pravo na m lađe sestre
244 D R U Š T V O X D U H O V N I 2 IV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
svoje žene. Vrlo je čudnovat običaj plem ena A kam ba u istočnoj

Africi: im a li, na prim jer, neki m uškarac tri supruge i od svake
odrasle sinove, onda n a jsta riji sin prve žene im a pravo na su
pruge najstarijeg polubrata, njegov m lađi b ra t na supruge po
starosti m lađeg p olubrata itd. Iz ovih nabacanih p rim jera jasno
se vidi, da ovdje uopće nem a govora o pravim grupnim brako
vim a s jednakim i bezuvjetnim pravom za sve.
Izbor osobe s kojom valja k renuti u život uvijek je ozbiljna
stvar. Ali običaji i navike, opravdani obziri i besm islene p re d ra
sude često stav ljaju određene granice k rugu u n u ta r kojeg se mo
že izvršiti izbor. N ekiput je izbor ograničen n a skupinu kojoj
prip ad a sam m uškarac (endogamija, od grčkog endon = iznutra),
u drugim slučajevim a — a ti su mnogo češći — v lastita je sku
pina un ap rijed isključena (eksogamija, od grčkog exo = izvana).
S ta ra izreka, da se slična djeca najbolje igraju, izražava prirodni
oblik endogamije. A svaki će se čitalac zacijelo složiti, da je čisto
spolna privlačnost u n u ta r iste rase znatno snažnija nego između
različitih rasnih grupa kao što su npr. N orm ani i B ušm ani, ili
Kinezi i Crnci. Ponekad snažno utječu i čisto k u ltu rn e prilike.
U S kandinaviji se, u širokim razm jerim a, prešlo preko p rijašnje
staleške endogamije, ali se ona još održala u kraljevskoj poro
dici. Tako se p rav ovjerni Židovi još uvijek prid ržav aju religiozne
endogam ije, a staleška nadutost i religiozna oholost još i danas
zajedno triju m firaju u indijskoj kastinskoj endogam iji. Kod nekih
p rim itiv n ih naroda bračni drugovi m oraju prip ad ati istom rodu
(rodovska endogamija); naravno obratan je slučaj mnogo uobi
čajeniji.
M eđutim često nije dovoljno ni to što se izbor m ora izvršiti
u n u ta r neke određene grupe. N ekiput se ide tako daleko da su
stanovite osobe upravo u naprijed određene ili barem p retp o sta
vljene. Jed an starozavjetni običaj, koji se naziva leviratom , sa
stoji se u tome, da je m uškarac nakon bratove sm rti dužan da
preuzm e njegovu udovicu4. Kod plem ena B antu u južnoj Africi
m uškarac nasljeđuje sve žene svoga oca, osim vlastite m ajke, ko
ja će pripasti m lađem pokojnikovom bratu . L evirat je na neki
način životno osiguranje i kao takav vrlo rasprostranjen, iako
nije svugdje obavezan. Moguće je da je na više m jesta nastao
neovisno. Isto se može reći i za brak sa svastikom , sestrinski brak
ili sororat (od latinskog soror = sestra), po kojem m uškarac na- *1
< U sp. 5. M o jsije 25, 5 r . : - K a d b ra ć a s ta n u ju zaje d n o , a je d a n od n jih u m re

1 n e o sta v i sin a , u d o v ic a n e k a se n e u d a iz k u ć e , n e za s tr a n c a ; k n jo j n e k a d o đ e
š u lja k , u zm e je za že n u i s n jo m z a s n u je š u r ja č k i b r a k (le v ira t. Op. u r.). A p rv i
sin , k o g a će m u ro d iti, n e k a b u d e p ro g la š e n sin o m n je g o v o g u m rlo g b ra ta , da
n jeg o v o im e n e bi u g aslo u Iz ra e lu .«
kon ženine sm rti im a pravo ili dužnost da se oženi njenom m la

đom sestrom , naravno, ukoliko već nije otprije oženjen sa svim
sestram a odjednom. Neki Indijanci objašnjavaju taj običaj time,
što će tako u obitelji b iti m anje m ogućnosti nesloge, i čini se da
nisu daleko od istine. Ovdje mogu b iti važne i socijalne prilike
kao što su p rijateljstv o izm eđu dva roda, koji su se odvajkada
međusobno ženili, ili cijena nevjeste i miraz.
Od ovog samog po sebi sasvim jednostavnog običaja, još je
čudnovatija prednost, koju često uživaju neki drugi rođaci p ri
izboru. Radcliffe-Brow n je dokazao, da u A u straliji postoje dva
glavna oblika »prave« ženidbe. U odijeljenim m alenim područjim a
m uškarac se ženi ujakovom kćerkom ili ženom, koja je prem a
njem u u analognom odnosu. U predjelim a koji se nalaze između
ovih, m uškarci žene kćerku praujakove kćerke ili ženu u analog
nom odnosu. Tako plem e Dieri pretpostavlja ženidbu s kćerkom
sinovice. P rv i od spom enutih običaja očito je u A ustraliji stariji
i p rim jer za b ra k između »ukrštenih bratučeda« (tj. djece sestre i
brata) i nalazim o ga, osim u A ustraliji, n a najrazličitijim k ra je
vim a zemlje: u južnoj Africi, n a Ceylonu, Sum atri, na nekim m je
stim a M elanezije i Sibira, na sjeverozapadnoj obali Am erike, u
K aliforniji i istočnoj K anadi, da nabrojim o samo neke od njih.
Mongo je rjeđ i b ra k izm eđu »djece p araleln ih bratučeda« (tj. dje
ce dvojice braće ili dviju sestara). T hurnw ald pokušava objasniti
tu stv ar tim e što je prvi oblik b ra k a naročito uobičajen među
ratarim a gdje vlada m atrijarh a t, dok je drugi naprotiv k a ra k te
rističan za nom ade gdje vlada p a trija rh a t, koji su tim e postigli da
skupocjena stoka, cijena za nevjestu, ostane u rodu. A li ova se
pretpostavka ne može sm atrati dokazanom, u svakom slučaju ona
ne objašnjava p o java tog običaja kod lovačkih plem ena. Također
se sm atralo da se b ra k izm eđu djece braće i sestara, uglavnom ,
jav ljao tamo, gdje je društvo bilo podijeljeno na takozvane ženid-
bene klase. Sm ije li se on usprkos tome jednostavno sm atrati
posljedicom ovakvog uređenja n ije sigurno.
O ženidbenim razredim a govorit ćemo kasnije. Ovdje ćemo
sam o reći nekoliko riječi o eksogam iji uopće. Ni ona nam nije
nepoznata u najjednostavnijem obliku, tj. kao strah pred rodo-
skvrnućem izm eđu roditelja i djece ili izm eđu braće i sestara,
i kao tak v a rasp ro stran jen a je po čitavoj zemlji. Tačno je da tu
i tamo im a brakova izm eđu braće i sestara. N jih spom inju pisci
starog vijeka, nalazeći ih u Maloj Aziji i Egiptu; bilo ih je čini
se, u Perziji pod Sasanidim a, na Javi, B aliju i n a H avajim a, a
u Am erici u starim carstvim a K olum bije i P erua. Ali još je u v i
jek p itan je ne rad i li se tu u većini slučajeva samo o polubraći
i polusestram a; zatim veza takve v rste dopuštala se uvijek saifio
u kneževskim rodovim a5. To se lako može objasniti. B rakovi

izm eđu brace i sestara ne sm iju se sm atrati ostatkom životinjskih
stan ja n iti naročitom m oralnom pokvarenošću, već jednostavno
naglašenom , do krajnosti izraženom, brigom za održavanje čistoće
kraljevske krvi — često se čak v jeru je da k raljevski rod potječe
od sam ih bogova.
Zato ne možemo zaobići činjenicu da je strah pred rođoskvrnu-
ćem duboko u k o rijenjen u čovječjoj prirodi. N astanak tog strah a
nikako se ne može objasniti štetnošću incesta, je r se tim e p re t
postavlja poznavanje zakona nasljeđivanja, koje nijedan prim i
tiv n i narod ne može znati. Osim toga m nogi su sm atrali da je on
b ran a protiv raspadanja obiteljskog života i društvenog kaosa.
N adalje W esterm arck je — kao uostalom B entham i H avelock Ellis
p rije njega — već p rije čitavog ljudskog vijeka ukazao na to da
je po pravilu m eđu osobama, koje su zajedno rasle, a to je n arav
no gotovo uvijek slučaj kod članova iste obitelji, spolna privlačnost
vrlo slabo razvijena. Utoliko bi strah pred rodoskvm ućem mogao
potjecati od korisnog instinkta. Tako jednostavno o bjašnjenje psi-
hoanalitičirim a, naravno, ne pada na um; oni sm atraju Edipov
kom pleks, potiskivanje prirođenog poriva k rodoskvrnuću, oso
vinom oko koje se v rti čitav život. F reud je izmislio onaj poznati
potresni rom an o pradobu, po kome su se jednog dana sinovi po
bunili i ubili oca, da bi mogli doći u posjed m ajke, ali su u po
sljednjem tren u tk u — upravo se vidi kako ih poput grom a poga
đa kajanje! — odustali od svoje zločinačke nam jere. Ta se priča
može, ako se želi, sm atrati duhovitom dosjetkom , ali ona s nau
kom ni u kom slučaju nem a veze. W esterm arck je u jednom od
svojih posljednjih radova razbio čitavu tu m aštariju. B it će do
voljno da podvučemo, da Freudova hipoteza nikako ne objašnjava
zabranu b rak a izm eđu očeva i kćeri ili izm eđu braće i sestara,
i jedva da bi jedno jedino nedjelo te vrste — da upotrebim o blag
izraz — na vječna vrem ena obilježilo čovječanstvo neizbrisivim
naslijeđenim grijehom , i, napokon, da nem a ni trag a bilo kakvoj
etnološkoj osnovi, a kam oli dokazu za tu jezovitu pretpostavku.
Uz to treb a spom enuti, da je suprotno onome što bismo očekivali
kad bi F reud imao pravo, odnos između m ajke i sina sigurno
n ajrjeđ i oblik rodoskvrnuća, po jednoj švedskoj statistici samo u
tri od ukupno 241 slučaja incesta.
U sklonosti za jednostranost u pretjeriv an ju , koja leži u svi
jesti svakog čovjeka, a naročito obilježava svijest prim itiv n ih n a
roda, nije čudnovato što prirodni strah pred rodoskvm ućem često
biva istak n u t do krajnosti i odražava se u pravilim a ponašanja
5 A ko je istin a d a je do ta k v ih veza d o lazilo u E g ip tu p o d P to lo m e je v ić im a
i u n ižim sta le ž im a , to je sig u rn o d a je n a n iže sta le ž e d je lo v a o p r im je r odozgo.
IZ G R A D N J A D R U Š T V A
247
koja sa razum nog stanovišta možemo nazvati besm islenim ; ali

zbog toga ona ništa m anje duboko ne zadiru u velik broj prim i
tivnih društava. Ovdje mislim o na onaj oblik eksogam ije koji je
povezan sa ženidbenim razredim a i totem skim grupam a. Ali kako
ona s druge stran e usko ovisi o nazorim a o srodstvu uopće, govo
rit ćemo o tom e kasnije. Ovdje još treba dodati samo to, da se,
neovisno ili u vezi s rodbinskom eksogamijom , jav lja lokalna
eksogamija, koja polazi od toga, da bračni drugovi treba da p ri
padaju različitim hordam a ili selima. Taj običaj nalazimo već na
tako prim itivnom stupnju, da p ater Schm idt i njegova škola sm a
traju da pripada n ajstarijem sloju k ulture. U stvari, zajednice su
prvotno tako m alene da lokalna eksogom ija lako nastaje sam a od
sebe, čim treb a paziti na pravila rodoskvrnuća. Tako je, na p ri
m jer, kod cen tralnih Eskima, iako kod njih lokalna eksogam ija
nije stalna navika. Slično vrijedi i za Andam ance. Uostalom, za
razvoj društva kao cjeline, lokalna je eksogam ija vanredno zna
čajna; ona otvara veze m eđu susjednim grupam a, čija će se ja
kost čvrsto održati i za najraznovrsnijih prom jena.
Nije rijetko shvaćanje da je prim itivni brak veza koju obilje

žava tiran ija m uža i robovanje žene. Ta je slika u osnovi kriva.
Ne niječemo da u nerazvijenim ratarsk im društvim a, gdje žena
predstavlja dragocjenu radnu snagu i gdje iz istih razloga mno-
goženstvo im a naročiti značaj, ženina sudbina često nije naročito
zavidna. Usprkos tom e i ovdje im a iznim aka. Na prim jer kod
Irokeza žene su bile tako utjecajne, da su im ale pravo sm ijeniti
i poglavicu, ako im se nije sviđao. I m eđu nom adskim narodim a
osjeća se stanovit prezir društvenog položaja žene. Ali s druge
je stran e socijalni položaj usko povezan sa značenjem koje žene
im aju u borbi za hranu. Upravo zbog toga ona dolazi do izražaja
na najnižim stupnjevim a kulture, pa ondje često zauzim a takvo
mjesto, da je realno, iako ne i form alno ravnopravna m uškarcu.
To najbolje pokazuje način kako se sklapa brak. U n ajp rim i
tivnijim k u ltu ram a po pravilu im a vrlo malo otm ica žena, kupo
v anja žena i si. Nisu nim alo rijetk e pojave da se brak sklapa na
osnovu m eđusobne naklonosti. Ipak u A u straliji je svuda uobi
čajeno da se izm jena žena u znak p rijateljstv a vrši bez pristanka
žena, i kako se m alene djevojčice po pravilu već u najranijem
d jetin jstv u zaručuju, često nalazim o vrem ešne starce oženjene
sasvim m ladim ženama, dok se m ladići m oraju zadovoljiti sta ri
cama. To, naravno, ponekad pruža povod za otmice; ali n jih u v i
jek sm atraju ozbiljnim prekršajem prava, p a se otm ica nevjeste
može ubro jiti u iznimke. Tamo gdje ih im a u većim razm jerim a,
kao na prim jer kod nekih nom adskih plem ena, nem a ni najm a-
njeg razloga da ih sm atram o ostatkom nekog »prastanja«. Nije

neobično da se tu otmica nevjeste vrši s pristankom djevojke,
odnosno da je ona predajom prenesen obredni čin, koji označava
prekid nevjestinih veza sa starim rodom, ili je čak izlaz, kojim
se mogu izbjeći naročito velike svote, koje upravo ti narodi traže
za svoje kćeri. Uopće, kod nom ada i ra ta ra kupovanje nevjesta
igra izvanredno veliku ulogu. Time se brak razvija izvan uskog
k ru g a ličnih i obiteljskih odnosa i postaje stv ar čitavih dotičnih
rodova. On postaje znakom čvrstog p rijateljstv a koje se još po
jačava razm jenom darova. Iz toga izlazi, dakle, kao posve p riro d
no da onaj rod, koji će ubuduće sm jeti iskorišćivati ženinu radnu
snagu m ora i više uložiti. K azaki ponekad m oraju p latiti i do
300 kom ada stoke, a bogata ostjačka djevojka stoji povrh bale
krzna i 100 sobova. U nekom indijanskom plem enu im ućan m u
škarac plaća dvadeset volova, dok se neki sirom ašak može izvući
i samo s odojčetom. Ali p ri tom ne smijemo zaboraviti da se ve
ćina tih naroda i sam a buni, ako se brak sm atra baš trgovinom .
Kod plem ena Bagobo na Filipinim a nevjestin otac poklanja
u zv ratn i dar, koji vrijedi polovicu kupovne svote, upravo zato
da »kćer ne proda poput robinje«. A kad se neki m uškarac po
drugi p u ta ženi, on m ora za to platiti ne samo novom tastu i puni
ci, već i prvoj ženi. K afri sm araju da je cijena za nevjestu ulog
za buduću djecu. Jednaki su nazori i u Indijanaca na sjeveroza
padnoj obali A m erike (usp. I dio, str. 172 i si.), a m eđu p lem e
nim a sjeverne K alifornije sm atraju, da su djeca lično osram o
ćena, ako cijena za njihovu m ajku nije bila dovoljno visoka. Ali
jasno je, da takvi običaji u tiru pu t dubokom ponižavanju žene.
No cijena za nevjestu može također biti zam jena služenju za
nevjestu, o kojem smo slušali u školi u priči o Jakovu, koji je
sedam godina služio za Leu i daljnjih sedam za Rahelu. Poveza
nost ovih dvaju oblika sklapanja braka vidimo izm eđu ostalog i
u tome, što se kod m alajskih plem ena B atak i M inangkabau na
S um atri jav ljaju usporedo oba oblika: ili m už m ora k u p iti su
p rugu za visoku cijenu, a tim e ona postaje potpuno ovisna o
njem u, ili može izbjeći plaćanju, ali se zato m ora zadovoljiti
podređenim položajem u kući tasta i punice. U Indoneziji, S tra
žnjoj Ind iji (si. 182), sjeveroistočnoj A ziji i velikim dijelovim a
Am erike, sve do područja Am azone i G ran Chaca, pa čak i u P ata-
goniji služenje za nevjestu uobičajeni je oblik sklapanja braka.
Kod plem ena Tupi na brazilskoj obali zapažena je zanim ljiva
povezanost ovog običaja i braka, kad se ujak ženi nećakinjom .
Želi li se neki m uškarac osloboditi ovisnosti od ženine braće,
onda najčešće jednom od šurjaka daje kćerku za ženu.
SI. 178. Žena plemena Ulad
Nail, Alžir. Neudate žene tog
plemena prostitucijom u gra
dovima zarađuju miraz.
SI. 177. (lijevo). Drvena lut

ka koju nose žene kao fetiš
plodnosti, Zlatna Obala (Na
SI. 179. (desno). Glinena fi

gurica prikazuje božicu lštar.
Nađena u grobu u Harni,
Sirija, iz oko god. 1700. pr.
n. e. (Nacionalni muzej, Ko
penhagen).
SI. ISO. Žena i neudate djevojke plemena Kha Ko, Vietnam. Visoko oglavlje
znak je udate žene (prema Sarrautu).
SI. 181. Eskimka sa svoja dva muza, pleme Netsilik, arktička Kanada (foto
grafija 5. Thule ekspedicije).
SI. 182. Mladoženja s pratnjom, pleme Lii, sjeverni Tajland (fotografija P.

Fejos).
SI. 183. Muškarci plemena Bara, Madagaskar, skla
paju krvno pobratimstvo. Vrac sjedi među njima
(fotografija P. Fejos).
SI. 185. Mramorni kip

žene, Amorgos, III tisuć
SI. 184. 'Totemski stupovi Indijanaca Kvakiutl, ljeće pr. n. e. (Nacional
Vancouver. ni muzej, Kopenhagen).
SI. 187. Ćurunge plemena
Aranta. centralna Austra
lija (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 188. Plesni štap, koji

upotrebljava ona polovica
plemena Ejak (Aljaska)
kojoj je totem gavran
(Nacionalni muzej, Ko
penhagen).
SI. 186. ‘Totemski stupovi iz tlingitskog

sela Klukvan, Aljaska. Likovi pred
stavljaju među ostalim »Velikog ga
vrana«, »Medvjedicu s djetetom«,
»Žabu i mušicu«. Stupovi su podignuti
u povodu pošasti koju su uzrokovale
žaba i mušica. Visoki su 4,17 i 3,70 m
SI. 192. Melanezijske maske. Gore: pleme Sulka, Nova Britanija; dolje: Nova
Kaledonija (lijevo), Nova Irska (sredina) i Novi Hebridi (desno) — (Nacionalni
muzej, Kopenhagen).
R azm jerno jednakom prav u spolova, koje vlada na n a jsta ri

jim stupnjevim a kulture, odgovara i veća etička snaga braka,
nego kasnije, u nešto višim, »barbarskim « stadijim a. Sm ijem li
suditi na tem elju odnosa kod Eskima, koji su društveno tek vrlo
slabo razvijeni, dešava se, doista, dosta često, da m ladi n ajp rije
m oraju proći kroz čistilište jednog ili dva b raka p rije nego što
se najzad smire. A to se događa uvijek čim se rode djeca koja
čvrsto vežu roditelje. N asuprot tome, tamo gdje se brakovi zasni
vaju na nadmoći jednog spola, jednostranost prebrzo dovodi do
neodrživih stanja. Um jesto dobrovoljne rastave, ovdje dolazi do
toga, da muž p o tjera ženu, a i plaćanje cijene za nevjestu, kao
i strah da će je u danom slučaju m orati v ratiti, vodi p rije svega
do ponižavajućeg položaja žene. T renutno poboljšanje njenog
položaja, koje je pratilo ekonom sko značenje žene, pojačano usli
jed razvoja ra ta rstv a i m a trija rh a ta doživjelo je tako tokom v re
m ena udarac u leđa. Tek kad je težište gospodarstva ponovo p re
šlo na stran u m uškaraca, pružena je m ogućnost za obnavljanje
prirodne obitelji, čiju odgojnu moć nijedna k u ltu ra ne može
ozbiljno nadom jestiti. — Z ar pjesnik »Odiseje« nije imao pravo
kad je pjevao:
. . . Jer ništa nije bolje i poželjnije na zemlji,
Nego kad m už i žena sjedinjeni u srdačnoj ljubavi
Mirno gospodare svojom kućom: nevolja neprijatelju,
Ali prijateljima radost; no još više uživaju oni sami.
RODBINSTVO
OBITELJ, koja se sastoji od roditelja i djece, tvori, kako smo-

već rekli, jezgro rodbine i društva. Ali često u kućanstvu n ala
zimo još nekoliko članova: p ar starih i bespom oćnih roditelja,
sina ili kćerku, koji su se nedavno vjenčali i kojim a je još po
trebna potpora itd. Tako, na prim jer, kod Eskima. Taj se
odnos može p ro širiti do prave zadružne obitelji, koja se u izrazi
tom obliku javlja, uglavnom , kod azijskih nom ada, Mongola, Tu
rak a i Arapa. Sinovi i njihova kućanstva ostaju pod očevim n ad
zorom i podvrgavaju se njegovoj volji tako dugo dok on živi.
To je uređenje koje p rije svega p ristaje pastirskom životu i
čuvanju velikih stada stoke; od stepskih nom ada proširilo se do
Inđoevropljana i Kineza, a jav lja se i kod crnačkih seljaka u
Sudanu. Takva je islandska velika obitelj opisana u B e rg th o r-
shvalliškoj legendi gdje je N jal živio sa ženom, sa tri oženjena
sina i zeta, sa čeljadi, djecom i nemoćnim starim a, dakle, sve u

svem u pedesetak ljudi. No taj je društveni obli'k prodro još i
dalje, sve do naroda u kojih vlada m atrijarh a t, u južnoj Indiji,
S tražnjoj Indiji i južnoj Kini, tako da se, na prim jer, kod D ra-
vida, stvarno može govoriti o pravim m atrijarh atsk im zadružnim
obiteljim a.
Dakle, tim e dolazimo do pitanja, koga se sve uraču n av a u rod
binu. Već smo p rije spom enuli da se kod najnerazvijenijih ple
m ena sm atra gotovo jednako važnom rodbina s očeve kao i ona
s m ajčine strane, dakle ne mnogo drukčije nego kod nas. Ipak
u praksi takav sistem prilično brzo postaje nepreglednim ; nem aju
svi tako dobro pam ćenje kao ona trondijska seljakinja, koja je
znala objasniti srodničke veze sa 124 rođaka. Ne želimo li izgu
b iti pregled, čim se udaljim o od najbližih rođaka, m oram o izv r
šiti izbor. Mi sami doista računam o rodbinu prem a obim stra
nam a, pa ipak, strogo uzevši, to nije sasvim ravnom jerno. U jed
noj tačci postoji očita sklonost prem a p atrijarh atu : supruga i dje
ca nose očevo prezime. Ta jednostranost još je izrazitija kod
n asljeđivanja plem ićkih titu la i kraljevske časti. Na nižim stu p
njevim a kulture, gdje rod nastupa prem a vani kao cjelina i često
snosi odgovornost za činove i djela svakog pojedinog člana, srod
stvo ima mnogo veće značenje. A zbog sklonosti prem a pretje--
riv anju, koja tako često obilježava prim itivne narode, linije su
na sasvim drugi način oštro podvučene: ili vlada m uška linija,
ili ženska, a prem a onoj liniji koja nije došla u obzir, ne postoji
nikakav odnos. U m atrijarhatskom društvu m uškarac je doslovno
stran vlastitoj djeci, ali se zbog toga osjeća usko vezan za sestrinu
djecu. Tamo gdje se su d araju p atrijarh atsk i i m a trija rh a tsk i n a
zori, teškoće se ponekad pokušavaju prebroditi tako, da se obima
daje neko pravo: svaki individuum m ora računati sa dvije razli
čite rodbinske linije, pa se nekad m ora obazirati na jednu, a d ru
gi put na drugu.
Izm eđu sistem a srodstva i gospodarstva očito u početku postoji
prilično tijesna veza. U grubim crtam a — naravno da su se tokom
vrem ena desile mnoge iznim ke — mogli bismo reći da p a trija r
h at vlada tamo gdje preteže privređivačka djelatnost m uškarca,
d akle kod lovaca, nom ada i pravih ratara, dok se m a trija rh a t
prvenstveno jav lja kod poluratara, kod kojih je rad žene glavni
fak to r gospodarstva. Zbog toga n ije slučajno što nam se čini, da
je p rastaro težište m a trija rh a ta u južnoj Aziji, gdje je vjerojatno
bila kolijevka prim itivnog uzgoja biljaka, u svakom slučaju uko
liko se radi o Starom svijetu. M atrijarh at vlada još i danas na m no
gim m jestim a južne Indije, na Ceylonu, u S tražnjoj Indiji i kod
M alajaca M inangkabau na Sum atri, a jasne tragove nalazim o u
Tibetu, u južnoj K ini i nekim indonezijskim otocima. Iako se

tamo inače prešlo na p a trija rh a t, ipak se u nekim slučajevim a
probija ženska linija. Tako je kod nekih indijskih kasta, među
obiteljim a koje nem aju sinova, običaj, da jednu kćerku posvete
nekom hram u; tada ona sm ije izvoditi pogrebne obrede, što inače
mogu rad iti samo sinovi, a čak i onda kad se uda, ona ostaje u
kući svog oca, čije ime tada nose i njena djeca.
Od Indije prem a zapadu širilo se nekad veliko m atrijarh atsk o
područje preko Iran a i Male Azije prem a južnoj Evropi i p re
ko južne A rabije prem a sjevernoj Africi. Poznato je da se Hero-
dot čudio m atrija rh a tu u Lykijaca. Ali m nogošta ukazuje na to,
da je i prije velikog indoevropskog prodora m a trija rh a t bio uobi
čajen i na drugim m jestim a u zem ljam a oko Sredozem nog mora.
To dokazuje, izm eđu ostalog, poštivanje »velike majke« i sigurno
s tim e povezani m ram orni idoli iz starijeg m inojskog vrem ena u
trećem tisućljeću prije n. e. na K ikladim a (si. 185, usp. si. 179).
Još i danas im a ostataka m a trija rh a ta kod B erbera i Tuarega,
a arapski historičar M aqrizi, koji je živio oko godine 1400., opi
suje kako u nubijskom plem enu Bedža vlada m atrijarh at. Inače
su južni Kongo i G vinejska obala danas centri m a trijarh a ta u
Africi; a niz m atrijarh a tsk ih plem ena u području Zam bezija do
pušta pretpostavku, da je m a trija rh a t došao ovamo s obala In d ij
skog oceana. I na crnom kontinentu nastale su uostalom čudno
vate kom prom isne tvorevine ovih dviju rodbinskih linija. Tako
su H erero u jugozapadnoj Africi, A šanti na Gvinejskoj obali i
pleme Yako u N igeriji podijeljeni u p atrijarh atsk e, a i m a trija r-
hatske rodove, a p ravila o nasljeđivanju su ne samo vrlo zam r
šena, već su istovrem eno i uzrok stalnoj trgovini. Glavno pravilo
kod plem ena A šanti npr. glasi, da se »krv«, titu la i nepokretna
im ovina nasljeđuju po ženskoj liniji, dok se duhovi očinskih p re
daka, kult, totem ski znak i pokretna im ovina nasljeđuju po m u
škoj liniji.
Vratim o li se ponovo južnoj Aziji, da bismo odatle prom atrali
rasprostranjenost m a trija rh a ta u O ceaniji i A ustraliji naći ćemo
ga u većoj ili m anjoj m jeri u M ikroneziji, a u izrazitijem obliku u
istočnoj M elaneziji. U A ustraliji prilike su zaista osebujne. Cijeli
istočni i južni dio kopna uglavnom je m atrijarh atsk i, a sjeverni
i zapadni dio p atrijarh atsk i; ali to vrijedi samo za podjele u
takozvane ženidbene grupe (o njim a ćemo kasnije više govoriti),
dok pravo na lovišta uvijek ide po muškoj liniji. Zajedno sa
činjenicom da ženidbenih grupa nem a kod različitih m alenih ple
m ena n aju d aljen ijih obalnih predjela na jugoistoku ovo ukazuje
na to, da je m atrija rh a t u neko određeno vrijem e uvezen izvana.
A to se poklapa i sa činjenicom da on zapravo potječe od ra ta ra .

K asnije se pak na sjeveru i zapadu m ora povući pred p a trija r
hatom .
Najzad, m atrija rh a t se rasprostranio iz istočne Azije duž obala
Tihog oceana također prem a sjeveru, gdje na prim jer, na K am -
čatki nalazimo, nem a dvojbe, ostatke, a odatle se raširio dalje
preko B eringova tjesnaca. U Sjevernoj A m erici nalazim o ni m a
n je ni više nego tri žarišta širenja, naim e sjeverni dio sjevero
zapadne obale, p odruja Pueblo na jugozapadu i jugoistoku Sje
d injene Države s izdancim a sve do Irokeza kod Velikih jezera i
do plem ena Sju n a M issouriju. U Srednjoj i Južnoj A m erici čini
se da se m atrijarh at, uglavnom , jav lja kod nekih m anjih k u ltu r
nih naroda južnog Meksika, kod Čibča u K olum biji i kod niza
plem ena n a području Am azone i G ran Chaca. Tamo, m eđu osta
lim, bijaše naročito razvijen m eđu A ruakim a i bio je, po m išlje
n ju M axa Schim dta, djelotvorno pomoćno sredstvo kod njihovog
pro d iran ja i kod stapanja stran ih plem ena u njihovo.
V rsta srodstva izražava se različitim rodbinskim nazivim a.

Zbog toga su oni podjednako zanim ljivi s kulturnohistorijskog
kao i jezičnog stanovišta. Navikli smo da jedino naš rodbinski
sistem sm atran »prirodnim «; ali razm išljajući ubrzo ćemo se
u v jeriti da, u stvari, postoje gotovo neograničene m ogućnosti n a
ziva, koji su isto toliko razum ni. Može se, kako to mi uglavnom
radim o, baciti težište na to, da li se radi o krvnom srodstvu ili
o tazbini, radi li se o različitim generacijam a, p rip ad aju li rođaci
jednom ili drugom spolu, itd. U riječim a, kao što je na p rim je r
»otac« k riju se svi ti odnosi. N aravno, sa sasvim istim pravom
m ogu se izabrati i druga gledišta; to je slučaj kod eskim skog
angajoq, tj. stariji b ra t ili sestra istog spola kao i određena
osoba, dakle, starija sestra neke žene, ili stariji b ra t nekog
m uškarca.
M organ, koji je prvi usredotočio pažnju na ovo bogato polje
rada, što ga rodbinski nazivi pružaju istraživanju kulture, razli
kovao je opisne i klasifikatorske sisteme. Naš bi sistem pripadao
prvoj vrsti.. N asuprot tome, prem a drugom sistem u, nazivaju se
rođaci po direktnoj uzlaznoj ili silaznoj liniji (npr. otac ili sin)
istim imenom kao i indirektni srodnici (npr. očev b ra t ili b ra
tov sin), dakle lica, koja su prem a našem m išljenju u potpuno
različitim rodbinskim odnosima. Dakle, dok mi u indoevropskim
jezicim a riječju »otac« nazivam o sasvim određenu osobu, nem a
na H avajim a odgovarajućeg naziva već postoji riječ, koja obu
hvaća m uške Tođake očeve generacije. Ipak, u stvarnosti uopće ne
253
postoji oštra granica izm eđu obaju sistem a, kako to tv rđ i Morgan.

Um jesto da nastave M organovu pionirsku, ali još nesavršenu
podjelu postavili su suvrem eni etnolozi n ajm an je četiri osnovna
pravila, po kojim a se stv araju nazivi. N ajp rije princip uzajam
nosti, po kojem se, na prim jer, neki m uškarac i djeca njegove
djece nazivaju istim imenom. To se, izm eđu ostalog, jav lja u A u
straliji, ali n igdje u čistom obliku. D ruga je m ogućnost da se
rodbina podijeli u takozvani »dužinski rez«, tako da u n u ta r iste
grupe, dakle za očevog b ra ta i njegove sinove itd., ostanu isti
nazivi. Podjela se, naravno, može izvršiti i »poprečnim rezom«,
čime nastaje treća klasifikacija, naim e, prem a pojedinim gene
racijam a. Po tom principu isti naziv obuhvaća očevu braću i n je
gove bratučede. N adalje četvrti i posljednji princip samo je pro
širenje prethodnog, je r naziv obuhvaća sve rođake u n u ta r iste
generacije; taj oblik često nalazimo u Polineziji i M ikroneziji, a
M organ ga je pogrešno objasnio kao svjedočanstvo nekadašnjeg
grupnog braka.
Razvoj se, zapravo, odvijao, suprotnim putem : od usko ograni

čenih do sveobuhvatnijih naziva, u skladu s drugim razvojnim
nizovima jezika, gdje se počinje sasvim različitim jezičnim kori
jenim a, a završava kod općeg pojm a (npr. za n ajra n ije domaće
životinje: krava, bik, vol, govedo, junica, tele itd.). Do takvog
proširenja pojm a moglo je doći iz različitih razloga. Već je kod
opisivanja grupnog b rak a spom enuto, da se klasifikatorni sistem
ponekad može izvesti iz potpuno form alnih razloga. Kao što će
kod nas neki stariji suprug ženu zvati »majkom«, tako neki Me-
lanežani u p o treb ljav aju riječ »sestra« za ženine sestre. Ali treba
upam titi da p ri tom uvijek u potrebljavaju riječ koja je uobiča
jena m eđu ženama. Kod Indijanaca Om aha m uškarac naziva
kćerku m ajčina b ra ta »majkom«, a sina m ajčina b ra ta »majčinim
bratom «. Sličan običaj nalazim o i kod više drugih plem ena u
Sjevernoj Am erici, na Novoj G vineji i u istočnoj Africi. U
takvim slučajevim a klasifikatorne nazive treba shvatiti kao izraz
naročitih d ruštvenih veza, koje vežu dotične; npr. kod afričkih
Batonga one počivaju na istim obavezam a u odnosu na kult p re
daka. U istom se sm jeru očituju i različiti bračni običaji. Tamo
gdje su lev irat i sororat konačno postali čvrste institucije postoji
mogućnost da očeva braća i m ajčine sestre zam ijene roditelje, i
da tim e djeca braće ili sestara postanu braćom ili sestram a, a
nećaci i nećakinje zauzm u m jesto djece. Sjeverni B atongi nazi
vaju m ajčinu braću, sinove m ajčine braće i m ajčinog oca istom
riječju naprosto zato, što svi oni u kultu predaka podliježu istim
obrednim obavezama. K ad se osim toga još jave i običaji, kao
što je b rak između djece križnih bratučeda ili drugih rođaka,

postoji obilje mogućnosti za najzam ršenije veze, zam ršene, iako
se p ri tačnijem p ro m atran ju logično pokazuju kao potpuno
ispravne. Samo jedan prim jer s Novih H ebrida u Melaneziji!
Tamo upotrebljava muž, vjerojatno zbog levirata, istu riječ za
kćerku i bratovu kćerku. Osim toga vlada običaj da ženu n a jra
dije izabere m eđu kćerkam a bratovih kćeri. A što je jezična po
sljedica? Da se ista riječ koja je već označavala kćerku i bratovu
kćerku, sada u p o trebljava i za punicu, da je zet isto što i tast i
da se šurjaci stav ljaju uz kćerine sinove. T akvi odnosi sadrže
sasvim korisno upozorenje da način m išljenja prim itivnih naroda
ne treb a označavati kao »nelogičan« onda, kad u njihovoj ku l
tu ri naiđem o na nešto, što se na prvi pogled ne može objasniti.
Često običaji traže da se stanoviti rođaci u m eđusobnim odno

sim a drže određenih tradicija. Tako često postoji uska veza između
u jak a i djece njegove sestre, odnos koji se u etnografskoj lite ra
tu ri naziva avunkulatom (od latinskog avunculus = ujak). U jak
se često, među ostalim, brine za njihov odgoj, pomaže im kad su
u neprilici itd. Da se to naročito jav lja u plem enim a s m atri
jarhatom , razum ljivo je samo po sebi, je r je u takvim slučajevim a
ujak, naravno, najbliži m uški rođak djeci. A vunkulat se osim toga
jav lja i kod p atrijarh atsk ih naroda i ne može ga se naprosto
sm atrati ostatkom ra n ijih m atrijarh atsk ih prilika. Izm eđu osta
log, važno je i to da su braća, dok je žena neudata, njeno glavno
utočište. A ta se pomoć kasnije lako prenosi na njenu djecu. Ali
taj odnos ne veseli uvijek m ajčinog brata. To se jasno vidi u
pravim a, koja su njegovi dragi nećaci ponegdje znali sebi osigu
ra ti — pravim a, koja se, da se blago izrazimo, ne ispoljavaju
samo u pom anjkanju poštovanja, nego dovode i do toga, da ne
ćaci njegovu im ovinu sm atraju više-m anje svojom. V rhunac
sigurno p red stav lja institucija — vašu na otoku Fidži i u zapad
noj Polineziji. Vašu znači sestrin sin. Sin kraljeve sestre smije
naprosto prisvojiti sav im etak m ajčinog b ra ta i njegovih podre
đenih, osim njegovih žena, kuće i zemlje. Kako se k raljev a sestra
u p rav ilu udaje za nekog visokog plemića, može vašu kao isto
m išljenik plem ića tv oriti protutežu kraljevim interesim a. A zaci
jelo može se desiti i to da u jak i njegov nećak zajednički iskori
štav aju povlašteni položaj, da bi neštedim ice pljačkali obični
narod.
Sličan, prem da ne i tako ekstrem an odnos možemo naći i među
drugim osobama, koje ponekad i ne m oraju biti u rodu (joking
relationship, kako to naziva anglosaksonska etnologija). Takav
IZ G R A D N J A DRUŠTVA
255
odnos vrlo često nalazim o između u k ršten ih bratučeda, kojim a je

dopušteno da se m eđusobno najdrzovitije zadirkuju, a nijedan se
od p artn e ra ne sm ije uvrijediti. N aprotiv, upravo suprotno često
vrijed i za paralelne bratučede. U takvim slučajevim a među n ji
ma zabranjen je ne samo brak, već i ton njihovog međusobnog
ophođenja možemo označiti kao najdosljednije prenem aganje. To
nekad ide tako daleko da se oni m oraju izbjegavati što je više
moguće. Isto vrijed i često za m ajku i sina ili b ra ta i sestru; ali
uglavnom punice i zetovi m oraju izbjegavati jedni druge. Više-
m anje dosljedno izbjegavanje ovih dvaju p artn e ra jav lja se u
mnogim krajevim a svijeta: u različitim m jestim a S jeverne Am e
rike, naročito u K aliforniji, zatim u južnoj Indiji, na raznim
otočjima Oceanije, na nekim m jestim a u A u straliji i tu i tam o u
Africi. U sjevernoj i centralnoj Aziji običaj izbjegavanja n a j
češće pogađa svekra i snahe. Inače se to izbjegavanje jav lja gotovo
u svim stupnjevim a, od stanovite uljudne rezerviranosti u dnev
nom saobraćaju, sve do neke v rste bijega, kad se približava drugi
partner. Kod plem ena Maidu u K aliforniji p artn erim a je, na p r i
m jer, zabranjeno da m eđusobno razgovaraju ili zajednički jedu,
oni m oraju stidljivo okrenuti lice ili ga nečim prekriti. Kod
drugih plem ena na istom području jedno drugom e ne sm iju ništa
pružiti, a međusobno mogu razgovarati samo posredstvom treće
osobe itd. Na nekim se m jestim a M elanezije ovaj težak običaj
proteže na sve članove obitelji po m užu ili zaručniku. Zabrane mogu
ovdje postati tako brojne i sveobuhvatne, da se neka m lada d je
vojka jedva usudi k retati. Inače nije sasvim objašnjeno, što se
krije iza tih običaja. Najbliža je pomisao da se tim e želi izbjeći
svaka sum nja ili mogućnost rodoskvrne veze. Možda su oni isto
vrem eno posljedica p re tje ran e povučenosti prem a strancim a; a
možda su i drugi razlozi doveli do istog rezultata. Ne može se
sm atrati sigurnim , da svi oblici izbjegavanja im aju isti korijen.
Na k ra ju treb a još dodati da u stanovitim prilikam a i stranci
mogu biti priznati rodbinom. M iješanjem krvi, zam jenom im ena ili
si. može se sklopiti pobratim stvo (si. 183) koje veže jednako tako
kao da potječe od rođenja. Među prim itivnim narodim a dobro je
poznato i posvajanje. Eskim ski bračni parovi često posvoje m a
leno dijete, koje odgajaju kao da je njihovo. A kod Irokeza je rod,
koji je u ra tu jako oslabio, mogao posvojiti ratn e zarobljenike,
da bi tako nadoknadio gubitak. Z arobljenici su nakon toga uživali
ista prava kao i svi ostali članovi plem ena.
256 D R U Š T V O I D U H O V N I 2 IV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
ROD6, TOTEMSKA GRUPA I SISTEM DVIJU KLASA
ZNAMO: m ak ar kako rijetk a bila krv, ona ipak n ije voda. T a je

poslovica samo jedan od m nogih dokaza za čvrste rodbinske spo
ne koje su prvotno vezale nordijske narode. Gotovo svugdje na
na zem lji nalazim o istu pojavu. Cim se prijeđe najniži stupanj
kulture, gdje su jedine društvene tvorevine najuži obiteljski krug
i horda, ako se s druge strane još uvijek nije dospjelo do većih
političkih zaključaka, tada se život odvija u okviru rodbine ili
roda. Možda će se izgubiti sjećanje na pravu k rv n u vezu među
pojedinim članovima, i postati m aglovitim osjećajem , kad se rod
postepeno razgrana. Možda će rod postati čak i političkim fakto
rom, kao što su škotski i irski klano vi; ali glavno je da nesalo
m ljiva povezanost unatoč ovim prom jenam a vjerno čuva k arak ter
roda. Giljaci na A m uru k arak teriziraju rodove »zajedničkim tastom
i zetom (to znači da se njihove veze m oraju spojiti s određenim d ru
gim rodovima), zajedničkom vatrom , zajedničkim poštivanjem p re
daka i duhova prirode, prije svega m edvjeda, zajedničkom k rv a
rinom u slučaju ubistva i zajedničkim pravilim a tabua«. Značajno
je da njihova riječ za rod zapravo znači natikaču — u zajednici
će se čovjek ogrijati. I u Heladi i Rimu nalazim o čvrste rodove,
a oni su tem elj na kojem u je sazdano društvo tu rsk ih i mongol-;
skih i nom adskih naroda. Ali rod nije bio nigdje izrazitiji nego u
staroj Kini, gdje su članovi roda svu sreću i nesreću dijelili
međusobno, prem a u n u tra održavali zakon i red, a prem a vani
odgovarali za svakog pojedinog člana, brinuli se za zajedničku
pouku i m eđusobne potpore, poštivali p retke itd. T urski, m on
golski i kineski rodovi istovrem eno su eksogamni. V rlo često čitav
je rod vlasnik zemlje, a ne pojedinac, koji samo im a pravo upo
trebe, okolnost koja je u evropskoj kolonijalnoj povijesti naravno
dovela do različitih neshvaćanja i nesuglasica. Kod S jeveroza
padnih Indijanaca, koji su lovci i ribari, pa se stoga naročito ne
brinu za zem ljišni posjed, vlasništo roda p rije svega obuhvaća
titulu, totem ski znak (si. 184) i pravo na održavanje naročitih sve
čanosti, a kod stočarskog plem ena Toda u Indiji, stanovita su religi
ozna p rava u vezi s čuvanjem i m uženjem stoke vezana za rodove.
Golemo društveno i religiozno značenje rod je ipak stekao,

uglavnom, time, što se djelomično stopio s onim jednostranim
shvaćanjem o srodstvu, koje se ispoljava u provedenom p a trija r
h atu ili m atrijarh a tu , a djelomično, s druge strane, sa čudnovatom
U n je m a č k o m je p r ije v o d u rije č ju S ip p e iz ra ž e n o ono. što se u n a š o j lite

r a t u r i o zn ača v a iz razo m ro d . (Op. prev.)
SI. 193. Štit s ratničkim oznakama, SI. 194. Željezna pandža, koju upo
Masai, Kenya (Nacionalni muzej, trebljavaju članovi tajnog društva
Kopenhagen). leoparda u sjeveroistočnom Kongu
SI. 195. Ogrtač od bizonove koze s prikazom vlasnikovih junačkih djela, Pre-
rijski Indijanci (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 197. Keokuk, jedan od najglasovitijih go-
vornika Indijanaca plemena Sank. Slika po
tječe iz doba oko god. 1820, izradio ju je
Charles B. King (Nacionalni muzej, Kopen
hagen).
SI. 198. Hambari u kojima se može vidjeti gomolje jama, otočje Trobriand,
Nova Gvineja.
m M a jč i n s k o p r a v o
m R a z a s u ta p o d r u č ja m a jčin sk o g / o č in
s k o g p r a v a , m iješana p o d r u č ja i t rago-
vi r a n iie q m a /čin sk o g p ra va ( izm o s t
•••
• •
Totemizam
Rasprostranjenost matrijarhata i totemizma (pojednostavljeno, po Graebneru i dr.)

258
i još donekle zagonetnom pojavom, koju nazivam o totemizmom.

P a trija rh a t i m a trija rh a t smo već upoznali; pozabavim o se zbog
toga totemizmom. Naziv potječe od riječi Indijanaca Odžibva na
G ornjem jezeru ototeman, koja se n ajb o lje m ože p rev esti kao
»rodbina po braći ili sestram a«. Onako, kako se ta riječ danas
upotreb ljav a u etnologiji, označava shvaćanje, da postoji neka
m istična povezanost izm eđu skupine ljudi s jedne i neke životinje,
rjeđe biljke ili prirodne pojave kao što je sunce, v je ta r ili si., s
druge strane. Ali ne radi se o vezi sa životinjskim ili biljnim
i n d i v i d u u m o m , već s vrstom kao takvom , ne s određenim
vukom , već s vukom uopće ili sa »svim -vukovim a-koji-postoje«,
kako bi rekao Kipling. Vrlo se često totem ska grupa označava kao
klan;7 u obranu toga mogli bismo reći da se rod i totem ska grupa
u velikoj m jeri stvarno poklapaju. Ali to uvijek ipak n ije tako,
te je bolje da u toj vezi izbjegavam o riječ klan.
Totem izam je u Am erici vrlo rasprostranjen, ali je u pravilu
u v ijek povezan s podjelom plem ena na dva dijela, o kojoj ćemo
govoriti kasnije. Tragove mu nalazim o na sjeverozapadnoj obali
(si. 186), a izrazitije se jav lja na istoku S jedinjenih D ržava (s iz
dancim a prem a južnoj K anadi i preriji) i na području Puebla. U
starim am eričkim k u ltu rn im zem ljam a vrlo su nejasne prilike.
Mnogošto govori u prilog vjerovanju da su totem ističke predodžbe
vladale barem u P eruu. I u području Amazone nalazim o nekoliko
totem ističkih plem ena. U Aziji je danas totem izam , uglavnom ,
ograničen na neke još slabo civilizirane narode južne Azije. U
Indiji je totem izam očito p ra sta r i zadržao se u velikim dijelovi
ma srednje i istočne Indije. Isto se tako ukorijenio u A u straliji i
velikim dijelovim a M elanezije s Novom Gvinejom . Napokon u
A frici se totem izam , uglavnom , rasprostranio u Sudanu, sjev er
nom K ongu i nekim dijelovim a istočne i južne A frike; n ajv jero
jatn ije je da ga je bilo i u preddinastijskom Egiptu.
Broj totem skih g ru p a u n u tar plem ena je, naravno, vrlo različit.
Indijanci Odžibva priznaju izm eđu ostalog slijedeće grupe, koje
se nasljeđuju po muškoj lozi: ždral, sjeverni gnjurac, orao, galeb,
jastreb, vrana, m edvjed, sob, sjeverni jelen, vuk, dabar, vidra, ra-
kun, tvor, vjeverica, kornjača, kečiga, štuka i som — dakle poza
m ašan izbor iz životinjskog svijeta njihove domovine, kom e treba
pridodati i nekoliko dvojbenijih, kao što su brezova kora i polu
mjesec. Te su skupine istovrem eno eksogam ne i zajedno slave n a
ročite svečanosti kod kojih se učesnici oslikaju šaram a koje su
svojstvene njihovoj skupini. Totemskoj životinji iskazuje se po
štovanje; ali ono nije uvijek tako veliko da se životinja pod p ri
kladnom izlikom ne bi sm jela i ubiti.
7 N a s u p ro t to m e n ik a d a n ije u sp io p o k u ša j s ta rijih a m e rič k ih e tn o lo g a da
u v e d u rije č klan za m a tr ija r h a ts k e , a la tin s k i g e n s za p a tr ija r h a ts k e g ru p e .
No kod drugih naroda povezanost izm eđu individuum a i totem a

mnogo je jača. Članovi klana školjke kod Indijanaca plem ena
Osedž na M issouriju shvaćaju navoranu ljusku školjke kao ga
ranciju, da će i oni postati isto tako navorani, tj. da će doživjeti
duboku starost. Neka plem ena čak v jeru ju da potječu od totem a,
a ako je totem životinja, onda je najstrože zabranjeno u b iti je i
pojesti. Čovjek se čak poistovećuje s totem skom životinjom ; onaj
koji pripada grupi m edvjeda, sam je m edvjed, a m edvjed će mu
ukazati veliku pomoć u svakojakim nezgodam a i opasnostim a. U
A frici se totem ska životinja rjeđe sm atra pravim plem enskim
pretkom , ona je više njegov pomoćnik, a nakon sm rti čovjek se
često i sam p re tv a ra u svoj totem . K ad neki centralnoafrički
Pigmej leži n a um oru, sin će m u se nagnuti nad usta, da bi uhvatio
posljednji uzdah; na taj način on preuzim a dio »snage« u m iru
ćega, dok drugi dio prelazi u totem sku životinju.
U slijed m istične povezanosti s totem om čovjek može na njega
m agički utjecati. Zbog toga u p re riji grom ovnička skupina In d ija
naca Ponka održava k u lt grom a, a bizonska skupina u p rav lja lo
vom na bizone. Sasvim analogne odnose nalazim o i u A ustraliji,
gdje potkraj sušnog doba članovi kišne skupine s pomoću raznih
cerem onija izazivaju željno očekivanu kišu, dok ljudi-ličinke svo
jim čarolijam a djeluju na razm nožavanje određenog insekta, čije
su ličinke veoma om iljela hrana. Sjedeći u svetoj spilji oni s po
štovanjem glade neki veliki kam en, koji pred stav lja insekta, p je
vajući m u istovrem eno hvalospjeve kako bi postigli da izlegne
mnogo jaja. K asnije pužu kroz naročito sagrađenu kolibu od
lišća, da bi tako djelovali na ličinke da razbiju ljuske. Slične cere
m onije izvode i druge totem ske grupe: m uškarci-em u oponašaju
pokrete emua, p ri čemu na glavi nose ukras, koji predstavlja du
gački v ra t i m alenu glavu ptice, ljudi psi pužu četvoronoške, zavi
ja ju poput pasa itd. Tako je totem izam u m nogim slučajevim a
dobio izrazito gospodarstvenu pozadinu. Jed a n predm etno opip
ljivi izraz m agijske povezanosti grupe ljudi s njihovim totem om
i plem enskim pretkom jeste takozvana tjurunga ili ćuringa, koja
im a oblik svete drvene zujače, ali se često p ravi i od kam ena
(si. 187).
Kod pobližeg posm atranja može se ustanoviti da širom svijeta
totem izam n astupa u raznolikim oblicima. Nekiput, na prim jer,
nije dovoljan samo jedan totem . Tako na otoku Fidži kao totem
im aju životinju i stablo, a kod nekih plem ena britanske Nove
G vineje pticu, ribu i zmiju. S druge stran e totem različitih afrič
kih pastirskih plem ena ne obuhvaća cijelu životinjsku vrstu, već
se ograničava na neki njen naročiti dio, na p rim jer na volove
određene boje ili određenog oblika rogova (»djelomični totem«).
260
Uz to treb a nadalje spom enuti i čudnovate pojave, kao što su in

dividualni totem izam , spolni totem izam i plem enski totem izam ,
kod kojih se veza odnosi na pojedince, odnosno n a sve suplem e
nike istog spola, ili čak na čitava plem ena — a sve su to pojave
kojih je povezanost s pravim totem izm om prilično dvojbena, ali
koje ipak m ogu možda pridonijeti osvjetljavanju njegova pori
jekla; o tome ćemo kasnije govoriti opširnije.
Kako smo već rekli, rodovi i totem ske grupe u većini se slu
čajeva poklapaju. Za potpuno je razum ijevanje vrlo važna činje
nica, da se to ne događa uvijek. Kao što postoje rodovi bez tote-
mizma, na p rim jer kod Indoevropljana, Kineza i tu rsk ih i m on
golskih plem ena, tako postoje i totem ske grupe, koje nem aju
rodovski k arak ter. Nalazim o ih, izm eđu ostalog, kod često spomi
n jan ih A ran ta i L oritja centralne A ustralije. P orijeklom oca već
se kod rođenja u tv rđ u je kojoj će eksogamnoj grupi plem ena p ri
pasti dijete. N asuprot tome totem se određuje n a vrlo čudnovat
način, koji nem a ništa zajedničko sa porijeklom . V jeruje se, da
su plem enski preci totem skih grupa u vezi s različitim neobičnim
stablim a, blokovim a stijena ili jam icam a vode, gdje borave duše
nerođene djece. P rim ijeti li neka tru d n a žena da se em brio u njoj
miče dok se nalazi u blizini jednog od takvih m jesta, onda se
prem a sveopćem vjerovanju tog tren u tk a dječja duša nastan ju je
u njenom tijelu. D ijete će, dakle, nakon rođenja prip asti onoj
totem skoj grupi, koja je u vezi s tim mjestom. Tako više braće i
sestara može biti podijeljeno na najrazličitije grupe. I u plem enu
Bangala, koje živi na srednjem toku Konga, totem ska se grupa
određuje po rodu. U data žena m ora se p ridržavati totem skih p ra
vila svog muža kao i svojih vlastitih, a isto se tako m alena djeca
p rid ržav aju pravila obih roditelja, sve do dana kad obiteljski
savjet ne odluči kojoj će grupi djeca odsada pripadati.
No želimo li p ro d rijeti u srž problem a totem izm a, bit ćemo

prisiljeni da n ajp rije osvijetlim o druge odnose. Naime, još nismo
do k raja objasnili kategorije koje dijele prim itivno društvo i od
ređ u ju p ravila za sklapanje braka. U centralnoj K aliforniji živi
m aleno indijansko plem e Mivok. Oni ne poznaju ni podjelu na ro
dove, ni pravi totem izam ; ali prem a njihovim je nazorim a cijeli
svijet podijeljen na dvoje. Medvjed, šum ska šojka, zvijezde i
p ern ati ukras po njihovom m išljenju spadaju »kopnenoj strani«
života, dok jeleni, kornjače, leptiri i lopte nesum njivo pripadaju
»vodenoj strani«. To je usko povezano s tem eljnim pravilom po
kojem u se pleme dijeli u dvije nasljedne eksogam ne polovice. I
n ap red n ija plem ena na sjeveru sjeverozapadne obale, Ejak, Tlin-
git i Haida, nem aju pravog totem izm a. N asuprot tome, tam o je
strogo provedena u n u ta rn ja podjela rodova i to tako, da su rodovi
podijeljeni na dvije eksogam ne plem enske polovice, koje se nazi
vaju gavranim a (si. 188) i vukovim a (ili orlovima). Istražim o li
prilike kod p rav ih totem ističkih plem ena S jeverne i Južne A m e
rike, naći ćemo gotovo svugdje, gdje im a dostatnih podataka, da se
i totem ske grupe raspadaju u dva razreda, i ne samo to, već da
njihova im ena svugdje izražavaju odgovarajuću suprotnost, kao
kod Mivoka i Sjeverozapadnih Indijanaca sisavci i ptice, ljeto i
zima, gore i dolje itd.
Čudnovato je da u M elaneziji i A ustraliji nailazim o na nešto
što u velikoj m jeri podsjeća na ovaj dvodijelni sistem. Tamo je
jedna klasa često povezana s m ladim mjesecom, a druga s punim ,
ukoliko — kao u velikim dijelovim a A ustralije — uopće nem a
imena. Uz to au stralijsk a je osebujna k arak teristik a da je podjela
na dvoje u brojnim slučajevim a provedena još dva, tri koraka
dalje. U čistom obliku nalazim o je samo u južnim dijelovim a kop
na, dok se inače jav lja podjela na četiri dijela, a u velikim
oblastim a centralnog područja čak i podjela plem ena n a osam
dijelova. Istovrem eno nasljedstvo ne prelazi jednostavno s oca
ili m ajke na djecu, već indirektno, što naravno prilično zam r-
šuje odnose. U plem enu K am ilaroi nalazimo, na prim jer, dvije
glavne grupe: dilbi i kupathin, s potpodjelam a na muri i kubi,
odnosno ipai i kumbo. M uškarac-m uri sm ije oženiti samo ženu-
kumbo; djeca doduše pripadaju glavnoj grupi svoje m ajke, u tom
slučaju kupathin, ali i drugom pododjeljku, ipai. V jerojatno se
objašnjenje za ovaj čudnovati običaj m ora potražiti u m ješavini
p atrijarh atsk ih i m atrijarh a tsk ih ženidbenih grupa.
Ta nam a tako stran a društvena uređenja: rodovi, totem izam

i podjela plem ena na dva dijela obilježavaju niz prim itivnih kul
tura. Spadaju li oni zajedno, te su samo različite strane jedne
te iste stvari? Ili su oni u svojoj biti različiti? Kako su uopće
nastali? Trebalo bi raspolagati nekim pretpostavkam a, da bismo
mogli riješiti ova pitanja. N ije naročito vjerojatno da su sva tri
uređenja nastala od istog korijena, iako se danas gotovo u ve
ćini slučajeva njihova rasprostranjenost podudara. Već smo vi
djeli da rod, izm eđu ostalog, tvori jezgro indoevropskog, turskog
i kineskog društva, iako u tim društvim a ne bismo mogli doka
zati totem izam ili sistem dviju klasa. Mnoga m alena plem ena
raštrk an a po Africi, K aliforniji, Novoj G vineji itd. pružaju
sličnu sliku. U kazali smo i na slučajeve totem izm a bez podjele
n a rodove ili dvije klase u A ustraliji i mogli bismo dodati još
262
nekoliko prim jera s drugih m jesta na zemlji. N ak raju smo vidjeli

da sistem dviju klasa može biti sam ostalan. Tako je kod Pueblo
Indijanaca na Rio G rande u Novom Meksiku, kod pojedinih algon-
kinških plem ena u području M ississippija i kod nekih eskim skih
grupa, gdje podjela na dva dijela ima samo cerem onijalno značenje
i n e utječe na b ra k i porijeklo. Indijanci Bororo u centralnoj B ra-
ziliji im aju dva, a plem e K anela u sjeveroistočnoj B raziliji ni m a
nje ni više nego četiri m eđusobno nezavisna dvodijelna sistem a,
od kojih je samo jedan eksogaman, dok su drugi povezani isk lju
čivo s priprem anjem cerem onija i dr. N akraju, treba još spome
n u ti da M elanežani na Wogeu, otočiću koji se nalazi uz sjevernu
obalu Nove Gvineje, osim što su podijeljeni u p a trija rh a tsk e ro
dove, posjeduju i m atrijarh a tsk i sistem dviju klasa.
Sam ostalnost spom enutih društvenih uređenja olakšava nam
donekle objašnjenje njihova porijekla, je r se svako može samo
za sebe proučavati. Ali u drugom sm islu p itan je postaje još zam r
šenijim i to zbog toga što treb a uočiti osebujnost svakog u re đ e
nja. To je najlakše kod rodova. Oni su, na neki način, »prirodne«
tvorevine, proširenja obitelji i zadružne obitelji, koje će najzad
obuhvatiti čitav rod sa svim njegovim razgraničenjim a. S time
je usko povezana i eksogam ija rodova.
Totem ske su predodžbe očito duboko ukorijenjene u lovačkom
životu; na to jasno ukazuje činjenica da su svugdje na zem lji n aj
uobičajeniji životinjski totem i. Uostalom postoje raznovrsna
objašnjenja o porijeklu totem izm a. F razer je iznio čak tri rješenja
i napokon se zaustavio kod onog koje se tem elji n a tv rd n ji da
A ustralci ne znaju objasniti prirodno začeće; ali mi smo vidjeli da
se ta pretpostavka ne može održati. K oppers je prom atrao tote-
mizam s gospodarskog stanovišta, shvativši zabranu, da se jede
totem ska životinja kao sredstvo koje un ap ređ u je trgovinu tram
pom m eđu totem skim grupam a koje su prvotno bile vezane za
mjesto. Iako se on pri tom može osloniti na stanovite australske
prilike, ipak ovo objašnjenje nije naročito vjerojatno, prem da bi
samo po sebi i moglo vrijediti, i to zbog toga, što se uopće ne
obazire n a ono najhitnije, na m ističnu povezanost životinje i čo
vjeka. I F reu d je bacio težište na zabranu jela i to spojio sa svo
jim rom anom o Edipu (str. 246): k ad su sinovi ubili oca tiran in a i
požderali ga, oni se u k ajan ju nisu odrekli samo njegovih žena,
nego su se osim toga kaznili pokorom da se totem ne jede, jer je
on u njihovoj svijesti sada zauzeo očevo m jesto. Nema mnogo
etnologa koji će ovu teoriju shvatiti ozbiljno; no ona se uostalom
ne može održati jednostavno zbog toga, što totem izm a uopće ne
nalazimo na najnižem stupnju. Ali Freud, nasuprot K oppersu, ima
u jednoj stvari pravo, naim e u tome, da je osnovni problem psi-
hološko-religiozne vrste.
Sve ukazuje na to da prim itivan čovjek ne osjeća jaza između

sebe i životinje. Eskim i i S jeverozapadni Indijanci v jeru ju da se
životinje m eđusobno jav ljaju u ljudskom obliku. Mnogi je osam
ljeni lovac, koji je uveče stigao u neku stran u naseobinu i ondje
prespavao, slijedećeg ju tra prilikom odlaska otkrio da je bio gost
tu ljan a ili galebova u ljudskoj koži. Zato, kad treba da traži po
moć u borbi za život, čovjek se utječe životinji kao starijem b ra
tu. Mnoga afrička lovačka plem ena, koja sam a nem aju potpuno
razvijene totem ske predodžbe, u sm jeru ju se tom e pravcu. Eskimi
između ostalog nose dijelove najrazličitijih životinja kao am ulete
(si. 190). No ne čuva ih i ne koristi im sam a sovina pandža ili
gavranov kljun, već životinja, v rsta kao takva; zbog toga oni
mogu am ulet i izgubiti, njegova će im snaga i dalje koristiti. Eski
mi na A ljaski osim toga za b ran ju ju ljudim a s istom vrstom am u-
leta da se žene, i to zbog toga, što bi velika količina istih am u-
leta u jednom naselju oslabila njihovu snagu. To još nije totem i-
zam, ali tu je već zam etak. Isto vrijedi i za vjerovanje m nogih
indijanskih plem ena u povezanost pojedinca i njegove »medicine«,
koju stiče u m ladenačkoj dobi postom i prizivanjem . Tamo, kao i
u sjevernoj Aziji, Indoneziji i nekim drugim krajevim a svijeta
postoji, dakle, pravi individualni totem izam . U drugim se sluča
jevim a čitavo plem e osjeća povezano s određenom životinjom :
krokodilom kod m nogih M elanežana, tigrom kod različitih ple
m ena jugoistočne Azije itd. Ovdje, drugim riječim a, možemo
govoriti o nekoj v rsti plem enskog totem izm a. U takvim se p re
dodžbama zacijelo nazire početak pravog grupnog totemizma.
Nešto slično jav lja se i kodV ogula i O stjaka zapadnog Sibira, gdje
se k u lt predaka, povezan s vjerovanjem da duša plem enskog
p retk a prim a životinjski lik, razvio u neku v rstu pseuđototem izm a.
S pitanjem o porijeklu podjele na dvije klase dospijevam o na
nesigurno tlo. Kao što je totem izam sasvim sigurno izrastao iz
lovačkog života, tako i sistem dviju klasa, prem a Schm idtu i Kop-
persu, treba shv atiti kao dio p rim itivne m atrijarh atsk e ratarsk e
kulture. To ne izgleda nevjerojatnim ; ali, kad oba ova au to ra
to žele objasniti kao posljedicu toga, što je m už kao lutajući lovac
bio n ajp rije stran svojoj ženi, društvenom elem entu sa stalnim
boravkom , onda se sm ijem o pitati, kako je ta okolnost dovela do
podjele plem ena na dvije grupe, od kojih svaka obuhvaća i m u
škarce i žene. Mrs. Seligm an sm atra da podjela na dva dijela pro
izlazi iz pokušaja da se održi rodbinski sistem koji u jednakoj
m jeri uzim a u obzir sve strane; ali i ovo tum ačenje nije dovoljno.
Okolnost, da su grupe često posve cerem onijalne prirode, čim n a
stu p aju same, m ogla bi možda p rije ukazati na njihovo porijeklo.
264
P roučavanje tih društvenih uređenja u prvom redu otežava či

njenica, da su se ona gotovo svugdje stopila i da n astu p aju kao
cjelina. Time se lako k arak teristik e jedne pojave m ehanički p re
nose na drugu. Mi smo, na prim jer, australski sistem podjele ple
m ena opisali kao eksogamni; ali zapravo on i nije, kako je to do
kazao Davidson, s a m u s e b i eksogaman, već je samo nužna
posljedica općeg australskog pravila, da se samo određeni rođaci
mogu b irati za m uža ili ženu. Slika postaje još zam ršenija time,
što su se, vjerojatno, sve te pojave širile i odvojene a i stopljene
u različitim stupnjevim a. Nije slučajno da se, na prim jer, kod In
dijanaca Osedž na prerijam a Sjeverne Am erike i kod plem ena
Iatm iil na Novoj Gvineji, totem ske predodžbe poklapaju u svim
pojedinostim a. Osim toga, totem ističke se predodžbe naravno više
ili m anje prilagođavaju kulturi, pa prem a njenom k arak teru , po
p rim aju različita obilježja. N akraju treba računati i s tim e, da
se totem ističke predodžbe mogu povezati sa starijim podjelam a sa
svim drukčijeg porijekla. U prvom je dijelu ove knjige (str. 56)
spom enuto da su Indijanci H eiltsuk na sjeverozapadnoj obali
A m erike za stare lokalne grupe preuzeli im ena klanova plem ena
Cimšian. I totem ske grupe Sjua nose obilježje prvotnih lokalnih
grupa. Razum ljivo je da predstoji još velik rad na razjašn jav a
n ju i sređivanju prije nego što će se potpuno objasniti te strane
prim itivnog društvenog uređenja.
DOBNI RAZREDI I TAJNA DRUŠTVA
SPOLNI i roditeljski instinkt, koji se poput crvene n iti pro

vlači kroz ljudski opstanak, križa i dopunjava sklonost drugim
oblicima ovog sklopa, koji se tem elje na m eđusobnom suosjeća
n ju i međusobnoj pomoći. Oni, uglavnom , dolaze jasno do izra
žaja u k ru g u m uškaraca. Tu, nasuprot dubokom obiteljskom osje
ćaju žene, stoji prem a vani usm jerena djelatnost m uškaraca i
njihova sklonost k udruživanju s pripadnicim a istog spola na
tem elju zajedničkih zadataka.
V anjski znak povezanosti naseobine ili sela je zajednička m u-
šk aračka kuća (si. 191), u kojoj je kod brojnih prim itivnih naroda
središte života m uških stanovnika. Tamo oni često provode velik
dio dana, a ponekad i noći. Ondje b rb ljaju i puše, sav jetu ju se o
važnim predm etim a, naklapaju o posljednjim ogovaranjim a i često
održavaju i religiozne cerem onije, o kojim a ovisi dobro i zlo či
tava društva. U m uškaračkoj kući prim aju se stran i gosti i dodje-
SI. 199. Otmjeni Indijanci plemena 'Tlingit, sjeverozapadna obala Sjeverne
Amerike.
SI. 200. Maorski poglavica, Novi SI. 201. Mladi poglavica Indijanaca Pauni
Zeland; zanimljivo je tatauiranje. s bogatim pernatim ukrasom. (B. King, 1825.
Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 202. Kineski carski par s pratnjom. Dio veće skupine glinenih figura koja
nosi naziv »pekinski dvor«, a od god. 1777. nalazi se u Kraljevskoj umjetnič
koj riznici (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 203. Sastanak vijeća plemena Bara, Madagaskar. U sredini stoji poglavica
(fotografija P. Fejds).
SI. 207. Lijes sa Niasa. Lešina se SI. 208. Japanski plemić: »Pjesnik i neupore-
pokopavala u sjedećem položaju divi brijeg« (sliku je signirao Hoji Seisei.
(Nacionalni muzej, Kopenhagen). Nacionalni muzej, Kopenhagen).
IZ G R A D N J A DRUŠTVA 265
]juje im se ležaj. N asuprot tome, ženam a je često zabranjeno da

stupe u n u ta r zidova te prostorije. Na prvi pogled razlika između
m ondenog kluba u Pali M allu s m ram ornim stupovim a i naslo
njačim a i zemljom p re k rite sm rdljive kvazge Eskim a s A ljaske
vrlo je velika, ali u njim a vlada gotovo na vlas isti duh. M uška-
račka kuća igra u prvom redu vrlo važnu ulogu u životu m la
dića, koji još nisu vezani brakom i zbog toga nije teško razum jeti
da su na nekim m jestim a m uškaračke kuće dobile k a ra k te r naro
čitih kuća m ladića, u kojim a oni spavaju, vode vlastito kućanstvo,
pa čak i podržavaju slobodne veze sa ženskom omladinom sela.
N asuprot tome, druga razvojna linija potcrtava zatvorenost i ta j
novitost, .koje lebde oko tih kuća. One postaju utočištem tajnih
društava, koja su u stanovitim okolnostim a duboko ukorijenjena
u prim itivnom društvu. No nije moguće povući oštru granicu
m eđu pojedinim nijansam a.
P rav a m uškaračka kuća vrlo je česta kod nekih lovačkih ple
m ena i prvenstveno kod p o lu ratara: u Oceaniji, na nekim m jesti
ma Indonezije i kod najnerazvijenijih naroda P red n je i S tražnje
Indije, u istočnoj A frici i u zapadnoj Sjevernoj Americi, od A lja
ske do područja Pueblo i, najzad, kod nekih plem ena na području
Amazone. Tragovi m uškaračke kuće mogu se naći i na mnogo vi
šim stupnjevim a kulture; vijećnica (lesbe) helenskih gradova po
tječe vjerojatno od nje.
Skup svih m uških članova logora ili sela, kakav se ogleda u
m uškaračkoj kući, nehotično se i lako cijepa prem a starosti. Na
strani odraslih oženjenih m uškaraca stoje i mladići, koji još nisu
osnovali v lastiti dom, i koji nisu potpuno upućeni u život plem e
na, a na drugoj su stran i starci, koji — naravno, tako dugo dok
ih sasvim ne skrha starost — snagom iskustva duboko utječu na
sve zaključke i ponekad, kao npr. u A ustraliji, u stvari željeznom
rukom v ladaju hordom. Ali razvoj često ide i dalje. Samo ako je
prošao kroz različite takve stupnjeve dječak plem ena Dieri u A u
straliji može steći položaj punopravnog člana društva. Čim navrši
pet do deset godina probuše m u nosnu pregradu. Nekoliko godina
kasnije izbiju m u dva pred n ja zuba. K asnije se vrši obrezivanje
i tatau iran je brazgotinam a, čime on stječe pravo da sudjeluje u
stanovitim totem skim cerem onijam a, i, n akraju, kao kruna svega,
dolazi subinicizija (usp. I dio, str. 201). Tako je nastao čitav niz
dobnih razreda; njihovi članovi p ripadaju približno istoj genera
ciji i ta se podjela u k rštav a sa svakom podjelom na rodove i že-
nidbene razrede. Takve dobne razrede nalazim o u mnogim d ije
lovima svijeta; kod Gala i nekih plem ena Etiopije razvili su se
u tako k ru t sistem, da se bez svakovrsnih d irektnih zahvata ne
može uskladiti sa svakodnevnim tokom života.
266
S tarosna je podjela vrlo izrazita kod plem ena Masai, istočne

A frike. Tamo, kao i kod nekih drugih plem ena crnog kontinenta,
obrezivanje p red stavlja veliku pregradu koja dijeli dječaka od
m ladića. Ono se uz velike svečanosti vrši jed an p u t godišnje na
poluodraslim dječacima, čim dostignu određene godine. Svi oni,
koji su obrezani u n u ta r vrem enskog razdoblja od četiri do pet go
dina, p rip ad aju istom dobnom razredu. Zatim slijedi vojna nao
brazba, koja tra je nekoliko godina, nakon čega dobivaju dopu
štenje da nose oružje, da ukrase glave nojevim perjem i napokon,
Inaročite znakove na štitu (si. 193), na koje im aju pravo samo
ratnici. Oni ne sm iju pušiti duhan, ni piti ječmeno pivo, već mo
ra ju živjeti isključivo od mesa, m lijeka i životinjske {crvi, koju
dobivaju tako da volovima iz velikih krda otvore žilu. Oni se ta
kođer ne sm iju ženiti, već žive odvojeno u ratničkom logoru za
jedno sa svojim ljubavnicam a. Dva dobna razreda tvore aktivnu
vojsku zemlje. Njihov ratnički i razbojnički život tra je dok ne
navrše tridesetak godina; tek onda osnivaju obitelj i tim e prelaze
u rezervu, koja se poziva samo u slučaju rata. Još s ta riji tvore
neku vrstu narodne garde, koja se laća oružja samo onda, kad tre
ba b ra n iti vlastiti dom. Čitav ovaj vojni sistem održao se još do
p rije nekoliko desetljeća.
Sasvim drukčiji duh vlada na Banksovim otocima, m alenom arh i
pelagu Melanezije, sjeverno od Novih H ebrida. Tamo nije presu
dan strog odgoj m uškaraca, već novac i — što je isto — posjedo
vanje zalihe nad n aravnih sila, s pomoću kojih vlasnik može sebi
prib av iti d aljn ja sredstva. M uškarci svakog sela na Banksovom
otočju, su kao društvo sukve, podijeljeni na različite stupnjeve.
M uškaračka kuća svim a je zajednička, ali svaka klasa im a svoj
odio i onaj, koji se usudi da stupi u odio, koji ne prip ad a njego
voj klasi može strad a ti životom. U vjet za p rim anje u društvo je
uplata u svinjam a i novcu od školjaka; što je stupanj viši, to je
skuplji. Dakle, razlika u klasam a ne tem elji se na starosti, već na
im etku. Svi se, tako reći, trude da bi ušli u društvo, je r inače već
i za života ne znače ništa, a — što je još gore — poslije sm rti n ji
hova će duša visjeti na nekom stablu poput letipsa i neće moći
dospjeti u carstvo m rtvih. Ukoliko netko im a sredstava, on smije
preskočiti niže stupnjeve, ali običan čovjek nem a nikakve nade
da će dostići najviši stupanj. Nekolicina izabranih, kojim a je to
uspjelo, ljubom orno bdiju nad svojim pravim a, koja im u svemu
om ogućavaju snažan utjecaj, a osiguravaju se tako, što za p ri
jem u svoj krug traže goleme svote.
Pođem o li iz Oceanije prem a prerijam a S jeverne A m erike,
naići ćemo kod indijanskih plem ena Hidaca, M andan i nekih d ru
gih novi tip udruživanja. Do stanovite m jere oni zbog vojničkog
obilježja podsjećaju na dobne razrede M asaija, no s druge strane

opet slični su seoskom klubu M elanežana i to zbog toga, što se
pravo prijelaza iz jedne klase u d ru g u m ora kupiti. P rijem se ne
vrši pojedinačno kao na Banksovom otočju, već cijela klasa od
jednom stiče p rava najbližih prethodnika — ali uvijek tako da
svaki pojedini kupac izabire određenog prodavača. Jedan čudno
v at običaj, u čijoj pozadini sigurno leže m agijske predodžbe, zahti
jeva, da se dio plaćanja uvijek vrši tako da kupac prodavaocu na
jedan sat prepusti ženu, a ukoliko je nem a, on u tu svrhu m ora
na kratko vrijem e posuditi ženu nekog m uškarca iz svog roda.
Ali da bi se, da tako kažemo, održala veza s prošlošću, usprkos
sveopćoj prodaji, u klasi uvijek ostaje nekoliko starih pripadni
ka, pa se može dogoditi, iako su članovi jedne klase uglavnom
jednako stari, da se u istoj klasi istovrem eno nađu sasvim golo-
b rad i m ladići i vrem ešni starci.
Ni u dru štv u sukve, ni u bratstvim a P rerijsk ih Indijanaca

svatko se ne može uspeti. Uspon u velikoj m jeri ovisi o dobrim
riječim a i o plaćanju. Time ova ud ru žen ja dobivaju zatvoreni
k arak ter i tako neprim jetno prelaze u prav a tajn a društva. Ona
na cijelom svijetu n ajjače obilježavaju društv eni život u Mela-
neziji (si. 192) i u zapadnoj Africi; ali se jav lja ju i drugdje. U
Sjevernoj A m erici nalazim o ih, uglavnom , n a sjeverozapadnoj
obali i na području Puebla, a m anje izrazita u p re riji i istočnim
šum skim predjelim a. U Južnoj Am erici još su i danas posvuda
rasp rostran jen a na području Amazone, a u starim k ulturnim ze
m ljam a Anda b ijahu vjerojatno dosta važna. S tanoviti šivaistički
i lam aistički obredi u Indiji i Tibetu i grčko-orijentalni m iste
riji starog vijeka, nem a sum nje, u vezi su sa sličnim tajnim
društvim a. Isto v rijedi za kineska političko-religiozna b ratstva,
koja su se, usprkos svim progonim a od stran e države, aktivirala
od starog vijeka sve do naših dana kod gotovo svakog prevrata.
Sva su ta d ruštva zatvorena k arak tera. Novi se članovi prim aju
samo nakon nekog naročitog posvećenja i često se svaka viša ste
penica u dru štv u m ora plaćati održavanjem svečanosti ili u go
tovu. Da bi se postigla najviša čast u društvu egbo na Gvinejskoj
obali treb a p latiti okruglo 1000 funti! D ruga je zajednička k a
rak teristik a religiozna prim jesa društava. Ona su vrlo često pove
zana sa cerem onijam a plodnosti i kultom duša um rlih, a bitni se
dio njihove djelatnosti sastoji u održavanju velikih svečanosti, za
vrijem e kojih m askirani članovi nastupaju kao duhovi, te šire
strah i užas m eđu neposvećenima.
U prirodi je stv ari da u mnogim slučajevim a ne znamo ništa,

ili gotovo ništa o tajnam a i samoj biti ovih društava. Ali ipak se
može reći nešto malo, što može osvijetliti njihov različiti k arak
ter. Kod Pueblo Indijanaca postoji niz udruženja i svakom e od
n jih povjereni su naročiti zadaci, važni za uspjeh plem ena. Oni
nastoje da postignu cilj s pomoću m agijskih čina, m olitava i posta.
Neka društva izazivaju kišu i pospješuju klijan je kukuruza, druga
utječu na dozrijevanje usjeva, neka liječe bolesti, a druga osigu
rav aju sreću u ratnim pohodim a i lovu. Ipak, često nije moguće
oštro razdvojiti ciljeve. Zacijelo su »zmijski svećenici« plem ena
Hopi prvotno bili društvo ratnika, ali sada se, uglavnom , bave
liječenjem ugriza zm ije i u svoje redove p rim aju ljude, koje su
prije izliječili. Č udnovata osobina, koja podsjeća na S jeveroza
padne Indijance sastoji se u tome, što članovi jednog naročitog
d ru štv a za vrijem e cerem onija nastupaju kao lude i gledaoce raz
veseljavaju grotesknim šalam a i nim alo dostojanstvenim dosjet
kama. Osim toga, kod Pueblo Indijanaca nalazim o udruženja, koja
obuhvaćaju sve m uškarce sela; neki od njih m askirani su za v ri
jem e svečanosti kao duhovi predaka.
Sjeverozapadni Indijanci su lovci i ribari. Zbog toga kod njih
nisu važni obredi plodnosti. Kao i sve ostalo kod tih Indija
naca se čak i tajn a društva v rte oko blagostanja i položaja. P ristup
u d ruštva se nasljeđuje, ali do pravog prijem a dolazi tek onda
kad je čovjek »opsjednut« nekim duhom. N jihov je n ajotm jeniji
zadatak da čuvaju ugled naročitih rodova, da njihovu povijest
p rikazuju u skladu s legendam a i da plem enske pretk e prikazuju
u m isterijam a. Zimi, kada se odigravaju velike igre s m askam a,
podjelu na rodove kao fak to r zajednice potpuno zasjenjuju d ru
štva. N ajotm jenije od svih tih udruženja je društvo ljudoždera
hamatsa. Kad se prim a neki novi član, on n ajp rije nestane bez
traga, a to znači da ga je oteo duh ljudoždera, čija se dom ovina
nalazi na dalekom sjeveru. Njega tada treba dom am iti n atra g i
ponovo istjerati duha, koji se u njem u privrem eno nastanio. To se
dešava za vrijem e noćnih plesova, u kojim a nastupaju čudnovato
zakrabuljena bića. Č etvrte se noći pojavi iskušenik, napada p ri
sutne i ugriza im ruke, sve dok ne poteče krv. Ali najveću čast u
dru štvu postiže tek onaj, koji je jeo ljudsko meso, i to ne meso
svježih leševa, već većinom meso ljudi, koji su bili pokopani prije
nekoliko godina. Za svaki ljuđožderski obrok sm ije čovjek koji
je na njem u učestvovao objesiti m alenu drvenu m rtvačku glavu
n a svoju plesnu masku.
Tamo gdje su tajn a društva najjače razvijena, dakle u M ela-
neziji i zapadnoj Africi, prerašćuju cerem onije prim anja u takve
orgije sa seksualnim ispadim a i kanibalizm om , da ih je ovdje n e
moguće potanje opisati. Istovrem eno ta jn a društva vrše pravu

strahovladu. U tom je pogledu tipično društvo d u kd u k na Novoj
B ritaniji (Bism arckov arhipelag). D ukduk je im e jednog ili više
m orskih duhova, koji s vrem ena na vrijem e posjećuju sela i pri
tom su uvijek točno obaviješteni o svakom p rek ršaju običaja, do
koga je došlo u m eđuvrem enu. Utoliko oni pridonose održavanju
zakona i reda, naravno tako, da uglavnom strad a ju neposvećeni.
Još mnogo prije njihova dolaska posjetu n ajav lju je jedan od sta
raca. Tada svi m oraju skupiti nam irnice, da bi pogostili neskrom
ne duhove. Njihov boravak tra je mjesec dana. Uvečer se održa
vaju svečanosti, a danju lu taju uokolo i sk upljaju više-m anje
dobrovoljne darove u nam irnicam a i novcu od školjaka. Svaka
žena, koja ugleda dukduka, sm jesta bude ubijena, a m uškarac,
koji slučajno dodirne jednog od »duhova« također stavlja život
na kocku. Oni na vrlo lukav način zpaju održati u tajnosti iden
tite t m askiranih, i to tako, da jedan za drugim s vrem ena na v ri
jem e odlaze u grm lje, skidaju m asku i nošnju, p red aju je drugo
me, i zatim se pom iješaju m eđu mnoštvo. Tako nitko nije duže
vrijem e odsutan. N ajzad duhovi nestaju, nitko ne zna kamo, m a
ske se unište, ostaju samo neposvećeni, puni strah a i orobljeni za
veći dio im etka.
D jelatnost m nogih drugih društava na sličan je način posve
ćena održavanju zakona i reda i, istovrem eno, redovitom otim a
n ju novca. Društvo m um bo-đum bo plem ena M andingo u Sudanu
uglavnom, se bavi bračnim prekršajim a žena. K ad m um bo-đum bo
počne uredovati, zapovjedi ženam a da se noću nađu na plesu i
pjevanju; zatim pokaže na grešnicu, koju odm ah uhvate i golu
privežu za neki stup. M askirana je osoba nem ilosrdno izbičuje, pa
zatim nestane u šumi. Moćno društvo poro, koje je rasprostranjeno
od Obale Slonove Kosti sve do portugalske Gvineje, vrlo je slo
žene prirode. Ono u sebi sjedinjuje prvotno posvećivanje mladeži
s naročitom izobrazbom m agijsko-religiozne vrste, a osim toga,
u nekim krajevim a u S ierra Leoneu nastupa kao sud u u n u tra
šnjim stvarim a plem ena ili izm eđu plem ena. U Kongu, na Gvi-
nejskoj obali i u Sudanu postoje društva takvog k arak tera za čije
se članove sm atra da se mogu pretvoriti u lavove i leoparde. Oni
noću preodjeveni traže žrtve i ubijaju ih, razdirući im v rat že
ljeznom kandžom (si. 194).
Prednosti, koje uživaju ta jn a društva očite su. Zbog toga nije
čudo što svi, koji im aju imalo sredstava, traže da ih se prim i u
članstvo. Ali ipak bilo bi pogrešno kad bismo zbog toga sm atrali
da je njihov glavni ili barem n ajh itn iji pokretač želja za moću
i m aterijalnim prednostim a. P rav a teroristička društva tvore izro-
đenu m anjinu; na mnogim m jestim a društva u velikoj m jeri im a
27 0 D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
ju općekorisne ciljeve, u prvom redu uspijevanje usjeva, a tako

đer liječenje i osiguranje ratn e sreće. Međutim, iza svega toga
m ora da se k rije nešto više nego što je samo opća korist, nešto
sasvim lično, je r inače ne bi bilo razloga da se d ru štv a zatv araju
prem a vani i okružuju tako velikom tajnovitošću. G lavno je,
čini se, želja, da se bude sudionikom u mističnoj snazi, koju čla
novi postižu s pomoću m rtvaca ili naročitih duhova. S redstvo da
se to postigne su ubistva i ljudožderski običaji, koji tako često
idu ru k u pod ru k u s cerem onijalom prim anja {usp. str. 354). Ta
snaga osigurava članovim a bogatstvo, sreću u boju i lovu i razne
nad n arav n e sposobnosti. Ona dovodi Indijance Odžibva u neposred
nu vezu s »velikim duhom« i uopće pomaže im da savladaju su
protnosti života. Prevaziđem o li horizont p rim itivnih naroda, onda
ta snaga postaje p itanjem ličnog spasenja. Eleuzijske m isterije, u
koje su mogli biti upućeni svi, pa čak i robovi i stranci, polazile
su djelomično od osiguravanja plodnosti; ali su istovrem eno sad r
žavale i v jeru o uskrsnuću posvećenog učesnika nakon sm rti.
Slične predodžbe ponovo susrećemo u drugim m isterijskim religi
jam a starog vijeka.
Ali sve ovo ne objašnjava porijeklo društava. S m atralo se, da su
se ona razvila iz dobnih razreda. Ali to se slabo podudara s po
znatim činjenicama. Kod P rerijsk ih Indijanaca nalazim o dobne
razrede samo kod m alog broja plem ena, dok sva poznaju m eđu
sobno ravnopravna društva, uglavnom vojnog k arak tera ; dakle
barem tamo podređenost i nadređenost prem a godinam a starosti
je sekundarna. Ali ipak očito postoji stanovita povezanost; ona po
lazi od, kako su dokazali W ebster i Ad. Jensen, posvećivanja m la
deži, koje se m ora sm atrati prvotnim i za starosne razrede i za
društva. U A frici i M elaneziji sličnost između društava i posve
ćivanja mladeži je očita: nastupaju osobe m askirane kao duhovi,
njihov se dolazak često n ajavljuje na način koji izaziva strah, često
zvucim a sv irala ili zujača, koji važe kao glas duhova. Na oba
m jesta, a isto tako na sjeverozapadnoj obali A m erike, iskušenik
se na neko vrijem e u k lan ja iz okoline i sm atra se da ga je ubila
i požderala neka nem an. Tu predodžbu, uostalom , nalazim o i kod
au stralsk ih svečanosti prilikom nastupa zrelosti itd. Kod nekih
se kalif orni jskih plem ena jasno vidi da pubertetski obredi i tamo
mogu prom ijeniti k a ra k te r u tom smislu. I izm eđu eleuzijskih m i
sterija i posvećivanja m ladeži postoje, kako je dokazao F. Speiser,
mnoge sličnosti. Našoj pažnji ne može izbjeći da se usprkos iz
nim kam a — sjeverozapadna obala A m erike i Polinezija — težište
rasprostranjenosti tajn ih društava nalazi kod m atrijarh a tsk ih ra
tarsk ih plemena. To, gotovo, izgleda kao da su tamo, nakon što su
IZ G R A D N J A D R U Š T V A 27 J
žene s obrađivanjem zem lje preuzele ekonomsko vodstvo, m u

škarci pokušali da spasu svoju moć, stvarajući protutežu u obliku
takvih društava; u svakom slučaju ženam a je dopušten pristup
samo iznimno.
DRUŠTVENI STUPANJ I POLOŽAJ
I U NAJJEDNOSTAVNIJEM i najuravnoteženijem d ru štv u

jednakost n ije nikada potpuna. Eskim i — izuzevši plem ena na
Aljaski, koja su bila pod jakim utjecajem indijanskih susjeda —
žive u tako nerazvijenim socijalnim prilikam a kao, vjerojatno,
nijedan drugi narod na čitavom svijetu. N jihovo je društvo samo
labav konglom erat obitelji, koje u jed in ju ju običaji, a ne neka
Vanjska sila. Ako je igdje čovjek v lastiti gospodar, onda je to
tamo. Ali ipak, i kod n jih im a nejednakosti: netko je nespretan
i trom i n itko ga ne uvažava; drugi znade savladati nadnaravne
sile i zbog toga postaje vračem ; treći je izvanredan lovac, pozna
valac običaja i putova divljači i njegov savjet i nehotice slušaju
očevi obitelji čitavog naselja. T reba spom enuti da centralni Eski
mi takvog čovjeka nazivaju isum ataq, tj. onaj koji misli — do
dajm o: za druge. Nitko, naravno, nije p risiljen da sluša njegove
upute; ali samo jake ličnosti, kao što je on sam, im aju snage da
ga ne slušaju. Tako će lične sposobnosti uvijek doći do izražaja.
Iskusan lovac, h ra b a r ratn ik i rječit savjetodavac i nehotice
skupljaju pristalice.
Sada smo možda skloni da vjerujem o, kako je razlika u polo
žajim a, koja je tako očita u brojnim prim itivnim zajednicam a,
posljedica razg ran ate podjele rada. Uska povezanost i jest oči
gledna, ali, u stvari, p rije će b iti obrnuto: razlika u položajim a i
klasna podjela starije su od podjele rada.
Na različitim nazorim a tem elji se ugled nekog m uškarca, n je
gov »položaj« u n u ta r različitih zajednica. Kod Eskim a je bitno,
kako smo rekli, sposobnost u gospodarenju. U A u straliji je, napro
tiv, bitn a starost; starci, koji su jedini potpuno upućeni u tra d i
cije plemena, nisu prisvojili samo svu vlast, nego su je iskoristili
i za to, da bi sebi osigurali sva dobra u životu, od n ajb iran ijih jela
do najm lađih i najljepših djevojaka. P rerijsk im je Indijancim a n a j
važnija govornička vještina (si. 197, 201) i ratnička sposobnost. Od
svih po th v ata najveću slavu donosi dodir živog neprijatelja, no ve
lika djela bijahu, naravno, i ubistvo neprijatelja, skidanje skalpa ili
krađa konja iz neprijateljskog logora. Izvršilac stječe pravo d a
272
nosi naročite oznake. Osim toga ta su djela om ogućavala izvršiocu

da obavlja javne dužnosti i zbog toga je prikaze tih djela slikao
na velikom ogrtaču od bizonove kože (si. 195) ili na šatoru. P rije
nego bi preuzeo neki novi zadatak, trebao je istu p iti i svečano
izgovoriti sve svoje zasluge. Kod nekih je plem ena za svako djelo
p ri tom udarao o stup i otuda francusko-kanadski naziv za ova
djela »brojiti coups«, koji u jednakoj m jeri govori o indijanskom
p reziran ju sm rti u borbi, kao i o njihovom smislu za slikovito hva
lisanje u miru.
Nezgodnije je vrste položaj, koji je u Stražnjoj In d iji i Indo
neziji vezan s ubistvom čovjeka ili lovom na glave. Taj običaj,
koji u v jetu ju stanovite predodžbe o m agijskoj snazi, obuzim a sve
m isli m eđu plem enim a kod kojih se javlja. Kod plem ena Bagobo
na Filipinim a mladić im a u životu samo jedan cilj: u b iti barem
dvije osobe i tim e steći pravo da nosi željene oznake ubice (usp.
I dio, str. 195). Čovjeka, kojem u na savjesti ne leži nijedno ubi-
stvo, preziru kao kukavicu, koji više voli da sjedi kod kuće kraj
žena. N asuprot tome, položaj i ugled rastu s brojem glava, koje
donese kući. Kod D ajaka na B orneu zadobivanje glave neizbježiv
je u v jet za to, da m ladić dobije potvrdan odgovor izabranice.
U na izgled je oštroj suprotnosti s ovim, više-m anje ličnim obli
cima ugleda, položaj povezan s bogatstvom . Nalazimo ga u Mela-
neziji. Već je prije bilo govora o čudnovatom trgovačkom običaju
i časti, koja je s tim e povezana na m alenom otočju T robriand kod
Nove G vineje (usp. I dio, str. 171); pomisao na blagostanje ovdje
stvarno prožim a cijelo društvo. Hvale se količinom korijenja jam a
koje su uzgojili i javno ga izlažu (si. 198) ili se njim e diče u šet
n ji selom. N ajzadovoljniji su kad prije nove žetve u sprem ištu
im aju još mnogo neupotrebljenog korijenja, koje tada puste da
beskorisno propada. Poglavičina je moć usko povezana s njego
vim bogatstvom , u tolikoj m jeri, da pomoću čarolija nastoji sva
kog suparnika ukloniti s puta. M eđutim , tu je n ajh itn ije ovo: bo
gatstvo se u osnovi sm atra samo vanjskim izrazom u n u ta rn je
m agijske snage onoga, koji ga posjeduje. Ako se pravilno shvati,
i ovdje ugled ovisi o posve ličnim svojstvim a. No samo blagosta
nje nije uvijek dovoljno. Treba ga i opravdati, a to se postiže,
na nekim m jestim a M elanezije, na nekim otočićima Indonezije
(Flores, Nias i dr.) i kod divljih assam skih plem ena Naga, održa
vanjem rastrošnih svečanosti, koje priređivaču daju pravo da
podigne naročite počasne stupove od d rveta ili kam ena. Veliki
dio m egalitskih spom enika ovih krajeva stvarno je u vezi sa soci
jalnim sistemom.
Isto ukorijenjeno poštovanje prem a bogatstvu nalazim o ponovo
na sjeverozapadnoj obali Am erike, prem a jugu sve do sjeverne
'i /
SI. 209. Polarna Eskimka s djetetovi u vreći na leđima, oblast Elude, Gr on

land (fotografija Ehomas Ehomsen).
SI. 210. Prva kupelj nakon poroda. Rodilja sjedi u udubini u zemlji, a babica
u prugastoj haljini je pred njom , pleme Basundi, Belgijski Kongo (prema
Mankeru).
SI. 211. Dolmen u Pulney Hillsu, Indija (po Levy-Bruhlu).

K alifornije, čime se to područje potpuno razlikuje od cijele Ame

rike. Ali u južnoj A ljaski i B ritanskoj K olum biji poštovanje bo
g atstv a je na osebujan način spojeno sa stanovitim nasljednim
pravim a. U n u tar rodova niz se obitelji sm atra otm jenijim od
ostalih (si. 199) i im a pravo na naročito znam enje, svečanosti i
titule, koje, začudo, ne vrijede samo za osobe, nego i za stv ari kao
što su kuće, čamci i zdjele za hranu. Tamo osim toga ponovo n a
lazimo iste k arak teristik e kao i u jugoistočnoj A ziji i M elaneziji;
položaj .se, naim e, može opravdati samo gozbam a široke ruket
(potlač), koje d aju pravo da se totem ski stupovi ukrase naročitim
oznakam a (usp. I dio, str. 172). Može se, dakle, sm atrati sigur
nim , da tamo, usprkos velikoj udaljenosti, koja dijeli spom enute
pojave, postoji h isto rijska povezanost (usp. str. 452).
Na sjeverozapadnoj obali nalazim o već pravo plem stvo s na
sljednim položajem, iako je ipak potrebno bogatstvo, da bi se m o
gla uživati p rav a koja su s njim povezana. N asljedno plem stvo
nalazim o inače, uglavnom , u ratarskim kulturam a, ili pravilnije:
barem u onim k u ltu ram a gdje se susreću ra ta rstv o i nomadstvo.
Naim e vrlo važan tem elj postanka plem stva je podjarm ljivanje
m iroljubivih seljaka sa strane okolnih nom adskih plem ena; oni su
potpuno i u pojedinostim a opravdali Tacitove riječi o starim G er
m anim a, je r sm atraju pogrešnim i sram otnim da znojem steknu ono
što se može prisvojiti krvlju. Još se i danas može posm atrati u
istočnoj A frici kako se odvijao takav proces. Ondje su se ham itska
pastirska plem ena potpuno nam etnula ratarsk im narodim a B an
tu i sada žive kao odijeljen stalež gospodara. U centralni Sudan
uselili su se stočari Fulbe, tek u srednjem vijeku i to kao ele
m ent stanovništva koji se jedva podnosi. Ali početkom XIX sto
ljeća uzeli su vlast u svoje ruke s pomoću oklopljene konjice i
izm eđu N igera i Š arija osnovali carstvo Sokoto, koje se sastojalo
od niza feudalnih država s em irim a i njihovim vazalim a, plem
stvom i km etovim a i koje je bilo dosta slično srednjovjekovnom
britansko-norm anskom carstvu. G dje jaz izm eđu naroda gospo
d a ra i porobljenih naroda postane tako velik da se jedni i drugi
ne m ogu u ključiti u istu zajednicu, ponekad prvobitno stanov
ništvo n astavlja živjeti poput prezrenih parija. Tako u području
Somala žive takozvani M idgan kao lovci i k irurzi, Tomal kao ko
vači, a Đib kao kožari; u stvari, oni su v jerojatno ostaci p ra sta
novnika sličnih Bušmanima.
No čudnovato je to što u m nogim slučajevim a osvajači u sp r
kos svemu p rizn aju starijem stanovništvu pravo na zemlju. K ad
je plem e Bavenda naselilo sjeverni T ransvaal, zateklo je na tom
području drugo pleme, Vangona, koji još i danas na osnovu p rv o t
nog p rav a vrše religiozne obrede; ta zar nisu oni najbliži starim
18 Putovi kulture
D R U Š T V O I D U H O V N I 2 IV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
2 74
božanstvim a zemlje? Sasvim slične prilike nalazim o i na nekim

m jestim a u Sudanu. A u Indiji, gdje je kastinski ponos razvijen
kao nigdje na svijetu, ipak im a situacija u kojim a je prezrenim
p arijam a — a dobar dio njihove krvi potječe od prastanovnika
— dopušten p ristup u najsvetije hram ove i mogu zauzeti prvo
m jesto čak ispred brahm ana! Gdje se ne radi o osvajanju, nego
o jednostavnom pretapanju, prvotno stanovništvo često uspije za
d ržati svoj položaj i tako stvoriti plem ićki stalež. U starom su
Rimu n ajstariji stanovnici na P alatinu tvorili stalež p atricija, dok
su plebejci n ajp rije bili narod sakupljen odasvud, koji se naselio
na A ventinu, najnižem od sedam brežuljaka, gdje je T iber p re
stajao b iti plovan i počinjala »slana cesta«.
O svajanje i porobljavanje, dakle, glavni su uzrok postanka
plem stva. A da su ratničke vještine i mnogo kasnije djelovale u
istom sm jeru, dovoljno nam jasno dokazuje povijest evropske kul
tu re srednjeg vijeka. Ali ne daje samo ra t pravo na plem ićku
čast. Kod nomadskog naroda kao što su Kazaki, potom ci kneževa
tvore p rivilegiran stalež, ak-sok, »bijele kosti« nasuprot običnom
narodu ili kara-sok> »crnim kostima«. Poznato je da u m uslim an
skim zem ljam a prorokovi nasljednici zauzim aju sličan položaj.
Naročito dvorsko ili službeno plem stvo nastaje, naravno, tek među
pravim k u ltu rn im narodim a. Nije samo u Danskoj XVII stoljeća
k ralj vidio u tome korisnu protutežu staroj, ukočenoj i sam opo
uzdanoj višoj klasi; naprotiv, takvo se gledanje proteže sve od
starog vijeka. Već u n ajstarijim egipatskim dinastijam a, faraon je
činovnike n ajrad ije birao u najnižem sloju, izvan kruga m jesnih
poglavica, a istog su se pravila držali nebrojeni crnački kneževi
sve do danas, pa su najviše službe u kraljevstvu davali ličnim
robovim a i slobodnjacima.
Plem stvu, koje je ratnički život izbacio na površinu, ravno
pravno je samo svećeničko plemstvo. Još nije sigurno, kako tre
ba shv atiti izraelske levite. Poznajem o ih i iz starog arapskog
bogoštovlja, i ne zna se, jesu li prvotno tvorili pravo plem e ili
neki svećenički red; kasnije su svakako polagali isključivo pravo
na svećeničku službu. N asuprot tome, društveni položaj indijskih
brah m an a mnogo je sigurniji. N ijedna druga kasta, pa ni ratnici,
ni približno ih ne dostiže u otm jenosti. U M anuovom zakoniku
oko godine 200. naše ere piše: »Brahm an je, bio on učen ili ne,
bio moćno božanstvo, kao što je v atra moćno božanstvo, bila ona
ili ne bila posvećena . . . Sve, što se nalazi na cijelom e svijetu,
vlasništvo je brahm ana . .. U bije li neki brahm an šudru [čovjeka
najniže kaste], neka učini istu pokoru kao da je ubio m ačku,
kunu, čavku, žabu, psa, guštericu, sovu ili vranu.«
Do jednake su krajnosti dotjerali u M ikroneziji i Polineziji,

gdje uopće m nogošta podsjeća na Indiju. Tamo plem stvo sm atra
da je božanskog porijekla i plem ići su zbog toga jedini ljudi koji
posjeduju nešto tako otm jeno kao što je duša; običan čovjek
nakon sm rti nestaje bez traga i zbog toga je bilo potpuno u redu
da se na M arijanskim otocima plem stvo pobunilo kad su m isio
nari propovijedali k rštenje naroda, što je po njihovom shvaćanju
bilo uzaludno. I poglavice (si. 200) plem ena M aori u Novom Ze
landu sm atrali su da potječu od bogova, i to sve do 65. genera
cije, a ni najm an ji njihov dio nije smio b iti legendaran. U hvate
li takvog plem ića n ep rija te lji i učine ga robom, on više nikada
neće moći postići p rijašn ji položaj, pa čak ni onda kad bi uspio
da se v ra ti svome plem enu. U obzir dolazi ne samo očev, već i
m ajčin položaj, tako da sin otm jenog oca i jednako otm jene
m ajke prevazilazi svoje roditelje. A sve to nije samo ispoljava-
nje praznog staleškog ponosa, nego je nasuprot, dosljedan razvoj
osnovne misli. Svojim porijeklom plem stvo sudjeluje u božan
skoj snazi (usp. str. 341 i si.). U prvom slučaju pokazali su sami do
gađaji, da je ta snaga iz bilo kog razloga zakazala, je r inače n e
p rijatelj ne bi mogao zarobiti tako uzvišenu osobu — dakle, m ora
da nešto nije u redu. U drugom slučaju sin u sebi skuplja i očevu
i m ajčinu snagu. Isto shvaćanje, čini se, leži u osnovi čudnovatih
prilik a na otočju Tonga, iako one, ako ih gledam o sasvim povr
šno, podsjećaju na nasljeđivanje plem stva u Velikoj B ritaniji. Na
Tongu, kao i, uglavnom , svugdje u Polineziji, isključivši Novi
Zeland i Havaje, postoji izm eđu naroda i plem stva srednji stalež,
a plem stvo je podijeljeno na viši i niži sloj. Niže plem stvo tvore,
uglavnom , m lađi sinovi viših plem ića, analogno tom e sinovi
nižih plem ića p rip adaju srednjem staležu, a njihovi sinovi n aro
du, sve dok nasljedstvom ne steknu »veću moć« i tim e dospiju u
višu klasu.
Potpuno izvan d ruštva nalaze se robovi. Već je p rije spome
nuto da se oni, kao i plem stvo, jav ljaju tek na prilično n ap red
nom stu p n ju k u ltu re i da ih nem a kod lovaca i nomada, izuzev
potpuno određene prilike. P retpostavka pojave ropstva u prvom
je redu u tome, da ono p ristaje u gospodarstvo dotičnog društva.
G dje obrađivanje tla zahtijeva veće zalaganje, nego što to može
obaviti vlasnik i njegova obitelj, i tamo gdje je teško doći do slo
bodne radne snage, nastaje plodno tlo za ropstvo. Ipak, isto je
tako važna pretpostavka, da je socijalna stru k tu ra uopće izgra
đena na strogo provedenoj staleškoj razlici. S tražnja Indija i Po
linezija, staro sredozemno područje i A frika, najvažnije su
zemlje robova, iako ropstvo u Am erici nije bilo nepoznato. Robo
vi na sjeverozapadnoj obali bili su tako m nogobrojni, da ih je u
D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T — K U L T U R N A S T R U J A N J A
276
nekim plem enim a bilo više od 10°/o stanovništva, ali tom e nije
toliko uzrok njihov ekonom ski značaj, već ugled koji bijaše vezan
za njihovo posjedovanje. Jasno je da u A ustraliji uopće nem a
ropstva. U početku glavni dio robova su ra tn i zarobljenici ili n ji
hovi potomci. U istočnoj A frici osim toga vlada djelotvoran obi
čaj da liječnici koji nem aju uspjeha sm iju biti prodani u roblje.
N aročit položaj zauzim aju robovi dužnici, ukoliko p ripadaju
istom narodu kao i vlasnik. U Babilonu i Izraelu postojao je zbog
toga zakon da ih se nakon određenog vrem ena m ora osloboditi.
Im a čak prim jera da su ljudi dobrovoljno postajali robovim a;
samo po sebi to je samo korak dalje nego priznavati km etstvo,
koje je tokom mnogih stoljeća vezalo velike dijelove danskog se
ljačkog staleža. S tv a r je u tome da su, što se tiče prim itiv n ih
naroda, predodžbe koje mi \mamo o ropstvu u pravilu prilično
krive. Tačno je da su robovi bespravni i da ih kod žrtvovanja i
si. ponekad ubijaju; no, sve u svemu, njihova sudbina nije toliko
za žaljenje, a ondje gdje staleški ponos nije prešao sve granice,
često s njim a postupaju kao s podređenim članovim a obitelji.
N ijedan Crnac ili Indonežanin ne dopušta da m u robovi lipšu.
Samo su rim ski in d u strijsk i baroni i am erički plantažeri kažnja
vali bičem.
V rač se vjerojatno n ajp rije istakao u masi. N aročit položaj za
h v alju je on sposobnosti da uspostavi vezu sa svijetom duhova;
oni ga zovu, a tem elj, što je njegov položaj u nekim slučajevim a
nasljedan, možda leži u prvom redu u tome, što su za vršenje
njegova um ijeća potrebne nasljedne sklonosti. Uostalom v rač se
po načinu života obično naročito ne razlikuje od okoline. Tek
mnogo kasnije odvaja se pravo svećenstvo. N asuprot vraču, sve
ćenik je sluga božanstva, koji izvršava obred zahvaljujući nauče
nom znanju (usp. str. 366 i si.). Dakle, ovdje se s većim pravom
može govoriti o pravoj službi.
Već smo prije vidjeli da je podjela rada, uglavnom , pošla u
dva sm jera: djelom ično specijaliziran je slobodnog zanatstva, a
djelom ično rad robova. K ad je stvoren prvi stalež zanatlija, otvo
ren je i p u t razlici u položajim a između pojedinih cehova.
Polinezija je jedno od područja gdje je podjela rada n ajjače dje
lovala i tamo, na prim jer, na otočju Samoa, um jetnici u tatau i-
ranju, grad itelji čamaca i kuća, zauzim aju naročito cijenjeno m je
sto. Kovači često važe kao nešto posebno. Na nekim m jestim a u In
doneziji oni su od svih obrtn ik a najviše poštovani i k raljev i sinovi
uče tu um jetnost, je r se ona, kao i u evropskoj renesansi tokarski
zanat, sm atra naročitim kneževskim zanim anjem . Na drugim m je
stim a. npr. u ham itskoj A frici i zem ljam a koje su pod utje-
277
čajem Ham ita, up ravo je suprotno. Kovači tvore duboko prezrenu

klasu (usp, I dio, str. 91). Štavioce i tkalce, koji se bave strv i
nom odnosno »ženskim« obrtom , javno m nijenje često jednako
toliko prezire i sm atra nečasnim a kao i krv n ik a i pelivana.
N asljedne gospodarske grupe lako m ogu postati kastam a. Ta

kve se jav ljaju na nekim m jestim a Sudana. Kod plem ena Mande,
ogranka vrlo rasp rostranjenih M andinga, uzim aju u obzir, osim
plem stva, ratn ik a i seljaka, istovrem eno i različite endogam ne
kaste obrtnika. Na njihovom v rh u nalaze se kovači, koji su osim
toga i drvorezbari, liječnici i vračevi, a njihove se žene bave
lončarstvom ; zatim slijede štavljači i kožari i njihove žene, koje
se bave bojadisanjem ; iza njih dolaze pjevači i svirači, a n akraju,
odm ah iznad robova, graditelji čamaca i oni koji krpe kalebase.
Kako je poznato, kaste su naročito karak terističn e za Indiju,
gdje su snagom svojih religioznih obilježja postale stožerom či
tave društvene izgradnje. N itko ne može slom iti okove kaste; u
kasti u kojoj je netko rođen bira nevjestu, u njenom zanatu treb a
naći kruha, i u njoj će najzad sklopiti oči. P rem a legendi četiri
su klasične kaste nastale iz B rahm ine glave, ruku, bedara i nogu.
N eizm jerno iznad svih ostalih nalaze se svećenici ili brahm ani;
za njim a dolazi ratničko plem stvo, k šatrija (si. 196), a još niže
nalazi se široko građanstvo, vajšija. Te k aste zajedno tvore »dva
p u t rođene«, a veliki ih jaz dijeli od kaste šuđra, koja služi, kojoj
je zabranjeno sudjelovati p ri žrtvovanju i čitati svete knjige. I
nehotice sjetit ćemo se običnog polinežanskog nareda, koji »ne
posjeduje dušu«. Ne zna se tačno jesu li ikada postojale samo ove
četiri kaste; G rk M egastenes, koji je oko godine 300. prije n. e.
posjetio Indiju, već n ab raja više kasta, a danas je njihov broj
gotovo nepregledan. U stvari, čini se da je njihovo porijeklo vrlo
neravnom jerno. A rijska plem ena, koja su u drugoj polovici II
tisućljeća p rije n. e. osvojila Indiju, bila su podijeljena na sta
leže, a ne na kaste, a u n ajstarije doba Veda, kaste također nisu
bile poznate. K orijene, vjerojatno, treb a tražiti u stanovitim (to-
tem ističkim ?) p rilikam a predarijskog stanovništva. A rijci su ih
shvatili kao djelotvorno sredstvo za potvrdu svoje nadm oći i p re
tvorili ih u sistem. Jasno je da u tom e sistem u šudra nastaje od
podjarm ljenih naroda. Uostalom, danas pored prav ih gospodar
skih kasta, istovrem eno postoje totem ske i rodovske kaste, kao
što su to N ajar južne Indije, nacionalne kaste, kao M arath sje
verozapadnog D ekkana, religiozne kaste sekta, kao što su Sikhi
u Pendžabu, i n ak raju, kaste koje su m ješavina svih tih donjih
slojeva — a takve su vjerojatno najbrojnije. U njihovoj šarenoj
278
povijesti odražavaju se prom jenljive sudbine Indije, ali one su

istovrem eno više od bilo čega drugoga oslabile svaki socijalni
razvoj.
Nećemo dublje zalaziti u značenje klasne diobe za razvoj ku l

ture. Specijalizacija je ovisna o ekonom iji, koja teži za viškom
i tim e probija uske ograde sam oopskrbe. S druge stran e jasno je
da svaki socijalni sloj sadrži eksploziv, koji se u danom slučaju
može upotrijeb iti za nasilno oslobođenje, ili za žilavo ekonomsko
natezanje. Te pojave nisu nepoznate ni prim itivnim narodim a.
N asuprot tome m oram o ipak istaći, da jednostrano p otcrtavanje
klasne borbe, kao glavne pokretne snage napretka, ne nalazi pot
pore u etnologiji. Ovdje ne treb a m isliti samo na to, da do prave
klasne podjele dolazi samo kod veoma m alenog b ro ja prim itiv
nih naroda u pravom sm islu riječi, ali isto je tako važno da su
prvoborci za značenje klasne borbe, čini se, previše gledali kroz
evropske naočari, ne razum ijevajući da m eđu prim itivnim naro
dim a naslijeđene navike i religiozne predodžbe d jelu ju konzer
vativnom snagom kojoj se i najveća socijalna nejednakost jedva
može suprotstaviti. Svaka se k u ltu ra m ora shvatiti s njenog vla
stitog stanovišta i jednako je tako pogrešno jedan toliko m jesno
i vrem enski ograničen fenomen kao što je evropski kapitalizam
X IX stoljeća sm atrati tem eljem općenito m jerodavnog shvaćanja
o d ru štv u nekog prim itivnog naroda, kao što je pogrešno njihovo
vjero v an je m jeriti m jerilom kršćanske religije.
VLADA I DRŽAVA
NEPRESTANO smo govorili o plem enim a, a da nismo pobliže

objasnili taj pojam . No to više ne smijemo odlagati. Dakle, pod
plem enom razum ijem o skupinu, koja u ekonom skom sm islu stoji
na vlastitim nogama, govori jedinstvenim jezikom i živi n a jedin
stv en način. N aravno, te oznake nisu apsolutno tačne, svakako
nisu što se tiče ekonom ske nezavisnosti; u tom pogledu stvari
loše stoje kod p ravih pustinjskih nom ada, a da i ne govorim o o
nam etničkim plem enim a kao što su Cigani. Ipak, glavno je, da
pojam plem ena sam po sebi ne sadrži nikakav politički elem ent.
P lem e može tv o riti političku jedinicu; ali ono isto tako može
b iti rascjepkano u niz m eđusobno nezavisnih m alenih skupina ili
IZ G R A D N J A D R U Š T V A 2 79
horda, koje se samo povrem eno, kad p rijeti opasnost, sjedinjuju

radi zajedničke obrane. Ono može biti podijeljeno na skupine,
koje nikada ne m isle na neko ujedinjenje, već naprotiv, m eđu
sobno žive u n ep rijateljstvu. Plem ena koja pokreću politički ci
ljevi samo su iznim ke; nalazim o ih tek na višem stupnju k u ltu re
i to u potpuno osebujnim okolnostim a, kad se neka skupina iz
bilo kog razloga otcijepi i stvori novu, sam ostalnu zajednicu. To
se dogodilo s T urcim a u srednjem vijeku; Seldžuci, Osm anlije i
Uzbeci prim jeri su takvih plem ena, koja su, tako reći, stvorile
vođe, čija su im ena i preuzela. U A frici jezgro M atabela tvori
čopor buntovničkih ra tn ik a Zulu, koji su se početkom XIX sto
ljeća nastanili izm eđu Limpopoa i Zam bezija.
Z ajednički jezik i k u ltu ra plem ena ili neke horde izraz su n ji
hovog nacionalnog jedinstva. Ali da bi plem e moglo razviti go
spodarstvo, koje će osim mogućih trgovačkih veza b iti sam ostal
no, potrebno je u p ravilu da se plem e u području, koje sm atra
svojim, može slobodno k retati. Iznim aka ima. Tako je već p rije
spom enuto neosporno pro d iran je Eskim a N etsilik u okrug grupe
Iglulik, a na isti način Tunguzi love na zem ljištu G iljaka. Ali
pojam plem ena sadrži barem jedan jasan geografski elem ent. Već
je odavno postala jasna podvojenost koju on tim e u sebi nosi;
M organ je izm eđu ostalog oštro razlikovao rodbinski i te rito ri
jaln i princip, tvrdeći da je prvi prvotan, dok je drugi postao
važnim tek mnogo kasnije, u razvoju. Ali u tome, vjerojatno,
nem a više istine, nego u tv rd n ji da geografsko-ekonom ski ele
m ent postepeno jača i n ak raju p rijeti da će zasjeniti jezični i ku l
turni, dakle p ravi nacionalni elem ent, ako budan narodni duh
ne bude znao obraniti svoje pravo. N a nižem stu p n ju k u ltu re ova
su dva principa ravnopravnija, iako preteže čas jedan, čas drugi.
Dakle, nijedan od njih se sam po sebi ne može sm atrati starijim :
vjerojatno oba postoje već od praskozorja kulture.
Osjećaj m eđusobnog jedinstva i zajedničke domovine tvori k a
m en tem eljac prim itivnih plem ena i njihovih pojedinih skupina.
Tek se postepeno budi svijest o zajedničkim zadacim a koji stoje
pred društvom i tada se polako jav lja država kao takva, sa u re
đenom vladom i polaganjem prav a na silu prem a vani i prem a
unutra. Drugim riječim a d r u š t v o je starije od d r ž a v e .
Želi li čovjek samome sebi objasniti tok ovog razvoja, treba, kao
obično, poći od n ajnerazvijenijih naroda. Sam o se tako može n a
dati da će naći karakteristike, koje donekle odgovaraju prvotnim
stanjim a, a ne spajanjem sam ovoljno izabranih, takozvanih »pri
m itivnih« pojedinosti na način starijih istraživanja.
Kod različitih pigm ejskih plem ena A frike i južne Azije svi su
jednaki. Iznim ka su od toga pravila samo stanovnici otoka A nda-
D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T - K U LT U R N A S T R U JA N JA
280
m ana, gdje pokraj različitih drugih znakova u tjeca ja izvana, po

stoji, čini se, i p rav a ustanova poglavica. Ako kod P igm eja i n a
đemo nešto poput poglavice, on je samo prim us inter pares, prvi
m eđu jednakim a, snažna ličnost vođe za kojim se m ožda povode, a
m ožda i ne povode. Ondje je društvena jedinica horda, m alena
skupina obitelji, koje zajednički žive, love i seljakaju, ali same
po sebi ne m oraju biti srodne; dakle dokaz za to da u stv ara n ju
d ru štv a jednako tako rano nastupa geografski kao i rodbinski
princip. R at gotovo da i ne poznaju, a samo stanovita gospodar
ska suradnja, kojoj se p rik lju ču ju zajedničke svečanosti, u p r
vom redu incijacija, gotovo su jedino očitovanje zajedničke p ri
padnosti. Naravno, to ne znači da vlada an arh ija i da svatko
može učiniti ono čega se sjeti, je r običaji su u čv rstili tijesne
granice onome što čovjek sm ije učiniti, a da ne povrijedi javno
m nijenje i tako se stavi izvan zajednice.
Isto su tako jednostavne prilike kod južnoam eričkih lovačkih
plem ena, kod Vedda i kod Bušmana. Ni najm anje ne izgleda v je
rojatnom navodna tradicija, da su Bušm ani nekad im ali velike
poglavice, čija moć bijaše golema. U m aterijalnoj k u ltu ri Eskim i
i kanadska lovačka plem ena neizm jerno nadvisuju Pigm eje; ali
društveno oni su zaostali, očito zbog teških životnih uv jeta. Da
kle, tam o je slika doista sasvim ista kao i kod »pranaroda«. Ne
nalazim o ni redovne sastanke vijeća, ni poglavice s u tvrđenim
p rav im a i dužnostim a, ni bilo kakav čvrsti oblik vladavine. Samo
u lovu na kitove vlasnik čamca Eskim a sa A ljaske im a stano
vitu vlast nad posadom.
Ta labava izgradnja društva nije samo ograničena na n a jp ri
m itiv n ija plem ena ili na narode koji žive u naročito nepovolj
nim prirodnim prilikam a. Nalazimo je i tam o gdje teritorijalnom
p rincipu prethodi rodbinski princip ili drugi obzir. Izvanredan
p rim jer za to su Sjeverozapadni Indijanci. Nije samo njihova v an j
ska k u ltu ra, um jetnost itd. dosegla zavidni stupanj. I njihov
d ru štv en i život, s podjelom na staleže, s tajnim društvim a, že-
nidbenim grupam a i si. prilično se udaljio od p rv ih početaka.
Kod njih, naravno, nalazimo poglavice, koje posjeduju dosta znat
nu moć. Ali pobliže nam istraživanje pokazuje da su oni samo
g lavari pojedinih rodova i da je njihova vlast ograničena samo
n a te rodove. Iako poglavice zauzim aju različite položaje, oni
utječu samo na njihovu otm jenost, a ne na opseg moći. U sva
kom slučaju, teoretski oni u političkom sm islu ne m ogu doći do
riječi i zbog toga je njihov utjecaj ograničen na posve lične stv a
ri. Slično je i na Novim Hebridim a. Poglavica je isto što i boga
taš s visokim položajem u tajnim društvim a; ali ni on nem a d ru
ge političke moći do one koju postiže snagom v lastite ličnosti.
SI. 212. Kruna od pozlaćena srebra, iz doba oko god. 1525, koju su nosile mla
denke u Danskoj (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 214. Mjedena kruna kineskih

mladenki (Nacionalni muzej, Ko
penhagen).
SI. 213. Pletena odjeća koju nose

djećaci pri inicijaciji, pleme Ba-
pende, Belgijski Kongo (Nacionalni
muzej, Kopenhagen).
SI. 215. Niombo, veliki grobni kip plemena Bavenda, Belgijski Kongo. Osu
šeni leš se stavlja u kip, pred kojim sjede žene što žale. Kipu su preko ramena
prebačene žrtvovane tkanine, a o lijevoj ruci vise torbe s jelom i tikve s pal
minim vinom (po Mankeru).
SI. 218. Figure koje se spaljuju uz mrtvaca, Bali (fotografija E. Hostrup-
Schultz).
SI. 219. Platforma na kojoj je sahranjen mrtvac, Australija (po Yarrowu).

Ako treb a odlučiti nešto važno, onda je prirodno da se ljudi

m eđusobno sav jetu ju i porazgovore o toj stvari. Već su rano ta
kva vijeća postala sastavnim dijelom društvenog uređenja i iz ra
sla u čvrste institucije (si. 203); otuda razvoj vodi dalje do narod
nih vlada naših dana. Nekoliko će p rim jera pokazati različite
vrste tih vijeća. U A ustraliji, kako je već p rije spom enuto, g lav
nu riječ im aju starci; tam o se stvarno može govoriti o nekoj
»gerontokraciji«, vladavini staraca. D ostojanstvena gospoda sači
n jav aju vijeće plem ena ili horde. U sjevernom Q ueenslandu svi
su starci članovi tog vijeća i nem a naročitog poglavice. Kod ple
m ena Dieri prilike su malo drukčije i to zbog toga, što osim vi
jeća nastupa i izabrani poglavica kao njegov vođa. U vijeću nem a
glasanja; svi se m oraju složiti, inače prijedlog propada. Treći se
oblik vijeća jav lja u nekih plem ena centralne A ustralije. Tamo
svatko ne može biti prim ljen u vijeće, koje se sastoji samo od
glavara totem skih grupa, dakle, u svemu, pet do šest, rjeđe deset
do dvanaest članova. Tako se, vjerojatno, i rim sko »vijeće sta
raca«, senat, prvotno sastojao od n a jstarijih ljudi različitih
rodova.
Slične oblike vladanja nalazim o i na različitim m jestim a S je
verne Am erike, samo što je sve, u skladu s naprednijom kul
turom , uzdignuto na višu razinu. Kod P rerijsk ih Indijanaca vijeće
se sastojalo od n ajistak n u tijih m uškaraca, i bilo je neki pu t n adle
žno za čitavo pleme, ali u p ravilu samo za jed an od njegovih di
jelova. Kod D akota vijeće je samo odlučivalo tko zaslužuje da ga
se prim i; u plem enu Čejen bio je utv rđ en broj od četrdeset čla
nova, a b irali su ih općim glasanjem . Poglavice P rerijsk ih In d i
janaca treb a zapravo shvatiti kao činovnike, koji izvršavaju za
ključke vijeća. N asuprot tome oni nisu bili vođe u ratu. R at
se n ajp rije sm atrao privatnom stvari, a ne stv ari plem ena, i ra t
nički je poglavica bio često samo am biciozan m uškarac, koji je
znao okupiti om ladinu željnu pustolovina. Izm eđu njega i razum
nih glava vijeća često je dolazilo do ne m alih nesuglasica. U slav
nom Irokeškom savezu kod Velikih jezera, jednoj od najčudno
v atijih političkih tvorevina, koju je ikada stvorio neki prim itivni
narod, rodbinstvo je n a osobit način bilo odlučno’za sastav savje
ta. Čast poglavice bijaše povezana sa stanovitim m atrijarh atsk im
rodovim a, a poglavicu je, nakon savjetovanja s ostalim ženam a
jednog takvog roda, izabirao njihov ženski glavar. Njegov su izbor
zatim m orale po tv rditi poglavice one polovice plem ena, kojoj p ri
pada taj rod, zatim poglavice suprotne polovice i, n akraju, čitavo
savezno vijeće. U njem u nisu bili zastupljeni svi rodovi, a broj
članova vijeća v arirao je za pojedina plem ena. Ali to nije imalo
nikakvog značenja, je r — za donošenje odluke bila je potrebna
282
potpuna suglasnost i nije se glasalo. Kod p o lu ratara prim itivna

vlast vijeća još se održala. B erberska sela na A tlasu ne poznaju
druge vlasti od narodnog skupa, koji se sastaje da bi raspravljao
0 zajedničkim problem im a i da im enuje vođu, čiji je onda zada
tak da se pobrine za provođenje zaključaka.
Kao što se vidi iz prikaza, vlast poglavice sam a po sebi može
se sjediniti s vladanjem vijeća i to tako, da u tom slučaju pogla
vica prvenstveno im a samo izvršnu vlast. N asuprot tom e stoji
vlast poglavice, koja se približava sam ovladi danoj od boga i dik
tatu ri. Kod stepskih nom ada Azije prilike su još vrlo jednostavne.
Individualizam , koji obilježava većinu lovačkih plem ena, potisnut
je ondje pod pritiskom vanjskih prilika, koje djeluju p rotiv za
m ršenijih društvenih tvorevina. Sigurno je da n a jsta riji u veli
kim obiteljim a im aju značajnu moć; ali ona ne prodire izvan
njihovog kruga. Neki turski, arapski i drugi narodi podijeljeni
su u grupe, n a čijem se čelu nalazi poglavica (beg, šeik, i si.),
koga b iraju iz određenog roda. Ali, u stvari, on ne može ništa
u čin iti bez glavara zadružne obitelji. Pođemo li do još većih jedi
nica plem ena, ondje gotovo potpuno nestaje svaka politička za
jednica. T urkm eni uopće nem aju nasljednih poglavica, već za v ri
jem e pljačkaških pohoda samo privrem eno b iraju vođu ili serdara,
kao što su židovska plem ena u vrijem e seobe birala šofeta. A rap
ski kalif prvotno se birao kao nasljednik (arapski: khalifa) pro-
rokov, tj. kao čovjek kome zajednica vjeruje. Tek pod A bba-
sidima, kad je perzijska i bizantska k u ltu ra već prodrla u način
života nekoć slobodnih Beduina, postao je kalif stvarno am ir al-
m u ’m inin, »gospodar vjernika«, čiji au to ritet dolazi od Alaha.
P reobražaj, koji se desio s položajem kalifa osobit je i zato što
se osniva na preuzim anju stranog načina m išljenja; ali općenito
vrijed i tv rd n ja, da osvajanje i ra t donose vođi veću moć, nakon
što je izabran upravo na osnovu v lastitih sposobnosti. K ralj u
nordijskom starom vijeku m orao je stalno pobjeđivati, darivati
1 posjedovati vladarske sposobnosti. Istim su svojstvim a očito i
indijanske ratn e poglavice m ogle steći snažnu vlast u inače pot
puno dem okratskom društvom . Takva je vlast u carstvu A zteka
dosegla vrhunac. Treba dodati da položaj koji su zauzim ali
aztečki k raljev i ni izdaleka nije jasan. Španjolci su ih, naravno,
shvaćali jednakim evropskim kneževim a, dok je jedan kasniji
autor, am erički Švicarac B andelier, njihov položaj htio ograničiti
n a običnog ratnog poglavicu, koji ima uza se ravnopravnog m irno
dopskog poglavicu. Možda se istina nalazi negdje' u sredini. Da je
aztečki v lad ar zaista bio obasjan sjajem i moći, kakvu, osim u
k ralje v stv u Inka u P eruu, uzalud tražim o u Novom svijetu, ja
sno proizlazi iz svih svjedočanstava tog vrem ena. No s druge
stran e ništa se ne protivi pretpostavci, da se taj položaj razvio

iz položaja ratnog poglavice, je r njegovo dostojanstvo, kod n a
roda kao što su Azteci m ora da je zasjenjivalo sve ostale.
U Starom svijetu prodor stepskih nom ada u obližnje seoske
zajednice nije samo indirektno ojačao sve veću moć poglavice,
već je i neposredno pridonio njenom porastu. N ije, naravno, slu
čaj da se k ralj H am urabi sam nazivao »pastirom podanika«, da
starokineska riječ za nam jesnika glasi m u, što znači volar i da
je druga starokineska riječ chiin, tj. knez, n ajp rije značila vla
snik stada. I u Africi ima mnogo p rim jera za to, da nakon ra ta
i osvajanja često dolazi do jače ili slabije sam ovlade. Takav je -
razvoj historijski dobro osvijetljen kod Zulua: poglavica Caka
počeo je oko 1829. s nizom ratničkih pohoda, koji su to ran ije
beznačajno plem e p retv o rili u pravu napast za čitavu južnu
A friku. Istovrem eno on je prigrabio sebi gotovo svu moć.
Gotovo bez izuzetka položaj afričkih poglavica bitno je d ru k
čiji, nego npr. u većine sjevernoam eričkih poglavica. Tko pozna
je prim itivan način m išljenja neće se začuditi, da je vlast pogla
vice ponekad čvrsto vezana s religijom . Tako je ona u A frici če
sto u vezi s poštivanjem predaka. Kao što su se rodovski preci
'brinuli za dobrobit v lastitih nasljednika, tako se i poglavičini
preci b rin u za čitavo plem e. Plem e H erero sm atra samog pogla
vicu »živim plem enskim pretkom «. K od nekih naroda Sudana
glavni svećenik treb a da je potom ak p rv ih stanovnika sela. Duša
i dobrobit čitavog naroda A šanti sačuvani su u kraljevom zlatom
okovanom p rijesto lju, a duše m rtv ih poglavica A šanta borave u
stolicam a, n a kojim a su, kao vlasnici, sjedili za života. Zbog toga
se stolice čuvaju kao svetinja i središte su kod prizivanja duhova
(za Indoneziju usp. si. 206).
Ni u jednom se slučaju povezanost religije i načina vladanja
nekom zajednicom ne vidi jasnije nego tam o, gdje se vlast vrši
snagom božanske punomoći. S te tačke gledišta n astaju »božan
ski kraljevi«, kakve nalazim o kod niza ra ta rsk ih naroda starog i
novog vijeka. U n ajstarijem razdoblju u Sum eru, kralj je bio
samo još zam jenik boga (si. 204). U B abilonaca za vrijem e S ar-
gona i kasnijih Sum eraca on se tim e ne zadovoljava; on po
staje sinom božanstva, sam bog na zemlji, n ad ah n u t nad n arav
nom snagom, kakvu je, osjetio David za pom azanja, kad g a je
»ispunio« Jeh ovin duh. Također treb a sasvim doslovno razum jeti
to što su egipatskog faraona nazivali »živi Horus« ili »sin Rea«;
on gradi hram ove u svoju čast i slikaju ga kako prinosi žrtve stupu
sa vlastitim likom. Slično stanovište kasnije preuzim aju veliki p e r
zijski k raljev i i to nasljeđuju A leksandar i rim ski carevi — p r
votno duboka, ozbiljna, religiozna predodžba, zatim postepeno
284
sve više i više političko sredstvo, koje samo po sebi nije ni izraz
sm iješne sujete ni bolesna bezum lja. S kršćanstvom , naravno,
n estaje predodžbe o božanskoj prirodi vladara; ali iako bizantski
car nije mogao biti ravan bogu, on je ipak stavljen uz apostole
(lsapostolos). Misao o božanskom biću k ra lja nastala je najprije,
vjerojatno, na starom Istoku. Odatle se rasprostranila preko veli
kih dijelova A frike i istočno preko Indije sve do Indonezije i
Polinezije, i do Kine i Japana. U Kini se prvotno vjerovalo da
car posjeduje božansku snagu (te), koju dalje dijeli feudalnim
kneževim a i njihovim vazalim a; redovitim putovanjim a on je i
zem lji dijelio svoju snagu, a održavanjem religioznih cerem onija
brinuo se za održavanje čvrstog reda u prirodi. Dok božanska
priro d a japanskog m ikada još i danas tvori osnovu društvene
izgradnje istočnoazijskog otočkog carstva, na način, koji nijedan
E vropejac ne može shvatiti, za kineski je duh karakteristično da
je prvotno shvaćanje tam o postepeno doživjelo tem eljitu pro
m jenu. »Sin neba«, t ’ien-ce, izvršavao je n a zem lji božansku
volju; no ta se volja odnosila na dobrobit naroda i, ako je car
nije poštivao, narod se s pravom mogao pobuniti protiv samo-
vladara.
Inače se bogu-kralju svatko m ora pokoriti. Ta njegova moć
nije ovozem aljska i proteže se čak i na bolesti. Još je pod S tu ar-
tim a engleski k ralj n a naročitim sjednicam a P rivy Councila
liječio ljude koji su oboljeli na žlijezdam a. A godine 1825. u
Francuskoj je učinjen sličan, naravno neuspio pokušaj. No božan
ski položaj k raljev također traži da kralj bude okružen običa
jim a i pravilim a tabua, kao nijedan drugi sm rtnik. On je opte
rećen suviškom snage, koja je opasna onim a koji su m anje o tp o r
ni. U N igeriji kralj Ju k u n a nije smio ni rukam a ni golim nogam a
dotaknuti zemlju, da ne bi uništio plodove. Mnogim polinežan-
skim kraljevim a život je m orao biti p ra v a m uka. Na T ahitiju
čim bi k ralj stupio u kuću, ona bi sm jesta postala tabu i tako,
n eupotrebljiva za druge, prelazila je u njegovo vlasništvo. On
nije ni nogu smio staviti na zemlju, je r bi inače čitav otok postao
nenastanjiv, i zbog toga su ga uvijek m orali nositi. Svi, koji su
ga okruživali, b ijahu tabu, a o njem u se sm jelo razgovarati samo
cifrastim dvorskim jezikom: u tom jeziku »grom« znači njegov
glas, »oblaci« njegova kuća, a »duga« njegov čamac. Čim se k ra
lju rodi nasljednik, snaga prelazi na njega i kralj se m ora odreći
prijestolja. Na H avajim a pravila su bila barem jednako tako
stroga i prim jen jiv ala su se s najvećom bezobzirnošću. H odati
samo u sjeni dvorca pokrivene glave ili gornjeg dijela tijela bi
jaše religiozni prekršaj, koji se plaćao životom. P om irljivi tračak
sm iješnoga obilježava dvorsku etiketu na nekim m jestim a A fri
285
ke, npr. u Ugandi, gdje kraljev a okolina do u sitnice oponaša

njegovo držanje: sm iju se, kada se on smije, kišu kada on kiše,
itd.
M eđutim moć boga-kralja dvosjekli je mač. Ako je jedan čo
vjek toliko svet, slavohlepniji će lako p rih v atiti pomisao da je
njegov položaj previše uzvišen, a da bi se m orao b rin u ti za sitne
ovozemaljske poslove. Tako je na više otočića u O ceaniji plem
stvo sebi osiguralo najveći utjecaj. Na otočju Tonga kralj je živio
u »sjeni«, jednako kao što su i japanski carevi m orali životariti
stoljeća i stoljeća. Ali to još nije sve. Saxo piše, da je Olaf Gladni
tako otklonio bijedu, koja je Dancim a p rijetila propašću, što se
molio za vlastitu sm rt. U toj se pripovijesti možda k riju kršćan
ske predodžbe, ali možda i prastaro pogansko vjerovanje da kralj
snosi odgovornost za dobrobit svog naroda. A ta odgovornost
može biti vrlo velika. O k ra lju ovisi plodnost polja, on je »Dava
lac sjemena«, a već p rije spom enuti Crnci Ju k u n obraćaju m u
se tim riječim a, ili ga nazivaju »Naše sjeme«. Zbog toga se k ralj
m ora u određenim vrem enskim razm acim a podvrći cerem oniji
pom lađivanja, da bi ostao u punoj snazi. Još je tem eljitiji narod
Šiluka na G ornjem Nilu. Oni v jeru ju da plodnost zem lje ovisi o
N jakangu, velikom učitelju i k ra lju koji je nekoć vladao, a duša
mu i dalje živi u nasljednicim a. Ali ako tijelo, u kom e boravi,
nije potpuno zdravo, žito će uvenuti, stoka oboljeti, a moć
naroda propasti. Zbog toga kralj treb a da je još i nepobjediv.
Svatko, tko je kraljevskog porijekla, sm ije ga ubiti; naim e, ako
mu to uspije, znači da njegovo tijelo više nije pogodno da bude
domom N jakangovoj duši. Svake se noći to nesretno veličan
stvo, naoružano do zubi i u stalnom strah u p re d prepadom
šu lja izm eđu koliba i, ako se pojavi suparnik, u najvećoj tišini
počinje borba na život i sm rt. Ali najveći k ra lje v neprijatelj je
vrijem e. Cim se pojave prvi znakovi n estaja n ja muškosti, sagra
de naročitu kolibu u koju odvode kralja. On položi glavu u krilo
neke m lade djevojke, v ra ta zazidaju i oni bivaju prepušteni sm rti
bez h rane i pića.
Danas znamo da k u ltu ra Šiluka u mnogočem odražava prilike
predđinastijskog Egipta i postoje tragovi da su i egipatski k ra
ljevi u n ajstarijim vrem enim a doživljavali sličnu sudbinu. K a
snije su se zadovoljavali tim e da poput jukunškog k ra lja prođu
kroz čitav niz obreda za pom lađivanje i to povodom svečanosti
sed, kada se faraon odijevao u Ozirisovu nošnju (si. 205). U Ba
bilonu su kod godišnje svečanosti zagm uku u b ijali lažnog k ralja;
čak su se i u Rim u održale p ra sta re predodžbe. Osnovna misao
snažnog Frazerovog djela The Golden B ough8 upravo je ova crta,
286
koja povezuje prim itivno shvaćanje o kraljevoj ličnosti s rex

nem orensis, »šumskim kraljem « koji je bio svećenik u D ijani-
nom svetom gaju kod A ricije. Svaki odbjegli rob imao je pravo
da ga ubije i naslijedi, ako je prije toga slomio granu svete imele,
koju je čuvao svećenik. P odudaranje s kraljem Šiluka ne može
biti veće.
Već je p rije rečeno da je društvo staro kao i čovjek, kao i

jezik, oruđe i gospodarstvo. Država je, naprotiv, m lađa. Postoje
m nogi narodi koji žive u sretnom nepoznavanju bilo kakvog oblika
države. K akva je dakle razlika izm eđu društva i države? D ržavu
su h tjeli odrediti njenom sam ostalnom snagom prem a vani i p re
m a u n u tra, gospodstvom nad određenim područjem i trajn im
karakterom . N ijedna od tih oznaka sam a po sebi ne odlučuje,
je r se klice svake od njih k riju u svakoj zajednici, pa i na n a j
nižem stupnju. H tjelo se porijeklo države tražiti u ra tu i p o d jar
m ljivanju, ali to je pogrešno. Imamo mnogo više razloga da istak
nem o jedan drugi odnos. Država je svjesno društvo, koje sebi
postavlja određene zadatke i tim e pojedincu daje prav a i dužno
sti. Tako je, vjerojatno, osnov postanka n ajstarijih sum erskih
gradskih država bila želja da zagospodare pristupom k neophod
nim sirovinam a, d rvu i kovini. Zajedno s probuđenom sam osvije
sti razvija se i poriv države za porastom i sve boljom organiza
cijom. Tek na toj tačci upleće se rat. K orak po korak razvoj p ri
donosi tom e da se sudaraju zdravi narodni osjećaji s hladnim ,
razum nim , ekonomskim i vojnim interesim a, s interesim a koje
suvrem enim imenom nazivam o geopolitičkim. Koliko žalosnih
događaja u povijesti potječe od toga?
P rim itiv n a je zajednica posve malena. U hordam a od neko
liko obitelji lu jatu Pigm eji i Bušmani, Vedda, N egrito i A ustralci
po svojim područjim a. Ni sam ostalne grupe viših lovaca i nom a
da sobogojaca u sjevernim krajevim a nisu veće. I kod različitih
p o lu ratara, npr. u području Amazone, zajednica je sasvim m ala
i ograničena na stanovnike jednog sela. Od takvih početaka, čini
se, da je razvoj različitim putovim a dospio do prave državne for
m acije, neki put na m iroljubiv način, a ponekad i silom.
Dva različita osnovna sm jera ilu striraju prilike starovjekovnih
sredozem nih naroda, odnosno keltsko-germ anskih plem ena. U
p rv ih je polazna tačka grad, u drugih pleme. To nije naročita
evropska karak teristika; u Novom svijetu nalazimo potpuno istu
suprotnost između gradskih država starog m eksičkog kulturnog
s Z la tn a g ra n a . (Op. ur.)
kruga i početaka plem enskih država kod P rerijsk ih Indijanaca i

p o lu ratara S jeverne Am erike. Neki P rerijsk i Indijanci, npr.
C rna noga i Pauni, bijahu udruženi u više-m anje čvrste plem en
ske saveze. P auni su u p ra v lja n je pojedinim plem enom prepustili
vijeću, koje se sastojalo od poglavica pojedinih sela, a ta su ple
m enska vijeća tvorila Veliko vijeće, koje je zastupalo zajedničke
in terese čitave zemlje. No ništa n ije dostiglo slavu i moć Iroke-
škog saveza, koji je kao engleski saveznik za vrijem e francusko-
b ritan sk ih kolonijalnih ratova mnogo p uta igrao ulogu jezičca
na vagi. Osnovan je, otprilike, oko god. 1570., vjerojatno nakon
ran ijih uzaludnih pokušaja, i to pod vodstvom polulegendarnih
poglavica Deganawide i H iaw athe9 i obuhvaćao je prvotno pet
plem ena: K ajuga, Mohauk, Oneida, Onondanga i Seneka; god.
1722. prim ljeni su još i Tuskarora. Č udnovata m ješavina b a rb a r
stva i m odernog shvaćanja obilježava taj savez koji je u mnogo-
čemu p redstavnik prim itivna saveza naroda. P rem a u n u tra poje
dina su plem ena bila potpuno nezavisna; m ir je m eđu njim a stro
go održavan. Um jesto krvne osvete uvedena je krvarina, a ran iji
je kanibalizam ukinut. P rem a vani postojalo je samo jedno p ita
nje: dobrovoljno p riključenje ili rat. U prvom slučaju dotični su
prim ani kao rav nopravni članovi — kao spom enuti Tuskarora,
— u drugom vodio se nepoštedni, jarosni ra t do istrebljenja.
Z arobljenike su podvrgavali najstrašnijim m učenjim a, ali deša
valo se da ih neki rod adoptira, i to, ako se nakon gubitaka za
vrijem e ra ta osjećao naročito oslabljenim .
G radski savezi su rijetko kada posjedovali istu državotvornu
snagu kao plem enski savezi. N iti su atički savez starog vijeka ni
srednjovjekovna H ansa doveli do osnivanja većih država. Rim je
očito pokazao jedini pu t kako neka gradska država može narasti,
a taj bijaše — osvajanje. Isto je bilo u Americi. Kao i helenski
gradovi, tako su i gradovi M aja bili čas u svađi, čas ujedinjeni
u savez, a da nijedan trajno nije imao većeg značenja. N asuprot
tome, Azteci na meksičkoj visoravni, savezom triju gradova,
Tenochtltlana, Tezcocoa i Tlacopana, pod vodstvom prvog, stvo
rili su državu, čija je sve veća moć srušena tek kad su Španjolci
podjarm ili zemlju. No ra tn i su događaji i drugačije pridonijeli
stv aran ju države, naim e za n ad iran ja nomada. Razvoj, naravno,
ne možemo slijediti u svim pojedinostim a; ali čini se da je sigur
no, da su ham itska plem ena A frike, sem itska plem ena starog
O rijenta i Turci kineskog starog vijeka snažno djelovali kako
neposrednim osvajanjem , tako i time, što su ra ta re prisiljavali
!> L o n g felo w , k o ji je H ia w a th u u č in io ju n a k o m sv o je v e lik e p je s m e , s m a tra
g a O džjbvom , a n e Iro k ez o m . S p ra v o m je re č e n o da je to isto k a o k a d b ism o
B is m a rc k a iz a b ra li d a b u d e g la v n i lik f ra n c u s k e ju n a č k e p je sm e .
D R U Š T V O I D U H O V N I ZTV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
288
da osnivaju veće organizacije, kako bi se bolje odu p rli napadim a

stepskih naroda. N ajzad nom adi su posjedovali i razvijena sao
b raćajn a sredstva, prije svega konje i kola, bitno sredstvo koje
je om ogućavalo da se vlada tako velikim područjim a, kao što su
države većeg opsega.
U n u tar države bore se od pradavnih vrem ena dva su p ro t
na principa: cijepanje u m anje, polusam ostalne jedinice i oku
p ljan je oko jedne zajedničke centralne vlade. D ecentralizacija
dostiže v rhunac u feudalnoj državi, koja je, dakle, naročita tvore
vina, a ne općenit, prolazni stadij razvoja društva uopće. Već je
ra n ije rečeno da korijenje srednjovjekovne feudalne države, koja
počinje već za prvih m erovinških kraljeva, seže duboko u ger
m ansko i kasno rim sko društvo. Osnovna je misao, da je kralj
form alni vlasnik sve zemlje, koju svojevoljno dijeli vazalim a.
Gdje takvo gledanje prožim a pojam države, otvoren je p u t n a
stan k u feuda, a to se dešava kako ondje, gdje se k raljev a moć
sm atra božanskom, tako i tam o gdje se osniva na osvajanju. Fe
udalizam prve v rste jav lja se u M ikroneziji i Polineziji. Ali osva
ja n je — često spojeno s predodžbom o »bogu-kralju« — igralo
je, vjerojatno, veću ulogu. To je slučaj kod velikih crnačkih drža
va Sudana, istočne i centralne A frike, koje se tem elje na feudal
nom sistem u. N ajstarije države zapadnog Sudana čini se da po
tječu iz godine 300. naše ere i vjerojatno su ih osnovali ham itski
osvajači sa sjevera. One dostižu najveću moć početkom četrn a
estog stoljeća pod plem enom Mandingo, koji su, vjerojatno, čisti
crnački narod, ali u političkom pogledu nasljednici H am ita. Ka
snije su prvotno svjetloputi narodi (Fulbe, Hausa) im ali odlučan
udio u sudbini sudanskih država. Ali vrlo su se rijetko velike
afričke države mogle održati kroz veći broj generacija. Jedina
su iznim ka U ganda i Lunda, potonja izm eđu gornjeg K assaija i
Zam bezija, koja je postojala već oko godine 1600., ali tom e su
uzrok naročite prilike. K ralj Lunda, m ivata jam vo, uživa božan
sku čast i teoretski vlada neograničenom silom, ali uz njega je
i sestra kao suvladar. I k raljica m ajka im a znatan utjecaj. Kako
i ženski moćnici, a i činovnici, koji odlučuju kod izbora k ralja,
vole m ir u zemlji, oni su u velikoj m jeri pridonijeli trajn o sti
države.
Nakon propasti helenističke Perzije proveli su P a rti feudalnu
vlast, koju su kasnije preuzeli Sasanidi i preoblikovali je poste
peno p rem a vlastitom nahođenju. Poznato je da se u Jap a n u
feudalizam održao sve do preokreta god. 1868. (si. 208). Rođenje
kineske države objasnio je u svijetlu novog vijeka H. G. Creel.
Klasično kinesko poim anje o kraljevstvu, koje da je i u n a jsta
rije vrijem e bilo gotovo jednako veliko kao i danas, ne nalazi
SI. 222. Figura s lubanjom pretka , Mo
lekula, Novi Hebridi (Nacionalni mu
zej, Kopenhagen).
SI. 220. (gore lijevo). Ogrlica s luba

njom pokojnika, Andamani (Nacional
ni muzej, Kopenhagen).
SI. 221. Etruscanska urna za pepeo

(»konopa«) iz Chiusija, VII st. pr. n. e.
SI. 224. Pogrebna svečanost u oblasti Mašim,
Nova Gvineja.
SI. 223. (gore lijevo). Magijska figura koja štiti

od poljskih kradljivaca, Ceram (Nacionalni mu
zej, Kopenhagen).
SI. 225. Kineski čuvar groba, veliki glineni kip

iz VII — I X st. (Nacionalni muzej, Kopenha-
gen).
potpore u stvarnosti. U razdoblju Šang (prem a tradicionalnom

računanju vrem ena 1765.— 1122. p rije n. e.) zem lja je obuhvaćala
samo m aleno područje sa središtem kod A nyanga u sjevernom
Honanu. Kao i u n ajstarije doba u M ezopotam iji čini se da se
čitava vlast ograničila na plaćanje trib u ta. Tek kad su k raljevi
dinastije Šang podlegli naletu naroda Cu sa zapada, iz Šensija,
osnovali su osvajači tipičnu feudalnu državu, koja je tra ja la za
v rijem e čitave d in astije Ču (1122.—255. p rije n. e.). M eđutim, to
dugačko razdoblje, u kome se napokon oblikovala kineska kul
tura, završilo je u k rv i i unutrašnjem raspadu, a kad je osnivač
slijedeće dinastije Č’in kao p rv i uzeo titu lu cara, u k in u t je najzad
feudalizam i nasljedno plem stvo i uveden oblik vladavine, koji se
u svim bitnim tačkam a održao sve do god. 1912. (si. 202).
Suprotnost decentraliziranoj feudalnoj državi nalazimo u sta
rom P eruu. Tamo je život jednom zauvijek bio sapet čvrstim
okvirim a, uređen i nadgledan od države. N a pustoj obali i na vi
soravnim a rano se rascvjetala bujna k u ltu ra; no stv aran je države
treba zahvaliti m alenom plem enu Inka iz planina oko Cuzcoa. N ji
hova su osvajanja, čini se, počela neposredno nakon god. 1400., no
oni su gotovo m unjevitim ratom svjesno proširivali svoju moć.
I stotinu godina kasnije protezali su se od sjeverne granice d a
našnjeg Ecuadora, do gotovo polovice Chilea. Njihovo je p ro d ira
nje om ogućavala dobro uređena vojska, a podjarm ljene su narode
svugdje čvrsto držali na uzdi. M reža odličnih cesta povezivala je
n aju d aljenije dijelove države s glavnim gradom i dopuštala ne
sm etano k retan je trupa, a to je, zajedno s čitavom arm ijom špi
ju n a i redovnim poštanskim sistem om omogućivalo' vladi da uguši
svaki pokušaj pobune. Na naročito pogodnim m jestim a sagradili
su čvrste tvrđave, a stanovništvo čitavih provincija podjarm ljenih
područja bezobzirno je preseljavano u druge k rajeve i nadom je
šteno kolonistim a plem ena Inka. Svugdje gdje su Inka prodrli,
oni su stanovništvu nasilno nam etnuli svoj jezik, obožavanje
Sunca i politički sistem (usp. I. dio str. 59—60).
U tom je sistem u vladala centralizacija, koja se pretvorila u
sitničavo tu torstvo i bila povezana s osebujnim državnim soci
jalizmom. O bitelj bijaše n ajm an ja društvena jedinica. Svaki je
bračni p ar dobivao kom ad zem lje za obrađivanje, ali ona nije
bila njegovo vlasništvo. Osim zemlje, koja je služila narodu kao
glavni izvor hrane, bilo je i druge koja je pripadala »Suncu«,
tj. državnoj crkvi, dok je treći dio pripadao k ra lju ili državi i
upotrebljavao se, m eđu ostalim, za održavanje vojske. Svaki čo
vjek između 16. i 60. godine bio je obavezan da radi i ništa nije
bilo prepušteno privatnoj inicijativi. Čak su i obrtnici dobivali
potreban m aterijal iz državnih m agazina i m orali su državi p re -
19 Putovi kulture
davati gotove proizvode. P rincip vođe bijaše strogo proveden.

Deset obitelji tvorilo je skupinu, kojom je u pravljao odgovorni
činovik. N ad n jim je stajao g lav ar 50 obitelji, itd. sve do
nam jesnika jedne od četiri državne provincije, nad kojim je ne
posredno stajao k ralj ili kapak inka, a ovaj je opet po v jero v a
n ju vodio porijeklo od samog boga sunca.
Iza tog cijelog sistem a, koji do u pojedinosti pokazuje čudno
v atu sličnost s nacionalsocijalističkim ,10 nejasno se naziru tragovi
starijih d ruštvenih odnosa: podjela u totem ske g'rupe, koju su
In k a nastojali oslabiti što je više moguće, pa čak i vlad an je vi
jeća i m irnodopski poglavica huillak-um u ravnopravan kapak
inki. Novi poredak, djelo koje u velikoj m jeri nosi obilježje jed
nog jedinog čovjeka, vjerojatno potječe tek od devetog k ra lja
In k a P ačakuteka (otprilike 1438.—1471.).
Danas, nakon toliko godina, teško je prosuditi u kojem je opse
gu uspjelo provesti taj sistem u praksu; no njegova se slabost
jasno očitovala kad je god. 1532. šaka Španjolaca pod zapovjed
ništvom P izarra p ro d rla u zemlju. Čim je sm ionim napadom za
robljen kralj, čitava je vlast bila paralizirana. Osjećaj odgovor
nosti i sposobnost sam ostalnog m išljenja nestali su odavno, pa je
to veliko carstvo, koje je imalo tisuće i tisuće ratnika, za kratko
vrijem e lako postalo plijenom stranaca.
io U N je m a č k o j Izm eđ u god. 1933. i 1945. (Op. u r.)

DRUŠTVENI ŽIVOT
OBIČAJI. RAZVOJ MORALA
ZMEĐU n ajstarijih ljudskih zajednica i suvrem enih državnih

I tvorbi postoji neizm jeran razm ak. Ali nep rek in u ta linija pove
zuje hordu s velesilom, iako, naravno, p u t obiluje m nogim n e
predviđenim okukam a, odvojcim a i ćorsokacima. Na toj razvojnoj
liniji leže oblici d ruštva u bujnoj raznolikosti. Oni tvore okvir
ljudskom životu. U njim a pojedinac proživljava tije k svojeg ži
vota, u njim a se pojedinac s pojedincem susreće u m nogolikim
životnim sudbinam a i u njim a pojedine zajednice pokušavaju da
u skladu sa svojim bićem i sposobnostim a postepeno nađu p ri
kladno mjesto.
Mi smo svjesni tog života, koji je splet pojedinca i društva,
p rava i dužnosti, no, na žalost nam nije odm ah jasno, gdje p re
staju prava, a počinju dužnosti. To pitanje, vjerojatno, već od sa
mog početka p red stavlja najd u b lji od svih društvenih problem a,
koji nije moglo ukloniti ni objašnjenje ljudskih prava, ni drugi
slični pokušaji. Ono je izraz napetosti, koja je često obim s tra
nam a pričinila jednako mnogo štete i učinila da razvoj tetu ra amo-
tam o između socijalnog kaosa, opravdanja prav a jakih, gaženja
slabih i nepodnosive tiranije, koja tlači život i guši slobodno
m išljenja; ali ona je ujedno — svjesno ili nesvjesno — snažna po
kretačka snaga u razvitku.
Shvaćanje društvenog života kao napetosti izm eđu prava i du
žnosti prilično je novog datum a, jedva starije od filozofa XVII
stoljeća. N ijedna zajednica nije nastala tako, da je čopor »divlja
ka« jednog lijepog dana sjeo i izradio svečani pakt, contrat so
cial , kojim se, radi dobrobiti zajednice, odriču nekih ličnih pred
nosti. No isto tako društveni život nije izrastao na osnovu prisile
izvana. Nasilna vladavina pripada tek naprednoj k u ltu ri i nikada
se nije m ogla dugo održati. N asuprot: došlo je do postepenog
rasta. D ruštvo je neprim jetno izraslo iz prahorde. Zadaci su po
m alo kucali na v rata i kako su se javljali, tako su ih i rješavali.
292
P rim itiv n i narodi nisu nikada nam jeravali rješavati ap strak tn e

sociološke problem e, već odrediti vrijem e i sm jer, a taj je postu
pak tokom vrem ena izravnao suprotnosti i doveo do m odusa vi-
vendi, koji je ponekad pokazao veću životnu snagu, nego neke
m ak ar kako dom išljene tvorevine misli. Društvo Pueblo In d ija
naca osniva se, na prim jer, na najčudnovatijoj m ješavini n ejed n a
kih sastavnih dijelova, ali ono se španjolskim , a u novije vrijem e
am eričkim utjecajim a oduprlo takvom žilavošću, koja dokazuje
njegovu u n u trašn ju snagu. U tome se nalazi nešto što podsjeća,
donekle, na državno uređenje B ritanskog carstva.
P ravila, koja je život samome sebi nesvjesno postavio, sači
n ila su ono, što nazivam o običajim a. Ali običaji još i u našem
dru štv u posjeduju snagu, koja često usprkos zakonim a i zabra
nam a u pravilu pobjeđuje tokom vrem ena. Običaji su često stari
tisućljeća, dok je zakon, koji je na snazi samo stotinu godina, već
zastario. Kod prim itivnih naroda, koji samo iznimno poznaju
p rav e zakone, navike su kičm a društva. One ne obuhvaćaju samo
p rav ila o ponašanju pojedinca, već istovrem eno veći dio onoga
što kod nas spada u p ravni poredak. One ne p ružaju samo sm jer
nicu za život u n u ta r pojedine zajednice, već istovrem eno i za od
nos izm eđu zajednica.
P rim itivni su narodi često »rukam a i nogama« vezani navikam a
i to na način koji nam lako može izgledati suprotan bilo kakvom
pojm u o slobodi. Želimo li o tome suditi, treba da su nam jasne
dvije stvari. Prvo, sami smo u većoj m jeri robovi v lastitih obi
čaja, nego što bi to mnogi od nas htjeli priznati. Neki će se m u
škarac možda čak i isprsiti blistavom nezavisnošću tako, što će u
sivom odijelu, prugastoj košulji i smeđim cipelam a otići uyečer
n a neku veliku zabavu — ali htio bih vidjeti onog, koji bi se usu
dio biti toliko nezavisan, pa da se npr. pojavi u fraku, prugastoj
košulji i smeđim cipelama! Zatim treba ustanoviti koliko slobode
dopuštaju običaji prim itivnim narodim a, a u tom e su najveće
razlike. Mi smo upravo spom enuli carstvo Inka, gdje je državna
moć zakočila svako individualno ispoljavanje života. Postoje ta
kođer afričke i azijske despotije, u kojim a su podanici izvrgnuti
ćudljivosti vladarevoj. Ali ni on sam nije sam ostalan i m ora se
pokoravati običajim a očeva. U nekim drugim krajevim a pojedinac
n e znači ništa u poređenju s rodom, čija je dobrobit u svemu
v ažnija od dobrobiti pojedinca. Im a i slučajeva gdje običaji po
goduju individualizm u i priznaju ga u krajn jim konzekvencam a.
In dijanci sjeverne K alifornije održavaju u proljeće i jesen velike
svečanosti, da bi osigurali pravilno kretan je svijeta i da bi spri
ječili oskudicu hrane. Iako te cerem onije koriste čitavoj zajed
nici, pa ih čak sm atraju neophodnim za uspijevanje svega, ipak
D R U Š T V E N I Ž IV O T
293
se ne sm ije ni pom isliti na to, da ih se održi i onda, ako se tokom

godine u naseobini desio neki sm rtni slučaj. One se tada mogu
održati samo ako se n ajp rije ožalošćenima dade dovoljna odšteta,
kao pokora za to što je plesovim a m orala biti p rekinuta njihova
žalost. P rim itivna plem ena u ispoljavanju života u cjelini nisu ni
slobodnija, ni neslobodnija od takozvanih civiliziranih naroda. Za
jedne kao i za druge sloboda kao i dužnosti ovise o m jesnim p ri
likam a — o običajima.
Kao što je teško prosuditi kako je teško doći do nekog izum a
(vidi I dio, str. 53—54), tako je gotovo nem oguće u naprijed odrediti
koji se običaj kod eventualnog konflikta najsnažnije usidrio u
svijesti prim itivnog naroda. Slučaj Indijanaca Vinebago na je
zeru M ichigan može nam poslužiti kao dobar prim jer. To je ple
me razdijeljeno u dvije eksogam ne ženidbene klase, koje su
opet podijeljene u totem ske grupe. Osim toga čudnovat običaj
propisuje, da je vrlo nepristojno tražiti vodu u kući čovjeka, koji
pripada m edvjeđoj grupi. Ako to netko ipak učini, m olba bude
odbijena, ali on zato sm ije zatražiti bilo što drugo, a tu želju tre
ba onda ispuniti. Neki se m ladić tako zaljubio u djevojku iz vla
stite ženidbene klase, da ju je usprkos svim pravilim a htio ože
niti. Da bi se spriječio skandal, padne njegovu ocu na um da
obiđe strogi običaj etikete i on u kući djevojčina oca, koji je p ri
padao totem skoj grupi »medvjeda«, zatraži vode. K ako je ta m olba,
naravno, bila odbijena, on zamoli u ime svog sina vlasnikovu
kćerku. Taj je b rak bio dopušten, m ladić, dakle, nije mogao biti
odbijen. Tada se pokazalo, da je djevojčin otac bio sprem an p re
k ršiti pravila, koja bi po n a š e m shvaćanju m orala biti bitna
za društveni red, ali prestrašio se toga da ne ispuni običaj, koji
u našim očima izgleda beznačajan i nevažan.
U m oralu se kristalizira najviši osjećaj dužnosti. M oral je su
glasan s djelim a ljudi ili ih osuđuje. P itan je je sada odakle potječe
taj osjećaj, dolazi li on od u v jeren ja u obliku neum oljive savjesti
Kantovog »kategoričkog im perativa«, ili potječe iz iskustva gene
racija o onome što služi njihovoj potrebi. Ovo se pitanje može
filozofski raščiniti; no možemo ga p ro m atrati i sa stanovišta
istraživanja kulture. Tako ga je i W esterm arck obradio u velikom
djelu o postanku m oralnih predočaba. On ondje s pravom n a
glašava ovisnost m orala o običajim a. Ono što je u jednoj zajednici
najviši zakon (krvna osveta, lov na glave!), druga osuđuje. Sa
v jest pojedinca bezuvjetno je vezana za njegov vlastiti stupanj
razvoja i uz stupanj njegove okoline, bez obzira obuhvaća li ona
društvo kao cjelinu, ili samo pojedinu klasu ili rod. U tome leži
snaga kao i slabost. »Što je život, ako ne ljubav?« pitao je p ri
padnik plem ena Vinebago po im enu »G rm ljavina groma«. Ta se
izreka ne sm ije shvatiti kao izraz apstraktnog osjećaja, koji ne

zna prav iti razlike. P rem a indijanskom načinu m išljenja, čovjek
se m ora konkretno izražavati, da bi njegova izjava vrijedila. Osim
toga to m ora b iti dokazano razum om ; inače neće b iti časno.
N ije časno npr. ako se djeca drugih vole isto toliko, koliko i
vlastita, ili ako volimo neprijatelja, dok god je on još neprijatelj.
U biti m oral je društveni proizvod. Jedino je m jerilo za dobro
i zlo, kojim raspolažu prim itivni ljudi, m išljenje zajednice o
uspjehu njihovih postupaka. Neki se postupak sm atra dobrim ,
je r nailazi na opće odobravanje; on ne nailazi na odobravanje,
je r je dobar. Sud koji tako daje javno m išljenje ne počiva toliko
na svjesnom razm išljanju, koliko na čisto osjećajnoj reakciji.
Ta okolnost objašnjava čudnovatu podvojenost u ljudskom mo
ralu, na koju je već ukazao H erbert Spencer. M oral se rodio s
Janovom glavom. Lice koje izražava dobrotu i dobronam jernost
okrenuto je članovima vlastitog plem ena, dok je drugo, okrutno i
nem ilosrdno, okrenuto prem a svim strancim a. Sir A rth u r Keith,
koji je u novije vrijem e naročito istakao ovu podvojenost, traži
njeno korijenje u borbi za opstanak, koja je nedjeljivo vezana sa
razvojem . P ri tom on ne p ro m atra pojedinca, već plem e — a n a vi
šem stu p n ju k u ltu re naciju — kao jedinicu razvoja. Uz te nje
gove postavke trebalo bi možda staviti znak pitanja. A li to ne
m ijen ja ono glavno, tj. socijalni k a ra k te r m orala. Ovdje, m eđu
tim, p restaje etnologija i prepušta problem o dobru i zlu filozo
fiji. Jed n a je od svjetskih tragedija u tome, što je m oral zasad
ostao u stadiju Jan a i jedan od najvažnijih zadataka budućnosti
sastoji se u tome, da proširi njegovu valjanost na odnose m eđu
narodim a. N asuprot tome m oral i religija kod prim itivnih naroda
nem aju mnogo zajedničkog, isto toliko malo kao i kod razvijenih
k u ltu rn ih naroda starog O rijenta. Samo po sebi m anji je »gri
jeh« u b iti svoga bližnjega nego učiniti kakvu grešku u svetom
ritu alu . Tek kad se državni zakoni počinju sm atrati izrazom bo
žanske volje, kršenje zakona postaje ujedno i grijehom . Državno
uređenje sa svojim zakonim a stvara m ost izm eđu religije i etike.
Kao što je rečeno određivanje m oralne vrijednosti tem elji se
n a jp rije na osjećaju. Tek postepeno jav lja se razum pitajući k a
kvim će posljedicam a uroditi postupak. Od te d jetin je »etike
uspjeha« razvoj korak po korak dolazi do »etike uvjerenja«, koja
prizn aje samo onu radnju, koja proizlazi iz slobodne volje, bez
vanjske ili u n u tarn je prisile. Istovrem eno dolazi do prom jene po
ticaja i pokretač postupka nije više egoizam nego previ altruizam .
Dakle, pozadina osjećaja dužnosti m ijenja se s vrem enom ; ali
čini se da je najd u blje ukorijenjen u instinktivnoj volji za život,
koja prožim a društvo i pojedinca. No m akar kako se pozadina i
D R U Š T V E N I Ž IV O T 295
oblikovala i m ak ar kakvog sadržaja bio sam osjećaj — u skladu s

našim pojm ovim a o m oralu ili ne — osjećaj dužnosti je ipak u
školi k u ltu re već svojim prisustvom djelovao kao neum oljiv odgo
jitelj.
OD ROĐENJA DO SMRTI
ČOVJEK osjeća poriv da stvori pregled nad životom i stvara

podjele. Ne slažu samo učenjaci svoju građu u ladice sistem a;
»divljak« u grm ovitoj stepi A ustralije ili u kišnim šum am a po
dručja Amazone, također pred m nogim pojavam a života popušta
toj istoj sklonosti. Redoviti događaji, kao što je vjenčanje, babinje,
nastupanje zrelosti, bolest i sm rt, čak i svakodnevne sitnice, kao
što je susret sa strancim a i rastan ak s rođacim a i prijateljim a
koji putuju, postaju m iljokazim a bivstvovanja. Oni označavaju
da prestaje nešto staro, a počinje nešto novo. Oni tvore prijelaz
iz jednog stan ja u drugo, a prijelaz uvijek može postati sudbo
nosnim ; grad n ja m ostova je u stvarnosti, kao i u prenesenom
smislu, opasan posao — i nije slučajno što su n ajotm jeniji rim ski
svećenici nosili titu lu pontifex, tj. graditelj mostova. Zbog toga
je svugdje na zem lji s takvim prijelazim a povezan veći ili m anji
broj običaja, »prelaznih obreda«, kako ih je nazvao A. van
Gennep.
Još p rije nego što dijete dođe na svijet, ono prouzrokuje pro
m jenu u svakodnevnom životu. Buduća se m ajka nalazi u iznim
nom stanju, koje traži obzir prem a nerođenom djetetu i njoj sa
moj — i prem a njenoj okolini. Trudnoća i porod su opasni, često
ih od sm rti dijeli samo korak. T rudna žena ne sm ije jesti mnoga
jela koja inače voli. Ponekad, npr. kod m nogih indijanskih ple
m ena, ona m ora paziti da ne dodirne oružje koje pripada m uškar
cim a ili da ne p rijeđe njihov trag, je r bi to štetilo sreći u lovu
C rnkinje k raj starih danskih tv rđ av a n a Zlatnoj Obali puštale
su da im za vrijem e trudnoće raste kosa, prestale bi se bojadisati
i odložile bi nakit, a m jesto njega bi oko članaka ruku, koljena i
gležnjeva privezale posvećene trake, a tjed an dana prije poroda
kosu bi im nam azali crvenom glinom, koja se sm jela odstraniti
tek nakon sretnog događaja. Na nekim m jestim a u svijetu vlada
običaj da žena, čim se približi vrijem e poroda, m ora napustiti
kuću ili šator i n astan iti se u privrem enoj kolibi. Vrlo je uobi
čajeno vjerovanje, da kosu treb a rasplesti, je r to olakšava poro
đaj. N ekiput rodilji pomaže nekoliko starih žena kao babice
296
(sl. 210), a često se dešava da sam a m ora sebi pomoći. No srećom

kod prim itivnih naroda porođaji su gotovo uvijek nevjerojatno
lagani.
O dvajanje rodilje od okoline često može tra ja ti dugo vrem ena.
U drugim slučajevim a m ajka, tako reći, odmah nastav lja svako
dnevni posao, ali se za svaki slučaj još uvijek sm atra »nečistom«
i m ora se još dugo vrem ena p ridržavati m nogih zabrana i ta
bua. U Danskoj već odum ire ostatak takvih čišćenja: to je svečani
p rv i posjet crkvi, koji m ajka treba da učini nakon babinja. Tko
im alo pozna p rim itivan način m išljenja, neće u tome naći ništa
čudnovato. Teže je objasniti čudnovat običaj, koji nazivam o
couvade. Riječ je francuska (od couver — sjedjeti na jajim a) i
često se prevodi s »muške babinje«1 no to nije sasvim tačno, je r
su prave babinje, u stvari, prim itivnim narodim a nepoznat pojam .
Danas, doduše, samo još u nekim krajevim a Indije suprug, čim
počnu trudovi, odijeva ženske haljine i legne u tam nu sobu, gdje
jauče i povraća, a kasnije s novorođenčetom leži u postelji. Na
drugim m jestim a, gdje se jav lja couvadet m uškarac se zadovolja
va postom ili barem tim e da ne jede stanovitu h ra n u i da boravi
u kući ili u njenoj neposrednoj blizini. F razer, koji je upozorio,
da se posljednja p ravila o ponašanju mogu samo donekle uspo
red iti s pravim babinjam a, objasnio je to m ističnom vezom, koja
prem a v jerovanju dotičnih naroda veže oca i novorođenče. Sve
što otac poduzim a djeluje na dijete; izlaže li se sam pogibelji, i
dijete će doći u opasnost; ono što on jede, utječe odm ah i na
zdravlje djeteta. To tum ačenje nem a sum nje sadrži nešto isprav
no; ali F razer se nije obazirao na važnu okolnost, k oja proiz
lazi iz rasp ro stranjenosti običaja, prem da je već Tylor na to bio
ukazao. U starom vijeku couvade nalazimo u više zem alja zapad
nog Sredozem lia — kod Baska se održala sve do danas — soomi-
n je se i kod Tibarenaca M ale Azije; jav lja se kod naroda D ravi-
da u Indiji, kod nekih nerazvijenih plem ena južne Kine i S tražnje
Indiie. u Indoneziji, M elaneziji i mnogih Indijanaca u području
Amazone. Drugim riječim a nalazim o je samo u n u ta r velikog m a-
trijarh atsk o g područja, iako ni izdaleka tako ra sp ro stran jen u kao
što je sam m atrijarh a t; izm eđu ostalog nem a je u A frici i S jever
noj Am erici (usp. str. 251). Jasno je da se ta okolnost m ora uzeti
u obzir kod objašnjavanja običaja couvade. P ater Schm idt u vezi
s tim polaže težište na to, što se m uškarac m ora zadržavati u
kući i sm atra da on tim e olakšava ženin rad. Ali nije posve
jasno, kako bi ograničena »kućna pomoć«, koju m uškarac može
pružiti, igrala toliko važnu ulogu; dakle još uvijek nije dano neko
konačno objašnjenje ovog običaja.i
i N je m a č k i iz ra z M a n n e rk in d b e tt. (Op. D. R ih tm a n .)
SI. 226. Eskimske žene , poredane jedna za drugom , prilaze tek stiglim saoni
cama kako bi zatvorile zle duhove koji su došli s njima (fotografija 5. Elude
ekspedicije).
SI. 227. lstocnogronlandski pjevački dvoboj (fotografija »Palladium«).

SI. 228. Perzijska minijatura: legendarni kralj Kai Qobad kroji pravdu (Na
D R U Š T V E N I 2 IV O T 297
U p rav ilu pojavu novog zem ljinog stanovnika p rati dubok i

radostan ponos roditelja. I bilo bi posve krivo kad bismo ubistvo
d jeteta sm atrali običajem ovih »okrutnih i b arb arsk ih divljaka«,
kako odviše često gledaju prim itivne narode, naprotiv — tamo
gdje u b ijaju djecu, to je gotovo uvijek posljedica duboke bijede,
bilo u eskimskoj pustoši, bušm anskim stepam a ili gladnim pokra
jinam a Kine. Do toga može dovesti i praznovjerje. Tako u m no
gim krajevim a svijeta sm atraju blizance velikim nosiocima ne
sreće pa zato rado odstrane jednog blizanca. Isto vrijedi za djecu
kojim a nepravilno probijaju zubi. N eizm jerno velikom m o rtali
tetu djece kod svih prim itivnih naroda nije k riv a bezosjećajnost,
već neznanje i nedostatak pomoćnih sredstava. K ad se mališan,
često uz zaista dirljive cerem onije, prim a u zajednicu, prvi je
korak da se novom članu obitelji dade ime. To je vrlo važan do
gađaj, jer je ime, tako reći, dio čovjeka. Eskim i ga shvaćaju kao
neku vrstu duše, koja nakon nosiočeve sm rti napuštena luta uoko
lo, sve dok se njim e ne nazove neko novorođenče. Time dijete
nasljeđuje svojstva um rloga. Do davanja im ena, m rtvačevo se
ime ne sm ije spom enuti, a ako je ono neka općenita riječ u je
ziku, treba je barem neko vrijem e izbjegavati. Još se i danas na
G ronlandu očito plaše da izgovore vlastito ime. Na odgovarajući
način izbjegavaju Indijanci S jeverne A m erike spom enuti im ena
um rlih, a često i vlastita. V rhunac je nepristojnosti pitati nekog
M elanežanina kako se zove, a nakon njegove sm rti ta se riječ m ora
potpuno ukloniti iz jezika, običaj, koji usput rečeno, m ora pogo
dovati razb ijan ju jezika. M arind-A nim — plem e u Novoj Gvi
neji odlazi u lov na glave, da bi prisvojilo im ena ubijenih za vla
stitu novorođenčad, je r se im e sm atra izrazom »životne snag'e«
dotične osobe. No to nije jedini način u tv rđ iv an ja imena. Svaki
indijanski rod često raspolaže čitavom zalihom imena, a većina
gru p a plem ena S ju podjeljuje ih po određenom redoslijedu, kako
se djeca rađ aju jedno za drugim . Mnogi Indijanci polažu najveću
važnost na snove i daju djeci im ena sa snovim a u vezi. U drugim
se slučajevim a izbor im ena prepušta vraču — tako se čovjek
oslobađa odgovornosti u odnosu na natp riro d n e sile. Napokon, nije
neobično da čovjek i sam, nakon nekog važnog događaja, uzme
ime: ratnički Indijanci, na prim jer, plem ena Sju i P auni nakon
nekog hrabrog čina, rodovski ponosna i na novac pohlepna sjeve
rozapadna plem ena po legendarnoj povijesti svog roda u vezi s
velikim gozbama. Dakle, neka im ena možemo prvenstveno uspo
red iti s titulam a. I u Evropi poznajem o takav prijelaz: car od »Ce
zar« i ruski korolj (kralj) od »Karlo«, tj. K arlo Veliki.
N ije rečeno da će čovjek čitavog života zadržati isto ime. Na

protiv, uobičajeno je da se dječje ime odbaci kod proslave nastu
p an ja zrelosti, za vrijem e kad m ladići uskrsnu kao »novi ljudi«
(usp. str. 300), i d a se u stanovitim oblicima kanibalizm a prisvoji
žrtvino ime (usp. str. 353). Kod Indijanaca Č ipvejan i mnogih
dru g ih A tapaska m uškarac prilikom rođenja sina potpuno odba
cuje vlastito ime i otada se samo naziva N. N-ov otac; isti običaj
vlada i u velikim dijelovim a Polinezije. Rodovske su oznake u
svojoj osnovi neka v rsta plem enskog im ena, iako se nikada ne
u p o treb ljav aju kao takve. Ali to se dešava u Kini, gdje nebrojeni
m ilijuni im aju samo m alen broj obiteljskih imena. Osim toga, po
jedinac ondje više puta u životu m ijenja ime: novorođenče dobiva
»mliječno ime«, koje često označava neku v rlinu ili cvijet; pođe
li dječak u školu, učitelj m u daje »knjiško ime«, koje izražava
njegove izglede za budućnost, a kad odraste, on najzad uzima
»titularno ime«, koje zadržava do k ra ja života.
N ijedna m ajka ne pušta iz vida svoje m ališane, pa tako ni kod
p rim itiv n ih naroda. Sigurno sm ještenu u m ajčinoj haljin i što se
veže oko bokova crnačku bebu nose u polje; u toploj vreći na le
đim a eskim ska djeca već od n ajran ijeg d jetin jstv a učestvuju na
putovanjim a saonicam a kroz tam u polarne zim e (si. 209). Južnije
u Sjevernoj Americi, Sibiru i Laponiji, dijete se prenosi s po
moću neke v rste kolijevke, koju m ajka lako može nositi na le
đima, p ričv rstiti za neku tegleću životinju ili objesiti u šatoru.
No brzo nastupa vrijem e kad dijete pokušava da učini prve ko
rake. Djeca su djeca u čitavom svijetu, a djetinje su igre vrlo često
jednake. N aravno, uglavnom je najvažnije oponašati držanje od
raslih i tako napola igrajući se, djeca uče buduće dužnosti. Ostalo
u p ijaju u sebe kad uvečer otvorenih ušiju i očiju, slušaju razgo
vore oko vatre, kada se raspreda o dnevnim događajim a. M alene
djevojčice danju p rate m ajku u radu, nose vodu, plijeve, pletu
m alene košare i si. Dječaci vježbaju upotrebljavanje oružja i uče
kako se pronalazi i lovi divljač. Pouka i pravi odgoj nisu nepo
znati. Naravno, djecu upozoravaju i na to kako treb a da se ču
v aju svih zlih sila, koje vrebaju u tam i i samoći, ona uče što je
dopušteno, a što je tabu. Mnogi am uleti i p ridržavanje pravila
o ponašanju treb a da ih čuvaju od opasnosti. Dječačko krzno
N etsilik Eskima, koje je K nud Rasm ussen donio u danski Nacio
nalni m uzej, ukrašeno je s ništa m anje nego 80 različitih am uleta.
U kineskom se domu ponekad svake godine, a neki p u t i u dužim
razm acim a, gradi ulaz od bam busa ukrašen crvenim i bijelim pa
pirom . Otac porodice i sva djeca prolaze kroza nj s gorućim svi
jećam a u rukam a, a vodi ih svećenik, koji svira rog. N am jera je
da se djeci na taj način omogući da svaki p u t stupe u novi svijet
zdravlja i sreće.
Prim itivnim je narodim a, kao i nam a, prijelaz iz djetinstva u

zrelije doba događaj, koji dijeli život najdubljom granicom i neki
ga naročito slave. Ali težište će p rije b iti na socijalnom, nego na
čisto biološkom značenju puberteta. One stran e k ulture, koje
obilježavaju život odraslih, zbog toga su i nehotice istaknute u
inicijacijam a. Kako se ta svečanost odvija kod jednog od najza-
ostalijih plem ena na zemlji, Jam an a na Ognjenoj Zemlji, znamo
zahvaljujući dvojici katoličkih svećenika, G usindeu i Koppersu,
koji su zaista bez ikakvih predrasuda usvojili način m išljenja ovih
Indijanaca i sami prošli te cerem onije od početka do kraja. Glavno
je sistem atska poduka o tradicijam a plem ena. U naročito velikoj
i svečano okićenoj kolibi okuplja se m uška i _ ženska om ladina
oko vatre, zajedno s odraslim a, koji djelom ično vode svečanost, a
djelomično su »kumovi i kume«. Nekoliko dana ozbiljno ih pouča
vaju praktičnim vještinam a i m oralu, uz pjesm e i plesove. S pa
vanje i jelo ograničeni su samo na najnužnije, piti se sm ije samo
malo i to kroz cjevčicu, a ako čovjeka nešto zasvrbi (što se često
događa, je r im a mnogo gamadi) m ora se grepsti naročitim štapi
ćem. Uvečer se ku paju u ledenom moru.
Još su mnogo zam ršenije inicijacije kod gotovo isto toliko p ri
m itivnog plem ena K u rn ai na jugoistoku A ustralije. Tamo cere
m onije tek nakon nekoliko dana dosežu vrhunac, kad m ladiće
jedne večeri odvode do neke čistine u šum i na spavanje. Č itavu
noć oko njih m uškarci i žene horde izvode m onotone plesove, uz
stalno dozivanje emua, koji vrijedi kao naročiti plem enski predak
i spolni totem m uškaraca (usp. str. 259). M ladići ne sm iju govo
riti i sm iju se sporazum ijevati samo tako, da se glase poput em ua,
je r još iste noći oni treb a da se pretvore u te ptice. N eprekidno
plesanje dovodi ih u stanje m agičnog sna, iz koga se bude u no
vom liku. U ranu zoru sve žene nap u štaju m jesto, a piuškarci se
odm araju. Naime, čim ponovo padne večer, događa se veliko
čudo; jav lja se sam emu! Z astrte glave m ladići očekuju dolazak
nebeskog plem enskog pretka. Sve bliže i bliže odjekuju zvuci
koji n ajav lju ju njegov dolazak i koji se izvode svetim zujača-
ma. Najzad im s očiju skidaju pokrivala i pred njim a stoji pogla
vica, koji je uperio koplje prem a m ladićim a i prijeti im sm rću,
ukoliko ikada izdaju tajn e ženam a ili neposvećenim a. Zatim po
glavica svečano iznosi legendu o porijeklu lju d i od emua. Poka
zuju se svete zujače u kojim a su sačuvani glasovi plem enskog
p retk a i njegove žene. N akraju se ističu m oralni propisi: m ladići
treb a da slušaju roditelje, treb a da sve dijele s p rijateljim a i da
sa njim a žive u m iru i slozi, da se klone m ladih djevojaka i uda-
tih žena i da poštuju zabrane u jelu tako dugo dok ih starci ne
ukinu.
U ovoj svečanosti, koja je naravno podešena da izazove dubok

dojam, ponovo nalazimo pouku, koja kod Jam an a tvori glavni dio
posvete; ali nalazimo i nešto novo: predodžbu o buđenju u novom
liku i o nečem tajnovitom što treba k riti pred drugim spolom.
Slične cerem onije održavaju se u cijeloj jugoistočnoj i centralnoj
A ustraliji, velikim dijelovim a A frike (si. 213) i u nekim k rajev i
m a na jugoistoku S jeverne A m erike i u području Amazone. Te
m eljne m isli svugdje su iste, ali njihovo oblikovanje razvija se
postepeno. Ističe se spolni elem ent, zato se u A frici i velikim
dijelovim a A ustralije tom prilikom vrši obrezivanje (usp. I dio,
str. 201). I b ru taln o bičevanje mladeži, koje se neki put dešava —
poznato nam je i bičevanje spartanskih m ladića pred oltarom A r-
tem ide — m agičan je čin, koji treba da izazove plodnost, ali se
kasnije p re tv a ra u ispit hrabrosti i izdržljivosti. T ata u iraju se
plem enski znakovi, naukovanje se produžuje, a vradžbm e se po
većavaju. Nakon obrezivanja mladići provode neko vrijem e, često
više m jeseci izolirano, žive u divljini i stavljeni su gotovo izvan
društva. U A frici sm iju istući, pa čak i ubiti svakoga, tko neo
pravdano prodre u njihov krug. Dopušteno im je da uk rad u sve
što zažele — i to podsjeća na S partu — a kad izolacija najzad
bude završena, slave to općim razvratom u kome sudjeluju sve
u d ate i neudate seoske žene. Istovrem eno se ističu predodžbe o
sudjelovanju nad n aravnih sila i o novom životu. M askirane oso
be nastu p aju u obličju duhova i kaže se da će m ladiće progutati
lav, krokodil ili neka druga nem an (si. 216); no oni opet uskrsnu
zbog čega i uzim aju novo ime.
U Am erici se ponekad polaže težište na izdržljivost u podno
šenju bolova tako da se radi o stvarnom ispitu m uškosti, iako je
zadržana i m agijska pozadina. Tako je to kod nekih Indijanaca
Guayane, gdje dječake izlažu ugrizim a velikih otrovnih m ravi
p ri čemu oni ne sm iju pokazati ni bola ni straha. Još b arbarskiji
bijaše ispit kod plem ena M andan na M issouriju, poznat iz Catli-
novih drastičnih opisa. Mladiće, koji su već izm oreni prethodnim
postom i bdijenjem kroz četiri dana i noći, užetim a podignu do
ispod krova vračeve kuće; a užeta su pričvršćena za štapiće, koji
su provučeni kroz mišiće na grudim a i leđim a; na drugim štapo
vim a visilo je njihovo oružje i jedna do dvije bizonske lubanje.
Zatim bi ih okretali sve dok ne bi izgubili svijest. Čim bi se osvi
jestili, odsjekli bi im najp rije kao žrtvu jedan članak prsta, a za
tim su ih trkom vukli po zemlji, dok se obješeni predm eti ne bi
otkinuli. Inače u Sjevernoj Am erici prav e inicijacije su rijetke;
na p reriji, na zapadnim visoravnim a i graničnim područjim a uo
bičajeno je da m ladić sam ode u divljinu, da bi potražio očitova
n je duha, koji će mu pom agati u životu.
Ne samo ispiti m uškosti, već inicijacije uopće nose jasno obi

lježje jakog spola. Kroz različite se cerem onije provlači m uški
način m išljenja; a tem elj m u je prijem u društvo m uškaraca.
Samo kod najnerazvijenijih, prvobitnih plem ena kao što su Ja -
m ana dopušteno je ženam a da učestvuju u svemu. Da su inicijacije
kao cjelina p rastare proizlazi iz velikog rasp ro stran jen ja upravo
m eđu vrlo prim itivnim narodim a. Ali, kad p a te r Schm idt tv rd i da
barem klice toga nalazim o već u najnižim k ulturnim slojevima,
jedva da im a pravo. Izm eđu ostalog, čini se, da toj pojavi nem a
ni traga u polarnih naroda i stepskih nom ada, kojih je k u ltu ra
sagrađena na vrlo prim itivnoj osnovi.
Već je p rije spom enuto (str. 270) da se inicijacije očito n astav
ljaju u obredim a za prim anje u dobne razrede i tajn a društva.
Kako je također već rečeno potonja u ređenja nalazim o p rv e n
stveno u m atrijarh atsk im ku ltu ram a i zbog toga se s pravom
moglo očekivati ono što se desilo: da se u tim ku ltu ram a pojava
tako izrazito muškog obilježja, kao što su inicijacije, izrodila i
prom ijenila k arak ter. Na njihovo m jesto nekiput dolazi niz obi
čaja, koji su povezani sa ženinom zrelošću. Ta se zrelost sam a po
sebi tjelesno jasnije očituje nego kod m uške mladeži. U m en-
struaciji je, po prim itivnom načinu m išljenja, nešto m istično i
opasno i zbog toga gotovo svugdje nalazim o da je žena, dok traje
to kritično stanje, podvrgnuta strogim pravilim a: većinom ne
sm ije jesti zajedno s drugim a, m ora izbjegavati određena jela,
m ora spavati u naročitoj kolibi i paziti da ne dođe ni u kakav
dodir s divljači ili stokom. No kod m nogih m atrijarh a tsk ih n a
roda i nekih plem ena pod njihovim utjecajem otišlo se korak
dalje. Tamo su p rvi znaci zrelosti povod održavanju niza cerem o
nija, koje se zbog takozvanog privatnog k arak tera razlikuju od
inicijacija dječaka. Nema ni govora o nekom »ponovnom rađanju«
u novom dru štv u kao kod prvih. Takve običaje nalazimo naširoko
po Africi, kod D.ravida u Indiji, na nekim m jestim a M elanezije
odakle dosežu u sjevernu A ustraliju, kod nekih plem ena Južne
A m erike i najzad, ali n e m anje važne, na zapadu S jeverne Am e
rike. Tamo izolacija m lade djevojke ponekad tra je više mjeseci
pa i godina. Kroz to vrijem e ona je podvrgnuta najstrožim p ra
vilim a. Ne sm ije jesti brojna jela, pa ih čak ne sm ije ni vidjeti.
Poput iskušenika na Ognjenoj Zem lji, ona sm ije piti samo po
moću cjevčice i naročitim štapićem za greben je m ora se grepsti
po glavi. Indijanci plem ena zvanog C arrier u B ritanskoj K olum
biji zah tijev aju da sam a sam cata živi u pustoši, daleko od lju d
skih stanova. Kod nekih Indijanaca južne K alifornije djevojka
m ora sjesti u udubinu u pijesku, koja je p rije toga dobro ugr>-
jan a usijanim kam enjem ; zatim je zakopaju do glave, a glavu joj
S02
p re k riju slam natim šeširom i tako m ora provesti nekoliko dana i

noći »pekući« se polako, što će po njihovu vjerovanju ljekovito
u tjeca ti n a njeno stanje. Rjeđa je predodžba da snage, koje su
povezane s m enstruacijom , m ogu djelovati ljekovito. Neki am erički
p ro m atrač priča kako kod Apaša plem enski vračevi klečeći prola-
žahu pored čitavog reda svečano odjevenih djevojčica, da bi ih
dotakli i na taj način sudjelovali u snazi koja izvire iz njih.
Ukoliko naročite prilike kao što su vojnička služba m ladića

kod plem ena Zulu i Masai ne postave prepreke, vjenčanje se odr
žava brzo nakon početka puberteta, tj. čim je m ladić sposoban
da h ran i obitelj. No tim e još uvijek nisu ispunjeni svi u v jeti i
kao obično kod nižih ra ta ra ti običaji izrastaju do m onstruozno-
sti. S m atra se da je spolni nagon čovjeku dan od prirode, ali
drukčije je sa shvaćanjem o oplodnji. Predodžba o čvrstoj pove
zanosti tobožnje sm rti biljke i klijan ja dovodi do sličnih m isli o
čovjeku. Upravo smo rekli da se na proslavu zrelosti često gleda
kao n a sm rt i uskrsnuće m ladića; ali sm rt drugih ljudi također
je potrebna za plodnost. Zbog takvog shvaćanja u b ijan je postaje
uvjetom za brak. Samo ubica može im ati djecu; samo onaj Dajak,
koji donese odsječenu glavu, um ilostivit će odabranicu. Ali ako je
n ek a žena u data za m uškarca, koji još nije ubio n ep rijatelja, i
ako ona ipak rodi dijete, onda se događa da je na nekim m jestim a
kažn jav aju kao da je bludnica, je r po njihovom shvaćanju taj
čovjek ne može b iti otac!
Već smo p rije govorili o b ra k u ikao takvom (str. 23T9 i si.).
Ovdje treb a dodati samo još nekoliko riječi o svadbenim obre
dima. C raw ley sm atra da oni odgovaraju australskim ngia-ngia-
ampe (usp. I dio, str. 173 i si.), tj. da su neka v rsta m eđusobnog
»cijepljenja«, vakcinacija za obranu od opasnosti, koje su pove
zane sa spajanjem dvaju spolova. N asuprot tome van G ennep isti
če da oni im aju k a ra k te r prelaznih obreda: raskida se pripadnost
m ladenke, ili m ladoženje u slučaju m atrijarh a ta , rodu ili društvu
nevjenčanih i stv araju nove veze, počinje novo razdoblje života.
Tako on, n a prim jer, tum ači više-m anje dobrovoljno odvođenje
m ladenke (koje može biti i bijeg pred zlim duhovim a), izm jenji
vanje p rsten ja i zajedničke obroke. Jasan je prelazni obred kod
B aškira istočno od Volge, gdje m ladoženja na ulazu u m ladenki
nu sobu m ora p rek in u ti crveni konac, koji napinju dvije žene.
S tim načinom m išljenja povezano je i k ru n jen je nevjeste, koje,
po p u t krunidbe kralja, označava ulazak u novi život. To dovodi
do velikog broja običaja, kojim a je neposredna n am jera da iza
zovu plodnost, npr. nevjestin plač, zasipanje m ladenaca rižinim
zrnjem i dr.
d ru štv en i Živ o t 303
Iako misao o sm rti ne zadire svugdje u nazore prim itivnih k u l

tu ra u tolikoj m jeri kao kod ra ta ra , ipak je sm rt za sve prim i
tivne narode okružena naročitom stravom . No tom e nije toliko
uzrok strah pred vlastitom sm rću. Mnogi joj idu u susret s m i
rom kakav rijetko možemo naći u našoj civilizaciji; prije bi se
moglo reći da snažna reakcija života uopće uoči susreta s njego
vim završetkom ispunja njihov duh osjećajim a neobične snage.
Pobliže opisivanje p rim itivnih nazora o sm rti naći ćemo u po
glavlju o duhovnoj kulturi. O vdje ćemo opisati obrede povodom
sm rti i dotaknuti predodžbe o sm rti samo toliko, koliko je po
trebno za razum ijevanje. Ako m islim o na to, da uz historijske
pretpostavke kod njihovog oblikovanja igraju važnu ulogu i
geografske prilike, da se obredi n ekiput m ijen jaju zbog načina
sm rti i društvenog položaja um rlog i, najzad, da su ti običaji
tako brojni, da je na samo jednom otočiću u M elaneziji ustanov
ljen 21 način pokapanja leševa, onda ćemo razum jeti da je ovdje
moguće d ati samo vrlo nepotpun pregled.
Nema ozbiljnijeg tem elja pitanje, koje se ponekad spominje,
da li je p rvotan strah ili p ijetet u odnosu n a m rtvaca. P rije bi se
moglo tv rd iti da su osjećaji za m rtve u neobičnoj m jeri obilje
ženi podvojenošću, koja dovodi do toga, da čovjek instinktivno
uzmiče p red m rtvacim a kao pred nečim što je neprijateljsko ži
votu i stravično, a istovrem eno se s njim a i d alje osjeća povezan
i nije u stan ju da potpuno raskine veze, koje su u životu vezale
b ra ta s bratom i m ajku s djetetom . Nekad preteže prvi, a pone
kad drugi stav: nem am o razloga da sum njam o, kako ta podvoje
nost osjećaja postoji već od n a jstarijih vrem ena.
Taj je prijelom u osjećajnom životu u m nogim slučajevim a
doveo do karakterističnog izlaza, tj. da se jednostavno pokušalo
zanijekati postojanje sm rti. Golemo m noštvo pogrebnih običaja
polazi od predodžbe da m rtvac živi i dalje. Moguće je da se to
shvaćanje od početka oblikovalo kao vjera u »živi leš«, u n asta
vak života u sam om tijelu (usp. str. 336). U svakom slučaju poriv
za očuvanjem prividnog održanja života djeluje i na stupnjevim a
k u ltu re gdje je p rvotna misao već odavno zacijelo zaboravljena.
Cesto se zbog tih predočaba leš ukrašava, bojadiše i izlaže; a u
'nekim slučajevim a one utječu i na oblik groba.
Nema sum nje da je pokapanje, prem da još vrlo nem arno, po
znato u Evropi već u doba protolitika (Mousterien). Visoka sta
rost podudara se s velikom rasprostranjenošću, kao i s činjenicom
da i danas nalazim o pokapanje kod nekih najzaostalijih plem ena,
kao što su domoroci Ognjene Zem lje i Tasm anci. Leš se obično
postavlja u položaj kao kod spavanja s neznatno privučenim ko
ljenim a i naginje na stranu. P okapanje m rtvaca u sjedećem po
D R U Š T V O I D U H O V N I 2TV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
304
ložaju još je očitiji pokušaj da se zadrži dojam života (si. 207). No

taj je običaj, vjerojatno, znatno m lađi od pokapanja u ležećem polo
žaju, iako ga nalazimo kod prim itivnih naroda kao što su neki
A ustralci i Indijanci G ran Chaca; u Afriai ga, izm eđu ostalog, u
prethistorijsko vrijem e nalazimo kod Tuarega i B erbera, a danas
je još vrlo rasprostranjeno u centralnoj, istočnoj i južnoj Africi,
a i u Oceaniji.
Grob je m rtvačev dom, koji se postepeno u ređ u je što svrsi-
*shođnije. U svakom slučaju već od k ra ja ledenog doba postoje
svjedočanstva da se pokapalo u n u ta r naseobine, u blizini ili ne
posredno ispod nastam be, kako je to vjerojatno bilo u doba kul
tu re Ertobelle i u Danskoj. Isti običaj nalazim o još i danas na
nekim m jestim a Afrike, Indonezije i područja Amazone. A kada
se taj običaj kasnije napušta, onda se često nad grobom gradi
kućica. I za to postoje p rim jeri n a upravo spom enutim m jesti
ma, a osim toga i u A ustraliji, sjevernoj Aziji i u Am erici. Možda
je još starija briga, da zem lja ne bi p ritiskivala m rtvaca. Zbog
toga se leš stavlja u naročit prostor, koji se izdube na jednoj
stran i samoga groba (»Grob s udubinom «)2. Kao i srodan spiljski
grob, tako je i grob s udubinom — nem a sum nje — p ra sta ri tip.
Vrlo je rasp ro stran jen u Africi, a donekle i u nekim drugim di
jelovim a zemlje, npr. na pojedinim m jestim a A ustralije. U vezi
s tim e je i običaj da se leš u skvrčenom položaju pokapa u gli
nenoj posudi golemih dim enzija, a nalazimo ga u takozvanoj ku l
tu ri M oundville jugoistočne S jeverne A m erike i u velikim dije
lovima područja Amazone, gdje su taj običaj, uglavnom , raširila
plem ena Tupi. S tim u vezi spomenimo i grobove sagrađene od
kam ena. U Sjevernoj Am erici kam eni kovčezi povezani su s jed->
nim d rag im p rethistorijskim oblikom k u ltu ra jugoistočnih p re
djela, s kulturom Etowah, koja vjerojatno potječe od Indijanaca
Maskogi. Ali najviše su rasprostranjeni i najbogatije oblikovani
kam eni grobovi u Starom svijetu. Dolmeni m lađeg kam enog
doba, koji su tako karakteristični za danski krajolik, p rim je r su
valova jedne snažne ku ltu rn e struje. M išljenja su još podijeljena
o tom e odakle ona potječe i kako su nastali dolmeni. M enghin
p retp o stav lja da je tem eljni oblik, koji odgovara stanovitim jedno
stavnim istočnoafričkim grobovim a od hrpe kam enja, doživio
u Egiptu m onum entalno preoblikovanje, a tada ponovo djelovao
na b arb arsk iju okolinu. Dakle, stanovita — ali ne neposredna —
veza povezuje dolmene s piram idam a i s egipatskim kam enim
kom oram a (mastaba). N asuprot tome švedski istraživač dr. S erner
sm atra da dom ovinu dolm ena valja tražiti u T ransjordaniji i A ra
biji, od kojih je u svakom slučaju prvospom enuto područje ne- 1
1 N je m a č k i N isc h e n g ra b . (Op. D. R ih tm a n .)
SI. 234. (gore). Štit za pariranje,
jugoistočna Australija i kožnati
štit koji se razvio iz štita za pari
ranje, pleme Basuto, južna Afrika
SI. 235. Indonezijski štitovi; gore

desno: Celebes; dolje: Borneo i
Nias. Štit sa Celebesa donesen je
prije god. 1710. u Dansku (Naci
obično bogato dolmenima. Tamo, kao i na tolikim drugim m jesti

ma, oni spadaju u m lađe kam eno doba. U sjeverozapadnoj Africi
grade ih u vrijem e koje odgovara k ra ju prethistorijskog doba
Egipta, u P o rtu g alu počinju oko 3000 godina p rije n. e., a oko £00
godina kasnije dospjeli su preko zapadne Evrope u Dansku,
odakle su posljednji izdanci dosegli Schonen i Bohuslan u Šved
skoj. U južnoj Azija jav ljaju se dolm eni u velikom broju u In d i
ji (si. 211), u Assam u i na nekim indonezijskim otocima, no tamo
su m lađeg datum a, iako njihova povezanost sa starim narodnim
elem entom M unda ukazuje na to, da potječu iz mnogo starijeg
vrem ena. V jerojatno su preko Indonezije dospjeli u Japan, gdje
p rip ad aju čak željeznom dobu oko sredine I tisućljeća naše ere,
a s dolm enim a srodni m egalitski grobovi pro d rli su osim toga
duboko u Oceaniju. Uopće pravi dolm eni ni izdaleka nisu jedini
veliki grobovi građeni od kam ena; no ovdje bi nas pobliže opisi
vanje odvelo predaleko.
Djelomično s kam enim grobom, a donekle i s drugim oblicima
sah ran jiv an ja, možda s niže spom enutim spaljivanjem m rtvaca,
u vezi je običaj da se nad grobom podigne hum ak. On u Evropi
počinje u doba neolitika te tra je i za vrijem e brončanog doba u
zapadnoj, srednjoj i sjevernoj Evropi, gdje p restaje tek u doba
Vikinga. Od južne Rusije, gdje se hum ci jav ljaju već u kam eno-
bakreno doba, oni se prostiru poprečno prek o stepa centralne
A zije u Kinu, K oreju i Japan, gdje carski grobovi im aju još
im pozantnije dim enzije od skandinavskih k raljevskih grobova.
Južno od ovog povezanog evropsko-azijskog područja možemo
naći samo izolirane pojave, npr. u S udanu i Indiji (Chota Nag
pur) kao i većem d ijelu istočnog sjeveroam eričkog šumskog po
dručja, gdje je starija ra ta rsk a k u ltu ra upravo karak terističn a po
grobnim hum cim a.
S tari su Egipćani sm atrali d a je balzam iranje p reduvjet b esm rt
nosti i objašnjavali to time, što je Izida tako postupila s uskrslim
Ozirisom. No bliska je i misao da je prv o tn a svrha bila samo
održavanje predodžbe o n astav ljan ju života u m rtvom e tijelu.
Zbog toga neka australska plem ena na putovanjim a nose sa so
bom m um ije u m rlih i uvečer ih stave oko logorske vatre, da bi
sve mogli vidjeti i čuti. B alzam iranje bi, dakle, bilo posljedica
toga, da je nijek an je sm rti dovedeno do zadnjih konzekvenca. Mo
že se sm atrati dokazanim da je ono nastalo u suhim predjelim a
gdje je zemlja, bogata solju, leševe često sam a pretvorila u p ri
rodne m um ije. Neka p rim itivna plem ena A ustralije, Nove Gvineje
i A m erike samo suše leševe kraj v atre; no postepeno je iz toga
proizašla zam ršena um jetnost balzam iranja; leševi se u tap aju u
vrelu slanu vodu, pošto se izvadi utroba, p re p a rira ju ih vrlo m i-
risnim travam a. V iše-m anje savršene m etode nalazimo, osim u

Egiptu, i na K anarskim otocima, m jestim ično u zapadnoj Africi
(si. 215), Indiji i Indoneziji, zatim u sjevernoj i istočnoj A u stra
liji, O ceaniji i starim am eričkim k ulturnim zem ljam a (si. 217).
Jed a n pravac engleske etnologije, čiji su najviđeniji zagovornici
bili Elliot Sm ith i P erry, htio je prije nekoliko godina dokazati
da sva viša k u ltu ra potječe iz Egipta i upravo je balzam iranje
bilo jezgra njihove teorije. Prem da se m ora reći da su ove, više
sm ione nego vjerojatne, pretpostavke već u svem u što je bitno
odigrale svoju ulogu i iako se nigdje ne može naći prim jena tako.
sav ršen a postupka kao u Egiptu, ipak se ne može poreći da se
svugdje jav ljaju stanovite zajedničke crte, koje ukazuju n a to da
balzam iranje, barem u starom vijeku, izrasta iz jednog korijena.
Na čudnovat način m etode udaljenog Q ueenslanda pokazuju n a
p ad n u sličnost s onima, koje su za vrijem e XXI dinastije, otpri
like 1000 godina prije n. e., prim jenjivane u Egiptu. No, kao i
obično, pojava tog običaja u Am erici otežava objašnjenje. Doka
zano je da neki postupci kod balzam iranje u P eru u podsjećaju u
m nogim pojedinostim a n a egipatske (ali treba upozoriti da se ne
radi o istim pojedinostim a, koje se jav ljaju u A ustraliji). Slični su
postupci, čini se, p rim jenjivani u K olum biji, Srednjoj A m erici i
M eksiku. Dr. Sigvald L inne sm atra da je am eričko balzam iranje
sam ostalno pronađeno u Kolum biji. Ne može se posve previdjeti
mogućnost, da čudnovato izolirana pojava na K odiaku i A leutim a
daleko na sjeveru tvori kariku između rasprostranjenosti na
obim polutkam a. U svakom slučaju to ne bi bila jedina crta, koja
spaja sjeverozapadnu i S rednju A m eriku. Iz toga samo po sebi još
ne proizlazi da se balzam iranje oslanja na egipatski uzor, napro
tiv, p re p ariran je lesa kod Egipćana moglo bi biti usavršen oblik
jednog mnogo starijeg običaja. To pitanje još nije objašnjeno.
Slijedili smo misao o »živom lešu« i n jen utjecaj na pogrebne
običaje, ali postoje još i druge vrste postupaka, koji su sasvim
suprotni opisanima. Jednako staro kao i grob vjerojatno je izla
ganje leša pod otvorenim nebom. Ne znamo je li ovome uzrok
to što je prevagnuo strah pred m rtvacem . Također ne može se reći
koliko je taj običaj star, jer je to iz razum ljivih razloga nemoguće
ustanoviti arheološkim putem . Ali da je taj običaj vrlo sta r pro
izlazi iz njegove velike rasprostranjenosti, često m eđu najnorazvi-
jen ijim narodim a. Mnogi Eskimi, različita indijanska plem ena
zapadne Sjeverne Am erike i neki sibirski narodi o stavljaju m rtve
više-m anje redovno u šumi ili divljini, najčešće pod im provizira
nim krovom od kam enja ili granja. I neka zaostala plem ena Južne
A m erike postupaju na isti način. Vedda ostavljaju leš, um otan u
lišće, u nekoj spilji. Slične običaje nalazimo tu i tam o u Africi,
naročito istočno u predjelim a oko Velikih jezera, gdje Masai i

drugi p rep u štaju m rtvace lešinarim a i hijenam a. U naprednijim
prilikam a tako se postupa s leševim a robova i drugih prezrenih
osoba. Ali taj, nam a toliko ružan običaj, održao se u dvije visoko
razvijene religije, u centralnoazijskom budizm u i u staroperzij-
skom mazdaizmu. Religiozni Mongol ili Tibetanac poklanja v la
stito tijelo kao posljednju m ilostinju da nah ran i grabežljive živo
tinje. N asuprot tome, strah da se ne u p rlja zem lja i v atra goni
stare pripadnike m azdaizm a — kao i današnje P arse — da leševe
izlažu u građevinam a, koje nazivaju poetskim , ali inače neosno
vanim imenom »tornjevi šutnje«.
Što se tiče ostalih pogrebnih običaja, i za n jih znamo jednako
toliko malo o prvotnim tokovim a misli kao i kod izlaganja. To
vrijedi, na prim jer, za izlaganje lesa na nekim skelam a ili u kro
šnji drveta. To je vrlo rasprostranjen oblik groba, koji je, n arav
no, sasvim rijedak u Africi, ali zato vrlo čest u Indoneziji, A u stra
liji (si. 219), M elaneziji i Americi. Schm idt i K oppers dovode po
kapanje na platform i u vezu s totem ističkim predodžbam a o besm rt
nosti duše, sm atrajući da ono olakšava let duše u carstvo m rtvih;
ali to objašnjenje nije naročito uvjerljivo. Samo u onim sluča
jevim a gdje lijes im a oblik kanua sm ijem o zaključivati da se radi
o predodžbam a o putovanju u carstvo m rtvih. Isto je, naravno,
kad se leš stavlja u neko vozilo, kao što je bilo uobičajeno na sje
veru u vikinško doba, ili u čamac i prepušta m oru, kao na m no
gim m jestim a Oceanije.
Također nije nim alo lako objasniti spaljivanje leševa, kako se
to ponekad sm atralo. Domoroci Ognjene Zem lje spaljuju iznimno
leš, ako se sm rtni slučaj desio daleko od naseobine, ali to je jed
nostavno predostrožnost, koja će zlonam jerne strance spriječiti
da vračaju uz pomoć leša. Ista misao m ožda je tem elj spaljivanja
leševa kod drugih nerazvijenih plem ena kao što su Tasm anci i
Pigm eji, ukoliko ona kod ovih posljednjih nije posuđena od n a
p red n ijih susjeda. Naime, sve u svemu, spaljivanje leševa n ala
zimo na vrlo razvijenim stupnjevim a k u ltu re (si. 218), iako se pri
tom ponekad još osjećaju ostaci starijih predočaba, u tome što
u rn a za pepeo im a oblik kuće, ili čak, kao u željezno doba Ita
lije, lik čovjeka (si. 221). Kako se teško oslobađa od starih načina
m išljenja, jasno vidimo i kod p ro d iran ja običaja spaljivanja le
ševa u brončanom dobu Danske, gdje su na m nogim m jestim a
nađene spaljene kosti zajedno sa • tkaninam a i drugim grobnim
prilozim a u grobovim a, koji su bili dugački kao čovjek. Arheološki
se spaljivanje leševa sa sigurnošću može dokazati tek u posljed
njem razdoblju kam enog doba Sirije; u Evropi ono će tek kasnije,
u m lađem kam enom dobu, biti posvuda uobičajeno od B retagne
do južne Rusije, a u D ansku će stići tek na k ra ju starijeg bronča-

nog doba i tra ja ti sve dok se pod rim skim utjecajem u željeznom
dobu iznova počne uvoditi pokapanje. U Indiji, osim u m usli
m anskim krajevim a, još i danas prevladava sp aljivanje leševa.
U A frici nalazimo ga vrlo rijetko. Ali na zapadnoj ga polutki po
znaju mnogi narodi S jeverne i Srednje A m erike i na nekim m je
stim a n a sjeveru Južne Am erike. U djelu o am eričkim pogrebnim
obredim a već ga je B ahnson objasnio kao sredstvo za oslobo
đenje duše od tijela, a to, za Evropu, nalazi podršku u m nogo
b ro jn ih klasičnih autora sve od Hom era. K arsten nap ro tiv tvrdi,
da spaljivanje kod južnoam eričkih Indijanaca spasava duše od
zasjede zlih duhova, ali, koliko se može vidjeti, ne obrazlaže po
bliže tu tvrdnju.
T reba spom enuti još samo dva pogrebna običaja, »sekundarno
pokapanje« zajedno sa čišćenjem kostiju m rtvaca i još čudnova-
tije jedenje m rtvačeva tijela. I ti običaji, čini se, p rip ad a ju dosta
naprednoj ku ltu ri, tj. nižim ratarim a i plem enim a pod njihovim
utjecajem . Oni su očito na neki način posljedica uske veze, koja
u pravo na tom stu pnju veže žive s m rtvim a. S tari izvještaji iz
jezuitskih m isija, koji su za etnografiju S jeverne A m erike nepro
cjenjivi izvori, p ričaju o H juronim a, koji su, već prem a načinu
sm rti, leševe pokapali, ili ih stavljali na skele. A u razm acim a
od deset do dvanaest godina priređivali su veliku žalobnu sveča
nost, za vrijem e koje bi skupili kosti svih koji su u m rli u m eđu
vrem enu, očistili ih i uz velike svečanosti polagali u naročite
zajedničke grobnice. Sličnih je običaja bilo i kod Irokeza i
većine Indijanaca istočno od M ississippija, kao i kod različitih ple
m ena tropske Južne A m erike, gdje su navodno bili povezani s
vjerovanjem da duša nastav lja živjeti u kostim a. A ndam anci nose
oko v ra ta lubanje m rtv ih kao am ulet (si. 220). I u Indoneziji,
M elaneziji i Novom Zelandu nalazim o sekundarno pokapanje u
vezi s veličanstvenim svečanostim a za m rtvace, koje se održavaju
u razm acim a od jedne godine; ali tam o je svrha da se duša po
šalje u carstvo m rtvih. U pravilu lubanje se čuvaju; na Novim
H ebridim a oblikuju čak figure čovječje veličine, na koje stavljaju
glave um rlih m uškaraca, koji su bili na visokom položaju, i izla
žu ih u zajedničkim kućam a (si. 222). U A frici sekundarno je
pokapanje samo iznimka. U m lađem kam enom dobu jav lja se u
zapadnoj Evropi, a m ožda se kod P redm osta u M oravskoj nalaze
tragovi o tome već od k ra ja paleolitika. O stali evropski nalazi,
koji se dovode u vezu s ovim načinom pokapanja, npr. iz rano-
m inojskog doba Krete, nisu sigurni.
Isto je tako raširen običaj, da preživjeli pojedu m rtvačevo tije
lo ili barem neke dijelove. Ne će nas mnogo začuditi da se upravo
ta v rsta kanibalizm a tum ačila kao sasvim prim itivna crta, kao
posljedica gotovo još životinjskog toka misli, prem a kome »meso
jede meso«, utoliko više, što se ponekad ne čeka prirodna sm rt
starih rođaka, već im čak pom ažu da odu na drugi svijet. To se
p o tkrepljuje tim e što se taj običaj često jav lja u A ustraliji, čiji
su prvotni stanovnici po općem m išljenju neobično prim itivni.
Ali kod pobližeg se istraživanja pokazuje, da je taj običaj udo
m ljen kod onih plem ena, koja su pod utjecajem m atrijarh atsk e
ratarsk e k u ltu re M elanezije i upravo se ui toj kulturi, ne samo
u Oceaniji, već i u A frici i Južnoj Americi, najizrazitije jav lja
takav »endokanibalizam« (grčki endon = unutra). Tamo su predo
džbe o životu i sm rti nerazdvojno m eđusobno isprepletene (usp.
str. 355 i si.). Starce u b ijaju za njihovo dobro, p rije nego se iscrpi
njihova životna snaga. Jed u njihovo meso i preuzim aju ime, da
bi im i nakon sm rti osigurali život time, što se na taj čudnovat
način sjedinjuju s njim a. Čak i kad se pod utjecajem drugih načina
m išljenja uvede običaj spaljivanja leševa, može se sačuvati osta
tak prijašnjeg kanibalizm a. Tako je slučaj na nekim m jestim a
Indije i Am erike, gdje se m rtvačev pepeo m iješa s pićem, što ga
piju preživjeli.
Oprema, koju s m rtvacim a stav ljaju u grob, isto je toliko
raznolika kao i sam i oblici grobova. U protolitičko doba započelo
se vrlo skromno, s jednim jedinim ručnim klinom ili si., a isto
su tako jednostavni grobni prilozi kod najnerazvijenijih plem ena
sadašnjosti. Tek s porastom k u ltu re prilozi postaju sve brojniji,
nakon čega se k riv u lja ponovo spušta. U osjećajim a, koji su do
veli do grobnih priloga, sigurno postoji ista podvojenost kao i u
ssvemu što im a veze sa sm rću. Ne može se uvijek odrediti koji
osjećaji prevladavaju. Čak i u onim slučajevim a, gdje se možemo
osloniti na izjave sam ih prim itivnih naroda, treba uvijek raču
n ati s mogućnošću kasnije prom jene m otiva, koji p rik riv aju p r
votnu svrhu.
I kad se ne stav ljaju prilozi u grob, ponekad se uništava čitavo
m rtvačevo vlasništvo. To se može desiti zbog straha, je r su te
stvari zaražene sm rću pa bi zato mogle škoditi preživjelim a. S
druge stran e do razaran ja može doći i zbog toga, da bi se stvari
»ubile«, tako da bi »duhovi« uništenog oružja i razbijenog posu
đa mogli ko ristiti m rtvacu. Uopće nem a sum nje da se stv ari vrlo
često stav ljaju u grob upravo zbog toga da bi se mogle u p o trije
b iti na drugom e svijetu. Sjećam se nekog Eskim a s C hesterfield
In leta u Kanadi, koji je svakog ljeta kupovao novu pam učnu
su k n ju i vješao je n a grob pokojne žene. B riga za m rtvog veoma
često dovodi i do toga d a se u grob stav lja h ra n a i piće. Čak i
u visoko civiliziranoj Kini sm atra se neprestano prinošenje žrtve
310
uvjetom dobrobiti roditelja. Ovakvi darovi dosežu vrhunac tamo,

gdje m rtvog ne m oraju p ra titi samo oružje i u potrebni predm eti,
već i ljudi. U Indoneziji, kao i na sjeverozapadnoj obali A m erike
i na nekim drugim m jestim a na grobu žrtvuju robove. No to je
samo blagi početak jednog običaja koji može im ati mnogo veći
opseg. U rovu p red jednim od sum erskih kraljevskih grobova kod
U ra nađeni su kosturi 62 žrtve, a u grobnici barem još tri — ra t
nici, dvorske dam e itd., koji su očito bili om am ljeni i zatim
živi zakopani. H erodot piše da su skitske k raljeve pokapali s
pratnjom , koja se sastojala od ljubavnica, peharnika, slugu i tje
lohranitelja, a slični su nalazi otkriveni i u južnoruskim grobo-
cima; u jednom hum ku kod K ostrom skaje ležahu ostaci od 13
lju d i i 22 konja. Čak su i Grci poznavali žrtvovanje ljudi n a grobu:
I dvanaest hrabrih sinova plem enitih Trojanaca,
koje je željezom udavio . .
piše u Ilijadi, kada se govori o A hilu na Patroklovoj lomači.
Slični kobni običaji vladali su u kineskom i japanskom starom
vijeku i zadržali su se sve do danas u A šantiju, D ahom eju, U gan
di i drugim poluciviliziranim afričkim državam a.
U takvim prilikam a uobičajeno je da u žrtve spada i udovica.
Na nekim otocima u M elaneziji ugušili bi je ili sahranili živu.
Taj je običaj u Indiji bio teološki oblikovan i spaljivanje udovica
(sati) zabranjeno je u britanskim posjedim a tek god. 1830. Možda
se ono prvenstveno m ora objasniti kao posljedica lev irata, koji
rodbini um rlog muža osigurava prava života i sm rti na suprugu.
Čudnovati izdanak tog običaja nalazim o kod Indijanaca C arrier
u B ritanskoj K olum biji, gdje udovica m ora ležati tik uz vatru,
na kojoj je spaljen m užev leš, sve dok ne obam re od vrućine,
a zatim m ora sakupiti kosti i pepeo u torbu, koju m ora nositi
neprestano dvije godine. Za čitavo to vrijem e ona je obučena u
p rn je i svi s njom postupaju kao da je robinja.
Sa sve raskošnijim i barbarskijim grobnim prilozim a približava
se pomisao da se treba zadovoljiti nadom jestkom . Osim toga
vidi se da m rtvac sa sobom ne nosi m aterijalne predm ete pa se
zato zaključuje da nije potrebno poklanjati svoje dragocjenosti.
Dakle, u grob se stav ljaju oskudne im itacije — ne zato da bi se
p rev arilo m rtvaca, već zbog toga što ih on s pola m uke čaroli
jom može učiniti isto tako upotrebljivim kao i prave stvari. S tari
Egipćani oslikavali su zidove u grobnicam a stadim a stoke, sce
nam a žetve i prikazim a svih bogatstava zemlje. A te su slike
im ale isto djelovanje kao i stvarnost. U K ini su glinene figure
postepeno zam ijenile ljudske žrtve te ih dobro poznajem o iz gro
bova dinastije T ’ang (si. 225).
Svi su ti običaji izraz brige; ali u njim a je sigurno često sad r

žan i strah. M rtvac, kome se uskraćuje njegovo vlasništvo ili čiji
duh lu ta m učen glađu i žeđu, strahovit je neprijatelj. Na svaki
način treb a spriječiti da se m rtvac osvećuje. Nije dovoljno izni
jeti leš iz stan a na neobičan način, kroz rupu koja se načini u
zidu, ispod šatorskog krila ili slično, da se sablast ne bi znala v ra
titi; treba ispuniti i naročita pravila o ponašanju. U stanovitim
slučajevim a vjerojatno je teško ustanoviti da li am uleti ili pred
m eti s m agijskom silom, koje nalazim o u grobovim a, štite m rtv a
ca ili preživjele, no u drugim slučajevim a sum nje nisu moguće.
E rland Nordenskiold je dokazao da vrpce s čvorovim a (quipu),
koje često nalazimo u peruanskim grobovim a, sadrže astronom ske
proračune. Ali tu i tam o učinjena je pogreška očito nam jerno, u
želji da se m rtvac toliko zaposli otkrivanjem greške, kako ne
bi imao vrem ena da uznem iruje žive. Isti tok misli prepoznajem o
u običaju da se neki sanduk napuni zrnjem lana ili hm elja, koje
m rtvac m ora brojiti. Još je god. 1612. stavljeno u grob danske
kraljice Ane K atarine, supruge K ristijan a IV, petnaest vagana
lanena zrnja!
I brojni žalobni običaji (si. 224), kojih se živi m oraju p rid rža
vati, većim su dijelom posljedice strah a pred m rtvacem ili duhom
koji je izazvao sm rt. Što je čovjek bio bliži um rlom e ili što
neposredniji bijaše njegov dodir s lešom, to su stroža pravila ko
jih se m ora pridržavati. Tako je na istočnom G ronlandu m uška
rac, koji je dodirnuo leš, m orao tri dana ležati u dnu ležaja,
ođvraćena lica i s uzdignutom krznenom kapuljačom , dok žena
ne samo da je m orala proći sve to, već su je čitavu godinu dana
sm atrali nečistom, i nije sm jela jesti m nogobrojna jela, nije sm je
la lovačke životinje zvati imenom i bilo joj je zabranjeno da se
sm ije i glasno govori. N akraju, p rije nego što su opet započeli
svakodnevnim životom, m orali su se podvrći različitim očišćenji
ma. Neka se plem ena bojadišu bijelom ili crnom bojom, odlažu
nak it i zapuštaju vanjski izgled. Vrlo često režu kosu, razdiru
ruke i grudi, a na nekim m jestim a odsijeku članak prsta, tako
da stari ljudi izgledaju veoma n ep rijatn o i unakaženo. Čudno
vata cerem onija, koja je, čini se, tome srodna, jeste takozvani ples
m ariquarri — A ruaka na Guayani, za vrijem e kojeg se oni koji
žale m eđusobno bičuju do k rv i po nožnim listovim a. Na Hava-
jim a i nekim drugim m jestim a k raljev a sm rt bijaše znakom da
nastupa posvem ašnja an arh ija, za vrijem e koje bijaše dozvoljen
svaki zločin. Neke žalobne običaje K arsten objašnjava kao nasto
jan je da se ljudi očiste od u tjeca ja sm rtonosnih duhova i v jero
jatn o je to u m nogim slučajevim a i n am jera prim itivnih naroda.
K ad se npr. plem e B abuende u B elgijskom Kongu pridržava
D R U Š T V O X D U H O V N I 2 IV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
312
običaja, da ožalošćeni nakon sm rti m oraju poskočiti, kako i oni

ne bi uskoro um rli, onda se u tome jasno izražava bijeg pred
■smrću.
Uostalom žalobni su običaji n arav n o snažno obilježeni duhom
koji vlada dotičnom kulturom . Na Dobu, m alenom otoku na jugo
istočnom rtu Nove Gvineje, čitav je život prožet strahom pred
vraćanjem . Čak se i bračni drugovi m eđusobno oštro sum njiče,
i u m re li n a p rim jer žena, udovca će sm atrati n ep rijateljem njene
obitelji. Da bi na neki način bio kažnjen za ženinu sm rt on m ora
besplatno obrađivati polje njenih roditelja i njihove djece, a
njegova je obitelj dužna da nabavi velike količine jam a. Kad
godina žalosti prođe, on je iskupljen i poslije toga nikada više ne
sm ije stu p iti nogom u pokojničino selo ni govoriti sa vlastitom
djecom, koja ostaju ondje. D rukčiji postupak nalazim o n a sje
verozapadnoj obali Am erike. Tamo je p rije svega važno uveli
čati sam a sebe i nadm ašiti suparnike. Sve životne nedaće sm a
tra ju se sramotom , koja se m ora izbrisati ukoliko čovjek ne želi
izgubiti ugled. Zbog toga je poglavica, koji je izgubio bliskog
rođaka, morao u n ištiti svoje vlasništvo, u b iti neku osobu ili uči
n iti samoubistvo.
Na taj način različiti izrazi žalovanja ulaze u opću sliku ku l
ture. Drugo je p itanje da li nasilniji. znaci žalosti — zapuštena
vanjština, m učenje sam a sebe i si. — nem aju n ajd u b lje korije
nje u neobuzdanom osjećajnom životu prim itivne svijesti, čija
reakcija na svemoć sm rti naravno dolazi najjače do izražaja. Bez
sm rti nem a života, to je istina koju su neki prim itiv n i narodi
usvojili na svoj način. Ali osjećaji se ne mogu u vijek u g u rati u
luđačku košulju razum nih zaključaka.
POČECI PRAVNOG ŽIVOTA
DRUŠTVENI je život već ran ije označen kao izm jenično dje
lovanje p rav a i dužnosti, izm jenično djelovanje, koje se odvija
izm eđu sam ih pojedinaca, izm eđu pojedinca i društva i između
različitih zajednica. Neke okolnosti, koje su povezane sa životnim
tokom pojedinca i, uglavnom , dotiču njegov položaj prem a d ru
štv u i u društvu kao cjelini, opisane su u prethodnom odlomku.
Ovdje ćemo p ro m atrati niz drugih odnosa koji se odigravaju
izm eđu pojedinih osoba. U prvom redu ovdje će biti obrađeni
pravo vlasništva i pravosuđe, je r ti osnovni stupovi svakog d ru
štvenog života kod prim itivnih naroda rijetko su ili gotovo nika-
SI. 240. Stari egipatski prikaz podzemnog suda iz knjige koja je bila u grobu
žene 7 a-kal-habu, oko god. 712. do 525. pr. n. e. Na desnoj strani božica istine
Ma-at vodi pokojnika pred sud; u sredini bogovi Anubis i Horus upoređuju
težinu srca s težinom nojeva pera, simbola istine; na lijevoj strani pred Oziri-
som, koji sjedi na prijestolju, bog 7 ot bilježi rezultat (Nacionalni muzej, Ko
penhagen).
SI. 241. Maske Eskima Nunivak, Aljaska. Irazito miješanje ljudskih i životinj
skih crta ukazuje na to da postoji mišljenje o ljudskoj prirodi životinja (Na
S I. 245. (lijevo). Obredna sjekira nasađena na drsku, Mangaia, Polinezija (Na
cionalni muzej, Kopenhagen). — SI. 246. (sredina). Kamena sjekira koja pri
kazuje božanstvo sjekire, San Domingo (Nacionalni muzej, Kopenhagen). —
S I. 247. (desno). Fetiš s iglama, obala Loango (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 248. Medvjeđa lubanja sa svetim trakovima od strugotina, Ainu, sjeverni

Japan (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 249. Kućili oltar s likovima predaka, Nias (Nacionalni muzej. Kopenhagen).
DRUŠTVENI 2IVOT 313
da predm et odnosa izm eđu društva i pojedinaca, već se isključivo

tiču odnosa članova izm eđu sebe. U to spadaju i pravila o dobrom
ponašanju. Od n jih vodi rav n a linija neposredno do velikih p ita
nja o mojem i tvojem , o zločinu i kazni. K u ltu ra m ora doseći
već vrlo visoki stupanj, da društvo počne sm atrati izricanje p ra v
de svojim zadatkom , a još viši da donosi zakone. Čak su i tada
zakoni, uglavnom , samo izraz za niz već odavno u staljenih n a
vika. N a tim osnovam a počivaju još i srednjovjekovni skandi
navski zakoni.
Nijedno ljudsko pravo nije dublje ukorijenjeno od prava v la
sništva. Z alaženje u filozofska razm atran ja n a ovom je m jestu
posve suvišno. Nam a je važno da stv ari prom atram o jednostavno
tako, kako one gledane s etnološkog stanovišta postoje u stv a r
nosti. Jed an iskusan crnački kralj postavio je jednom ovo m udro
pravilo za sm jernicu svojoj vladi: »Svakom m uškarcu njegova
žena, a svakom psu njegova kost. Tada će u selu biti mir.« Time
on ističe ne samo značenje prav a vlasništva za procvat društva,
već je u njegovim riječim a istovrem eno sadržana i često previ
đena spoznaja, da se pravo vlasništva osniva na instinktu, koji
se jav lja već u životinjskom carstvu. I ne sm ije nas čuditi što
ne možemo naći n ijedan narod, pa ni najzaostaliji, koji ne bi
poznavao pojam vlasništva. Shvaćanje, da je n ajstarije društvo
živjelo u »prakomunizmu«, ne tem elji se na etnološkim osnova
ma i u suprotnosti je sa svakom psihologijom . Zajednički posjed
i individualni posjed sam o su izrazi dvaju različitih sm jerova
u n u tar društva. Oba zacijelo postoje već od početka i u stanovi
tim okolnostim a prevagnuo je jedan, a u drugim drugi. N ijedan
od n jih n ije nikada vladao sam i o nekom pravilnom razvoju
jednog ekstrem a ka suprotnom ne može biti ni govora.
Želimo li shv atiti pravo vlasništva kod prim itivnih naroda,
m ora nam biti jasno, da se već i sam pojam vlasništva često
nem alo razlikuje od onog na koji smo navikli. U ovom je djelu
p rije spom enuto da prim itivni narodi p ro m atraju vrijednost d ru
gim očima nego m i (I dio, str. 131), i već je samo to, zacijelo, u tje
calo n a odnose vlasništva, je r čovjek proteže pravo vlasništva
samo na one stvari, koje sm atra vrijednim a. Ali tim e još nije sve
rečeno. U čemu se sastoji pravo vlasništva? Ono se može sm a
tra ti pravom da čovjek raspolaže nekom stvari, a da se netko
drugi tom e ne može protiviti. Ali ni to objašnjenje nije bezu'r
v jetno tačno. I u slučajevim a nesum njivog p ra v a vlasništva mo
derno društvo postavlja granice pravu raspolaganja u obliku p ra
va služnosti, eksproprijacionih prava, zabrana izvoza itd. Ni pravo
vlasništva p rim itiv nih naroda nije uvijek neograničeno; ali n je
gova je osobitost ipak više u naročitoj v rsti prava. Kod Pueblo
314
Indijanaca veza izm eđu vlasnika i vlasništva zapravo je vrlo sla

ba. Za vlasništvo oni nem aju izraza, već kažu »biti kod«: neko
polje »je kod« nekog čovjeka, isto tako bračni drugovi su jedan
»kod« drugog. Kod M elanežana je s vlasništvom povezano nešto
kao »vlast nad«, dakle donekle kao i kod nas, ali samo donekle,
je r ta vlast kod njih ima m agijsku ili vjersku pozadinu. Dok se
mi u svom odnosu prem a zemljišnom posjedu pozivamo n a histo
rijsk o pravo, oni se pozivaju na religiozno, je r su im duhovi
p o d arili zemlju. To se još izrazitije očituje kod Polinežana, u
kojih je pojam vlasništva tijesno povezan s predodžbom o nekoj
nadnaravnoj sili zvanoj mana, zbog koje poglavica ne sm ije dota-
ći nijednu stv ar koja pripada nekom podaniku, a da m u to od
m ah ne pripadne na osnovu »sile« koja zrači iz njega. Naročito
pravo na zem ljište često im a mistično obilježje; Maori, na p ri
m jer, posjeduju onaj komadić zemlje, gdje je bila odrezana nje
gova pupkovina i zakopana njegova posteljica; zato što je na tom
m jestu prolivena njegova krv, ono je za sve ostale tabu.
Snaga tabua, koja, dakle, zaštićuje od tuđih presizanja, obi
lježava se naročitim znakom. Na prim jer, u A frici i Indoneziji
tome se dodaje prokletstvo, koje pada na prekršitelja. Ako na
S u m atri neki p ripadnik plem ena K ubu nađe drvo s divljim pče
lama, on označi deblo s nekoliko udaraca sjekirom i izgovori
čarobnu form ulu. Na M olukima se na voćke vješaju ljudske figu
re probušene s dva šiljata štapića — takva sudbina očekuje lopo
va (si. 223)! N ajstarije m ezopotamske pečate, koje poznajem o iz
prethistorijskog razdoblja Uruk, treba shvatiti kao znakove
tabua, koji m agijskim putem štite pravo vlasništva. Z nakovi vla
sništva, koje Eskimi A ljaske stav ljaju na oruđe, slična su k a ra k
tera.
Prijeđem o li sada s pojm a vlasništva na samo pravo vlasništva,
naići ćemo na niz novih problem a. Već samo letim ičan pogled,
a to je jedino što ovdje možemo učiniti, pokazat će nam to u
dovoljnoj m jeri. U stanovit ćemo da često, već prem a v rsti vla
sništva, postoji bitna razlika u pravu; također ćemo naći da se
vlasništvo stiče na različite načine; nadalje susrest ćemo — tako
đer prem a v rsti vlasništva — sve oblike prava, od strogo indivi
dualnog posjeda do potpuno zajedničkog i n ak ra ju v id jet ćemo
da na različitim stupnjevim a ljestvice društva vlasnikovo pravo
nije u v ijek isto.
N eke su potrebe važnije od svih ostalih i često u svijesti o
p ra v u zauzim aju naročito mjesto. Osnovne su potrebe u prvom
redu h ran a i zem ljišni posjed. P risv ajan je je n ajh itn iji način
polaganja p rav a na hranu; to je ius occupationis rim skih prav
nika. Lovac im a pravo prvenstva na divljač koju ubije, a žena

na korijenje i bobe koje sakupi. N aravno, to, što n a višim stu p
njevim a k u ltu re nom ad posjeduje pravo na svoja stada, a ra ta r
na usjeve, nije ništa drugo do jednostavno proširenje tog osnov
nog pravila. Čak i n ajb ru ta ln iji oblik prisvajanja, otvorena
pljačka, može u danim okolnostim a postati pravovaljanim . Kod
većine stepskih i pustinjskih nom ada, dakle naroda kao što su
Kazaki, Turkm eni, B eduini i Tuaregi, pljačka je sasvim ozbiljan
obrt. Čak i u civiliziranim zem ljam a možemo naići na sklonost
da se ulične razbojnike gleda rom antičnijim očim a nego obične
kradljivce. Također dugo se vrem ena održalo shvaćanje, da se
u nuždi može iz svake tuđe zalihe uzeti ono što je potrebno za
održanje života.
Ako se radi o nam irnicam a lično prisv ajan je nije dovoljno, da
bi se na n jih moglo polagati pravo. To se shvaćanje, uglavnom ,
susreće kod m nogih lovačkih plem ena. Njihovo je gospodarstvo
u mnogo većoj m jeri podvrgnuto zakonim a slučaja, negoli gospo
darstvo nom ada i ra ta ra i oni ne m ogu toliko štedjeti lovački
p lijen koliko se može štedjeti stoka i žetva. Tu živežne n am ir
nice u većem ili m anjem opsegu postaju zajedničkim vlasništvom.
K arakteristično je da jezik indijanskog plem ena Dakota, u kojih
je inače potpuno razvijen pojam vlasništva, u vezi s riječju jelo
uopće ne dopušta u potrebu posvojnih zam jenica. Narodi, kao što su
Eskimi i A ustralci, im aju tačno utv rđ en a i vrlo zam ršena pravila
za raspodjelu lovine. Ako neki Eskim ubije soba ili m anjeg tu lja
na, on je obavezan da suseljanim a pokloni m esa ili da ih barem
pogosti. Veći tuljani, m orževi i m anji kitovi dijele se na potpuno
(utvrđene udjele onima, koji su došli da pom ognu pri čišćenju,
tako da sam lovac dobiva jedan m anji dio. A ako se radi o gole
mim gronlandskim kitovim a, koje zajednički love, onda svatko
sm ije uzeti ono što zaželi. Slično je i kod A ustralaca. U jednom
plem enu lovčev otac dobiva jednu stražn ju klokanovu nogu, d ru
gu očev brat, sestra rep, braća lopatice, a lovac zadrži jetra. Kod
ra ta rsk ih Crnaca Eve na gvinejskoj obali lovac također m ora
razdijeliti ulovljenu divljač po utvrđenim pravilim a, koja su
ustanovljena vrlo lukavo. Ali vjerojatno je pravo k orijenje tih
p ravila u p rastarim lovačkim navikam a. Tako reći svugdje na
zemlji vlada običaj da se stranci pozivaju na objed ili da im se
pošalje poklon u živežnim nam irnicam a. Mi također imamo d ru k
čiji odnos prem a jelu nego prem a ostalim stvarim a i rado p rih v a
ćamo poziv na ručak, iako bismo se ustručavali da prihvatim o
novac u vrijednosti ručka.
Jednako kao hrana, zem ljišni posjed: lovište, pašnjak ili o ra
nica, neophodno je potreban za život. Ono što dolazi u obzir je
316
»njegova funkcija u ekonomskom m ehanizmu«, kao što je rekao

profesor Vinogradov. U pravo u odnosu na zem ljište dugo je vre
m ena vladalo m išljenje da je u početku bio zajednički posjed i
da se postepeno došlo do individualnog posjeda. Ali p rilik e su,
u stvari, mnogo zam ršenije. Djelovale su mnoge okolnosti: geo
grafske prilike, uglavnom , ukoliko utječu na gospodarske moguć
nosti, k u ltu rn e prilike u obliku gospodarskih m etoda, politički
fak to ri itd. Stanoviti osjećaj vlasništva u odnosu na preb iv a
lište jav lja se već kod ptica i pasa: fo x terrier se ne plaši da u
noge skoči bernardincu, ako ovaj povrijedi njegovo tlo. Zbog
toga nije čudo što izrazito pravo vlasništva na prebivalište n ala
zimo i na najnižim stupnjevim a k ulture. N aravno, im a iznim aka.
One su već spom enute za Eskim e i G iljake (str. 279). No one su
ne samo vrlo rijetke, već i potječu od naročitih prilika. Kod Eski
m a zem lja je toliko p ro stran a i tako rijetko naseljena, d a se m o
gućnosti lova prodorom nekolicine stranaca ne m ogu bitno sm a
n jiti. A Giljaci su pretežno ribarski narod, te im lov na kopnene ži
votinje n ije naročito važan. Osim toga vrijedi u svakom slučaju
za Eskime, da se usprkos svem u nitko ne može n astan iti u nekom
naselju bez dopuštenja starosjedilaca. N asuprot tom e kod Pig-
m eja, Vedda, Bušmana, A ustralaca i dom orodaca O gnjene Zem lje,
pravilo je da horda im a određeno područje, čije granice brižljivo
čuvaju. Osim toga, kod nekih od tih vrlo nerazvijenih plem ena
lovački okruži horde podijeljeni su u još m anja, nasljedna po
dručja pojedinih obitelji. Isto vrijedi i za neke druge lovačke
narode. V jerojatno su na to utjecale lovne m etode. Dok, na p ri
m jer, n a području rijeke M ackenzie i na prerijam a, gdje se odr
žavaju veliki zajednički lovovi na sobove i bizone, Indijanci im a
ju zajednički lovački teritorij, dotle su Indijanci A lgonkin zem lju
podijelili u obiteljska područja, je r se u velikoj m jeri bave
pojedinačnim lovom i postavljanjem zamki.
Kao kod lovačkih naroda, tako grupni obiteljski posjed nala
zimo i kod nom ada. Tamo gdje im a dovoljno zemlje, ona p ri
pada plem enu ili hordi i logor se podiže ondje, gdje se sm atra
prikladnim . Ako im a malo zemlje, pašnjak može prijeći u obi
teljski posjed. U proljeće i ljeto, kad ima dovoljno trave, K irgizi
se ra štrk av aju po stepi; ali zimi, kada je teško naći stočnu h ra
nu, oni se skupljaju na određenim područjim a, koja su podije
ljen a m eđu pojedine velike obitelji.
Kod ra ta ra se jasno vidi značenje koje im aju gospodarske mo
gućnosti i gospodarske m etode za pravo vlasništva. Već prije
nego što se uopće može govoriti o obrađivanju zem lje, redovito
saku p ljan je plodova i korijenja može dovesti do privatnog po
sjeda. U Q ueenslandu grupa posjeduje zajednička lovišta; ali žene
sm iju neke divlje a korisne biljke proglasiti ličnim vlasništvom.

O dgovarajuće prilike nalazimo, na prim jer, kod A ndam anaca i
H ottentotta. Među poluratarim a, koliko se sjećamo, m uškarci su
još uvijek lovci, dok je obrađivanje zem lje ženski posao. Ondje
se sm atra ispravnim da veći dio plem enskog posjeda mogu svi
iskorištavati zajednički. O brađena m jesta p rip ad aju onima, koji
ih obrađuju, ali samo tako dugo dok ih iskorištavaju. Ako ih
obrađivač napusti, ona sam a po sebi opet postaju zajedničkim
dobrom. U staroj Indiji, gdje se pored ra ta rstv a održalo i o b ra
đivanje krčevina, nalazimo u M anuovu zakoniku odredbu, da
nakon isteka jedne do pet godina p restaje pravo vlasništva na
neiskorištavanu krčevinu.
No sm atralo se da je i kod prav ih ra ta ra postojao općenito
zajednički zem ljišni posjed kao prvobitan. I često je u stv ari tako
da rod ili selo posjeduju zemlju, dok pojedinac im a samo pravo
korištenja. Usprkos tome zajednički posjed ne može se olako
sm atrati n ajstarijim . Za D ansku je to dokazao G udm und H att
i to zanim ljivim arheološkim putem : istraživanjem ostataka sta-
.rovjekovnih oranica, koje se još moglo naći u Jiitlandu. U sta
rije željezno doba obrađena obradiva zem lja bila je, nem a sum
nje, individualan posjed, a tome što od Cezara i Tacita dobivam o
drugu sliku o prilikam a kod južnih G erm ana, razlog je, vjero
jatno, što su oni neprestano ratovali, tako da oranice njim a ne
b ijahu tako važne, kao u udaljenom i m iroljubivom Jiitlandu.
Zbog toga danska seoska zajednica, koja se, uostalom , ne proteže
na ograđen trav n jak , niti na ono zem ljište koje se označava kao
ornum , nije ostatak prvotnog zajedničkog posjeda. Isto tako to
nije slučaj ni s ruskim m irom , koji je nastao tek u srednjem
vijeku kao posljedica poreske politike i sličnog. Starokinesko
zemljišno uređenje cing t ’ien, sa podjelom na devet dijelova ze
m ljišta oko jednog zajedničkog bunara, od kojih osam pripadaju
seljacim a, dok deveti zajednički obrađuju za feudalnog gospo
dara, možda n ije nikada bilo više nego društveno-filozofski p ri
željkivan san. O sebujan odnos nalazim o kod plem ena M afulu No
ve Gvineje, koji se nalaze na prijelazu od p o lu ratara k ratarim a.
Tlo je tamo p rivatno vlasništvo. No ako netko napusti obrađi
v anje svog dijela, taj dio ne pripadne jednostavno zajednici kao
kod p rav ih p o lu ratara, iako od tog vrem ena svatko im a pravo da
na tom posjedu lovi i ribari. Zajednički posjed obradivog tla
nalazim o kod plem ena M afulu samo iznimno, i to u onim sluča
jev im a kad neka grupa nasljednika propusti da ga podijeli m e
đusobno. Kod Indijanaca plem ena Zuni u N ew M exiku sm ije se
p osijati neobrađeno polje nekog drugog čovjeka. P okretna je im o
vina, u još većoj m jeri nego jelo i zem ljišni posjed, individualno
vlasništvo. P rav n i osnov je i ovdje neka v rsta prisv ajan ja, naim e
rad koji je vezan uz proizvodnju i upotrebu. Svatko posjeduje
ono što sam on ili ona napravi i upotrebljava u svakodnevnom
životu: m uškarac oružje i lovačko oruđe, žena kućanske pred
m ete, dijete igračke. Također svatko je vlasnik vlastite odjeće i
nakita. Sve što je u stalnoj i neposrednoj vezi s nosiocem, dio je
njegova bića i tim e stječe čarobnu povezanost s dotičnom oso
bom. Zbog toga će se na prim jer, Eskimi nerado lišiti odlo
ženih dječjih stvari — možda bi se tim e m ališanim a m ogla pro
uzročiti nenadoknadiva šteta. Sjeverozapadni Indijanac, ako je
potrebno, može se zadužiti založivši svoje ime.
S tvari, koje su nastale kao plod suradnje nekolicine, naravno
vrlo su često zajedničko vlasništvo. Velike zimske kuće Eskima,
njihove kam ene ograde za lov na sobove i losose i dr., pripadaju
zajednici kao cjelini. Ali ponegdje se i za takve stv ari može naći
p rivatno vlasništvo, naim e u vezi s takozvanom mobom (usp. I
dio, str. 134). Inače se provodi pravilo da pravo korištenja pripada
onima, koji preduzm u posao. Neki put se to provodi s tako veli
kom dosljednošću, da dovodi do rezultata koji nam se čine čud-
novatijim a nego što u stvari jesu. Na prim jer, u Polineziji i na
m nogim drugim m jestim a Oceanije m uškarac im a pravo na k ru -
hovac koji je zasadio, čak ako ovaj raste na zem ljištu nekog d ru
gog čovjeka.
Često je pravo vlasništva pod snažnim u tjecajem načina kako
se stv ar upotrebljava. To je naročito izrazito kod Eskim a. Kad
neki čovjek sagradi stupicu za lisicu, ona naravno prip ad a n je
mu. Ako li je on ne iskorištava, svatko je može u potrijebiti, jer
je vlasnik indirektno dao na znanje, da se on njom e ne služi. Iz
istog razloga ne treba v ra titi posuđene stvari koje su se izgubile.
Eskim, koji već im a šator, ne može naslijediti još jedan, je r nitko
najednom ne može stanovati u dva šatora, itd.
To nas dovodi do nasljeđivanja uopće; no pobliže p ro m atran je
odvelo bi nas predaleko. Bit će dovoljno da istaknem o, kako je
ono, naravno, veoma ovisno o gospodarstvu, pogrebnim običaji
ma, društenom uređenju i religiji. N aprotiv, ne sm ijem o prijeći
preko nečeg drugog, a to je pitanje o odnosu p rava vlasništva
prem a položaju vlasnika u društvu, a naročito s obzirom na spolne
razlike. U najnerazvijenijim kulturam a m uškarci i žene im aju
ista prava; no s razvitkom putovi se razilaze. P rim itivno sobov-
sko nom adstvo, koje je u mnogočem još blisko lovačkom životu,
p riznaje ženi pravo vlasništva ne samo na njenu odjeću, pokret
nu im ovnu i si. nego i na kapital. Ona sm ije posjedovati vlastite
sobove i raspolagati mirazom, koji je donijela u brak. N aprotiv,
drukčije je kod stepskih nomada. Osim kod T uarega u S ahari, u
kojih su se sačuvale neke stare m a trijarh a tsk e crte, m uškarac

je potpuno preuzeo vodstvo. Žena je postala bespravna kao m a
lodobna osoba, podvrgava se volji oca, braće ili muža, a njen
miraz, s m alim iznim kam a, potpuno prelazi u m uževljevo vlasni
štvo. Kod Kineza, koji su u stanovitom sm islu pod jakim u tjeca
jem nom adske k u lture, vladaju slične prilike.
U najoštrijoj su suprotnosti prem a ovome, svakako u početku,
m atrijarh atsk i p o lu ratari, kod kojih upravo ženski elem ent vodi
glavnu riječ. N jihov najvažniji oblik vlasništva, vlasništvo obra
divog tla, u rukam a je žena. A kad m uškarci preuzm u obrađi
vanje zemlje, dok još postoji m atrijarh a t, m ogu nastati čudno
vate kom prom isne tvorevine. Tako je kod Pueblo Indijanaca žito
vlasništvo m uškaraca dok je n a polju; čim ga unesu u kuću, ono
pripada ženama. M eđutim u drugim slučajevim a, npr. u Africi,
Oceaniji, A u straliji i sjeverozapadnoj Am erici, žena usprkos m a
trija rh a tu nije mogla održati svoj položaj. Njeno značenje u obr
tu, koji je p rije svega bio .njena snaga, ovdje se pretvorilo u sla
bost, je r je žena postala objektom ekonom skog iskorištavanja od
jačeg spola. N jen položaj u tim krajevim a nije mnogo bolji negoli
kod stepskih nom ada. Tek viša k u ltu ra teži za tim da ponovo
uspostavi ovu ravnopravnost, koju je krivi razvoj oteo ženi.
Mnoga druga prava, osim p rava vlasništva, u n u ta r društva

povezana su s osobama, rodovim a, totem skim grupam a, staleži
m a itd. Neka smo spom enuli već u prethodnom odsjeku, a
druga ćemo m orati izostaviti. U m jesto toga obratim o se dužno
stim a. N ijedna dužnost u svakodnevnom životu ne igra tako
veliku ulogu kao sva ona pravila, koja kod nas ulaze u pojam
oblika ophođenja. I ni u jednoj drugoj tački tuđe nam se navike
ne čine tako naopakim a kao kad se radi o svem u onome, često
neshvatljivom , iako veom a realnom , što spada u uljudnost i do
b a r odgoj. Sjetim o se Kineza koji sami sebi stišću ruku, zado
voljstvo sa jelom izražavaju glasnim podrigivanjem ; Tibetanaca
koji pozdravljaju isplazivši jako jezik i stanovnika M arijanskog
otočja u M ikroneziji, koji u tu svrhu sugovorniku lagano lup
kaju po trbuhu. Im a krajeva, npr., kod nekih Indijanaca, gdje
je nepristojno zahvaliti se na daru i to ne zbog nedostatska zahval
nosti, već zato što je taj čin darivaccu čast koju ne valja um a
njiti.
Pozdrav može biti samo konstatacija činjenice, kao ono »ide se«
ili »vratilo se« kod polarnih Eskim a, ali on se može razviti i u
zam ršenu cerem oniju, koja zahtijeva vrijem e i strpljivost. Po
zdrav često izražava pokornost, a izražava se na različite načine
320 D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T - K U LT U R N A S T R U JA N JA
od površnog kim anja do dubokog k lan jan ja i bacanja na zemlju.

Ovamo spada i slabije ili jače razotkrivanje tijela. Mi dižemo
šešir, orijen talac skida cipele — kao M ojsije na gorućem trn ju
—, Crnci zapadne A frike o tkrivaju ram ena. Jav a n sk a dvorska
etik eta još i danas propisuje nagost gornjeg dijela tijela. Onaj
tko se u starom P eru u pojavio pred vladarem , m orao je biti
bos, o d vratiti lice i oboriti pogled, a na leđim a nositi teret.
Na nižim stupnjevim a kulture, kada se sretn u stranci, pretežu
drugi osjećaji, prije svega strah i to ne toliko- stra h pred sam im
gostima, koliko pred neprijateljskim duhovim a, koji su možda
slijedili njihovu sjenu. K ad se neki bijelac približava selu Abora,
Galonga ili nekom drugom brdskom plem enu Assama, onda nad
puteljkom sagrade neku v rstu »počasne kapije« od bam busa i g ra
nja, a na nju se stav ljaju žrtve kokošjeg ili svinjskog mesa. Ne
ki p u t se uz to sagradi i prepreka, ko ju valja zaobići, a u blizini
sela čekaju poglavica, vrač i ostali s jajim a i prosenim pivom.
Sve to rade kako bi spriječili da zli duhovi ne p ro d ru u selo
zajedno s gostima. A kad gost otputuje, m ladići za njim bacaju
p eteljk e od banana da bi ra stjerali duhove, koji su se, usprkos
oprezu, možda ipak uspjeli uvući. Potpuno odgovarajuću, iako
m anje zam ršenu cerem oniju nalazim o kod Eskim a oko m agnet
skog sjevernog pola: dođu li u naseobinu stranci, sve m ajke m oraju
poći jed n a za drugom oko saonica i pasa. Tim e će zlu sudbinu za
tv o riti u krug tragova njihovih nogu (si. 226). Različite p razn o v jer
ne predodžbe, možda očišćene, zacijelo se sk riv aju iza naročito
b ru taln ih borbi pesnicam a, kojim a se stran i gosti m o raju pod
vrći kod ovih i drugih centralnih Eskima. U A m erici i Oceaniji,
a osim toga u pojedinim m jestim a Indonezije vrlo je udom aćen
običaj da se kod susreta, nakon dužeg odsustva, m nogo plače i
jad ik u je (»suzni pozdrav«). Neobuzdan izljev osjećaja očito se
postepeno pretvorio u vanjsku cerem oniju s m agijskom pozadi
nom, bilo da se teži izm irenju ili progonu duhova. J e r duhovi,
u prvom redu duše onih, koji su um rli u m eđuvrem enu, mogu,
kako v jeruju, im ati na um u neko zlo.
Iz običaja proizlaze pravo i pravna pravila. P ravo se ne može

poput m atem atičkog poučka svesti na općevažeću form ulu. Ono
je dio života i m ijenja se s njim . Osjećaj prav a podvrgnut je
stalnom razvoju i uvelike se razlikuje kod različitih zajednica.
Zbog toga on je evropskoj kolonijalnoj politici bitan kam en spo
ticanja; je r je evropsko pravo domorocima često ne samo n era
zum ljivo, već i neposredno protivuriječi domaćemu. H istoričari
p rav a razlikuju običajno pravo i pisane zakone. Ali, kako ističe
SI. 250. Maskirani plesač iz sela Angermana na rijeci Sepik, Nova Gvineja
SI. 251. Ugaoni kamen s likom SI. 252. Nošnja »živog boga« u
Brahme na hramu iz X I I I st. u Mongoliji. Po pravilima lamaistić-
Hullabidu, Mysore (Nacionalni mu ke crkve nakit nogu mora biti iz
zej, Kopenhagen). rezbaren iz ljudskih kostiju (Naci
Thurnw ald, glavna je razlika, u stvari, negdje drugdje: kod p ri
jelaza od neodređene i slučajem obilježene reakcije na pravni
p rekršaj, n a p rim jenu ustaljenog postupka, koji je, u pravilu,
uobličen mnogo p rije pisanog zakona. O tom e svjedoče, između
ostalog, naši sta ri zem aljski zakoni3 sa dobro istesanim rečeni
cama (»za rog i za kopito i za pseći zub i svaku drugu slučajnu
štetu . . . «, Schonski zakon).
P rek rša ji p rav a kod p rim itivnih naroda jednostavni su kao i
sam e društvene prilike. Najčešće je, vjerojatno, ubistvo. I kod
inače m iroljubivih Eskim a K nud Rasm ussen je zabilježio, da je
većina m uškaraca m alenog plem ena N etsilik bila um iješana u
neko um orstvo. Utoliko je rjeđa krađa, pogotovu m eđu članovi
m a istog plem ena. N ajopasnija su čaranja i religiozne krivnje
(kršenje tabua, rodoskvrnuće i si.), je r se događaju u tajnovitosti
i eventualno mogu naškoditi čitavoj zajednici. Zbog toga je reak
cija u takvim slučajevim a naročito jaka. Ovdje nam jerno nije
up o trijeb ljen a riječ kazna, je r u stvarnosti u većini slučajeva,
barem na najnižim stupnjevim a, nem a govora o nekoj prim jeni
p rav a u potpunom sm islu te riječi. P ravo naim e, kao što je tačno
rekao Schurtz, n ije samo slijepo, već i slijepo r o đ e n o , tj. ne
pokušava se pravilno dijeliti pravda. U prim itivnoj k u ltu ri važno
je, s jedne stran e, da oštećeni dade oduška žeđi za osvetom, a s
druge da zajednica održi m ir, zbog čega, ako je potrebno, ona
postavlja određena pravila za izvršenje osvete. No zadovoljava
nje pravde p rem a našem shvaćanju ne uzim a se u obzir.
Osveta je, kako je spom enuto, najjednostavnija, najneposred-
n ija i naj ljudski ja reakcija na prekršaj prava. Onaj tko mi je
nanio štetu m ora to platiti! Taj način m išljenja najočitiji je i n a j
žilaviji u slučaju krvne osvete. K rvna osveta ne m ora pogoditi
pravog krivca, dobro je ako pogodi bilo koga od njegove rodbine.
Tamo gdje se održala m eđu civiliziranijim a, kao do p rije neko
liko godina na Korzici i u A lbaniji, ona je posljedica rodovskog
ratnog prava. Istovrem eno ona je sveta dužnost prem a duhu
um orenog, čije isp u njavanje može dovesti do svih onih strašnih
duševnih m uka, koje nam opisuje etička tragedija. Kao dužnost
ona potječe od n a jstarijih stupnjeva kulture. O ndje se ona može
p retv o riti u posvem ašnju opsjednutost i osvetnike ispuniti luđač
kom strašću. Da bi ugasio goruću žeđ za osvetom, Indijanac G ua-
yane cijepa sve veze, koje ga vežu za obitelj i selo, i poput zmije
progoni žrtvu sve do izvršenja. V rsta regulirane osvete postoji u
A ustraliji, gdje onaj, tko je skrivio loveći na tuđem posjedu ili
počinio sličan p rijestup, m ora stati kao m eta protivnikovim
kopljim a, naoružan samo štitom . U drugim se slučajevim a osje-
3 Danski. (Op. prev.)
21 Putovi kulture
ćeji sm iru ju dvobojem. N ajprije krivac m ora p ru žiti glavu, a

tužilac ga snažno u d ari štapom. Zatim se on sam m ora podvrći
istom postupku i to se ponavlja sve dotle, dok jedan ne ostane
onesviješten na bojištu, ili dok se prijestu p ne sm atra okajanim .
I N ikobarci se služe dvobojem kao pravnim sredstvom (si. 231).
Na G ronlandu se postupa nešto m iroljubivije i to izm jeničnim
pjev an jem rugalica, a njihova oštra zluradost može onome tko
izgubi onem ogućiti d aljnji boravak u naselju (si. 227).
N aravno, nitko ne može tv rd iti da se pravdi najbolje udovo
ljav a krvnom osvetom, koja bez razlike pogađa nevine i krivce,
ili dvobojem, u kojem može jednako dobro proći krivac kao i
nevini; je r shvaćanje borbe kao božjeg suda, gdje se upleću više
sile, prip ad a tek kasnijem stu p n ju razvoja. Osnovno je očito
samo ono, što smo već gore spom enuli: oštećenom pružiti m oguć
nost da dade oduška svojim osjećajim a i tim e ponovo uspostaviti
m ir u zajednici. Do pravih pravnih postupaka dolazi tek s od
mazdom, prem a poslovici »oko za oko, zub za zub« (ius talionis) i
s plaćanjem odštete. U m elanežanskom društvu i u d ruštvu Sjeve
rozapadnih Indijanaca, gdje novac igra odlučnu ulogu, i krvna
osveta može biti odriješena krvarinom .
Iz onog što je upravo rečeno, proizlazi, da je i pojam odgo
vornosti u prim itivnih naroda drukčiji nego u nas. Ne samo k ri
vac, već istovrem eno i njegova rodbina i zajednica izloženi su
opasnosti da na n ajnasilniji način budu uvučeni u stvar. H am u-
rab ijev zakonik propisuje, da, ako se kuća sruši i ubije vlasni
kova sina, za to plaća životom građiteljev sin. U nekim k ra je
vim a A frike i M elanezije ne ustručavaju se da za neke p rek ršaje
kazne i slu čajn e.n am jernike. Muž, čija je supruga bila nevjerna,
ubija, npr., prvog koga susretne. A njegova obitelj dopušta da
se nepravda vrši i dalje, sve dok toliko ljudi ne bude upleteno
u taj slučaj, da čitavu stv ar dogovorno zaključe m iroljubivo. J e
dan je dječak na Novoj B ritaniji iz obijesti opekao nekog druga.
Ovaj je u bijesu pokidao nekoliko biljaka, što su pripadale nekom
trećem , a taj je opet razbio kanu, koji je pripadao četvrtom .
R ezultat bijaše da je potonji razbio još dva kanua, kojih je vla
snik zatim zapalio neku kuću! Napokon je čitava stv ar uređena ni
zom odšteta. P a ipak, prvi krivac, koji je prouzročio čitavu nesreću,
bio je kažnjem samo negodovanjem čitava sela zbog njegova
ponašanja. Ali na višem stupnju k ulture osjećaj odgovornosti vrlo
je jako razvijen. R azm jerno prim itivno plem e Ifugao na F ilipi
nim a strogo razlikuje pravog uzročnika zločina od izvršioca, njego
vih p ratilaca i osoba koje su m u samo pomogle obavještavanjem i si.
Kao što smo vidjeli, za prim itivno je društvo naročito značajno
da ono izvršenje pravde među svojim članovim a ne sm atra svojim
D R U Š T V E N I Ž IV O T
323
zadatkom . Osoba ili rod, koji se osjećaju oštećenima, treb a da

sam i uzm u stv ar u ruke i djelom ili p rijetn jam a izbore svoje
zahtjeve. Zajednica in terv en ira samo onda, ako je ona kao takva
u neposrednoj opasnosti. N jen položaj tad a potpuno odgovara
položaju oštećene stranke. To se dešava, uglavnom , onda kada se
radi o čaranju, religioznoj k riv n ji ili si. Ali i nasilnik i ubica
m ogu npr. kod Eskim a biti uklonjeni uz p ristan ak cijele zajed
nice. No treb a se sjetiti, da se to ne sm atra pravnim činom nego
sredstvom za održanje m ira. U kolikoj m jeri p riv atn i obziri im aju
prednost p red zajedničkim najbolje se vidi kod Indijanaca zapad
ne K alifornije: čak i nakon ra ta rodbina poginulih može tražiti
k rv arin u tako da potpuna pobjeda može ponekad za pobjednike
b iti vrlo opasna i — kako reče K roeber — staro se vae victis
može lako p retv o riti u vae victoribus.
Nitko, a najm anje prim itivni narod, ne može izbjeći utjecaju
javnog m nijenja. Ono je n ajstariji i najm oćniji sud na svijetu,
p ro tiv koga se uzalud bori čak i najveći despot. U sređenom
obliku ono dolazi do izražaja k ad sudske ovlasti postepeno p re
laze u nadležnost vijeća staraca, skupštine rodovskih poglavica,
zasjedanja suda i si. No, lično k rojenje pravde može i u tim p ri
likam a i dalje tra ja ti kao važeće pravno sredstvo, naim e nakon
prethodne najave. Kao posljednje za postizavanje prava B atak će
na protivnikovu kuću p ričv rstiti »opomenu«, a ako to ne pomogne,
onda sm ije zapaliti kuću (si. 230). Kod plem ena gdje je snažno
razvijena ustanova poglavice, u nekim krajevim a Afrike, presudu
izriče poglavica i on dobiva dio odštete. No oštećeni m ora uvijek
podnijeti tužbu, je r poglavica »nema oka«, kako kažu- Kafri. Izri
canju presude p rethodi dugotrajna rasprava, koja može tra ja ti
tjedne i mjesece, i za vrijem e koje tužilac i tuženi pred poglavičinim
vijećem iznose svoje poglede o stvari, u p ravilu zavijene u m nogo
laži i prešućivanja. Crnci su rođeni isk riv itelji p rava i znaju se
provući kroz mnogo unak rsn ih ispitivanja. Na nekim m jestim a
u A frici utječu se božjem sudu: svaka stran k a m ora ispiti po jed
n u šalicu pića — koje je priredio seoski čarobnjak — i koje će
kod krivca djelovati kao sm rtonosan otrov. Razum ljivo je samo
po sebi, da taj postupak ne pridonosi mnogo pravnoj sigurnosti,
koja već i zbog podm itljivosti sudaca nije naročito velika. I u
civiliziranijim uv jetim a sirotinji i slabim a teško je izboriti pravdu.
N a nekim m jestim a za n jih postoji još jed an izlaz: slabiji može
štrajkom glađu v ršiti pritisak na m oćnijeg protivnika, a n je
gova eventualna sm rt pada onda na glavu jačega. Takav je
štra jk još u srednjem vijeku bio u irskom zakonu potpuno p ri
znato pravno sredstvo, a poznat je i u Indiji (Gandhi!). U stv ari,
to je isto kao i kad japanski plemić izvrši harakiri i tim e po vite
škim zakonim a prisili i protivnika na sam oubistvo.
D R U Š T V O I D U H O V N I 2 IV O T - K U LT U R N A S T R U JA N JA
324
Čovjek je m orao proći dug i tegoban put, da bi dospio do cilja

koji nam se čini tako prirodnim : zakon, koji je jednak za sve, ne
p ristran o i nezavisno sudstvo (si. 228).
HAT I MIR
POGLAVLJE o m eđusobnom odnosu različitih zajednica zove

se ra t i m ir. U stv ari bi se p rije trebalo zvati m ir i rat, je r u sp r
kos svim un ap rijed donesenim m išljenjim a starije etnologije, ne
može biti sum nje u to, da je m ir norm alno stanje m eđu ljudim a,
pa čak i u najnerazvijenijim zajednicam a. N ije to zbog toga što
su p rim itivni lju d i bolji od nas, je r su, na žalost, borba i ra t stari
kao čovječanstvo. Razlog je, kako ćemo odm ah vidjeti, jednostav
no taj, što njim a većim dijelom nedostaju najvažniji m otivi, koji
pokreću m ilijunske arm ije.
Već je u prvom dijelu ovog djela opisano, kako se na n ajp rim i
tivnijim stupnjevim a k u ltu re odvija trgovina izm eđu susjednih
plem ena. I zajedničke svečanosti m ogu povezati srodna plem ena.
Od vrem ena na vrijem e oni se sastaju na m jestim a božjeg m ira,
kao Indijanci na znam enitim posvećenim m jestim a gdje se dobiva
zem lja za lule u jugozapadnoj M innesoti, gdje nitko n ije smio
podići tom ahaw k, čak ni na najgore neprijatelje. Totem ske grupe
i tajn a društva, kojih se ogranci šire od plem ena do plem ena,
tak o đ er pridonose čuvanju zajedničkih interesa. Takav saobra
ćaj im a već rano za posljedicu klicu buduće diplom acije, što je
nedavno dokazao R agnar N um elin u svom velikom djelu. U A u
straliji postoje ne samo stalni glasnici, kojih je zadatak da p ri
jateljsk im plem enim a jav ljaju važne sm rtne slučajeve i pred aju
pozive na zajedničke lovove, inicijaciju i druge svečanosti, nego
u stanovitim u v jetim a i naročiti izaslanici vode pregovore u ime
plem ena ili horde, zaključuju sporazum e i nastu p aju kao posred
nici za sklapanje m ira. U tih izaslanika i glasnika nalazim o iste
značajke kao i u naše diplomacije. Oni su nepovredivi i kreću se
nesm etano u neprijateljskoj zemlji, m akar kako bila nepovoljna
njihova poruka. Slično akreditivnim pism im a naših m inistara,
oni donose glasničku palicu, k ra ta k drveni štap (si. 232) ili drvenu
ploču s urezanim likovim a i znakovim a, koji često služe kao pod
sjetn ik od neke v rste vrlo jednostavnog slikovnog pism a. Time
je već postavljen tem elj pravom m eđunarodnom pravu. Veliki
plem enski savezi istočne S jeverne Am erike, naročito m oćni Iro-
keški savez, u tom su dijelu svijeta pridonijeli u velikoj m jeri
razvoju diplom atske djelatnosti. Spletkam a, koje ne zaostaju za

današnjim a, bavile su se već i velike sile starog vijeka, Egipćani,
Babilonci, H etiti itd. One se odražavaju u sadržajnom izm jenji
vanju pisam a, koja su pronađena u nalazištim a kod Teli el A m ar-
ne i nekim drugim m jestim a. Babilonski jezik imao je tada isti
položaj kao i latinski u srednjem vijeku, a francuski u našim
danima.
P rije smo spom enuli, da m nogim prim itivnim narodim a nedo
staju neki od n ajh itn ijih razloga za ratovanje. To je zato, što su
kod njih ekonom ski razlozi u velikoj m jeri zasjenjeni drugim mo
tivim a. Na najnižem stupnju čovječanstva nem a borbe za siro
vine ili tržišta, izuzevši povredu lovišta, koja p ripadaju hordi, jer
tada je reakcija uglavnom snažna i neposredna. N ajvažniji su mo
tivi k rv n a osveta i otm ica žena. Tome se kod nekih viših lovačkih
naroda prid ru žu je slava, koja je povezana sa ratničkim pothva
tom. Ugled nekog P rerijskog Indijanca ovisio je, p rije svega, o
njegovim ratničkim podvizima. Kod m nogobrojnih nižih ra ta ra
važni su religiozni ili m agijski m otivi; ali inače prilike su kod njih
sasvim osebujne. Po n arav i oni su, uglavnom , m iroljubivi. U spr
kos tome nalaze se u nekoj vrsti trajnog ratnog stanja i to zbog
uobičajenog lova na glave, koji stalno traži nove žrtve. Treba da
se popnemo do onog stupnja, gdje je stv aran je kapitala u bilo
kakvom obliku odlučno za obrt, pa da ekonom ski uzroci ra ta dođu
u prvi plan. Sve veće ratarsko društvo treb a novu zem lju i nove
zalihe robova kao radnu snagu. Nomadi u prvom redu posjeduju
sve pred u v jete da se razviju u ratnički narod, a kao što je povi
je st pokazala, oni su te mogućnosti znali potpuno iskoristiti. Nji
hova pokretljivost, koja stanovništvu sa stalnim boravkom one
m ogućava da ih dohvati k ru ta rodovska organizacija, sirom aštvo
u odnosu na blagostanje seljačkih naroda i najzad sklonost, koja
je izrasla iz njihovog pastirskog načina života, da ra ta re sm atraju
nekom vrstom dvonožne stoke — sve to zajedno rađa u njim a
ratnički duh, o kojem su osvajački pohodi H una i A rapa, Mongola
i T uraka ostavili krvavo svjedočanstvo.
Zanim ljivo je da je, kao i ostvarivanje prava, i ra t na najnižem
stupnju k u ltu re često tako reći p riv atn a stvar. N aravno, tu u ve
likoj m jeri djeluje i slaba povezanost u n u ta r običnog plem ena.
Tek s čvrstom vladavinom i pravom državnom tvorevinom ra t
postaje u pravom sm islu zajednička stv ar zajednice. To se jasno
očituje kod P rerijsk ih Indijanaca; m eđu njim a prijedlog da se
iskopa ra tn a sjekira, uglavnom , nisu davale poglavice. Oni su,
naprotiv, bili obavezni, da što je m oguće dulje djeluju na očuva
nje m ira. Samo iznim no dolazilo je do većih pohoda sa 100 do
200 učesnika. A kad je već došlo do takvih pohoda, prethodio im
326
je niz svečanih priprem a, koje su trebale osigurati sretan ishod.

Neki ratnici plem ena Om aha zaključili su, na prim jer, da će orga
n izirati veći pohod na plem e Pauni. Uvečer su se okupili u šatoru
onog, koji ih je pozvao i bili pogošćeni kukuruzom i sušenim m e
som. Tu su položili zakletvu da će sudjelovati u pohodu. Z atim su
o tv arali posvećene svežnjeve boga rata i grom a, koji sadrže kožu i
p erje određenih ptica. Svežnjeve su stavljali u sredinu šatora, a nji
hovi su čuvari pjevali svete napjeve, koji se četiri p uta ponavljaju.
Isto toliko puta ratnici su plesali svoj ples. K asnije uz velike sve
čanosti uprave kljun ptice prem a neprijatelju. U p ravilu četiri
noći redom vrše slične obrede, a istovrem eno obavljaju i žurne
priprem e: skupljaju h ran u i mokasine, priprem aju oružje. Čim
ratnici napuste logor, m oraju svi n ajp rije četiri dana postiti, a za
tim često uzim aju i nova imena, očito zato da zavedu nesklone
duhove. Neki ostaju kao logorska policija i održavaju strogi red.
Sasvim sprijeda k rstare izvidnice, a tek za njim a slijedi u d arn a
snaga s nosiocima posvećenih svežnjeva i s vođam a na čelu. Svake
večeri postavljaju straže, koje zavijaju poput p rerijsk ih vukova,
ako prim ijete opasnost, a svakog ju tra u staju u osvit dana. N epri
ja te lja napadnu silovito i iznenadno. R atnički krikovi p a ra ju zrak
a ni žene ni djeca ne bivaju pošteđeni. Tačno je rečeno, da je
ideal tih Indijanaca »prišuljati se n ep rijatelju poput lisice, n a
pasti poput tigra i pobjeći poput ptice«.
U ratničkom smislu Tuaregi, pustinjski nom adi zapadne Sa-
h are, kojih su se dugo vrem ena svi bojali, ni u čemu ne zaostaju
za P rerijsk im Indijancim a. Oni strogo razlikuju ra t i pljačkaške
pohode, koje vrše samo zato, da bi prisvojili stoku i ostala do
b ra svojih susjeda. Ali p ri tom izbjegavaju ljudske žrtve i paljenje
sela. Iako nisu poslušne pristalice islam a, oni se u ra tu ipak tačno
p rid ržav aju prorokove zapovijedi, koja zabranjuje obaranje pal
m a u oazam a i tro v anje bunara. Poput Beduina rad ije u m iru nego
da povrijede gosta. Rat se najčešće vodi iz pozadine i s iznenad
nim prepadim a; ali čak i ovdje dolazi do izražaja stanovito vi
teštvo. Veći dio borbi odvija se pri dnevnom svjetlu. Sam o mač,
bodež, koplje i štit sm atraju odgovarajućim oružjem . Nož za ba
canje i luk nisu dostojni Tuarega, i oni s prezirom gledaju svoje
istočne susjede, plem e Tibbu, koji se obično noću došuljaju u ne
p rijateljsk i logor, da bi im prerezali vrat. Ideali nekog naroda,
naravno, ne odražavaju uvijek njegov stvarni život. Ipak, kao
m jerilo za tuareški način m išljenja može se uzeti jedna njihova
poslovica, koja glasi: »Čak i pakao prezire sramotu!«
Među prim itivnim narodim a vrlo se rijetko susreće takav duh.
Njihove ratove obično više obilježava lukavstvo nego hrabrost.
Samo u slučajevim a apsolutne nadm oći oni se u p u štaju u otvo-
d ru štv en i Živ o t 327
renii borbu, koja se onda izrodi u neobuzdano klanje. Ip ak su ra

tovi rijetko kada naročito krvavi. O ružje za bacanje nije n aro
čito djelotvorno, a borbe izbliza izbjegavaju što je više moguće.
Silovita osvajanja Cake, poglavice plem ena Zulu, početkom pro
šlog stoljeća tem eljila su se u prvom redu na tome, što je lako
koplje, koje su ratn ici dotad upotrebljavali, zam ijenio strahovitim
udarnim oružjem i što je vojnike naučio da napadaju u zatvore
nim redovim a. P ro tiv te nove taktike susjedna su plem ena bila
nemoćna.
Ratno je oružje velikim dijelom jednako onome, koje se upo
treb ljav a i za lov, a o njem u je već bilo govora u prvom dijelu
ove knjige. To su luk i strelica, koplje, praćka, kijača itd. Ne
ćemo ponoviti opisivanje, no treba dodati još nekoliko stvari.
Tamo smo spom enuli da je kijača (si. 229) p rik lad n ija za borbu
nego za lov. To naročito vrijedi za određene oblike kao što je m ek
sički m acquahuitl, strahovito oružje s oštrim rubnim sječivim a
od obsidijana. M acquahuitl je mogao čak probiti oklope Španjo
laca. Slično i gotovo je isto tako strahovito oružje s pričvršće
nim zubim a m orskog psa, koje se u p otrebljava n a G ilbertovim
otocima i na nekim drugim m jestim a u Oceaniji. Oba oblika za
cijelo potječu od kijače, ali već posjeduju neke osobine mača.
M eđutim p ravi mač, koji je ograničen na S tari svijet, drugog je
porijekla. N a jstariji evropski prim jerci, koje poznajem o iz m i
no jskih grobova iz XVII stoljeća p rije n. e. nastali su, nem a sum
nje, od bodeža. Oni im aju usko, oštro sječivo, bez čvrste veze s
drškom i bili su pogodni, da se nad gornjim rubom štita, odozgo
p rem a dolje, ubode protivnika u v ra t ili grudi. Tek u drugoj po
lovici drugog tisućljeća m ačevim a se podjednako i u d ara i bode.
Začudo, već u n ajstarijem danskom brončanom dobu (oko 1500.—
13T00. pr. n. e.) nalazim o nekoliko jednobridih zakrivljenih m a
čeva. Uzorke im treb a vjerojatno p otražiti u istočnoj Evropi
(U njetička kultura), a u krajnjoj liniji u zapadnoj Aziji. Inače
jednobrida je sablja u Evropi mnogo m lađa i došla je tek pot
kraj starog vijeka sa O rijenta, gdje je nalazim o u m nogobrojnim
oblicima. S indijsko-arapskim utjecajem sablja je dospjela na
istok sve do Indonezije (si. 233). Tamo je nalazim o zajedno sa
jednim starijim oblikom m ača, čije je težište naprijed, u širokom
p rednjem k ra ju oštrice, i djelom ično s nekom vrstom udarnog
oružja slična sjekiri. Možda oba oblika potječu od kratkog šum
skog noža, koji se u potrebljava za krčenje. U Jap an u je vitki
jednobridi mač najuobičajeniji tip, iako i u prethistorijsko doba
nisu bili nepoznati oblici sa dvije oštrice.
N ajstarije i n ajrasp ro stran jen ije zaštitno oružje je štit. Ne n a
lazimo ga, na prim jer, kod najn erazv ijen ijih plem ena, kao što su
Figm eji, Bušmani, N egriti i n ajjužniji am erički narodi. Isto v ri

jed i uostalom i za polarne narode, Sjeverozapadne Indijance i K a-
lifornijce, ali za ova dva posljednja najviše zato što su štit zami
jenili oklopom. Uzalud ćemo ga tražiti u Polineziji i M ikroneziji.
Iako štit ne spada u zajedničko dobro i u n a jsta rija dostignuća
k u ltu re čovječanstva, ipak je u prvotnom obliku p ra sta ri izum.
Polazna je tačka svih kasnijih tipova, nem a sum nje, kolac, kojim
se čovjek može obraniti od udarca kopljem i kijačom . U A u stra
liji i kod p rim itivnih plem ena G ornjeg Nila postoje štitovi za pa-
rira n je (si. 234) koji nisu ništa drugo nego solidan štap s u reza
nom drškom ili komadom k ru te kože, koja štiti ruku. O tuda je,
čini se, u A frici razvoj krenuo u dva sm jera. S jedne stran e kožu
za ru k u su povećali, a štap zadržali kao što to vidim o kod gole-
p iih štitova od volovske kože u K afra (si. 234). S druge stran e
sam štap se pretvorio u široku drvenu ploču različitog oblika.
P leteni štitovi na području Konga vjerojatno su finiji i lakši
odvojak ovih tipova. Široki se štitovi također jav lja ju u A u stra
liji, M elaneziji i Indoneziji (si. 235), gdje ih nalazim o u najrazliči-
tijim čudnovatim oblicima. Tipičan azijski štit potpuno je okru-
gao i načinjen od kože, drva, pletenine ili m etala (si. 239. usp. i
si. 237). Iz azijskih k u ltu rn ih zem alja prodro je duboko u A friku,
sve do poluotoka Som alije i Sudana. Nešto je teže objasniti odnos
prem a am eričkim tipovim a. Gotovo svi sjevernoam erički, a u sva
kom slučaju većina južnoam eričkih štitova istog su okruglog
oblika kao i azijski. A tamo gdje se jav ljaju zajedno sa sastav
ljenim »azijskim« lukom, kao što je to u p re riji i kod Pueblo
Indijanaca, nem a razloga da sum njam o u njihovo porijeklo iz
Starog svijeta. Važi li isto i za južnije tipove m anje je sigurno,
ali također nije isključeno.
Sam a m aterijaln a zaštita, koju štit pruža nosiocu, ipak ne u v je
tu je njegovu vrijednost. V jeruje se da su u njem u tajn o v ite sile,
koje su jače od kože i drveta. Zbog toga se u Sjevernoj i Južnoj
Am erici za vrijem e njihove izrade vrše brojne cerem onije, a Indi
jan ci plem ena C rna noga koji povrem eno provode ritualno pro
davanje svetih svežnjeva, koji sadrže njihovu »medicinu«, čine to
isto i sa štitovim a. Mnoga prerijska plem ena na površini štita
p rik azu ju svoje snove i vizije, a D ajaki ih oprem aju strašnim
m askam a demona. U A frici uzorak na štitu im a ponekad socijalno
značenje. Kod M asaija on označava dobni razred nosioca, dok
adekvatno tome kod Z ulua obojeni znakovi na koži p re d stav ljaju
oznake vojnih form acija.
Oklopi su mnogo rjeđi od štitova. P rve početke nalazim o u k ru
tim i širokim pojasevim a od kože ili drvene kore, koje nose m u
škarci u nekim krajevim a Afrike, M elanezije i Južne A m erike.
SI. 259. Žena iz ljudožderskog plemena Tapitya, Pernambuco, slika Alb. Eck-
houta naslikana god. 1641. u Brazilu (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 260. Maska nekog tajnog SI. 261. Ljudske kosti, za uspomenu na
društva u plemenu Ekoi, južna neki Ijudožderski ručak postavljene u
Nigerija (Nacionalni muzej, Ko rascijepanu granu, Fidži (Nacionalni
penhagen). muzej, Kopenhagen).
SI. 262. Molitveni štapovi (inao) s SI. 263. Kamen s eskimskim žrtve
posvećenim ostrušcima, Ainu, sje nim darovima, otok Sentry, Hudso-
verni Japan (Nacionalni muzej, Ko nov zaljev (fotografija K. Birket-
penhagen). Smith).
K ožnati oklopi na nekim indonezijskim otocim a im aju visoke

štitnike za v rat. Na G ilbertovim otocima slični oklopi, pleteni od
kokosovih vlakana i oprem ljeni šljem om od kože ježine, pružaju
djelotvornu zaštitu protiv oštrog oružja sa zubim a od m orskog
psa. U velikim dijelovim a S jeverne A m erike, a uglavnom n a za
padu, u M eksiku i P eruu, u p o treb ljav ali su se oklopi od štapića,
koji su sastavljeni od drvenih štapića ili uskih drvenih pločica
Im a razloga da vjerujem o, kako taj tip potječe iz Azije, gdje ja
panski sportaši još i danas up o treb ljav aju bam busov oklop i gdje
osim . toga spom inju oklope od štapića u ratovim a kineskog sred
njeg vijeka (dinastija T’ang) i na Filipinim a. U M eksiku i P eruu
Indijanci su u p o treb ljav ali i lagane pom učne oklope, koji su bili
tako svrsishodni, da su Španjolci zbog n jih n apustili svoju tešku
opremu. K ovina se n ajp rije upotrebljavala samo za pojačavanje
kožnatih oklopa. S porastom um ijeća kovanja prešlo se na izradu
čitavih željeznih odijela. L juskasti oklopi, čini se, potječu od
centralnoazijskih konjanika. Već u vrijem e Novog carstva oni
su prodrli u Egipat; u starom ih je vijeku osim toga u p o treb lja
vala perzijska konjica, a poznavali su ih i R im ljani. C urtius (sre
dina I stoljeća naše ere) nalazi ih u Indiji, a u Kini su čini se
uvedeni za vrijem e velikih vojnih prom jena pod dinastijom Han,
dakle u stoljećim a oko početka našeg računanja vrem ena. S lju-
skastim je oklopom zacijelo srodan i onaj od lam ela, koji se sa
stoji od povezanih kovnih pločica. I taj oklop očito potječe iz
zapadne Azije (usp. i si. 238), gdje je, na prim jer, prikazan na
asirskim reljefim a. Oko sredine I tisućljeća naše ere, u Evropu
ga uvode A vari, a vjerojatno se još p rije raširio u centralnoj i
sjevernoj Aziji, gdje su ga K or jaki, Čukči i Eskim i na Beringo-
vom tjesnacu pravili od m orževih zubi. D aljnji oblik oklopa od
lam ela jesu vrlo dotjerani istočnoazijski oklopi, koji su se u J a
panu u p o trebljavali do državnog p re v rata god. 1868. (si. 236).
Oklop od k arik a m lađi je od ljuskastog oklopa i oklopa od lam ela.
Izradba tog oklopa zahtijeva veliku spretnost i strpljenje. Jedan
p rim jerak iz vrem ena Seobe naroda, koji je nađen u Vimosi na
otoku Fiinenu, sastoji se od 20.000 spojenih karika, a njegovom
izradbom m ora da je jedan čovjek bio zaposlen barem godinu
dana.
Veće obram beno oružje nalazim o, naravno, samo kod stanov
ništva koje se ne seli, tj. sam o kod ra ta ra i pojedinih veoma
razvijenih rib arsk ih plem ena, kao što su Sjeverozapadni Indijanci.
Kod njih nalazim o i obram bene tvrđave i sela okružena koljem
(palisađam a) i dr. V rhunac prim itivnih obram benih građevina
p redstavljaju, vjerojatno, golem e tvrđave, koje su Inka sagradili
oko svog prostranog carstva. E rland Nordenskiold je čak nabacio,

d a su one utjecale na g rad n ju evropskih renesanskih tvrđava.
U povijesti k u ltu re uvijek se ponovo pokazuje da se najbolje
osobine čovjeka razvijaju na najnižim stupnjevim a, gdje je život
još oblikovan jednostavno, a iskušenje da se p rim ijeni sila m anje
je nego što će b iti kasnije — i na najvišim stupnjevim a, gdje se
p ro budila svijest o odgovornosti i pravednosti. Na m eđustupnje-
vim a k u ltu re misli b u jaju poput korova i dolazi do različitih ras-
pojasanosti. Samo polako i dosta nesigurno možemo se u d aljiti
od tog stan ja u pojedinim zajednicam a. Svom snagom, koja leži
u nagonu za sam oodržanje, vjerujem o u to, da će jednom doći
vrijem e kada će pravo pobijediti i m e đ u narodim a.
DUHOVNI ŽIVOT
PRIMITIVNI POGLED NA SVIJET
VA KULTURA potječe od čovječjeg* duhovnog života. Utoliko

S besmisleno je govoriti o nekoj naročitoj »duhovnoj kulturi«, a
pojam m aterijaln a k u ltu ra na neki način sam sebi protivuriječi,
on je contradictio in adjecto. S druge strane ne možemo zaobići
činjenicu, da se u tehnici i gospodarstvu jače ispoljavaju čisto
vanjske stran e života. Duhovnom su bliže one pojave koje su
povezane s čovjekom kao društvenim bićem. Ali i te socijalne po
jave im aju svoju osobitost. Zbog toga se s pravom može posta
viti pojam duhovne k u ltu re u užem smislu, koji obuhvaća reli
giju, um jetnost i znanost.
D uhovni je život upravo ona stran a k ulture, koja istraživanju
pruža najveće teškoće. O duhovnom je životu teže nego o bilo
kom drugom području p rib av iti vjerodostojne izvještaje, uočiti
greške izvora, i dobivene rezultate tačno protum ačiti. Doista,
nem am o razloga da se povedemo za onim autorim a, koji žele do
kazati kako je način m išljenja prirodnih naroda u tem elju razli
čit od našega (usp. I dio, str. 43). Ali, prem da izm eđu n jih ne
postoji b i t n a r a z l i k a , ipak, zacijelo postoji razlika stu p
njeva, a samo to dovoljno je da otvori v ra ta nebrojenim nespo
razum im a i poluistinam a. N igdje to u tolikoj m jeri ne dolazi do
izražaja kao kod proučavanja kako prim itivni narodi gledaju na
život i svijet.
Jezgro njihovog pogleda na svijet je religija. Oni se u svakom
pogledu osjećaju vezani obzirim a prem a višim silama. Samo
vrlo trijezan i vrlo rezigniran k u ltu ra n narod, kao što su Kinezi,
kaže s Konfucijem : »Kad se već ljudim a ne može služiti, kako
da se služi duhovima?« M eđutim, vrlo je teško dati zadovolja
vajuću definiciju pojm a religije. L atinski religio može se najbolje
prevesti s »vezanost«; ali, kako razum jeti tu vezanost? U nekom
starom engleskom rom anu na jednom m jestu župnik kaže: »Kad
govorim o religiji, onda mislim na kršćansku religiju, ali ne opće
nito, nego samo na protestantsku, a ni na nju kao na cjelinu, već
n a englesku crkvu.« K ad se svojevrem eno tvrdilo da ovom ili

onom prim itivnom narodu »nedostaje religija«, to bijaše rezultat
slične tvrdoglave ograničenosti. Hoffdingovo sveobuhvatno, hum a
nističko određenje religije kao vjerovanja u postojanje v rijed
nosti, također ne odgovara njenim najnižim oblicima. K ako ćemo
odm ah vidjeti, prim itivna religija prelazi samo područje v rijed
nosti i zalazi u druga područja. Bolje će biti da je naprosto ozna
čimo kao vjerovanje u zavisnost o višim silam a, kao što je to već
učinio Schleierm acher. No i ova definicija traži dublje tum ačenje.
N ajprije, riječ zavisnost valja uzeti u najširem značenju, a ne
kao bezuvjetno podvrgavanje. J e r ponekad je upravo suprotno:
zavisnost se izražava tako, da čovjek sam vrši neku moć n ad sila
ma. A sada o samom pojm u »više sile«. Govori li on da su one
»nadnaravne«? Mi oštro razlikujem o prirodno i natprirodno, ono
što možemo objasniti prirodnim zakonima, ili barem očekujem o
d a ćemo jednom , kasnije, moći objasniti, i ono što se na tem elju
tih postavki principijelno ne može objasniti. Slično se tvrdilo za
prim itivne narode. Sm atralo se, da samo ono, što na n jih djeluje
snagom natprirodnog može stvoriti religiju. Ali tu se zaboravlja
da za n jih gotovo uopće ne postoje prirodni zakoni, dakle, i ništa
što bi im moglo protivuriječiti. Eskim zna da je h arp u n a u nje
govoj ruci sm rtonosno oružje. Ali, on isto tako sigurno »zna« da
se neuspjeh u lovu događa samo zato što je netko uvrijedio go
spodaricu m orskih životinja. Njem u je jasno da se po stijenam a
k reću sobovi i mošusi; no on je jednako tako u v jere n da ondje
lu taju čudna bića, duhovi. Za njega ne postoje čvrste granice iz
m eđu znanja i vjerovanja. Tamo gdje zataji iskustvo m ašta ne
zadrživo dalje izm išlja i on u rezultatim a ne vidi p r i n c i p i
j e l n u razliku. Zasluga je danskog istraživača religije Vilh.
G ronbecha što je istakao shvaćanje cjelovitosti u pogledu na svi
je t kod prim itivnih naroda, iako je on, nem a sum nje, pretjerao u
odnosu na u n u tarn ju povezanost njihove religije. Dovoljno je,
da su religija i znanost izrasle iz istog prastarog debla i da se na
prim itivnim stupnjevim a još nisu odvojile. P riča o stv ara n ju u
prvoj knjizi Mojsijevoj još je tim e obilježena. Tek danas to pro
m atram o drukčijim očima i shvaćamo religiju i znanost kao kom
plem entarne veličine u odnosu na život, s polaznim tačkam a u
pojm u vrijednosti, odnosno uzroka. To otprilike odgovara načinu
kako fizičari shvaćaju svjetlo: istovrem eno kao valovito k retan je
i kao stru jan je k v anta energije.
Jed an od najboljih putova za razum ijevanje biti religije sva
kako je proučavanje njenog porijekla i razvoja. Već je sta ri vijek
dao svoja tum ačenja. Euhem eros iz Messene (otprilike 300. g. prije
n. e.) shvaćao je bogove kao prethistorijske kraljeve. Time je
D U H O V N I Ž IV O T 333
svojim racionalističkim suvrem enicim a pružio dobrodošlu ispriku,

kada su se igrali m itovim a narodnog vjerovanja. P etronije, pje
snik srebrnog vijeka, zahvatio je dublje tvrdeći da je strah stvo
rio bogove. Za takve razum ne poglede crkva se nije brinula; po
ganstvo i upadljivu sličnost s kršćanstvom tum ačila je kao stra
hovitu nakaznu sliku očitovanja, kao posprdnu zabludu otpalih
duša, koju je uzrokovao đavao. H istoričari religije XVIII stoljeća
još b ijah u n a istim pozicijam a kao i sta ri i srednji vijek, a jeka
su toga i objašn jen ja naših dana. Pokušaj da se sve religije izvedu
iz predodžbe o dušam a m rtvih, u tem elju samo je tum ačenje
Euhem erosa, prevedeno na suvrem eni jezik. Slično i Schleier-
m acher sa svojom definicijom nastav lja P etro n ijev u liniju. Po
sljednji je izdanak crkvenog shvaćanja, naravno, naučno p o tk ri
jep ljen a i s mnogo duha obranjena teo rija p atera Schm idta, koji
n a jsta riju relig iju čovječanstva dovodi u vezu s predodžbom o
nekom najvišem biću, nekom svemoćnom i očinskom stvoritelju.
P ored tih objašnjenja javila su se još i neka druga. Šutke mo
žemo prijeći preko Freud'ovih shvaćanja; ona u božanstvu vide
samo strah p red ocem i ljubav prem a njem u. P roicirana iz ze
m aljskog života ona su, dakle, usko vezana s njegovim d iletan t
skim pretpostavkam a o porijeklu totem izm a. F rancuska sociološka
škola pod vodstvom D urkheim a p ro m atra religiju u prvom redu
sa stanovišta psihoze m asa: čovjek teži za tim d a osjeti jedin
stvo s hordom i sa svime što donosi n jen život; ono što služi duhu
zajednice jest svetinja, a najvažniji izraz religije je obred, je r on
rađa osjećaj povezanosti. Religija, po m išljenju tih istraživača,
postaje psihološki osnovanom društvenom pojavom , s vanjskim
kultom kao žarištem . Napokon porijeklo religije tražili su i u re
ligioznom doživljaju i osjećajim a, koji su s tim e povezani. Poznato
je duševno iskustvo, da se neki snažan osjećaj može raširiti tako,
da u n u ta rn ja stanja, koja sam a po sebi nem aju ništa zajednič
ko, dobiju zajedničku boju i zato ulaze u svijest kao cjelina. U
velikom duhovnom proboju, čini se, da tako vijenac zraka poje
dinog događaja o svjetljava čitav život. U tom vrlo uzbuđenom
stan ju svijest je poput zaustavljene rijeke, koja n ajp rije traži
oduška u osjećajim a straha, zahvalnosti, ljubavi, m ržnje i si., osje
ćajim a koji dolaze do izražaja kod velikih začetnika religije i pro
roka. Nakon toga jav lja se ipak i p itan je o uzroku tog stan ja i
zbog prirodnog porem ećaja lako se, kako kaže Hoffding: »ono što
zadovoljava poriv za izrazom i reakcijom , povezuje s onim što za
dovoljava poriv za objašnjenjem uzroka«.
Svi ti pokušaji da se prodre do jezgra religije — a mogli bismo
ih n ab ro jiti još i više — polaze od toga, da religija tvori cjelinu,
i da je zbog toga moguće samo j e d n o objašnjenje. Ali to je,
334
kako kaže Holberg, obična ljudska tvrdoglavost, da se pogriješi

zbog toga, što se ili p re tje ru je, ili u m an ju je neka stvar. N em a
mo nikakvog jam stva za to, da bismo mogli naći zajednički n a
zivnik za sve ono raznoliko što nazivam o religijom . U stvari, to je
već u n ap rijed vrlo nevjerojatno. Tu, kao i svugdje u etnologiji,
važno je zadržati čvrsto tlo pod nogama. A to se postiže samo
onda, kad nekoj stvari prilazim o historijski i kad provjerim o
kakvo je stanje kod najnerazvijenijih naroda. Tada se pokazuje,
da kod n jih s jedne stran e nalazimo čitav niz religioznih radnji,
dakle kult, a s druge i različite grupe predočaba, koje s pravom
možemo nazvati religioznim , ali koje, očigledno, izviru iz pot
puno različitih pretpostavki. Iz više izvora dolaze struje, koje se
kasnije sjedinjuju, da bi čovjeka ponijele kroz život.
Opisivanje religioznih rad n ja ostavit ćemo za slijedeći odlo
m ak, a ovdje ćemo se pozabaviti isključivo sa predodžbam a.
U naprijed sm ijemo reći, da one m oraju biti plod života, kako sa
on ogleda u prim itivnoj svijesti. K akav je taj život? Tu je u n u
tarn ji, lični Ja, tu je vanjski svijet. Tu je život koji se odvija tiho
i jednolično i koji se oblikuje pod dojmom snažnih doživljaja,
koji potresaju u n u ta rn ji i vanjski svijet. A dekvatno tom e nalazi
m o četiri različite tem eljne predodžbe, koje same po sebi mogu
biti jednako stare. Često su one međusobno p rotivurječne i to
upravo zato što potječu od različitih pretpostavki. Ali religija,
koja se više tem elji na osjećaju nego na razum u, lako prelazi
preko logičkih pukotina.
P rv a od ovih tem eljnih predočaba je anim istička. Engleski etno
log S ir E dw ard Tylor obilježio je riječ anim izam (od latinskog
anim us = duša) kao izraz za vjerovanje u dušu u pravom smislu,
i kao vjerovanje u sam ostalna duhovna bića uopće. Svakako, p re
dodžba o duhovim a potonje vrste može se osnivati i n a neobič-
nijim pojavam a, kao što su obm ane vida i sluha. Općenito ona
zacijelo izrasta iz potpuno norm alnih prilika. Iz srodne misli, da
je svijet stvoren prem a našoj slici, vjerovanje u dušu prenijeto
je i na čitavo bivstvovanje, a priroda je oprem ljena dušam a, koje
odgovaraju čovječjoj duši.
Tylor je anim izam sm atrao n ajstarijim oblikom religije, a u
novije je vrijem e finski povjesničar religije, K arsten, izrazio
slično stanovište. Iako m oram o pretpostaviti, da pored toga po
stoje i drugi, isto toliko prvotni izvori, ipak je predodžba o duši,
nem a sum nje, p rastara. N aravno, ne u n a š e m značenju riječi
»duša«, kao izraza ličnosti! Misli prim itivnih naroda o duši opip-
ljivije su i tako reći vanjske vrste. U snovim a čovjek posjećuje
daleka m jesta, susreće p rijatelje i nep rijatelje i doživljava n a j
čudnovatije pustolovine, dok tijelo m irno počiva na ležaju.
N e š t o m ora da je u m eđuvrem enu napustilo spavača i sam o

stalno odlutale, n eka m aglovita ib prozračna slika čovjeka, koja
je potrebna da bi dotični mogao biti onaj koji jest: duša. Iz m no
gih k rajev a znamo da prim itivni narodi shvaćaju snove kao po t
punu i prav u stvarnost. Jed an bolestan Indijanac plem ena Macusi
sanjao je, da m u je gospodar naredio, da vuče čamac uz nabujalu
rijeku, a slijedećeg m u je dana gorko predbacivao što je bolesnika
tjerao na tako težak rad. Neki se prim itivni narodi ustru čav aju
da probude spavača, je r njegova bi duša mogla biti tako daleko,
te se više ne bi mogla pravovrem eno vratiti. Čovjek bi se tada
probudio bez duše, pa bi ili poludio ili bi se ugasio, ukoliko mu
vrač ne bi uspio ponovo v ra titi dušu. Izm eđu spavanja i sm rti
samo je jedan korak. Po m išljenju prim itivnog čovjeka m rtvac
nije zauvijek otišao, on se samo odm ara, a u grobu n astavlja živ
jeti (str. 303 i si.). No nešto nedostaje. Mi kažem o da nem a ži
vota; ali što je to? P rim itiv n i će čovjek jednako teško objasniti
kao i mi. S m rt nastupa neposredno nakon posljednjeg izdisaja.
Kao što duša napušta tijelo za vrijem e spavanja, tako se dešava
i u času sm rti i zbog toga se duša lako poistovećuje s dahom —
usporedi grčku riječ psyche.
Sjena, koja i protiv volje slijedi tijelo, a ipak je nešto drugo,
očigledno je također pridonijela vjerovanju u dušu. Predodžba
o duši-sjeni jasno se razaznaje u priči s polinezijskog otoka Man-
gaia: to je priča o ratn ik u čija snaga tokom dana raste i pada
usporedo s njegovom sjenom. Grci su zam išljali da sjene m rtvaca,
zviždeći po p u t šišmiša, lu ta ju uokolo po livadi Asphodelo. Samo
kada se n apiju žrtvine krvi, načas ponovo dobivaju sposobnost
da se sjećaju i govore. P oznata je i priča o čovjeku, koji je v ra
gu prodao sjenu, tj. dušu. Još su i u najnovije vrijem e, u za
bitnim krajev im a Grčke, p ri podizanju novogradnje pokušavali
»uzidati« sjenu nekog čovjeka i tako njen u snagu pren ijeti i na
kuću, a onaj, o čijoj se sjeni radilo, m orao je tokom te godine
um rijeti. Još i danas jedan običan iranski pozdrav glasi: »Neka
se tvoja sjena ne smanji!« S rodna je takvom gledanju i predodž
ba o slici u ogledalu kao duši. Nalazimo je, na prim jer, na
A ndam anim a i na Novoj K aledoniji. Zulu ne sm ije pogledati u
tam nu baru, da mu neki krokodil ili neka nem an ne poždere dušu.
U staroj Heladi ljudi su strahovali da vodeni duhovi m ogu po
vući duše u dubinu. Na tom se vjerovanju m ožda tem elji legen
da o N arcisu, koga je izjedala čežnja za odrazom vlastita lika. N a
dalje, već je prije spom enuto, da se ponekad i ime može shvatiti
•kao neka v rsta duše. Najzad, duša može također biti izrazom sam e
životne snage, koja se nastav lja kroz generacije. U tom je slu
čaju ona srodna i s plodnošću pojedinca, a osim toga i s njego
D R U Š T V O X D U H O V N I Ž IV O T - K U LT U R N A S T R U JA N JA
336
vom »moći«, s njegovom »srećom«. Time neprim jetno prelazi u

jedan od daljn jih tem eljnih religioznih pojmova, u predodžbu
mana, o kojoj ćemo govoriti kasnije. U društvu, koje im a jaku
klansku ili rodovsku organizaciju, glavar grupe posjeduje izvan
redno veliku snagu. Ta se snaga, čini se, razvija u »božanstvo u
ljudskoj spodobi«. Tako H oracije naziva rim ski genius, koji, kao
agathos daimon u G rka i fylgje u N orm ana, bijaše p ratilac i za
štitn ik ljudi, istovrem eno povezan s pojedincem i čitavim rodom.
Ako vjerovanje u dušu može vući korijenje iz tolikog m noštva
različitih predočaba, onda nije čudo što se često sm atra da u
jednom tije lu im a više duša. Po kineskom v jerovanju svatko ima
dvije duše, koje odgovaraju muškom i ženskom principu bivstvo-
vanja; p rv a (hun) povezana je s dahom i s razum om , druga (p’o),
naprotiv, s k rv lju i životnom snagom. Plem e Volof i neka druga u
S udanu v jeru ju , da se čovjek sastoji od tijela, životnog principa,
koji se nakon sm rti penje na nebo, i duše-sjene, koja za vrijem e sna
nap u šta tijelo a nakon sm rti ponovo se rađa. Nešto slično nala
zimo i kod Eskim a arktičke Kanade. Oni sm atraju da čovjek,
osim »imena«, im a dvije duše, inusia i tarninga, što se najbolje
može prevesti kao »duša životne snage« i »duša sjena«. Eskim i-
A ngm agsalik v je ru ju nasuprot u to da su duše povezane s poje
dinim dijelovim a tijela: jedna npr. stan u je u grlu, a druga
u p redjelu prepona; one su veličine m ladih bijelih ostrugaša. U
Indoneziji svatko im a »desnu« i »lijevu« dušu, a ponekad mogu
im ati sedam do osam duša. Kod plem ena Laosa u S tražnjoj Indiji
broj duša penje se do trideset, od kojih se svaka zadržava u svom
dijelu tijela. Kosa koja stalno raste, posjeduje, naravno, naročitu
životnu snagu i radi toga se često sm atra sjedištem duše. Zbog
toga je Samson izgubio životnu snagu kad m u je Dalila odsjekla
kosu. D uša'm ože biti povezana i s krvlju, je r dok čovjek poste
peno k rv ari, gasi se i život. U Židova k rv zaklane stoke žrtva je
duše, koju prinose Jehovi, a slično je i u drugim starosem itskim
religijam a.
Zbog predočaba o duši kao o slici sna, dahu i sjeni, sm atraju je
naročito lakom i prozračnom , iako ona, već prem a priro d i posjed
nika, može biti veća ili m anja. Ali i najteža duša, prem a izjavi
stanovnika otoka Niasa, teži samo deset gram a. Općenito se opi
suje da duša izgleda kao m ali čovjek. Često v je ru ju da im a oblik
ptice, kao ka starih Egipćana, koji ostaje u grobu, n asu p ro t ba-u,
koji p u tu je u carstvo m rtvih. Kad na Jav i novorođenče p rv i puta
stave na zemlju, m etnu ga u kokošinjac, dok m ajka sjedi pored
njega i kokodače poput kokoške, da djetetova duša ne bi slučajno
odletjela. H elenim a je duša eidolon, m aleni k rilati ljudski lik.
SI. 264. Žrtvovanje na grobu, pleme Bara, Madagaskar (fotografija P. Fejds).
SI. 265. Budući vračevi na otocima Mentawei. Sastavni dio posvećivanja u duž
nost vračeva jest sipanje neke oštre tekućine u oci (fotografija P. Fejds).
SI. 266. Sara, peruanska žrtvena posuda za izlijevanje kukuruznog piva (N a
SI. 267. Laponski čarobnjački

bubanj iz X V III st. Prva
slika prikazuje prednju stra
nu s naslikanim likovima, a
druga poleđinu na kojoj je,
među ostalim, i jedan košta
ni čekić, koji se upotrebljava
pri proricati ju (Nacionalni
muzej, Kopenhagen).
SI. 268. Vrač zaziva kišu,

pleme Bara, Madagaskar (fo
tografija P. Fejds).
DUHOVNI ŽIVOT 337
Postepeno duša se zam išlja sve neopipljivijom , sve više nalik na

san — dok se ne dospije do one tačke, kada se čini da je i sav
zem aljski život obm ana i kada pjesnik, pošto nestanu kule u zra
ku, tužno kaže:
Od iste smo tvari kao i naši snovi.

O vaj kratak život okružen je snom..
No duša može p rim iti i oblik drugih životinja, a ne samo ptica,

i to uglavnom onih, koje su u vezi s grobom ili zemljom kao što
je npr. zm ija. G rčki je dom aćin n a kućnom o ltaru oblikovao
daimona, a rim ski geniusa u liku zmije. I u A frici dušu često
p red stav ljaju u liku zmije. Kad su Rolf K rake i njegovi strašni
ratnici vodili posljednju bitku, uz k ra lja se borio i snažan m ed
vjed, a B jark e je duboko spavao u k raljev u dvorištu. Kad
se probudio, m edvjeda je nestalo — njegova je duša u životinjskoj
koži sudjelovala u borbi. Duša često može boraviti u različitim
životinjam a, iako n ije sasvim identična s njim a. U jednoj pozna
toj narodnoj priči neki vilenjak k rije dušu u ptici, pa zato ne
može u m rijeti dok ju n ak ne uhvati pticu i zakrene joj vratom . U
A frici vrlo je rašireno vjerovanje, da se duša zadržava u jednoj
od prašum skih životinja, ili da nakon sm rti prelazi u totem sku
životinju. N esretan izdanak tog v jerovanja je predodžba da duše
nekih ljudi noću oblače životinjsku kožu — kao vukodlaci u Ev
ropi — da bi oteli duše članova svojih obitelji i da bi ih zatim u
d ru štvu sa svojim drugovim a požderali. N akon toga žrtva, n a ra v
no, vene i um re. U današnjem se M eksiku unatoč kršćanstvu još
održalo vjerovanje u »drugo ja« (alter ego) u životinjskom obliku.
Takve su predodžbe s jedne stran e povezane s totemizmom, a s
druge s vjerovanjem u lične duhove zaštitnike. Sam a duša može
se jav iti kao duh zaštitnik. Tako je, izm eđu ostalog, kod In d ija
naca N askapi na Labradoru.
Sposobnost duše da napusti tijelo na kraće ili duže vrijem e
sk riv a u sebi opasnost. Otm ica duše sasvim je običan oblik poku
šaja ubistva u p rim itivnih n aro d a i samo vračevi i prizivači du
hova m ogu spasiti nesretnika, ako ponovo uh v ate ukradenu dušu.
Na sjeverozapadnoj obali A m erike vračevi čuvaju zalutale duše
u šupljini izrezbarenih koštanih cjevčica, da se ne bi oštetile (si.
242). Na jednom od otoka T uam otu u Polineziji prave »zamke za
duše«; one se sastoje od štapića na kom e su pričvršćeni prsteno-
vi, u koje se zaplete duša što bježi. Z apadnoafrički vračevi p re
tvorili su lov n a duše u čistu trgovinu. Često postavljaju zamke
za duše zaspalih sunarodnjaka. N akon toga ovi nem inovno obole
p a m oraju zatražiti vračevu pomoć, koja opet stoji mnogo novaca.
22 Putovi kulture
P rilikom sm rti duša napusti tijelo. Možda se to ne događa od

m ah; m ožda ona još neko vrijem e boravi u svom zem aljskom bo
ravištu. A li p rije ili kasnije ipak dolazi do rastanka. Izvanredno
je rijetk a predodžba da duša u času sm rti potpuno propada. Ona u
tolikoj m jeri p ro tiv uriječi nagonu za sam oodržanje, da se čak sm i
je sum njati u to da li je ono malo slučajeva, u kojim a se spomi
nje, bilo pravilno protum ačeno. Ali tim e nije rečeno da duša živi
vječno. Egipćani su prvotno balzam iranjem i p rav ljen jem statu a-
p o rtre ta pokušavali osigurati egzistenciju duše. M eđutim pojam
vječnosti je iznad prim itivnog horizonta i samo se m alo prim i
tiv n ih naroda bavi m išlju o pitanju, kako dugo duša nastavlja
živjeti. Ipak, n ije neobično što npr. u Indoneziji i Oceaniji
sm atraju da nakon određenog vrem ena dolazi do u n išten ja duše.
Tako D ajaki na obali B om ea i Toradža na Celebesu v je ru ju da
duša nekoliko p u ta um ire, da bi se, n ak raju , p retv o rila u ništa.
Neki tak o đ er v jeru ju, da se n ak raju ponovo rađa kao kukac ili
crv. N aravno, sasvim je druga stvar, ako duše osoba, koje su za
služile kaznu, ili onih, čiji pogreb nije pravilno obavljen, bivaju
potpuno uništene. Također ne treba pom išljati da običan poline-
žanski puk uopće posjeduje nešto tako otm jeno kao što je duša
i zbog toga je sm rt za njega potpuno uništenje. U ovim se slu
čajevim a radi o naknadnom m oralnom ili socijalnom vrednova
nju, a ne o općevažećoj i prvotnoj pojavi.
Predodžba o seljenju duša je p rastara. P oznata je n a m nogim
dijelovim a svijeta i, tako reći, na svim stupnjevim a kulture. Kod
Pigm eja u K ongu sin prim a u sebe dio duše um irućeg oca (usp.
str. 259). P rim itiv n i sobovski Eskim i u pustim krajevim a zapadno
od Hudsonovog zaljeva sm atraju da duše um rlih dalje žive na
nebq, sve dok ih m jesečev čovjek ponovo ne dovede na zemlju,
da bi uskrsle u novom liku, kao ljudi ili životinje. I u A ustraliji
živi misao o seljenju duša. Mnogo je bijelih p u tn ik a bilo doče
kano kao da su se u m rli članovi plem ena probudili u nov život.
U Indiji nauka o seljenju duša nije bila poznata u sta rije doba
Veda. K asnije je preuzeta, vjerojatno od religije p rv o tn ih n a
roda, i postepeno tako prožela indijski način m išljenja, da joj se
ni budizam nije mogao oteti, usprkos tome što negira postojanje
duše. No budizam je to nadom jestio naukom o neizbrisivom tra
gu »čina« u lancu života.
Predodžba o carstvu m rtv ih vrlo je često povezana s nebom,
podzem ljem ili nekom dalekom zem ljom na zapadu, gdje zalazi
sunce. Plem ena lutalice, kao što su Polinežani, rado je zam išljaju
u staroj domovini iz koje potječu. Tamo m rtvaci n asta v lja ju živ
je ti onako kako su živjeli na zemlji. M ašta to m jesto rado crta u
najživljim bojam a; sjeverni narodi zam išljaju ga kao m jesto gdje
nikad nem a ni hladnoće ni oluje, pustinjski narodi kao kraj b u j

nih gajeva, sa sjenom i izvorim a što žubore; lovcima nikada ne
ponestaje divljači, a ratarim a žetva nikad n e zakaže. Isto tako
često boravište m rtv ih m račno je carstvo sjena, gdje oni vode
iprividan život bez radosti. Gorko se tuži A hilova sjena, ona bi
rad ije
. . . kao nadničar obrađivala polje

no vladala gom ilom sagnjilih mrtvaca.
P etn aest stotina godina održalo se hom ersko shvaćanje H ada

u novogrčkom seljačkom vjerovanju. Tužan i tam an bijaše ta
ko đ er židovski šeol, koji je tek dva stoljeća p rije n. e. ustupio
m jesto vjero v an ju u uskrsnuće. No n ajstrašn ije je sjenam a, koje
su isključene iz carstva m rtvih, je r im nitko ne prinosi prav e
žrtve, tako da kao sablasti pune m ržnje m oraju lu ta ti zemljom:
N em a nade da će um rijeti,
n jihov je živo t tako slijep i tjeskoban, da se lutajući
zavidno udvaraju sudbinam a drugih.
H aron odbija da takve duše preveze u Had, a babilonski ep o

Gilgam ešu pripovijeda, da izgnane sjene onih, čiji su leševi ostali
nepokopani na bojištu, nem irno lu taju naokolo i h rane se otpa
cima, koji se bacaju na ceste i ulice. U K ini i Indiji vlada vjero
vanje da potomci svake godine m oraju prinositi žrtve dušam a
um rlih, da bi ih sačuvali od sudbine n esretn ih duhova beskuć
nika. Dosta je uobičajena misao o u tjeca ju preživjelih ili načina
sm rti na sudbinu duše. U tome već leži klica predodžbe o nekom
sudu nad m rtvim a i svega onog što ta predodžba donosi sa so
bom. Eskim i ogranka N etsilik n a m agnetskom sjevernom polu m i
sle da samo odlični lovci i ukusno tatau ira n e žene mogu ući u
»naselja radosnog povratka«, koja se nalaze negdje na nebu.
Ondje provode vrijem e loveći i igrajući se. O stali odlaze u pod
zemlje, gdje također dobro žive. Ali loši lovci i netatau iran e žene
završavaju u »zemlji visećih glava«, neposredno ispod zem ljine
kore, gdje sjede zatvorenih očiju, brade prislonjene o grudi i tu
pavo h v ataju leptire, jedinu hranu. Po vjero v an ju A zteka duše
lju d i koji su um rli običnom sm rću dolazile su u podzemlje; dav
ljenici i oni koje je pogodio grom dolaze bogu kiše, Tlaloku; a oni,
koji su poginuli za vrijem e vršenja najviših dužnosti, tj. pali i
žrtvovani ratn ici te žene koje su um rle kod poroda, odlaze u
nebo, pa pjevajući i plešući p rate boga sunca na njegovoj blista
voj p u tanji. Ne treba nas čuditi što poglavice i k raljevi uživaju
340
svoje privilegije i na drugom e svijetu. Ta kraljev i su sam i često

božanska bića (usp. str. 283) i nakon sm rti p rim aju ih u krug
bogova. Tako je m rtvi faraon za vrijem e Starog carstva »puno
p ra v n i Oziris«. K rajem trećeg tisućljeća u Egiptu dolazi do v je r
skog p rev rata, pa se otada i običan čovjek može n ad a ti blažen
stvu, što ovisi o presudi kad stane pred Ozirisovo p rijesto lje (si.
240). U orijentalnim m isterijskim religijam a dospjela je p re
dodžba o sveopćem o tkupljenju i vječnom blaženstvu do vrhunca
i obilježila je budućnost svojim pečatom.
Polazeći od iskustva svog norm alnog ja — iskustava, koja su

povezana sa snom, sm rću i si. — čovjek zaključuje o postojanju
duše i prenosi taj zaključak na okolinu. Tako je nastao anim i-
zam. Okolina je tu tek od drugostepene važnosti; prvotna je p re
dodžba o duši. M eđutim okolina se u prim itivnom m isaonom svi
je tu n aravno i n e p o s r e d n o ispoljava; ona je previše zna
čajna, a da bi u razvoju religije igrala samo podređenu ulogu.
Dakle, u kojim oblicima? Očito potpuno nereflektirano, kao što se
to događa i u k rugu dječjih predočaba. D ijete se u dari u stolicu;
ono uzim a štap da bi njim e kaznilo stolicu, ne razm išljajući prije
toga im a li i stolica dušu. D ijete živi i zbog toga sm atra da i sve
ostalo živi i da može osjećati zadovoljstvo i bol, radost i brigu.
T akav tok m isli prim itivnih naroda označava se riječju anim ati-
zam (od latinskog anim atus = živ). N asuprot anim izm u, kojega
je obilježje predodžba o određenim dušam a, anim atizam samo
pretp o stav lja da je sve živo kao i sam čovjek. »Sve živi«, riječi
su jednog šam ana, Čukča, »svjetiljka lu ta uokolo«. Š atorska krila
im aju glasove, noćne posude posjeduju svoju v lastitu zem lju i
kuće. K rzna, koja spavaju u vrećam a, uveče govore. Rogovi so
bova, koji leže na grobovim a, noću u staju i lu taju grobištem .
»Kod p olarnih je naroda općenito vrlo jasna razlika izm eđu ani-
m izm a i anim atizm a, naročito kod Eskim a i takozvanih paleoazij-
skih naroda, kao što su Čukči, Ju k ag iri i G iljaci. L judi i živo
tin je im aju duše, ali sve ostalo u p rirodi — stijenje i rijeke, S un
ce i Mjesec, čak i ap strak tn i pojm ovi kao što su glad i san —
im aju naročitog »posjednika«, koji se n e sm ije zam ijeniti s du
šam a, već je samo izraz života u prirodi. »Posjednici« se nazivaju
i naročitom riječi, a za porijeklo predodžbe značajno je, da ta
rije č u Eskim a znači upravo »njihovi ljudi«, inue (jednina: inua).
I životinje im aju »posjednika«; u stvarnosti se oni pred ljudim a
pokazuju samo u životinjskoj koži. Samo nekiput u sam ljeni p u t
nici m ogu vidjeti kako m edvjeđe krzno pada i pojavljuje se lju d
ska glava (usp. si. 241). Slične predodžbe nalazim o i na sjevero
zapadnoj obali Am erike. Zbog toga tam ošnji Indijanci daju im ena
kućam a i zdjelam a za meso, a udice za kam enice nazivaju »moj
šurjak«. Visoko n a ljestvici k u ltu re susrećem o sličan način m i
šljenja. Čeremisi n a Volgi ovako oslovljavaju srp nakon žetve,
nudeći m u istovrem eno jelo: »Srpe! Osnaži se ponovo! Čitavog si
lje ta radio. Osnaži se ponovo! O stavili smo ti tvoj dio. Ne diraj
naš dio!« Čak i kineski seljaci p rije o ranja m ole plug da im po
mogne.
Kao što je Tylor, prvi postavio pojam anim izm a, R. R. M arett
p rv i je postavio pojam anim atizm a. On također upotrebljava izraz
»preanimizam«, je r misli, da je stariji od anim izm a. On, a s njim e
i mnogi drugi, m islili su, da vjerovanje u dušu pretpostavlja jako
razvijenu sposobnost m išljenja, te zbog toga ne može biti prvotno.
Ipak, gotovo i nem a razloga da se složimo s tim M arettovim shva-
tanjem . Ono je samo re zu ltat sklonosti starije etnologije da po
stavlja jednolinijske razvojne nizove. U stv ari anim atizam i v je
rovanje u duše mogu biti jednako stari, s tim e da svaki izvire iz
naročitog k ru g a predočaba, je r kako je već nekoliko p uta rečeno:
p rim itivni narodi lako prelaze preko p rotivurječnih posljedica
takve m isaone podvojenosti. K ad nasuprot tom e revni K arsten, u
želji da dokaže kako je postojao samo anim izam , ide tako daleko
da negira anim atizam , tvrdeći da se tem elji samo na »nepotpunim
p ro m atran jim a površnih putnika«, onda zajedno s vodom baca i
dijete; zbog jedne koristi čini dvije štete. G reška ne leži u poj-
'm u anim atizm a, već u tom e što ga se želi učiniti nečim što je
starije od vjero v an ja u duše.
Anim izam i anim atizam osnivaju se na norm alnim pojavam a,
p rv i se tem elji na zaključcim a o vlastitom Ja, drugi na zaključ
cima o okolini. Ali se na svijetu sve ne odvija u vijek norm alno.
U vijek se ponovo događa nešto neočekivano, nešto neobjašnjivo.
To može b iti korijen đrveta, o koji se čovjek spotakne, ili kam en,
koji je nalik na hljebovac — prim itivan će čovjek i nehotice za
stati i u p itati se, što se k rije iza toga. I nasilni događaji m ogu do
tem elja p o tresti čovjeka: nevrijem e i glad, ili suprotno: basno
slovna sreća. Sve što leži izvan običnog za prim itivnu je n arav
izraz neke moćne snage, koju etnologija u pravilu naziva m elane-
žanskom riječju mana. U ovom je pojm u sadržana predodžba o ne
čem neobičnom; iako ljudi, životinje i stv ari im aju mana ili to
m ogu biti, ne m o raju svi duhovi i božanstva posjedovati tu sna
gu. M arett je tu predodžbu doveo u vezu s anim atizm om . R azu
m ije se sam o po sebi, da ta dva pojm a spadaju zajedno i uz to
bez oštrih granica ulaze pomalo jedan u drugi. I u životu nem a
vidljive razlike izm eđu svakodnevnog i neobičnog. Također p re
m a predodžbi o duši granice m ogu b iti nejasne (usp. str. 335). No
342
ra d i jasnoće treb a istaći da je porijeklo tih pojm ova raznovrsno.

S naga je potpuno nelična, u sebi sam a ni dobra ni zla, moćno
oružje u ruci poznavaoca, ali vrlo opasna onome, koji s njom e
ne zna postupati. Za vrijem e nekog požara visoki svećenik Veste
pokuša spasiti svetinje, koje su bile pohranjene u u n u tarn jo j
p ro sto riji hram a, ali bude oslijepljen. A kad je Jehovin zavjetni
kovčeg gotovo pao s kola, dok se David vozio u tv rđ av u na Cionu,
neki ga je pratilac htio poduprti, ali se m rtav srušio na zemlju.
K ako ćemo kasnije vidjeti, mana se u biti nalazi iza svakovrsne
m agije i tabua. Tko poznaje prav u riječ i zna stv a r p rih v a titi s
p rave strane, može neodoljivom silom svoje snage provesti svoju
volju.
Riječ mana postala je etnološkim izrazom za tu tajn o v itu silu,
naravno, zato, što ona u religiji naroda Južnog m ora igra zna
čajnu ulogu i to ne samo u M elaneziji, nego jednako toliko i u
Polineziji. M eđutim , m anje-više slična predodžba jav lja se i na
m nogim drugim m jestim a zemlje. Tako je nalazim o kod različitih
afričkih plem ena. Kod plem ena Mongo i K undu u K ongu ona je
povezana s totemizmom, je r oni v jeruju, da snaga ispunja totem -
sk u životinju i kao baština prelazi na grupnog starješinu. I drugi
je m ogu steći, ali je u tom slučaju m oraju zaslužiti. Slična snaga
jav lja se kod finsko-ugrijskih plem ena pod im enom vaki, a kod
Eskim a kao sila, što znači svem ir, vrijem e i razum . Kako sila,
kao i sve ostalo, im a svog naročitog »posjednika«, tim e je otvo
re n p u t k m aglovitoj personifikaciji pojm a: silap-inua, što znači
gospodar moći ili svem ira. Ta je predodžba vrlo raširena i među
In d ijan cim a S jeverne Am erike. A lgonkinška plem ena u p o treb
lja v a ju riječ m anitu za sve što je čudnovato i što iznenađuje. Ako
naiđu na grm s naročito tečnim bobam a, mogu ga također nazvati
tim imenom. Već prem a gram atičkom obliku riječi, pojam može
sad ržati nešto lično ili nešto bezlično; u prvom slučaju m anitu
postaje oznakom za duhove prirode, m eđu kojim a je najm oćniji
K iči M anitu, Veliki duh, porijeklo i izvor sve snage. Slično je i
orenda u Irokeza i w akan u Dakota. Sve čudnovato u većoj ili
m anjoj m jeri je w akan. Tako su konj i ra k ija Indijancim a postali
»čudesni pas« i »čudesna voda,« ali i sunce, vjetrovi, životinje i
drveće ili im aju, ili jesu w akan. V jerojatno je, da se slično zna
čenje moći nalazi prvotno u osnovi latinskog n um en i starosem it-
skog el, koje izm eđu ostalog poznajem o od arapskog im ena za
boga, Alah. U narodnom vjerovanju sjevernoafričkih A rapa i B er
b era još i danas živi o statak slične predodžbe, nazvane baraka,
»blagoslov«. Tako dobrobit m arokanskog naroda ovisi o sultano
voj bardki, a bogat ulov srdela godine 1908. pripisivali su dolasku
n a p rijesto lje naročito »blagoslovljenog« vladara. Da misao o sna
zi, koja sve prožim a, n ije stran a n i Kinezim a, vidjeli smo već prije
(str. 284); ona je te, kroz koju se razvija zakon svijeta (tao). N aj
dublji i n ajzatvoreniji oblik to vjerovanje poprim a u staroj Indiji,
gdje brahman, sv eta snaga, sadržana, uglavnom , u m olitvi, u
U panišadam a postaje najd u b ljim principom života, koji se ne
može ni u h v a titi ni shvatiti, božanska moć, iz koje sve proizlazi
i kojoj se sve vraća.
Kao što je predodžba o m ani plod vanjskog svijeta i neobič

nog, tako je, napokon, pod sličnim okolnostim a u čovjekovoj u n u
trašnjosti n astala m istika. U m ističnom su doživljaju izbrisane
granice izm eđu čovjeka i nadnaravnog; čovjek je obuzet i podig
n u t do božanstva, stapa se s njim e ili ga ono potpuno ispunja
(grčki entheos, o tuda entuzijazam ). D akle n ajh itn ija je oznaka
m istike zanos, ekstaza. N ikakva određena predodžba sam a po sebi
n ije povezana s m istikom , je r ono što se doživljava u zanosu u
glavnim je crtam a već propisano sadržajem određene religije.
Sveta T erezija vidjela je trojstvo u nekom oblaku, koji je bio
potpuno ispunjen svjetlom , a eskim ski šam an p u tu je na dno
m ora, k m ajci m orskih životinja. Vizije Indijanaca Om aha kod
prijem a u tajn a b ra tstv a potječu od toga, što oni koje se prim a
slušaju o doživljajim a nekog legendarnog pretka, pa se identifi
ciraju s njim e. Ali isto tako m istika je ne samo stalni izvor obnav
ljanja, nego i razvoja. D jelotvornost šam ana, kanibalistički obredi
ali i plesovi s m askam a, koje održavaju ta jn a društva, pri čemu
učesnici n astu p aju preodjeveni kao sablasti, itd., sve to vuče
korijenje iz m istike; u doživljaju ekstaze proroke uzbudi božanski
duh, koji govori na njihova usta, a u svetim trenucim a zanosa
veliki začetnici religije gledaju u vječnost i tam o traže u tjehu za
ispaćeno čovječanstvo.
U najčišćem obliku m istika završava u panteizm u, gdje se bog,
p riro d a i čovjek stap aju u cjelinu. Nalazimo ga u shvaćanju Upa-
nišada o brahm anu i u Laoceovoj nauci o »putu« tao, onoj nauci
koja u duhovni život K ine unosi šaren u i osjećajim a zasićenu
prim jesu juga. Nema riječi koja bi mogla objasniti šta je zapravo
tao, a ipak ona vodi do tem elja, čak i sam a tvori n ajd u b lji tem elj
života, koji može spoznati samo onaj, koji otvorenih čula i u p o t
punom sam ozaboravu uspije p ro d rijeti kroz vanjsku ljusku. »Oti
đi dovoljno daleko u prazninu, u h v a ti se velike tišine i sve što
je stvoreno b it će ti na dohvat ruke«, kaže se u Tao-te-čingu,
klasičnom napisu tog učenja. Zbog toga se govori da je taoistički
m udrac tih poput tihe vode u kojoj se ogleda nebo.
O visan o svem u što ga okružuje, prim itivni se čovjek osjeća u

vlasti nebrojenih bića. Ona mogu biti anim ističke ili anim ati-
stičke prirode; njihova snaga može ovisiti o većim ili m anjim
količinam a mane, a granica izm eđu n jih i čovjeka može se izbri
sati u m ističnom sjedinjenju. Drugim riječim a, sve četiri tem eljne
religiozne predodžbe m ogu se stopiti u tim bićima. S druge s tra
ne, ona ne treb a da budu ni svemoćna, ni uvijek prisu tn a, pa
čak n i besm rtna. Zajedničko im je samo ono odlučno svojstvo, da
su žarište n ad n arav nih snaga. I kad su to lična bića, bez n a ro
čitog su obilježja. Ona su b o ž a n s t v a , a ne b o g o v i . Zbog
toga što su ti likovi potekli iz najdubljeg sloja religije, oni su —
m ožda upravo zato — ujedno i najžilaviji. V jerovanje u vilenjake
i zloduhe, vile i podzem na bića održalo se n a sjeveru stoljeća i
stoljeća, nakon što je sjećanje na Odina i Thora već odavno izbli
jedjelo.
Ne p ro m atraju uzalud lovci životinje s naročitim poštova
njem , ta o tome potpuno ovisi njihov opstanak. Č uvaju se da ih
ne izazivaju, pogotovo, ako su opasne zbog snage ili lukavstva.
Nakon lova Pigm eji G abona zazivaju ubijenog »oca slona«, da
se ne bi osvetio ubicam a, a m nogobrojna plem ena sjevernog šum
skog pojasa obraćaju se m edvjedim a, p rije nego što ih napadnu,
uljudnim riječim a isprike. N ajjače su razvijene m edvjeđe sveča
nosti kod Laponaca i plem ena A inu u sjevernom Jap an u . U La-
ponaca to je, nem a sum nje, zbog jakog u tjeca ja skandinavskih ele
m enata, koji se osnivaju na predodžbam a o plodnosti. Što se tiče
Ainua, i kod n jih nalazim o utjecaje s juga. Oni h v ataju m edvjeđu
m ladunčad i h rane ih nekoliko godina. Zatim ih u biju i pojedu
uz vrlo zam ršen cerem onijal; oni m isle da se m edvjeđa duša,
n atovarena žrtvenim darovim a, vraća svome gospodaru, starcu sa
stijena i da m u prenosi ljudske želje (si. 248). U totem izm u čo
vjek se nalazi u naročitu odnosu prem a životinjskom svijetu, o
kom e sm o govorili već p rije (str. 258).
Iako je totem izam sigurno nastao u lovaca, on se ipak n astav
lja u ratarstv u . Poluživotinjske egipatske božanske likove pokuša
vali su protum ačiti kao ostatak totem ističkih predočaba. Ž ivotinjska
se božanstva mogu jav lja ti u ratarsk im ku ltu ram a i n a jedan drugi
način. Čini se, da se tam o naročito oblikovala m isao o svetosti
psa i goveda (usp. I dio. str. 149, 156). Bikova snaga i sposob
nost rasplođivanja naročito je značajna onim narodim a, koji čita
va života teže za tim da osiguraju plodnost. Tako su životinjski
bogovi u religiji K ana’anaca zauzim ali istaknut položaj; prvotno
se u h ram u u Jeruzalem u v jerojatno poštivao bog u životinjskom
SI. 269. Jakutski laman s bubnjem (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 271. Velika figura lava, koju nose gradom u po
vorci kao lik božice Kali, Vellore, južna Indija (Na
SI. 270. Čarobnjački 'stapovi. Batak, Sumatra (Naci

SI. 272. Prikaz obredne igre loptom iz jednog starog

zapoteckog rukopisa. U sredini igrališta ljudska žrtva,
na obje strane dva različita oblika boga Teskatlipoka
(po Danzelu).
SI. 273. Hodočasnici se kupa
ju u Gangesu, Benares (po
Levy-Bruhlu).
SI. 274. Atička vaza s likom

božice Demetre, koja šalje
Triptolema u krilatim kolima
da ljude nauči zemljoradnji;
oko god. 460. pr. n. e. (Na
SI. 275. Čovjek iz Elevale, Nova Gvineja, u svečanoj opremi.
obliku, koji je tek nakon Davidova osvajanja grada identificiran

s Jehovom . U Africi, Indiji (si. 243) i M elaneziji vrlo su značajne
zm ije kao sim boli plodnosti zemlje.
Sam o je po sebi razum ljivo da su biljke, njihov ra st i uspije

vanje, os oko koje se v rti m isao ra ta ra. Već je prije bilo spome
nuto da D ajaci i druga indonežanska plem ena njeguju rižu, koja
klija, kao m aleno d ijete (I dio, str. 166). Lam et, prim itivno plem e
u Francuskoj Indokini, zam išlja rižinu dušu kao v rstu fluida,
koji se za vrijem e žetve postepeno skuplja u naročitom , posve
ćenom dijelu krčevine. Riža, koja se požanje n a tom m jestu, n a
redne će godine b iti upotrebljena za sjetvu. Često dušu biljke za
m išljaju i u životinjskoj koži (bik, vuk) ili u ljudskom obliku.
Tako su peruanski Indijanci govorili o »majci kukuruzu«, »majci
krum piru«, itd. Predodžba o »majci riži« u nekim je m jestim a
Indonezije tako uobičajena, kao i predožba o »majci žitu« u E vro
pi. Grci, uglavnom u A tiki, često su P ersefonu nazivali samo
Kore, tj. djevica. Ali kao što pokazuje posljednji p rim jer nije
dalek p u t od m aglovitih kolektivnih božanstava nižih religija do
individualnijih bogova viših religija. Sveto drveće javlja se,
osim toga, u m nogim religijam a: čem pres u južnoj Evropi, tisa
sjeverno od A lpa itd.
R atari ne p oštuju sam o biljke; isto vrijedi u velikoj m jeri i za
prirodne sile, od kojih zavisi uspijevanje biljaka. N aravno, kod
lovaca i nom ada nalazim o početke poštivanja prirode. I oni vje
ru ju da su šum ni riječni vrtlozi, oluje što prohuje nad zemljom,
snijegom pokrivene planine i džungle m jesta gdje borave p ri
jeteće sile. To se u jednakoj m jeri odnosi i n a vatru, koja grije
i proždire. Kao žrtvena vatra, agni, ona je u indijskom starom
v ijeku dostigla značaj, koji se može usporediti sa žrtvenim pićem
po im enu soma, koje bogovim a daje besm rtnost. M eđutim u se
ljačkih naroda p rirodne sile dolaze n a prvo m jesto. Sunce, kiša
koja h ran i i grm ljavina koja je prati, pretpostavke su čitava n ji
hova života i zbog toga ih gledaju kao božanska bića. U sušnim
predjelim a izvori dobivaju naročito značenje. Tako u starosem it-
skim religijam a gospodar izvora (ba’al) postaje božanstvom plod
nosti. I m jesec posrednim putem povezuju s plodnošću, vjero
jatno zbog rose i zbog toga što m isle da je m enstruacija kod žena
povezana s njegovim m ijenam a.
Kao biljke, životinje i prirodne pojave i neživi se predm eti
mogu sm atrati božanstvim a, je r i oni m ogu b iti središtim a nad
n arav n ih sila. To ne v rijed i samo za stijene i kam enje, kao što
je sveta K a’ba u Meki, već i za oruđe. Još je Sofoklov Neoptole-
mos govorio o F iloktetovu luku:
346
Bi li dopustio da ga izbliza prom atram ,

da ga držim i skrušen poštivam kao boga?
U danskom starom vijeku kao i kod starih naroda oko istočnog

dijela Sredozem nog m ora sjekiru poštuju u svojstvu oružja boga
grom a; ali, čini se, da je prvotno ona sam a bila božanstvo (si.
246). Ona n ije samo sim bol m unje već j e m u n ja sam a. Od Su
dana do Indije ta je predodžba još i danas povezana s p re th i
storijskim kam enim sjekiram a. Na otoku M angala u Polineziji,
čini se, da su neke kam ene sjekire s bogato izrezbarenim drve
nim drškom bile simbol obrtničkog boga T ane-m ata-ariki (si.
245). U takvim je slučajevim a teško povući granicu izm eđu reli
gije i m agije, izm eđu predm eta, koji su sjedište neke individu
alne volje, nekog duha, i čistih am uleta, koji djelu ju zahvalju
jući bezličnoj snazi, koja se ispoljava, tako reći, m ehanički, samim
njihovim prisustvom . U afričkim fetišim a (od portugalskog feitigo
— čarolija) one gotovo neprim jetno prelaze jedna u drugu. Fetiš
(si. 247) je u pravom sm islu riječi sjedište nekog duha. A li Crnac
samo m aglovito razlikuje duh od slike u kojoj on boravi. Kad
zamoli seoskog čarobnjaka da zabije usijani čavao u fig u ru fetiša,
da bi tako duh iskalio bijes na lopova, tada se jasno ispoljava
predodžba o nekom personalnom biću. Ali kad on m isli, da djelo
vanje figure ovisi o sm ljevenim ljudskim kostim a, krvi, bijeloj
zem lji i magičnoj m asi sličnih sastavnih dijelova, koje je čarob
n jak smiješao, to je shvaćanje potpuno m agijsko. »Medicina« P re-
rijskih Indijanaca i takozvani am uleti Eskim a u stv ari su bliski
fetišim a utoliko ukoliko svoju snagu dobivaju od personalnih
bića. Eskim, koji posjeduje herm elinsko krzno kao am ulet, dionik
je herm elinove h rabrosti i snage, čak i onda, k ad izgubi krzno.
Ipak, nijedno božanstvo nije čovjeku tako blisko, kao što su to

duše m rtvih. Ta m rtvi n astav ljaju živjeti, i što je p riro d n ije nego
da i n adalje podržavaju veze s potom cima? No oni m ogu b iti i
opasni, ispunjeni zavišću prem a svakom e koji još živi, a naravno
najžešći onda ako ih nisu dolično otprem ili na vječni počinak.
Tako se povezanost roda ispoljava i preko sm rti. Običan, m ali
čovjek najviše se b rin e za dobrobit vlastitih rođaka. Ali veliki
je poglavica u stanju, da pomogne čitavu plem enu. U južnoj
A frici dužnost je g lavara obitelji, da se moli precim a za svoj rod.
Kod plem ena B atonga čak vlada običaj da, ako su dva b ra ta živjela
u nep rijateljstv u , m lađi zajedno sa starijim m ora p rin ijeti žrtvu
za izm irenje, kako bi ponovo isposlovao njegovo posredovanje
kod m rtv ih članova roda. Već na sasvim niskom stu p n ju kulture
D U H O V N I 2 IV O T 347
nalazim o tragove strahopoštovanja prem a m rtvim a i početak po

štivanja duša. Tako plem e Vedda, kad m u p rijeti opasnost, p ri
nosi precim a žrtve od kuhane riže i kokosova m lijeka. P oštiva
nje m rtv ih dostiže vrhunac kod ra ta rsk ih naroda, je r su oni tije
sno povezani sa zemljom i zbog toga s plodnošću. P oštivanje pre
daka u Africi, Indoneziji (si. 249), Oceaniji (si. 149, 250), i kod
Indijanaca n a području Amazone, jedan je od n ajh itn ijih dijelova
religije. Kod viših ra ta ra ono je u p ravilu ponovo malo poti
snuto. U tom e je K ina velika i važna iznim ka, je r tam o pošti
vanje predaka usprkos K onfucijevu učenju, budizm u i taoizm u,
tvori nesalom ljivu vezu, koja povezuje prošlost i sadašnjost.
A nim istički i anim atistički tok m isli v rlo je sklon da božan
stvim a p rid aje ljudski izgled. Time je otvoren p u t razvoju indi-
vidualnijih bogova, pravom politeizm u. S vijet bogova s jasno
ocrtanim likovim a nalazim o samo u najrazvijenijim oblicim a ku l
ture, ili kod prim itivnih naroda, koji su pod njihovim utjecajem ,
kako je to na nekim m jestim a Sudana i Indonezije. Na polinezij
skim otocima ispoljava se čudnovato spekulativno shvaćanje
izgradnje svijeta i bogova, koje u stanovitom pogledu podsjeća
na Indiju. Na ovom m jestu, naravno, nije moguće i pobliže p ro
učiti likove bogova različitih oblika religije, je r su oni previše
m nogostrani. Kod M aja oni su, n a nam a neshvatljiv način, pove
zani s pojm om vrem ena, a osim toga tu su kao i u starom Mek
siku (si. 244) izraz suprotnosti velikih kozm ičkih sila: neba i ze
m lje, d an a i noći, sunca i mjeseca. To je vidljivo i u čudnovato
podvojenom obilježju većine božanskih likova. U staroj P erziji
suprotnost bijaše etička: borba izm eđu sila svjetla i sila tam e,
izm eđu A hura M azdaha (»Gospodar m udrosti«) i A hura M anyua
(»Duh muka«). U ostalom starom O rijentu vrlo često susrećemo
božansko trojstvo, svetu obitelj, oko koje se g ru p ira ju ostala
božanstva. U plodnom Sum eru tvorili su ga prvotno bngovi ze
m lje, vode i oluje; kod sem itskih p u stin jsk ih nom ada Mjesec,
Sunce i planet Venera, a okruživala ga »nebeska vojska« zvije
zda. Slična božanska tro jstv a poznavali su Egipćani, H etiti i d ru
gi narodi starog vijeka. Napokon u Indiji, gdje su novodobni
bogovi proizašli iz filozofski snažno obojenog sjedinjenja religije
pridošlih A rijevaca sa religijom prvotnih stanovnika, trojstvo
tvori B rahm a (si. 251) kao stvaralac, Višnu kao održavalac i Šiva
kao razarač. Svakom m uškom bogu indijskog panteona odgovara
njegova ženska šahti, koja izražava aktivni prem a pasivnom m u
škom principu. No to teološko n ijan siran je u praksi ipak nije
naročito značajno. U centralnoazijskom lam aizm u, jednom izro-
đenom obliku budizm a, postoji čudnovata predodžba, da se sta
noviti bogovi redovito rađ aju na zem lji i u tjelo v lju ju u visokim
svećenicim a (si. 252).
D rukčije je, nego različiti bogovi visoko razvijenih naroda, ono
više-m anje jasno oblikovano najviše biće, koje ponekad nalazim o
čak i kod najzaostalijih plem ena. Misao o najvišem božanstvu
kao tem elju religije prim itivnih naroda uopće, u novije je v ri
jem e izrazio A ndrew Lang, a kasnije ga je usvojio i sam ostalno
razvijao p a te r Schm idt i njegova škola. P ater Schm idt pretp o
stavlja prvotno vjerovanje u j e d n o g boga, koje je povezano
s predožbom o nebeskom ocu, a u posljednjoj instanci potječe od
sjećanja na neku praobjavu. Jasno je da se to objašnjenje tem e
lji na ličnom pogledu na svijet, pred kojim svaka naučna ra sp ra
va gubi opravdanje. Dužnost je znanosti da potraži prirodno obja
šnjenje, a tad će se v idjeti da se problem , u stvari, raspada u dva
dijela: jedno je p itan je može li uopće predodžba o nekom višem
biću izdržati k ritiku, a drugo, može li se, u slučaju da se to doka
že, govoriti o monoteizm u, kao što to čini p ater Schm idt. Mnogi
m a se čini zam am nim izlaz, da misao o najvišem biću svedu na
u tjecaj m isionara. Ne možemo nijekati da se u nekim slučajevi
m a i to moglo dogoditi. Svakako, taj je utjecaj mogao pridonijeti
jasnijem oblikovanju jednog inače još nejasnog lika. No to se
tum ačenje ne može uvijek održati. Kod k alifornuskih se Indija
naca pokazuje, da najviše biće n e poznaju upravo ona plem ena
na koja su m isije utjecale najduže i najjače. N asuprot tom e takvo
vjerovanje nalazim o kod plem ena, kod kojih je taj utjecaj bio
neznatan, a tam o je to vjerovanje uz to toliko u k o rijenjeno u čita
voj religiji, te nužno m ora da je prvotno. Osim toga ono je toliko
rašireno po čitavoj zemlji, da je već i samo zbog toga hipoteza
o u tjecaju m isionara nevjerojatna. Najviše biće nalazim o kod vrlo
(prim itivnih i m eđusobno vrlo udaljenih plem ena, kao što su
Bušmani, Pigm eji, Negrito, A ustralci i domoroci O gnjene Zemlje,
kod viših lovaca: Eskim a i Sjeverozapadnih Indijanaca, kod no
m ada: Samoj eda i H ottentotta i, napokon, još i kod različitih ra ta r
skih naroda. Dakle kod velikog niza naroda baš ne možemo zao
bići v jeru u najviše biće. No druga je stvar, što se p ri tom
n i k a d a ne rad i o monoteizm u u pravom smislu. P ored ili ispod
najvišeg bića postoje još m nogobrojni sam ostalni niži duhovi i
božanstva. Osim toga nem a ni glavne ideje m onoteizm a: vjero
vanja u jedinstvenu božansku volju. S najvišim se bićem ne smije
zam ijeniti »spasitelj«, koji, izm eđu ostalog, kod sjevem oam eričkih
In d ijan aca igra tako veliku ulogu. »Spasitelj« n ije stvoritelj svi
jeta u pravom smislu, iako on ponekad preoblikuje svijet koji
već postoji. B it će najbolje, da ga shvatim o kao čisto m itološki
lik, koji se iznim no nekad m iješa s najvišim bićem, ali može biti
i u direktnoj suprotnosti s njim (vidi str. 376 i si., 379 i si.).
Misli o najvišem bogu često sadrže dirljivu i uzvišenu poeziju.
Nitko ga ne može pogledati u lice, a da ne um re, kažu kalifor-
nijski Maidu, a kad on govori, to zvuči kao kad n a drvetu pjeva
m noštvo drozdova. On je tako snažan, pričao je istraživaču K nudu
Rasm ussenu neki eskim ski šam an, da njegov glas zvoni kroz olu
ju, snježnu vijavicu, pljusak, olujno m ore, kroz sve one snage
kojih se čovjek plaši; ali on može govoriti i drugačije: kroz sun
čev sjaj, m orsku tišinu ili m alenu djecu, što se nevino ig raju i
čuju fini i blagi glas, gotovo kao glas neke ž e n e . ..
Kako je čovjek na toliko različitih m jesta, u tako različitim
vanjskim i u n u tarn jim uvjetim a došao do tih predočaba? N ajvje
ro jatn ije je da je do njihova nastanka došlo nezavisno na više
m jesta. Cesto se najviše božanstvo ja v lja kao daleko i uzvišeno
biće Deus otiosus, koje je stvorilo svijet, ali se od tog vrem ena
kloni njega i njegove vreve; u osnovi ono više nem a nikakve veze
s čovjekom i živi samo u legendam a, i iz n jih je izraslo kao odgo
vor na začuđujuće ljudsko p itan je »odakle« i »zbog čega«. Ili je
bog onaj koji je čovječanstvo upoznao s dobrim a kulture, dao
m u sm jernice za život. On je njihov plem enski predak koji bdije
n ad dobrobiti svoje djece. Tako, na prim jer, treb a shvatiti biće
zvano U nkulunkulu, »Preveliki«, što ga poznaju Zulu, i slične
likove kod nekih drugih afričkih naroda. U drugim slučajevim a,
u A frici kod Batonga, M asaija i dr., i u A m erici kod Eskima,
Algonkin Indijanaca i drugih, »moć« koja sve prožim lje, mana,
postala je nešto neodređeno personalno. U starim sem itskim n a t
pisim a iz U garita, E1 je već bog sunca; ali prvotno značenje neke
bezlične moći sakriva se možda u nazivu kao što je beth-el (kuća
koja je el), šoi-el (bik koji je el) i dr. Tim e su gotovo sam a po
sebi uključena svojstva, kao što je sveznanje, sveprisutnost i
vječnost. Isto v rijed i i onda kada se nebeski bog podiže do n a j
višeg božanstva. U tom obliku susrećemo ga već kod indoevrop
skog p ran aro d a (Dyaus p ita = Zeus p a te r = Jupiter). Šang Ti,
»Najveći vladalac« Kineza, čini se da je vrlo složen lik u kome
nebeski bog im a b itan udio. U sem itskom shvaćanju božanstva,
koje se cijepa na »gospodara« ili ba’ala za određeni kraj ili ple
m e (nasuprot indoevropskoj podjeli bogova prem a njihovom d je
lovanju), možda također leži klica predodžbe o najvišem biću.
Dok se kod B abilonaca i Asiraca, opterećenih nasljeđem sum er-
skih bogova, nikada nije učvrstio p rav i m onoteizam , našao je
on kod sirom ašnih pustinjskih pastirskih naroda plodno tlo. M je
sec, čije jasno svjetlo vodi plem ena na njihovim putovanjim a
kroz p ustinjske noći, koji se nadalje dovodi u vezu s rosom i
bujnošću livada, postepeno je kod n jih zauzeo položaj gospodara

n eba u obliku personificirane božanske snage el. On postaje veli
ki bog, otac naroda, koji vlada grubom silom, ali koji vodi narod
i k blagostanju. Tako susrećem o ljubom ornog i strašnog Jehovu
u Starom zavjetu, sve dok u proroka ne dođe do velikog duhov
nog prijelom a, kad iza uskogrudnog i razjarenog gospodara Žido
va iskrsne predožba o jedinom i m ilosrdnom bogu čitavog svijeta.
S IL E I L JU D I
KNUD RASMUSSEN je jednom u okolici m agnetskog pola

vidio, kako se nekoliko eskim ske djece igra zazivanja duhova.
K ad je upitao njihove roditelje, nije li to oskvrnuće sila, pred
kojim a inače žive u strah u i trepetu, odgtovoriše samo to, da i
duhovi razum iju šalu. To je stanovište rezu ltat prisnosti, koja
pokazuje, koliko je natprirodno blisko životu prim itiv n ih naroda.
Oni osjećaju da su sa svih stra n a okruženi moćnim snagam a, koje
m ogu b iti i dobrodušne, ali su, naravno, češće hirovite, a ponekad
upravo neprijateljske. Uz to još dolaze sve one opasnosti za koje
nisu k riv a personalna duhovna bića, već bezlična snaga mana.
S druge stran e predodžba o u tjelovljenju zla kao takvog, đavola,
ne prip ad a prim itivnom misaonom svijetu. Ona se potpuno
iznim no jav lja kod nekih plem ena centralne Azije i Sibira, a to
je v jerojatno u tjecaj staroperzijske religije. Za p rim itivne je n a
rode, dakle, zlo nešto, što zapravo ne pripada norm alnom svijetu,
nešto neprirodno, što se može izbjeći, i na što se u svakom slu
čaju n e treb a obazirati. Istovrem eno borba p ro tiv toga postaje
borbom na mnogim frontovim a, bez jedinstva.
Dakle, p rije svega treb a neposrednim obraćanjem silam a ili
pomoću v raćanja i proročišta saznati njihovu volju p a se rav
n ati prem a njoj. Snovi su jedno od najuobičajenijih sredstava.
Od Evrope preko centralne i sjeverne Azije, sve do L abradora
rasp rostranjeno je gatanje u lopaticu neke životinje; ona se stav
lja na v atru , a zatim se po pukotinam a n a kosti čita budućnost
(usp. si. 254). Kinezi na sličan način u p o treb ljav aju kornjačin
oklop. Mnogi k u ltu rn i narodi Starog i Novog svijeta g atali su iz
u tro b a žrtvovanih životinja, tu m etodu poznaju tak o đ er Gala,
D ajaci i Polinežani. Poznato je i gatanje po letu ptica, glasovim a
i sličnim pojavam a. Ali najdublja se m udrost crpi iz sam e p ri
rode kad ona objavljuje vječiti red svem ira. U zviježđim a noć
nog neba babilonski su svećenici čitali sudbinu zem lje i ljudi, a
Apolon je objavio neprom jenjivi zakon Them isa (zemlje) s po

moću delfijskog proročišta, kad se vraćao na svoj rođendan nakon
što je nadvladao sm rt. Ako se već ne može potpuno osigurati n a
klonost sila, tre b a barem pokušati da se onem ogući njihov utjecaj
ili da se nekako pokuša živjeti neprim jetno, koliko je to moguće.
K ad bi G ronlanđani u staro vrijem e veslali pored nekog gole
mog ledenog fjorda, kojeg su se glečeri, što su se otapali, sva
kog časa mogli sru šiti i zdrobiti njihova slaba vozila, ne bi se
usudili ni govoriti ni dići pogleda, da ne bi u v rijed ili »posjed
nika« glečera. Indijanci G uayane trlja ju sebi u oči sok španjol
skog p ap ra ili duhana, da bi privrem eno oslijepili dok prolaze
pored opasnih m jesta. Sofoklo opisuje u djelu »Edip u Kolonu«
kako treb a požuriti pored gaja Eum enida:
Ne gledajući
i bezglasno, i pom ičući samo
nijem a usta
pobožnih misli.
Kao što je p rije spom enuto, religija se tem elji na osjećaju ovi
snosti. Ali ta ovisnost nije isto što i podvrgavanje. Čovjek tako
đer im a pravo da kaže svoju riječ, često čak vrlo djelotvornu
riječ. N asuprot kultu, pravom poštivanju božanskog, stoji m agija,
koja počiva upravo na više-m anje potpunom gospodstvu n ad n a d
n arav n im silam a. M agiju su sm atrali vezanom za anim atističko
shvaćanje svijeta i za predodžbu o mani. Zbog toga su držali da
je sta rija od kulta. Takvom zaključku ipak nem a m jesta, jer,
vidjeli smo, da je vjerovanje u personalne duhove i božanstva,
vjerojatno, isto toliko staro kao i anim atizam . Uostalom, nem o
guće je povući oštru granicu izm eđu m agije i kulta. Teoretski je
razlika dovoljno jasna. M agija je čista čarolija; ona djeluje bez
posredstva nekog drugog bića i donekle je neka v rsta krivo shva
ćene znanosti, doduše uvijek, s jakom prim jesom osjećajnosti1.i
i T o je F ra z e ro v o o b ja š n je n je . F ra n c u s k i so cio lo zi u p o tr e b lja v a ju d ru g u ,
n e ja s n iju d e fin ic iju . O ni tv rd e d a je m a g ijs k i s v a k i o b re d , k o ji n e p rip a d a o r g a
n iz ira n o m k u ltu , v eć se n a la z i n a g ra n ic i d o p u šte n o g i v iše je m a n je ta ja n . K ro z
to m a g ija , p o p u t re lig ije , p o čiv a n a k o le k tiv n o j d je la tn o s ti, ta k o d a čisto in d i
v id u a ln e p r a z n o v je r n e r a d n je izlaze iz n je n o g o k v ira . C ije la s re d n jo v je k o v n a m a
g ija sa č u d n o v a to m m je ša v in o m o r ije n ta ln ih , n o v o p la to n s k ih i k r š ć a n s k ih p re -
d o č a b a o sn iv a se n a p se u d o z n a n stv e n im te m e ljim a . S va sn a g a d o la z i od tro je d n o g
b o g a, k o ji b o ra v i n a v a tre n o m n e b u (E m p y re u m ), i o tk r iv a je a n đ e lim a . O d n jih ,
p a k , o n a silaz i n a n iž a n e b e s a i n a z e m lju . S ve s u s tv a ri n a z e m lji sa m o v je r n a
slik a n e b e s k ih s tv a ri. C e tv o rim slo v im a u b o ž je m im e n u o d g o v a ra ju č e tiri tr i-
p lic ite ta n e b e s k e h ije r a r h ije , č e tir i g ru p e ž iv o tin jsk o g k r u g a , č e tiri e le m e n ta i
n jih o v a sv o jstv a , č e tiri s tr a n e s v ije ta , č e tiri g r u p e k o v in a , č e tir i lju d s k e n a ra v i,
č e tiri k n e z a e le m e n ta rn ih p a k le n ih d e m o n a itd . Sve to tv o ri p o v e z a n la n a c ,
a ta j la n a c o m o g u ć a v a m a g iju . » S v e m ir j e c itra , č ije žice, a k o ih d o d im e m o
n a je d n o m k r a ju , z a d rh te čitav e.«
352
Postupim o li ovako ili onako, određene će posljedice nastupiti

isto tako sigurno, kao kad kem ičar u lab o rato riju m iješa tvari.
Ali u p rak si sve je to mnogo teže. Naim e, često se i bogovi mogu
prisiliti m agijskim putem . Tako je osnovna misao indijske reli
gije, da čovjek s pomoću čarobnih sredstava i očišćenja može
steći tako velike zasluge, da će i bogove moči podvrći svojoj
volji. Oni zbog toga svom silom žele spriječiti ljude da postignu
takav položaj. Slično bijaše i u starom Egiptu. Kod R im ljana su
ljudi i bogovi m eđusobno bili u ugovornom pravnom odnosu. Ali
neobrazovani je R im ljanin jedva taj odnos razlikovao od čisto
m agijskog gospodstva, dok god su se samo propisi k u lta poštivali
preciznom tačnošću. Tako je i kod p rim itivnih naroda. Zbog toga
je često nemoguće ustanoviti gdje p restaje čaranje, a počinje dje
lovanje božanstva, kao što je nem oguće potpuno ra sta v iti fetiše
i am ulete.
Tko im a dovoljno snage, već u samoj želji posjeduje silnu moć.
On želi da se nešto dogodi, i to će se dogoditi. U jednoj g^ron-
landskoj legendi o čovjeku, kojeg progoni v ra čara — to je jedna
od vrlo raspro stran jenih priča o »magijskom bijegu« — progo
njeni zove: »Neka ova rijek a postane velika i snažna!« I rijeka
odm ah n abuja u n adiruću bujicu. Blagoslov i prokletstvo prim i
tiv n i čovjek, a i ljudi na mnogo višem stu p n ju k u ltu re shvaćaju
kao najozbiljniju realnost, a ne samo kao prazne riječi. Irski
srednjovjekovni bardi mogli su rugalicam a ljude o tje ra ti u sm rt.
Tim je predodžbam a srodno i vjerovanje u zao pogled, koje je
bilo vrlo uobičajeno u Starom svijetu, dok je u Novom svijetu
sasvim nepoznato. Na Ju tlan đ u se još u prošlom stoljeću govo
rilo da zao pogled može u propastiti pečenje i vrenje, m užnju i
p rav ljen je maslaca.
No sam a želja nije uvijek dovoljna. Zbog toga se čovjek m ora
poslužiti čarobnim form ulam a, starim , naslijeđenim izrekam a,
‘čiju je snagu potvrdilo iskustvo. Često su to starin sk i o b rati u
govoru, nerazum ljive ili potpuno besm islene rečenice, koje dje
lu ju snažno upravo zbog nejasnoće. Svečana pričesna rečenica
katoličke crkve »Hoc est corpus . . . « p re tv a ra se u u stim a naroda
u m agičan »hokus pokus«. Želimo li zazvati zle sile, postići ćemo
to svjesnim izvrtanjem , svetog. Oče naš, čitan odostrag, doziva
zlo. No bilo bi krivo, kad bismo sm atrali, da čarobne riječi uvijek
služe samo zlu. Odnos kalifornijskih Indijanaca prem a n ad n arav
nom sastoji se, uglavnom , u svečanom izgovaranju beskrajnih
Torm ula, koje svijet održavaju u ravnoteži i osiguravaju obilje
divljači. Pomoću svetih riječi slike u egipatskim grobovim a p re
tv ara ju se za m rtvace u stvarnost.
Ipak, u p rav ilu riječi nisu dovoljne. Snažna napetost osjećaja,

koja tin ja u neispunjenoj želji, teži za vanjskim oslobođenjem
i zbog toga je potreban čin. Za nas je pojam m agije u pravilu
povezan s predodžbom o nečem zabranjenom , nečem što se vrši
u tajnosti. Ne možemo osporiti, da m noge radnje, koje ulaze u
tu oblast i kod prim itivnih naroda spadaju u crnu m agiju. Ali
isto tako često m agija je za n jih potrebna sastavina za održa
vanje reda u prirodi. S redstva kojim a se m agija služi odgovaraju
asocijacijam a, koje su nam poznate iz nauke o dušam a. Misao o
nekom dobrom p rijatelju rađa se u nam a čim na vješalici ugle
damo njegov šešir ili kaput, ili kad na ulici sretnem o čovjeka,
koji m u je sličan. Isto se tako može v ršiti čaranje upotrebom
stvari, koje su povezane s onim p rotiv koga ili čega će m agija
biti u p rav ljen a (m agija dodira), ili ako se im itira zbivanje koje
želimo postići (im itativna ili hom eopatska m agija, od grčkog
homoios = jednak, pathos = osjećaj). Većina naroda vrlo brižljivo
čuva odrezanu kosu ili nokte, je r kad bi ih se domogao n epri
jatelj mogao bi vlasniku prouzrokovati nenadoknadivu štetu. Isto
često važi i za pupkovinu. I stvari, kao što su odjeća, i slično m ogu
u sebi sk riv ati opasnost. Polinežani v jeru ju , da m uškarac, čije
odjevne predm ete stave u grob, nem inovno m ora u m rijeti. Ako
M elanežanina pogodi strelica, p rija te lji će brzo um otati oružje u
ohlađeno lišće, da bi ublažili upalu rane, dok n ep rija te lji piju vrela
pića i žvaču jetk e biljke, da bi pojačali upalu. Još je za evropske
renesanse, Paracelzus, koji je čudnovata m ješavina kritičkog
p rom atrača i običnog hvalisavca, sm atrao, da kod teških rana m ast
treb a stav iti na oružje, a ne na rane. I plodnost čovjeka i stoke
može se povećati m agijom dodira. Posvuda u Evropi postoji obi
čaj da se u različita doba godine stoka i voćke šibaju zelenim g ra n
čicama, npr. o pokladam a, n a Uskrs, Duhove ili Božić. S vrha
je da se n a voćku ili životinju prenese životna snaga i plodnost
grančice. Slična je misao tem elj rim skim luperkalijam a, kad bi
otm jeni mladići, odjeveni samo u kožu žrtvovanih jarčeva, trčali
gradom, i žene, koje bi susretali, bičevali rem enom od kože
žrtvovane životinje. Im e je važan dio osobe. Tko poznaje pravo
ime bogova i demona, može njim a vladati. N eki stari Eskim iz
P rince W illiam Sounda na A ljaski pričao m i je da divljač im a
svoje naročite »pjesme«, a lovac, koji ih poznaje, uvijek im a
sreće u lovu.
D rukčije je s im itativnom m agijom. P rije smo opisali tipičan
p rim jer sa M oluka (str. 314). Sasvim isti to k m isli bijaše nekad
poznat čak i u najvišim evropskim krugovim a; papa Ivan XXII
piše god. 1303. u jednom pism u, da su ga n ep rija te lji pokušali
ubiti, i to tako, što su lutke k rstili njegovim imenom, a zatim
ih, zazivajući đavola, probadali iglama. K ad su Danci god. 1784.

sa svojim crnim pomoćnim tru p am a poduzeli kaznenu ekspediciju
p ro tiv C rnaca istočno od ušća Volte, žene, koje su ostale kod
kuće, izvodile su svakodnevno igru, koja je prikazivala kako
tru p e prelaze preko rijeke, kako se bore p rotiv n e p rija te lja i
kako podižu tv rđ av u Kongensten. A ustralci ubijaju n ep rija te lje
na veliku udaljenost uperivši prem a njim a zašiljeni štapić. Za
vrijem e latin sk ih ratova posvetio je konzul P. Decius Mus sam a
sebe i n ep rijateljsk u vojsku bogovim a podzem lja, i ju rn u v ši u
boj povukao i n ep rijatelje sa sobom u sm rt. Lovačka plem ena
stav ljaju životinjske m aske n a lice, p a izvode plesove, kod kojih
im itiraju po k rete životinja i podvrgavaju ih svojoj volji zato što
se sjed in ju ju s njim a. D jelovanje m nogih am uleta također ovisi
0 im itativnoj m agiji, koja je s tim e u vezi. Tako Eskim i v jeru ju
da će galebova glava onome, tko je posjeduje pomoći da postane
odličan ribar, a da čađa osnažuje »jer je mnogo jača od vatre«.
P rim itiv n e ra ta rsk e k u ltu re obiluju prim jerim a im itativne m a
gije, s pomoću koje se — često posredstvom tajn ih d ru štav a —
nastoji steći vlast nad vrem enom i plodnošću. Ukoliko usjevim a
p rije ti suša, može se, kao što je to još do nedavna bio običaj u
Jugoslaviji, poslati m alenu, golu djevojčicu, koja je om otana sa
mo u lišće i cvijeće, da obilazi selo. Ona stane kod svake kuće,
a domaćica je polije vodom. Jed n a od najvećih židovskih svet
kovina, koja se održavala ujesen, u početku kišnog doba, sadrži
jasne tragove p rastare kišne m agije. Svakog dana u tjednu, dok
je tra ja la svečanost, ukrašavali su oltar svježim vrbinim granči
cama, a svaku su noć, sve do zore, provodili u hram u u pjesm i
1 plesu. Nakon toga u svečanoj bi povorci krenuli k b u n aru po
vodu. Vodu bi zatim zajedno s vinom ulili u dvije posude sa sva
ke stran e oltara. S pomoću natjecanja i igara loptom Indijanci
u starom M eksiku održavali su redovit tok godišnjih doba i p u
tan ju nebeskih tijela. Mnoge cerem onije i plesovi, koji zbog jakog
spolnog obilježja kod civiliziranih prom atrača pobuđuju lju tn ju ,
služe isključivo izazivanju plodnosti putem čaranja.
M agija plodnosti doseže vrhunac u ubijanju. Po načinu m išlje
n ja prim itiv n ih ratara, ljudi i biljke su jedno, kao što su po tote-
m ističkom shvaćanju ljudi i životinje jedno. I kao što zreli plod
prividno propada, ako ostane u zemlji, ali ipak n astav lja živjeti
u novoj biljci, tako i kod čovjeka, p u t ka životu vodi kroz sm rt.
Time se osigurava plodnost i usjevim a i ljudim a. P rim itivno ple
me K hond u Indiji, koje obrađuje zem lju na krčevinam a, p rije
je sm atralo, da je ljudska žrtva potrebna za osiguranje bogate
žetve. Ž rtve su m orale biti m lade i pune životne snage. One su
bile zam jenici božice zemlje. Nakon što bi ih ubili na n a js tra
šniji način, zakopali bi kom ade leševa po poljim a. Moć oplođi

v anja dovodi se u neposredan odnos sa sm rću. Na mnogim m je
stim a nalazimo predodžbu, da samo onaj, kom e na savjesti leži
nečiji život, može začeti dijete (usp. str. 309). U nekim slučajevi
ma to vjerovanje dovodi do lova na glave; treba oteti što više
glava, ali ne u otvorenoj borbi, već često iz podle zasjede, p ri
čemu je svejedno jesu li to m uškarci, žene ili djeca. Mladić ple
m ena D ajak mogao je nekad doći do nevjeste samo onda, ako je
pribavio barem jednu glavu. Kod m nogih d ru g ih naroda Indone
zije, kod Naga u Assamu, P apuanaca Nove G vineje (si. 255) i kod
Crnaca na rijeci Cross u Africi, s istom se divljom bezobzim ošću
v rši lov n a ljudske glave. Glave se sm a tra ju kao opipljiva sre
dišta snage, koja pospješuju plodnost i ra st usjeva. Iako je lov
na glave kod Igorota na Filipinim a prvenstveno čin osvete, oni
su m i pričali, da uhvaćene glave žrtv u ju za uspjeh usjeva. I izvan
p rav ih područja lova na glave u Sudanu, O ceaniji (usp. si. 253)
i u velikim dijelovim a A m erike, od sjeverozapadne obale sve do
područja Amazone, općenito je uobičajeno da glave palih n ep ri
ja te lja donesu kući i da čuvaju lubanje pokojnih rođaka (usp.
str. 308). U M eksiku i K olum biji čuvahu ponekad čak i čitavu
kožu o dranu s ljudskog tijela, dok se Indijanci Živaro u E kvadoru
zadovoljavaju kožom s glave, koju suše na dim u, dok se glava
ne sm an ji na veličinu stisn u te šake (si. 257). Izdanak tog obi
čaja je glasovito skalpiranje, poznato iz m nogobrojnih rom ana o
Indijancim a (si. 256). Ta kosa s glave vrlo> se često sm atra n aro
čitim sjedištem životne snage. Uostalom, ovdje treba istaći, da
je sk alpiranje u Am erici prvotno bilo poznato samo istočno od
Mississippi ja, u G uayani i na G ran Chacu. K asniju golem u raspro
stran jen o st zahvaljuje »civiliziranim« doseljenicim a, koji su,
npr. god. 1764. u P ennsylvaniji plaćali za m uški skalp 134, a za
ženski 50 dolara. Jedini vjerodostojni izvještaj o skalpiranju iz
starog vijeka potječe od Skita, koji su, prem a H erodotu, n a uzde
svojih konja vješali skalpove, a iz lubanja p ra v ili posude za piće.
U bijanjem k životu! Život je, po m išljenju prim itivnih ra ta ra,
osiguran, sam o ako čovjek u potpunosti dijeli sudbinu biljke.
B iljke se jedu, zato treb a pojesti i čovjeka. Tu stojim o, očito,
pred jednim od n ajd u b ljih korijena ljudožderstva. Poznato je,
da su ljudi, koje je bijeda dotjerala do ru b a ludila, ponekad
posegnuli za ljudskim mesom. Jedna Eskim ka iz plem ena Iglulik,
koju smo sreli na petoj Thule-ekspediciji, spasila je jednom svoj
život tako što je pojela m uža i djecu, kad su ovi um rli od gladi.
No takvi pojedinačni slučajevi nisu pridonijeli da Ijudožderstvo
postane stalnim običajem. Ono također nije nastalo iz žarke žeđi
za osvetom, koju ispoljava Ahil u često spom injanom bijesu:
356
Ej da kako m e m ože navesti srce i duša

Sirovo meso ti rezat i jesti — što uradi m eni!2
No ono je još m anje izraz »oralne erotike, sjedinjene sa sadiz

mom^)« kako su ozbiljno tv rd ili neki psihoanalitičari. N aprotiv, iza
ovog nam a jednako toliko nerazum ljivog kao i odvratnog običaja
očito leži neki u n u ta rn ji poriv k m ističnom sjed in jen ju s m rtvim a.
Zbog toga on se u prvom redu jav lja kod nižih ra ta ra i plem ena
pod njihovim u tjecajem (si. 259), a doseže vrhunac u zapadnoj A fri
ci i M elaneziji, gdje su najjače razvijena ta jn a d ru štv a (si. 260).
Osim toga značajno je da stvarno nedvosm isleni dokazi o kani
balizm u nedostaju u cijelom protolitiku, dok ih u m lađem kam e
nom dobu sigurno nalazimo od zapadne Evrope i sjeverne A frike
do K ine i Japana. U n u tarn ja bit kanibalizm a n ajjasn ije se ispo-
lja v a tam o gdje jedu pokojne rođake. Tim činom ne postižu
sam o o b navljanje vlastite životne snage, nego i roditelji žive da
lje u čovjeku, rod u djeci, u vječnom krugu života i sm rti. O bred
ni k a ra k te r ljudožderstva na mnogim se m jestim a o tkriva i time,
što je ono okruženo m nogim cerem onijam a. Na otočju Fidži lju d
sko su meso sm jeli jesti samo svećenici i poglavice. To se meso
nije, poput druge hrane, sm jelo jesti prstim a, već samo naročitim
v ilju šk am a (si. 258, 261). Tek se postepeno misao o plodnosti izro
dila u pom am u za užitkom . Kod naroda kao što su M angbetu na
granici Konga i Sudana, ljudsko meso bijaše poslastica, koja se
prodavala na trgovim a, čisto i um otano u svježe lišće. O In d i
jancim a Kolum bije, koji su uživali glas najgorih ljudoždera J u
žne Am erike, priča Cieza de Leon, kako su voljeli u b ija ti trudne
žene, da bi pojeli embrio. U drugim slučajevim a ljudožderstvo
n ak raju postaje sastavnim dijelom pravosuđa. B ataki n a Sum a
tr i osuđivali su najgore zločince n a sm rt, s tim e, da kasnije
b u d u pojedeni.
Istu misao, koja leži u n ajprvotnijem obliku ljudožderstva, su
srećem o ponovo u sakram entu pričesti, koji je p rije svega čisto
m agijska radnja. Božanstvo se jav lja u obliku životinje ili čovje
ka, a zajednica učestvuje u božanskom biću jedući njegovo meso.
U M eksiku bi kakvog lijepog m ladića obukli u nošnju boga Te-
skatlipoka, a četiri m lade djevojke, koje su nosile im ena četiriju
božica, pridijelili bi m u za žene. Bio bi okružen najraskošnijim
sjajem i godinu dana uživao bi svu čast, koja prip ad a njegovu
visoku položaju. No kad bi vrijem e proteklo, odveli bi ga do
žrtvenog kam ena i svećenik bi mu nožem od obsidijana rasjekao
grudi i izvadio srce; m rtvo bi tijelo pojeli. U k u ltu A ttisa i Ađo-
2 Ilija d a , p je v a n je X X II, 346-347, p r e m a p r ije v o d u T. M a re tić a , Z a g re b 1948.

niša u zapadnoj Aziji im a tragova sličnih krv av ih obreda. U

Dionisovu kultu, koji se u p rethistorijsko doba poput duhovne
pošasti proširio od T rakije do Helade, božju bi p ra tn ju ispunio
sveti bijes i ona bi kom adala živu stoku gutajući sirovo meso. Ali
bik je ink arn acija samog božanstva, kao što je grožđani sok, ko
jim se čovjek opija, njegova krv. Tek je mnogo kasnije sak ra
m en t pričesti protum ačen simbolički, kao duhovno sjedinjenje
s božanstvom.
M agiji odgovara pojam tabua. Ako je m agija pozitivna stran a

predodžbe o mani, tabu je njena negativna strana. Sve, što je
brem enito »snagom« skriva u sebi opasnost. Svaka radnja, koja
izvršioca dovodi s njom u vezu, m ora se izbjegavati. Zbog toga
je zabrana značajka tabua. Ipak, kao i kod m agije, ne možemo
one slučajeve, u kojim a snaga djeluje bezlično, jasno razlikovati
od onih, u kojim a učestvuje volja duhova i božanstava. P ri tom
neka druga osobitost leži u podvojenosti osjećaja, koju nehotice
b udi pojam tabua. Izm eđu ekstrem a često je samo jedan korak,
p a je tako i ovdje. U strah u da se čak i približi opasnim silam a,
čovjek im postepeno ne p rid aje samo predodžbu nečeg uzvišenog,
već često i nečeg »nečistog«. Ta se podvojenost jasno očituje u
latinskoj riječi sacer, što znači sveto, ali i prokleto. Slično kod
Bakonga riječ nzam bi znači nešto tajnovito i božansko kao i ne
što opasno i otrovno, a istovrem eno, u personalnom obliku, ime
je najvišeg bića.
Riječ tabu potječe iz Polinezije, gdje je taj pojam p rv i pu t
objašnjen. Ondje je tabu igrao m ožda veću ulogu nego bilo gdje
d rugdje a u rukam a nekog bezobzirnog k ra lja ili plem ića postao
je moćnim političkim sredstvom . No, u stvari, on se jav lja svug
dje na zem lji pa i kod najneciviliziranijih zajednica. K ad za m no
ge sitne postupke kažemo da »donose nesreću«, to je rezu ltat m a
nje ili više starih predočaba tabua. P rim itiv n i se narodi sam i ne
drže naročito strogo raznih zabrana, ali vrlo strogo p ro m atra ju
ostale. Postoji mnogo vjerodostojnih dokaza za to, da su lju d i
u m rli od strah a, je r su nehotice prek ršili neko pravilo tabua.
Neke su zabrane apsolutne, one važe u svako doba, dok druge
stu p aju na snagu samo u stanovitim okolnostim a. To, naravno,
ovisi o tome, je li »snaga« uvijek p risu tn a ili nije.
U prvom redu tabu je, naravno, sve ono što je u vezi s bogo
vima. Polinezijski obični čovjek, »koji nem a duše«, zbog toga nije
smio ući u hram . Božanski kraljev i ispunjeni su svetošću i nitko
ih ne sm ije d irn u ti (usp. str. 284). K ad je god. 1874. kralj K am
bodže pao s kola i onesviješten ostao ležati na zemlji, nitko se
358 D R U ŠTV O X D U H O V N I ŽIV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
nije usudio da mu pomogne. Iz istog je razloga umro godine 1800.

koreanski car od čira na leđima. Isto tako treba izbjegavati sta
novite riječi. Glasno se ne smiju izgovoriti ne samo imena bogova
i opasnih grabežljivih životinja, već i imena štakora i miševa.
Naročito je važno paziti u osobitim prilikam a. Još je sredinom
XVIII stoljeća u božično vrijem e nekog seelandskog župnika ime
nom Laurids Muus (miš) njegova pastva nazivala »gospodin Te-
de«. Isto je tako općenito shvaćanje, da s obzirom na ravnotežu
svijeta određene stvari ne bi smjele doći u doticaj. Tako Eskimi
arktičke Kanade brižljivo izbjegavaju da istog dana jedu meso
m orskih životinja i soba. Njima je lov na morske životinje očito
još razm jerno nov i neobičan, i zbog toga je plijen u stanovitoj
m jeri tabu. Sličan običaj nalazimo kod plemena Fulbe, Masai i
drugih afričkih stočara, koja pažljivo izbjegavaju da istog dana
jedu meso i mlijeko. V jerojatno je misao o nečem novom i zbog
toga opasnom razlogom što je na nekim m jestim a i željezo tabu.
P rije je spomenuto da pleme Akamba u istočnoj Africi ne smije
upotrebljavati željezno ratarsko oruđe (I dio, str. 166). Nikakvo
se željezo nije smjelo donositi u grčka svetišta, a rim ski su se
svećenici m orali šišati brončanim noževima. Židovi su obrezivanje
vršili krem enim nožem. Posljednji ostatak starog vjerovanja leži
u predodžbi, da željezo čuva od čarolija. Kod velikih prekretnica
u životu, koje su prije spomenute, kao što su rođenje, m enstrua-
cija, sm rt itđ. čovjek je u naročito bliskom odnosu s n ad n a
ravnim . Tada je on sam izložen opasnostima, ali može ih prenijeti
i na druge i zbog toga je u to vrijem e u mnogo većoj m jeri nego
inače okružen zabranam a. To smo prije objasnili govoreći o pre-
laznim obredim a (str. 295). Djecu i žene sm atraju m anje otporni
m a prem a opasnim utjecajim a i zbog toga m oraju često b iti vrlo
suzdržljivi, npr. u pogledu jela — a da su zabranjena jela u
p ra v ilu i najukusnija, razum ljivo je samo po sebi.
Tko je privrem eno podvrgnut nekom tabuu, ne može se jedno
stavno v ra titi svakodnevnom životu. P rijelaz treb a priprem iti
očišćenjim a. Kod H ottentotta m ora se svatko, tko je iz bilo kojeg
razloga bio !nau, tj. tabu, podvrći opsežnim cerem onijam a. Tako
m lade djevojke nakon završetka pubertetske izolacije nam ažu m je
šavinom otopljenog m aslaca i kravlje balege, odbacuju im stare
h aljin e itd. i nikako ne sm iju dodirnuti vodu. K rv im a naročitu
snagu. U A šantiju i D ahom eju za vrijem e godišnjih svečanosti
žrtv o v ali su stotine robova za duše pokojnih kraljev a; tim e se nisu
očistili od svih zala samo narod i zem lja, već i bogovi i duhovi.
I k ršten je je očišćenje, a moć k rv i dolazi do izražaja u čudnova
toj antiknoj cerem oniji, koja se nazivala taurobolium . O naj tko
se njoj m orao podvrći, legao bi u grob pokriven izbušenim daska
D U H O V N I Ž IV O T
359
ma, a nad tim e bi se žrtvovao bik. Čovjek bi ponovo rođen za

vječna vrem ena (in aeternum renatus) izišao iz groba, očišćen
krvavim k rštenjem od zaraze grijeha. N aročit oblik očišće
n ja je ispovijed. Zbog neposrednog olakšanja savjesti, koje n a
staje priznanjem , psihološki je razum ljivo njeno neizm jerno veliko
rasprostranjenje. Eskim i v jeruju, da onaj tko ispovijedi prijestup,
istovrem eno opere krivicu. U Sibiru, indijanskoj Americi, Ocea
niji, Indoneziji i A frici također se jav lja vjerovanje da priznanje
g rijeha im a očisnu moć.
No opasne u tjecaje možemo otkloniti aktivnim postupkom.
B uka i v atra obično su n ep rija tn i zlim silam a. Pucanje na Novu
godinu i v atra u Ivanjdanskoj noći sjećanja su na vrijem e kada
su ih tim sredstvim a nastojali otjerati. Svake godine domoroci
otočja N ikobara i drugih k rajev a Indonezije tje ra ju sve duhove
bolesti na palubu nekog broda pa ga pošalju na otvoreno more.
Na dan izm irenja polagao je židovski visoki svećenik ru k e na
glavu jarca i priznavao grijehe Izraela. Zatim bi životinju o tje
rali u p u stin ju n atovarenu p rijestupim a naroda. Slični običaji
poznati su i u m nogim drugim krajevim a. Tako su u A teni svake
godine kroz grad vodili nekoliko zločinaca i n a k ra ju ih izvan zi
dina kam enovali do sm rti. Tek u najvišim religijam a prodrlo je
shvaćanje, da je odlučno očišćenje u v jeren ja, a ne vanjsko
pranje.
N asuprot p rek ršaju tabua, pojam g rijeh a pretpostavlja ličnu

moć o koju smo se ogriješili. Time dolazimo do pravog »poštiva
nja« viših sila, kulta, koji se razlikuje od m agije time, što nije
obilježen prisilom. Iz toga slijedi da se čovjek m ora obratiti nekoj
ličnoj volji, nekom duhu ili bogu bilo koje vrste. Utoliko ta je
stv ar dovoljno jasn a — ali naravno samo n a papiru. Već smo prije
vidjeli da se m agija i k u lt neprim jetno isprepleću, no imamo do
voljno razloga da to ovdje ponovo istaknem o. Zbog toga je nem o
guće povući granicu izm eđu čarobnjačkih izreka i m olitve, m akar
koliko one u tipičnim oblicima bile različite. U m olitvi čovjek
izražava želje, nade i povjerenje u božansku pomoć; no želimo li
da ona dovede do rezultata, treb a je iznijeti n a naročit način,
po u tvrđenim obratim a, kojih je djelovanje već generacijam a
poznato. K ad se čovjek postom i očišćenjem sprem io da stupi
p red lice božanstva, onda treb a probuditi njegovu pažnju i po
lask ati njegovim ušima. Također je korisno istaći vlastito siro
maštvo, da bi se izazvala njegova sam ilost. Tako se m olitva u k ru -
ćuje u čvrstu form ulu, koja više sile obavezuje i na m jesto vje
ro v an ja dolazi čaranje. To se naročito dešava onda kad m olitvu
treb a izgovoriti n a posebnom jeziku, tako u B abilonu na sum e-

ranskom ili kod m uslim ana na arapskom jeziku. Često m olitvu
p ra te svečani pokreti i obredni ples. I u tom e je d o b ar dio m agije.
U vrtlogu plesa i pod utjecajem jednolična ritm a glazbe, nestaje
vrijem e i mjesto, a duša se uspinje do prijestolja božanstva. Da
vid je svim snagam a plesao pred Jehovinom škrinjom kad ju je
vozjio u tv rđ u Ciona. N ekiput se m olitvi daje i sasvim tjelesni
izraz. A inu sjevernog Jap an a prave m olitvene štapove, inao, od
snopića trijeska, koje poput jezika uznose bogovima riječi mo
litv e (si. 262). I Pueblo Indijanci jugozapadnih S jedinjenih D ržava
i neka m eksička plem ena u potrebljavaju m olitvene štapove s
ptičjim perjem , u koje su »udahnute« riječi.
Često m olitvu p rate žrtve. Tum ačenja pravog značenja žrtve
bila su podvojena. Staro objašnjenje polazi od toga, da je ona
poklon božanstvu. Ali više suvrem enih istraživača sm atra, da to
objašnjenje vodi u zabludu ili da je u svakom slučaju nedovolj
no. Tako su francuski sociolozi u žrtvi vidjeli sredstvo za stva
ran je veze između ljudi i svijeta bogova; kako je sveto uvijek
opasno, žrtva je ug urana kao m eđukarika. R obertson Sm ith tražio
je porijeklo žrtve u sakram entalnim zajedničkim objedim a, koji
totem sku braću sjed in ju ju s njihovim totemom. Moguće je da se
sakram ent pričesti stvarno pretvori u žrtveni obrok, i to tako, što
se zaboravlja prvotno m agijski k a ra k te r i nadom ješta predodžba
da bogovi učestvuju kod jela i tim e jačaju osjećaj o zajedničkoj
pripadnosti s ljudim a. Time bi se mogao objasniti običaj kom e se
već čudio i stari vijek, naim e da je čovjek jeo meso žrtvenih ži
votinja, a spaljivale su se samo koža i kosti. No hipoteza o za
jedničkom obroku još u vijek nije sigurna. F razer je istakao slič
nost, koja postoji izm eđu žrtve i jaganjca, čija sm rt čisti zajednicu
od krivnje. I E. O. Jam es potražio je pomoć u m agiji, tim e što
p rvotnu svrhu žrtve objašnjava kao želju da se poveća snaga
božanstva i u n ap rijedi život, ili da se s božanstvom sklopi odno
sno ponovo uspostavi ugovor.
M akar kakav stav zauzeli u pojedinostim a prem a navedenim
shvaćanjim a, vjerojatno treba poći od toga, da žrtva može potje-
cati i od m agije i od starih predodžbi o darovim a. V idjeli smo
već mnogo prim jera, da je ubijanje ljudi kod nižih ra ta ra du
boko ukorijen jen a m agijska radnja, pa je pobliže objašnjavanje
ovdje nepotrebno. M eđutim odatle linija neprim jetno vodi do žrtvo
v an ja ljudi. Kad zem aljski zastupnik božanstva m ora napustiti
život, a da se nakon toga ne održi sakram entalni ručak, teško je
odlučiti gdje prestaje m agija, a gdje počinje kult. Ali kako da se
objasne žrtveni darovi? Z ar nije besmisleno prinositi bogovima
poklone? Ali mi to m oram o p ro m atrati očima prim itivnih n a
roda, a njim a to izgleda drukčije nego nam a. Bogovi su također

ovisni o dobroj volji ljudi i kad je čovjek navikao da u svako
dnevnom životu donosi darove p rijateljim a i velikoj gospodi, zašto
da ne d aru je i bogove? J a tebi, ti m eni — do u t des! Na jednom
malom otoku na zapadnoj obali Hudsonovog zaljeva vidio sam
(si. 263) veliki kam en, za koji su Eskim i svezali k u tije duhana i
p rašak za pecivo, turpije, čajnike itd. i to kao žrtvu duhu tog
m jesta, da bi tako osigurali dobar ulov. N itko se nije usudio da
dodirne te stvari. N asuprot tom e Bagobo na F ilipinim a sm iju i
dalje u p o treb ljav ati žrtvovane stvari, samo m oraju paziti da se
p rid ržav aju nom inalnog prav a vlasništva božanstva. Prvenci vrlo
često p rip ad aju višim silam a i zbog toga nom adi žrtv u ju tek rođenu
m ladunčad, a ra ta ri n ajra n ije plodove, pa čak neki pu t vlastite
prvorođene potom ke (usp. si. 264, 266). Ž rtvovanje djece igralo je
u starosem itskoj religiji stravičnu ulogu, a sjećanje na to ostalo
je još u židovskoj pripovijesti o pashi i u legendi o A braha-
movoj žrtvi. Već je prije spom enuto, da duše pokojnika nose sa
sobom u grob ne samo svoje čitavo ili djelom ično vlasništvo, već
dobivaju u v ijek nove žrtve. I to se u skandinavskim zem ljam a
moglo izroditi u ljudske žrtve. U A šantiju je kralj svakodnevnim
žrtvovanjem robova obavještavao pokojne p retk e o sudbini k ra
ljevstva; ako bi kralj što zaboravio, odm ah bi kao »post skrip-
tum« odaslali novog roba.
Ž rtve su bogovima ponekad upravo potrebne. Tako ih ljudi pre-
dobivaju, a k u lt se obavija m agijom. U Polineziji bogovi su se
h ran ili dušam a žrtvovanih ljudi. U M eksiku svake su godine ti
suće i tisuće lju d i m orali žrtvovati život, da bi k rv lju nahranili
bogove i tako održali redoviti tok svijeta; kao blaži oblik krvne
žrtve, svećenici su svakodnevno sam i sebe trapili. U Indiji je
žrtva — soma — bila p red u v jet moći bogova. Ž rtva, izvršena na
pravi način, može potresti njihovo prijestolje, a brahm ani koji
prinose žrtvu, postaju tako tem eljnim stupovim a bivstvovanja.
U starim finskim pjesm am a, koje su skupljene pod imenom

K alevala, opisuje se na jednom m jestu, kako:
Čarobnjaci ispuniše čitavu sobu,

skupine pjevača sve klupe;
svirači duž postranih zidova,
m udraci skupljeni kraj vrata,
vračevi na počasnim klupam a,
vid o viti starci sjeđahu kraj peći . . .
362
Čarobne riječi b ru je zrakom. Obilježje je prim itivne k u ltu re

da je prožeta obzirim a prem a nadnaravnom . Zbog toga je sretan
onaj koga božanstvo uzm e u zaštitu. U Sjevernoj A m erici vrlo je
raširen a predodžba o ličnim duhovim a zaštitnicim a. U snovim a
ili objavom , nakon strogog posta i prizivanja, daleko od vreve
svakodnevna života, sile o bjavljuju da su se sm ilovale čovjeku.
»Smilovao sam se tebi!« — njihov je uobičajen odgovor kod m no
gih P rerijsk ih Indijanaca. Indijanci K rou shvaćaju vezu između
duha zaštitnika i čovjeka čak kao adopciju. No često lična veza
n ije dovoljna i zbog toga se dvostruko jače osjeća poriv za po
sredstvom izm eđu m noštva i višeg svijeta. On se na k ra ju izra
žava u želji, da se pronađu naročiti poznavaoci, koji znaju prići
stv ari s prave strane, a ne p rijete im opasnosti, koje očekuju
obična čovjeka kad se približi svetome. Taj poriv, s druge strane,
nalazi duševni odjek kod onih pojedinaca, u kojim a su religiozni
osjećaji najsnažniji. Iz te suradnje socijalnih i psiholoških snaga
nastaje naročita klasa vračeva i svećenika. Moć religije kod p ri
m itivnih naroda n ajjasn ije pokazuje, da ta klasa tvori stalež, koji
će se n ajp rije odvojiti od ostalog društva.
Vrači i svećenici odnose se jedni prem a drugim a kao i m agija
prem a kultu. V račevu djelotvornost treb a pripisati njegovoj moći
nad duhovim a i snagam a, dok je svećenik sluga božanstva. Vrači
postaju onim što jesu na tem elju u n u tarn je g poriva. Svećenici
n asuprot tome vrše svoju službu zahvaljujući naučenom znanju.
No i vračevi m oraju proći stanovitu izobrazbu. Na otočju M enta-
wei kod S um atre u učenikove oči lijev aju otopinu b iljn ih sokova
i dr., tako da on na nekoliko dana oslijepi; v je ru ju da će on na
kon toga biti u stanju da vidi duhove (si. 265). Iako se ne može
povući oštra granica izm eđu m agije i kulta, vračeve i svećenike
možemo potpuno razlikovati. M eđu poluratarim a, npr. u Indo
neziji i A frici često ista osoba nastupa u obim svojstvim a. K asni
je, s napretkom k u lture, oni se u d alju ju jedan od drugog i često
se izm eđu njih rađa oštra suprotnost. Vračevi tad silaze na niži
stupanj i postaju pelivanim a, nadriliječnicim a i vješcim a, koji
u tajnosti pred običnim narodom vrše svoje prezreno um ijeće,
ili nasuprot tome zbog u n u tarn jeg žara postaju dušobrižnicim a
i vidovnjacim a, koji kidaju k ru te okove svećenstva. Iz m noštva
p ro roka lutalica i zanesenjaka u Izraelu (nebi’im) izrasle su snažne
ličnosti, kao što su Jesaija i Jerem ija. Poziv vrača je d ar viših
sila, poklon, koji će se m ožda o tk riti tek slučajno. Čuo sam jednom
da su neki eskim ski šam ani čisto slučajno postali svjesni svojih spo
sobnosti. Zbog toga ih je nekiput teško razlikovati od laika. Kod
Indijanaca na visoravnim a B ritanske Kolum bije, svi su do neke
m jere vračevi. Svi im aju naročite duhove zaštitnike, a v ra č se od
363
ostalih razlikuje sam o po tome, što može pozvati duhove kad m u se

svidi. Kod A ltajskih T atara svatko može doći u vezu s duhovim a
ovog svijeta; a samo je u odnosu na stanovnike podzem lja i neba
potrebno naročito posredništvo.
Vraču često pom ažu naročiti duhovi pomoćnici. Uostalom n je
govi su zadaci m nogostruki, kao i okolnosti u kojim a živi. Liječe
nje bolesnika jedan je od njegovih najvažnijih zadataka, a tako
đer vračanje i gatanje. Tako je laponski ncnidde znao proricati
budućnost prateći k re ta n je nekog m etalnog prsten a m eđu slika
m a njegova čarobna bubnja, dok ga je m alenim koštanim čeki
ćem udarao po stran i (si. 267). U A frici vrači su često »zazivači
kiše« (si. 268). Kroz djelatnost svih vračeva provlači se kao zajed
nička crvena n it da padaju u ekstazu. U tom e stanju oni se snažno
otrgnu od sam ih sebe. Tada ih ispunjaju duhovi, koji govore na
njihova usta. Kod polarnih naroda, gdje je vračanje doseglo v rh u
nac razvoja, oni n ak raju potpuno sm alakšu, a za vrijem e tjelesne
nesvijesti njihova se duša vine do boravišta duhova. K ad naselju
zaprijeti neuspjeh u lovu, eskim ski angakoq polazi na opasan put
k m ajci m orskih životinja, da bi je um ilostivio. N eki kalifo m ij-
ski Indijanci izazivanje ekstaze sm atraju religioznim grijehom .
Većina drugih naroda služi se um jetnim sredstvim a da bi je iza
zvali. Neki se Indijanci om am ljuju duhanom i zam ornim parnim
kupkam a; K orjaki, Jenisejci i neka druga sibirska plem ena jedu
otrovne gljive m uhare, a na otočju Fidži vrač je m orao zu riti u
u lješu rin zub, sve dok ga ne bi spopali grčevi. Na granici izm eđu
života i sm rti očituju se zagonetke budućnosti; zbog toga šam an
pribjegava i m učenju samog sebe. Šam anističke predodžbe očito
se odražavaju u Eddi, tam nim riječim a boga čaranja i sm rti,
Odina:
Znam , visio sam na stablu

raščešljanu od vjetra
devet dugih noći,
proboden kopljim a,
određen za Odina,
od m ene sama, m eni sam om e . . .
Ipak nijedno sredstvo nije toliko uobičajeno kao ples i jedno

ličan zvuk čegrtaljki i bubnjeva. Kod C rnaca Zlatne Obale vrač
se v rti u m ahnitom plesu, sve dok »ga ne zarobi duh«. Među sje
vernim narodim a Starog i Novog svijeta bubanj izaziva isto dje
lovanje. Tko je jednom čuo njegov m ukli zvuk što tu tn ji u zim
skoj noći snježnim kolibam a, tako da živci i najtreznijeg Evrop
ljan in a n ak raju postanu izvanredno napeti, potpuno će sh v atiti
moć koju on im a nad dojm ljivom svijesti tih naroda. P oljak Sie-
roszewski, koji je za vrijem e višegodišnjeg izgnanstva u S ibiru
napisao veliko djelo o Jakutim a, opisao je i nastup šam ana (si.
269). Šam an je danju m irovao, ležeći na bijeloj kobiljoj koži, a
uveče se skupilo stanovništvo naselja u ju rti. Šam an polako ra s
pleće kosu i oblači svoju nošnju. Neko je vrijem e sve tiho. Zatim
se on svečano saginje prem a svim stranam a svijeta, a iz u sta prska
vodu oko sebe. Ponovo tišina, za vrijem e koje se sm ije ugasiti
vatra. Samo se s vrem ena na vrijem e začuje sten jan je šam ana ili
k rik nalik na ptičji. Odjednom bubanj počinje bubnjati, prvo po
lako, onda sve jače, do snažnog crescendo.; praporci na nošnji
zvone, kovne pločice zvekeću, krikovi raznih ptica ispunjaju zrak,
dok napokon ne zatu tn ji nekoliko snažnih u daraca o bubanj i sve
se ponovo sm iri. To se ponavlja nekoliko puta; onda se tem po
udaraca o bubanj sm iruje, a šam an počinje pjevati duhovne
pjesm e. Napokon jave se duhovi, neki pu t oklijevajući, neki p u t
strahovito naglo, pa šam an pada u nesvjesticu. Čim se pojavi
njegov glavni duh, šam an ustaje i počinje plesati, prvo polako,
a onda sve brže i brže. V atra se podjaruje i osvjetljava njegovu
lepršavu kosu, ukočene oči i zapjenjena usta, sve dok se on po
novo ne sm iri i ne završi s m olitvom nadnaravnim silama.
K ad što se vidi iz opisa, sibirski i centralnoazijski šam ani n a
stu p aju obučeni u naročitu nošnju, s koje visi nebrojeno mnogo
sim boličnih m etalnih figura, m aleni praporci, željezne ploče i si.,
koje p ri najm anjem pokretu zvekeću i zvone. Tu nošnju, u stvari,
treb a shvatiti kao životinjsku kožu, koja predstavlja soba, m ed
vjeda ili pticu. Neki istraživači to objašnjavaju tim e, što šam an
u obliku svoje »životinjske duše« poduzim a duhovni p u t i bori
se s neprijateljim a. D rugi naprotiv misle, da ta nošnja p redstavlja
životinju, plem enskog pretka. U tom slučaju ona bi m orala biti
u vezi s poštivanjem predaka i potjecati od m aski i odjeće ta j
n ih d ru štava južnih ra ta rsk ih k ultura, u kojim a poštivanje duša
igra tako veliku ulogu. P osljednja riječ u toj stv ari još u vijek nije
rečena. Zasad je sigurno da vrač za vrijem e ekstaze u pravom
sm islu riječi nije više on sam, već je ispunjen nekim duhom . On
zbog toga često nosi m asku, koja im a njegove crte lica. Eskim ski
šam ani, zapadno od Hudsonovog zaljeva, nose pojas s m alim im i
tacijam a oruđa koje p rip ad a duhovim a, s kom adim a krzna i d ru
gim stv arim a što su im poklonili ljudi, koji su tražili njihovu po
moć, »jer darovi osnažuju«. Kod B ataka na S u m atri vračevi po
sjed u ju um jetnički izrezbarene štapove u kojim a je pohranjena
čarobna supstanca (si. 270). O prem a v a rira u raznim krajevim a
svijeta.
Nitko ne postaje vračem jedino i samo snagom volje. Mora po

sto jati i naročiti poziv. Izabranik se često p ro tiv toga bori, ali
n ak ra ju ipak m ora popustiti. Tako bijaše i s izraelskim prorocim a:
T i si m e opčinio, o gospodine, i ja sam dopustio da me

opčiniš; ti si m e savladao silom . ..
A li ja govorim sebi: neću više m isliti na njega,
neću više govoriti u njegovo ime, onda će to u m om e srcu
gorjeti kao upaljena vatra, skriveno u m ojim kostima;
nastojim da to nosim, ali ne mogu.
Poziv dolazi kao snažan doživljaj, vizija, san . . . U Sibiru, čini

se, često iza izbora duhova leži erotska sklonost. U takvim slu
čajevim a šam an za vrijem e zazivanja duhova, naravno, nastupa
u ženskoj nošnji, je r će ga ispuniti ženski duh. Iza svega tog
m ahnitanja, koje su vanjski prom atrači često obilježavali kao
p rijev aru , u stv arn osti k rije se zapravo bolećiva dispozicija du
ševnog života. Kao šam ani najčešće n astu p aju histerici i epilep
tičari; često su to žene, koje — neka mi dam e oproste — u većoj
m jeri nag in ju h isteriji nego m uškarci. Šam anizam nije uzalud
najrazv ijen iji u polarnim zem ljam a, gdje duge zimske noći utječu
na svijest i čine je prijem ljivom svakom potresu. Međutim, v ra
čevi često spadaju m eđu n ajb istrije ljude zajednice, p a čak i onda
kad se u tječu govorenju iz trbuha, opsjenarskim um ijećim a i d ru
gim trikovim a, da bi djelovali na gledaoce, ne sm ijem o prebrzo
zaključiti, da su oni svjesne varalice.
Među eskim skim i indijanskim šam anim a, koje sam imao p ri
like susresti, bilo je nekoliko vrlo uglednih m uškaraca; za ostale
ne bih to mogao ustvrditi, je r su suplem enici govoreći o njim a
slijegali ram enim a. Sasvim iste osjećaje gaji i plem e A kam ba u
istočnoj A frici prem a vračevim a. U tom e im a nešto od prirodnog
stava zdravog čovjeka prem a abnorm alnom e. S druge strane ša-
m anski je zanat za sve netipične članove prim itivne zajednice n a j
pogodniji način da se istaknu. U Sibiru, gdje je društveno uređ e
n je slabo razvijeno a klim a pospješuje nedostatak duhovne rav-
'noteže, djelatnost šam ana u tolikoj je m jeri postala središtem
čitave religije, da se ona i naziva šam anizmom , i to prem a riječi
šam an, koju neki istraživači izvode od m andžurske riječi ham-
m an, osoba u ekstazi, a drugi od sanskritske riječi šramana, što
znači asket. U A frici postoje tragovi razvoja vračanja, koji se k re
tao drugim sm jerom . Kod nekih C rnaca n a sjeveroistoku onaj,
koji p rav i kišu, ujedno vrši dužnost poglavice; on odgovara za
dobrobit plem ena i m ora p latiti životom ako žetva ne uspije. Kod
D inka on uživa božansku čast, a otuda samo je jedan korak do
366
božanskih kraljeva, koje smo p rije upoznali kod Šiluka i drugih

crnačkih plem ena i kod starih orijentalnih k u ltu rn ih naroda. Ta
mo je k ralj u osnovi nasljednik prim itivnog vrača.
Šam ane i vračeve trebalo je opširno opisati, ali nem am o raz
loga da svećenicima posvetim o mnogo riječi. Njihovo djelovanje
uglavnom izlazi izvan k ru g a prim itivnih naroda i u svakom slu
čaju potpuno se razvija tek u naprednijim k ulturnim prilikam a.
N aročite duševne dispozicije njim a su nepotrebne. Zbog toga ih
je ponekad još teže razlikovati od laika, nego vračeve. Tamo, gdje
p o štivanje predaka tv o ri jezgru religije, m ora se naravno rod, a
p rije svega njegov glavar, b rin u ti za održavanje kulta. Tako je
kod afričkih prim itivnih naroda, kod kojih poglavica u im e čita
vog plem ena n astupa kao svećenik u k ultu poštivanja duša p re
daka. U Polineziji, npr. na T ahitiju, gdje je k u lt p redaka tako
đ er zauzimao istaknuto m jesto, svećenici su tvorili n asljedni sta
lež, kome su mogli pripadati samo ljudi kraljevskog roda i visoko
plem stvo. I u staroj Grčkoj i Rimu državna je religija velikim
dijelom izrasla iz obiteljskog kulta. Svećenike su b irali među
n ajistak n u tijim građanim a, a čak i nakon uvođenja dem okracije
k raljev i su kao vršioci nekih svećeničkih službi i dalje postojali
u zasjenku. U danskom starom vijeku poglavice, koje b ijah u na
čelu roda i sudske skupštine, vodili su i kao žrtveni svećenici
svete čine. Isto bijaše običaj norveških vladara. To nas odmah
dovodi do jednog drugog područja, gdje je granica izm eđu sve
ćeničkog staleža i laika izbrisana, naim e do poštivanja božansta
va, koja su vezana za mjesto. Kao što se za glavara roda pretpo
stav lja da posjeduje preduvjete za saobraćaj s duhovim a pred a
ka, tako i onaj, koji stanuje u ili kraj svetišta, im a naročita
iznanja, koja su p otrebna za uspostavljanje veze sa silam a tog
m jesta.
Što obred postaje zam ršeniji, što se veća pažnja polaže na to
da se do najm anje pojedinosti izvrši bez greške, to više raste
moć svećenika. Indijski brahm ani svoj golem utjecaj zahvaljuju
jednom obredu, o čijem pravilnom provođenju, kako se vjeruje,
ovisi 9udbina čitavog svijeta. Lako je spoznati opasnosti, kojim a
taj u tjecaj p rijeti zdravlju društva. Samo sakata ruka, kojom je
takvo k ru to svećenstvo u nekim slučajevim a kočilo razvoj, ne
sm ije sak riti činjenicu, da su upravo svećenici nekoć probijali
nove putove napretka. Oni su u k ulturnim zem ljam a starog vi
jek a p rv i skupili podatke o pu tan ji nebeskih tijela i tim e postavili
tem elje raču n an ju vrem ena i tum ačenju zvijezda, iz čega je k a
sn ije izrasla astronom ija. Oni su usprkos svim zam ršenim i pro
turječnim legendam a o bogovima pokušavali naći objašnjenja i
stvorili su filozofiju. Oni su tražili način da potom cim a sačuvaju
svoja znanja i zbog toga stvorili prvo pravo pismo. Bez prim itiv
nog svećenstva mi bismo još u vijek stajali na istom stupnju kao
i P apuanci Nove Gvineje.
Kao što se s pomoću svećenika čovjek približava božanstvu,
tako se i n a naročitim m jestim a može s njim e stupiti u tijesnu
vezu. Bog boravi u hram ovim a, njegov glas zvoni u šuštanju sta
bala svetoga gaja, a iz velikog b roja m anjih svetišta postepeno
se izdižu m jesta u k oja će izdaleka hodočasti ti vjernici velikih
religija: Benares, Meka, R i m . . . B iti pokopan u Abydosu, gdje
je sah ran jen Oziris, bijaše zalog, kako su vjerovali Egipćani, da
sp postepeno postigne vječno blaženstvo. Isto tako Hindus v je
ru je da ga ku p an je u G angesu može očistiti od svih grijeha (si.
273). Sam hram bio je u starom O rijentu središte svem ira. B abi
lonski h ram u obliku piram ide (ziqqurat) bio je simbol brijega
svijeta, obojen bojam a sedam planeta. S v rh a te piram ide stru -
jili su zemljom plodnost i blagoslov kad bi se božanski p a r sje
dinio u svetom zag rljaju (usp. str. 237, 369). Slične su predodžbe
bile povezane sa jerusalim skim hram om . Bog je napravio stijenu
kao p rv u čvrstu stv ar na zemlji. Od te je stijene učinjeno sve
tište iz kojega je sjajilo svjetlo, o kojem u je ovisio život i zdravlje.
Osim toga, u određeno doba, čovjek osjeća, da će se u njegovu
životu dogoditi neki obrat i zato tada n ajjače dolazi do izražaja
želja da d jelu je n a tok događaja ili p o riv da potraži pomoći odo
zgo. Mnogi oblici igre i sporta im ali su u stvarnosti prvotnu m a
gijsku ili religioznu pozadinu i vezani su za određena godišnja
doba. U proljeće Eskim i običavaju da se bave nekom igrom,
vrstom bilbouqueta, da bi ubrzali tok sunca, dok u jesen prave
figure od vrpce (»igre koncima«), da bi usporili njegov hod. U trke
i loptanje, kako smo već p rije spom enuli, vrlo su često u službi
m agije, barem u Am erici. To se n ajjasn ije vidi u starom Meksi
ku, gdje igrališta za loptanje navodno p re d sta v lja ju nebo, a lopta
sunce. U ig ri je trebalo loptu, koju nisu sm jeli dodirnuti ru k a
ma, baciti kroz dva kam ena prstena; oni su p red stav ljali rupe na
k ra ju svijeta, kroz koje sunce uzlazi i silazi (si. 272).
Tek u pravim svečanostim a religija potpuno razvija svoju so
cijalnu stranu. Istovrem eno svečanosti djeluju duboko psihološki.
Zam islim o samo sav šareni život, što je povezan s tim velikim
sastancim a, koji su često n a jh itn ija veza izm eđu plem ena i n a
roda: vrevu gledalaca, njihove uzvike i pjesm e, slikovite povorke
(si. 275), svečanu sim boliku (si. 271) koja ispunja svaki pokret,
zaglušnu buku instrum enata, pobožnu poniznost i divlje uzbudlji
ve plesove (si. 276, 277), ukratko sve, što obuzim a učesnike sve
čanosti i što stran u i barb arsk u cerem oniju p re tv a ra u duboko
osjećajan religiozni čin. Za vrijem e svečanosti, u susretu čovjeka
s višim silam a, n estaje svakidašnjice. Svečanosti obuhvaćaju život

pojedinca, kao i život čitave zajednice. Već smo p rije govorili o
životnom toku pojedinca i cerem onijam a koje su u vezi s tim
(str. 297 i si.). Ovdje ćemo dodati još nekoliko riječi o onim sveča
nostim a, koje odražavaju tok godine.
Svi narodi ne poznaju takve svečanosti, koje se redovito po
navljaju. Njih, npr., ne nalazim o kod lutajućih in dijanskih ple
m ena u crnogoričnim šum am a K anade i A ljaske i kod većine Eski
ma. Tamo gdje se jav ljaju , u pravilu tijesno su vezane s gospo
darstvom . Ta religija je za prim itivne narode p rije svega um ijeće
življenja, sredstvo, da se čovjek sigurno probije kroz oluje zem alj
skog života; tek na višem stupnju jav lja se p itan je o vječnosti.
Uoči novog godišnjeg doba, kad čovjek želi da osigura dobar p ri
nos, ili kad godišnje doba završava i čovjek je postigao ono što
je želio, tada je vrijem e da se obrati višim silama. Tako A ustralci
totem ske svečanosti n ajrad ije održavaju na k ra ju sušnog perioda,
kad očekuju kiše, koje sa sobom donose obnavljanje životnih
mogućnosti, a oko Nove godine Eskim i na Beringovom m oru s v e
likim svečanostim a slave tuljanove m okraćne m jehure — u koji
m a stan u je duša životinje — da bi na taj način u slijedećoj go
dini osigurali bogat lov. Ž rtvene svečanosti nom ada djelom ično
pad aju u proljeće, kad se stado obnavlja s m ladunčadi, djelom ice
kasno u godini, a tada je povod jesenje klanje stoke. Godišnji
k ru g svečanosti najizrazitiji je kod viših ratara.
Naši narodni božični obredi potječu s različitih strana. Ali n ji
hov oblik jasno pokazuje, da vuku korijenje djelom ično iz cere
m onija za plodnost, djelom ično iz poštivanja m rtvaca, koje je
često vezano za cerem onije plodnosti. Oni u m nogočem u podsje
ćaju n a grčke antesterije u Dionizovu čast, koje su se održavale
u proljeće kad je m lado vino već prevrelo. U proljeće su Grci
također slavili ritualno vjenčanje (hieros gamos) izm eđu Dioniza
i kraljice grada, prvotno sigurno u jednako drastičnim oblicima,
kao i u srodnim današnjim običajim a u Indoneziji ili kako je n e
koć babilonski kralj u liku boga M arduka svake godine za v rije
me novogodišnjih svečanosti vršio obred. U m odernoj Evropi
izbor m ajske nevjeste djeluje kao blijedi odsjaj poganskih orgija.
Za vrijem e rasta žita izm jenjuje se m agija za kišu i sunce, već
prem a v rsti klime. U to, npr., spadaju m ajsko stablo i ivanjski
krijesovi. N ajvažnije se svečanosti, m eđutim , održavaju povodom
žetve. Tako je židovska svetkovina uskrsa nastala stapanjem
sta re k a n a ’anske žetvene svečanosti i p roljetne svečanosti nom a
da, za vrijem e kojih se m oralo posvetiti tek požnjeti ječam i novo
rođeno janje. Od grčkih autora poznajem o legendu o Adonisu,
lijepom mladiću, kojeg su istovrem eno voljele A frodita i kraljica
SI. 276. Ples ljudi plemena Tapuya, Pernambuco. Slika holandskog slikara Alb.
Eckhouta, oko god. 1642. (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 277. Žetveni ples, pleme Balante, Portugalska Gvineja (fotografija E. Hintz).
SI. 278. Javanske plesačice (fotografija Hj. Jensen).
SI. 279. Javansko kazalište sjena, poklon kneza Soloa danskom kralju Kristi-
janu X (Nacionalni muze}, Kopenhagen).
podzemlja. Zbog toga je Zeus odredio da dio godine boravi u

carstvu m rtvih, a ostalo vrijem e n a zemlji. Adonis je, kako je
poznato, samo helenizirani oblik sem itske riječi adon, tj. gospo
din, počasno im e boga Tam m uza, koga su od sum erskog doba
jako poštivali u zapadnoj Aziji. O Tam m uzu kruže otprilike iste
legende kao o Adonisu. Svake se godine sm rt boga slavila tužalj
kam a i svirkom frula, a osim toga postoje i znaci, da su ponekad
žrtvovali i čovjeka kao njegova zam jenika. Ali na dan r»akon ža-
lobne svečanosti, plač se naglo p retvarao u radost zbog njegova
uskrsnuća i lju d i su se prepuštali neobuzdanom veselju. Odgova
rajuće m itove nalazim o i u drugim zem ljam a oko istočnog dijela
Sredozem nog m ora, u Grčkoj, npr., povezane s eleuzinskim m i
sterijim a (usp. si. 274), a o p rirodi tih božjih likova ne može biti
sum nje. Oni su svugdje izraz iste misli: poljski plod, koji se, pošto
je pokošen koščevim srpom , poh ran ju je u podzemnom ham baru,
ponovo pro k lija novim životom.
Sličnost s p rije spom enutim obredim a u b ijan ja kod nižih ra ta ra
je očita (usp. str. 354); ali sve je tako reći zgusnutije. Um jesto
da sm rt pogađa bilo koga bez razlike, ovdje žrtvuju pojedinca,
samog boga ili njegovog zam jenika, koji odlazi u sm rt zbog
usjeva, zbog rasta biljaka, zbog čitava svijeta. Time, što bog sam a
sebe žrtvuje, on postaje otkupiteljem čitavog ljudskog roda, a
tim e što se čovjek n a m ističan način sjed in ju je s uskrslim božan
stvom, i sam biva oslobođen od nasilja sm rti i osiguran m u je
vječni život.
P rim itiv n a religija n ije v jera nedjeljom , koja stupa na danje

svjetlo samo u svečanim prilikam a, a inače sm ije m irno d rije
m ati. Ona je n asu prot tome do najveće m jere dio svakodnevnog
života, sredstvo, da se proživi život, i zbog toga je najuže pove
zana s ostalom kulturom . Stoga se njeno obilježje u polarnim
zem ljam a razlikuje od onog u tropim a. Ona je kod lovaca druk
čija nego kod nom ada i ra ta ra. O na zadire u društvene odnose, a
sam a — kroz totem izam , tajn a društva i si. — pada pod utjecaj
društva. Napokon, njeno korijenje crpe h ra n u iz istih izvora kao
i um jetnost i znanost. O boji te potke, uglavnom , ovise u velikoj
m jeri svi šareni uzorci, koje pokazuju raznovrsne religije. Cas
prevladava gospodarstvo sa lovačkom m agijom i obredim a plod
nosti, čas životni tok pojedinca i nesalom ljiva u n u trašn ja pove
zanost roda ili povezanost s precim a. N ekiput postoji nepre
m ostiv jaz izm eđu ovog našeg svijeta i božanskog, a u drugo se
vrijem e sve granice brišu i duša u ekstazi odleprša iz zemaljskog
života da se sjedini sa svetim.
370
Kod p o lu ratara, čini se, religija je često blizu tome da potone

u v raćan ja i kult, da postane m agijom. Tam o nalazim o čud
novatu m ješavinu iskrivljene logike, zaključke na osnovu krivih
p retpostavki i u n u tarn jih protivurječnosti, preko kojih lako p re
lazi prim itiv n a svijest. Ali u tim očitovanjim a zabludjela duha
ipak leži klica m isli o vječnosti. Po prvi p uta nalazim o se pred
predodžbom , da je besm rtnost nešto, što treba s t e ć i , pa m akar
p u t vodio preko u bistava i ljudožderstva. Tek u vrlo naprednom
ratarskom društvu starog vijeka dolazi do velikog preokreta, koji
religiju ispunja novim životom, a m agiju postepeno potiskuje u
pozadinu, učinivši etički sadržaj jezgrom religije. Narod, kao što
je kineski, p rom atra život samo kao ravnotežu dviju sila, muškog
principa jang i ženskog principa jin, a Indijcim a vanjska priroda
n ije n išta drugo negoli obm ana (maya). N asuprot tom e F erzij-
cima tok svijeta bijaše stalna borba izm eđu snaga života i snaga
sm rti, dok sve ne nestane u očisnom plam enu, iz kojeg će nastati
nov život, očišćen od svakog taloga. Istovrem eno s tim razvojem
javilo se i pitanje o odnosu pojedinca prem a religiji; sa stano
višta vječnosti na njega se gleda kao na lično otkupljenje. U
grčko-orijentalnim m isterijim a odgovor je n a jp rije još bio m a
gijski: k rštenjem k rv lju čovjek se čistio od grijeha, a sakram en
tom pričesti učestvovao u dijelu božanskog bića. Zatim i u toj
tački dolazi do prijelom a, koji p retv ara p red u v jet u uvjerenje.
Ali dok B udha napušta borbu i utječe se potpunom gašenju ži
vota, kao jedinom izlazu da se postigne otkupljenje, iz G alileje
odjekuje zapovjednički glas, koji nasuprot tom e zahtijeva djelo
tvornu borbu, u duhu i istini, za evanđelje bratstva.
UMJETNOST
U UMJETNOSTI čovjek ne govori ljudim a s pomoću razum nih

pojmova, već neposredno putem osjećaja. U um jetnosti b ru ji ne
hotična stvaralačka radost, napetost duše, koja u m jetn ik a uzdiže
nad svakidašnjiću, u divan svijet ljepote i uzvišenosti, radosti i
tuge, u svijet, u kome nem a pohote ni egoizma, u kom e srce kuca
u istome tak tu s pulsom života. U cijeloj um jetnosti treb a n a j
p rije računati sa zadovoljstvom , koje ona pruža izvođaču. To se
možda najjasn ije pokazuje u plesu. Ali, um jetn ik nije sam. N je
gov duboki duševni doživljaj budi jeku u grudim a prim aoca. U
t o m e je najin tim nija bit um jetnosti, njeno pravo jedinstvo. To
371
jedinstvo n ije u njenom predm etu, koji se proteže od plesa i gla

zbe do pjesništva, slikarstva i kiparstva, n iti u njenom porijeklu,
koje je m nogostruko i nejednako.
E stetsko čuvstvo, koje se p ro stire preko svih granica i rasnih
razlika, izražava p rav u b it um jetnosti. No m oram o se čuvati po
m isli da je to čuvstvo ikad sasvim samo. U zvukove i pokrete, u
oblike i boje, stvaraoci kao i oni koji p rim aju ulažu različite d ru
ge ljudske vrijednosti. One se s estetskim djelovanjem stapaju
u nerazdvojivu cjelinu, koja govori mnogo m oćnije, no što bi to
m ogla vlastitom snagom. U m jetnost M aja čini nam se ponekad
pretrpanom i grotesknom . To je upravo zato, što nam a nedostaju
gotovo svi p re d u v jeti da shvatim o n jen duhovni sadržaj, p a smo
zbog toga prisiljeni na posve um jetničku ocjenu, koja je za same
lju d e plem ena M aja bila tek jedna jedina m ogućnost u cijeloj
p reg ršti dojmova. Sto je čovjek niže u duhovnom razvoju, to više
isključivo estetsko shvaćanje zalazi u pozadinu. Nemamo nikakvog
razloga sum njati, da A ustralac, koji površinu štita p rek riv a ko
sim brazdam a, n e osjeća radost zbog ig re svjetla i sjene tih izm je
ničnih linija. Ipak m ora nam biti jasno, da to nije jedini, pa čak
ni najvažniji osjećaj, koji on povezuje sa svojim ornam entom .
Slike na bubnjevim a i ostalom oruđu Eskim a na Aljasci, u njiho
vim očima nem aju nikakve prave estetske vrijednosti. To su p ri
kazi najvažnijih događaja u životu predaka, tako reći obiteljske
povijesti, i tokom vrem ena dobivaju na neki način k a ra k te r grbo
va. Isto vrijed i i za um jetnost Eskim a sa A ljaske, a u najdubljem
tem elju obih leži možda predodžba o m agijskoj snagi slika.
U m jetnost je duhovna novotvorevina. Zrelo um jetničko djelo
£bog toga istupa kao zatvorena cjelina. Jedno su od n ajjedno
stav n ijih sredstava ornam entike linije koje idu oko m otiva pa
ističu jedinstvo. Uz to dolazi ponavljanje. Svaki oblik um jetnosti
g radi se na p o n avljanju bilo kakve vrste. Već iz čisto psiholo
ških razloga ono budi osjećaj zadovoljstva. Ali isto su tako važni
i psihološki uzroci, je r ponavljanje povezuje shvaćanje sa sjeća
njem i očekivanjem . P rim itiv n i narodi mogu u pjesm i i plesu
zaboraviti sam i sebe tako, što satim a ponavljaju iste riječi i gla
sove, iste jednolične pokrete. U um jetnosti ukrašavanja ponavlja
n je može b iti jednostavno, kao n a nekim istočnogronlanđskim
predm etim a. N jihovu površinu ispunjaju, što je gušće moguće,
m alenim u tak n u tim figuram a od narvalovih zuba (si. 281). Me
đutim , u višim izražajnim oblicima ponavljanje m ijenja k arak
ter. Izražava se kao ritam , p ri čemu se isti elem enti stalno ponav
ljaju u utvrđenom redoslijedu, ili kao sim etrija, gdje jedan sa
stavni dio odražava drugi i tim e ga drži u ravnoteži. P onavljanje
n ajljepše dolazi do izražaja u kom poziciji; tu se ravnoteža postiže
gotovo nesvjesno, ali zbog toga ne m anje djelotvorno.
372
U p rim itiv n ih naroda glazba, pjesm a i ples gotovo se ne m ogu

odijeliti. U druženi oni ispunjaju prim itivnu ćud zajedničkim osje
ćajem. Za vrijem e velikih svečanosti to izrasta u opijenost u ko
joj zvuci, riječi i pokreti sadrže radost i tugu čitave zajednice.
Kod inicijacija, na sastancim a tajn ih društava, za vrijem e reli
gioznih cerem onija, nije dovoljno da se č u j u sveti m itovi, tre
ba ih v i d j e t i vlastitim očima, u njim a učestvovati i tako su
djelovati u njihovoj snazi. I u svakodnevnom životu prek id a se
o tupljujuća dosada rada čvrstim ritm ovim a pokreta, koji prelaze
u pjesm e i plesove rada.
Vrlo je malo pisano o prim itivnom plesu. Zbog neobičnosti p ri
lično je nepristupačan evropskim prom atračim a, je r oni većinom
zapažaju samo njegovo jednolično i često osebujno obilježje. Kod
Eskim a plesač nastupa sam; samo povrem eno on učini nekoliko
koraka ustranu, lju lja se u koljenim a i savija gornji dio tijela n a
p rijed i natrag; svoje pokrete p ra ti pjesmom i bubnjanjem . Sje
verozapadni Indijanci pri svakom koraku pokleknu i dršćući po
kreću ru k e n aprijed okrenutih dlanova. Polinežani »plešu« sje
deći, dražesno pokrećući gornji dio tijela i ruke. U cijeloj Indo
neziji i Stražnjoj Indiji pokreti ruke i šake b itni su sastavni dio
plesa (si. 278). Od toga se, naravno, razlikuju dram atske pred
stave, koje oponašaju život i k retan je životinja i duhova ili često
s čudesnom sličnošću prikazuju scene iz ra ta i m ira. Neki plesovi
p rim itiv n ih naroda spadaju u tu vrstu i, nem a sum nje, m agijskog
su porijekla.
Glazba u v ijek p ra ti ples. U snažnim izljevim a osjećaja ili kad
se pojača glas, ona nehotično zvuči melodično. Svatko se sam
može u v jeriti, da je lakše otegnuti poziv pustiti u više tonova,
nego u jednom . Uz to neki jezici već sam i u sebi sadrže m elodič-
nost. U sijam sko-kineskim jezicima, u jezicim a N ađene u S jever
noj Am erici i u mnogim crnačkim jezicim a S udana visina tona
jednako je odlučna i važna za izgovor i razum ijevanje, kao i
naglašavanje u njem ačkom ili dužina glasa u eskimskom. Osim
toga možemo opravdano pretpostaviti, da je u starim jezicim a
m uzikalno naglašavanje bilo još izrazitije. Ono je vrlo vjerojatno
ostavilo tragove i u razvoju »govora bubnjeva«, kojim različita
plem ena Afrike, M elanezije i na području Amazone m ogu voditi
razgovore na udaljenosti od više m ilja prašum skih k ra je v a (si.
286).
Ono što zvukove sastavlja u glazbu, jeste ritam , čvrsti tonski
in terv ali i mogućnost transponiranja u različite vrste zvuka. Ri
tam je često vrlo izrazit, a svi instrum enti, kojim a se proizvodi ri
tam, redovito najprim itivniji. Ali ritam često ne pada zajedno s
plesnim taktom , već tvori sinkope. U Evropi se tak t dijeli u dvije
D U H O V N I 2 IV O T 3 73
do tri jednako duge podgrupe (npr. n a 2 + 2 + 2 + 2). Isti je

slučaj u istočnoj Aziji, Indoneziji i Am erici, dok u Indiji, zapad
noj Aziji i A frici u p o treb ljav aju odlom ke nejednakih dužina
(npr. 3 + 3 + 2). Tonski in terv ali rijetko su kada jednaki našima.
U m nogim se slučajevim a osnivaju na ekvidistanci um jesto na
harm oniji, tako kod Javanaca i naroda skupine Tai, koji su okta
ve podijelili u pet, odnosno sedam ekvidistantnih stupnjeva. Do
jam , koji različite stilske grupe m uzike o stavljaju na evropsko
uho, u tim će okolnostim a biti vrlo različit. Glazba M elanežana
djeluje blago i zaobljeno, crnačka je im pulzivna i nem irna, dok
se glazba Indijanaca odvija m irno i patetična je; kričavim m elo
dijam a Kineza suprotnost je meko m odulirana glazba m alajskih
plem ena. E. von H om bostel otkrio je čudnovatu crtu, koja otvara
duboke perspektive. On je dokazao, da p ra sta ra sum erska i
starokineska stopa (= 23 cm), koja je u starom vijeku igrala
važnu ulogu kao kultska m jera, prenesena na cijev, daje ton fis
kao ishodište tonskog sistem a. A taj sistem nisu prim jenjivali
samo u istočnoj Aziji i starom Egiptu, već g a poznaju i p rim i
tivni narodi A frike i Oceanije, pa čak i Južne Am erike.
P ojedina plem ena na zemlji, kao domoroci Ognjene Zemlje, na
tako su niskom stupnju, da ne posjeduju nijedan muzički in stru
m ent. A ustralci za vrijem e noćnih plesova u d a ra ju bum erangom
o bum erang, ili lu p aju po koži oposuma, koju neki čovjek u sje-
dećem stav u drži napetu izm eđu nogu, a za vrijem e inicijacija
zujača reproducira glasove duhova. O rkestri s različitim in stru
m entim a, koji d jeluju usklađeno, poznati su tek na naprednijem
stad iju k u ltu re. H ornbostel je zajedno sa Sachsom izvršio podjelu
m uzičkih instrum enata. Oni razlikuju instrum ente, koji sami pro
izvode zvuk (»idiofoni«, npr. čegrtaljke, drvene i m etalne plo
če, gongovi, zvona, itd.), instrum ente od kože (»membranofoni«,
npr. bubnjevi), in strum ente sa strunam a (»hordofoni«), in stru
m ente na zrak (»aerofoni«), koji se opet dijele na »slobodne«, zu-
jače i dr. i duvaće instrum ente. Ta je podjela praktična i logična,
ali sam a po sebi nem a veće vrijednosti za povijest razvoja. Sve
u svemu, ritm ički su instrum enti, kao što je već rečeno, stariji od
m elodijskih. Č egrtaljke (si. 280) i bubnjevi p ra sta ri su in stru
m enti, rasp ro stran jeni preko najvećeg dijela zemlje, ali se po iz
gledu m nogo razlikuju. Tako je plosnati bubanj na okviru (si.
267) udom aćen, uglavnom , u sjevernim krajevim a obiju zem alj
skih polukugla. U Indoneziji bubnjevi su u obliku posuda, u Me-
laneziji, S tražnjoj Indiji i istočnoj A frici u obliku pješčane u re
'(si. 283) a na drugim m jestim a A frike često su dolje zašiljeni,
itd. N aročitu skupinu tvore golemi bubnjevi s rasporom , koji
se prave od izdubljenog debla (si. 284, 286); njih upotrebljavaju
u p rije spom enutom govoru bubnjevim a. P rijelaz na prave melo-

dijske instrum ente tvore drveni i m etalni instrum enti, kak v i su
svuda uobičajeni u Indoneziji i Africi. Osebujnog je oblika afrička
sansa, koja se sastoji od niza tankih željeznih jezičaka, p ričv r
šćenih na podlogu. N ajjednostavniji duvački in stru m en ti su truba
i svirala. R azlikuju se time, što se zvuk trube proizvodi usnica
m a, dok kod svirale nastaje tako, da se stru ja zraka prelom i na
oštrom b rid u i tako zatitra zrak u svirali. Na nekim m jestim a Ev
rope, n a G vinejskoj obali, u južnoj i istočnoj Aziji, Oceaniji, S red
njoj i Južnoj Am erici im a vrlo jednostavnih truba, koje su načinje
ne od velikih puževih kućica. U A frici nalazim o divovske trube
od kljova (si. 289). U njih se, zbog prirode m aterijala, duva sa
strane, a ne pri vrhu. Moguće je da je ono malo tru b a u Južnoj
A m erici u koje se duva sa strane nastalo pod utjecajem odbje
glih crnačkih robova. S virale (si. 285) su prastare, u Evropi
poznate već k rajem ledenog doba, i jav ljaju se u velikom
b ro ju varijan ata. Jedan je poznavalac ustvrdio da u A m erici vje
rojatno im a više različitih v rsta svirala nego u Evropi. U nekim
krajev im a zapadne A frike, u južnoj Aziji, Oceaniji, K aliforniji
i stanovitim dijelovim a Južne A m erike, pa čak i u Evropi (Ma
kedonija) u svirale se duva nosom; ali one sam e po sebi ne tvore
zaseban tip. Poseban tip je panova svirala (si. 282), grčka syrinx,
koju, osim u Evropi, nalazimo i u nekim predjelim a Afrike,
Azije, Oceanije, Južne A m erike — a što je najčudnovatije — u
oba posljednja područja s istim tonskim sistem om i istom visi
nom tona. S virala se često zam jenjuje sa sviraljkom s ud arn im
jezičkom (klarinetom), čiji zvukovi n astaju trep eren jem naroči
tog jezička. U Africi izvan područja Sredozem nog m ora čini se
da se k larin et raširio tek nakon uvođenja islama. Svojevrsne
»cjevaste orgulje« (si. 288) istočne Azije zapravo su zbirka svi-
ra ljk a s udarnim jezičkom i utoliko paralela panovoj svirali. U
A m eriku je sv iraljka s udarnim jezičkom možda dospjela tek iz
Evrope. P rije K olum ba u Am erici nije bilo nijednog instrum enta
sa stru n am a3. Vrlo jednostavan tip jav lja se u Indoneziji u obliku
bam busove citre. Na njenoj je površini oslobođeno nekoliko m a
lenih traka, koje služe kao strune. Već je p rije opisano (I dio,
str. 55) da se razvoj može p ra titi od jednostavnog m uzičkog luka
do h arfe i klavira. D ruga linija vodi k liri (si. 287), koja, vjero
jatno, potječe iz zapadne Azije. U Egiptu se jav lja tek u v rije
m e Novog carstva, otkuda se raširila prem a Etiopiji i Ugandi.
R asprostranjenje gudačkih instrum enata (si. 287) još je uže. Oni
su ograničeni na k u ltu rn e zemlje Starog svijeta i područja pod
njihovim utjecajem .
3 K a lifo rn ijs k i i ju ž n o a m e rič k i m u z ič k i lu k o v i v je r o ja tn o ne p o tje č u o d av d e.
D U H O V N I Ž IV O T 3 75
L irika p rim itiv n ih naroda usko je povezana s njihovom gla

zbom, od koje se oslobađala malo pomalo. Pjesm e se n ajp rije p je
vaju; nek ip u t se cijele ili gotovo cijele sastoje od beznačajnih
refrena, koji služe samo zato da nose m elodiju. R azum ije se samo
po sebi da je u većini slučajeva teško, da n e kažem nemoguće,
ocijeniti p rim itiv n u liriku prem a zasluzi. Ona zahtijeva pretpo
stavke koje sežu daleko izvan čisto jezičnog razum ijevanja. Mi
možemo suosjećati s Eskimom kad ga potresa veličanstven po
gled n a pustoš, gdje pasu sobovi, a plavičaste se planine naziru
u daljini. Želimo li razum jeti njegovu radost u jelu, hvalospjeve
loncu m orževa m esa i juhi od krvi, onda treb a da poznajem o svu
studen i bijedu p olarnih zem alja, čitav taj opasan život uz sam
sjev ern i pol. Bliže nego prava lirik a b it će nam , vjerojatno, ju
načke pjesme, koje govore o djelim a bogova i velikih ljudi. Ali
one p rip ad aju naprednijoj k u ltu ri i zbog toga su gotovo nepo
znate izvan evropsko-azijatskog kruga (možda bismo mogli p ri
b ro jiti Polineziju).
Kao što djelovanje svih drugih um jetnosti ovisi o osjećajim a,
koje bude, tako je i s pjesništvom . K ao i obično, njegovo n ajv a
žnije sredstvo je ponavljanje. Ono prije svega dolazi do izražaja
u ritm u, koji ne m ora biti vezan za naglašavanje slogova, već
može uključivati i dužinu slogova, visinu tona i si. K tome dolazi
rim a na k ra ju stiha, aliteracija i paralelizam , koji tako dobro
poznajem o iz S tarog zavjeta i drugih starosem itskh pjesam a, ali
koji je i kod m nogih drugih naroda jednako tako uobičajen. Ali-
teracije su poznate, izm eđu ostalog, u širokom pojasu od sje
verne Evrope do M ongolije, a rim a na k ra ju stiha u Stražnjoj
Indiji, Indoneziji i Oceaniji. Gotovo i ne treba dodati, da je,
naravno, građa jezika zacijelo snažno u tjecala na oblik pjesam a;
dugačke, otegnute eskim ske tvorbe riječi postavljaju sasvim d ru k
čije zahtjeve nego jednosložan jezik kao što je kineski, čiji je
klasični oblik pjesm e sasvim k ra tk a strofa sa četiri do sedam
slogova u svakom stihu.
U dram atskom reproduciranju m itova prim itivnih naroda, koje
p ra te plesovi, izmjenično pjevanje i recitacije, klica je glum ačke
um jetnosti. P rijelaz u dram u je neprim jetan. U starom Meksiku,
kao i u starom P eru u bilo je početaka p rav ih igrokaza, a u k u l
tu rn im zem ljam a Starog svijeta razvilo se to već u starom vijeku
kao sam ostalna v rsta um jetnosti. U K ini se u VI stoljeću p rije n. e.
govori o dram skim izvedbam a. Do punog procvata došlo je tek
mnogo kasnije, pod grčkim i indijskim utjecajem . I tu pori
jeklo treb a traž iti u m im ičkim plesovim a. U H eladi trag ed ija i
kom edija bile su sastavni dijelovi D ionizijeva kulta i službeno
nikada nisu izgubile vezu s religijom . N aročit izdanak kazališta
je igra sjena, koja je raširena preko velikih dijelova Azije (si.

279) od Turske do Japana, a na Jav i dostigla je osobit procvat.
I ta je v rsta um jetnosti, čini se, izrasla iz religioznog tla, m ožda
u vezi s predodžbom o sjenam a um rlih.
Prozno pjesništvo prim itivnih naroda javlja se u ru h u m itova
i legendi. Ne treb a isticati, da je njihov vanjski oblik obilježen
um jetnošću, često dubokom i veličanstvenom . Ali, kako je sa
sadržajem ? Još prije nekoliko desetljeća sm atrali su se m itovi je
zgrom religije, a povijest religije nosila je u p rav ilu im e »uspo
redna mitologija«. Danas ključeve religije tražim o drugdje, u
religioznim predodžbam a i radnjam a, dok se m itovi broje u njena
v anjska obilježja. Ne samo po obliku, nego i po sadržaju, oni
jednako proizlaze iz um jetnosti kao i iz religije. M itovi m ogu b iti
svete pripovijetke, kakvim a su ih sm atrali o rijen taln i narodi sta
rog vijeka, a p ričanje m ita m agijska radnja, koja održava red
u svijetu, kao kod kalifornijskih Indijanaca. Ali oni mogu biti
i bajke bez naročite etičke snage. U pričam a nekih Indijanaca
gavran ili p rerijsk i vuk nastupa kao veliki učitelj ljudi, a isto
vrem eno on je hvalisavac, lovac n a žene i lukava varalica, koja
se plete u događaje, koji su sve p rije nego pobožni. U takvim
slučajevim a m itovi prelaze u čiste bajke. Isto tako m noge p ri
povijetke, ukrašene im enim a bogova i heroja, ne m ogu sak riti
p rav i smisao. Grčki m it o Erosu i P sihi nije ništa drugo nego po
zn ata priča o ljepotici i čudovištu, ali u m itološkom ruhu. U legendi
o P erzeju i A ndrom edi susrećem o poznatu priču o junaku, koji
čarobnim m ačem ubija vilenjaka (Gorgo), a nem an, što ga je
napala, p re tv a ra u kam en, pokazavši joj odrubljenu vilenjakovu gla
vu i zatim oslobađa kraljevnu. Isto je tako i u nekim m itovim a o p ri
rodi rad n ja priče sigurno ono prvotno. Ali ovdje iz oblasti religije
zaista ulazim o u oblast um jetnosti. Čovjeka, naravno, ne sm ije
zavesti činjenica što se u legendam a događaju n ad n arav n i pot
hvati, već se m oram o sjetiti u kolikoj je m jeri svakodnevni život
p rim itiv n ih naroda prožet predodžbam a o v raćan ju i sam ovolj
nim zahvatim a bogova i duhova u život. Kod nas se narodne p ri
če kreću u čarobnom, polusrednjovjekovnom svijetu snova, dok
se priče prim itivnih naroda odigravaju usred svakidašnjice; njihov
ton n ije kao u pričam a braće Grim m , već kao u Thom asa Manna.
Mitovi i legende izraz su u n u trašn jih doživljaja, duševnih po
tresa koji traže izlaz; ali oni su istovrem eno reakcija prim itivne
ćudi na niz zagonetki koje pruža život. Tako n astaju etiološki
m itovi (od grčkog aition = uzrok). Kako je nastao svijet? Da je
stvoren ni iz čega, to leži izvan moći poim anja većine p rim itiv
nih naroda. U k u lturnim zem ljam a Starog svijeta uobičajeno je
vjerovanje da je svijet nastao od jajeta, a istu predodžbu nala-
SI. 283. (lijevo). Bubanj u obliku pješčane ure, Maramba na rijeci Sepik. Nova
Gvineja (Nacionalni muzej, Kopenhagen). — SI. 284. (sredina). Veliki signalni
bubanj. Bali (Nacionalni muzej, Kopenhagen). — SI. 285. (desno). Izrezbarene
svirale. Novi Zeland (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 286. Signalni bubanj, Kararau, područje rijeke Sepik (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 291. Egipatska žličica
za šminkanje, na kojoj je
među džbunjem papirusa
prikazana robinja, nalaz
u grobovima kod Herak-
SI. 290. Velika gravura u kamenu, oko leopolisa, oko god. 1350—
lica Puerto Cabello, Venezuela (Naci 1400. pr. n. e. (Gliptote
onalni muzej, Kopenhagen). ka N y Carlsberga).
SI. 293. Košara sa spiralnim

uzorkom, Indijanci Chitimacha,
područje ušća rijeke Mississippi
SI. 292. Košara za hranu i pleteni tuljac za strijele za puhaljku, Indijanci Če-
roki, Sjeverna Carolina. Pleteni uzorci se nazivaju »kutije« i »poglavičine
kćeri« (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
zimo kod sibirskih naroda i u Polineziji. Osim toga u A ziji na

nekim m jestim a nalazim o shvaćanje, koje dolazi do izražaja i u
Eddi, da je zem lja stvorena iz tijela čovjekolikog prabića. U Sje
vernoj A m erici neka indijanska plem ena pričaju, da je bizam
izvukao kopno iz dubina vode. Ta je predodžba u Sibiru, vjero
jatno pod staroperzijskim utjecajem , preoblikovana tako, da đavo
— često u ptičjoj koži — izvlači zem lju iz pram ora. U Indiji to
je često Višnu, koji u liku vepra kopa zem lju iz oceana. Sunce
i m jesec kruže nebom ne približavajući se jedno drugom e i to
Eskimi i A ustralci tum ače istim objašnjenjem : neku m ladu
djevojku želi n jen v lastiti b ra t i progoni je. U S jevernoj A m e
rici, Sibiru i A frici grom i oluju sm atraju šum ovima, koje p ro
izvode golem a krila ptice gromovnice. U istočnoj Aziji njenu
je ulogu preuzeo zmaj. Mnogi m itovi tum ače izgled i navike živo
tinja: zašto su gavranovi tako crni, zebre tako plašljive, itd.
S tv aran je čovjeka usko je povezano sa stvaranjem zemlje. Neki
Indijanci misle, da su p rv i ljudi proizašli iz zem lje ili pećina, dok
neka au stralsk a plem ena v jeru ju , da je čovjek nastao od neke
vrste prabića bez udova i posebnih organa. Na Fidžiju sm atraju
da su se p rv i lju d i razvili iz jajeta, dok neka sibirska plem ena
pričaju, da se đavao um iješao kad je bog stvarao čovjeka i tim e
objašnjavaju sva nesavršenstva i sm rtnost ljudi. Još prim itiv
nije objašnjenje o sm rti nalazim o kod polarnih Eskim a: prvotno
su ljudi živjeli u tam i i nisu poznavali sm rti; ali tada je rekla
neka stara žena: »Mi želimo svjetlo i sm rt«, i tako se desilo.
K afri govore, da je bog poslao kam eleona s porukom da će ljudi
vječno živjeti, a zatim guštera s porukom da će um irati. G ušter
je stigao p rv i i zbog toga ljudi m oraju u m rijeti. K u ltu rn i je život
nastao tako, što su u dalekoj p reth isto riji moćni junaci učili
čovječanstvo kako da postupa. P rim itiv n a težnja za spoznajom
objašnjava u m itovim a i to, kako je izgrađen svijet. Indijci, Tibe-
tanci i Mongoli sm atraju da svijet nosi kornjača, Sijam ci i Ja p a n
ci kažu da ga nosi riba, dok su stari P erzijanci vjerovali da ga
drži bik. Tu predodžbu možemo još i danas naći na K avkazu i
kod Kirgiza. Na otoku M angaia u P olineziji p red stav ljaju sebi
svijet kao golem i šuplji kokosov orah. Na donjem k ra ju boravi
T e-aka-ia-roe, »korijen sveg života«, a nad njim su T e-tanga-
engae, »dah« ili »život« i Te-m anava-roa, »dugoživući«; sva tro
jica zajedno tvore prvotne principe stv ara n ja i održanja. U šu
p ljin i o raha nalaze se različita podzem lja i božanstva, na vrhu
leži otok M angaia, a nad njim se nadsvodilo deset neba. Tamo
stoluje Tangaroa, koji je stvorio ljude od crvene zem lje ili od
v lastitih leđa. Uopće, još iz davnih vrem ena, susrećem o vrlo ras
prostranjeno shvaćanje, da postoji čitav niz podsvjetova i nebe
-3 7 8 D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T - K U L T U R N A S T R U JA N JA
sa. Ono je m ožda rezultat prom atranja k re ta n ja p lan eta u ne

pokretnom ja tu zvijezda stajaćica, koje su vršili astronom i sta
rog vijeka. Također je p ra sta ra predodžba da središte zem lje
tvori brdo ili moćno drvo, »drvo života«. Brdo svijeta bijaše po
znato već i starovjekovnim Sum ercim a. P erzijancim a i Indij
cim a i brojnim sadašnjim centralnoazijskim narodim a. I drvo
života potječe iz starog O rijenta: udomaćeno je u Egiptu, Babi
lonu, Iran u i Indiji. U nordijskoj Eddi ono se jav lja kao jasen
Yggdrasil, a još danas nalazim o ga u m itologiji m nogih sibirskih
plem ena.
Dosta je često cilj m ita da objasni neki inače n erazum ljivi obi
čaj. Očito su stari Grci mnogo razm išljali o tome zašto bogovi
dobivaju samo kosti i iznutricu žrtvenih životinja, dok se ljudi
časte mesom, sve dok se nije pronašlo da je P rom etej jednom
obm anuo Zeusa i sklonuo ga da se zadovolji bezvrijednim dijelo
vim a životinje (usp. str. .‘160). Kasnije, kad je Zeus postao moćnim
nebeskim kraljem , ponovo bijaše nezgodno kako se to Zeus dao
tako p revariti. Ali to su objasnili time, što su rekli, d a je on
zapravo prozreo lukavstvo. Opće je obilježje m ita da ono što se
jednom desilo postaje norm om budućim događajim a: jedan je
jedini čovjek iskusio sm rt i otad svi ljudi m oraju um rijeti; jedan
je jedini p u t slavuj izgubio sina i otada svi slavuji jecaju.
Radcliffe-B row n dao je zanim ljivo objašnjenje o postanku jed
nog takvog etiologijskog m ita. Na A ndam anim a pričaju, da je
jedan od predaka čovječanstva u davno vrijem e ubio nekog kuk
ca, koji je u času sm rti kriknuo čovječjim glasom ; tada se nad
zem lju nadvio m rki m rak; ljude je obuzeo stra h i oni su u nevo
lji stali plesati, i gle, svjetlo se vratilo i otada se dan i noć redo
vito izm jenjuju. No pokazalo se, da se dotični insekt obično roji
u sum rak, i da se, ako ga se povrijedi, jav lja čudnovatim gla
som. Često ga se može v idjeti u svjetlosti logorske vatre. Oko
n je se, kad padne m rak, sakupe stanovnici otoka, koji se plaše
tam e, da bi plesali i tako o tjerali mučno raspoloženje. Napokon,
i sam m it rado p ričaju uveče. Tako veza između, n a izgled, nejed
nakih sastavnih dijelova m ita postaje sasvim očitom. N asuprot
tome, im a razloga da upozorim o kako se treba čuvati p re tje ra v a
n ja u tražen ju sim bolike, kome su bili skloni nekadašnji is tra
živači m itova. Nisu svi blistavi m ladići sim boli sunca, a svaki
junak, koga je proždrla nem an, ne p redstavlja mjesec. Također
više nitko neće B uddhu sm atrati bogom sunca, n iti Z aratu stru
personifikacijom večerje zvijezde. Neki je danski povjesničar
jednom , ne bez ironije, dokazao, kako se Napoleonova sudbina
m ože objasniti kao tipičan m it sunca.
Kod h istorijskih je legendi nit, koja m itologiju povezuje sa zna

nošću, drukčija. Nem a sum nje da je velik broj legendi sačuvao
sjećanje na m inule događaje. F antastična bića, koja se prem a
gronlandskom narodnom vjerovanju kreću po rubovim a ledenja
k a uz kopno, očito su potom ci n ep rijateljsk ih Indijanaca, koje su
Eskim i nekoć sretali prijeko n a am eričkom kopnu. Polinežanske
su legende sa začuđujućom vjernošću sačuvale sjećanje na prošle
osvajačke pohode, koje su vodili od otočja do otočja. Iskapanja
za posljednjih desetljeća u M ezopotam iji o tk rila su da legenda o
potopu potječe od poplave, koja se desila u IV tisućljeću p rije
n. e. {usp. str. 417). M itovi mogu i drukčije sadržavati prav u histo
rijsk u jezgru. Neke grčke legende govore da je Dioniz oženio A ri-
adnu, a druge, da ju je ubio; A riadna je n ajp rije bila moćna bo
žica prirode, a iza tih se priča k rije uspom ena na borbu i sta
panje ovih dvaju kultova.
Legende i m itovi žive vlastitim životom, što često p u ta ote
žava tum ačenje. P ojedini sastavni dijelovi o d jelju ju se i ponovo
sastav ljaju u nove cjeline, a često svaki narod dodaje priči v la
stito m išljenje. Npr. vrlo je rasp ro stran jen a pripovijetka o tome
da su lju d i nastali iz veze izm eđu žene i psa (usp. I dio, str. 49);
ali u Sjevernoj Am erici ona tum ači neke savim različite pojave.
K od Eskim a arktičke K anade ona se odnosi na postanak In d ija
naca i bijelaca; u A ljasci s jedne stran e n a porijeklo Mliječnog
puta, a s druge na neki napadno crveni obronak; kod Indijanaca
Crna noga n a stv aran je ratničkog b ra tstv a itd. Mitovi vrlo
Često pokazuju veliku sklonost da se g ru p ira ju oko stanovitih
glavnih likova. T akvi se m itski krugovi vežu za neke poluživo-
tin jsk e k u ltu rn e heroje, kakve susrećem o po čitavom svijetu;
g av ran a na sjeverozapadnoj obali A m erike, velikog zeca kod Al-
gonkin Indijanaca na jezeru sv. Lovrijenca, pauka na Gvinejskoj
obali, a bogom oljku kod Bušmana. Veliki se događaji i nehotice
vežu za neke istak nute osobe. Kad, dakle, sta ri kraljevski histo
riograf Lyschander u »Rodovskoj knjizi danskih kraljeva« (1622)
izvještava, kako je jedan od starovjekovnih k raljev a »krčio,
obrađivao i poboljšao zemlju«, dok je drugi »učio stanovnike, da
oru, siju, žanju, m late žito i da prave gum na i sjenike« itd.,
onda on, u stv ari, n astavlja liniju legendi. J e r slično se, npr.,
govori o kraljevim a B akuba iz Konga: prvi je ljudim a donio va
tru i uveo običaj obrezivanja, drugi je naučio narod da u p o tre
b ljav a sol i izmislio je lov, treći je uveo igru na daski i tkanine
od lika palm e raphia, Ltd. O dgovarajuće legende g ran aju se i
oko n a jstarijih kineskih careva. Dakle, sve u svemu, istraživa
n je m itova jedno je od n ajzanim ljivijih ali istovrem eno i n ajte
žih područja etnologije.
Rečeno je, da je obilježje prave um jetnosti njena suvišnost.

M ožda je slabost m alokrvne m oderne um jetnosti upravo to, što
je odrezan nerv, koji je povezuje sa životom naroda. N asuprot
tome, u zem ljam a kao što je K ina i antička Grčka, a tako reći i
kod svakog prim itivnog naroda, p rije no što potone u konzerve
i jeftin e đrangulije, um jetnost je nerazdvojno povezana sa biv-
stvovanjem i neophodna u svakidašnjem životu. Tu nem a o štre
granice između u m jetnosti i o b rta i razum ljivo je samo po sebi
da svaki u m jetnik vlada svojom tehnikom . Čim se postigne odre
đena spretnost, rađ a se um jetnost. Zbog toga se um jetnička dje
latnost, uglavnom , razvija u područjim a gdje je tehnička vješti
na najviša: drvorezbarstvo na sjeverozapadnoj obali A m erike i
u južnom Kongu, pletenje košara u kalifornijskih Indijanaca, li
jevanje bronce u danskom starom vijeku. Ali nem oguće je u sta
noviti gdje je granica um jetnosti, je r nitko ne može sigurno u stv r
diti gdje počinje estetski osjećaj i gdje on prestaje.
P rim itiv n i narodi izražavaju se likovno na dvojak način. Jed an
je način skulptura. U obliku figura predaka, fetiša i likova bo
gova nalazimo je na najrazličitijim m jestim a zemlje, čim je savla
dan najniži stupanj k ulture. Ta je skulptura, uglavnom , izvedena
u drvetu, rjeđe u kam enu, slonovači i si. Već krajem ledenog doba
(Aurignacien) nalazim o prve prim itivne skulpture. I predm eti za
svakodnevnu upotrebu mogu biti plastično oblikovani: glave kuć
nih balvana p re tv a raju se u fantastične figure; glinene posude i
drvene zdjele dobivaju oblik životinja i ljudi; m alene figurice
um eću se u oblike oružja ili se jav ljaju kao drške na glinenim
vrčevim a itd. Bogata m ašta i velika spretnost u d ru ž u ju se u
veseloj igri n a tim um jetničkim djelim a; ali iza svega toga ne
nalazi se samo estetska radost, već isto tako često, a možda i u
većini slučajeva, duboka m agijska svrha.
Uz bok plastici stoji plošna um jetnost. Svi poznamo francuske
i španjolske spiljske slikarije s k ra ja ledenog doba iz razdoblja
aurignacien i m agdalenien, a isto tako i mnogo m lađe skandinavske
spiljske g rav ire iz kam enog i brončanog doba. Već u to prastaro
doba susrećem o oba različita oblika u kojim a se ja v lja plošna
um jetnost: s jedne stran e slikarstvo i crtež, s druge stran e urova-
šene ili uklesane figure, koje neprim jetno prelaze u relijef. Takve
slike jav ljaju se na površinam a stijena i spilja m nogih dijelova
sv ijeta (si. 290), a ponegdje ih prav e sve do naših dana. Neke
bušm anske slike pokazuju začuđujuću sličnost s onim a koje po
znajem o iz španjolskog ledenog doba. O, uglavnom , m agijskom
k a ra k te ru takvih um jetničkih djela gotovo i ne može b iti sum
nje. Tako ona tvore sastavni dio australskih totem skih cerem o
nija. Eskim ske spiljske slikarije južne A ljaske čini se da se odno
se na lov na kitove, a kao što je H att dokazao, stanovite spiljske

g ra v ire na A ntilim a jav ljaju se u blizini m jesta koja su dobra
za ribolov.
M eđutim, u najviše slučajeva plošna um jetnost prim itivnih
naroda jav lja se kao ornam entika. U njoj ona dostiže još boga
tiji razvoj nego u plastici i uopće zauzim a m jesto kao najplem e
n itiji oblik izražavanja prim itivne um jetnosti. Zbog toga nije
čudo što je ona glavni predm et istraživanja um jetnosti prim itiv
nih naroda. Ta je istraživanja svojevrem eno započeo švedski
istraživač H jalm ar Stolpe, a kasnije su ih nastavili, uglavnom ,
lju d i kao što je B alfour, H addon i Boas. Već u aurignacienu
ja v lju ju se p rv i jednostavni potezi, tačke i poprečne linije, a u
m agdalenienu ti se uzorci proširuju, m eđu ostalim , cik-cak lin i
jam a, figuram a u obliku »riblje kosti«, krugovim a i spiralam a.
Kao slobodna plošna um jetnost i ornam entika ulazi u slikarstvo
i crtanje, kao i u rovašenje; k tom e još dolaze uzorci pletenja i
tkanja. O rnam entiku k arak terizira njena povezanost. Ona se n u
žno m ora rav n ati prem a predm etu koji treb a u krasiti. O rna
m entika je snažno ovisna ne samo o tehnici, zbog čega, npr.
prim itivni uzorci p letenja i tk an ja često im aju uglate oblike, nego
i o obliku predm eta. P rirodno raščlanjivanje pojedinog predm eta
ponavlja se u dekoraciji. Kod glinenih posuda, naravno, n a jra
dije u k rašav aju vrat, ručicu i trbuh, a kod odjeće ornam enti se
prvenstveno nižu na uglovim a i rubovim a. Na tkanim ogrtačim a
T lingit Indijanaca u vijek nalazim o ovako sm ještene uzorke: veli
ko središnje polje i po jedno m anje polje sa svake strane. P rem a
tome, kad se obuče ogrtač, glavni se uzorak nađe na leđim a, a
m anji sp rijed a (usp. I dio, si. 74). Osim toga, um jetnički se ritam
u ornam entici očituje mnogo neposrednije, nego u slobodnoj plo-
šnoj um jetnosti. Jednostavna sim etrija, i ona kao odraz u ogle
dalu, om iljela su izražajna sredstva. Živo a istovrem eno i profi
njeno d jeluju peruanske tkanine. N jihovi u k rasi djeluju kao sta
lan niz sinkopa, gdje uzorak slijedi jedan ritam , a boje drugi.
Nezavisna od podjele na plastičnu i plošnu um jetnost jest po
djela na realistične i sim bolične prikaze. K atkad kod prim itiv
n ih naroda susrećem o isti naivni realizam kao i kod djece, koja
i na licu, gledanom iz profila, brižljivo crta ju dva oka, je r čo
vjek, kao što znamo, im a dva oka. V jerojatno, najviši razvoj do
stigao je taj sm jer kad S jeverozapadnih Indijanaca. Svaku živo
tin jsk u figuru, koju slikaju na kućnom zidu ili je u tk aju u
živopisne plesne ogrtače, prikažu kao dvije sastavljene slike
profila. To djeluje kao da je životinja prvotno bila zam išljena
kao skulptura, pa je rasječena odostrag prem a sprijeda i ta dva
dijela položena na ravninu. P rav i je realizam rijedak na prim i
382
tivnom stupnju. Tamo mnogo češće susrećemo osebujne prikaze,

čudnovato ukočene figure s raznim izraslinam a i iskrivljenjim a,
ili fantastična k rižanja ljudi i životinja. No to se ne sm ije jedno
stavno sm atrati neuspjehom um jetničkih sposobnosti, ili kao ne
dostatak vještine. Im presionistička sigurnost, kojom su lovci na
sobove ledenog doba i Bušm ani ili Eskim i sadašnjosti znali tako
vjerno slikati životinje, dovoljno je jam stvo, da sposobnost reali
stičkog prikazivanja nije nepoznata i na relativno dosta niskom
stupnju kulture. P ri tom donekle igra neku ulogu i to što ta ple
m ena žive u naročito tijesnoj vezi sa životinjam a. Ali težište v a
lja postaviti na jednu drugu okolnost. Naime, način prikazivanja
u prvom redu ovisi o svrsi koja se želi postići. Kod upravo spo
m enutih naroda svrha je p rije svega magična. Ž ivotinje treba
n aslikati što je moguće vjern ije u njihovom svakodnevnom živo
tu, da bi se tako nad njim a stekla moć. D rukčije je kod većine
ostalih p rim itiv n ih naroda. N jim a je najvažnije da izraze svoje
u n u ta rn je shvaćanje života, grozničave vizije ekstaze i divlju
m aštu m itova. U stvari, oni su ekspresionisti do k ra jn jih granica.
Tako su tem eljni m otivi um jetnosti Sjeverozapadnih Indijanaca
likovi lju d i i životinja. Ali oni su takvi, kakvi se jav lja ju u legen
dam a, i zbog toga u gledaocu m oraju pobuditi sve ono strahopo
štovanje i sveti strah, koji pripada takvom uzvišenom biću. Dakle,
kao u srednjovjekovnoj heraldici, stiliziranje često dovodi do ne-
raspoznavanja. Ali isti Indijanci znaju druge m otive p rikazati go
tovo pedantnim realizmom. Sličnu podvojenost nalazim o u egipat
skoj um jetnosti gdje je ukočena nepristupačnost božanskih i k ra
ljev sk ih figura u oštroj suprotnosti sa često um ilno m ekim p ri
kazim a robinja i drugih podređenih osoba (si. 291).
E kspresionistički sm jer prim itivne um jetnosti vodi nas k sim
bolici. Bezbroju uzoraka u pletenju košara, u k ra sa n a glinenim
posudam a itd. p rid aje se simbolično značenje, koje se, m eđu
tim , m ijen ja od k u ltu re do kulture, čak često od plem ena do p le
m ena. Križ, koji mi shvaćamo kao znak kršćanstva, na nekim
je m jestim a A m erike sim bol stran a svijeta, a drugdje znači lete
ću pticu. Cik-cak linija na nekim m jestim a pred stav lja m unju,
a u drugim prilikam a zmiju. N ekiput je tum ačenje potpuno pro
izvoljno i jedva je više nego ime. Tako Indijanci E jak liniju s
k ratk im poprečnim crtam a zovu »m edvjeđi lakat«, a Indijanci
Čeroki rom boidnu figuru s križem u sredini zovu »poglavičinom
kćerkom« (si. 292). Čak u n u ta r jednog istog plem ena tum ačenje
može b iti različito; kod D akota je romb s trokutim a u očim a
m uškaraca pali n ep rijatelj, dok je žene nazivaju kornjačom , živo
tinjom koja se dovodi u vezu s predodžbam a o plodnosti.
Pojedine crte p onavljaju se, tako reći, u svakoj prim itivnoj

um jetnosti. P lastični prikazi ljudskog lik a u p rav ilu se zadržavaju
u granicam a oblog balvana iz koga su proizišli, s nerazm jerno
velikom glavom i strogim frontalitetom . C rteži i slikarije su za
pravo vezani za površinu, i n e pokušavaju d,a postignu dubinu
perspektive. Ponekad se slika prikazuje sa stanovišta gledaoca,
a neki put sa stanovišta osobe o kojoj se radi, dok u nekim slu
čajevim a oba gledišta mogu biti pom iješana na n ajn ep n ro d n iji
način. Ponekad se i s vrlo jednostavnim izražajnim sredstvim a
može postići izvanredan uspjeh. Pogledajte, na prim jer, ovdje
reproduciranu statu etu jednog k ra lja plem ena B akuba (si. 294)
čija m irna vitkoća tako dobro odgovara sanjarskom izrazu čuv
stvenog lica. Uopće, um jetnost se jav lja u takvom izobilju, pa
već u n ap rijed m oram o napustiti svaki pokušaj, da ovdje damo i
n ajk raći pregled. Broj stilskih v rsta naprosto je prevelik. Isto
tolikom sigurnošću, kojom historičar um jetnosti može ustanoviti
potječe li neka slika od M oneta ili G auguina, i etnolog može
u tv rd iti potječe li neka figura što prikazuje p retk e od P apuanaca
iz zaljeva Geelvink ili sa rijek e Sepik (si. 295). Jedva je moguće
d ati potpuno zadovoljavajuće objašnjenje o porijeklu stilskih
vrsta. U dubini narodne duše ra đ aju se čuvstva koja se ogledaju
u um jetnosti, ali su nedostupna naučnoj analizi. Tako na špa
njolskim spiljskim slikarijam a ledenog doba susrećemo dvije
stilske grupe — jedna je sjeverna, da ne kažemo arktička, veoma
srodna poznatoj paleolitskoj um jetnosti Francuske, a druga je,
uglavnom , afrička. Dok je svaka fig u ra p rv e grupe sam ostalna
cjelina, druga grupa pokazuje izrazitu sklonost za velike d ra m a t
ske kompozicije s m nogobrojnim likovim a, koji su m eđusobno
povezani. S v rh a slika bijaše očito u oba slučaja ista: m agijski
zagospodariti životinjam a. Ali zbog čega ta razlika u načinu izra
žavanja? P ita n je je um jesno, ali odgovora nećemo naći. Ipak
mogu se osvijetliti neke okolnosti, koje se tiču postanka stilova
uopće.
Veliki je značaj geografske i k u ltu rn e okoline. Japanske kuće
lagane drvene konstrukcije sa zidovim a od papira, koje su odlič
no podešene toj zem lji pustošenoj potresim a, već u naprijed isklju
čuju uljano slikarstvo u evropskom smislu. L utalački način života
izrazitih lovačkih i nom adskih plem ena koči razvoj um jetnosti
i svi tak v i narodi spadaju m eđu najsirom ašnije um jetnošću, uko
liko lovačka m agija nije djelovala u suprotnom sm jeru. S druge
stran e ku lt predaka, koji obilježava religiju mnogih poluratara,
pruža pogodno tlo kiparskim pokušajim a. M uham edova zabrana
p rav ljen ja idola dovela je do ultraortodoksnog tum ačenja za bilo-
kakvo prikazivanje ljudi i životinja i tim e islam sku um jetnost.
384
u sm jerila osobitim tokovima. Jednostranost zanatskih sposobno

sti, koja se većim dijelom tem elji na tome, da je p ristu p prim i
tivnih naroda sirovinam a često ograničen, tak o đ er je ostavila
svoje obilježje. Jedno je plem e najbolje u drvorezbarstvu, drugo
u tkalačkoj um jetnosti, treće u lončarstvu. Tako nastaje stano
v ita vještina i stv araju se određene m otoričke navike, koje u
u m jetnosti vođe k »prenošenju« ornam enata s uobičajenog m a
terijala na neki drugi. U krasi na nekim glinenim posudam a iz
doline Cauca u K olum biji sadrže jasne tragove po kojim a se vidi
da potječu od drvorezbarstva (si. 298). Isto tako ukočene uglate
figure, koje obilježavaju peruanske posude iz Tiahuanaca, očito
potječu iz kam ene skulpture ili tkalačkog um ijeća (si. 299). Va
lovite spiralne trake danskog starijeg brončanog doba jedva đa
su prvotno pripadale tvrdoj kovini i v jerojatno4 su također preuzete
sa slik arija na glinenim posudam a južnih krajeva. Z avojiti orna
m enti loše p ristaju tehnici pletenja košara (si. 293, 300) i, vjero
jatno, potječu također od lončarstva. Povezanost izm eđu tehnike
i stila očituje se nedvosm isleno kod Sjeverozapadnih Indijanaca.
Tu su drvorezbarstvo i slikarska um jetnost m uškaraca figuralni,
živi i groteskni, a ženski uzorci u pletenju i tk an ju geom etrijski
i suhi. Tek mnogo kasnije, tako da je o tome još uvijek živa tra
dicija, žene su počele na tkanim plesnim ogrtačim a oponašati stil
m uškaraca.
Napokon, svemu tome pridolazi i utjecaj ponavljanja. Samo
je m alen broj u m jetnika stvaralaca; većina se zadovoljava više-
m anje robovskim im itiranjem . B alfour je učinio zanim ljiv pokušaj,
koji izvrsno osvjetljava posljedice ponovljenog kopiranja. On je
nekom e dao da p recrta sliku puža koji puže preko grančice; taj
crtež dao je nekom drugom da ga još jednom precrta, a dobiveni
je rezu ltat opet dao trećem u, itd. Nakon niza m eđukarika slika
se potpuno prom ijenila i od puža je postala ptica! Koliko li se
samo p u ta sličan razvoj dogodio kod prim itivnih naroda, a da mi
to uopće ne slutim o? Stolpe je svojevrem eno zacijelo pretjerao
kad je htio dokazati da svaki ornam ent potječe od nekog prvotno
n aturalističkog prikaza; ali da se takva slika može n a k ra ju p re
tvoriti u nerazum ljive vitice, svjedoče nam, usprkos svem u, m no
gobrojni prim jeri. Tako se prastaro babilonsko prikazivanje bo
ga, kako svladava p ar lavova, na kasnijim broncam a u L ure-
stan u uopće više ne može prepoznati (si. 296). K ineska figura
pdjetla na odjeći Golda i G iljaka pretvorila se u vitice, a likovi
lju d i polinežanske ornam entike postepeno n estaju u cik-cak
linijam a. *
* U n je m a č k o m p rije v o d u n e ja s n u stiliz a c iju n a o vom m je s tu o čito v a lja
p rip is a ti š ta m p a rs k o j g re šk i, a u n a š e m te k s tu u zeto je ono z n a č e n je k o je n a j
b o lje o d g o v ara. (Op. D. R ih tm an .)
SI. 294. Mali kip kralja
plemena Bakuba, južni
Kongo (Nacionalni mu
zej, Kopenhagen).
SI. 295. (gore desno). Likovi predaka, Nova Gvineja; lijevo:

zaljev Gelvink; desno: rijeka Sepik (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 296. Brončane figure iz Lurestana, II tisućljeće pr. n.

e. Obje figure prikazuju ljudsku priliku između dvaju la
vova, samo je na desnom primjerku stilizacija toliko snaž
na da se jedva prepoznaju likovi (Nacionalni muzej, Ko
penhagen).
T akav je razvoj do stanovitog stu p n ja ovisan o onoj krivulji,

koja se, čini se, jav lja u povijesti svake stilske vrste. Ona se n a j
p rije penje do tačke u kojoj se um jetnost razvija u strogoj veli-
čenstvanosti (usp. si. 297). Zatim počinje izrađivanje pojedinosti,
koje često im a svojevrsno profinjeno djelovanje, ali samo po sebi
pokazuje kako nestaje prava stvaralačka snaga i kako je učinjen
p rv i korak k izrođavanju, s kitnjastim , p re tje ran im oblicima i k
raspadanju prvotno čvrsto zatvorene cjeline. Međutim, postanak
stilskih v rsta ne sm ije se zbog toga zam ijeniti s porijeklom u m jet
nosti uopće. Što znamo o tome? U m jetnost izvire iz nekih n aj
dubljih nagona ljudske prirode. To proizlazi već iz njenog sve
obuhvatnog rasp ro stranjenja. S druge stran e s um jetnošću je kao
i s ličnim nakitom . Naime, poriv k um jetničkom ispoljavanju,
m ak ar i drijem ao u svijesti kao klica, traži vanjsku svrhu, da
bi proklijao i da bi se rascvao. U cijelom protolitiku jedva da se
može govoriti o stvarnoj um jetnosti. Ona se jav lja tek potkraj le
denog doba i već tada dostiže silan procvat. Kod Pigm eja i drugih
vrlo p rim itivnih naroda um jetničko je izražavanje danas ograni
čeno na m ali broj zam etaka.
Podstrek za postanak um jetnosti došao je očito s raznih s tra
na. Jed an od njegovih izvora, nem a sum nje, m oram o tražiti u
igri. U m jetnička je djelatnost povezana s u n u tarn jo m radošću,
s nadm oćnim osjećajem snage i znanja, koji zadovoljava stv ara
oca i bez obzira na ostale. Ona je osim toga povezana sa stano
vitim strahom p red praznim površinam a, horror vacui, koji se
ispoljava i u dječjem crtk a ran ju po zidovim a i plotovim a. P ri
m itivni narodi zbog toga nastoje, da svoje stvari učine ne samo
što je moguće svrsishodnijim a, već i da ih oblikuju tako, da budu
ugodne očima. Njihova um jetnost često polazi od m aterijala ili
od tehnike. Neka slučajna sličnost budi predodžbe, koje se zatim
p re tv a raju u um jetnički oblik. K vrga na drvetu postaje, npr.,
središtem ovećeg uzorka. U proizvodnji glinenih posuda od uskih
valjušaka n astaju brazdasti ornam enti Pueblo Indijanaca. U sa
mom procesu oblikovanja dolazi do uk rašav an ja utiskivanjem
p rstiju , što je glavna oznaka keram ike južnoam eričkih plem ena
Tupi. A to odgovara otiscim a čekića na stanovitim orijentalnim
posudam a od kovine. U još većoj m jeri tehnika se. ispoljava u
pleten ju košara, čiji pravilan ritam gotovo sam tvori postojano
ponavljane uzorke.
Drugi je važan izvor um jetnosti vjerovanje u njenu čarobnu
moć. One prirodne pojave, koje naročito zaokupe prim itivno oko,
u neposrednoj su vezi, naravno, s borbom za život. A kako su,
prem a m išljenju prim itivnih naroda, slika i predm et jedno, tim e
je otvoren p u t k razvoju. Govorili smo o m agijskom k a rak teru
paleolitskih i nekih m lađih slikarija. On jasno proizlazi već iz

njihova sm ještaja, duboko u unutrašnjosti m račne spilje, ili na
nepristupačnim zidovima, je r tu je već u naprijed isključen bilo
kakav estetski užitak. Također mnogi ornam enti posjeduju u n u
ta rn ju snagu, s pomoću koje ukrašeni predm eti postaju naročito
djelotvorni. Eskimi A ljaske sm atraju da divljač prije svega traži
onog lovca, koji ima lijepo ukrašeno oružje, a naslikani o rn a
m enti na njihovim kućanskim predm etim a postepeno sa starošću
stiču nešto od snage am uleta. Neke uzorke treba sh v atiti i kao
oznake vlasništva, po kojim a se predm eti lako mogu prepoznati.
Tu se nalazim o pred trećim izvorom um jetnosti, porivom za saop-
ćavanje, željom da se učini vidljivim ono, što ispunja svijest.
Tim e se već približavam o pism u i onoj stran i duhovnog života,
o kojoj još treba da govorimo — znanosti.
PRETPOSTAVKE ZA ZNANOST
RELIGIJA i um jetnost cvjetaju u bogatom izobilju već n a pri

m itivnom stupnju k ulture, dok je znanost oznaka najviše civiliza
cije. Z nanost je plod razum a, kao što su religija i um jetnost plod
osjećaja i m ašte. M eđutim , karakteristično je, da su duševne dje
latnosti kod prim itivnih naroda međusobno mnogo tjesn ije po
vezane nego kod nas (usp. I dio, str. 44). Zbog toga je jasno da
oni uopće ne mogu racionalno postaviti neki problem niti poku
šati objasniti zagonetke bivstvovanja jedino putem logičnog mi
šljenja. Ali to ipak ne znači da se kod njih ne može naći često vrlo
značajna sum a pozitivnih znanja. Znanje i znanost dvije su ra z
ličite stvari. U tradicijam a plem ena sačuvane su uspom ene na
prošlost i poznavanje zemlje, na vrem enske prilike, na b iljn i i ži
votinjski svijet često u neočekivano velikom obimu. Tako je za
eskimsko poznavanje geografije karakteristična skica, koju je
olovkom nacrtao neki pripadnik plem ena Aivilik. Ona obuhvaća
obalu od rijeke C hurchill do Lancastersunda, u dužini od oko 1500
km zračne linije! Eskimi na istočnom G ronlandu znali su rezba-
riti »karte« ^voje dom ovine u drvetu (si. 303). Već p rije je u ovom
djelu bilo govora o osobitim k artam a Južnog m ora načinjenim
od štapića i puževih kućica sa M aršalskih otoka (usp. str. 224).
Z ahvaljujući plovidbi m orem geografska slika svijeta Polinežana
p ro stirala se preko neizm jernih udaljenosti. Tako je jedan čovjek
bio u stanju da opiše položaj najvažnijih otoka izm eđu 140°
i 180° zapadne dužine: tu spadaju otočja M arquesas, Tubuai, F i
dži, Tonga i Rotuma.
Na nižem kulturnom stupnju znanje nekog naroda prije svega

ovisi o njegovim potrebam a. Traži se odgovor na praktična p ita
n ja života. Zbog toga um ijeće liječenja spada u područja koja
su bila n ajra n ije njegovana. Za većinu p rim itivnih naroda bole
sti su nadnaravnog porijekla — čaranje, otm ica duše ili opsjed
nutost — i liječenje se za tim povodi. V rač (si. 305) želi istjerati
zle duhove, on polazi u lov za otetom dušom ili siše bolesno m je
sto, da bi odstranio začarani predm et, koji je, prodrijevši u tijelo,
prouzrokovao bolove. Zajedno s tim šam anističkim m etodam a
liječenja provode i racionalno liječenje, koje se tem elji na p ra k
tičnim iskustvim a nebrojenih generacija. I sredstva liječenja, čiju
snagu p rim itivni narodi pripisuju jedino m agičkim svojstvim a
(usp. si. 302) znaju ponekad prilično djelovati, npr., post, dijeta,
sredstva za povraćanje i znojenje. Osim toga naše prvo znanje
0 različitim otrovnim i ljekovitim biljkam a potječe od prim itiv
nih naroda. Mnoga plem ena im aju dosta veliko iskustvo u lije
čenju rana, prijelom a kostiju i jednostavnim kirurškim zahva
tim a. N ekiput čak vrše am putacije, a u U gandi i Som aliji ne pre-
zaju ni pred velikim operacijam a kao što je carski rez i o tv ara
n je trb u šn e šupljine (laparotom ija). N ajviše čuđenja pobuđuje
sigurnost, kojom su na najrazličitijim m jestim a zemlje vršili
trepanacije. Postoje dokazi da je ta operacija u Evropi uspješno
izvršena već u m ezolitiku i neolitiku. U kasnijim stoljećim a po
znata je također na K anarskim otocim a, u sjevernoj Africi, Ocea
niji i Americi. P ripisivali su je m atrijarh atsk im ratarskim k u l
turam a, i to dosta opravdano, je r su upravo tu zbog upotrebe
kijača i sličnih oružja povrede glave m orale biti česte. No nije
uvijek moguće pronaći uzrok poduzim anja te operacije i u m no
gim je slučajevim a povod vjerojatno bio oboljenje mozga, što je
danas nemoguće ustanoviti.
P rije nego što će se roditi prava znanost, treb a da su ispunjena
dva preduvjeta. N ajprije treb a da je stvoreno pismo, bez kojeg je
u n ap rijed onemogućeno svako sporazum ijevanje između osoba
koje dijele veće prostorne i vrem enske udaljenosti. Uz to je po
trebno stanovito poznavanje m jere i broja; tek ono omogućava
poim anje zakonitosti života.
Pismo je, na k ra ju krajeva, samo potpora pam ćenju. Znakovi
bude slike sjećanja ove ili one vrste, povezujući se s predodžba
ma o određenim glasovima. To znači da postoji mogućnost da se
krene u dva pravca: putem dodirnih asocijacija ili putem aso
cijacija na tem elju sličnosti. K renulo se u oba sm jera. P rv i još
1 danas u p o trebljava svaki onaj koji vezuje uzao na m aram ici,
kako bi se podsjetio da kupi kom ad sira i donese ga kući za do
ručak. Iste su v rste znakovi koje A ustralci urezuju u glasničke
388
palice (si. 232). Šalju ih od plem ena do plem ena kao pozivnice na
svečanosti; onome tko ih prenosi služe uz to kao neka v rsta diplo
m atskih ak reditivnih pisam a i kao pomagalo pam ćenju. S urezi
m a na bridovim a može se, npr., označiti broj dobrodošlih gosti
ju. O nekom pravom pismu, naravno, nem a ni govora. Samo iz
nim no znakove može protum ačiti i netko drugi osim upućenog.
Slične glasničke palice nalazim o i kod mnogih drugih naroda.
One podsjećaju i na rovaše, koji su se dugo vrem ena u p o treb lja
vali kao pravovažeći obračuni, tako da ih je još priznavao danski
zakon K ristijan a V (1683), a do god. 1782. u engleskoj su riznici
vrijedili kao punovažna priznanica. Vrlo rasprostranjene uzice s
uzlovim a također su vrlo pogodne za računanje. Tako se u susjed
no selo šalje pozivnica i uz nju uzica s određenim brojem uzlova;
m ještani svakog dana razvežu jedan uzao i kad razvežu posljed
nji, znaju da je došlo vrijem e sastanku. Takve uzice s uzlovim a
bile su vjerojatno poznate u prethistorijskoj Kini, a još se i da
nas upotreb ljav aju u Tibetu i na otocima Riu-kiu. Im a ih i u ne
kim krajevim a Oceanije, na zapadu Sjeverne A m erike i sjevero
zapadu Južne Amerike. Tamo su u peruanskom quipu dosegli
vrhunac razvoja (si. 304). N jih su nekad sm atrali pravim pismom,
s pomoću kojeg su Indijanci, navodno, bili u stanju da izraze sve,
pa čak i pjesništvo i historijske izvještaje, ali to je shvaćanje
posljedica grubog pretjeriv an ja. Locke je jasno dokazao, d a su
te uzice s uzlovim a samo vrlo dobro sm išljeno sredstvo za raču
nanje, kod kojeg se brojevi — prem a decimalnom sistem u — iz
ražavaju s pomoću uzlova različita oblika i položaja. Osim toga
boja uzice može označavati i vrstu predm eta o kom e se radi.
E rland Nordenskiold istražio je mnogo quipu-a iz peruanskih
grobova i pronašao, da se tu radi o kalendarskom raču n an ju iz
raženom u danim a; najveći broj, na koji je naišao, ne bijaše
m anji od 15.652!
Drugi p u t ka stv aran ju pisma polazi od slika. U krasi P rerij-
skih Indijanaca na šatorim a, ogrtačim a i dr., u oštroj su su p ro t
nosti s njihovom pravom, strogo geom etrijskom ornam entikom .
Oni su, u stvari, prim itivno slikovno pismo, koje veliča vlasnikova
djela. Na istim se tem eljim a osnivalo pismo A zteka; ali ono je
stiglo korak dalje i to tako, što su pojmove, koji su se često po
navljali, prikazivali određenim utvrđenim znakovim a. Oni su se
u nekim slučajevim a približavali pravom slogovnom pism u. Tako
se nastavak -tlan, »između«, izražava nizom zubi, tlantli. Još na
p red n ije bijaše pism o M aja (si. 301). Kod njih svi su znakovi bili
otprilike jednako veliki i sastavljeni po sasvim određenim p ra
vilim a, jer su gotovo svim osnovnim znacima dodavali još i do
datne znakove (determ inative), koji podupirahu tum ačenje i spre
389
čavahu nesporazum e. Tako je bilo moguće izraziti mnoštvo p o j

m ova pa čak i one potpuno apstraktne. Osim znakova za veli
činu brojeva, vrem enske jedinice, nebeska tijela i si. znamo, na
žalost, vrlo m alo o pism u M aja, a veći dio dugih napisa zasad
nam je zbog toga zatvorena knjiga.
I u Starom svijetu svi oblici pisma, koji su se održali, počeli su
slikovnim znacima. To je svim a jasno za egipatske hijeroglife; ali
je isti slučaj i s kineskim znakovim a i zapadnoazijskim klinovim
pismom. N a jstariji kineski napisi potječu iz doba dinastije Šang
(sredina drugog tisućljeća prije n. e.) i još su vrlo bliski pravim
slikovnim prikazim a. To što su znaci otada, usprkos svim k a
snijim izm jenam a, uvijek zadržali prvotni k a ra k te r i nikad se nisu
p retv o rili u slova u evropskom smislu, tijesno je povezano s g ra
đom kineskog jezika. Mnogo jednosložnih riječi i nesavitljivost
kineskog jezika učinile bi neko slovno pismo, slično našem, nesvr-
sishodnim a i suvišnim . N asuprot tome kineski je sistem u neiz
m jernom carstvu, bogatom dijalektalnim razlikam a, od n ep ro
cjenjive koristi za duhovnu povezanost. Njega svugdje čitaju jed
nako lako, iako je izgovor riječi vrlo različit. R ačuna se da po
stoji najm anje 40.000 znakova; ali za svakodnevnu upotrebu
dovoljno je poznavati tri do četiri tisuće. Većina je znakova
sastavljena i to od znaka koji određuje glas i drugog koji pomaže
bližem određivanju. Tako glas fang im a čitav niz značenja. Osnov
ni znak riječi izražava »četvorokut«. Ali ako dodamo znak za
»zemlju«, značenje se m ijenja u /an g -d istrik t, dok dodatni znak
»jezik« izražava /anp-pitati, itd. Fina i m irna životna m udrost
ogledava se često u složenicam a kad npr. znakovi za »muškarac«
i »riječ« stavljeni zajedno znače »istinito«, ili kad »srce« i »rob«
spojeni izražavaju »bijes«.
N ajstarije pravo pismo na svijetu pronađeno je u Mezopota
m iji na glinenim pločam a takozvanog razdoblja U ruk (IV tisuć
ljeće prije n. e.). Ono obuhvaća oko 1500 slikovnih znakova. Po
stoji li izm eđu njega i zasad još neprotum ačenog pisma, koje je
kasnije upotrebljavao narod k ultura, koje su se razvile oko rijeke
Inda, neka veza, još uvijek nije objašnjeno. M eđutim, Sum er-
ci su iz m ezopotamskog slikovnog pism a stvorili klinovo pismo,
koje su kasnije naslijedili Babilonci, Asirci, P erzijanci i dr. U tom
teškom sistemu, čiji je vanjski oblik doduše izvanredno prilago
đen mekoj glini u koju se pismo utiskuje, prvotne su slike po
jednostavnjene na nekoliko stotina znakova, djelomično na čitave
riječi, a djelomično na slogove i determ inative. Č itanje otežava
to, što ista gru p a klinova nekiput daje potpuno različite glasove.
Egipatski hijeroglifi, koji su nastali već u preddinastijsko vrijem e
i koji su na spom enicim a sve dokraja zadržali k arak ter slikovnog
pisma, u pravilu izražavaju slog ili pojedini glas: tako slika orla
(ahom) znači slova a, slika ustiju označava (ro) r, itd. No od svih
staro vjekovnih sistem a pisam a najpozvaniji da postane tako zna
čajan bio je fenički. N ajstariji trag tog pism a nađen je zasad na
jednom sarkofagu iz X III stoljeća p rije n. e., koji je iskopan u
Džubailu, Gubli starog vijeka, sjeverno od B ejruta. P orijeklo tog
sistem a još nije objašnjeno, u stvari sve je to zam ršenije nego što
se mislilo prije nekoliko desetljeća. No jedva
možemo zaobići činjenicu, da su njegovom obli
kovanju pridonijeli egipatski, a možda i kretski
utjecaji. Odlučno je u važnosti feničkog pism a to
što u njem u prv i puta susrećem o p ravi alfabet,
u kome svaki znak odgovara određenom glasu.
To pojednostavnjenje razbija privilegij sveće
nika, koji su dotad jedini poznavali pismo, i
otvara neslućene mogućnosti za dem okratiza
ciju duhovnog života. S pravom ističe Gordon
Childe, da alfabet, zajedno s upotrebom je fti
nog željeza um jesto bronce i s uvođenjem m a
lenog bakrenog novca, tvori tem eljne stupove
k u ltu re širokih masa. Od feničkog pism a ne
potječu samo svi m lađi zapadnoazijski alfabeti:
hebrejski, sirijski i arapski, već je ono istovre
meno putovalo na istok do Filipina i K oreje a
na zapad ka Grcima. Oni su ga sa uobičajenom
okretnošću duha prilagodili potrebam a indo
evropskog jezika, pretvorivši suvišne konzo-
nantske znakove u znakove za vokale, koji su
dotad nedostajali. Jedva i treba dodati da se
latinski alfabet, kojim se svakog dana služimo,
tem elji na grčkim slovima.
B rojka je tem elj svakog m jerenja. Kao i sve
apstrakcije, tako je i pojam brojke kod većine
prim itivnih naroda vrlo nesavršen. Eskim i b ro
je na prste do pet. Pomoću p rstiju na rukam a
i nogama mogu dospjeti do dvadeset, što znači
»čitav čovjek«; ali o toj vrtoglavoj veličini oni
nem aju mnogo jasnije predodžbe nego mi o
SI. 301. T ipični zapis plem ena M aja. N a vrliu je veliki

uvodni znak: pod n jim slijede tri reda sa svega šest
znakova ko ji odaju datiranje; nakon toga dolaze razli
čiti znakovi koji sadrže neko drugo o b jašnjenje (po
Spindcnu).
m iliju n u ili m ilijardi. Još prim itivnija plem ena zaustavljaju se

već kod dva ili tri. K arl von den S teinen pripovijeda da p rim i
tiv n i Indijanci plem ena B akairi s gornjeg toka rijeke Xingu po
činju b ro jiti tako, da uhvate lijevi m ali p rst i kažu tokale; onda
sastave m ali p rst i p rsten jak i kažu ahage, n astav ljaju s tri
prsta, ahage, tokale, itd. dok ne dospiju do šest, što se kaže
ahage ahage ahage. Dva se uvijek jav lja kao tem eljni broj i zbog
toga K arl von den S teinen dolazi do zaključka da b rojenje nije
nastalo sastavljanjem nego dijeljenjem . B rojenje u parovim a
proučavano je i u A ustraliji i Polineziji. Osim toga u svijetu je
vrlo rasp ro stran jen sistem pet brojeva, s prstim a kao pomoćnim
sredstvom .
U računanju vrem ena ljudi su se dugo pridržavali prirodnih
m jera: dan i noć, ljeto i zima, kišno i sušno doba. Ponekad je
podjela još preciznija: prem a vrem enu sjetve i žetve, sepbam a
divljači ili rasplođivanju stada. Sasvim k ra tk i vrem enski raz
m aci m ogu se, npr., opisati tako, da ih se usporedi s vrem enom
koje je potrebno za neki uobičajeni posao. Taj je način još u sta
rije doba poznat u našoj narodnoj k u ltu ri: koliko tra je da se skuha
lonac kaše, da se izmoli jedan očenaš, itd. Slično tome veći se
vrem enski razm aci označavaju kao toliko i toliko noćenja, toliko
i toliko lula duhana i si. dok se m anje dužine m jere jedinicam a
ljudskoga tijela: stopom, hvatom itd.
Veliki preo k ret u računanju vrem ena događa se tek onda, kad
se ono- počinje zasnivati na p ro m atra n ju k re ta n ja nebeskih tijela.
Polinežani, koji su navikli da na plovidbam a slijede zvijezde,
dijele godinu u dva dijela, već prem a tom e jesu li Vlašići vidlji
vi ili nisu. I u Indoneziji godina se dijeli prem a Vlašićima. Da-
jaci na B orneu određuju pravo vrijem e sjetve prem a njihovom
položaju, a isto, čini se, vrijedi i za plem e M andaya na F ilipini
ma. Inače Mjesec sa blistavom svjetlošću, prom jenljivim izgle
dom, utjecajem na plim u i oseku i prividnom vezom izm eđu m je
sečnih m ijena i m enstruacije žena, najsnažnije utječe na prim i
tivnu ćud. Mjesec je lako razum ljiv, ali naravno i vrlo nesavršen
sat. Od m lađa do m lađa protekne 29 dana, 12 sati, 44 m inute i 3
sekunde. Stoga će m jesečeva godina biti, iako se dužina mjeseci
računa izm jenično 29 i 30 dana, otprilike 11 dana p rekratka. K ul
tu rn i narodi istočne i zapadne hem isfere opazili su tu grešku i
prešli su na tačnije, ali i zam ršenije računanje vrem ena prem a
Suncu. Samo se islam ski svijet pridržava mjesečevog kalendara
i kao polaznu tačku uzim a bijeg M uham edov u M edinu godine
622. (»prijelom«, al-hidžra).
Čudnovato je, ali ne i slučajno, da je sunčana godina kod m no
gih naroda S tarog i Novog svijeta, čini se, n ajp rije obuhvaćala
392
12 m jeseci po 30 dana, sa po 5 preteklih dana na k ra ju svake go

dine. Zapravo srednja sunčana godina traje 365 dana, 5 sati, 48
m inuta i 46 sekundi. K alendar je dakle sat, koji ide prebrzo, i
tako tokom vrem ena godišnja doba kasne u odnosu na mjesece.
Svaki je od starih k u ltu rn ih naroda pokušao da nađe neko rje
šenje i tim e je postavio tem elje tačnijem računanju vrem ena.
U A m erici je na meksičkom kulturnom području pronađena
kronologija, koja je u A zteka bila još vrlo nesavršena, ali u M aja
bijaše neobično precizna (si. 301). P red u v jet za to bijahu jedno
stavan i osm išljen sistem brojaka, koji bijaše na istoj visini kao
i naš, mnogo bolji od rimskog, i astronom ska znanja, koja se po
opsegu mogu m jeriti s egipatskim a i babilonskim . Sistem bro
jak a ne bijaše decim alni kao naš, nego dvadesetinski i izražavao
se ili glavam a bogova, ili tačkam a i crtam a i to tako, da je jedna
tačka značila 1, dvije tačke 2, crta 5, tačka i crta 6, tri tačke i
tri crte 18, itd. Kad se ti brojevi postave jedni iznad drugih,
njihova se vrijednost po određenim pravilim a um nogostruči, kao
što i mi vrijednost neke brojke podesetorostručujem o, ako je sta
vimo ispred neke druge. Slijedeći prim jer neka pokaže s kakvim
su jednostavnim sredstvim a M aja znali izraziti velike brojke:
- 9 X 144.000 = 1,296.000
= i2 X 7.200 = 86.400
' - 16 X 360 = 5.760
:___ : = 7 X 20 = 140
• • - = 8 X 1 = 8
ukupno: = 1,388.308
Kako vidimo, svako pom icanje u redu znači da je dotični broj

dvadeset puta veći od slijedećeg donjeg, izuzevši treće m jesto
odozdo, gdje se um jesto 20 X 20 = 400 množi samo 20 X 18 =
= 360, očito upravo zbog računanja vrem ena. Također je bio
poznat naročit znak za nulu. Na jednom napisu nađena je velika
brojka 1.841,639.800!
M aja su upotrebljavali pismo i znakove brojeva, uglavnom , za
astronom ska, ili pravilnije, astrološka izračunavanja. Im ponira
njihovo poznavanje k re ta n ja nebeskih tijela. Oni su dužinu godi
ne odredili sa 365 dana, s prestupnim danom svake četvrte go
dine, što je bilo dovoljno za običnu upotrebu, i sa 25 prestupnih
dana u 104 godine, kad se radilo o dužim vrem enskim razm aci
ma. Dakle, gotovo isto tako tačna ko rek tu ra kao i u našem da
našnjem kalendaru. V rijem e obilaženja Mjeseca oko Zem lje pod
udaralo se sa sunčanom godinom tako tačno, da je tek nakon 300
godina došlo do greške od jednog dana. U takozvanom Dresden-
skom kodeksu — jednom od triju jedinih rukopisa Maja, koji su
sačuvani do naših dana — zabilježena su dugačka izračunavanja
vrem ena obilaženja i m ijena planete Venere, nadalje tabele po
m rčina i dr. Oni su poznavali i k retan je drugih planeta i znali
predskazati njih o v e konjunkcije m eđusobno i »a Suncem, M jese
com i stanovitim zvijezdam a stajačicam a.
Samo računanje vrem ena odviše je zam ršeno, a da bismo ga ovdje
pobliže objasnili. Glavno je, da su pored godine im ali i ciklus
od 260 dana, tzolkin (aztečki: tonalamatl). To čudnovato, na prvi
pogled potpuno proizvoljno vrem ensko razdoblje, odgovara v re
m enu koje protječe izm eđu dana kad je Sunce u jesen i u p ro
ljeće na zenitu nad gradom Copanom, u južnom dijelu starijeg
carstva Maja. A to se opet podudara s vrem enom izm eđu zrenja
kuk u ru za i početka kišnog doba, dakle datum im a koji bijahu isto
toliko važni za Maja, kao što je solsticij za stanovnike sjevera.
U n u tar svakog tzolkina dani se označavaju na dva načina; s jedne
stran e brojevim a od 1 do 13, s druge sa dvadeset različitih imena.
To je, kao da dva zupčanika, jedan sa 13, a drugi sa 20 zubi, ulaze
jed an u drugi, tako da se tek nakon isteka od 13 X 20 = 260
dana isti broj susreće s istim imenom. Taj se ciklus osim toga
povezivao s godinom tako, da je svaki dan dat u n u ta r n ajm a
njeg zajedničkog višekratnika od 260 i 365, dakle od 18.980 dana
ili 52 godine. Azteci nisu dospjeli dalje; ali M aja su otišli još ko
rak dalje. Neki njihovi spomenici datiran i su na način takozva
nog »dugog raču n anja vrem ena«, čija polazna tačka, na žalost,
nije posve sigurna, je r je p otkraj postojanja k ulture M aja došlo
do grubljeg načina d atiranja, te je nastala greška od 256 godina.
Ipak većina se istraživača danas slaže, da početak dugog računanja
vrem ena počinje godine 3113 p rije n. e. To je naravno potpuno
m itski datum . N ajstariji datiran i spom enik k u ltu re M aja koji po
znajem o jeste takozvana statu eta iz T uxtle iz 162. godine naše ere.
O egipatskom računanju vrem ena priča Herodot: »Svećenici izH e-
liopolisa jednoglasno su me uvjeravali da su Egipćani prvi od
svih izračunali godinu i podijelili je na dvanaest dijelova. Rekoše,
da su do tog znanja došli prom atrajući zvijezde. Po mome m išlje
n ju oni rade s više razum ijevanja nego Grci, koji od vrem ena do
vrem ena (ili: svake treće godine), uzevši u obzir godišnje doba
dodaju jedan mjesec. Egipćani naprotiv m jesecim a, kojih im a 12
od po 30 dana, svake godine dodaju još pet preostalih dana, tako
da se kod n jih godišnja doba poklapaju u svom kruženju.« Nova se-
godina m orala slaviti čim bi se u delti Nila, nešto p rije svanuća,

na horizontu pojavio Sirius i tim e najavio veliki događaj godine,
poplavu. Ali tako je, u stvari, stalno rasla nepodudarnost između
građanske i prave godine i to tako, što je prva svake četvrte go
dine padala za čitav jedan dan naprijed. To je prim ijećeno i zbog
toga su pored građanskog uveli i računanje vrem ena, koje od
govara stvarnosti. Tako su u godini slavili dva novogodišnja
dana. Tek nakon isteka od 365 X 4 = 1460 godina oba će novo
godišnja dana pasti zajedno. To se razdoblje zove Sotis-period
(prem a heleniziranom obliku egipatskog im ena za Sirius). Zna
se da je takvo razdoblje godine 139. naše ere isteklo po treći put.
Dakle prvi period m ora da je počeo još u 5. tisućljeću, tačnije
god. 4231. prije n. e., dakle, davno u prethistorijsko doba. Nije
naročito vjerojatno da je u ono vrijem e znanje o astronom iji bilo
toliko veliko. Ali, kako je O. N eugebauer dokazao p rije nekoliko
godina, takvo je znanje samo po sebi bilo suvišno. Sasvim jedno
stavno p ro m atran je dužine razdoblja između godišnjih poplava
Nila dovest će nakon dvije do tri generacije nužno do srednjeg
broja od 365 dana. Nakon isteka od nekoliko stotina godina m ora
da je postala očitom nesuglasnost između dužine ove i prave go
dine i tada je izlaz Siriusa izabran kao oznaka Nove godine.
Dakle sva m aštanja o »prvom sigurnom datum u svjetske povi
jesti« otpadaju sama po sebi i preostaje samo činjenica, da je je
dan p rethistorijski seljački narod, pošavši od n ajjednostavnijih
prom atranja, jednom oko godine 4200. p rije n. e. — možda dvije
stotine godina p rije ili kasnije — počeo račun ati vrijem e sa go
dinom od 365 dana.
Egipatsko računanje vrem ena dobilo je historijski značaj, time,
što je postalo tem eljem Julijanskom kalendaru. Na svoj način
babilonski je kalendar bio pozvan da odigra isto toliko veliku
ulogu, ali u drugim krajevim a. P rvotno se i tam o upotrebljavala
mjesečeva godina; ali od god. 747. p rije n. e. uvedeno je tačnije
računanje vrem ena. M udrost Babilonaca bila je u starom vijeku
nadaleko poznata upravo zbog poznavanja m atem atike i astrono
mije. Već su njihovi preteče, Sumerci, određivali vrijednost
brojke prem a položaju, i bili su blizu tom e da pronađu naročit
znak za nulu. Od B abilonaca preuzeli smo podjelu dana i noći na
24 sata (prvotno 12) i podjelu sata na 60 m inuta, n ad an je podjelu
kruga na 360° i podjelu stope u 12 cola. N jihovu sliku svijeta p r e
uzelo je potom stvo i ona je vladala u općim shvaćanjim a stvarno sve
do K opernika. Tabele klinova pism a s kvadratnim i kubnim ko
rijenom ostale su sačuvane, kao i niz zapažanja o planetarna, iz
lazu i zalazu Sunca i Mjeseca, o pom rčinam a itd. Zodijak je bio
poznat već rano, a imena, koja se još i danas upotrebljavaju, ta
kođer su djelom ično babilonskog porijekla. Babilonci su također

prom atrali pom icanje ravnodnevice, a vrijem e sunčeva i m jese
čeva obilaženja bilo je izračunato začudnom tačnošću. Najviši
ugled uživalo je sedam »zvijezda lutalica«; Sunce, Mjesec i tada
poznati planeti. Svaki je od njih spojen s jednim božanstvom i
im ena dana u tjednu još podsjećaju na to: nedjelja je bila posve
ćena bogu sunca Šam ašu, ponedjeljak bogu m jeseca Sinu; četvr
tak, koji su naši preci povezivali s Thorom , a R im ljani s Ju p ite
rom, vezali su Babilonci za stvoritelja svijeta, M arduka, a petak,
dan Frigge i V enere štitila je božica ljubavi Ištar5.
M iješanje nauke o bogovim a i astronom ije bilo je za Babilonce
karakteristično. Za njih je život na zem lji bio samo odsjaj n e
beskog života. U zvijezdam a se očitovalo božansko uređenje svi
jeta, a čitanjem njihovog noćnog svjetlucavog pism a čovjek je
mogao razm rsiti zakone bivstvovanja. U tom e je neposredni n a
stavak p rim itiv n ih m itskih tokova misli p rim itivnih naroda. Tek
su Grci posjedovali duhovnu snagu, koja je bila u stanju da od
stran i sve obzire koji tu ne spadaju i da samoj prirodi p ostavlja
ju pitanja, tražeći od nje odgovor. K ad je Thales iz M ileta u d ru
goj polovici VII stoljeća p rije n. e. porijeklo svih stv ari tražio
u vodi, u njoj »koja je u svem u i u koju se sve vraća«, položio
je kam en tem eljac pravoj znanosti.
O v d je se m isli n a d a n s k e n azive. (Op. prev.)

KULTURNI SLOJEVI I STRUJANJA
po Ce c i u led en o d o ba
ČITAVOJ svjetskoj lite ra tu ri ne možemo naći nešto tako đa

U volski lukavo, kao što su M efistove riječi u »Faustu«:
1 čuj: filozof — tvrdim ja —

Z ver je koju sred puste vaše —
Ma kakav rđav duh uokrug vući zna,
A oko nje svud tma zelene paše!1
M anjka tek m alena riječ »samo« u prvom stihu. Pusto filozo

firan je ne vodi ničemu: ali b e z bilo kakve hipoteze istraživa
nje je lu tan je u pustinji. To treba da imamo u vidu kad još, na-
kraju, pokušam o u kratkim crtam a skicirati sveukupnu sliku raz
voja kulture. Ovdje nam je dat čitav niz sigurnih tačaka, koje
sada na neki način treba povezati u cjelinu, koja je n a tem elju
današnjeg stanja našega znanja najvjerojatnija. S kicirati se može
samo obris, ali p ri tom će mnoge linije još uvijek o stati blijede.
Zbog toga ne smijemo zaboraviti da bi u više slučajeva trebalo
dodati m aleno »možda« ili »vjerojatno«, tam o gdje nem a sigurnih
dokaza.
»N ajstarije, što je poznato, nije prvo što je bilo.« Tim riječim a
započeo je p rije više od jednog ljudskog vijeka Sophus Miiller
p rik az p reth isto rijske k u ltu re Evrope. Usprkos svem kasnijem
nap retk u , te riječi važe još i danas. Tama, koja zastire porijeklo
ljudskog roda i kulture, počinje da se razilazi tek negdje usred
ledenog doba. Kroz m agluštinu nejasno raspoznajem o pojedina
čovjekolika bića, koja se sa zoološkog stanovišta još toliko razli
k uju od današnjeg čovjeka, da ih u n u ta r otm jene obitelji Homi-
nida ubrajam o u naročitu vrstu: divovski čovjek (Meganthropus i
i P re m a p rije v o d u R J. O davića, B e o g ra d , 1928. (Op. ur.)

K U L T U R N I S L O JE V I I S T R U J A N J A 397
paleojavanicus) jugoistočne Azije, trinilski čovjek (Pithecanthro

pus erectus) s Jave, pekinški čovjek (Sinanthropus pekinensis) iz
Č u-k’u -tjena, nyarasinski čovjek (Africanthropus nyarasensis) iz
T anganyike u istočnoj A frici i heidelberški čovjek (Palaeoanthro-
pus heidelbergensis) iz M auera. U istom geološkom sloju s tri-
linškim čovjekom, ali ne u vezi s ostacim a kostura, nađeno je
jednostavno kam eno oruđe. Samo su nalazi iz Č u-k’u -tjen a dovoljno
obilni, da se može sagledati jedna stvarna, iako izvanredno neraz
vijena k u ltu ra, koja je poznavala upotrebu v atre i proizvodnju niza
oskudnog kam enog oruđa. O svem u tom e govoreno je već prije
i p ri tom je razm otreno pitanje takozvanih eolita, kao i m ogućnost
nekog »drvenog doba« prije pravog kam enog doba (I dio, str. 86
i si. 100). O tome, dakle, više ne treb a govoriti. Treba dodati samo
to, da je posljednjih godina u Pendžabu na podnožju H im alaje,
u Alžiru, Ugandi i u južnoj A frici pronađeno prastaro i vrlo p ri
m itivno kam eno oruđe, koje se, u stvari, neznatno razlikuje od
prirodnog valutka. Ti su valuci, da bi dobili upotrebivu oštricu
ili šiljak, obrađeni s nekoliko udaraca. Još se ne zna kojoj su
v rsti bića pripadali.
P ri opisivanju kam ene tehnike bilo je svojevrem eno spom e
nuto da, grubo gledano, možemo razlikovati dva postupka obli
kovanja; tehniku iverja ili oštrica i jezgrašku tehniku. Te m etode
obilježavaju k u ltu ru najstarijeg razdoblja, koje nazivam o starim
paleolitikom ili protolitikom . Ali ondašnje se tehnike donekle još
mogu razlikovati, iako potkraj dolazi do nekih m iješanja. Na ža
lost, Evropa je jedino područje, u kome su ta p ra sta ra svjedočan
stva o ljudskom životu i djelovanju barem približno dostatno
istražena. Ali, govorili m i što m u drago u prilog našem dijelu
zemlje, ipak je sigurno, da ovdje ne treba tražiti kolijevku ku l
ture. N aprotiv, u d jetinjstvu ljudskog roda Evropa se nalazila još
potpuno na vanjskom rubu ekum ene, vjerojatno isto toliko u d a
ljena od središta kao kasnije A m erika. Ta je okolnost, naravno,
ostavila tragove u slijedu k ultura. Ona će ovdje sigurno biti m no
go jače izm iješana i izobličenija nego u Aziji kad samo jednom
ondje istražim o razvoj. Osim toga, čitav se studij paleolitskih
k u ltu ra sada nalazi na prekretnici. Dok su p rethistoričari dosad
težište stavljali na tipove oruđa, sada pokušavaju da shvate kul
tu re kao izraz prilagođavanja prom jenljivim prirodnim prilikam a
P rv i koraci u tom sm jeru učinjeni su tek za Evropu. M eđutim,
prilike su pridonijele, da je evropska podjela k u ltu re u velikoj
m jeri postala norm om i za ostala podučja zem lje; zbog toga a i
zato, što je Evropa poznatija od bilo kojeg drugog dijela svijeta,
b it će najsvrsishodnije, da počnemo odavde.
398
N a osnovi ovoga što smo naveli čini se vjerojatnim da će se

slika, koju smo stvorili o starijem paleolitiku, u slijedećim godi
nam a prom ijeniti.
No ovdje nećemo prodavati rog za svijeću. S tručnjacim a su
nazivi kao Chalossien, Clactonien, Acheuleen i M ousterien jasne
predodžbe o sasvim odijeljenim stupnjevim a razvoja sta rijih p a
leolitskih k u ltura. Nama je dovoljno da znamo, da te k u ltu re
počinju s jednostavnim , ponekad samo slučajno oblikovanim kre-
m enim oruđem, m eđu kojim već rano možemo razlikovati oštrice
oružja, strugače itd .; to oruđe postepeno dobiva sve ljepši oblik
i postaje svrsishodnije. N ajstariji su Clactonien u Engleskoj i C ha
lossien u južnoj Francuskoj. Oni su k arak teriziran i oskudnim
krem enim strugotinam a i trostranim oruđem, koje se još ne može
nazvati pravim ručnim klinovim a. P rav a k u ltu ra ručnih klinova
n astupa tek u razdoblju Chelleen, ali zbog toga nije napuštena
iveraška tehnika. Osim ručnog klina, svestrano upotrebljivog i
zacijelo vrlo cijenjenog oruđa u ruci vlasnika, poznavali su nož,
strugače i krem ena svrdla. K asnije su sve svjesnije oblikovali
oruđe i sve su bolje vladali m aterijalom . Iz Chelleena razvoj p re
lazi u Acheuleen, sa upravo elegantnim i tanko zašiljenim ruč
nim klinovim a, koji označavaju vrhunac stare paleolitske jezgra-
ške tehnike. Istovrem eno je napredovala proizvodnja oštrica.
U m jesto da se iverje jednostavno skine s bloka, počinje se prije
toga blok pažljivo obrađivati. Tu m etodu, koja se naziva tehnika
Levallois, prije su sm atrali karakteristikom naročitog stupnja
kulture. Ali, u stvari, ona nije karakteristična sam o za Acheuleen,
već se n astavlja i u slijedećem periodu, u M ousterienu, koji tvori
završetak starijeg paleolitika. Tu susrećemo u mnogom pogledu
potpuno specijaliziranu k u ltu ru s prvim tragovim a oruđa od kosti,
dok ručni klinovi postepeno nestaju. M nogobrojni spiljski nalazi
potvrđuju, da su spilje u hladnoj klim i na rubu ledenjaka bile
om iljela utočišta; u njim a nalazimo i n ajstarije prave grobove.
K ako da objasnim o taj razvoj? Dok su se iveraška i jezgraška
tehnika sm atrale dvjem a, u osnovi različitim , linijam a razvoja,
objašnjavali su ga kao rezultat njihova zajedničkog djelovanja, u
kome prevladava čas jedna, čas druga. Ukazivalo se na to, da
n ajstarije k u ltu re ručnog klina nedostaju u srednjoj i istočnoj
Evropi. Tek u Acheuleenu srednja Evropa dolazi pod njihov u tje
caj, ali u v ijek samo m jestim ično, a istočno od Poljske nikada sa
sigurnošću nisu ustanovljene. Dakle, u glavnim se crtam a evrop
ski razvoj u starijem paleolitiku oblikovao tako, da je počeo s
vrlo prim itivnom kulturom Clactonien, gdje kam eno oruđe n asta
je od iverja. Ali već je vrlo rano s juga došao val, preko Španije
i Francuske, koji obilježava ručni klin i jezgraška tehnika i koji
K U L T U R N I S L O JE V I I S T R U J A N J A
399
je uzrokovao razvitak niza m iješanih k u ltu ra (Chelleen, Levalloi-

sien i Acheuleen). K asnije su se njihovi m lađi oblici rasprostra-
nili na istok, sve do sred n je Evrope. Pom alo je opao utjecaj
k u ltu re ručnih klinova i posljednjem dijelu tog razdoblja, Mouste-
rienu, ponovo glavno obilježje daje obrađivanje krem ena ivera-
škom tehnikom . Danas, kad smo spoznali, da više ne možemo odr
žati oštre granice izm eđu jezgraške i iveraške tehnike, u pitanju
o problem u razvoja m anje smo sigurni nego ikad prije. Da li je
do razvoja došlo u Evropi? Ili je on rezu ltat k u ltu rn ih stru jan ja
izvana? Posljednje, usprkos svemu, nije isključeno, je r linije ra z
voja, slične evropskoj, nalazim o i u A frici i velikim dijelovim a
Azije.
N ajprije A frika. Nezavisno od vrlo prim itiv nih k u ltu ra »valu-
taka« redoslijed ovdje počinje s oblicima sličnim C helleenu i
Acheuleenu i također završava na tom kolosijeku, kako su poka
zala iskapanja vršena posljednjih godina i p ri tom otkriveni stu p
njevi k u ltu re istočne i južne A frike - (Oldoway i N anyuki u K e
niji, Stellenbosch u južnoj Africi). Samo n a Sredozem nom m oru
slika je nešto drukčija, što je i razum ljivo zbog susjedstva s Ev
ropom. Tamo razvoj završava kulturom sličnom evropskom Mou-
sterienu, ali ona im a i svoje izrazite osobitosti.
Nije sigurno jesu li ručni klinovi i tehnika Levallois nastali u
samoj Africi. Čini se da njihov pu t preko zapadne Azije vodi u
Indiju. C entralni i južni dijelovi Indije, možda u još većoj m jeri
nego A frika, tv rđ av a su jezgraške tehnike, a i tipične oštrice Le
vallois nađene su upravo tamo. To će p itan je riješiti budućnost.
U ostalim dijelovim a Azije slika se m ijenja. Moramo, naravno,
priznati da su tam ošnji nalazi starijeg paleolitika oskudni i ra š tr
kani. Ali čini se da je ipak ustanovljeno, da dosad spom enuta
podjela k u ltu re nije dovoljna kad se radi o Stražnjoj Indiji, Jav i
ili Kini. Ni u jednom od tih područja ne susrećem o osobitu tehni
ku Levallois i, osim na Javi, čak ni prave ručne klinove. Njihovo
m jesto zauzima tam o jednostavno oruđe od valutaka, obrađeno
samo na jednoj strani. O krenim o se još sjevernijim predjelim a,
da bismo, kako je pretpostavljao M enghin, tam o našli tragove ne
kog trećeg razvojnog niza starijeg paleolitika, koji se tem elji na
u potrebi kosti i rogova. Neki ra štrk an i srednjoevropski nalazi
(W ildkirchli i Drachenloch u Švicarskoj i P etershohle u srednjoj
Franačkoj) možda se mogu protum ačiti u tom sm jeru. Ali zaista
prilično je smiono na osnovu njih zaključivati, kako to čini M eng
hin, da se radi o moćnom kulturnom krugu, koji se prostire preko
čitavog sjevernog pojasa, kroz R usiju i S ibir sve do Tihog ocea
na. U stvari, nem a nikakvih sigurnih dokaza za to, da su lju d i
živjeli u Sibiru prije m lađeg paleolitika.
400
P ro tolitiku pripada N eandertalac, tip čovjeka, koji je nam a,

nasuprot gore spom enutim oblicima, razm jerno blizak po građi,
tako da ga ubrajam o u isti rod, u kom e ipak tvori naročitu vrstu
(Homo neandertalensis). Uspoređeno s vrem enom u kom e postoji
današnje čovječanstvo, doba N eandertalca neizm jerno je dugo.
P rotolitik obuhvaća desetke pa čak i stotine tisuća godina, mnogo
više nego svi kasniji periodi k u ltu re zajedno. On geološki pada u
m lađa razdoblja ledenog doba, u kome se izm jenjuju topli i hlad
ni periodi. Još nije postignuta potpuna suglasnost o tom e kako
treb a različite k u ltu re sm jestiti u te periode, iako je njihov redo
slijed sam po sebi ustanovljen. U Evropi se u svakom slučaju
računa s četiri velike oledbe (glacijali), koje se prem a različitim
nalazištim a u A lpam a nazivaju Giinz, Mindel, Riss i W urm. Ta
su razdoblja odijeljena dugotrajnim interglacijalim a ili m eđu-
ledenim dobima s blagom klimom. Dok su francuski i engleski
arheolozi skloni da, ne samo Chelleen, već i početak A cheuleena
sm jeste potpuno u prvo m eđuledeno doba, dotle bi većina n je
m ačkih i skandinavskih istraživača h tjela pom aknuti te kulture
u drugi interglacijal. N asuprot tome, čini se, da su svi složni u
jednom : protolitik se nastavlja duboko u posljednju veliku oleđ-
bu. U cijelom tom neizm jerno dugačkom vrem enskom razdoblju,
razvoj se odvijao neshvatljivo polako, korak po korak, kao svaki
početak. Teško je tačnije zam isliti tadašnji život. I najbogatiji
etnografski muzej može pokazati samo m rtav skelet života da
našnjih naroda. Što onda da započnemo s bijednim kam enjem ?
A to je sve što nam je prošlost ostavila. Možda k u ltu ru protoli-
tika, barem njene kasnije stepene, možemo^ re k o n stru irati p re
ma slici Tasm anaca ili Pigm eja, naravno, ako izuzmemo sve što
su ti p atu ljasti narodi naučili od susjeda. Kao sakupljači i lovci
lutali su N eandertalci uokolo. Nisu im ali stalnog stan a i hranili
su se onim što je pružala priroda. D ruštveno uređenje bijaše
sasvim nerazvijeno. Religiju su sigurno poznavali u bilo kakvom
obliku; ali kakva je ona bila, to ne možemo znati.
Na svim tim područjim a došlo je tokom posljednje oledbe po

stepeno do preokreta. N astupio je m lađi paleolitik ili m iolitik.
U prethodnom razdoblju vidjeli smo kako se jedna, usprkos raz
lici u obrađivanju krem ena, uglavnom , jednolična k u ltu ra, te
gobno probijala. Novo je doba, naprotiv, u znaku razvoja i dife
rencijacije. Istovrem eno zauvijek nestaje N eandertalca, a da ne m o
žemo objasniti zašto, a zemljom zavladaše m lađe rase, koje p rip a
d aju ljudskoj v rsti sadašnjice (Homo sapiens).
SI. 302. Spremišta za »medicinu«,
Batak, Sumatra (Nacionalni muzej ,
Kopenhagen).
SI. 303. Eskimska drvena geografska karta. Lijevo se vidi dio

istočne obale Gronlanda ; duboke brazde označuju mjesto na ko
jem kožnate čamce valja prenositi. Desni primjerak prikazuje
otoke uz obalu i pomiče se u odgovarajućem odnosu prema obali
SI. 304. Peruanski quipu. Uzlovi označuju veličinu brojeva (Na
SI. 305. Drač Indijanaca Choco, Kolumbija, liječi bolesno dijete, koje se nalazi
u naročitoj kolibici (fotografija Erland Nordenskiold).
401
Kao i obično, najbolje su poznate prilike u Evropi. Preko širo

kog pojasa južno od ledenog ruba, od R usije sve do Francuske
i Španije, došla su s istoka (zapadna A zija ili južna Rusija) n a j
m anje tri nova vala i ostavila tragove u obliku k ultura, koje smo
prije zajedno nazivali Aurignacienom . Još uvijek vlada lovačka
k u ltu ra, ali se nalazi na višem stu p n ju nego prije; poznat je lov
n a m am uta, nosoroga, soba i divljeg konja i to s pomoću stupica,
lovačkih plotova i drugih m etoda. P ored kam enog oruđa pojav
lju ju se sve više oruđa i oružje od kosti. Iz tog doba poznajemo
čak i fine koštane igle s uškom . K ad pom islim o na to, u kolikoj
je m jeri odjeća današnjih polarnih naroda, a tim e i čitavo p ri
lagođivanja prilikam a ovisno o tom e n a izgled beznačajnom izu
mu, onda ne smijemo, kako je K nud R asm ussen s pravom ista
kao, sum njati u to, da su plem ena ledenog doba posjedovala k u l
tu ru , koja nađm ašuje uobičajene predodžbe. M rtvace su sahranjivali
s odjećom, nakitom i grobnim prilozim a, a sve bijaše obojeno crve
nim okerom. P rv i tragovi um jetnosti jav ljaju se u obliku m alenih
fig u ra od slonovače, relijefa i slika životinja, što ukazuje na m a
gijske nam jere. S tanovite osobitosti, u koje se ovdje nećemo
upuštati, obilježavaju različite predjele. Zagonetan položaj zauzi
m a k u ltu ra Solutreen, čiji se početak vrem enski poklapa s k ra
jem A urignaciena. Ona je, uglavnom , poznata u Francuskoj, Ma
džarskoj i Poljskoj i ističe se izvanredno finom obradom krem ena,
koja se u stanovitom pogledu može m jeriti čak s obradom kam e
n a m lađeg kam enog doba. N ajzad slijedi M agdalenien, posljednja
i najbolje poznata k u ltu ra ledenog doba Evrope. Ona na neki
način oživljava sta ru k u ltu ru A urignacien, ali u naprednijim
oblicima. To je, više od svih, doba lovaca na sobove. U velikoj
m jeri upotreb ljav a se oruđe i oružje od sobovih rogova i kostiju.
Ali, p rije svega, u njoj cvjeta u m jetnost s velikim brojem živih
slika životinja n a zidovim a francuskih i sjevernošpanjolskih pe
ćina (si. 306). K ad uspoređujem o narode ledenog doba s Eskim i
ma, uglavnom mislim o na k u ltu ru M agdalenien; tim e je stara m i
sao još jednom prihvaćena na novim tem eljim a; na n ju ćemo se
kasnije ponovo v ra titi (str. 413).
U Španiji se susreću evropski i afrički oblici kulture. Kroz
čitav m iolitik tam o se ja v lja ju izdanci k u ltu re Capsien. Njeno
stvarno težište nalazi se u sjevernoj A frici, računajući ovdje i
Saharu. V alja se sjetiti, da je pu stin ja u to davno doba bila d ru k
čija i privlačivija nego što je danas: b ijah u to prostrane stepe i
savane, n a kojim a je živjelo m noštvo životinja. Capsien i A uri-
’g nacien nem a sum nje nikli su iz istog korijena. Ne samo da u
obradi kam ena u objem a prevladava iveraška tehnika, nego su
zajednički i različiti sta riji tipovi. Ali divljač Capsiena bila je
26 Putovi kulture
SI. 306. »Lov na jelene«, paleolitski spiljski crtež, Cueva de los Caballos, Špa
njolska (po Obermaicru).
d ru k čija nego ona n a sjeveru. Um jesto m am uta, nosoroga, div

ljeg konja i soba tu im am o južnije vrste, slona, bivola, antilopu i
noja. Nalazi m linskog kam enja ukazuju na to, da je i sakupljanje
divljeg sjem enja u kućanstvu igralo značajnu ulogu. Lov i život
uopće odražavaju se na m nogobrojnim spiljskim slikarijam a i
graviram a, kojih se stil jasno razlikuje od onog m agdalenienskih
slika, dok na čudnovat način podsjeća na um jetničke tvorevine
Bušm ana. N ije isključena neka stanovita veza izm eđu n jih (usp.
str. 434, 435 i si.). N asuprot tome tradicije A cheuleena n astav
lja ju se u južnoafričkim kulturam a F auresm ith i Stillbay, i u od
govarajućim k u ltu ram a istočne A frike, iako postepeno nailazim o
na sve veće količine oštrica s jačim ili slabijim obilježjem A uri-
gnaciena, dok ručni klinovi potpuno nestaju. K u ltu ra Acheuleen
čvršće se u korijenila u teško pristupačnim područjim a kišnih
šuma, gdje je došlo do prilagođavanja naročitim prirodnim u v je
tim a, što npr. pokazuju naročiti tipovi sjek ira i dlijeta.
Sliku razvoja, koju pokazuju nalazi u Evropi i Africi, još više
p ro d u b lju ju i učvršćuju prilike u Aziji. Iako je naše znanje još
vrlo oskudno, a u d aljenost izm eđu nalazišta zasad ogrom na, ipak
se čini, da u stepskim zem ljam a zapadne i centralne A zije po
stoji područje k u ltu ra sličnih A urignacienu, koje se proteže od
S irije i sjeverne A rabije, sve do gornjeg toka Jen iseja i A ngare
te u M ongoliju. Čudnovato i zagonetno podudaranje s Capsienom
nalazim o u naklonosti Sibiraca i M ongolaca prem a patuljastom
krem enom oruđu. Osim toga u S ibiru su vrlo česti koštani p re d
m eti, a tamo, kao i u Mongoliji, osjeća se jak utjecaj p ra sta rih
m ousterienskih tipova i oruđa od valutaka, koji su se očito uspjeli
održati u ovim zabačenim područjim a. O K ini u tom razdoblju ne
znamo gotovo ništa. Izuzevši Č u-k’u-tjen, gdje neka oruđa očito
p rip ad aju posljednjem dijelu ledenog doba, iskapanjem dosad
još n ije pronađena nikakva k u ltu ra m iolitika. Ali je zato na
m nogo m jesta nalazim o u južnoj Aziji, i to uglavnom — kao što
se može p retpostaviti — drukčije vrste nego dalje na sjeveru s
korijenjem u starim k u ltu ram a valutaka. U Indokini, na poluoto
k u M alaki, na S u m atri i drugdje, održali su se njeni izdanci,
kakve poznajem o iz spiljskih nalaza kod Hoa-bina, K eo-faja,
Lenggonga, itd. ne samo kroz cijelo ledeno doba, već u nekim
slučajevim a i tako dugo, da ih neposredno pokrivaju slojevi iz
željeznog doba. I u Indiji čini se da su se slični oblici k u ltu re odli
kovali neobično dugim životom.
M iolitik počinje, kao što je spom enuto, za vrijem e posljednje
oledbe i tra je još i za vrijem e top ljen ja leda. Z ahvaljujući p ionir
skim radovim a švedskog geologa G. de G eera po prvi smo p u ta u
povijesti čovječanstva u stanju da ovdje s približnom sigurnošću
odredim o vrijem e, te grubo gledano možemo računati s raz
dobljem, koje je obuhvaćalo, otprilike, vrijem e od godine 25.000.
do 10.000. p rije n. e. K ad se rub leda stao postepeno povlačiti čo
vjek je pošao za njim . Široke tu n d re prošarane snažnim glečer-
skim vodam a otv arahu srednjoevropskim lovcim a na sobove dje
vičanska lovišta, i još su dugo k u ltu re m iolitika nastavile živjeti
u sjevernim predjelim a. V jerojatno kratko vrijem e nakon godine
10.000. dospjele su prve lutajuće lovačke horde u Dansku, i to u
vrijem e kad je klim a bila još potpuno ili gotovo potpuno arktička.
Možda su još p rije bili naseljeni fjordovi na obali F inm arka —
vjerojatno s istoka — dok su posljednji ostaci leda još pokrivali
h rid in e Skandinavije. Još golem ija područja na većim u d alje
nostim a postadoše pristupačna: Sibir, koji zbog suhe klim e nije
bio pokriven ledom u istoj m jeri kao i Evropa, ali je, osim juž
n ijih predjela, bio jednako tako nen astan jiv — visoki planinski
lanci i neizm jerne visoravni centralne Azije, kojih su glečeri i
studene p u stin je podigli gotovo neprem ostive p rep rek e između

zapada i istoka — i, napokon, ali ne u m anjoj m jeri, A m erika,
k o ja je dotad bila nenastanjena iza kopnenog leda, koji je p re
krivao čitav sjeverni dio. I u A ustraliju čini se da je čovjek došao
tek u to doba. P restanak ledenog doba uzrokovao je potpuni p re
o k re t u raspodjeli ljudi na zemlji, i razbio granice stare ekum ene.
Z ato je u S ahari nastupila suša i trav n a te livade ustupiše mjesto
p u stinji; divljači nestade, a tim e nestadoše i ljudi. To što ubrzo
nakon svršetka ledenog doba u Evropi (Tardenoisien) u zapad
noj Aziji i čak daleko u Indiji odjednom nalazimo »sjevernoafrič-
ke« p atu ljaste krem ene, možda je povezano sa isušenjem i seo
bom plem ena, koju je ono uzrokovalo.
U Evropi je došlo do tem eljite prom jene k ulture. Šum a se ši
rila na štetu tundre, a divovski čopori sobova, bizona i divljih
k o n ja m orali su načiniti m jesta slabom šum skom životinjskom
svijetu. Čovjek se m orao prilagoditi novim prilikam a. S jekira je
postala njegovo najvažnije oruđe, a pas, koji je tako pogodan za
pronalaženje i gonjenje divljači, postaje n ajv jern ijim lovčevim
drugom . Nešto kasnije dolazi do možda najvećeg n a p re tk a nakon
izum a kresiva i p rije izum a pism a: uvodi se ra tarstv o i pripitom
ljav aju p rv e domaće životinje. U kratko, nastupa neolitik ili m la
đe kam eno doba. Ovdje ćemo napustiti razvoj u Evropi. Ono što
se u njoj kasnije zbiva, treba potražiti u djelim a o arheologiji.
O dsad ćemo p ra titi samo k u ltu ru stran ih dijelova svijeta.
NA STRAŽNJIM VRATIMA SVIJETA
BERINGOV p u t nije širok ni stotinu kilom etara. Za v ed ra dana

m ogu se s m alenih otočića, što stoje po srijedi, vidjeti obje obale.
Stanovnicim a sjeveroistočnog vrha Azije otkriće A m erike uopće
n ije predstavljalo problem . Do njega je došlo samo po sebi, čim
je u te predjele stupila ljudska noga. Koliko možemo razabrati,
otada, tj. od k ra ja ledenog doba, postojao je stalan saobraćaj iz
m eđu oba kontinenta.
On je bio u toliko razum ljiviji, je r je na obim stran am a p riro
da ista, i to ne samo u neposrednoj blizini B eringovog mora, već
i sve naokolo čitavog globusa. N ajdalje prem a sjeveru leži obala
Ledenog m ora, na nekim m jestim a ispresijecana strm im i dubo
kim fjordovim a, koji zadiru duboko u kopno, a drugdje s b esk raj
nim ravnicam a, koje su okružene plićacim a i pješčanim sprudo
vim a, gdje se gom ilaju grom ade leda — ali u svakom slučaju
pu sta i bez drveća, pokrivena samo tu ndram a i stijenjem , n a ko

me bijedno životare m ahovine, jagalj, p atu ljasta breza i vrijes.
Ondje lu ta divlji sob, ponekad još i danas u nepreglednim sta
dima. Mošusni bik, koga sada susrećem o samo još na nekim
m jestim a G ronlanda i arktičke K anade, živio je p rije u čitavom
polarnom pojasu. Ali pravo je bogatstvo u m oru i velikom m no
štvu velikih m orskih životinja: tuljana, m orževa i kitova. U po
zadini, na nekim m jestim a vrlo blizu obale, na drugim daleko u
unutrašnjosti, počinje šuma. B eskrajna tam nozelena divljina jela,
borova i tise p rostire se od S kandinavije do K am čatke i od A lja
ske sve do L abradora, a prem a jugu zadire daleko u kopno.
Svugdje je obilje vode. Moćne rijeke teku kao blistave trak e kroz
duboke šume, čas zapjenjene i divlje, čas polagane, m aestetične
i m irne, a često se prošire u velika jezera. Vrlo razgranati siste-
]mi tih rijek a često se toliko približuju, da ih dijele samo uski
kom adi zemlje. Tako tvore m režu vodenih putova, kroz inače n e
prohodnu zemlju. Sob, sjeverni jelen, pa m edvjed, ris i. bezbroj
m anjih krznaša lu taju šum am a. Vode obiluju ribam a, koje su sta
novnicim a često najvažnija hrana.
U Starom svijetu šum ski se pojas vjerojatn o prostirao mnogo
dalje n a sjever nego danas, i to za vrijem e blage klime, koja je
vladara, otprilike od god. 5—6000. do 400. p rije naše ere. Isto v ri
jedi, vjerojatno, i za zapadnu polukuglu. U najm anju ru k u istra
živanja m očvara u jugoistočnoj K anadi pokazuju slične k lim at
ske prom jene kao u sjevernoj Evropi, a sadržaj slojeva školjki,
o tkrivenih u krajev im a zapadno od Hudsonova zaljeva u p u ću je u
istom sm jeru. Još nije sigurno kako je to pom aknuće klim atske
i biljne granice utjecalo na ljudski život; ali sve u svem u, ono
nije mnogo izm ijenilo prilike. Nakon prestanka ledenog doba ljudi
su kao lovci i rib ari krenuli u u n u trašn jo st zemlje, i na tom su
se stu p n ju zaustavili u Sjevernoj A m erici i sjeveroistočnoj Aziji.
I tamo, gdje je sibirsko sobogojstvo pridonijelo novom obilježju
kulture, nom adski život na nekim m jestim a predstavlja ipak samo
ta n a k g o rn ji sloj ispod kojega se još uvijek jasno nazire sta ra
podloga. Uspoređeni s južnijim i povoljnije sm ještenim dijelo
vim a ekum ene, sjeverni polarni pred jeli leže n a stražnjim v ra
tim a svijeta. To su sirom ašna rubna područja, gdje se sačuvao
mnogi od p ra sta rih elem enata k u ltu re i gdje je razvoj, do kojeg
je i tam o došlo, u mnogočem pošao vlastitim putem .
Na žalost, ostat ćemo gotovo sasvim k ra tk ih rukava, želimo li
povijest polarne k u ltu re re k o n stru irati s pomoću arheologije.
Isk apanja u većem opsegu provedena su dosad samo u eskim skom
području, a tam o je razvoj tako osobit, da ga ne možemo jedno
stavno izabrati kao m jerilo zbivanja na drugim m jestim a. Inače
406 D R U Š T V O I D U H O V N I 2 IV O T - K U LT U R N A S T R U JA N JA
arheološka se istraživanja samo u uskim graničnim područjim a

sta p a ju u donekle povezanu sliku: u S kandinaviji, Finskoj, Ru
siji, južnom Sibiru, u m anjoj m jeri i u jugoistočnoj K anadi i
državam a Nove Engleske na istoku. O bjašnjenje preth isto rijsk ih
spom enika tih područja, sa današnjeg stanovišta, povezano je s
velikim teškoćama. U Evropi je već od početka, tj. od kam enog
doba, iz ra ta rsk ih k u ltu ra krenula sve veća rijek a u tjeca ja p re
m a sjeveru i sjeveroistoku. Time je granica polarne k u ltu re po
stepeno pom icana natrag, a u nekim slučajevim a potpuno izbri
sana. U A m erici su drugi uzroci teškoćama. P reth isto rijsk e ku l
ture, koje su došle na vidjelo u gore spom enutim područjim a,
doduše, djelomično pokazuju, izrazito sjevernjačko obilježje. Ali
one tako reći lebde u zraku, je r su upravo ona područja, sa kojih
su počele zračiti, arheološki praktički nepoznata. S tanje našeg
zn an ja o rubovim a polarnog područja dosta je nepovoljno, ali još
je gore kad se rad i o njegovim centralnim područjim a, a to su
veći dio Sibira, A ljaska i sjeverna K anada. Ono što je tam o isko
pano jedva je dovoljno da pruži barem putokaz i istraživače sta
ro g vijeka tu još čeka golemo polje rada.
Zbog toga, sve, što bismo mogli reći, tren u tn o je više nego
oskudno. U u n u trašn jo sti A ljaske nađene su oštrice, m nogobridi
blokovi i m aleni strugači, koji potpuno sliče odgovarajućem k a
m enom oruđu u Mongoliji, na prijelazu iz ledenog doba u geolo
ško novo doba. Kako starost nalaza iz A ljaske još nije utvrđena,
njihovo je značenje zasad nesigurno. Vrlo je star, nem a sum nje,
i takozvani kom pleks krem ena — Denbigh n a obali B eringovog
J>uta, koji pokazuje sličnost s m ezolitskim k u ltu ram a S tarog svi
jeta, kao i s n ajstarijim oblicim a eskim ske k ulture. U Finskoj i
sjevernoj R usiji nalazim o tragove k u ltu re kam enog doba, koja se
osnivala n a lovu i ribolovu. Stanovnici su poznavali glineno posuđe
s naročitim ukrasim a, koje su dobivali utiskivanjem češlja u m eku
glinenu m asu. Glave kijača, dlijeta i oštrice sjekira, koje im aju
oblik »kalupa za cipele«, kao i sjekire na području D unava, opće
nito su uobičajene. Š kriljevac i kosti b ijahu glavni m aterijal za
izrad u šiljaka strelica i dr. N ađeni su ostaci saonica i skija, koji
u svakom slučaju potječu s k ra ja tog razdoblja. I pas je bio p ri
pitom ljen, dok o uzgoju sobova nem a baš nikakvih podataka.
Ta, takozvana, k u ltu ra »češljaste keram ike« im a očito korijenje
u kasnom paleolitiku, ali m eđukarike još uvijek nisu sigurno
ustanovljene. U istočnim krajevim a stanoviti tipovi te k u ltu re
sežu duboko u brončano doba. Osim toga u S ibiru im a tragova
Jslične k u ltu re iz još kasnijeg doba. Tako su na poluotoku Ja -
Onalu, zapadno od ušća rijeke Oba, nađene krhotine lonaca sa
feešljastom ornam entikom , i to u ostacim a koliba iz željeznog
K U L T U R N I S L O JE V I I S T R U JA N JA 407
doba, koje v jero jatno počinje vrlo kasno, otprilike oko god. 1000.
našeg raču n an ja vrem ena. N adalje, čudnovato je, da daleko na sje
veroistoku S jeverne A m erike ponovo nalazim o različite elem ente
k u ltu re češljaste keram ike. Ta, takozvana, lau ren tijsk a k u ltu ra
može se prilično sigurno d a tira ti u II i III tisućljeće p rije n. e.
P rije svega treb a spom enuti da su na obali F inm arke nađeni
vršci harpuna, koji su sasvim istovetni s onima, koji su nađeni
u n ajstarijem sloju k u ltu re na A ljaski. A poznato šiljato oružje
od sobovih rogova n a jra n ijih stanovnika D anske u cjelini i poje
dinostim a n alikuje n a stanovite kijače sjeverozapadne S jeverne
A m erike (si. 308). Jedva može b iti sum nje da tu postoji stano
vita povezanost. Ali p rije nego što se razm rse konci, v alja istra
žiti neizm jerno velike pruge, koje se nalaze između. Samo je u
području B ajkala, uglavnom , objašnjen razvoj istraživanjim a, koja
su izvršili Okladnikov i drugi sovjetski preth isto ričari u posljed
njih nekoliko desetljeća. Nakon nekoliko razdoblja u kojim a ku l
tu ra u bitnom e im a još kasnopaleolitski i m ezolitski k arak ter,
počelo je u IV tisućljeću p rije n. e. m lađe kam eno doba s bru-
šenim oruđem i jednostavnim zem ljanim posuđem. K u ltu ra po
stepeno pokazuje sve jaču povezanost s okolinom, a pojava više
novih tipova udica istovrem eno svjedoči o sve većem značenju
ribolova. Već sredinom II tisućljeća p rije n. e. jav ljaju se prvi
predm eti od kovine. Ali tek oko god. 800.-300. p rije n. e. smijemo
govoriti o pravom brončanom dobu, a kam eno oruđe potpuno
n estaje tek u željeznom dobu. K ovina je kasnije prodrla u po
larn e zemlje. U tjecaji brončanog doba srednje Rusije i južnog
Sibira dospjeli su daleko n a sjever, a kasnije je došlo i željezo.
Kao posljedica toga olakšana je borba za život, ali odgovarajući
prijelom u starim životnim navikam a nije nastupio.
Sve u svemu, ova je k ra tk a posjeta u područje arheologije u ro

dila oskudnim plodom. Može li, dakle, u toj stv ari nešto reći
etnologija? U dalekim sjevernim krajevim a trebalo je p rije svega
savladati zimu. U doba kad k rp lje još nisu bile poznate, zim ski je
lov u dubokom i m ekom šum skom snijegu bio gotovo nemoguć.
Tada je u to godišnje doba postojao samo jedan izlaz: trebalo je
boraviti uz rijek e i jezera. S leda se moglo rib ariti, kad je zima
onem ogućila p ristu p ostalim izvorim a hran e (si. 311). U tom rib a r
stvu najvažnije oruđe, nem a sum nje, bijaše h arp u n a s nazu-
bljenim koštanim šiljcim a. D rugim riječim a lov n a ledu m ora
da je bio tem elj n a jsta rije polarne k ulture. Ali nije ni čudo što
je nigdje više ne možemo naći u njenom prvotnom obliku. N aj
bliža joj je, vjerojatno, k u ltu ra takozvanih sobovskih Eskima,
šačice ljudi, kojih u svem u im a oko 500, a žive u pustošim a za

padno od Hudsonova zaljeva. Oni su za razliku od svojih plej-
m enskih srodnika potpuno neovisni od mora. Dakle, uspored
bom s ostalim polarnim narodim a, postepeno je omogućeno da se
stvori predodžba o opsegu one stare k ulture, koja je nekoć v la
dala čitavim polarnim pojasom. L jeti su lovili sobove tjeraju ći
stada u p ro sto r izm eđu dva plota, koji se sastaju u, oštrom kutu,
ili u rijeke i jezera, gdje je stado lako postajalo plijenom lov-
čevu koplju. P ri tom su upotrebljavali jednostavne kožnate čam
ce, p reteče kasnijih vrlo razvijenih kajaka i um iaka. Zim i su upo
treb ljav a li saonice, koje su se sastojale od dva grubo otesana
plaza, povezana prečkam a i vukli su ih psi. Dok su lje ti živjeli
u kožnatim šatorim a u obliku tuljca, zim ski je stan bio solidniji:
kupolasta koliba, pokrivena zemljom, možda i sa hodnikom . A
za osvjetljenje služile su — kao već u M agdalenienu — svjetiljke.
R iblje u lje za gorivo p rib av ljali su ribolovom pod ledom. Odjeća
im je bila načinjena od krzna i kože: poncho ili košulja krojena
kao poncho, odvojene »nogavice« ili od n jih sastavljene hlače i
cipele s potplatom . D ruštveno uređenje bijaše, naravno, sasvim
lavabo, a religija jedva da je nadrasla osnovne predodžbe. Još
se nisu jače isticali šam ani, kao u kasnijim m lađim polarnim
k u ltu ram a, ali je v jerojatno postojala dosta jak a lovačka m agija.
M eđutim m oram o se čuvati pretpostavke, da je k u ltu ra lova
n a ledu u v ijek i svugdje bila potpuno istovrsna. M jesne prilike
sigurno su utisnule svoj pečat, a postepeno su tu i tam o prido
lazile nove k arak teristik e ili kao utjecaji izvana ili su nastajale
sam ostalno. Tako lončarstvo i sjekira dolaze izvana. D rugi mlađi
»elem enti lova na ledu« vjerojatno su ribarska m reža i savrše
n iji oblici udica, uz to zemljom pokrivena kuća čunjasta krova sa
hodnikom ili ulazom kroz otvor za dim na krovu. Lov n a kitove
i stanoviti tipovi h arpunskih šiljaka jedva p rip ad aju n ajstarijem
sloju k u ltu re lova na ledu.
Razvoj se odvijao korak po korak, sve dok se toliko udaljio od
početka, da se s pravom može govoriti o nečem posve novom.
Postepeno je došlo do sve većeg prilagođavanja prirodnim u v je
tim a. Istovrem eno putovi su se razdijelili, već prem a tom e da li
su živjeli vani n a pustoj obali ili u gustim šum am a u u n u trašn jo
sti. U A m erici je tako nastala eskim ska kultura. U tipičnom obli
ku, kakvu nalazimo na obali Ledenog m ora, ona je zapravo samo
n astav ak na stari sloj k u ltu re lova na ledu, kad su lovili tuljane,
koji su se u proljeće sunčali na ledu, a ribolov pod ledom s h ar-
punom jednostavno se pretvorio u lov na tu ljan e s pom oću rupa
za disanje. Time je opet bio omogućen daljn ji razvoj svjetiljke,
k o ja je Eskim im a omogućila da se nasele i izvan šum skih po
dručja. Na isti su način zadržali u bitnom e sve stare oblike odje

će, stana, čamca, saonica itd.
N ajstariji arheološki dokazani tragovi eskim ske k u ltu re nađeni
su na Aleutim a, na južnoj obali A ljaske (Kachem ak-Bay) na pro
lazu F u ry i H ekla u arktičkoj K anadi i na G ronlandu (Sarqaq).
Im am o razloga da pretpostavljam o da ona seže sve do II tisuć
ljeća p rije n. e. Već tada su lovili tuljane, ribe i divlje sobove,
ali nisu kitove. O ruđe se sastojalo prvenstveno od m orževih zubi,
sobovih rogova i oklesanog krem ena, dok predm eta od brušenog
škriljevca gotovo i nem a. U A ljaski kasnije slijedi takozvana ku l
tu ra Ipiutaq, koju možemo d atira ti sa I tisućljećem naše ere. S ta
novništvo je tad a stanovalo u četvorokutnim kućam a, vjerojatno
s drvenim krovovim a u obliku piram ida, koji bijahu pokriveni
zemljom i travom . Način života i tehnika u kam enu bijahu, ug lav
nom, isti kao i prije. Ipak iznenađuje vrlo razvijena životinjska
ornam entika, koja se tu javlja, a zacijelo se ugledala na uzore u
skitsko-sibirskom stilu. O tprilike istovrem ena s kulturom Ipiutaq
u A ljaski, istočnoj K anadi, na L abradoru i G ronlandu jest kul
tu re Dorset. I ta k u ltu ra pozna lov n a tu lja n e i sobove, ali
um jetnost je slabo razvijena, a kam eno oruđe djelomično ukazuje
na južni (indijanski?) utjecaj. Sve te k u ltu re označavaju prve
korake p rilagođavanja m oru i zbog toga ih zajednički nazivam o
paleoeskim skim k u lturam a. Ali razvoj n ije stao na tome. Sve
bolje snalaženje na m oru i m ogućnost iskorištavanja njegovog
bogatog životinjskog carstva omogućiše postanak novoeskim skih
k u ltura, koje prije svega k arak terizira lov n a kita. One su osim
toga p rih v atile nove elem ente, kao što su brušeno oruđe od šk ri
ljevca i jednostavne glinene posude sibirskog tipa. N ajstariju
novoeskim sku stepenicu poznajem o kao takozvanu staru k u ltu ru
B eringova m ora u sjevernoj A ljaski i na sjevernoj obali Sibira
sve do ušća rijek e Kolyme. Kao i k u ltu ra Ipiutaq, ona se ističe
osobitom, izražajnom um jetnošću u k rašav an ja koja se sasvim ra
zlikuje od p rijašnjih. Nakon m eđustadija, u kom e se ornam entika
u k ru ću je u pojednostavnjenim oblicima, tu k u ltu ru sm jenjuje
k u ltu ra Thule, koja je dobila im e po Thuli na G ronlandu, gdje
je pronađen p rv i veći nalaz. N asuprot njenim pretečam a, ona je
bila rasp ro stran jen a od A ljaske do G ronlanđa. Lov na kitove bio
je naročito važan, a kitove kosti su u velikoj m jeri upotrebljavali
kao grede p ri g rad n ji krovova nadsvođenih zim skih kuća. Više
k arak teristik a thulske k u ltu re odgovara onima, koje smo gore
u b ro jili u m lađe sastavne dijelove sloja lova na ledu. Na G ron
landu, L abradoru i u istočnoj K anadi pronađeni su, kako je
spom enuto, tragovi takozvane k u ltu re K ap Dorset. Zasad znamo
vrlo malo o njenom k a ra k te ru i starosti. N eke okolnosti ukazuju
n a to, da ona u tim krajevim a dolazi p rije thulske k u ltu re, dakle
kronološki najbolje odgovara stupnju k u ltu re Beringovog m ora
na zapadu. Ali k u ltu ra Thule u sjevernoj A ljaski i na G ronlandu
nastavila se sve do naših dana, izuzevši nekoliko m jesnih pro
m jena, koje su npr. u A ljaski nastupile zbog indijanskog u tje
caja, a na G ronlandu zbog u tjeca ja srednjovjekovnih Norm ana.
N asuprot tome, u K anadi, istočno od rijek e M ackenzie k u ltu ra
T hule podlegla je prodoru plem ena iz unutrašnjosti. N a tom su
području sobovski Eskimi sačuvali naročito staro k u ltu rn o obi
lježje koje je još starije od k u ltu ra Ipiutaq i Dorset. Ono je zbog
toga ostavilo upečatak na novodoseljenim kanadskim obalnim
plem enim a: i oni su sada mnogo m anje ovisni o m oru nego n ji
hovi plem enski srodnici u A ljaski i n a G ronlandu. To p rem je
štan je k u ltu rn ih slojeva, kojim je staro, tako reći, leglo n ad novo,
nije, naravno, olakšalo pravilno razum ijevanje povezanosti (usp.
si. 309).
Rado bismo i datum ski u tv rd ili različite stupnjeve razvoja. Na
G ronlandu su norm anski nalazi pružili prilično čvrsta uporišta.
Dosad n a jsta riji eskim ski nalazi na zapadnoj obali čini se da po
tječu otprilike iz vrem ena kad je u zem lju došao C rveni Erik,
dakle iz desetog stoljeća naše ere. O datle je također počelo nase
ljav an je prem a južnom dijelu istočne obale, tako da naselje kod
A ngm assalika možemo d atira ti potkraj XIV stoljeća. Na sjeve
roistočne obale dospjeli su p rv i stanovnici u XVI stoljeću i to
s juga, a nešto kasnije došlo je do novog useljavanja, ovaj puta
preko sjevera G ronlanda, iz d istrik ta Thule, ali nisu nikad došli
dalje od okolice Scoresby-Sunda.
M eđutim G ronland je sam samo kutić eskim skog svijeta i za
sad još u vijek ne znamo sigurno koliko treba vrem enski poći
unatrag, da bismo dospjeli do početka eskim ske k u ltu re. Što se
tiče k u ltu re Beringovog m ora, ukazano je na to, da se možda
neke pojedinosti njene ornam entike m ogu sh v atiti kao izdanci
one um jetnosti, koja je vladala u kinesko brončano doba u II ti
sućljeću p rije n. e. Čak ako je ova p retpostavka i tačna, što još
nije utvrđeno, ona, naravno, pruža tek vrlo nesigurnu polaznu
tačku. N aprotiv, sigurnija je sličnost životinjske ornam entike kul-
, tu re Ip iu taq sa skitsko-sibirskom iz doba p otkraj I tisućljeća pr.
n. e. U m eđuvrem enu na A ljasci su počeli ra d iti s novom m eto
dom d atiran ja, istraživanjem godova stabala, koja se nalaze u
ruševinam a. Taj je postupak u jugozapadnim S jedinjenim D rža
vam a doveo do u p ravo izvanrednih rezultata; hoće li na sjeveru
b iti isto pokazat će budućnost. Još mnogo zadataka treb a riješiti
prije nego što ćemo moći reći da su u povijesti Eskim a jasne
m ak ar sam o glavne linije.
Dok je n a am eričkoj obali Ledenog m ora razvoj doveo do

n astan k a eskim ske kulture, u u n u trašn jo sti je krenuo drugim
putovim a. Kao što je već H a tt dokazao tam o je izumom k rp a lja
došlo do velikog preokreta. P rije smo vidjeli da se to vjerojatno
dogodilo negdje u južnom ili jugoistočnom S ibiru (usp. I dio, str.
218 i si.). Taj je izum odm ah imao dalekosežne posljedice za
zim ski život. Um jesto ribolova pod ledom i razm jerno posto
janog boravka na rijekam a i jezerim a, sada su lovili na krpljam a
i živjeli lutalački tokom čitave godine. Zem ljom pokrivenu zim
sku kolibu zam ijenio je stoga lagan, čunjasti šator, a saonice na
plazovim a, koje su izvanredno pogodne za led, uzm akoše pred
saonicam a u obliku čamca ili daske, koje ne propadaju u snijeg.
S nestalnim načinom života m ožda je u vezi i postanak kolijevke
za nošenje (si. 312), u kojoj su m ajke mogle nositi na leđim a svo
je m ališane. Zajedno sa zem ljanom kolibom i ribarstvom pod
ledom, nestalo je i svjetiljke. Sa krp ljam a usko je povezan m oka-
sin; ali i drugi tipovi nošnje, sprijeda otvoren h aljetak i hlače u
obliku stidnog pojasa. Kao re zu ltat sve većeg prilagođavanja ži
votu u šumi, treb a napokon sh v atiti široku upotrebu brezine kore
m jesto krzna za šatore, vozila, posude itd. Za prav ljen je odjeće
koža se, naravno, m orala upo treb ljav ati i dalje, samo se odsad
štav ila životinjskim mozgom i sličnim i često sušila nad vatrom .
Im am o razloga da pretpostavljam o, kako su i različite socijalne
i religiozne k arak teristik e, koje sam e po sebi nem aju nikakve
veze s ostalim , slijedile tu stru ju . To su, m eđu ostalim, podjela
lovačkih okruga u obiteljska područja, izrazito strahopoštovanje
prem a m edvjedu i divinacija s pomoću paljenih lopatica.
Ali k u ltu ra k rp a lja nije se ipak svugdje probila jednako sna
žno. Do naro d a Algonkin, koji žive kraj Velikih kanadskih jezera
i do plem ena na visoravnim a B ritanske K olum bije dospjela je u
v rlo razrijeđenom obliku i zbog toga su kod tih Indijanaca saču
v an i mnogi sta ri elem enti k u ltu re lova na ledu. Za neka obalna
plem ena sjeveroistočne Azije — Ainu, G iljake i K am čadale — v ri
jed i djelom ično isto, ali m anje zbog njihove izolacije, a više zbog
n ev jerojatnog bogatstva toga k ra ja ribam a, pa je ribolov, n a ra v
no, zasjenio lov na divljač. K od još sjev ern ijih K orjaka i Čukča
v alja osim toga raču n ati i s ne m alim eskim skim utjecajem . Ti,
uglavnom , pacifički narodi bili su osim toga izloženi starim stru
jan jim a s juga, iz K ine i Japana, što je, naravno, pridonijelo još
živahnijem oblikovanju slike kulture. Pođem o li najzad još dalje
p rem a zapadu, u Sibir, naći ćemo i tam o sačuvane različite k arak
teristik e k u ltu re lova na ledu i to kod O stjaka i Vogula na području
Oba. To je v jero jatno opet povezano s bogatstvom u ribam a, a
istovrem eno i sa činjenicom da su t i narodi tek u srednjem vi
412
jek u doselili u S ibir iz krajeva zapadno od U rala. Kod prvotnih

ob aln ih Laponaca, od kojih su Skolti u P etsam u i na Koli po
sljednji izdanci, je r već izum iru, također su sačuvane m noge starine.
S taro st k u ltu re k rp alja vrlo je privlačan, ali još sasvim n eistra
žen problem . U S kandinaviji su pronađene skije već u nalazišti
m a od k ra ja kam enog doba. Može se, dakle, p retpostaviti, da su
vrlo prim itivne k rplje, koje se jav ljaju na istom m jestu, barem
isto toliko stare. Č itav k a ra k te r k u ltu re ima, osim toga, izrazito
obilježje kam enog doba; nešto više od toga tren u tn o ne bi se
moglo reći.
U m jesto toga osvrnim o se na posljednji veliki k u ltu rn i val, koji
je prošao preko polarnog pojasa, a da, ipak, u ovom slučaju nije
dodirnuo Am eriku. Aziju karak terizira sobogojstvo. Mi smo n je
gov postanak p ra tili već prije i vidjeli smo kako je izrastao iz
lovačkog načina života (usp. I dio, str. 150 i si.). Mnogi vlasnici
sobova još su isto toliko lovci koliko i nom adi, a intenzivno isko
rištav an je stada, kakvo, npr., nalazimo kod Laponaca, vjerojatno
je služilo kao uzor stočarstvu južnijih predjela. To naročito v ri
jedi za m užnju i proizvodnju m aslaca i sira (si. 313). U potreba
soba, kao životinje za jahanje, također je k asnija karakteristika.
R asprostranjenost upotrebe, viseće kolijevke, skija i saonica sa
postoljem uglavnom se poklapa s područjem sobogojstva i nije
nevjerojatno da oni spadaju zajedno, iako je sobogojstvo možda
nešto mlađe. No o tom e ne znam o još ništa sigurno. N a jstariji n a
lazi skija koje poznajem o potječu otprilike oko god. 2000. prije
n. e. Ali prije je spom enuto da prim jerci pitom ih sobova potječu
iz mnogo kasnijeg doba, iz prvog tisućljeća naše ere. M oramo se
osim toga sjetiti da su nom adi sobogojci za vrijem e čitavog sta
rog vijeka živjeli izvan vidokruga k u ltu rn ih naroda Evrope i Azije
i utoliko s tim e u vezi historijske vijesti ne znače mnogo. Jednu
rusku tv rd n ju o nalazu kostiju pitomog soba iz m lađeg kam enog
doba u porječju G ornje Lene treb a pobliže dokazati. Kao što je
istakao finski istraživač Kai Donner, više jezičkih i etnoloških
okolnosti ukazuju na to, da je sobogojstvo u početku brončanog
doba n ajp rije nastalo kod Sam ojeda, a kasnije se potpuno, razvilo
i to, kad je u sjevernim predjelim a oko god. 400. p rije n. e. nastalo
pogoršanje klime. Švedski istraživač Laponaca K. B. W iklund —
koji, uostalom , za razliku od svih drugih istraživača, tvrdi, da je
sobogojstvo nastalo sam ostalno na- različitim m jestim a — također
je podvukao utjecaj »fim bulske zime« na nom adski život Lapo
naca.
P olarni narodi vlastitom snagom nisu prev lad ali nom adski
način života. Jak u ti, turski narod, koji je u srednjem vijeku iz
zem lje oko B ajkalskog jezera p ro tjera n prem a sjeveru, posjedo
vali su konje i rogatu stoku i poznavajući stajsku ishranu, mogli

su domaće životinje dovesti sve do polarnog kruga. Ali ta je ku l
tu ra očito presađena izvana, bez organske povezanosti sa starim
arktičkim načinom života. Isto tako ruska k u ltu ra, koja je malo
kasnije pro d rla preko Urala, potječe iz drugih krajeva.
U prošlom stoljeću pokušali su povući liniju, koja bi pove

zala evropske lovce n a sobove m lađeg paleolitika sa Eskim im a.
O nekoj n e p o s r e d n o j povezanosti ne može b iti ni govora.
Ali novija istraživ anja m eđusobne srodnosti arktičke i paleolitske
k u ltu re osvijetlila su to p itan je novim svjetlom . S jedne stran e
upoznali smo u sobovskim Eskim im a plem e koje živi u u n u
trašnjosti, a način m u se života u stanovitom pogledu oblikuje
upravo onako, kako treb a i zam isliti n a jsta riju ark tičk u k ulturu.
S druge je stran e otkriće prim itiv n e k u ltu re Komsa u F inm arku
otvorilo velike perspektive, koje sežu od ledenog doba sve do
današnjih obalnih Laponaca. Ne može se zaobići ni činjenica da
u udaljenim dijelovim a S kandinavije, Škotske i Irske možemo
naći mnoge karak teristične crte, koje ukazuju u natrag na paleo
litsku, i un ap rijed na m lađu arktičku k u ltu ru . S punim je p ra
vom, stoga, K nud Rasm ussen svojevrem eno pozivao na velikodušnu
su rad n ju istraživača sjevernih k rajev a da se riješe ti problem i.
Nakon njegove sm rti podržali su tu inicijativu m eđunarodni
arheološki i etnološki kongresi. Iako su ra t i napetost između
Z apada i Istoka zasad zaustavili taj pothvat, on će p rije ili kasnije
ponovo b iti započet.
S V JE T L O S T SA IS T O K A
»EX ORIENTE LUX!« U starom O rijentu zapaljeno je svjetlo

čiji se sjaj postepeno širio čitavim svijetom . Tamo su se rodile
misli, koje su izvele čovjeka iz uskog bivstvovanja p rim itivnih
naroda i pomogle m u da zagospodari m nogostranim m ogućnosti
ma zem lje i stekne širi pogled na svijet. Ta je spoznaja sta ra i
još u v ijek vrijedi; ali tokom vrem ena pridošli su novi elem enti,
koji su produbili i proširili naše shvaćanje. Iskapanja posljednjih
desetljeća u Egiptu i M ezopotam iji o tk rila su dotad nepoznate
preth isto rijsk e kulture, tako da danas u tam ošnjim zajednicam a
što su cvjetale u starom vijeku, vidim o završetak razvoja, koji
je trajao tisuće godina. S retn i nalazi u području Inda i u Kini
otkrili su p ra sta re kulture, koje su vrlo srodne onim a, koje smo

dosad poznavali samo u našem krugu. I, n akraju, došlo se do spo
znaje, da jednostrano prom atranje starih ra ta rsk ih područja samo
po sebi ne vodi k cilju: povezanost oranica i stepa, seljaka i no
m ada pruža objašnjenje za porijeklo više kulture.
Područje, o kojem ćemo ovdje govoriti, prostire se u dva širo
ka, djelomično paralelna pojasa, koja teku poprečno kroz S ta ri
svijet, na jugu od A tlantskog oceana do Inda, na sjev eru od M a
džarske do Mongolije. To je područje, obilježeno golem im u d a
ljenostim a velikih kontinenata, a inače bogato suprotnostim a.
Snijegbm okrunjeni planinski lanci uzdižu se p u t neba, a p ro
stran i platoi gube se na horizontu; tamo su b esk rajn e nizine i
dugačke riječne doline. Isto tako različita je i tem peratura. Ona
koleba između ledenih zim skih oluja Tibeta i M ongolije i vrelog
sunca Sahare. Ono što unatoč svim razlikam a povezuje te n e
jednake predjele u jednu kulturno-geografsku cjelinu, to su p rije
svega vrlo m ale količine oborina. N eizm jerni pred jeli sjeverne
A frike i A rabije neplodna su pješčana i kam ena pustinja, na d ru
gim m jestim a im a grm ovitih stepa i livada; ali zem lja samo po
sebi nije neplodna i tam o gdje im a dovoljno vode n a dobroj ze
m lji punoj h ran jiv ih tv ari b u jaju biljke.
S uprotnost izm eđu velikih sasušenih pašnjaka i plodnih oaza
i riječnih dolina ostavila je biljeg na prirodi i ljudskom životu
još od ledenog doba. Ali klim a je očito p re trp je la stanovite p ro
m jene o kojim a znamo veoma malo pouzdano. Ipak čini se da je
p revladalo postepeno isušivanje. S ahara se još u ledeno doba
sastojala od savana, punih divljači. Prom jenom vjetrova, koja je
uslijedila nakon nestanka leda, zem lja je postepeno dobila dana
šnji izgled. U planinam a centralne Azije topljenje je leda, vje
rojatno, još dulje vrijem e omogućavalo razm jerno bogatu opskrbu
vodom; ali tokom vrem ena ona je postala nedovoljna. Ellsw orth
H untington sm atra da je do osjetnog isušenja zem lje došlo oko
sredine trećeg tisućljeća prije n. e., a Sir A urel S tein m isli da
se nešto slično desilo u stoljećim a do početka našeg raču n jan ja
vrem ena. Te su prilike ostavile značajne tragove u povijesti ku l
ture. U južnom dijelu stepskog pojasa čovjek je već rano bio p ri
siljen da traži predjele s vodom. Ondje je i nastao, u tijesnom
sudjelovanju i m eđusobnim u tjecajim a preostalih stepskih i pu
stinjskih stanovnika, niz visoko civiliziranih zajednica. S jevernije
bijaše m anje oranica, pa prem a tom e i m anje veza izm eđu sta
novnika stepa i oaza. Ali kad je i tu ozbiljnije počelo isušivanje,
te su veze došle do izražaja slično kao i na jugu, nizom događaja
koji su bili obilježeni ratničkim sukobim a i m eđusobnim u tjeca
jima. K ineski zid, dug preko 4000 kilom etara, koji je podignut
K U L T U R N I S L O JE V I I S T R U JA N JA
415
k rajem trećeg stoljeća p rije n. e., n a m jestim a gdje je stajao čitav

niz sta rijih tv rđ av a najveličanstvenije je svjedočanstvo na svijetu
o vječnim p rijetn jam a nom ada (si. 314).
Zam islim o da su nakon ledenog doba cijeli opisani stepski
pojas naseljavale m alene lu taju će lovačke horde. Ne znamo kako
su one postepeno napustile prim itivni način života i pretvorile
se u ra ta re sa stalnim boravištem . Veliko razdoblje od prestanka
ledenog doba do n a jsta rije seoske k u ltu re još je vrlo slabo osvi
jetljeno. A li možemo pretpostaviti, da je veliki preokret nastao
za tih tam nih tisućljeća m ožda čak vrlo rano. Neki su tv rd ili
d a im a tragova ra ta rstv a odm ah nakon ledenog doba u takozva
noj natufskoj k u ltu ri P alestine, ali treb a istaći da za tak v u tv rd
n ju nem a dovoljno dokaza.
Dugo su, ali ne s pravom , Egipat sm atrali kolijevkom više k u l
ture. P ro tiv toga govori već sam položaj zemlje: duga i uska ri
ječna dolina, u k liještena izm eđu pustinja, na vanjskom ru b u sta
rih k u ltu rn ih zem alja. Postepeno pronađene su i u M ezopotam iji
isto toliko stare k ulture. Iz očitih razloga ni one ne mogu biti
n ajstarije, je r je M ezopotam ija, geološki, vrlo m lada tvorevina,
n astala od sve većih taloga E u frata i Tigrisa. Pogled se, dakle,
nehotice okreće prem a sjeveru, prem a sjevernoj S iriji i brežu lj
cima u podnožju arm enskih bregova. Time naravno još n ije re
čeno da je ra ta rstv o kao takvo tam o nastalo; s tim e u vezi tre
balo bi p rije pom isliti na tropskije predjele. Ali smijemo p re t
postaviti da su ondje postojali p re d u v jeti za k u ltu ru žitarica i za
pronalazak um jetnog navodnjavanja, naim e, razm jerno suha kli
m a i m ogućnost k o rištenja vodenog bogatstva planinskih potoka.
Tamo smo također vrlo blizu dom ovini pšenice i ječm a i prvom
postupku za dobivanje bakra, najzad, čini se da je niz iskapanja
tu otkrio jednu stvarno p ra sta ru seljačku k ulturu.
N ajduži povezani izvještaj o naseljav an ju jednog m alenog po
dručja koji uopće poznajem o leži u iskopinam a Tepe G aw ra u blizini
Mosula, gdje je otkriveno ništa m anje nego 26 slojeva naseobina,
od kojih n ajm lađi potječe iz vrem ena oko 1700. p rije n. e. U Ni-
nivi, koja je dugo poslije tog vrem ena postala glavnim gradom
asirskog carstva, izvršeno je ispod poda nekog hram a, koji je
sagrađen otprilike god. 2400. p rije n. e., probno iskapanje i u d u
bini od preko 21 m etra pronađeni su još lonci, krhotine i oruđe.
Za vrijem e iskapanja kod Harne u S iriji, koja je god. 1931.—
1938. vršila ekspedicija C arlsberg pod vodstvom dr. Ingholta,
našli su sedam naest m etara ispod površine sloj kulture, koji se
nastavljao još p et i po m etara u dubinu (si. 315). Slična istraži
v anja om ogućuju samo blijedu predodžbu o neizm jernim v re
m enskim razdobljim a s kojim a treb a računati, ako se radi o sta l
416 D R U Š T V O I D U H O V N I 2 IV O T - K U LT U R N A S T R U JA N JA
nim naseljim a u ovim krajevim a. Teže je reći koliko je godina

ono trajalo ; tu se nalazim o davno p rije bilo kakvog historijskog
vrem ena i zbog toga m oram o naše pretpostavke stv a ra ti na te
m elju čistog procjenjivanja. Tek je m oderno d atira n je pomoću
radioaktivnog u g ljika omogućilo sigurnije određivanje vrem ena.
Kod Q alat Džarma, u kurdskim planinam a, nađen je dosad n a j
stariji dokaz o ratarskom stanovništvu sa stalnim boravkom (ne
posredno nakon god. 5000. prije n. e.). Već tada sadili su krupnik
i ječam i uzgajali ovce ili koze, svinje, rogatu stoku i kulane (?).
Stanovi bijahu pravougaone kuće sa glinenim zidovim a. Kovina
je bila nepoznata, a tek krajem razdoblja javlja se glineno posuđe.
Nešto su m lađi nalazi iz Teli H assuna i najdonji slojevi iz Tepe
Sialka u Iranu, gdje se jav lja n ajstarije m aleno oruđe od hladno
kovanog bakra. Ali tek u slijedećem periodu, koji nosi ime po
Teli H alafu u sjevernoj M ezopotamiji, jav lja se pravo kam eno-
bakreno doba s karakterističnom oslikanom keram ikom i veli
kim selima, s kućam a sagrađenim od opeke sušene n a suncu. Iz,
otprilike,' istog vrem ena potječu n a jsta riji slojevi kod A naua u
T urkm enistanu.
Od tog vrem ena možemo p ra titi razvoj u gotovo neprekidnom
nizu. Vlažna, m očvarna zem lja na donjem toku E u frata i Tigrisa
postepeno je postala nastanjiva, iako je linija obale i nad alje bila
još znatno dublje u u n u trašn jo sti nego danas, a na plodnoj
ravnici, gdje se žito moglo žeti dva do tri puta godišnje, izrasla
je m alo pomalo jedna k ultura, koja je već u sebi nosila klicu
b listav a procvata. Ta se k u ltu ra naziva prem a nalazištu Teli
al’Ubaid, koje leži u blizini Ura, poznatog iz starog vijeka. Na
m alenom brežuljku, koji se izdiže nad močvarom , stajalo je selo.
Zidovi kuća b ijahu od pletera prem azanog glinom, a krovovi plo
snati ili u obliku polovice bačve. Stanovnici su sadili žito (ječam)
i datulje. Osim toga uzgajali su ovce, koze i svinje, a možda i
rogatu stoku. Važan dio kućne oprem e b ijahu glinene posude osli
kane kićenom i svojevrsnom ornam entikom . Odjeća se sastojala od
ovčjeg krzna ili vune. Po vodi su se k retali na vozilim a od sa
stav ljen ih snopova trske. K u ltu ra je još u svem u bitnom e bila
na stu p n ju kam enog doba i tek su možda u posljednjem dijelu
razdoblja upoznali bakar. M eđutim, i kam en je u zem lji kraj
rijeke bio dragocjena roba, a srpovi su često bili načinjeni od
čvrsto ispečene gline. Još ne znamo kakvi su lju d i tam o živjeli i
kojim su jezikom govorili; ali u svakom slučaju nije vjerojatno
da su oni bili preteče kasnijih Sum eraca. P rip ad ali oni ovom
ili onom plem enu, sigurno je da su srodne k u ltu re bile na daleko
rasprostranjene. K eram ika, koja je u m nogočemu bliska onoj iz
al’Ubaida, nađena je u n ajstarijim slojevim a u Suzi u Elam u (si.
SI. 307. (lijevo). Ruč
ni klinovi tipa Acheu-
leen, Oldoway, Kenija
(Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 308. Kijaca od sohovih rogo

va, Indijanci Tnaina, Aljaska
SI. 310. Glinena posuda kul

ture ‘Tumba, pronađena na
ušću rijeke ‘T chika u rijeku
Kasai, Kongo (Nacionalni
muzej, Kopenhagen).
SI. 309. (lijevo). Eskimski šiljci
harpuna: 1. tip Kap Dorset; 2.
tip Beringovog mora (sprijeda je
odlomijen); 3. tip ‘Thule; 4. su
vremeni istočnogr onlandski tip
SI. 311. Japanski akvarel. Prikazuje ljude plemena Ainu kako love na rupama
u ledu (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
316) i duboko u talozim a Ninive, pa čak i u velikim dijelovim a

S irije (si. 315), Iran a i sve do B eludžistana. U stv ari težište te ku l
tu re možda v alja tražiti u južnim graničnim planinam a Irana, a
ne u mezopotamskoj nizini.
K u ltu ra al’U baid vjerojatno pada u p rv u polovicu IV tisuć
ljeća. Slijedeća stoljeća razdoblja su faze U ruk. To je razvitkom
Rogati period i sadrži više od zam etka više kulture. R azvijaju
se trgovački gradovi i podižu im pozantne građevine. Kod U ruka
su ispod n ajstarijeg hram a iz historijskog vrem ena nađeni ostaci
drugog golemog hram a, koji je u posljednjem prethistorijskom
razdoblju bio dv ap ut pregrađivan. A ispod njega ležali su ostaci
takozvanog »Crvenog hram a«, koji je također više puta bio p re
građivan i koji počiva na još starijem »Hram u od vapnenca«. U
razdoblju U ruk b ak a r počinju posvuda u potrebljavati; poznaje
se lončarsko kolo i kola i p rv i pu t susrećem o neosporno slikovno
pismo, koje tvori tem elj kasnijem klinovom pismu.
Posljednje p reth istorijsko razdoblje M ezopotam ije naziva se
prem a nalazištu D žam dat-N asr. Dok o nacionalnoj pripadnosti
starih m ezopotam skih plem ena ne znamo ništa, nosioci k u ltu re
D žam dat-N asr b ijahu vjero jatn o Sum erci, dakle preteče n aro
da, koji će ući u povijest u početku trećeg tisućljeća. Još uvi
jek n ije sigurno odakle je došao taj narod. Dosad nije uspjelo
ustanoviti neku srodnost njihova jezika s drugim jezicim a, a u
k u ltu ri D žam dat-N asr im a elem enata s različitih izvora. Ipak,
naročite k arak teristik e ukazu ju n a doseljenje iz planinskih p re
djela i to n ajv jero ja tn ije sa sjeveroistoka. P otkraj prethistorijskog
doba zadesila je zem lju velika poplava, koja je razorila gradove
Kiš, Š u ruppak i U ruk. Očito Sc ta katastro fa odražava — a ne,
kako je Woolley n ajp rije mislio, neka lokalna poplava u još sta
rije vrijem e —. u biblijskoj pripovijesti o potopu. Noa sum erske
legende, Z i-u-sud-du (babilonski: U tnapištim ) potječe upravo iz
U ruka.
Naš zadatak nije da i dalje pratim o sudbinu M ezopotamije, jer
svjetlo povijesti već titra na horizontu. U m jesto toga posjetim o
dolinu Nila, drugo veliko žarište k u ltu re u svitanju vrem ena.
P riro d a Egipta u m nogočemu podsjeća na prirodu Mezopotamije.
I ovdje nalazim o nevjerojatno bogatu zem lju k raj rijeke, s to
plom i suhom klimom. Ali pored sličnosti im a i mnogo razlika.
Egipat je po obliku mnogo uži, i na sjenovitim obroncim a doline
lako se može doći do kam ena. O tuda velike m ogućnosti da se
razvije veličanstvena kam ena arh ite k tu ra i kiparstvo. E gipat je
također više po stran i nego M ezopotam ija i zbog toga nije u to
likoj m jeri izložen napadim a stran ih nasilnika. Usprkos valovim a
kulture, koji su u nekoliko n av rata preplavili zem lju iz zapadne
27 Putovi kulture
4 18 D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T - K U LT U R N A S T R U JA N JA
Azije, zbog navedenih je okolnosti život u starom v ijek u zadržao

afričko obilježje. Ispod assuanskih k a ta ra k ta i nubijske granice
teče širok i m iran Nil, koji donosi samo plodonosni m ulj, a ne
^kamenje, koje je u vijek kočilo tok m ezopotam skim rijekam a i
uzrokovalo strahovite poplave. Dok Sum erci nikada nisu do
spjeli d alje od organizacije gradskih država i m alenih carstava —
tek su sem itski upadi položili tem elje im perijalističkoj politici, iz
koje su proizišle moćne babilonske i asirske države — E gipat je,
iskoristivši saobraćajne m ogućnosti i redovite poplave Nila, bio
predodređen da se već vrlo rano ujedini u jedno carstvo.
Nekoliko tisućljeća nakon ledenog doba dolinu N ila su n asta
vala nerazvijena lovačka plem ena, čija je k u ltu ra (Sebilien) di
rek tn i izdanak m lađe paleolitske kulture. N a jstariji su tragovi
ra ta rsk e k u ltu re, k akvu u ovim krajev im a i do danas poznajem o,
nalazi kod D air-Tasa u srednjem dijelu zem lje i u M erim de-
Beni Salam e u zapadnom dijelu delte. Nešto su m lađi nalazi iz
F aju m a (si. 317). Po staro sti ra n e faze te »prve pređdinastijske
kulture« v jerojatno odgovaraju fazi al’U baid i p rip ad a ju čistom
'kamenom dobu s brušenim sjekiram a i nejednako pečenim gli
nenim posuđem. Količina kiša bijaše tada nešto veća nego danas
i om ogućavala je k u ltu ru pšenice (krupnik) i šestorednog ječm a
na nenavodnjenoj zemlji. N ađen je velik broj krem enih srpova
i zakopanih slam natih sprem išta za žito, a od dom aćih životinja
bijaše poznato govedo, ovca, koza i svinja. Također su sačuvani
ostaci grubih lanenih tkanina, ali nisu pronađeni ostaci koliba i
grobova.
K ad su se oborine stale postepeno sm anjivati, prestalo je nase
ljav an je delte; možda su nerazvijena lovačka plem ena zauzela
m jesto ratara. A li je u pozadini p rv a k u ltu ra nastavila živjeti u
takozvanoj fazi Badari. I tada su sijali žitarice i uzgajali domaće
životinje. Glineno posuđe p rav ili su rukam a i jednostavno obli
kovali, ali su ga proizvodili od izvanredno fino izrađene tanke i
bdlično pečene mase. P o jav lju je se tek nekoliko kom ada oruđa
od kovanog bakra, ali oni su u odnosu na krem en još uvijek
velika rijetkost. P redm eti od uvezenih sirovina pokazuju da je
postojala živa trgovina s N ubijom , C rvenim m orem , Sinajem ,
možda čak i Sirijom , ali, vjerojatno, preko raznih posrednika.
Jednako kao iz faze D air-T asa ne nalazimo prav e ostatke koliba,
već samo ognjišta. N asuprot tom e m nogobrojni nam grobovi go
vore o brizi koju su posvećivali m rtvim a. Leš su pokapali ležeći
n a boku, kao da spava, a bio je obučen u nošnje od kozje ili an-
tilopine kože, n ek ip u t i u laneno platno. Oko lesa nađeno je o ru
žje i oruđe, a pored glave posude s jelom i pićem. M alene ženske
figure od pečene gline ili slonovače (usp. si. 318) m ogle bi se
možda tum ačiti kao likovi božice m ajke.
S tariju p red dinastijsku k u ltu ru otprilike oko god. 3500. prije

n. e. zam jenjuje takozvana »druga« ili m lađa kultura, koja je
došla do naročitog izražaja u gornjem Egiptu. Uglavnom, u n je
nom drugom dijelu, oko godine 3000. p rije n. e., ona se već p ri
m jetno u d aljila od prim itivnog stanja. Tako obrtničke vještine
stoje n a bitno višem stupnju nego ranije. O brada krem ena može
se po finoći izradbe m jeriti s onom, koju inače susrećemo samo
u m lađem kam enom dobu Danske. B akar, zlato, tirkizi i fajanse
u p o treb ljav aju se za prav ljen je pribora i nakita. Staro selo poči
nje da se razvija u p ra v u gradsku naseobinu. U m jetnost se izdiže
Iznad početaka, što se, m eđu ostalim , vidi po ukrasim a na gli
nenim posudam a, koji se sastoje od slika ljudi, životinja, stabala,
brodova itd. Istovrem eno se osjećaju stanoviti utjecaji mezo-
potam ske k u ltu re D žam dat-N asr (pečatnjaci, posude u obliku
životinja, an titetske grupe). Poznato je i pismo. Istovrem eno se
jav ljaju i u religiji nova obilježja. S tara, vjerojatno totem istička
životinjska božanstva u nekim slučajevim a m ijenjaju izgled i
stap aju se s novim likovim a stranog porijekla ili pak ove p ri
m aju u svoj krug. Tako u delti poštuju Ozirisa, čija je sličnost
s azijskim bogovim a vegetacije očita, a u gornjem Egiptu boga
sunca H orusa i božicu neba H ator, koja je, prem a legendi, došla
iz neke svete zem lje n a obalam a Crvenog m ora. U tom je može
b iti sadržano sjećanje na neku seobu, koja je možda donijela i
sem itski prizvuk u ham itsko-staroegipatski jezik. Ta se seoba, u
tom slučaju, v jero jatno k retala starim karavanskim putem od
Q usaira n a Crvenom m oru kroz Vadi H am m am at do koljena
Nila kod Thebe.
S tarovjekovne k u ltu re M ezopotam ije i Egipta nisu jedine, koje
poznajem o na starom O rijentu, ali one su, nem a sum nje, n a j
starije. Mnogo m lađa, doduše, n ije ni k u ltu ra, koja je u posljed
njim desetljećim a otkrivena na području Inda. Pobliže ćemo o
njoj govoriti u odlom ku o arheologiji Indije (str. 429 i si.). Treba
spom enuti također h etitsku i južnoarapsku kultu ru , koje su,
m eđutim , mnogo m lađe od spom enutih, tj. p rip ad aju drugom
ili čak prvom tisućljeću p rije n. e. Zbog toga ih ovdje ne m ora
mo pobliže opisivati, iako je k u ltu ra arapskog starog vijeka ne
obično značajna, je r n a neki način p red stav lja ključ za razum i
jev an je n ajstarije sem itske religije.
U povijesti starog vijeka uvijek slušam o o prepadim a p lan in

skih i stepskih stanovnika na m iroljubive gradske i seoske zajed
nice. Ponekad nom adska bujica razori sam u zemlju, ali katk ad
čujem o šum podivljale vode samo iz daljine i jedino što možemo
neposredno pro m atrati, sm iraji su oluja koje su prohujale nad
m orem stepskih naroda. U prvom se slučaju, uglavnom , radi o
Sem itim a, koji se zaustavljaju tik pred vratim a ra ta ra, a u d ru

gom ponajviše o indoevropskim plem enim a, čija se dom ovina
nalazila daleko od centara kulture. Gotovo se osjeća ravnom jeran
ritam , izm jena plim e i oseke, pri čemu stru ja n je dolazi čas sa sje
vera, čas s juga. Nem a ni najm anje sum nje da su u tom e važnu
ulogu igrale neplodne godine i suše. A li ne sm ijem o zaboraviti ni
to, da se k retan je nekog naroda, ukoliko je do njega došlo, često
n astav lja još dugo, nakon što je pravi uzrok prestao djelovati i
da mnoge druge okolnosti a ne samo klim atske prom jene — konj,
kasnije i željezo — nekom narodu mogu om ogućiti toliko veliku
vojničku nadmoć, da njegova ekspanzivna snaga p rijeđ e granicu.
A li u toj stvari treb a još mnogo što objasniti.
N a pozornicu su n a jp rije stupili Sem iti. Oni su već vrlo rano
čvrsto zasjeli u M ezopotamiji, gdje je S argon oko god. 2380. p rije
n. e. zagospodario Akkadom i Sum erom . Već nakon isteka neko
liko vjekova n jih je pokorio narod Š u b artu sa sjevera. To je plem e
nepoznata porijekla, ali je imalo vladare indoevropljane. P rije
završetka tisućljeća, započelo je m eđutim novo i još sveobuhvatnije
pom jeranje. U Sem ita obilježava ga k a n a ’anska seoba, koja je do
vela do H am m urabijevog gospodstva u B abilonu (otprilike 1783.
p r. n. e.), koje se uostalom , nastavilo kroz čitavu polovicu drugog
tisućljeća, pa čak i dulje. Za druge je narode nastupilo vrlo burno
vrijem e. Indoevropski nom adi ili polunom adi, preci kasnijih Medi-
jaca i Perzijanaca, možda su već tada pro d rli preko bregova u
iran sk e visoravni, a na drugim m jestim a njihove plem enske srod
nike susrećemo kao gospodare nad ratarim a drugih plem ena, Kas-
siti, koji su u XVI stoljeću p rije n. e. u Babilonu uzeli vlast u svoje
ruke, im ali su kraljeve, koji su se nazivali indoevropskim im eni
ma. M eđu K hurritim a, koji su osnovali takozvano carstvo M itanni,
kao i m eđu H etitim a može se naći izraziti indoevropski element.
Možda postoji i povezanost izm eđu prodora H etita i upada naroda
Hyksa, koji je u to vrijem er pošao n a Egipat. Vrlo je čudnovato
otkriće jednog djela — u kome se govori o uzgoju konja — koje je
nađeno u kraljevskom arhivu kod Bogaz K5ya i koje je pisano
jezikom izvanredno bliskim sanskritu. Ono daje povoda pretpo
stavci, da su ona indoevropska plem ena, koja su u drugom tisuć
ljeću p rodrla u područje Inda, prije toga zacijelo živjela u susjed
stv u carstva M itanni i da se zbog toga njihova osvajanja u Indiji
m o raju prom atrati kao nastavak općeg inoevropskog pom jeranja.
Uopće, drugo tisućljeće bijaše i nadalje nem irno doba. Kao posljed
n ji izdanak k an a’anske seobe može se uzeti osvajanje Palestine od
stran e H ebreja oko 1200. p rije n. e. M eđutim već je p rije započeo
treći sem itski val naroda — aram ejski, koji je doveo do toga, da
su se A ram ejci u tv rd ili u M ezopotam iji i Siriji, a istovrem eno su
421
odrazi snažnih po k reta naroda u srednjoj Evropi i na B alkanskom

poluotoku dospjeli na azijsko tlo, gdje je u Maloj Aziji palo ca r
stvo H etita, a Filistejci su zagospodarili obalam a Palestine.
Samo kad nom adi dospiju u vidokrug k u ltu rn ih naroda za k ra
tak tre n u ta k svjetlo povijesti obasja n jihov život. Povezanost se
ljačkih naroda sa stanovnicim a stepe nije bila isključivo negativna,
već je nap ro tiv u velikoj m jeri im ala i pozitivno značenje. Konj,
nem a sum nje, potječe od nomada. U socijalnom , kao i u religioznom
pogledu njihov je utjecaj osjetan, tako, npr., u semitskoj sklonosti
k m onoteizmu.
Skrenem o li sada pažnju sa odnosa izm eđu stepskih i k u ltu rn ih
zem alja na same stepske zem lje, naše će znanje o njim a b iti još
oskudnije. Ali jedno je sigurno: one tvore put, koji je prije razvoja
pom orstva i djelom ično još prilično dugo nakon toga povezivao
Istok i Zapad. Pored toga što su stepski stanovnici dali k u ltu ri v la
stiti doprinos, oni su u velikoj m jeri djelovali i kao posrednici iz
m eđu dvaju svjetova. S tim e u vezi za nas je u prvom redu zna
čajno sjeverno stepsko područje. Narodi, koji danas žive u n u ta r
njegovih granica, m ogu se najvećim dijelom pribrojiti dvjem a ve
likim jezičkim porodicam a, turskoj i m ongolskoj, ali u starom vi
jek u nije bilo tako. Tek u srednjem vijeku prodrli su Mongoli iz
južnog Sibira u današnju M ongoliju i D žungariju, odakle su onda
Džingiskanove i Tim urove horde preplavile pola svijeta i osno
vale carstvo, koje se protezalo od K ine do Indije i Poljske. U
Mongoliji i obližnjim područjim a boravila su prije turska plem ena.
Tamo se u srednjem vijeku nalazilo djelom ično kršćansko carstvo
U jugura; ono je zam ijenilo još starije turske narode. Od jednog
takvog naroda potječu, izm eđu ostalog, poznati natpisi iz O rkhona,
koje je protum ačio Vilh. Thomsen. Još prije, tj. u stoljećim a oko po
četka našeg raču n anja vrem ena, kineski autori govore da se na tom
području nalazio neki m oćni narod, koji oni nazivaju H siung-nu,
i koji je, vjerojatno, istovetan s H unim a iz Velike seobe naroda.
Bogati i nevjerojatno dobro sačuvani nalazi grobnih hum aka kod
P asyryka u planinam a A ltaja još svjedoče o barbarskoj raskoši
hunskih kneževa. K ad je u posljednjem stoljeću prije n. e. K ina
pod vlašću niza m oćnih careva odbila hunske napade, okrenuše se
oni prem a zapadu i bijahu zaustavljeni tek god. 541. u bici n a K a-
talaunskim poljim a. Sam i su H uni kasnije nestali — posljednji n ji
hov ostatak m ožda su Čuvaši na Volgi, koji govore osobitim i sta
rinskim turskim jezikom. Ali svojim pohodom o n is u u tr li put, ko
jim će otad u v ijek k re ta ti ostala tu rsk a plem ena. To je postepeno
dovelo do toga, da su Turci potpuno napustili p rijašn ju dom ovinu
Mongoliju, dok su neizm jerni p redjeli dalje na zapadu bili p o tu r-
čeni. Jed a n od naroda, koji je n ajp rije iselio, bijahu Č ien-k'un spo
422
m in jan i u kineskim izvorim a, koji su živjeli u D žungariji i jugoza

padnom Sibiru. Neki ih istraživači sm atraju pretečam a današnjih
K irgiza, prvotno jezički srodnim a s Jenisejcim a i T ibetancim a i
nosiocima brončanog doba na Jeniseju2. I m noga plem ena Samo-
jed a na A ltaju postepeno su preuzela tu rsk e jezike; ali ona ni izda
leka nisu bila jedina, koja su prom ijenila m aterin ji jezik. Od K a
spijskog m ora sve do granica Kine govorili su se tad a indoevropski
jezici. Tako su današnji Sinkiang (istočni T urkestan) nastavali
Tokarijci, a dalje n a zapadu živjeli su tada ili još p rije m nogo
b ro jn i drugi narodi istog plem ena, koji su m ožda bili srodni sa
starim Skitim a. Pod helenističkim utjecajem osnovali su u T uranu
nekoliko kraljevstava, ali ih je turska bujica gotovo potpuno pro
gutala. U XI stoljeću upali su turski Seldžuci u M alu Aziju, a
kasnije su Osm anlije k renuli prem a Evropi, gdje su stoljeća i sto
ljeća p rijetili zapadnom svijetu (si. 319).
Tako je centralna A zija u Starom svijetu bila n ek a v rsta ceste,
za seobe naroda. Slika k u ltu re je m irnija; ali glavne su k arak te
ristik e iste. Na žalost, u mnogim slučajevim a m oram o n ap u stiti m i
sao, da razvoj povežemo s određenim nad iran jim a naroda; ali ono
što p ri tom gubimo nadoknađujem o dubljim perspektivam a, koje
može pru žiti arheologija. Djelomično posredstvom nom ada, djelo
m ično preko oaza, je r niz oaza leži na podnožju m oćnih planinskih
lanaca Tjenšana i K venluna, tekle su stru je am o-tam o izm eđu Za
pada i Istoka. Tim su putem u K inu dospjele velike religije; islam,
nestorijansko kršćanstvo, učenje m anihejaca i budizam . Njim e je
prošao sirijsk i alfabet i helenističko-indijska um jetnost, koja je
uzrokovala p reo k ret u slikarstvu i kiparstvu cijele istočne Azije.
U suprotnom su sm jeru putovali: svila, vještina štam panja knjiga,
p rav ljen je p apira i si. S tari karavanski p u t kroz centralnu Aziju
n ije uzalud nosio ime »svilena cesta«.
Sve to pada već gotovo u historijsko doba; ali ni p rije tog v re
m ena nije bilo drukčije. B rončane predm ete ukrašene u svojevrsnom
životinjskom stilu, koji k arakterizira skitske nalaze južne Rusije,
nalazim o malo izm ijenjene ponovo na području Jen iseja i u Mon
goliji (si. 321); taj je stil vjerojatno proizišao iz zajedničkog izvora
u centralnoj Aziji. Iz još starijeg vrem ena, iz kam eno-bakrenog
doba, oko god. 2000. p rije n. e., jav ljaju se na geografskim širin a
m a od D njestra do K avkaza grobni hum ci, u koje su pokapani
m rtvaci posuti crvenim okerom, u pravilu oskudno oprem ljeni, ali
u nekim slučajevim a s bogatim grobnim prilozim a. S određenom
vjerojatnošću te spom enike dovode u vezu s indoevropskim seoba
- K ad k až e m o K irg izi m islim o o v d je n a p ra v e K irg iz e (K a ra -K irg iz e ). a n e
K a z a k e , k o ji su se te k u s re d n je m v ije k u o d ije lili od U zb ek a i č esto ih p o g re šn o
zovu K irg izim a .
ma. Od k ra ja kam enog doba, a još ra sp ro stran jen ija od oker gro
bova, postojala je jedna izrazita ra ta rsk a k u ltu ra, koje je glavna
zapadna g ru p a (kultura Tripolje) udom aćena u južnoj R usiji, s iz
dancim a prem a T esaliji i T ransilvaniji. Ona se, uglavnom , ističe gli
nenim posuđem u obliku velikih vrčeva sa širokim trbuhom i iz ra
zito oslikanim spiralnim uzorcim a. Čini se da je ta keram ika u Ev
ropi nepoznata istočno od D njepra. A li susrećem o je na nekim
m jestim a u Maloj Aziji, Iranu, T uranu i daleko u sjeverozapadnoj
K ini (si. 320). Njen se utjecaj osjeća čak u južnom S ibiru i na gor
njem Jeniseju. Usprkos udaljenosti od mnogo tisuća kilom etara,
u p ad ljiv a je sličnost izm eđu u k rajin sk ih posuda i onih u kineskim
provincijam a K ansu i Honan. Važnu spojnicu između Zapada i
Istoka, i između stepske i ratarsk e k ulture, a tim e možda i ključ za
razum ijevanje čitavog m lađeg kam enog doba, moći ćemo, nem a
sum nje, naći u T uranu. Iskapanja, koja su ondje izvršena kod
Anaua, Šah Tepea i drugdje, zasad su još u v ijek odviše n e
potpuna, a da bi se mogla reći konačna riječ.
Napustim o stari put preko stepa, da bismo se sada okrenuli veli

kom centru k u ltu re, koji je nastao na njegovom istočnom kraju .
Borba za sam ostalno porijeklo kineske k ulture, a neki sinolozi sm a
trali su se obaveznim a da je vode, uglavnom je završila odlučnim
porazom, nakon pionirskih iskapanja švedskog istraživača J. Gun-
n ara Anderssona. Toliko je sasvim sigurno. Na žalost, još uvijek ni
smo u stan ju da do u pojedinosti pratim o razvoj te k ulture. U tje
caji starog O rijenta nisu dolazili u K inu samo stepskim putem . I
preko B urm e vodila su ulazna vrata, kojim a su prošli različiti
indijski k u ltu rn i elem enti. Po klasičnoj kineskoj tradiciji povijest
te zem lje počinje već u sredini III tisućljeća p rije n. e. Ali, tako
zvana d in astija Hsia (2205.— 1766. pr. n. e.) još je legendarna i a r
heološki nedokazana. Tek od sredine II tisućljeća postoje v jero
dostojni h istorijski izvještaji, a posve sigurna kronologija tek od
godine 841. prije našeg raču n an ja vrem ena. Arheološki, izuzevši
nalaze paleolitika, jedva možemo p ro d rijeti u n atra g dalje od trećeg
tisućljeća. Maglom je još uvijek obavijeno doba izm eđu tog v re
m enskog razdoblja i prestan k a ledenog doba. Postoji pretpostavka
da je p ustinjska klim a u tom razdoblju čitavu zem lju učinila go
tovo nenastanjivom .
Njem ački istraživač E berhard nedavno je na etnografskoj osnovi
pokušao sk icirati sliku stanja k u ltu re u K ini oko sredine trećeg
tisućljeća. P rem a njegovom shvaćanju živjela su na donjem Ho-
anghou i sjeverno od njega plem ena, koja su bila srodna s današ
njim M andžu i Tunguzim a. Oni b ijahu još čisti lovci kam enog doba,
oblačili su se u k rzna i stanovali su u poluukopanim zem ljanim
kolibam a. Njihova religija bijaše neka v rsta šam anizm a u kojem je

k u lt m edvjeda zauzim ao izvanredno mjesto. D alje zapadno, tj. u
Sečuanu i na srednjem toku Hoanghoa nalazila su se druga ple
m ena, koja su im ala veze s nekadašnjim Turcim a i Tibetancim a.
B ijahu to nom adi ili polunom adi, konjogojci i ovčari. U nom ada
bijaše p artrija rh aln o društveno uređenje, a poštivali su nebeska
tijela. K u ltu ra je bila razvijenija u centralnoj i južnoj Kini. U riječ
nim dolinam a Hupeha, gdje su tada boravili preci naroda Tai, sa
dila se riža s pomoću um jetnog navodnjavanja i ta ra sira n ja obro
naka. Bivoli i svinje bijahu domaće životinje, a religija bijaše m je
šavina poštivanja predaka i k u lta plodnosti. Na obali južno od
Jangcekjanga, pom orska, možda austronezijska (m alajsko-poline-
žanska) plem ena razvila su donekle sličnu ra ta rsk u k u ltu ru , koja
je već poznavala broncu. Stanovali su u zajedničkim kućam a na
sohama, i vjerojatno su nosili odjeću od prerađene kore. 2 en a je
uživala ugledan položaj; ona je izm eđu ostalog učestvovala u re li
gioznim obredim a, koji su se uglavnom sastojali od k u lta bregova
i zmija.
Zasad sve su to samo hipoteze. Pogledam o li nalaze, naići ćemo
u sjeverozapadnim provincijam a, koje su i te kako najbolje istra
žene, n a jp rije na tzv. fazu Č’i-Čia, tipičnu k u ltu ru m lađeg k a
menog doba, koja vjerojatno već pada u vrijem e oko 2500—2200
godina prije n. e. O dređeni četvorouglati ili srpasti noževi od
škriljevca, koji su potpuno slični onima, kakve Kinezi i danas
p rave od željeza i u p o treb ljav aju kad žanju proso, ukazuju na
poznavanje ratarstva, a pas i svinja bijahu pripitom ljeni. Osim
toga nađene su brušene četvorobride kam ene sjekire i oštrice za
oružje od kam ena i školjki. Glineno posuđe izrađeno je od siv
k aste m ase s u tisn utim uzorcim a pletera ili s uzorcim a koji su se
prav ili s pomoću sprave slične češlju, dakle, na neki način u stilu
keram ike koju poznajem o iz sjevernog polarnog pojasa (usp. str.
408). O tprilike istovrem eno jav lja se na sjeveroistoku u p rovincija
m a H onan i Šantung čudnovati tronogi oblik posude, koji Kinezi n a
zivaju li. Ta je posuda čini se nastala tako, da su na ognjište n a j
p rije naslonili tri vitka vrča sa šiljatim dnom jedan n a drugi, a
kasnije ih spojili u zajednički otvor. Zbog velike toplinske površine
ovaj je oblik tako svrsishodan, da se održao dugo vrem ena, a J.
G u n n a r Andersson s pravom je rekao da bi njegov izum itelj bio
zaslužio Nobelovu nagradu za fiziku, da nije slučajno živio neko
liko tisuća godina prerano.
S uprotnost izm eđu Istoka i Zapada, koja dolazi do izražaja u
ovim nalazim a, osjeća se i u slijedećem razdoblju. U Š antungu se
pojavio novi keram ički stil s potpuno svijetlim ili sjajn o crnim
posudam a tan k ih stijenki. Zapadno, u K ansuu k u ltu ru Č’i-Čia za-
SI. 317. Egipatsko kameno oruđe (oštrice sjekira, šiljci strelica, oštrice srpova)
■iz razdoblja Fajjum, V tisućljeće pr. n. e. (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 319. Srebreni pozlaćeni

turski stijeg, zarobio ga je g.
1658. Cort Adeler. Natpis
glasi: »Carski stijeg za cara
Murata, sultana nad sultajii-
ma, cara nad carevima, padi-
šalia čitavoga svijeta« (Na
SI. 318. Egi SI. 320. Glinene po
patska figu sude iz kineskog ka
ra od slono menog doba. Oba ve
vače, oko g. lika vrča ukrašena su
3800. pr. n. tipičnom ornamenti
e. (Nacio kom razdoblja Jang-
nalni muzej, šao iz III tisućljeća pr.
Kopen n. e. (Nacionalni mu
hagen). zej, Kopenhagen).
SI. 321. Brončana fi
gura, Mongolija, prva
polovica I tisućljeća pr.
n. e. (Nacionalni mu
zej, Kopenhagen).
SI. 322. Kineski brončani pehar, SI. 323. Stara kineska žrtvena po
razdoblje Ču (Muzej za umjetnost suda od bronce (»ku«), razdoblje
i obrt, Kopenhagen). Ša?ig-ji?i, oko 1400— 1120. pr. n. e.
SI. 324. Prethistorijsko glineno posuđe iz Japana. Lijevo: kameno doba; sre
dina i desno: razdoblje yayoi (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 325. (gore lije
vo). Vaza pod he
lenističkim utjeca
jem, dinastija
T ’ang, 618— 906.
(Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 326. (gore de

sno). Prethistorij
ski bakreni predme
ti iz Indije. Mač i
šiljci koplja iz
Etowaha, sjekire iz
Gtmgerije (Nacio
nalni muzej, Ko
penhagen).
SI. 327. Glinene po

sude iz indijskog
ieljeznog doba,
grobni nalaz iz My-
sorea (Nacionalni
muzej, Kopenha
gen).
m ijenila je faza Jan g Šao. U nekim slučajevim a ona je još zadr

žala tipove oruđa iz prošlih vrem ena; ali pridošlo je i novo: n a j
p rije sađenje riže, vjerojatno pod utjecajem s juga i drugo, p re
k rasno oslikano glineno posuđe o čijoj smo sličnosti s »vrpčastom
keram ikom « zapadne Azije i jugoistočne Evrope govorili već
p rije (si. 320). U tjecaji su dolazili i s istoka o čemu, između osta
log, svjedoči i vrč — li.
U prirodnom žarištu stru ja n ja s juga, istoka i zapada leži pro
vincija Honan. Ne može b iti slučajno što je kolijevka n ajstarije
p rave kineske k u lture, čini se, upravo n a tom području. Tamo, u
današnjem d istrik tu Anyang, gdje bijaše prijestolnica kraljeva
starih d in astija Šang ili Jin, opsežna su iskapanja postepeno omo
gućila da se kasniji lite rarn i izvori toliko povećaju i prodube, da
danas možemo stv oriti donekle zaokruženu predodžbu o načinu
života u tom k ra ju oko sredine II tisućljeća p rije n. e. Ne sm ije
mo zam išljati neku centraliziranu državnu upravu, kao što je to
bilo kasnije u Kini, pa čak ni neko pravo feudalno društvo, kakvo
se jav lja u narednom razdoblju. Koliko je moć kraljev a Sang bila
ograničena prem a vani, toliko je, nem a sum nje, bila slaba i u n u ta r
sam e države. Izvan najuže domovine, jedva da su bili u stanju
postići više od u tje riv a n ja poreza. I u drugom pogledu slika po
kazuje m noga drevna obilježja. Usprkos visokoj razini gospo
darstv a oraće su sprave još uvijek bile nepoznate, kuće sasvim
jednostavne, građene od nepečene i na zraku sušene ilovače i
s drvenim gredam a, a za šiljke strelica još su uvijek u p o treb lja
vali kam en i kosti. Sve to izgleda, doduše, vrlo prim itivno; ali u
slonovači, jad eitu i si. stvorena su već izvanredna djela, a u lije
v anju bronce dosegnuta takva um jetnička visina, koja otada nije
prem ašena. Iz te daleke starine potječu mnogi klasični oblici, koje
su kasnije uvijek oponašali u kovini i porcelanu i koji su tako
tisuće godina kasnije još ostavili tragove u evropskom um jetnom
obrtu. V itki kalež — ku s dražesno savinutim rubom prem a vani
(si. 323), široki tronogi ting u obliku plitice i naročiti, također
tronogi čiieh, koji se, kao posuda za žrtveno piće, gore otvara u
obliku plosnato izvučenog k ljuna sličnog u sn i orhideje, itd. Isto
su tako osobiti u k rasi n a broncam a, u stv ari moćni relijefi sa svo
jevrsnim uzorcim a, kao što su zm ajevi i rogate »žderonjine m a
ske« (t’ao-t’ieh) dok su n a pozadini fino iscrtani m eandri. L jubav
za fantastične životinjske m otive ujedno sa zalutalim i često go
tovo potpuno nejasnim figuram a i s naročitim isticanjem očiju,
čudnovato podsjeća na orm anem tiku stare k u ltu re Beringovog
m ora i današnjih Sjeverozapadnih Indijanaca. N ije isključeno, da
je u toku prvog tisućljeća p rije n. e. njen utjecaj možda prodro i
na sjever. O bilježje, koje je tako razvila um jetnost razdoblja
Šang, bilo je za kinesku um jetnost jednako važno, kao grčka

u m jetnost za evropsku. U oba slučaja um jetnost potječe od reli
gije; ali dok su Heleni, prenoseći svete m itove na frizove i zabate
hram ova, lijepe ljudske figure oblikovali kao bogove, stv ara li su
Kinezi p rim ijen jen u um jetnost za proizvodnju žrtvenih posuda za
k u lt predaka. Tek s indijsko-helenističkom skulpturom i slik ar
stvom budizm a čovjek je ozbiljno ušao u um jetnost istočne Azije.
U uskoj vezi s religijom bilo je i pismo doba Šang, koje je u Any-
angu nađeno na m nogobrojnim »kostima za gatanje«. Naim e, sva
ku su m olitvu, u kojoj su od bogova tražili savjet, izražavali tako,
da su ispisane kosti stavljali na v atru, a odgovor su čitali po p u
kotinam a, koje su p ri tom nastajale. Dakle, radi se o daljnjem raz
voju sjevernjačke divinacije po lopatici. Znaci već jasno poka
zuju kineski k arak ter, iako su još na nedovršenom stupnju, vrlo
su blizu slikovnom pism u i često se vrlo teško m ogu pročitati.
P rem a tradicionalnoj kineskoj povijesti dinastija Šang traja la
je od 1765.— 1122. prije n. e. Tada je zem lju podjarm io neki za
padni barb arsk i narod, vjerojatno turskog roda, pod kraljevskom
kućom Ču, koja se održala na vlasti do god. 25. p rije n. e. Prvi,
ali nikako posljednji p uta K ina se nalazila pod vlašću stranaca.
I p rv i p u ta može se v idjeti slika, koja će se često ponoviti: kako
se osvajački v ladari tokom kratkog vrem ena podvrgavaju višoj
kineskoj k u lturi. Bronca je i nadalje bila najuobičajenija kovina
(si. 322) i tek k rajem I tisućljeća p rije n. e. m orala je uzm aknuti
p red željezom. Inače razdoblje Ču arheološki je m anje poznato
nego prethodni period. Ali zato ima više pisanih izvora. Svugdje
u duhovnom životu osjeća se siloviti uspon; u tom e razvoju Kina
postepeno pronalazi sam u sebe. Iz tog vrem ena potječe niz djela,
koja su još i danas klasični spomenici kineske lite ratu re . Pod vlašću
k raljev a Ču djelovali su veliki filozofi, koji su obilježili istočni
način m išljenja sve do naših dana: K onfucije (K ’ung-tzu, 551 —
478) i donekle ili posve m itski Laoce (Lao-tzu). P olitički bijahu to
vrlo nem irna stoljeća. Feudalizam bijaše u punom cvatu, moćni
vazali u v ijek u otvorenim svađam a s kraljem , a nom adi ugroža
vahu granice zemlje. Opasne su krize uzdrm ale društvo koje je
bilo na p utu da se oslobodi prim itivnog naturalnog gospodarstva
i da prijeđe na novčano gospodarstvo. Postepeno je propadao obrt,
a širilo se nasilje i bezakonje. N ajzad je vojvoda od Č’ina (Ts’in)
svrgnuo posljednjeg nemoćnog potom ka starog roda Ču, i prvi
uzeo titu lu huang-ti, tj. car. On je u državnoj u p ra v i čvrstom
rukom proveo niz reform i, je r je s pomoću novoosnovanog konja
ništva slomio moć feudalaca, koja je počivala na njihovoj vojnič
koj sposobnosti i smjelosti. Osim toga prem a jugu proširio je car
stvo sve do Tonkina, a na sjeveru sagradio Veliki zid za obranu
od nomada.
427
D inastija Č’in od čijeg je im ena izveden zapadnjački naziv

»China«, vladala je samo kratko vrijem e, a zam ijenila ju je kuća
H an (od god. 206. p rije do 220. naše ere). Tim e se kineski sta ri
vijek može sm atrati završenim . No to još ni izdaleka ne znači da
je završio i razvoj. N aprotiv, već mnogo p rije početka našeg ra
čunanja vrem ena K ina je došla u dodir s Indijom i Iranom . Ze
m ljom se širio budizam , a zajedno s njim došla je nova stru ja
u tjecaja zapadnog svijeta. U tjecaji nom adskih naroda centralne
Azije djelovali su i dalje. Sasvim je netačna toliko raširena p re
dodžba o K ini kao o zemlji, koja je u svitanju čovječanstva našeg
doba stvorila k u ltu ru i otad se ukočila u tupom e m irovanju. P ut
razvoja otad je čvrst, a nova obilježja koja pridolaze služe samo
bogatijem i svestranijem oblikovanju slike, a da ne m ijenjaju njen
karak ter.
K ina je veliki tvorac k u ltu re Istoka. Tek kasnije K oreja i J a
pan nesam ostalno slijede njene tragove. Ovdje ne možemo ulaziti
u pojedinosti. K azat ćemo samo nekoliko riječi o p reth isto riji J a
p ana i to, uglavnom , zbog toga što to otočno carstvo na tem elju
svog položaja pokazuje važne i osebujne k u ltu rn e problem e. U
prirodi, kao i u narodnom životu, ono je k arik a između juga i
sjevera. Kod plem ena Ainu, ostatka prastanovništva zemlje, koje
je danas potisnuto na Hokkaido i Sahalin, susrećemo čudnovatu
m ješavinu tropskih i afričkih elem enata k ulture. Tome su uzrok
naročiti klim atski uvjeti. N išta m anje značajno nije ni raspro
s tr a n je n e carstva. Ono je uvjetovalo da se u različitim p re d je
lim a istovrem eno jav lja ju različite k u ltu re sve do u historijsko
doba. To naročito vrijedi za k u ltu re plem ena A inu i pravih J a p a
naca. Još u VII stoljeću naše ere A inu su nastavali cijeli sjeverni
Hondo i otoke sjeverno od njega. U kasnijim stoljećim a bijahu
p ro tjera n i sa Honda. Tek u XV stoljeću učvrstili su se Japanci i
na Hokkaidu, ali do pravog naseljavanja na tom otoku nije došlo
sve do XIX stoljeća. Napokon je razvoj obilježen izoliranim po
ložajem Japana. Zbog toga su, između ostalog, kovine stigle u
Jap a n vrlo kasno, a bronca nije značajka sam ostalnog razdoblja
p reth isto rijsk e k u lture. Tamo možemo govoriti o kam enom dobu,
kam eno-brončanom dobu i brončano-željeznom dobu, ali ne o
pravom brončanom dobu. Japanski arheolozi zbog toga radije upo
treb ljav a ju stilove lončarske um jetnosti kao niti vodilje u istraži
vanjim a.
U tim okolnostim a često je teško dobiti jasnu sliku o toku k u l
ture. Osim toga, o tom e je vrlo malo pisano na evropskim jezi
cima. Tek god. 1931. otkriven je u Jap a n u jedan nalaz iz paleo
litika: u južnom Hondu nađeno je grubo otesano kam eno oruđe
zajedno s kostim a izum rlih slonova (Elephas antiquus i Loxodonta
namadicus). Između tih i slijedećih nalaza zasad stoji neprem o

stiv jaz. K ronologija je još izvanredno nesigurna. Ali sadržaj ve
likih gom ila otpadaka (Kjokkenm oddinger) koje k arak teriziraju
obale Jap an a u istoj m jeri kao i obale Danske, pokazuje potpuno
razvijeno m lađe kam eno doba s brušenim oruđem i k arak teristič
nom keram ikom (si. 324). U n ajstarijem obliku ta k u ltu ra, nem a
sum nje, potječe od predaka plem ena Ainu. U tom slučaju gline
no posuđe pripada stilu, koji japanski arheolozi nazivaju jomon.
Oblici i ukrasi su često razm jerno kitn jasti s jako izbočenim jezi-
častim rubovim a, relijefnim dekoracijam a i otiscim a tekstila. Ta
kođer su svuda uobičajene malene, glinene ljudske figure fa n ta
stična izgleda. M lađi tipovi stila jom on nalaze se isključivo na
sjeveru i padaju u vrijem e kad su A inu već bili istisnuti s juga.
U to je vrijem e, naim e, već poodavno došlo do novog u seljavanja
u zemlju, a zajedno s njim e pojavila se i takozvana k u ltu ra
Yayoi. N jena su se žarišta nalazila na K iu-šiu i južnom Hondu.
Iako su se n a obali još u v ijek stvarale hrpe ljusaka, već su se sadili
proso i riža. Također bijahu poznati pitom a svinja i konj. K am e
no oruđe, između ostalog plosnate četvorobride sjekire, bijahu
svuda rasp rostranjene; osim toga im ali su i broncu. N a jstariji
brončani predm eti uvezeni su iz K ine u ranom razdoblju Han,
dakle u posljednjim stoljećim a prije naše ere. Istom sloju k u ltu re
v jero jatn o p rip ad aju sojenice i dr. Glineno je posuđe po oblicima
i ornam entici mnogo jednostavnije od keram ike jom on, ali teh
nički je savršenije, i srodno koreanskoj keram ici (si. 324). S p ra
vom možemo p retpostaviti da su narodi Yayoi došli iz južne Koreje,
ali za k u ltu ru K oreja jedva da je bila nešto više od m eđustanice na
tom e putu. Njeno je obilježje izrazito južno, čak bi se moglo reći
indonežansko, što m eđutim ne znači da ona potječe baš iz in d ij
skog arhipelaga. P rije će biti da struje, koje su došle tam o i u
Jap an , potječu iz zajedničkog izvora, u ovom slučaju iz stare
južnokineske obalne k u ltu re (usp. str. 423 i si.).
Japansko legendarno doba počinje godine 660. p rije n. e., kad
je Džimu Tenno, potom ak božice sunca i predak carske kuće koja
još i danas vlada, osnovao prijestolnicu na Hondu. P rem a službe
nom shvaćanju ono je trajalo do god. 400. naše ere. U stv ari ka-
m eno-brončano doba nastav lja se sve do početka našeg računanja
vrem ena, a i nakon toga, a kronologija je pouzdana tek od VIII
stoljeća. P otkraj legendarnog doba pada brončano-željezno doba,
koje je zam ijenilo kam eno-brončano doba, a izm eđu ostalog k a
ra k te rizira ju ga dolm eni i kam eni grobovi. Po keram ici, koja je
tad a prevladavala, ono se naziva razdoblje ivaibe. Nećemo ga
pobliže opisivati; treb a spom enuti samo to, da se u to n ajstarije
historijsko doba jap anska k u ltu ra čvrsto oblikuje. Više nego bilo
što drugo značila je sve jača kineska k u ltu rn a struja, koja je kao
posljedica m nogih ratn ičk ih pohoda na K oreju i tim e stvorenih
veza s kopnom, potpuno preplavila otočno carstvo. Oko god. 400.
uvedeno je kinesko pismo u državnu uprav u ; nešto kasnije stigao
je budizam , a s njim e klice um jetnosti i duhovnog života. Država
se preoblikovala prem a kineskom uzoru i car je vladao neogra
ničenom moći, sve dok napokon oko godine 1000. snažno feudalno
plem stvo nije zam ijenilo rasipnički i razm aženi dvor. Val, koji
je tokom ranog srednjeg v ijek a podigao još napola b arb arsk i
jap an sk i narod u red k u ltu rn ih zajednica, može se po opsegu i
dubini m jeriti samo s onim valom, koji je, otprilike, istovrem eno
germ anske narode Evrope povukao u k ru g klasične k ulture.
NA TRAGU VISOKIH KULTURA
GODINE 1904. održali su tadašnji asistenti u berlinskom etno

loškom m uzeju, G raebner i A nkerm ann, dva predavanja o k u l
tu rn im slojevim a Oceanije, odnosno A frike. Ta predavanja ozna
čavaju p rek retn icu u m odernoj etnologiji, je r p red stav ljaju pravi
tem elj sistem atske nauke o k u ltu rn im krugovim a, koju je bio
omogućio Ratzel, a uveo Frobenius (usp. I dio, str. 22). Predavači
nisu slučajno izabrali teme. U pravo područja, o kojim a se govori
u njihovim radnjam a, pokazuju dugi niz upadljivih podudaranja,
koja su već uočili i njihovi prethodnici. Ipak, uzrok sličnostim a
ne može biti n e p o s r e d n a povezanost oba međusobno vrlo
udaljena dijela zemlje. P reko Indijskog oceana još nem a puta, u
pravom sm islu riječi, prim itivnom brodarstvu. O bjašnjenje, uglav
nom, treb a tražiti u tome, da su oba spom enuta dijela zem lje bila
izložena stru jan jim a iz istog izvora u južnoj Aziji, p rije svega iz
Indije. Sigurno je da je na O ceaniju u tjeca la i istočna Azija, a na
A friku zapadna A zija i Egipat. A li utjecaji, koji su otuda proizišli,
nisu mogli izbrisati jako zajedničko obilježje. Da taj p u t nije
prošla samo k u ltu ra, vidi se iz rasnih odnosa. Između Crnaca,
M elanežana i tam noputih naroda južne Indije vjerojatno postoji
k rv n o srodstvo.
Zbog tih okolnosti prirodno je da se n a jp rije pozabavim o In d i
jom. Već smo upozorili na njenu ulogu u razvoju k ulture, a još
smo p rije spom enuli njeno vjerojatno značenje u postanku k u ltu
ra ručnih klinova i n ajstarijeg ra ta rstv a (usp. str. 399 i I dio, str.
160 i si.). T ako se utjecaj Indije proteže već u n ajra n ije vrijem e
sve do n aju d aljen ijih dijelova S tarog svijeta. K asnije se u povolj
nim prilikam a razvila osobita indijska k ultura, k oja je još u ev

ropskoj filozofiji X IX stoljeća ostavila neizbrisive tragove. Isto
vrem eno u nekim dijelovim a te neizm jerno velike zem lje neka su
zabitna plem ena nastavila živjeti u tako prim itivnim prilikam a,
kakve ne nalazim o nigdje drugdje na zemlji. B rahm ani su se u
filozofskim razm išljanjim a uzdigli sve do n a j tanani je sofističke
dom išljatosti; pjesnici su um jeli izraziti dublje i bogatije i intim
n ije osjećaje nego u bilo kojeg drugog naroda; podizali su se h ra
movi i palače u k rašeni čipkastim ukrasim a kiparske um jetnosti;
ali u džunglam a D ekkana ostali su narodi Khol na stu p n ju polu-
ra ta ra, a u prašum am a Ceylona Vedda lu taju još i danas kao lovci
i sakupljači. D rugdje se u n u ta r tako uskih granica nigdje ne jav
lja ju ovako veliki skokovi u kulturi, kao upravo u Indiji.
Po čitavoj Indiji nalazim o m nogobrojne k u ltu rn e ostatke, koje
bismo mogli nazvati prethistorijskim a, jer ih tren u tn o ne može
mo povezati s nekim određenim narodom ili historijskim razdo
bljem , ali koji su inače sasvim različite starosti. B rušene kam ene
sjekire, teške grebenaste oštrice i kam ene glave kijača i drugo
svjedoče o općoj neolitskoj kulturi. Ali dok je kam en n a sjeveru
n a m nogim m jestim a vrlo rano m orao u stu p iti m jesto b ak ru i
bronci, u južnoj Indiji u potrebljavali su ga i dalje, sve dok nije
došlo željezo, a u još udaljenijim predjelim a, kao što su Chota
N agpur i Assam, kam eno se oruđe još dugo vrem ena održalo po
kraj željeza.
Sve do u posljednja desetljeća općenito se vjerovalo da svu višu
k u ltu ru Indije v alja pripisati indoevropskim plem enim a, »Arij-
cima« u pravom smislu, koji su u drugom tisućljeću prije n.
e. provalili u Pendžab i odatle se proširili prem a istoku i jugu.
U svetim him nam a Rigveđa opisani su kao narod tipičnog b ak re
nog doba. Već tada, tj. u prvoj polovici II tisućljeća, veliki su
gradovi p ali osvojeni prodorom »Arijaca«. Oni su bili borci na
bojnim kolim a i stočari, a bavili su se i ratarstvom . U vezi s tim
jezgro religije bijaše poštivanje plodonosnih priro d n ih sila i u je d
no bogova žrtvene v atre i pića života. Jaz izm eđu ratničkog plem
stva, svećenika i običnog naroda još se nije produbio u kaste. One
su n astale u kasnijim stoljećim a za vrijem e borbi s tam noputim
prastanovništvom , »s ljudim a bez nosa«, kako su ih prezirn o n a
zivali Arijci. U stvarnosti doseljenici su naprosto odigrali slič
nu ulogu kao i njihovi plem enski srodnici u Grčkoj p ri propasti
m ikenske k u ltu re. Niz iskopina otkrio nam je p ra sta ru k u ltu ru
u području Inda i tim e staroj povijesti Indije jednim udarcem
dodao neslućen sastavni dio, tako da je slika, koju smo im ali do
tad, o k renuta naglavce. K ultura Inda bijaše udom aćena u P en-
džabu i Sindhu, gdje se p rostirala preko područja, koje je dvaput
SLOJEVI I STRUJANJA
431
Stare orijentalne i amerikanshe visoke kulture (po Graebneru).
veće od Starog carstva u Egiptu, a četiri p u ta veće od Sum era i

A kkada. Ona vrem enski pada, uglavnom , u treće tisućljeće prije
n. e.; dakle istovrem ena je s n ajstarijim historijskim dobom pred
njeg O rijenta. Kod A m rija u donjem Sindhu iskopana je m eđu
tim jedna još starija faza nego u »klasičnim« lo kalitetim a Mo-
hendžo-daro i H arappa i u njoj se jav ljaju stanovite veze s raz
dobljem D žam dat-N asr. Odjek prave k u ltu re Inda susrećem o s
druge stran e u nalazim a u Jh u k aru .
Ono što, uglavnom , obilježava k u ltu ru Inda nije njeno gospo
darstvo, koje se, kao i svugdje u starom O rijentu, tem elji na sa-
đenju pšenice, ječm a i d atu lja (vjerojatno i riže) s pom oću u m jet
nog navodnjavanja, n iti obrt, koji je na spom enutim m jestim a
bio u znaku bakreno-brončanog doba. Opći dojam k u ltu re nešto
je zasebno. Ona, čini se, nije izrasla pod zaštitom neograničenog
gospodstva k raljeva ili svećenika. Palače ni hram ovi nisu onako
golemi kao oni u M ezopotam iji i Egiptu. U nalazištim a također
nem a oružja ni utvrda. Čini nam se da stojim o pred spom enicim a
m iroljubivih ra ta ra i obrtnika. Život je tog naroda bio prožet
blagostanjem . On je bio sprem an da uživa život, a istovrem eno
posjedovao je jak smisao za čistoću, što pokazuju m noga p riv atn a
i jav n a kupališta. Jed an od najvažnijih budućih zadataka indo
logije b it će, da istraži koliko je te stare k u ltu re prešlo u k u ltu ru
kasnijeg vrem ena. Jasno je da se radi o bitnim elem entim a. K a
rak teristik e, kao kult Sive, poštivanje snage oplođivanja itd .,
koje u današnjem hinduizm u igraju tako veliku ulogu, a potpuno
nedostaju u Rigvedam a, možda potječu iz religije k u ltu re Inda.
K ad bude protum ačeno pismo te k u ltu re b it će učinjen veliki
korak u rješav an ju takvih zagonetki.
Kao i u području In d a bronca se i u drugim dijelovim a Indije
jav lja samo vrlo rijetko. Ne može se govoriti o nekom pravom
brončanom dobu, već samo o bakrenom dobu i to opet sam o u sje
vernoj Indiji. Poznati nalaz iz tog vrem ena otkriven je kod Gun-
geria, gdje je pronađeno ni m anje ni više nego četiri stotine b a
k ren ih oštrica sjekira i oko stotinu m alenih sreb rn ih pločica (si.
326). Željezo se spom inje tek u m lađim dijelovim a Veda i u Ma-
hab h arati, dakle u početku drugog tisućljeća p rije n. e. U južnoj
Indiji kam eno doba, kao što je spomenuto, prelazi neposredno u
željezno doba (si. 327). Kao i u Jap a n u veliki kam eni dolm eni ili
barem njihov veći dio pripada tom razdoblju.
Kod ispitivanja indijskog starog vijeka nije zakazala samo
kronologija. M akar koliko nam to bilo krivo, ipak ne smijemo
zaboraviti da je najveći doprinos Indije svjetskoj k u ltu ri na po
d ru čju gdje lopata i sprava za niveliranje nisu potrebni. Čim
su se A rijci početkom I tisućljeća p rije n. e. sm irili u bujnoj
SI. 332. Izrezbarene grede na vratima, Rotoroa, Novi
Zeland (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 331. Stari nigritski

štit za pariranje i ki-
jaća Nilota (Nacional
ni muzej, Kopenha
gen).
SI. 333. Kamene sjekire. S lijeva na desno: valjkasta

sjekira, Salomoni; sjekira s ramenima, Laos; četvero-
brida sjekira i sjekira šiljastih bridova, Java (Nacio
tropskoj zemlji, ogledali su se oko sebe i odjednom osjetili da im

je život dojadio. Sto će im sve to, kad je svijet ipak samo obm a
na, s kojom je čovjek vezan beskrajnim lancem seoba duša? K a
ko da se spere duša? N aravno, odgovaraju Upanišade, p atn ju v a
lja p ripisati nesretnom uobražavanju što se sm atram o naročitim
bićima. U stvarnosti postoji samo jedno, brahman, što je isto kao
i atman, Ja, apsolutno Ja, najd u b lji izvor života, a kad se izgubi
svijest i duša v ra ti vječnom e porijeklu, dostignuto je spase
nje. Sredstvo kojim se to može postići, kako stoji u B hagavadgiti,
nije ništa vanjsko, nije odricanje svijeta, već podavanje bogu
u nesebičnom p o vjerenju i ljubavi. Dok tako jedan sm jer staro-
indijskog duhovnog života završava u panteističkoj mistici, drugi
put vodi u čisti ateizam . Ni džainizam, ni učenje sam khya ne p ri
znaju boga, ali i njim a je spas od seobe duša najvažniji cilj. Buđ-
ha napokon niječe i postojanje duše a tim e je učinjen i posljednji
korak u ništavilo. Tek tamo, gdje se Sve stapa u Ništa, indijska
misao ostaje bez daha i usporava let. Ono što je kasnije dodano,
nem a sam ostalno značenje. I Grci i P erzijanci, A rapi i Mongoli
pridonijeli su oblikovanju indijskog života; ali on je stekao svoju
boju u starom vijeku, i otad ju je sačuvao.
A frika zapravo nije ništa drugo nego veliki poluotok Azije.
S tru jan ja, koja su odatle proizišla, obilježavaju razvoj k u ltu re
crnog kontinenta. Ali, da bismo razum jeli njen tok, m oram o ipak
n ajp rije objasniti geografske pretpostavke. Još smo u školskim
klupam a naučili da je A frika klasičan p rim jer ravnom jerne po
djele klim atskih i biljnih pojasa u tropim a. Ispod ekvatora p ro
stiru se oko Konga i njegovih p ritoka gotovo neprohodne vrele
kišne šume. S obih strana, sjeverno i južno, gdje sušno doba po
činje ig rati važnu ulogu, kišna je šum a m orala načiniti m jesta
savanam a s raštrk an im drvećem. U daljim o li se od ekvatora, tamo
gdje kiše pad aju sve rjeđe, tra v n a ta zem lja malo pomalo p re
lazi u suhe grm ovite stepe i pustinje, u K alahari na jugu i S aharu
na sjeveru. M eđutim, postoji iznim ka u tom pravilnom redu i
ona, tako reći, u v jetu je saobraćaj izm eđu sjevera i juga A frike.
Naime, na istoku zem lja je toliko visoka, i također ispod ekva
to ra razm jerno toliko sirom ašna oborinam a, da naprosto nem a
m jesta za kišnu šumu, kao u području Konga. Um jesto toga, tamo
se nalazi otvorena trav n a ta zem lja, koja tvori prirodnu vezu iz
m eđu savana na sjeveru i jugu. Istočna A frika postaje tako ve
likim kopnenim putom Afrike. Bacimo li pogled preko granica
kontinenta, golemo značenje tog područja postat će nam još ja
snijim . S jeverna A frika s jedne, A rab ija i S irija s druge strane
pru žaju gotovo iste životne uvjete. P red jeli uz Crveno m ore zbog
toga o tv araju v ra ta A frike u stepske zem lje Azije. N jih su od
434
početka čovječanstva zapljuskivali narodi i k u ltu rn i valovi, a kad

bi prošli kroz ta vrata, onda su južno od S ahare mogli izabrati
samo dva puta. Jed an ide od istoka prem a zapadu kroz Sudan,
drugi od sjevera prem a jugu kroz istočnu A friku. Tako, okružena
travnjacim a i njihovim saobraćajnim mogućnostima, kišna šum a
Konga pruža p rastarim oblicima k u ltu re posljednje utočište. Tu
su izm eđu ostalog Pigm eji u najneprohodnijim dijelovim a šume
znali sačuvati p ra sta ru i vrlo prim itivnu k ulturu.
Sada su nam poznate pretpostavke za razum ijevanje putova
afričkih k u ltu rn ih stru jan ja. 'Uglavnom se ta stru ja n ja dijele u
dvije skupine. Dobro poznatu suprotnost izm eđu stepe i oranice
susrećem o tu u novim oblicima. Jedan niz u tjecaja im a ishodište
u zapadnoazijskom stepskom pojasu i ograničava se, naravno, i u
Africi samo na otvorene pojaseve; njim a odgovara sem itski, ha-
m itski i Bušm anim a slični sloj stanovništva. Drugi niz potječe
iz k u ltu rn ih zem alja, uglavnom iz Indije; on se osjeća u savana
m a i u šum skim područjim a i prvenstveno je povezan s pravim
Crncim a. P ada u oči da Egipat ne zauzim a prvo m jesto kao izvor
k u ltu re, je r je on mnogo bliži nego Indija. Ali to im a prirodne
uzroke. Nil je s obih stran a okružen čovjeku n eprijateljskim p u
stinjam a, a njegov je gornji tok uslijed neizm jernih m očvara
papirusa gotovo neprohodan. Zbog toga se egipatska k u ltu ra teško
mogla p robijati prem a jugu. Samo je preko K ordofana mogla
p ro d rijeti na zapad. P odudaranja, koja nalazim o izm eđu nje i
k u ltu re ostalog dijela A frike, čini se da potječu u većoj m jeri
od zajedničke podloge nego od u tjecaja iz zem lje Nila. N asuprot
tome, izm jena m onsuna na Indijskom oceanu omogućava redovnu
vezu s južnom Azijom. B arem od početka našeg raču n an ja v re
m ena vozila iz A rabije, Indije, pa čak i iz daleke Indonezije pu
tovala su k istočnoj obali A frike. Tako je M adagaskar naseljen u
nekoliko valova doseljenicim a sa Sum atre, koji su sve do naših
dana sačuvali svoj jezik i kulturu. N ajstariji naseljenici bili su
p o lu rata ri i možda su živjeli na stupnju kam enog doba. Ali po
sljednji val donio je k u ltu ru riže s um jetnim navodnjavanjem i
tkanjem . To se useljenje vjerojatno zbilo tek u prvom tisućljeću
naše ere. Istovrem eno su južnoazijske zemlje izvršile jak utjecaj
na cijelu obalu južno od Mombase i tu je Zambezi otvorio pristup
u unutrašnjost.
Istraživanje afričkog starog vijeka još je u povojim a i zasad
je nemoguće dati povezan arheološki prikaz. Još nakon p restan
ka ledenog doba život je u udaljenim područjim a ovog kontinenta
zadržao paleolitsko obilježje. Tako je k u ltu ra Sango u Kongu
nastavila stare tradicije k u ltu re ručnog klina s grubo oblikova
nim, s obje stran e tesanim oruđem. U istočnoj i južnoj Africi još
je u v ijek vladala in d u strija oštrica, i to u ku ltu ram a Elm enteita,

S m ithfield i W ilton, koje poput k u ltu re Capsien u sjevernoj A fri
ci treb a sm atrati srodnim a A urignacienu. P risu tn o st glinenih po
suda u različitim područjim a odaje razm jerno m alenu starost n a
vedenih k u ltu ra. Jed a n ogranak k u ltu re W ilton održao se gotovo
do naših dana i to kod Strandloopersa n a obali kolonije Kap, koji
su srodni Bušmanima. M eđutim, čini se, da su tokom vrem ena, u
većem dijelu područja, paleolitski obilježenu k u ltu ru zam ijenili
pravi neolitski oblici s brušenim kam enim oruđem i ratarstvom .
Izvanredno izrađene valjkaste sjekire nalaze se izm eđu ostalog
u velikoj količini na Zlatnoj Obali.
P rotivno starijem shvaćanju, po kojem je u A frici poznavanje
željeza prastaro — F. von Luschan sm atrao je A friku uopće p ra
vom domovinom dobivanja željeza — čini se da su m etali onamo
prodrli tek kasnije. P rem a istraživanjim a W altera Clinea, željezo
je došlo dvam a putovim a: djelom ično s berberskim nom adim a u
zapadni Sudan, djelom ično s arapsko-indijskim utjecajim a u južni
dio istočne obale. To se u oba slučaja desilo vrem enski prilično
kasno, naim e sredinom prvog tisućljeća naše ere, a neka su ple
m ena željezo upoznala tek p rije nekoliko stoljeća.
U desetljećim a, koja su protekla od vrem ena, kad su Frobenius
i A nkerm ann p rvi puta, uz pomoć etnologije, pokušali rasplesti
vrem enski redoslijed afričkih k u ltu rn ih oblika, istraživanja su
znatno napredovala. Danas smo u stanju da s većom sigurnošću
pratim o tok razvoja, prem da su m noga p itan ja i dalje ostala ne
riješena. Posljednji je pregled dao H. B aum ann i mi ćemo ovdje
iskoristiti njegove rezultate.
N ajniža u redu je pigm ejska kultura. Jedino je zanim anje sa
k u p ljan je i lov s lukom i strelicom , stupicam a i sličnim jedno
stavnim pom oćnim sredstvim a. Osim željeznih predm eta, koje
zam jenom dobivaju od susjednih crnačkih plem ena, vlada čisto
»drveno doba« bez kam enog oruđa. T renutno se ne bi moglo si
gurno ustanoviti d a li se kam eno oruđe ikad upotrebljavalo. Ne
ma bitne razlike u društvenom položaju m uškarca i žene. K upo
vanje nevjeste je nepoznato; ali ženu treba dovesti iz drugog lo
gora. Osim toga, postoje počeci neke v rste totem izm a, koji se,
m eđutim , jasno razlikuje od pravog totem izm a i im a više indi
vidualni k arak ter. Eksogam ne totem ske grupe su nepoznate i ja v
lja ju se izuzetno kao pozajm ica od Crnaca. U religiji se jav lja
v jera u najviše biće; ali osim toga susrećem o i m nogobrojne čisto
m agijske predodžbe.
Danas je pigm ejska kultura, u svakom slučaju, vezana uz kišne
šume ispod ekvatora. No mnogo je ra sp ro stran jen ija jedna druga
p ra sta ra lovačka k ultura, ili prav iln ije rečeno, njeni ostaci. A r
heološki je ona, vjerojatno, povezana s prije spom enutim k u ltu

ram a Elm enteita, Sm ithfielđ i Wilton, a tim e i sa sjevernoafrič-
kim Capsienom. Etnološki najčišću nalazimo je kod Bušmana,
iako se čini, da je kod njih zbog nepovoljnih vanjskih okolnosti
malo izrođena. Osim toga, ona se jav lja na nekim m jestim a u
istočnoj Africi, npr. kod prim itivnih plem ena K indiga, Vando-
robo, kod Midgan, koji žive kao neka v rsta podređenih parija
među Somalima, i kod različitih više-m anje izoliranih lovačkih
plem ena na granici izm eđu Sudana i Sahare, itd. To neizm jerno
rasp ro stran jen je pokazuje, zajedno sa starittn nalazim a, da je step-
sko-lovačka k u ltu ra svugdje gdje je zem lja prek riv en a travom ,
od sjevera sve do krajnjeg juga, dala podlogu za d alji razvoj.
Uostalom, određene njene k arak teristik e podsjećaju pomalo na
daleku A ustraliju. Svugdje je lov u središtu života, a lovačke su
m etode mnogobrojne. M askirani se šuljaju za divljači, tru ju poji-
lišta, gone antilope dok se ne um ore, u nojeva gnijezda stavljaju
otrovne strijele, trag a ju za slonovima i presijecaju im nožne
tetive itd. Posljednji način lova čini se da p retp o stav lja oružje
od kovine, a inače u potrebljavaju luk i strelicu, kijaču s kam e
nom glavom, kijače za bacanje, praćke i različite stupice. S tan je
sličan pigm ejskoj kupolastoj kolibi ili vjetrobranu, a odjeća se
sastoji samo od tuljca za penis, kožnate pregače i krznenog ogr
tača. Vrlo je k arak terističn a upotreba perla, koje prave od lju
saka nojevih jaja. Lovački život prožim lje i religiju. Svugdje n a
lazimo crte koje možemo protum ačiti kao početke totem izm a (ali
nem a pravog grupnog totemizma). Plesove održavaju u životinj
skoj koži, da bi osigurali obilje divljači. Mnogi spiljski crteži i
spiljske slikarije (si. 328) čini se da služe i m agijskim svrham a.
Istovrem eno postoje stanovite predodžbe o »gospodaru divljači«,
a poštuju i Sunce.
A fričko ratarstv o pokazuje sličnu podvojenost kao i lovačke
ku ltu re: jedan je oblik, uglavnom , povezan sa šum ovitom ze
m ljom Konga i G vinejske obale, a drugi sa savanam a. Tome ta
kođer odgovara, da je prvi oblik najizrazitiji kod naroda B antu,
drugi kod sudanskih Crnaca. Na nekim m jestim a došlo je i do
stanovitog m iješanja k ultura. Tako se na više m jesta u Angoli i
istočnoj Africi osjećaju tragovi k u ltu re Konga, a u sjevernom
pojasu kišnih šum a izviru neke sudanske k arak teristik e i- one
zajedno s nekim pigm ejskim elem entim a daju k u ltu ri naro
čitu boju. K u ltu ri Konga i Sudana, (ili staronigritskoj, kako
se posljednja ponekad naziva) zajedničko je obrađivanje ze
m lje motikom; ali, u socijalnom, a djelom ično i u drugim
pogledima, postoji duboka razlika. U šum skim predjelim a
došlo je do prilagođavanja geografskim prilikam a, koje se između
ostalog ispoljava u tome što radije u p o treb ljav aju biljne m ate
rijale, negoli one iz životinjskog carstva. Ali to samo po sebi još
nije odlučno. N aprotiv, od osnovne je važnosti, da se tam o žena
stara za obrađivanje zemlje, a m a trija rh a t ne samo da je naslje
dan, već nisu rijetk e ženske poglavice. Čak i u um jetnosti ističu
se ženske figure (si. 330). Č itav je način života snažno seksualno
naglašen i kao obično u takvim u v jetim a cvjetaju tajn a društva
i upotreba m aski (si. 329). U religiji izvanredno m jesto zauzim aju
duhovi pred ak a i božanstva plodnosti. Ne može se previdjeti sta
novita sličnost s Melanezijom.
U velikoj suprotnosti prem a ovoj, ženski obilježenoj kulturi,
nalazi se staro n ig ritska k u ltu ra (si. 331). Iako je ona danas većim
dijelom potonula u m lađim stru jan jim a, koja su kasnije prešla
preko savana, postoje još m noga m jesta, uglavnom , u zabitnim
predjelim a Sudana, gdje ona još uvijek dolazi na površinu. To
je, p rije svega, za zem lju vezana seljačka k u ltu ra malog form ata
sa središtem u p atrijarh atsk o j velikoj obitelji. N jen g lavar živi
sa sinovima i snaham a u m alenoj, zatvorenoj zajednici. Ne samo
vanjska, već i duboka u n u trašn ja suprotnost izražena je u razlici
između jako zbijenih staronigritskih naseobina s kućam a čunje-
vitih krovova, koje su prem azane glinom, a svaka je ograđena
plotom ili zidom, i otvorenih, razvučenih prašum skih sela sa če-
tvorouglatim kućam a od pletera ili kore. O brađivanjem polja b a
ve se m uškarci — vrlo upadljiva crta nižih ra ta ra. Ovdje ne n ala
zimo poglavice velikog stila, kao kod tolikih afričkih naroda. Moć
im a predvodnik velike obitelji i n ju nasljeđuje n ajstariji sin n a j
starijeg brata. Poglavica je istovrem eno svećenik i zazivač kiše,
je r se religija, uglavnom , sastoji od poštivanja duhova predaka,
a oni raspolažu kišom i oborinam a.
S taronigritska k u ltu ra danas životari još samo vrlo povučeno
i bijedno. To se dešava, kao što je rečeno, zato što su m lađi u tje
caji u velikoj m jeri prešli trav n atim stepam a. P rije svega to v ri
jedi za pastirsk u kulturu. Iz zapadne Azije, odakle ona, v jero
jatno, potječe, s ham itskim je seobam a dospjela do južnog v rh a
Afrike, p rek rila je ra ta rsk u k u ltu ru , a djelomično se s njom i
pom iješala (usp. I dio, str. 71 i si.). U prvotnom se obliku, izgleda,
održala kod H ottentotta, koji pokazuju mnoge ham itske osobine ne
samo u načinu života, već i u građi jezika. U Sudan je ham itska
pastirska k u ltu ra dospjela sa stočarskim plem enom Fulbe, kojeg
jezik zvuči vrlo starinski — ham itski. Stoka, t j ., govedo i tu-
storepa ovca najveće su blago pastiru. P rem a legendam a čovjek
i govedo zajedničkog su porijekla i prem a govedu se ophode s
gotovo svetim strahopoštovanjem . Žene ne sm iju čuvati stada,
k rav lje m lijeko ne sm ije se uliti u zdjele od gline ili kovine, a
goveđem u rin u i balegi pripisuju očisnu snagu. Koža se u veli

koj m jeri u p o treb ljava za pregače i ogrtače, koji se vežu n a ra
menim a, nadalje za štitove, a ponekad i za pokrivanje kupolastih
koliba. P rvotno kovine gotovo i nisu bile poznate, a kovači su
još uvijek, kao prezrena klasa, izvan društva. To je, uglavnom ,
snažna, trijezn a i izvanredno ekspanzivna kultura, jako p a trija r-
hatski orijentirana, sa čvrstim vojničkim uređenjem i izrazitom
sklonošću k m agiji, ali, gotovo, bez ikakve um jetnosti.
Lovačke, ratarsk e i p astirske k u ltu re zajednički su stvorile
osnovu afričkoj k ulturnoj nadgradnji; ali one ne tvore završni k a
m en razvoja. Usprkos pustinji S ahari i Nilskim m očvaram a u toku
stoljeća sa sjevera i istoka u Sudan su prodrli mnogi novi ele
m enti. Sveobuhvatne državne tvorevine s predodžbom o jednom
božanskom k ralju, brak k ra lja sa sestrom ili sestrinom kćerkom ,
ritualno u b ijan je kraljeva itd., sve su to crte, koje zacijelo
potječu iz k u ltu rn ih zem alja starog vijeka. Nož za bacanje u
obliku srpa, koji izm eđu ostalog spada u znakove dostojanstva
kraljev a plem ena M angbetu, očito podsjeća na egipatske uzore
(si. 340). Osim toga, kasnije su k arak teristik e još i ra ta rstv o s
um jetnim navodnjavanjem i terasastim obrađivanjem zemlje, pot
puna odjeća, tkalački stan s podnožnjacima, obrtnički cehovi,
kaste itd. U pojedinim slučajevim a teško se može ustanoviti
kada i kako su te k arak teristik e dospjele u Sudan. Jed a n je dio
tam o vjerojatno dospio s berberskim plem enim a iz zem alja oko
A tlasa (si. 336) u početku prvog tisućljeća naše ere, dakle prije
nego što su prešli na islam. To su, između ostalog, plug, fina izra
da kože i upotreba ilovače za gradnju kuća (si. 334) i pokućstva.
Čini se da je i poznavanje željeza došlo tim putem . D rugi ele
m enti pokazuju još dalje, prem a Indiji. To su um ijeće kovanja
zlata i lijevanje m jedi, različite m etode bojadisanja tk an in a (pod
vezivanje i bojadisanje s pomoću voska), a uz to i različiti oblici
oružja i nakita. Dosad nije razjašnjeno, zašto se neke od tih k a
ra k te ristik a jav ljaju samo u zapadnom Sudanu, a nem a ih u
istočnom Sudanu i Etiopiji. N ajkasnije su prispjeli A rapi. Sem it-
ska plem ena i sem itski jezici srodni starom sabejskom prodrli su
u E tiopiju već u starom vijeku; u godinam a 639.—41. A rapi su
pokorili Egipat i odatle su vrlo brzo preplavili čitavu sjevernu
A friku. Ali velika je najezda nastupila tek u XI .stoljeću. Samo
u planinam a A tlasa i u S ahari B erberi su bili u stan ju da saču
v aju sta ri ham itski jezik. Ali zajedno s islamom oni su ipak p re
uzeli mnoge arapske k arak teristik e i uskoro nakon toga nova se
religija čvrsto u k o rijenila u Sudanu, gdje je u srednjem vijeku
od Nila do Senegala nastao niz m uslim anskih carstava. Tim buktu,
SI. 334. Utvrda u Tambermi, Togo; građeno glinom (prema Les colonies fran-
gaises).
SI. 335. Velika brončana posuda, Borneo. Ukrasi potječu od tonkinske kulture
Dong-So’n koja opet pokazuje izrazitu sličnost s kulturom Hallstatt evropskog
željeznog doba (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
llX X J-iL
SI. 336. Berberska ženska odjeća,
južni Tunis. Oblik nošnje potječe
iz starog vijeka (Nacionalni muzej,
Kopenhagen).
SI. 337. Stara slika iz hrama u Si-
jamu, prikazuje Buddhu (Nacional
ni muzej, Kopenhagen).
SI. 338. Nož s drš SI. 340. Nož u ob
kom u obliku pr liku srpa, stari egi
stena, lijevo: Indija, patski tip, donji tok
desno: sjeverna N i rijeke Lomani,
gerija (Nacionalni Belgijski Kongo
muzej, Kopenha- (Nacionalni muzej,
hagen). Kopenhagen).
SI. 339. Simbol plodnosti u kultu Sive, Java. Na stražnjoj strani, koju proma
trač ne može vidjeti, prikazan je Šiva, koji je time označen kao »napola-obja-
vljeni« (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 341. Veliki brončani bubanj, južna Kina (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
SI. 342. Primitivno ka
meno oruđe iz Texasa.
Srednji komad u gor-
njem redu potječe iz
kulture Abilene, a
ostali iz kulture Ed-
wards-Plateau (Nacio
nalni muzej, Kopenha
gen).
SI. 343. Lik pretka, La

hor, Indonezija (Nacio
nalni muzej, Kopenha
gen).
SI. 344. Oklop od pločica, Indijanci Jlingit, jugoistočna Aljaska (Nacionalni

muzej, Kopenhagen).
koji su k rajem X I stoljeća osnovali Tuaregi, bio je važno isho

dište islam ske m isije i kulture.
Zapadnoazijske i indijske k ulture, koje su došle do izražaja u
Sudanu, osjećaju se i u istočnoj Africi. O ndje mnogo toga podsje
ća na prilike na sjeveru, i to upravo zbog zajedničkog porijekla.
Već od I stoljeća naše ere posjećivali su arapski i indijski po
morci istočnoafričku obalu i m ijenjali slonovaču, kornjačevinu,
rogove nosoroga i robove za željeznu robu i si. Izm eđu Zam be-
zija i Limpopoa cvjetala je u X i XI stoljeću rodezijska k u l
tu ra, o kojoj, izm eđu ostalog, svjedoče ruševine g rada Sim babve,
i odatle su se stran i utjecaji širili uzvodno Zam bezijem i duboko
u kopno, sve do južnog Konga. Tu ponovo susrećemo velike d r
žave s božanskim kraljevim a, feudalizm om itd. To, što usprkos
sličnosti postoje i mnoge razlike u odnosu na m ladosudansku
k u ltu ru , djelomično je zbog toga što u S udanu razvoj počiva na
drugoj, naim e zapadnoafričkoj podlozi. N aravno, utjecaji su n a j
snažnije djelovali na samoj obali, a naročito nakon uvođenja
islama sredinom VIII stoljeća. Pojedinosti u građevnoj u m jet
nosti, bogati sreb rni radovi, sađenje kokosovih palm i, čamci s
plovcem itd., sve to svjedoči o vezam a obale s južnom Azijom
(si. 338). Ipak, prodiranje A rapa donijelo je istočnoj Africi, u
mnogo većoj m jeri nego Sudanu, sum njivu korist. Islam je u
mnogočem povoljno djelovao na k u ltu ru , on je dokrajčio ljudske
žrtve i kanibalizam , donio pism o itd. Ali njegove su tragove
slijedili i sistem atski lovovi na robove, jedno od n ajk rv av ijih
poglavlja u povijesti crnog kontinenta i tek su u našem vrem enu
prekinuti.
Azija je jezgra nastanjene zemlje, ona zrači na sve ostale kon

tinente. S kulturnogeografskog stanovišta nemoguće je povući
oštru granicu izm eđu Azije, A ustralije i Oceanije. Na pola p u ta
izm eđu Indije i K ine u m oru se ispriječio poluotok S tražnja In d i
ja. Na n aju d aljen ijem sjeveru, gdje se njeni korijeni naslanjaju
na moćnu tibetsku visoravan, prostiru se planine u gusto zatvo
renim redovim a od sjevera prem a jugu, a odijeljene su samo du
bokim riječnim dolinam a. D alje prem a jugu one se razdvajaju i
niske plodne ravnice šire se oko njih. Indonezija je na neki način
nastav ak S tražn je Indije. I tam o se izm jenjuju planine i nizine.
Čitavo područje, koje je za vrijem e ledenog doba vjerojatno tvo
rilo povezano kopno, sada je djelom ično preplavljeno m orem i
rascijepano u velik broj otoka. Neki od njih, veliki poput Bor
neo i S um atre, neki srednje veličine, a neki posve mali. Indo
nezija je priro d n i m ost od Azije prem a Novoj G vineji i A ustra
440
liji, dakle prem a drugom otoku po veličini na svijetu i n ajm a

njem kontinentu; kojem u se na jugu priključuje Tasm anija. U
A u straliji nem a mnogo planina, prevladavaju niski platoi. Njene
su se granice nekoć prostirale daleko u Tihi ocan, obuhvaćale či
tavi m elanezijski otočni luk i Novi Zeland. M eđutim te su veze
bile p rekinute tako rano, da nisu mogle biti značajne za naselja
vanje. Još je u d aljenije oceanijsko otočje, M ikronezija i Poline
zija, koje na k arti izgledaju kao gom ila otočnih grupa, ali zajedno
jedva da su veće od Danske ili Švicarske, kad bismo ih rasjekli
u tisuću kom ada i razasuli po morskoj površini, koja je trip u t
veća od cijele Evrope.
Raspodjela m ora i kopna, planina i nizina, p retpostavka je za
razum ijevanje rasp ro stran jen ja ljudi i njihovog kulturnog razvit
ka. Još se u ledeno doba, vjerojatno, moglo tu m ara ti kroz doline
od S tražnje Indije u Indoneziju, a otuda preko Nove G vineje u A u
straliju i Tasm aniju. K asnije, kad je prodrlo more, veza je postala
teža. A ustralija je, iako ne potpuno, izm akla rijeci k u ltu rn ih s tru
jan ja i pod pritiskom negostoljubivih prilika stanovništvo je tam o u
mnogom pogledu zaostalo. Od A ustralije preko M elanezije i Indo
nezije prem a Stražnjoj Indiji k u ltu ra ravnom jerno raste. To omo
gućava bogata tropska priroda, zajedno s većom mogućnošću p ri
m an ja u tjecaja iz velikih duhovnih centara u Indiji i Kini. Ali
i tamo su se u mnogim slučajevim a zadržale prim itivne prilike.
U Indoneziji im a plem ena, kojih je k u ltu ra barem tako prim i
tivna, kao i k u ltu ra daleke Tasm anije, a u Stražnjoj Indiji, bok
uz bok s naprednim narodim a kao što su B urm anci, A nam iti i
Tai, žive planinska plem ena, koja se nisu uzdigla nad stupanj
p rim itivnih naroda. U vezi s tim m ikronezijski i polinezijski otoci,
k ra jn je predstraže Velikog oceana, zauzim aju naročiti položaj.
U tom k utu svijeta očekivali bismo možda naročito sirom ašnu
k u ltu ru , a ipak to ni izdaleka nije tako. Što je tom e razlog? Od
govor ne treba tražiti daleko. O dređena m jesta na zem lji tako
su teško pristupačna, da je potreban stanoviti m inim um kulture
da bi naseljavanje uopće bilo moguće. Takav je kraj eskimsko
područje, a i sve otočne grupe. Tek vrlo razvijeno pom orstvo
otvorilo je p ristup tim krajevim a. Polinežanska naseljavanja spa
daju u n ajk asn ija osvajanja čovječanstva.
Kao što je gore spom enuto, Oceanija i A frika dva su kontinenta,
gdje se tok razvoja k u ltu re po prvi puta pokušao razm rsiti po
moću etnologije. Slijed slojeva, koji je tu postavio G raebner, go
tovo čitav jedan ljudski vijek u svajala je samo bečka škola »kul
tu rn ih krugova«. O tprilike istovrem eno s G raebnerom došao je
engleski etnolog W. H. R. Rivers djelom ično do istih rezultata
za Oceaniju. To, naravno, govori u prilog ispravnosti te teorije
441
— no samo u t o m području i ukoliko je se grubo ne presađuje

u sasvim drugačije krajeve. S druge stran e istraživanje se otada
n ije zaustavilo i u m nogim tačkam a staro je shvaćanje danas ne
dovoljno. F. Speiser, R. von H eine-G eldern i polinežanski istraži
vač Te Rangi Hiroa svaki su za sebe posebno istraživali prilike. Na
tem elju toga rasp rav ljat ćemo dalje. M eđutim , oni se još nisu složili
0 m nogim odlučnim pitanjim a. Ono što, m eđu ostalim, kom plicira
stvar, uglavnom je činjenica, što se ovdje radi o otocima, gdje
različiti elem enti za vrijem e širenja često preskaču čitave grupe
1 tim e mogu unakaziti linije cijele slike. D ruga je sporna tačka
pitanje, da li je već p rije dolaska pravih Polinežana u Polineziji
živjelo neko stanovništvo tam ne puti. O tom e opet ovisi odgovor
n a pitanje, kako je niz elem enata k ulture, kojih očito nem a u
najstarijo j polinezijskoj kulturi, ušao u tu k u ltu ru nakon što je
prošao M ikroneziju (usporedi dolje).
Na Jav i su pronađeni neki od n a jstarijih oblika čovjekolikih
bića. N ije dakle čudno, da su naokolo, u Stražnjoj Indiji i Indo
neziji, iskopani tragovi paleolitske kulture. Dvojbeno je u A u stra
liji, ali n ajv jero jatn ije je da su p rv a naseljavanja počela tamo
već u ledeno doba. Iako se starost poznate lubanje iz Talgaia u
Q ueenslandu ne može tačno odrediti, ipak se vidi da je vrlo stara
po tome u kakvu je stanju, po njenoj prim itivnoj građi, i po
tome, što su u istom sloju zem lje nađene kosti divovskih klokana
i drugih izum rlih životinja. Sasvim p rim itivne oblike k u ltu re
nalazimo još i danas kod različitih negritskih plem ena, kod Se-
m anga na poluotoku M alaka, kod A eta n a Filipinim a, kod A nda-
m anaca na otocim a istog im ena, itd. Isto su tako nerazvijena
različita m anja plem ena, koja su rasno srodna A ustralcim a: Sakai
n a M alaki, K ubu na S um atri i neka druga. Tasmanci, koji su
izum rli u prošlom stoljeću, pripadali su sličnom stupnju. Poput
afričkih P igm eja sva su ta plem ena isključivo sakupljači i lovci
i zajedno s njim a spadaju m eđu najprim itivnije narode na zemlji.
Već je prije istaknuto da tasm ansko kam eno oruđe ostavlja pot
puno protolitski, tačnije m ousterienski dojam (usp. I dio, str. 58).
K asnije, v jerojatno na prelazu od m iolitika u m ezolitik, preko
ovog područja prošao je novi val kulture. Možda njegove tragove
otkrivam o u nalazim a iz K eo-faya i drugih m jesta francuske In
dokine i S um atre (usp. str. 403). To zasad ostaje neriješeno. Ali
dotičnu k u ltu ru još potpuno živu nalazim o u A ustraliji, gdje
usprkos kasnijim utjecajim a izvana, do danas prožim lje život u
najčišćim oblicim a na obali, a u n ajstarijo j form i na jugoistoku.
Ona također više-m anje jasno izbija kroz m lađa taloženja u ju
žnoj Novoj Gvineji. Neki njeni sastavni dijelovi osim toga po
ja v lju ju se još dalje, na m elanezijskim otocima — A dm iralitetski
442
otoci, S anta Cruz, na nekim otocima Novih H ebrida i Nove K ale-

donije. Ipak nism o sigurni da li je k u ltu ra kao cjelina ikad
dospjela tako daleko. Moguće je, čak vjerojatno, da su ti otoci
mnogo kasnije bili naseljeni i da su dotične stare k arak teristik e
tom prilikom pjratile to strujanje. Mnogo šta u spom enutoj kul
tu ri podsjeća na staru afričku k u ltu ru stepskih lovaca. Kao i u
njoj, tako je i ovdje lov osnovno zanim anje3. Važno oružje je ko
plje, m etaljk a (na Novoj K aleđoniji ju je zam ijenilo uže za
bacanje) i bum erang; štit je jednostavni štit za pariranje.
Odjeća se sastoji od tuljca za penis ili resaste pregače. Neki spo
m inju kuću s čunjastim krovom kao k a rak teristik u te kulture,
ali n ije posve sigurno da li je to tačno, je r tak v a kuća ne p ri
staje uz lutalački lovački život. U svakom slučaju ona nikada nije
dospjela u A ustraliju. P rije bi trebalo pom isliti na slabe kupola-
ste kolibe, koje se jav ljaju tu, kao i kod afričkih stepskih lovaca.
Poznaju sjekiru: jednostavno, oklesano i djelom ično brušeno oru
đe, pomoću smole usađeno na držak ili učvršćeno između dviju
grančica koje služe kao držak. Njome izrađuju izm eđu ostalog i
m an ji broj vozila za vodu, koja su, ili izdubljeno deblo, ili su
načinjena od kom ada kore. D ruštveno uređenje i religija prožeti
su u velikoj m jeri totem ističkim predodžbam a, koje tvore podlogu
podjeli horda u p atrijarh atsk e eksogamne grupe. Kod inicijacija
m ladiće obrezuju ili im izbijaju zube. Ne poznaju plesove s m a
skam a ili zam ršenije cerem onije.
Do n aseljavanja M elanezije u užem sm islu došlo je tek u p ra
vom neolitiku. To jest, tada su naseljeni otoci istočno od Nove
Gvineje. Arheološki to je naseljavanje obilježeno brušenom v alj
kastom sjekirom s tupim hrptom (si. 333), koja je raširena od
istočne Azije preko S tražn je Indije do istočne Indonezije (napro
tiv, nem a je na S u m atri i Javi) i dalje, sve do M elanezije. Počeci
b rušenja kam ena, koji se na australskom tlu ja v lja ju zajedno s
nekoliko drugih k arak teristik a naprednije k u ltu re, prije svega u
društvenoj izgradnji, sigurno potječu iz tog izvora. Dva nova ku l
tu rn a dostignuća omogućila su njihovo rasprostranjenje: usavršen
tip kanua s uzvišenim rubnjakom od dasaka, i obrađivanje krče
vina. P alm a sago tu je zacijelo prva k u ltu rn a biljka. U uskoj je
vezi s obrađivanjem m atrijarh at, sistem dviju klasa i tajn a d ru
štva s plesovim a s m askam a, vjerojatno i poštivanje predaka i
k u lt lubanje. N adalje može se spom enuti lončarstvo. U starijoj
k u ltu ri Somrong Sen u Indokini, koja, čini se, odgovara kom
pleksu valjkaste sjekire, postoji glineno posuđe s očitom dekora
cijom otiska rogožine.
3 S p e ise r u v ezi s to m k u ltu ro m n a N ovim H e b rid im a sp o m in je 1 r a ta r s tv o ;
a li to se m o žd a o d n o si u p ra v o n a g o re o p isa n o n a s e lja v a n je .
443
Unatoč svem n ap retk u ta je k u ltu ra još vrlo prim itivna i samo
je po sebi razum ljivo da se ona u Stražnjoj Indiji i Indoneziji nije
m ogla održati; čak u M elaneziji, naim e na Novoj G vineji nije
izbjegla kasnijim utjecajim a. Još prije nego što je kam en uzm ak
nuo pred kovinom došlo je do novih stru jan ja, koja su, kao i
prethodna, arheološki obilježena naročitim tipovim a sjekira (si.
333). Jed n a od ovih sjekira je plosnata, četvorouglasta a za p ri
čvršćivanje držak je snabdjeven oštro izbočenim »ramenima«.
Težište je njenog rasp ro stran jen ja u Stražnjoj Indiji, ali uključuje
Assam i sjeveroistočni Dekkan, južnu Kinu, Jap a n i sjevernu
Indoneziju. D rugi oblik sjekire, četvorobrid i uska hrpta, raspro
stran jen je daleko prem a istoku, sve do Nove Gvineje. Odgova
rajući oblik jav lja se i u velikim dijelovim a Kine i cijela k u l
tura, koja je s njim e povezana u S tražnjoj Indiji i Indoneziji,
tačno odgovara onoj, za koju se p retpostavlja da je vladala u južnoj
K ini oko sredine trećeg tisućljeća p rije n. e. (usp. str. 423 i si.). Jedva
se i može sum njati kako je nekom prilikom u prvoj polovici d ru
gog tisućljeća odatle krenula p ra v a seoba naroda, koja je doli
nam a pošla prem a jugu, kroz S tražnju Indiju. Ondje je možda
ostavila tragove u m lađim nalazim a Som rong Sen, a zatim se
rasp ro stran ila preko čitavog indonežanskog otočnog carstva. Ona
još danas k arak terizira domoroce Indonezije. P ratio ju je austro-
nezijski (m alajo-polinezijski) jezik, kojim govore gotovo u cijeloj
Indoneziji, i većina elem enata koji obilježavaju k u ltu ru m anje
naprednih otočkih plem ena. R atarstvo, i to sađenje saga, riže i
prosa, bijaše potpuno razvijeno. Bilo je i domaćih životinja, u
svakom slučaju svinja, m ožda i bivol, ali vjerojatno kao žrtvena
životinja i m jera vrijednosti, a ne sastavni dio poljoprivrede.
Č udnovate sojenice s ukrasim a, koji oponašaju bi vol je rogove,
izvanredni čamci s plovcem, proizvodnja »tkanina« od kore, spi
raln a ornam entika i lov na ljudske glave vjerojatno su tam o do
spjeli istom prilikom .
A ustronezijski su se jezici rasprostranili preko neizm jernih
područja Tihog oceana. N jim a govore ne samo u M ikroneziji i
Polineziji, već i na m nogim obalnim predjelim a Nove G vineje i
na većini ostalih m elanezijskih otoka. Zasad ne možemo sigurno
ocijeniti kako su dospjeli do M elanezije. Ona je, vjerojatno, u
neko doba bila pod utjecajem nekog snažnog kulturnog stru ja
nja, koje su nosili svjetloputi doseljenici iz M ikronezije. Došlja
ci su, vjerojatno, tokom vrem ena propali u ovom grozničavom
predjelu, ali su k u ltu ri nam etnuli svoj pečat i vjerojatno ostavili
za sobom i austronezijske jezike. Oni su možda donijeli svinju i
kokosovu palm u; ali p rije svega b ijahu izvanredni inženjeri, koji
su uveli obrađivanje zem lje u terasam a i um jetno navodnjavanje,
g rad n ju luka i u m jetn ih otoka i sagradili m egalitske spomenike.
Polinežani su austrcnezijske jezike proširili još dalje po P aci

fiku. Nema razloga da se pobliže upoznajem o s više ili m anje
neodrživim hipotezam a o porijeklu Polinežana. P redodžbu o ne
kom potonulom kontinentu, kao i onu o useljenju bijelog naro
da s obala P erua, možemo bez razm išljanja ocijeniti kao čistu
fantaziju. Sve ukazuje na to, da su polinežanske seobe počele sa
F ilipina ili Moluka. Tamo je nastala osnovna polinežanska kul
tura, uglavnom , stapanjem elem enata k ulture sjekire s ram enom
i četvorobride sjekire. S piralnu ornam entiku nalazim o još na
Novom Zelandu (si. 332), ali drugdje u Polineziji ona se pretv o
rila u virtuozno izveden ali i suh geom etrijski stil. M eđutim po
linezijska je k u ltu ra prihvatila i neke m lađe k arak teristik e, izm e
đu ostalog um jetno navodnjavanje i osebujno oblikovan d ru
štveni i duhovni život s predodžbam a o božanskim kraljevim a,
aristokratskim shvaćanjem života i duboko m isaonim , filozofskim
objašnjenjem svijeta. Glavne su seobe sa zapada, vjerojatno, k re
tale m orskim stru jam a preko K arolina i G ilbertova otočja. Čini
se da su se već tada prvi doseljenici zaustavili na R aiatei, H ava-
jim a i Novom Zelandu. Dalje, čini se, Polinežani nisu više dospjeli
do k ra ja prvog tisućljeća naše ere. Ti n a jsta riji polinežanski do
seljenici očito su donijeli vrlo osirom ašenu kultu ru . B ijedni mi-
kronezijski k o raljni otoci m ora da su djelovali kao filtar. K am ena
nem a, a ni papirnog duda od kojeg ovisi proizvodnja tape, i
uopće velika je oskudica drveta. M eđutim, jedna južnija doselje-
nička stru ja zauzela je Sam ou i Tongu. Zato što njihova k u ltu ra
nije doživjela sličan gubitak kao sjeverna, ili zbog njihove pove
zanosti s M elanezijom, tamo su odavno bili poznati: hljebovac,
taro, jam , banane, te svinje i kokoši. Od Samoe korisne biljke i
domaće životinje rasprostranile su se na D ruštvenom otočju, koje
je postalo sekundarnim žarištim a razvoja. S tih je otoka tada
krenuo val zauzim anja zemlje gotovo eksplozivne snage. Čamci
su brodili prem a H avajim a, prem a Cookovom otočju, australskim
otocima i otočju Tuam otu, prem a otočju M arquesas i M angarevi,
i odatle dalje p rem a osamljenom, 2300 kilom etara udaljenom
U skršnjem otoku. U XIV stoljeću došlo je i do konačne koloni
zacije Novog Zelanda. U to je vrijem e u d arn a snaga već osla
bljena, a veza s udaljenijim otočnim skupinam a kao što su Ha-
vaji je prestala. Istovrem eno s velikim osvajanjim a zem lje prem a
istoku, kren u la je jedna stru ja n atrag prem a zapadu. To je, nem a
sum nje, razlog što polinezijski jezik i k u ltu ru nalazim o na m no
gim malim otocima skupine Salomona. D aljnji je razvoj k u ltu re
u Polineziji pod utjecajem lokalnih prilika. Mnogi m ikronezijski
i m elanezijski elem enti dosegli su zapadne otoke, naročito Samou
i Tongu. P u t je, uglavnom, vodio preko Fidžija, koji je i sam bio
pod polinezijskim utjecajem , ali istovrem eno igrao ulogu »centra

mode« za Tongu, tim e što su poglavice s Tonge oponašali običaje
s Fidžija, uzim ali tjelesnu stražu s Fidžija itd. Istočne otočne
grupe k arak terizira sam ostalniji razvoj, ali treb a istaći da g ra
nica izm eđu istočne i zapadne Polinezije nigdje nije oštra. Od
podjele na zapadno i istočno područje razlikuje se druga, koja se
više obazire na prirodu. Novi Zeland, koji je kulturno najsličniji
istočnoj Polineziji, zbog um jerene klim e zauzim a naročiti polo
žaj. Tropske su otočne grupe ili koraljni otoci, ili vulkanskog
porijekla. Na posljednjim a su priroda i k u ltu ra vrlo bogato razvi
jene, dok je na koraljnim otocima oboje mnogo sirom ašnije.
M lađi sastavni dijelovi polinezijske k u ltu re im aju u velikoj
m jeri zapadno obilježje. Isto vrijedi i za polinezijski rasni tip,
koji sve veći broj antropologa u b ra ja u evropoidnu grupu. Iz toga
se htjelo zaključiti da preci Polinežana u posljednjoj instanci po
tječu iz In d ije4. Ali to je još vrlo nepouzdano. I u južnoj K ini
možemo naići na zapadne k u ltu rn e i rasne elem ente. M eđutim ,
K ina i In d ija dvije su duhovne velesile, čiji se utjecaji razbijaju
u Stražnjoj Indiji i Indoneziji, i to proizlazi dovoljno jasno iz
razvoja više k u ltu re u tim područjim a. Tek u početku prvog
tisućljeća naše ere uselili su se narodi Tai iz južne Kine, gdje
još danas njihovi ostaci žive u području Jangcekjanga. Od zaista
tem eljnog značenja bijaše kineski utjecaj samo u Tonkinu. Tamo
je u IV—III stoljeću p rije n. e. nastalo bogato brončano doba
(kultura Dong so’n), koje je trajalo sve do trećeg stoljeća naše
ere. Izm eđu ostalog ta je k u ltu ra dala velike, prekrasno ukrašene
brončane bubnjeve (si. 341), koje još i danas nalazimo u tim k ra
jevim a. Vrlo je čudnovata, a jedva da je slučajna sličnost kul
tu re Dong so’n sa starijim željeznim dobom srednje Evrope, s
h allstattsk im razdobljem , koje obuhvaća p rv u polovicu prvog ti
sućljeća prije n. e. (si. 335). U sjeveroistočnoj S tražnjoj Indiji
kinesko pismo i filozofija našli su novu domovinu, a iz Kine,
naravno, potječe i poznavanje obrta, kao što su proizvodnja por-
celana i tk an je svile.
M eđutim, In d ija je djelovala najdalje. Od indijskih utjecaja
još i danas živi k u ltu ra n a Javi, B aliju i južnoj Sum atri. Oni
su se duboko usjekli i u veći dio S tražnje Indije. U prvim stolje
ćima naše ere kren ula je snažna kolonizacija s obale K orom andel
i Ceylona, koja se može usporediti s tisuću godina starijom grč
kom kolonizacijom. Po čitavoj Stražnjoj Indiji i Indoneziji osni
vana su indijska k raljev stv a i uvedena je indijska k ultura. Velike
feudalne države zam ijenile su m ale seoske zajednice. H induizam
4 U v ezi s tim , sp o m e n im o i to, d a s u n e k i is tra ž iv a č i p o k u š a v a li d o k a z a ti
sta n o v itu slič n o s t p ism a k u ltu r e In d a i p ism a U s k rš n je g o to k a.
(sl. 339), često jako pom iješan s budizmom, postao je vladajućom

religijom sve dok ga tokom srednjeg vijeka u S tražnjoj Indiji
nije zam ijenio čišći oblik budizm a (sl. 337), a u velikim dijelovi
m a Indonezije islam. K iparska i građevna um jetnost, književnost
i kazalište cvjetali su pod gospodstvom Indijaca. Još i danas
veličanstvene ruševine hram ova i palača svjedoče o onom v re
m enu, kad su u Kambodži, na Jav i i S um atri vladali m oćni hin-
duski kneževi. Ali i u širokim slojevim a naroda došlo je do izvan
redno velikog napretka. Željezo, koje je na m nogim m jestim a već
ran ije prihvaćeno, izvojevalo je sad potpunu pobjedu izuzevši
najud aljen ije predjele. Uvedeno je um jetno navodnjavanje, konj,
kola i plug. Možda je n ajp erifern iji val te silne stru je došao još
mnogo dalje. F. Speiser u najm anju ruku sm atra, da su nezgrap
ne, gotovo četvorouglacte figure ljudi, koje k a rak teriziraju ne
samo likove predaka indonezijskih otoka (sl. 343) već ih nala
zimo i na nekim m jestim a Nove Gvineje, a naslućujem o ih čak i
u divovskim kipovim a U skršnjeg otoka na granici Polinezije,
u stv ari b arb arsk i odjek um jetnosti, koju u najprofinjenijem obli
ku, s vrlo raskošnim skulpturskim ukrasim a nalazim o u hram u
u Angkoru. Toliko je sigurno — na pola puta izm eđu Istoka i
Zapada, s prilazim a prem a A frici kao i prem a Indoneziji i Oce
aniji, Indija je za razvoj k u ltu re im ala značenje, koje n ije m anje
od značenja Kine ili starog O rijenta.
NOVI SVIJET
MODERNI bi geografi S jevernu i Južnu A m eriku n ajrad ije

h tjeli sh vatiti kao dva različita kontinenta. Oni naglašavaju da
svaki dio im a naročite prirodne uvjete i da tvori sam ostalnu cje
linu. P anam ska prevlaka toliko je uska i, geološki gledano, nastala
je tako kasno, da njeno postojanje samo po sebi ne daje prava
da dva inače dobro rastavljena područja spajam o u jedno. Ra
zlika prirodnih uv jeta ogledava se u životu ljudi. Za razvoj kul
ture, naravno, nije bilo svejedno što S jeverna A m erika, uglav
nom, ima u m jeren u klimu, dok je veći dio Južne A m erike u tro
pim a. I na k u ltu ri se opaža da je dosta teško spojiti ova dva
kontinenta, čak teže nego što bi se to moglo zaključiti na osnovu
geografske karte. Gotovo čitav prom et m eđu njim a m orao se
odvijati m orskim putem , ili preko A ntila, od otoka do otoka, ili
duž obale, je r su P anam ska prevlaka i sjeverozapadna Kolum bija
p rekrivene neprohodnim prašum am a.
SI. 347. Meksički glineni predmeti; gore: arhajsko razdoblje, dolje lijevo: gli
nena glava iz razdoblja Teotihuacan, desno: glineni pečatnjak i svirala ukra
šena maskom, Azteci (Nacionalni muzej, Kopenhagen).
Ipak im a i mnogo sličnosti izm eđu S jeverne i Južne A m erike

i one sežu duboko upravo u odnosu na k u ltu rn e mogućnosti. Či
tav neizm jerni kontinent, koji se prostire od najsjevernijeg do
najjužnijeg kopna zemlje, izuzevši nenaseljeni A ntarktik, čudno
vato je izoliran, s obih stran a okružen beskrajnim oceanima. Sa
mo na najdaljem sjeveru A ljaska doseže do Sibira. Tim je putem
A m erika zacijelo i prim ila prvotno stanovništvo, a azijski su u tje
caji proželi duboko i neizbrisivo ne samo S jevernu A m eriku. S
tim u vezi m ora biti jasno, da to, što za A m eriku bijahu glavna
v rata prem a Starom svijetu, za njega bijahu samo stražnja v rata
u zabitnom kutu. Osim toga arktička je p riro d a djelovala poput
filtera, koji je, nem a sum nje, zadržao mnoge klice k u ltu re i spri
ječio im da dođu do predjela, gdje bi sam e po sebi opet mogle
pu stiti korijenje i donijeti ploda. O p itan ju u kolikoj je m jeri
ikad postojala veza izm eđu Oceanije i A m erike preko Tihog oce
ana ima zasad raznih m išljenja; no mi ćemo se na taj problem
još v ratiti. U svakom slučaju A tlantski ocean bio je jaz, preko
kojeg su postavili m ost tek Norm ani, koji su plovili prem a G ren
landu i Vinlandu. U naše vrijem e zapadna je obala A m erike zaci
jelo stražn ja stran a kontinenta. Za m odem u industrijsku k u ltu ru
izvanredno je važno, što su A m erika i Evropa jedna drugoj okre
nute n ajpristupačnijim obalam a. Ali nekad bijaše drukčije. Zbog
toga, a to smo već naglasili, nikad nije dovoljno istaknuto, da u
povijesti čovječanstva A m erika n i j e daleki Zapad, već napro
tiv, n ajp erifern iji rub nastanjene zem lje na Istoku.
O obliku tla u velikoj m jeri ovise m ogućnosti stru jan ja naroda
i k u ltu ra. U tome su jasno uočljive suprotnosti izm eđu obih polu-
kugla. U Aziji, kao i u Evropi velike granične linije, uglavnom,
teku od zapada prem a istoku. U Am erici postoji jednako tako
uočljiva podjela zem lje na pojaseve koji teku od sjevera prem a
jugu. Na k rajn jem zapadu protežu se lanci K ordillera duž Tihog
oceana, od najvišeg sjevera do sam e O gnjene Zemlje. Zatim dola
ze golema, duboko u lek n u ta područja, kroz koja teku široko raz
g ran ati riječni sistem i — Mackenzie, Mississippi, Amazona, La
P lata itd. Napokon, zem lja se prem a A tlantskom oceanu ponovo
uzdiže u niz ispresijecanih i razrovanih planinskih m asiva. Zbog
toga saobraćajni putovi i linije seoba, uglavnom , teku od sjevera
prem a jugu a ne kao u Starom svijetu od istoka prem a zapadu.
P uste visoravni na podnožju Rocky M ountainsa: prav a visoka p re
rija i nepristupačne kišne šum e na istočnim padinam a A nda tvore
jednako tako neprem ostive granice kao što su Alpe i H im alaja.
Čovjek je u A m eriku došao vrlo kasno. Ona je u dvostrukom
smislu zaista »novi« svijet. Na am eričkom tlu još nikad nisu isko
pani p ra sta ri tipovi ljudi, n iti prave paleolitske kulture. Ne sm ije
nas zbuniti, što danas m nogobrojni nalazi postepeno potvrđuju da

je čovjek živio u isto vrijem e kada i izum rle životinje, m astodont,
m am ut, golemi lenjivac i divlji konj, je r su sve te v rste nestale
davno nakon ledenog doba. Tako su u Gypsum Cave (Nevada)
nađeni ostaci v atre i oruđa m lađih tipova m eđu đubretom
divovskih ljenivaca. S tarost tog nalaza jedva prelazi 7 do 9 tisuća
godina. Još m lađi čini se da je nalaz kod A langasija, dvanaest
kilom etara istočno od Quita, glavnog grada Ecuadora, gotovo
2600 m etara nad morem. Tamo je veći dio kostura jednog m asto
donta ležao m etar ispod površine i to u sloju, koji je prvotno bio
m očvara. L ubanja na dva m jesta pokazuje zacijeljene rane, koje
je v jerojatno uzrokovala ljudska ruka. Naokolo su nađeni ostaci
v atre i nagorjeli slojevi u kojim a su nađena četiri gruba šiljka
strelica od obsidijana, sličan šiljak od jelenjeg roga i nekoliko
krh o tin a posuda. K ad je životinja pala u m očvaru, lovci očito nisu
bili u stan ju da podignu palog diva, već su na licu m jesta zapa
lili v atru i podijelili plijen: naim e m anjkaju gornja (prem a gore
okrenuta) rebra.
Slični nalazi učinjeni su u Floridi, istočnoj B raziliji i Patago-
niji; ali ništa u njim a ne kaže nešto konkretno o dolasku čovjeka
u Ju žn u Am eriku. Srećom to nisu jedini nalazi. Jed a n od n a jsta
rijih sigurnih dokaza za pojavu čovjeka na zapadnoj polukugli
nađen je p rije nekoliko godina u pećini Sandia u New Mexicu.
U sloju, koji je, čini se, stariji od posljednje oledbe, nalazilo se,
po k raj tragova v atre i kostiju divljeg konja, m astodonta i drugih
danas izum rlih životinjskih vrsta, više kam enog oruđa: dvije vrste
oklesanih šiljaka oružja, koje pokazuju stanovitu sličnost s evrop
skim tipovim a Solutreen, nekoliko strugača i mnogo slabo obra
đenih oštrica. Gotovo nem a sum nje da su nalazi u Sandiji stari
b arem 11.000, a možda i 15.000 godina. Isto vrijedi i za kostur
m am uta, koji je zajedno sa šest kom ada kam enog oruđa iskopan
kod S anta Isabel Iztapana u Meksiku.
M eđutim, mnogo više znamo o drugoj p rastaroj, prem da nešto
mlađoj kulturi. Godine 1925. nađene su kod Folsom a u New
M exicu kosti izum rlog bizona (Bison taylori i dr.) u nepobitnoj
vezi sa oštricom nekog oružja osobita oblika, koji je kasnije n a
zvan tip Folsom. Ona je od krem enu sličnog m aterijala, bez tra
ga ikakva brušenja, ali oblikovana takvom brižljivošću i spret-
nošću, koja svjedoči o iskustvu nebrojenih generacija. Oblik je
duguljast, s malo uleknutom osnovnom linijom i širokom braz
dom duž srednje linije obih površina. Nešto slična uopće ne nala
zimo na drugim am eričkim šiljcima. — Sam a je brazda dovoljna
kao k arak teristik a tipa. S vrem enom nalaz u FoLsomu nije ostao
usam ljen. M eđutim, tek je posljednjih godina iskopana čitava
h rp a oruđa, koje je srodno folsom skim šiljcim a i daje zaokruže-

niju sliku tadašnje k ulture. To, uglavnom , zahvaljujem o sve
obuhvatnim istraživanjim a u sjevernom K oloradu, 45 kilom etara
sjeverno od F o rt Collinsa. Mnoštvo rasječenih životinjskih kostiju
i velik broj k rh o tin a i otpadaka krem ena pokazuju, da je tam o
logorovala neka lovačka horda. Tik pored toga ležali su još i
ostaci devet djelom ično rasječenih bizona, koji p ripadaju jednoj
ili više izum rlih vrsta. Neki šiljci nađeni su u neposrednoj b li
zini kostiju i čini se da su se prvotno nalazili u mesu, a krhotina
jednog šiljka zaglavila se čak u jednom kralješnjaku. O ruđe je
oblikovano otklesivanjem ; samo za rijetke, ručnom klinu slične
sjekire, upotrebljavalo se jezgro kam ena.
Sto možemo reći o starosti k u ltu re Folsom? Ne mnogo ali ipak
dovoljno za jednu pretpostavku. N ajprije možemo u stv rd iti da
ona, izuzevši nalaz kod Sandije, označava dosad n a jsta riji trag
čovjeka u dotičnom području. Teže je geološki odrediti vrijem e.
Vodeći istraživači sm jestili su je donekle jednoglasno u prijelaz
od ledenog u geološko novo doba, ili možda još radije u početak
novog doba. Jed an od folsom skih nalaza (iz Lubbocka u Texasu)
d atira n je pomoću radioaktivnog u g ljik a na otprilike god. 8000
p rije n. e. Fino oblikovanje krem ena ne govori protiv tako visoke
starosti; je r nešto slično susrećem o u još starijem razdoblju
Solutre.
E dgar B. Howard, koji je k u ltu ru Folsom podrobno istraživao,
upozorio je na osobitost njenog rasp ro stran jen ja: gotovo sva n a
lazišta sk u p ljaju se u pojasu, koji se prostire duž istočnog pod
nožja Rocky M ountainsa, od sjevera prem a jugu. On odgovara
prije spom enutoj visokoj preriji, koja je danas sirom ašna stepa,
a još prije pola stoljeća bila je dom ovina selačkih lovaca. Ali i
oni su mogli potpuno zaposjesti zem lju tek, kad su u novije v ri
jem e upoznali konja i kad su kao konjanici bili u stanju da slijede
putujuća stada bizona. Još za dolaska prv ih Evropljana visoka je
p re rija bila gotovo nenastanjena. Zašto je onda upravo taj, danas
tako pusti predjel, privukao jedan prim itivan narod da p rv i n a
seli kontinent? Očito m oram o objasniti prirodne prilike onog
vrem ena o kome je ovdje riječ. Ledenjak, koji se za vrijem e le
denog doba kao povezan pokrivač rasprostirao preko velikih dije
lova S jeverne A m erike, bio je u stv ari nastao spajanjem triju le
denih stru ja s različitim ishodištim a. K ad je počelo pravo toplje
n je ledene su se m ase razm jerno brzo razdijelile. Tamo gdje je
danas dolina rijeke Mackenzie, otvarala se duž Rocky M ountainsa
široka veza između A ljaske i p red jela na jugu, u kojim a nije bilo
leda. I sada razum ijem o zašto su folsom ski nalazi p rije svega
udom aćeni na visokoj p re riji: ona se nalazi u neposrednom na-
stavku nezaleđenog p u ta prem a sjeveru i bijaše predodređena za

p u t čovjekova useljavanja. Ona tada još nije bila toliko sušna i
čovjeku n ep rijateljsk a kao danas, količina kiše bila je obilna.
K raj je u početku bio surov, s prostranim tu n d ram a n a kojim a su
živjeli sob i m ošusni bik, a kasnije je ipak postao pitom iji.
L inija, koja se otprilike može povući od San F ranciska prem a
jugu do M eksičkog zaljeva, tvori, uglavnom , južnu granicu ras
p ro s tra n je n a folsom skih nalaza. Južno od te granice jav ljaju se
drugi tipovi, koji se s njim a mogu m jeriti u starosti. Tada je ze
m lja ondje, kao n a sjeveru, bila studenija i vlažnija nego danas
i zbog toga pogodna za narod selačkih lovaca i sakupljača. K ul
tu ru prem a njenom oblikovanju nazivam o različitim im enim a
(Cochise u južnoj A rizoni i New Mexicu, A bilene i E dw ards P la
teau u Texasu i dr., si. 342); ali stanovite zajedničke crte nalazim o
svugdje. Nestao je ne samo folsomski šiljak, nego su oštrice uopće
potisnute, a um jesto njih istaknuto m jesto zauzim a m linsko k a
m enje, tučci i si. To ukazuje na to, da je sk u p ljan je divljeg sje
m enja i ko rijen ja zasjenilo lov, jednako kao što je to i danas kod
p rim itiv n ih plem ena centralne K alifornije i Velikog bazena Sla
nog jezera.
K arakteristično je da je i ova k u ltu ra, kao i k u ltu ra Folsom,
ograničena na zapadnu S jevernu A m eriku. Ali s tim e u vezi m o
ram o spom enuti da i u drugim predjelim a postoje m nogobrojna
nalazišta kam enih predm eta, koji prem a obliku i obradi više ili
m an je n alik u ju evropskom paleolitskom oruđu. Već god. 1872.
tvrdio je C. C. A bbott da je na obroncim a uz rijek u D elaw are kod
T rentona (New Jersey) naišao na paleolitska nalazišta. Iako je
njegovo tum ačenje prihvatilo više istak n u tih arheologa, usprkos
m nogobrojnim i brižljivim istraživanjim a, nik ad a n ije potpuno
objašnjena starost tih nalaza. Od A bbottova vrem ena opisano je
i mnogo drugog takozvanog paleolitskog am eričkog kam enog
oruđa. W. H. Holmes, koji je p rije niz godina k ritičk i revidirao
cijeli problem , potpuno je odbacio ideju o njihovom paleolitskom
porijeklu. On sm atra da se radi ili o otpacim a iz radionica,
u kojim a se obrađivao krem en, ili da ih treb a sh v atiti kao neza
vršene radove. Isto, vjerojatno, vrijedi i za nalaze sličnog k arak
tera, koji su nađeni u južnijim krajevim a, ta k o na A ntilim a i u
Yucatanu, pa čak u Chileu i Patagoniji. Ne sm ijem o zaboraviti da
n i n ajizrazitiji paleolitski izgled ne može ništa reći o starosti ne
kog prim jerka. Samo nalazi u prvobitnom položaju, koji p rip a
d aju sasvim sigurno utvrđenom geološkom sloju, daju odlučan
dokaz o čovjekovoj prisutnosti u ledeno doba. Mnogo sigurniji
dokaz o ranom dolasku čovjeka u istočnu S jevernu A m eriku p ru
žaju grubi Folsom u slični šiljci Clovis i takozvani šiljci Jum a,
koji jako podsjećaju na tip Folsom, ali nem aju k arak terističn u
sred n ju brazdu. Osim toga treb a spom enuti nalaz veom a starog
i od vode istrošenog kam enog oruđa n a uzdignutoj obali kraj
George-Bay (na sjevernoj obali jezera Huron). Šiljci Ju m a si
gurno su nešto m lađi od Folsoma. D okazuju li oni prodor prvih,
p rim itivnih lovačkih horda iz područja zapadno od M ississippi ja?
To će budućnost m o rati objasniti.
Prem alo znamo o n ajstarijim am eričkim kulturam a, da bismo
mogli p ra titi njihove sudbine kroz stoljeća. Kako su se daleko
rasprostranile? K ako da ispunim o jez izm eđu njih i m lađih obli
k a kulture? U naprijed sm ijem o očekivati da ćemo najviše dodir
nih tačaka naći kod najn erazv ijen ijih danas živućih plem ena.
Ne može se također nijekati, da vjerojatno m o ž e postojati sta
novita veza izm eđu k u ltu ra Cochise i A bilene s jedne stran e i one
k u ltu re, koju danas nalazim o u otprilike istom predjelu kod p ri
m itivnih sakupljača i lovaca n a sitnu divljač. To su Pa ju te i P a-
viotso Velikog bazena Slanog jezera, plem e Ju k i u K aliforniji,
Kočimi i drugi na kalifornijskom poluotoku, i plem e Seri, koje
živi n a kopnu preko p u ta njih. Ako je i u toku stoljeća pridošlo
mnogo novog, a mnogo se starog prom ijenilo, ipak nije isključeno
da se mogu naći stanovite k arak teristik e, koje u sebi sjedinjuju
prošlost i sadašnjost.
N ajveće m noštvo prim itivnih lovačkih plem ena živi m eđutim ,
kako se može i očekivati, n ajd alje od azijskih ulaznih vrata, tj.
blizu južnog v rh a kontinenta. Po načinu života oni se dijele u
dvije zasebne grupe, zapadnu i istočnu. Zapadna ili, kako ju je
nazvao J. M. Cooper, m agellanska, im a najčišće zastupnike u si
rom ašnim ribarskim plem enim a Jam an a i A lakalup na Ognjenoj
Zemlji. O statke k u lture, koji u bitnim crtam a podsjećaju na njih,
možemo p ra titi u kupovim a otpadaka duž obale Tihog oceana b ar
do južne granice P erua, i vjerojatno još dalje prem a sjeveru. Čile
anski A raukanci kasnije su se uzdigli do značajno višeg stu p n ja
k u ltu re nego što to pokazuju hrpe otpadaka, a to treb a pripisati
u tjecajim a razvijenih peruanskih naroda. U svom prvotnom obli
ku m agellanska k u ltu ra ne poznaje drugo zanim anje negoli skup
ljan je školjkaša, lov i ribolov praćkom , kopljem i jednostavnom
harpunom . S tan je kupolasta koliba od granja, nošnja k ra ta k
krzneni ogrtač, a vozilo vjerojatno splav od sastavljenih sitina.
Nema razloga da sum njam o u to, da ta k u ltu ra spada u n ajstarije
k u ltu re koje su dospjele u A m eriku; ali njene veze sa sjeverom
gube se u tam i. W. K rickeberg stavio ju je sigurno zajedno s fol-
somskim nalazim a, ali teško je uočiti povezanost.
Istočnu g ru p u na Ognjenoj Zem lji p re d sta v lja ju Ona. N asuprot
koplju i h arp u n i zapadne grupe, lu k i strijela najvažnije su lo
D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T - K U L T U R N A S T R U J A N JA
452
vačko oružje. U velikoj m jeri skupljaju sjem enje divljih biljaka

i m elju jednostavnim m linskim kam enjem u brašno. S tan je k rz
neni v jetrobran, a odjeća se sastoji od dugačkog krznenog ogrta
ča, uz koji nose i neku v rstu slabih m okasina. Ni za ovu k u ltu ru u
Sjevernoj Am erici nem a arheološkog pandana. N aprotiv u Južnoj
A m erici možemo je p ratiti, kao i m agellansku, još i prem a sje
veru. Naime, nem a sum nje da je ona u Patagoniji, na pam pasim a
i u G ran Chacu podloga kasnijem razvoju, a važni razlozi govore
čak o tome, da je ona u davna vrem ena vladala u visinskim zem
ljam a P eru a i Bolivije. Na svim tim m jestim a slika se s vrem e
nom više ili m anje prom ijenila. U planinam a je nastala peruanska
k u ltu ra, o kojoj ćemo kasnije govoriti, a iz nje su razni elem enti
našli p u t u nizinu, k Indijancim a G ran Chaca (usp. I dio, str.
70 i si.). Osim toga uvođenje konja nakon otkrića A m erike doni
jelo je potpuni preokret u načinu života pam paskih Indijanaca i
Patagonaca. Ipak, davno prije nego što su ta stru ja n ja doprla u
zemlju, mnogi su se drugi elem enti nataložili na p rv o tn u k ulturu,
uglavnom u G ran Chacu, a odatle prem a jugu u sve m anjoj m jeri.
U to v alja u b ro jiti gospodarske metode, kao lov kopljim a, v atru
i odjeću, odjevne predm ete kao što su odvojene nogavice (leg
gings), zemljom pokrivene kolibe s hodnikom , bolu, jednostavne
kožnate čamce, dvostruko veslo i različite m itološke k a ra k te risti
ke. Već je E rland N ordenskiold istakao i izvanredno čudnovatu
okolnost, da sve to ponovo nalazimo kod sjevernih lovačkih ple
m ena S jeverne Am erike. U stvari, mnogi od navedenih elem enata
sastavni su dijelovi p rastare »kulture lova na ledu«, o kojoj smo
ran ije govorili i na kojoj se osniva razvoj u polarnim krajevim a
(str. 407 i si.), dok su drugi p rije povezani s k ulturom k rp a lja (str.
411). N ije vjerojatno da se tolike k arak teristik e samo slučajno —
mnogo ih je više no što je ovdje bilo spom enuto — nalaze na oba po
dručja. U daljenost između sjeverne S jeverne A m erike i G ran C ha
ca je zaista golema, ali se p ri pobližem pro m atran ju bitno sm anjuje.
U Sjevernoj Am erici k u ltu ra lova na ledu rasprostire se kao pove
zan sloj barem do centralne K alif orni je, a njen se utjecaj može
osjetiti i još dalje prem a jugu. U Južnoj A m erici ja v lja ju se s
druge stran e već u visinskim zem ljam a P eru u i B oliviji mnoge
»karakteristike lova na ledu«, koje obilježavaju k u ltu ru Chaco.
Očito da zapadne planinske zem lje sa surovom klim om označa
v aju p u t kojim su prodirali sjeverni elem enti, sve dok u nizini
nisu ponovo naišli na odgovarajuće prilike. Moguće je, da se
seoba desila tako rano, kad je klim a bila još hladnija nego što
je danas.
Već smo u jednom odlom ku govorili o tome, kako su Eskimi na
obali Ledenog m ora i Indijanci u crnogoričnim šum am a A ljaske
i K anade tokom vrem ena preobrazili k u ltu ru lova na ledu, p rila

godivši je zahtjevim a okoline. M eđutim , istu k u ltu rn u podlogu
nalazimo na sjeverozapadnoj obali A m erike; no ovdje je razvoj
krenuo trećim putem . P olarne stru je na B eringovu prolazu p re
sijeca drugi stari pu t seobe kulture, koja nem a ishodište kao
ona u u n u trašn jo sti Sibira, već je išla na obalu Tihog oceana. Iz
m eđu Sjeverozapadnih Indijanaca i plem ena sjeveroistočne Azije,
u prvom redu K orjaka i K am čadala, postoji dugi niz podudarno
sti: četvorouglaste kuće od dasaka s naročitim sobičcima za spa
vanje ili šatorim a za spavanje, stanoviti oblici obrade kam ena A
pletenja košara, otrov za strijele, koji se pravi od nalepa fA coni■ L
tum), m itovi o g avranu itd.
Osim spom enutih k arak teristik a, koje su u Am erici svojstvene
samo sjeverozapadnoj obali, izm eđu k u ltu re Starog i Novog svi
jeta postoje i mnoge druge sličnosti, koje su, čini se, nastale na
isti način. One su u stvarnosti toliko m nogobrojne, da ovdje mo
žemo nab ro jiti samo izbor najvažnijih: sojenice, tapa, oklopi od
štapića, (si. 344), plosnate kam ene kijače, stolčići (si. 346), jedra,
zatv aran je m ladih djevojaka u početku puberteta, m atrija rh a t i,
kao posljedica toga, tajn a društva, maske, k u lt predaka i lov na lju d
ske glave, n adalje m itovi o psim a, spaljivanje lešina, balzam ira-
nje i uzlato pismo. Te se k arak teristik e u Am erici mogu p ra titi
više ili m anje i povezano slijediti ne samo od sjeverozapadnih
k ra je v a do M eksika, već i često još i dalje do P erua i područja
Amazone. U Starom svijetu one su uglavnom udom aćene daleko
na jugu, u Indoneziji i Oceaniji. P andan poštovanju, koje Sjeve
rozapadni Indijanci iskazuju bogatstvu i s tim e povezane gozbe,
nalazim o i na različitim m jestim a S tražnje Indije, Indonezije i
Melanezije. N eizm jerna udaljenost izm eđu tih krajev a i Am erike
m ogla bi se sm atrati povoljnim znakom u prilog pretpostavci da
te k arak teristik e n i s u u Novi svijet uvedene izvana, već da su
tam o nastale sam ostalno, je r kako bi dospjele preko mora? To se
zacijelo može objasniti tako, da one nikako nisu n e p o s r e d n o
došle s onih m jesta, u kojim a se danas nalazi težište njihovog ras-
p ro stran jen ja, već da u Am erici, kao i u Indoneziji i Oceaniji
potječu iz zajedničkog izvora. Također nije teško ustanoviti gdje
treb a tražiti taj izvor. Nema sum nje u staroj m atrijarhatskoj kul
tu ri južne Kine, koju je kasnije prava kineska k u ltu ra tako reći
upila. O datle je, dakle, stru jan je krenulo otočnim lukom duž
istočne obale Azije prem a sjeveru, dok je, vjerojatno preko Aleu-
ta, našlo put do Am erike. To što je uz to klim a posljednjih 5000—
2500 godina p rije naše ere bila blaža nego što je danas, pored
svega ostaloga je tu seobu, naravno, još olakšalo. I im pulsi prave
kineske k u ltu re čini se da su također dosegli A m eriku. Već smo
D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T - K U L T U R N A S T R U J A N J A
454
p rije govorili o sličnosti ornam entike razdoblja Šang i o n e Sjeve

rozapadnih Indijanaca (usp. str. 425—426), a mogu se dokazati
i slična podudaran ja s meksičkom um jetnošću.
Ali očekuje nas jedan još teži problem . Mnogi »oceanijski« ele
m enti prividno nedostaju u Sjevernoj Americi, dok ih im a u S red
njoj i Južnoj Americi. Nije čudo što je to bilo predm etom velike
polemike. Dok neki istraživači nisu mnogo razm išljali i ob jašn ja
vali su to sm ionim pom orskim putovanjim a preko oceana, oprez
n iji su tvrdili, da m alobrojne posade brodova, koje su u rijetkim
slučajevim a dospjele do am eričke obale, nisu mogle tako duboko
u tjecati na m jesno stanovništvo. Osim toga, da k u ltu rn i elem enti
o kojim a se radi, ni u Am erici, ni u Oceaniji nisu ograničeni samo
n a jedno područje, pa bi broj putovanja m orao b iti nevjerojatno
velik. I napokon, da su elem enti u Oceaniji, uglavnom , udom a
ćeni na m elanezijskim otočjima, kojih su stanovnici u pom orstvu
u vijek daleko zaostajali iza Polinežana. Dakle, dovoljno razloga
opom inje na opreznost; ali neke okolnosti ipak treb a osvijetliti.
N ajp rije treb a spom enuti, da neke od takozvanih oceanijskih k a
rak teristik a, o kojim a se govorilo, ne zaslužuju taj naziv, je r su
široko rasp ro stran jene na zemlji, a izm eđu ostalog jav lja ju se i
u Sjevernoj A m em ici. To su k arak teristik e kao poncho i me-
teljk a (si. 346), pa ih, dakle, tre b a ovdje sasvim ispustiti. Ali
preo staje još dosta toga: kijače s p rstenastim ili zvjezdastim k a
m enim zadebljanjim a nalazimo u M elaneziji, M eksiku i P eruu
(si. 346); između kijača sličnih maču iz krajeva oko rijek e Ucayali
u Južnoj Am erici i onih na otoku Niue u Polineziji postoji n a
padna sličnost; možemo spom enuti i puhaljku,5 kao i panovu svi-
ralu, koje visina tona u Južnoj A m erici i M elaneziji pokazuje n a j
čudnovatije podudaranje; i najzad u društvenom životu, predodž
ba o božanskom k ralju, koja je u K olum biji i P e ru u jednako
tako izrazita kao i u Polineziji.
Ovdje se v jerojatno nalazimo pred nerješivom zagonetkom i
m oram o priznati da još uvijek nije pronađen konačni odgovor.
M eđutim stanovite okolnosti možda ipak donekle o svjetljavaju
problem . U »oceanijske« elem ente u Južnoj A m erici u b ra ja se
također žvakanje koke s vapnom, koje izrazito n alik u je na žva
kanje betela. Isto je tako i s naročitom vrstom češlja od svezanih
d rvenih štapića. Ž vakanje koke u Sjevernoj A m erici n ije poznato
jednostavno zbog toga što biljka koka tam o ne uspijeva. Ali na
sjeverozapadnoj obali žvaču duhan s vapnom, a žvakanje betela
bilo je nekad u istočnoj Aziji rasprostranjeno daleko na sjever,
sve do Japana. Sastavljeni češalj u Sjevernoj A m erici gotovo je
nepoznat, ali ipak g o t o v o n e p o z n a t , jer, u stvari, nalazimo
5 P u h a ljk e n a la z im o u S je v e rn o j A m e ric i d a le k o n a s je v e ru , k o d V elik ih
je z e ra , a to zbog to g a što su ih Iro k e z i d o n ije li sa so b o m s ju g a (u sp . s tr. 460).
SI. 348. Kameni oslikani stup iz starijeg carstva Maja, Quirigua, Guatemala
(prema Maudslayu).
Storiji Chitnu stil Recuay stil
Mlađi Chitnu stil Nazca stil
SI. 350. Peruansko glineno posuđe (Nacionalni muzej, Kopenhagen).

SI. 351. Tkanina sa
živopisnim slikovi
tim uzorcima na
crvenoj pozadini,
doba prije Inka,
Paracas, Peru (po
Leichtu, Indijan
ska umjetnost).
ga i tam o na dva m jesta, naim e u B ritanskoj K olum biji i na
otočju A leuti; nedavno je nađen kod iskapanja, koja je vršio Folke
B ergm an u centralnoj Aziji. Uostalom još ga i danas u p o treb lja
vaju Keto, koji izgleda podržavaju višestruke veze sa jugom, s
Assamom, Indonezijom i drugim m jestim a Azije. To donekle može
biti putokaz i za ostale oceanijske k arak teristik e u k u ltu ri Am e
rike. I one su možda putovale duž obale Tihog oceana, a kasnije
potpuno nestale iz S jeverne A m erike, a da nisu ostavile tragove
kao žvakanje vapna i češalj od štapića.
Zar, dakle, nikada nije bilo ni n ajm an je veze preko Tihog
oceana? U pojedinim slučajevim a gotovo smo prisiljeni da odgo
vorim o potvrdno. P rije smo spom enuli zagonetnu okolnost da su
tikvu (Lagenaria vulgaris) sadili već u prastaro doba u Indiji kao
i u P eruu. Pokusi su ipak pokazali da tikva može sačuvati spo
sobnost k lija n ja čak i ako je više od sedam m jeseci ležala u m or
skoj vodi, tako da su je vjerojatno mogle donijeti m orske struje.
Z agonetnijim se čini, da prem a m išljenju istraživača nasljednih
osobina, am eričke v rste pam uka pokazuju tragove križanja s p a
m ukom Starog svijeta. Što to znači u kulturnohistorijskom pogle
du, još u v ijek nije razjašnjeno. Ipak, postoje druga i sigurnija
svjedočanstva o vezi preko oceana. Već je p rije spom enuto kako
se ne može sm atrati da je am eričko brončano doba nastalo sam o
stalno, već pod istočnoazijskim u tjecajim a u prvom tisućljeću
p rije n. e. Osim toga R. von H eine-G eldern i Ekholm dokazali su
u padljivu sličnost u um jetnosti i religioznoj simbolici te m itovim a
i k alen d aru (ali n e u m aterijalnoj kulturi) u M eksiku i istočnoj
Aziji, tako da se čovjek i nehotice pita nisu li nekoć u M eksiku
djelovali budistički m isionari. K roeber je dokazao tako očito pod-
u d aran je legenda o stvaranju, koje pričaju u Polineziji i u jednom
ograničenom području južne K alifornije, da bismo se našli pred
još većim problem om , ako ne bismo p rih v atili tak v u misao, nego
ako bismo je usvojili. Jo š jednu potvrdu nalazim o i u tome, što
izvanredno sv o jevrstan polinezijski oblik udice od sedefa nalazi
m o odjednom u kalif orni jskim nakupinam a otpadaka.
Mnogi i različiti u tjeca ji stru jali su u toku vrem ena izvana p re

ko cijele A m erike i ostavili duboke i tra jn e tragove u k u ltu ri
dvostrukog kontinenta. Ali oni ni izdaleka ne tvore njene jedine
sastavne dijelove. A m erička se k u ltu rn a nadgradnja uspoređivala
s moćnom stepenastom piram idom : na k rajn jem sjeveru i jugu
žive prim itiv n a lovačka i rib arsk a plem ena, prem a sredini svake
polovice k ontinenta p oluratari, a zatim i pravi ra ta ri. I napokon,
kao v rh piram ide, p ravi k u ltu rn i narodi u M eksiku i P eruu. Te
su zem lje bile žarišta sam ostalnog am eričkog razvoja i za A m e
456
rik u su u m nogočemu bile isto toliko značajne, kao i starovje-

kovne sredozem ne zem lje za S tari svijet. K ukuruz, naročita am e
rička v rsta žitarice, vjerojatno potječe iz K olum bije i odatle se
proširio sve do velikih kanadskih jezera na sjeveru i pune fjo r
dova obale Chilea na jugu. N ajstariji tragovi sađenja kukuruza
nađeni su u B at Cave u New Mexicu i potječu iz, otprilike, godine
900. p rije n. e. Čistim procjenjivanjem početak sađenja kukuruza
može se, otprilike, sm jestiti u III tisućljeće prije n. e.
Kao vjerojatno n ajstariji centar ra ta rstv a A m erike, K olum bija
je čini se nekoć bila najrazvijenija zemlja. Č udnovate kam ene
figure u okolici San A gustina na gornjoj M agdaleni vjerojatno
su svjedočanstva o prvim počecima prave am eričke visoke k u l
ture. Iako k u ltu ra K olum bije nikada nije dosegla stupanj, koji
su kasnije postigli Meksiko i P eru, ona je tokom vrem ena ipak
došla na zavidnu visinu i bila je jednako poznata zbog um ijeća
kovanja zlata kao i zbog liudožderstva. U historijsko doba no
sioci te k u ltu re b ijahu različiti narodi iz jezičnog roda Čibča,
i njihovi se izdanci šire sve do Panam e i C ostarike na sjeveru i
do Venezuele na istoku. Njihov se utjecaj osjeća još i na A ntili-
ma. Čak i takozvana predm ajanska kultura, koje su ostaci o tk ri
veni u Hondurasu, Salvadoru i G uatem ali, ima, uglavnom , južno-
am eričko obilježje. N ju je stvorio narod ra ta ra i lončara i odli
kuje se skulpturom , koje najbolji prim jerci podsjećaju na figure
iz San Agustina. Možda je treba pripisati Chorotima, koji su u
historijsko vrijem e živjeli u Salvadoru i Nicaragui.
To je klica iz koje će se u sjevernom dijelu S rednje A m erike
i u južnom M eksiku k u ltu ra razviti tako visoko kao nigdje na
am eričkom tlu. U tom razvoju prije svega prednjačili su Maja.
Taj narod — »Heleni Novog svijeta«, kako su ih nazivali — živio
je prvotno u planinam a južnog Meksika, gdje je kod T uxtle n a
đen njihov n ajstariji spomenik, m alena figura od jad eita iz god.
162. naše ere, koja je po stilu još veoma bliska predm ajanskoj
skulpturi. N ajstarije potpuno sigurno određivanje godina (320.
naše ere) nalazi se na takozvanoj Leidenskoj plaketi. Ne znamo
što je narodu M aja dalo poticaj za razvoj; ali sigurno je, da je u
IV—V st., dakle u isto vrijem e kad je Velika seoba naroda opu
stošila Evropu, cvjetao ne samo u južnom M eksiku već i u G ua
tem ali i pograničnim predjelim a H ondurasa niz m oćnih gradskih
zajednica. V eličanstvene ruševine hram ova i palača, visoko na
vrhovim a um jetnih piram ida, još i danas svjedoče o izvanrednom
g rad 'teljsk o m um ijeću M aja, koje još više zadivljuje kad znamo
da je oruđe kojim su to gradili bilo načinjeno isključivo od k a
m ena. B akar je uveden mnogo kasnije, ali su nasuprot tome već
rano znali p ra v iti prekrasne zlatne nakite. Stupovi sa slikam a i
natpisim a (si. 348) svjedoče o um jetničkom oku i visoko razvije

nim astronom skim znanjim a M aja, a djelom ično i o njihovoj re
ligiji, prem a kojoj je život neprekidna borba izm eđu dobrih i
zlih sila, izm eđu plodnosti kiše i hranjivog kukuruza s jedne i
sm rti, suše itd. s druge strane.
M eđutim, sve su te divote doživjele nagao završetak. Zbog raz
loga, koje samo možemo nagađati i m eđu koje možda treba ubro
jiti i .ratove, teške pošasti žute groznice i neracionalno obrađi
vanje zem lje u ra ta rstv u , ta se k u ltu ra u svojoj staroj domovini
n ije mogla održati duže vrijem e. P otkraj IX stoljeća propali su
gradovi i prašum a je obrasla njihove ruševine. Takozvano m lađe
carstvo M aja na sjevernom dijelu poluotoka Y ucatan preuzelo
je vodstvo. Ovdje treb a upozoriti, da je izraz »carstvo« u tem elju
pogrešan, je r u M aja nikad nije bilo sveobuhvatne države. Nakon
nekoliko stoljeća silovitih borbi i preokreta, k u ltu ra je tam o još
jednom procvjetala, ali samo na kratk o vrijem e. Izbili su novi
ratovi, na kratk o vrijem e jednim su dijelom zem lje zavladali
m eksikanski plaćenici i već p rije španjolskog osvajanja u XVI
stoljeću nastupilo je opće propadanje. Ono što je još bilo preosta
lo, uništili su ubrzo Španjolci. Kako je viša klasa bila istrijebljena
ili podjarm ljena, nestao je tako reći i n ajm an ji ostatak starog d u
hovnog života. P rv i biskup od M eriđe svečano je dao spaliti sve
neprocjenjivo v rijedne rukopise Maya kao đavolovo djelo. Samo
su tri rukopisa izbjegla toj sudbini — upravo dovoljno da bi po
kazala što smo izgubili!
Na m eksičkoj visoravni i na jugozapadu S jedinjenih Država
ratarstv o se, nem a sum nje, također tem elji na južnoam eričkim
uzorim a; ali razvoj je tu djelom ično pošao vlastitim putovim a.
Pojedinačni nalazi bacaju površno svjetlo na velika razdoblja
neposredno nakon n a jstarijih useljavanja. Ali u neko doba, vjero
jatno u II tisućljeću p rije n. e., m ora da je uvedeno sađenje k u
kuruza i lončarstvo. Povezana povijest na m eksičkoj visoravni
počinje tek oko god. 1000. prije n. e. s takozvanim »srednjim k u l
turam a«, koje obuhvaćaju nekoliko odijeljenih razdoblja. P rim i
tivne su prilike postale daleka prošlost. Srednje se k u ltu re tem elje
na k u ltu ri kukuruza. Lončarstvo se silno razvilo, započelo se
tkati. P lastika u glini, još uvijek, doduše, prim itivna, ali vrlo bo
gata oblicima p rik azu je nam odjeću, nakit, oružje i si. i tim e daje
zaokruženu sliku tadašnjeg zanatstva (si. 347). S k ra ja arhajskog
doba potječe n a jsta riji m eksički hram , piram ida od neoklesana
kam ena, koja je pronađena kod Cuicuilca, u blizini glavnog g ra
da, zakopana ispod vulkanskih naslaga. A rhajska k u ltu ra održala
se na meksičkoj visoravni sve do V stoljeća naše ere, a u zabitnim
predjelim a, npr., kod T araska M ichoacana održale su se arh aj-
ske k arak teristik e sve do španjolskog osvajanja. Do p rije neko

liko godina sm atralo se dokazanim , kako je viša k u ltu ra, koja je
postepeno sasvim zasjenila arhajsku, uvedena u Meksiko pod
utjecajem Maja. Međutim, novijim je istraživanjim a dokazano, da
je to pogrešno. Već u n ajstarijem m ajanskom razdoblju srodne
su k u ltu re cvjetale u m eksičkim bregovim a kod Zapoteka i na
atlantskoj obali, gdje ih, opravdano ili neopravdano, pripisuju
Olm ekim a i Totonakim a. Isto tako bijaše na m eksičkoj visoravni.
R ezultat b ijaše takozvana k u ltu ra T eotihuacan od koje su ostale
veličanstvene sk u lpturam a ukrašene piram ide u blizini glavnog
g rada današnje republike. Oko godine 900. k u ltu ra je u šla u novu
takozvanu fazu toltečku, koja je dobila im e po glavnom gradu
Tuli. Tek u tom razdoblju uvedena je kovina i m eksička k ultura
u cjelini prim a konačni oblik. Ali ona nije tra ja la dulje od go
dine 1200., kada je toltečka k u ltu ra naglo propala i niz m anje
civiliziranih plem ena, koja su pripadala grupi naroda N ahua, za
gospodario je zemljom. Jedno od tih plem ena, Azteci, osnovali
su god. 1325. grad Tenochtitlan, gdje danas leži glavni grad M ek
sika. U savezu sa dva susjedna grada, Tezcocom i Tlacopanom,
postepeno su proširili moć, tako da su n ak raju podjarm ili velike
dijelove zemlje. Nisu bez razloga A zteke uspoređivali s R im lja
nim a. Oni su bili izrazito ratnički narod, a najviši je ra tn i po
glavica imao gotovo moć sam ovladara. M nogobrojne ljudske
žrtve, kojih je u meksičkom kulturnom krugu bilo uvijek, razvile
su se za neprestanih ratova u političku nužnost, koja je prido
nijela tome, da se susjedni narodi drže na uzdi. U o b rtu Azteci
su se približili narodu M aja (si. 347), ali u duhovnom životu (si.
349) n ik ad a nisu dosegli njihovu visinu.
U tjecaji m eksičke k u ltu re m ogu se osjetiti još daleko na sje
veru, je r su veliki dijelovi S jedinjenih D ržava na odgovarajući
način stajali pod njenim uplivom , kao preth isto rijsk a Evropa pod
utjecajem starog O rijenta. To se naročito opaža u jugozapadnim
predjelim a. Suha klim a učinila je to područje zlatnim rudnikom
za arheologe, sačuvavši nebrojeno mnogo predm eta od drva, tk a
nine, pletera, čak i perja, koje inače neum itno propada. Neočeki
vanu potporu istraživanju dalo je proučavanje godova drveta
čime se dobila kronologija, koja omogućava, da se precizno u sta
novi godina kada je neka zgrada sagrađena. Nije, dakle, čudo da
su se tu iskapanja razm ahala kao nigdje drugdje u Sjevernoj
Americi.
U New M exicu razvila se takozvana k u ltu ra Mogollon, razvijeniji
n astav a k k u ltu re Cochise. Sađenje kukuruza uvedeno je u sva
kom slučaju oko godine 900. prije n. e. a m ožda i p rije, dok su
p am u k i um jetno navodnjavanje bili nepoznati, a lončarstvo je
uvedeno tek mnogo kasnije. Početkom našeg računanja vrem ena

k u ltu ra kukuruza rasp ro stran ila se i do pustinjskih stepa oko
rijek e Gila i tamo je postepeno nastala k u ltu ra Hohokam, koju
k arak teriziraju golemi u re đ aji za navodnjavnje oranica, solidni
zidovi od na suncu sušene gline, koji okružuju sela i osobita k e
ram ika, čiji su geom etrijski uzorci često u crvenoj ili žutosmeđoj
boji. Dalje na sjev er i sjeveroistok, u Arizoni i New Mexicu, s iz
dancim a sve do sjevernog U taha i Colorada jav lja se m lađi p an
dan k u ltu re Mogollon i to kod takozvanih B asket Makersa. Tako
ih nazivaju po m nogim ostacim a košara, koji su nađeni u grobo
vima. Oni su tak o đ er sadili kukuruz i vlakna divlje biljke yucca
prerađ iv ali u tk anine i torbe s ukusnim uzorcim a. P am uk ipak
nisu poznavali, a tek su potkraj razdoblja počeli proizvoditi
glineno posuđe. K u ltu ra B asket M akers tra ja la je otprilike od
god. 200.—700. naše ere i dovela je do stv ara n ja prave k u ltu re
Pueblo na visoravnim a oko rijek a San Ju a n i Rio Grande. Doka
zano je, da je sađenje kukuruza, koje je k u ltu ra Hohokam naučila
direktno od M eksika, došlo ovamo sa istoka. K u ltu ra Pueblo n a
zvana je tako po građevinam a (od španjolskog pueblo = selo):
velikim stanovim a u obliku terasa od na suncu sušene gline ili
kam ena, koji služe kao zajedničko boravište većem broju obite
lji. Mnoge su ruševine u dolinam a, druge su poput lastavičjih
gnijezda visoko na prirodnim izbočinam a stijena, nad gotovo
vodoravnim provalijam a. Jedna od tih građevina, Cliff Palace,
samo u najdonjem k a tu im a preko stotinu prostorija. Temelj k u l
tu re Pueblo bijaše kukuruz. Z anatske vještine bijahu visoko raz
vijene. Uglavnom su proizvodili bijelocrne, kasnije i trobojne gli
nene posude, ali nikad nisu naučili upotrebu kovina. P u n i je p ro
cvat ta k u ltu ra dostigla u X II i X III stvoljeću. A li njeno se po
dručje postepeno suzilo i od sredine XIV stoljeća dolazi do pro
padanja, koje će ubrzati španjolsko osvajanje nekoliko stotina
godina kasnije. .
Od k u ltu ra Hohokam i Pueblo potpuno se razlikuju k u ltu rn i
oblici koji su — također više-m anje pod m eksičkim utjecajim a
— nastali u području istočno od M ississippi a. Tamo postoje bez
brojni, često divovski hum ci i zidovi, koji tvore n ajupadljivije
spom enike prošlosti. Osim toga, p rije se govorilo o nekom n aro
čitom, izum rlom »narodu g rad itelja hum aka« (mound-builders).
Danas se zna da to nije tačno. Sve te nadgrobne spomenike, ce
rem onijalne hum ke, tvrđave u kojim a su se skrivali bjegunci
itd., što su razasute po zemlji, sagradili su preci Indijanaca,
koji su tam o živjeli u historijsko vrijem e. Također ne nalazim o
samo jednu jed in u k u ltu ru »m ound-builders«, već nekoliko sam o
stalnih oblika. Ju žna grupa, u koju spadaju k u ltu re Etow ah i
M oundville k u ltu ra, im a težište u Tennesseeu i Georgiji, dok je

sjeverna grupa (između ostalog k u ltu re Hopewell i F o rt Ancient)
udom aćena u p o d ručju Ohio. K ad su se Irokezi s vrem enom raspro-
stran ili sve do rijeke Sv. Lovrijenca, ponijeli su još dalje na sjever
s tru ju južnih elem enata (si. 345). R atarstvo i lončarstvo su samo
dva od mnogih svjedočanstava o južnim u tjecajim a istočno od
M ississippija. Sela su se sastojala od dobro sagrađenih kuća ili
koliba i često su bila ograđena palisadam a. Dok je upotreba hlad
no kovanog b ak ra možda sam ostalan izum, upotreba tkanina si
gurno je južna k arakteristika. Postojali su i počeci jednostavnog
slikovnog pisma, a u religiji su, također pod utjecajem juga,
dospjeli do predodžbe o ličnim božanstvim a. O njim a se starao
naročiti svećenički stalež, a k tome su spadali i hram ovi na u m jet
no podignutim zem ljanim hum cim a. I tam ne stran e ove k ulture
—- ljudske žrtve, kanibalizam i rafinirano m učenje ra tn ih zarob
ljenika — nastalo je, vjerojatno, na osnovu m eksičkih uzora.
Istraživ an ja am eričkih arheologa u mnogim su slučajevim a
omogućila, da možemo razlikovati starije i m lađe k u ltu re u tom
području. Sve u svem u možemo govoriti o tri razdoblja. N ajsta
rije još uvijek k arak terizira čista lovačka k u ltu ra, a čudnovato
je da su u području M ichigan već tada znali hladno kovati b ak re
no oruđe. Na istom je stupnju i p rije spom enuta lau re n tijsk a kul
tu ra u državam a Nove Engleske. Slijedeće je razdoblje, od prve
polovice prvog tisućljeća prije n. e. sve do nekoliko stoljeća n a
kon početka našeg računanja vrem ena, k arak teriziran o ratarstvom
i lončarstvom —- s vezom na azijsku keram iku — kao i golemim
grobnim humcima. U k u ltu ri Hopewell, koja spada na kraj ovog
razdoblja, rasp ro stran jen je fantastičnih u krasnih predm eta za
glavu i upotreba b ak ra doseže vrhunac, koji u Sjevernoj Americi
nije nadm ašen. Postoje m nogobrojni dokazi o trgovačkim vezama,
koje su se p rostirale od Stjenovitih planina na zapadu do A tlan t
skog oceana na istoku, i od Meksičkog zaljeva na ju g u do Velikih
jezera na sjeveru. U najm lađem razdoblju, koje pada u posljednja
stoljeća prije pro d iranja bijelih naseljenika, nalazim o, između
ostalog, hram ove na brežuljcim a i k u lt m rtvaca s obojenom i figu-
ralno oblikovanom keram ikom , koji vrlo podsjeća na Meksiko, i
osobite kam ene ploče i ukrase od školjaka sa svetim sim bolim a, kao
što su p ern ate zmije, pauci, plešući ratnici u liku orla i dr.
Od Sjeverne A m erike okrenim o se ponovo prem a jugu. Iako su
pojedina, Aztecima srodna plem ena N ahua prodrla do Salvadora
i Nicarague, mogućnosti rasp ro stran jen ja m eksikanske k ulture
prem a jugu b ijahu nesrazm jerno m anje nego prem a sjeveru. Uska,
vruća, šum ovita i brdovita zem lja s grozničavim obalam a m an-
grova bila je teška prepreka takvoj v rsti k ulture. U tim okolno
stim a mogla se u južnoj Srednjoj A m erici održati m anje kom

pleksna, m anje specijalizirana i u većoj m jeri na toplinu p ri
vik n u ta k u ltu ra, koja je potjecala iz Kolum bije. Zbog toga nas ne
može začuditi što je kolum bijska k u ltu ra bila pozvana da i u po
vijesti Južne Am erike odigra odlučnu ulogu. Čini se, da su prije
Čibča u velikim dijelovim a K olum bije živjela plem ena A ruaka,
koja su se kasnije ra štrk ala preko A ntila i područja Amazone. S na
gom k u ltu rn e nadm oći, koju su naslijedili iz prv o tn e domovine,
postali su značajni u tropim a. To značenje možda još nije dovoljno
ocijenjeno. Tako su, vjerojatno, bitno pridonijeli širenju lon-
čarstva i sađenja kukuruza. N aročita žarišta njihove k u ltu re n a
stala su na ušću Amazone i u bolivijskoj nizini, gdje m nogobroj
ni zem ljani radovi u obliku kanala za navodnjavanje i um jetnih
seoskih hum aka još i danas svjedoče o njihovoj djelatnosti6. Vje
rojatno su oni ujedno i autori čudnovato groteskne keram ike s do
njeg toka Rio Tapajoza, u kojoj se mogu prepoznati sličnosti s
keram ikom Kolum bije, Costa Rike, A ntila i, što je još značajnije,
s keram ikom doline M ississippija. Čini se, da su se kolum bijski
utjecaji k retali uz atlan tsk u obalu i odatle putem Amazone i
n jenih m nogobrojnih pritoka.
N ajosebujniji razvoj u cijeloj Južnoj Am erici prošla je k u ltu ra
P erua. Ali taj kraj ne sm ijemo poistovetiti s današnjom republi
kom istog imena. Viša je k u ltu ra obuhvaćala uski dio obale i vi
soke planine današnjeg P erua, a osim toga i visoravan Bolivije.
N jen se neposredni utjecaj rasprostirao dalje u sjeverni Chile i
sjeverozapadnu A rgentinu, koje su stanovnici bili u sličnom kul
tu rn o ovisnom položaju prem a P eruu, kao i Pueblo Indijanci p re
m a Meksiku.
Suncem pržena, sušna pu stin ja obala i surove visoke planine —
te dvije suprotnosti od p rv ih početaka prožim lju peruansku k u l
turu. Na obim je m jestim a ovisila o ratarstv u , na obali na oaza
m a koje su stvorile rijeke, n a visoravnim a u toplim dolinama.
Tokom vrem ena prevladala je visoravan snagom očeličenog sta
novništva i većih izvora bogatstva, djelom ično zahvaljujući ne
iscrpnim kovinam a, djelom ično lami, koja je služila kao tegleća
životinja i čija je vuna zam jenjivala pam uk s obale, a naročito
zahvaljujući krum piru, važnoj i lako održivoj nam irnici, koji po
tječe upravo iz tih predjela. Drugo je opet p itan je da li je, kako
m isli peruanski arheolog Telio, visoravan u v ijek vodila u raz
voju, tako da je viša k u ltu ra tam o i nastala. Ipak mnogo toga
govori u prilog ovoj pretpostavci.
6 E rla n d N o rd e n sk io ld n ije b ez ra z lo g a iz ra z io m isa o d a i Cassiquiare, po

znatu v e z u iz m e đ u O rin o k a i R io N eg ra, d je lo m ič n o d u g u je m o kanalu koji au
Iz g ra d ili A ru a k i.
Na obali sjevernog Chilea, u graničnom p odručju peruanske

k u ltu re, nađeni su tragovi prastarog ribarskog stanovništva, koje
je po načinu života jedva bilo na višem stu p n ju od današnjih do
m orodaca Ognjene Zem lje. Na peruanskoj obali u dolinam a Chi-
cama i V iru nedavno je otkrivena prim itivna ra ta rsk a kultura,
bez keram ike. Čudnovato je, da je poljoprivreda bila ograničena
n a dvije v rste tikve i još čudnije na tik v u (Lagenaria vulgaris), dok
je ku k u ru z bio nepoznat, a lončarstvo i um ijeće tk a n ja tek u za
m etku. Inače se tam o bez priprem e, tako reći završena, jav lja viša
k u ltu ra. Postoji niz sličnosti u stilu posuda i mnogočem drugom
s n ajstarijo m k ulturom visoravni, koja je nazvana po C havinu
de H uantaru. Ipak, neke se pojedinosti još uvijek ne m ogu obja
sniti. Činjenica je, da je utjecaj k u ltu re C havin p restao i da je
svugdje na obali slijedilo razdoblje u kom e je lokalni razvoj pos-
pješen pa je doveo do tehničkog savršenstva, koje k asnije n ije bilo
nadm ašeno. Zasad se m oram o tješiti time, da će u budućnosti
nova istraživ an ja riješiti tu zagonetku. M oramo se zadovoljiti
rezu ltatim a dosadašnjih iskapanja. Vrlo malo znamo o arh ite k
tu ri, je r su sve zgrade bile sagrađene od gline sušene na suncu i
već su se odavno srušile. Ali zato su grobovi dali vrlo bogat m a
terijal, koji je p u stinjski pijesak u potpunosti kroz stoljeća saču
vao. Osim zlata, koje je bilo poznato još u prijašn jem razdoblju,
obrađivali su sada bak ar i srebro. V jerojatno um jetnički najsa-
vršenije su tkanine. Te su tkanine fine poput svile, ili rijetk e i
lagane poput flora ili opet teške i slične baršunu, a sve bogato
ukrašene, od jednostavnih trak a do najzam ršenije tkanog uzorka
(si. 351) i n ajfin ijih vezova. B listava raskoš tropskih boja sjaji iz
dragocjenih m ozaika od perja, a im a i dokaza razvijene u m jet
nosti drvorezbarstva. Ali najveće je obilje glinenih posuda. Čini
se da su n a jsta rije srodne onim a s visoravni (Chavin). Što se tiče
keram ike kasnijeg razdoblja izrazita stilska razlika omogućava
nam da razlikujem o dva istovrem ena k u ltu rn a centra. Chimu na
sjevernoj i Nazca (zajedno s nešto starijom Paracas) na južnoj
obali (si. 350). Boje se u starijoj keram ici Chim u ograničuju po
p rav ilu na crvenu i bijelu, a oblici su živi, neizm jerno v ariraju
i svjedoče o visoko razvijenom sm islu za plastiku. U keram ici
Nazca nem a b u jne raznolikosti oblika; ali ako govorim o o boja
ma, ona bez prem ca zauzim a prvo mjesto. Ni u jednom drugom
peruanskom stilu boje ne žare takvim bogatstvom i takvom zasi
ćenom punoćom. U krasi su većinom m itološki i zajednička su
posljedica poštivanja m rtvih i m agije plodnosti. Na žalost, nem a
mo sigurnih d atiranja, kakve nam pru žaju natpisi Maja. P rem a
nekoliko određivanja vrem ena radiaktivnim ugljikom , završe
ta k tog razdoblja možemo staviti u vrijem e oko početka našeg
raču n an ja vrem ena a možda i nešto kasnije.
K u ltu ra na visoravni isto je tako stara, ako n ije još i starija.

Taj je kraj v jero jatno u p rastaro vrijem e bio domovinom lu ta-
jućih lovaca n a guanaka, sa sličnom nerazvijenom kulturom , kao
što je k u ltu ra Patagonaca. Ali u neko je vrijem e uvedeno ga
jen je kukuruza. Na različitim m jestim a n a sjeveru (Callejon de
Huaylas, Chavin, Recuay) iskapanja su pokazala arhajske ra ta r
ske k u ltu re s nezgrapnom i starinskom kam enom arhitekturom ,
strm im stupovim a nalik n a relijefe i fantastično oblikovanom b a r
barskom keram ikom . N aročito je k arak terističn a za tu um jetnost
neka grabežljiva životinja slična mački, koja je, nem a sum nje,
im ala veliko religiozno značenje. Ipak poznatija je južna i nešto
m lađa k u ltu ra na visoravni, koja je dobila im e po ruševinam a u
m jestu Tiahuanaco na jezeru Titicaca, gotovo 3900 m etara nad
m orem i koju, vjerojatno, dugujem o Indijancim a A ym ara (Colla).
I iz ove k u ltu re sačuvane su goleme kam ene skulpture; najpozna
tija od svih su velika »sunčana vrata«, koja su isklesana od jed
nog bloka kam ena, a p rikazuju likove boga sunca i njegove p ra t
nje. V jerojatno p otkraj prvog tisućljeća naše ere veza izm eđu
k u ltu re Tiahuanaco i one na obali postala je nešto življa. Postoje
m nogobrojni dokazi o m eđusobnim utjecajim a. Uglavnom djelo
vanje visoravni n a obalu bijaše toliko jako, pa možemo pretpo
stav iti kako je ona planinskim narodim a bila i politički pod-*
vrgnuta.
Ipak postepeno se moć visoravni izgubila. S tare obalne k ulture
probudile su se u nov život, u prom ijenjenim oblicim a (mlađa
k u ltu ra Chimu i m lađa k u ltu ra Nazca), koje, naravno, u bujnosti
(nisu dostigle starije (si. 350) dok se, barem na sjevernoj obali,
osjeća tendencija k velikim političkim savezim a. I na visoravni
(kultura Tiahuanaco počela se raspadati, što je dovelo do općeg
propadanja. Tek oko godine 1100. došlo je do ponovog procvata.
Izvanredni je položaj A ym ara, naravno, neopozivo bio izgubljen.
Ali malo, beznačajno plem e Inka, koje je pripadalo jezičnom ple
m enu Kečua, počelo je prom išljeno po d jarm ljiv ati zemlju. N ji
hova k ru ta organizacija, koju smo opisali već p rije (str. 289 i si. i I
dio, str. 59 i si.), tv o rila je ugaoni kam en jedne od najčudnovatijih
d ruštvenih organizacija ne samo u Am erici, nego i u čitavom
svijetu.
U stavu carstva Inka prem a podanicim a sadržan je čitav p ro
blem čovječanstva: p itan je o d ru štv u i pojedincu, narodu i drža
vi, moći i pravu. Mi u njem u nalazim o onu uskost, koja od svega
i svakoga traži bezobzirno izjednačavanje, bez razum ijevanja za
to, da život u potpunom razv ijan ju svih sposobnosti traži p rije
svega slobodu. I kod podjarm ljenih naroda vidimo pokoravanje
nasilnom gospodaru, koje bijaše takvog opsega, da se pretvorilo
464 D R U Š T V O I D U H O V N I Ž IV O T - KULTURNA STRU JA N JA
u tupu poslušnost do sam ozatajivanja. Kako je ipak drukčija sli

ka koju nam pružahu Heleni! Oni su prepoznali opasnost kad je
p erzijsk a p rije tn ja zasjenila svijet pa su oslobodili dušu i slo
bodnu misao naroda od propasti. »Ti znaš, što znači b iti sluga, ali
slobode nikada nisi okusio, bila ona slatka ili gorka. Ali, da si je
okusio ti bi nam savjetovao da se borim o za nju i to ne samo
kopljem već i sjekiram a« — odgovorili su S partanci, kad ih je
neki otm jeni P erzijanac pozvao na predaju.
Pojedini oblici k u ltu re samo su dijelovi velike cjeline, k u l
t u r e , one k u lture, čije je putove ova knjiga pokušala slijediti
barem djelomično. V idjeli smo je u njenom djetinjstvu, kakvu je
danas još nalazimo kod najp rim itiv n ijih naroda na zem lji, jedno
stavnu i skrom nu, zahvalnu za darove koje poklanja priroda.
Prisustvovali smo njenim prvim koracim a na vlastitim nogama,
p ro m atrali smo početak njenog oslobođenja od stega okoline, dok
su m išljenje i m ašta najzad izrasli u barbarstvo. To je stupanj na
kome se nalazi većina takozvanih današnjih »prim itivnih n aro
da«. Najzad, neki i izabrani napuštaju i taj stupanj. Ovisnost o
prirodi postepeno se p retv ara u gospodstvo nad njom . P ita n ja i
odgovori postavljaju se i daju se racionalno. Time se jedan za
drugim u k lan jaju divlji pupovi b arb arstv a i čovjek se vraća p r
votnoj jednostavnosti m isli i navika. Ali to se dešava svjesno i
zbog toga nije nazadovanje, nije rezu ltat životu neprijateljskog
strem ljenja prem a natrag ili neke osjetljivosti. V rtlari režu stablo,
a da ne povrijede korijen.
U tom rad u značenje je istraživanja k u ltu re .za budućnost, zna
čenje ravno onome prirodnih znanosti. Istraživanje k u ltu re je
veliko pomoćno sredstvo čovječanstva za samoodgoj. Ono obja
šnjava, da bi razum jelo, i tim e stječe m ogućnost da podupre razvoj
i da ga usm jeri u p rave tokove. Gotovo dvije stotine godina prije
nego što je naučna etnologija ugledala svjetlo svijeta, Pascal je
napisao riječi, koje joj još i danas mogu poslužiti kao ishodište:
»Opasno je dopustiti da čovjek u prevelikoj m jeri vidi koliko
mnogo nalikuje na životinju, a da m u se istovrem eno ne pokaže
i njegova veličina. Također je opasno dopustiti da on u prevelikoj
m jeri vidi veličinu a da se ne obazre na niskost. Još je opasnije
ostaviti ga u neznanju o jednom e i drugom e. Ali naročito je
korisno p rikazati m u oboje.«
PRILOZI
466
KRONOLOŠKE TABLICE
n. e.
1500 Danska Švicarska Grčka
Savez kantona Tursko doba
Doba saveza
Valdemari Štaufovci
Knud Veliki Salijci
1000 Saksonski carevi Bizantsko doba
Doba Viknga Karolingi
»Germansko« želje Merovingi
zno doba
»Rimsko« željezno Seoba naroda
1 doba Rimsko doba Rimsko doba
»Keltsko« željezno Mlađe željezno doba Helenističko doba
doba (La Tene. Helvećani) Klasično doba
Arhaično doba
Mlađe brončano Starije željezno doba
1000 doba (Hallstattsko razdoblje) Doba Dipylon
Starije brončano Kasno egejsko doba
Brončano doba
(među inim sojenice) Mlađe egejsko doba
2000 Srednje egejsko doba

Neolitik
Starije egejsko doba
3000 ............................
Doba
4000 Ertobelle Neolitik
(među inim sojenice)
Neolitik
5000
6000 D oba Maglemose

pr. n. e.
467
KRONOLOŠKE TABLICE
n. e.
Egipat Mezopotamija Kina Srednja Amerika 1500
Ming Aztečka kultura

Arapsko doba Arapsko doba Juan
Sung Tolteška
kultura
T ’ang 1000
Koptsko doba Sasanidsko doba Teotihuaćanska
6 dinastija
kultura
Rimsko doba Partsko doba
Han
Helenističko Helenističko Č’in
doba doba 1
Perzijsko doba Perzijsko doba Arhajske
Ču kulture
Doba propadanja Asirijsko doba
1000
Babilonsko doba ratari ?
Novo carstvo Sang (Jin)
Srednje caistvo
2000
Akadsko doba Jang Šao —
Staro carstvo Sumersko doba Č’i-Čija
Kultura 3000
Mlađa preddi- Komples Čalko —
Džamdat-Nasr
nastička kultura
Kultura Uruk
4000
Kultura —
al-Ubaid
Kultura Halaf
Starija preddi-
nastička kultura Kultura Hasum 5000
—
Kultura Džarmo
6000
Mezolitik pr , n. e.
i
BIBLIOGRAFIJA
N iž e n a v e d e n a lis ta n ije p o p is iz v o r a u p r a v o m sm is lu te r ije č i, v e ć
tr e b a d a b u d e p o m o ć u d a ljn je m s tu d iju . N iz u p o tr e b lje n ih ra d o v a ,
iz m e đ u o s ta lo g s v e m o n o g r a fije o p o je d in im p le m e n im a , n ije n a v e d e n ,
a n a su p r o t to m e u v r š te n a su p o je d in a d je la , k o ja sa m sm a tr a o b itn o
v a ž n im a , ia k o su zb o g r a tn ih p r ilik a b ila n e p r is tu p a č n a . P o p is c je
lo k u p n e e tn o lo š k e i e tn o g r a fs k e lite r a tu r e od 1924. g o d in e m o ž e s e
n a ć i u » E th n o lo g isc h e n A n z e ig e r « , S tu ttg a r t, 1928.
P R IR U Č N IC I IT D .
B a h n so n , K .: Etnografien, I-II. R a tz e l, F.: Volkerkunde. 2. A u fl.

K ^ b e n h a v n 1900. I -I I . L e ip z ig u. W ie n 1894-1895.
General Anthropology, ed . F . B o a s. S c h m id t, W . u. K o p p e r s, W .: V o l-
N e w Y o r k e tc . 1938. ker und Kulturen. I. R e g e n sb u r g
G je ssin g , G.: M ennesket og ku ltu - 1924.
ren, I -I I . O slo 1953. S c h u r tz , H .: Urgeschichte der K u l
G o ld e n w e ise r , A . A .: Early Civili tur. L e ip z ig u. W ie n 1900'.
zation. L o n d o n , C a lc u tta , S id n e y T y lo r , E. B .: Prim itive Culture.
1922, I -I I . L o n d o n 1871.
Die grosse Volkerkunde, h g g . v.

H. A . B e r n a tz ik . I - I I I . L e ip z ig POM OĆNE N AU K E
1939.
H a d d o n , A . C.: The Study oj Man. B ackm ann, G.: Manniskoraserna
L o n d o n 1908. och moderna rasproblem. S to c k
H e r s k o v its , M . S.: Man and his h o lm 1935.
Works. N e w Y o rk 1948. B ia s u tti, R.: Razze e popoli della
Illuslrierte Volkerkunde, h g g . v. terra. T . I - I I I . T o r in o 1942.
G. B u sc h a n . I -I I I . 2. A u fl. S t u t B ir k e t- S m it h , K aj: Wir Menschen
tg a r t 1922^-1924. einst und jetzt. Z u rich 1944.
K ro eb er , A . L.: Anthropology. L o n B o u le , M. u. V a llo is, H . V.: Les
don, C a lc u tta , S id n e y 1923. hommes fossiles. 4' ed . P a r is
Lehrbuch der Volkerkunde, h g g . 1952.
v. K . T h . P r e u s s u. R. T h u r n - B ru n h es, J.: La gćographie hu-
w a ld . 2. A u fl. S tu ttg a r t 1939. maine. 3 e ed . I -I I I . P a r is 1925.
N ils o n , M. P .: P rim itiv Kultur. B r o n d ste d , J.: Danmarks Oldtid.
K ^ b e n h a v n 1925. I-III. K ^ b en h avn 1938-1940.
P R IL O Z I
470
Childe, V. G.: W hat Happened in McDougall, W.: A n Introduction

History. Harmondsworth 1950. to Social Psychology, 19th ed.
Clark, J. G. D.: Prehistoric Europe. London 1924.
New York 1952. Menghin, O.: W eltgeschichte der
Dechelette, J.: Manuel d’archelo- Steinzeit. Wien 1931.
gie prehistorique. I-IV. Paris Montandon, G.: L ’Ologenese hu-
1924-1928. maine. Paris 1928.
Durkheim, E.: Les regies tie id Peake, H. J. and Fleure, H. J.:
methode sociologique. 7L ' ed. Pa The Corridors of Time. I-IX.
ris 1919. London 1927-1936.
Early Man, ed. G. G. MacCurdy. Ratzel, F.: Anthropogeographie,
Philadelphia and New York 1937. I-II. 3*. u 2. Aufl. Stuttgart 1909-
Eickstedt, E. v .: Rassenkunde und 1912.
Rassengeschichte der Menschheit. Reallexikon der Vorgeschichte,
Stuttgart 1934. (2. Aufl. 1938. ff., hgg. v. M. Ebert. I-XV. Berlin
nich abgeschlossen.) 1924-1932.
De forhistoriske Tider in Europa, Riitimeyer, L.: Ur-Ethnographie
udg. K. Friis Johansen. I-II. K<t>- der Schweiz. Basel 1924.
benhavn 1927. Sandfeld, K.: Sprogvidenskaben.
Geographic, universelle. Ed. Vidal 2. Udg. K^benhavn 1923.
de la Blache, P. & Gallois, L. I Sapir, E.: Language. Oxford 1921.
ff. Paris 1927. ff. Saussure, F. de: Cours de lingui-
Gjessing, G.: Norges steinalder. stique generale. 3° ed. Paris 1931.
Oslo 1945. Schmidt, W.: Die Sprachfamilien
A Handbook of Social Psychology. und Sprachkreise der Erde. Hei
Ed. C. Murchison. Worcester delberg 1926.
1935. Sollas, W. J.: Ancient Hunters and
House, F. N.: The D evelopment of their Modern Representatives,
Sociology. New York 1933. 3rd. ed. London 1924.
Hrdlička, A.: The Skeletal R em a Spencer, H.: The Principles of
ins of Early Man. (Smithson Sociology. I-III. London 1876-
Misc. Coll. LXXXIII. Washing 1896.
ton 1930.) The Study of Society, ed. F. C.
Jespersen, O.: Language, its Na Bartlett, M. Ginsberg, E. J. Lind-
ture. Development and Origin, gren & R. H. Thouless. London
London 1922. 1939.
— M enneskehed, nasjon og indi- Vahl, M. & Hatt, G.: J orden Me-
vidi sproget. Oslo 1925. neskelivet. I-IV. Kf*benhavn
Krappe, A. H.: The Science of 1922-1927.
Folklore. London 1930. Vidal de la Blache, P.: Principes
Les langues du monde. ed. Meillet, de geographic humaine. Paris
A. & Cohen, M. Paris 1924. 1922.
MacCurdy, G. G.: Human Origins. Weinert, H.: Menschen der Vor-
I-II. New York and London 1924. zeit. Stuttgart 1930.
B IB L IO G R A F U A
471
— Ursprung der Menschheit. Brock-Utne, A.: Studiet av prim i

Stuttgart 1933. tive folk. Oslo 1938.
— Die Rassen der Menschheit. 2. Bucher, K.: Arbeit und Rhythm us.
Aufl. Leipzig u. Berlin 1939. 4. Aufl. Leipzig 1999.
Woodworth, R. R.: Contemporary Bulck, G. v.: Beitrdge zur Metho-
Schools of Psychology. London dik der Volkerkunde. (Wiener
1931. Beitr. z. Kulturgesch. u. Lingu-
Wundt, W.: Volkerpsychologie. istik. II. Wien 1931.)
I-VII. Leipzig 1906-1917. Crawley, E.: Dress, Drinks and
■Drums. London 1931.
OPĆI PROBLEMI Culture and Personality. Ed. S. S.
Achelis, Th.: Moderne Volkerkunde. Sargent & M. W. Smith. Viking
Stuttgart 1896. Fund 1949.
A n Appraisal of Anthropology Dietschy, H.: De deux aspects de
Today. Ed. S. Tax &c. Chicago la civilisation. (Archives Suisses
1953. d’Anthropologie Generale XII,
Andree, R.: Ethnographische Pa- Geneve 1947.)
rallelen und Vergleiche. Stutt Dixon, R. B.: The Building of Cul
gart 1878. Neue Folge, Leipzig tures. New York and London
1889. 1928.
Anthropology Today. Ed. A. L. Forde, C. Darull: Habitat, Econo
Kroeber. Chicago 1953. m y and Society. London 1934.
Bartlett, F. C.: Psychology and Goodenoughi, FI. L.: The Measu
Prim itive Culture. Cambridge rem ent of Mental Functions in
1923. P rim itive Groups.
Bastian, A.: Allgem eine Grund- Graebner F.: Methode der E thno
ziige der Ethnologie. Berlin 1884. logie. Heidelberg 1911.
Benedict, R.: Patterns of Culture. Haddon, A. C.: The Wanderings
Boston and New York 1934. of Peoples. Cambridge 1911.
Birket-Smith, Kaj: The History of — H istory of Anthropology. 2nd
Ethnology in Denmark. (Journ. ed. London s. a.
R. Anthrop. Inst. LXXXII. Lon Hambruch, P.: Das Meer in seiner
don 1952.) Bedeutung fiir die K ulturver-
Boas, F.: The M ethods of Ethno breitung. (Arch. f. Anthr. N. F.
logy. (Amer. Anthr. N. s. XXII. VII. Braunschweig 1909.)
Lancaster 1920.) Harrison, H. S.: Evolution in Ma
— Evolution or Diffusion? (Amer. terial Culture. (Rep. Brit. Ass.
Anthr. N. s. XXVI. Menasha Adv. Sc. Bristol 1930.)
1924. ) — O pportunism and the Factors of
— The Mind of P rim itive Man. Invention (Amer. Anthrop. N. s.
Rev. ed. New York 1938. XXXII. Menasha 1930.)
Bornemann, F.: Die U rkultur in Herskovits, M.: Acculturation —
der kulturhistorischen Ethnologie. the Study of Culture Contact.
Mddling 1938. New York 1938.
472 PRILOZI
Holtker, G.: Stein em e Ackerbau- — La m entality prim itive. Paris

gerdte, ein Problem der Vor- 1922.
und Friihgeschichte in volker- — L ’A m e prim itive. Paris 1927.
kundlicher Beleuchtung. (Int. Lowie, R. H.: Cultural Anthropo
Archiv f. Ethnogr. XLV, Leipden logy: A Science. (Amer. Journ.
1947.) Sociol. XLII. 1936.)
Huntington, E.: Civilization and — The H istory of Ethnological
Climate. New Haven 1915. Theory. London 1937.
(Jones, E.: Psycho-Analysis and — Social Organization. New York
Anthropology. (Jounn. R. Anthr. 1948.
Inst. LIV. London 1924.) Luschan, F. v.: Zusammenhange
Kardiner, A.: The Psychological und Konvergenz. (Mitt. Anthr.
Frontiers of Society. New York Gesellesch. XLVIII-XLIX. Wien
1945. 1918-1919.)
Keith, A.: Essays on Human Evo Mason, O. T.: The Origins of In
lution. London 1946. vention. London 1895.
Kluckhohn, Cl.: Some Reflections Montandon, G.: UOlogenese cul-
on the M ethod and Theory of turelle. Paris 1934.
K ulturkreislehre. (Amer. Anthr. Muller-Lyer, F.: Phasen der K ul-
N. s. XXXVIII. Menasha 1936.) tur. Mtinchen 1908.
Koppers, W.: Was ist und was will Nordenskidld, E.: The American
die volkerkundliche Universal- Indian as an Inventor. (Journ.
geschichte? (Hist. Jahrb. Gorres- R. Anthr. Inst. LIX. London
Gesellsch. LII. Koln 1932.) 19i29.)
Krause, F.: Zum Problem der pri- Nelson, N. C.: The Origin and De
m itivsten Volker. (Arch. f. ges. velopm ent of Material Culture.
Psych. LIV. Leipzig 1926.) (Sigma Xi Quarterly. XX. 1932.)
—■K ulturw andel und Volkstum . Numelin, R.: The Wandering Spi
(Mitt. Anthrop. Gesellsch. LIX. rit, Copenhagen and London
Wien 1929.) 1936.
Kroeber, A. L.: Historical Recon Ploss, H. u. Bartels, M.: Das Weib.
struction of Culture Growths 7. Aufl. I-II. Leipzig 1902.
and Organic Evolution. (Amer. Radcliffe-Brown, A. R.: The Pre
Anthr. N. s. XXXIII. Menasha sent Position of Anthropologi
1931.) cal Studies. (Brit. Ass. Adv. Sc.
Stim ulus Diffusion. (Amer. Ant Rep. Cent. Meet. 1931. London
hrop. N. s. XLII. Menasha 1940.) 1932.)
Lang, A.: Custom and M yth. Lon Radin, P.: H istory of Ethnological
don 1884. Theories. (Amer. Anthrop. N. s.
Leroy, O.: La raison prim itive. XXXI. Menasha 1929.)
Paris 1927. — Prim itive Man as Philosopher.
Levy-Bruhl, L.: Les fonctions New York and London 1927.
mentales dans les societes infe- Rivers, W. H. R.: The Disappea
rieures. Paris 1910. rance of Useful Arts. (Festskr.
B IB L IO G B A F IJ A 473
E. Westermarck. Helsingfors White, L.: Energy and the Evolu

1912.) tion of Culture. (Amer. Anthrop.
— Psychology and Ethnology. Lon N. s. XLV. Menasha 1943.)
don 1926.
Sapir, E.: Time Perspective in TEHNIKA
Aboriginal Am erican Culture.
Amsden, Ch.: The Loom and its
(Can. Geol. Surv. Mem. 90. Otta
Prototypes. (Amer. Anthrop. N.
wa 1916.)
s. XXXIV. Menasha 1932.)
The Science of Man in the World Andree, R.: Die Metalle bei den
Crisis. Ed. R. Linton. New York Naturvolkern. Leipzig 1884.
1945. Balfet, H.: La vannerie, essai de
Seligman, C. G.: Anthropology and classification. (L’Anthrop. LVI.
Psychology. (Journ. R. Anthr. Paris 1952.)
Inst. LIV. London 1924.) Balfour, H.: The Fire-Piston. (Ann.
Schmidt, W.: Die Stellung der Rep. Smithson. Inst. 1907. Wa
Pygm denvolker in der Entwic- shington 1908.)
klungsgeschichte des Menschen. Bergsoe, P.: The Metallurgy and
Stuttgart 1910. Technology of Gold and P lati
— Handbuch der Methode der num among the Pre-Columbian
kulturhistorischen Ethnologie. Indians. (Ingeni^rvid. Skr. A
Munster 1937. 44. K0benhavn 1937.)
Shirokogoroff, S. M.: Ethnographie — The Gilding Process and the
und Ethnologie. (Arch. f. Anthr. M etallurgy of Copper and Lead
XXIV. Braunschweig 1937.) among the Pre-Columbian In
Sternberg, L. J.: Die Ethnologie dians. (Ingeni0rvid. Skr. A 46.
der Gegenwart. (Ethnol. Stud. K0benhavn 1938.)
Leipzig 1931.) Blinkenberg, Chr.: Jaernets h jem -
Steward, J. H.: Cultural Causality stavn. (Aarb. nord. Oldkynd. 3.
and Law. (Amer. Anthrop. N. s. Raekke XIII. K0benhavn 1923.)
LI. Menasha 1949.) Brigham, W. T.: Ka Hana Kapa
the M aking of Bark Cloth in
Tarde, G.: Les lois de lim itation.
Hawaii. (Mem. Bishop Mus. III.
Paris 1890.
Honolulu 1911.)
Vierkandt, A.: N aturvolker und Biihler, A.: Materialien zur K ennt-
K ulturvolker. Leipzig 1896. nis der Ikattechnik. (Int. Arch,
— Die Stetigkeit im K ulturw an- f. Ethnogr. XLII, Suppl. Leiden
del. Leipzig 1908. 1943.)
— Fuhrende Individuen bei den Biihler, A. u. K.: Die Textilien-
Naturvolkern. (Zeitschr. f. So- sam m lung Fritz Ikle, Grundla-
zialwiss. XI. Leipzig 1908.) gen zur System atik der gesamten
Wallis, W. D.: D iffusion as a Cri textilen Techniken. (Denkschr.
terion of Age. (Amer. Anthr. N. d. Schweiz. Naturforsch. Ges.
s. XXVII. Menasha 1925.) LXXVIII. Abh. 2, Zurich 1948.)
P R IL O Z I
474
Bushnell, D. J.: The Use of Soap (Gdteb. K. Vetensk. och. Vit-

stone by the Indians of the terh.-samh. handl. 4. f. XIX.
Eastern United States. (Ann. Goteborg 1918.)
Rep. Smiths. Inst. 1939. Wa Gennep, A. van: Le tissage aux
shington 1940.) cartons, Neuchatel 1916.
Clement, P.: Le forgerorC en A fri- Hambruch, P.: Ozeanische Rin-
que noire. (Rev. de Geogr. Hum. denstoffe. Oldenburg 1926.
et d’Ethnol. Paris 1948.) Hefei, A.: Der afrikanische Gelb-
Cline, W.: Mining and M etallur guss und seine Beziehungen zu
gy in Negro Africa. (Gen. Ser. den M ittelmeerlandern. (Wie
in Anthrop. v. Menasha 1937.) ner Beitr. Kulturgesch. u.
Danneil, C.: Der Ubergang vom Linguist, v. Wien 1943.)
Flechten zum Weben. (Int. Holmes, W. H.: Aboriginal Potte
Arch. f. Ethnogr. XIV. Leiden ry of the Eastern United Sta
1901.) tes. (20. Ann. Rep. Bur. Ethnol.
Dannenberg, K.: Die Topferei der Washington 1903.)
Naturvolker Sudamerikas. — Prehistoric Textile A rt of the
(Arch. f. Anthr. N. F. XX. Eastern United States. (13.
Braunschweig 1925.) Ann. Rep. Bur. Ethnol. Wa
Davidson, D. S.: Australian N et shington 1896.)
ting and Basketry Techniques. Hooper, L.: The Loom and Spin
(Jour. Polyn. Soc. XLII. New dle. (Ann. Rep. Smithson. Inst.
Plymouth 1933.) 1914. Washington 1915.)
—- Knotless N etting in America Horwitz, H. Th.: Die Drehbewe-
and Oceania, (Amer. Anthrop. gung in ihrer Bedeutung fiir
N. s. XXXVII. Menasha 1935.) die Entw icklung der materiel-
D’Harcourt, R.: Les textiles anci- len K ultur. (Anthropos. XXVIII
ens du Perou et leurs techni bis XXIX. Modling 1933-1934.)
ques. Paris 1934. Hougl, W.: The Methods of Fire-
Ephraim, H.: Uber die Entw ick- Making. (Rep. U. S. Nat. Mus.
lung der W ebetechnik und ihre 1890. Washington 1891.)
.—• Fire as an A gent of Human
Verbreitung ausserhalb Euro-
pas. (Mitt, stadt. Mus. fiir. Culture. (U. S. Nat. Mus. Bull.
Vdlkerk. I. Leipzig 1905.) 139. Washington 1926.)
Kennedy, R.: Bark-C loth in Indo
Fossing, P.: Glass Vessels before nesia. (Journ. Polyn. Soc.
Glass-Blowing. K^benhavn 1940. XLIII. Wellington 1934.)
Foy, W.: Zur Geschichte d er■ Klusemann, K.: Die Entwicklung
Eisentechnik. (Ethnologica. I. der Eisengewinnung in Afrika
Leipzig 1909.) und Europa. (Mitt. Anthrop.
Franchet, L.: Ceramique prim iti Gesellsch. LIV. Wien 1924.)
ve. Paris 1911. Kramer, A.: Anftinge und Unter-
Frodin, O. und Nordenskidld, E.: schiede des Flechtens und We-
Uber Zw irnen und Spinnen bei bens. (Zeitschr. f. Ethnol. LIX.
den Indianern Sudamerikas. Berlin 1927.)
B IB L IO G R A F IJ A 475
Lagercrantz, S.: African Methods Maes, J.: Les allum es-feu du

of Fire-M aking. (Stud. Ethn. Congo Beige. (Ann. Mus. Con
Upsal. X. Uppsala 1954.) go Beige. Ethn. ser. VI, I.
Laufer, B.: The Screw as a Cul Bruxelles 1933.)
ture-Historical Problem. (Amer. Mason, O. T.: Aboriginal A m eri
Anthr. N. s. XVII. Lancaster can Basketry. (Rep. U. S. Nat.
Mus. 1902. Washington 1904.)
1915.)
— Aboriginal Skin Dressing. (Rep.
— The Early History of Felt. U. S. Nat. Mus. 1888/9, Washing
(Amer. Anthrop. N. s. XXXII. ton 1891.)
Menasha 1930.) Metraux, A.: Une decouverte bio-
Lehman-Filhes, M.: Vber B rett- logique des Indiens de I’A m e-
chenweberei. Berlin 1901. rique du Sud: La decoloration
Leroi-Gourhan, A.: L ’hom m e et artificielle des plumes sur les
la matiere. Paris 1943. oiseaux vivants. (Jour. Soc.
— Milieu et Techniques. Paris Amer. N. s. XX. Paris 1928.)
1945. Nevermann, H.: Die indo-ozea-
Lindblom, K. G.: Wire Drawing, nische W eb erei. (Mitt. Mus. f.
especially in Africa. (Stat. Volkerk. XX. Hamburg 1938.)
etnogr. mus. Smarre medd. Nordenskiold, E.: Om Indianernes
XV. Stockholm 1939.) Anvendelse af Gummi i Syd-
amerika. (Geogr. Tidskr. XXIV.
Linne, S.: The Technique of South K0benhavn 1918.)
American Ceramics. (Goteb. K. Oakley, K. P.: Man the Tollmaker.
Vetensk.-och Vitterh.-samh. 2nd ed. London 1950.
handl. 4. f. XXIX. Goteborg O’Neale, L. M. and Kroeber, A. L.:
1925.) T extile Periods in Ancient
Luschan, F. v.: Eisentechnik in Peru. (Univ. Cal. Publ. Amer.
A frika. (Zeitschr. f. Ethnol. Arch. Ethnol. XXVIII., 2. Ber
XLI. Berlin 1909.) keley 1930.)
McGuire, J. D.: On the Evolution Partington, J. R.: Origins and
of the A rt of W orking in Sto Development of Applied Che
m istry. London, New York,
ne. (Amer. Anthrop. VI. Wa
Toronto 1935.
shington 1893.)
Philips, G. B.: The Metal Industry
— A Study of the Prim itive Me of the Aztecs. (Amer. Anthrop.
thods of Drilling. (Rep. U. S. N. s. XXVII. Menasha 1925.)
Nat. Mus. 1894. Washington Pond, A. W.: Prim itive Methode
1896.) of W orking Stone. (Logan Mus.
MacLachlan, R. R. C.: N ative Pot Bull. II. Beloit 1930.)
tery from Central and Sout Radin, P.: Zur N etztechnik der
hern Melanesia and Western siidamerikanischen Indianer.
Polynesia. (Jour. Polyn. Soc. (Zeitschr. f. Ethnol. XXXVIII.
XLVII. New. Plymouth. 1930.) Berlin 1908.)
476 P R IL O Z I
Reesema, E. van: Contributions to Thomas, E. S.: N etting w ithout a

the Early History of Textile Knot. (Man. XXVI. London
Techniques. (Verhand. K. Akad. 1926.)
v. Wetensch. Amsterdam 1926.) Wainwright, G. A.: The Coming
Richard, T. A.: The Knowledge of Iron. (Antiquity. X. Glouce
and Use of Iron among the ster 1936.)
South Sea Islanders. (Journ. Wu, G. D.: Prehistoric Pottery in
R. Anthr. Inst. LXII. London China. London 1938.
1932.)
— The Use of Native Copper by GOSPODARSTVO
the Indigenes of North A m e
rica. (Journ. R. Anthrop. Inst. Allen, G. M.: Dogs of the A m eri
LXIV. London 1934.) can Aborigines. (Bull. Mus.
— The Prim itive Sm elting of Compar. Zool. Harvard Coll.
Iron. (Amer. Journ. Archaeol. LXIII. Cambridge, Mass. 1919
XLIII. Concord 1939.) till 1920.)
— The Use of Meteoric Iron. Amschler, W.: Die altesten Funde
(Journ. R. Anthrop. Inst. LXXI. des Hauspferdes. (Wiener Beitr.
London 1941.) Kulturgesch. u. Linguist. IV.
Rieth, A.: Die Entw icklung der Salzburg u. Leipzig 1936.)
Topferscheibe. Leipzig 1939. Anell, B.: Contribution to the Hi
Rivet, P. et Arsandaux, H.: La story of Fishing in the Southern
metallurgie en Am erique preco- Seas. (Stud. Ethn. Upsal. IX.
lombienne. (Trav. et Mem. de Uppsala 1955.)
l’lnst. d’Ethnol. XXXIX. Paris Antonius, O.: Grundziige einer
1945.) Stam m esgeschichte der Haustie-
Roth, H. Ling.: Studies in Prim i re. Jena 1922.
tive Looms. (Journ. R. An Bacon, E.: Types of Pastoral No
throp. Inst. XLVI-XLVIII, madism in Central and South
London 1916-1918.) w est Asia. (SW. Journ. An
throp. X. Albuquerque 1954.)
Ryđćn, S.: Brazillian Anchor
Baschmakoff, A.: L ’evolution de
Axes. (Ethnol. Stud. IV. Gote-
la charrue d travers les siecles.
borg 1937.)
(L’Anthrop. XLII. Paris 1932.)
Sayce, R. U.: Prim itive A rts and Bernard A. et Lacroix, N.: L’evo
Crafts. Cambridge 1933. lution du nomadisme en A lg i-
Schurig, M.: Die Siidseetopferei. rie. Alger et Paris 1906.
Leipzig 1930. Berner, U.: Die wirtschaftlichen
Schurtz, H.: Das afrikanische Ge- Grundlagen fiir Entstehung
werbe. Leipzig 1900. und Verbreitung von Hackbau,
Speiser, F.: Vber Feuerzeuge in Gartenbau und Ackerbau.
der Siidsee. (Anthropos XXXV- (Zeitschr. f. Ethnol. LVII. B e r
XXXVI. Posieux 1940/41.) lin 1926.)
B IB L IO G R A F IJ A
477
B ir k e t-S m ith , K aj: The Origin of D am m , H.,: M ethoden der Feld-

Maize Cultivation. (K g l. D a n s k e bewasserung in Ozeanien. (S iid -
V id e n sk . S e ls k . H is t.- filo l. s e e s tu d ie n . G ed en k sch r. F.
M ed d . X X I X , 3. K 0 b e n h a v n S p e is e r . B a s e l 1951.)
1943.) D ix o n , R . B .: The Problem of the
B ish o p , C. W .:Origin and Early Sw eet Potato in Polynesia.
Diffusion of the Traction Plow. (A m er. A n th r o p . N . s. X X X I V .
(A n tiq u ity . X . G lo u c e s te r 1936.) M e n a sh a 1932.)
B lo m , F.: Commerce, Trade and D o d g e , E. S.: Gourd Growers of
Monetary Units of the Maya. the South Seas. (G o u rd S o c.
(A n n . R ep . S m ith s . In s t. 1934. o f A m er. E th n o g r. S er. II.
W a sh in g to n 1935.) B o sto n 1943.)
New Data on the
B o g o r a s, W . G.: Vber das A lter der
D o n n e r , K .:
Types and D istribution of ostjakischen und wogulischen
Reindeer Breeding in Northern Renntierzucht. (F in n .-u g r is c h e
Eurasia. (P ro c.' 23. In t. C ongr. F o r sc h . X V II I. H e ls in g fo r s
A m er. N e w Y o r k 1930.) 1927.)
B o s, P . R.:Jagd, Viehzucht und L ’elevage en
D o u tr e s o u lle , G .:
Ackerbau als C ulturstufen. A frique Occidentale Frangaise.
(In t. A rch . f. E th n o g r . X . L e i P a r is 1947.
d e n 1897.) Bidrag til de a fri-
F e ilb e r g , C. G .:
B ucher, K .: Die Entstehung der kanske Agerbrugsredskabers
Volkswirtschaft. I. 16. A u fl. K ulturhistorie. (G eogr. T id ssk r .
T u b in g e n 19(22. X X X V II. K 0b en h avn 1934.)
— Qanaterne, Irans underjor-
A . d e: L ’Origine des
C a n d o lle ,
diske Vandigskanaler. (O st og
plantes cultivees. P a r is 1883.
V e st. A fh a n d l. tile g n . A r th u r
C a rter, G. F .: Origins of A m eri
C h r iste n se n . K 0 b e n h a v n 1945.)
can Indian Agriculture. (A m er.
F ie ld , H . a n d . P r ic e , K .: Early
A n th r o p . N . s. X L V III. M e-
History of Agriculture in M id
n a sh a 1946.)
dle Asia. (SW . J o u m . A n th r o p .
Les charrues des
C h e v a lie r , H .: V I. A lb u q u e r q u e 1950.)
Indes Neerlandaises. (In t. A rch , F in d e is e n , H .: Die Fischerei im
f. E th n o g r. X V II . L e id e n 1905.) Leben der »altsibirischen« Vol-
C ook , O. F .: Foot-Plow Agricul kerstam m e. (Z e itsc h r . f. E th n o l.
ture in Peru. (A n n . R ep . S m ith - L X . B e r lin 1928.)
so n . In s t. 1918. W a sh in g to n F isc h e r , H . T h .: Reispfliicken und
1919.) Reisschneiden in Indonesien.
— Milpa Agriculture. (A n n . R ep . (In t. A r c h . f. E th n o g r. X X X I V .
S m ith s. In s t. 1918. W a sh in g to n L e id e n 1937.)
1921.) F lo r, F r.: Haustiere und H irten-
C urw en, E. |C. and. H a tt, G.: kulturen. (W ie n e r B e itr . z.
Plough and Pasture. N e w Y o rk K u ltu r g e sc h . u. L in g u ist. I.
1953. W ien 1930.)
4 78 P R IL O Z I
Freisleben, R.; Die C ersten der Kempton, J. H.: Maize — Our He
Deutschen H indukush-E xpedi- ritage from the Indian. (Ann.
tion 1935. (Kiihn-Arch. LIV. Rep. Smithson. Inst. 1937. Wa
Halle 1940.) shington 1938.)
Frohlich, W.: Das afrikanische Koppers, W.: Die ethnologische
M arktwesen. (Zeitschr. f. Ethnol. W irtschaftsforschung. (Anthro-
LXXII. Berlin 1941.) pos. X-XI. Modling 1915-1916.)
Glob, P. V.: Ard og plov i Nor- — K onnten Jagervolker Tierzii-
dens oldtid. (Jysk Ark. Selsk. chter werden? (Biol, gener.
Skr. I. Aarhus 1951.) VIII. Wien und Leipzig 1932.)
Hahn, E.: Die Haustiere. Leipzig Kroll, H.: Die Haustiere der Ban
1896. tu. (Zeitschr. f. Ethnol. LX.
— Von der Hacke zum Pflug. 2. Berlin 1928.)
Aufl. Leipzig 1919.
Langkavel, B.: Pferde und Natur-
Hančar, F.: Stand und historische
volker. (Int. Arch. Ethnogr. I
Bedeutung der Pferdezucht
Leiden 1888.)
Mittelasiens im I. Jahrtausend
v. Chr. (Wiener Beitr. Kultur- — Hunde u. N aturvolker. (Int.
gesch. u Linguist. IX. Wien Arch. f. Ethnogr. VIII. Lei
1952.) den 1895.)
Hatt, G.: Notes on Reindeer No Laufer, B.: The Reindeer and its
madism. (Mem. Amer. Anthrop. Domestication. (Mem. Amer.
Ass. VI. Lancaster 1919.) Anthrop. Ass. Lancaster 1917.)
Haudricourt, A. G. et Hedin, L.: Leroy, O.: Essai I’introduction a
L ’homme et les plantes culti- I’etude de Veconomie prim iti
vees. Paris 1943. ve. Paris 1925.
Helbaek, H.: Archaelogy and Agri Leser, P.: Entstehung und Ver-
cultural Botany. (Ann. Rep. breitung des Pfluges. Munster
Univ. London Inst. Arch. Lon 1931.
don 1953.) Lindblom, K. G.: Jakt-och fdngst-
Herskovits, H.: The Cattle Com metoder bland afrikanska folk,
plex. (Amer. Anthrop. N. s. I-II. Stockholm 1925-1926.
XXVIII. Menasha 1926.)
Lindblom, K. G. and Leth, T.:
Herskovits, M.: Economic A n
Two K ind of Fishing Im ple
thropology. New York 1952.
m ents. (Stat. etnogr. mus. Smar-
Hilzheimer, M.: Natiirliche Ras- re medd. XI. Stockholm 1933.)
sengeschichte der Haussduge-
Lindner, K.: Die Jagd der Vor-
tiere. Berlin und Leipzig 1926.
— The Evolution of the Domestic zeit. Berlin 1937.
Horse. (Antiquity. IX. Glouce Lundholm, B.: Abstam m ung und
ster 1935.) D omestikation des Hauspfer-
— Sheep. (Antiquity. X. Glouce des. (Zool. bidrag fran Uppsala
ster 1936.) XXVII. Uppsala 1947.)
McCarthy, F. D.: »Trade« in A b Rau, C.: Prehistoric Fishing in

original Australia, and »Trade« Europe and America. (Smithson,
Relations w ith Torres Strait, Contrib. Knowl. XXV. Wa
New Guinea and Malaya. shington 1884.)
(Oceania. IX-X. Sydney 1938- Roth, H. Ling: On the Origin of
1940.) Agriculture. (Journ. Anthr. Inst.
XVII. London 1887.)
MacLeod, W. C.: Economic Aspects
Salaman, R. N.: The Potato in its
of Indigenous Am erican Sla
Early Home and its Introduc
very. (Amer. Anthrop. 1ST. s.
tion into Europe. (Journ. R.
XXX. Menasha 1928.)
Horticult. Soc. LXII. London
— The Origin of Servile Labour 1937.)
Groups. (Amer. Anthrop. N. s. Sauer, C.: American Agricultural
XXXI. Menasha 1929.) Origins. (Essays in Anthr. pres.
Malinowski, B.: The Economic A. L. Kroeber. Berkeley 1936.)
Aspect of the lntichium a Ce Schafer, E. H.: The Camel in Chi
remonies. (Festskr. E. Wester- na down to the Mongol D yna
marck. Helsingfors 1912.) sty. (Sinologica II. Basel 1950.)
Mirov, N. T.: Notes on the Dome Schiemann, E.: Entstehung der
stication of Reindeer. (Amer. K ulturpflanzen. (Handb. d. Ver-
Anthrop. N. s. XLVII. Menasha erbungswiss., hgg. v. E. Baur
1945.) u. M. Hartmann. III. Berlin
1932.)
Nieboer, H, J.: Slavery as an In Schmidt, W.: Zu den Anfdngen
dustrial System . 2nd ed. The der Tierzucht. (Zeitschr. f.
Hague 1910. Ethnol. LXXVI. Braunschweig
Numelin, R.: Den prim itiva han- 1951.)
deln och dess geografiska Seyffert, C.: Biene und Honig im
utbredning. (Terra. LI. Hel Volksleben der Afrikaner, Leip
singfors 1939.) zig 1930.
Patai, R.: Nomadism, Middle Ea Sirelius, U. T.: fiber die Sperrfi-
stern and Central Asian. (SW. scherei bet den finnisch-ugri-
Journ. Anthrop. VII. Albu schen Volkern. (Soc. Finno-
querque 1951.) ougr. Trav. ethnogr. III. Hel
singfors 1906.)
Petri, H.: Die Geldformen der
— fiber die A rt und Zeit der
Siidsee. (Anthropos. XXXI. Zahm ung des Renntieres. (Jo
Modling 1936.)
urn. Soc. Finno-ougr. XXXIII.
Problema proishoždenija domaš- Helsingfors 1916.)
nih zivotnyh, I. (Akademija Soergel, W.: Die Jagd der Vorzeit.
nauk SSSR. Trudy labor, ge Jena 1922.
net. Leningrad 1933.) Somlo F.: Der G iiterverkehr in
Radcliffe, W.: Fishing from the der Urgesellschaft. (Notes et
Earliest Times, 2nd ed. London mem. inst. Solvay. Bruxelles,
1926. et Leipzig 1909.)
P R IL O Z I
480
Ethno-Concho-
S te a r n s , R. E. C.: — Verbreitung, Urheimat u. K ul-
logy, a Study of P rim itive Mo tur der Kokospalme. (B er.
ney. (R ep. U . S . N a t. M us. D e u tsc h . B o t. G e s e lsc h . L I.
1887. W a sh in g to n 1889.) B e r lin 1933.)
S te f a n s s o n , V.: Prehistoric
and — Z u r K ultur der Dattelpalme
Present Commerce among the und die Frage ihrer H erkunft.
Arctic Coast Eskimo. (C anad. (ibid.)
G eo l. S u r y . B u ll. V I. A n th ro p . — Die alte (vorrussische) Nord-
S er. 3. O tta w a 1914.) grenze des Ackerbaus in Asien.
S te g m a n n v. P r itz w a ld , F. P.: Die (Z e itsc h r . G e s e lls c h . f. E rdl.
Rassengeschichte der W irt- B e r lin 1941.)
schaftstiere. J e n a 1924. W h ita k e r , T h . W .: Lagenaria, a
S te v e n s , S. G.: Cytogenetics of Pre-Columbian Cultivated Plant
Gossyplum and the Problem in the Americas. (SW . J o u rn .
of the Origin of New World A n th r o p . IV . A lb u q u e r q u e 1948.)
Cottons. (A d v a n c e s in G e n e W ik lu n g , K. B .: Untersuchung
tic s. I. N e w Y o rk 1947.) iiber die alteste Geschichte der
T h ile n iu s , G.: Prim itives Geld Lappen und die Entstehung der
(A rch . f. A n th r . N . F. X V III. Renntierzucht. (F o lk - L iv 1938.
B r a u n s c h w e ig 1921.) S to c k h o lm 1938.)
Die kulturhistori-
T r im b o r n , H .: Y e tts, W . P.: T h e H o rse: A Factor
sche Stellung der Lamazucht in Early Chinese History.
in der W irtschaft der peruani- (E u ra sia S e p te n tr . A n t. IX .
schen Erntevolker. (A n th ro p o s. H e ls in g fo r s 1934.)
X X II I. M o d lin g 1928.)
T y lo r , E. B .: O n the Origin of the O R U Ž JE I SR ED STVA ZA LOV
Plough and Wheel-Carriage.
(Jou rn . A n th r o p . In st. X , L o n A d le r , B .: Die Bogen Nordasiens.
d o n 1881.) (In t. A rch . f. E th n o g r., X V .
V a v ilo v , N . I.: Geographische Gen- L e id e n 1902.)
zentren unserer K ulturpflanzen. — Der nordasiatische Pfeil. (Int.
(V ehr. 5. K o n g r. f. V e r e r b u n g s - A r c h . f. E th n o g r . X V , S u p p l.
w is s . S u p p l. I d. Z e itsc h . f. L e id e n 1902.)
in d u k t. A b s ta m m .- u n d V e r e r - B a lfo u r , H.: O n the Structure and
b u n g sl. L e ip z ig 1928.) A ffin ites of the Composite
— M exiko and Central America Bow. (Jou rn . R . A n th r o p . In st.
as the Principal Centre of Ori X V II I. L ondon 1889.)
gin of C ultivated Plants of the B uchner, M .: Das Bumerangwer-
New World. (T ru d y P r ik la d n o j fen. (Z e itsc h r . f. E th n o l.
B o t., G en et, i S e le k ts ii. X X V I. X L V III. B e r lin 1916.)
L e n in g r a d 1931.) C h u r c h ill, W .: Club Types of
Zur Natur- und K ul-
W e r th , E.: Nuclear Polonesia. (C a r n e g ie
turgeschichte der Banane. (F e st- In st. P u b l. 205. W a sh in g to n
sch r. E. H a h n , S tu ttg a r t 1917.) 1917.)
B IB U O G R A F U A 481
Cooper, J. M.: Snares, Deadfalls, Holstein, O.: Contribution d Vetu

and Other Traps of the Nort de des armes orientates, I-II.
hern Algonquians and N ort Paris s. a.
hern Athapaskans. (Cathol. Hough, W.: P rim itive American
Univ. Amer. Anthrop. Ser. v. Arm our. (Rep. U. S. Nat. Mus.
Washington 1938.) 1893. Washington 1895.)
Davidson, D. S.: Australian Spe Krause, F.: Schleudervorrichtun-
ar-Traits and their Derivation. gen fu r W urfw affen. (Int.
(Journ. Polyn. Soc. XLIII. Wel Arch. f. Ethnogr. XV. Leiden
lington 1934.) 1902.)
— The Spearthrower in Australia.
Kroeber, A. L.: Arrow Release
(Proc. Am. Philos. Soc. LXXVL.
Distributions’. (Univ. Calif.
Philadelphia 1936.)
Publ. Am. Arch. Ethnol. XXIII.
— Australian Throw ing-Sticksi
Berkeley 1927.)
Throwing-Clubs, and Boome
rangs. (Amer. Anthrop. N. s. Lagercrantz, S.: Fish-Hooks in
XXXVIII. Menasha 1936.) Africa and their Distribution.
Dietshy, H.: Die am erikanischen (Stat. etnogr. mus. Smarre
Keulen und Holzschwerter. medd. XII. Stockholm 1934.)
(Int. Arch. f. Ethnogr. XXXVII. — Beitrage zur Kulturgeschichte
Leiden 1939.) der afrikanischen Jagdfallen.
Egerton, W.: Handbook of Indian Stockholm 1938.
Arms. London 1880. — Ringdolche, Armdolche und
Friederici, G.: Die geographische Schlagringe in A frika. (Zeit-
Verbreitung des Blasrohrs in schr. f. Ethnol. LXIX. Berlin
Amerika. (Peterm. Mitt. LVU. 1938.)
Gotha 1911.)
Laufer, B.: Chinese Clay Figures.
— Ein Beitrag zur K enntnis der
1. Prolegomena on the History of
Trutzwafflen der Indonesier,
Defensive Armor. (Field Mus.
SUdseevolker und Indianer.
Nat. Hist. Anthrop. Ser. XIII,
(Baessler-Arch. VII. Berlin
2. Chicago 1914.)
1915.)
Gudger, E. W.: Wooden Hooks for Leakey, L. S. B.: A New Classifi
Catching Sharks and R uvettus cation of the Bow and Arrow
in the South Seas. (Amer. in Africa. (Journ. R. Anthrop.
Mus. Nat. Hist. Anthrop. Pap. Inst. LVI. London 1926.)
XXVIII, 3. New York 1927.) Lindblom, K. G.: Die Schleuder
Gunđa, B.: Die A rm brustfalien in in A frika und anderwarts.
Nordasien und ihre etnologische (Stat. etnogr. mus. Smarre medd.
Bedeutung. (Ethnos, v. Stock II. Stockholm 1927.)
holm 1940.) — The Spiked W heel-Trop and its
Heizer, R. F.: Aboriginal Fish Distribution. (Stat. etnogr.
Poisons. (Bur. Amer. Ethnol. mus. Smarre medd. V. Stock
Bull. 151. Washington 1953.) holm 1928.)
31 Putovi kulture
P R IL O Z I
482
•— The Sling, especially in Africa. Ratzel, F.: Vber die Stabchenpan-

Additional Notes. (Stat. etnogr. zer und ihre Verbreitung im
mus. Smarre medd. XVII. nordpazifischen Gebiet. (Sitz-
Stockholm 1940.) ungsber. Phil. u. hist. Cl. K.
Lips, J.: Fallensysteme der Na- Bayr. Akad. Wiss. 1886. Miin-
turvolker. (Etnologica. III. Leip chen 1887.)
zig 1927.) •— Die afrikanischen Bogen. (Abh.
Mason, O. T.: North American K. Sachs. Gesellsch. Wissensch.
Bows, Arrows and Quivers. Philol.-hist. Cl. XIII. Leip
(Rep. U. S. Nat. Mus. 1893. zig 1891.)
Washington 1895.) — Beitrage zur K enntnis der V er
— Aboriginal American Harpoons. breitung des Bogens und des
(Rep. U. S. Nat. Mus. 1900. Speeres im indoafrikanischen
Washington 1902.) Volkerkreis. (Verh. K. Sachs.
Means, Ph. A.: Distribution and Gesellsch. d. Wissensch. XLV.
Use of Slings in Pre-Columbian Philol.-hist. Cl. Leipzig 1893.)
America. (Proceed. U. S. Nat. Ryden, S.: A study of South
Mus. LV. Washington 1919.) American Indian Hunting
Meyer, H.: Bogen und Pfeil in Traps. (Rev. Mus. Paulista N.
Central-Brasilien. Leipzig s. a. s. IV. Sao Paulo 1950.)
Morse, E. S.: Ancient and Modern Schebesta, P. und Hdltker, G.:
Methods of Arrow Release. Der afrikanische Schild. (Ant-
(Bull. Essex Inst. XVII. Salem hropos. XVIII-XIX. Modling
1885.) 1923-1925.)
Nieuwenhuis, A. W.: Der Gebrauch Schmidt, W.: Das ethnologische
von Pfeil und Bogen auf den Alter von Pfeil und Bogen.
Grossen Sunda-Inseln. (Int. (Zeitschr. f. Ethnol. LVII. Ber
Arch. f. Ethnogr. XIX. Leiden lin 1925.)
1910.) Schurtz, H.: Das W urfm esser der
Nordenskidld, E.: Palisades and Neger. (Int. Arch. f. Ethnogr.
»Noxious Gases« among the II. Leiden 1889.)
South- Am erican Indians. Speiser, F.: Vber K eulenform en
(Ymer. XXXVIII. Stockholm in Melanesien. (Zeitschr. f.
1918.) Ethnol. LXIV. Berlin 1933.)
Petri, H. H.: Der Schild der lndi- — Vber S chutzw affen in Melane
aner. Hamburg 1938. sien. (Int. Arch. f. Ethnogr.
Pleyte, C. M.: Sum pitan and Bow XL. Leiden 1941.)
in Indonesia. (Int. Arch. f. Thomas, E. S.: The African Thro
Ethnogr. IV. Leiden 1891.) wing K nife. (Joum. R. Anthrop.
Plische, iH.: Der Fischdrachen. Inst. LV. London 1924.)
(Veroff. Mus. f. Volkerk. VI. Weule, K.: Der afrikanische Pfeil.
Leipzig 1922.) Leipzig 1899.
Yde, J.: The Regional Distribution McGuire, J. D.: Pipes and Sm.o-
of South American Blowgun king Customs of the American
Types. (Journ. Soc. Amer. N. s. Aborigines (Rep. U. S. Nat.
XXXVII. Paris 1948.) Mus. 1897. Washington 1899.)
Stahl, G.: Der Tabak im Leben
siidamerikanischer Volker. (Zeit-
HRANA I SREDSTVA ZA
schr. f. Ethnol. LVII. Berlin
UŽIVANJE
1925.)
Berg, G.: Drinking-Tubes: Some — Zur Frage des Ursprungs des
Notes from Europe. (Ethnos. Tabakrauchens. (Anthropos
VI. Stockholm 1941.) XXV. Modling 1931.)
— Zigarre. Wort und Sache. (Zeit-
Birket-Smith, Kaj: Drinking Tube
schr. f. Ethnol. LXII. Berlin
and Tobacco Pipe in North
America. (Ethnol. Stud. Leipzig, 1931.)
1929.)
ODJEĆA I UKRASI
— Genussm ittel und Rauschgifte
bei exotischen Volkern. (Ra Birket-Smith, Kaj: The composite
uschgifte und Genussmittel, Comb in Northe America,
hgg. K. O. Moller, Basel 1951.) (Ethnos II. Stockholm 1937.)
Boyer, M.: Mongol Jewellery.
Friederici, G.: Der Erdofen. (Re
(National-mus. Skr. Etnogr.
term. Mitt. IX. Gotha 1914.)
Raekke v. K0benhavn 1952.)
Graebner, F.: Der Erdofen in der Broholm, H. C. and Hald, M.:
Siidsee. (Anthropos. VIII. M6- Costumes of the Bronze Age in
dling 1913.) Denmark. Copenhagen 1940.)
Grabowsky, F.: Das Betelkauen Buckland, A. W.: On Tattooing.
bei den malaiischen Volkern. (Journ. Anthrop. Inst. XVII.
(Int. Arch. f. Ethnogr. I. Leiden London 1888.)
1888.) Gjessing, G. & G.: Lappendrakten.
Haberlandt, M.: Die Verbreitung Oslo 1940.
des Erdofens. (Peterm. Mitt. Hald, M.: Olddanske Tekstiler.
LIX. Gotha 1913.) Kobenhavn 1950.
Hansen, H. H.: Mongol Costumes.
Hahn, I.: Dauernahrung und Frau-
(Nationalmus. Skr. Etnogr.
enarbeit. (Zeitschrift f. Ethnol.
Raekke III. K^benhavn 1950.)
LI. Berlin 1919.)
Hatt, G.: A rktiske Skinddragter i
Hartwich, C.: Die menschlichen Eurasien og Amerika. K0ben-
Genussmittel. Leipzig 1911. havn 1914.
Laufer, B.: Geophagy. (Field- — Moccasins and their Relation to
Mus. Nat. Hist. Anthrop. Ser. Arctic Footwear. (Mem. Am.
XVIII, 2. Chicago 1930.) Anthr. Ass. III. Lancaster 1916.)
Lindblom, G.: D rinking-Tubes, Henninger, J.: Fell und Leder-
especially in Africa. (Ethnos. kleidung in Arabien. (Int. Arch,
VI. Stockholm 1941.) f. Ethnogr. XL. Leiden 1941.)
484 P R IL O Z I
Jiinger, A.: Kleidung und Umwelt Fewkes, J. W.: The Cave Dwellings
in Afrika. (Publ. inst. 1. V61- of the Old and New World.
kerk. I. R„ VIII. Leipzig 1926.) (Ann. Rep. Smithson. Inst.
Linne, S.: Prim itive Rain Wear. 1910. Washington 1911.)
(Ethnos. IX. Stockholm 1944.) Foy, E.: Schemelartige Kokosnus-
Margais, G.: Le costume m usul- schaber. (Mitt. Anthrop. Ges.
m an d’Alger. Paris 1920. XXXIV. Wien 1904.)
Montell, G.: Dress and Ornaments Graebner, F.: Kopfbdnke. (Ethno-
in Ancient Peru. Goteborg logica. III. Leipzig 1927.)
1929. Haddon, A. C.: The House of New
Muraz, G.: L es cache-sexe du Guinea. (Festskr. E. Wester-
Centre Africain. (Journ. Soc. marck. Helsingfors 1912.)
Afric. II. Paris 1932.)
Hefei, A.: Der unterirdische Viel-
Schurtz, H.: Die geographische Ver- kam m erbau in A frika und im
breitung der Negertrachten. M ittelmeergebiet. (Arch. f. Vol-
(Int. Arch. f. Ethnogr. IV. Lei kerk. I. Wien 1946.)
den 1891.)
Hough, W.: The Lam p of the Eski
Selenka, E.: Der Schm uck des mo. (Rep. U. S. Nat. Mus. 1896.
Menschen. Berlin 1900. Washington 1898.)
Tilke, M.: Orientalische Kostiinie
in Schnitt und Farbe. Berlin Lehmann, J.: Die Pfahlbauten der
1923. Gegenwart. (Mitt. Anthrop. Ge-
sellsch. XXXIV. Wien 1904.)
— Studien zu der Entw icklungs-
geschichte des orientalischen Lindblom, K. G.: The Use of the
Kostiims. Berlin 1923. Hammock in Africa. (Stat. et
Wissler, Cl.: Costumes of the Pla nogr. mus. Smarre medd. VII.
Stockholm 1928.)
ins Indians. (Anthrop. Pap. Am.
Mus. Nat. Hist. XVII. New Mahler, R.: Siedlungsgebiet und
York 1915.) Siedlungslage in Ozeanien. (Int.
Arch. f. Ethnogr. XI, Suppel.
NASTAMBE I PREDMETI Leiden 1898.)
KUĆANSTVA Meynen, E.: Die Verbreitung des
Holzmorsers. (Ethnologica III.
Boerschmann, E.: Chinesische
Leipzig 1927.)
A rchitektur, I-II. Berlin 1925.
Clemmensen, M.: Bulhuse. I-II. Morse, E. S.: Japanese Homes and
K0benhavn 1937. their Surroundings. (Mem. Pe
Feilberg, C. G.: La tente noire. abody Acad. Sc. II. Salem.
(Nationalmus. Skr. Etnogr. 1886.)
Raekke II. K0benhavn 1944.) Sarfert, E.: Haus und Dorf bei den
Fergusson, J.: A History of Ea Eingeborenen Nordamerikas.
stern and Indian A rhitekture. (Arch. f. Anthrop. N. F. VII.
London 1910. Braunschweig 1909.)
485
Schachtzabel, A.: Die Siedlungs. Friederici, G.: Die Schiffahrt der

verhaltnisse der Bantu-Neger. Indianer. Stuttgart 1907.
(Int. Arch. f. Etnogr. XI, Suppl. Graebner, F.: Kruckenruder. (Baes-
Leiden 1912.) sler-Arch. IV. Berlin 1913.)
Scherman, L.: W ohnhaustypen in Haddon, A. C.: The Out-Riggers
Birma und Assam. (Arch. f. of Indonesian Canoes. (Journ.
Anthrop. N. F. XIV. Braunsch R. Anthrop. Inst. L. London
weig 1915.)
1920.)
Sirelius, U. T.: Vber die prim iti- Haddon, A. C. and Hornell, J.:
ven W ohnungen der finnischen Canoes of Oceania, I-III. Ho
und ob-ugrischen Volker.
nolulu 1936-1938.
(Finn.-ugr. Forsch. VI-IX. Hel
Haudricourt, A. G.: Contribution a
singfors 1996-1909.)
Tischner, H.: Die Verbreitung der la geographic et d Vethnologie
Hausformen in Ozeanien. Ham de la voiture. (Rev. de Geogr.
Hum. et d’ Ethnol. I. Paris 1948.)
burg 1934.
Wissler, Cl.: Types of Dwellings Hettner, A.: Die geographische
and their D istribution in Cen Verbreitung der Transport-
tral North America. (Verh. 16. m ittel des Landverkehrs. (Zeit-
int. Amer.-Kongr. II. Wien u. schr. Gesellsch. f. Erdk. XXIX.
Leipzig 1910.) Berlin 1894.)
Hornell, J.: Origins of Plank-
PROMET built Boats. (Antiquity. XIII.
Gloucester 1939.)
Berg, G.: Sledges and Wheeled
— W ater Transport. Cambridge
Vehicles. (Nord. mus. handl.
1946.
IV. Stockholm and Copenhagen
Koppers, W.: Kruckenruder. (Ant-
1935.)
hropos. IX. Modling 1914.)
Davidson, D. S.: The Chronology
of Australian Watercraft. (Jo- Laufer, B.: The Prehistory of
urn. Polyn. Soc. XLIV. Welling Aviation. (Field Mus. Nat.
ton 1935.) Hist. Anthrop. Ser. XVIII. I.
— Snowshoes. (Mem. Amer. Phi Chicago 1928.)
los. Soc. VI. Philadephia 1937.) Lefebvre des Noettes: L ’attelage
— Transport and Receptacles in et le cheval de trait. Paris
Aboriginal Australia. (Journ. 1931.
Polyn. Soc. XLVI. New Ply Leser, P.: Landwirtschaftliche
mouth 1937.) Som m erschlitten. (Ethnologica.
Fox, A. Lane: On Early Modes of III. Leipzig 1927.)
Navigation. (Journ. Anthrop. Lindblom, K. G.: The Use of
Inst. IV. London 1871.) O xen as Pack and Riding A n i
Fox, C.: Sleds, Carts and Wag mals in Africa. (Stat. etnogr.
gons. (Antiquity v. Gloucester mus. Smarre medd. X. Stock
1931.) holm 1931.)
486 P R IL O Z I
Loewenthal, J.: Zur Erfindungsge- STRUKTURA DRUŠTVA

schichte von Rad und Wagen.
(Zeitschr. f. Ethnol. L. Berlin Adam, L.: Totem und Individual-
1918.) totem. (Zeitschr. vgl. Rechts-
wissensch. XXXIV. Stuttgart
Lothrop, S. K.: Aboriginal N avi
gation of the W est Coast of 1916.)
Ankermann, B.: Verbreitung und
South America. (Journ. R.
Form des Totem ism us in Africa.
Anthr. Inst. LXII. London
(Zeitschr. f. Ethnol. • XLVIII.
1932.)
Berlin 1915.)
Mason, O.T.: Cradles of the A m e Bachofen, J. J.: Das M utterrecht.
rican Aborigines. (Ann. Rep. Stuttgart 1861.
Smiths. Inst 1887. II. Washing Baden-Powell, B. H.: The Indian
ton 1889.) Village C om m unity. London
— Prim itive Trai'el and Transpor etc. 1896.
tation. (Rep. U. S. Nat. Mus. Bandelicr, Ad. F.: On the Social.
1824. Washington 1896.) Organization and Mode of Go
Pflug, W.: Die Kinderwiege, ihre vernm ent of the Ancient Me
Formen und ihre Verbreitung. xicans. (Rep. Peabody Mus. II.
(Arch. 1. Anthr. N. F. XIX. Cambridge, Mass. 1880.)
Braunschweig 1923.) Baudim, L.: V em pire socialiste
des Inka. (Univ. Paris. Trav'.
Sirelius, U. T.: Vber einige Pro- et mem. instit. d’ethnol. v. Pa
totypen des Schlittens. (Journ. ris 1928.)
soc. finno-ougr. XXX. Helsing
Baumann, H.: Vaterrecht und
fors 1913-1918.)
M utterrecht in Afrika. (Zeit
— Zur Geschichte des prahistori- schr. f. Ethnol. LVII. Berlin
schen Schlittens. (Festschr. 1926.)
P. W. Schmidt. Wien 1928.) Boas, Fr.: The Origin of Tote-
Suder, H.: Vom Einbaum. und mism. (Amer. Anthrop. N. s.
Floss zum Schiff. (Veroff. Inst, XVIII. Lancaster 1916.)
f. Meeresk. N. F. B. 7. Berlin — The Social Organization of the
1930.) Tribes of the North Pacific
Coast. (Amer. Anthrop. N. s.
Trebisch, R.: Fellboote und
XXVI. Menasha 1924.)
Schwim m sacke und ihre geo-
Brown, A. Radcliffe: Notes of the
graphische Verbreitung in der
Social Organization Australian
Vergangenheit und Gegenwart.
Tribes. (Journ. R. Anthrop.
(Arch. f. Anthr. N. F. XI. Bra
Inst. XLVII-LIII. London 1918-
unschweig 1912.)
1923.)
Werth, F.: Zur Verbreitung und Caspary, A.: Eine biologische
Geschichte der Transporttiere. Theorie des Totemismus. (Zeit
(Zeitschr. Gesellsch. f. Erdk. schr. vgl. Rechtswiss. XLII.
Berlin 1941.) Stuttgart 1927.)
487
Crawley, A. E.: Sexual Taboo. Furer-Haimendorff, C. von.: Das

(Journ. R. Anthr. Inst. XXIV. Junggesellenhaus in westlichen
London 1895.) H interindien. (Wiener Beitr.
— The Mystic Rose. New ed. I-II. Kulturgesch. u Linguist. 1.
London 1927. Wien 1930.)
— Studies of Savages and Sex. Gennep, A. v.: L ’etat actuel du
London 1929. probleme totemique. Paris 1920.
Dali, W. H.: On Masks, Lab rets, Ghurye, G. S.: Dual Organization
and Certain Aboriginal Costu in India. (Journ. R. Anthrop.
mes. (3rd Ann. Rep. Bur. Eth- LIII. London 1923.)
nol. Washington 1884.) Goldweiser. A. A.: Totemism. (Jo-,
Davidson, D S.: The Basis of urn. Amer. Folk-Lore. XXIII.
Social Organization in Australia Boston 1910.)
(Amer. Anthrop. N. s. XXVII. Graebner, F.: Die sozialen Syste-
Menasha 1926.) m e in der Siidsee. (Zeitsch. f.
— The Chronological Aspects of Sozialwiss. XI. Leipzig 1908.)
Certain Australia Social In stitu — Wanderung und Entwicklung
tions. Philadelphia 1928. System e in Australien. (Globus.
— Family Hunting Territories in XC. Braunschweig 1906.)
N orth-w estern North America. Crosse, E.: Die Formen der Fa-
(Ind. Not. Monogr. XLVI. New m illie und die Formen der
York 1928.) W irtschaft. Freiburg i. B. 1896.
Durkheim, E.: La prohibition de Haeckel, J.: Das M utterrecht bei
Vinceste et ses origines. (L’An- den Indianerstam m en in siid-
nee social. I. 1898.) westlichen Nordamerika. (Zeit-
Eiselen, W.: Preferential Marriage. schr. f. Ethnol. LXVIII. Ber
(Africa. I. London 1928.) lin 1936.)
Elander, R.: The Chief of the In — Zum Problem des Individual-
dian Clan in North America. totem s in Nordamerika. (Int.
Goteborg 1909. Arch. f. Ethnogr. XXXV. Lei
Engnell, J.: Studies in Divine K in den 1938.)
gship in the Ancient Near East. — Das Dreiclansystem. (Mitt. An
Uppsala 1943. throp. Gesellsch. LXVIII. Wien
Frazer, J.: Totem ism and Exoga 1938.)
my, I-IV. London 1910. — Zweiklassen, Mdnnerhaus und
Freud, S.: Totem und Tabu. 2. Totem ism us in Siidamerika.
Aufl. Wien 1920. (Zeitschr. f. Ethnol. LXX. Ber
Frobenius, L.: Die M asken und lin 1939.)
Geheimbiinde Afrikas. (Abh. K. — Vber Wesen und Ursprung des
Leop.-Carol. Deutsch. Akad. Totem ism us. (Mitt. Anthrop.
LXXIV. Halle 1899.) Gesellsch. LXIX. Wien 1939.)
488 P R IL O Z I
Idolkult und Dualsy

H a e c k e l, J.: K o c h , K .: Totem ism us und Zwei-
stem bei den Ugriern. (A rch . f. klassen in Neuguinea. (Z eitsch r.
V o lk e r k . I. W ien 1947.) f. E th n o l. L X X I . B e r lin 1940.)
— Zum Totemismus der afrikani- Die Frage des M ut-
K o p p e r s, W .:
schen Pygmden. (Z e itsc h r . f. terrechts und des Totemismus
E th n o l. L X X V I. B r a u n s c h w e ig in alten China. (A n th r o p o s.
1951.) X X I . M o d lin g 1930.)
— Der heutige Stand des Tote- — La fam ille chez les peuples
mismusproblems. (M itt. A n th r o p . prim itifs. (S em . in t. d ’e th n o l.
G e s e lls c h . L X X X I . W ien 1952.) rel. v . se s s. P a r is 1931.)
— D ie Familie in den Primar-
M utterrecht
H e in e -G e ld e r n , R. v.:
und Sekundarkulturen. (S em .
und Kopfjagd im w estlichen
in t. d ’e th n o l. r el. v . se s s. P a
Hinterindien. (M itt. A n th r . G e
r is 1931.)
s e lls c h . L I. W ie n 1921.)
—• Der Totem ismus als mensch-
A Constitutional
H e w itt, J. N . B .:
heitsgeschichtlich.es Problem.
League of Peace in the Stone (A n th r o p o s. X X X I. M o d lin g
Age of America. (A n n . R ep .
1936.)
S m ith so n . In st. 1918. W a sh in g
— India and Dual Organisation.
to n 1920.)
(A c ta T rop . I. B a s e l 1944.)
H o b b h o u se , L. T .: Social Develop Classificatory S y
K r o e b e r , A . L .:
m ent. L o n d o n 1924. stems of Relationship. (Jou rn .
H o ca rt, A . M.: Kingship. L o n d o n R. A n th r o p . In s t. X X X IX .
1927. L o n d o n 1909.)
The Relation of War to
H o lsti, R.: — Totem and Taboo. (A m er. A n
the Origin of the State. (A n n . th r o p . N. s. X X I I . L a n c a ste r
A c a d . S c ie n t. F e n n . B. X III. 1920.)
H e ls in g fo r s 1914.) — Basic and Secondary Patterns
H o p k in s, E. W .: The Background of Social Structure. (Jou rn . R.
of Totemism. (A n n , R ep . S m ith - A n th r o p . In s t, L X V III . L on
so n . In st. 1918. W a sh in g to n d o n 1938.)
1920.) K roeber, Aj. L. and; H o lt, C.:
Die Verwandschafts-
K ir c h h o ff, P.: Masks and Moieties as a Cul
organisation der Urwaldstdmme ture Complex. (Jou rn . R.
Siidamerikas. (Z eitsch r. f. A n th r o p . In st. L. L o n d o n 1920.)
E th n o l. L X I II. B e r lin 1932.) La parente a plai-
L a b o u r e t, H .:
— Verwandschaftsbeziehungen und santeries en A frique occiden-
Verwandtenheirat. (Z eitsch r. f. tale. (A fr ic a . II. L o n d o n 1929.)
E th n o l. L X IV . B e r lin 1932.) Landtman, G .: The Origin of the
K n ab en h an s, Die politische
A .: Inequality of Social Classes.
Organisation bei den australi- L o n d o n 1938.
schen Eingeborenen. B e r lin L a n g , A .: The Secret of the To
1919. tem. L o n d o n 1905.
The Totem ism of

L a tc h a m , R. E.: M a th e w s, R . H .: A u stra lia n Class
the Ancient. Andean Peoples. System s. (A m er. A n th r o p . IX .
(Jou rn . R . A n th r . In s t. L V II. W a sh in g to n 1898.)
L o n d o n 1927.) M o rg a n , H . L.: Ancient Society.
L a y a rd , J. W .: Degree-taking R i L o n d o n 1877.
tes in South W est Bay. Mole M iih lm a n n , W. E.: D ie geheime
kula. (Jou rn . R . A n th r . In st. Gesellschaft der Arioi. (Int.
L V III. L o n d o n 1928.) A rch . f. E tn o g r. X X X I I . L e i
L en o ir. R .: Les societes secretes d e n 1934.)
dans le bassin du Pacifique. N e u m a n n , G.: Die genossenschaft-
(L ’A n th r o p . X X X V . P a r is 1925.) liche G esellschaftsform der
L e sse r , A .: K inship Origins in the nordam erikanischen Indianer.
Light of Soma Distributions. (Z e itsc h r . f. E th n o l. L X IV . B e r
(A m er. A n th r o p . N . s. X X X I . li n 1932.)
M e n a sh a 1929.) N ie u w e n h u is , A . W .: Die Ansich-
L e v y -S tr a u s s , C.: Les structures ten der prim itiven Volker iiber
elementaires de la parente. P a das Geschlechtsleben des Men-
r is 1949. schen. (In t. A rch . f. E th n o g r.
L oeb , E. M .: Die soziale Organi X X V I I . L e id e n 1927.)
sation Indonesiens und Ozea- — Der Geschlechtstotemismus an
niens. (A n th r o p o s. X X V III. sich und als Basis der Heirats-
M o d lin g 1933.) klassen und des Gruppentote-
L oeb , E. M. a n d T o ffe lm ie r : K in m ism us in Australien. (Int.
Marriage and Exogamy. (Jou rn . A r c h . f. E th n o g r. X X IX . L e i
G en . P sy c h o l. XX. P r in c e - d e n 1928.)
to w n 1939.) — Die psychologische Bedeutung
L o w ie , R. H .: Exogamy and the der Inzesterscheinungen in
Classificatory System s of Re Australien. (Int. A rch . f.
lationship. (A m er. A n th r o p . N. E th n o g r . X X X . L e id e n 19300
s. X V II. L a n c a s te r 1915.) N ig g e m e y e r , H .: Totem ism us in
— Plains Indian Age Societes. Vorderindien. (A n th ro p o s.
(A n th r. P a p . A m . M u s. N a t. X X V I I I . M o d lin g 1933.)
H ist. X I. N e w Y o r k 1916.) N u m e lin , R.: Prim itive »States«
— Family and Sib. (A m er. A n th and »Governments«. (G eogr.
rop. N . s. X X I . L a n c a ste r 1919.) T id ss k r . X L V . K 0 b e n h a v n 1942.)
— Prim itive Society. N e w Y o rk O lso n , R . L.: Clan and Moiety in
1920. N ative America. (U n iv . C a lif.
— The Origin of the State. N e w P u b l. A m . A r c h a e o l. E th n o l.
Y o rk 1927. X X X I I I . B e r k e le y 1933.)
M acL eod , W . C.: The Family H un P le y te , C. H .: Indonesische Ma-
ting Territory. (A m er. A n th r o p . sken. (G lo b u s, L X I. B r a u n
N . s. X X I V . M e n a sh a 1922.) s c h w e ig 1892.)
M a lin o w s k i, B .: T h e Family among Das Problem des Totemismus.
the Australian Aborigines. L o n Eine Diskussion. (A n th r o p o s.
d o n 1913. X I I .-X V . M o d lin g 1917-1920.).
P R IL O Z I
490
Quistorp, M.: M dnnergesellschaft Sharp, R. L.: Tribes and Tote

und Altersklassen in China. m ism in North-East Australia.
(Mitt. Sem. Orient. Sprach. (Ozeania. IX-X. Sydney 1938-
XVIII. Berlin 1915.) 1940.)
Radcliffe-Brown, A. R.: The S tu Shirokogoroff, S. M.: Social Orga
dy of Kinship Terms. (Journ. nization of the Northern Tun-
R. Anthrop. Inst. LXXI. Lon gus. Shangai 1929.
don 1941.) Smith, W. Robertson: Kinship
and Marriage in Early Arabia.
Reitzenstein, F. v.: Der Kausal-
New ed. London 1903.
zusammenhang zwischen Ge-
Speck, F. G.: The Family Hunting
schlechtsverkehr und Empfag-
Band as the Basis of Algon-
nis. (Zeitschr. f. Ethnol. XLI.
kian Social Organization.
Berlin 1909.)
(Amer. Anthrop. N. s. XVII.
Rivers, W. H. R.: Totem ism in Lancaster 1915.)
Polynesia and Melanesia. (Jo Spier, L.: The Distribution of
urn. R. Anthrop. Inst. XXXIX. Kinship Terms in North A m e
London 1909.) rica. (Un. Wash. Publ. Anthr.
— The History of Melanesian I. Seattle 1926.)
Society. I-II. Cambridge 1914. Starcke, C.: Die prim itive Familie.
—- K inship and Social Organiza ■ Leipzig 1888.
tion. London 1914. Steinen, D. v. d.: Das Standewesen
der Polynesier in seiner w irt-
Sapir, R.: Terms of Relationship
schaftlichen Bedeutung. (Zeit
and the Levirate. (Amer.
schr. vgl. Rechtswis. XLII.
Anthrop. N. s. XVII. Lancaster
Stuttgart 1927.)
1916.)
Stoll, D.: Das Geschlechtsleben in
Schilde, W.: Die afrikanischen, der Volkerpsychologie. Leipzig
Hoheitszeichen. (Zeitschr. f. 1908.
Ethnol. LXI. Berlin 1929.) Strong, W. D.: A n Analysis of
Schmidt, W.: Totem ism us, vieh- Southw estern Society. (Amer.
ziichterischer Nomadismus und Anthrop. N. s. XIX. Menasha
M utterrecht. (Anthropos. VIII. 1927.)
Wien 1913.) Tegnaeus, H.: La fraternite de
Schurtz, H.: Altersklassen und sang. Paris 1954.
Mannerbunde, Berlin 1902. T.iomas, N. W.: K inship Organi
sation and Group Marriage in
Seligman, B. Z.: Bilateral Descent Australia. Cambridge 1906.
and the Formation of Mar Thomas, W. J.: Sex in Prim itive
riage Classen. (Journ. R. Anthr. Morality. (Am. Journ. Sociol.
Inst. LVII. London 1927.) IV. Chicago 1899.)
— Incest and Descent. (Journ. R. — Sex in Prim itive Industry.
Anthrop. Inst. LIX. London (Am. Journ. Sociol. IV. Chi
1929.) cago 1899.)
Thurnwald, R.: Social System s of — On the A rt of War and Mode

Africa. (Africa, II. London of Warfare of the Ancient Me
1929.) xicans. (Rep. Peabody Mus. II.
— Die menschliche Gesellschaft. Cambridge, Mass. 1880.)
I. bis V. Berlin und Leipzig Basedow, H.: Subincision and
1931. ff. Kindred Rites of the A ustra
Torday, E.: The Principles of lian Aboriginal. (Journ. R.
Bantu Marriage. (Afrika. II. Anthr. Inst. LVII. London
London 1929.) 1927.)
Trimborn, H.: Die Organisation Baumann, H.: The Division of
cler offentlichen Gewalt in W ork according to Sex in
Inkareich. (Festschr. W. African Hoe Culture. (Africa I.
Schmidt. Wien 1928.) London 1928.)
Vroklage, B. A. G.: Die sozialen Briffault, R.: The Morthers. I-III.
Verhaltnisse Indonesians. (I. London 1927.
Munster 1936.) Bruhn, K.: Uppofostran hos de
nordiska nomaderna. Helsing
Webster, H.: Prim itive Secret So
fors 1935.
cieties. New York 1908.
Culin, St.: Chess and Playing-
Westermarck, E.: The History of Cards. (Rep. U. S. Nat. Mus.
Human Marriage. I— III. 5th 1898. Washington 1898.)
ed. London 1925. — Games of the North American
— Three Essays on Sex and M ar Indians. (24. Ann. Rep. Bur.
riage. London 1934. Ethnol. Washington 1907.)
Williamson, R. W.: The Social and Damm, H.: Die gymnastischen
Political System of Central Spiele der Indonesier und Sud-
Polynesia. I-III. Cambridge 1924. seevblker. I. Leipzig 1922.
Wirz, P.: Die totem istischen und Dawson, W. R.: M ummification in
sozialen System e in Holldn- Australia and in America.
disch N.euguinea. (Tijdschr. (Journ. R. Anthr. Inst. LVIII.
ind. taal-, land- en volkenk. London 1928.)
LXXI. Batavia 1931.) — The Custom of Couvade. Man
chester 1929.
Dingwall, E. J.: Artificial Granial
DRUŠTVENI ŽIVOT
Deformation. London 1931.
Bahnson, K.: G ravskikke hos ame- Doerr, E : Bestattungsform en in
rikanske Folk. (Aarb. nord. Ozeanien. (Anthropos. XXX.
Oldk. K^benhavn 1882.) Modling 1935.)
Bandelier, Ad. F.: On the Distri Friederici, G.: Skalpieren und
bution and Tenure of Lands, ahnliche Kriegsgebrauche in
and the Customs w ith Respect Am erika. Braunschweig 1906.
to inheritance, among the A n Greenman, E. F.: Origin and De
cient Mexicans. (Rep. Peabody velopm ent of the Burial
Mus. II. Cambridge, Mass. Mound. (Amer. Anthrop. N. s.
1880.) XXXIV. Menasha 1932.)
P R IL O Z I
492
G roos, K .: Die Spiele der Men- — Schadeldeformationen und ihre

schen. J e n a 1899. Verbreitung in A frika. (E th n os.
H a d d o n , K .: Cat’s Gradies from V I. S to c k h o lm 1941.)
Many Lands. N e w Y ork , etc. — The Sacral King in Africa.
1911. (E th n os. IX . S to c k h o lm . 1944.)
H a tt, G.: The Ownership of Cul L a sch , R.: Der Eid. S tu ttg a r t 1908.
tivated Land. (K gl. D a n sk e L en o ir. R.: Sur Vinstitution du
V id e n sk . S e ls k . h is t.-f ilo l. M edd.
potlach. (R ev . p h ilo s. 1924. P a
X X V I. K 0 b e n h a v n 1939.)
r is 1925.)
H o b h o u se , L . T.: Das Verhaltnis
L ig n itz , H .: Die kiinstlichen
zwischen Gruppen und Stdm -
Zahnverstum m elungen in A fri
m en bei den prim itivsten Vol-
ka im Lichte der K ulturkreis-
kern. (Z eitsch r. f. V o lk e r -
forschung. (A n th r o p o s. X I V .-
p sy c h . v. L e ip z ig 1929.)
X V II . M o d lin g 1919-1922.)
— Friede und Ordnung bei den
prim itivsten Volkern, inner- L in d b lo m ,K . G.: String Figures
halb der Gruppe. (Z eitsch r. f. in Africa. (S ta t, e tn o g r . m u s.
V o lk e r p sy c h . v. L e ip z ig 1929.) S m arre m edd. IX . S to c k h o lm
Native Land T e
H o g b in , M. I.: 1930.)
nure in New Guinea. (O cean ia. M a cL eo d , W. C.: The Suttee in
X . S y d n e y 1939. t i l l 1940.) North America. (Jorn . soc.
J a m e s , E. O.: Cremation and the a m er. N . s. X X . P a r is 1928.)
Preservation of the Dead in M aes, J.: A niota-K ifw ebe. A n v e r s
North America. (A m er. A n th r . 1924.
N . s. X X X . M e n a sh a 1928.) M air, L. P .: N ative Land Tenure
J e n s e n , A d . E.: Beschneidung und in East Africa. (A fr ic a . IV .
Reifezeremonien bei Natur- L o n d o n 1931.)
volkern. S tu ttg a r t 1933. Argonauts of the
M a lin o w s k i, B .:
J o s e t, P . E.: Les societes secretes
W estern Pacific. L o n d o n 1922.
des hommes-leopards en A fri-
M a th e w s, R. H .: Initiation Cere
que Noire. P a r is 1955.
monies of Australian Tribes.
K o n ig , H .: Das Recht der Polar-
(P roc. A m . P h ilo s . S o c . X X X V I I .
volker. (A n th r o p o s. X X III-
P h ila d e lp h ia 1898.)
X X I V . M o d lin g 1928-1929.)
M au ss, M .: Essai sur Xe don. (L ’
K iiste r s, M .: D a s Grab der A fri
A n n e e so c io l. N . s. I. P a r is
kaner. (A n th ro p o s. X I V .-X V I I .
1923.-1924.)
M o d lin g 1919-1922.)
K u n ik e , H .: Das sogenannte Man- N u m e lin , R.: Den grdna grenen.
nerkindbett. (Z eitsch r. f. E th n o l. H e ls in g fo r s 1941.
X L III. B e r lin 1911.) — The Beginnings of Diplomacy.
Fingerverstiim m e-
L a g e r c r a n tz , S.: C openhagen and L ondon 1950.
lungen und ihre Ausbreitung 0 stru p . J.:Orientalske Hoflig-
in A frika. (Z eitsch r. f. E th n o l. hedsform ler og Hoflighedsfor-
L X V II. B e r lin 1936.) mer. K ^ b e n h a v n 192J.
P o st, A . H .: Grundriss der ethno- — Fam ilien- und Erbrecht im

logischen Jurisprudenz. I-II. Prdkolum bischen Peru. (Z e it
O ld e n b u r g und L e ip z ig 1894- sch r. v g l. R e c h ts w is s . X L II.
1896. S tu ttg a r t 1927.)
P r e u ss, K . T h .: Die Begrabniss- — D ie Methode der ethnologlschen
arten der Am erikaner und Rechtsforschung. (Z e itsc h r . v g l.
Nordostasiaten. K o n ig sb e r g 1894. R e c h ts w is s . L X III. S tu ttg a r t
R o h e im , G.: Die Urformen und 1928.)
der Ursprung des Eigentums. — Das Recht der Chibcha in Co
(In t. A rch . f. E th n o g r . X X V III. lumbian. (E th n o lo g ic a . IV.
L e id e n 1927.) L e ip z ig 1930.)
The Position of W o
S c h m id t, W .: V in o g r a d o ff, P .: Custom and Right.
m en w ith Regard to Property O slo 1925.
in Prim itive Society. (A m er. W e ste r m a r c k , E.: Origin and De
A n th r o p . N . s. X X X V II. M e- velopm ent of Moral Ideas.
n a sh a 1935.) I -I I . L o n d o n 1900.
— Das Eigentum auf den altesten W in tzer, H . M .: Das Recht A lt-
Stufen der Menschheit. I. ff. m exikos. (Z eitsch r. v g l. R e c h ts
M u n ste r i W . 1937. ff. w is s . X L V . S tu ttg a r t 1930.)
S e r n e r , A .: O n »D y s s « Burial and Introduction to the
Y a r r o w , H. C.:
Beliefs about the Dead during Study of Mortuary Customs
the Stone Age. L u n d 1938. among the North American
S ir e liu s , U . T.: fib e r das Jagdrecht Indians. (Ed. B u r. E th n o l. W a
bei einigen finnisch-ugrischen s h in g to n 1880.)
Volkern. (Jou rn . so c . fin n o - — A Further Contribution to the
o u g r. X X X V . H e ls in g fo r s 1914.) Study of the Mortuary Cu
S p e is e r , F.: fib e r Initiationen in stoms of the North American
Australien und Melanesien. Indians. (I. A n n . R e p . B u r.
E th n o l. W a sh in g to n 1881.)
(V erh . N a tu r f. G es. X I. B a sel
1929.)
— fib e r Totenbestattungen in R E L IG IJ A , ID E O L O G IJA I T D .
Inselmelanesien. (In te r . A rch ,
The
A a r n e , A . a n d T h o m p so n , S .:
f. E th n o g r. X L . L e id e n 1942.)
Types of the Folk-Tale. (F F .
The Disposal of
T h o m a s, N . W .: C om m . N o. 74. H e ls in g fo r s
the Dead in Australia. (F o lk .- 1928.)
L ore. X I X . L o n d o n 1908.) M yths and Le
A n d e r se n , J. C.:
K ollektivism us
T rim b o rn , H .: D e r gends of the Polynesians, L o n
der Inkas in Peru. (A n th r o p o s. d o n 1928.
X V I I I -X X . M o d lin g 1923-1925.) A n d e r so n , W .: Nordasiatischen
— Straftat und Siihne in A lt- Flutsagen. (A cta et. C om m .
Peru. (Z eitsch r. f. E th n o l. U n iv . D o r p a t, B . H u m a n io r a
L V II. B e r lin 1926.) IV , 3. D o r p a t 1923.)
P R IL O Z I
494
Anderson, E.: Religion och magi Bonnerjea, B.: Hauting Supersti

hos A frikas naturfolk. Stock tions of the Am erican Abori
holm 1936. gines. (Int. Arch. f. Ethnogr.
Andree, R.: Die Anthropophagie. XXXII. Leiden 1934.)
Leipzig 1887. Brinton, D. G.: The M yths of the
Ankermann, B.: Totenkult und New World. New York 1868.
—■ Am erican Hero-M yths, Phila
Seelenglaube bei afrikanischen
Volkern. (Zeitschr. f. Ethnol. I. delphia 1882.
Berlin 1918.) Buck, P. H.: Regional D iversity in
the Elaboration of Sorcery in
Arhman, E.: Seele und Mana.
Polynesia. (Yale Univ. Pap.
(Arch. f. Religionswiss, XXIX.
Anthr. II. New Haven 1936.)
Leipzig und Berlin 1931.)
Buhl, F.: M uhamedanismen som
Asiatic Mythology. London 1932.
Verdensreligion. K0benhavn
Bastian, A.: Die helige Sage der
1914.
Polynesier. Leipzig 1881.
Capell, A.: The W ord »Mana«.
Baumann, H.: Schopfung und (Oceania IX. Sydney 1938.)
Urzeit des Menschen im M ythos Chantepie de la Saussaye: Lehr-
afrikanischer Volker. Berlin buch der Religionsgeschichte.
1936. I-II. 4. Aufl. Tubingen 1925.
— Afrikanische W ild- und Busch- Cooper, J. M.: Scapulimancy.
geister. (Zeitschr. f. Ethnol. (Essays in Anthr. pres. A. L.
LXX. Berlin 1939.) Kroeber. Berkeley 1936.)
Benedict. R.: The Concept of the Crawley, E.: The Tree of Life.
Guardian Spirit in North A m e London 1905.
rica. (Mem. Am. Anthrop. Ass. Davids, T. W. Rhys.: Buddhism.
XXIX. Menasha 1923.) London 1880.
Birket-Smith, Kaj: Tro og Trold- Dabnhardt, O.: Natursagen, I-IV.
dom. K0benhavn 1946. Leipzig u. Berlin 1907-1912.
Bleichsteiner, R.: Die gelbe Kir- Descamps, P.: Le cannibalisme.
che. Wien 1937. (L’Anthrop. XXXV. Paris 1925.)
Blinkenberg, Chr.: The Thun- Deursen, A. van: Der Heilbringer.
derweapon in Religion and Groningen 1939.
Folklore. Cambridge 1911. Durkheim, E.: Les form es elemen-
Bogoras, W.: The Folklore of taires de la vie religieuse. Pa
Northeastern Asia, as compared ris 1912.
w ith that of N orthw estern Dyrenkova, N. P.: Bear Worship
America. (Amer. Anthrop. N. s. among Turkish Tribes of Si
IV. Lancaster 1902.) beria. (Proc. 23. Int. Congr.
— Ideas of Space and Time in Amer. New York 1930'.)
the Conception of Prim itive Eberhard, W.: Typen chinesischer
Religion. (Amer. Anthrop. N. Volksmarchen. (FF. Comm. 120.
s. XXVII. Menasha 1925.) Helsingfors 1937.)
Ehrenreich, P.: Gbtter und Heil- Gronbech, V.: Prim itiv religion.
bringer. (Zeitschr. f. Ethnol. Stockholm 1915.
XXXVIII. Berlin 1906.) Grube, W.: Religion und Kultus
— Die allgemeine Mythologie und der Chinesen. Leipzig 1910.
ihre ethnologischen Grundla-
Haekel, J.: Die Vortstellung vom.
gen. Leipzig 1910.
Zw eiten Ich in den amerika-
Eisenberger, E. J.: Das Wahrsagen
nischen Hochkulturen. (Wiener
aus dem Schulterblatt. (Int.
Beitr. Kulturgesch. u. Lingu
Arch. f. Ethnogr. XXXV. Lei
ist. IX. Wien 1952.)
den 1938.
Eliot, C.: H induism and Buddhism. Hallowell, A. I.: Bear Ceremoni
I-III. London 1921. alism in the Northern H em i
Encyklopedia of Religion and sphere (Amer. Anthrop. N. s.
Ethics, ed. J. Hastings. I-XIII. XXVIII. Menasha 1926.)
Edinburg 1908-1926. Kambly, W. D.: Serpent Worship
Foy, W.: Fadenstern und Faden- in Africa. (Field Mus. Pub.
kreuz. (Ethnologica. II. Leip Anthrop. Ser. XXI. phicago
zig 1913.) 1931.)
Frazer, J. G.: The Belief in Im
Hambruch, P.: Siidseemdrchen.
mortality. I-III. London 1913-
Jena 1922.
1924.
— The Golden Bough. 3rd ed. — Malaiische Marchen. Jena
I—IV. London ff. 1922.
— Folk-Lore in the Old Testa H andworterbuch des Islam, hgg.
ment. I-III. London 1918. v. A. J. Wensinck u. J. H.
Friedrich, A.: Afrikanische Prie- Kramers. Leiden 1941.
sterturmer. Stuttgart 1939.
Handy, E. S. C.: Polynesian R e
Gahs, A.: K opf-, Schadel. und
ligion. (Bishop Mus. Bull.
Langknochenopfer bei Renntier-
XXXIV. Honolulu 1927.)
volkern. (Festschr. W. Schmidt,
— Perspective in Polynesian R e
Wien 1928.)
ligion. (Journ. Polyn. Soc.
Gayton, A. H.: The Orpheus XLIX. New Plymouth 1940.)
M yth in North America. (Jo-
Harris, R.: Boanerges. Cambridge
urn. Amer. Folk-Lore XLVIII.
1935.) 1913.
Gennep, A. v.: M ythes et legendes Hatt, G.: Asiatic Influences in
d’Australie. Paris 1905. America. Folklore (Kgl. D. Vi-
— Les rites de passage. Paris densk. Selsk. Hist. Filol. Medd.
1909. XXXI. 6. K^benhavn 1949.)
Graebner, F.: Thor und Maui. — The Corn Mother in America
(Anthropos. XIV-XV. Modling and Indonesia. (Anthropos.
1919-1920.) XLVI. Posieux 1951.)
Granet, M.: La religion des Chi- Heiler, F.: Das Gebet. 2. Aufl.
nois. Paris 1922. Miinchen 1920.
496 PRILOZI
H e in e -G e ld e r n , R. v.: Kopfjagd Die Religion

K a r ja la in e n , K . F .:
und M enschenopfer in Assam, der Jugra-Volker. (F F C om m .
und Birma und ihre Ausstra- N o 63. H e ls in g fo r s 1927.)
hlungen nach Vorderindien. K a r s te n , R.: The Origins of Re
(M itt. A n th r . G es. X L V II. ligion. L o n d o n 1935.
W ie n e 1917.) Th'.: Zum Ani-
K o c h -G r u n b e r g ,
Orenda and a
H e w itt, J. N . B.: m ism us der siidamerikanischen
Definition of Religion. (A m er. Indianer. (In t. A r c h . f. E th n o g r.
A n th r o p . N . s. IV . N e w Y o rk X I I I . S u p p l. L e id e n 1900.)
1902. )
K o p p e r s, W .:Hund in der
D er
— Iroquoian Cosmology. (21. A n n .
Mithologie der zirkum pazi-
R ep . B u r. E th n o l. W a sh in g to n
fischen Volker. (W ie n e r B eitr.
1903. )
K u ltu r g e s c h . u. L in g u ist. I.
H o lm b e r g , The Sham an Co
U .:
W ie n 1930.)
stum e and its Significance.
(A n n . U n iv . F enn. A b o e n sis . — Pferdeopfer und P ferdekult der
B . I. A b o 1922.)
Indogermanen. (W ie n e r B e itr .
— D e r Baum des Lebens. (A n n . K u ltu r g e sc h . u. L in g u ist. IV .
A c a d . S c ie n t. F e n n . B, X V I, 3. S a lz b u r g , L e p z ig 1936.)
H e lsin g fo r s 1923.) H undestam m vater
K r e tsc h m e r , F.:
— Vber die Jagdriten der nord- und Kerberos, I - I I . F r a n k fu r t
lichen Volker Asiens und a. M. 1938.
Europas. (J o u m . so c . fin n o - W .: Indianermarchen
K r ic k e b e r g ,
o u g r. X L I. H e ls in g fo r s 1926.) aus Nordamerika. J e n a 1924.
— Die religiosen Vorstellungen — Marchen der A zteken und
der altaiischen Volker. (FF Inkaperuaner, Maya und Mu-
C om m . N r. 125. H e lsin g fo r s iscas. J e n a 1928.
1933.) — D a s Schw itzbad der Indianer.
H o p k in s, E. W .: The Religions of (C iba Z e itsc h r . B a s e l. 1934.
India. B o sto n 1895. Het animisme in den
K r u ijt, A . L.:
H u b ert, H. et M a u ss, M .: E ssa i Indianischen Archipel. ’s -G r a -
sur la nature et la fonction du v e n h a g e 1906.
Sacrifice. (L’A n n e e so c io l. II. K u n ik e , H .: Marchen aus Sibirien.
P a r is 1899.) J e n a 1940.
— Esquisse d’une theorie generale S.: A Contribution
L a g e r c r a n tz ,
de la magie. (L ’A n n e e so c io l. to the S tudy of Anomalous
V II. P a r is 1904.) D entition and its Ritual Signi
Illustreret Religionshistorie, u d g. ficance in Africa. (S tat. etn o g r.
E. L e h m a n n . K ^ b e n h a v n 1924. m u s. Sm arre m edd. X V I.
J a m e s , E. O.: Origins of Sacrifice. S to c k h o lm 1939.)
L o n d o n 1933. — Vber w illkom m ene und unw ill-
J e n s e n , A . E.: Das W eltbild einer kom m ene Zw illinge in Afrika.
friihen Kultur. (P a id e u m a III. (E th n o l. S tu d . X I I -X I I I . G o te -
L e ip z ig 1944.) b o rg 1941.)
497
Landtmann, G.: T h e O r i g i n of Mannhardt, W.: W a l d - u n d F e l d -

P rie s th o o d . Ekenas 1905. k u l t e . I-II. Berlin 1875-1877.
Lang, A.: T h e M a k i n g o f R e l i Marett, R. R.: T h e T h r e s h o l d o f
g i o n . 3rd ed. London 1909. R e l i g i o n . London 1909.
Lasch, R.: D e r E i d . Stuttgart Meinhof, C.: A f r i k a n i s c h e M a r -
1908. c h e n . Jena 1921.
Lehmann, F. R.: M a n a . Leipzig — D ie R e lig io n e n der A frik a n er
1922. in ih rem Zusam m enhang m it
■
— Die p o l y n e s i s c h e n T a h u s i t t e n . dem W irtsch a ftsleb en . Oslo
Leipzig 1930. 1926.
— D ie R elig io n sg e sc h ic h te des Metraux, A.: Sou th A m e ric a n
P a ld o lith ik u m s u n d d ie V o lk e r - (Journ.
T h u n d erb ird s. Amer.
(Arch. f. Religionswiss.
kunde. Folk-Lore. LVII. 1944.)
XXXV. Leipzig und Berlin Mooney, J.: T h e G h o s t D ance
1938.) R e lig io n and th e S io u x O u t
Levy-Bruhl, L.: h e s u r n a t u r e l e t break of (14. Ann. Rep.
1890.
la n a t u r e dans la m en ta lite Bur. Ethnol. Washington 1897.)
p rim itive . Paris 1931. Moss, R.: T h e L i f e a f t e r D e a t h i n
Lindblom, G.: T h read-C rosses O cean ia a n d th e M a la y A r c h i
(F aden kreu ze), p a rticu la rly in p e la g o . Oxford 1925.
Sou th A m eric a and A frica . The M yth o lo g yo f A l l R a c e s . Ed.
(Ethnos, v. Stockholm 1940.) L. H. Gray. I-XIII. Boston
Loeb. E. M.: T h e B l o o d S a c r i f i c e 1916-1932.
C o m p le x . (Mem. Anthr. Ass. Nevermann, H.: G o t t e r d e r S i i d -
XXX. Menasha 1923.) s e e , Stuttgart 1947.
Loewenthal, J.: D i e R e l i g i o n d e r Nieuwenhuis, A. W.: D i e W u r z e l n
O s t a l g o n k i n . Berlin 1913. d e s A n i m i s m u s . (Int. Arch. f.
Lowie, R. H.: T h e T e s t T h e m e i n Ethnogr. XXIV. Suppl. Leiden
N o rth A m eric a n M yth ology. 1917.)
(Journ. Amer. Folk-Lore XXI. — Des h o c h ste W esen im H ei-
1908.) (Intern. Arch. f. Eth
d en tu m .
MacLeod, W. C.: M o r t u a r y a n d nogr. XXVII. Leiden 1926.)
S acrificial A n th ro p o p h a g y on — D er U rm o n o th eism u s. (Int.
th e N o rth w e st C oast of N o rth Arch. f. Ethnogr. XXXIII. Lei
A m eric a . (Journ. Soc. Amer. den 1935.)
N. s. XXV. Paris 1933.) Nilsson, M. P.: P r i m i t i v R e l i g i o n .
— The N atu re, O rig in , and L in K^benhavn 1912.
k a g es of th e R ite of H o o k s w in Nioradze, G.: D e r S c h a m a n i s m u s
g i n g . (Anthropos. XXIX. M6- bei den sibirisch en V o lk ern .
dling 1934.) Stuttgart 1925.
Manker, E.: D i e l a p p i s c h e Z a u - Ohlmarks, A.: S t u d i e n zum P ro
h ertro m m el. I. Stockholm b lem des S c h a m a n ism u s. Lund
1938. und Kopenhagen 1939.
32 Putovi kulture
P R IL O Z I
498
Oldenberg, H.: B u d d h a . 8.-9. Aufl. Schmidt, W.: D ie M y th o lo g ie der

Stuttgart und Berlin 1921. a u stro n e sisc h e n V olker. (Mitt.
Olrik. A.: N o g l e G r u n d s a e t n i n g e r Anthr. Gesellseh. X XXlX.
for S a g n fo rsk n in g . (Damm. Wien 1909.)
Folkem. 23. K0benhavn 192:1.) — D er U rsprung der G o ttsid ee .
0strup. J.: I s l a m . K$benhavn (2. Aufl. I-VI. Munster 1926. ff.

1914. nicht abgeschlossen).
Schneider, W.: D i e R e l i g i o n d e r
Park, W. Z.: S h a m a n i s m in We
afrikan isch en N a tu rvo lk er.
stern N o r t h A m e r i c a . (North
Munster i. W. 1891.
western Un. Stud. Sos. Sc. II.
Schnitger, H.: Der G e w i t t e r v o g e l
Evanston and Chicago 1938.)
i n A s i e n . (Mitt. Anthrop. Ge-
Paudler, Fr.: S c h u l t e r b l a t t w a h r s a - sellsch. LXXI. Wien 1941.)
gung und S c h e ite ln a rb e n sitte . Siiger, H.: I n d i a n e r n e o g B i s o n e n .
(Int. Arch. f. Ethnogr. XXXVIII. (Geogr. Tidsskr. XLVII. K<P-
Leiden 1940.) benhavn 1944-1945.)
Pettazzoni, R.: T h e C h a i n o f Soderblom. N.: G u d s t r o n s u p p -
A rrow s. Folk-Lore XXXV. k o m s t . Stockholm 1914.
1924.) Speck, F. G.: N a s k a p i . Norman
— A llw issen d e h o c h ste W esen 1933.
bei p rim itiv s te n V olkern . Spence, L.: T h e G o d s o f M e x i c o .
(Arch. f. Religioswiss. XXIX. London 1923.
Leipzig und Berlin 1931.) Spier, L.: T h e S u n D a n c e o f t h e
— La co n fession des peches. I-II. P la in s In d ia n s. (Anthr. Pap.
Paris 1931-1932. Am. Mus. Nat. Hist. XVI. New
York 1921.)
Pinard de la Boullaye, H.: L’e t u
de com parće des re lig io n s.
Stadling, J.: S h a m a n i s m e n i N o r -
r a Asien. Stockholm 1912.
Paris 1925.
Steinmetz, S. R.: E n d o k a n n i b a l i -
Preuss, K. Th.: D ie H o ch g o ttid ee
s m u s . ((Mitt. Anthrop. Gesel-
bei den N a tu rvo lk ern .(Afrika
slch. XXVI. Wien 1896.)
IV. London 1931.)
Sternberg, L.: D i v i n e E l e c t i o n i n
Radin, P.: P r i m i t i v e M a n a s a
P rim itiv e R e lig io n . (Congr.
P h ilo so p h e r. New York and
int. am£r. XXI. sess. Gote-
London 1927.
borg 1925.)
Rasmussen, Knud.: M y t e r o g S a g n — Der A d lerk u lt bei den V ol
fra G rbn lan d, I-III. K0ben- kern (Arch. f. Reli-
S ib irien s.
havn 1921-1925. gionswiss. XXVIII. Leipzig
Riesenfeld, A.: F r u c h t b a r k e i t s r i t e n und Berlin 1930.)
i n M e l a n e s i e n . (Int. Arch. f. — P ervo b y tn a ja relig ija v sv e te
Ethnogr. XXXVII. Leiden 1939.) Leningrad 1936.
e tn o g ra fu .
Roheim, G.: T h e P o i n t i n g B o n e . Thalbitzer, W.: E s k i m o e r n e s k u l -
(Journ. R. Anthr. Inst. LV. tisk e G uddom m e. K0benhavn
London 1924.) 1926.
Thomson, S.: M otif-Index of Zemmerich, J.: Toteninseln und
Folk-Literature. (FF. Comm. verw andte geographische M yt-
106-109, 116-17. Helsingfors hen. (Int. Arch. f. Ethnogr.
1932-1936.) IV. Leiden 1891.)
Tuxen, P.: Buddha. K^benhavn
1928. UMJETNOST
Volhard, E.: Kannibalismus. Stutt
Balfour, H.: The Evolution of
gart 1939.
Decorative Art. London 1893.
Waddel, L. A.: The Buddhism of
Tibet or Lamaism. 2nd ed. Boas, F.: The Decorative A rt of
Cambridge 1936. the Indians of the North Pa
cific Coast of America. (Bull.
Walk, I.: Die Verbreitung des
Am. Mus. Nat. Hist. IX. New
Tauchm otivs in den Urmeer-
York 1897.);,
schopfungs- (und S influt-) Sa-
— P rim itive Art. Oslo 1927.
gen. (Mitt. Anthr. Gesellsch.
LXIII. Wien 1933.) Chauvet, S.: Les A rts indigenes
Wassen, H,: The Frog in Indian en Nouvelle-Guinee. Paris
M ythology and Im aginative 1930.
World. (Anthropos. XXIX. Coomaraswamy, A. K.: Geschich-
Modling 1934.) te der indischen und indo-
nesischen K unst. Leipzig 1927.
Waterman, T. T.: The Explana
Davidson, D. S.: A Prelim inary
tory Elem ent in the Folk-Tales
Consideration of Australian
of North Am erican Indians. (Jo-
Aboriginal Decorative Art.
urn. Amer. Folk-Lore, XXVII.
(Mem. Am. Philos. Soc. IX.
Boston 1914.)
Philadelphia 1937.)
Weissenborn, J.: T ierkult in A fr i Foy, W.: Z ur Verbreitung der
ka. (Int. Arch. f. Ethnogr. N asenflbte. (Ethnologica, I.
XVII. Leiden 19051) Leipzig 1909.)
Whitbeck, R. H.: The Influence Geschichte des Kunstgewerbes al
of geographical Environm ent ter Zeiten und Volker, hgg. v.
upon Religious Beliefs. (Geogr. Th. Bossert. I-VI. Berlin 1928-
Rev. v. New York 1918.) 1935.
Williamson, R. W.: Religion and Greiner, R. H.: Polynesian Deco
Cosmic Beliefs of Central Po rative Designs. (Bishop Mus.
lynesia, I-II. Cambridge 1933. Bull. VII. Honolulu 1923.)
Zelenin, D. K.: Die animistische Grosse, E.: Die A n f tinge der
Philosophic des sibirischen K unst. Freiburg und Leipzig
Schamanismus. (Ethnos. I. 1894.
Stockholm 1936.) Haddon, A. C.: Evolution in Art.
— K uljt ongonov v Sibiri. (Akad. London 1895.
Nauk SSSR. Trudy Inst. Antr. Heydrich, M.: 1frikanische Orna-
Arkh'. i Etnogr. XIV. Etn. ser. m entik. (Int. Arch. f. Ethnogr.
3. Moskva-Leningrad 1936.) XXII. Suppl. Leiden 1914.)
P R IL O Z I
500
Himmelheber, H.: E sk im o k iin stle r. Lehmann, W. and Doering, H.:

Stuttgart 1938. T h e A r t o f O l d P e r u . London
— N e g e r k i i n s t l e r . Stuttgart 1935. 1924.
Hirn, Y.: T h e O r i g i n s o f A r t . Leicht, H.: K u n s t g e s c h i c h t e d e r
London 1900. W e l t . Zurich 1945.
Hoffman. W. J.: T h e G r a p h i c Lenoir, R.: L a d a n s e c o m m e i n
A r t o f t h e E s k i m o . (Rep. U. S. stitu tio n eociale. (L’Anthrop.
Mus. 1895. Waschington 1897.) XL. Paris 1930.)
Holmes, W. H.: A r t i n S h e l l o f — La m u siq u e com m e in stitu tio n
th e A n c i e n t A m e r i c a n s . (2nd (L’Anthrop. XLIII. Pa
so cia le.
Rep. Bur. Ethnol. Washington ris 1933.)
1883.) Leroi-Gourhan, A.: D o cu m en ts
— O rig in and D evelo p m en t of pour V art com pare de I’E u r a -
F orm and O rnam ent in C era sie Paris 1943.
se p ten trio n a le .
m i c A r t . (4th Ann. Rep. Bur.
Meyer, D. H.: D e s p l e t t r o m . (Tij-
Ethnol. Washington 1887.) dschr. ind. taal-, land-en vol-
— A S t u d y o f t h e T e x t i le A r t in
kenk. LXXI. Batavia, 1931.)
its R e la tio n to th e D evelo p
Pastor, W.: D i e M u s i k d e r N a -
m ent of F orm and O rn a m en t.
t u r v o l k e r , (Zeitschr. f. Ethnol.
(6th Ann. Rep. Bur. Ethnol.
XLII. Berlin 1910.)
Washington 1888.) Preuss, K. Th.: P h a l l i s c h e F r u c h t -
Hornbostel, E. M. v.: T h e E t h n o b a rk e itsd d m o n e n a ls T rager
lo g y of A frica n S o u n d -In stru
des a ltm e x ik a n isc h e n D ram as.
m e n ts. (Africa, VI. London
(Arch. f. Anth'rop. N. F. I.
1933.) Braunschweig 1903.)
Izikowitz, K. G.: M u sical and Reichard G. A.: M e l a n e s i a n D e
o th er Sound In stru m en ts of s i g n . I-II. New York 1933.
th e Sou th A m eric a n In d ia n s. Revesz, G.: D e r U r s p r u n g d e r
(Goteborg K. Vetensk.- och M u s i k . (Int. Arch, fiir Ethnogr.
Vitterh.-Samh. Handl. 5 f., A. XL. Leiden 1941.)
v. Goteborg 1935.) Roberts, H. H.: M u s i c a l A r e a s i n
Kelemen, P.: M e d i e v a l A m e r i c a n A b o rig in a l N o rth A m eric a .
A r t , I-II. New York 1943. (Publ. Anthrop. Yale Univ.
Kirby, P. R.: T h e M u s i c a l I n s t r u XII. New Haven 1936.)
m en ts of the N a tive R aces of Sachs, C.: D i e M u s i k i n s t r u m e n t e
S o u th A frica . London 1934. In d ie n s und In d o n esien s. 2.
Kjersmeier, C.: C en tres de sty le Aufl. Berlin und Leipzig 1923.
de la s c u lp tu r e negre a fric a i- — G eist u n d W erden d e r M u sik
ne.I a IV. Paris et Copen- in stru m en te . Berlin 1929.
hague 1935. a 1938. Schurtz, H.: Das A ugenornam ent
Laguna, F. de: A C o m p a r i s o n o f und verw a n d te P ro b lem e.
E sk im o and P a la e o lith ic A rt. (Abh. K. Sachs. Gesellsch. d.
(Am. Journ. Archaeol. XXXVI- Wissensch. Philol.-hist. Cl. XV.
XXXVII. 1932.-1933.) Leipzig 1895.)
b ib l io g r a f ija
501
Siinbriger, H.: G o n g u n d G o n g - Chauvet, St.: La m e d e cin e chez

s p i e l e . (Int. Arch. f. Ethnogr. les peu p les p rim itifs. Paris
XXXVI. Leiden 1939.) 1936.
Siren, O.: K i n a s k o n s t u n d e r t r e Clements, F. E.: P rim itiv e Con
đ rtu sin d en . I-II. Stockholm cepts of D isease. (Univ. Calif.
1942-1943. Publ. Amer. Anthrop. Ethnol.
Speiser, F.: V b e r K u n s t s t i l e i n XXXII. 4. Berkeley 1932.)
M e l a n e s i e n . (Zeitschr. f. Eth- Cope, L.: C a l e n d a r s o f t h e I n d i
nol. LXVII. Berlin 1937.) a n s N o r t h o f M e x i c o . (Univ.
Spinden, H. J.: A S t u d y o f M a y a Cal. Pub. Am. Arch. Ethnol.
A r t . (Mem. Peabody Mus. VI. XVI. 4. Berkeley 1919.)
Cambridge, Mass. 1913.) Danzel, Th.: Die A n f d n g e d e r
Stolpe, Hj.: S t u d i e r i a m e r i k a n s k S c h r i f t . Stuttgart 1912.
o rn am en tik. Stockholm 1896. Dietschy, H.: N i n e a l t p e r u a n i-
— U tveck lin g sfo reteelser i n atu r- sche K ra n k h eitsliste. (Acta
fo lk en s orn a m en tik . Stockholm Trop. I. Basel 1944.)
1911. Drober, E.: H e i l k u n d e b e i d e n
Sydow, E. v.: P rim itiv e K unst E i n g e b o r e n e n A u s t r a l i e n s . (Wie
und P sych o a n a lyse. Leipzig, ner Beitr. Kulturgesch. u.
Wien und Zurich 1927. Linguist. IX. Wien 1952.)
— Die K u n s t d e r N a t u r v o l k e r Frank, M.: B o t e s t d b e i n A u -
u n d d e r V o r z e i t . Berlin 1932. s t r a l i e n . (Zeitschr. f. Ethnol.
Tsudzumi, T.: Die K u n s t J a p a n s . LXXII. Berlin 1941.)
Berlin 1929. Howitt, A. W.: N o t e s o n A u s t r a
Vatter, E.: R e l i g i o s e P l a s t i k d e r lia n M esage S tick s and M es
N a t u r v o l k e r . Frankfurt a M. senger. (Joum. R. Anthr.
1926. Inst. XVII. London 1889.)
Wallaschek, R.: A n f tin g e der Locke, L. L.: T h e A n c i e n t Q u i p u
T o n k u n s t . Leipzig 1903. o r P e r u v i a n K n o t R e c o r d . New
Walton, E. L. and Waterman, T. York 1932.
T.: A m e r i c a n I n d i a n P o e t r y .
Luquet, C. H.: S u r V o r i g i n e d e s
(Amer. Anthrop. N. s. XXVII.
n o t i o n s m a t h e m a t i q u e s . (Journ.
Menasha 1925.)
Psich. XXVI. Paris 1929.)
Wieschhoff, H.: Die a f r i k a n i s c h e n
Mallery, G.: S in g Language
T ro m m eln und ih re auserafri-
am ong N o rth A m eric a n In d i
ka n isch en B ezieh u n g en . Stutt
ans. (ist. Ann. Rep. Bur. Eth
gart 1933.
nol. Washington 1881.)
— P ic tu re -W ritin g of the A m eri
NAUKA Indians. (10th Ann. Rep.
can
Bartels, M.: Die M e d i z i n d e r N a * Bur. Ethnol. Washington 1894.)
t u r v d l k e r . Leipzig 1893. Mathews, R. H.: M e s s a g e - S t i c k s
Buschan, G.: V b e r M e d i z i n z a u b e r used by A borigin es of A u s tra
und H eilku n st im Leben der (Amer. Anthrop. X. Wa
l ia .
V olker. Berlin 1941. shington 1899.)
P R IL O Z I
502
A n Introduction to
M o rle y , S . G .: B a r n e tt, L . D .: A ntiquites of In
the Study of the Maya Hiero dia. L o n d o n 1913.
glyphs. (B u r. A m . E th n o l. B u ll. B a r th o ld , E.: Der heutige Stand
57. W a sh in g to n 1915.) und die nachsten A ufgaben der
M. P .: P rim itive Tim e-
N ils so n , geschichtlichen Erforschung der
Reckoning. (S k r. H u m a n . V e - Turkvolker. (Z e itsc h r . D e u tsc h .
te n s k . S a m f. I. L u n d 1920.) M o r g e n la n d . G e s e lls c h . N. F.
Das Jahr von 360 Tagen
R ock , F .: V III. L e ip z ig 1929.)
und seine Gliederungen. (W ie — 12 Vorlesungen iiber die Ge-
n e r B e itr . K u ltu r g e s c h . L in schichte der Tiirken M ittel-
g u is t. I. W ie n 1930.) asiens. B e r lin 1935.
T h o m p so n , J. E. S .: Maya Hiero B a u m a n n , H ., T h u m w a ld , R. u n d
glyphic W riting. (C a r n e g ie In st. W e ste r m a n n , D .: V olkerkunde
P u b l. 589. W a s h in g to n 1950.) von A frika. E s s e n 1940i
W e u le , K ,: Zur Kartographie der
B e n n e tt, W . C.: a n d B ir d , J. B .:
N aturvolker. (P eterrn . M itt.
Andean Culture History, N e w
L X I. G o th a 1915.)
Y o rk 1949.
W o lfe l, J • Die Trepanation. (A n -
B e st, E.: Polynesian Navigators:
h r o p o s X X . M o d lin g 1925.)
Their Exploration and Settle
m ent of the Pacific. (G eogr.
K U L T U R N I SL O JE V I I R ev . v . N e w Y o r k 1918.)
ST R U JA N JA B e y e r , H. O.: Philippine and East
A d a m e tz , L.: H erkunft und W an- Asian Archaeology and its Re
derungen der Hamiten. W ien lation to the Origine of the
1920. Pacific Islands Population.
(N at. R e s e a r c h C o u n c il B u ll.
The Am erican Aborigines. Ed. D.
X X I X . Q u e z o n C ity 1948.)
J e n n e s s . T o r o n to 1933.
A n d e r so n , J. G.: Den gula jorden A Geographi
B ir k e t-S m ith , K a j:
barn. S to c k h o lm 1932. cal Study of the Early History
— Researches into the Prehistory of the Algonquian Indians.
of the Chinese. (M us. F a r. E a st. (In t. A r c h f. E th n o g r . X X IV .
A n t. B u ll. X V . S to c k h o lm 1943.) L e id e n 1918.)
K ulturkreise und
A n k e r m a n n , B .: — Folk W anderings and Culture
Kulturgeschichten in Afrika. Drifts in Northern North A m e
(Z e itsc h r . f. E th n o l. X X X V II . rica (J o u rn . S o c . A m e r . N . s.
B e r lin 1905.) X X I I . P a r is 1930.)
B a n d i, H. Die Frage eines
G .: — Die Eskimos. Z u r ic h 1948.
Zusam m enhanges zwischen dem B ish o p , C. W .: The Rise of Civi
Magdalenien und der Eskim o- lization in China w ith R efe
kultur. (40. J a h r b . d. S c h w e iz . rence to its Geographical
G e s e lls c h . f. U r g e sc h . o g Aspects. (G eogr. R e v . X X I I .
la s a ) N e w Y o r k 1932.)
503
— The Neolitik A g e i n N o r t h C h i — The A ryans. London 1926.
n a . (Antiquity. VII. Gloucester Coedes, G.: L ’o s m o s e i n d i e n n e en
1933.) In d o ch in e e t en In d o n esie. (Ca-
— L o n g -H o u se s a n d D ra g o n -B o a ts. hiers d’Hist. Mond. I. 4. Paris
(Antiquity. XII. Gloucester 1954.)
1938.) Colani, M.: R e c h e r c h e s s u r l e p r i -
— O r i g i n o f F a r E a s t e r n Civili h isto riq u e in doch in ois. (Bull.
zation. (Ann. Rep. Smiths. Inst. Ecole Franc. d’Extr.-Orient
1943. Washington 1944.) XXX. Hanoi 1931.)
Bogoras, W.: E lem e n ts of the C u l Cole, F. C.: T h e P e o p l e s o f M a
tu re of th e C irc u m p o la r Z6ne. la ysia . Toronto, New York,
(Araer. Anthrop. N. s. XXXI. London 1945.
Menasha 1929.) Cole, S.: T h e P r e h i s t o r y o f E a s t
A f r i c a . Harmondsworth 1954.
Biihler, A.: V ersuch ein er B e v o l-
keru n gs- un d K u ltu ra n a lyse auf Coon, C. S.: Arabia, a
S o u th ern
den (Zeit-
A d m ira lita tin se ln . P ro b lem for the (Pap.
F u tu re.
schr. f. Ethnol. LXVII. Berlin Peabody Mus. Amer. Archaeol.
1935.) Ethnol. XX. Cambridge, Mass.
Burows, E. G.: W e s t e r n P o l y n e 1943.)
s i a . (Etnol. stud. VII. Goteborg — C a r a v a n . New York 1951.
1938.) Cooper, J. M.: C u ltu re D ifu sio n
Carter, G. F.: P la n t G e o g ra p h ic a n d C u ltu r e A r e a s in S o u th e r n
and C u ltu re H isto ry in th e A m e r i c a . (Congr. intern,
S o u th
A m eric a n (Viking
S o u th w est. amćr. XXI. sess. Goteborg
Fund Publ. Anthrop. v. New 1925.)
York 1945.) — A re a l a n d T em p o ra l A sp e c ts of
Caton-Thompson, G.: T h e Z i m A b o rig in a l S o u th A m eric a n
b a b w e C u l t u r e . Oxford 1931. C u ltu re. (Ann. Rep. Smiths.
Chatterji, S. K.: T h e F o u n d a tio n s Inst. 1943. Washington 1944.)
i n I n d i a . (Tijd-
of C iv iliza tio n Creel, H. G.: T h e B i r t h o f C h i n a .
schr. Ind. Taal-Land- en London 1936.
Volkenk. LXVIII. Batavia 1928.) Czaplicka, M. A.: A b o r i g i n a l S i
Chi, Ch’ao-Ting: K ey E c o n o m ic b e r i a . Oxford 1914.
A re a s in C h in ese H is to r y . Lon — T h e T u r k s o f C e n t r a l Asia.
don 1936. Oxford 1918.
Chiera, E.: S ie s c h r ie b e n a u f Ton. Donner, Kai: S i b i r i e n . Helsing
W a s d ie b a b y lo n isc h e n S c h rift- fors 193.
ta feln erzd h le n ? Zurich 1941. Davidson, D. S.: A rc h e o lo g ic a l
Childe, V. G.: N ew L ig h t on th e P ro b lem s of N o rth ern A u stra
M ost Repr. w.
A n cien t E ast. (Joum. R. Anthrop. Inst.
l ia .
some correct. London 1935. LXV. London 1935.)
504 P R IL O Z I
Eine neue Arbeits-

E b erh a rd , W .: G ra eb n er. F .: K ulturkreise und
hypothese fib er den Aufbau K ulturgeschichten in Ozeanien.
der fruhchinesischen Kulturen. (Z e itsc h r f. f. E th n o l. X X X V II.
(T a g u n g sb e r . G e s e llsc h . f. V 61- B e r lin 1905.)
k erk . II. L e ip z ig 1936.)
— Die melanesische Bogenkultur
Ergebnisse der Siidsee-Expedition und ihre Verwandten. (A n t-
1908 bis 1910. A I— I I I. B I— X II. h ro p o s IV . W ie n 1909.)
H a m b u r g 1913 ff. — A m erika und die Sudseekul-
E r k e s, E .: Chine sisch-am erika- turen. (E th n o lo g ic a , II. L e ip
nische Mythenparallelen. z ig 1913.)
(T ’o u n g Pao XXV. L e id e n G r iffin , J. B .: Archeology of Ea
1926. ) stern United States. C h ica g o
1952.
Neue U ntersuchun-
F in d e ise n , H .:
gen und Materialien zum Pro G ro o t, G. J .: The Prehistory of
blem der westsibirischen Alta- Japan. N e w Y o r k 1951.
siaten sowie den Ursprung G r o ta n e lli, V . G .: Asiatic In fluen
der Altasiaten iiberhaupt. (Z e it- ces on Somali Culture. (E th n os.
sch r. f. E th n o l. L IX . B e r lin X II. S to c k h o lm 1947.)
1927. )
H a b e r la n d t, A .: Alpine Gebirgs-
F la n n e r y , R .: An Analysis of volker in M ittelasien. (B er.
Coastal Algonquian Culture. F o r s c h .-I n s t. f. O s te n und
(C a th o l. U n iv . A m e r . A n th r o p . O rien t. III. W ie n 1923.)
S er. V II. W a sh in g to n 1939.)
Migrations of Cul.
H a d d o n , A . C.:
den vorkolum -
F r ie d e r ic i, G.: Z u tures in British New Guinea.
bischen Verbindungen der Siid- (Jou rn . R . A n th r . In s t. I. L o n
seevolker m it Am erika. (A n t- d o n 1920.)
h ro p o s, X X I V . M o d lin g 1929.)
H a m b ly , W . D .: Culture Areas of
F r o b e n iu s , L .: Kulturgeschichte Nigeria. (F ie ld M u s. N a t. H ist.
Afrikas. Z u r ic h 1933. A n th r o p . S e r . X X I . C h ic a g o
L. u. v . W ilm .: Atlas
F r o b e n iu s, 1935.)
Africanus. M iin c h e n & B e r lin — Source Book for African A n
1922. ff. (n ic h t a b g e sc h lo sse n .) thropology. (F ie ld M u s. N a t.
L ’Islamisation de
G a u tie r , E. F.: H ist. A n th r o p . S e r . X X V I . C h i
V A frique du Nord. P a r is 1927. ca g o 1937.)
G je ssin g , G.: Circumpolar Stone Handbook of South Am erican In
Age. (A cta A rot. II. K ^ b e n h a v n dians. E d. J. H . S te w a r d . I -V I.
1944.) (B u r. A m e r . E th n o l. B u ll. 143.
L ’age du bronze au
G o lo u b e w , V.: W a sh in g to n 1946-1950.)
Tonkin et dans le Nord-Annam . H a n d y , E. S. C.:Problems of Po
(B u ll. E c o le F r a n c . d ’E x tr .- lynesian Origins. (B is h o p M u s.
O r ie n t. X X I X . T o n k in 1930.) O cc. P a p . IX . 8. H o n o lu lu 1930.)
b ib l io g r a f ija
505
Hatt, G.: Nort Am erican and Eu Hirschberg, W.: Die arabisch-per-
rasian Culture Connections. sisch-indische K ultur an der
(Proceed. 5th Pacif. Science Ostkiiste Afrikas. (Mitt. Anthr.
Congr. IV. Toronto 1934.) Gesellsch. Wien LXIII. Wien
Haury, E. W.: The Problems of 1933. )
Contacs between the Southw e Hornell, J.: Indonesian Influence
stern United States and M exi on East African Culture. (Journ.
co. (SW. Journ. Anthrop. I. R. Anthr. Inst. LXIV. London
Albuquerque 1945.) 1934. )
Heine-Geldern, R. v. U rheimat und Jennes, D.: The Indian Background
friiheste W anderungen der A u- of Canadian History. (Nat. Mus.
stronesier. (Anthropos. XXVII. Canada, Anthrop. Ser. XXI.
Modling 1932.) Ottava 1937.)
— L’art prebouddhique de la C hi — Prehistoric Culture Waves from
ne et de I'Asie du Sud-est et Asia to America. (Journ. Wash.
son influence en Ocianie. (Rev. Acad. Sc. XXX. Washington
Arts Asiat. XI. Paris 1937.) 1940.)
Jettmar, K.: Zur H erkunft der
— Das Tocharerproblem und die
tiirkischen Volkerschaften.
Pontische Wanderung. (Saecu-
(Arch. f. Volkerk. III. Wien
lum I. Miinchen 1951.)
1948.)
— Die asiatische H erkunft der — Z um Problem der tungsischen
sudam erikanischen M etalltech- »Urheimat«i. (Wiener Beitr.
nik (Paideuma v. Bamberg Kulturgesch. u. Linguist. IX.
1950-1954.) Wien 1952.)
— und Ekholm, G. F.: Significant — Les plus anciennes civilisations
Parallels in the Sym bolic Arts d’ćleveurs des steppes d’Asie
of Southern Asia and Middle Centrale. (Cahiers d’Hist. Mond.
America. (Select. Pap. XXIX. 1, 4. Paris 1954.)
Intern. Congr. Amer. Chicago Jij6n y Caamano, J.: Una gran
1951.) marea cultural en el N. O. de
Hentze, C.: Objets rituels, cro- Sud America. (Journ. Soc.
yances, et dieux de la Chine Amer. N. s. XXII. Paris 1930.)
antique et de I’Am erique. An Joyce, Th. A.: South American
vers 1936. Archeology. London 1912.
Herskovits, M. J.: The Culture — M exican archeology. London
Areas of Africa. (Africa III. 1914.
London 1930.) — Central American and West
Hizheimer, M.: Die dltesten Be- Indian Archeology. London 1916.
ziehungen zw ischen Asien und Karlgreen, B.: The Date of the
A frika nachgewiesen an den Early Dongso’n Culture. (Mus.
Haustieren. (Africa. III. Lon Far East. Ant. Bull. XIV.
don 1930.) Stockholm 1942.)
P R IL O Z I
506
Ethnographical S tu
K a u d e r n , W .: — Cultural Relations between
dies in Celebes. I— V . G o te b o r g North and South America.
1925. ff. (n ic h t a b g e sc h lo sse n ). (P ros. 23rd. In t. C on gr. A m er.
N e w Y o r k 1930.)
K id d e r , A . V .: A n Introduction to
the Study of Southw estern — Cultural and Natural Areas of
Archeology. (P h il. A c a d . D ep . Native N orth America. (U n iv .
A r c h . N e w H a v e n 1924.) C a lif. P u b l. A m er. A r c h e o l.
E th n o l. X X X V III. B e r k e le y
K o p p e r , W .: Tungusen und Miao.
1939.)
(M itt. A n th r o p . G e s e llsc h . L X .
K u ssm a u l, F .: Friihe Nomaden-
W ie n 1930.)
kulturen in Innerasien. (T ri
— U rtiirkentum und Urindoger-
b u s, S tu t tg a r t 1952— 1953.)
m anentum . (B e lle te n . X X .
I s ta m b u l 1941.) K . S .: T he Chinese,
L a to u r e tte ,
their History and Culture. 2"a
K r a u se ,
F.: Z ur Besiedlugns-
ed. N e w Y o r k 1934.
geschichte der nordam erikani-
L e a k e y , L . S . B .: Stone Age A fri
schen Prcirie. (K o rresp . D e u tsc h .
G es. f. A n th r o p . X L V I. B r a u n
ca. L o n d o n 1936.
L eC oq , A . v .: A u f Hellas Spuren
s c h w e ig 1913.)
in Osttiirkistan. L e ip z ig 1926.
— D ie K ultur der kalifornischen
L e ic h t, H .: Indianische K unst und
Indianer. (S c h r ift. In s t. f. V 61-
K ultur. Ein Jahrtausend im
k erk . I. L e ip z ig 1921.)
Reiche der Chimu. Z u r ic h 1944.
Beitrage zur Fra-
K r ic k e b e r g , W .:
L e r o i-G o u r h a n , A .: Archeologie
ge der alten kulturgeschicht- du Pacifique-Nord. (T rav. et.
lichen Beziehungen zwischen M §m . In s t. d ’E th n o l. X L V II.
Nord- und Sudam erika. (Z e it- P a r is 1946.)
sc h r ift. E th n o l. L X V I. B e r lin
L ic e n t, E. e t T e ilh a r d d e C h ard in ,
1935.)
P .: Le paleolithique de la Chi
K roeber, A. L.: The History of ne. (L ’A n th r o p . X X X V I . P a r is
Native Culture in California. 1925.)
(U n . C al. P u b l. A m . A rch .
L in to n , R.:Cultural Sequences in
E th n o l. X X . B e r k e le y 1923.)
Madagascar. (P ap . P e a b o d y M us.
— Handbook of the Indians of A m er. A rch. E th n o l. XX.
California. (B u r. A m . E th n o l. C a m b rid g e, M a ss. 1943.)
B u ll, 78. W a sh in g to n 1925.)
Origins of the Tainan
L o v e n , S.:
— American Culture and the Culture. G o te b o r g 1935.
Northwest Coast. (A m er. A n L o w ie , R. H .: Am erican Culture
th ro p . N. s. XXV. M e n a sh a History. (A m er. A n th r o p . N . s.
1923.) X L II. M e n a sh a 1940.)
— N ative Culture of the South The Early Em
M cG o v e rn , W . M .:
west. (U n. C al. P u b . A m . A rch . pires of Central Asia. C h a p e l
E th n o l. X X I I I . B e r k e le y 1928.) H ill 1939.
507
A n H ypothesis for
M cK e rn , W . C.: M u rd o ck , G. P .: South America*
the Asiatic Origin of the Wo Culture Areas. (S W . J o u rn .
odland Culture Pattern. (A m er. A n th r o p . V II. A lb u q u e r q u e
A n tiq u ity . III. 1937.) 1951.)
On the Diffusion
M cL eod , W . C.: A .: Studien zur indo-
N e h r in g ,
of Central American Culture germanischen K ultur und Ur-
to the Coasts of British Co heim at. (W ien* B e itr . K u ltu r -
lumbia and Alaska. (A n th r o - g e s c h . u. L in g u ist. I V . S a lz
p os. X X I V . M o d lin g 1929.) b u r g u n d L e ip z ig 1936.)
M a h o n y , D . G.: The Problemof Notes on Cultural
N e lso n , N . C.:
A ntiquity of Man in Australia. Relations between Asia and
(M em . N a t. M us. X III. M e l America. (A m e r . A n tiq u ity II.
b o u r n e 1943.) M e n a sh a 1937.)
M artin , P . S ., Q u im b y , G. I. a n d Die Entste-
N ie u w e n h u is , A . W .:
C o llie r , D .: Indians before Co hung der Polynesier und ihre
lumbus. C h ic a g o 1947. K ultur. (In t. A rch . f. E th n o g r.
M a sp ero , H .: Les origines de la X X X . L e id e n 1930.)
civilisation chinoise, (A n n . de
W .: Rassen- und K ul-
N ip p o ld ,
g eo g r. X X X V . P a r is 1926.)
turgeschichte der Negrito-Vol-
Ancient Civiliza
M ea n s, P h . A .: ker Sudost-Asiens. L e ip z ig 1936.
tions of the Andes. N e w Y o rk
a n d L o n d o n 1931.
N o r d e n sk id ld ,
E.: Die ostliche
Ausbreitung der Tiahuanaco-
M erh a rt,G. v .: The Paleolithic
kultur in Bolivien und ihr
Period in Siberia. (A m er. A n -
Verhaltnis zur A ruakkultur in
th r o p . N. s. XXV. M e n a sh a
Mojos. (Z e its c h r ift fu r E th n o l.
1923.)
X L I X . B e r lin 1917.)
— Bronzezeit am Jenissei. W ien
1926.
— Comparative Ethnographical
Studies. I. t i l l x. G o te b o r g
M etra u x , A .: La civilisation ma-
1919 ff.
tirielle des tribus tupi-gua-
P e a k e , H . J . E.: The Beginning of
rant. P a r is 1928.
M itra, P .: Prehistoric India. C a l
Civilization. (Jou rn . R . A n th r o p .
In s t. L V II. L o n d o n 1927.)
c u tta 1923.
P e d e r s e n , J.: Islams K ultur. K<P-
M o o k erji, R . K .: Hindu Civiliza
b e n h a v n 1928.
tion. L o n d o n , N e w Y o rk , T o
ro n to 1936. The Megalithic Cul
P e r r y , W . J.:
M o v iu s, H . L .: Paleolithic Archeo ture of Indonesia. M a n c h e ste r
logy in Southern and Eastern 1918.
Asia, exclusive of India. (C a- P ig g o tt, S .: Prehistoric India. H ut-
h ie r s d ’H ist. M on d . II, 2— 3. m o n d s w o r th 1950.
P a r is 1954-1955.) Publications of the Jesup North
M u n ro, N . G.: Prehistoric Japan, Pacific Expedition. I - X I I . L e i
Y o k o h a m a 1911. d e n a n d N e w Y o rk 1898 ff.
508 P R IL O Z I
R a w lin so n , H . G.: India. L o n d o n S c h a r ff, A .: Die Fruhkulturen

1948. A gyptens und Mesopotamiens.
R a y , V . F.: Cultural Relations in L e ip z ig 1941.
the Plateau of N orthw estern S c h m id t, M .: Die Aruaken. L e ip
America. (P u b l. H o d g e A n n .
z ig 1917.
P u b l. Fund. III. Los A n g e le s
S c h m id t, W .: D ie M on-K hm er-
1939.)
Report of the Fifth Thule Expe Volker, ein Bindeglied zw i
dition. I l l — X . C o p e n h a g e n schen V olkern Zentralasiens
1928-1952.
und Austronesiens. (A rch . f.
A n th r o p . X X X I I I . B r a u n s c h w e ig
Reports of the Cambridge A n
thropological Expedition to 1906.)
Torres Straits. I -V I . C a m — K ulturkreise und K ulturschi-
b r id g e 1902— 1935. chten in Sudamerika. (Z e itsc h r .
Frage der
R ic h th o fe n , B . v.: Z u r f. E th n o l. X L V . B e r lin 1913.)
archaologischen Beziehungen S e le r ,E.: Cesammelte Abhand-
zwischen Nordamerika und lungen zur amerikanischen
Nordasien. (A n th r o p o s. X X V II. Sprach- und A ltertum skunde.
M o d lin g 1932.) I -V . B e r lin 1902-1915.
R ie s e n fe ld , A .: The Megalithic
Some Aspects of
S e lig m a n , C. G .:
Culture of Melanesia. L e id e n the Hamitic Problem in the
1950.
Anglo-Egyptian Sudan. (J o u m .
elements constituifs
R iv e t, P .: L es
R. A n th r o p . In s t. X L I I I . L o n
des civilisations du nord-ouest
d o n 1913.)
et de Vouest sud-americain.
(C ongr. in t. am er. 21 se ss. G 6 -
— Egypt and Negro Africa. L o n
te b o r g 1925.) d o n 1934.
R o b erts, F. H . H .: A Survey of S h e tr o n e , H . C.: The Mound Buil
Southw estern Archaeology. ders. N e w Y o rk 1930.
(A m er. A n th r o p . N . s. X X X V I I .
H. D .: The Origin and
S k in n e r ,
M e n a sh a 1935.)
Relationships of Maori Material
— Developments in th e Problem Culture and Decorative Arts.
of the North Am erican Paleo- (Jou rn . P o ly n . S o c . X X X III.
Indian. (S m ith s. M isc e ll. C oll. N e w P ly m o u th 1924.)
100. W a sh in g to n 1940.)
R o w e , J. H .: Absolute Chrono — Some Aspects of the History
logy in the Andean Area. of Polynesian Material Cultu
(A m er. A n tiq u ity X . M e n a sh a
re. (J o u rn . S o c . L X . N e w P ly
m o u th 1951.)
1945. )
Š a n so m , G. B.: Japan. L o n d o n S m ith , G. E llio t: In the Beginning.
1946. N e w ed. L o n d o n 1932.
S c h ild e , W.: Ost-westliche K ul- Speck, F. G .: Culture Problems
turbeziehungen im Sudan. (In in Northeastern North A m eri
M em or. K. W e u le . L e ip z ig ca. (P roc. A m . P h ilo s . S oc.
1929.) L X V . P h ila d e lp h ia 1926.)
509
Speiser, E. A.: The Ethnic Back — (Buck, P. H.): A n Introduction

ground of the Early Civiliza to Polynesian Anthropology
tions of the Near East. (Amer. (B. P. Bishop Mus. Bull. 187.
Journ. Arch. XXXVII. Concord Honolulu 1945.)
1933.) Thilenius, G.: Die Bedeutung der
Speiser, F.: Versuch einer K ultur- M eeresstromungen fiir die Be-
analyse von Neukaledonien. siedlung Melanesiens: (Mftt.
(Zeitschr. f. Ethnol. LXV. Ber Mus. £. Volkerk. I. Hamburg
lin 1933.) 1906.)
— Versuch , einer 'K ulturanalyse Thompson, J. E. S.: The Rise and
der zentralen Neuen Hebriden. Fall of Maya Civilization. Lon
(Zeitschr. f. Ethnol. LXVI. Ber don 1956.
lin 1934.) Torrii, R.: A ncient Japan in the
— Melanesien und Indonesien. Light of Anthropology. Tokyo
(Zeitschr. f. Ethnol. LXX. Ber 1935.
lin 1938.) Uhle, M.: Desarrollo y origen de
— Versuch einer Siedlungsge- las civilizaciones americanas.
schichte der Siidsee. (Denkschr. (Proc. 23. Int. Congr. Amer.
der Schweiz. Naturforsch. Ges. New York 1930.)
LXXVII, Abh. I. Zurich 1946.) Vaillant, G. C.: Early Cultures of
Spoehr, A.: Time Perspective in the Valley of Mexico. (Anthr.
Micronesia and Polynesia. (SW. Pap. Am. Mus. Nat. Hist.
Journ. Anthrop. VIII. Albu XXXV. New York 1935.)
querque 1952.) — The Aztecs of Mexico. Garden
Stein, A.: On A ncient Central- City 1948.
Asien Tracks. London 1933. Vambery, H.: Das Turkenvolk.
Steward, J. H.: American Culture Leipzig 1885.
History in the Light of South Vroklage, B. A. G.: Die M egalith-
America. (SW. Journ. Anthrop. kultu r in Neuguinea. (Zeitschr.
III. Albuquerque 1947.) f. Ethnol. LXVII. Berlin 1935.)
Strong, W. D.: The Plains Cultu Weule, K.: Volkerwanderungen in
re Area in the Light of Archeo A frika. (Verh. XIX. Deutsch.
logy. (Amer. Anthrop. N. s. Geographentages. Berlin 1915.)
XXXV. Menasha 1933.)
Wissler, Cl.: The Influence of the
Swanton, J. B.: Aboriginal Cul Horse in the Development of
ture of the Southeast. (42ad Plains Culture. (Amer. Anthrop.
Ann. Rep. Bur. Ethnol. Wa N. s. XVI. Lancaster 1914.)
shington 1928.) — The Relation of Nature to Man
Telio, J.: Antiguo Peru. Lima 1929. in Aboriginal America. New
The Rangi Hiroa: Vikings of the York 1926.
Sunrise. Philadelphia and New — The American Indian. 3rd ed.
York 1938. New York 1938.
510 P R IL O Z I
Wormington. H. M.: A n c i e n t M an Zolotarev, A.: The A ncient Cut-

in N o r t h A m e r i c a . 3rd ed. tu re oj N o rth
A sia . (Amer.
Denver, Col. 1949. Anthrop. XI. Menasha 1938.)
REGISTAR
INDEKS IMENA I POJMOVA
Abbasidi 282 Altruizam 49, 66 Aramejci 420
Abbot, C. C. 450 AT Ubaid, kultura 93i Aranta 260
Abilene, kultura 450, 155, 156, 168, 416 I Arapi 112, 162, 201,
451 dalje 206, 224, 243, 249,
Abor 320 Alžir 397 274, 282, 325, 342,
Abydos 162, 367 Amazona 70, 119, 144, 360, 433, 435, 438
a cire perdue 92 225 i dalje, 252, 267, i dalje
Acheulćen, razdoblje 347 Araukanci 451
138, 398 i dalje, 400, Ambak 225 Arekuna 170
402 Amerika 446 1 dalje Arhajska kultura 457
Adler, A. 39 Amok 37 Arheologija 21 i dalje,
Admiralitetski otoci Amputacija 387 23, 405 i dalje
441 Amri 432 Arhitektura 446, 456,
Adonis 356, 368 Amschler 153 i dalje 462
Adopcija 255, 287, 362 Amulet 196, 263, 298, Arhitektura, kamena
Aerofoni 373 308, 311, 346, 354, 209, 213, 417, 463
Aeta 441 386 Aricija 286
Africanthropus 397 Anamiti 440 Arijci 73, 277, 430 i
Afrika 71, 418 i dalje, Anarhija 280, 311 dalje
433 i dalje Anau 93, 153, 154, 155, Aristotel 16, 177, 233
Ainu 36, 110, 115, 123, 156, 416, 423 Arkubalista 141
157, 199, 344, 360, Andamanci 68, 186, Armenci 192
411, 427 i dalje 247, 279, 308, 317, Ame, T. J. 156
Aivilik 53, 217, 386 335, 378, 441 Arracacha 166
Akamba 166, 239, 244, Anderson, Gunnar 423 Arrow-Root 166
358, 365 i dalje Artemida 300
Akkad 141, 420 Angkor 446 Aruaki 252, 311, 461
Akreditiv 324, 388 Angmagsalik 199, 336, Asirci 142, 192, 220,
Alah 282, 342 410 222 i dalje, 329, 349,
Alakalup 451 Animatizam 340, 347, 389
Alangese 448 351 Askeza 74
Alfabet 56, 390, 422 Animizam 334 i dalje, Asocijacija 46, 352 i
340 i dalje, 347 dalje 387
Aleksandar Veliki 283 Anitaš 97
Aleksandrov pohod 18, Assam 220, 305, 430
Ankermann 429, 435 Astralni mitovi 377
224 Antesterije 368
Aleuti 110, 306, 409 Astrologija 366, 392
Antilopa 144, 402, 436 Astronomija 311, 366,
Algonkin 51, 135, 262, Antonius 152, 154
316, 342, 349, 379, 378, 389, 391 i dalje,
Antropogeografija 36 457
411 Antropologija 21 i da Ašanti 132, 251, 283,
Alkohol 126, 128 lje, 36 310, 358, 361
Alor 176 Anyag 289, 425, 426 Ašur-Nasir-Pal 223
Alpaka 111, 158 Apaši 66, 302 Atahuallpa 99
Altajci 150 Apisov kult 157 Atapaski 50, 212, 219,
Alter ego 337 Apolon 351 298, 372
33 P u to v i kulture
514 P R IL O Z I
Ateizam 74, 433 Bakairi 391 Bedža 251

Atena Pallas 75 Bakar 91 i dalje, 98 Bentham 246
Atlantida 18 i dalje, 174, 390, Berberi 191, 205, 251,
Atman 433 415 i dalje, 418, 430, 282, 304, 342, 435,
Attis 356 456, 460, 462 438
Aurignacien 380 i da Bakitara 71 Bergman, Folke 455
lje, 401 i dalje, 403, Baklja 215 Bergsoe 54, 99, 100
435 Bakongo 357 Beringovo more, kul
Australija 29, 36, 38, Bakreno - brončano tura 409 i dalje, 425
42, 59, 63, 69, 104,133, doba 432 Bernatzik, Hugo A. 38
134, 136, 139, 142, Bakreno doba 85, 92, Besmrtnost 206, 305,
170, 180, 198, 199, 93, 430, 432 307, 344, 345, 370
201, 206, 208, 210, Bakuba 379, 383 Betel 61, 126, 454
212, 225, 241, 245, Balega, kravlja 29 i Bhagavadgita 433
247, 261, 281, 286, dalje Bijeg predodžbi 46
304, 306, 315, 321, Balfour, Henry 24, Biljka 345 i dalje, 355
324, 328, 338, 348, 381, 384 Biljna prehrana 122,
354, 368, 371, 373, Bali 186, 445 136
377, 387, 391, 404, Balkanski poluotok, Bishop 165
440 i dalje narodi 189 Bivol 131, 158 i dalje,
Austronezijci 424, 443 Baluba 128 424, 443
i dalje Balzamiranje 305 i
Avari 329 Bizant 49
dalje, 338, 453 Bizon 147, 181, 205,
Avesta 158 Bambala 91 300, 316, 448 i dalje
Avunkulat 254 i dalje Bambara 117 Blagoslov 352
Aymara 463 i dalje Bambus 78
Azija 73 i dalje, 403 i Blizanci 297
Bambusna citra 374
dalje, 413 i dalje, Bambuti 82 Boas, Franz 25, 172,
419 i dalje, 429 i Banana 66, 161, 182 381
dalje, 439 i dalje Bandelier, A. 282 Bocanje 199
Azteci 127, 282, 287, Bangala 174, 260 Bodež 31, 89, 138, 326
339, 388, 392, 458 i Banks, otoci 266 Bogatstvo, vidi kapital
dalje Banteng 155 Bogaz Koy 420
Bantu 37, 66, 244, 273, Bogomoljka 379
436 Bogoraz 25
Ba’al 349 Banjankole 71 Bogovi 73, 332, 344 i
Babica 295 Basket Makers, kul dalje, 347, 352, 354,
Babilonci 107, 142, tura 459 i dalje 357, 360 i dalje, 369,
157, 163, 168, 114, Baski 296 376, 380, 430
177, 222, 237, 283, Bastholm 63 Bohuslan 305
285, 325, 349, 350, Bastian, Adolf 22 i Bojadisanje 107, 116 i
360, 367, 368, 384, dalje dalje, 277
389, 394 Baškiri 302 Bojadisanje tijela 196,
Babuende 311 Batak, pleme 248, 323, 198 i dalje, 295, 311
Bachofen, J. J. 240 356, 364 Bojadisanje voskom,
Bačvarstvo 104 Batata 161, 166, 444 vidi Batik
Badari, razdoblje 93, Bat cave 456 Bola 143, 453
156, 418 Batik 117, 438 Bolest 37, 57, 268, 284,
Baganda 71, 158 Batonga 60, 96, 253, 295, 363, 365, 387
Bagobo 119, 195, 248, 346, 349 Bolivija 452 i dalje
272, 381 Baumann, H. 435 Borna kola 153, 223,
Bahera 72 Bavenda 273 430
Bahnson, Kr. 24, 308 Bedreni ovoj 188 Borneo 439
Bajke, priče 91, 299, Beduini 66, 203, 282, Bororo 262
376 315, 326 Borum Eshoj 191
IN D E K S IM E N A I P O J M O V A 515
Botokudi 68, 140, 180, Bubanj 71, 363 i dalje, Centri nemira 205
197 372, 373 i dalje Ceram, otok 73
Božanski kralj 283 i Bubanj na okviru 373 Ceremonije, vidi ta-
dalje, 288, 340, 357, Bubanj s rasporom kođer religija 132,
366, 438 i dalje, 444, 373 259, 262, 264, 268,
454 Biicher, K. 129 292, 297, 299, 301,
Božanstvo 237, 274, Buddha 74, 370, 378, 319, 442
344 i dalje, 348 1 433 Ceste 218, 289
dalje, 351 i dalje, Budizam 31, 126, 152, Ceylon 37, 163, 173,
356 i dalje, 359 i da 307, 338, 347 i dalje, 250, 430
lje, 395 422 i dalje, 427, 429, Cezar 18, 155, 297, 317
Božić 368 456 Chaco, Indijanci 70,
Božji mir 324 Bugačica 54 71, 79, 142, 252, 304,
Božji sud 322, 323 Buhler, A. 24 355, 452 i dalje
Brahma 277, 347 Buka 359 Chalossien 398 i dalje
Brahman 343, 433 Bukaniri 124 Chavin 158, 462 1
Brahmani 74, 274 i da Bunar 163, 317 dalje
lje, 277, 361, 366, Bumerang 16, 142, 373, Chelleen 398 i dalje,
430 442 400
Brak 67, 172 1 dalje, Bunje 211 Chicama 462
236, 239 i dalje, 253, Burma, put preko 423 Childe, Gordon 91, 390
254, 293, 302 Burmanci 440 Chimu 121, 462 i dalje
Brak između brata Burmut 128 Choroki 456
i sestre 246 1 dalje, Burnus 188 i dalje Chota Nagpur 305,
Bušenje kamena 90 i 430
438 dalje
Brana 164 Cieza de Leon 356
Bušmani 55, 69, 81, Cigani 205, 278
Brašno 123 1 dalje, 136, 144, 145, 180, Cigare 127
452 186, 192, 206, 208, Cigla 209, 416
Bratstvo 267 i dalje, 210, 280, 286, 316, Cijepljenje, vakclna-
343 348, 379 i dalje, cija 302
Brezina kora 61, 78, 382, 402, 434 Cimšijan 56, 264
108, 109, 145, 411 Cipele 192 i dalje, 218
Brock-utnes 26 Circumcisio, vidi obre-
Brod 229 Cainguž 19 zanje
Brogger 96 Callejon de Huaylas Cjelina, potpunost 33,
Brojke 388 i dalje 463 68
Capsien, kultura 140, Cjevaste orgulje 374
Bronca 32, 56, 62, 93 141, 142, 401 i dalje,
i dalje, 98, 177, 380, Clactonien 398 i dalje
435 i dalje Cline, Walter 435
390, 424 i dalje, 427 Carpini 18
i dalje, 430 i dalje Clovis, šiljak 450
Carrier 301, 310 Cochenille 116
Brončani bubanj 445 Carski rez 387
Brončano doba 52, 62, Cochise, kultura 450,
Carstvo mrtvih 266, 451, 458
85, 94, 95 i dalje, 307, 308, 336, 338 i
99, 111, 114, 164 i Comte 53, 233
dalje, 369 Contrat social 291
dalje, 167, 188, 194,
200, 211, 215, 220, Catlin, G. 300 Cook, James 208, 229
305, 327, 380, 384, Ceh 74, 276. 438 Cookovo otočje 444
406, 407, 410, 412, Centralizacija 288, 289, Copćn 393
422, 424 i dalje, 425 Cooper, J. M. 451
427, 445, 455 Centralna Azija 107, Cortes 127
Brončano - željezno 153 i dalje, 167 i Coups 272
doba 427 i dalje dalje, 192, 203, 329, Couvade 296 i dalje
Brušenje kamena 90 350, 403, 414 i dalje, Crawley 302
Brvnara 213 421 i dalje Creel, H. G. 288
516 P R IL O Z I
Crnačko proso 166 Ču, dinastija 95, 111, Delbjerg 223

Crna noga, pleme 287, 177, 193, 289, 426 Delfijsko proročište
328, 379 Čukči 143, 181, 239, 351
Crtež 380, 383 329, 340 i dalje, 411 Demetra 160, 166
Cuicuilco 457 Ču-K’u Tjen 77, 87, Demokracija 73, 281 i
Curare 144, 170 88, 397, 403 dalje
Curtius 329 Čun 64, 180, 225, 228, Demoni, vidi duhovi
442 Denbigh 406
Čunjasta koliba 69, Dene, vidi Atapaski
Čaka 205, 283, 327 211, 411 Descartes 25
Čamac, gradnja 81, Čunjast krov 212 i Despotija, vidi dikta
104, 170, 276, 442 dalje, 408, 437, 442 tura
Čamac od dasaka 226, Čuvaši 421 Deva 155 i dalje, 181
228 i dalje Diaz, B. 127
Čamac od kore 69, Dieri 243, 245, 265, 281
108, 226, 227, 442 Ćuringa 259 Diferencijacija 65, 400
čamac od kože 226 i Dijeta 387
dalje, 408, 452 Dijete 295 i dalje, 298,
čamac s plovcem 52, Dahom ey 131, 310, 358
176, 205, 228 i da Daimon 336 i dalje 358
Dair-Tassa, razdoblje Dikajarh 177
lje, 439, 443 Diktatura 282, 291,
Čaj 34, 126, 128, 176 418 i dalje
čaranje, čarolija, vidi Dajak 42, 144, 176, 196, 292, 426, 429
magija 200, 216, 272, 302, Dingo 148
Čarape 193, 218 328, 338, 345, 350, Dinka 365
Čarobna formula 314, 355 391 Dionis 166, 357, 368,
352, 359 Dakota 196, 281, 315, 375, 379
Čarobni štapić 364 342, 382 Diplomacija 324, 388
Damask, oštrice 98 Dipylon, razdoblje 62
čegrtaljka 363, 373 Divovski čovjek, me-
čejen 281 Dani tjedna 395
čekić 79, 89, 92 Danska 31, 52, 57, 58,62, ganthropus 396
Čelik 97 89, 95, 119, 188, 207, Dixon 61, 228
Čeremisi 186, 341 215, 220, 226, 274, Djelomični totem 259
Ceroki 199, 382 296, 317, 366, 379, Djevojke, proslava
Češalj 203 i dalje 380, 403, 407 zrelosti 57, 301, 453
Cešalj od štapića 203, Dar, poklon 171 i da Dobni razredi 239, 253,
454 lje, 248, 269, 315, i 264 i dalje, 270, 301,
Cešljasta keramika dalje, 319, 360, 364 328
406 i dalje, 424 Darivanje, svečanost Dobu 312
Četverobrida sjekira 31, 67, 171, 272, 297, Dolmen 80, 94, 304 i
102, 424, 428, 443 312, 453 dalje, 428, 432
Četverouglasta kuća Darwin, Ch. 233 Domaće životinje 78,
209, 212 i dalje, Datiranje 393, 410, 416, 110, 148 i dalje, 178,
409, 437, 453 449, 456, 458, 462 181, 183, 404, 413,
Čibča 252, 456, 461 Datulje 168, 174, 416, 418, 424, 443, 445
Č’i-Čia, kultura 424 i 432 Domaćinstvo, kućan
dalje David 283, 345, 360 stvo 216, 2i49
Čien-K’un 421 Davidson 264 Domorodačko pravo 32(
č ’in, dinastija 289, Daščice, tkanje po Dong So’n, kultura 445
426 moću 115 Donner, K. 412
Cipvejan 122, 298 Decentralizacija 288 Dorset, kultura 409
Čistoća 202 i dalje, Decimalni sistem 388 Dostrup 164 i dalje
432 Deformacija lubanje Drachenloch 399
Čizme 193 i dalje 200 Drama 267 i dalje,
čokolada 34 Deganawida 287 372, 375
IN D E K S IM E N A I P O J M O V A
517
Dravidi 243, 250, 296, Duvaći instrumenti Eksperiment 54

301 373 i dalje Ekspresionizam 382
Dromeđar 155, 205 Dvoboj 322 i dalje Ekstaza 37 i dalje, 73,
Društveni otoci 444 Dvoglavi orao 68 128, 202, 237, 343,
Drveno doba 86, 100, Dvoprežna kola 222 363 i dalje, 369, 371,
397, 435 Dvorska etiketa 284, 382
Drvo, obrađivanje 100 320 Ekstrovertiran 43
i dalje, 380, 384 Dvostruki čamac 228 Ekumena 51, 204
Drvo života 378 i dalje Ekvidistanca 373
Društveni položaj 67, Dvostruko veslo 227, E1 349
269, 271 i dalje, 280 452 Elagabal 111
Društvo 42, 44, 53, 59, Durra 166 Elam 152
80, 131, 135, 170, 233, E1 Dorado 99
i dalje, 279 i dalje, Element kulture 28, 29,
286, 291 i dalje, 312, DŽainizam 433 42, 60, 63, 67, 71
318 i dalje, 331, 333, Džamdat-Nasr, razdo Elliot Smith 24, 306
366, 369 blje 93, 222, 417, 419, Ellis, Havelock 246
Država 74, 183, 278 i 432 Elmenteita, kultura
dalje, 286 i dalje, Džarmo, kultura 153, 118, 435 i dalje
291, 325, 418, 425, 154, 156, 167, 416 Endogamija 244
429, 438, 445 Džimu Tenno 428 Endokanibalizam 309,
Državna crkva 289 Džingiskan 107, 421 355
Državni socijalizam Džubail 390 Engels, Fr. 25
289 Džunka 229 i dalje Entuzijazam 343
Duhan 57, 60, 126, 127 Eoliti 86 i dalje, 397
i dalje, 351, 363, 454 Epilepsija 365
Duh mrtvih 311, 333, Đ ib 273
Eridu 174
337 i dalje, 346 Erik, Crveni 410
Duh pomoćnik 363 Eberhard 423 Ertbbelle 31, 58, 86,
Duh zaštitnik 300, 337, Edda 363, 377, 378 88, 90, 120, 137, 215,
362 i dalje Edipov kompleks 246, 304, 428
Duhovi 29, 69, 76, 169, 262 Eskimi 15, 28 i dalje,
187, 237, 268 i dalje, Edwards-Plateau, kul 30, 31, 38, 44, 57,, 60,
276, 283, 300, 302, tura 450 61, 63, 64, 70, 79,, 80,
308, 309,, 311 i dalje, Egejska kultura 93, 95, 101, 134, 138, 140,
314, 320, 326, 328, 197, 199, 229 147, 170, 187, 192,
331, 334, 342 i dalje, Egipat 16, 50, 58, 65, 193, 194, 206, 209 i
346, 348, 350 i dalje, 89, 92, 93, 107, 119,
362 i dalje, 372, 376, dalje, 211,, 215, 218,
• 142, 154, 162, 164, 226, 234, 236, 237,
387 167, 168, 188, 198,
Duhovi plesači 32 239, 247, 249, 262,
201, 203, 209, 216, 263, 271, 280, 297,
Duhovni život 235, 331
220, 222, 228, 229, 309, 315 i dalje, 318
i dalje
Dukđuk 269 i dalje 285, 304 i dalje, 310, i dalje, 321, 329, 332,
Durkheim, E. 44, 333 325, 329, 336, 337, 336, 340, 342, 346,
Duša 74, 267, 275, 277, 340, 344, 347, 352, 348, 350, 354, 358,
283, 297, 307 i dalje, 367,' 373, 374, 382, 359, 361, 364, 367,
308, 320, 334 i dalje, 389, 390, 391, 393 372, 375, 377, 379,
346, 357, 361, 364, i dalje, 413, 415, 417, 382, 390, 401, 452
433 i dalje, 434, 438 Eskimi Aljaske 31, 66,
Duša — dah 335 Ejak 67, 260, 382 89, 263, 265, 280, 314,
Duša — životinja 337 Ekholm 455 353, 371, 380, 386,
i dalje Eksogamija 244, 245 i 409
Duševne bolesti 46 dalje, 256, 260, 262, Eskimska kultura 406
Dušobrižnik 362 264, 293, 435, 442 i dalje. 408, 409
P R IL O Z I
518
Estetika 371, 380 Fort Collins 449 Gilgameš 339

Etika, vidi moral Francuska 101 i dalje, Giljaci 243, 256, 279,
Etiološki mitovi 376 i 139, 200, 284 316, 340, 384, 411
dalje Frak, otvoreni 190 i Glasnik 324
Etiopija 126, 154, 162, dalje, 411 Glasanje 281 i dalje
167, 265, 374, 438 Frazer, James 24, 262, Glasnička palica 324,
Etnografija 17 i dalje, 286, 296, 351, 360 388
21 i dalje, 33 Freud, S. 38, 44, 46, Glava, trofej 355
Etnologija 17, 21 i da 246, 262, 333 Glazba 78, 360, 367,
lje, 28, 36, 68, 233, Frizijci 229 371 i dalje
324, 334 Frobenius, Leo 23, 429, Glina kao građevni
Etowah, kultura 304, 435. materijal 209, 212, i
459 Frontalitet 383 dalje, 425, 437 i da
Etruščani 238 Fulbe 273, 288, 358, lje, 459, 462
Euhemeros 332 437 Glumačka umjetnost
Evanđelje 370 Funkcionalizam 26, 68, 375
Eve 315 235 Gnojenje, gnojivo 72,
Evolucionizam 22, 25 161 i dalje, 162 i
Evropa 396 i dalje dalje
Euripid 192 G ala 265, 350 Gobelin 113
Gali 139, 189, 192 Goguet, A. Y. 19, 85
Fajansa 419 Galilej 25 Goethe 40, 396
Fajum 162, 418 Galong 320 Goldi 157, 384
Faraon 274, 283, 285 Gandhi 323 Gong 373
Faroer, otočje 114 Garamanti 157 Gorgona 120, 376
Fauresmith, kultura Gatanje 350, 363, 426 Gospodarstvo 53, 81,
402 Gatanje iz utrobe ži 129 i dalje, 235 i da
Federalizam 287 votinja 61, 350 lje, 242 249, 250,
Feilberg, C. G. 164, Gatanje po letu ptica 275 i dalje, 278 i da
165, 214 350 lje, 286, 316 i dalje,
Feilberg, H. F. 77 Gatanje u lopaticu 61, 325, 331, 368, 369
Feničani 94, 116, 168, 350, 411, 426 Gostoprimstvo 159,
229, 390 Gaugin 383 173, 239, 264, 320,
Fetiš 346, 380 Gavran 261, 376, 379, 326
Feudalizam 32, 71, 273 453 Govedo 155 i dalje,
i dalje, 284, 288 i da Gayal 155 183, 223, 344, 413,
lje, 317, 425, 426, 429, Gaza 113, 116 416, 418, 437
439, 445 Geer, G. de 403 Govedo, grbavo 156
Fibula 56 Geni 167 Govor, jezik 33, 34,
Fidži 203, 254, 259, 356, Genius 336 i dalje 49 i dalje, 252, 297,
363, 377, 444 Gennep, A. van 295, 315, 325, 372, 375 i
Filipini 68, 329, 444 302 dalje, 389, 421, 437,
Filistejci 421 Geografija 36, 386, i 443
Filozofija 26, 74, 294, dalje Govor bubnjeva 372,
366, 426, 430 Geografija kulture 36, 374
Fimbulska zima 412 37 Govorenje iz trbuha
Finci 33, 191, 200, 220
Finmarken 403, 407, Geopolitika 286 365
413 George-Bay 451 Graebner, Fr. 23 , 25,
Flores 148, 272 Germani 64, 189, 203, 61, 429, 440
Folkloristika 33 273, 286, 317 Grad 133, 174, 207,
Folsom, kultura 89, Gerontokratija 271, 286, 417, 419, 456
448 i dalje 265, 281 Grad-država 286, 418
Fort-Ancient, kultura Gilbertovo otočje 143, Građevni materijal
460 327, 329, 444 209 i dalje
IN D E K S IM E N A I P O J M O V A
519
Grah, mahuna 168 Hajkaški lov 69, 134, Herodot 16, 17, 128,
Gran Chaco, vidi 145, 158, 316, 408 173, 226, 237, 238,
Chaco Halaf, kultura 222 239, 251, 310, 355,
Grb 256, 273, 371, 382 Halat 191 393
Grci 75, 82, 107, 115, Hald, Margrethe 114 Heroji, vidi Junaci
120, 167, 175 i dalje, Halibijci 97 Hesiod 85
189, 224, 256, 310, Hallstatt, razdoblje Hetiti 68, 96, 97, 142,
335 i dalje, 345, 366, 445
375, 378, 380, 390, Haljetak 191 i dalje 325, 347, 419 i dalje
395, 426, 433, 464 Hama 415 Hiawatha 287
Greenberg 34 Hamiti 157, 181, 273, Hidaca 266
Grijeh 294, 359 i dalje, 277, 287, 288, 434, Hidžra 391
370 437 Hieroglifi 389
Grimm, braća 376 Hamurabi 155, 283, Higijena, vidi Čistoća
Grmljavina 345 322, 420 Himation 189
Grob 303 i dalje, 310, Han, dinastija 329, Hinduizam 432, 445
337, 398, 418, 422, 427, 428 Hindus 123, 367
460, 462 Hanibal 158 Histerija 37, 365
Grobni humak 305, Hansen, Henry Harald Historija religije 26
421, 422, 460 187 Hjortspringkobbel 229
Grobni prilozi 307, Harappa, kultura 155, Hjuroni 308
309 i dalje, 401, 411, 432 Hlače 192 i dalje
418, 422 Harakiri 323
Grob s udubinom 304 Hlače-stidni pojas 191
Harem 202, 217, 242
Grob u spilji 304 ' i dalje, 411
Harfa 55, 374
Grobovi s kamenim Hljebovac 130, 166,
Harmonija 373
hodnikom 80 Harpuna 28 i dalje, 444
Gronbech, Vilh. 332 33, 69, 138 i dalje, Hoa-bin 403
Gronland 47, 225, 322, 146, 407, 451 Hoffđing 332, 333
351, 410 i dalje Hohokam, kultura 459
Grundtvig 73 Hašiš 128
Hatt, Gudmund 165, i dalje
Grupni brak 240 i da Hokuspokus 352
lje, 243 i dalje, 253 182, 187, 193, 317,
381, 411 Holberg 334
Grupni totemizam 263 Holmes, W. H. 450
Guanako 158, 181, 193, Hator 98, 419 Homer 105, 155, 249,
463 Hatušil III 96
Guayana 143, 170, 300, 308, 310, 339, 356
Hausa 288 Hominidi 396
311, 321, 351, 355 Havaji 252, 284, 311,
Gudački instrumenti Homoseksualnost 38
444 i dalje Hopewell, kultura 460
374 Hebreji 420
Guma 57, 104 i dalje i dalje
Heidelberški čovjek Hopi 268
Gungeria 432 397
Gusinde, M. 23, 69, Horacije 336
299 Heiltsuk 56, 264
Heine-Geldern, R. von Horda 234 i dalje, 256,
Guska 158 279, 280 i dalje, 291,
Gustoća stanovništva 95, 441, 455
Helada, vidi Grčka 316
53, 207
Gypsum cave 448 Helbaek, Hans 167 Hordofoni 373, 374
Helenizam 422, 426 Hornbostel, E. v. 373
Heraldika, vidi Grb Horotegi 456
Had 339 Herero 29 i dalje, 157, Horus 283, 419
Haddon, A. C. 24, 381 '181, 208, 239, 251, Hottentotti 15, 157,
Hahn, E. 156, 163, 178, 283 181, 211, 239, 317,
182, 222 i dalje Heretici 44 348, 358, 437
Haida 261 Herjofsnaes 194 Howard, E. B. 449
520 IN D E K S IM E N A I P O JM O V A
Hram 208, 212, 237, Indijanci 16, 18, 45, Ispit hrabrosti 300 i
251, 274, 283, 367, 51, 72, 92, 98, 99, dalje
415, 417, 430 1 da 104, 158, 168, 218, Ispovijed 359
lje, 446, 456, 457, 295, 296, 297, 348, Istočna Afrika 36, 61,
460 359, 368, 377 91, 157, 273, 433,
Hramske bludnice 237 Indijanci Aljaske 72 434, 439
Hrana 122 i dalje, 129 Individualni posjed Istočna Azija 74 i da
i dalje, 132, 138, 144, 313 i dalje, 317 lje, 168, 183, 373,
315 i dalje Indigo 116 423 i dalje
Hsia, dinastija 423 Individualna psiholo Istočni Turkestan 107,
Hsiung-Nu, vidi Huni gija 39 163, 422
Huichol 45 Individualni totemi- Ištar 160, 238, 395
Humak, umjetni 160, zam 260, 263 Ius occupationis 314,
459, 461 Indoevropljani 73, 152, 317
Humboldt, A. von 178 157, 214, 249, 251, Ius primae noctis 238
Huni 107, 153, 155, 200, 260, 261, 349, 390, Ius talionis 322
325, 421 420 i dalji2, 422 Ivaibe, kultura 428
Huntington, E. 414 Indonezija 68, 91, 117, Ivan XXII, papa 353
Hvorslev 164 144, 163 165, 213, Iveraška tehnika 88,
Hyksi 152, 420 215, 272, 276, 296, 89, 397 i dalje, 401,
305, 327, 336, 338, 448
345, 347, 355, 359, Izbjegavanje 253 i da
Iatmiil 264 368, 372, 391, 439, lje, 295, 301, 311, 357
Ibn Batuta 18 440 i dalje, 445, 453 Izgon stoke 206
Ideal 38, 326 Indokina 403, 441 Izida 160, 305
Idiofoni 373 Industrijska kultura Izlaganje leša 303, 306
Ifugao 130, 322 47, 65, 184 i dalje
Igla 56, 79, 112, 117, Inghold, dr. 415 Izmjena žena 237, 239,
401 Inicijacije, vidi pro 247
Iglu 209, 211 slava zrelosti Izricanje pravde 313
Igluk 235, 279, 355 Inka 59, 98, 158, 218, Izum, pronalazak 22,
Igoroti 355 282, 289 i dalje, 292, 28, 31, 49, 55, 293
Igra 44, 49, 71, 298, 329, 463 Izvoz 170, 175
i dalje, 354, 367, 385 Instinkt, nagon 49, 234,
Igra koncima 367 242, 246, 264, 313,
Ikat 116, 438 385 Jabuka 168
Ilijada 107, 310 Instinkt stada, vidi Jadeit 86, 425
Ime 297 i dalje, 309, Masa Jaganjac, otkupljenje
318, 326, 336, 341, Introvertiran 43 od grijeha 360
353, 358 Ipiutaq, kultura 409 i Jahanje, konjanici 150,
Imela, grana 286 dalje 152, 153, 157, 273,
Imena mjesta 34 i Iran, vidi Perzija 412, 426
dalje Irokeški savez 205, Jak 155, 157
Imetak, bogatstvo 31, 281, 287, 324 Jakobov štap 230
131, 151, 156, 176, Irokezi 24, 216, 247, Jakuti 157, 174, 364,
266, 268, 272 i dalje, 252, 255, 308, 342,
318, 325, 453 412
Imperijalizam 175, 418 454, 460 Jam 66, 124, 130, 136,
Impresionizam 382 Iselin 178 160, 166, 272, 444
Incest 246 Islam 126, 150, 152, Jamal, poluotok 406
Incizija, vidi Obrezi- 186, 192, 193, 201, Jamana 69, 299, 301
vanje 203, 206, 243, 274, i dalje, 451
Ind, kultura 93, 112, 308, 326, 360, 374, James, E. O. 360
153, 158, 389, 413, 383, 391, 422, 438 Jang Šao, razdoblje
419, 430 i dalje, 445 i dalje, 446 425
IN D E K S IM E N A I P O JM O V A
521
Japan 36, 53, 200, 215, K aba 345 Kanela 262

219, 284 i dalje, 288, Kachemak-Bay 409 K’ang 216
305, 327, 329, 376, Kafiri 190 Kanibalizam, vidi
377, 383, 411, 427 Kafri, vidi Zulu Ljudožderstvo
i dalje Kaftan 191 Kant 40, 293
Jaram 222 Kajak 64, 70, 180, 227, Kanu, vidi Čun
Jaspis 85 408 Kapitalizam 175, 278
Javanci 117, 336, 373, Kajanje, pokora 74, Kapuljača 189, 190,
376, 399, 445 293 193
Javna dužnost, služba Kajita 228 Karakirgizi 422
272, 276, 281, 362 Kajuga 287 (Karavanski put, vidi
Javno mnijenje 280, Kakao 126 Trgovački putovi
294, 323 Kalamba 128 Karavela 230
Ječam 167, 415 i dalje, Kalcedon 85 Karlo Veliki 297
418, 432 Kalendar 366, 388, 391 Karma 74
Jednoprežna kola 223 i dalje, 455 Karmel 148 i dalje
Jednostranost 43, 63, Kalevala 208, 361 Karmin 116
65 Kalif 282 Karolini, otočje 170,
Jedro 227 i dalje, 453 Kalifomijski Indijanci 444
Jehova 336, 345, 350 42, 101, 109, 118, 124, Karsten 308, 311, 334,
Jemen 163 136, 171, 180, 199, 341
Jenisejci 363, 422 248, 292, 301, 323, Kartaga 158, 173
Jensen, A. 270 348, 352, 363, 376, Kartografija 224, 386
Jeremija 362 380, 450 i dalje, 452 Kasiti 420
Jesaija 362 Kalm, Per 101 Kaste 74, 244, 251, 274,
Jezgraška tehnika 88, Kalmik 60, 211 277 i dalje, 430, 438
397 i dalje Kamate 172, 177 Kastrati 202. 237
Jezička srodnost 33, Kambodža 357, 446 Kastriranje 151, 154,
164 Kamčadali 215, 252, 202, 237
Jezičke grupe 33 i da 411, 453 Kategorički imperativ
lje, 421 i dalje Kamen, različite vrste 293
Jhukar 432 85 i dalje, 90 Kaucija 177
Jin, dinastija, vidi Kamena sjekira 31, 64, Kaučukovac 104
Šang dinastija 101 i dalje, 170, 176, Kauri 177
Jochelson 25 346, 418, 424, 428, Kauzalitet 332
Johing relationship 443, 448 Kava, Coffea arabica
254 Kameni kovčeg, grob 34, 126 i dalje, 128
Jomard, E. F. 21 i 304, 428 Kava, Piper methysti-
dalje Kameni novac 176 cum 127
Jomon, kultura 428 Kameno - bakreno do Kavkaz 192, 215, 219 i
Juba 155 ba 305, 416, 422 dalje, 377, 422
Jukagiri 340 Kameno - brončano Kazaki 107, 156, 248,
Juki 451 doba 427 i dalje 274, 315, 422
Jukun 284, 285 Kameno doba 16, 31, •Kazalište 3.75, 446
Juma, šiljak 450 47, 54, 85, 88, 93, 94, Kazalište sjena 376
Junačka pjesma 375 103, 105, 111, 167, Kazna 313 i dalje, 321
Junak 82, 375, 377, 380, 396 i dalje, 412, i dalje
379 423, 427 Kečua 463
Jurta 211 Kameno oruđe 86, 87, Keith, Sir A. 294 .
Južna Afrika 208, 397, 89, 397 i dalje, 403, Kelti 152, 165, 229, 286
434 406, 430, 435, 448 Keo-Faj 403, 441
Južna Arabija 419 Kamilaroi 261 Kerber 149
Južna Azija 250, 258, Kana’anska seoba 420 (Keramika, vidi Lon-
403, 429 i dalje čarstvo
PR IL O ZI!
522
Keto 455 394, 417 Konzerviranje hrane

Khol 430 Klistir, naprava za 57 124 i dalje
Khond 354 Klokan 144 Konj 51, 62, 151 i da
Khurriti 420 . Klub 217, 265 lje, 181, 205, 221,
Kibela 160, 237 Kmetstvo 134 223, 288, 413, 420
Kibitka 211, 214 Književnost 426, 446 i dalje, 424, 428, 446,
Kijača 79, 89, 141, 327, Kočimi 451 448, 449, 452
387, 407, 436, 452 Kodiak 306 Kopačica 136* 138, 142,
454 Koka 54, 126, 454 161, 182
Kijača za bacanje 142, Koketerija 187 Kopernik 394
436 Kokosova palma 130, Kopija 384
Kilt 189 161, 166, 439, 443 Koplje 69, 138 i dalje,
Kimono 191 Kokoši 60, 159, 444 146, 326, 442, 451
Kina 49, 65, 74, 75, 95, Kola 165, 221 i dalje, Koppers 23, 137, 180,
107, 111, 126, 153, 288, 417, 430, 446 262, 263, 299, 307
177, 193, 194, 202, Kolektivno mišljenje Kora, tkanina od 54,
220 i dalje, 230, 236, 44 i dalje, 235 108 i dalje, 424, 437,
249, 256, 267, 283, Koliba 210 443 i dalje, 453
284, 288, 296 i dalje, Koliba sa sljemenom Kordofan 143, 434
309 i dalje, 317, 319 213 Koreja 163, 194, 358,
i dalje, 336, 339, 343, Kolijevka, za nošenje 427 i dalje
347, 370, 373, 375, 61, 200, 298, 411 i Korjaki 181, 329, 363,
379, 388, 389, 410, dalje 411, 453
411 i dalje, 413, 421, Kolonijalna povijest, Kormoran 147
423 i dalje, 443, 445, kolonijalna politika Kosa, vlasi 203, 311,
453 47, 256, 287, 320
Kindiga 436 Kolonizacija 175 336, 353, 355
Kiparstvo 371, 380, 383, Kolotur 80 Kosa, košnja 165
417, 422, 426, 430, Kolovrat 112 Kositar 93 i dalje
446, 456, 458, 463 Kolumbija 98, 161, 168, Kost, oruđe od 101,
Kipling, R. 149, 258 216, 356, 384, 454 i 398, 401, 403, 406
Kirgizi 316, 377, 422 dalje, 461 Kosti, kultura 100 i
Kirurgija 387 Kolumbo 51, 127, 225, dalje, 398
Kiš 417 230 Kosti za gatanje 426
Kišni ogrtač 188 Komandna palica 101 Košara 109 i dalje, 136
Kit, lov na 61, 209, Kompas 230 Košulja, vidi i Pon
227, 237, 405, 408 Kompozicija 371 cho 71, 190 i dalje
i dalje Komsa, kultura 413 Košulja od dva krzna
Kivai 217 Konfiguracije, vidi O-
Kizzuvadna 96 bilježja, obrasci kul 190
Klan 44, 56, 69, 172, Kovač 72, 91 i dalje,
ture
256 i dalje, 258, 264, Konfucije 74, 75, 331, 273, 276, 277, 438
336 347, 426 Kovanje, umijeće 91 i
Klase, stvaranje 134, Konfucijevo učenje dalje, 133
136, 235, 271, 273 347 Koza 154 i dalje, 181,
i dalje, 277 i dalje, Kongo 66, 208, 213, 416, 418
280 i dalje, 362, 430 215, 251, 380, 433, Koža 78, 105, 438
Klasna borba 278 i dalje, 436 Koža, obrada 105 i da
Klarineta 374 i dalje Konjunkcija 393 lje, 107, 116
Klasifikatorni rodbin Konoplja 54, 111, 128 Kpele 173
ski sistem 252 Konstruktivni instinkt Kraal 208
Klavir 55, 374 49 Krađa 271, 300, 315,
Klima, promjena 165, Konvergencija 56 i 321
414, 420 dalje Kraft, Jens 19, 22, 177,
Klinovo pismo 389, Konzervativizam 49 239
IN D E K S IM E N A I P O JM O V A 523
Kralj 72, 158, 188, 216, Krvarina 256, 287, 322 Kult sjekire 57, 346
274, 282, 283 i da i dalje Kult sunca 60, 62, 84,
lje, 289, 310, 311, Krvna osveta 287, 293, 289, 340, 345, 347,
340, 357, 366, 438, 321 i dalje, 325 378, 436
458 Krvno pobratimstvo Kult životinja 344
Kralj-svećenik 283 255 Kultura 40 i dalje, 63,
Krause, Fritz 69 Krzno 176 75 i dalje, 233, 236,
Krčenje šume palje Kublaj Kan 18 279, 331, 464
vinom 161, 162 Kuba 314, 441 Kultura, duhovna 331
Krčevine, krčenje šu Kuća 29, 210 i dalje, i dalje
me 81, 161, 182, 206 416, 425 Kultura krpalja 61,
i dalje, 317, 327, 442 Kuća, gradnja 132, 212, 215, 221, 227,
Kremen 79, 85, 87, 88, 134, 209 i dalje, 276 411 i dalje, 452
89, 398 i dalje, 409 Kuća građena »na ka- Kultura lova na ledu
Kreta 64, 200, 308, 390 nate« 213 221, 227, 407 i da
Krevet 216 Kuća mladića 238, 265 lje, 411, 452
Krickeberg, W. 451 Kuća od grubo tesa Kultura, propadanje
Krinolina 197 nih dasaka 213, 453 62 i dalje, 217
Kris 98 Kuća, ovalna 214 Kultura, širenje 59 i
Kristijan V 388 Kuća s bačvastim dalje
Kriterij oblika 29, 31 svodom 214 Kultura, tip 38, 68
Kriterij kontinuiteta Kuća, ukopana, vidi Kulturna strujanja
30 i dalje Zemunica 396 i dalje, 399 i
Kriterij kvantitete 29, Kuhanje 123 i dalje dalje
31 Kuhanje vrućim ka Kulturne biljke 110,
Kritika izvora 24 menjem 123 161, 166
Križ 382 Kukuruz 127, 161, 166, Kulturni kompleks 62,
Križanje 56, 57, 62 168 i dalje, 345, 456 71
Kroeber, A, L. 25, 323, i dalje, 457, 461 i Kulturni krug 23, 61,
455 dalje 62
Kroj odjeće 187 i da Kula 171 Kulturni narodi 40,
lje, 189 i dalje, 194 Kulan 152 i dalje, 416 43
Krokodil 157, 263, 300 Kul-Oba 141 Kulturni sloj 61, 62,
Kropotkin 233 Kult 74, 132, 334, 351 396 i dalje, 399 i
Krou (Crow) 174, 420 i dalje, 359, 361 i dalje
Krplje 30, 51, 61, 144, dalje, 366, 370 Kulturnohistorijska
151, 180, 193, 205, Kult konja 152, 157 škola 26, 180, 429,
218 i dalje, 411 i Kult lubanje 308, 355 440
dalje i dalje Kulturno srodstvo 29 i
Kršćanstvo 284, 332 i Kult medvjeda 61, 147, dalje
dalje, 382 157, 256, 344, 411, Kuluk 72, 134
Krštenje 275, 358, 370 424 Kum 299
Kruh 124 Kult mjeseca 156, 261, Kundu 342
Kruhovac, vidi Hlje- 345, 347, 349, 378 Kupalište, kupka 202
bovac Kult mrtvih 267, 303, i dalje, 432
Krumpir 124, 166, 345, 307 i dalje, 339, 346, Kupnja nevjeste 171 i
461 368, 418, 460 dalje, 176, 242, 247 i
Krunjenje nevjeste Kult predaka 135, 149, dalje
302 160, 208, 236, 253, Kupola 213
Krupnik 167, 416 256, 263, 283, 346 Kupolasta koliba 69,
Kruška 168 i dalje, 364, 366, 380, 210 i dalje, 408, 436,
K r v 266, 336, 358, 361, 383, 424, 426, 437, 438, 442, 451
370 442, 446, 453 Kupolasti grob 213
Krv kao hrana 122, Kult prirode 345 i da Kumai 299
266 lje, 430 Kvadratni korijen 394
524 P R IL O Z I
Kvakiutl 67 i dalje, Liječenje, sredstvo za Lovačko maskiranje

172 127, 353, 387 145, 193 i dalje, 436,
Kvare 77, 85 Liječenje, vještina 452
268, 270, 284, 363 i Lovci, viši 137, 180 i
Labrador 219 dalje, 387 dalje, 182, 286, 325,
Ladby 229 Liječnik 276 i dalje 403
Laet, de 19 Lijes 307 Lov na ledu 51, 70
Lafitau, J. F. 19 i da Lijes u hrastovu de Lov na ljudske glave
lje, 22 blu 111 42, 73, 169, 272, 293,
Lak 104 Liko 108 297, 302, 325, 355
Lama 111, 158 i dalje, Lindblom, Gerhard i dalje, 443, 453
461 24, 173 Lovostaj 135
Lamaizam 267, 347 Linnč, C. 42 Loritja 260
Lamet 345 Linne, Siegwald 306 Lovište 315, 325, 411
Lan 111 i dalje, 418 Lin Jutang 74 Losos 72, 138, 146, 147,
Lang, Andrew 348 Lira 374 181
Laoce 343, 426 Lirika 375 Lovački običaji 150,
Laos 336 Litvanci 189 344, 353
Laparotomija 387 Locke, L. 388 Lovački udio 134, 170,
Laponci 150, 181, 189, Logika 44 i dalje, 370, 315
193, 200, 219, 227, 386 Lovci, niži 178, 182,
344, 363, 412 i dalje Logor 207, 265, 316 280
Laso 143 Lokalna božanstva Lowie, Robert H. 25
Laureniijska kultura 366 Lubbock 449
407, 460 Lokalna eksogamija Luda 268
Lav 300 247, 435 Luk 56, 79, 140 i da
Leakey 118 Lokalne grupe 56, 234, lje, 146, 326, 435,
Ledeno doba 86, 88, 258 451
101 i dalje, 117, 118, Lolo 190 Lukrecije 85
138, 160, 215, 374, Lončarsko kolo 119, Luksuz, raskoš 71, 136
380, 382, 385, 396 417 Lula za duhan 57, 127
i dalje, 400 i dalje, Lončarstvo, keramika Lule 19
404 i dalje, 441, 448 51, 55, 59, 64, 70, Lunda 288
i dalje 81, 117 i dalje, 175 Luperkalije 353
Legende, vidi Bajke i dalje, 381 i dalje,
385, 406, 408, 416 i Lurestan 384
Legging 192, 408, 452 Luschan, F. von 435
Legura 99 dalje, 423 i dalje,
424 i dalje, 427 i da Lykijci 239, 251
Lenggong 403 Lyschander 379
Leroi-Gurhan 80 lje, 442, 457 i dalje
Leroy 45 Longfellow 287
Levalloisien 398 i dalje Lopata 55, 56, 163 i
Levirat 244 i dalje, dalje Ljepilo 104
253, 310 Loptanje 354, 367 Ljubavnice 243
Leviti 274 Lov, lovac 70, 78, 132, Ljudi bez nosa 430
Levy-Bruhl 44 i dalje 134 i dalje, 137, 145 Ljudska žrtva 43, 169,
Ležaj 216 i dalje i dalje, 147, 150, 177 276, 310 i dalje, 354,
Ležaljka 170, 216 i i dalje, 180 i dalje, 356, 360, 369, 439,
dalje 206, 218, 250, 262 458, 460
Li, vrč 424 i dalje i dalje, 265, 315 i Ljudožderstvo 73, 169,
Libijci 189 dalje, 339, 344 i da 268, 270, 287, 298,
Lično krojenje pravde, lje, 383, 400 i dalje, 308 i dalje, 343, 355
vidi i Osveta 323 403, 408, 415, 430, i dalje, 370, 439, 456,
Lidijci 177, 238 435, 438, 441 i dalje, 460
Liječenje rana 387 449, 451, 455 Ljuskast oklop 329
525
Alacusi 170, 335 Malinowski, B. 25 i Matabele 279

Mač 326 i dalje dalje, 171 Matematika 394
Madagaskar 434 Mamut 448 Materinstvo 241
Madras 88 Mana, snaga 196, 259, Matrijarhat 169, 238,
Madžari 33, 151, 154, 263, 266, 270, 272 i 240 i dalje, 245, 249,
189, 220, 226 dalje, 275, 284 i da 250 i dalje, 254, 258,
Mafulu 317 lje, 314, 328, 335, 261, 263, 270, 281,
Magarac 154, 226 336, 341 i dalje, 349 296, 301 i dalje, 309,
Magdalenien 380 i da i dalje, 351, 353, 357 319, 387, 437, 442,
lje, 401 i dalje, 408 i dalje 453 i dalje
Magellanska kultura Mandan 266, 300 Mazdaizam 307, 347
451 i dalje Mandaya 391 McCarthy 173
Magija 47, 74, 81, 120, Mande 277 McDougall 49
135, 165, 166, 169, Manđingo 269, 277, 288 Medicina 203, 263,
172, 186, 196, 198 Mandžu 56, 121, 194, 328, 346, 387
i dalje, 238, 258, 267, 365, 423 Medijci 152, 420
269, 272, 299 i dalje, Mangaia 57, 335, 345, Međunarodno pravo
307, 311 i dalje, 314, 377 i dalje 324
320, 323, 325, 328, Mangareva 444 Megaliti 220, 223, 272,
342, 350 i dalje, 359 Mangbetu 200, 356, 438 305, 443
i dalje, 371 i dalje, Manihejci 422 Meganthropus 396
376, 380, 382, 383, Manioka 66, 71, 123, Megastenes 277
385, 387, 401, 408, 127, 166, 170 Meksiko 85., 95, 98,
435 Manitu 342 119, 163, 198, 200,
Magija analogije, vi Mann, Thomas 376 286, 327, 329, 337,
di Magija opona Manu 274, 317 347, 354, 356, 361,
šanja Maori 54, 61, 110, 172, 367, 375, 454 i dalje,
Magija, crna 353 275, 314 457
Magija dodira 353 Maqrizi 251 Melanezija 29, 171,
Magija, imitativna 353 Marath 277 198, 200, 203, 251,
Magija, lovačka 353, Marduk 142, 368, 395 261, 263, 267, 268,
369, 383, 408 Marett, R. R. 341 272, 296, 301, 303,
Maglemose, razdoblje Marindanim 73, 297 309, 314, 322, 342,
120, 140, 148 Marko Aurelije 153 353, 356, 373, 440,
Mahabharata 432 Marko Polo 18 442 i dalje!, 453
Maidu 255, 349 Marquesas 386, 444 Membranofoni 373
Maja 56, 64, 121, 209, Marx, Karl 25 Menghin 101, 118, 304,
228, 287, 347, 371, Masa 43, 49, 234 399
388, 392 i dalje, 456 Masageti 128 Menstruacija 301 i da
i dalje, 458 Masai 29, 59, 122, 238, lje, 345
Maja, zapisi 393, 456, 239, 266, 302, 307, Mentawei 362
457, 462 328. 349, 358 Merimde-Beni Sala
Majčin brat, ujak 245, Masaža 200
Maske 69, 166, 172, me 418
253 i dalje 193, 195, 237, 267, Merovingi 288
Majčina sestra 253 268 i dalje, 300, 328, Meso, kao hrana 71,
Majmuni 76 343, 354, 364, 436, 122 i dalje, 266, 358
Majska nevjesta 368 437, 442, 453 i dalje
Majsko stablo 368 Maskogi 304 Metalni instrumenti
Mala Azija 97 i dalje, Maslac 71, 122, 412 374 i dalje
215, 222 Masline 162, 168 Metaljka 139 i dalje,
Malajci 37, 173, 373 Mason, O. T. 218 442, 454
Malajopolinezijci, vidi Mastodont 448 Metoda 27 i dalje
Austronezijci Mašoni 162 Mezolitik 88, 387, 389,
Malarija 64, 204 Mašta 382 406 i dalje, 441
P R IL O Z I
526
Mezopotamija 152, 153, Mlađe kameno doba, Mound, vidi Humak

174, 209, 213, 222, vidi Neolitik umjetni
226, 379, 389, 413, Mlađi paleolitik, vidi Moundville, kultura
415 i dalje, 420 i Miolitik 304, 460
dalje Mlijeko 61, 71, 122, Mousterien 58, 88, 303,
Michelangelo 40 127, 151, 158, 266, 398, 403, 441
Michoacan 457 358, 437 Mreža 112, 146
Midgan 273, 436 Mlin 80 i dalje, 130 Mrtvačeva kućica 304
Mijeh 98, 139 Mlin za prekrupu 123 Mučenje 300, 460
Miješane kulture 399 Mlinski kamen 123, Muff Ion 154
Mikena 64 402, 450 Muldbjerg 191
Mikronezija 224, 238, Mnogoženstvo, vidi Miiller, Sophus 396
275, 440 Poliginija Mumbo-Đumbo 269
Milieu intellectuel 53 Moba 134, 318 Mumificiranje, vidi
Minangkabau 248, 250 Moda 43, 172, 194 i Balzamiranje
Ming, dinastija 49, dalje, 445 Munda 156, 243, 305
121, 194 Mogollon, kultura 458 Munk, Ludwig 192
Minusinsk 162 Mohauk (Mohawk) 287 Muška linija 67, 251
Miolitik 88, 90, 400 i Mohendžo-Daro 432 i dalje, 258
dalje, 441 Mojsije 157, 244, 332 Muškaračka kuća 217,
Mir 324 i dalje Mokasin 61, 193, 218, 264 i dalje, 308
Mir, sistem 317 411, 452 Muški poslovi 105, 132,
Miraz 171, 238, 245, Molitva 268, 343, 359 i 137, 161, 175, 317 i
319 i dalje dalje, 364, 426 dalje, 437
Misija, misionari 59 Moluki 314, 444 Muus, Laurids 358
188, 213, 275, 308, Monarhija 382 i dalje Muzeji 22
348 Monet 383 Muzički instrumenti
Misno ruho 189 Mongo 342 55, 71, 373 i dalje
Misterije 169, 237, 267 Mongoli 31, 64, 107, Muzički luk 55, 374
i dalje, 270, 340, 369 151 i dalje, 181, 211 Mužnja 61, 151, 412
i dalje i dalje, 249, 256, 307,
Mistika 73, 173, 270, 325, 377, 421, 422,
296, 314, 343 i da 433 N acija 294
lje, 356, 369 i dalje, Monogamija 240 i Način mišljenja 37 i
433 dalje dalje, 43 i dalje,
Mit 73, 241, 372, 375, Monoteizam 159, 348 254, 293, 296, 321,
376 i dalje, 382, 452, i dalje, 421 331, 386, 395
455 Monstruoznost 43 Nađene, vidi Atapaski
Mitanni 420 Montaigne 15 Nadriliječnik 362
Mitovi o prirodi 376 Montandon, George 24 Naga 272, 355
Mivok 260, 261 Montesquieu 19 Naglasak 372, 375
Mjed 438 Montezuma 127 Nagost, golotinja 185 i
Mjehur, mješina 28 i Moral 293 i dalje, 299, dalje, 320, 354
dalje 370 Nahua 458, 460
Mjesec, kalendarski Morgan, Lewis H. 24 Na jar 277
392 i dalje Najviše biće 69, 159,
Mjesečeva godina 391 i dalje, 240 i dalje,
243, 252, 253, 279 333, 348 i dalje, 357,
i dalje, 394 435
Mladenka 302 Most 218, 295
Mošusni bik 405, 527 Nakit 71, 171, 176, 185
Mladići, proslava zre i dalje, 193, 195 i
losti 302 Motičarstvo 161, 165, dalje, 311, 385
Mladoženja, zaručnik 182, 436 Nakit, nosni 195
238, 302 Motika 55, 56, 161, Nakit uha 197
Mlađa sudanska kul 163 i dalje, 182 i Nakovanj 92
tura 437 dalje Nanyuki 399
Napoleon 378 Netsilik 235, 242, 279, 444

Naram-Sin 141 298, 321, 339 Nož 79 i dalje, 103 i
Narkotici 125i i dalje, Neugebauer, O. 394 dalje, 105, 138, 165,
127 i dalje Neurotičari 38 327, 398
Narod 50, 235 Newton 25 Nož za bacanje 142,
Narodna vlada 73, 281 Ngia-Ngiampe 173 i 326, 438
i dalje dalje, 302 Nož za krčenje šume
Narodni duh 73, 279 Nias 104, 272, 336 327
Narodni skup 282 Nikobarci 322, 359 Noževi očnjaci 103
Narod zasebnih gro Niniva 112, 174, 415, Nula, znak 56, 392,
bova 152 417 394
Narodne nošnje 194 Nit 110 Numelin, Ragnar 324
Narinjeri 173 Nirvana 74 Numen 342
Naselje 129, 207 i dalje Njals, saga 114, 249 Nutka 123
Nasilna vladavina, vi Noa 417 Nyarasa, čovjek 397
di Diktatura Nogavice, vidi Legging Nydam 139, 229
Naskapi 78, 337 Nokti 353
Nasljeđivanje 251, 273, Nomadi 60, 107, 122,
275, 318 137, 150, 157, 159, Njega tijela 195 i
Natezanje užeta 367 177, 181 i dalje, 206, dalje
Natjecanje, utrka 354, 211, 214, 247, 250,
367 273 i dalje, 282 i da
Natprirodne sile 297, lje, 315, 316, 318, 325, O aze 66, 414, 422,
300, 332, 343 345, 368, 383, 412 461
Natufska kultura 415 i dalje, 419 i dalje Obalni Laponci 412
Nauka o jeziku 26, 33 Nomadi, konjogojci Običaji 53, 59, 63, 244,
Nauka o stupnjevima, 182, 183 280, 291 i dalje, 320,
stepenicama razvit Nordens'kiold, Erland 378
ka 25, 177 24, 26, 61, 70, 118, Običajno pravo 320
Navika 292, 313 188, 213, 311, 330, Obilježavanje stoke
Navodnjavanje 32, 50, 388, 452, 461 151
66, 72, 80, 162 i da Normani 51, 64, 104, Obilježje 194, 196, 272
lje, 182 i dalje, 207, 194, 336, 410 i dalje, i dalje, 328
415, 424, 432, 434, 447 Obilježje kulture 49,
438, 443, 444, 458 Norveška 162, 206, 215, 71, 72, 312
Nazadovanje 63 227 Obitelj, porodica 74,
Nazca 121, 462 i dalje Nosiljka 216, 223 129, 204, 216, 234,
Neandertalac 400 i Nosne svirale 374 236 i dalje, 240 i da
dalje Nošnja, vidi Odjeća lje, 248, 249, 256,
Nebeski bog 349 Novac 134, 176 i dalje, 262, 271, 273, 280,
Nečisto biće 122, 296, 266, 267, 322, 390, 286, 289, 346, 366
311, 357 426 Obiteljski posjed, vidi
Nefrit 90, 171 Nova Britanija 269, Zajednički posjed
Negrito 36, 68, 82, 86, 322 Obiteljsko ime, prezi
Nova Gvineja 171, 225, me 298
173, 180, 186, 202, 259, 305, 440, 442
203, 211 i dalje, 242, Obiteljsko lovište 135,
i dalje 316, 411
286, 348, 441 Nova Kaledonija 355, Oblici ophođenja 319
Neolitik 88, 89, 120, 442 Obrađivanje kovina 91
167, 205, 215, 220 Novčani sistem 176, i dalje
304 i dalje, 356, 387, 177 Obrađivanje zemlje,
404, 407 , 419, 424, Novi Hebridi 254, 280, vidi Zemljoradnja
428, 430, 435, 442 308, 442 Obrambene tvrđave
Nestorijanci 422 Novi Zeland 54, 55, 329, 459 i dalje
Nesvjestica 364 i dalje 199, 214, 308, 440, Obramenica 218
P R IL O Z I
528
Obrana 207, 279, 329, Oker grobovi 422 Osjećaj za zajednicu

415, 426 Okladnikov 407 234 i dalje
Obred, ritual 366 Oklop 328 i dalje Oskudica žena 241,
Obredi podmlađivanja Oklop, čelični 329 242
285 Oklop od pločica 329 Osmanlije 279, 422
Obrezivanje 68, 188, i dalje, 453 Ostatak, vidi Prežitak
201 i dalje, 265 i da Okolina 50, 51 i dalje, Ostjaci 33, 190, 248,
lje, 300, 358, 442 55, 66 i dalje, 78, 263, 411
Obrt 76 i dalje, 105, 130, 182, 205, 334, Ostruge 152
134, 170, 235, 276, 340, 341, 383, 436 Osvajanje, vidi Rat
380, 438 Okrugla kuća 210 i da Osveta, vidi Krvna
Obsidijan 85, 327, 356, lje, 214 osveta, kazna
448 Oktava 373 Oštrice, kultura 397
Oceanija 163, 213, 215, Olaf Gladni 285 i dalje, 402, 435
338, 347, 355, 359, Oldoway 399 Otac 253
373, 440 i dalje, 453 Olmeki 458 Otkriće 49, 55
i dalje Omaha 253, 326, 343 Otmica duše, gubitak
Očev brat 253 Omče 145 duše 337, 387
Očinstvo, porijeklo Ona, pleme 69, 210, Otmica zaručnice, vidi
240, 262 451 Otmica žena
Očišćenje 296, 311, 320, Oneida 287 Otmica žena 59. 242,
352, 358, 359 Onondaga 287 247 i dalje, 302, 325
Odgoj 49, 298 i dalje Opanci 192 Otrov 54, 144, 146,
Odgovornost 322, 330 Operacija 387 323, 387, 453
Odin 344, 363 Oplodnja, moć 302, Ottar 151
Odisej 103, 107, 115, 335, 355, 432 Ovca 110, 154 i dalji
141 Opojna sredstva 125, 181, 416, 418, 424,
Odiseja 144 127 i dalje 437
Odjeća 59, 105, 185 i Opsjednutost 321, 387 Oziris 166, 285, 305,
dalje, 194 i dalje, Oraće sprave 55, 56, 340, 367, 419 *
353, 381, 384, 401, 156, 161, 163 i dalje, Oznaka vlasništva 314,
438 183, 221, 425, 438 386
Odjeća nogu 191 i da Orah 377
lje Oranica 315
Odlikovanje 196 Oraščić 66 Pačakutek 290
Odmaranje, položaj za Organizam, organska Pajute 210, 451
76 cjelina 26, 47 i dalje Palača 209, 430 i dalje,
Odmazda 322 Orgije 169, 268, 300, 446, 456
Odraz duše u ogledalu 368 Palau 139, 176, 216
335 Orkhon, natpisi 421 Paleolitik 82, 88, 308,
Određivanje starosti Ornament 32, 56, 121, 397 i dalje, 406 i da
27, 31 371 i dalje, 381, 384 lje, 413, 418, 427,
Odstranjivanje testisa i dalje, 388, 409, 416, 434, 441, 447, 450
202 425 Palisade 329, 460
Odšteta 322 i dalje Oruđe 76 i dalje, 138 Palmino liko 78, 110
Odžibva 133, 258 270 i dalje Pampaski Indijanci
Ognjena Zemlja, do Oružje 138 i dalje, 143, 181, 227, 452
moroci 22, 68, 69, 180, 326 i dalje, 457 Pamuk 111, 116, 170,
101, 137, 180, 210 i Oružje, zaštitno 327 i 456, 458
dalje, 303, 316, 348, dalje Pandanus 166
373 Osedž 259, 264 Panova svirala 374,
Ognjište 82, 204, 215 Osiguranje, životno 454
Ogrtač 55, 188 i dalje, 245 Panteizam 343, 433
436, 452 Osjećaj 44 , 294 i dalje, Papir 109, 422
Oker 116, 170, 173, 401 312, 321, 333, 370 Papirnati novac 177
529
Papirnjak 54, 108 Pentatonska glazba Pizistrat 175

Papuanci 42, 61, 79, 373 Pjesma, nepjevana
90, 217, 355 Perad 158 375
Paracas 462 Perje, ukras 197 i Pjesma, pjevana 59
Paracelzus 353 dalje Pjesništvo 26, 371, 375
Paralelizam 375 i Pernati mozaik 462 i dalje, 430
dalje Pernati ogrtač 112 Pjevanje 299, 371 i
Paralelni bratučedi Peru 95, 99, 114, 119, dalje, 375 i dalje
245, 255 143, 158, 163, 200, Plaid 189
Paravicini 24 209, 216, 225, 227, Planete 378, 393, 394
Parija 274 258, 267, 282, 289, Planinski nomadi 182
Parna kupelj 203, 363, 306, 311, 320, 329, Planiranje 134, 135
387 345, 375, 381, 388, Plastika, vidi Kipar
Parni stroj 53 444, 451, 452 i da stvo
Parsi 82, 307 lje, 454, 461 i dalje Plašt, crkveni 188
Partenon 153 Perry 306 Platina 100
Parti 288 Personifikacija 342 Platon 38
Pas 148 i dalje. 151, Perspektiva 383 Plebejci 274
157, 158, 170, 221, Perverzija 38 Pleme 234, 278 i da
344, 379, 404, 406, Perzijci 107, 142, 152, lje, 281 i dalje, 294,
408, 424, ■
453 157, 169, 177, 214, 316
Pas, porijeklo, mitovi 217, 245, 251, 283, Plemenski preci 258 i
148 i dalje, 379, 453 329, 347, 370, 377, dalje, 263, 268, 283,
Pascal 464 389, 417, 420, 427, 299 i dalje, 349. 364
Pastiri 71, 135, 150 i 433 Plemenski totemizam
dalje, 159, 181, 249, Pesnjača, vidi Ručni 260, 263
273, 437 klin Plemensko vijeće 281,
Petershdhle 399 287
Pasyryk 421 Petronije 333 Plemstvo 71, 273 i
Pašnjak 315 Phi Tong Luang, vidi dalje, 285, 357, 366,
Patagonci 143, 192, Jumbri 38 430
193, 452, 463 Pića 126 i dalje Ples 77, 172, 268, 299,
Pathan 192 Pigmeji 37, 66, 68, 71, 311, 326, 354, 360,
Patka 159 86, 125, 138, 141, 173. 363, 364, 367, 370
Patriciji 274 180, 186, 210, 242, i dalje, 375, 436, 442
Patrijarhat 159, 240, 259, 279, 286, 307, Ples, sjedeći 372
245, 250, 258, 262, 316, 338, 344, 348, Ples sunca 56
424, 437, 438, 442 385, 400, 434 Pletenje 32, 109 i da
Pattern, vidi Obilježje Pigmejska kultura lje, 112, 115, 117 i
kulture, slika kul 435 dalje, 133, 380 i da
ture Pila 90, 101 lje, 384 i dalje, 453
Pauk 379, 460 Pileus 107 Pletenje hasura, vidi
Pauni (Pawni) 287, Piltdown 100 Pletenje
297, 326 Pir 167 Pletenje košara, vidi
Paviotso 210, 451 Piramide 209, 304, 367,
456 i dalje Pletenje
Pebringe 206 Plinije 111, 128, 173
Pečat 198 Piranja 79, 146
Pečatnjak 419 Pirrauru, brak 243 Pliocen 87
Pečenje 123 Pismo 367, 387, 389 Pločice za usnice, na
Peć u zemlji 123 i dalje, 419, 426, 429, kit 43, 195 i dalje
Pekinški čovjek 42, 432, 439, 445 Plodnost, obredi za
77, 82, 87, 397 Pithecanthropus 88, 73, 135, 166, 169,
Pemikan 124 397 237, 238, 267, 268,
Pendžab 87, 397, 430 Pivo 126 270, 285, 300, 302
Penelopa 115, 141 Pizarro 99, 290 i dalje, 344 i dalje,
34 Putovi kultur«
530 P R IL O Z I
347, 353 i dalje, 368 239, 319, 377 37, 51, 59, 68, 70, 72
i dalje, 382, 424, 437, Poliandrija 243 i dalje Posvećivanje, u obred
462 Poligamija 240, 242, 267, 301
Plodored 162 247 Posvećivanje mladosti,
Plug, vidi Oraće Poliginija 217, 241, 243 vidi Proslava zre
sprave Polinežani 64, 108, losti
Plutarh 236 123, 127, 133, 192, Pošta 218, 289
Plutokracija 73 199, 200, 205, 224, '‘Poštivanje predaka,
Pljačka 182, 315, 326 228, 275 i dalje, vidi Kult predaka
Podglavak 76, 216 284, 298, 318, 338, Potkova 152
i dalje 342, 350, 353, 357 Potlač 172, 273
Podjela plemena u i dalje, 361, 372, Potop 379, 417
dvije klase 442 375, 377, 386, 391, Potplat 193, 408
Podjela rada 132 i da 440 i dalje, 444 i Potrošnja 130 i dalje,
lje, 135, 207, 271, dalje, 454 132, 134
276 Politeizam 347 Pouka, obrazovanje
Podvezivanje, vidi Polumagarac 154 298 i dalje
Ikat Polunomadi 182 Povijest 26, 27, 376,
Podvojenost osjećaja Poluratari 135, 137, 379 i dalje
303 i dalje, 309, 357 182, 206, 212, 247, Pozdrav 319
Poglavica 69, 71, 72, 250, 265, 281, 286, Poziv, poriv 362, 365
171, 194, 208, 238, 287, 302, 208, 317 i Pozlaćivanje 54, 99
243, 272, 274, 280 dalje, 319, 325, 345, Prabiće 377
i dalje, 281 i dalje, 355 i dalje, 360, 362, Praćka 69, 142 i dalje,
314, 323, 325, 340, 370, 383, 434, 437 i 327, 436, 451
346, 356, 365, 437 dalje, 455 Prakomunizam 313
Poglavica, ženski 437 Pomagalo pamćenja Pranarodi, vidi Primi
Pogled na svijet, na 388 tivni narodi
zor 74 i dalje, 331 Pomoćne znanosti 33 Praobjava 348
dalje i dalje Pravda 321, 330
Pogrebni obredi 132, Pomorske karte 224, Pravila ponašanja 246,
236, 251, 301, 303 i 386 284, 292, 296, 298,
dalje, 318, 401 Pomorstvo, brodar 311
Pojas 328 stvo 224 i dalje, Pravni osjećaj 320
Pojas, stidni 187, 192 421, 429, 434, 440, Pravni prekršaj 313,
Pojedinac, individuum 444, 454 321 i dalje
40, 129, 233 i dalje, Pomrčine 393, 394 Pravo 71, 233, 243 i
291, 293, 294, 312, Ponce de Leon 206 dalje, 247 i dalje,
370, 463 Poncho 189 i dalje, 271, 273 i dalje,
Pokapanje na plat 227, 408, 454 291, 312 i dalje,
formama 307 Ponka 259 320 i dalje, 330
Pokapanje, sekun Ponovno rađanje, vidi Pravo korištenja 317
darno 308 i dalje Uskrsnuće Pravo vlasništva 131
Pokop u sjedećem po Ponuda žene gostu i dalje, 160, 256, 288,
ložaju 303 239 312, 313, 317, 318 i
Pokrivalo glave 193 i Porcelan 85, 121, 176, dalje, 361
dalje 425, 445 Pravo raspolaganja
Polarna kultura 227, Poro, društvo 269 313
405 i dalje, 407 Porodica, vidi Obitelj Pravosuđe 312, 321,
Polarni krajevi 65, 70, Post 262, 268, 286, 300, 356
432 i dalje 326, 359, 362, 387 Pravo upotrebe 256
Polarni narodi 78, 96, Posude 125 Praznovjerje 58, 320
101, 340, 363, 365, Posuđenice 34 Preanimizam, vidi
412 Posuđivanje, preuzi Animatizam
Polarni Eskimi 45, 96, manje 22 i dalje, 32, ‘P reddinastijska kul_
tura 419 Princip uzajamnosti Prsluk 191

Predenje 110 i dalje, 253 Prst, odsijecanje, osa-
112 Princip vođe 290 kaćivanje 201, 300,
Predmajanska kultura Princip, zao 187 311
456 Princip, ženski 336, Prstenje 196 i dalje
Predmost 308 347, 370 Przewalskog, konj 153
Pređa 110 Prirodni narodi, vidi i dalje
Pregača, stidna 185, Primitivni narodi Pseudototemizam 263
186, 187 i dalje, 436 Prisvajanje 315, 318 Psihijatrija 37
i dalje, 442 Privatni posjet, vidi Psihoanaliza 199, 201,
Prelazni obredi 295 i Individualni posjed 246, 356
dalje, 302 i dalje, Privy council 284 Psihologija 24, 37, 262
358 Proizvodnja 130, 132 Psihologija rasa 37 i
Prelogično mišljenje i dalje, 135, 182 dalje, 49
44 i dalje, 254 Prokletstvo 352 Psihoza masa 333
Preljub 238, 269, 322 Proletarizacija 64 Pšenica 162, 166, 415,
Prenapučenost 205 Proljeće, sveto 205 418, 432
Prenošenje kulture 23 Promet 53, 65, 217 i Ptica 336
i dalje, 55, 206 dalje Ptolomejevići 246
Preprodaja 174 Prometna sredstva Pubertet 186, 199, 201,
Prerijski Indijanci 56, 180 i dalje, 205, 295, 299, 301 i da
73, 124, 143, 193, 218, 288 lje, 358
196, 197, 206, 207, Prometej 82, 378 Pueblo Indijanci 66,
221, 227, 266, 270, Promiskuitet, vidi 73, 119, 142, 193, 207,
271, 281, 287, 325, Sloboda spolnog 209, 252, 258, 262,
328, 346, 388 općenja 267 i dalje, 292, 313,
Prerijski vuk 376 Promjena funkcije 57 319, 328, 360, 385
Preslica 112 Promjena poticaja 294, Pueblo, kultura 58,
Prestupni dan 392 309 459
Presuda, izricanje 323 Promjena upotrebe 57, Puhaljka 143 i dalje,
Pretjerivanje, sklonost 168 170, 454
za 246, 250 Propulsor, vidi Me- Punica 255
Prežitak 33, 67, 68 taljka Punomoć 177
Pribor za jelo 125 Proricanje, vidi Punt 229
Pričest 352, 356, 360 Prorok Puran 159
i dalje, 370 Proročište 350 Purpur 116
Pridrživač za bradu Prorok 333, 343, 350, Pust 78, 107, 109
123 362 i dalje, 365 Puteljak 218
Prijateljstvo 171 i da Proslava zrelosti 69,
lje, 239, 247 73, 198, 201, 238,
Prijestolje 285 265 i dalje, 269 i Q ualat džarmo, vidi
Prijevara, sveta 365 dalje, 280, 298, 299 Džarmo
Prilagođavanje 51, 66, i dalje, 372 i dalje, Quipu 311, 388 i dalje
79, 182, 207 i dalje, 442
397, 408 Proso 127, 166, 167,
Primicijska žrtva 159, 428, 443 Računanje, vještina 38'
361 Prostitucija 238 388, 392 i dalje
Primitivna kultura 15, Prosvjetitelji, filo Računanje vremena,
65, 68 i dal]e zofi 42 vidi Kalendar
Primitivni narodi 40 i Protolitik 88, 101, 103, Rad 76 i dalje, 129,
dalje, 42, 63, 234 138, 140, 185, 303, 135, 317 i dalje
Primus inter pares 309, 356, 385, 397, Radcliffe-Brown, A.
280 400 i dalje, 441 25, 245, 378
Princip, muški 336, Proučavanje poje Radioaktivni ugljik
347. 370 dinca 39 416, 449, 462
P R IL O Z I
532
Radne metode 76 Reinkarnacija 348 Rođenje 173, 201, 260,

Radne pjesme 77, 371 Religij;i 59, 69, 70, 73, 295 i dalje
Radni pothvat 77 81, 127, 135, 149, Rog, muzički instru
Raiatea 444 158, 165, 166, 169, ment, vidi Truba
Rajčica 168 172, 201, 203, 205, Rog, životinjski 100,
Ralo, vidi Oraće 217, 222, 235, 267 101 i dalje
sprave i dalje, 283, 294, Ropstvo 64, 122, 133,
Ramzes II 58, 99 314, 318, 331, 348, 205, 275 i dalje, 307,
Rana Ghunda, kultura 367, 375, 376, 386, 310, 326, 361, 439
153 400, 408, 411, 419, Roscoe, John 71
Raphia, palma 110, 456 Rotang 78, 84, 113, 140
115, 167 Relijef 380, 401, 425 Rousseau, J. J. 19, 42
Rase 36, 38, 42 i da Relikti, vidi Prežici Rovaš 388
lje, 244, 429, 445 Renesansa 65, 353 Ruanda 66
Rase, istraživanje 20, Rešetka, tkanje po Ručni klin 88, 101,
36 moću 115 160, 309, 398 i dalje
Rasmussen, Knud 45, Retuš 89 Ručni klin, kultura
46, 239, 298, 321, 349, Rex Nemorensis 286 88, 160, 397 i dalje,
350, 401, 413 Ribarski zmaj 147 429, 434
Raspodjela 130, 134, Ribolov 70, 135, 146 i Rugalica 322, 352
315 dalje, 215, 407 i da Rukavi 199, 191
Ras Shamra 96 lje, 451, 455, 462 Rusi 204, 220, 238,
Rastanak 295 Rigveda 157, 430, 432 310, 413
Rastava braka 249 Rima 375 i dalje Ruysbroek 18
Rat 44, 71, 132, 266, Rimljani 133, 167, 189,
274 i dalje, 280, 281, 203, 213, 218, 256,
282, 286 i dalje, 324 274, 287, 329, 352,
i dalje, 414 366 Sabejci 438
Ratari, niži, vidi Polu- Rimsko carstvo 64, 65, Sablja 327
ratari 285 Sacer 357
Ratari, viši 133, 137, Ritam 371 i dalje, 375, Sachs, C. 373
182, 206, 250, 283, 381, 385 Sago 123, 160, 166,
316 i dalje, 325, 347, Ritam rada 77 i dalje 442
361, 368 i dalje, 387, Rivers, W. H. R. 24, Sahara 401, 404, 414
438, 455 440 Sahranjivanje u
Ratarstvo, vidi Ze Rivet, Paul 24 urnama 304
mljoradnja Riža 162, 165 i dalje, Saiam, tržište 173,
Ratne pripreme 326 345, 425, 428, 432, 174, 324
Ratni poglavica 281, 434, 443 Sakai 441
282, 458 Rod 171, 207, 234 i da Sakrament 356, 360 i
Ratno pravo 321 dalje. 370
Ratzel, Fr. 22 i dalje, lje, 244, 250, 256 i Sakupljači 136 i da-
429 dalje, 277, 280 i da lie, 160, 178, 182,
Razmjena robe 132, lje, 292, 297, 317, 316, 400, 402, 430,
133, 135, 169 i dalje 319, 321, 325 435, 441, 450, 451
Razvoj 22, 24, 27, 28, Rodbinski sistem 240 Salomoni 229, 444
32, 36, 49, 55, 58, 63, i dalje, 252 i dalje, Samkhva, učenje 433
65, 253, 278, 293 i 263 Samoa 171, 276, 444
dalje, 396 i dalje Rodbinstvo, vidi Srod i dalje
Raž 168 stvo Samojedi 150, 151, 190,
Re 283 Roditeljski instinkt 348, 412, 422
Realizam u umjet 49, 264 Samostan 31
nosti 382 Rodoskvrnuće 245, 321 Samoubistvo 44, 312,
Recuay 463 Rodovska kuća 210, 323
Refren 375 424 Samosavlađivanjc 44
San 297, 328, 334, 350, Seligman, C. G. 24, Sir 122, 412
362, 365 263 Sirija 415, 417
San Agustin 456 Seliš, Indijanci 67 Sirius 394 i dalje
Sandale 192, 218 Selo 161, 172, 175, 206 Sirovine 78, 325, 384
Sandia, kultura 89, 448 i dalje, 217, 234, 264 Sisaljka 57, 127, 299,
i dalje i dalje, 268 i dalje, 301
Sango, kultura 434 286, 317, 445, 459 i Sistem dviju klasa
Šansa 374 dalje 256 i dalje, 261 i
Santa Cruz 174, 442 Seljenje duša 74, 338, dalje, 263, 281, 293
Santa Isabel Iztapan 433 i dalje Sjekira 29, 53, 56 i
448 Semang 441 dalje, 63, 86, 101 i
Santal 236, 243 Semiti 65, 181, 287, dalje, 346, 402, 404,
Saonlce 32, 219 i dalje, 347, 419, 420 i da 408, 443
223, 406, 411 i dalje lje, 434, 438 Sjekira s ramenima
Saonice, koritaste 220, Senat 281, 323 102, 443
411 Senckenberg, močvara Sjekira s tuljcem za
Saonice, jednostavne 148 držak 102
na plazovima 30, 32, Seneka, pleme 287 Sjekira valjkasta 102,
220 i dalje, 227, 408, Seoba, godišnja 182, 435, 442
411 206 i dalje Sjena — duša 335 i
Saonice, povišene 220, Seobe naroda 60, 205 dalje
412 i dalje, 420 i dalje, Sjetva 165 i dalje, 169
Sara 187 421, 437, 443 Sjeverna Afrika 155,
Sargon 283, 420 Seoska kultura 415 i 401, 436, 438
Sari 189 dalje Sjeverozapadni Indi
Sarasin, Fritz 24 Seoska zajednica 317 janci 28, 31, 61, 68,
Sarasin, Paul 24 Seri 451 73, 101, 113, 114, 123,
Sarmati 127, 143, 152, Serner 304 131, 138, 171, 172,
211 Seti 87 176, 189, 196, 200,
Sarqaq 409 Shakespeare 40, 337 207, 248, 256, 261,
Sasanidi 245, 288 Sibir 95, 151, 192 i 263, 268, 273, 280,
Saxo grammaticus dalje, 200, 215, 219,
139, 285 221 i dalje, 306, 350, 297, 305, 312, 318,
Savez država 287, 458 359, 364, 365, 377, 322, 329, 341, 348,
Savez naroda 287, 458 399, 403, 411 i dalje, 372, 379, 380, 381
Schaffhausen 139 423, 453 i dalje, 384, 425,
Schebesta 173 Siddharta, vidi 453, 454
Schleiermacher 332 i Buddha Sju (Sioux) 51, 252,
dalje Sieroszewski 364 264, 297
Schmidt, Max 252 Sikh 277 Skalp 203, 271, 355
Schmidt, W. 23, 25, Sile, više 322 i dalje, Sk&ne 152, 305
61, 140, 180, 247, 350 i dalje Skije 30, 151, 219 i
263, 296, 301, 307, Sile, zle 298, 352, 359 dalje, 406, 412
Simbabve 439 Skiti 127, 128, 141,
333, 348 Simbioza 71
Schonen 152, 305, 321 Simbol 68, 378, 381 i 143, 152, 192, 211,
Schurtz 43, 321 dalje 310, 355, 409, 422
Sebilien 418 Simetrija 371, 381 Skolti 412
Sedlarski nož 106 Sinanthropus, vidi Slika kulture 66 i da
Sehested, F. 90, 102 Pekinški čovjek lje, 70, 72, 312
Sekundarna primi- Sindh 430 Slika svijeta 377 i da
tivnost 70 Singalezi 37, 173 lje, 444
Sekundarno širenje Sinkjang vidi Istočni Slikarstvo 116, 121,
61 Turkestan 371, 380 i dalje, 383
Seldžuci 279, 422 Sinkopa 372, 381 i dalje, 422, 426
P K IL O Z I
534
Slikovno pismo 324, Somali 189, 273, 387, Stalno naseljavanje

388 i dalje, 417, 426, 436 120, 206
460 Somrong-Sen, kultura Stan 204 i dalje, 216
Sloboda 292 i dalje 118, 442, 443 Stan u krošnji drveća
Sloboda spolnog op Sorghum, vidi Durra 214
ćenja 240 i dalje, Sororat 244, 253 Starcke, C. N. 240
266 Sotis, razdoblje 394 Stari momak 236
Slogovno pismo 388 Spaljivanje mrtvaca Staronigritska kultura
Slon 144, 158, 402, 305, 307 i dalje, 309, 436 i dalje
427, 436 453 Steatit 86, 170
Slonovača 380, 401, ' Spaljivanje udovice Steensby 182
425 310 Stein, Sir A. 414
Slova 389, 390 Sparta 236, 239, 243, Steinen, Karl von den
Služenje za nevjestu 300 82, 84, 133, 391
248 i dalje Spasenje 74, 270, 340, Stellenbosch 399
Smith, Robertson 360 370, 433 i dalje Stepska lovačka kul
Smith, Sidney 223 Spasitelj 348 tura 436, 442
Smithfield, kultura Specijalizacija 32, 70, Stepski pojas 214, 414,
435 i dalje 78, 79, 133, 180 i da 421, 423
Smokva 168 lje, 277 Sternberg 25
Smola 104, 118 Speiser, F. 24, 270, Steznik 197
Smrt 266, 270, 275, 441, 442, 446 Stidljivost 186 i dalje
293, 295, 302 i da Spencer, H. 294 Stil 383 i dalje, 444
lje, 335 i dalje, 338 Spiljski crteži 223, Stiliziranje 382
i dalje, 355, 377 380, 401, 402, 436 Stillbay, kultura 402
Smrt, nijekanje 303, Spiljski stan 208 i da Stočarski kompleks 61
305 lje, 215 Stočarstvo 36, 66, 71,
Smrtnost djece 297 Spiralni ornament 62, 136, 148 i dalje, 157,
Snaga, sila, vidi Mana 381, 384, 423, 444 i 159, 176, 178, 181,
Snježna koliba 51, 70, dalje 412, 430
209, 211 Splav 64, 225, 451 Stolčić 216, 283, 453
Snježne naočari 204 Spolne bolesti 239 Stolica 216
Sob 144 i dalje, 150 i Spolni instinkt 264 Stolpe, Hjalmar 24,
dalje, 154, 180, 318, Spolni organi 186 i 381, 384
401, 405, 406, 412 i dalje Stopa 373, 391, 394
dalje, 450 Spolni totemizam 260, Strabo 219
Sobogojci, nomadi 150 299 Strahovlada 269 i
i dalje, 181, 183, Spolni život 236 i dalje
221, 286, 318, 405, dalje Strandloopers 435
412 Sport 236, 367 Stražnja Indija 29, 95,
Sobovski Eskimi 58, Sprave za paljenje 190, 215, 226, 250,
174, 242, 338, 407, vatre 83 i dalje, 404 272, 275, 296, 372,
410, 413 Srebro 99, 100, 177, 439 i dalje, 445, 453
Sociologija 24, 26, 233 Stremen 152
i dalje 439, 462 Strijela 140, 141 i da
Sofoklo 345, 351 Srednja Amerika 456 lje, 144, 146, 327,
Sojenice 149, 214 i i dalje 425, 435, 451
dalje, 424, 428, 443, Srodstvo, fiktivno 255 Stroj 80, 104
453 Srodstvo, rodbinsko Strophantus 144
Sojoti 150 67, 173, 240 i dalje, Strug 104
Sokoto 273 247, 249 i dalje, 256, Strugač 79, 80, 88,
Sol 125, 171, 176, 379 279 i dalje, 281, 321 103, 106 i dalje,
Solon 175 Srp 165, 416, 418 398, 406
Solutreen 89, 140, 401, Stajska ishrana 413 Struktura 68
448 Staklo 85, 121 i dalje Stuart 284
Stupa 124 i dalje, 390, 430, Štapići za grebenje

Stvaranje 333, 376 i 437, 460 299, 301
dalje, 455 Svetište 367 Štavljenje kože 71, 106
Stvaranje države 72, Sveto, svetinja 333, i dalje, 277, 411
286, 325 357 i dalje, 360 Štit 170, 326, 327 i da
Stvaranje samog sebe Svežanj, sveti 326, 328 lje, 438, 442
22 Svila 78, 111 i dalje, Štit, okrugli 328
Stvoritelj 333, 347, 348 422, 445 Štit široki 328
Sud 323 Svilena cesta 111, 422 Štit za pariranje 328,
Sud mrtvih 339 Svinja 131, 149, 150 i 442
Sudac 72, 91, 323 dalje, 416, 418, 424, Štitnik od vjetra 210,
Sudan 143, 258, 283, 428, 443 i dalje 212, 436, 452
288, 336, 355, 436 i Svirala 71, 270, 374 Štrajk glađu 323
dalje i dalje Šubartu 420
Sudanska kultura, vidi Svjetiljka 215 i dalje, Šuruppak 417
Staronigritska kul 408 Švedska 177, 219 i da
tura Svjetiljka na salo 50, lje
Suk 120 70, 215, 408 Švicarska 101, 111,
Suknja 188, 190, 191 i Svjetska trgovina 177 139, 226
dalje Svod 213 Šumski pojas 405 i da
Suknja, produžena Svrdlo 103, 398 lje
189, 191
Sumatra 434, 440, 441,
445 T abu 91, 135, 150,
Sumer 420 Šang, dinastija 95, 111,
153, 158, 289, 389, 199, 255, 256, 284,
Sumerci 64, 111, 152, 296, 298, 314, 321,
164 i dalje, 166, 167, 425 i dalje, 454
Šah Tepe 156, 423 342, 357 i dalje
168, 174, 188, 203, Tacit 18, 273, 317
213, 237, 283, 286, Šahti 347
Šakal 149 Tahiti 108, 190, 195,
310, 347, 349, 360, 213, 229, 284, 366
389, 394, 416, 417 Šakja 74
Suncobran 223 Šaman 76, 128, 343, Tai 373, 424, 440, 445
362, 363 i dalje Tajna udruženja, taj
Sunčana godina 391 i na društva 43, 169,
dalje Šamanizam 363 i da
lje, 387, 408, 424 198, 264 i dalje, 267
Suradnja 132 i dalje, i dalje, 280, 301, 324,
134, 135, 318 Šarka 104
Šator 208, 210 i da 343, 354, 356, 364,
Survival, vidi Pre- 369, 372, 437, 442,
lje, 214, 408, 411
Šećerna trska, šećer 453
Suza 93, 118, 154, 416 Takt 372
Suzdržavanje od uži 34, 166
Šešir 194 Talgai 441
taka 126, 237, 358 Taljenje kovina 92, 97
Suzni pozdrav 320 Šibice 83
Šilo 79 Tammuz 369
Svečanosti 131 i dalje, Šiluk 58, 285, 286, 366 T’ang, dinastija 121,
171, 174, 199, 267, Šiva 267, 347, 432 194, 197, 310, 329
272, 292, 324, 356, Šivanje 109, 117 Tao 343 i dalje
367 i dalje Šizofrenija 37 i dalje, Taoizam 347
Svečanost lososa 72, 46 Tapa 108
147 Taraski 457
Školjke 100, 171, 177 Tardenoisien 404
Svečanosti, pogrebne Škriljevac 86, 406,
31, 308 Taro 166, 444
409, 424 Tarpan 153
Svećenica 237 Šljem 107, 329 Tasmanci 58, 68, 83,
Svećenik 194, 199, 237, Šljiva 168 86, 138, 142, 180, 199,
274, 276, 283, 348, Šošoni 174 208, 210 i dalje, 303,
356, 362 i dalje, 366 Štamparstvo 422 307, 400, 440, 441
536 P R IL O Z I
Tast 255 267, 307, 319, 377, 344, 360, 368 i dalje,
Tatari 143, 157, 363 388, 422, 424 380, 419, 435 i dalje,
Tatauiranje 196, 199 Tigar 263 442
i dalje, 265, 276, 300, Tiglat Pilesar I 155 Totemska grupa 69,
339 Tijelo — duša 336 i 234 i dalje, 247, 256
Taurobolium 358 dalje i dalje, 281, 290, 293,
Tazbina 252 Tikal 209 319, 324, 435
Tehnika 31, 76, 78, 81, Tikva 118, 161, 168, Totonaki 458
129, 235, 331, 384, 188, 277, 455, 462 Toynbee 65
385 Tilke, Max 187 Tračani 128
Tehnika petlje 113 i Timbuktu 438 Tradicija 47, 271, 299
dalje Timur 421 Tradicijski novac 176
Tehnika svitaka, va- Tkalački stan 113 i Transponiranje 372
ljušaka 109, 118 i dalje, 438 Trapljenje, mučenje
dalje Tkanje 71, 110 i dalje, samog sebe 361, 363
Teli el Amarna 325 112 i dalje, 277, 381, Trenton 450
Teli Halaf 416 384 i dalje, 418, 434, Trepanacija 387
Teli Hassuna 416 457, 460, 462 Trešnja 168
Telio 461 Tlacopan 287, 458 Trezvenost, vidi Suz
Tembe 214 Tlingit 67, 110, 122, državanje od uži
Tenochtitlan 287, 458 261, 381 taka
Teorija o tri stupnja Tobolac 141 Trgovački putovi 34,
razvitka 25, 177 Toboggan, vidi Vla- 174 i dalje, 422
Teotihuacan 458 čuga Trgovina 59, 169 i da
Tepe Gawra 415 Točak 80, 153, 221 i lje, 272, 324, 460
Tepe Sialk 416 dalje Trgovina, fiktivna 131
Tepih 114, 116 Točak za navodnjava Trgovina, nijema 173
Te Rangi Hiroa 441 nje 80, 163 i dalje i dalje
Terasiranje 163, 424, Točkasto okresivanje Trgovina razmjenom
438, 443 89 i dalje 172, 174, 262
Tercijar 86 Toda 241, 243, 256 Tribut 289
Teret, prenošenje 76, Toga 189 Trindhoj 191
218 Tokarijci 422 Trinilski čovjek 88,
Terezija, sv. 343 Tolteki 458 397
Teskatlipoka 356 Tomal 273 Tripolje, kultura 423
Tesla 102 Tommerby 165 Trobriand, otočje 131,
Testis, odstranjivanje Ton, dužina 372, 375 171, 272
202 Tonga 238, 275, 285, Trojstvo, božansko 347
Tezcoco 287, 458 444 i dalje Tronoge posude 424 i
Thales 395 Tonkin 445 dalje
Thomsen, C. J. 21 i Tonski interval 372 i Truba 374
dalje, 85 dalje Trudnoća 260, 295
Thomsen, Vilh. 34, 421 Tonski sistem 373, 374 Tuamotu 337, 444
Thor 344 Ton, visina 372, 374 i Tuareg 125, 186, 214,
Thorsbjerg 192
Thule, kultura 409 i dalje, 454 251, 304, 315, 318,
dalje Toradža 207, 338 326 i dalje, 439
Thurnwald, Richard Torbica 113 Tubal-Kain 97
25, 37, 245, 321 Totem 122, 169, 199, Tukopia 127
Tiahuanaco, kultura 258 i dalje, 299, 337, Tula 458
384, 463 342, 360 Tuljac za penis 188,
Tibarenci 97, 296 Totemizam 69, 122, 135, 436, 442
Tibbu 91, 326 147, 180, 198 i dalje, Tuljan, lov na 139,
Tibetanci 190, 203, 227, 202, 236, 256 i dalje, 145, 147, 180, 405,
239, 241, 243, 250, 265, 277, 307, 337, 409 i dalje
537
Tunguzi 150, 174, 190, Ulje 34, 174 Vedda 37, 68, 86, 140,
193, 220, 227, 243, Umjetnički obrt 380 i 180, 208, 212, 280,
279, 282, 423 dalje 286, 306, 316, 347,
Tupi 248 , 304, 385 Umjetnost 37, 49, 81, 430
Tupinamba 166, 206 331, 369, 370 i dalje, Velika majka 160, 251,
Tur 156 i dalje 401, 419, 422, 426, 418
Turan 153, 214 i dalje, 429, 437, 438, 445, Velike države 183, 418
422 455 Velike sile 325
Turban 193 Unakazivanje 195, 198, Venera Miloska 47
Turci 51, 64, 107, 151, 200 Veo 186
181, 211, 249, 256, Uništavanje, razaranje Vesta 119, 342
279, 282, 287, 325, 131, 309 Vezanje trske 109, 118
376, 421, 424 Unjetička kultura 327 i dalje
Turkestan 220 Upanišade 343, 433 Vidovnjak, vidi Prorok
Turkmeni 198, 282, 315 Ur 98, 152, 174, 213, Vigezimalni (dvadese-
Tut-Ank-Amon 96, 99, 223, 310, 416 tinski) sistem 392
141, 189, 223 Uralci 34 Vijeće, sastanak 280,
Tuskarora 287 Urin 61, 128, 158, 202, 287, 323
Tuxtla 393, 456 438 Vijeće, vladavina 281
Tvrđava, vidi Obram Uruk, razdoblje 93, i dalje, 287, 290
bena tvrđava 119, 153, 314, 389, Vijeće staraca 281, 323
Tylor 24, 67, 296, 334, 417 Vijećnica 208, 265
341 Uru-Kagina 243 Vikinzi 34, 152, 228,
Urundi 66 229, 305
Uskrsnuće 169, 270, Vimose 329
U bijanje 195, 217, 300 i dalje, 335, 339, Vinebago 293 i dalje
269, 271, 276, 302, 359, 369 Vinland 51, 225
309, 312, 354 i dalje, Uskršnji otok 444, 445, Vino 34, 126, 162, 168,
360, 369 i dalje 446 174, 368
Ubijanje djece 241, 297 Utvrda, tvrđava 289, Vinogradov 316
Ubistvo 321, 323, 337 329 Viru 462
Ubistvo kralja, ritu Uzbeci 279, 422 Viseća kolijevka, vidi
alno 285, 438 Uzgoj životinja, vidi Kolijevka za noše
Ubiranje plodova, vidi Stočarstvo nje
Žetva Uzica za bacanje 139, Visoka peć 97
Ubojite sjekire, kultu 442 Višak proizvodnje 133,
ra 205 Uzlato pismo 435 135, 278
Udica 60, 146, 407, 408, Uzorak kulture, vidi Višnu 347, 377
455 Obilježje kulture Vizija 328, 343, 365,
Uganda 71, 87, 285, Uzorkovano tkanje 382
288, 310, 374, 387, 110, 113 Vječnost 338, 349, 368
397 i dalje
Ugarit 96, 349 Vjenčanje 186, 295, 302,
Ugled 131 i dalje, 171, V alutak, kultura 397, 368
176, 268, 271 i dalje, 399, 403 Vjenčanje, obredno
276, 325 Vandorobo 436 368
Ujak 253 i dalje Vangona 273 Vjerovanje 332, 359
Ujguri 421 Vašu 254 Vjerovanje u dušu,
Ukrajina 189 Vatra 55, 79, 81 i dalje, vidi Animizam
Ukrašavanje brazgoti 101, 123, 204, 208, Vjetar, snaga 78
nama, ožiljcima 196, 215, 345, 359, 368, Vlačuga 220, 221 i da
199 i dalje, 265 397 lje, 411
Ukršteni bratučedi Vavilov 167 i dalje Vlada 278 i dalje, 325
245, 254 i dalje Veda, razdoblje 277, Vladavina staraca, vi
Ulad Nail 238 338 di Gerontokratija
P R IL O Z I
538
Vlasništvo 171, 256, Yayoi, kultura 428 182, 269, 273, 316 i
289, 312, 313 i dalje Yucca 459 dalje, 329, 344, 404,
Vlasulja 203 Yumbri 38, 86 406, 415 i dalje, 418,
Vlašići 391 429 i dalje, 435 i da
Vodena snaga 78 lje, 443, 456 i dalje,
Vodskov 178 Zabrana, vidi Tabu 460 i dalje
Voguli 33, 263, 411 Zabrana jela 262, 295, Zemunica 68, 212, 214,
Vojnički duh 59, 289, 299, 301, 311 408, 423, 452
325 i dalje, 328 Začetnici religije 333, Zenata 155
Volof 336 343 Zeus 166, 349, 369, 378
Votjaki 186, 238 Začin 125, 174 Zid, kineski 414, 426
Vrač, medicinman 57, Zadružna obitelj 159, Zlatno doba 98
69, 73, 76, 127, 276, 249, 262, 282, 316, Zlato 54, 91, 92, 98 1
297, 302, 337, 346, 437 dalje, 177, 438, 456 i
362 i dalje, 387 Zajednički posjed 289, dalje, 462
Vrag 333, 350, 377 313 i dalje Zločin, vidi Pravni
Vrelo mladosti 206 Zakon 269 i dalje, 274 prekršaj
Vreteno 110, 112, 222 i dalje, 292, 294, 313, Zmaj 377, 425
Vrijednost brojke pre Zmija 268, 337, 345,
320 382, 424, 460
ma položaju 392, 394 Zakoni kulture 40 i
Vrijednost, duhovna dalje, 47 Znanost 49, 235, 331,
73, 332 i dalje, 371 Zakon participacije 44 332, 351, 369, 379,
i dalje i dalje 386
Vrijednost, ekonomska Zalaganje, zalog 177, Zob 168
131 i dalje, 172, 176 318 Zodijak 394
Vrpčasta keramika, Zalihe, spremanje 69, Zubi, inkrustacija 201
vidi i Spiralni orna 130, 136, 269, 272 Zubi, izbijanje 200,
ment 425 9fiR 449
Zamjena imena 239,
Vrste stanova 214 i 255 Zujača 29, 259, 270,
dalje 9 QQ 9 7 1
Zamke 79, 145, 316,
Vrša 146 318, 401, 435 Z ulu’ 59, 60, 205, 236,
Vršidba 164 Zamor 43 248, 279, 283, 302,
Vrtlarstvo 183 Zanatstvo 130, 133, 136 323, 327, 328, 335,
Vuk 148 i dalje, 170, 206 349, 377
Vukodlak 337 Zao pogled 352 Zuni 134, 317
Vuna 110, 111 i dalje, Zapadna Afrika 267, Zvono 373
158, 174, 416, 461 268, 337, 356 Zvonoliki pehari, kul
Zapadna Azija 94, 154, tura 205
W a lle 164 162, 168, 415, 419
Wampum 176 Zapoteki 458
Webster 270 Zaratustra 378 Žalovanje 195, 198,
White, Leslie A. 25 fšaruke, dječje 247 i 201, 293, 311 i dalje,
Wildkirchli 399 dalje 369
Wilkund, K. B. 412 Zaselak 207 Zderonjine maske 425
Wilton, kultura 435 Zavrtanj 80 Željezni doktor 91
Wogeo 262 Zazivač duhova, vidi Željezno doba 53, 56,
Westermarck, Edw. 24, Vrač 62, 68, 85, 96 i dalje,
240, 246, 293 Zazivač kiše 363, 365, 165, 305, 307, 317,
Woolley 98, 417
437 403, 406, 432, 445
Zec 379 Željezo 60, 78, 81, 86,
X ip e Totec 98 Zemljoradnja 59, 60, 91, 95, 96 i dalje, 98,
70, 120, 123, 137, 149, 195, 358, 390, 407,
Y ak o 251 157 i dalje, 160 i da 420, 426, 430, 432,
Yap 139, 176 lje, 169, 177 i dalje, 435, 438, 446
539
Žena, položaj 241 i da 282, 336, 339, 350, Životinjski stil 409,
lje, 247 i dalje, 301 354, 358, 359, 361, 410, 422, 425
i dalje, 318 i dalje, 365, 368 Životna snaga 297, 335
424 Zirno brašno 124 i dalje, 355 i dalje
Ženidba, vidi i Brak Žitarice 162, 167, 345, Životni tok 295 i dalje
67, 72, 74, 260, 272 415, 418, 432 Žlica 79, 125
Ženidbene klase 67, Živa 99
69, 245, 251, 260, 261, Žrtveni obrok 360
280, 293 i dalje Živaro (Jivaro) 355 Žrtva 74, 152, 156, 159,
Ženska božanstva 73 Živa vatra 68, 82, 83 202, 217, 238, 300,
Živi leš 303, 306 310, 320, 336, 344,
Ženska linija 67, 251 346 i dalje, 358, 360
i dalje Životinje, pripitomlja
vanje 158 i dalje, 368 i dalje,
Ženski rod 105 i dalje, 378, 443
132, 137, 160 i dalje, Životinje za vuču 164.
183, 223 Žrtveni poklon 360
175, 182, 248, 250,
296, 317 i dalje Životinjske priče 376 Žrtvovanje djece 361
Žes 212 i dalje, 379 Žrtvovanje mrtvima
Žetva 161, 165, 368 Životinjski lik 337 i 236, 309 i dalje, 339
Zidovi 122, 150, 201, dalje, 340, 344, 356, Žuta groznica 64, 204,
211, 236, 244, 274, 364, 377 457
KA] BIRKET-SMITH
PUTOVI KULTURE
*
Izdavač Nakladni zavod Matice hrvatske
Zagreb, Matičina 2
Za izdavača Josi/) 'Tomii
Nacrt za korice i ovitak
Valerija Pavić
Korektor Zlata Dnjmić
Tisak Grafičkog zavoda Hrvatske, Zagreb

Kaj Birket-Smith - PUTOVI KULTURE

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kaj Birket-Smith - PUTOVI KULTURE

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KAJ B IR K E T -S M IT H / P U T O V I K U L T U R E

Prijevod sa stručne strane obradila

Grafički zavod Hrvatske, Zagreb

Naziv izvornika na danskom

Uvodna napomena ( O l e g M a n d i ć ) ................................................. 9

I. UVOD I MATERIJALNA KULTURA

1. Cilj i pomoćna sredstva ....................................................................... 15

II. DRUŠTVO I DUHOVNI ŽIVOT — KULTURNA STRUJANJA

6. Izgradnja d r u š t v a ...................................................................................... 233

7. Društveni život ........................ 291

8. Duhovni život .......................................................................................... 331

9. K ulturni slojevi i s t r u j a n j a ....................................................................396

Kronološke tablice .......................................................................................466

P R IS T U P A J U Ć I izdanju ovog klasičnog djela nauke na Zapadu,

nedostatak ta kve vrste, da autor ne smatra za potrebno da uzm e u

vanja nalaze te k na početku, dijelom — ali ne u krajnjoj liniji

KAJ B IRKETS MIT H

Kopenhagen, maj 1941.

CILJ I POMOĆNA SREDSTVA

su »mucavci« (barbaroi), kako su ih nazivali Heleni, da se ne

ZNANOST, u današnjem sm islu te riječi, vodi porijeklo od He-

C IL J I POM OĆNA SREDSTVA

svojih suplem enika pričajući im o sm iješnim i» n evjerojatnim obi­

SI. 4. C. ]. Thomsen (1788-— 1865), utemeljitelj etnografskog muzeja u Kopen­

potomci onih deset izgubljenih izraelskih plem ena, iako je H olan-

Filozofi, naročito M ontesquieu i J. J. Rousseau, brzo su sv ra­

društvenog života, gospodarstvu, religiji i um jetnosti, kako se to

Clalettsra dellifoleche ha trouato nuouamenre i! R.e difpagna*

SI. 5. N ajstariji prikaz Kolumbova iskrcavanja u Am erici. (N aslovna stranica

muzej opće etnografije na svijetu (si. 4). Thom sen je u prvom

S tv arn a, naučna etnologija n ije počela ni u Lafitauovoj i

klim i lu taju naokolo, zaštićeni od v jetra i snježne vijavice samo

ili-ili stanovištu. Koje objašnjenje najbolje p ristaje većini slu­

i Z d ra v i sm isao . (Op. ur.)

S I 6. Eskimsko lovačko oružje, pogrešno prikazano kao povezani razvojni niz:

istraživ an ja p rim itivnih društvenih uređenja uopće, do postav­

To ograničavanje, koje najviše oblike k u ltu re isključuje iz radnog

ETNOLOGIJA je postavila samoj sebi velik i lijep cilj, ali

je ona prim ila? To znači: jesu li nastali na licu m jesta ili su p re ­

šom naknadnom razboritošću. Drugo, čovjek može p r e t p o ­

SI. 9. Kuća ple?nena Herero, ju žn a A frika , oblijepljena kravljom balegom

n iju povezanost grčkih i arapskih područja kulture, već za kolo­

sm atraju m lađim . No mnoge stvari, n p r. tk an i m aterijali iz p ri­

3 G e fo lg sc h a ft, d o b ro v o ljn o u d r u ž e n je m la d ić a k o d s ta rih G e rm a n a , n a jč e š ć e

NIJEDNA nauka nije sam a u svome radu. Ako pažljivo gleda­

4 P isa c je D an ac. (Op. ur.)

tovo po čitavom svijetu. Što li na p rim jer ne znači za razum ije­

J ja p a n c i Sem iti H a m ili | ooo | B a n tu

[ I j l j l l l ' ' A ru a k a n c i K eču an ci A ra u k a n ci

Velike jezične grupe Zemlje prije širenja Evropljana

jeve ran ije naseljavao neki n a­

služi psihologijom , obratila se i proučavanju pojedinaca (ne treba

KULTURA I NJENI ZAKONI

PRIMITIVNI1 I KULTURNI NARODI

. . . al’ priroda se n e d o tje ru je

SI. 17. (lijevo). Figura pretka, pleme Bakuti, Kon­

SI. 18. (gore). Glava kao trofejj oslikana ornamen­

područja; šumska 0 o® <5uha područja

T ro p i Sup tropi (T ) Urnj e re na zona (T ) Subdrkf/k (T ) Subantđrktik (< £) A r k h k Antarktik

Pojasi zem ljišta (po Passargu)

K an t teleološki izražava istu m isao tvrdeći da je k u ltu ra cilj

S različitih se stran a pokušavalo da se dublje prodre u razliku

da su granice njihova znanja ograničene, onda je takvo obilježje,

SI. 21. Prikaz meksičke ljudske žrtve na starom zapotečkom rukopisu.

svojih suplem enika pričajući im o sm iješnim i» n evjerojatnim obi

SI. 4. C. ]. Thomsen (1788-— 1865), utemeljitelj etnografskog muzeja u Kopen

Filozofi, naročito M ontesquieu i J. J. Rousseau, brzo su sv ra

ili-ili stanovištu. Koje objašnjenje najbolje p ristaje većini slu

istraživ an ja p rim itivnih društvenih uređenja uopće, do postav

je ona prim ila? To znači: jesu li nastali na licu m jesta ili su p re

šom naknadnom razboritošću. Drugo, čovjek može p r e t p o

n iju povezanost grčkih i arapskih područja kulture, već za kolo

sm atraju m lađim . No mnoge stvari, n p r. tk an i m aterijali iz p ri

NIJEDNA nauka nije sam a u svome radu. Ako pažljivo gleda

tovo po čitavom svijetu. Što li na p rim jer ne znači za razum ije

jeve ran ije naseljavao neki n a

SI. 17. (lijevo). Figura pretka, pleme Bakuti, Kon

SI. 18. (gore). Glava kao trofejj oslikana ornamen

Kod p rim itiv n ih se naroda često ispoljava nedovoljna samo

kreću se i djeluju u jednom svijetu, koji se u m nogočemu razli

Ijevi nab ijen i »svetošću«. A li je razlog p odudaranju jedino u to

NEKA je k u ltu ra poput živog organizm a ili poput jedne od fan

zajedničkim u v jetim a života i zajedničkim sudbinam a. Taj osje

sastavnih dijelova, kao što je prenošenje ornam enata, koji za

Može li se nešto reći o brzini kojom se odvija razvitak ku l

se svugdje uvelo obožavanje Sunca i gdje je društveni život, ko

slabi i propada, i nehotice nam se nam eće usporedba s d je tin j

veoma čudnovatu okolnost da nek ip u t sam i po sebi korisni sa

žavnička misao. Ne može se n egirati činjenica da se i naša za

U n u tar svake pojedine k u ltu re uvijek postoji stanovita ravno

polazeći od toga, da su prvotno bile razvijenije, ali su zbog nepo

stadije. No ne može se ustanoviti s koje su strane ta k u ltu rn a obi

većoj m jeri poklapalo s kineskim karakterom negoli um jetno p re

AD je zajednički nazivnik k ulture. Pomoću rada, više ili m a

VLAST nad vatrom je ugaoni kam en svake k u ltu re — »pri

cijara i stara su dvadeset ili trideset m ilijuna godina. Već to po

kam enje dotjerano sa svega nekoliko udaraca, da bi se lakše mo

SI. 36. (desno). Prsluk spleten od biljnih vlati, Indi

pada u vrijem e proljeća starih kultura, kada se prvi put razbuk

SI. 45. Luk i strijele sa željez

nije gotovo; poslat ću ti ga čim bude gotovo. U sput ti šaljem sa