Status 10

magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja
broj 10, jesen 2006.

Mostar
STATUS magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja
broj 10, jesen 2006., asopis izlazi kvartalno
Nakladnik: Udruga graana Dijalog Mostar, Franjevaka 16, 88000 Mostar
Za nakladnika: Josip Blaevi, josip.blazevic@dijalog.ba
Urednitvo: Draen Pehar, Nino Raspudi, Eldar Sarajli, Ivan Vukoja
Glavni urednik: Ivan Vukoja, ivan.vukoja@dijalog.ba
Grafko oblikovanje: Marin Musa / shift KREATVNA AGENCJA
e-mail adresa urednitva: status@dijalog.ba
Internet: www.status.ba
ISSN: 1512 8679
Tisak: CPU, Sarajevo
Objavljivanje ovoga broja financijski su pomogli Fondacija za nakladnitvo FBiH i Vlada RH.
Ova publikacija ne predstavlja stavove donatora.
Sadraj
U V O D N I K
Ivan Vukoja: Intelektualne elite i kritika refeksija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
M I s l I O c I : J O s e p h B e U y s
Jure Zovko: Joseph Beuys umjetnik za tree tisuljee . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Joseph Beuys: Izbor iz spisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
F e M I N I z a M
Jo Kempen : Vladarice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Jo Kempen : Suvremenka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Margaret Sanger: Stoer civilizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Diana Coole: Niti i pletenice, ili nezavren projekt? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
Muharem Bonjak: Zapisi baarijskog fanera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
K O N s O c I J a c I J a
John McGarry : Federalizam (federacija) kao metoda reguliranja etnikih sukoba* . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
T e M a B r O J a : c I V I l N O D r U T V O I D e M O K r a T s K I p l U r a l I z a M
Steven Sampson: Od kanuna do izgradnje kapaciteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Esad Bajtal: Pacifkacijski potencijali civilnog drutva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Veselin Gatalo: 32 pravila bosanskog disidentizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
eljko Ivankovi: Rodnosenzitivni jezik!? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
Slavo Kuki: Civilno drutvo sliice bosanskohercegovakog mozaika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
Eldar Sarajli: Mitologija Nove Evrope: o pluralizmu i zavodljivosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Aleksandar Trifunovi: Prskali komarce, unitili pele . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Davorka Vidovi: Nevladine organizacije kao oblik civilnog drutva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
Ugo Vlaisavljevi: Politika legitimacija i poredak bez izbora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Esad Zgodi: O pervertiranju politike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
s T a T U s U O g l e D a l U
Ivan Lovrenovi: ija je idealna Bosna i Hercegovina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
Ivan Lovrenovi: Iluzija o Ur-Bosni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
Asim Mujki: avo lei u jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
Ivan Lovrenovi: Strah od razlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
Asim Mujki: Moemo li provesti odluke ZAVNOBiH-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
Ivan Lovrenovi: Historijska nulta taka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
Konsocijacijski model ureenja drave Spas ili krah Bosne i Hercegovine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
a K T U a l I J e
Irma Durakovi: Nogometna kinematografja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
Vahidin Preljevi: Nestalni subjekt bosanskohercegovake kritike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
Nino Raspudi: Od rosnog dupeta do metka u glavu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
r e l I g I J a I D r U T V O
Alen Kristi: U potrazi za novom politikom kulturom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
Mile Lasi: Veliki korak u pogrenom pravcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
h I s T O r I O g r a F I J a
Radoslav Dodig: Vulgarizacija steaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244
Sreko M. Daja: Srednjovjekovna Crkva bosanska u procijepu suprotstavljenih kontekstualizacija . . . . . . . . . . . . . . 250
Dubravko Lovrenovi: O historiografji iz Prokrustove postelje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256
p O e z I J a
Stevan Tonti: Ljubav u sjenci rata i egzila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
Munib Delali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297
Mile Stoji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298
Dragoslav Dedovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
l I K O V N O s T
Ivan Vukoja: Eustahije 1980. - 2006.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302
p r I K a z I
Radoslav Dodig: Robert D. Greenberg, JEZIK I IDENTITET NA BALKANU: raspad srpsko-hrvatskoga . . . . . . . . . . 308
Dragan imovi: Kratko slovo o pjesniku koji preko ramena Isusu viri u novine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
10
Uv o dni k
| Magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja
P
remda sam u nekoliko navrata do sada, u istoj
ovoj rubrici, pisao kako svaki broj Statusa radimo
kao da nam je (prvi) posljednji, htijui time nagla-
siti dozu beskompromisnosti i entuzijazma koju kao ured-
nici i suradnici Statusa ulaemo u pripremanje i realizaciju
svakog broja, ipak, prigoda desetog broja povod je za jedan
malo drugaiji osvrt na do sada uinjeno. Imajui u vidu
ukupno stanje drutva i drave u kojoj ivimo, te posebno
stanje koje vlada na podruju izdavakih djelatnosti, usu-
dim se rei da je objavljivanje desetog broja ovakvog aso-
pisa jedan pravi mali izdavaki pothvat i znaajan kulturni
dogaaj koji zasluuje da ga se barem spomene u uredni-
kom uvodniku jubilarnog broja. Stoga to i inim, i zahva-
ljujem se i estitam svim suradnicima, prijateljima, dona-
torima i itateljima Statusa - T-comovci bi rekli Svaki va
osmijeh nam je vaan, a mi dodali svaki va napisani, pro-
itani, ureeni, prelomljeni redak nam je vaan.
No, kako nam je, ipak, od revijalnog blii i drai gerilski
pristup svijetu i ivotu, s hvalospjeva i samohvala odmah
prelazimo na (samo)kritiku. Jedan na suradnik, po izla-
sku broja 9, izrazio je nezadovoljstvo injenicom da ja kao
urednik u Uvodniku iznosim i zagovaram odreene ideje
i koncepte, te time itateljima favoriziram odreene tek-
stove, odnosno autore koji iznose stavove sline mojim,
a, u neravnopravan poloaj dovodim one koji zagovara-
ju drugaija teorijska i politika uvjerenja. Neki su se ak
osjetili prozvanim i uvrijeenim time to sam za odreeni
tip teoretiara ustvrdio da su im teorije proete mjeavi-
nom politikog infantilizma i paternalizma. Imajui sve to
u vidu, elim kazati da mi nije bila namjera nikoga osobno
povrijediti niti uvrijediti. Ako se to ipak dogodilo - ispri-
avam se.
Dakle, na osobnoj razini, ni na kraj pameti mi nije bilo da
na bilo koji nain omalovaavam autore koji piu u asopi-
su kojemu sam urednik, ali, isto tako, zadravam mogu-
nost i pravo da se kao autor-urednik ne slaem s nekim au-
torima, odnosno konceptima i (hipo)tezama iznesenim u
njihovim tekstovima. To neslaganje, pri tom, ne smatram
nedostatkom, nego prednou, izmeu ostalog i zato jer mi
je, kao uredniku, najdrae itati i objavljivati tekstove s ko-
jima se ne slaem. Takoer i zato jer je upravo to koncep-
tualno neslaganje, ali, pri tom, i snano meusobno uvaa-
vanje, taj politeizam i pluralizam stavova i vrijednosti
je osnovna pokretaka ideja asopisa Status i osnovni ured-
niki koncept. Uvijek sam nastojao naglasiti da istina Sta-
tusa nije u pojedinim tekstovima, nego, u cjelini, u moza-
iku sastavljenom od svih tekstova. Niti jedan autor ne za-
stupa Status - pa ni urednik - niti Status iskljuivo zastu-
pa i predstavlja bilo kojeg autora, pa ni urednika. Urei-
vaka politika Statusa je od poetka bio strogo autorska:
napii to misli i potpii se, a ako je tekst stilski i sadrajno
kvalitetan, dri se teme, ne vrijea neije dostojanstvo i ne
iri mrnju - mi emo ga objaviti bez obzira koje stavove/
uvjerenja/koncepte/teorije zagovarao.
Intelektualne elite
i kritika refleksija
Nova politika kultura treba najprije biti osmiljena, a zatim i primijenjena
u govoru intelektualne elite. Tek tada moemo oekivati, i imamo pravo
traiti, da doe do promjene politike kulture i politikih paradigmi,
odnosno, do promjene u govoru i djelovanju politikih elita... Iz svijesti o
potrebi izgradnje nove politike kulture u Bosni i Hercegovini kroz
promjene u govoru intelektualne elite, nastao je - i kroz deset brojeva
opstao - i ovaj asopis
Ivan Vukoja
Uv o dni k
Status, broj 10, jesen 2006. |
Jo jednom elim istaknuti da uvodnikom nemam namjeru
bilo koga favorizirati ili diskreditirati, nego otvoriti i po-
tencirati polemiku o odreenim stavovima i konceptima.
Pri tom, uzimam sebi pravo da kao autor-urednik iznosim
vlastite stavove i miljenja koja mogu biti u opoziciji spram
stavova i miljenja nekih drugih autora zastupljenih u Sta-
tusu. Ali, to isto pravo dajem ne samo svakom autoru, nego
i svakom itatelju Statusa. I ne samo dajem, nego i oeku-
jem da ga koristi, traim. Jer, Status je od poetka nastojao
njegovati stvarni pluralizam stavova i vrijednosti, a ne
samo formalni i deklarativni. U protivnom bi se ve odav-
no pretvorio u magazinski klub istomiljenika u kojem
jedni druge uvjeravamo u ono to svi znamo i oko ega
se ionako slaemo. Status nastoji biti kritiki i polemiki
nastrojen, te za sve argumentirane opcije otvoren projekt, i
ne elimo ga pretvoriti u (kvazi)elitistiki i pseudoalterna-
tivni asopis kojeg e itati 15 ljudi koji su pri tom, i autori
Statusa, i istomiljenici. Status e i dalje nastojati baviti se
bitnim i bolnim temama bosanskohercegovakog drutva
i drave, te sueljavanjem razliitih osobnih, drutvenih i
teorijskih koncepata. Autori koji to nisu u stanju shvatiti
i prihvatiti u svakom trenutku mogu prekinuti suradnju s
nama. Pa ako se dogodi da vie nema tko pisati za Status, ili
pak, nestane bitnih i bolnih tema - prestat emo izlaziti.
Kako vjerujemo da se to, ipak, nee tako skoro dogoditi,
od ovog broja uvodimo stalnu rubriku pod nazivom Sta-
tus u ogledalu. U okviru te rubrike svi dosadanji i budu-
i autori-suradnici, kao i svi itatelji Statusa imaju mogu-
nost reagirati na bilo koji tekst do sada objavljen u Statusu,
stav, koncept, ili (hipo)tezu iznesenu u nekom od tekstova,
ili pak, na sve ono to im se u Statusu ne svia i s ime se ne
slau. Ali, pri tom, prihvaajui i mogunost da se netko od
autora ili lanova urednitva, u broju iza toga, kritiki osvr-
ne na takav osvrt. Kriteriji za objavljivanje osvrta i reagira-
nja biti e isti kao i za sve ostale rubrike i tekstove: vanost
teme, razina i stil argumentacije, aktualnost i zanimljivost,
heuristika plodnost i polemiki potencijal.
Kako svaki dobar Uvodnik treba biti u unutarnjem dosluhu
s znaenjskim i vibracijskim poljem cijeloga broja, tako je
ovaj naglaeno polemiki i (samo)kritiki nastrojen - kakav
broj, takav i Uvodnik. Sa zadovoljstvom mogu ustvrditi da,
od svih do sada objavljenih, ovaj broj ima najvei stupanj
kritiko-polemike usmjerenosti. Pored ve poslovino
disonantnih tonova i oprenih stajalita unutar Teme bro-
ja, elemenata provokacije u tematima o Beuysu i feminiz-
mu, zanimljivosti gledanja na federalizam autora koji je ro-
en i odrastao u Belfastu, u ovom broju imamo i nekoliko
tekstova ija se polemika otrica precizno i duboko zaba-
da ne samo u tkivo fenomena kojima se bave, nego imenuje
i razotkriva aktere koji u njima aktivno participiraju. Tako,
u rubrici Status u ogledalu donosimo integralne tekstove
polemika o konsocijaciji kao modelu ureenja bosansko-
hercegovakog drutva i drave koje su voene na strani-
cama magazina Dani. Irma Durakovi kritiki propituje fe-
nomen bosanske kinematografje, neke od njegovih glav-
nih protagonista, te euforiju koja ga prati i hrani. Nino Ras-
pudi kroz analizu polemike Jergovi-Katunari razotkriva
ne samo latentne mentalne i karakterne obrasce i struktu-
re polemiara, neko oslikava i dominantne kolektivne na-
rative iji simboliki kapital eksploatiraju oba autora. Mile
Lasi pie o Deklaraciji evropskih muslimana dr. Mu-
stafe Ceria, a Radoslav Dodig o vulgarizaciji i bosnizaciji
steaka. Sreko M. Daja govori o srednjovjekovnoj Crkvi
bosanskoj u procijepu suprotstavljenih kontekstualizacija,
a Dubravko Lovrenovi na dvadeset i sedam stranica kroz
analizu lika i djela Muhameda Filipovia razotkriva kako se
i zato kali(o) bogumilski mit.
Oekujui da e neki tekstovi u ovome broju izazvati dosta
burne reakcije itatelja, jo jednom pozivamo sve koji misle
da imaju to rei o temama i tezama obraivanim u ovome
broju, ili se ele izravno polemiki osvrnuti na neki lanak,
da to i uine, i poalju nam svoj tekst. S obzirom da u ru-
brici Historiografja imamo tri rada koja o fenomenu bo-
sansko-humskih krstjana govore sa slinih historiograf-
skih pozicija, rado bismo u iduem broju objavili tekstove
autora koji fenomen krstjana razumijevaju i argumentirano
objanjavaju na neki drugaiji nain.
Uz sve navedeno, donosimo i tekst Vahidina Preljevia iji
naslov Nestalni subjekt bosanskohercegovake kritike s pod-
naslovom O kulturi ignorancije, privatizaciji javnosti i ne-
odgovornom diskursu u doba balkanske postmoderne na-
znauje autorovu namjeru kritikog sagledavanja onog to
oznaujemo terminom bosanskohercegovaka kritika, ali
i namjeru kritike bh. kritiara. Jedno njegovo razmiljanje
ini mi se posebno znaajnim za bolje razumijevanje uku-
pnog stanja na bosanskohercegovakoj drutveno-politi-
koj pozornici: Iluzorno je oekivati, kako to je to sluaj u
naivnoj politikoj kritici, da e ikad doi do civiliziranja
politike u BiH, prije nego se dogode revolucionarne pro-
mjene u govoru intelektualne elite. Neodgovorni diskurs
u korijenu prijei svaku kritiku refeksiju, a time i bilo ka-
kvu mogunost promjene. On zbog toga ima i pogubni-
je posljedice od otvorenog govora mrnje, jer se ovaj razo-
bliuje ve u samom svom pojavljivanju, dok onaj pak, si-
mulirajui ozbiljnu kritiku, zapravo podupire status quo
depresivnog stanja bh. drutva, budui da pokriva upravo
onaj prostor iz kojeg bi se trebala generirati kritika pozi-
cija.
Nova politika kultura treba najprije biti osmiljena, a za-
tim i primijenjena u govoru intelektualne elite. Tek tada
moemo oekivati, i imamo pravo traiti, da doe do pro-
mjene politike kulture i politikih paradigmi, odnosno, do
promjene u govoru i djelovanju politikih elita.
Iz svijesti o potrebi izgradnje nove politike kulture u Bo-
sni i Hercegovini kroz promjene u govoru intelektualne eli-
te, nastao je - i kroz deset brojeva opstao - i ovaj asopis.
Mislioci:
Joseph Beuys
Mi s l i o c i : J os e ph Be uy s
H
oe li doista cijelo tree tisuljee umjetnosti
biti u znaku Josepha Beuysa, arobnjaka happe-
ninga, karizmatinoga umjetnika koji se potrudio
vratiti umjetnost u sve sfere drutvenoga ivota i dati joj
univerzalno znaenje koje je neko imala u drutvu? Nigdje
teoretiari i interpreti umjetnosti nisu tako podijeljeni kao
u vrednovanju lika i djela ovog neobinoga vizionara koji
je svoj ivot interpretirao kao razliite faze umjetnikoga
stvaralatva. U Beuysovu ivotu sve se nekako odvijalo kao
u legendi o makedonskom kralju Midi koji je imao nesre-
u da je sve to bi dodirnuo pretvarao u zlato, dok je Beuys
imao sreu da je sve to je dotaknuo svojim rukama posta-
jalo umjetnost. Ve samo roenje 1921. na sjeveru Nje-
make u mjestancu Krefeldu, u katolikoj enklavi Kleve,
predstavlja znaajan umjetniki dogaaj. Nakon epohalno-
ga vezanja pupka slijede znaajni performansi sisanja mli-
jeka, izlobe prvih alica, mlijeni brii, igranja po liva-
dama i eksponati prvih sunevih opekotina, ako je uope
bilo sunca. Kako je odrastao, i performansi su postajali sve
sloeniji. Godine Gospodnje 1933. u dvoritu gimnazije u
Joseph Beuys
umjetnik za tree tisuljee
Svaki ovjek raspolae neogranienom kreativnou neovisno o tome koji
posao obavlja ili koju dunost obnaa. Samoodreenje, sloboda i
kreativnost temeljne su vrijednosti svakoga umjetnika pardon svakog
ovjeka i predstavljaju kao takove preduvjet inovativnoga stvaralatva.
Stoga je prijeko potrebno proiriti tradicionalno poimanje umjetnosti koje
je po Beuysovu miljenju u svojoj sri ima isto mimetiko obiljeje,
odnosno transformirati ga u takozvani koncept antropoloke umjetnosti
u kojemu e ovjek i dostojanstvo ljudske osobe biti zadnja svrha i najvii
cilj umjetnikoga djelovanja. Beuysova ironijski intonirana tvrdnja da je
svaki ovjek umjetnik ima primarno socijalnu dimenziju, a osnovna joj je
intencija osporiti poistovjeivanje umjetnosti s elitnom robom za
konzumiranje koja je rezervirana za privilegirane
Jure Zovko
Das gesamte dritte Jahrtausend wird im Beuysianischen Gedankengut wurzeln. Rolando Bellini,
Direktor Komunalnoga muzeja za modernu umjetnost u Asconi (vicarska)
Kleveu aktivno sudjeluje u paljenju proskribiranih knjiga
koje je nacistiki reim stavio na svoj opseni Index libro-
rum prohibitorum. Tri godine kasnije slijedi ulanjenje u
HJ, oduevljenje za mukarca s brkovima za kojega e ka-
snije rei da je bio patoloki sluaj pa kao takav i nije mo-
gao biti kriv za sve to se dogodilo: Krive su sve te kuka-
vice, intelektualci, sveuilini profesori, umjetniciUpravo
su oni trebali neto rei, a nisu nita rekli.
1
Jedna od prije-
lomnih prekretnica u Beuysovu ivotu dogaa se 1319. go-
dine po Hidri kada zapoinje njegov burni happening sa
tukama i bombarderima JU87. Znaajne manifestacije or-
ganizira 1943. i na prostorima tadanje NDH, posebice na
Neretvi i Sutjesci (vidi pismo u prilogu). Kasnije e u naj-
dojmljivije scene iz rata uvrstiti prizor rijeke Save.
2

Nakon premjetanja na Krim dogaa se 17. oujka 1944.
godine epohalni performance ruenja Beuysova zra-
koplova JU 87 u reiji ruskoga topnitva i snjene vijavi-
ce. Onesvijetenog i smrzlog umjetnika pronalaze Tatari u
olupini tuke u snjenom nanosu. U komi provodi 12 dana
i zahvaljujui tatarskim amanskim umijeima umotavanja
u pust i mast ostaje na ivotu te nastavlja sa svojim vra-
tolomnim aktivnostima. Tatarsko otkrie predstavlja
zahtjevan hermeneutiki izazov prouavateljima Beuyso-
va stvaralatva. Mitska crta providnosti postat e ishodi-
nom tokom kasnijih refeksija o dominantnoj ulozi koju su
imali pust i mast u Beuysovim umjetnikim akcijama, in-
stalacijama i kreacijama. Kako je postajao stariji i poznati-
ji, Beuys je nadopunjavao svoja prepriavanja o krimskom
letu: Da nije bilo Tatara danas ne bih bio iv Oni su
me otkrili u snijegu nakon ruenja, kad su njemaki traga-
i odustali Posljednje ega se sjeam jest da je bilo preka-
sno da iskoim, prekasno da otvorim padobran. Moralo je
to biti nekoliko sekundi prije nego to sam lupio o zemlju
Moj je prijatelj bio opasan i rasprio se u komadie od uda-
ra gotovo se nita od njega poslije nije moglo nai. No, ja
sam vjerojatno proletio kroz vjetrobran istom brzinom ko-
jom je zrakoplov udario o tlo i to me je spasilo, premda s
tekim ozljedama glave i eljusti. Onda je na mene pao rep
zrakoplova i bio sam posve zakopan u snijegu. Takvog su
me Tatari nali nekoliko dana poslije.
3
Na retrospektivnoj
izlobi Beuysova stvaralatva, prireenoj 1979. u muzeju
Guggenheim u New Yorku, pokualo se narativno umijee
upotpuniti vizualnom dojmljivou pa su izloene ak i fo-
tografje sruenoga zrakoplova koji su snimili a tko drugi
nego Tatari svojim fotografskim aparatima.
Do kraja rata Beuys e jo etiri puta doivjeti performans
prinudnog slijetanja i ranjavanja. Kao lan Erdmannove
sablasne divizije doekuje kapitulaciju s bogatom kolek-
cijom odlija od kojih prednjai kolajna zlatnoga kria pr-
1 Usp. Dossier Beuys. Priredio i predgovor napisao Jea Denegri, Zagreb
2003., str. 415 sl.
2 Tako primjerice u prireenoj izlobi za brau van der Grinten (1961);
usp. Heiner Stachelhaus, Joseph Beuys, Mnchen 2004.
3 Usp. Dossier Beuys. str. 101.
voga reda. U engleskom zarobljenitvu u Cuxhavenu, osta-
je gotovo godinu dana.
U poslijeratnom razdoblju od 1946. do 1952. bombardi-
ra svojim umotvorinama profesore na likovnoj akademiji
u Dsseldorfu Josepha Enselinga i Ewalda Matara, pozna-
toga graditelja junih bronanih vrata na klnskoj katedra-
li na kojima je student Beuys izradio uveni reljef. Po za-
vretku studija zapada u teku ivotnu krizu, ivi povue-
no i gotovo isposniki provodei veinu vremena sa zee-
vima i lisicama po brjegovima Donjega Porajnja to e ka-
snije rezultirati osnivanjem najbrojnije politike grupacije
u svijetu: Stranke ivotinja kojoj e Beuys biti predsjed-
nik. ivotinje postaju takoer znaajni sudionici njegovih
performansa, a Beuys im esto pridaje arhetipsko-simbo-
liku dimenziju koju su imale u mitskim vremenima. Po-
sebno je bio impresioniran pelama koje su slobodno zu-
jale po njegovu ateljeu dok bi radio s voskom kao materi-
jalom za modeliranje. Svoj najpoznatiji i jedini autorizi-
rani intervju Beuys je dao 1975. godine strunom aso-
pisu za pelare [Rheinische Bienenzeitung 12 (1975) 373-
388] u kojemu izraava svoje divljenje i fasciniranost orga-
niziranim ivotom pela i pokuava objasniti u kojoj mjeri
njihov ustroj moe posluiti ljudima kao putokaz u izgrad-
nji drutva socijalnoga organizma. Pele e dobrano utje-
cati na njegov inovativni koncept drutvenoga modelira-
nja (soziale Plastik).
Tri godine nakon izgradnje Berlinskoga zida Beuys kao
profesor za spomeniko kiparstvo na Akademiji u Dssel-
dorfu predlae graditelju znakovito idejno rjeenje: nado-
zidati za pet centimetara kako bi se poboljala proporci-
onalnost zida. Prvu zapaeniju originalnu umjetniku ak-
ciju Beuys prireuje 1964. god u Aachenu na festiva-
lu umjetnosti Agit-pop/dekola/dogaaji/antiumjet-
nost//lautrisme/totalna umjetnost/refuxus. Tom pri-
godom jo neafrmirani umjetnik, koji je uglavnom ivio
u svijetu svojih crtea i osebujnih skulptura, proslavio se
novim modelom glasovira u kojemu su posjetitelji umje-
sto ica i rezonantne daske mogli vidjeti deterdent mar-
ke Omo, mauran, suho hrastovo lie, bombone i razgled-
nice aachenske katedrale. Beuys je ovom akcijom nazna-
io svoje distanciranje od europske tradicije u kojoj klavir
ima poseban status u kapitalistikom drutvu te kao instru-
ment koji daje intonaciju mora se suoiti sa suvremenim
oprotajem od forme tonaliteta i sonata. Umjesto tonova
glasovira publika je mogla uti prodorne zvukove elektri-
ne builice kojom je Beuys buio zidove kultnoga glazbala
zajedno s notama. Kad je netko od prisutnih studenata istr-
ao na pozornicu i udario umjetnika akom u nos, Beuys je
s okrvavljenim licem izvadio iz depa raspelo te kriajui
prema publici zapoeo s performansom istjerivanja mra-
nih sila. Na istoj fuxusovskoj manifestaciji koja je zavri-
la intervencijom policije, ostao je posebno zapaen nastup
Bazona Brocka koji je odrao svoje IZLAGANJE o umjet-
nosti dubei na glavi u skladu s Hegelovim poimanjem flo-
zofje kao verkehrte Welt (obrnuti svijet). Lucidni je dija-
10 | Magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja
lektiar svojom poznatom izrekom iz predgovora Filozofji
prava da flozofja preferira sive boje slikajui sivo u si-
vome dobrano utjecao i na Beuysov odabir boja i dizajni-
ranje modela. Na upit povjesniara umjetnosti zato uglav-
nom radi sa sivim, odbaenim materijalima, Beuys odgova-
ra u duhu hegelovske dijalektike: Da, Beuys radi s pustom,
zato ne radi s bojom? Ali, ljudi nikada ne razmisle dotle da
bi rekli: pa, kad rabi pust, zar ne bi tako moda mogao pro-
vocirati u nama svijet u bojama? Poznato je da postoji fe-
nomen komplementarnosti, primjerice, kad vidim crveno
svjetlo i zamirim, pojavljuje se naknadna slika, i to zelena.
Ili obrnuto, promatram zelenu, a kao naknadna slika jav-
lja se crvena. Ima i vrlo kratkovidnih argumenata kad lju-
di kau: Beuys sve pravi od pusta, znai da eli neto rei o
koncentracijskim logorima. Nitko se ne pita elim li mo-
da, pomou tih elemenata od pusta, stvoriti u ovjeku cije-
li svijet u bojama kao protusliku. Dakle, provocirati jasan i
svijetao svijet, moda i nadosjetilni duhovni svijet, pomo-
u neega to izgleda potpuno drugaije, upravo pomou
protuslike.
4
Godinu dana nakon fuxusovskog nastupa u Aachenu sli-
jedi jo zanimljiviji umjetniki dogaaj u galeriji Schme-
la u Dsseldorfu: objanjavanje umjetnikih slika mr-
tvom zecu. Umjetnik koji je iznad svega potivao dosto-
janstvo ljudske osobe i Immanuel Kant bi mu u tome za-
vidio poznat po neobinoj tvrdnji kako je svaki ovjek
umjetnik, doao je do markantnoga uvida: lake je objasniti
umjetnost mrtvome zecu (vjerojatno pregaenom na auto-
cesti) nego znatieljnim posjetitelji(ca)ma to hrle u galeri-
je sa zeevima oko vrata pa zato i nije dopustio publici ulaz
u galeriju, a znatieljnici su mogli promatrati cijelu akciju
kroz galerijski prozor ili na video-ekranu. itatelja e ovo
neobino objanjavanje slika mrtvome zecu jamano pod-
sjetiti na uveno biblijsko naelo paradoksa Lake e deva
proi kroz iglene ui, nego koje je u meuvremenu zado-
bilo status Arhimedove toke poto je eminentni britanski
fziar sir Arthur Eddington napisao da e ipak lake deva
proi kroz iglene ui nego fziar prei preko praga svoga
laboratorija s obzirom na injenicu da svaki kvadratni cen-
timetar njegova tijela pritie teina atmosfere od 30 kilo-
grama, a i da prag nije neka vrsta podloga, nego znanstve-
no gledano roj atomia.
Za razliku od nastupa u dsseldorfskoj galeriji gdje je
objanjavao umjetnike slike mrtvome zecu, na Akademi-
ji dramskih umjetnosti u Frankfurtu na Majni (1969.)
na scenu dovodi ivoga konja i interpretira mu klasi-
na djela dramske umjetnosti: Goetheovu Ifgeniju na Ta-
uridi te Shakespearova Tita Andronika. Konj je mirno jeo
sijeno u improviziranoj tali od uadi, a postavljeni mikro-
foni prenosili su publici njegovo rzanje i zvuk kopita kao
reakcije na Beuysovo tumaenje klasika. Neobini perfor-
mans, proet ironijom i humorom, trebao je, izmeu osta-
loga, predstavljati pokuaj sinteze anglosaksonskog empi-
4 Usp. Dossier Beuys.str. 365.
rizma (Hume & Co.) i njemakog idealizma (Kant, Fichte,
Schelling, Hegel).
Vrijeme studenskih nemira Beuys koristi za afrmaciju svo-
ga svjetonazora o proirenoj umjetnost pa u tu svrhu or-
ganizira Udrugu nebiraa i osniva uvenu Organiza-
ciju za izravnu demokraciju koja zagovara donoenje
odluka plebiscitom. Pripremljeni su i posebni autobusi s
voznim redom za izravnu demokraciju (tzv. documenta 5).
Beuysov recept vozaa autobusa u politici imat e plod-
nu recepciju dvadesetak godina kasnije u razvoju de-
mokracije u Republici Hrvatskoj.
Burna ezdesetosmaka dogaanja nisu zaobila ni Beu-
ysove kolege, koji su osjetili potrebu da ostvare svoju misi-
ju uvara aure likovne akademije u Dsseldorfu pa su sro-
ili, dijelom iz zavisti, a dijelom iz zabrinutosti, uveni in-
kvizicijski manifest u kojemu upozoravaju ministra da je
akademija egzistencijalno ugroena. Za nastalo pomanjka-
nje duha i radnoga elana odgovoran je Joseph Beuys. Iz nje-
gove radionice i njegova idejnoga kruga izviru sve nedae
koje ugroavaju izvanjski i nutarnji red ove visokokolske
ustanove. Epilog je poznat. Ministar za prosvjetu i kulturu,
kasnije predsjednik ujedinjene Njemake, socijaldemokrat
Johannes Rau, otputa 1972. godine ekstravagantnoga pro-
fesora to je Beuys lakonski prokomentirao: Nee me se
tek tako rijeiti (Mich werden sie nicht los). Neposred-
ni povod za otputanje dao je sam Meister upadom u
tajnitvo i zaposjedanjem akademije zajedno sa 127 stu-
denata koji nisu uspjeli poloiti prijemni ispit. Umjet-
niki Rabi ostao je dosljedan svome Credu svaki ovjek je
umjetnik, pa dovraga i tu jebenu umjetnost moe studi-
rati tko zaeli. Demonstracije, pardon, umjetnike akcije i
atrakcije trajale su mjesecima, sudski spor godinama. Be-
uys ne dobiva samo parnicu nego i brojna svjetska prizna-
nja, poasne doktorate i lanstva u domaim i meunarod-
nim akademijama, gostujue profesure koje u pravilu odbi-
ja. Neki od eksponata dogaanja brino se uvaju u Beu-
ysovoj svestranoj ostavtini, primjerice prosvjedni plakati
preko kojih je umjetnik vozio svojim biciklom. Trag u vre-
menu ovjekovjeen je na papiru.
Zagovarajui i promiui koncept proirene umjetno-
sti Beuys uoava kako je prijeko potrebno reinterpretira-
ti temeljne odrednice europske tradicije kao to su kran-
ska religija, kultura, pravo i demokracija te dati im inova-
tivni smisao i znaenje. U tom pogledu znakovit je njegov
performans Celtic + ~., odran 1971. godine u Baselu
kao nastavak istoimene edinburghke akcije kada na sce-
nu donosi Philipsove kasetofone, veliki glasovir i sjekiru,
aluminijske ljestve, kantu za zalijevanje, umivaonik i lavor
s vodom. Simbolikim pranjem stopala sedmorici posjeti-
telja elio je upozoriti na svoju mesijansku ulogu koju ima
kao umjetnik u drutvenom angamanu za ostvarenje pra-
vednijega i humanijega svijeta, a krtenje u kojem ga je
njegov partner Hennig Cristiansen polijevao vodim iz po-
ljevae, simbolizira poetak nove epohe. Sjekira na glaso-
Status, broj 10, jesen 2006. | 11
viru istodobno oznaava kraj kapitalistikoga graansko-
ga drutva i svih oblika njegove obrazovne nadgradnje.
Glasovir je sredinji motiv u londonskoj prostornoj insta-
laciji Plight (1985.). U kombinaciji ovog kultnog glazba-
la s improviziranim zidovima od pusta Beuys eli ilustri-
rati prijelaz od tradicionalne umjetnosti to se artikulira u
harmonijskom oblikovanju zvuka prema kontemplativno-
antropolokoj umjetnosti koja nije vezana uz pravila i kri-
terije stvaralatva nego se nadahnjuje individualnom krea-
tivnou. Ovaj prekid s tradicionalnom umjetnou stvara
u nama bolni osjeaj izoliranosti, dovodi nas u stanje ne-
podnoljive osamljenosti koje se po Beuysovim rijeima
(1985.) doima beznadno poput nekih djela Samuela Bec-
ketta.
5
Meutim, umjetnikovo poniranje u osamu beskraj-
nih dubina vlastite svijesti preduvjet je za kreativnu umjet-
niku artikulaciju i njegovu komunikaciju s drugima, od-
nosno cjelokupnu drutvenu produktivnost..
Poto je na prvomajskoj proslavi (1972.) crvenom me-
tlom pomeo Trg Karla Marxa u Istonom Berlinu, a
smee donirao Galeriji Ren Block, Beuys je konano
shvatio kako je podijeljena Njemaka postala preuska za
njegovo umjetniko-politiko djelovanje, pa 1974. godine
prireuje u New Yorku, sreditu zapadnjakog kapitalizma,
znameniti performans I like America and America li-
kes Me. Ovim neobinim naslovom Beuys ponovno po-
kazuje svoj istanani smisao za ironiju. Onima, naime, koji
ne prepoznaju signal ironijskoga govora ostaje utjena ra-
zina prividne razumljivosti koja je povrno artikulirana u
doslovnosti smisla, dok se dublje ironijsko znaenje treba
otkriti u intenciji umjetnike akcije. Za ovu priredbu Beu-
ys se temeljito pripremio proitavi relevantnu literaturu
o kojotu, simbolu amerikih Indijanaca. Nakon dolaska u
zranu luku John F. Kennedy u New York Beuys je, umo-
tan u pokriva od pusta, poloen na bolesniki krevet, ne
dodirnuvi ameriko tlo, kolima hitne pomoi s upaljenim
rotacionim svjetlima prebaen u galeriju Ren Block gdje
je proveo etiri dana druei se s kojotom, netom ulovlje-
nim u teksakoj pustinji. Kojot se postupno upoznavao s
neobinim posjetiteljem,, njukao Beuysov pastirski tap,
valjao se s njim na prostrtoj slami i mokrio po njegovom
pustenom pokrivau i razbacanim novinama Wall-Street-
Journala koje su stizale redovito u galerijski prostor dono-
sei najnovija izvjea o stanju na burzama. Vani su od-
zvanjale policijske sirene, prodorni zvuci kola hitne pomo-
i, buka automobila, rijeka prolaznika optereena svojom
svagdanjicom slijevala se u ue vlastitoga apsurda koji je
uvjetovan pripadnou novoj religiji businessa i kapitala.
Beuys je u tiini galerije u drutvu s kojotom pokuao osje-
titi iskustvo Amerike prije nego su je naselili divljaci iz
Europe, te upoznati duu ivotinje koja je za indijanska ple-
mena uivala status svetosti, a umotavanjem u pust, koji
je dobar izolator, elio se potpuno izolirati od suvremeno-
ga amerikog naina ivljenja uvjetovanoga diktatom tri-
ta i kapitala.
5 Usp. Dossier Beuys, str. 181
Mi smo revolucija, 1972.
Umjetnicima koji uspjeno organiziraju zapaene happe-
ninge ponekad se dogodi da zaborave na vlastitu individu-
alnost kao to je bilo i s Beuysom koji je 1975. doivio
srani udar. Neeljeni performance uslijedio je kao ne-
minovna nunost njegove svestrane umjetnike angaira-
nosti. Nakon viemjesenoga lijeenja i oporavka Beuys se
vraa na umjetniku scenu priredivi poetkom 1976. go-
dine u Umjetnikom forumu u Mnchenu uvenu prostor-
nu instalaciju Pokai svoju ranu kojom je elio svratiti
pozornost na krhkost i konanost ljudskoga bia, ali ujed-
no i na bolest drutva koju on eli razotkriti kako bi je se
moglo izlijeiti. Nakon to je tri godine kasnije mnchen-
ska Gradska galerija u Lehbachhausu sredstvima dravno-
ga prorauna otkupila kontraverzni environment Pokai
svoju ranu (dva mrtvaka leaja s patolokog odjela s pu-
nom mrtvozornikom opremom, vile, poderane krpe i lu-
banja ptice kosa) razvila se burna diskusija tko na koncu
odluuje to je umjetnost: politiari, eksperti, kolek-
cionari, zdravi razum ili Joseph Beuys? Beuys se odi-
sejski vraao svojoj omiljenoj temi rane upozoravaju-
i metaforiki na ranu modernoga drutva koja ne zacje-
ljuje. Svoje zadnje predavanje, odrano dva mjeseca prije
smrti u Mnchenu, naslovljeno Govor o vlastitoj zemlji
Njemakoj Beuys je zapoeo eksplikacijom o rani i ranji-
vosti ljudskoga bia. Izgledao je blijedo i iscrpljeno, govo-
rio nervozno i zbunjeno, a na publiku je posebno okantno
i zagonetno djelovala tvrdnja da e poslije smrti uskrsnuti.
Jezik nije samo tajna i umijee komunikacije nego je tako-
er tajanstveno vrelo u kojemu treba traiti odgovor kako
nadvladati vlastitu smrtnost. U razgovoru s Friedhelm Me-
nnekeom, objavljenom 1984. godine, Beuys priznaje da se
njegov koncept proirene umjetnosti u osnovi podudara s
naukom o uskrsnuu: To je princip uskrsnua stari oblik
umire i prestaje ivjeti, a prelazi u novi oblik pulsirajuega
Tit Andronik / Ifigenija, 1969., Frankfurt
Zec sa suncem, 1982.
ivota to ispunjava duu i nadahnjuje duh. To je zapravo
proireni pojam umjetnosti.
6
Dvadeset godina nakon umjetnikove smrti kolumnist
uglednih novina Sddeutsche Zeitung konstatira da se sti-
ala bura oko umjetnikova stvaralatva. Za njegove uenike
Beuys, istina, jo uvijek uiva neupitan status karizmati-
noga Mesije i Transcendentalnog lijenika (Novalis), no
kerygma uskrsnua jo nije slubeno priopena, a ostaje
pak otvoreno, hoe li se za dvadesetak godina pojaviti neko
suvremeno, beuysovsko, evanelje u kojem e se aktuali-
zirati Beusovi zagonetni performansi s mesijanskom aluzi-
jom, kao to su primjerice, Pranje nogu, Hodanje po
Rajni , proroko Davanja znaka i Iscjeljivanje dru-
tva? Metafore iscjelitelja i dobrog pastira koje su posebno
izraene u simbolici tapa i opreme za prvu pomo, a koje
se javljaju u veini Beuysovih akcija i instalacija, pokazuju
nedvojbeno jasnu mesijansku konotaciju.
Teoretiari umjetnosti posve su u pravu kad tvrde da su
Beuysovi performansi i instalacije nakon sranog udara
postali jednostavniji, ali istodobno i provokativniji, kao pri-
mjerice Pumpa za med na radnom stolu, Maslac u kutu,
Ormari, Munja, Loj, Koza, Jelen. Svrha im je pro-
vocatio: svratiti pozornost kod promatraa, izazvati kod
njega promjenu miljenja o umjetnosti da se ona nikako ne
smije pomiriti s marginalnim statusom u drutvu. Stjee
se nekako dojam kako Beuys odsada doista nastupa vie
kao provokativni mislitelj, umjetniki guru, nego kao kre-
ator umjetnikih djela. Uoio je jednu posebnu umjetnost
u kojoj se osjeaje i htijenja moe preoblikovati u pojmo-
ve, a pomou obinoga jezika i drugima posredovati. Kad
je 1979. god. u jednoj reminiscenciji na svoje mladenake
umjetnike akcije Beuys prepriavao kako je pri tatar-
skom tretmanu cijelo vrijeme bio bez svijesti, aktualizi-
rao je jedan pojam koji su flozof tada smatrali suvinim.
Razvile su se burne debate o tome kako graani Njemake
uope nisu svjesni u kakvom se dreku nalaze Beuys je
to zorno ilustrirao umjetnikom akcijom plivanja kroz mo-
varu a i flozof su doli do znakovite spoznaje da bi pre-
krieni pojam svijest mogao imati barem jo neku rele-
vantnost osim amanske i antropozofjske.
Razumljivo je da u kiovitoj Njemakoj organizira prosvjed
nakon preseljenja amerikog kauboja iz Los Angelesa u Bi-
jelu kuu nastupivi na prvom programu njemake televi-
zija (ARD-Ulk-Musik-Show) pjesmom Wir wollen Sonne
statt Reagan (elimo sunce mjesto kie; igra rijei Re-
gen i Reagan). Uplitanje u politiku Beuys smatra prijeko
potrebnim jer je ona preuzela kljunu ulogu u kreira-
nju drutva i svjetonazora kao to je neko imala umjet-
nost. Beuysov politiki angaman treba promatrati u kon-
tekstu njegova zahtjeva za univerzalizacijom umjetnosti.
Taj se zahtjev dobrano podudara s kljunom formulacijom
6 Usp. Volker Harlan, Was ist Kunst?- Werkstattgesprch mit Beuys. Stu-
ttgart:Urachhaus 1986, str. 109.
Ustava Savezne Republike Njemake Sva vlast proizlazi iz
naroda. Vlast se ostvaruje izborima i referendumom. Su-
kladno ustavnoj obvezi Beuys eli da se u politici ee uje
bilo naroda, a ne da u ovom birokratiziranom partitokra-
cijskom sustavu
7
stranke kupovinom medijskoga prosto-
ra uvjetuju slobodu pojedinca. Kao jedan od osnivaa po-
kreta Zelenih Beuys smatra da je u vremenu medijsko-
ga drutva reprezentativna demokracija zastarjela for-
ma vladavine. Dosljedan svojoj ideji o izravnoj demokra-
ciji, godinu dana prije smrti u razgovoru za britanski Te
Guardian izraava svoje duboko razoarenje sa stran-
kom Zelenih jer su se adaptirali na sustav stranake de-
mokracije umjesto da aktivno pridonose njegovoj raz-
gradnji. Stoga i poziva graane da se jo intenzivnije an-
gairaju u ostvarenju svojih ustavnih prava glede vladavine
dravom. S tim u svezi Beuys zagovara prekid sulude trke
u naoruavanju dvaju vojnih blokova, zalae se za ruenje
zidova izmeu Istoka i Zapada, kao i otklanjanje gospodar-
skih razlika izmeu Sjevera i Juga, promie ideju o ouva-
nju okolia i prirodnih resursa, zagovara i prakticira priro-
dan oblik ivota, angaira se za izlazak iz Europske Unije i
vojnog saveza NATO zagovarajui istodobno stabilno nje-
mako gospodarstvo sa socijalnom odgovornou. U svo-
me uvenom Pozivu na alternativu tvrdi da su kapitali-
zam i komunizam doveli ovjeanstvo u slijepu ulicu.
8
Na-
suprot spomenutim gospodarskim poretcima, Beuys sma-
tra da ekonomiju, uostalom kao i umjetnost, nije mogue
objasniti globalistikim apstraktnim formulama, nego je-
dino u pojmovima kao status nascendi, analizom i promi-
ljanjem konkretnih drutvenih okolnosti. Otro kritizira
odljev tajkunskoga novca iz Njemake u vicarske banke:
To je ekonomski zloin! To teti cjelokupnom nacional-
nom bogatstvu i cijeloj naciji. Ali zakon to tolerira.
9
Njegovo najprepriavanije umjetniko ostvarenje sva-
kako je performance saenja stabala (tzv. documen-
ta 7) u Kasselu (1982.) Stadtverwaldung statt Stad-
tverwaltung (poumljavanje grada mjesto birokratskoga
upravljanja gradom). Svaki sudionik performansa morao je
iz hrpe graevinskih blokova koje je Beuys dovezao pred
gradski muzej Museum Fridericianum odabrati jedan ko-
mad, platiti 500 njemakih maraka, a potom zasaditi sta-
blo hrasta na projektiranoj povrini. Teoretiari umjetnosti
procjenjuju da je rije o najskupljem happeningu u povije-
sti umjetnosti: za sedam tisua, graevinskih blokova pri-
kupljeno je vie od 2,2 milijuna eura.
Po intenzivnim komentarima ne zaostaje nita manje ni
tzv. Kutak s maslacom iz 1982. koji je umjetnik posve-
7 Navedeno prema iskazu saborskog zastupnika HDZ-a Ljube esia
Rojsa u emisiji Nona mora eljka Malnara poetkom sijenja 2002. go-
dine koji je kasnije poput papige ponavljao u novinskim intervjuima ta-
danji predsjednik vijea HRT, dr. Ante ovi, nasljednik Milana Kangrge
na katedri etike na takozvanom Odsjeku za flozofju Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu (citirano po sjeanju).
8 Usp. Frankfurter Rundschau 23. 12. 1978., str. 2.
9 Usp. Dossier Beuys, str. 426.
I like America and America likes Me, 1974., new York
tio jednom od najnadarenijih uenika i instalirao ga visoko
u kutu svoga ateljea u akademiji u Dsseldorfu. Kad su po-
slije Beuysove smrti gospoda s akademije poistili atelje,
vlasnik neobinoga umjetnikoga djela tuio je sudu upra-
vu umjetnike akademije i sud je presudom potvrdio da je
pet kilograma maslaca u kutiji od kartona doista predstav-
ljalo umjetniko djelo Josepha Beuysa, pa je uprava aka-
demije morala platiti vlasniku umjetnine odtetu u iznosu
od 40. 000 njemakih maraka. Burne rasprave razvile su se
meu teoretiarima umjetnosti kad su komunalci iz prak-
tinih razloga odpilali dvije grane na jednom od stabala u
Kasselu (tzv. documenta 7) kako ne bi ugroavale promet.
U diskusijama se poelo ozbiljno raspravljati dokle see Be-
uysov koncept proirene umjetnosti (erweiterte Kunst),
gdje su granice razlikovanja izmeu umjetnikoga djela i
beuysovskih poigravanja performotivnim izriajima.
Elokventni umjetnik kojemu su kolege s akademije spo-
itavale da flozofra umjesto da djecu ui kako stvara-
ti umjetnika djela po kriterijima tradicionalne umjetno-
sti, ostavio je kao neizbrisivi signum artis, naelo da umjet-
nik u svome stvaralatvu ne podnosi nikakvih kriterija za-
konitosti osim slobode stvaralatva i fantazije. Meutim
umjetnika sloboda podrazumijeva odgovornost i odgovo-
ran odnos prema budunosti u kojem dobru volju za ostva-
renjem plemenitih ciljeva treba aktivirati kod veine ljudi,
jer samo slobodan ovjek moe stvoriti bolji svijet.
10
Mo-
dernu krizu stvaralatva Beuys objanjava injenicom
da ovjek njegova vremena ivi pod politikom repre-
sijom parlamentarnih i totalitarnih partija, ideologija i
sveobuhvatnoga kulta konzumiranja. okiran je injeni-
com koliko moderni ovjek malo znade, a jo manje pita, o
biti stvari. Nikada ljudi nisu manje razmiljali o smislu i-
vota i smislu svijeta. Kad su mu na tribini u Essenu (1072)
iz publike povicima nezadovoljstva prigovarali da govori o
Bogu i svijetu, a ne o umjetnosti, Beuys je spremno odgo-
vorio da su Bog i svijet takoer umjetnost.
Posebno se kritiki okomio na jednostranu vladavinu su-
vremenih medija: na prvim stranicama novina nikad ne
pie to se dogaa u podruju ovjekova istraivanja i spo-
znaje. Na prvim stranicama pie se to rade politiari; be-
smisao, to je na naslovnoj stranici. A kultura, to jest pri-
marna produkcija, stoji bilo gdje pozadi, potpuno otue-
na od ivota.
11
Zato se i svestrano trudio kako bio dospio
na naslovnice dnevnih novina, tjednika i asopisa, a bio je
spreman govoriti o svemu osim o seksu, kako je rekao u
uvenom razgovoru za mnchensko izdanje Cosmopoli-
tana, jer o tome i onako svi sve znaju. Meutim, istodob-
no je naglaavao kako su ga, unato zapaenoj zastuplje-
nosti u medijima, sustavno cenzurirali, jer sve to je govo-
rio o utjecaju struktura novca i moi na oblikovanje jav-
noga mnijenja, u novinama koje su odreda vazali industri-
jalaca, dosljedno se preuivalo. U razgovoru s tadanjim
10 Usp. Volker Harlan, Was ist Kunst? str. 84 sl.
11 Usp. Dossier Beuys. str. 374 sl.
kancelarom Willyjem Brandtom 1970. godine Beuys zahti-
jeva da njemaka dravna televizija najmanje jednom mje-
seno ustupi prostor umjetnicima kako bi ira publika mo-
gla upoznati osnovne ideje istinske oporbe. Umjetnici su
jedina dosljedna opozicija u kapitalistikim drutvima
kao to su knjievnici u totalitarnim komunistikim re-
imima. Zahvaljujui njima mogue je dobiti adekvatnu
rendgensku sliku duha vremena i pravoga drutvenoga
stanja.
U situaciji kad je umjetnost postala posve marginalizirana
Beuys se umjesto lamentiranja paradoksalno odluuje za-
igrati na kreativnu dimenziju umjetnosti kao svoju najja-
u kartu: Radikalno reeno, ne postoji druga metoda osim
umjetnosti. Zato joj i hou dati sredinju ulogu.
12
Zadaa
je umjetnika, uoiti ono to je drugima ostalo nezapaeno,
uspostaviti pravu dijagnozu stanja u drutvu i na temelju
kreativne refeksije iznai pravi odgovor za konkretnu situ-
aciju. Beuys je to esto znao pojednostaviti u svojim iskazi-
ma o umjetnosti i dovesti na granicu simplifkacije: intui-
cija mjesto kuharice.
Umjetnikim artikulacijama svojih promiljanja o biti i za-
dai umjetnosti Beuys je jamano elio svratiti pozornost
na tajnu i zagonetku koju umjetnost krije u sebi i na koju
odgovor i rjeenje moe ponuditi jedino ovjek. Pri tome je
osnovno polazite u Beuysovu shvaanju umjetnosti ideja
o ozbiljenju slobode. Umjetnost koja se odvija po dikta-
tu i bez slobodne kreativnosti, zapravo je negacija umjet-
nosti, to e Beuys u intervjuu za konzervativni Welt am
Sonntag ustvrditi i za slubenu socijalistiku umjetnost:
glupa umjetnost, producirana za glupe ljude.
13
U ve
spomenutome predavanju koje je odrao dva mjeseca pri-
je svoje smrti 20. studenoga 1985. godine na treim Mn-
chenskim komornim igrama Beuys zahtijeva osnivanje
kola i visokih uilita koje e poticati, njegovati i promica-
ti individualnu kreativnost: moraju nastati slobodne kole
i veleuilita, moraju nastati centri u kojima e se kreativ-
nost razumjeti kao znanost o slobodi. Kreativnost je samo
ono to se moe dokazati i pokazati kao znanost o slobodi.
14
U svojoj nastavnikoj djelatnosti Beuys je glavni naglasak
stavljao upravo na razvijanje kreativnosti i sposobnosti re-
feksije kod studenata, jer umjetnost dolazi od upueno-
sti (Kunde), mora se imati to rei, a na drugoj pak stra-
ni dolazi od sposobnosti (Knnen), mora se takoer to
moi (knnen) rei.
15
Beuys priznaje da je temeljna ide-
ja njegovih umjetnikih akcija i instalacija, koje su najee
ostavljale dojam antiumjetnosti, pokuati proiriti posto-
jei koncept umjetnosti sa svrhom da se stimulira slobodu
i kreativnost u svakom pojedincu, jer stvaralaki umjetni-
ki proces nastaje samo iz individualne slobode koja nikada
12 Usp. Monika Angerbauer-Rau, Beuys-Kompa: ein Lexikon zu den Ge-
sprchen von Joseph Beuys. Kln: DuMont 1998, str. 625.
13 Isto, s. 178; usp. Welt am Sonntag, 3. 10. 1976., str. 30.
14 Joseph Beuys, Das Geheimnis der Knospe zarter Hlle. Texte 1941-
1986. (Edition Heiner Bastian) Mnchen: Schirmer /Mosel 2000, str. 39.
15 Usp. Beuys-Kompa, str. 94.
Prvo pranje nogu kao javni performans 1971, Dsseldorf
ne moe biti liena odgovornosti.
16
Svaki ovjek raspolae
neogranienom kreativnou neovisno o tome koji posao
obavlja ili koju dunost obnaa. Samoodreenje (Selbstbe-
stimmung), sloboda i kreativnost temeljne su vrijednosti
svakoga umjetnika pardon svakog ovjeka i predstav-
ljaju kao takove preduvjet inovativnoga stvaralatva. Stoga
je prijeko potrebno proiriti tradicionalno poimanje umjet-
nosti koje je po Beuysovu miljenju u svojoj sri ima isto
mimetiko obiljeje, odnosno transformirati ga u takozva-
ni koncept antropoloke umjetnosti u kojemu e o-
vjek i dostojanstvo ljudske osobe biti zadnja svrha i naj-
vii cilj umjetnikoga djelovanja. Beuysova ironijski in-
tonirana tvrdnja da je svaki ovjek umjetnik ima primarno
socijalnu dimenziju, a osnovna joj je intencija osporiti poi-
stovjeivanje umjetnosti s elitnom robom za konzumiranje
koja je rezervirana za privilegirane. U vremenu kad Men-
sa International svesrdno promie high IQ society Be-
uys sa suptilom dozom ironije zagovara univerzalnost hu-
16 Usp. V. Harlan, Was ist Kunst, str. 84.
manizma tvrdei kako za suradnike uzima i trai one naj-
gluplje, a da paradoks bude vei, rezultat je u pravilu su-
protan: dobiva najinteligentnije. Sadanje bolesno i naka-
radno drutvo partijskih vladavina, u kojima se formiraju
lane politike ikone, treba transformirati u zdravi socijal-
ni organizam pri emu je umjetnost jedina revolucionar-
na snaga ovjekove kreativnosti i kao takova moe se s pu-
nim pravom poistovjetiti s kapitalom.
Beuys nastoji poput rokera ili propovjednika s punom pre-
danou zahvatiti i mobilizirati cjelinu ljudskoga bia. Zato
e i pohvaliti inovativnost Marcela Duchampa to je pred-
mete iz svakodnevnoga ivota, poput pisoara, lopate i ko-
taa od bicikla, donio u muzeje proglasivi ih umjetnikim
djelima, ali e mu istodobno prigovoriti to iz toga nije po-
vukao logiki zakljuak kako je svaki ovjek umjetnik te su-
kladno tome zagovarao koncept proirene umjetnosti koja
bi se angairala na ostvarenju humanoga drutva. Umjesto
toga on se povukao iz svijeta umjetnosti to je Beuys ve
1964. pitijski komentirao na Drugom programu njema-
ke televizije (ZDF) kako je Duchampova utnja precije-
njena. Problematino je za tzv. readymades eksponate da
se njihovim instaliranjem u muzeje stalo na pola puta: pi-
soar ne prestaje biti pisoar time to se ispod njega napie
Fontana, kao to je uinio Duchamp. Instaliranjem pisoa-
ra u muzej nedvojbeno se upozorilo na njegovu esencijalnu
funkcionalnost, ali boravkom u muzeju pisoar gubi svoju
relaciju s ovjekom i realnim ivotom. Po Beuysu pisoar je
umjetniko djelo zato to ga je ovjek stvorio, a ne jer stoji
u muzeju. Stoga e i rei za Duchampa da jo uvijek osta-
je u tradiciji tzv. moderne te da mu nije polo za rukom ak-
tivirati umjetnost za preoblikovanje i humanizaciju dru-
tva. Umjetnik koji zagovara i promie kompenzacijsku ulo-
gu umjetnosti koja ostvarenja ljudskoga duha pohranjuje u
muzejima kako bi ih sauvala od propasti i ostavila budu-
im naratajima na prouavanje, dosljedan je pristaa mo-
derne Za razliku od takovoga kompenzacijskoga koncep-
ta umjetnosti Beuys zagovara kreativni model umjetno-
sti tzv. drutveno modeliranje (soziale Plastik) koje iz
slobode duha stvara novu povijest i novo drutvo, jer ideje
se razvijaju samo u ljudima dok se u umjetnikom djelu pe-
trifciraju. Beuys e kasnije rei da se zapravo radi o stvara-
nju novoga ovjeka po uzoru na princip uskrsnua.
Svaki pojedinac kao umjetnik snosi prema Beuysu svoj dio
odgovornosti za socijalnu sredinu, a etiko djelovanje pod
prizmom umjetnike kreativnosti ostvarivo je samo ako
se moe uivjeti u situaciju drugoga. Beuys je uvijek izno-
va naglaavao u svojim intervjuima da ga umjetnost zani-
ma samo ukoliko mu prua mogunost ostvarenja dijalo-
ga s ljudima kako bi ih bolje razumio.
17
S tim u svezi pri-
znaje kako su njegova umjetnika djela pokuaj stvaranja
sokratovskoga prostora u kojem e se razvijati dijalog s
ovjekom: To je najvaniji aspekt mojega djela. Ostalo je
objekti, crtei, akcije sekundarno. Doista, nije sama
umjetnost toliko vana. Umjetnost me zanima samo dok
mi daje mogunost dijaloga s ovjekom.
18
Tvrdei da je
umjetnost odgovorno ozbiljenje ljudskoga bia kao reali-
zacija ljudske slobode kako bi se ostvarivalo dobro i ini-
la plemenita djela, Beuys je na neobian nain aktualizirao
stari antiki zahtjev za ostvarenjem kalokagathiae, ali u
prvom redu kao sinteza dobrote i plemenitosti. Starogr-
ki moment divljenja takoer je jako prezentan u Beuysovu
konceptu umjetnosti. Slino kao i Gadamer, Beuys poseb-
no potuje instituciju autoriteta: sasvim je ispravno divi-
ti se Beethovenu, nekoj velikoj linosti, profesoru od koje-
ga sam puno nauio. To znai da prema njemu gajim veli-
ko potovanje Ljudi su doista premalo sposobni diviti se.
Nisu se vie u stanju diviti ni profesoru, ni djetetu, ni ivo-
tinji, ni biljci, ni prirodi. Upravo to je ono to ljudi prema
mojem miljenju moraju nauiti: Diviti se, potovati.
19
17 Usp. Monika Angerbauer-Rau, Beuys-Kompa str. 74.
18 Usp. Dossier Beuys, str. 381.
19 Usp. Beuys (2000), 419 sl.
Usporedbom Beuysa koji je dodirom ruku sve pretvarao u
umjetnost s mitskim kraljem Midom koji je sve stvari tran-
sformirao u zlato, eli se zapravo svratiti pozornost na ar-
hetipsku dimenziju to su je su zlato i umjetnost odvajka-
da imali u povijesti ljudskih kultura. Beuys u svojim umjet-
nikim akcijama pokuava zapravo pokazati da se prava
umjetnost ne moe osporiti kao ni isto zlato, je se obo-
je potvruju svojom istinitom vrijednou. Problem je
u tome to je mogue oboje, zlato i umjetnost, zlorabiti i
uzurpirati kao sredstvo za ostvarenje zlonamjernih ciljeva.
U tom kontekstu treba promatrati Beuysovo preoblikova-
nje kopije zlatne krune Ivana Groznog u zlatnoga zeca kao
otroumnu refeksiju o misiji umjetnosti u dananjem me-
dijskom drutvu. Sve nakaradno, zlobno i zloesto u na-
emu svijetu treba transformirati u neto plemenito i do-
bro. Zlato koje je neko bilo jamac vrijednosti i stabilno-
sti drutva ne smije posluiti kao kruna moi, okrutnosti i
bezdune vladavine, nego pretoeno u simbol zeca treba-
lo bi ponovno zadobiti svoju izvornu vrijednost i plemeni-
tost. Zec kao simboliki lik, proljea, uskrsnua, mladosti,
slobode, trebao bi po Beuysovu dubokom uvjerenju inkor-
porirati nedunost, humanost, blagost i nadu u ostvarenje
jedne ljepe budunosti. Od Drerova vremena zec u nje-
makoj umjetnosti predstavlja utjelovljenje ove simbolike.
Transformacija kopije krune Ivana Groznoga u zlatno-
ga zeca koji stvara ozraje plemenitosti jedan je od najim-
presivnijih poteza u umjetnikome stvaralatvu.
Moe se s punim pravom ustvrditi da je Beuys uinio isto
sa svojom mladou. Iako formalno nikada nije rekao mea
culpa, jer nekima to opet ne bi bilo dovoljno, Beuys je svo-
ju groznu mladost preoblikovao u trajni memorijal angai-
ranoga humanizma u umjetnikim manifestacijama koje
i danas imaju svoj eho. U pozadini svih Beuysovih ostvare-
nja stoji jasno zacrtan kriterij istinitosti i autentinosti koji
zajedno s idejom dobrote i humanosti predstavlja funda-
ment njegove konceptualistike umjetnosti.
Beuysovi autobusi za izravnu demokraciju i danas voze,
a samo je pitanje dana kad e u suvremenome drutvu digi-
talne komunikacije izravna demokracija zamijeniti zastar-
jelu reprezentativnu demokraciju. Jedan od preduvjeta za
ostvarenje toga izazovnog cilja nedvojbeno je i dosljedna
provedba ikonoklazma u suvremenom drutvu vladavine
slike koja se nametnula kao rezultat posvemanje globali-
stike mediokracije kao novog stadija kapitalizma.
U tom smislu moemo se ponadati da e tree tisuljee
doista biti u znaku vidovitoga Josepha Beuysa? Sperare hu-
manum est.
Jure Zovko (1957., iroki Brijeg, BiH) doktorirao
filozofiju na Sveuilitu u Freiburgu. Predaje na
Hrvatskim studijima u Zagrebu i Sveuilitu u Za-
dru. Gostujui profesor na sveuilitima u Beu,
Mainzu i Sarajevu.
Govor o vlastitoj zemlji Njemakoj
1
D
obar dan, potovani posjetitelji. Evo sada
ponovno elim zapoeti s ranom. Poemo li od
toga da se mogu posve sruiti, ili pak da sam ve
stradao te da moram ii u grob, ipak bi bilo mogue uskr-
snue iz ovoga groba. Ako sam ovdje naumio kao o temi
govoriti o vlastitoj zemlji, onda mislim da bi prvo to bi
vodilo do tog uskrsnua bilo vrelo koje nazivamo njema-
ki jezik. U ovom uskrsnuu iz jedne poruenosti koje je sve
nas zahvatilo i prema kojemu bismo se svi trebali okrenu-
ti sa svim svojim sposobnostima i pogotovo sa svojim nes-
posobnostima kako bismo u povratku ovome vrelu, u upo-
rabi njemakoga jezika, dospjeli u razgovor jedni s drugi-
ma i doivjeli da u razgovoru jednih s drugima postignemo
ne samo tjelesno zdravlje nego da bismo osjetili elementar-
ni duboki osjeaj za ono to se dogaa na tlu na kojemu mi
ivimo, za sve to je umrlo na oranici, u umi, na livadi, u
gorju. Uz pomo jezika mi bismo uzeli u svome vlastitom
oivljavanju ovo tlo sa sobom, to znai mogli bismo ostva-
riti proces ozdravljenja na ovome tlu na kojemu smo svi
roeni. U govoru ovoga jezika i u otvorenom pokazivanju
toga to ne moemo, u nastojanju da se ostvari visoki cilj,
to bi se moglo nazvati: pitanje o zadai Nijemaca u svije-
tu, mi bismo zacijelo mogli pronai prvu sigurnost za mo-
gunost, iskusiti na sebi osobno to bi zapravo trebala biti
obiljeja njemakog genija, njemakih sposobnosti. Mi bi-
smo u oblikovanju ovoga jezika spoznali da bi se u njegovoj
svjesnoj uporabi oblikovali pojmovi koji bi svijet, to zna-
i ovo postojee, kako god bio bolestan, tako obradili sup-
stancijalnim pojmovima da bi iscjeljenje bilo mogue. Kad
ovdje govorim o vlastitoj zemlji, ne mogu se pozvati na ni-
ta novije i izvornije nego to je na jezik. Moj put, kako
god on bio neobian, iao je kroz jezik, nije krenuo od ta-
kozvane umjetnike nadarenosti. Kao to mnogi znadu, za-
poeo sam s prirodoznanstvenim studijem i pri tome sam
1 Rukopis izlaganja, odranoga 20. studenoga 1985. god. na treim Mn-
chenskim komornim igrama. Prevedeno prema knjizi: Joseph Beuys, Das
Geheimnis der Knospe zarter Hlle. Texte 1941-1986. Mnchen: Schir-
mer/Mosel 2000, str.. 25 -39.
doao do spoznaje koja mi je rekla: moda tvoja mogu-
nost lei u jednom drugom polju koja zahtijeva neto posve
drugo nego biti specijalist u jednoj grani, tvoja je sposob-
nost, dati obuhvatno poticaj za zadau koju bi trebao ima-
ti narod. Pojam naroda je na elementaran nain povezan s
njegovim jezikom.
Dobro primijeeno, narod nije rasa. A ovo je jedini put da
bi se prebrodilo sve rasistike aktivnosti, uasne grijehe,
neopisive crne mrlje, da ih se ni jednoga trenutka ne iz-
gubi iz vida, i to je pridonijelo da sam se odluio za umjet-
nost, zapravo za jednu umjetnost koja me je dovela po poj-
ma modeliranja (das Plastische) koje poinje u govoru i mi-
ljenju koje u govoru ui tvoriti pojmove koji e osjeanje
i htijenje moi pretoiti u oblik, ostvariti, i ako tu ne odu-
stanem i ostanem u tome ustrajan, javit e mi se slike to
pokazuju u budunost i stvoriti se pojmovi. Za mene je po-
stala pretpostavka za nastanak skulpture da se stvori nu-
tarnja forma u miljenju i spoznaji i da ona bude izreena u
oblikovanju (Prgung) materijalne grae, vrste grae koja
stoji u radu kako ga je spomenuo gospodin dr. Kolbe.
2
Na
ovaj nain osjeam se ponukanim da neto poveem s izri-
canjem u ovoj formi koja se odnosi ne samo na krizu nae-
ga naroda, nego i na krizu cijeloga svijeta, odnosi se na ru-
gobu (Ungestalt) u kojoj se posvuda nalazi socijalni organi-
zam. To znai za mene postaje sve vie i vie oblikovna za-
daa, odnosno kiparska nunost da kao prvo stvorim pre-
duvjet, stvoriti humus u pojmovima i predodbama na ko-
jemu moe nastati ivi oblik. Vidio sam da u mojemu po-
druju rada, dakle u umjetnosti, ne postoji pojam (ili nije-
dan pojam) koji vie nije operabilan. Ovaj nepostojei po-
jam ima afrmativan karakter i on tvrdi o sebi to ne moe
postii.
Znati neku stvar koja bi se morala moi znati i nauiti,
upravo to ne moe postii tradicionalni pojam umjetnosti.
Stoga sam krenuo u potragu te u svojemu miljenju sagle-
dao jezik i povezane odnose koji ovako izgledaju: Kao to je
ve reeno, u njemakom narodu stoji skrivena snaga uskr-
2 Beuys misli na uvenog njemakog kipara Georga Kolbea (1877-
1947).
Joseph Beuys: Izbor iz spisa
Preveo: Jure Zovko
snua, to naravno vrijedi i za druge narode, ali naa snaga
e proi kroz sve radikalno obnovljene osnove socijalnoga.
To se tako mora dogoditi. To bi kao prvo trebala biti naa
zadaa, a tek potom i drugih naroda. Tradicionalni pojam
umjetnosti kae da su vani signali postavljeni u moder-
ni zahvaljujui modernoj umjetnosti, modernoj znanosti i
modernoj tehnologiji. Ovi signali u modernoj umjetnosti
kako su pokazani ljudima kao simboli i zagonetke, Kandin-
sky, Lehmbruck, Klee, kao to se moe sada vidjeti u pre-
sjeku u Kraljevskoj akademiji u Londonu gdje je prikazana
povijest njemake umjetnosti od prijelaza stoljea do da-
nas, pa se moe vidjeti to je u moderni sadrano od si-
gnalskog obiljeja to upuuje u budunost. Ovo je veliko
signalsko obiljeje golemu veinu ljudi ostavilo same. Na
takvim duhovnim razvojima oni nisu mogli participirati
u svome radnom ivotu. Samo su privilegirani, koji su su-
djelovali u graanskim obrazovnim procesima, mogli ra-
zumjeti ovu umjetnost. To je zapravo po sebi razumljivo.
Kako bi oni mogli biti drugaiji, budui da je velika vei-
na ljudi imala druge potrebe nego to su umjetnici s umjet-
nikim djelom i njihovi uivatelji. Morao sam se pitati za-
to je jedna takva traginost bila zapravo signal, ovdje mi
je umjetniko djelo postalo zagonetka za to je sam ovjek
morao biti rjeenje: umjetniko djelo je najvea zagonetka,
ali je ovjek rjeenje.
Ovdje je prijelomnica koju elim okarakterizirati kao kraj
moderne, kraj svih tradicija, mi emo iz starih disciplina
zajedniki razviti pojam socijalne umjetnosti kao novo-
roene. Mi promatramo tradicionalne discipline kao ar-
hitekturu, kiparstvo, slikarstvo, glazbu, pjesnitvo, krug
muza koje ovdje nastupaju iza eljezne zavjese i da se iz
ovoga kruga raa dijete, drutvena umjetnost, drutveno
modeliranje, koje sebi stavlja za zadau da ne uzima u ruke
samo fziki materijal. Ali i za radnju, za skulpturu u bron-
ci ili kamenu, za izvedbu u kazalitu, pri naemu govoru
nama je prijeko potrebno duhovno tlo drutvene umjetno-
sti na kojem se svaki ovjek doivljava i spoznaje kao stva-
ralako bie koje odreuje svijet. Tvrdnja svaki je ovjek
umjetnik koja je izazvala puno uzbuenja i koja je jo uvi-
jek pogreno shvaena, odnosi se na preoblikovanje dru-
tvenoga dijela na kojemu ne samo da moe, nego dapae
mora svaki ovjek sudjelovati kako bismo to je mogue
bre ostvarili transformaciju. Ja u stoga nacrtati formule
koje e u ostvarivanju moda drugaije izgledati, ali e na-
elno timati. Vano mi je na ovom mjestu rei da ne govo-
rim o neemu u to bi se trebalo vjerovati, nego naprotiv, ja
samo postavljam ljudima pitanja i izvjeujem o rezultatu
iz svoje radionice. Naravno da ne mogu sada u ovom krat-
kom satu iznijeti sva spoznajno-teorijska obrazloenja, ali
ako tako neto ustvrdim, onda ne kaem da se mora u to
vjerovati, nego svatko treba jedanput pogledati u svoju nu-
trinu, svatko se treba jedanput u sebi kretati kao jezik, to
razvija osjeanje i miljenje, a to opet omoguuje milje-
nju da djeluje na volju, a volji pak da djeluje na jezik, tako
da stalno nastaje vii spiralni proces u kojemu mora nastati
u svakom ovjeku jaka ja-svijest (Ich-Bewutsein), volja za
samopotvrivanjem. Jer mi smo svi jako razvijeni, svi ima-
mo iza sebe bogatu povijest, svi smo ak odrasli u jednome
vremenu u kojemu je ovjeanstvo bilo sposobno za geni-
jalne stvari. Ako, dakle, tu stoji da je svaki ovjek umjetnik,
to nije jedna injenica za koju pretpostavljam da se mora u
to vjerovati, nego je rezultat moga rada. Korak dalje u ovoj
konsekvenci bio bi da se nakon moderne mora provesti te-
meljita preobrazba ljudske svijesti i dalekosena preobraz-
ba socijalne svijesti. Ja sam se potrudio uiniti, recimo, od-
govarajue pokuaje, eksperimente ili moglo bi se rei dje-
la. U sreditu ivota elim izvui pojam politikoga jer se
ispostavlja kao uvijek sve fatalniji i neupotrebljiviji, pa sam
zato i osnovao Organizaciju za izravnu demokraciju koja
se odnosila na ivot ili smrt u ovoj zemlji, na propast ili us-
pon. Time sam pokuao ostvariti neto jo vie, jer mi je
poetak kod same demokracije, dakle kod ljudskih prava,
izgledao jednostranim. Organsko je polazite, vrelo o ko-
jemu sam govorio prije kod jezika i u kojemu se moemo
osvjeiti i iz kojega e izrasti naa ja-svijest i da je najva-
nije u povezanosti s miljenjem i spoznajom, to sam sma-
trao potrebnim, dakle ovaj pol slobode koji dolazi iz odra-
sle samosvijesti i ovaj pol slobode izloiti u jednom ekspe-
rimentu koji se naziva Slobodno meunarodno sveui-
lite. Ja sam kasnije kao lan ovoga Slobodnog meuna-
rodnog sveuilita postao takoer suosnivatelj Zelenih. A
sada vidite, zar ne, pri spominjanju ovih posljednjih kako
esto stvari imaju ili moraju imati eksperimentalni karak-
ter. Sada ne elim nita rei o tome to Zeleni trenutano
ine, samo jo jedanput naglasiti: pojam politikoga meni
postaje sve vie nemogu. to vie gledam stvar u njezi-
noj autentinosti, izgleda mi ovjek u tome kao stvarala-
ko bie po sebi i ja se tu odnosim prema njemu kao suve-
renu, posebice u demokratskom polju silnica. To je va-
no znati o ovjeku, da se ja spoznaje iz njegove slobode i
ostvarivoga djelovanja u svijesti kao suveren i kao onaj koji
odreuje. Tako postaje karakter samoodreenja ipak naj-
elementarniji, samo pomou ove poluge je mogue novo
oblikovanje drutva. Ono se ne moe oekivati ni od prav-
ne drave, ne moe se ostvariti naruivanjem niti od sna-
ga gospodarskoga ivota. Tu na Zapadu mi imamo drav-
nu centralistiku partijsku birokraciju, a na Istoku demo-
kraciju politbiroa, jer i oni to nazivaju demokratskim. Pri-
vid demokracije posvuda! Zapadni privatni kapitalizam sa
svojim sustavom parlamentarizma i politikih stranaka za-
sigurno je upitna tvorevina. Poluga koju bi se trebalo po-
staviti kod slobodnoga ovjeka, kod ovjeka koji sam sebe
odreuje, kao jedini stvaratelj buduega drutvenoga ivo-
ta, ona je jamano daleko prisutnija nego to se moe opi-
sati ovdje u kratkom obraanju. To pak znai: moraju na-
stati slobodne kole i visoka uilita, moraju nastati centri
u kojima e kreativnost biti razumljena kao znanost o slo-
bodi. Kreativnost je samo ono to se moe pokazati i doka-
zati kao znanost o slobodi.
Umjetnost i drava
3
M
i nismo prisiljeni ostati u trenutanom
stanju u kojem su u politikim sustavima koji
sada postoje duhovnom ivotu osigurani takovi
slobodni prostori u kojima umjetnost smije izigravati slo-
bodnu budalu ime je ona, kao to je danas pokazao gospo-
din profesor Scheuner, gurnuta u izolaciju, ali uskoro emo
moi ostvariti proboj pomou proirenoga pojma umjet-
nosti.
Ovaj je proireni pojam umjetnosti u stanju suprotstavi-
ti kao evolucionarnu alternativu svim pojavama nedostat-
ka sustava Istoka i Zapada, dravnom birokratskom komu-
nistikom kapitalizmu i privatnom kapitalistikom gospo-
darskom sustavu, alternativu koja e umjetnost proiriti do
pojma gospodarstva, a pojam gospodarstva do umjetnosti.
ovjeanstvo se svakome javlja u duevnoj nutrini iz
emancipacijskog razvoja koji je nastao na temelju potre-
be za promjenom sustava koja se posve openito izraava
u novijoj povijesti kao volja za konkretnom primjenom sa-
moodgovornosti. ovjek kao onaj koji postaje doao je da-
kle do ovoga mjesta. Ako se pogleda u razvojnu maticu to
bi u znanstvenom jeziku znaila povijesna analiza ili ana-
lize socijalnih organizama koji ive u razvoju, onda se vidi
da je postojala jedna prolost u kojoj je umjetnost bila su-
stav po sebi. Pravni ivot ovdje jo nije funkcijski lan dru-
tvenoga organizma, a isto tako ni gospodarski ivot kako se
urnim radom oblikovao u modernom industrijskom dru-
tvu kao sloeno svjetsko gospodarstvo.
Jedan takav jedinstveni sustav ili sustav jednoga u kojem se
pomou umjetnosti integriralo religiju i znanost, a mogao
je takoer posve ispuniti pojam drave, bilo je primjerice
egipatsko razdoblje faraona.
Za grku i rimsku umjetnost bile su bitne dvije stvari: pita-
nje prava i demokratska svijest tako da se iz sustava jednine
razvio sustav dualnosti. Rimska kultura dalje ivi s nagla-
skom kao pravna kultura. Juristika svijest iz koje i danas
crpimo. Je li pak to ispravno, tako vano pitanje ovom pri-
godom emo ostaviti po strani. U svakom sluaju rimsko se
pravo u osnovnim crtama odralo do dananjega dana.
U novom razdoblju u kojemu mi ivimo javlja se neto po
emu se vodea snaga kulturnoga moe razumjeti, a to je
gospodaree ovjeanstvo. Pomou predodbe povijesti u
kojoj se odvija organski osnovni proces to protjee u skla-
du sa zakonom iznad i ispod nastupajuih socijalnih obli-
ka, mogue je preobrazbu socijalnih organizama slikovito
doivjeti. Da je pri tome razvoj ljudske svijesti tek izazi-
va promjena te da preoblikovani oblik ponovno naknad-
3 Rukopis izlaganja koje je Beuys odrao 12. sijenja 1978. god. na 3. Bitbur-
kim razgovorima. Prevedeno prema Joseph Beuys (2000), str. 227-249.
no djeluje na svijest to objanjava povezanost inspiracije i
fzikog uzajamnoga djelovanje kod principa evolucije.
Vidimo da pri postizanju sustava trojstva odredbena sna-
ga duha djeluje iz treega funkcionalnog dijela a taj je gos-
podarstveni ovjek koji stoji pred pozadinom funkcijskoga
lana prava, a ovo pak pred tajanstvenim temeljem znano-
sti, religije i umjetnosti.
Kako stvari stoje s ovim pojmom koji se zadnji pojavlju-
je, koji bi morao biti istraen u najdubljem sloju u, kako se
ini, nesagledivoj zadnjoj pozadini? Ako se ovo postigne,
zar ne bismo bili tada ve na jednoj prijelomnici od koje
kretanje ima svoje izvorite u odnosu na prostor i vrijeme.
U ovoj slici javlja se drutveno tijelo kao ivo bie vie-
ga reda i ostaje tako dugo u tami dok se u njemu ponov-
no ne prepozna red ivoga ovjeka. Zar nije kod njega po-
loaj prijelomnice miljenja koja lei u dubini u kojoj sve
uprostorenje ima svoje ishodite (sada pak dodavanjem po-
trebnih spoznajnoteorijskih koraka) jer u njemu predstoji
izvorite svakog dalekosenoga produciranja u odnosu na
izvanjski svijet kao promjenu postojeega i to iz slobode
producenta. Moram sada ak rei iz slobode gospodare-
nja to se na koncu izraava u fzikim formama. Ostavlje-
ni otisci su faktina povijest.
S proirenjem pojma umjetnosti koji je zapravo antro-
poloki jer se odnosi na sposobnost svih ljudi i ispostav-
lja se istodobno kao pojam rada koji je na vrhuncu vreme-
na, time je prekinuta izolacija nastala uslijed tradicional-
noga pojma umjetnosti i redukcionistiki moderni umjet-
niki pogon pa je umjetnost kao DRUTVENO MODELI-
RANJE (SOZIALE PLASTIK) ili drutvena arhitektura pri
istodobnom proirenju pojma ekonomije kao IVO BIE
na svim radnim mjestima tu. Umjetnost i gospodarstvo su
integrirani. kole i sveuilita, kulturne ustanove u cjeli-
ni su slobodno poduzetnitvo gospodarstva za proizvodnju
dobara sposobnosti. Smije li se ova poduzetnitva naciona-
lizirati kao to je danas u kapitalistikim sustavima Zapada
i Istoka? To je pravno pitanje. Pitanje demokracije.
Bit e mogue iznositi prigovore samo dok pojam slobo-
de nije postao svjestan. eli li se ovo pitanje ostaviti u ne-
jasnoi, time bi govorkanje o kreativnosti postalo samo po-
modno brbljanje. Jer kreativnost je znanost o slobodi. Ona
je bazina produkcija. Teorije nadgradnje mogu biti sastav-
ni dio ideolokih konstrukcija, ali u odnosu na stvarnost
oni su samo stvaranje raspoloenja za odravanje postoje-
ih struktura moi.
Vidite da nee biti mogue stvoriti sveukupni drutveni
prijedlog kao model za budue drutveno ureenje s onu
stranu kapitalizma i dravno-birokratskoga komunizma, a
da se jedan takav neobini pogled ne usredotoi na stvar-
nost. elimo li ostati pri svojim loim navikama?
ini se da je jedan od nedostatka novoga doba pa sve do
nae sadanjosti to to nedostaje sposobnost opaaja za pol
slobode ovjeka, jednako u tradicionalnoj znanosti kao i u
tradicionalnoj umjetnosti, posebice u gospodarstvu i u dr-
avi. Sada drava to gazi nogama kao dijete to hoe krenu-
ti u svijet. To je pitanje preostalih pravnih formi, nestvara-
lake dravne flozofje prava i sociologije prava. Vidite da-
kle kako je mogue napraviti cjelokupni drutveni prijed-
log kao model za budue drutveno ureenje s onu stranu
kapitalizma i dravno-birokratskoga komunizma bez jed-
noga takvog moda neobinoga pogleda na stvarnost. e-
limo li ostati pri svojim navikama?
Ako je ovdje rije o proirenom pojmu umjetnosti u ko-
jemu u sreditu stoji pitanje o biti slobode ovjeka, onda
nije spomenuto nita nerealno nego ono to je danas u sva-
kom pojedincu iva stvarnost: oblici hoe djelovati u smi-
slu samoodreenja, rije je o intenciji u kojoj je princip for-
me kao princip umjetnosti djelotvoran i u tom je smislu po
sebi razumljiv tako da se prevlada otuenje.
Ja sam ovdje pokuao pokazati razvojnu povezanost gdje
na koncu gospodarstvo ne egzistira odvojeno od kulture.
Pojam kulture je pojam gospodarstva i obrnuto. U postoje-
em kapitalistikom gospodarstvu ovjekovo ostvarenje se
odvija u slobodi, a njegova jednakost pred pravom postoje-
ih zakona sprijeena je zbog oponaanja ideologije kapita-
listikih sustava, ukratko zbog uloge kapitala.
to je kapital? Iz do sada reenoga posve je razvidno da to
moe biti samo ljudska sposobnost. Proireni pojam umjet-
nosti je konkretni pojam kapitala. UMJETNOST=KAPITAL.
Danas ljudi masovno jure za radnim mjestima jer proizvo-
di njihovih uloenih sposobnosti u radu ne dolaze vie na
trite preko gospodarske razmjene pomou pojedinca ili
cehova, nego zato jer u jednom industrijskom drutvu s
podjelom rada neto moe samo tamo dospjeti to je re-
zultat zajednike djelatnosti svih u okviru svjetskoga gos-
podarstva.
Smije li danas jo postojati gospodarstvo sa razmjenom
robe ako je ono postalo gospodarstvo novane razmjene?
Tko bez predrasuda, takorei, fenomenoloki tijek gospo-
darskih vrijednosti promatra na strani proizvodnje, vidi
gospodarsku vrijednost broj jedan u sposobnosti (kreativ-
nosti), a gospodarsku vrijednost broj dva u duhovnim ili f-
zikom dobrima potronje koji proizlaze iz ulaganja spo-
sobnosti u rad u povezanosti sa resursima prirode. Proi-
zvodna sredstva trebalo bi promatrati kao visoko razvije-
ne resurse.
U ovom dogaanju ne pojavljuje se nijedna gospodarska
vrijednost koja bi danas bila svojstvena NOVCU.
Svaki proizvoa je u isto vrijeme potroa. On treba
PRAVNA SREDSTAVA da bi stekao trina dobra. Podu-
zetnitvo mu daje pravo da uzima robu kao zaradu. Protok
novca koji se u cjelini izdaje kao zarada na djelatnike u po-
druju poduzetnitva uraunat je u cijene trinih doba-
ra koje se u poduzetnitvu proizvode. Poklopi li se novac u
procesu kupovine zajedno s robom, onda on gubi ovo prav-
no znaenje. Prodajom robe potroaima novac se vraa u
ruke poduzetnitva. Sada on nije vie povezan s gospodar-
skom vrijednou kreativnosti niti s gospodarskom vrijed-
nosti trinih dobara. Bezvrijedni PRAVNI DOKUMEN-
TI moraju se vratiti nazad do sustava banaka koji je izda-
vanjem novca obvezao poduzetnitvo na proizvodnju kako
bi tamo pokrio KREDITE. NOVAC SE EMANCIPIRAO i
postao je pravna regulativa za sve kreativne procese. Novo
stvaranje novca u DEMOKRATSKIM SREDINJIM BAN-
KAMA dogaa se iz NITA.
Ono na to je usmjeren POJAM PROIRENE UMJETNO-
STI, jest zahvaanje socijalnoga tijela koje nas kao duhov-
na supstancija motivira za preoblikovanjem. to bi se mo-
glo nazvati novom disciplinom umjetnosti koja e iz izo-
lacije osloboditi umjetnosti koje su se razvile u povijesti
kao kiparstvo, slikarstvo, glazba i tako dalje ali i oslobodi-
ti kolstvo i visoko kolstvo od tutorstva drave. Stoga sam
osnovao SLOBODNO MEUNARODNO SVEUILTE
kao istraivaki centar za cjelokupnu drutvenu alternati-
vu. On mora po sebi razumljivo kao kolektivni pokret po-
stati organizacija lanova koji e krenuti parlamentarnim i
izvanparlamentarnim putem.
Ispod takova zahtjeva nee nuni model kao trajni organ
savjetovanja nita manje uiniti. Ovo e ve uskoro ivot
osloboditi praznine i jednostranosti svakog duhovnog ot-
pora.
Ovdje mogu jo svratiti pozornost na daljnju stvar: na
ovom modelu svaki e ovjek moi biti prepoznat na mje-
stu proizvodnje kao proizvoa ukoliko on svoju radnu
snagu, stvarni kapital, donosi na radno mjesto. Time po-
staje suvina razlika izmeu poslodavaca i posloprimca i
ak razotkrivena kao opasna ideoloki uvjetovana prijeva-
ra. I jo jedanput ovaj promijenjeni pojma kapitala ima od-
lune posljedice. Naime, pokazalo se da pojam vlasnitva
u podruju proizvodnje nije mogu ni nad sredstvima za
proizvodnju niti nad zemljitem i imovinom. Vlasnitvo u
podruju proizvodnje je neutralizirano. Ne moe vie biti
akumulacija tj. gomilanje proizvodnih sredstava kao vla-
snitvo i instrument moi.
to se tie podruja robe potronje, ini se da je ono stvar-
ni regulator: proizvodnja se mora ravnati prema potrebi
potroaa. Ovo je sada mogue budui da svaki interes za
proftom na proizvodnoj strani otpada. A on moe nastati
dokle su sredstava za proizvodnju tretirana kao vlasnitvo.
Elementarno bratstvo koje je ve ostvareno u gospodar-
stvu postaje ve vidljivo: RAD JE PRINCIPIJELNO RAD
ZA DRUGE. Moda je razumljivo da iz velikoga komplek-
sa koji je povezan s nastojanjem da se pojmovi ispravno
misle, kako kae Wilhelm Schmundt da sam danas dota-
knuo neke zahvate cjelokupne problematike, neto po mo-
delu moje dame i gospodo, svijet izgleda sasvim drugai-
je!. Stoga bih na kraju da zaokruim neto rekao i o potpu-
nijem razumijevanju ekologije.
Tko danas promatra ovjekovu prirodu i prirodu, zamje-
uje VELIKU PATNJU. Na odnos prema prirodi okarak-
teriziran je kao posve narueni odnos. To ima za poslje-
dicu da je prirodna osnova na kojoj mi stojimo, ne samo
naruena nego tovie u opasnosti da bude posve porue-
na. Mi smo na najboljem putu da posve unitimo ovu bazu
tako to prakticiramo gospodarski sustav koji poiva na be-
skrupuloznom eksploatiranju upravo ove prirodne osnove.
Brutalno izrabljivanje je po sebi razumljiva posljedica gos-
podarskoga sustava ije su gornje mjerilo interesi za pro-
ft. TKO DANAS TAKO GOVORI O PRIRODI, NE SMI-
JE UPRAVO TO PREUTJETI JER BI INAE PROMAIO
STVAR O KOJOJ GOVORIO. Mora biti jasno izreeno da
se privatni kapitalistiki gospodarski sustav na Zapadu na-
elno u ovoj toki ne razlikuje od dravnog kapitalistiko-
ga sustava na Istoku. Unitenje se prakticira diljem svijeta
tako da svatko kome je stalo do izlaska iz ove dileme mora
traiti posve nove modele. Gdje je mogue uope pronai
izlazak? Mnogi koji su u svojim razmiljanjima dospjeli do
jasnih uvida, padaju u duboku rezignaciju. Oni sebi uop-
e ne mogu predoiti kako bi trebala izgledati jedna takova
ideja koja se ne moe shvatiti dosadanjim oznakama de-
sno i lijevo. Oni vide to jest i vide da vodi do razaranja
i vide k tome da su izgleda sudbinski izloeni ovome pro-
cesu te da ne mogu ni na koji nain na to utjecati. (Je li to
pak tono, za poetak uope nije vano: oni to ne vide dru-
gaije) Oni rezigniraju: I VELIKA PATNJA POSTAJE JO
VEA PATNJA.
Ja sam rekao da se veina ljudi svjesno ili podsvjesno osje-
a izloenima tim odnosima koji napokon vode do uni-
tenja njihove nutrine. Ovaj osjeaj bespomonosti ima
dva aspekta. Prvi aspekt odnosi se na postojee strukture
moi ukoliko one ne doputaju prave mogunosti suobli-
kovanja. Da su u ovome pogledu nastali uvijek jasna svi-
jest i volja da se neto promijeni, dokazuju ve mnoge al-
ternativne inicijative. I ja u tome vidim jedan put za pre-
vladavanje ovih struktura moi koje moemo oznaiti kao
partije ili diktature funkcionara. Ovdje treba pripaziti na
neto bitno. to nam, naime, znai zajedniko djelovanje
po mogunosti svih ljudi, kao to se i s pravom zahtijeva,
ako ovi ljudi nisu razradili pametne modele rjeenja, dakle
ideje. Bez takova rada ideja morao bi svaki pokuaj pre-
vladavanja postojeih odnosa zavriti posve u praznome.
Time se upuuje na vanost rada idejama koji je u svojoj
biti umjetnost. Time je istodobno i drugi aspekt naveden
koji lako vodi do rezignacije. Veina ljudi jednostavno ne
zna kako se uope moe sprijeiti propast. Nemaju uope
ideja. Misle da nema rjeenja. To je jedna opasno raspro-
stranjena zabluda koja na koncu poiva na propisnom za-
varavanju kao posljedica totalno neslobodne razine infor-
miranja u rukama moi. Ja pri tome mislim prije svega na
nae cjelokupno kolstvo i visoko kolstvo koje je, kao to
je poznato, podravljeno. Zacijelo su poznati fundamen-
talni nedostatci sustava koji je zasnovan na podravljenju.
to se tie sustava istonoga bloka ne govori se ni o emu
drugome osim o tome. Tono se znade da podravljenje
sredstava za proizvodnju vodi do nesagledivih posljedica.
Tu je rije o centralizmu, diktatu, birokraciji funkcionara,
dakle o ugnjetavanju slobode i kreativnosti ali i nesposob-
nosti za gospodarenje i da se proizvodi posve neovisno o
potrebi potroaa. Zar nije neobino, proturjeje koje vie
do neba, da se tvrdoglavo previa istu bijedu koja i kod
nas hara. Kod nas su upravo ona poduzetnitva u kojima
bi se trebale stvoriti nove sposobnosti i nove spoznaje to-
talno podravljena! Zar nije licemjerno neto negdje drug-
dje javno kuditi i propagandistiki raskrinkavati, dok sam
to isto prakticira? Nekad e se morati temeljito svratiti
pozornost na ovu injenicu! Tako se trijeznim opisom ra-
zine informiranja kojoj je bitni dio kolstvo i visoko kol-
stvo i to podravljeno sve svodi na to zato su onemogue-
ne slobodna proizvodnja ideja i slobodna izmjena modela
rjeenja. Iz toga proizlazi takoer prva ideja rjeenja: kol-
stvo i visoko kolstvo moraju se osloboditi dravne stege i
prevesti u princip samoupravljanja to se ne smije brkati s
privatizacijom. Samo tako bi se mogla nadii KULTUR-
NA SRAMOTA. I dok se tamo ne postavi sjekira, neka mi
nitko ne govori o umjetnosti. Tek kad LJUDSKA PRIRO-
DA kao ona koja je po svojoj biti usmjerena na slobodu
bude spoznata s obzirom na svoje samoodreenje, onda e
u sklopu njezina ostvarenja biti prevladana VELIKA PAT-
NJA PRIRODE.
Fragment o umjetnosti (1971)
4
Krajem moderne umjetnosti za mene tek poinje umjet-
nost, krajem moderne umjetnosti ne umire umjetnost,
nego tek biva roena, ali radi se o jednom preoblikovanom
pojmu umjetnosti. To je antropoloki pojma umjetnosti:
tada je svaki ovjek umjetnik. Umjetnost je tada pojam za
drutvenu slobodu, ali ona ne bi trebala biti samo pojam
nego konkretno sredstvo za promjenu polja sila koje djelu-
ju u drutvu.
4 Beuys (2000) str. 385; 399.
* * *
Nisam marksist, ali moda vie volim Marxa nego mnogi
oni to samo vjeruju u njega. Razviti spoznaju iz Marxo-
ve poluge, eto sebi sam stavio kao obvezu dnevno ii u la-
boratorij miljenja. to sam ustvrdio!?: novac nije uope
KAPITAL, ali SPOSOBNOST je KAPITAL. Novac, dakle,
nema to traiti u procesu proizvodnje, drutva (gospo-
darstva)
On smije kao univerzalni ZAKONODAVAC samo djelova-
ti za RAD iz pravne sfere (demokratsko bankarstvo).
Pismo s nadnevkom 23. lipnja 1943. (neimenovani grad u NDH)
1
Dragi roditelji,
Juer mi je ponovno stigao va paketi.
Sadraj:
1 kobasica
1 komad unke
5 pakovanja saharina od po 500 tableta
2 svijee
6 carskih maraka RM
Prema listi sada je stiglo sve to ste poslali, i to ak u dobrom stanju premda je paketi putovao mjesec dana. Stoga vas
molim ako su stigle vrijednosne marke (Zulassungsmarken), poaljite ih odmah jer za 1-2 mjeseca bit emo premjeteni
na drugo mjesto.
Molim vas pitajte gospodina Massmanna mora li biti isto izdanje Commedia Divina? Jer ono drugo sam kupio u Italiji. Jo
u se potruditi da dobijem talijansko izdanje. Trenutano se nae obveze letenja redaju jedna za drugom. Svaki dan leti-
mo od jutra do naveer.
Grad i zemlja oko njega puni su promjena i posvuda se moe promatrati arolik ivot. Sve je to uvjetovano stoljetnim utje-
cajem islama. U svakom gradu moe se vidjeti maurske damije, a utjecaj muslimana ak i dalje juno, poglavito u Dal-
macija ali i u Serajewu (pripada Hrvatskoj), Mostaru, Kralovacu (sic), Banja Luci itd. ak ovdje u gradu moe se vidjeti
za vrijeme dana turske muslimane s fesom i ilimom za molitvu kako idu u veoma modernu damiju. Inae je grad posve
zapadnjaki i moderno izgraen. Okolica grada ima lijep krajolik koji je nalik golemom parku s velikim krunim zeleni-
lom. Klima je vrua i sparna.
Zbog opasnosti partizana smijemo se u ovim ljepotama kretati samo u trojkama i naoruani samokresom.
Zdrav i vedar pozdravlja vas
va Josef.
1 Isto, str. 283-285.
Feminizam
Fe mi ni z a m
U
putajui se u priu o feminizmu vano mi
je zaokruiti je u tri povijesno daleka, no temat-
ski bliska sadraja. Stoga u proetati parapoeci-
ma u kojima nalazim Platona kao prvu artikulaciju temati-
ke enskih prava, zatim, voena Margaret Sanger, vreme-
nom otvaranja seksualnosti kao pitanja uitka, a za kraj u
se, kroz osobno iskustvo zagrebake teorijske feministike
scene, osvrnuti na dananje stanje. Dakle, veite Vae poja-
seve, posada zrakoplova eli Vam ugodan let...
Prekrasne si vladare stvorio, Sokrate, kao kipar.
I vladarice, Glaukone; jer dri, to sam rekao, da nisam
mislio nita vie o mukarcima nego o enama, koje meu
njima po prirodi budu sposobne.
Naravno, ako e ve sve jednako imati kao mukarci,
kako smo ve raspravili.
(Platon, Drava, 540c)
Mukarac na poetku prie o enama. Ne bilo kakav. Vi-
dim ga istinskim, povijesnim feministom. Kada bi kakvim
()udesnim spletom putovanja kroz vrijeme Platon usko-
io u danas i ovdje (otprilike) ne bi bio nezamisliv kao el-
ni ovjek mone organizacije koja se bori za prava. U mom
svijetu, radi se o pravima ena. Gregory Vlastos u lanku
WAS PLATO A FEMINIST?
1
napominje da se Platona s
1 Gregory Vlastos: Socrates, Plato and Teir Tradition, vol. 2, Ed. D.
Graham, Priceton, New Jersey, 1995.
Vladarice
Virginia Woolf i Vlasita soba jest pomisao koji me uvijek nanovo obuzme
pri prisustvovanju seminarima i radionicama unutar Centra za enske
studije u Zagrebu. Priznajem, isprva su me kopkale misli o diskriminaciji
na raun mukaraca za koje obrazovni program u Centru nije otvoren
(polaznice su iskljuivo ene). No, osebujnost tog enskog prostora mi se
otvorila. Specifnost koja u tome lei je neizrecivo jednostavna. Nema tu
ni traga mistike koju moemo pripisati afrodizijama u staroj Grkoj. Ne
prinose se zlatni ili biserni muki organi boginji, ak tovie, ne vrte se ta
zbivanja oko mrnje mukaraca, frustracija i sl. Niti se bjei u krajnost
asketizma spram muko-enskih odnosa. Vjeba se tolerancija, a ne
misaono protjerivanje u svojevrsne bludnike samostane
Jo Kempen
Fe mi ni z a m
jedne strane dralo pra-feministom, a istodobno antifemi-
nistom. Sustavno osporavanje enskih prava u Platonovoj
Ateni se sastojalo od nemogunosti prava na obrazovanje,
izbor zvanja, drutveno ophoenje, seksualni izbor, posje-
dovanje i raspolaganje imovinom, politika prava. Momen-
ti koji s obzirom na to prikazuju Platona feministom za-
sigurno su: mogunost da ene preuzimaju tradicionalno
muke poslove, ukidanje obitelji kao osnovne stanice dru-
tva, obrazovanje ena.

Kako se mijesilo tijesto?
ena koja je u sebi nosila, a njeno djelo to i danas ini, so-
nost feministike aktivistkinje koja je ivot posvetila borbi
za proirenje misli o kontroli raanja zasigurno je Mar-
garet Higgins Sanger (1879-1966). Uvijek kada se o njoj
govori ili pie, zapoinje se injenicom da je njezina maj-
ka izmuena sa 18 trudnoa (jedanaestero ivoroene dje-
ce), umrla od tuberkuloze i cervijalnog karcinoma. Dakle,
pretpostavka njezine privatne motivacije za javnim djelova-
njem rezultirala je svrstavanjem Sanger u povijest feminiz-
ma i seksologije. Premda se u 23. godini udala i rodila djecu,
karijera je bila ta koja je odreivala njezina kretanja. 1912.
Sangerovi se nastanjuju u New Yorku. Ondje poinje djelo-
vati u udruzi za unapreivanje prljave gradske etvrti Man-
hattan i istodobno pokree kolumnu u New York Call-u pod
nazivom What Every Girl Should Know, dakle ideja lika
Carrie Bradshaw i svepopularne serije Seks i grad, svoju
inspiraciju moe crpiti iz povijesno prijelomnih trenutaka
enske reproduktivne tematike. Koja, jasno, zbog svoje ne-
komercijalne injeninosti, ostaje pritajena novim genera-
cijama. Dijafragma i Manolo Blahnik cipele, u vrijeme koje
je Sangerica predizborila, ine realnost putokaza tinejde-
ricama. Dok pojava glumice Sarah Jessica Parker koja tuma-
i lik Carrie Bradshaw, oslikava, podrava i ponosno prika-
zuje sintezu seksualne slobode obavijene nacionalnom ed-
nou, Margaret Sanger je bivala privoenom zbog otvara-
nja klinike za planiranje obitelji i kontrole raanja, koja je
bila prva takve vrste u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
Da bi izbjegla tubu, na neko vrijeme je prebjegla u tada ve,
u tom pogledu, razvijeniju Europu, u Nizozemsku. Taj Seks
i grad sada i on(v)dje odnos teko je zamiljati u Sangeri-
ino doba, imajui na umu i injenicu da su u SAD-u ene
ostvarile pravo na pobaaj tek 1973. godine, dakle 15 godi-
na nakon to je to ozakonjeno na ovim podrujima. Bez ob-
zira na zanimljive biografske podatke iz ivota M. Sanger,
ono to izaziva matu jesu injenice dananjice u kojima bi
se nju moglo opisati, ukratko, ovako: feministkinja, aktiv-
na na polju reprodukcijske politike, a privatno liberalna
heteroseksualka. Opet, da isti koncept prebacimo u mra-
ne ere srednjovjekovlja bila bi, ukratko: vjetica. to ljud-
ska povijest bre biva noena vremenom, Sangeriina hra-
bra pojavnost se, poput akvarela na svili gubi u nejasnim
granicama i pretae u mrlje, gledano iz neke desete pozici-
je, onih baba. Priu o njoj preputam injenici da je umrla,
dok njezine ideje ive.
Ispreplitanje aktivizma i teorije
l aktivizma, l teorije,
dobro promijeati
Krasno bi bilo da moemo u jedan fni, kratak recept sa-
eti odgovore na pitanja s kojima se susree svaka ena,
bila vie ili manje, na ovaj ili onaj nain ukljuena u do-
dirne toke feminizma ili samu sr istoga pojma. Iz jed-
nog poprilino longitudinalnog, neznanstvenog, neobilje-
enog i neobraenog istraivanja, mogu ih saeti za neko-
licinu kojima nekim udom ne padaju na pamet: emu
feminizam?, Koja je svrha bavljenja feminizmom (na
ovim prostorima)?, Zato su feministice uvijek frustri-
rane babe?, ... naravno, upadice su stalne i na raun lo-
eg ili nepostojeeg seksualnog ivota tih baba. Uz to se,
naroito u drutvu na ovim prostorima, na ene koje ima-
ju veze s feminizmom gleda kao na one koje ne depilira-
ju noge, lezbijske su orijentacije, vegetarijanke su, ne zna-
ju nita muu skuhati,... I zaista, neke jesu lezbijke, neke su
i vegetarijanke, no injenica je da i feministkinje jedu. I da,
neke od njih su gurmanke, imaju mueve, djecu, i, zapravo,
ive prilino ustaljenim, normalnim ivotima, kao i svi
neegzotini ljudi koji se ne bave feministikim teorijama.
Zanimljiv je i pokazatelj koji upuuje na to da u predoava-
nju nekoga koga se smatra feministom ne stoji mukarac.
No, niti krhka predstavnica enskog roda/ spola. Mjesto
feminizma zauzima, uva i rezervira, u idealnoj slici neu-
puenih, kako bi se popularno puki reklo mukobanja.
Dakle, ena s jae izraenim mukim osobinama. Odbacu-
je se, predrasudno, njean i enstveno zaobljen lik. Oeku-
je se u toj idealnoj slici ena odrjeite motorike, mukih
pokreta, netipino enski raspodijeljeno masno tkivo, gr-
kljan vei no u prosjene ene, to, dakako, prati i dublji
glas. Poeljno je zamisliti i izraenu dlakavost. Karakterna
obiljeja koje taj opis prate u stopu su pojaana agresivnost
i slabija osjetljivost. Ukratko androginost. Feministkinji
je zabranjeno da bude privlana poput putene Sofe Loren
ili njena poput Audrey Hepburn. Ne, njena je uloga daleko
od ljepotice iz ljubavnog romana ili izbora za miss.
Bavljenje teorijom ili aktivizmom ne ini razliku izmeu
ovih i onih feministkinja, jer je bavljenje jednim toliko
vezano uz drugo da se, zapravo, konstantno isprepliu. Sve
su aktivistkinje obino teoretski vrlo dobro potkovane, a i
svaka teoretiarka bar nakratko otplovi u aktivistike sfere,
s vremena na vrijeme. Nadopunjuju se kao dva prsta jed-
ne ruke i zaista je esto bavljenje feministikom teori-
jom aktivizam. Koji, ako nijednu drugu, vrsto obavija lo-
kalnu razinu djelovanje pojedinke. I odie solidarnou. A
ponekad i udnjom za aktivizmom. Kako sam feminizam u
svojim temeljima podrazumijeva osobine humanizma, nije
neobino da se feministika djelovanja isprepliu sa ekolo-
gijom, pravima ivotinja, zalaganjima za prava ljudi homo-
seksualne ili biseksualne orijentacije... Takav robinhoo-
dovski zatitniki ili solidaran odnos spram drutve-
no, rasno ili ino podreenijih, slabijih, nezatienijih,
a svakako i nedominantnih, nije sluajan. Upravo su svo-
Fe mi ni z a m
jevrsna umreavanja karakteristina za ta djelovanja. Po-
dupiranje, podrka i suradnja za koje se obino veu mu-
jaka okupljanja i ta bratska lojalnost, svoje mjesto nala-
ze i u enskim mreama. To obuhvaa i humanitarne i in-
telektualne razine. Naini komuniciranja unutar krugova
ena koje su vezane za feminizam obuhvaaju, iz subjektiv-
nog iskustva interpretiram, otvorenost. Jasnoa, iskrenost
i artikulacija su bitni imbenici dobre suradnje pri postiza-
nju ciljeva iji je puteljak krivudav i obrastao. Dakle, nema
one uobiajno kiaste ukukuljenosti, sladunjavosti pa ak
i, lane koketnosti. Takoer, specifna je i vanost en-
skih prostora. Virginia Woolf i Vlasita soba jest pomi-
sao koji me uvijek nanovo obuzme pri prisustvovanju se-
minarima i radionicama unutar Centra za enske studije
u Zagrebu. Priznajem, isprva su me kopkale misli o diskri-
minaciji na raun mukaraca za koje obrazovni program
u Centru nije otvoren (polaznice su iskljuivo ene). No,
osebujnost tog enskog prostora mi se otvorila. Specif-
nost koja u tome lei je neizrecivo jednostavna. Nema tu ni
traga mistike koju moemo pripisati afrodizijama u staroj
Grkoj. Ne prinose se zlatni ili biserni muki organi bogi-
nji, ak tovie, ne vrte se ta zbivanja oko mrnje mukara-
ca, frustracija i sl. Niti se bjei u krajnost asketizma spram
muko-enskih odnosa. Vjeba se tolerancija, a ne misaono
protjerivanje u svojevrsne bludnike samostane.
Lo recept ili loi(e) kuhari(ce)?
U nizu svakodnevnih, tjednih, mjesenih, godinjih, a i i-
votnih problema uvijek biramo sredstvo kojim se izbav-
ljamo iz istih. Sklonost koju ljudi imaju, a tu bezrezervno
ukljuujem i sebe, jest laenje za maem iliti borba. Tako
i odnosi meu spolovima, odnosno rodovima, kroz svoju
povijest ukljuuju i sukobe.
Borba spolova, sukobi meu spolovima koji su posledica
dvostrukog morala, odnosno, neprirodnih pogleda na ulo-
gu spolova u patrijarhalnom drutvenom ureenju. ena
je u patrijarhalnom drutvu povreena u svom pono-
su, sputana u svojoj spolnosti i onemoguena da na pri-
rodan nain zadovoljava svoje prirodne potrebe. Zato u
takvoj sredini prelazi u pobunu protiv mukareve vlasti.
Ona se bori protiv njega svojom lukavou, brani svoj pre-
sti potcjenjivanjem i osuivanjem mukog roda. Ponekad
se bori na agresivan nain, pokuavajui da preotme vlast
u braku ili pak zagorava muu ivot netaktinim postup-
cima ili sitnim pakostima... U drugim sluajevima ena za-
uzima odbrambeni stav, postaje sasvim pasivna, zatvorena
u sebe i nezainteresirana za seksualni ivot. Katkad prisi-
ljava mukarca na popustljivost i veu obazrivost, ispolja-
vajui razne neurotine smetnje i histerine ispade. Ili po-
kuava da bude u svemu jednaka mukarcu, oponaa ga u
njegovom nainu ivota i naputa bitne osobine svoje en-
stvenosti.... Bojei se nepoznanica u eni, mukarac izbega-
va prisan oseajni dodir s njom. On trai povrne i kratko-
trajne spolne veze, naginje donuanskom ponaanju i kloni
se braka. Njegova seksualna nesigurnost ispoljava se u e-
stim poremeajima potencije ili ak u potpunom naputa-
nju svoje nadmonosti u obliku podlonosti eni (v. Papu-
ar)... ponekad bjei od ene u homoseksualne odnose...
2
.
Uzmemo li u obzir da je to defnicija stara 35 godina, ona
ak u ovjeku moe izazvati duhovitu reakciju, no ako je
sagledamo kao mladu defniciju mladosti ili zrele dobi na-
ih majki i to, povrh svega, unutar enciklopedijskog leksi-
kona, odgovor za bavljenje feminizmom nije niti nejasan,
niti upitan. On moe poeti samim porivom za ruenjem
predrasuda i preuzimanjem odgovornosti za vlastite odlu-
ke i djelovanja. Poznata knjige Bell Hooks nosi naziv: Fe-
minizam je za sve. Iz gore navedenog citata to bi se moglo
protumaiti kao da je neto to obuhvaa i ene i mukar-
ce, tako da netko ima dobit (ene), a netko tetu (muka-
raci). Moe li to zaista, tako banalno, biti protumaeno? U
okruenju u kojem ivim Zagreb, 2006. poznajem ne-
kolicinu mukaraca koje bih okarakterizirala feministima i
itav niz onih kojima bezrezervno pridjevam pojam eman-
cipiran. Takoer, itava je svita i onih koji bi to eljeli biti, a
praksa ih dokida, no i volju treba podrati.
Kao jednog od svakako osebujnih likova iji je rad obuhva-
en u ovom bloku zasigurno je Muharem Bonjak. Doiv-
ljaj njega te kategorizaciju njegovih misli ostavljam otvore-
nima za razliita tumaenja. Ono to sa sigurnou znam
jest da u svim njegovim temeljima i backgroundu stoji vrlo
specifna i suvremena muka emancipacija koja ima duha.
Nadalje, tekst Margaret Sanger otkriva potrebe odree-
nog vremena, koje danas, ne bahato, ve naviknuto, dru-
gaije promatramo. Vrijeme industrijalizacije, vjerovanja u
napredak nove ere, razvoja dioniarskih drutava... Dakle,
vremena koje nam se, premda daleko samo stotinjak godi-
na, ini sasvim drugim svijetom od 2006.
Za sam kraj ostavljam esej zaet u mojoj mati i roen na
papiru.
2 Ur: dr Marjan Koiek: Enciklopedijski leksikon-mozaik znanja: Nau-
ka o spolnosti, Novinsko-izdvaka ustanova Interpres izdavaka jedi-
nica, Beograd, 1971.
Fe mi ni z a m
M
lada, talentirana, brza, sveobuhvatna
jurilica. Grabi koracima asfalt. Lakonoga osva-
ja teritorij. Stil: kraul. Nema joj premca. Pobjed-
nica je ove utrke. Kao i svih. Na sve staze. Otre linije, sa-
vren sklad. Lepra sama oko sebe. Protena pokretljivost.
Dolazi iz beskraja kamo se nastavlja kretati. Istodobno, nije
jako nobel, nije kraljica, ne sjedi na pijedestalu. Ne! Ovdje
je i sada. Dovoljno dama da bude teakinja. Da, da Su-
vremenka.
Njen hod, kao i uspjeh, nije teko lupetanje, ne, ono je
bezvuno. Samorazumljivo. Karizma se poput vodosko-
ka raspruje oko nje. Osvajaica osvaja. Jedino neosvojivo
u njenom habitusu jest ona sama. Nitko je ne moe osvo-
jiti. Podrediti nekome svoju slobodu, neovisnost, brzinu,
snalaljivost nemogue. Nije to stvar kompromisa. To je
stvar vraanja u natrag. Rikverc.
Primjeujem tu atmosferu oko sebe i poelim se ogrnuti
ogrtaem izolacije. Rikverc frustrira. Suvremenka ga pri-
hvaa. Uzima ga kao privid. istu parusiju. Ne predstav-
lja ga opim rikvercom. Samo ponegdje i ponekad. U od-
nosu na partnerstvo. Koristi se njime kao orujem. Mani-
pulativnim.
Pametna, osvaja vrhove i ide prividno u rikverc (obrnuta
emancipacija), jer joj to slui kao oruje za manipulaciju.
Mukarcem.
U kojoj mjeri se ta petlja moe neprekidno petljati i upet-
ljavati, otpetljavati... pa nanovo zaplitati? Do te mjere koja
vodi ka nepodnoljivosti. I zato drugi to prihvaaju? Igru
neiskrenosti. Igru u kojoj su pravila sloena, ali i vrlo jasna.
A kada glavom lupi u plafon, ili voda doe do grla pali se
alarm. Uzbuna.
Na ovim podrujima i u ovim vremenima pomiljam da se
esto to ukukuljuje pod nazivom stres. Klai bi ga vrlo ja-
sno objasnio kao: ...duevno ili tjelesno preoptereenje or-
ganizma...
(B. Klai, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1982.).
Slijed koji se iz toga formira moe izgledati ovako: odnosi
meu rodovima preoptereuju organizam. Nekako, nekad.
Je li egalitarnost stvar vjerovanja? Sree? Je li mogua? Nije
li uvijek na klackalici moi netko manje blie tlu, dok drugi
vrluda prema nebesima? Nada i tenja za egalitarnou su,
ipak sastojci koje treba uvesti neizostavnima u receptima
odrastanja. Kao sol. I nije uvijek nuno za svaki pojedini re-
cept da je koliina i vrsta soli jednaka. Ne. Ba naprotiv, po-
trebno je stei osjeaj, iskustvo. Strpljivo i uporno.
Pametna, Suvremenka to ui. Uvijek u mijeni, jer pri tome
ona opstaje.
Svojim profnjenim njuhom otkriva da je privatan plan va-
an poput javnog.
to slijedi? Dozaa. Naii na savrenog pojedinca/ poje-
dinku s kime e suvremenka izgraditi svoju kulu, ne od ka-
rata, ve od ljubavi, zajednitva, prijateljstva, razumijeva-
nja, ... ini se moguim. Ipak, Suvremenka uvia da je za to
potrebno biti svoja. Ne svoja u gruboj, razmaenoj, sebi-
noj varijanti. Meusobnost podrazumijeva komunikaciju.
Teiti ka oblikovanju u metra od komunikacije. U ovom
sluaju metrice.
Obol trebaju dati obje strane. Zbiva se emancipacija za za-
jednitvo. To je timski rad.
Jo Kempen (1980., Zagreb) diplomirana filozofki-
nja i sociologinja. Pohaa poslijediplomski dok-
torski studij filozofije na Hrvatskim studijima u
Zagrebu, pie za JET-SET MAGAZIN i bavi se marke-
tingom. jokempen@net.hr
Suvremenka
Svojim profnjenim njuhom otkriva da je privatan plan
vaan poput javnog
Jo Kempen
Fe mi ni z a m
Stoer civilizacije
Poglavlje XII.: ena i budunost
Gledam, stoga, u budunost gdje ene i mukarci nee prosipati energiju
u ispraznu i neplodnu potranju zadovoljstva izvan sebe, u dalekim
mjestima ili ljudima. Savreni majstori svojih unutarnjih snaga,
kontroliranim fnim razumijevanjem umjetnosti ivljenja i ljubavi,
prilagoavajui se podlonou i inteligencijom miljeu u kojem se nalaze,
neustraivo e do kraja uivati u ivotu. ene e po prvi put u nesretnoj
povijesti ove kugle ostvariti istinsku jednakost i balans moi u
odnosu spolova
Margaret Sanger
Gledala sam enu kako spava. Sanjala je kako ivot stoji pred
njom drei u svakoj ruci po jedan dar u jednoj Ljubav, u
drugoj Slobodu. I on ree eni, Izaberi!.
Nakon duga ekanja, ona ree: Sloboda!
I ivot odgovori, Dobro si izabrala. Da si rekla Ljubav, dao
bih ti to bi htjela, otiao bih i ne bih se vie vratio. A ovako
e uslijediti dan kada u se vratiti. Tada e oba dara biti u
jednoj ruci.
ula sam enu kako se smije u snu.
Olive Schreiner
12. poglavlje knjige: Margaret Sanger, The pivot of civilization;
Introduction by H. G. Wells; foreword by Peter C. Engelman. Classics in womens studies.
Originally published: New York: Brentanos, 1922. SAD
Online verzija na swiss.csail.mit.edu
Fe mi ni z a m
B
ez posebnih je znaenja nuno gledati
unaprijed neki mutan i dalek datum budunosti da
bi se ispitale koristi koje ljudska vrsta izvlai iz pro-
grama koji sam predloila na prethodnim stranicama. Po-
sljedice su, u odnosu na samu enu, obitelj i dravu, naro-
ito u sluaju Holandije, ve istraene i zabiljeene. Naa
flozofja nije doktrina bijega od neposrednih i hitnih zbilja
ivota. Naprotiv, mukarcima i enama, posebice potonji-
ma, poruujemo: suoite se sa zbiljom vlastite due i tijela;
upoznajte se! I u toj posljednjoj opomeni, mislimo da se to
znanje ne bi trebalo sastojati od nekakvih mutnih, nejasnih
openitosti o enskoj prirodi eni kao stvorenoj u umu
mukaraca, niti eni koja se stavlja na romantino prijesto-
lje nad neskladnim injenicama radne svakodnevice. ene
se mogu doepati slobode jedino konkretnim, odreenim
znanjem sebe samih, znanjem utemeljenim na biologiji, f-
ziologiji i psihologiji.
Ipak, krivo bi bilo da zatvorimo oi viziji svijeta slobodnih
mukaraca i ena, svijetu koji bi bio vie nalikovao vrtu,
nego li dungli kaotinih sukoba i strahova. Jedna od naj-
veih opasnosti drutvenih idealista, svima nama koji
se nadamo stvaranju boljeg svijeta, jest pribjegavanje
arolikim matarijama o budunosti radije nego su-
oavanju i borbi sa gorinom i zlom zbilje s kojom se
svakodnevno susreemo. Vjerujem da me itatelj mojih
prethodnih poglavlja nee optuiti za izbjegavanje te zbi-
lje. Dapae, moe pomisliti da sam prenaglasila velike bio-
loke probleme defekta, delikvencije i loeg uzgoja. Ostaje
nada da i drugi mogu opaziti moju obnovljenu viziju svijeta
koju saimam u sugestijama koje slijede. Utemeljene su na
vjerovanju da pojedinano i racionalno zdravlje ne trai-
mo kroz vrle politike i drutvene rekonstrukcije, ve pre-
poznavanjem naih vlastitih inherentnih snaga i razvoja i
oslobaanjem naih unutarnjih energija. Na taj nain svat-
ko od nas moe najbolje pripomoi u pretvaranju ovog svi-
jeta u vrt, a ne u dolinu suza.
Zaponimo razmatranje s toke gledita uposlenosti
i sposobnosti biolokih ili rasnih problema s kojima
smo suoeni. Kao Amerikanci, puno radimo na sposob-
nosti i poslovnoj organizaciji. Da li bi ijedna korporacija
na trenutak ovladala svojim aferama kako mi ovladavamo
beskonano vanijim aferama nae civilizacije? Da li bi ije-
dan moderni meetar dopustio pogoranje dobara, kao to
mi, ne samo da doputamo, ve ohrabrujemo destrukciju
i pogoranje najvrjednijih, najosnovnijih elemenata nae
svjetske zajednice majki i djece. Sa takovim pojeftinje-
njem vrednovanja majki i djece, idua generacija mukara-
ca i ena neizbjeno je ispod razine temeljnih vrijednosti.
Tendencija ljudskih elemenata je, pod sadanjim uvjetima,
u stalnom padu.
Iz Psiholokog istraivanja u vojsci Sjedinjenih Drava
1

Roberta M. Yerkersa doznajemo da psiholoko istraivanje
1 Memoari Nacionalne akademije znanosti. Vol. XV.
regrutiranih mukaraca ukazuje na to da gotovo polovica
47,3 % populacije ima mentalitet dvanaestogodinjeg
djeteta ili jo nii drugaije reeno, glupi su. Profesor
Conklin je u svom nedavno objavljenom Smjeru ljudske
evolucije
2
, voen na temelju pokazatelja izvjea gospodi-
na Yerkersa, izjavio: Pretpostavljajui da su ovi regrutira-
ni mukarci ist uzorak cjelokupne populacije od otprilike
100.000.000, to znai da 45.000.000 ili gotovo polovina i-
tave populacije, nikada nee razviti mentalne kapacite-
te vee od prosjenog dvanaestogodinjeg djeteta, i da
e samo 13.500.000 pokazati superiornu inteligenciju.
Uz sve duna doputenja pogrekama i diskrepancijama
psiholokog istraivanja, ipak se moramo suoiti sa ozbilj-
nom i destruktivnom praksom. Na nae sam prekomjerne
trokove u suzbijanju delikvencije, manjkavosti i ovisnosti
u zatvorima, azilima i popravnim domovima, na neuspjeh
u odijeljivanju glupih koji se mnoe i multipliciraju, dovolj-
no upozorila, premda sam jedva zagrebla povrinu inter-
nacionalne prijetnje demonstrirajui nau smionost i ek-
stravagantni sentimentalizam. Nijedna industrijska korpo-
racija ne bi mogla osigurati svoj opstanak na takvim teme-
ljima. Ipak, tvrdoglavi kapetani industrija, fnancijeri koji
se die razumnim i otroumnim sposobnostima, rasipaju
milijune u ruinu vodicu flantropije i dobrotvornosti koji
su smijeni u najboljem i opaki u najgorem. U naim do-
govorima sa takvim elementima postoji blaga nepravilnost
administracije i zloupotreba golemih svota koje bi, prema
svakoj pravdi, trebale biti iskoritene za razvoj i obrazova-
nje zdravih elemenata zajednice.
Istovremeno, civilizirani narodi kanjavaju talente i geni-
je, nositelje stoera civilizacije, njegujui i neprekidno gu-
ei ljudskim korovom, koji nam, kako svi autoriteti kazu-
ju, izmiu kontroli i prijete gaenjem itavoga vrta ljudsko-
sti. Ipak ljudi se nastavljaju opijati optimizmom ili tonu u
udobnost kranske predanosti, njihove intelektualne sna-
ge bivaju anestezirane vedrom plitkoom. Ili, ak i oni koji
su potpuno svjesni kaosa i sukoba, trae izlaz iz te pre-
tenciozne, ali temeljno pogrene socijalne flozofje, koja
smjeta krivnju za suvremenu svjetsku patnju iznad ikoga
ili iega, osim neumoljivih, ali nekontroliranih instinkta i-
vih organizama. Ti se ljudi bore sa sjenama i zaboravljaju
stvarnost postojanja. Previe smo stoljea gledali kako se
skrivaju od neizbjenog, s ime smo suoeni itavog ivo-
ta na svakom koraku.
Zamislimo, barem na trenutak, svijet neoptereen te-
inom ovisnih i delikventnih klasa, potpunu populaci-
ju zrelih, inteligentnih, kritikih i ekspresivnih muka-
raca i ena. Umjesto inercije iskoritavajue, mentalno pa-
2 Conklin, Smjer ljudske evolucije. Kada se ima na umu da je mentalni
kapacitet nasljedan, da nisko inteligentni roditelji imaju nisko inteligen-
tnu djecu te da u prosjeku oni imaju vie djece od visoko inteligentnih,
i tovie, kada razmotrimo da intelektualni kapacitet ili mentalna dob
moe vrlo malo biti mijenjana obrazovanjem, u poziciji smo da budemo
svjesni ozbiljnog stanja nas kao nacije. Str. 108.
Fe mi ni z a m
sivne klase koja sad oblikuje jalov sloj podloan nae ci-
vilizacije, pokuajmo zamisliti aktivnu, otpornu populaci-
ju koja spaja pojedinane i drutvene ivote u povezane i
zdrave vrste. Da li bi takvi mukarci i ene, osloboeni nae
beskrajnosti, neprestano se borei protiv mnotva predra-
suda i inertnosti, bili lieni, u bilo kojem sluaju, zanosa i-
vota? Bi li utonuli u odrijeenost spokojnosti i nepromi-
ljenosti?
Ne! ivot bi im bio obogaen, pootren i oplemenjen unu-
tar trenda kojeg je u naem duhovnom i fzikom okoli-
u teko zamisliti. Postojala bi nova renesansa umjetnosti
i znanosti.
Svjesni najmanje blizine lai o blagodati ivota, djeca tih
godina bila bi inspirirana duhom pustolovine i romanse
koja bi urodila zemaljskim rajem.
Pogledajmo unaprijed ovo veliko olakanje kreativne i kon-
struktivne energije, ne kao ispraznost plitke fatamorgane,
ve kao obeanje koje, kao cjelokupna ljudska vrsta, sadr-
imo u naoj snazi, u vrlom vladanju u naim ivotima iz
dana u dan, preoblikujui slavnu stvarnost. Gledajui una-
prijed u to doba, moda ne i tako daleko kako vjerujemo,
kada velike pustolovine u arobnom kraljevstvu umjetno-
sti i znanosti nee biti privilegija za par nadarenih, ve pu-
nopravna batina vrsnih genijalaca. U takvom svijetu mu-
karci i ene nee traiti bijeg od sebe u fantastiku i daljine.
Bili bi osvijeteni spoznajom da izvor ivota, sree, ne biva
traen izvan sebe, ve unutar, u zdravoj vjebi njihovih bo-
gomdanih funkcija. Blaga ivota nisu sakrivena, ona su na-
dohvat ruke, toliko blizu da ih previdimo. Zavaravamo se
jadnim strahom od sebe samih. Mukarci i ene buduno-
sti nee traiti sreu, ii e preko nje. Puka srea bi stvorila
monotoniju. A njihovi ivoti bi trebali biti ivoti promjena
i varijacija s proimanjem, stvoreni eksperimentom i istra-
ivanjem.
Strah e biti dokinut: prvo, strah od vanjskih stvari i
drugih ljudi, a naposljetku strah od sebe. I s tim straho-
vima zauvijek trebaju nestati svi otrovi mrnje, pojedina-
ne i meunarodne. Ostvarilo bi se da za to ne bude razlo-
ga, bez prekoraenja preko slobode drugoga. Danas ivi-
mo u svijetu koji je poput ume pregusto zasaenih stabala.
Odatle divlja, beskrajna borba za opstanak. Kao nebrojene
godine prolosti, sadanje je vrijeme uzajamnog unitenja.
Na cilj jest nadomjestiti kooperacijom i jednakou te-
nju za antagonizmom i sukobom. U cilju nae zemlje
ili civilizacije jest postii upljinu, beznaajnu superiornost
nad drugima u nakupljenom bogatstvu i populaciji. Moglo
bi zvuati lukavo zatvoriti oi spram patnji ljudskih ivo-
ta, nepotovanja ivota i patnje, da bi se stimulirala rapidna
prokreacija. Pa ak je i takvo lukavstvo, na duge staze, ne-
odvojivo od vlastitog poraza, kao slomovi i padovi velikih
civilizacija, znaajno istaknutih u prolosti. I najei pro-
tivnik naih ideala bi odbio potpisati flozofju puke kvan-
titete, bogatstva i populacijske manjkavosti u duhovnom
smjeru ili znakovitosti. Svi se mi nadamo i veselimo budu-
em procvatu ljudskih genija genija koji ne troe i ne ra-
sipaju energiju na gorku borbu za puku egzistenciju, ve
razvojem u fnu zrelost, podupirani i prehranjeni zemljom
obogaenom potovanjem, kriticizmom i priznanjem.
Ni nijekanjem sredinjih i temeljnih biolokih injenica
prirode, niti potpisivanjem blistavih, no lanih vrijedno-
sti bilo koje flozofje ili programa izbjegavanja, niti divljim
utopijskim snovima bratstva ovjeanstva, niti ikakvim li-
cemjernim raskalaenostima ili religioznou, ne moemo
izvriti prvi slabani korak prema osloboenju. Suprotno
tome, samo vrstim utabanostima naih stopala na solidno
tlo znanstvenih injenica moemo stajati uspravno mo-
emo se ak i uzdii iznad ulizivakog klanjanja iz poloaja
roba, oborenog od teine dugih godina tlaenja.
Gledajui unaprijed ovo sjajno oslobaanje unutarnjih
energija preporoene ovjenosti, ne mislim tek na izu-
me i otkria i njihovu primjenu u usavravanju izvanjskih i
mehanikih detalja drutvenog ivota. To izvanjsko i znan-
stveno usavravanje izvanjskoga ivota je fenomen kojemu
smo danas svjedoci. Ali u dubljem smislu ova tendencija ne
moe imati pravu ili trajnu vrijednost ako ne moe biti tako
sainjena da slui bioloki i duhovni razvoj ljudskog orga-
nizma, pojedinano i kolektivno. Na veliki problem nije
tek savrena mainerija, izrada sjajnih brodova, motora za
aute ili velikih zgrada, ve preoblikovanje vrste tako da ima
jednak zapanjujui napredak koji sada vidimo u vanjtina-
ma ivota. Prvo moramo osloboditi naa tijela od bolesti i
predispozicije bolesti. Moramo usavriti ta tijela i uiniti
ih dobrim instrumentima uma i duha. Samo tako, kada ti-
jelo primi pomo umjesto oteavanja ljudskog izraza mo-
emo postii da neka civilizacija zavrijedi taj naziv. Samo
tako moemo uiniti naa tijela odgovarajuim hramom za
duu, to nije nita do li mutna nestvarnost, izuzev to je
sposobna da se manifestira u ljepoti konkretnoga.
Jednom kada smo uspjeli napraviti prve klimave korake ka
stvaranju stvarne civilizacije, odgovornost za oslobaanje
ljudskoga duha od okova neznanja, predrasude i mental-
ne pasivnosti, koja je dosada vie sputavajua no ikada u
ljudskoj povijesti, biti e olakana za tisuu nabora. Veli-
ki sredinji problem, koji mora biti uzet kao prvi, jest
ukidanje srama i straha od seksa. Moramo nauiti ljude
da nadjaaju mo te sjajne sile. Moramo ih navesti da ra-
zumiju nekontrolirano. To je opaka tiranija, ali kontrola i
neposrednost mogu biti koriteni za preobrazbu i uzvie-
nje svakodnevnog ivota u kraljevstvo ljepote i sree. Kroz
seks, ljudska vrsta moe dosei velika duhovna prosvjetlje-
nja koja e promijeniti svijet, koja e rasvijetliti put zemalj-
skom raju. Tako moramo nuno i neizbjeno zaeti seks
kao izraz. Instinkt je ovdje. Nitko od nas mu ne moe utei.
U naoj je moi uiniti ga lijepim i sretnim zauvijek: ili ga
zanijekati, poput asketa iz prolosti, osuditi taj izraz i tada
otplatiti kaznu, gorku kaznu koju drutvo danas plaa na
nebrojene naine.
Fe mi ni z a m
Ako bih bila kritizirana za sebinost ove koncepcije, to
bi bio nesporazum. Pojedinac ispunjava svoje dunosti
spram drutva kao cjeline, ne kroz rtvovanje samoga
sebe, ve kroz samorazvitak. On najbolje svijetu ini ne
umiranjem za njega, niti uveanjem totalnog oaja, bole-
sti i nesree, ve uveanjem vlastitosti, oslobaajui bolju
energiju, bivajui aktivan umjesto pasivan, kreativan umje-
sto destruktivan. To je temeljna i najvea tajna za otkri-
vanje enama. I sve dok ene nisu svjesne svoje sredinje
funkcije u stvaranju nove civilizacije, ta e nova era osta-
ti nemogui i fantastini san. Nova era moe postati veli-
anstvenom zbiljom samo osvijetenjem enskih pritajenih
kvaliteta snage, hrabrosti i jakosti. Kako je veliki mislilac
prologa stoljea ukazao, fzika degeneracija enske de-
struktivnosti ne da teti samo njezinom vlastitom zdravlju
i srei, ve itavoj vrsti. Psihika i fzika mo ene vanija
je za boljitak i mo ljudske vrste ak i vie od muke. Snaga
i srea djeteta organski su povezanije s majinom.
Usporedno s interesom ene za vlastitu fundamentalnu pri-
rodu, s njezinim uvianjem da joj najvea dunost spram
drutva lei u samoostvarenju, doi e do vee i dublje lju-
bavi za cjelokupno ovjeanstvo. U dostizanju istinske in-
dividualizacije sebe same razumjeti e da smo svi mi po-
jedinci, da je svako ljudsko bie sutinski ukljueno u sva-
ko pitanje ili problem koji ukljuuje boljitak nae ponizno-
sti. Stoga danas ne susreemo velike probleme nedostata-
ka i delikvencije samo na sentimentalne ili povrne nai-
ne, ve s najvrim i neustraivim stavom stvarnih inte-
resa naih blinjih. Nije to iz pukog osjeaja bratske ljubavi
ili sentimentalnog dobrotvorstva da ene moraju inzistirati
na poveanju vrijednosti ivota djeteta. To je zato to zna-
mo da, ako se naa djeca razviju do svojih punih sposobno-
sti, svoj djeci moraju biti osigurane sline prilike. Svaki po-
jedini sluaj naslijeenog defekta, svako malformirano di-
jete, svako priroeno ljudsko bie doneseno na ovaj svijet
beskrajno je vano tom jadnom pojedincu; ali je od zastra-
ujue manje vanosti za nas ostale i naoj djeci koja mo-
raju na ovaj ili onaj nain platiti za tu bioloku i vrsnu po-
greku. U naoj se viziji radujemo budunosti djece koja su
donesena na svijet jer su eljena, prizvana iz nepoznatog
neustraivom i svjesnom strau, jer ene i mukarci tre-
baju djecu da popune simetriju svoga razvitka, nita manje
nego li produetka vrste. Trebali bi u svijet biti pozvani u
svijet rasta i stvoreni ljepotom u duhu slobode i ljubavi u
svijet unutar bia naeg novog dana, nepreprijeeni i neve-
zani zloslutnim silama predrasuda i nepokolebive navike, u
kojem bi mogli ostvariti vlastite sudbine. Moda moemo
u odreenim drutvima letimice uhvatiti odlomke tog no-
vog ivota, moda u Grkoj, ali u svim tim prolim civili-
zacijama takove su male grupe bile formirane kao mali ek-
skluzivni dijelovi populacije. Danas je na zadatak vei; ra-
zumijemo da niti jedan dio populacije ne moe biti poprav-
ljen bez preporoda cjeline.
Gledam, stoga, u budunost gdje ene i mukarci nee pro-
sipati energiju u ispraznu i neplodnu potranju zadovolj-
stva izvan sebe, u dalekim mjestima ili ljudima. Savreni
majstori svojih unutarnjih snaga, kontroliranim fnim
razumijevanjem umjetnosti ivljenja i ljubavi, prilago-
avajui se podlonou i inteligencijom miljeu u ko-
jem se nalaze, neustraivo e do kraja uivati u ivotu.
ene e po prvi put u nesretnoj povijesti ove kugle ostvariti
istinsku jednakost i balans moi u odnosu spolova. Stari
antagonizam e nestati, kao stvar propale pobune izmeu
mukaraca i ena. Ljudi e sami shvatiti da e u ovom kul-
tiviranju ljudskoga vrta biti tisue puta nagraeni. Mutne
matarije o odreenoj egzistenciji e, u patolokim ili hi-
sterinim naletima surove stvarnosti, iseznuti izravno u
svojoj slabosti. Prosvijetljeni time, mukarci i ene, e doi
do, ve predloenog, otkria da se raj, nae vjeno prebi-
valite, nalazi nadohvat ruke. Ne ostavljajui ga s naom
esencijalnom ljudskou iza nas, niti uzdiui za time da
budemo bilo to to nismo, postat emo rastereeni i be-
smrtni. Ne samo za ene, ve je to za itavo ovjeanstvo
polje u kojemu treba traiti tajnu vjenog ivota.
Fe mi ni z a m
S
lino veini glavnih politikih pokreta
dvadesetog stoljea, i feminizam ima podrijetlo u ve-
likim socijalnim promjenama povezanim s moder-
nim dobom. Premda je podreenost ena (kao i mnogih
kategorija mukaraca) bila prilino uniformna du tradici-
onalnih kultura, inilo se da je sankcioniraju bog ili priro-
da i rijetko se dovodila u pitanje. Transformacija socijalnih,
proizvodnih i obiteljskih odnosa nastala u Velikoj Britaniji
u sedamnaestom stoljeu, te s njom povezana individuali-
stika i samorefeksivna kultura, bila je temelj na kojem su
ene same sebe poele identifcirati kao nepravedno potla-
enu kategoriju osoba. Feminizam kao diskurzivni odgo-
vor na to duguje svoj nastanak prosvjetiteljstvu osamnae-
stog stoljea, ali njegova pojava kao masovnog pokreta bila
je fenomen devetnaestog stoljea. Zgodno je stoga razmi-
ljati o njegovu ulasku u dvadeseto stoljee pomou dviju
blisko premda kontingentno povezanih komponenti: kao
enskog pokreta oboruanog feministikom ideologi-
jom. Uloga ideologije je bila obrazloiti ensko pravo na
emancipaciju. U liberalnim kulturama, navodno posvee-
nima razumu, pravdi i drutvenoj koristi, argumenti koji
otkrivaju neopravdanu diskriminaciju ena trebali bi ima-
ti znatnu teinu. Ipak, bilo je oito da sami racionalni ar-
gumenti nee biti dostatni za stjecanje spolne jednakosti
tamo gdje su u pitanje bili dovedeni utvreni patrijarhal-
ni interesi, pa su ene u skladu s tim bile motivirane da se
politiki organiziraju radi ostvarenja svojih ciljeva. Unato
mnogim promjenama koje e dvadeseto stoljee donijeti
*Niti i pletenice,
ili nezavren projekt?
Feminizam u dvadesetom stoljeu
Neke su radikalne feministice, posebno, sumnjale da je mogue potpuno
svrgnuti patrijarhat, ali su svejedno zakljuile da postoji dovoljno mjesta u
njegovim meuprostorima za separatistiku politiku. Ovo je davalo prednost
organizacijama iz kojih su mukarci bili iskljueni; njihova predisponiranost za
politiko lezbijstvo obuhvaala je i izravno odbacivanje heteroseksualnosti i
demonstraciju njegove suvinosti, a etos iskljuivo enskih skupina trebao je
biti primjer razliite vrste etike, od one koja je dominantno maskulina. Druge
su ene eksperimentirale s raznim vrstama kunih zajednica koje su takoer
bile smiljene kako bi otkrile potisnute mogunosti kreativnog odgajanja djece.
Poput utopijskih socijalista jedno stoljee prije, one su se nadale da e svojim
primjerom pokazati potencijal alternativnih ivotnih stilova, koji su se sada
vrtjeli oko enskih zajednica
Diana Coole
*Iz knjige: Politike ideologije: novi prikaz (uredio Michael Freeden),
prevela s engleskog Rajka Rusan, Algoritam, Zagreb, 2006.
Fe mi ni z a m
njihovoj politici, njihovu identitetu kao ena i njihovim te-
njama, primarni cilj feminizma je bio i ostao ukidanje
diskriminacije ili iskljuivanja na temelju spola.
Povijest uspjeha i poraza enskog pokreta, u ostvarenju tog
cilja rekonstruirala se esto i brino, osobito u britanskom
i amerikom kontekstu.
1
Uistinu, ona je postala dio ideo-
lokog arsenala feminizma, njegova mitologija podrijetla i
pobjeda u sukobu s nedaama, jamac njegova kontinuite-
ta i identiteta tijekom vremena. To je povijest koju pregle-
di poput ovog svakako moraju ponovno prikazati. Pa opet,
to je povijest koja se na poetku dvadesetprvog stoljea ne
moe prezentirati neduno ili jednostavno, zbog toga to
prikazi prolosti neizbjeno prolaze kroz preokupacije sa-
danjosti. Danas se moramo pitati tko govori i iz koje per-
spektive, ba kao to moramo priznati politike implikaci-
je za budunost feminizma koje svaki prikaz njegove povi-
jesti nosi sa sobom.
Meu ideolokim pokretima, feminizam je bio neuobi-
ajeno samokritian i refeksivan glede vlastitih teme-
lja i vrijednosti, budui da je morao konstantno izvlai-
ti, kritizirati i dekonstruirati svoje neproiene patrijar-
halne ili falocentrike pretpostavke. U skladu s tim on sebe
preispituje isto onako rigorozno kao to to ini s kulturom
muke dominacije i drutvom unutar kojeg djeluje. U isto
vrijeme feminizam je bio atipino otvoren prema utjecaji-
ma promjenjivih intelektualnih paradigmi, koristei se nji-
ma za produbljivanje vlastitih analiza rodne moi, istodob-
no evaluirajui njihove implikacije po ene. Kritiki je asi-
milirao kako velike ideologije posebno liberalizam, soci-
jalizam i marksizam, a manje anarhizam, ekoloki pokret,
pa ak i teologiju osloboenja tako i pomodne metodo-
logije poput dijalektike, egzistencijalistike fenomenolo-
gije, strukturalizma, poststrukturalizma, dekonstrukcije,
empirizma, kritikog realizma i analitike flozofje. tovi-
e, njegovi politiki interesi su ga povukli u duboka flozof-
ska pitanja ontologije (to znai postati ena ili biti rod-
no svrstan), epistemologije (postoji li poseban enski na-
in spoznaje? Ima li um rod?) i etike (to znai odnositi
se prema drugima i sebi kao ena ili kao rodno obilje-
eni subjekt?).
2
1 Vidi, primjerice, R. Strachey, The Cause: A Short History of the
Womens Movement in Great Britain, London, Virago, 1978., prvo iz-
danje 1928.; J. Mitchell, Womans Estate, Harmondsworth, Penguin,
1971.; V. Bryson, Feminist Political Theory: An Introduction, London,
Macmillan, 1992.; S. Rowbotham, Women in Movement: Feminism and
Social Action, London Routledge, 1992. Naravno, prepriavale su se
i druge nacionalne povijesti. Vidi meu mnogim primjerima R. Sti-
tes, The Womens liberation Movement in Russia, Princeton NJ, Prin-
ceton University Press, 1978.; C. Corrin, Magyar Women: Hungarian
Womens Lives, 1960s-1990s, London, Macmillan, 1994. Manje pozna-
te povijesti britanskih ena takoer postoje. Vidi primjerice B. Bryan,
S. Dadzie i S. Scafe, The Heart of the Race: Black Womens Lives in Bri-
tain, London, Virago, 1985.
2 Vidi primjerice C. Battersby, The Phenomenal Woman: Feminist
Metaphysics and the Paterns of Identity, Cambridge, Polity Press,
1998.; S. Harding i M. Hintikka (ur), Discovering Reality: Feminist Per-
spectives on Epistemology, Metaphysics, Methodology and Philosop-
Posljedica ovog promiskuiteta je perspektiva zbog koje fe-
minizam na svoju prolost gleda prilino razliito od nai-
na koji je bio utkan u toj prolosti onako kako je bio doiv-
ljen u svoje vrijeme. Tamo gdje su feministice neko sma-
trale da participiraju u progresivnom napredovanju mo-
dernosti, teei njezinim obeanjima osobne autonomije i
slobode za sve ene, sada se taj projekt, kao i njegovo sa-
moshvaanje, podvrgavaju sveobuhvatnoj kritici. To se do-
godilo u okvirima openitije antipatije spram prosvjetitelj-
stva i njegovih racionalistikih odnosno univerzalistikih
orijentacija. Unato vlastitom dugu prosvjetiteljstvu, femi-
nistice su spoznale maskulinistike pretpostavke utkane u
njegovu koncepciju racionalnih pojedinaca i njegove tenje
jednakosti.
3
To je utjecalo na njihovo shvaanje vlastite po-
vijesti. ivo i dobrovoljno sudjelovanje enskog pokreta u
racionalistikom projektu modernizma, poslije prepria-
vano pomou Velikih Pria (kao pria o napretku i konti-
nuitetu koji se kreu prema specifnom emancipatornom
cilju), poinje biti problematino. Njegova poznata povi-
jest moda je nenamjerno podupirala dublje strukture tla-
enja, a mogue da je i njegovo monolitno prepriavanje te
povijesti perpetuiralo logiku iskljuivanja.
Konvencionalni prikazi enskog pokreta nadalje iznose
prilino pesimistinu, ak paralizirajuu politiku progno-
zu za suvremeni feminizam i njegovu budunost, budui
da privilegiraju model masovnog pokreta odreenog za-
jednikim identitetom i kolektivnim ciljevima. Pritom ra-
zina solidarnosti sudionika, njihova organizacija i aktiv-
nost jame uinkovitost potrebnu da bi se postigle znatne
politike i materijalne promjene. Prema takvim kriterijima,
ini se da suvremeni enski pokret ne postoji. Ako neki nje-
govi ostaci jo postoje, oni su jedva povezani s teorijskim
trendovima unutar feminizma, pa se ini da je kljuni od-
nos teorije i prakse utjelovljen u kolektivistikoj paradigmi
fatalno rascijepljen.
4
I dok je feminizam kao studij pro-
blema povezanih s rodom bez dvojbe cvao kao akadem-
sko polje istraivanja, njegov politiki utjecaj danas je
openito nejasan i neizravan. ak i tamo gdje je femini-
zam ostao eksplicitno politiki, njegov naglasak na raznoli-
hy of Science, Dordrecht, Reidal, 1983.; L. Alcoff i E. Potter (ur), Femi-
nist Epistemologies, New York, Routledge, 1993.; C. Gilligan, In a Dif-
ferent Voice: Psychological Theory and Womens Development, Cam-
bridge MA, Harvard University Press, 1982. Judith Squires je nedavno
ponudila izvanredni saetak i analizu konceptualnih i metodolokih
debata unutar feminizma u knjizi Gender in Political Theory, Cam-
bridge, Polity Press, 2000.
3 Vidi primjerice G. Lloyd, Te Man of Reason: Male and Female in
Western Philosophy, London: Methuen, 1984.; D. Coole, Women in Po-
litical Teory, Brighton, Harvesterster-Wheatsheaf, 1988., 1993.; L. Iri-
garay, Speculum and the Other Woman, Ithaca, NY, Cornell University
Press, 1985.
4 Ovaj prekid izmeu teorije i prakse bio je tema konferencije Radical
Philosophy 1996., s naslovom Torn Halves: Teory and Politics in Con-
temporary Feminism. Za eksplicitne razloge ove teme u povijesnoj, na-
roito britanskoj perspektivi, vidi L. Segal, Generations of feminism i D.
Coole, Feminism without nostalgia, Radical Philosophy, svibanj/lipanj
1997., str. 6.-16. i 17.-24.
Fe mi ni z a m
kosti i dekonstrukciji ini se da iskljuuje samu ideju jedin-
stva koju zahtijeva politika efkasnost.
Jedna posljedica ovakvog razvoja bila je esto spominjanje
post-feministike ere, gdje bi feminizam otiao istim pu-
tem kao i druge ideologije i masovni pokreti iji su cilje-
vi (navodno) bili ostvareni ili odbaeni. Veina feministi-
ca ipak je oprezna u svojoj reakciji na takvu tezu. Tipi-
na angloamerika reakcija je bila lamentirati nad gubitkom
prepoznatljivoga enskog pokreta ali ohrabrivati razliite
ene, skupa s drugim autsajderima i potlaenima, da stva-
raju nestalna saveznitva u kojima se pojavljuju (i dezinte-
griraju) zajedniki interesi. Prema ovoj vrsti modernisti-
kog pragmatizma, u prolaznim uvjetima kasnog moderniz-
ma ili postmodernizma jo je mogue simulirati kolektiv-
nu akciju, dok se ene iz politikih razloga potie da na-
glaavaju svoj zajedniki identitet unato priznavanju nje-
gove krhkosti.
5
Neizbjeno, postoje velike sumnje u izve-
divost, poeljnost i uinkovitost takve politike.
6
U skladu
s tim su drugi ak i ako moda izbjegavaju feministi-
ko ime zbog njegovih identitetnih i univerzalizirajuih im-
plikacija entuzijastino prihvatili postmodernu sociolo-
giju i poststrukturalistike pristupe, inzistirajui da je da-
nas potrebna radikalno nova vrsta politike i da, ukoli-
ko ona treba biti efkasna i relevantna, utoliko femi-
nizam mora izbjegavati nostalgiju spram svojih tota-
litarnijih diskursa i modela kolektivne akcije i okrenuti
se kvalitativno razliitim nainima politike interven-
cije.
7
Iz ove posljednje perspektive bilo bi vano ne gledati
na suvremene feminizme kao na neto to je manje cjelo-
vito od nekog prijanjeg, egzemplarnog modela, budui da
politika uvijek ukljuuje eksperimentalne, kreativne strate-
gije koje se mijenjaju zajedno s kontekstom.
U ovome sam poglavlju strukturirala svoje refeksije o fe-
minizmu dvadesetog stojea imajui na umu sve upravo
reeno. One se opredjeljuju za prilino riskantnu strate-
giju koja ukljuuje istovremeno prepriavanje i osporava-
nje naina na koji se povijest feminizma obino prikazuje.
Sad kad je stoljee zavreno, svakako je vano podsjetiti se,
5 Primjerice, vidi N. Fraser i L. Nicholson, Social criticism without phi-
losophy u L. Nicholson (ur) Feminism/Postmodernism, London i New
York, Routledge, 1990., str 19.-38.
6 Judith Butler zapaa izazove koji se ovdje pojavljuju: Ono to je potreb-
no je dinamina i difuznija koncepcija moi, vjerna potekoama kultur-
nog prevoenja, te potrebi da se ponovno artikulira univerzalnost u ne-
imperijalistikom smjeru. To je teak posao i vie nije mogue utjecati se
jednostavnim i paralizirajuim modelima strukturnog tlaenja ne moe
postojati isto suprotstavljanje moi, samo preoblikovanje uvjeta pod ko-
jima ona postoji, uz pomo redovito neistih resursa. Gender as perfor-
mance, intervju s P. Osborne i L. Segal, u P. Osborne (ur), A Critical Sen-
se, London i New York, Routledge, 1996., str. 125.
7 Vidi primjerice razne priloge u J. Dean (ur), Feminism and the New De-
mocracy: Resiting the Political, London, Sage, 1997. i A. Yeatman, Pos-
tmodern Revisionings of the Political, London and New York, Routled-
ge, 1994.
i zapravo proslaviti goleme politike dobitke steene en-
skim borbama; sjetiti se njihovih rtava i strategija. Ali, u
isto vrijeme nije od pomoi prikazivati ih kao etape u jed-
nom razvojnom putu, prema ijim kriterijima suvremeni
feminizam zaostaje za prethodnim fazama. U skladu s tim
u tvrditi da je vrsta intervencija provedenih u svakoj eta-
pi bila primjerena specifnoj situaciji na koju se odnosila,
ali ne i fazama jednog kontinuiranog projekta. To znai da
polje povijesnih sila, osobito nain shvaanja politike, mje-
sta osporavanja koja su smatrana bitnima, vrste prihvae-
nih ina i djelovanja, identitet i identifkacija sudionika: svi
oni oblikuju konstelaciju koja je povijesno specifna i ne
smije se postvarivati kao model za ijim gubitkom trebamo
osjeati nostalgiju (ili zbog ijeg nestanka osjeamo olaka-
nje) i prema kojem bi se suvremeni feminizmi moda mogli
prosuivati kao nedostatni (ili pak kao superiorni).
Ovo me dovodi do naslova poglavlja i alternative na koju
on upuuje izmeu dvaju naina razmiljanja o povijesti
feminizma. Tu je ideja, sukladna nainu na koji su femi-
nistice najee predstavljale svoju prolost, o enskom
pokretu kao nezavrenom emancipacijskom projektu.
Iz te je perspektive mogue prepriavati sada ve pozna-
tu priu, a feminizam se moe prikazivati kao dio Velike
Prie modernizma. Ali, to je i pristup koji izaziva trostru-
ku opasnost nostalgije, postvarenja i politikog pesimizma,
koje smo ve spomenuli. Valja upozoriti na prilino razli-
it pristup, koji smo u naslovu (ovog poglavlja) spomenuli
kao niti i pletenice. To feminizmu pridruuje vie plu-
ralistinu, heterogenu i kontingentnu povijest, istiui dis-
kontinuitete meu njegovim razliitim fazama ili konstela-
cijama, ba kao to se i opredjeljuje za vie genealoko ra-
zumijevanje promjenjivih permutacija moi u odnosu pre-
ma rodu. Kljuno pitanje koje se ovdje postavlja jest, da-
kle, ovo: je li feminizam nezavreni emancipacijski pro-
jekt (moda i takav koji nikad i ne moe biti zavren), ili
je oduvijek splet labavo povezanih zahtjeva, inovacija,
perspektiva, saveznitava, otpora, kojima je bila namet-
nuta jedna (moda dubiozna) Pria, ali koji svejedno i
dalje postojano opstaju.
Veliki narativni prikazi feminizma kao nedovrenog eman-
cipacijskog projekta
Tipini nain na koji je enski pokret shvaao sam sebe u
skladu je, smatram, s odreenom narativnom tradicijom
koju je Lyotard sumirao u svojoj glasovitoj formulaciji kao
Veliku Priu, i odbacio je jer je izgubila kredibilitet. Sam
Lyotard je identifcirao dvije Velike Prie modernosti: libe-
ralnu, emancipacijsku, povezanu s Kantom; i spekulativ-
nu, koja ima podrijetlo u Hegelu. U oba sluaja pripovije-
da se samolegitimizirajua pria o napredovanju povijesti
spram razuma i slobode, uz pomo akumuliranog znanja i
samosvijesti racionalnih subjekata.
8
Feminizam su privukle
obje Velike Prie.
8 J-F. Lyotard, Te Postmodern Condition, Manchester, Manchester Uni-
versity Press, 1984. Rasprava o Velikim Priama i emancipacijskom pro-
Fe mi ni z a m
Prvo se shvaao, kako to zapravo esto i ini, kao dio eman-
cipacijske Prie. Spolna jednakost (koja moe ili ne mora
obuhvaati i priznanje enske razliitosti) postaje ovdje
jedna dimenzija u razvoju racionalnog, pravednog dru-
tva. Zato su se feministice i mogle oslanjati na iste liberal-
ne i socijalistike diskurse kao i druge skupine koje su os-
poravale poredak ili obrasce distribucije dobara koje nije
bilo mogue braniti pred sudom razuma i pravde. U tom
smislu se feminizam esto kategorizira pomou dva vala:
prvi, liberalni val je svoj vrhunac doivio oko 1930., dru-
gi, vie socijalistiki i radikalniji val uzdignuo se izme-
u kasnih 60-ih i ranih 80-ih godina dvadesetog stoljea,
kad su dotaknute materijalne, kulturalne, psihoseksualne
i politike prepreke spolne jednakosti. Ova putanja se lije-
po slae s Marshallovom defnicijom prava graanstva kao
jamenja graanskih, politikih i socijalnih prava pojedin-
cima, poglavito ako im se dodaju noviji zahtjevi za drutve-
nim ukljuivanjem.
9
Istina, kad druge drutvene skupine za sebe redom po-
nu traiti prava, resurse i priznanja koja su ene ve stekle
(primjerice, tamo gdje su rasa ili etnika pripadnost izvori
diskriminacije) postaje tee inzistirati na posebnom statu-
su enskog pokreta. To je ak navelo neke suvremene femi-
nistice na zakljuak da rodna pripadnost ne moe vie biti
privilegirana kao glavni izvor iskljuivanja (ak i kod ne-
kih ena), unato prateim potekoama koje to moe ima-
ti za feministiku politiku (premda se moe i tvrditi da je
ova antidiskriminatorska otvorenost tipina za feministi-
ku etiku). Ali drugi su tvrdili da tlaenje roda ostaje i dalje
najuniverzalnije, najsveprisutnije i najdublje budui da je
ena kvintesencijalno Drugo. U to se mogu uvrstiti klasi-
na studija o drugom spolu Simone de Beauvoir, psihoana-
litiki naglasak na nesvjesnoj i tjelesnoj spolnoj razliitosti,
kao i najradikalniji feminizmi, skupa s problemima esenci-
jalizma i prednostima za ensku politiku koju takva pozi-
cija obuhvaa.
10
U tom je kontekstu, sada u ve klasinom liku radikalnog
feminizma iz 70-ih, feminizam poeo izgledati vie kao
spekulativna verzija Velike Prie, s povijeu enskog tla-
enja i osloboenja koje su postajale samostalne metapri-
e, umjesto da budu jednostavno jedna strana modernog
napretka. Modelirana na dijalektikoj flozofji povijesti,
jektu izazvala je specifno polemiku izmeu Lyotarda i Habermasa, ali su
i feministkinje ekstenzivno komentirale ideju o Velikim Priama i njiho-
vu navodnom propadanju, u odnosu prema feminizmu. Vidi primjerice, S.
Benhabibi, Situating the Self. Gender, Community and Postmodernism in
Contemporary Ethics, Cambridge, Polity Press, 1992., poglavlje 7.; N. Fra-
ser i L. Nicholson, Social criticism without philosophy, vidi biljeku 5.;
D. Coole, Master narratives and feminist subversions u J. Good i I. Ve-
lody (ur) Te Politics of Postmodernity, Cambridge, Cambridge Universi-
ty Press, 1998., str. 107.-25.
9 T. H. Marshall, Citizenship and Social Class, Cambridge, Cambridge
University Press, 1950.
10 S. de Beauvoir, Te Second Sex, Harmondsworth, Penguin, 1972. Oso-
bito feministice pod Lacanovim utjecajem govore o eni kao o Drugom.
ovdje je zadaa bila ustanoviti podrijetlo spolnog tlaenja,
obino lociranog u pretpovijesnim, kvazibiolokim odno-
sima; rekonceptualizirati samu povijest kao mnoge oblike
spolnog tlaenja i identifcirati, a zatim galvanizirati ma-
terijalne sile i strategije koje e izazvati prekid s cjeloku-
pnom patrijarhalnom prolou. Takvi su zahtjevi stajali
u temeljima solidarnosti i militantnosti svojstvenih za Po-
kret za osloboenje ena (Women s Liberation Move-
ment), kad se univerzalno sestrinstvo suprotstavljalo isto
tako univerzalnom patrijarhatu. Te Dialectic of Sex Shula-
mith Firestone primjer je takvog pristupa:
Pretpostavka da feministice govore o promjeni funda-
mentalnoga biolokog stanja je iskrena. To to se tako
duboka promjena ne moe lako svrstati u tradicionalne ka-
tegorije miljenja, tj. kao politiko, nije zato to se te ka-
tegorije ne mogu primijeniti nego stoga to nisu dovoljno
velike: radikalni feminizam ih nadrasta. Kad bi postojala
druga rije sveobuhvatnija od revolucije, mi bismo je upo-
trijebile.
Nastavlja identifcirati razvoj reproduktivnih tehnologija
kao kljuni materijalni preduvjet osloboenja i poziva ene
da senzitiviziraju svoju napuklu svijest solidarizirajui se
i analizirajui sve dublje i dublje slojeve spolne diskrimi-
nacije. Takav proces, dodala je, predstavlja probleme koji
su puno gori od nove svijesti crnakih militanata o rasiz-
mu: feministice moraju dovoditi u pitanje ne samo cijelu
Zapadnu kulturu nego i organizaciju same kulture, i dalje,
ak i samu organizaciju prirode. U tu svrhu ona je pred-
lagala koritenje marksistike metodologije ali zato da bi
se razvio materijalistiki pogled na povijest zasnovan na
spolu.
11
Feminizam je sada iskrsnuo kao najvea Pria
od svih, zamjenjujui proletarijat enama kao primar-
nim i kolektivnim imbenikom povijesne transformaci-
je. Takve totalne metapovijesti poslije su napali poststruk-
turalisti, dok ih je puka raznovrsnost i kompleksnost razli-
itih vrsta tlaenja uinila neodrivim. Malo bi feministica
s poetka dvadesetprvog stoljea pristalo uz ovu vrstu Ve-
like Prie.
Ipak, liberalna Velika Pria je jo snana u mnogim prika-
zima povijesti feminizma kao trajnog projekta. Primjer li-
beralne Velike Prie iz devetnaestog stoljea je J. S. Mill,
prema kojemu je podreenost ena, jednostavno, naslije-
e predmodernih obiaja. On je govorio o primitivnom
stanju ropstva koje i dalje traje i predviao da e, dok mo-
dernost napreduje, zapovijedanje i potinjenost postati
iznimke meu ivotnim injenicama, dok e ravnopravno
udruivanje biti pravilo. Pa opet, zbog snanih osjeaja koje
izazivaju spolni odnosi ne bismo se trebali uditi ako oni
budu manje oslabljeni i rastoeni od ostatka napredujuih
11 S. Firestone, Te Dialectic of Sex, London, Te Womens Press, 1979.,
str. 11.-16.
Fe mi ni z a m
velikih modernih duhovnih i socijalnih mijena.
12
Umjesto
da prepozna mnogo naina na koji se spolne nejednakosti
i razliitosti reproduciraju i u moderno doba, potinjenost
ena je za njega bila samo znak povijesne inercije.
Upravo je ta vjera u moderni napredak podloga pozna-
te prie o dva stoljea enske politike. Obino poinje s
prabakama feminizma iz osamnaestog stoljea, posebi-
ce Mary Wollstonecraft; biljei borbu ena za graanska
prava u devetnaestom stoljeu, i njihovu pobjedu u osvaja-
nju prava glasa, nakon ega slijedi slabljenje feminizma iz-
meu dva svjetska rata, i njegovo ponovno roenje u radi-
kalnijem obliku tijekom 60-ih godina. Tu su ponovno nje-
gova dva vala, ali nakon toga pria se rasplee. Kao poslje-
dica produbljivanja njegovih kritikih analiza, naroito kad
se ove okreu protiv emancipacijskih, egalitarnih vrijedno-
sti i samog razuma, feminizam je osjetio da se mora kon-
frontirati sa sablastima relativizma i nihilizma. U isto vri-
jeme enski politiki pokret je zapao u krizu, kasnih 70-ih,
jer je inzistirao na diferencijalnim identitetima prvo oni-
ma koji se tiu rase, klase i spolne orijentacije, a poslije i
spleta dodatnih distinkcija i opredjeljenja to je rascije-
pilo sestrinstvo i poljuljalo njegovu vjeru u bilo koju Veli-
ku Priu modernosti. Nakon toga postaje teko konstruira-
ti povijest feminizma jer se ini da se razvija u tako mno-
go smjerova, ali i retrospektivno problematizira Prie svo-
jih prethodnica, budui da one poinju nalikovati na priu
o jednoj posebnoj skupini ponajprije bijelih, anglofonih
pripadnica srednjeg sloja odnosno ena koje sada posta-
ju privilegirane drugi put.
Jedna reakcija je bila poticati onu vrstu malih, lokalnih pri-
a koje je preporuivao Lyotard, u kojima su ene mogle
ispriati mnoge razliite prie o svome tlaenju i otpo-
ru, ija se heterogenost odupirala uvlaenju u bilo koji
totalizirajui prikaz. Mnoge novije feministike antologi-
je svjedoe o ovoj produkciji mikropovijesti koje su napi-
sale ene o silno razliitim situacijama, a to odaje puno bo-
gatiju, guu pojavnost feminizma dvadesetog stoljea od
shematizma koji ga prikazuje kroz dva ili tri vala. U isto vri-
jeme ipak je vano shvatiti da mnoge od tih pria, ba kao i
ona vrsta postupne, lokalne i svakodnevne enske politike
u cijelome svijetu, jo uvijek ukljuuju borbu za jednakost
i prava. Ovdje treba donijeti teku odluku izmeu prizna-
vanja specifnosti razliitih enskih borbi i lociranja toki
identiteta ili sinteze koja upuuje na prepoznatljivo femini-
stiki proces.
13
Suoene s takvim pitanjima o razliitosti, mnoge femini-
stice upiru onu vrstu procedura koje povezujemo s delibe-
12 J. S. Mill, Te Subjection of Women, London, Everyman, 1929., str. 259.
f, 219.
13 Vidi primjerice C. Corrin, Feminist Perspectives on Politics, London i
New York, Longman, 1999., str. 7.
rativnom demokracijom ili diskurznom etikom.
14
No i ovo
habermasovsko rjeenje je samo jedna verzija liberalnog,
emancipatornog projekta, premda je u ovom, neto novi-
jem odijelu on uvodei paradigmu intersubjektivne ko-
munikacije uspjenije obuhvatio i diverzitet i neke kri-
tike racionalne subjektivnosti. Iz njegove perspektive mo-
dernost, ukljuujui feminizam, jo izgleda kao nezavre-
ni emancipacijski projekt. Upravo je s ovog stajalita za-
brinutost zbog pridruivanja feministica takvom projektu,
isto kao i njihova sposobnost da ga ostvaruju u svjetlu post-
modernistikog relativizma, izrodila izvjesne zebnje nalik
na one s fn de siclea.
Ali, diskurzna etika postavlja i neka teka pitanja femini-
stikoj politici.
15
Je li militantnija politika tipina samo za
nedostatno modernizirana drutva, u kojima ene trae
pristup javnoj sferi, i trebaju li se feministice stoga pomi-
riti samo s racionalnim, diskurznim procedurama? S obzi-
rom na to da ni jedan danas postojei politiki sustav nije
u stanju ostvariti racionalne, egalitarne prakse koje komu-
nikativno habermasovsko djelovanje idealizira, ni idealnu
govornu situaciju, nisu li (naroito marginaliziranim) e-
nama potrebne militantnije strategije kako bi to ostvarile,
osobito u svjetlu one vrste patrijarhalnih, pravnih, kapita-
listikih i birokratskih prepreka, koje ionako ograniavaju
demokratsku mo? Nisu li, naposljetku, upravo ogranie-
nja racionalnog diskurza i kritike navodila prethodne na-
rataje ena da organiziraju a ponekad i primjenjuju alter-
nativne strategije? Ali, s druge strane, moda je anakrono
fantazirati o onoj vrsti izravne akcije koja je bila tipina za
ensku politiku prolog stoljea? ak i da je to tako, jesu li
to jedine alternative? Kad feministice identifciraju dublje,
neracionalnije razine rodne moi, ne ostaju li ove nedota-
knute pukim intelektualnim promiljanjem, i ne zahtijeva
li to stoga drugaiju vrstu intervencije: moda neke este-
tike i performativne strategije koje se povezuju s postmo-
dernizmom?
Niti i pletenice:
feminizmi i genealogija roda
Naslov ovog ulomka odnosi se na ono to se ponekad opi-
suje kao trei, postmoderni val feminizma. To implici-
ra daljnji stadij u njegovu razvoju, novo poglavlje u njego-
14 Vidi primjerice Benhabib, Situating the Self; I. Young, Justice and the
Politics of Diference, Princeton NJ, Princeton University Press, 1990.
15 Postoji mnogo feministikih kritika Habermasa, ak i meu njegovim
pristaama. Vidi primjerice N. Fraser, Unruly Practices: Power, Discourse
and Gender in Contemporary Social Teory, Minneapolis, University of
Minneapolis Press, 1989; M. Felming, Emancipation and Illusion: Ratio-
nality and Gender in Habermass Teory of Modernity, Pennsylvania, Pe-
nnsylvania State University Press, 1997.; I. Young, Communication and
the Other: beyond deliberative democracy in S. Benhabib (ur) Demo-
cracy and Diference: Contesting the Boundaries of the Political, Prince-
ton NJ, Princeton University Press, 1996.; D. Coole, Habermas and the
question of alterity u M. P. DEntrves and S. Benhabib (ur), Habermas
and the Unfnished Project of Modernity, Cambridge, Polity Press, 1996.,
str. 221.-44.
Fe mi ni z a m
voj Prii koje se poistovjeuje, naroito u kasnim ili pos-
tmodernim kulturama s posljednjim desetljeima dvade-
setog stoljea. Uistinu postoje razlozi za naglaavanje ta-
kvog kontinuiteta. Unato napadima na prosvjetiteljstvo
zbog njegove zasnovanosti na racionalnoj, maskulinoj su-
bjektivnosti, postmodernisti nastavljaju feministiku tradi-
ciju kritikog preispitivanja, ulazei u trag efemernostima i
pipcima rodne moi, koji se kriju iza svojih vidljivih dru-
tvenih potpornja, u skrovitima elje i fantazije, gesta i tije-
la, jezika i logike, znanja i razuma.
Na drugi nain, i upravo kao posljedica takvih preispitiva-
nja, oito oksimoronski postmoderni feminizam znai pre-
kid, pa ak i odbacivanje onoga to se prije dogaalo. Ui-
stinu se moe tvrditi da je feminizam moderni pokret po
sebi: budui da je po defniciji zaokupljen emancipacijom
ena ili njihovim osloboenjem, ako odbaci te pojmove, za-
jedno s pojmovima racionalnog, autonomnog subjekta koji
eli biti osloboen, to e biti kraj prepoznatljivoga femini-
stikog projekta. tovie, dekonstrukcija enskog identite-
ta, zajedno s postmodernom dezintegracijom enske so-
lidarnosti, otima feminizmu mogunost individualnog ili
kolektivnog djelovanja, tako da sveza izmeu kritike i so-
cijalne transformacije, koja je uvijek bila u srcu feminizma,
postaje teko razaznatljiva. Ukratko, prema modernisti-
kim kriterijima politike akcije i svrhe, postmoderni-
zam i feminizam su pojmovi u kontradikciji.
Istovremeno se mora priznati da bi se mnoge feministi-
ce sloile s tom prosudbom, i da postmodernisti slobodno
priznaju kontradikcije vlastite pozicije. Ako su postmoder-
nizirajui socijalni faktori i logika kritike izrodili postmo-
derne paradokse (a kako smo vidjeli, upravo su vlastita in-
terna fragmentacija enskog pokreta i logika feministike
kritike rodne pripadnosti razuma gurnuli feminizam u tom
postmodernom pravcu), moe se plauzibilno tvrditi da je
pravi izazov feminizma u dvadesetprvom stoljeu prila-
goditi se ovom novom socijalnom i diskurzivnom konteks-
tu, a istodobno i dalje istraivati labirinte rodne moi te
izumiti nove politike strategije uinkovite intervencije. U
tom smislu ovaj trei val feminizma je istodobno obi-
ljeen kontinuitetom i prekidom s prolou. Kako se
takvo to moe zamisliti? Sugeriram da bi za poetak bilo
zgodno ponovno promisliti povijest feminizma na koju
sam nekoliko puta u prethodnim ulomcima ve upozori-
la kao na kontinuirani emancipacijski projekt i to u ge-
nealokom smislu. Da bismo objasnili to to sve obuhvaa,
bit e korisno ukratko pogledati nekoliko Foucaultovih ko-
mentara (iji je utjecaj na feminizam bio vaan).
16
Postoji niz naina na koji se povijest enskog pokreta moe
uskladiti s Foucaultovim primjedbama. Prvo, on je sugeri-
16 Vidi primjerice L. Mc Nay, Foucault and Feminism: Power, Gender and
the Self, Cambridge, Polity Press, 1992. Mogue je spomenuti i mnoge do-
datne navode feministica izravno zaokupljenih Foucaultovim djelom, ali
osim toga postoje i mnoge druge koje piu pod utjecajem ire foucaultov-
ske perspektive od kojih je moda najpoznatija Judith Butler.
rao izvjesnu kronologiju modernih borbi kao konzekutiv-
nog suprotstavljanja dominaciji, eksploataciji, te upravlja-
nju i proizvodnji subjektivnosti.
17
Liberalni, marksistiki i
radikalni/postmoderni feminizmi prilino se dobro ukla-
paju u tu tipologiju, pri emu posljednja vrsta istrauje i os-
porava prirodu enske subjektivnosti, premda bi bilo kori-
snije misliti o svima trima kategorijama kao o neemu to
postoji i djeluje istovremeno (kao to je to uinila Kristeva
u svojoj raspravi o trima generacijama feminizma).
18
Dru-
go, Foucault je razlikovao situacije dominacije i situaci-
je moi: primijenjeno na ensku situaciju ovo bi upuivalo
na neto razliitu povijesnu periodizaciju. U stanjima do-
minacije, asimetrini odnosi su relativno nepokretni. Ono
to dominaciju skupine, kaste ili klase, zajedno s otporom i
pobunom na koje ta dominacija nailazi, ini glavnim feno-
menom u povijesti drutava jest to da oni na razini cijelog
drutvenog tijela manifestiraju golemu i univerzalizirajuu
formu, isprepleu odnose moi i odnose strategije, i poslje-
dice koje proizlaze iz njihove interakcije.
19
U takvim sluajevima, zakljuuje Foucault, akteri e s pra-
vom teiti totalnijoj politici osloboenja. No naivno je
i opasno ako protagonisti vjeruju da im je cilj nemogua
transcendencija moi (primjerice, patrijarhata). U najbo-
ljem sluaju, oni e stei pristup situaciji moi koja, za ra-
zliku od dominacije, otvara mobilno i vrlo kompleksno
polje unutar kojeg mo, sloboda i otpor cirkuliraju, meu-
sobno se potiui. Iz takve perspektive mogli bismo shvati-
ti feministice prvoga, pa ak i drugoga vala kao one koje
se bore protiv patrijarhalne dominacije: ne (kako se to
esto tvrdilo u ono doba) kako bi postale slobodni (aseksu-
alni, bez roda ili androgini) ljudski subjekti u nekom apso-
lutnom, ali apstraktnom smislu rijei, nego kako bi ule u
antagonistiku igru moi. Moe se rei da je upravo to ono
to su graanska prava i openitiji putevi prilaza javnoj sfe-
ri enama omoguili. Feminizam kasnijeg dvadesetog sto-
ljea tada se moe razumjeti kao neto kvalitativno razlii-
to od svojih prethodnika: kao participacija u gustom tkivu
pokretnih rodnih odnosa koji ukljuuju postupni, kontin-
gentni i viestruki otpor a istodobno i neto afrmativni-
je eksperimentiranje s razliito rodno svrstanim praksa-
ma slobode
20
.
Ova posljednja aktivnost je ponovno u skladu s politikom
subjektivnosti, a istovremeno i u skladu s openitijim po-
ststrukturalistikim inzistiranjem da subjektiviteti,
identiteti, politiki djelatnici (ena, utjelovljene enske
17 M. Foucault, Te subject and power, pogovor u H. Dreyfus i P. Rabi-
now, Michel Foucault: Beyond Structuralism and Hermeneutics, Brighton,
Harvester Press, 1982., str. 212.
18 J. Kristeva, Womens time, u T. Moi (ur), Te Kristeva Reader, Oxford,
Blackwell, 1986.
19 Foucault, Te subject and power, str. 226.
20 M. Foucault, Te ethic of care of the self as a practice of freedom, Phi-
losophy and Social Criticism, proljee 1987., Vol. 12. broj 1, str. 113. f.
Fe mi ni z a m
ili enstvene psihologije, politika biraka tijela, racionalni
pojedinci, itd.) nisu prirodne ili ontoloke danosti koje
ekaju na mobilizaciju ili osloboenje, nego se konsti-
tuiraju diskurzivno, bez prestanka (re)produciraju u
razliitim formama. Ako su se tradicionalni ili moderni
enski identiteti proizvodili i odravali disciplinom i nor-
malizacijom, upravo ulaskom u ovo kompleksno diskurziv-
no polje oni se bore i rekreiraju. Iz te perspektive postmo-
derni feminizmi nisu apolitini, nego participiraju u po-
litici i na terenu koji je jednostavno razliit od onog rele-
vantnog za borbe protiv dominacije ili eksploatacije. ene
pitaju: tko smo mi? Kako smo konstituirane kao rod-
no svrstani subjekti i kako moemo biti razliite? To ne
moe biti sve politika, ali bez toga ene su uvijek u opasno-
sti da e reproducirati identitete i ostvarivati interese koji
su posljedice falike moi.
No povijesno istraivanje se ipak mora testirati u stvar-
nosti, suvremenoj stvarnosti, kako bi istovremeno shvati-
lo mjesta na kojima je promjena mogua i poeljna i bilo u
stanju determinirati precizni oblik koji bi ta promjena tre-
bala poprimiti.
21
Ono ne zahtijeva, prema Foucaultu, nika-
kav globalni projekt nego panju spram specifnih, parci-
jalnih, lokalnih transformacija koje su uvijek u tijeku, nikad
defnitivne. To nije pitanje liberalnog voluntarizma i neo-
granienog izbora, nego ponovno zaokupljenosti promje-
njivim, gustim tkanjem sila koje proizvode i potkopavaju,
ostvaruju i nadilaze, rod. Vrsta povijesnog istraivanja koju
Foucault ovdje priziva, u skladu je s tim i genealoka i ar-
heoloka. Genealog nee misliti o enskoj povijesti kao o
kontinuiranoj prii ili projektu, nego kao o matrici mnogih
intervencija niti i pletenica, moi i otpora koje mogu
biti prilino heterogene. Izolacija razliitih toki pojavlji-
vanja ne moe se prilagoditi sukcesivnim konfguracijama
nekog idealnog znaenja; one su prije posljedice supstituci-
ja, razmjetaja, prikrivenih osvajanja, i sustavnih preobra-
ta.
22
Naglasak je na diskontinuitetima i kontingencijama,
gdje povijesne strukture izranjaju iz mnogih sluajnih i ne-
povezanih pojedinosti i dogaaja, ba kao i iz irih proce-
sa kolonizacije i viestrukih strategija moi. To ne znai da
je povijest bez trajnih formi. Genealog mora izbjei njiho-
vo postvarenje ili pretpostavku da su uvijek imale isto zna-
enje; on trai ono o emu je Nietzsche rekao da je njihov
cjelovit, dug, teko razaznatljiv zapis.
23
Ali, gledano arhe-
oloki, on takoer prepoznaje diskurzivne reime ili kon-
stelacije koji obuhvaaju i pospjeuju povijesne ine, deter-
minirajui to se moe ili ne moe rei ili uiniti.
21 M. Foucault, What is Enlightenment?, u P. Rabinow (ur), Te Fouca-
ult Reader, Harmondsworth, Penguin, 1984., str. 46.
22 M. Foucault, Nietzsche, genealogy, history u Language, Counter-
Memory, Practice, Ithaca NY, Cornell University Press, 197., str. 151.
23 F. Nietzsche, Te Genealogy of Morality, Cambridge, Cambridge Uni-
versity Press, 1994., str. 9.
Primjerice: opreka javno/privatno je konceptualni in-
deks koji je defnirao feminizam, i kao izvor teoretske
kritike i kao objanjenje enske iskljuenosti
24
iz vanih
drutvenih sfera. U svojoj masivnoj binarnoj formi ona ima
izvanrednu politiku teinu. No u isto vrijeme je vano tu
opreku ne postvariti: javno i privatno, ba kao i njihovi od-
nosi i granice, ukljuuju niz znaenja i praksi koji poivaju
na mnotvu diskurza (poput klasinog, liberalnog, kapita-
listikog). Implikacije i povijesne manifestacije ove podje-
le su u skladu s tim mnogobrojne i kompleksne, one s vre-
menom kliu unutar raznolikih konteksta. Stoga je nuno
genealoki ui u trag mobilnim osjeajima javnog i privat-
nog kako bi bilo mogue uinkovito i pluralistiki reagira-
ti unutar dinamike rodno svrstanog prostora, priznavajui
takoer naine na koje su same ene bile konstituirane, ba
kao i iskljuivane iz njega. Dakle, ne postoji jedna jedina
golema podjela na javno/privatno od koje se treba eman-
cipirati, nego politika regija viestrukih borbi, gdje u ne-
kim kontekstima (primjerice, sloboda da se odluuje o vla-
stitom reproduktivnom izboru) ene zapravo ele i obra-
niti tu distinkciju. Slian se argument moe iznijeti s ob-
zirom na dualizam jednakost/razliitost. To se koristilo
kako bi se razlikovali razliiti feminizmi i teorijske pozi-
cije, pri emu su se tri povijesna vala takoer identifcira-
la s jednakou, razliitou i raznovrsnou. Ali u biti, tu
je na djelu sloenija genealogija; ona koja ponovno poziva
na pluralistiku analizu i reakciju.
25
Gledajui unatrag na
posebne, moda privilegirane, trenutke enske politike, va-
lja biti svjestan posebnih konfguracija takvih indeksa, bu-
dui da oni oblikuju dio kompleksnog polja sila na kojem
djeluju.
Povijest enskog pokreta
Nemogue je u prostoru koji nam je preostao, pozabaviti se
svim metodolokim imperativima koje smo upravo opisali;
osobito je nuno usredotoiti se na jednu posebnu povi-
jest, a ja u se ovdje koncentrirati na britansku. Vano je
priznati njezinu specifnost ba kao i njezinu sve veu po-
vezanost s drugim nacionalnim feminizmima. Ali, postoje
odreeni razlozi za privilegiranje britanskih ili amerikih
pria, budui da su se kljuni dogaaji u razvoju feminizma
pojavljivali upravo u tim drutvima, kao avangardi moder-
24 Za eksplicitno inzistiranje na sredinjoj vanosti za feminizam opreka
javno/privatno, vidi primjerice A. Phillips, Universal pretensions in poli-
tical thought, u A. Philips i M. Barrett (ur), Destabilizing Teory: Contem-
porary Feminist Debates, Cambridge, Cambridge University Press, 1992.,
str. 17. Za moje genealoko iitavanje odnosa javno/privatno vidi D. Co-
ole, Cartographic convulsions: public and private reconsidered, Political
Teory, 2000., vol. 28., str. 337.-54.
25 Vidi npr. A. Phillips (ur), Feminism and Equality, Oxford, Blackwell,
1987.; G. Bock i S. James (ur), Beyond Equality and Diference: Citizen-
ship, Feminist Politics and Female Subjectivity, London i New York, Rou-
tledge, 1992.; Squires, Gender in Political Teory, 4. poglavlje.
Fe mi ni z a m
nizacije. Ukoliko e se feminizam pojaviti u drugim kultu-
rama, ili tamo biti izvezen, utoliko e se tamo nuno mani-
festirati na drugaiji nain, tako da o njegovim prvim po-
javnim oblicima ne treba misliti kao o nekom egzemplar-
nom modelu o kojem se drugim kulturama moe rei, kao
to je to Marx rekao, De te fabula narratur!. Ali prvi femi-
nizmi su otvorili diskurzivno polje iji e ideoloki i stra-
teki izumi utjecati na sve budue feminizme, i davati im
resurse (ba kao to e mu biti i ogranienja).
Borba za prava
Britanski feminizam se uvijek sastojao od mnogih femini-
zama. Njegove razliite faze i aspekti su zauzimali razlii-
te konstelacije ili polja sila koja imaju sebi svojstvene speci-
fne politike strategije, mjesta borbe i djelovanja. U sva-
kom sluaju, upravo u prva dva desetljea dvadesetog sto-
ljea na enski se pokret moe najtonije primijeniti ozna-
ka emancipatornog projekta. Prema foucaultovskoj shemi,
ovo obiljeava borbu pokreta protiv dominacije. Jednom
kad su ene dobile pristup javnoj sferi, imat e vie slobo-
de da se uputaju u raznolikije strategije koje se okreu pi-
tanju rodne moi.
Poetne godine dvadesetog stoljea bile su dokaz sve vee
agitacije u korist nezavrenog posla koji je naelektrizirao
ene tijekom devetnaestog stoljea. Borba za graanska
prava je obuhvaala niz aktivnosti i ciljeva, motiviranih di-
jelom zahtjevima za doslovnim osloboenjem od zatuplju-
juih ogranienja burujskog doma. Pristup obrazovanju i
zaposlenju, ba kao i zatita od obiteljskog nasilja i prizna-
nje pred zakonom, bili su aspekti zahtjeva za ulaz u javnu
sferu, premda je na prijelazu stoljea bitka za pravo glasa
postala najvidljiviji oblik enskog pokreta.
Osvajanje prava glasa imalo je snano simboliko zna-
enje za ene u smislu njihova priznanja kao ravnoprav-
nih graana, ba kao i vitalnu instrumentalnu vrijednost u
onom smislu u kojem se politika reprezentacija smatra-
la nunom pretpostavkom za borbu za druga prava (i nji-
hovo osvajanje). to su vie vlasti oklijevale enama dava-
ti pravo glasa, to su se ene vie osjeale navedenima da se
identifciraju kao potlaena klasa sa zajednikim interesi-
ma. Premda je veina aktivistica bila burujskog podrijetla,
ope pravo glasa je bilo i cilj socijalistikih stranaka, i ena
iz proletarijata, premda su oni naravno imali i druge po-
litike ciljeve. Unato razliitoj prirodi i stupnju njihovih
politikih sklonosti, stotine tisua ena bile su motivirane
zajednikom stvari budui da im je bila zajednika situaci-
ja u kojoj nisu imale pravo glasa i bile su smatrane graa-
nima drugoga reda. Njihova identifkacija nije izrastala iz
nekog zajednikog ontolokog statusa, iskustvene homo-
genosti ili esencijalistikog vjerovanja da su sve ene jedna-
ke, nego iz injenice da ih je zakon defnirao kao iskljue-
nu, inferiornu kategoriju bez obzira na njihove razliitosti.
Posljedica toga bila je uspostava specifnog feministikog
identiteta tijekom ove posebne borbe. Ako su se zauzimale
za jednakost i zajedniki cilj, to nije bilo stoga to su ene
ve postojale kao latentna politika skupina s odreenim
interesima koja naprosto eka da dobije svoj glas. Njihovo
jedinstvo, interesi i egalitarizam su proizlazili iz speci-
fnoga politikog konteksta. Njihovo postajanje politi-
kim akterima pospjeilo je liberalno shvaanje djelovanja
prema kojem upravo racionalni pojedinci stvaraju povijest,
ali je taktiki bilo modulirano socijalistikim lekcijama o
tome da bespomoni stjeu uinkovitost tek kad postanu
kolektivni djelatnici.
Osjeaj za politiku koji su imale ove rane feministice bio je
primjeren liberalizmu: smatrale su da politika ukljuuje ak-
tivnosti koje imaju veze s vlau i dravom. Upravo je ovo
shvaanje diktiralo koje su feministike aktivnosti i cilje-
vi politiki primjereni, i defnicijski i strateki. enske ak-
tivnosti ovdje se mogu podijeliti u dvije kategorije. Prvo,
diskurzne intervencije.
26
Na jednom kraju spektra one su
ukljuivale snaan propagandni stroj, stvoren za osvajanje
srca i umova. Drugo, postojalo je sofsticirano bavljenje po-
litikom teorijom, to je prualo i vokabular za borbu pro-
tiv enske potinjenosti kao nepravde i razloge za njezinu
legitimnost, emu su se opirali njihovi protivnici. Ova vrsta
diskurzne aktivnosti bila je u skladu s prosvijeenim kultu-
rama racionalnog argumenta, premda se rijetko kad pri-
bliavala idealnoj govornoj situaciji ideoloki neiskrivljene
komunikacije.
Uz to je postojala i druga vrsta vie aktivistiki orijentira-
ne strategije. Ovdje je prikladno istaknuti nekoliko toaka.
Prvo, tip aktivnosti koja se primjenjivala bio je istodobno
izazvan, ali i primjeren razumijevanju politike raznih libe-
ralnih feministica. Drugo, te aktivnosti su imale dvije stra-
ne: one su bile i ona vrsta legitimnih aktivnosti koje je ohra-
brivala liberalna drava, ali budui da ona nije priznavala
legitimnost enama da sudjeluju u tim aktivnostima ima-
le su i militantniju strategiju koja se usmjeravala na graan-
sku neposlunost, prizvanu neuspjehom konvencionalnih
metoda borbe. Tree, elim naglasiti ove militantnije aktiv-
nosti budui da danas postoji tendencija prikazivanja femi-
nizma prvoga vala kao prilino pitome i pristojne stvari; ali
etvrto, ba kao to je ove aktivnosti mogue romantizira-
ti kao idealne modele kolektivne politike akcije, vano ih
je vidjeti kao odgovore na posebnu konfguraciju politikih
sila i specifnog, prilino uskog, shvaanja politikog.
27
26 Na nesreu, pojmovi diskurz i diskurzivan su postali prilino dvosmi-
sleni u feministikoj teoriji, i vano je imati na umu distinkciju izmeu
vie habermasovskog smisla tih pojmova (koji se koristi u ovom poseb-
nom kontekstu), gdje se diskurz odnosi na racionalne, lingvistike, komu-
nikativne akte, i ireg foucaultovskog smisla diskurzivnih polja ili reima
koji obuhvaaju materijalne strukture, akte i norme, kao i jezik, i koji su
neizbjeno isprepleteni s moi.
27 U ovom kontekstu je zanimljiva povijest feministikog revolucionar-
nog naslijea Sheile Rowbotham. Vidi njezinu knjigu Women, Resistance
and Revolution, Harmondsworth, Penguin, 1972.
Fe mi ni z a m
Dva tipa politike akcije koje ovdje razlikujemo pojavili su
se tijekom borbe za pravo glasa u Britaniji, u raskolu izme-
u legalistikih, reformistikih sufraetkinja (koje su stvo-
rile Nacionalnu uniju drutava za ensko pravo glasa) i mi-
litantnijih sufraetkinja. Obje su se strane koristile tipino
liberalnim politikim postupcima: govorile su na sastan-
cima, skupljale novac, organizirale izborne kampanje,
prodavale novine, ile od vrata do vrata promiui svoje
ideje. Postojali su sastanci koji su se odravali u dvorana-
ma i dnevnim sobama, u kolama i kapelicama, na ulinim
uglovima i seoskim okupljalitima i koji nisu izgledali kao
dosadna i ukoena politika.
28
Odravali su se golemi javni
prosvjedi i marevi sa zastavama i parolama, ije su sudio-
nice ve po sebi bile shvaene kao izvor skandala. Jer, ak
su i ove legalne aktivnosti sadravale subverzivniju dimen-
ziju budui da su u kontekstu viktorijanske kulture djelo-
vale po sebi transgresivno. Uistinu su to i bile, budui da su
dovodile u pitanje glavno konvencionalno shvaanje en-
stvenosti kao neeg pasivnog i pokornog. Ve samim time
to su bile aktivne u javnosti, ene su rekonstituirale svoje
identitete i dovodile u pitanje svojim postupanjem ono to
je dotad izgledalo kao prirodna enska skromnost. Poslje-
dica toga je bila da su izazvale protuotpor: sudionice su e-
sto prekidali u govoru, gaali trulim voem, ismijavali u ti-
sku pa ak i napadali. To im je donekle pomagalo budui da
je prvi zadatak bio uiniti ensko pitanje vidljivim, kako bi
se njegovi zahtjevi stavili na politiki raspored, i politizira-
le same ene. Sjeajui se 1928., Ray Strachey je dao jasnu
sliku uspjeha koji su postigle sufraetkinje.
Dan za danom, dok su militantne ene novinama pruale
svjee naslove, svakog se jutra za dorukom po cijeloj En-
gleskoj ivo raspravljalo, a komentari su izvirali s kunog
ognjita, iz eljeznikih vagona, soba za puenje, klubova, i
kavana, posvuda gdje su se mukarci okupljali.
29
Takve su aktivnosti bile uinkovite u vrijeme koje se jo
moglo pohvaliti da ima neto poput ivahne, kritine javne
sfere
30
premda onakve u koju su si ene bile same prisi-
ljene prokriti put. U isto vrijeme one su izmiljale politi-
ke strategije za borbu protiv ogranienja liberalne politi-
ke kulture i nepopustljivosti njezine vlasti. Ove aktivnosti
nisu bile samo instrumentalne: u doba kad je enski javni
otpor ve sam po sebi bio uvredljiv za uobiajeni senzibili-
tet, samo njegovo postojanje imalo je znaenje koje danas
jedva moemo zamisliti.
Neki drugi pothvati sufraetkinja izgledali su a tako su
bili i zamiljeni jo okantnije. Neki od teatralnijih, spek-
28 Strachey, Te Cause, str. 305.
29 Ibid. Str. 303.
30 J. Habermas, Te Social Transformation of the Public Sphere, Cambrid-
ge, Polity Press, 1989.
takularnijih, karnevalskih aspekata njihovih aktivnosti ve
su anticipirali situacionistiku i avangardnu ulinu politi-
ku kasnijih desetljea, dok je njihova sklonost izravnoj ak-
ciji vie podsjeala na socijalistike i anarhistike strategi-
je. Njihov moto je bio djela, ne rijei. Zauzimale su se
za moralno nasilje, koje se prelilo u nasilje protiv vlasni-
tva: vikale su na dravne ministre, sudilo im se zbog ome-
tanja vlasti, borile su se s policijom, lancima vezivale za e-
ljeznike tranice i provaljivale u parlament. Bacale su ka-
menje, razbijale prozore na javnim zgradama, ulijeva-
le kiselinu u potanske sanduie, unitavale igralita
za golf, razrezivale slike u galerijama, spaljivale kue i
presijecale telegrafske ice.
31
Takav javni neposluh prvih
godina prolog stoljea bio je reakcija na sukcesivne prije-
vare kojima im je drava pokuavala uskratiti pravo glasa,
a zauzvrat su agitatorice uhiivane, zatvarane, prisilno hra-
njene. Smatralo ih se kriminalcima, rtvama. Nepopustlji-
vost i prisila drave, i izravna akcija (manjine) feministica,
tako su se meusobno izazivali u vrenju politike improvi-
zacije. Zatvoreni krug nije slomila logika kolektivne akcije
ni rasprava, nego nuda Velikog rata. Poslije 1914. ene su
se bacile u ratni napor, koji je bez sumnje donio vee i dale-
kosenije promjene u rodnim odnosima (primjerice, glede
enskog pristupa javnom ivotu, njihovih identiteta i ulo-
ga, odjee i openitog naina ponaanja) nego li same po-
litike aktivnosti. ak i uz to, trebalo je jo deset godina da
britanske ene steknu pravo glasa, pod istim uvjetima kao
i mukarci.
32
Ovdje vrijedi navesti zakljuak Stracheyeve u njezinoj po-
vijesti Te Cause budui da je, pisan istodobno s ovom po-
bjedom, simptomatian za Veliku Priu, emancipacijski
optimizam s poetka dvadesetog stoljea. I dok je proro-
ki uoavala ogranienost pravnih promjena, te moralne i
ekonomske probleme koji e odsad motivirati feministiku
borbu, ona je ipak tvrdila da je
glavna bitka gotova, i glavna pobjeda dobivena. S obrazo-
vanjem, pravom glasa i pravnom jednakou, budunost
ena lei u njihovim rukama; a enskim pokretom je pro-
ireno fundamentalno vjerovanje da je ona u tim rukama
sigurna.
33
31 Strachey, Te Cause, str. 309.-30. Juliet Mitchell je ipak posebno e-
ljela okarakterizirati ovu radikalnu politiku spram one iz 1960.: Slogani
dananjih feministica moda se ne ine radikalnijima od onih glasnogo-
vornica iz prolosti, ali kontekst mijenja znaenje. Posebno je inzistirala
da su sudionice ranijih feministikih borbi bile preteito iz srednje kla-
se, to ih je limitiralo: izmeu ostalog, usmjeravalo ih je (unato akutnoj
svijesti nekih lanica o problemima radnike klase ili crnih ljudi i ena)
da se preteito bave burujskim problemima. Mitchell, Womans Estate,
str. 20., 36.
32 Tablicu je reproducirala Corrin, Feminist perspectives on Politics, str.
231.-3., i pokazuje kako su se globalne bitke za ensko pravo glasa nasta-
vile kroz dvadeseto stoljee.
33 Strachey, Te Cause, str. 385.
Fe mi ni z a m
Drugim rijeima, ene su osvojile pravo da postanu igra-
i na agonistikom polju odnosa moi. U mnogim drugim
drutvima naravno, borba za politiku jednakost jo nije
bila ni poela, ali bi bilo sasvim pogreno rei da je u Veli-
koj Britaniji 1930. ostvarena emancipacija od dominacije ili
ak potpuna jednakost. Uistinu, sljedea desetljea e ka-
rakterizirati razdoblje reakcije, dok e sljedei narataj fe-
ministica inzistirati na tome da je patrijarhalno tlaenje i
dalje sveprisutno. Ali, sljedee borbe e se pojaviti unutar
potpuno drukije konfguracije snaga.
Bitke za civilno drutvo, osobni ivot i
rodnu subjektivnost
Kad se enski pokret ponovno pojavio potkraj 60-ih godi-
na dvadesetog stoljea, mnogi su bili u iskuenju shvatiti ga
kao pokret koji nastavlja ali i produbljava prethodni egali-
tarni projekt. Naravno, spona je postojala, ali novi nagla-
sak na osloboenju, prije nego li na emancipaciji, ve je
navjetao znatno ambiciozniju ideju socijalne transforma-
cije. Osjeaj politikog ve je ekspandirao i poeo uklju-
ivati odnose u civilnom drutvu. Dok su raniji marksisti
oijukali sa enskim pitanjem, obino zadravajui kriti-
ki odmak od njega, sad se javio ivahan premda na kraju
ipak besplodan pokuaj sinteze marksizma i feminiz-
ma.
34
Fokus koji je bio postavljen na materijalnoj, a ne vie
pravnoj ili politikoj jednakosti, ovdje bi se mogao identif-
cirati s Foucaultovim shematskim pomakom prema borbi
protiv eksploatacije. Ali uvijek je bilo jasno da nejednakost
ena ne moe biti reducirana na eksploataciju koja se po-
javljuje u proizvodnoj sferi. Na kocki je bio pristup zaposle-
nju, njihova iskustva iz svijeta rada, te artikulacija ovih po-
sljednjih unutar ideologije i obiteljskih struktura moi.
U skladu s tim u prvi je plan dolo arite koje je pre-
mjeteno na podruje spolnih odnosa, osobito spolne
podjele rada i ekonomije elje. Na to je navodio niz ra-
zvojnih trendova, od kojih su neki bili: nove mogunosti za
zaposlene ene koje je otvarao poslijeratni kapitalizam (sa
svim prateim tenzijama s obzirom na tradicionalne spol-
ne uloge); utjecaji kontrakulture 60-ih godina i njezinih za-
htjeva za seksualnim osloboenjem; dostupnost sigurne
kontracepcije; korozivno djelovanje na tradicionalne obi-
teljske strukture imbenika kakvi su rat, vee blagostanje i
mobilnost, i slobode koje su stekle same ene.
Za poetak, novi feminizam je ostao primarno strast
bijelih ena iz srednje klase. Skicirajui povijest femi-
nizma od njegova vrhunca 1971., i koristei se onom vr-
stom strukturalistike analize koja je tada bila u modi, Ju-
liet Mitchell je ipak implicirala da povezanost feminizma s
34 Vidi primjerice M. Barrett, Womens Oppression Today, London, Ver-
so, 1988., prvo izdanje 1980.
naprednim industrijskim drutvima i enama srednje kla-
se ipak nije bila zapadnjaka pristranost ni lani univerza-
lizam. Prije je to bio odgovor na posebne uvjete kapitaliz-
ma ije su ideoloke bitke i kontradikcije bile u prvom pla-
nu borbe burujskih ena. Ekonomske promjene koje su
u revolucionarnu prominenciju bacile novu obrazovanu,
mladu srednju klasu, koja je provocirala radikalne napade
na ideoloke institucije, bile su uzrokom nastanka Pokre-
ta za osloboenje ena.
35
Pa opet su takve enske preoku-
pacije uskoro nadmaile svoje ograniene ciljeve i socijal-
nu bazu, tvrdi Mitchellova, jer su ih navodile da se udru-
uju s drugim potlaenim skupinama na ije su se ideolo-
ke resurse takoer pozivale. U skladu s tim ona je locirala
ponovnu pojavu feminizma unutar ireg konteksta kontra-
kulture obiljeenog pokretom za graanska prava i pokre-
tom Black Power, studentskom militantnou, anarhiz-
mom i terorizmom, sektatvom, radnikim pokretom i an-
tipsihijatrijskom politikom iskustva.
U tom kontekstu ideje o osloboenju isprepletale su se
s antikapitalistikim osjeajima, ba kao i s idejama o
nadvladavanju patrijarhata. Ve prije spomenute speku-
lativne Velike prie bile su u sedamdesetima zajednike i
marksizmu i radikalnom feminizmu, a mnogo kreativnih
napetosti meu njima proizlazilo je iz potekoe da se po-
mire dvije totalizirajue verzije, jedna koja je privilegirala
klasu i proizvodnju, a druga spol i reprodukciju. U biti je
korisno razlikovati, u tom drugom valu, vie marksistiku,
materijalistiku i egalitarnu orijentaciju (koja se, gledano
unatrag, ini blia liberalizmu po svojim osnovnim pretpo-
stavkama), ili orijentaciju koja je vie isticala psihokulturu
i razliitost, i povezivala se s radikalnim feminizmima, koji
su ve djelovali na terenu politike subjektiviteta to ju je
identifcirao Foucault. I dok su se marksisti i liberali mimo-
ilazili u vanim politikim i ekonomskim pitanjima, imali
su zajednike, iroko modernistike, prosvjetiteljske cilje-
ve, posebice s obzirom na vanost jednakosti i racionalno-
sti. Radikalnim i postmodernim feministicama bio je zajed-
niki izvjesni skepticizam u vezi s ovom posljednjom, ali su
se mimoilazile u pitanju perspektive i identiteta. Radikal-
ni feminizam je tragao za konceptima i metodologija-
ma koji imaju u svojem sreditu enu, i identifcirao je
ene kao posebnu socijalnu skupinu, suprotstavljenu mu-
karcima, mukim interesima i maskuliniziranim identite-
tima. Njegovi predstavnici su veinom isticali razliitost,
umjesto jednakosti. Postmodernisti su dekonstruirali opre-
ke, tipa muko/ensko (muevno/enstveno), ili jednakost/
razliitost, naglaavajui umjesto toga fuidne nestabilnosti
i raznovrsnosti rodno karakteriziranih identiteta.
U posljednja etiri desetljea feminizma pokazalo se da po-
stoji daleko prevelik broj struja da bi se mogle svesti pod
zajedniki projekt i ako ih je mogue oznaiti feministiki-
ma, tada je to samo stoga to sve sudjeluju u sloenoj gene-
35 Mitchell, Womans Estate, str. 38f.
Fe mi ni z a m
alogiji roda. Naini shvaanja politike i politikog djelova-
nja i shodno tome nain na koji su se razvijale strategije
politikog djelovanja znatno su se promijenili i usredoto-
it u se upravo na te imbenike.
to se tie politike, znatno su se promijenile defnicije i
praksa vladanja, tako da drava openito zauzima sve ma-
nje mjesta unutar poslijeratnog feminizma.
36
Marksisti su
dravu uvijek smatrali epifenomenom, budui da se bitne
promjene pojavljuju u ekonomiji. Premda su joj strukturali-
stike verzije bile spremne dati relativnu autonomiju, femi-
nistice su je bile spremne shvatiti na slian nain: kao patri-
jarhalnu instituciju koja odraava i podupire ire strukture
patrijarhata koje je uinkovitije dovoditi u pitanje drugdje.
Otkad su stekle pravo glasa, ene su se bez sumnje borile
za odreene zakone (poput legalizacije pobaaja) i politike
(osobito na polju socijalnih prava i prava na jednake mo-
gunosti), dok su se organizirale za promjenu ciljeva i vla-
stitu veu zastupljenost. Ali ene su uvijek smatrale da im
maskulini etos parlamentarne politike nije primjeren,
jer su se istodobno shvaale kao neto znatno vie od obi-
ne grupe za pritisak. Postmodernisti su, pak, tvrdili da su
enski interesi ve sami po sebi jedan uinak dravne poli-
tike, a sumnje u zajedniki enski identitet postavljale su i
neugodna pitanja o politikoj reprezentaciji.
37
Feministike
koncepcije politike ionako su se sve ee radije fokusirale
negdje drugdje. Jedna od njihovih najtrajnijih tvrdnji je
bila da je osobno politiko, budui da su i najintimniji
odnosi ovisni o javnim strukturama patrijarhata.
38
Dok
su se kapilare rodne moi otkrivale na sve dubljim i du-
bljim strukturama, tako su se usporedno s tim irili i obzori
politikog, i mnoila se mjesta politikih borbi.
Takav razvoj je dubinski utjecao na feministiko razumije-
vanje politikog djelovanja. Tijekom 70-ih godina dvadese-
tog stoljea ene su jo teile kolektivnoj akciji, a naglasak
na sestrinstvu vodio je etosu solidarnosti. Tijekom ovog
desetljea masovna politika je bila utjelovljena u Pokretu
za osloboenje ena, i odravala se snana veza teorije i
prakse. Kako se pokret fragmentirao, a pozornost pomicala
prema osobnijoj i kulturnoj politici, takvo kolektivno djelo-
vanje vie nije bilo ni mogue, a moda ni nuno. U osob-
nom ivotu je o svakoj eni ovisilo hoe li se boriti protiv
spolnih i kunih uloga koje njihovi muki partneri oeku-
ju, dok su relativno malene skupine mogle inicirati subver-
zivne kulturalne eksperimente koji su otvarali prostore to
36 Premda je Squires zapazila u novije vrijeme povratak politici vie ori-
jentiranoj na dravu, i sugerira da su feministice moda deziluzionirane
alternativnim strategijama: Squires, Gender in Political Teory, str. 199.
37 O postmodernistikim dvojbama, vidi R. Pringle i S. Watson, Womens
interests and the poststructuralist state, u Barrett i Phillips (ur), Destabi-
lizing Teory; o zagonetkama reprezentacije, vidi A. Phillips, Te Politics
of Presence, Oxford, Clarendon Press, 1995.
38 K. Millett, Sexual Politics, London, Virago, 1977., 2. poglavlje.
su ih drugi mogli istraivati. Strukturalisti i postrukturali-
sti su u svakom sluaju bacili sumnju na individualistika,
voluntaristika shvaanja djelovanja, ba kao to su i upo-
zoravali da su identiteti previe nestabilni da bi bili u stanju
podupirati bilo kakvu trajniju masovnu politiku. Premda
su takve sumnje muile feministike teoretiarke, i prem-
da je teko danas zamisliti bilo kakvo uskrsnue masov-
noga enskog pokreta, ovo nije sprijeilo mnoge ene da
politiki djeluju individualno i kolektivno, iako na parci-
jalniji nain, u smislu odgovora na razliite potrebe vlasti-
tih situacija.
Naposljetku, koje su vrste politikih strategija bile ka-
rakteristine za kasni i postmoderni feminizam? Ovo
ovisi, naravno, o nainu na koji se shvaaju politika i djelo-
vanje, kao i o mjestima borbe kako ih defniraju trenutani
diskurzi i konfguracije moi. Tamo gdje je marksizam bio
utjecajan, feministice su prihvaale dijalektike i struktura-
listike analize kako bi iitavale povijesnu situaciju i stje-
cita sila na kojima bi ene mogle uinkovito djelovati. Cilj
je bio generirati teoriju iz vlastitog enskog iskustva, a ne
nametati je izvana. ene su razmjenjivale iskustva preko
skupina za podizanje svijesti i shvaale da su njihove pri-
vidno individualne patnje dio jednog openitijeg sin-
droma. To ih je zauzvrat motiviralo da pokuaju interveni-
rati na politikoj a ne samo individualnoj razini. U isto vri-
jeme, teoretiari su povezivali razne indekse patrijarhata s
jo irim strukturalnim kontradikcijama kako bi shvatili na
kojoj bi toki ene mogle najuinkovitije dovoditi sustav u
pitanje. Proces razumijevanja njihove zajednike podree-
nosti takoer je meu enama trebao stvoriti solidarnost
potrebnu za uinkovitu praksu.
Poput sufraetkinja i Pokret za osloboenje ena imao je
odreenu sklonost izravnoj akciji i masovnoj politici. Mo-
da su najdomljivije taktike iz 70-ih veliki marevi i prosvje-
di, simboliki i teatralni postupci, graanska neposlunost.
Njih su pratili dogaaji i na drugim podrujima djelovanja
nove ljevice pokreta za graanska prava, protiv rata u Vi-
jetnamu, CND i tako dalje koji su bili indikativni za re-
volucionarnu vjeru da je fundamentalna promjena jo
mogua. Postojao je i utopijski naglasak na prefgurativnoj
politici. Neke su radikalne feministice, posebno, sumnjale
da je mogue potpuno svrgnuti patrijarhat, ali su svejed-
no zakljuile da postoji dovoljno mjesta u njegovim meu-
prostorima za separatistiku politiku. Ovo je davalo pred-
nost organizacijama iz kojih su mukarci bili iskljueni; nji-
hova predisponiranost za politiko lezbijstvo obuhvaala je
i izravno odbacivanje heteroseksualnosti i demonstraciju
njegove suvinosti, a etos iskljuivo enskih skupina trebao
je biti primjer razliite vrste etike, od one koja je dominan-
tno maskulina. Druge su ene eksperimentirale s raznim
vrstama kunih zajednica koje su takoer bile smiljene
kako bi otkrile potisnute mogunosti kreativnog odgajanja
djece. Poput utopijskih socijalista jedno stoljee prije, one
su se nadale da e svojim primjerom pokazati potencijal al-
Fe mi ni z a m
ternativnih ivotnih stilova, koji su se sada vrtjeli oko en-
skih zajednica.
Donekle su ove instrumentalistike i prefgurativne stra-
tegije bile kombinirane sa strpljivim radom znatnog broja
ena koje su se organizirale na lokalnoj, svakodnevnoj ra-
zini. Njihov nain organizacije (antihijerarhijski i nebiro-
kratski, kooperativan a ne konfrontacijski itd.), takoer je
trebao pokazati vie sestrinski nain prakticiranja politike
(i time bio komplementaran teoretskim interesima koji su
pokuavali uvesti etiku brige spram blinjih u javni ivot).
Telefonska pomo, centri za rtve silovanja, meu ostalim
mogu se shvatiti kao inovativni odgovori na pojavnost pa-
trijarhalne moi u njezinim mnogim manifestacijama, ba
kao i pokuaji da se ojaaju same ene.
Kako se tijekom 80-ih pozornost sve vie usredotoivala na
kulturna pitanja, poele su se pojavljivati nove simbolike
strategije borbe, eksperimentiranja i otpora. ene su pro-
svjedovale protiv izlobi ili flmova koji su prikazivali poni-
avajuu sliku enskog roda; bojkotirale su proizvode koji
su se reklamirali pomou rodnih stereotipova; odailjale su
vlastite nove i afrmativne slike sebe samih; pokazivale su
nestabilnost i kontingentnost rodno svrstanih identiteta. U
mnogo emu su postmodernisti nastavili s takvom simbo-
likom politikom, ali su se radikalnije fokusirali na dekon-
strukciju roda i identiteta, promiui estetske i performa-
tivne strategije koje razotkrivaju svaki identitet kao maske-
radu. Tvrdei da su i spolno svrstana tijela, i rodno svrsta-
ni subjekti uinci moi, tamo gdje su ponavljanje izvedbe
ba kao i masa mikroskopskih tehnika normaliziranja i dis-
cipliniranja one koje odravaju takve uinke, oni su se an-
gairali u transgresivnim postupcima koji zamagljuju gra-
nice i ine ono to izgleda kao vrsta distinkcija neodri-
vim, neodlunim.
39
Takve strategije su dijelom odgovor na
shvaanje da se rod i seksualnost proizvode i odravaju po-
mou neracionalnih procesa kakvi su nesvjesna elja, tjele-
sni akti ili retorika. Svaka racionalna, deliberativna politika
mora barem stoga biti dopunjena neracionalnim strategija-
ma koje djeluju na toj razini.
39 Najslavniji primjer ove analize i politike svakako ostaje djelo Judith Bu-
tler Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity, New York,
Routledge, 1990., s njegovim istraivanjem roda kao predstave i njegovoj
strategiji preruavanja.
Zakljuak
U prethodnim refeksijama o feminizmu u dvadesetom sto-
ljeu zapazila sam kako je intimna veza izmeu femini-
stike teorije i enskog pokreta, kojom je stoljee poelo,
na njegovu kraju znatno oslabjela. Dijelom je to bila jed-
nostavna posljedica diferencijalnih ritmova politikog i te-
orijskog napredovanja, gdje trajne blokade i interesi u ma-
terijalnom ili institucionalnom ivotu znae i dugake, po-
navljane borbe za jednakost koje jednostavno djeluju do-
sadno i neoriginalno ako se preesto dogaaju u teoriji. Ali
feministice su takoer poele poneto drugaije gledati na
odnos izmeu teorije i prakse, dok su sudjelovale u ope-
nitijem premjetanju prema naglasku na teorijskoj praksi,
udaljavajui se od kolektivistike politike. U isto vrijeme,
feministike strategije i identiteti su popucali, ali se i na-
mnoili. Premda se sve to ini problematinim iz perspek-
tive masovnog pokreta i Velike Prie, ja sam upozorila na
to da e usredotoivanje na genealogiju roda zabiljeiti na-
ine na koji su se feminizmi uvijek pojavljivali kao odgo-
vor na posebnosti konteksta i da su promjena politike tak-
tike ili djelovanja bili openito primjereni polju sila u koje
su ene intervenirale. S takvog stajalita sam sugerirala da
je moda najvanija distinkcija, koja se treba istaknu-
ti gledajui unatrag na enske borbe, ona izmeu nji-
hove borbe protiv dominacije tipino iskazana jezi-
kom emancipacije i zahtjevima za pristup javnoj sferi
i njihove participacije u agonistikim prostorima rodne
moi koji su se tom borbom otvarali. Ukoliko je ovo po-
sljednje izazvalo pojavu niza novih i eksperimentalnih in-
tervencija, utoliko su ove jo opravdane trajnim prosvjeti-
teljskim procesom kritikog preispitivanja, ba kao to su
i dio njega, ak i kad strategije koje se rabe nisu uvijek i
same racionalne. Iz te perspektive feminizam je, moda je-
dinstven meu velikim ideologijama modernosti, u zdravoj
poziciji koja mu omoguuje da se suoi s izazovima novo-
ga tisuljea.
Diana Coole je profesorica politike teorije i
predstojnica odsjeka na koledu Queen Mary and
Westfield Sveuilita u Londonu. Autorica je knji-
ge Women in Political Theory (Harvester-Whea-
usheaf, 1993.) i Negativity in Politisc (Routledge,
2000). Trenutno radi na knjizi o politikoj misli
Merleau-Pontyja.
Fe mi ni z a m
S
arajlije ive za razliku od drugih, ne u vre-
menu digitalne revolucije, nego im predstoji nova
epoha zapisa. Poznato je da zapise praktikuju vjer-
ski slubenici najbrojnije religijske skupine i pokuavaju
vremenitost da pretovare u vjenost, a vjenost prisiliti
da intervenie u vremenska dogaanja. Imamima u tom
pogledu ozbiljno konkuriu multietnike poltronine sa
fakulteta u glavnom gradu ove nae multiministarske dr-
ave unosno prodajui zapise iz Kurana novopridolim
izbjeglicama u gradu, jadnicima koji ive od iluzije da
njihovu situaciju moe da rijei jedino intervencija apso-
lutne volje Alaha d. . u kontingentnost svakidanjice ap-
surda. Ja kao arijsko dijete, oduio sam da piem za Sta-
tus drugi oblik zapisa, onaj fanerovskoga tipa. Kao slo-
bodni umjetnik i kritiar drutvenih deavanja ne znam i
ne umijem nita drugo da radim, a ovaj grad ionako niko
vie ne razumije osim ljudi poput mene. Jedni su sreni
to su na vrijeme pobjegli iz njega, druge je pregazilo vri-
jeme pa itaju Osloboenje, dok se trei naguravaju kako
da dou pod skute religijske opte ideologije i politikog
etablimenta.
Tako neki dan dok sam gladio i hladio svoj brk sarajev-
skom pivom u svojoj kafani na Ferhadiji, spazih uglednu
sarajevsku feministkinju kako vadi iz tane mahramu, za-
motava se i ulazi u Begovu damiju. Elem, revna profe-
sorica s univerziteta ne proputa duma-un, a i mahra-
ma je uvijek kao i minka u tani. Po onoj narodnoj: ko
voli da jede pilav, nosi vazda kaiku uza se. Ista ta, de-
belo naminkana profesorica na estoj stranici ve spo-
menutoga Osloboenja. Jest, bogami, ona je: uestvuje na
simpozijumu na Franjevakoj teologiji. Nekoliko ilumi-
faca zaboravljene praksisule, argija, burgija, tunje
i dunje kangrgii i fratrii, svi pod utiskom lepra-
ve argumentacije i vizualizacije nae feministkinje. Uda-
rili tamburati po bioetici. Bem ti desetu tezu o Fojerbahu.
Haman, sam dobro zaboravio gradivo i opet itam fraje-
ri isto burgijaju: moramo da mijenjamo svijet. Nisu se ni
zeru promijenili. Doo zeman ko birvaktile. Najavljuje se
epohalna misija bioetike, velia se ekologija, osuuje za-
gaenost, zatrovanost i slina sranja. Jest, bogami, to je
za mene posebno vano. Trujem se trideset godina duva-
nom, lijeim se pivom, ali kad sa marlborom u ruci proe-
tam Ferhadijom i pripadnice njenoga pola, sa hidabom
i bez njega, vide moj lik i brk, sve feministike teorije pa-
daju u vodu. Ne bih imao nita protiv da sve te ratoborne
pristaice kurevite Meri Volstonkraft projahaju gole Ba-
arijom. Da je Marta Nusbaum koju godinu mlaa, slo-
io bih se s njom u njezinim obljubljenim feministikim
stavovima da ene nisu slabane i krhke. Pogotovo ne u
kafkijanskim razbucanim krevetima. Svaka od tih femi-
nistkinja zasluuje moj duni respekat jer ne eli da bude
zapostavljena, obespravljena u ve navedenom kontekstu.
Ne moe svako da dosegne ovu ravnopravnost meu po-
lovima. Ja sam i u vrijeme radnikog samoupravljanja bio
pristalica liberalnog individualizma i promiskuiteta, ali
samo na individualnom osnovu.
Sarajevski je feminizam pria za sebe. Ve godinama
uspjeno koalira sa imamskim i sandaklijskim lobijem.
Nae feministkinje tvrde da svijet ne prepoznaje nae spe-
cifnosti, pa nae ene imaju pravo da pokrivaju sebe i
svoju intimnost. A gdje su granice intimnosti? Sjeam se
kako se prije komentarisalo pitanje ferede: ena je po-
Zapisi baarijskog flanera
Kad sam uo nakon dugo vremena nezaboravni hit grupe Pro arte
Jasmina, duo moja, moja davna ljubavi, raznjeio sam se i naruio
jo jednu pivu. Sjetih se najdraeg jarana koji sad ivi u Ljubljani i trpi
zulum slovenske feministkinje. A Muharem, osniva feministiki harem.
Muharem Bonjak
Fe mi ni z a m
tna tvrdnja, jer se zgodnoga frajera eli po svaku cije-
nu uzurpirati, eksploatisati, da ne kaem neto drugo.
Reenica nije samo konstatacija, ona je artikulisanje na-
bildanih strasti, neutaenih poriva, potisnutih elja. Ri-
je seks kao pol nije samo apstraktni subjekat nego pre-
vashodno odraz tjelesne konstrukcije, drutvenog statu-
sa, znak prestia. Moj opti utisak je da je Dudit Batler
previe vremena provela sa Sigmundom Frojdom i Mi-
elom Fukoom, premalo sa pravim mukarcima, uz vas
moj duni respekat prema Fukou jer je umro od side.
Prave ene, a to vrijedi i za prave mukarce, izgovara-
ju performativne stavove koji podrazumijevaju njihovo
realizovanje u praksi. To je jedina ravnopravnost meu
polovima.
Kad sam uo nakon dugo vremena nezaboravni hit grupe
Pro arte Jasmina, duo moja, moja davna ljubavi, raznje-
io sam se i naruio jo jednu pivu. Sjetih se najdraeg ja-
rana koji sad ivi u Ljubljani i trpi zulum slovenske femi-
nistkinje. A Muharem, osniva feministiki harem.
krivena, ako ima bikini, a danas ni hidab nije dosta. Bez-
beli da sve ene u politikom liberalizmu imaju pravo na
feredu kao to imaju i na promiskuitet. Ali udi me da
su ba sarajevske feministkinje pohrlile u damije da tako
pokau svoju jednakopravnost polova. Vidi, meni se svi-
aju feministice sa truhlog Zapada. Jeste, svega mi, rado
bih upoznao Hirsi Ali, seksipilnu crnkinju iz Holandije sa
svim tekoama nae situacije i pomogao bih joj da preva-
zie sve feministike probleme od Proroka do poroka.
A za famoznu Dudit Batler mogu konstatovati da je ba-
rem koju godinu mlaa od nae fiministkinje. A i maar-
skog je porijekla. Ko zna, da nije propala Austro-Ugar-
ska, moda bi malehna Dudit danas etala Baari-
jom, a ne po dosadnim kalifornijskim plaama. Svi zna-
mo kako su Maarice uporne u ostvarenju svojih prava
na seksualnost. Iz vlastitoga iskustva moram priznati da
je ona u pravu s obzirom na performativne stavove u
feminizmu. Koliko sam puta uo uzdahe etajui Ferha-
dijom: Koji frajer!. Slaem se da to nije samo apstrak-
K
o
n
s
o
c
i
j
a
c
i
j
a
Kons o c i j a c i j a
Defnicija
F
ederalizam je normativna politika filozofi-
ja koja preporua uporabu federalnih naela, odno-
sno kombinaciju zdruenog djelovanja i samoupra-
ve (King, 1982.). Federalni politiki sustavi je opisni za-
jedniki naziv za sve politike organizacije koje kombini-
raju ono to Daniel Elazar naziva podijeljenom upravom
i samoupravom. Federalni politiki sustavi, tako zvani u
irem smislu, ukljuuju federacije, konfederacije, unije, sa-
veze, zdruene drave, kondominijume, lige i izvan/me-
ugranine funkcionalne vlasti (Elazar, 1987.) Federacije,
kojima se bavi ovo poglavlje specifni su politiki sustavi
(Watts, 1998; Watts, 1987) i najbolje ih se moe razumjeti
preko njihovih autentinih, odnosno, predstavljakih obli-
ka upravljanja. U uistinu demokratskim federacijama
postoji sloena suverena drava u kojoj najmanje dvije
upravne jedinice, federalna i regionalna, uivaju ustav-
no razdvojene kompetencije iako takoer mogu ima-
ti konkurentske ovlasti. Federalna i regionalna vlada ima-
ju ovlasti da izravno rade s graanima, a relevantni graa-
ni izravno biraju (barem neke sastavnice) federalne i regi-
Federalizam (federacija)
kao metoda reguliranja
etnikih sukoba*
U ovom tekstu, takoer sam pokuao identifcirati uvjete koji vode ka
uspjehu u sluaju vienacionalnih federacija. Vano je da su one
demokratske i da su u njima postoji vladavina zakona. Takoer pomae
ukoliko su prosperitetne. Vano je da su se udruile dobrovoljno, odnosno
da nisu prisiljene na zajednitvo. Konsocijativne prakse, posebice na razini
federalne vlade, su po mojem miljenju nune za uspjeh vienacionalnog
federalizma. Bez toga, centar postaje ekskluzivitet dominantne skupine, i
malo je poticaja manjini da prigrli federaciju, ak i ako ona ima odreenu
samoupravu. Mislim da je konsocijativno obrazloenje za uspjeh
multinacionalnih federacija uvjerljivije od alternativne teze o tzv.
posrednikoj, mjeovitoj partiji
John McGarry
* Ovaj referat rezultat je zajednikog istraivanja koje smo proveli Brendan OLeary i ja za potrebe knjige koja e nositi naslov How States Manage Na-
tions: Te Macro-political Regulation of Ethnic and National Confict. Knjiga kritiki analizira naine na koje drave odgovaraju na etniku i nacional-
nu raznolikost.
Referat prireen za Konferenciju na temu Od raspodjele moi do demokracije: postkonfliktne
institucije u etniki podijeljenim drutvima, odrane u Londonu, Ontario, 9.-10. studenoga 2002.
onalne vlasti. U federaciji federalna vlada esto ne moe
jednostrano izmijeniti horizontalnu podjelu vlasti ustav-
ne promjene koje reguliraju ovlasti zahtijevaju konsenzus
na obje razine uprave. Upravo zato federacija automatski
implicira zakonski usustavljen i pisan ustav, i obino je na
federalnoj razini prati vrhovni sud odgovoran za arbitra-
u pri neslaganju izmeu dvaju vlada, kao i za dvodomnu
legislativu u kojoj federalni, nasuprot narodnom domu,
moe neproporcionalno zastupati, odnosno pre-zastupati,
najmanje regije. Elazar naglaava skupni karakter federaci-
ja, to znai da autoritet svake vlade proizlazi iz ustava,
a ne od druge vlade.
Federacije stavljaju barem neto politike moi izvan
dosega kontrole dravne veine one obuzdavaju drav-
ni demos no razina u kojoj to ine varira (Stepan, 2001:
340-57). SAD, Austalija i Brazil doputaju jednak stupanj
zastupljenosti svakoj od regija u federalnom domu, to
znai golemu prezastupljenost manjih jedinica. Druge fe-
deracije takoer prezastupaju jedinice s manjim brojem
stanovnika, ali ne do te maksimalistike razine. Federaci-
je se takoer razlikuju u opsegu politike federalnog doma,
pri emu neki, poput senata SAD-a, imaju goleme ovlasti,
dok su drugi, poput Kanade, Indije, Belgije ili panjolske,
puno slabiji (Watts 1999: 93-4). Ustavne promjene u nekim
instancama mogu blokirati pojedine regije iako to obino
zahtijeva koaliciju razliitih regija. Federalno naelo razli-
itih ovlasti ne govori nita o tome koliko moi svaka razi-
na uiva i federacije su u praksi vie ili manje decentra-
lizirane. Regije u nekim federacijama mogu imati manje
moi od onih u decentraliziranim unitaristikim drava-
ma. Ustavna podjela moi (ak kad je tumai sud) nije to-
an pokazatelj stupnja decentraliziranosti. Neke su ovlasti
stavljene u stanje mirovanja ili se moe dopustiti da nadre-
ena fnancijska ili politika tijela jedne razine (najee fe-
deralne) zadiru u jurisdikciju druge razine. Bolji pokaza-
telj stupnja decentraliziranosti je proporcija javne po-
tronje koja je pod kontrolom odreenih razina.
1

Kljuna razlika vana za nau svrhu je injenica da federa-
cije karakterom mogu biti vie-nacionalne/vie-etnike ili
nacionalne. U prvoj skupini, granice internih jedinica su
iscrtane na nain da barem neke od njih kontroliraju na-
cionalne ili etnike manjine. Prva takva federacija bila je
vicarska, uspostavljena 1848. godine, a druga Kanada,
1867. godine. Indijski potkontinent bio je podijeljen nakon
dekolonizacije u dvije vie-etnike federacije: Indiju i Pa-
kistan. Afrika ima tri federacije. Nigeriju, Etiopiju i Juno-
afriku Republiku (iako je posljednja neslubena federaci-
ja). Tri komunistike drave Sovjetski Savez, Jugoslavija i
ehoslovaka bile su organizirane kao federacije, a Ruska
Republika (RSFSR), jedna od sastavnica Sovjetskog Saveza,
bila je i sama organizirana po naelu federalizma. Te ko-
munistike federacije nisu izvorno reprezentativne, to jest,
one nisu dozvoljavale izvorno demokratsku samoupravu
1 Ti podaci izneseni su u: Watts, 2001: 29 i Lijphart, 1979: 504.
svojim manjinama. Nedavno je Belgija usvojila federalni
sustav. Dok su se tri komunistike federacije Istone Eu-
rope raspale poetkom 1990-ih godina, Jugoslavija se jo
(jedva) dri skupa kao dijadska federacija koja ukljuuje Sr-
biju i Crnu Goru, a Bosna i Hercegovina je postala federa-
cija meunarodno nametnutim Daytonskim sporazumom,
potpisanim 1995. godine. Rusija je od 1991. godine u pro-
cesu preoblikovanja u demokratsku federaciju, iako kvali-
tetu te demokracije moemo staviti pod upitnik. Europski
optimisti i pesimisti jednako smatraju da se Europska Uni-
ja (EU) razvija u vienacionalnu federaciju. Vienacional-
ne federacije predloene su kao rjeenje velikom broju po-
dijeljenih drutava, ukljuujui Afganistan
2
, Burmu, Kinu,
Cipar, Gruziju i Indoneziju
3
.
2 Vidi www.forumfed.org/Publications/afghan/bria.pdf
3 Vidi Stepan, ***20. Multietniki federalizam takoer je predlagan SAD-
u kao mogunost davanja samouprave junjakim crncima. Ideju o stva-
ranju crnake drave na Jugu podravala je Amerika Komunistika Par-
tija u 30-im godinama XX. stoljea i neke crnake organizacije u 60-im
godinama. Vie se o tom pitanju ne raspravlja ponajvie zbog crnake mi-
gracije u sjeverne gradove. Glazer, 1977:74.
Nacionalne
federacije
Trajanje
Vienacionalne
federacije
Trajanje
Argentina 1853- Belgija 1993-
Australija 1901-
Bosna i
Hercegovina
1995-
Austrija 1920- Burma 1948-
Brazil 1891- ehoslovaka 1968-1992
Meksiko 1917- Etiopija 1992
Njemaka 1949- Indija 1950-
Ujedinjeni Arapski
Emirati
1971- Jugoslavija 1992-
USA 1789- Jugoslavija (biva) 1953-1992
Venecuela 1960-
Junoafrika
Republika
1996-
Kamerun 1961-1972
Kanada 1867
Malaja 1957-1963
Malezija 1963-
Mali 1960-1960
Nigerija 1960-
Pakistan* 1947-1971
Rusija 1993-
Sovjetski Savez 1918-1991
Sv. Kitts i Nevis 1983-
vicarska 1848-
Zapadnoindijska
Federacija
1958-1962
*Pakistan (prije odcjepljenja Bangladea)
Tablica: Nacionalne i vienacionalne federacije
Nacionalne federacije su ili nacionalno homogene (pone-
kad samo virtualno) ili organizirane, esto svjesno, na taj
nain da su dravne nacionalne manjine takoer manjine
unutar njihovih konstitutivnih jedinica. Namjera u poza-
dini nacionalnog federalizma je izgradnja nacije, elimi-
nacija unutarnjih nacionalnih (ili moda i etnikih) razli-
ka. Paradigmatski primjer nacionalne federacije su SAD.
Taj je model usvojen u Latinskoamerikim federacijama, u
Meksiku, Argentini, Brazilu i Venecueli. Njemaka, Austri-
ja, Malezija i Ujedinjeni Arapski Emirati takoer su nacio-
nalne federacije. Ameriki intelektualci esto predlau na-
cionalni federalizam kao nain rjeavanja etnike hetero-
genosti u post-kolonijalnim drutvima.
Federacije treba razlikovati od konfederacija, iako se po-
nekad ova dva sustava mijeaju.
4
Ovo prvo je sloena dr-
ava s dravljanstvom i jedinstvenom meunarodnom
osobnou, dok je druga unija ili savez (neovisnih) dr-
ava, esto uspostavljena u svrhu ogranienih ciljeva po-
put obrane ili gospodarske suradnje. Federalne vlade ima-
ju izravan upliv na ivote svojih graana, dok konfederacije
obino meudjeluju neizravno s graanima zemalja-lani-
ca kroz upravu i birokraciju tih zemalja. Kako su konfede-
racije puno labaviji savezi od federacija kod njih je vjerojat-
nije da se pravila o donoenju odluka temelje na jednogla-
snosti. Takoer je (formalno) lake napustiti konfedera-
ciju nego federaciju. Razlika izmeu federacije i konfede-
racije, meutim, nije jasna kao to je nekad bila. Neke fe-
deracije dozvoljavaju svojim konstitutivnim jedinicama sa-
mostalne uloge u meunarodnim odnosima. Kanada i Bel-
gija dozvoljavaju konstitutivnim jedinicama naseljenim go-
vornicima francuskog jezika lanstvo u La Francophonie,
lizi zemalja u kojima je francuski slubeni jezik.
5
Rezultat
nedavne presude Kanadskog vrhovnog suda je da svaka
od njezinih provincija sada ima ustavno pravo na odcje-
pljenje.
6
Na drugoj strani, Europska Unija koja je u poet-
ku bila konfederacija, poela je razvijati federalne osobine.
Od kad je potpisan Maastrichtski Sporazum, postoji drav-
ljanstvo EU-a, a briselska birokracija ima sve vie utjecaja
na graane EU-a. Dominantna politika za donoenje odlu-
ka u EU se iz sustava jednoglasnosti mijenja u veinski su-
4 Zabuna se raa zato to pojam konfederacija ponekad opisuje federa-
ciju koja nastaje iz spajanja ranije neovisnih jedinica. Tako, federacija Ka-
nade, koja je organizirana djelomino na taj nain 1867. godine (Onta-
rio i Quebec bili su odvojeni, dok su New Brunswick, Nova Scotia i Oto-
ci Princa Edwarda inili jednu cjelinu) pa ju se rutinski naziva konfedera-
cijom. vicarski ustav iz 1948. opisuje sebe kao Federalni Ustav vicar-
ske konfederacije. Zahvaljujem Ronu Wattsu koji je skrenuo pozornost
na te injenice.
5 Za raspravu o ulogama federalnih konstitutivnih jedinica u meuna-
rodnim odnosima, vidi Leonardy 2000.
6 Kanada nije prva federacija koja dozvoljava ove konfederalne osobi-
ne. Sovjetski Savez je mirno dozvolio Ukrajini i Bjelorusiji da sudjeluju u
radu Ujedinjenih Naroda, a sovjetski ustav uanio je pravo svake repu-
blike koja je inila savez da se odcijepi. Meutim, kako to u kasnije ar-
gumentirati, Sovjetski Savez nije bio izvorna demokratska policentrina
federacija.
stav, proces koji e se jo i ubrzati ratifcira li Irska nedavni
Sporazum iz Nice.
7

Federacije (federations) takoer treba razlikovati od dru-
gih tipova federalnih politikih sistema, kao to su fede-
rative (federacies)*** ili slini oblici regionalne autonomi-
je, gdje se autonomne regije uspostavljaju samo na dijelu
dravnog teritorija. Za razliku od ovih ureenja, federalno
ustrojene jedinice po prirodi su cjelokupne drave. Kao ta-
kve, jedinice s federalnim ustrojem osobito su relevantne u
zemljama s nacionalnom raznolikou na svom teritoriju
ili u onima koje su geografski prostrane, dok je regionalna
autonomija primjenjivija na zemlje gdje samo dio po-
pulacije trai autonomiju.
8
Ovdje sam se odluio pozabaviti multinacionalnim i multi-
etnikim federacijama. Zapoet u predstavljajui raspra-
vu o vrijednosti i provedivosti federalizma. Zatim u se ba-
viti istraivanjem primjera federacija u ublaavanju suko-
ba. Poglavlje u zavriti analizom imbenika koji pridonose
njihovom uspjehu ili neuspjehu i objanjenjem okolnosti u
kojima nastaju federacije.
Rasprava: Nacionalizam i federalizam
u praktinom formiranju politike i
politikoj argumentaciji
Postoje etiri vane pozicije kada je rije o vrijednosti fe-
deralizma kao metode za izlaenje u susret nacionalnim ili
etnikim manjinama, svi oni imaju vane posljedice na po-
litiku pojedinih drava.
7 Moda se u ovom prostoru izmeu federacije i konfederacije pronae
nain za rjeavanje nekih nacionalnih konfikata, kao na primjer na Cipru
ili u Gruziji. Unutar EU-a, neki politiki lideri, ukljuujui i Leonela Jospi-
na, ini se, podravaju hibrid izmeu federalizma i konfederalizma: Jos-
pin eli da se EU razvije u federaciju nacionalnih drava, Economist,
od 2. lipnja 2001., str. 3.
8 *** Federacy, za koji smo ovdje praktino izmislili adekvatan izraz, ko-
liko nam je poznato, nije uveden termin u na jezik. Jo je to prilino ne-
poznata rije i u engleskom jeziku, tako da je nema ni u najpouzdanijim
standardnim rjenicima. Ovdje nudimo puki prijedlog. Ako se rukovodi-
mo engleskim terminima, onda je oito da treba nai rije koja se jedva ra-
zlikuje od federacije. Evo objanjenja pojma koje je ponudio profesor poli-
tikih studija Ronald L. Watts (Queens University):
Federacies podrazumijevaju izrazito asimetrian oblik federalnog odno-
sa u kojem je mala jedinica, obino udaljena teritorija ili otok, povezana
sa veom jedinicom, pri emu manja jedinica zadrava znatno vie auto-
nomije nego drugi segmenti vee jedinice, a takoer ima i manju ulogu
u vladi vee jedinice. Ovakva povezanost moe biti ukinuta samo putem
obostranog sporazuma. Puerto Rico spram SAD ili Faroe otoci spram Ni-
zozemske predstavljaju dva primjera meu mnogim suvremenim pojava-
ma. Policy Options, March 1998, str. 47. (prim. red.)
Trenutano piem tekst na temu autonomije koji se bavi sluajevima
regionalne autonomije i ne-teritorijalne autonomije. ini se da postoji
cijeli niz zanimljivih empirijskih razlika izmeu federacija i sluajeva re-
gionalne autonomije od kojih je najvanija ta da se ova prva ini sklonija
raspadanju od druge.
I.) Jakobinizam/unitarizam: Federalizam kao imbenik
unitenja nacije
U okvirima francuske revolucionarne tradicije, vezane za
jakobinizam, federalizam se javlja kao dio kontrarevolucije,
u potpunosti s neprijateljskim stavom prema jezinoj ho-
mogenizaciji, kao blokada na putu izvornom, nepodijelje-
nom, monistikom narodnom suverenitetu. U svom izvje-
u Povjerenstvu za javnu sigurnost, u sijenju 1794. godi-
ne, Barre izjavljuje da Federalizam i praznovjerje govore
niski bretonski; emigracija i mrnja u republici govore nje-
maki; kontrarevolucija govori talijanski, a fanatizam ba-
skijski (de Certaus et al., 1975: 295, citirano u Brubakeru
(1992: 7)). Jakobinci su, radije nego da udovolje manjinama
kroz samoupravu, traili kulturnu asimilaciju; bili su od-
luni od seljaka napraviti Francuze; i stoga su bili iznimno
neprijateljski nastrojeni prema svim rjeenjima koja bi mo-
gla ugroziti taj cilj, a to ukljuuje i federalizam. Jakobinski
odgovor na raznolikosti bila je snana unitaristika dr-
ava i jedinstveni francuski narod.
Ta tradicija preivljava u suvremenoj Francuskoj gdje sto-
ji uz bok mitu o Francuskoj Republici. Federalizam, sa svo-
jom razgranatom upravom (veim brojem vlada), oni koji
slijede jakobinsku tradiciju promatraju kao neto nekompa-
tibilno s ravnopravnim dravljanstvom i jednim suverenim
narodom. Ne radi se tu samo o brizi da bi regionalna upra-
va mogla stvoriti nejednake (poput prekrivaa od krpari-
ja) javno-politike propise. Dananji jakobinci ne mogu ra-
zumjeti niti prihvatiti federalna naela gdje su graani koji
ive u regijama s malim brojem stanovnika nadpredstav-
ljeni na tetu onih koji ive u gue naseljenim regijama, a
takoer imaju potekoa i s federalnom idejom sudske ar-
bitrae koja moe nadglasati predstavnike koje bira narod.
Obje injenice objanjavaju francusko zgraanje prigodom
izborne pobjede Georgea Busha Jr., 2000. godine i to s ma-
njim brojem glasova od njegova suparnika (to je posljedi-
ca neproporcionalnosti svojstvene Kolegiju izbornika), te
da je u biti izbore odluio Vrhovni sud Sjedinjenih Drava
(Ferenczi, 2001)
9
Moderni jakobinci smatraju da udovoljavanje manjinama
i etno-centrizam idu zajedno.
10
To dovodi do regresivne
uprave i diskriminacije nad unutarnjim manjinama to in-
stitucionalizira i naglaava razlike te pri tom ugroava na-
cionalno/dravno jedinstvo. Ovakve stavove podravaju i
ljevica i desnica. Komunisti tvrde da prijedlog francuske
vlade da Korzici dade samoupravu potkopa solidarnost iz-
meu Korzike i francuskih radnika, koji jedino mogu obra-
niti svoje interese djelujui zajedno to e dovesti do dis-
kriminirajuih mjera protiv onog dijela stanovnitva na
9 Drugi problem vezan za federalizam iz jakobinske toke gledanja jesu
oteane promjene ustava. To se kosi s pravima asuverenih naroda de iz-
mijene ustav kad god to smatraju nunim.
10 Ukoliko manjine ne ele zatititi etnocentrizam, postavlja se
pitanje,zbog ega trae samoupravu.
otoku koje nije korzikanskog podrijetla.
11
Francuski mini-
star unutarnjih poslova Pierre Chevenement, u svojoj re-
zigniranoj reakciji na te prijedloge, protestira tvrdei da bi
otok bio pod vodstvom polusvijeta koji troi vie od tri e-
tvrtine svoje energije na unutarnje bitke i izravnavanje ra-
una
12
Iako korzikanski prijedlozi nisu temeljeni na fede-
ralizmu, obojica politiara, Chevenement i francuski pred-
sjednik Jacques Chirac (tijekom perioda kohabitacije), na-
padali su ih tvrdei da vode u tom pravcu: Oito je da e
Bretanja, Alsace, Savoja, kao i francuski Baski i Katalonci,
slijediti primjer Korzike (Ferenczi, 2001: 42).
13
U posljednje
vrijeme, prema jakobinskom stavu alternativa asimila-
ciji je cijepanje drave, to donosi dodatni rizik od etni-
kog ienja i odcjepljivanja u stilu babuke s obzirom da
naela etnikog nacionalizma uzimaju maha.
14
Jakobinski stav je da je unitarizam nuan za jedinstvo, go-
tovo uvijek je njihova podrka jednakosti i narodnom su-
verenitetu replicirana diljem svijeta. Bio je to do nedavno
dominantan stav u Britaniji, posebice meu konzervativci-
ma. Mnoge bive kolonije u Africi i Aziji, (unato ili vjero-
jatnije zbog) injenice da su etniki heterogene, odbacili su
federalizam kao prepreku gospodarskom razvitku i politi-
koj stabilnosti i preferiraju unitaristike strukture. Lideri u
Africi, Aziji i na Karibima nemaju povjerenja u federali-
zam upravo zato to otvara vrata odcjepljenju. Klepto-
kratski Mobutu ponudio je federaciju kao model u Zairu
tek kada su se njegovi temelji moi poeli uruavati. Tun-
ku Abdul Rahman je ponudio federaciju Singapuru zato to
je dijelio strahove Lee Kuan Yewa da bi komunisti mogli
preuzeti vlast. Antipatija post-kolonijalnih graditelja vlasti
prema federalizmu trenutano se podudara s antipatijom
koju osjeaju intelektualci i vladajue elite Istone Europe
koje ga smatraju receptom za katastrofu, sagledavajui pri
tom ehoslovaka, sovjetska i jugoslavenska iskustva. Fe-
deralizam je za njih f rije odnosno rije na razini pro-
stote (na engleskom f word znai prostota op.prev.). Ne-
davno novonastalo naelo meunarodnog prava, izniklo iz
izvjea Badinterove komisije za bivu Jugoslaviju, koje do-
zvoljava dezintegraciju federacija po granicama postojeih
regionalnih jedinica, u oima nekih naroda pojaava vjero-
vanje da se federacija ne bi trebala smatrati poeljnim
oblikom izlaenja u susret multinacionalnim ili multi-
etnikim potrebama (Horowitz, 1998).
15
Nekoliko zema-
11 Djelomina autonomija Korzike dijeli francusku vladu, World So-
cialist Web Site, od 5. rujna 2000. (www.wsws.org/article/2000/sep2000/
cors-s05.shtml)
12 Korzika: opasnosti prijenosa ovlasti, Economist, od 7. srpnja 2001.,
str. 49.
13 Chevenement tvrdi da samouprava na Korzici e biti zarazna kao
raunalni virus I love you. Citirano u Djelomina autonomija Korzike
dijeli francusku vladu, World Socialist Web Site, od 5. rujna 2000. (www.
wsws.org/articles/2000/sep2000/cors-s05.shtml)
14 Intelektualci koji daju prednost velikim graanskim nacionalistikim
dravama pred nacionalnim manjinama zabrinuti su, dodatno, da jedno-
stavno nema dovoljno prostora da svaka etnika skupina osnuje vlastitu
dravu. Vidi Buchanan, 1990. i Gellner, 1983.
15 Economist je nedavno, u lanku koji nastoji uspostaviti normativna
naela za meunarodnu intervenciju u unutarnjim dravnim sukobima,
lja Istone Europe posljednjih godina kree u suprotnom
smjeru zamjenjujui multinacionalne federacije onime to
Brubaker naziva nacionalizirajuim dravama, odnosno,
dravama koje su strogo centralizirane i kontrolirane
od i u skladu s interesima njihove dominantne nacio-
nalne zajednice.
Ironino, jakobinski argument da je federalizam nekom-
patibilan s izgradnjom-nacije dijele tvrdostrujai meu
manjinskim nacionalistima. Oni se slau da nacional-
ne ili dravne granice moraju biti istovjetne, iako se ne
slau gdje bi se te granice nacionalne drave trebale nala-
ziti. To je stav Parti Qubcois, vladajue stranke u Qube-
cu, posebice njezine frakcije okupljene oko biveg premije-
ra Jacquesa Parizeaua, kao i baskijskih nacionalista u Herri
Batasuni. To je takoer stav koji podrava vodstvo turskih
Ciprana pod Raufom Dentashom, eeni i Tamilski Ti-
grovi. Manjinski tvrdolinijai trae nezavisnost iako su
neki od njih spremni razmisliti o konfederaciji.
16

II.) Nacional-federalizam: federalizam kao imbenik u
izgradnji nacije
Ne poput jakobinaca, koji vide (dravni) nacionalizam i
federalizam kao protuslovlje, neki pobornici federaliz-
ma smatraju da (dravni) nacionalizam i federalizam idu
zajedno. Rani federalisti s prostora koji je kasnije postao
Nizozemska, zatim u podrujima vicarske gdje se govo-
ri njemaki, ono to je danas SAD, te prostor koji je nekad
bio Drugi Njemaki Reich, bili su nacional-federalisti,
odnosno, oni koji su kao primarnu funkciju federalizma vi-
djeli zadau da ujedini ljude koji ive u razliitim po-
litikim jedinicama, meutim koji dijele zajedniki je-
zik i kulturu? (Forsyth, 1989: 4). Smatrali su da samo au-
tonomna federalna vlada moe obnaati neke nune funk-
cije koje konfederacija ili savezi vrlo teko mogu postii,
posebice zajedniku obrambenu ili vanjsku politiku (Ri-
ker, 1964). Oni su zastupali federaciju kao orue za iz-
gradnju nacije i ponekad je vidjeli kao polaznu toku
za centraliziraniju unitaristiku dravu. SAD nam moe
posluiti kao paradigma u sluaju nacional-federalizma, a
njih su pak imitirale neke latinskoamerike zemlje, kao npr.
Meksiko, Brazil, Venecuela i Argentina.
Amerikanci imaju malih potekoa s onim to jakobinci
smatraju neliberalnim znaajkama federalizma koje ogra-
niavaju demos: radikalnom decentralizacijom (ili ne-
centralizacijom); nad-predstavljenosti malih drava u vi-
im domovima, kolegijima izbornika i formulama za po-
iznio miljenje da je takva intervencija opravdana samo ukoliko je zatra-
i manjina smjetena u teritorijalno defniranu jedinicu. Prema Econo-
mistu federalizam ne bi samo promovirao odcjepljenje ve i meunarod-
nu intervenciju...ref.
16 Zbunjujue, tvrdolinijski nacionalisti ponekad kau da podravaju fe-
deraciju no to je sluaj samo kada pri tom misle na konfederaciju, kao to
je sluaj s liderom turskih Ciprana, Raufom Denktashom. Stranka Parti
Quebecois obino ne upotrebljavaju pojam konfederacija, ve nudi sino-
nim, suvereni-savez.
stavljanje amandmana na ustav. Ustvari, jedan komparati-
vist je ustvrdio da se SAD natjee s Brazilom za svjetski
najjau federaciju kada je rije o ograniavanju demosa
(Stepan, 2001:334). Privlanost demos-ograniavajuih
tijela odraava ameriki naglasak na slobodi na tetu jed-
nakosti. Ameriki utemeljiteljski mit govori o kolonijama
koje su izborile neovisnost od carstva. Oni odbijaju jaku
dravu koju preferiraju francuski republikanci i hvale
federalizam upravo zato to raspruje mo na vie toaka.
Ameriki eksperti za federalizam, kao npr. W. Riker, tvr-
de da su demos-ograniavajue odlike amerikog federa-
lizma liberalne zato to tite pojedinca od populistikih ve-
ina (Riker, 1964). Amerikanci su inzistirali na federaciji u
sluaju poslijeratne Njemake zato to su bili uvjereni da
bi to otealo ponovno raanje faizma. Stav da je federali-
zam esencijalan za slobodu, kljuan je u amerikom dis-
kursu, unato poraznim podacima o svim latinskoameri-
kim federacijama, jednako kao i federacijama u Pakistanu,
Nigeriji i SSSR-u.
Ameriki oci smatrali su da je federalizam oprean izgrad-
nji nacije ukoliko je rije o multietnikoj ili etno-federal-
noj (Snyder, 2000: 36) varijanti. Kako su se Sjedinjene dr-
ave irile prema jugozapadu iz svojih izvornih homoge-
nih (ako izuzmemo crnake kolonije) trinaest kolonija, od-
lueno je da niti jedan teritorij ne dobije status drave
osim ako manjine ne budu brojano nadjaane od stra-
ne bijelih anglosaksonskih protestanata (eng. WASP)
(Kymlicka, 2000:**) Ponekad je primjenjivana tehnika koja
je trebala osigurati prekrojene dravne granice kako bi In-
dijanci i stanovnitvo hispanskog podrijetla bili nadjaa-
ni, kao to je sluaj s Floridom. U drugim situacijama, pri-
mjerice na Hawaiima i na jugozapadu, oformljivanje dra-
va je kasnilo sve dok regija uz autohtono stanovnitvo ne
bi bila preplavljena s dovoljno doseljenika iz WASP kate-
gorije. Amerike vlasti nisu bile sklone dozvoljavati nase-
ljavanje veeg broja imigranata iz istih podruja na odre-
enim lokalitetima kako to ne bi dovelo do postavljanja et-
niki utemeljenih zahtjeva za samoupravom, a javna zemlja
nije davana etnikim skupinama s ciljem poticanja njiho-
vog rasprivanja (Gordon 1964:133)
17
. Posljedica toga je
da federacija Sjedinjenih Drava ima vrlo malo podudar-
nosti izmeu etnikih skupina i dravnih granica (Glazer
1983:276).
18
Nacional-federalizam bio je sastavnim dijelom
amerike izgradnje nacije (Beer, 1993), pomaui homoge-
nizaciju bijelih doseljenika i imigranata u poznatu slitinu
Anglo-suglasja (Gordon, 1983: 276), i to se jasno vidi u na-
pisima Te Federalist Papers-a (Madison et al. 1788/1987:
tekst II). Meutim u sluaju crnaca iz junih drava do
1960-ih godina (odnosno gotovo stoljee nakon ukidanja
robovlasnitva), ameriki federalizam olakavao je kontro-
lu prije nego izgradnju nacije. Crncima bi, ironino, ali isti-
17 William Penn razuvjerio je doseljenike iz Walesa da ne uspostavljaju
samoupravnu baruniju u Pennsylvaniji. Ibid.
18 Glazer (1983.) istie da je ipak bilo nekoliko iznimaka iz ovog obras-
ca.
nito, vie pomogle centralizirane politike strukture nego
li federalizam. Onesposobljavanje kontrolnog sustava po-
sljedica je kombinirane intervencije federalnog (central-
nog) sudskog, izvrnog i legislativnog dijela vlade, s poet-
kom u 1950-im godinama.
Ameriko iskustvo s federalizmom formiralo je zanimlji-
vu argumentaciju na temu kako se federalizam moe ko-
ristiti u organizaciji podjela u suvremenim etniki hetero-
genim drutvima. Argument je promovirao Donald Ho-
rowitz (1985: poglavlje 14. i 15.), koji se nadovezao na ra-
nije radove S. M. Lipseta (1960)
19
i na uistinu vanu ame-
riku tradiciju koja dopire sve do Jamesa Madisona. Ho-
rowitz nagovjeta da federacije mogu biti osmiljene dje-
lomino s ciljem da bi se sprijeilo da etnike manjine po-
stanu lokalne regionalne veine (vidi takoer Elazar, 1994:
168). Ovakav nain promiljanja preporua onu znaajku
koja moe oslabiti etno-nacionalizme: teritorijalne zaslu-
ge federalizma lee u injenici da mogu biti iskoritene kao
orue kod spreavanja postizanja lokalne veine (to uza se
nosi pratee rizike uspostave lokalne tiranije ili poticanja
odcjepljenja). Pokrajinske granice federalnih jedinica bi se
prema ovom nainu promiljanja trebale formirati na na-
elima ravnotee moi, umnaajui, gdjegod je to mogu-
e, toke moi uklonjene od jednog arinog centra, hra-
brei unutar-etniki sukob i stvarajui poticaje za meuet-
niku suradnju (stvaranjem ne veinskih pokrajina), kao i
za saveze temeljene na ne-etnikim interesima. Ova logika
je iznimno zanimljiva no empirijska podrka za Horowit-
zev argument ini se sputanom kada pogledamo dosta ne-
nadahnjujui primjer poslijeratne Nigerije.
20
U veini po-
stojeih federacija prekrajanje regionalnih granica s na-
mjerom da se postignu takvi rezultati zahtijevalo bi usluge
vojnih diktatora ili jednostranake drave. Ve mobilizi-
rane etno-nacionalne skupine ne prihvaaju olako na-
pore da ih se reorganizira kroz prekrajanje unutarnjih
politikih granica. Belgija, meutim, postaje zanimljiva
iznimka koja ne ide u prilog ovom skepticizmu: regija oko
Brisela, koja je oformila novu federaciju, nije famanska ni
valonska, a njezina heterogenost e vjerojatno stabilizira-
ti meu-nacionalne odnose u Belgiji, zato to se Flandri-
ja nee otcijepiti unutar Brisela, a ujedno su mali izgledi da
Brisel popusti pritiscima Flandrijaca.
Ameriki republikanci s francuskim republikancima
dijele stav da su manjinski nacionalisti zaostali, oni
predstavljaju pobunu protiv moderniteta (Lipset, 1985)
ili narod koji pokazuje tendenciju podreivanja svake slo-
bodne uprave [svojoj] nepopustljivoj poziciji te je u isto
vrijeme kontraproduktivno i nepotrebno takvima izla-
19 Vidi Lipset, 1960: 91-92. Lipset tvrdi da je najvea dobrobit federaliz-
ma za podijeljena drutva to to stvara poprijeke rezove, no to je mogu-
e samo ako se unutarnje federalne granice i etnike granice kriaju. Fe-
deralizam poveava prigode za viestruke izvore cijepanja dodajui re-
gionalne interese i vrijednosti drugima koji ionako presijecaju drutve-
nu strukturu.
20 Kao podrku Horowitzovom stavu , vidi Suberu 2001: 4-6.
ziti u susret (Elazar, 1994: 128-9, 163-4). Ovo je stajalite,
ironino, moda ojaano amerikim vlastitim iskustvom
na krajnjem jugu, gdje su junjaki bijelci koristili kontrolu
nad dravnim upravnim tijelima kako bi ugnjetavali crnce.
Amerika iskustva sa strahotnim graanskim ratom zbog
odcjepljenja takoer je upozorilo amerike intelektualce
na centrifugalni potencijal federalizma, posebno kada regi-
jama upravljaju razliite kulturne zajednice. Eric Nordlin-
ger, jedan od prvih amerikih politikih mislilaca koji se
zanimao za regulaciju etnikih sukoba, odbio je uporabu
federalizma kao instrumenta za ugaanje manjinama bu-
dui se bojao da bi to dovelo do raspada drave i zloupo-
rabe moi od strane etnocentrikih manjina (Nordlinger,
1972: 32-33).
21

Promiljajui ove nazore, vei broj amerikih intelektua-
laca tvrdi da su raspad bivih komunistikih federaci-
ja i kaos koji ga je popratio, ustvari posljedica njiho-
ve etno-federalne strukture.
22
Rogers Brubaker tvrdi da
je sovjetski reim otiao vrlo daleko, puno prije glasno-
sti i perestrojke, u institucionaliziranju teritorijalnog stanja
nacionalnog jedinstva i etnokulturalne nacionalne nezavi-
snosti kao osnovne kognitivne i drutvene kategorije. Kada
se pod Gorbaovom, politiki prostor poeo iriti, te su ka-
tegorije brzo poele strukturirati politiko promiljanje,
informirati politiku retoriku i organizirati politiko dje-
lovanje (Brubaker, 1996: 9). Implikacija je da (barem neki
od) tih diobenih identiteta nisu postojali prije oformljiva-
nja Sovjetskog Saveza u federaciju i ne bi nikada uli u igru
da Sovjetski Savez nije oformio federaciju. Po Snyderovom
miljenju etniki utemeljene federacije... stvaraju poli-
tike organizacije i medijska trita koja su usredoto-
ena na etnike razlike. Po njegovom miljenju, odluka
da se uspostavi etnofederacija u Sovjetskom Savezu, eho-
slovakoj i Jugoslaviji bila je nepotrebna (Snyder, 2000: 327
moj kurziv): Etnofederalizam je bila strategija upravlja-
nja za koju su se aktivno opredijelili komunistiki osnivate-
lji, a ne nunost nametnuta od strane neumoljivih zahtje-
va etnikih skupina (ibid.).
23
Rezultati etnofederalizma bili
su izravni: komunistike federacije su se raspale i nacio-
nalistiko nasilje se dogodilo samo ondje gdje... su etnofe-
deralne institucije kanalizirale politiku aktivnost unutar
etnikih smjernica (SSSR i Jugoslavija) (2000: 252 moj
kurziv).
21 Vidi takoer Tarlton 1965.
22 Drugi takoer tvrde da se Sovjetski Savez raspao zato to je federaci-
ja izgraena na etnikim, a ne graanskim naelima. Vidi Lukic i Lynch,
1996., kao i Bunce (citiran u Snyder).
23 Snyder kae da je odluka da se stvore etno-federacije esto bila ne-
potrebna (str. 327), no ne precizira gdje je ona bila nepotrebna, a gdje to
ne stoji. Bit argumenata kojima se slui u svojoj knjizi ukazuje na to da on
smatra de je ona uvijek bila nepotrebna.
III.) Federalizam kao sredstvo za nadilaenje nacije
Trei pogled smatra da federalizam moe razrijeiti naci-
onalnu privrenost/lojalnost, a to ukljuuje veinske i ma-
njinske nacionalizme. On dolazi u dvije razliite varijan-
te. Prvu predstavlja nekoliko devetnaestostoljetnih federa-
lista, posebice Joseph Proudhon i Carlo Cattaneo, koji su
se odluno suprotstavljali dravnom nacionalizmu (Majo-
cchi, 1991: 162) i mnogi dvadesetostoljetni federalisti, po-
sebice unutar europskog pokreta (vidi npr. Bosco 1992: tre-
i dio). Takvi federalisti bili su, i jesu, odluni antinaciona-
listi koji povezuju dravni i manjinski nacionalizam s et-
nikim ekskluzivitetom, ovinizmom, rasizmom i parohi-
jalno-partikularnim osjeajima. Za njih, federalizam pri-
pada sasvim drugoj kooperativnoj flozofji, onoj koja
nudi ne-nacionalnu logiku legitimacije odnosno on
je protuotrov nacionalizmu, a ne njegov blizak roak.
Ovaj je stav najjasnije artikulirao Pierre Trudeau obrazo-
van pod utjecajem Ellie Kedourie na LSE-u prije no to
je postao premijerom Kanade. U lanku naslovljenom Fe-
deralizam, nacionalizam i razum Trudeau jasno povezuje
federalizam i funkcionalizam sa razumom, a nacionalizam
s emocijama (Trudeau, 1968 (1965)). Mislioci poput Tru-
deaua smatraju federalizam negacijom i rjeenjem nacio-
nalizma, iako povremeno prihvaaju stajalite da federa-
lizam mora biti izgraen na uspjenom nacionalizmu
koji je u tom sluaju nadien u hegelijanskom smislu (Ma-
jocchi, 1991: 161). Ustvari oni su jeka Einstainove opaske
da je nacionalizam poput ospica ovjeanstva.
24

Izneseni stav najbolje predstavljaju austro-marksisti Karl
Renner i Otto Bauer koji su ga predloili u zadnjim dani-
ma Habsburkog carstva (vidi npr. Bauer, 2000; Hanf, 1991;
Pfabigan, 1991).
25
Lenjin, Staljin i njihove kolege u tijeku
izgradnje Sovjetskog Saveza kao drave stavili su njihove
argumente, u adaptiranom obliku, sebi u slubu. U Sovjet-
skom Savezu, federalizam je koriten kako bi pruio ogra-
nieno rjeenje manjinskom nacionalizmu, no samo u skla-
du s ciljem izgradnje socijalistikog drutva. Manjinama
je ponuena fktivna, a ne stvarna, nacionalna samou-
prava.
26
Dok je ta politika bila povrno slina onoj koju su
zagovarali multinacionalni federalisti, a kojom emo se ba-
viti kasnije, marksisti-lenjinisti su bili, naravno, formalni
kozmopoliti, predani post-nacionalnom globalnom poli-
tikom poretku. Meutim, u iekivanju revolucije u svjet-
skim razmjerima, drali su da je federalno ureenje, naci-
24 Meutim, Trudeauov antinacionalizam bio je usmjeren na ono to je
on smatrao etnikim nacionalizmom, posebice onim povezanim s nje-
govom rodnom regijom, Quebecom. Manje mu je smetao graanski naci-
onalizam kanadskog tipa.
25 Austro-marksisti se esto povezuju s raspravama o kulturnoj (ne-teri-
torijalnoj) autonomiji, no oni su se takoer zalagali za naciju kao temelj za
uspostavu teritorijalne jedinice.
26 Po autoritativnim rijeima Walkera Connora, Lenjinova druga zapo-
vijed u smislu reguliranja nacionalizma bila je strateki makjavelistika:
Slijedei pretpostavku moi, dokonati injenicu ako ne nuno fkciju
prava na odcjepljenje i zapoeti dugotrajan proces asimilacije kroz dija-
lektiki smjer teritorijalne autonomije za sve kompaktne nacionalne sku-
pine (Connor, 1984: 38)
onalnog oblika, socijalistikog sadraja, optimalan institu-
cionalan put do globalnog komunizma.
IV.) Multinacionalni federalisti: federalizam u izgrad-
nji vie-nacionalnih entiteta
Multinacionalni ili multietniki federalisti, za razliku od
prethodnih, zastupaju federaciju s ciljem ujedinjavanja
naroda koji trae prednosti lanstva u zajednikoj po-
litikoj jedinici, a pri tom su razliita podrijetla, jezika
i kulture (Forsythe, 1989: 4). Oni zahtijevaju izraziti, in-
stitucionalizirati i zatititi najmanje dvije nacionalne ili et-
nike kulture, esto na trajnoj osnovi. Svaka vea unija ili
homogenizacija, ako je takva uope predviena, odgoe-
na je za budunost. Oni eksplicitno odbacuju snane in-
tegracijske i /ili asimilacione ciljeve nacional i post-nacio-
nal federalista, i na iste gledaju negativno, kao na razarate-
lje prije nego izgraditelje nacije. Oni vjeruju da su dvojne
ili multinacionalne privrenosti mogue i uistinu poeljne.
Multinacionalni federalisti predstavljaju treu granu
liberalizma, onu koja se razlikuje od jakobinske varijan-
te (federalizam suspree graansku jednakost) i ameriku
varijantu (nacionalni federalizam promovira osobne slobo-
de). Za multinacionalne liberale, samo shvaanje liberalnih
osobnih prava zahtijeva potivanje kulture pojedinaca, a
na operativnoj razini, to znai dozvoliti manjinama mo da
zatite i promoviraju svoju kulturu (Stepan, 1999: 31-32;
Kymlicka, 1995). Za razliku od unitarista i nacional-fede-
ralista, multinacionalni federalisti odbijaju stav da su vla-
de pod upravom manjina, a priori, nazadnije ili neliberal-
nije od vlada koje kontroliraju veine. Keating i Kymlicka
jednako naglaavaju da su manjinski nacionalizmi pri-
je moderni nego nazadni demokratski odgovor na pro-
mjenu struktura moi s dravne na globalnu razinu (Ky-
mlicka**; Keating, 2001).
Multinacionalni federalizam uiva dosta veliku podr-
ku u suvremenim sveuilinim krugovima, ukljuuju-
i Hechtera (2000), Linza (1997), Keatinga (2001), Kymlic-
ku (1995), Moora (2001), Stepana (1999), Wattsa (1999) i
McGarryja i OLearya (1993). Neki simpatizeri staju jasno
u obranu federalizma. Politiki mislilac Klaus von Beyme,
govorei o zapadnim demokracijama, tvrdio je 1985. da je
Kanada jedina zemlja u kojoj se federalizam nije pokazao
uspjenim u rjeavanju... etnikog sukoba (von Beyme,
1985: 121).
27
Drugi su skromniji: Kymlicka podrava multi-
nacionalni federalizam normativno, dok se priznavanje su-
oava s potekoama u praksi (Kymlicka, 2001: poglavlje
5?). Multinacionalni federalisti bili su utjecajni u razvoju
federacija u bivem Britanskom Imperiju, posebno u Kana-
di, na Karibima, u Nigeriji, Junoj Africi, Indiji, Pakistanu i
Maleziji. Oni su izvrili utjecaj na austro-marksiste i mar-
ksistike lenjiniste i imali su trajan utjecaj na post-komuni-
27 Normalnija je tvrdnja da je Kanada jedina zemlja, odnosno da su Ka-
nada i vicarska jedine zemlje, u kojime je federalizam uspjean u
prevenciji sukoba.
stiki razvoj Ruske Federacije, Etiopije i ostatka Jugoslavi-
je. Dok su unitaristi u usponu u Istonoj Europi, multi-
nacionalni federalizam je popularniji u zapadnoj Euro-
pi, kao to nam svjedoe odluka da se oformi federacija u
Belgiji i kvazi-federalne institucije u panjolskoj, Ujedinje-
nom Kraljevstvu i Francuskoj. Multinacionalni federali-
sti esto su meki manjinski nacionalisti, ali oni takoer
ukljuuju i dravne elite koje vjeruju da je izlaenje u
susret nacionalnim manjinama klju za stabilnost i je-
dinstvo. Oni ukljuuju stranke poput: Liberalnu Stranku
Quebeca, Baskijsku Nacionalnu Partiju (PNV), Katalonsku
Convergencia i Unio. Najambiciozniji multinacionalni fe-
deralisti naih dana su oni koji ele razviti Europsku Uni-
ju iz njezine sadanje, uglavnom, konfederalne forme u ek-
splicitnu federaciju, Europu nacionalnih drava i Euro-
pu graana, kao to je njemaki ministar vanjskih poslo-
va nedavno izjavio u govoru na berlinskom Humboldtovu
Sveuilitu (Fischer 2000).
28

Multinacionalni federalisti odbijaju stav da svaka ma-
njina eli dravu. Oni tvrde da ukoliko regionalne grani-
ce komponenti koje ine federaciju odgovaraju granicama
relevantne nacionalne, etnike, religijske ili lingvistike za-
jednice odnosno, ukoliko postoji federalna zajednica
podudarna s federalnim institucijama, federacija moe
biti uinkovit ureaj harmonizacije. Tome je tako upra-
vo zato to etniki heterogena politika drutva ini ma-
nje heterogenima kroz stvaranje homogenijih pod-jedini-
ca. Multinacionalni federalizam tako ukljuuje ekspli-
citno odbacivanje unitaristikih i nacional-federalisti-
kih argumenata koji kau da se samouprava za manji-
ne nuno sukobljava s teritorijalnim integritetom po-
stojeih drava. On je, na prvi pogled, takoer izazov pre-
utnom Gellnerijanskom shvaanju da je u modernim vre-
menima uvjet za ravnoteu jedna suverena drava, jedna
kultura (ili nacija). Ako ire razmotrimo politiku jedini-
cu u Gellnerovoj defniciji, kako bismo regionalne ili pro-
vincijalne jedinice okupili u federaciju, tada njegova teorija
moe podrati takva rjeenja, ali uz znaajan ustupak, pri-
znajui da su takvi federalni sustavi kompatibilni s dvojnim
ili ak i viestrukim nacionalnostima.
Nacionalne manjine i njihovi intelektualni pobornici esto
tvrde da bi one trebale imati ovlasti vee od onih koje ui-
vaju federalne jedinice koje pripadaju nacionalnoj veini.
Oni podravaju asimetrini federalizam. Osim toga, mogu
zahtijevati podjelu vlasti koje su obino prerogativa cen-
tra: neke manjine trae ulogu u federalnoj vanjskoj politi-
ci ili da budu izravno predstavljene u nadnacionalnim or-
ganizacijama. To nije isto kao podravati konfederaciju, s
obzirom da manjine mogu zadovoljiti veinu svojih potra-
28 ini se da je ovaj model federalizma ogranien na zadovoljavanje po-
treba aktualnih zemalja lanica Europske Unije, i ne govori nita o manji-
nama unutar tih drava. Tome kao opreku postavite inaicu Euro-fede-
ralizma Michaela Keatinga koji anticipira sloene i preklapajue razine
uprave koja ukljuuje regije (ukljuujui i manjinske regije), drave i Eu-
ropsku Uniju. Keating, 2001: 4.
ivanja ostajui dijelom jedinstvene drave. Meutim, ono
jasno naginje izlasku iz okvira tradicionalnih federacija i u
smjeru konfederacije.
29

Multinacionalne federacije mogu nastati iz unije samou-
pravnih etnikih zajednica, kao to se dogodilo sa vi-
carskom. Meutim, u drugim sluajevima, multinacional-
ni federalisti mogu se upustiti u razboriti demokratski in-
enjering kako bi se poklopili odreeni pripisani kriteriji
s unutarnjim politikim granicama. To se dogodilo u vri-
jeme osnivanja Kanade, kada je kanadska provincija podi-
jeljena po jezinoj granici izmeu Ontaria i Qubeca. To
se takoer dogodilo u Indiji nakon postizanja neovisnosti,
posebno kada je Nehru dozvolio reorganiozaciju unutar-
njih dravnih granica u skladu s jezinim podjelama (Arora
i Verney, 1995; Brass 1990).
30
Nigerija je prekrajala unutar-
nje granice u nekoliko navrata, u korist nekih manjina. Dok
su u izvornoj tripartitnoj federaciji dominirale Ibo, Hausa i
Yoruba grupe, dananja struktura od trideset i est drava
ukljuuje etrnaest drava u kojima dominiraju druge sku-
pine (Suberu, 2001: 5). vicarska je 1979. godine skrojila
novi kanton zvan Jura (veinski Francuzi katolici) iz kan-
tona Berne u kojem je veinsko stanovnitvo njemakog je-
zinog izriaja.
Jasno je da ova obrana federacije kao naina organizacije
nacija u smislu da se za svaku naciju osigura pokrajina
nije u stanju rijeiti probleme onih manjina koje su toliko
brojano malene ili rasprene da ne mogu kontrolirati fe-
deralne jedinice ili pokrajine. To ukljuuje frankofono sta-
novnitvo koje ivi izvan Quebeca, famansko stanovnitvo
u Valoniji, frankofono u Flandriji i male i rasprene skupi-
ne autohtonog stanovnitva u Australiji, Indiji ili Amerika-
ma. Alternativno rjeenje u tim sluajevima je neto to se
ponekad naziva korporativnim federalizmom (ili kor-
porativnom autonomijom), odnosno, proirenje autono-
mije na manjinsku zajednicu koja nije ista kao teritorijal-
na zajednica. Korporativni federalizam moe biti posebno
zanimljiv gdje revizija granica nije izvediva, zbog etnike
izmijeanosti ili zato to vlasti ne ele uspostaviti autono-
mne teritorijalne jedinice. To su predlagali austro-marksi-
sti, Karl Renner i Otto Bauer kao nain da se izae u su-
sret teritorijalno izmijeane manjinama Austro-Ugarskog
29 Izvjea koja govore u prilog zahtjevima nacionalnih manjina za us-
postavom asimetrine federacije i meunarodne uloge u tim situacijama,
vidi Keating, 2001. Keating podrava multinacionalni federalizam, no od-
bija kao previe pojednostavljen pogled da se manjinama moe udovoljiti
kao federalnim jedinicama unutar tradicionalnih suverenih drava. Umje-
sto toga, Keating tvrdi da se, posebno unutar Europske Unije, oblikuje
nova post-suverena institucionalna organizacija u kojoj manjine potrau-
ju svoje simultano sudjelovanje u razliitim forumima dravi, (izvangra-
ninoj) regiji, Europskoj Uniji, i svijetu.
30 Ironino, prekrajanje novih granica kako bi se izalo u susret manjina-
ma jednostavnije je ukoliko centar ima vie moi. U Indiji, centralna vlada
mogla je oformiti granice bez odobrenja dravnih vlada kojih se to tica-
lo. U Kanadi, suprotno tome, federalna vlada nije mogla promijeniti gra-
nice bez suglasnosti pokrajina o kojih se to ticalo. Ona ne moe stvoriti
novu pokrajinu iz federalnih teritorija bez odobrenja postojeih pokraji-
na, a iz tog razloga nova regija Nunavut ima status federalnog teritori-
ja, a ne pokrajine.
Carstva.
31
Sustav mileta koji je primjenjivalo Otoman-
sko carstvo kako bi izalo u susret zahtjevima nemusliman-
skih manjina, bio je takoer jedna vrsta korporativnog
federalizma. Drave koje ukljuuju elemente korporativ-
nog federalizma su Belgija i Kanada. Belgijske Flamanske
i Frankofone Zajednice (komunalne vlasti) imaju odgovor-
nosti za famansko i frankofono stanovnitvo u Briselskom
okrugu. U Kanadi, frankofone manjine izvan Qubeca ui-
vaju prava, to je rezultat odluke suda, da kontroliraju svo-
je vlastite kolske odbore. Osim korporativnog federaliz-
ma, manjinama izvan njihovih vlastitih federalnih jedinica
se moe izai u susret putem konsocijativistikih ugovora
na razini federalne vlade ili vlada konstitutivnih jedinica,
ili putem povelja i legislative koja nudi posebne ustupke za
prava skupina.
32

Vaganje dokaza
Postoje dokazi u prilog unitaristikih i nacional-federali-
stikih tvrdnji da se multinacionalni federalizam, kako
je to sroio Snyder, pokazao stranim u praksi (2000:
327). Multinacionalne ili multietnike federacije su se ras-
pale ili nisu uspjele ostati demokratske diljem komunisti-
kog i postkolonijalnog svijeta. Federacije Sovjetskog Save-
za, Jugoslavije i ehoslovake raspale su se tijekom ili ne-
posredno nakon provoenja procesa demokratizacije. Za-
pravo, istina je da su od svih drava biveg komunistikog
bloka Istone Europe, samo federacije raspale i to sve re-
dom.
33
Takoer je istina da su sve te federacije iskusile na-
silnu tranziciju. U post-kolonijalnom svijetu multinacio-
nalne i multietnike federacije su propale, ili se nisu uspje-
le uspostaviti na Karibima, posebice u federaciji West In-
dies. ak ni minijaturna federacija Sv. Kittsa i Nevisa ne-
davno se suoila s mogunou odcjepljenja manjeg otoka
Nevisa putem referenduma (Premdas, 1998). Multinacio-
nalne i multietnike federacije nisu opstale u Sub-Sahar-
skoj Africi, u frankofonoj Zapadnoj i Ekvatorijalnoj Africi,
U Britanskoj Istonoj Africi (Keniji, Ugandi i Tanganjici),
te u Britanskoj Centralnoj Africi (Sjevernoj i Junoj Rode-
ziji i Nyasaland) ili nisu uspjele trajno odrati demokraci-
ju (Nigerija i Tanzanija), ili se uspostaviti kao izvorne traj-
ne demokracije (Juna Afrika). Raspad nigerijske federaci-
31 Za raspravu o korporativnom federalizmu, vidi Coakley, 1994.
32 Od 1960-ih kanadska federalna vlast provela je niz zakona koji povea-
vaju broj povlastica frankofonim manjinama izvan Qubeca, ukljuujui
fondove za kole na jeziku manjine, dvojezine federalne javne slube i
javno subvencionirane televizijske i radijske emisije na manjinskim jezici-
ma. Takoer pomae fnancirati nastojanja tih skupina da iznude te slu-
be od svojih pokrajinskih vlada. Pokrajinska vlada New Brunswicka omo-
guava dvojezine pokrajinske javne usluge kako bi izala u susret brojnoj
frankofonoj manjini, a Ontario nudi cijeli niz dvojezinih usluga u nekim
dijelovima pokrajine. Od 1982. godine, brojne mjere koje je promovira-
la federalna vlada, kao i vlada New Brunswicka konsolidirale su se unutar
Kanadske Povelje o Pravima.
33 Posljednja rtva je Jugoslavija (odnosno ostaci federacije Srbije i Crne
Gore) koja e 2003. biti restrukturirana u slabiju zajednicu koja e se zva-
ti Srbija i Crna Gora.
je sprijeen je nakon sukoba za odcjepljenje koji je uzroko-
vao priblino milijun rtava. U arapskom svijetu, samo su
Ujedinjeni Arapski Emirati preivjeli, no tu je rije o naci-
onalnoj federaciji i demokraciji koja je upitna. Federacije
u Maliju i Etiopiji u neovisnoj Africi takoer su se raspale;
dok je Kamerun doivio prisilni unitarizam nakon federal-
nog poetka. U Aziji takoer ima primjera propalih fede-
racija, na primjer u Indokini, Burmi i Pakistanu (odcjeplje-
nje Bangladea) i Malayske unije nakon odcjepljenja Singa-
pura. Ukratko, nove multinacionalne federacije ne djeluju
kao instrumenti za rjeavanje sukoba ak i tamo gdje do-
zvoljavaju odreen stupanj manjinske samouprave. One su
se raspale ili nisu uspjele trajno osigurati demokratski po-
redak irom Azije, Afrike i Kariba. Indija je najvea iznim-
ka u Aziji.
Takoer je jasno da multinacionalni federalizam razlii-
tim skupinama olakava odcjepljenje, u sluaju da tome
tee. Federalizam manjinskim skupinama osigurava poli-
tika i birokratska sredstva koja se mogu iskoristiti za po-
stizanje neovisnosti. Dajui skupini vlastitu jedinicu omo-
gueno je odravanje referenduma za odcjepljenje koje pak
moe biti korisno u postizanju priznanja. Multinacional-
ni federalizam takoer implicira naelo da manjine koji-
ma se podilazi predstavljaju narode kojima moe biti po-
dijeljeno pravo na samoodreenje. Vjerojatnije je, kako je
potvrdila Badinterova komisija za bivu Jugoslaviju, da e
meunarodna zajednica lake priznati zahtjev za nezavi-
snou koji dolazi od federalne jedinice nego od grupe koja
nije organizirana na taj nain. Iz tog razloga su konstitutiv-
ne jedinice Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i ehoslovake
koje su se odcijepile danas neovisne drave, dok regije koje
nisu bile konstitutivne jedinice, kao to su Abhazija, Trans-
Dnjestria, Turska Republika Sjeverni Cipar i Kosovo nisu
priznate. U tim sluajevima unitaristi i nacional-federalisti
imaju pravo, iako je injenica da multinacionalni federalisti
to vrlo teko priznaju.
34

Meutim, ovi podaci iz prakse moraju se sagledati na
brojne razliite naine. Prvo, najvee pogreke federaliz-
ma, ukljuujui Sovjetski Savez, Jugoslaviju, ehoslovaku
i Nigeriju, bile su, u velikoj mjeri, lane ili pseudo-federa-
cije. U nekoliko sluajeva, one su bile prisiljene da se udru-
e (od strane dominantne skupine ili carstva). Ustavna ras-
podjela vlasti/vladavina zakona u praksi je zanemarena i
one nisu bile izvorno predstavnike (odnosno demokrat-
ske). Tu, dakle, nije postojala mogunost dijaloga, a kamo-
li suradnje meu razliitim nacionalnim zajednicama koje
su te federacije ukljuivale. Dok Sjedinjene Drave mogu
biti uzete kao paradigmatski primjer nacional-federalizma,
Sovjetski Savez je najistaknutiji sluaj pseudo-federalizma.
On se sastojao od onih ostataka Carske Rusije koje je Cr-
34 Stepan, koji podrava multinacionalni federalizam i tvrdi da je fede-
ralni (nacionalni) model Sjedinjenih Drava malo relevantan za multina-
cionalna drutva, priznaje da je najvei rizik federalizma to to nudi
mogunosti etnikim nacionalistima da pokrenu svoju maineriju.
Stepan, 1999: 19.
vena Armija uspjela pokoriti nakon Oktobarske revolucije,
ukljuujui i one zemlje (Estoniju, Latviju , Litvu i Moldavi-
ju) koje je dobila u okviru Pakta Ribbentrop-Molotov i kao
pobjednik u drugom svjetskom ratu. Dok je njegova struk-
tura bila federalna od samog poetka, stvarna mo lea-
la je u snano centraliziranoj Komunistikoj Partiji (KPSS)
koja je djelovala u skladu s naelima demokratskog cen-
tralizma (Liven i McGarry, 1993). Autonomija Sovjetskih
Republika nije imala nikakva znaenja. Osim toga, njihovo
zakonodavstvo, iako ga je u teoriji izglasalo lokalno stanov-
nitvo, bilo je u stvari tampon koji je oformila KPSS. Klju-
ne institucije, ukljuujui vojsku i policiju, kontrolira-
la je Moskva. Takoer nije postojao efkasan sudski meha-
nizam koji bi donio odluku o podjeli prava i djelatnih sfera
izmeu centra i republika. Jugoslavija je bila vie decentra-
lizirana od Sovjetskog Saveza ili ehoslovake, barem na-
kon reformi provedenih u kasnim 60-im godinama, no nije
bila manje nedemokratska od ostalih.
Kolonijalne federacija izrasle su iz kolonija koje su bile ar-
bitrarno konsolidirane od strane bijelih imperijalista. Me-
utim, ak i odluku o formiranju federacija nakon postiza-
nja neovisnosti u nekim sluajevima donijele su na odlasku
elite koje pripadaju metropoli, a ne autohtone elite u kolo-
niji. Izvornu trodijelnu federaciju u Nigeriji koja se raspa-
la sredinom 60-ih godina ostavila je u nasljee Britani-
ja na odlasku, odnosno nije bila rezultat unutarnjih prego-
vora (Suberu, 2001: 4). Kamerunska federacija bila je kon-
strukt britanskih i francuskih kolonijalnih snaga (pose-
bice ovih drugih) koje su eljele sauvati dvojnu osobnost
tvorcima koje su se smatrali (Elazar, 1987: 240). Kamerun
su vojne snage pretvorile u unitaristiku dravu ubrzo na-
kon steene nezavisnosti, dok su u Nigeriji vladali vojni
diktatori okrenuti centru tijekom vie od dvije treine po-
vijesti nakon steene neovisnosti. ak i u demokratskim
uvjetima, Nigerija je toliko centralizirana da je opisivana
kao uplja federacija i unitaristika drava u federalnom
ruhu (Suberu i Diamond, 2000: 8).
35
Korupcija i zloupo-
raba moi prevladavaju u Nigeriji pa se teko moe rei da
postoji vladavina zakona (Suberu 2001).
36

Osim toga, te komunistike i post-kolonijalne federacije
bile su optereene gospodarskim sustavima koji nisu bili u
stanju osigurati razuman ivotni standard svojim graani-
ma. U svim sluajevima to je izazvalo ogorenje, ne samo
meu manjinama u relativno poduzetnim podrujima ze-
35 Nigerijski hipercentralizam je produkt Abudjine kontrole prihoda od
nafte, no takoer ima temelje u ustavima iz 1979. i 1999. Prema Joyu i
Igweikeu, pod novim ustavom (koji uvelike kopira stari) postoji malo,
ako i toliko... podruja u kojima vlade sastavnih drava mogu djelovati
neovisno od federalne vlade. Citirano u Suberu i Diamond, 2000: 15. Po-
stojanje takvih odijeljenih kompetencija je, kako smo istakli, bitno obi-
ljeje federalizma.
36 Unitaristi esto tvrde da decentralizacija vodi korupciji i neefkasnosti,
no suvremena Nigerija pokazuje da korupcija i centralizacija idu ruku pod
ruku. Oni koji podravaju anti-korupcijske reforme u Nigeriji tvrde da to
zahtjeva da se mo i izvori prebace na nie instance tj. na razine vlasti
koje su transparentnije i blie narodu. Diamond, 2001: xviii.
mlje koji su na svoju ukljuenost u dravu promatrali kao
optereenje. Gotovo ne iznenauje injenica da je, kada je
komunistiki sustav diskreditiran i kada je kolabirao u ka-
snim 80-ima, taj kolaps prouzrokovao krizu dravnosti.
Drugo, prije no to se ovi neuspjesi pripiu multinacional-
nom federalizmu, trebalo bi pokazati da nije bilo nuno,
kako su kritiari tvrdili, izai u susret tim identitetima, te
da bi demokratska graansko-nacionalna (nacional-fede-
ralna ili unitaristika) alternativa bila bolje rjeenje. U tom
kontekstu treba se prisjetiti da je odluka da se stvore So-
vjetska ili Jugoslavenska federacija donesena usred gorkih
graanskih ratova ili vanjskih invazija, kada su se dijelo-
vi obiju drava odcijepili (Connor, 1984, 198; Woodward,
Balkanska tragedija: 30). Ta odluka smatrana je presudnom
za obnovu jedinstva i vabljenje odcjepljenih regija u drav-
nu zajednicu i u oba sluaja poduzeta je od strane socija-
listikih internacionalista od kojih niti jedni nisu bili ideo-
loki skloni federalizmu. Prije nego to je preuzeo vlast, Le-
njin je u biti izrazio estoko protivljenje federalizmu i sklo-
nost ka unitaristikim strukturama.
37
Ako je federalizam
bio nepotreban, moramo zakljuiti da su Lenjin i Tito bili
iznimno nekompetentni. Jednako tako, dok su neki tvrdi-
li da podjela Nigerije u vrijeme stjecanja neovisnosti odra-
ava britansku strategiju podijeli pa vladaj, malo ili nitko
ne dri da je mogla biti (ili bi mogla biti) odrana na oku-
pu bez uvoenja neke vrste decentralizirane ili federalne
strukture.
38
Kada je voa Iboa, general Ironsi, pokuao pre-
obraziti Nigeriju u centralistiku dravu 1966. godine, stra-
hovi da e se to obistiniti su doveli do njegova pada. Iako
je Nigerijska federacija bila uzrokom neuspjelog i krvavog
pokuaja odcjepljenja Biafre (1967.-70.), pobjednici su pa-
ljivo zadrali etno-federalne strukture, iako obnovljene, s
novim unutarnjim granicama. Ovaj pogled da je komuni-
stiki federalizam bio ne samo nepotreban ve da je stvo-
rio podjele takoer ne moe jednostavno objasniti zbog
ega jakim, u stvari nekima od najjaih, etnikih identite-
ta koji postoje meu skupinama nije udovoljeno kroz fede-
ralne institucije, kao na primjer eenima ili krimskim Ta-
tarima.
39
37 Godine 1913., prije no to je preuzeo odgovornost za upravljanje So-
vjetskim Savezom, Lenjin je jasno izrazio svoj prijezir spram federaliz-
ma i sklonost ka unitarizmu: U naelu mi se protivimo federaciji. Ona
slabi gospodarske veze i nije prikladna za ujedinjenu dravu. elite li se
odcijepiti? pitamo. Odite dovraga i odsjecite se u potpunosti... Ne elite se
odcijepiti? Onda nemojte donositi odluke umjesto mene, nemojte vjerova-
ti da imate pravo na federaciju (kurziv i gramatike pogreke prenesene
su iz izvornika). Citirano u Connor, 1984: 217. Kao to Connor primjeu-
je, Lenjin je napustio protivljenje federalizmu po preuzimanju moi kako
bi ponudio garanciju nacijama koje su se bile odcijepile da ponovno spa-
janje nee rezultirati politikom podreenou (ibid: 218).
38 Kako se rivalstvo izmeu te tri skupine [Yoruba, Ibo, Hausa] iskrista-
liziralo u gorke politike borbe tijekom kasnog kolonijalnog perioda... po-
stajalo je sve jasnije svim zainteresiranim promatraima da jedino neka
vrsta visoko decentralizirane politike organizacije moe zadovoljiti glav-
ne skupine unutar jedinstvene drave. Suberu, 2001: 20.
39 Objanjenje ovog problema implicitno je argumentima kritiara mul-
tinacionalnog federalizma. Ono kae da je odluka da se udovolji nekim
nacionalnim skupinama dovelo one iskljuene do toga da se mobiliziraju.
Mi se u potpunosti slaemo s ovom tvrdnjom, no smatramo da bi nain za
Drugi razlog zbog kojega bismo trebali posumnjati u pro-
vedivost graanskih nacionalistikih tehnika u komu-
nistikim multinacionalnim federacijama jest taj to su
te tehnike imale malo uspjeha kada su stavljene u pogon
u pogodnijim okolnostima u nekomunistikim multina-
cionalnim dravama, barem tijekom dvadesetog stoljea.
Turska se jo uvijek suoava s velikom disidentskom kurd-
skom manjinom unato osam desetljea Kemalistikog
graanskog nacionalizma. Britanski graanski naciona-
lizam nije bio sposoban sprijeiti odcjepljenje Irske 1921.
godine ili suspregnuti nacionalistiku pobunu u Sjevernoj
Irskoj nakon 1969. godine (McGarry, 2001). Takoer nije
uspio sprijeiti ponovno raanje kotskog i velkog naci-
onalizma nakon 70-ih godina. ak i Francuska, kolijev-
ka jakobinizma, sposobna preobraziti seljake u Francuze
u 19. stoljeu, nije bila sposobna oslabiti korzikanski na-
cionalizam kasnog dvadesetog stoljea. Nedostaci graan-
skog nacionalizma pomau objasniti zato su se sve zapad-
ne multinacionalne demokracije, ukljuujui Ujedinjeno
Kraljevstvo, panjolsku, Belgiju i Francusku, odmakle od
(unitaristikog i nacional-federalistikog) oblika gra-
anskog nacionalizma u korist udovoljavanja njihovim
manjinama kroz etnofederalne i sline strukture. Oni pri-
znaju da nema (demokratske) opcije koja bi mogla odr-
ati njihove multinacionalne drave na okupu osim kroz
udovoljavanje njihovoj nacionalnoj raznolikosti.
40
Tree, jednom kada se prihvati injenica da su grupni iden-
titeti u propalim federacijama bili duboko ukorijenjeni i da
je etno-federalizam bio odgovarajui odgovor na njihova
potraivanja, razlog za nasilje koje je popratilo njihov ras-
pad teko se moe pripisati etnofederalizmu. U velikoj mje-
ri, posebno, ali ne i iskljuivo u Jugoslaviji, nasilje je proi-
steklo iz nevoljkosti centra da dozvoli odcjepljenje (od-
nosno, etnofederalni ustavi u kojima se odcjepljenje moe
ispregovarati vjerojatno bi izbjegli nasilje).
41
Takoer je na-
silje veim dijelom proisteklo iz nedostatka etnofede-
ralizma, odnosno nedostatka podudarnosti izmeu kon-
stitutivne jedinice i etnografskih granica. U sluaju Jugo-
slavije, odcjepljenje Slovenije bilo je relativno mirno, djelo-
mice zbog toga to je ona uvelike homogena. Barunasti
razvod ehoslovake bio je olakan zato to je bilo vrlo
malo eha u Slovakoj i malo Slovaka u ekim prostori-
ma.
42
Rat je u Hrvatskoj poeo 1991. godine ponajvie zbog
toga to je u Hrvatskoj ivio znaajan postotak Srba koji su
eljeli ostati ujedinjeni s Jugoslavijom i proirio se na Bo-
snu i Hercegovinu zato to su u njoj ivjeli Hrvati i Srbi koji
su takoer eljeli ostati vezani svaki za svoju etniku skupi-
nu. Tim skupinama pomagali su i podupirali ih pripadnici
njihovih etnikih skupina u Srbiji i Hrvatskoj. U Jugoslavi-
ji je Bosna i Hercegovina, koja je multietniki najaro-
rjeavanje ovog problema bio da se izae u susret iskljuenim skupinama,
a ne da se odbije udovoljiti svima.
40 Vidi takoer Stepan, 1999: 20.
41 Oni bi takoer mogli izbjei odcjepljenje.
42 Zanimljivo je da primjer ehoslovake nije naveden u Snyderovoj
analizi odnosa izmeu etnofederalizma i nasilja.
likija republika, bila, tragino, i poprite najveeg nasi-
lja.
43
Na Kosovu koje nije uivalo status federalne republi-
ke unutar Jugoslavije i iji je status autonomne pokrajine
unutar Srbije dokinuo Miloeviev reim 1989. godine, rat
je buknuo 1997. godine. Godine 2001. sukob je buknuo u
Makedoniji, ije su albanske manjine zamjerale slavenskim
Makedoncima zbog njihove dominacije.
Na teritoriju biveg Sovjetskog Saveza, nasilje je najvie
eskaliralo u eeniji, podruju koje nije uivalo status
savezne republike unutar Svjetskog Saveza. Da je to
bio sluaj, ona bi se vrlo vjerojatno odcijepila s drugim
republikama i uz jednako malo nasilja, s obzirom na
relativnu homogenost, poput veine ostalih. Rat izme-
u Armenije i Azebajdana vodio se u najveoj mjeri zbog
toga to je armenska etnika enklava (Nagorno-Karabakh)
pripojena ovoj drugoj. U Gruziji su izbila dva sukoba: iz-
meu Gruzijaca i Junih Oseta koje je odcjepljenje Gruzije
odvojilo od njihove matice u Sjevernoj Osetiji (unutar Ru-
sije), i izmeu Gruzijaca i Abkhaza koji su bili razoarani
ukljuivanjem u ono to su oni smatrali gruzijskom naci-
onalnom dravom. Posljednji sukob dogodio se u Trans-
Dnjestarskoj regiji Moldavije gdje su Ukrajinci, Rusi i neki
Moldavci bili pogoeni ukljuenjem u Moldaviju. Rusija je
bila ukljuena u potpirivanje svih tih sukoba.
U mnogima od navedenih sluajeva, nasilje je uzrokova-
no ili pojaano nacionalizirajuom ili centralistikom po-
litikom republikama s tek steenom neovisnou, iako su
one i dalje heterogene (ili je pak potaknuto strahom da bi
se tako neto moglo dogoditi). Na ratove u Hrvatskoj, Ko-
sovu, Makedoniji, juno-osetskoj i abkhaskoj regiji Gruzi-
je kao i u Trans-Dnjestru utjecala je veinska politika do-
minantnih skupina u dravi. Tako je u Hrvatskoj, dolo
do pobune manjine kada je reim recentno neovisne Hr-
vatske usvojio zastavu, koja je nalikovala onoj koritenoj
za vrijeme II. svjetskog rata u ustakom reimu odgovor-
nom za genocid nad srpskim stanovnitvom, i nakon toga
krenuo razoruavati srpske policajce (Hayden, 1995). Ko-
sovska pobuna bila je odgovor Miloevievu reimu koji je
Kosovu oduzeo autonomiju (Hechter, 2000: 76-77). Gleda-
ni na ovaj nain, ti sukobi bili su slini onima koji su bu-
knuli u kurdskom podruju u Turskoj i Iraku, ili u baskij-
skoj regiji u panjolskoj pod Francom, odnosno oni su bili
reakcija na centralizaciju.
44
U tom svjetlu, ini se nepra-
vednim, atribuirati nasilje naelu etnofederalizma koji
dri da nacionalnim manjinama mora biti udovoljeno
putem teritorijalne samouprave.
45
43 Korisno je imati na umu ovu injenicu kada se razmatra Horowitzov/
ameriki argument da ukrtanje (cross-cutting) republikih i etnikih
granica djeluje na ublaavanje sukoba.
44 J. Linz, panjolska demokracija i Estados de las Autonomias, 260.**
45 Kao to se nasilje ne moe iskljuivo pripisivati etnofederalizmu, ono
se ne moe pripisati ni etnikom nemijeanju (odnosno velikim seobama
stanovnitva koje su popratile raspad Jugoslavije i Sovjetskog saveza)
vidi Brubaker, 1996. Nemijeanje je takoer bilo posljedica nedostatka
podudaranja izmeu etnikih i federalnih granica, kao i nacionaliziraju-
etvrto, argument da su se samo komunistike fedaracije
raspale i da je njihov raspad izazvao nasilje, a da se to nije
dogodilo niti jednoj od unitaristikih zemalja Istone Eu-
rope je toan, ali umanjuje temeljniju injenicu da su fede-
racije ujedno bile nacionalno najraznolikije drave Istone
Europe. Upravo zbog toga na koncu i jesu bile federacije.
46

U sluaju Sovjetskog Saveza Rusi su jedva imali veinu nad
ukupnim stanovnitvom (51%), dok su u ehoslovakoj i
Jugoslaviji, najjae skupine imale 63% i 39%, redom. Niti u
jednoj od komunistikih unitaristikih zemalja ukupan
postotak manjina nije prelazio 17%. Najbrojnija pojedi-
nana manjina bili su Turci u Bugarskoj, s neznatnih 8%.
Osim to su imale relativno male manjine, stabilnost ovih
unitaristikih drava duguje mnogo veinskim kontrolnim
politikama. Malo je dokaza o tome da protivnici etnofede-
ralizma podravaju neutralni graanski nacionalizam.
Na koncu, naprosto je neispravno tvrditi, kao to to
ine Snyder i drugi, da je etnofederalizam nedjelotvo-
ran. Dvije, iz skupine najstarijih drava na svijetu, vicar-
ska i Kanada, su etnofederacije. One traju od 1848., od-
nosno 1867., redom, i pokazuju da je udovoljavanje etni-
kim manjinama kroz etnofederalizam spojivo s napretkom
i istovremenom promocijom temeljnih individualnih pra-
va. Najvea demokracija na svijetu, Indija, takoer je etno-
e politike drava sljednica (odnosno njihove nevoljkosti da razmotre na-
ela etnofederalizma).
46 Kao to tvrdi Watts: federacija nije toliko razlogom tekog upravljanja
dravama ve je ponajprije njima bilo teko upravljati te su stoga usvo-
jile federaciju kao oblik uprave, Watts, 1999: 110.
federalna drava.
47
Belgija, iako mlaeg datuma, takoer
je uspjeno usvojila etnofederalne strukture, dok je Rusija,
ukoliko izostavimo eeniju, na putu da uspostavi uspje-
nu demokratsku etnofederaciju (Stepan**).Unutar svake
od nabrojenih drava, dovoljno je dokaza, ukljuujui gla-
sake podatke i poloaj njihovih politikih stranaka, da se
manjine zadovoljavaju i s manjim ustupcima nego to je
uspostava vlastite suverene drave (Keating, 2002: 7-9).
To ne znai da su te prie o uspjehu jednako stabilne kao
nacionalno-homogene federacije/unitaristike drave. In-
dija, najuspjenija, postkolonijalna multietnika federacija
se do sada suoila sa snanim pokretima s ciljem odcjeplje-
nja na granicama, posebice u Kamiru i Pandabu. U Ka-
nadi je aktualno pitanje Quebeca, a panjolska se suoava s
nasiljem u Baskijskoj regiji. Osim toga, ak i kada multina-
cionalni etniki sustavi funkcioniraju mogu biti upleteni
u brojne sukobe, ukljuujui sukob oko toga treba li fede-
racija biti organizirana simetrino ili asimetrino.
48
Nacio-
nalne manjine pokazuju tendenciju obrane naela jednako-
sti nacija, gdje reena nacija uiva jednak status naciji koja
dominira (ili drugim nacijama) u dravi. To naelo zahtije-
va da manjinska regionalna jedinica uiva vii status i ima
vie moi od bilo koje druge pojedinane regije koja pripa-
da veini. Politiari iz veinskih regija, meutim, obino ne
ele prihvatiti mogunost da dobiju drugorazredni status i
odgovaraju naelom koje je opreno naelu jednakosti re-
gija. Njih vrlo esto podravaju centralne elite koje brinu
da bi poseban status manjine mogao minirati njezino save-
znitvo s centrom, koji bi ujedno imao manje odgovornosti
vezanih za manjine nego za ostatak populacije zemlje. To
je izvor spora izmeu Quebeca i ostatka Kanade. Naciona-
listi iz Quebeca ale to je Kanada podijeljena na deset po-
krajina koje u biti uivaju jednaku mo i status. Njihov stav
je da je Kanada kompaktna cjelina dvaju naroda dravna
utemeljitelja (Engleza i Francuza) i da su desetljeima po-
kuavali uzdii status Quebeca kako bi se najbolje odrazila
ta dvojnost. Veina koja govori engleski, koja se ravna pre-
ma simetrinoj strukturi Federacije SAD-a, ini se nespre-
mnom ustupiti takav status Quebecu, pri tom se jedan dio
anglofone populacije pribojava da bi to bila prijelazna faza
koja vodi ka odcjepljenju.
49
Slini problemi javili su se u
panjolskoj i ruskoj federaciji gdje nacionalne manjine tra-
e promociju asimetrije dok elementi veinskog stanovni-
tva ustraju na simetriji.
50
Sukobi oko simetrije i asimetri-
je e se zasigurno nastaviti, no treba napomenuti da oni
47 Uspjeh Indije Snyder objanjava kroz ustrajnost graanske centralne
vlasti da prizna etnike identitete (2000: 287-96). Neobino je da se fede-
racija koja je izgraena na etno-lingvistikim granicama moe sagledava-
ti na takav nain.
48 Vidi Kymlicka 2001: V. poglavlje.
49 Nisu samo govornici engleskog jezika ti koji se toga pribojavaju. Strah
da bi status posebne zajednice u sluaju Quebeca poljuljao odnose iz-
meu stanovnika Quebeca i vlade Kanade, omoguavajui na taj nain
lake odcjepljenje, nalazi se u sri protivljenja Pierrea Trudeaua.
50 Za komparativnu obradu asimetrije u federacijama, vidi Agranof,
1999.
Komunistike federacije
Jugoslavija 38,9% Srbi
Sovjetski Savez 51% Rusi
ehoslovaka 63% esi
Komunistike
unitaristike zemlje
Bugarska 83% Bugari
Albanija 95% Albanci
Rumunjska 89,5% Rumunji
Maarska 89,9% Maari
Poljska 97,6% Poljaci
Tablica 8.2 Postotak najbrojnije zajednice u komuni-
stikim zemljama Istone Europe
Izvori: CIA World Factbook 2001, http://www.cia.gov/cia/publications/
factbook/index.html (podaci za Bugarsku, Albaniju, Rumunjsku, Madar-
sku, Poljsku); Library of Congress Country Studies, http://lcweb2.loc.gov/
frd/cs/cshome.html#toc; Library of Congress Country Studies; http://
www.kakarigi.net/homeland/maps/nations.htm. podaci za Sovjetski Sa-
vez datiraju iz 1989., ehoslovaku iz 1987., a Jugoslavija iz 1990.
nikada u zapadnim demokracijama nisu doveli do nasi-
lja ili do raspada drava.
Na sljedei zadatak je objasniti taj uspjeh.
Objanjenje uspjeha i neuspjeha
Neki od razloga za uspjene multinacionalne federacije su
implicitni u prethodnom izlaganju.
I.) Izvorne (demokratske) multinacionalne federacije
imaju vie izgleda da budu uspjene od pseudo-federa-
cija.
Izvorna multinacionalna federacija je demokratska. To
omoguava da predstavnici nacionalnih zajednica koje je
ine ulaze u dijalog/pregovore vezane za njihove probleme
i aspiracije. Takav demokratski dijalog je preduvjet za
razvijanje kooperativnih praksi. Demokratski multinaci-
onalni federalizam pomae iskljuiti sustavnu transgresiju
osobnih prava i prava grupa. On takoer sprjeava manjin-
ske elite (koje tee odcjepljenju) u pretjeranom ustrajanju
na vlastitim opcijama.
51

Izvorna federacija takoer se temelji na vladavini zakona, a
to znai da je ustavna podjela vlasti usvojena , da je tite ne-
pristrani arbitri te da se potuju osobna prava i prava zajed-
nice graana. Jo uvijek ne postoji primjer uspostavljene
demokratske multinacionalne federacije koja je propa-
la. Iako postoje, kao to smo ranije vidjeli, brojni primjeri
federacija u procesu demokratizacije koje nisu funkcioni-
rale. To znai da ne smijemo automatski pretpostaviti da e
Kanada, vicarska, panjolska, Indija ili Belgija krenuti pu-
tem neispravnih komunistikih federacija.
II.) Spajanje ili odravanje multinacionalnih fede-
racija vjerojatnije e dulje opstati u demokratskim uvje-
tima od federacija koje su stavljene u zajednitvo
Stepan razlikuje tri tipa multinacionalnih federacija: one
koje su nastale/spojene od razliitih dravnih zajed-
nica/kolonija, kao to su vicarska i Kanadska federacija;
one koje su stvorene iz unitaristikih drava u pokua-
ju da se dravna zajednica odri, poput Belgije
52
; i one
koje su nasilu spojene (ili stavljene u zajednitvo) od
strane dominantne skupine, kao to je Sovjetski Savez (ili
Nigerija).
53
Federacije koje su uspostavljene dobrovoljno
51 Vidi takoer Linz, 1997.
52 Roenje Kanade bilo je ustvari hibrid procesa nastajanja i odrava-
nja: s jedne strane, ono je ukljuivalo spajanje odreenog broja ranije iz-
dvojenih Britanskih Sjevernoamerikih kolonija; s druge strane, ukljui-
valo je podjelu unitaristike kolonije odnosno Dviju Kanada u odvojene
federalne jedinice Ontario i Quebec.
53 A. Stepan, Russian Federalism in Comparative Perspective (Ruski fe-
deralizam u komparativnoj perspektivi): 136-37**
tj. koje su nastale kao rezultat pregovora elita, bilo da
pripadaju prvoj ili drugoj skupini, mogu se smatrati u veoj
mjeri legitimirane od strane njihovih graana i, u skladu s
time, vea je vjerojatnost njihova opstanka nego onih fede-
racija koje su uspostavljene na silu. Osnivaki in koopera-
cije e vrlo vjerojatno puno uspjenije promovirati tradi-
cije izlaenja u susret (vidi dolje br. IV.) nego li in iznude.
Uspjeh Kanade, da se posluimo primjerom, duguje se dje-
lomice injenici da je godine 1867. proistekao iz kompak-
tne cjeline izmeu anglofonih i frankofonih elita predvo-
enih Johnom A. MacDonaldom i Georgeom Etienneom
Cartierom. vicarska federacija takoer je bila rezultatom
slaganja razliitih skupina da se kon-federiraju odnosno
udrue. Dok su panjolska i Belgijska federacija nastale
iz unitaristikih drava takoer kao rezultat sporazuma iz-
meu reprezentativnih elita. Indija, koja je primjer meu
malobrojnim post-kolonijalnim federalnim uspjenicama,
takoer je bila jedna od malobrojnih zemalja u kojima je
domae stanovnitvo odluilo uspostaviti federaciju. Vei-
na neuspjelih federacija, s druge strane, bila je stavljena
u zajednitvo bez pristanka njezinih voa.
54

III.) Prosperitetne multinacionalne federacije (ili dr-
ave) imaju vie izgleda za opstankom od onih koje to
nisu
Walker Connor je ispravno upozorio da ne pretjerujemo
pri isticanju vanosti materijalizma kada je rije o pitanji-
ma identiteta, pa se tako napredak/prosperitet ne bi trebao
smatrati dovoljnim, ili ak nunim, uvjetom (kao to nam
pokazuje primjer Indije) za odranje multietnikih federa-
cija. Usprkos tome, ceteris paribus, prosperitet igra odre-
enu ulogu. Situacija u kojoj su se nale komunistike fe-
deracije i post-kolonijalne federacije oteana je nemogu-
nou da se materijalno osiguraju graani, kao i diskredita-
cijom centralnog komunistikog planiranja. U nekim slu-
ajevima, kao to su Ukrajina i Baltike Republike, ak je i
rusko stanovnitvo glasalo za odcjepljenje. U sluajevima
Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, katalizator za raspad bile
su nune gospodarske reforme, a pokretai su, u oba slu-
aja, bile one republike (Slovenija i Hrvatska u jugoslaven-
skom sluaju, Baltike Republike u sluaju Sovjetskog Sa-
veza) koje su imale najvie materijalno proftirati od samo-
stalnosti.
IV.) Nacionalne zajednice unutar federacije trebale bi
imati, ne samo samoupravu, ve i konsocijativnu upra-
vu
54 Vanost dobrovoljnih izvora za legitimnost i stabilnost drava, bilo
one federacije ili unitaristike drave, esto je priznata u suparnikim hi-
storiografjama federalista/unitarista i separatista, pri emu prvi tvrde da
su federacije/unije nastale dobrovoljno dok drugi tvrde da su nametnute.
Tako u Kanadi, separatisti istiu osvajanje 1759. godine kao polaznu to-
ku Kanade, i/ili tvrde da je sporazum o konfederaciji iz 1867. godine nije
bio stvarno dobrovoljan, s obzirom na to da frankofone elite nisu imale
odcjepljenje kao alternativu. Federalisti, s druge strane, istiu kljunu ulo-
gu frankofonih elita u oblikovanju federalnog sporazuma. Sline rasprave
vode se izmeu unionista u Britaniji i kotskih separatista.
Kada se federalizam predstavlja kao metoda regulacije su-
koba, naglasak je redovito na tome kako on moe osigurati
manjinama zajamene moi samouprave. Ponekad se tako-
er tvrdi da je vrlina federalizma izbjegavanje ishoda u ko-
jemu pobjednik uzima sve koji se obino povezuje s re-
imima westminsterskog tipa: skupina koja je iskljuena u
centru moe se utjeiti uzimajui mo na regionalnoj razi-
ni.
55
Meutim, taj naglasak skida vanost s injenice da je
u sluaju federalizma ustvari rije o podijeljenoj upravi,
kao i o samoupravi i da u praksi, nacionalne manjine ele
udio u centralnoj vladi jednako toliko koliko i samoupravu.
Iskljuene manjine imat e reducirano sudjelovanje u fe-
deraciji i federalna vlada e davati malo poticaja promociji
njihovih interesa. Stoga ne iznenauje da su u svim trajno
demokratskim multinacionalnim federacijama na sna-
zi konsocijativni prije nego veinski oblici demokraci-
je. Takva ureenja, pojanjena i teoretski obraena u tek-
stovima Arenda Lijpharta, ukljuuju etiri karakteristike:
diobu vlasti unutar zajednice na izvrnoj razini, propor-
cionalnu zastupljenost skupina u cjelokupnom dravnom
sektoru (ukljuujui policiju i sudstvo), etniku autonomi-
ju u kulturi (posebno u sluaju vjere i jezika), kao i formal-
na i neformalna prava manjina na stavljanje veta (Lijphart,
1977.). Dimenzija podjele moi u sluaju konsocijativizma
moe biti ostvarena ili unutar federalne vlade/uprave, i/ili
kroz odnose izmeu dviju razina vlade.
Konsocijativne prakse relativno su nepobitne u sluaju
Kanade, vicarske i Belgije (vidi primjere u Lijphart 1981;
Noel 1993; Steiner 1989; Hooghe 1993; Watts, 1999: 88),
a Lijphart je nedavno ustvrdio da je Indija imala konsoci-
jativne karakteristike tijekom svojeg najstabilnijeg perioda
pod Nehruom (Lijphart1996). Povrh toga, od poetka de-
kadencije Kongresa, Indijom upravlja brojna viestranaka
koalicija koja predstavlja njezinu raznolikost.
U sluaju neuspjelih federacija, centrifugalni pritis-
ci esto su bili odgovor na nedostatak predstavljenosti
manjina u federalnoj vladi. U sluaju raspada Malajske
Federacije, federalna vlada izbacila je Singapore. U Paki-
stanu je, prije odcjepljenja Bangladea, kljunom federal-
nom institucijom, vojskom, dominirao zapad. To je tako-
er bio ozbiljan problem u Jugoslaviji, gdje su vojskom, je-
dinom vanom federalnom institucijom (koja je gutala dvi-
je treine federalnog budeta), upravljali srpski ofciri, od
kojih mnogi pripadnici srpskih manjina izvan Srbije koji su
dijelili Miloevievu viziju o recentraliziranoj dravi. Pre-
ma Snyderu, koji okrivljuje etnofederalizam za raspad
Jugoslavije: U ranim 80-ima, centralna drava nije imala
gospodarskih, predstavljakih ili medijskih ustanova (moj
kurziv) (Snyder, 200: 209). Slom federacije u Nigeriji godi-
ne 1966-67., koji je ukljuivao nasilje protiv Iboa u sjever-
noj Hausa regiji i krvavi rat u Biafri za odcjepljenje, javio
55 Federalizam reducira sukob dozvoljavajui onim politikim snaga-
ma iskljuenima iz moi na vrhu mogunost da prakticiraju mo regio-
nalno. Hanf 1991: 43.
se nakon vojnog udara predvoenog od strane Ibo asni-
ka usmjerenog na centar i potom kontraudara u kojem su
ti asnici zbaeni s vlasti (Suberu, 2001).
56
Veliki dio sukoba
nastalih nakon 1970., koji ukljuuju sektake ratove izme-
u muslimana i krana, kao i uspon nasilnog separatizma
u naftom bogatoj Delti takoer je povezano s nedostatkom
ukljuenosti na razini centra (vidi Suberu i Diamond, 2000:
6-7,13).
57
Raspad Federacije West Indies povezano je s ne-
dostatkom predstavljenosti Jamaica-e i njezina utjecaja na
centar, a u sluaju federacije Nyasalanda i Sjeverne i June
Rodezije, bili su to crni Afrikanci koji su bili neadekvatno
zastupljeni (Watts, 1999: 111).
Ukoliko je ova analiza ispravna, znai da nigerijskoj, etiop-
skoj i pakistanskoj federaciji nee biti dovoljno da primje-
njuju demokraciju. One takoer moraju usvojiti i odra-
vati konsocijativne oblike demokracije u centru.
58
Tako-
er sugerira da je apeliranje na punu Europsku federaciju
(de facto i de jure), s klasinom dvodomnom organizaci-
jom u stilu SAD-a, u obraanju na takozvani demokratski
defcit u Europskoj Uniji nee imati uspjeha ukoliko takvi
apeli ne budu popraeni jakom predanou instrumentima
konsocijativne uprave. Konsocijativna uprava ukljuuje
snane mehanizme koji osiguravaju ukljuenost i efektiv-
nu zastupljenost svih nacionalnosti Europske Unije u nje-
zina srna izvrna tijela, proporcionalnu zastupljenost na-
cionalnosti u dravnoj birokraciji i zakonskim tijelima, na-
cionalnu autonomiju u svim kulturnim pitanjima koja su
procijenjena od dubinskog kulturalnog znaenja (npr. je-
zik, religija, obrazovanje) i na kraju, no ne i najmanje va-
no, mogunost stavljanja veta na nacionalnoj razini kako
bi se zatitile nacionalne zajednice da ne budu nadglasane
kroz zakone koje donosi veina. Ukratko, od velikog broja
56 Nakon dravnog udara Igboa kojeg je predvodio general bojnik Agu-
iyi-Ironsi, u sijenju 1966. godine, uslijedio je Dekret o ujedinjenju koji
je odveo Nigeriju da postane unitaristika drava. Regionalne i federalne
dravne slube bile su kombinirane, u korist bolje obrazovanijih junjaka i
na tetu Hause. To i gubitak brojnih sjevernjakih vojnih lidera u sijeanj-
skom dravnom udaru, pobudilo je nasilje usmjereno protiv Igboa na sje-
veru i pridonijelo Ironsijevu ubojstvu u srpnju. Suberu, 2001: 31.
57 U zemlji koja je jednako podijeljena izmeu muslimana i krana i iz-
meu sjevera i juga, sve etiri vojne vlade u periodu izmeu 1984. i 1999.
bile su predvoene od strane sjevernih muslimana. Nakon to je general
Abacha doao na vlast, godine 1993. ne samo da je dravno vodstvo bilo
muslimansko, ve su i ef obrane, ef policije, ministar unutarnjih poslo-
va, savjetnik za nacionalnu sigurnost i vrhovni sudac takoer bili musli-
mani. Takav sekcionalizam, je po rijeima Suberua i Diamonda, podigao
ljude na uzbunu, uzrokovalo alijenaciju pa ak i paranoju (Suberu i Di-
amond, 2000: 13). Ne iznenauje da je Abachina sjeverna veinski mu-
slimanska vlada mogla gaziti prava manjina u naftom bogatim podruji-
ma delte Nigera i davati pogubiti njezine voe, ukljuujui i romanopis-
ca Kena Saro-Wiwu.
58 Ovo je posebno vano u sluajevima kao to je Nigerija, gdje je naj-
vei dio moi poiva u centru (Diamond 2001: XVI). Prepreka proved-
bi konsocijativizma u Nigeriji je njezin predsjedniki sustav uprave. Iz-
vrno predsjednitvo dri samo jedna osoba. To je integrativna instituci-
ja koja se ne uputa u iroko-predstavniku upravu kao to su parlamen-
tarni (u stilu kabineta) izvritelji (Watts, 1999: 88). Meutim, ak i pred-
sjedniki izvritelji dunosti mogu neformalno oformiti ukljuive kabi-
nete (ili formalno ukljuuju predstavnike podpredsjednike). O detalji-
ma o nedavnim konvencijama koje je Nigerija razvila kako bi (na nesa-
vren nain) osigurala reprezentativnu vladu centra, vidi Suberu i Dia-
mond, 2000: 26-30.
aktualnih konsocijativnih i federalnih obiljeja EU-a, koje
neki federalisti ele oslabjeti ili ublaiti u svojoj potrazi za
formalnim federalizmom, zahtijeva se da osiguraju da EU
napreduje u budunosti kao multinacionalna demokrat-
ska federacija. Trenutano najvea opasnost unutar EU-a
dolazi od veinskih gorljivih federalista.
Kako su federalne regije esto etniki heterogene, takoer
je korisno ukljuiti konsocijativne prakse na unutar-regi-
onalnoj razini. To se ne tie samo kritike koja kae da e
ustupanje samouprave nacionalnim manjinama dovesti do
zlouporabe moi protiv lokalnih manjina, ve takoer pro-
movira dobre meu-regionalne odnose i odnose izmeu
regije i centra. Posebno u sluajevima kada je regionalna
manjina dio dravne manjine, zlouporaba poloaja regio-
nalne veine moe ozbiljno nakoditi odnosima centra i re-
gije kao i meu-regionalnim odnosima.
59
Ovaj argument
o vanosti konsocijativistikih praksi razlikuje se od onog
kojeg naglaavaju Linz i Stepan, koji obojica podravaju
koncept demokratskog multinacionalnog federalizma.
Dok mi naglaavamo vanost udovoljavanja predstavnici-
ma nacionalnih zajednica u centru kao integrativnog me-
hanizma, Linz i Stepan vjeruju u sposobnost posrednikih,
mjeovitih politikih stranaka da dobiju podrku u cijeloj
multinacionalnoj dravi i da izgrade ono to Linz naziva
Bundestreue, vjernost savezu.
60
Kljuni razlog za dezin-
tegraciju Jugoslavenske i Sovjetske federacije po njihovom
miljenju je injenica da su republiki izbori prethodili fe-
deralnim izborima. To je omoguilo separatistikim elita-
ma da dobiju sredstva i prostor za promociju raspada. Da
je redoslijed odravanja izbora bio obrnut, stranke sa sve-
dravnim dosegom bi bile u stanju, tvrde, suprotstaviti se
raspadu. Ovakvo rezoniranje je upitno. Prvo, nevjero-
jatno je da stranke sa svedravnim dosegom mogu jedna-
ko dobro djelovati irom podijeljene vienacionalne dra-
ve (osim ako nisu neformalno konsocijativne/multinacio-
nalne koalicije, kao to su kanadska Liberalna i Progresiv-
no Konzervativna Stranka). Argument da stranke sa sve-
dravnim dosegom mogu uspjeno djelovati u cijeloj dr-
avi podrazumijeva ve postojeu integriranost tamo gdje
bi je ustvari tek trebalo izgraditi.
61
Drugo, ukoliko bi stran-
59 Jedna od slabosti kanadskog federalizma je ta da, dok se kanadskoj
frankofonoj manjini u razumnoj mjeri izlazi u susret na federalnoj razi-
ni kroz (esto neformalne) ustavne prakse, za to vrijeme ne postoji pro-
porcionalna akomodacija manjina na provincijalnoj razini, osim, u New
Bruswicku. Mjere koje je poduzeo Quebec protiv anglofone manjine u
kasnim 80-ima pripomogle su nastanak anti-Quebekog nasilnog protu-
udarca u ostalim dijelovima zemlje, a on je potkopao ustavne pregovore
koji su trebali izai u susret zahtjevima Quebeca. Rezultat je bio taj, da se
do 1990, podrka otcjepljenju Quebecu uspela do najvie razine u povije-
sti. Kanadska federacija spaena je zbog injenice da separatisti u tom tre-
nutku nisu imali dovoljno snage i nisu bili sposobni kapitalizirati tu podje-
lu sazivajui referendum o otcjepljenju. Kada su, pet godina kasnije, ko-
nano bili sposobni sazvati referendum, u trenutku kada je atmosfera bila
puno stabilnija, uspjeli su osvojiti 49,4% glasova.
60 Takoer vidi Watts, 1999: 111.
61 Za analizu neuspjeha Britanskih stranaka svedravnog dosega da pri-
dobiju podrku meu sjevernoirskim nacionalistima (kao i unionistima),
vidi Mc Garry i OLeary, 1995: ***
ke sa svedravnim dosegom trebale imati centripetalne
efekte, one ne bi trebale uspjeno djelovati samo u manjin-
skim regijama, ve bi trebale biti ukljuene u federalnu vla-
du. Tako je, svedravna britanska laburistika Partija bila
uspjena u kotskoj i u Walesu u periodu izmeu 1979. i
1997., no bila je iskljuena iz vlade, uz centrifugalne poslje-
dice. Tree, problem oslanjanja na stranke sa svedravnim
dosegom je taj da ini ukljuivost ovisnom o kapricima iz-
bornih brojki. To je zato to je bolje imati zajamenu uklju-
enost u centralnu vladu na nain na koji to obino predla-
u konsocijativisti.
62
Objanjenje federacija
Federacije nastaju na dva naina. Prvo, mogu se razviti iz
postojeih neovisnih drava (ukljuujui i konfederacije
neovisnih drava) ili izdvojenih bivih kolonija koje se od-
lue na ujedinjavanje kako bi ostvarile neke instrumentalne
pogodnosti. Federacije esto mogu biti preporuljive gos-
podarski obeavaju vee jedinstveno trite, jednu valutu,
gospodarstva znaajnijeg obima, smanjenje kotanja tran-
sakcija i fskalna izjednaenja. Takvi diskursi est su proi-
zvod euro-federalista. Federacije se takoer mogu nuditi
kao geopolitiki mudar proizvod koji prua veu sigurnost
i zatitu za manje drave, a William Riker je prebrzo pret-
postavio da je to temelj za stvaranje svih federacija (1964.).
One su se esto razvile iz multietnikih kolonija. Povijest
kolonijalnih ili osvajakih vlada esto stvara elite (vojsku,
birokraciju ili kapitaliste) s ciljem zadravanja post-koloni-
jalnih teritorija u jednoj politikoj jedinici, kao to je jedno
vrijeme bio sluaj s Indonezijom, koja odnedavno ponov-
no agitira za kandidaturu za autentinu federaciju (Ander-
son, 1998.) Konano, federacije mogu biti reklamirane kao
nuan put do statusa velesile, to najsnaniji ton u entuzi-
jazmu nekih Euro-federalista. Ovaj put ka federaciji slijedi-
le su nacionalne federacije poput SAD-a i Australije i mul-
tinacionalne federacije, poput vicarske i Kanade.
Drugi put je drugaiji. Federacije se takoer razvija-
ju iz unitaristikih drava, kao to je sluaj sa panjol-
skom, Junoafrikom Republikom i Belgijom i kako bi se,
neki misle, moglo dogoditi s Velikom Britanijom. Dok se
obino smatra da Kanada pripada iskljuivo prvoj katego-
riji, ona je ustvari hibrid obiju: s jedne strane ukljuila je
spajanje odreenog broja ranije izdvojenih britanskih sje-
vernoamerikih kolonija; s druge strane, ukljuuje podje-
lu unitaristike kolonije zvane Dvije Kanade u odvojene
62 Kanada, za razliku od Belgije ili vicarske, se naslanja, u velikoj mjeri,
na neformalni konsocijativizam kroz stranke sa svedravnim dosegom. To
je funkcioniralo sve dok su dvije glavne stranke bile Liberali i Progresivni
Konzervativci, jer su obje stranke uivale znaajnu potporu u Qubecu.
Trenutana glavna opozicijska stranka, Kanadska Alijansa, doim, nema
predstavnika iz Qubeca i tamo uiva vrlo slabu podrku. Ukoliko se to
ne promijeni, pobjeda Kanadske Alijanse na federalnim izborima mogla
bi uzrokovati tekoe za odranje kanadskog jedinstva.
federalne jedinice, Ontario i Qubec. Dok je u prvom setu
sluajeva, federacija rezultat instrumentalnih motiva, u ka-
snijim sluajevima, ona je namjerni odgovor na nacional-
nu raznolikost, odnosno, oteano upravljanje multinacio-
nalnim dravama kroz unitaristike strukture. U Bosni i
Hercegovini, federaciju je nametnula meunarodna za-
jednica kroz Daytonski sporazum 1995. godine kao na-
in za odranje nakon stravinog graanskog rata. Lenjin
je usvojio federaciju kako bi odrao Sovjetski Savez na oku-
pu. Ponekad, federacije nastaju iz unitaristikih kolonija. U
sluaju Nigerije, njih je ostavila u naslijee kolonijalna sila
na odlasku koja vidi vanost jedinstva, a federaciju kao je-
dini nain da se jedinstvo odri.
Vrlo je malo recentnih primjera federacija koje nastaju iz
stapanja neovisnih drava ili razliitih kolonija. Djelomi-
no je tome tako jer je era dekolonizacija davno zavrila, a
kolonije koje su iskusile period neovisnosti i izgradnje na-
cije vjerojatno e vie oklijevati podrediti svoj suverenitet
federaciji. Drugo, u eri u kojoj se ogranienja trgovini sma-
njuju i kada se stvaraju nadnacionalni vojni savezi, male dr-
ave mogu lake preivjeti nego nekada pa je i manje pred-
nosti federacija. Tree, ivimo u vremenu nacionalizma,
dok se veina federalnih spojeva dogodila prije no to su
njezini pojedini dijelovi razvili snane nacionalne identi-
tete. Projekt Europske Unije jedina je najvanija iznimka
tom trendu. Meutim, on se jo uvijek nije realizirao i pri-
je nego li se to dogodi trebat e prebroditi vanu barijeru,
a to je da sve njezine zemlje lanice imaju snane nacional-
ne identitete.
63

S druge strane postoji nekoliko recentnih primjera fede-
racija (i drugih federalnih sustava) koji nastaju iz uni-
taristikih drava. Ukoliko izostavimo Bosnu i Hercego-
vinu, sve ove zemlje (panjolska, Belgija, Junoafrika Re-
publika, UK i Francuska) razvile su se iz demokracija, sve
od njih su razumno napredne i sve, osim jedne, su se ra-
zvile unutar granica Europske Unije. Moderne demokra-
cije suoene s raanjem ili ponovnim buenjem naciona-
lizama imaju vie potekoa u odupiranju njihovim zahtje-
vima nego autoritarne ili totalitarne drave (ili demokra-
cije nastale prije vremena kolonizacije i nastanka meu-
narodnih normi koje podravaju prava manjina). Unutar
Europske Unije, dolo je do razvodnjavanja tradicionalnog
poimanja suvereniteta, a drave, spremnije za decentrali-
zaciju, su ve predale moi navie, Bruxellesu. (Keating i
McGarry, 2001.) Slabljenje suvereniteta ima takoer utje-
caja na (neke) manjinske nacionaliste. Za vrijeme europske
integracije, generalno globalno smanjenje meu-dravnih
granica u trgovini i porast trans-nacionalnih vojnih save-
za (NATO) pojaavaju privlanu snagu manjinskog nacio-
nalizma, jer su male drave zbog njih postale odrivije,
oslabjelo je sposobnost postojeih drava da upravljaju nji-
hovim gospodarstvima/socijalnom administracijom i zbog
63 Linz dolazi do slinog zakljuka (1997: 19). ini se da je za njega EU
federacija nezamisliva upravo zbog te injenice.
poveane potranje manjina za izravan ulaz u nadnacio-
nalne organizacije, oni su takoer imali utjecaja na omek-
avanje/ublaavanje nacionalnih potraivanja prema neo-
visnoj dravi tradicionalnog modela (Keating, 2001.).
64
Ve-
ina kotskih, katalonskih, baskijskih i famanskih nacio-
nalista su sada, ini se, pripravni prihvatiti i manje ponude
od neovisnosti unutar EU-a, a to je olakalo decentraliza-
ciju moi. Kombinacija demokracije i nadnacionalne inte-
gracije takoer je, ini se, omekala nekad neumoljiv otpor
dravnih elita spram odcjepljenja, a neke zapadne vlade
(formalno i neformalno) su ih spremne razmotriti u slua-
ju da to manjine zatrae. Oito, kad vie ne postoji strah
od raspada drave, federacije i decentralizacija postaju
sve prihvatljivije (Kymlicka, 2000.).
Sve ovo sugerira da ne bismo trebali oekivati da se unita-
ristike drave izvan zapadnih okvira u skoroj buduno-
sti poveu u federacije. Mnoge od tih zemalja nisu usvo-
jile demokraciju; nisu prosperitetne; ne postoje nadnaci-
onalne organizacije koje bi se mogle usporediti s EU-om;
a tradicionalni koncepti suvereniteta su jo uvijek snani
(meu centralistikim elitama i manjinskim nacionalisti-
ma). Osim toga, mnoge od tih zemalja ukljuene su u pola-
rizirajue sukobe. Odluka da stupe u federaciju u tim okol-
nostima bi, kako se centralistike elite pribojavaju, ukljui-
vala visok rizik odcjepljenja, zbog ega se takvo udruiva-
nje izbjegava u veini sluajeva. Meutim, moglo bi se oe-
kivati irenje federacija na heterogene zemlje Istone Euro-
pe, u sluaju da se tamo uskoro konsolidira demokracija i
ukoliko se te zemlje uspjeno integriraju u zapadne nadna-
cionalne institucije, posebice EU.
Zakljuak
Argumenti predstavljeni u ovom tekstu trebali bi ostaviti
jae iznijansiran zakljuak o vrijednostima multinacio-
nalnog federalizma od onih koje istiu njegovi kritia-
ri. Demokratski federalizam nije uzrokovao raspad komu-
nistikih drava s obzirom da one nisu bile izvorno demo-
kratske (ili gospodarski efkasne) federacije. Federalizam je
u njihovom sluaju bio odgovor na duboko ukorijenjenu
nacionalnu raznolikost u tim dravama, a kada je komu-
nizam kolabirao, federalne strukture omoguile su raspad
drave. U sluaju kada je raspad popraen nasiljem tome je
bilo tako iz nekoliko razloga, ukljuujui i protivljenje cen-
tralistikih elita raspadu; nedostatak podudarnosti izmeu
federalnih i etnikih granica; nacionalizirajue (centralizi-
rajue) politike nasljednih reima. Nisu sve multinacional-
ne federacije bile neuspjene. Takoer postoji odreen broj
uspjenih primjera koji su dosta uvjerljivi.
64 Pojavljivanje ili ponovno pojavljivanje manjinskih nacionalizama moe
se pratiti do vremena dekolonizacije. Zapadne manjine su se pitale zbog
ega kolonije ele samoupravu, a ne njih. Manjine, unutar kolonija, pone-
kad suoene s tuom upravom takoer vie vjeruju u vie samouprave.
U ovom tekstu, takoer sam pokuao identifcirati uvje-
te koji vode ka uspjehu u sluaju vienacionalnih federaci-
ja. Vano je da su one demokratske i da su u njima posto-
ji vladavina zakona. Takoer pomae ukoliko su prosperi-
tetne. Vano je da su se udruile dobrovoljno, odnosno
da nisu prisiljene na zajednitvo. Konsocijativne prak-
se, posebice na razini federalne vlade, su po mojem mi-
ljenju nune za uspjeh vienacionalnog federalizma.
Bez toga, centar postaje ekskluzivitet dominantne skupi-
ne, i malo je poticaja manjini da prigrli federaciju, ak i ako
ona ima odreenu samoupravu. Mislim da je konsocija-
tivno obrazloenje za uspjeh multinacionalnih federa-
cija uvjerljivije od alternativne teze o tzv. posrednikoj,
mjeovitoj partiji koju nude Linz i Stepan.
Na koncu, pokuao sam, ukratko objasniti razliite naine
na koje federacije (i srodni federalni sustavi) nastaju. Re-
centni uzorci pokazuju da e veina izniknuti iz zapadnih
demokratskih drava i takoer, moda, u zemljama Isto-
ne Europe koje su uspjeno integrirane u Europsku Uniju.
Meutim, malo je vjerojatno da e se federacije proiriti
izvan toga podruja u bliskoj budunosti.
S engleskog prevela Gordana Mati
John McGarry roen je u Belfastu, Sjeverna Irska,
1957. godine. Radio je kao profesor politikih nau-
ka na Kings College-u, Univerziteta Zapadni Onta-
rio, (1989-1998) te na Univerzitetu Waterloo (1999-
2002). Trenutno obavlja dunost profesora politi-
kih nauka i predsjedavajueg Kanadskog centra za
istraivanje nacionalizma i demokracije na Univer-
zitetu Queens. Oblast njegovog istraivanja uklju-
uje fenomene etniki podijeljenih drutava, rjea-
vanja nacionalnih i etnikih konflikata te politike
u Sjevernoj Irskoj. Autor je i ko-autor nekoliko knji-
ga i zbornika, ukljuujui Northern Ireland and the
Divided World (2001) kao i Minority Nationalism and
the Changing International Order (2001); U razlii-
tim asopisima je objavljivao i radove o konsocijaci-
ji, secesiji, teritorijalnoj autonomiji i drugim srod-
nim pitanjima.
Agranof, R., Accommodating Diversity: Asymmetry in Federal Sta-
tes, Baden-Baden, Nomos, izdanje iz 1999.
Anderson, B., Te Spectre of Comparisons: Nationalism, Southeast
Asia and the World, London, Verso, 1995.
Arora, Balveer, and Douglas V. Verney, Multiple Identities in a Sin-
gle State: Indian Federalism in Comparative Perspective, New Del-
hi, Konark Publishers PVT Ltd., 1995.
Bauer, Otto, Te question of nationalities and social democracy
(Translation of Nationalittenfrage und die ozialdemokratie by J.
ODonnell). Minneapolis, University of Minnesota Press, 2000.
Bosco, Andrea, Te Federal Idea: the History of Federalism since
1945. London, Lothian Foundation Press, izdanje iz 1992.
Brass, Paul R., Te Politics of India Since Independence, New Delhi,
Cambridge University Press, 1990.
Brubaker, R., Nationalism Reframed, Cambridge, Cambridge Uni-
versity Press, 1996.
Buchanan, A., Secession. Te Morality of Political Divorce from fort
Sumter to Lithuania and Quebec, Boulder, Westview, 1990.
Coakley, J.,Approaches to the Resolution of Ethnic Confict: Te
Strategy of Non-territorial Autonomy, International Political Sci-
ence Review, Svezak 15, Br. 3, 1994., str. 297-314.
Connor, W., Te National Question in Marxist-Leninist Teory and
Strategy, Princeton N.J., Princeton University Press, 1984.
de Certaus, Michel, Julia Dominique, and Jacques Revel, Une Poli-
tique de la Langue. La Rvolution Franaise et les patois: Leenqute
de Grgoire, Paris, Gallimard, 1975.
Diamond, L. 2001. Foreword in Suberu, R., Federalism and Eth-
nic Confict in Nigeria, Washington D.D., United States Institute of
Peace, 2001.
Elazar, D., Federalism and the Way to Peace, Kingston, Queens In-
stitute of Intergovernmental Relations, 1994.
------ Exploring Federalism, Tuscaloosa, University of Alaba-
ma, 1987.
Ferenczi, * Te Republic, a French myth, in ***
Fischer, Joschka, Apologies to the UK, but Federal is the Only
Way. Te Independent, 16. svibnja 2000, str. 4.
Forsyth, M., Federalism and Nationalism, Leicester, Leicester Uni-
versity Press, izdanje iz1989.
Gellner, E., Nations and Nationalism, Ithaca, NY, Cornell Univer-
sity Press,1983.
Glazer, N., Federalism and Ethnicity: Te American Solution. str.
274-92 u Ethnic Dilemmas, 1964-82., uredio N. Glazer, Cambridge,
Mass, Harvard University Press, 1983.
Gordon, M., Assimilation in American Life, New York, Oxford
Hanf, Teodor, Reducing Confict Trough Cultural Autonomy:
Karl Renners Contribution. str. 33-52 u State and Nation in Multi-
Ethnic Societies: Te Breakup of Multi-National States, uredili Uri
Raanan, Maria Mesner, Keith Armes and Kate Martin, Manche-
ster, Manchester University Press,1991.
Hechter. M., Containing Nationalism, Oxford, Oxford University
Press, 2000.
Hooghe, L, Belgium: From Regionalism to Federalism, u izdanju J.
Coakleya, Te TerritorialManagement of Ethnic Confict, London,
Frank Cass, 1993., str. 44-68.
Horowitz, Donald, Self-Determination: Politics, Philosophy and
Law. str. 181-214 u National Self-Determination and Secession,
uredila Margaret Moore, Oxford, Oxford University Press, 1998.
Bibliografija:
Horowitz, Donald, Ethnic Groups in Confict, Berkeley, University
of California Press, 1985.
Keating, M., Nations Against the State: the new politics of nationa-
lism in Quebec, Catalonia and Scotland, London, Macmillan Pre-
ss, 1996.
------, Plurinational Democracy: Stateless Nations in a Post-Sovere-
ignty Era, Oxford, Oxford University Press, 2001.
King, Preston, Federalism and Federation, London, Croom
Helm,1982.
------Plurinational Democracy in a Post-Sovereign Order (neo-
bjavljen tekst)
Kymlicka, W., Politics in the Vernacular,Oxford, Oxford Universi-
ty Press, 2001.
------ 2000.W., Federalism and secession: At Home and Abroad,
Te Canadian Journal of Law and Jurisprudence, Vol. XIII, Br. 2,
2000, str. 210-11.
------ Multicultural Citizenship, Oxford, Oxford University Press,
1995.
Leonardy, U., Treaty-Making Powers and Foreign Relations of Fe-
derated Entities u B. Coppieters, D. Darchiashvili and N. Akaba,
Federal Practice: Exploring Alternatives for Georgia and Abkhazia,
Brussels, VUB University Press, 2000., str. 151-68.
Lieven D. and J. McGarry, Ethnic Confict in the Soviet Union and
its Successor States, u J. McGarry and B. OLeary, Te Politics of
Ethnic Confict Regulation, London, Routledge, str. 62-83.
Lijphart, Arend, Confict and Coexistence in Belgium: Te Dynami-
cs of a Culturally Divided Society, Berkeley, Institute of Internatio-
nal Studies University Of California, izdanje iz1981.
Lijphart, A., Consociation and Federation: Conceptual and Politi-
cal Links, Canadian Journal of Political Science, XII, 3, 1979.
Linz, J.,Democracy, Multinationalsm and Federalism referat,
1997/103, str. 29-30.
Lipset, S.M., Political Man: Te Social Bases of Politics, Garden
City, New York, Doubleday, 1960.
------ Te Revolt against Modernity, u S.M. Lipset, Consensus
and Confict: Essays in Political Sociology, New Brunswick, Tran-
saction, 1985.
Lukic R. and A Lynch, Europe from the Balkans to the Urals: Te
Disintegration of Yugoslavia and the Soviet Union, Oxford, SIPRI,
Oxford University Press, 1996.
Madison, James, Alexander Hamilton i John Jay. 1788/1987. Te
Federalist Papers, uredinik i autor uvodnika Isaac Kramnick, Har-
mondsworth, Penguin, 1987.
Majocchi, Luigi Vittoria, Nationalism and Federalism in 19th Cen-
tury Europe. str. 155-65 u Te Federal Idea: Te History of Federa-
lism from Enlightenment to 1945, uredio Andrea Bosco, London,
Lothian Press, 1991.
McGarry, J., Northern Ireland and the Shortcomings of Civic Na-
tionalism, u izdanju J. McGarry-a, Northern Ireland and the Divi-
ded World, Oxford, Oxford University Press, 2001, str. 109-36.
McGarry, J. and B. OLeary, Explaining Northern Ireland: Broken
Images, Oxford, Blackwell, 1995.
McGarry, J. and B. OLeary, Te Macro-Political Regulation of
Ethnic Confict, u izdanju J. McGarry i B. OLeary, Te Politics of
Ethnic Confict Regulation, London, Routledge, 1993., str. 1-40.
Moore, M., Te Ethics of Nationalism, Oxford, Oxford, Oxford
University Press,2001.
Noel, Sid, Canadian Responses to Ethnic Confict: Consociatio-
nalism, Federalism and Control. str. 41-61 u Te Politics of Eth-
nic Confict-Regulation: Case Studies of Protracted Ethnic Con-
ficts, uredili John McGarry i Brendan OLeary, London, Routled-
ge, 1993.
Nordlinger, E., Confict Regulation in Divided Societies, Harvard,
Center for International Afairs, 1972.
Pfabigan, Alfred, Te Political Feasibility of the Austro-Marxist
proposal for the Solution of the Nationality Problem of the Danu-
bian Monarchy. str. 53-63 u State and Nation in Multi-Ethnic So-
cieties: Te Breakup of Multi-National States, uredili Uri Raanan,
Maria Mesner, Keith Armes i Kate Martin, Manchester, Manche-
ster University Press, 1991.
Riker, William H., Federalism: Origin, Operation, Signifcance. Bo-
ston, 1964.
Snyder, John, From Voting to Violence: Democratization and Nati-
onalist Confict, New York. Norton, 2000.
Steiner, Jurg, Power-Sharing: Another Swiss Export Product ? str.
107-114 u Confict and Peacemaking in Multiethnic Societies, ure-
dio J. Montville, Lexington, Mass., Lexington Books, 1989.
Stepan, A., Arguing Comparative Politics, Oxford, Oxford Univer-
sity Press, 2001.
------ Federalism and Democracy: Beyond the U.S. Model, u Jour-
nal of Democracy, 10, od 4. listopada 1999., str. 19-34.
Suberu, R., Federalism and Ethnic Confict in Nigeria, Washington
D.D., United States Institute of Peace, 2001.
------and L. Diamond, Institutional Design, Ethnic Confict-Ma-
nagement and Democracy in Nigeria (izlaganje odrano na konfe-
renciji na temu Constitutional Design 2000: An international Con-
ference on Institutional Design, Confict Management, and Demo-
cracy in the late twentieth-century, 9-11. prosinca 2000., U. of No-
tre Dame. Online at http://www.nd.edu/%7Ekellogg/CD.html
Tarlton, C. Symmetry and asymmetry as elements of federalism: A
theoretical speculation, Journal of Politics, 27, 4, 1965., str. 861-74.
Trudeau, Pierre. Federalism, Nationalism and Reason. str. 182-
203 u Federalism and the French Canadians, uredio Pierre Elliott
Trudeau, Toronto, University of Toronto Press, 1968. (1965.).
Von Beyme, Klaus, Political Parties in Western Democracies, Al-
dershot, Gower, 1985.
Watts, Ronald A., Federalism, Federal Political Systems, and Fede-
rations. Annual Review of Political Science 1, 1998, str. 117-37.
Watts, Ronald L. Federalism. str. 228-30 u Te Blackwell Encyclo-
paedia of Political Institutions, uredio Vernon Bogdanor, Oxford,
Basil Blackwell, 1987.
Watts, R., Models of federal power-sharing, International Social
Science Journal, oujak ***.
Woodward, S., Balkan Tragedy, New York, Brookings Institution,
1995.
Status, Broj 10, jesen 2006. | 67
Tema broja:
Civilno drutvo
i demokratski
pluralizam
Te ma br oj a : Ci v i l no dr u t v o i de mok r a t s k i pl ur a l i z a m
Uvod
S
vaka razvojna organizacija operira s odre-
enim predmetima slijepog vjerovanja. U ne-
transparentnom svijetu balkanske podrke razvoju
demokracije, moe se naii na gotovo religiozno vjerova-
nje u to da e organizacije civilnog drutva pomoi u
stvaranju dijaloga, pomirenja i stabilnih institucija. Iz
perspektive balkanske sigurnosti izgradnja civilnog dru-
tva trebala bi generirati vie unutarnje sigurnosti u regiji.
Zdrav sektor civilnog drutva esto izjednaavan s veli-
kim brojem nevladinih udruga trebao bi osigurati povolj-
nu klimu za razvoj demokratske kulture, promociju ljud-
skih prava te za efkasnu i odgovornu vladu. Razvoj civil-
nog drutva, tvrdi se, pomoi e zajednicama da osigura-
ju vei stupanj nadzora nad svojim ivotima. Civilno dru-
tvo djelovati e kao pas uvar na neodgovorne i nesposob-
ne dunosnike, a razvoj civilnog drutva osnait e grupe
kako bi mogle donositi odluke i popraviti razinu ivljenja.
U tom smislu zdravo civilno drutvo trebalo bi podii indi-
vidualnu i grupnu sigurnost. U skladu s ovim smjernicama
razmiljanja, razvoj civilnog drutva ini politiki ivot si-
gurnijim. Ovlauje i potie vlade da potuju ljudska pra-
va. Na razvoj civilnog drutva gleda se kao na pobjedni-
ko rjeenje.
Ovo poglavlje pokazuje da takvi napori da se izgradi ci-
vilno drutvo takoer stvaraju nove oblike napetosti:
interne napetosti unutar balkanskih zajednica i tenzije iz-
meu razliitih lokalnih i meunarodnih imbenika. Paul
Stubbs je otiao toliko daleko da meunarodne interven-
cije u izgradnji civilnog drutva naziva oblikom kolo-
Od kanuna do
izgradnje kapaciteta
Meunarodni subjekti, razvoj civilnog drutva i
sigurnost na Balkanu
Na Balkanu su NGO-i dio lokalnog krajolika za podrku demokratskom
razvoju. Jesu li zbog toga neizvjesnost i tjeskoba smanjene? Sigurnost
pojaana? Civilno drutvo snanije? Drutveni kapital kapacitet ljudi
da sami pronau rjeenja svojih problema poveana? Ima li tamo
dolje vie povjerenja? ini se da je odgovor na sva ta pitanja negativan.
Dio problema lei u nainu na koji se izvoze modeli zapadne demokracije.
Skloni smo povjerovati da je izvoz stranih modela problematian zato
to su strani, odnosno zato to ih se mora prilagoditi lokalnim uvjetima.
Ja bih se usudio ustvrditi da je problem u tome to su modeli, odnosno
zato to je rije o pojednostavljenom predstavljanju stvarnosti
Steven Sampson
nijalizma
1
Budui da je kolonijalizam izvor nesigurno-
sti, potrebno nam je ozbiljnije promiljanje o stranim in-
tervencijama. Naalost, takva razmiljanja esto uzimaju
oblik donatorskog lupanja (donor bashing) zbog ko-
jeg donatore kritiziraju zapadni sveuilini krugovi ili ne-
zadovoljni lokalni subjekti koji im zamjeraju da su nein-
formirani, da je njihov odnos pokroviteljski te da su naiv-
ni ili korumpirani. Ova kritika ne uspijeva problematizi-
rati sloene veze izmeu donatora, primatelja i brojnih
posrednika u lancu demokratske podrke. Razumije-
vanje tih veza moe pomoi rasvijetliti imbenike koji po-
veavaju ili stavljaju u opasnost klimu sigurnosti na Balka-
nu. Razvoj civilnog drutva, u tom sluaju nije pobjedniko
rjeenje. Sve navedeno ima svoju cijenu, a nerazumijevanje
iste moe na koncu zaustaviti razvoj balkanskih drutava u
smjeru trajne politike stabilnosti, socijalne pravde i nena-
silnog rjeavanja sukoba.
Programi civilnog drutva, tvrdim, mogu stimulirati nove
vrste napetosti i napuklina u tim drutvima. Moj je zaklju-
ak da moramo pronai bolji nain za rjeavanje proturje-
ja koje stvaraju lokalne drutvene strukture. Isti drutveni
mehanizmi koji utjeu na stvaranje povjerenja i i rjeava-
ju probleme na Balkanu, tzv. domai modeli, takoer po-
tiu neizvjesnost i zabrinutost na tom istom prostoru. Iste
drutvene strukture koje omoguavaju sigurnost, u inae
nesigurnim drutvenim i politikim okruenjima, takoer
mogu stvoriti klimu nesigurnosti i perpetuirati napetosti
u drugim kontekstima. Iste neformalne lojalnosti koje po-
mau grupama da preive ugnjetavanje i odupru se vlasti,
jednake su kao one koje provode krijumarske operacije,
korumpiraju policiju, dovode do provala etnikog nasilja i
ute o patnjama drugih. Da se izrazim na konkretniji nain,
Balkan poznat po obiteljskoj lojalnosti, pretjerano srda-
nom gostoprimstvu, krvnom bratstvu, obiajnom pravu
kakav je albanski kanun, arolikim vjenanjima, slikovi-
tim tradicijama, jakim prijateljskim mreama i etnikoj so-
lidarnosti takoer je mjesto na kojem se i dalje praktici-
ra vjena krvna osveta, okrutna razbojstva, icanje bakia,
endemina korupcija, ubojstvo iz osvete i etniko ienje.
Razvojni projekti civilnog drutva trebali bi eliminirati ove
elemente kao prijetnje, zamijenivi dominaciju praiskon-
skih veza vezama iz interesa i vezama koje proizlaze iz gra-
anskog prava. Takve promjene imaju svoju cijenu i gotovo
uvijek vode ljude da tvrdoglavo pa ak i nasilno brane odr-
anje tih veza. Programi koji tee izmjeni tradicije, na-
stojat u pokazati, stvaraju nove tenzije, a one ak mogu
pogorati sigurnosnu situaciju. Pokuaj rjeavanja ovog
problema zahtijeva novo razumijevanje lokalnih modela.
Ono zahtijeva razumijevanje naina uspostave povjerenja
izmeu donatora i primatelja i odravanja istog. Na kra-
ju krajeva, upravo povjerenje rjeava sukobe, a nedostatak
1 P. Stubbs, Partnership or colonization: the relationship between in-
ternational agencies and local non-government organizations in Bosnia-
Herzegovina, u Bob Deacon (ed.), Civil Society, NGOs and Global Gover-
nance, Shefeld: Globalis and Social Policy Programme (GASPP), 2000.,
str 22-32.
istog omoguava da oni izmaknu nadzoru. Razumijevanje
naina na koji te strukture povjerenja djeluju moe pomoi
u rasvjetljavanju cijena u najdobronamjernijim shemama
razvitka civilnoga drutva.
Stoga se ovo poglavlje usredotouje na prirodu razvoja ci-
vilnog drutva i njegovu dvojnu ulogu u ojaavanju kako si-
gurnosti tako i nesigurnosti na Balkanu. Zapoet u obja-
njenjem antropolokog koncepta sigurnosti. Potom u opi-
sati naine na koje projekti civilnog drutva, uza sve svoje
hvalevrijedne namjere, mogu generirati nesigurnost, po-
sebice meu onim grupama koje se osjeaju (ili su izgu-
rane) izvan okvira balkanskih razvojnih procesa. Kona-
no, tekst nudi neke zakljuke kako se nai zapadni modeli
mogu kombinirati s lokalnim balkanskim modelima civil-
nog udruivanja. Mnogi od primjera i analiza rezultat su
mojeg osobnog sudjelovanja u razliitim razvojnim pro-
jektima civilnog drutva u regiji, gdje sam radio za neko-
liko agencija u Rumunjskoj, Bosni i Hercegovini i Albani-
ji i gdje trenutano istraujem podrku razvoju demokra-
cije na Kosovu.
Intervencija civilnog drutva
Kao to moemo vidjeti u brojnim meunarodnim diskur-
sima o osnaivanju civilnog drutva, ono je prepuno vrli-
na.
2
Programi koji naglaavaju otvorenost, odgovornost,
transparentnost, dobru upravu, osnaenje zajednice
putem javnog zagovaranja su toliko besprijekorni da im se
nitko naelno ne bi mogao suprotstaviti. Sve je to nuno, u
govoru meunarodne pomoi da bi se izgradio kapacitet.
Izgradnja kapaciteta zahtijeva usklaene napore razliitih
imbenika u donatorskoj zajednici. Ti napori s ciljem iz-
gradnje kapaciteta imaju oblik projekata, programa i edu-
kacije. Uspjena mobilizacija ovih instrumenata zahtijeva
kontinuiranu koordinaciju donatora.
Strane intervencije u korist demokracije djeluju na premi-
si da neto nedostaje. To neto je civilno drutvo. Za-
pravo, civilno drutvo, koje se ovdje poimlje kao nefor-
malne grupe i neovisne formalne graanske organizacije,
postojalo je na Balkanu i u socijalistikom periodu (pose-
bice u Jugoslaviji). Mnoge od njih djelovale su kao opozi-
cijske ili subverzivne u odnosu na dravu (paralelne insti-
tucije kosovskih Albanaca; nekoliko grupa intelektualaca,
sportski klubovi, i dr.) U tom smislu, civilno drutvo ima
karakteristike opozicionog ili ilegalnog. Intervencije koje
mi danas nazivamo razvojem civilnog drutva zapoele
su netom nakon zavretka Hladnog Rata, a djelomino su
fnancirane iz PHARE programa EU-a za Istonu Europu.
Ono to je zapoelo kao postkomunistika razvojna ini-
2 M Ottoway i T. Carothers (urednici), Funding Virtue: Civil Society and
Democracy Promotion, Washington DC, Carnegie Endowment for Inter-
national Peace, 2001.
cijativa u ranim 1990-ima razvilo se u postkonfiktnu po-
drku nakon rata u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Pos-
tkomunistika podrka pojavila se u Albaniji 1994. godi-
ne i relativno nedavno u post-Miloevievskoj Srbiji (treba
podsjetiti da je Soroseva zaklada, kao i obino, bila daleko
ispred slinih inicijativa EU-a i USAID-a).
Rezultati razvoja civilnog drutva su upeatljivi ukoliko
ponemo pregledavati statistike, mrene stranice i druge
aktivnosti. U Rumunjskoj, zemlji kojom sada upravljaju oni
isti ljudi koji su u ranim 1990-ima slomili pokrete za civilno
drutvo i dozvolili etnike pobune i divljanje rudara, razvoj
civilnog drutva i NGO-a provodi se u miru ve vie od
jednog desetljea, tako da u zemlji postoji 25.000 registri-
ranih NGO-a i nekoliko stotina visokoproflnih organizaci-
ja.
3
U Bugarskoj ih ima 7.000. Prilikom zadnjeg prebrojava-
nja, u Albaniji ih je bilo oko 700. Brojke su znaajne samo
kao pokazatelji zakonske registriranosti, ipak, one pokazu-
ju neku vrstu indeksa organizirane drutvene aktivnosti u
kojoj strane subvencije takoer imaju vanu ulogu.
Postoje brojne studije sektora civilnog drutva u svim tim
zemljama. Osobno sam sudjelovao u sastavljanju nekih od
njih i poznat mi je velik broj istraivanja, kao uostalom i
njihove kritike.
4
Nakon godina procjenjivanja, planiranja,
provoenja i vrednovanja, neko promiljanje koje e zao-
kruiti te napore uistinu je nuno. S toke gledita sigur-
nosti, takvo promiljanje je imperativ budui da Balkan da-
nas ne ukljuuje sigurnost nacionalnih granica i teritorija,
ve svakodnevne probleme osobne sigurnosti: zatitu od
etnikog nasilja i mogunost da se uspostavi nadzor nad
budunou kroz siguran dom, adekvatnu zdravstvenu za-
titu, obrazovanje, okoli i javnu administraciju. S obzirom
da su granice stabilizirane i neke vlade ve uspostavljaju
sporazume o pridruivanju s EU-om, ugovore o poveziva-
nju i planove suradnje s NATO-om, aspekti nevojne ve
ljudske sigurnosti dobili su na vanosti. Poput ljudskih
prava i razvoja, koncept sigurnosti je postao iri. U tom
smislu pokretan sektor civilnog drutva sada se promatra
ne samo kao preduvjet za razvoj demokracije, ve takoer
3 Foundation for Civil Society Development, Geographical Distribution
of NGOs in Romania, 2001. dostupno na http://www.fdsc.ro; D. Petres-
cu, Civil society in Romania: from donor supply to citizen demand, u Ot-
toway i Carothers (urednici),Funding Virtue, str 217-242.
4 I. Smillie, Service Delivery or Civil Society? Non-Govermental Organisa-
tions in Bosnia and Herzegovina, Zagreb, Care Canada, 1996; D. Bekker-
ing, Te World of Bosnian NGO-s, Sarajevo, UNOV Bosnian NGO Devel-
opment Unit, 1996; Dialogue Development, Survey of Bosnian Civil Soci-
ety Organisations: Mapping, Characteristics and Strategies, konzultants-
ko izvjee, Europska Komisija/Phare, 96-1024.00, 1996. (dialogue@
development.dk); Dialogue Development, Bosnian Civil SocietyDevel-
opment: Mapping,Analysis, Strategy Options and Programme Priorities,
konzultantsko izvjee, Europska Komisija/Phare, 1997. (dialogue@de-
velopment.dk); Dialogue Development, Kosovo Civil Society Develop-
ment: NGO Mapping Analysis, konzultantsko izvjee, Europska Komisi-
ja/Phare, 1999. (dialogue@development.dk); S. Sampson, Te social
life of projects: importing civil society to Albania, u C. Hann I E. Dunn
(urednici), Civil Society : Challenging Western Models, London, Rout-
ledge, 1996, str. 121-142; S Sampson, Human Rights Assessment for Alba-
nia, Copenhagen, Danish Center for Human Rights Project Department,
2000.; Stubbs, Partnership or colonization.
preduvjet za jamenje sigurnosti, kao na primjer, u okviru
Paktu o Stabilnosti za Jugoistonu Europu.
S toke gledita sigurnosti, mnoge inicijative za civil-
no drutvo na Balkanu strane, lokalne, vladine, multi-
lateralne i privatne donose nam paradoks. S jedne stra-
ne, postoji brojan i istaknut sektor NGO-a, s predanim ak-
tivistima koji strastveno pokuavaju ostvariti poboljanja u
zajednici ili pak utjecati na one koji donose odluke. Ti lju-
di imaju svoje mree suradnje, kao uostalom i svakodnev-
na suparnitva i sukobe. Ti aktivisti NGO-a govore svojim
jezicima, jezcima projekata i donatora, i redovno meudje-
luju unutar mnotva projekata, sastanaka, konferencija i
edukacijskih seminara koji karakteriziraju ivot NGO-a.
S druge strane, unato vanosti NGO-a, brojni problemi
sigurnosti i dalje postoje, i na mnoge naine oni su neta-
knuti tom intervencijom. Drugim rijeima, stvaranje or-
ganizacija civilnog drutva u tim zemljama, u isto vrijeme
dok stvara nove prilike za odabrane pojedince i skupi-
ne (anglofone intelektualce kojima su bliske brige zapad-
nih donatora), razvoj civilnog drutva takoer moe stvo-
riti nesigurnost za one koji se vide izvan ogranienog kru-
ga. Pozabavit emo se, stoga, problemom kako razvoj ci-
vilnog drutva, kao zapadni projekt, moe utjecati na
sigurnosnu situaciju. Slijedei tu liniju razmiljanja, po-
et u predstavljajui moj osobni antropoloki pogled na
sigurnosno okruenje na Balkanu.
Antropologija sigurnosti
Sigurnost je povezana s percepcijom kapaciteta i prijetnji.
U tom smislu, svaka defnicija specifne sigurnosne situa-
cije osobne, grupne, nacionalne ili regionalne poveza-
na je s imbenicima koji uzrokuju da osoba, grupa ili dra-
va sagledavaju svoju sredinu kao nesigurnu. Otuda, da bi-
smo razumjeli to stvara osjeaj sigurnosti moramo ra-
zumjeti izvore nesigurnosti. Nesigurnost nije objek-
tivno, vidljivo stanje. Ona je interpretacija. Nesigurnost
ovisi o perceptivnom stanju ukljuenih imbenika. Rije
je o percepcijama vanjskih prijetnji i nainu na koji ba te
percepcije, strahovi i prijetnje postaju izvorima djelovanja.
Ono to su Otomansko i Austrougarsko carstvo vidjeli kao
stanje nesigurnosti na Balkanu prije jednog stoljea, ono
to dananja meunarodna zajednica vidi kao stanje nesi-
gurnosti i sve ostale vrste nesigurnosti koje percipiraju na-
rodi koji ive na Balkanu, bitno se razlikuju. Samo u vre-
menima meunarodne krize kada meunarodni imbe-
nici moraju brzo odreagirati na drutvene pokrete, revolu-
cije, ratove, kampanje te percepcije se podudaraju.
Dozvolite mi da navedem primjer kako je odreena grupa
djelatnih imbenika zvanih meunarodna zajednica sa-
gledala sigurnosnu situaciju na Kosovu. Mjesto dogaa-
nja je provincijski gradi na Kosovu pred kraj 1999. godi-
ne gdje sam provodio istraivanje NGO-a. Kako bih se su-
sreo s razliitim humanitarnim organizacijama koje su ra-
dile s lokalnim NGO-ima, pohodio sam sastanke za koor-
dinaciju tih organizacija. Na veini sastanaka kljuna tema
ukljuivala je briefng o sigurnosti meunarodnih hu-
manitarnih djelatnika. Sigurnost je u ovom kontekstu
shvaena jednostavno kao osobna sigurnost. Nepotivanje
sigurnosti imalo je veze ili sa stranim ometanjem meuna-
rodnog humanitarnog rada ili s nerazumnim izlaganjem ri-
zicima stranog osoblja kao to je neprijavljivanje itinerara,
vonja bez pratnje nou ili neisticanje plastinih identifka-
cijskih bedeva. To je bila sigurnosna situacija za meu-
narodne subjekte. Sigurnosna situacija za manjinske
Srbe u to vrijeme uvelike se razlikovala. Oni su se alili da
im se pale kue, da ima sporadine pucnjave, da se kame-
nuju njihovi autobusi pod pratnjom, alili su se na otmice i
ubojstva, kao i na utvrene kontrolne toke koje nisu smjeli
proi. Konano, kosovski Albanci govorei o svojoj sigur-
nosti spominjali su pljake i nasilne zloine, kao i opasnost
od srpske vojne intervencije ukoliko NATO povue svo-
je snage. U postkonfiktnoj Bosni i Hercegovini i na Koso-
vu, sigurnosna situacija bila je drugaija za etniku veinu,
manjine i meunarodne imbenike. Te razlike temelje se
na objektivnim i subjektivnim imbenicima, s procjenama
koje se smatraju tonima, preblagima ili pretjeranima.
Zygmunt Bauman raspravljajui o ljudskim posljedicama
globalizacije, pokuao je objasniti razliita shvaanja si-
gurnosti i nesigurnosti. Baumanova razmiljanja vana su
za trenutanu situaciju na Balkanu, kao i za nain na koji
meunarodno subvencionirane inicijative za civilno dru-
tvo u regiji djeluju na percepciju sigurnosti.
5
Bauman razli-
kuje tri shvaanja sigurnosti/nesigurnosti. Prvo, posto-
ji shvaanje nesigurnosti kao neizvjesnosti, kognitivnog
stanja stvari u kojemu nismo sposobni adekvatno procije-
niti one imbenike u naoj okolini koji djeluju na nae po-
naanje. Rjeenje neizvjesnosti je znanje, posebice zna-
nje o rizicima. U Bosni i Hercegovini se 1997. godine pro-
cjena sigurnosti izmijenila drastino u usporedbi s godi-
nom ranije. Rizik od izbijanja nasilja procijenjen je kao pri-
hvatljiv od strane stotina srpskih mladia i djevojaka koji
su doli u Sarajevo na rock koncert grupe U2, i uistinu, do
incidenta nije dolo. Danas u Pritini, neki Srbi mogu eta-
ti, i to u pratnji, od Grand Hotela nekoliko metara niz uli-
cu do pizzerije, to je izvanredno u usporedbi sa situacijom
od pred dvije godine. Procjena njihove sigurnosne situa-
cije, meutim, ne bi dopustila puno vie od toga. Kako su
neki kosovski Srbi cinino primijetili, prijetnja Srbima na
Kosovu s smanjila iz jednostavnog razloga to je velik broj
Srba otiao. Bit reenog je da su rizik, neizvjesnost i sigur-
nost sagledani kao kognitivni i evaluacijski procesi.
Naravno, sve procjene sigurnosti nisu jednako autoritativ-
ne. U posljednje vrijeme, interpretacije sigurnosti/nesigur-
5 Z. Bauman, Globalization: Te Human Consequences, London, Poli-
ty Press, 1998.
nosti odraavaju autoritet onih koji provode procjene rizi-
ka. Procjena postaje tona u mjeri u kojoj joj drugi daju le-
gitimitet. Autoritet proizlazi iz sposobnosti da se kontroli-
ra procjena drugih, da se odbaci ili cenzurira procjena onih
koji ne mogu imati potpun uvid i razumijevanje u cjeloku-
pnu situaciju.
Gdje je sigurnost sagledana kao evaluacijska procjena, zna-
nje o svijetu bi nas trebalo navesti da realistino sagledamo
rizike. S vie izvjesnosti, postii emo i vie nadzora, stoga
manje straha i djelovat emo na naine koji nee druge za-
straivati, iz ega proizlazi manje nasilja. Ovo je logika koja
slijedi sigurnost sagledanu kao izvjesnost. To je posao pro-
cjenjivakih povjerenstava, instituta za drutvena istrai-
vanja, vjebe procjene rizika i zadatak savjetodavnih tije-
la. Jaanje sigurnosti takoer je posao razliitih dijalokih,
pomirbenih mjera kao i mjera za izgradnju povjerenja
koje toliko vole meunarodni razvojni projekti u kojima se
ulau veliki napori kako bi se izmijenila percepcija drugih
i kako bi dobili realistinu sliku o njihovim potencijalnim
izvorima nesigurnosti.
Baumanovo drugo razumijevanje sigurnosti je emocio-
nalno. Ovdje nesigurnost proizlazi iz tjeskobe. Ta tjesko-
ba je rezultat nedostatka nadzora nad naom okolinom i
stvara emocionalni bijes, mrnju i elju za osvetom drugi-
ma. Ona vodi nasilju pa ak i genocidu, zamiljenom kao
vrsta samoobrane. S obzirom da su ti strahovi i tjeskoba
takoer interpretacije, iako prepune znaenja, oni mogu
biti raspreni ako im se pripiu odreeni simboliki mar-
keri. U Bosni i Hercegovini i na Kosovu razliiti vojni kon-
trolni punktovi i patrole meunarodnih sigurnosnih snaga
(SFOR/KFOR) trebali bi ukloniti strahove i stvoriti klimu
sigurnosti. Oni ne spreavaju djelovanje u tolikoj mjeri ko-
liko stvaraju ambijent. Krajnje reduciranje angst-a trebalo
bi omoguiti bolju prosudbu neizvjesnosti situacije, u mje-
ri u kojoj nadzor strahova omoguava objektivniju procje-
nu rizika. Emocionalno nesigurne sredine one koje mogu
izazvati tjeskobu su iz tog razloga sredine neizvjesnosti.
A neizvjesnost nas ini bojaljivima. Na kognitivnoj razi-
ni, to vodi do objanjenja koja se ne usredotouju na razlo-
ge ve na rtvene jarce i proizvode razumijevanja koja su
urotnika. Pitanje Zato se neto dogaa? nuno posta-
je ija je krivica? Promatrano u antropolokim termini-
ma, potraga za rtvenim jarcima je moderan nain progo-
na vjetica.
Dvojno razumijevanje nesigurnosti kao neizvjesnosti ili
tjeskobe, kae Bauman, najoitije je kada pokuavamo
konkretizirati te egzistencijalne strahove. Ovo je diskurs
o osobnoj sigurnosti, a za Baumana sigurnost u ovom
smislu jest tree razumijevanje sigurnosti s kojom mi ope-
riramo. Potraga za fzikom sigurnou u obliku sigurnih
prostora, tijela koja se odravaju na sigurnom od nasilja
drugih, to je na konkretan odgovor na apstraktnije sna-
ge neizvjesnosti i tjeskobe. Jugoslavenski ratovi esto su
se vodili zbog pretvaranja prostora s mjeanim stanovni-
tvom u etniki oiena podruja, prostore sigurne za Srbe
ili Hrvate ili pak Muslimane, s obzirom da je izmjeanost
od strane nekih djelatnih imbenika bila smatrana izvorom
nesigurnosti. Vojna rjeenja primjenjena u srpskim enkla-
vama u Hrvatskoj, irom Bosne i Hercegovine i na Koso-
vu sva su imale korijen u otklanjanju neizvjesnosti i ne-
sigurnosti kroz stvaranje sigurnog, fziki ogranienog
prostora. Proturjeja stvaranja sigurnog prostora slikovi-
tija su u Mitrovici, podijeljenom gradu na sjeveru Kosova,
gdje je UN-ova administracija uz vojnu potporu KFOR-a
uspostavila zonu povjerenja u kojoj Albanci, Srbi, Romi
i slavenski muslimani poznati kao Bonjaci mogu susre-
tati lanove drugih skupina. Problem je da je maleni pro-
stor pored mosta koji dijeli veinski albanski jug od vein-
ski srpskog sjevera okruen bodljikavom icom i osiguran
vojnim patrolama. Zonu povjerenja, neposredno uz most,
takoer nadgledaju srpski uvari mosta koji mogu napa-
sti Albance u posjetu srpskoj strani ili Srbe koji su bili u
zoni ili su pak previe prijateljski raspoloeni prema svo-
jim albanskim gostima. Svatko tko se nae u toj zoni moe
biti smatran, od strane svojih sunarodnjaka, kao netko tko
se zbliuje s neprijateljem. Militarizirana zona povje-
renja, prividno mjesto sigurnosti, uinilo je ivot nesi-
gurnim onima koji prelaze most natrag prema srpskoj en-
klavi ili onima koji iz nje izlaze kako bi se pridruili alban-
skoj zajednici na jugu Mitrovice. Sigurnost i nesigurnost su
kontekstualne, povezane sa prostornim i drutvenim per-
cepcijama razliitih imbenika.
Antropologija sigurnosti i nesigurnosti bi stoga trebala
imati sljedee elemente: umjesto vertikalne analize kapa-
citeta i elja od vrha do dna od strane razliitih strana, tre-
bala bi nastojati opisati kako djelatni imbenici sami do-
ivljavaju strahove i prijetnje upuene njima osobno,
grupi ili politikom okruenju. Antropologija sigurnosti
i nesigurnosti trebala bi nastojati opisati kako ljudi artikuli-
raju te strahove: vrste objanjenja (ili urota) koje nude kako
bi objasnili svoju neizvjesnost ili nesigurnost. Antropolo-
gija sigurnosti i nesigurnosti stoga bi trebala opisati odnos
izmeu naina na koji ljudi sagledavaju svijet i kako na nje-
ga djeluju, odnosno, koje su to vrste kulturalnih praksi koje
bi se trebale obraunati s dominirajuom neizvjesnou,
egzistencijalnom tjeskobom i osobnom sigurnou. Tre-
balo bi pokuati razumjeti kako ljudi nastoje kontrolira-
ti svoj svijet manipulirajui konceptima, kako legitimira-
ju ili potkapaju autoritet nekih diskursa i kako djeluju s ci-
ljem da bi svoj svijet uinili izvjesnijim, manje zastrauju-
im i sigurnijim.
Ovo, ovdje predstavljeno, razumijevanje sigurnosti je u isto
vrijeme vee i manje od razumijevanja koje obino dono-
se studije sigurnosti. Svijet u tim studijama je geopoli-
tiki entitet sainjen od interesa, politikih jedinica (nacija,
drava, regija), prijetnji tim jedinicama i globalnih snaga.
Sigurnost, o kojoj ovdje govorim antropoloki, ima u vidu
iskustveni svijet u kojemu izvjesnost, emocionalna mirno-
a i sigurnost mogu koegzistirati u vremenu i prostoru s in-
terpretacijama neizvjesnosti, tjeskobe i opasnosti kako ih
vide drugi. Isto mjesto zbivanja ili isti dogaaj (KFOR-ova
policijska jedinica pretrauje automobil u manjinskoj en-
klavi usred noi) mogu generirati sigurnost i nesigurnost
ovisno o djelatnim imbenicima i kontekstu. Sigurnost nije
svojstvo nekog prostora ili teritorija ve odreene drutve-
ne skupine. Balkanska sigurnost stoga nije adekvatan ter-
min. Pitanje nije sigurnosti u regiji X, ve sigurnosti za
koga. Sigurnost nije nikad svojstvo pojedinaca, s obzirom
da je razumijevanje sigurnosti uvijek artikulirano u odnosu
na drutveni svijet. Sigurnost je u glavi, u to smo uvjereni,
ali postoje drutveni imbenici koji uzrokuju neke percep-
cije koje se tumae kao sigurnost ili nesigurnost. U Albani-
ji, na primjer, tisue seljaka ne mogu napustiti svoje domo-
ve jer su njihove obitelji u krvnoj zavadi s drugim obitelji-
ma; oni nemaju isto sigurnosno okruenje kao njihovi su-
sjedi u tim istim selima. Doim, svi oni dijele iste sigurno-
sne percepcije kada je rije o osobnoj sigurnosti: ako si za-
krvljen nije dobro da naputa vlastitu kuu. Slino tome,
tisue Srba na Kosovu, svakodnevni ivot kojih je ogra-
nien na etnju izmeu dvije KFOR-e kontrolne toke na
svakoj strani perimetra sela ili povremene vonje autobu-
som pod vojnom pratnjom, nalaze se u sigurnosnom okru-
enju koje se podosta razlikuje od sigurnosnog okruenja
kosovskih Albanaca koji ive u tom istom podruju. U sli-
noj situaciji nalaze se i muslimani koji su se vratili u svoje
zajednice u istonoj Bosni. Oni imaju svoje domove, ali
nemaju javnog ivota. Romi u perifernim naseljima ru-
munjskih, makedonskih i kosovskih gradova ive u druga-
ijim sigurnosnim uvjetima od njihovih susjeda i od Roma
naseljenih u drugim podrujima i to otkrivaju u svojim si-
gurnosnim praksama.
Stoga moramo razumjeti razliite izvore neizvjesno-
sti, tjeskobe i opasnosti kako bismo proizveli vrstu izvje-
snosti, mirnoe i sigurnosti koji bi trebali pratiti svaki pro-
ces stabilizacije. Istraivaki zadatak je otkriti to je to to
ini da se ljudi osjeaju nesigurnima u svojoj svakodne-
vici i razumjeti njihovu percepciju strahova i prijetnji.
Budui da e se oni razlikovati ovisno o kojoj je drutvenoj
ili etnikoj skupini rije, kao i za vanjske djelatne subjekte,
puno razumijevanje sigurnosne situacije na Balkanu zahti-
jevati e ucrtavanje na kartu svih vrsta neizvjesnosti koje
postoje, tipova tjeskoba koje one generiraju i konkretnih
sigurnosnih problema s kojima se treba pozabaviti. Ta si-
gurnosna karta biti e sloen mozaik neizvjesnosti, tje-
skoba i sigurnosnih dilema u kojima se preklapaju razliite
etnike, drutvene grupe i drutvene klase.
U postkonfiktnim okruenjima koja su podvrgnuta me-
unarodnoj intervenciji u Bosni i Hercegovini, na Koso-
vu, Istonom Timoru, Sierra Leoneu, Afganistanu per-
cepcije sigurnosti razlikuju se ne samo od jedne do druge
drutvene (graani/politiki voe) i etnike (veine/manji-
ne) grupe, ve takoer odraavaju interakciju tih percep-
cija s outsiderima (hiumanitarno osoblje, djelatnici meu-
narodnih organizacija, snage za odravanje mira, i dr.) Na
Balkanu, kao i drugdje, nazonost outsidera i njihove auto-
ritarne percepcije neizvjesnosti, tjeskobe i sigurnosnih ri-
zika djeluju na to kako e lokalne grupe sagledavati svoje
sigurnosno okruenje. uran odlazak stranih promatraa
neposredno pred bombardiranje Kosova 1999. godine bio
je znak duboke nesigurnosti za lokalno stanovnitvo, jed-
nako kao to je njihov povratak signalizirao novo sigurno-
sno okruenje.
Civilno drutvo i sigurnost
Na lokalnoj razini, problemi koje generira neizvjesnost,
tjeskoba i sigurnost/rizik/opasnost su iskra koja mobilizira
ljude da udrue snage i potrae rjeenja, ono to mi sada na-
zivamo civilnim drutvom. U ovoj defniciji, civilno dru-
tvo se moe sastojati od lokalnih inicijativa meu specif-
nim grupama, neformalnim udruenjima u zajednici, poli-
tikim strankama i svim drugim oblicima udruivanja koji
su nadreeni obitelji, a podloni su regulatornim napori-
ma drave i pojavljuju se na neumoljivom tritu. Shvae-
no kao drutvena djelatnost prije nego specifan oblik or-
ganizacije, civilno drutvo nije nita manje od drutvenog
rjeavanja problema. To je praktino sredstvo za ublaava-
nje onoga to ljudi smatraju svojom vlastitom nesigurno-
u i osnaenje vlastite sigurnosti kako je sami vide. Takvo
rjeenje za jednu grupu, naravno, moe sa sobom nositi ne-
sigurnost za druge. Otuda potreba za neutralnom javnom
sferom koja artikulira i pregovara te potrebe.
Aktivno civilno drutvo moe postojati samo ukoliko je
njegovo politiko okruenje stabilno: ako postoji dravni
aparat sposoban osigurati osnovne slube, autentinu jav-
nu sferu i odrivo gospodarstvo koje moe stvoriti srednju
klasu. Drutvo u kojem ljudi osjeaju da imaju to izgubiti
moe stvoriti podrku za razne vrste civilnog udruivanja
i izgradnju institucija. U uvjetima politikog kaosa ili eko-
nomske krize, koje stvara nesigurnost (tjeskoba), drutve-
na samoorganizacija uzima oajnije, subverzivnije ili ak
nasilnije oblike. Takva rjeenja koja karakteriziraju nedo-
statak vjere u institucije jest ono to bismo mogli nazvati
necivilno drutvo. Tamo gdje ivot postaje bojno polje
izmeu snaga necivilnog i civilnog drutva, civilno drutvo
moglo bi se nazvati slabim.
U ovoj potonjoj situaciji nala su se mnoga tranzicijska i
postkonfiktna drutva. Rjeenje koje predlae meunarod-
na zajednica je izgraditi civilno drutvo. Pitanje koje se
postavlja, meutim, jest, na emu ga izgraditi? Koncep-
tualno pitanje je postoje li uope temelji na kojima bi
trebalo izgraditi civilno drutvo ili moe li ili mora li
civilno drutvo biti uvezeno izvana. Dok se svi razvoj-
ni djelatni subjekti (strani i domai) slau oko potrebe da se
poloe lokalni temelji, odnosno da se mobiliziraju domai
modeli za pronalaenje rjeenja, razvoj civilnog drutva u
praksi otkriva tendenciju ka implantaciji, izvozu ili ak klo-
niranju vanjskih modela na lokalnu stvarnost. Upravo taj
jaz izmeu ideje i stvarnosti formira izvor za tako brojne
diskurse u kojim dolazi do izraaja uloga odreenih dona-
tora i povrnost njihovih pristupa.
ak je vanije pitanje mogu li razliite vanjske intervencije
povezane s razvojnim shemama za civilno drutvo stvoriti
pokretno civilno drutvo. esto odmah za petama huma-
nitarnom djelovanju i djelovanju u nudi, razvoj civilnog
drutva trebao bi popraviti sigurnosno okruenje. U mjeri
u kojoj ono identifcira probleme, trebalo bi olakati racio-
nalnije razumijevanje svijeta. U mjeri u kojoj stvara dijalog,
trebalo bi olakati meusobno razumijevanje suparnikih
strana ili poznavanje tuih percepcija. U mjeri u kojoj pro-
izvodi inicijative za rjeavanje problema, trebalo bi smanji-
ti zabrinutost organizirajui graane u neku aktivnost s ci-
ljem. Civilno drutvo se na taj nain suprotstavlja neiz-
vjesnosti/tjeskobi/riziku i opasnosti stvarajui podruja
ili kontekste predvidljivosti/sigurnosti/mirnoe. Civil-
no drutvo trebalo bi uiniti ovaj svijet sigurnijim mjestom
(Baumanovo tree poimanje sigurnosti), reducirajui na taj
nain mogunost drutvenog sukoba ili nasilja. Meutim,
taj napor moe dati rezultate samo ukoliko oni koji interve-
niraju kako bi popravili civilno drutvo razumiju situaciju
prije intervencije, ukljuujui nain na koji lokalno stanov-
nitvo tumai vlastitu povijest, svoje drutveno sjeanje.
Vjerojatno najvea pogreka poinjena pri poticanju razvo-
ja civilnog drutva na Balkanu je pretpostavka da tamo nije
postojao drutveni mehanizam za rjeavanje problema
prije dolaska stranih programa za potporu razvoju ci-
vilnog drutva u ranim 1990-ima. Balkansko drutvo e-
sto je bilo tumaeno kao atomizirano, neorganizirano, tri-
balizirano ili korumpirano i iz tog razloga bez institucija
za rjeavanje problema, konfikata ili izgradnju koalicije
to je krajnji cilj brojnih programa civilnog drutva. Zapra-
vo, balkansko drutvo uvijek je posjedovalo mehanizme za
izlaenje na kraj sa svakodnevnim problemima neizvjesno-
sti i nesigurnosti, mehanizme vezane za rodne veze, klano-
ve, seoske zajednice, drutvene mree, neformalne udru-
ge, humanitarne zajednice, odnos gazda-klijent i strateke
saveze razliitih vrsta i trajanja. Takvi savezi temelje se na
razmjeni resursa i odnosu povjerenja. Kao takvi, oni vrlo
nalikuju praksama civilnog drutva. Nasuprot tome, neci-
vilno drutvo je ono koje karakterizira izolacija i nedosta-
tak povjerenja; ono je rastavljeno u atome ili molekule. Si-
gurnosne percepcije su artikulirane ne kao procjene ve
kao optube ili teorije zavjere.
Uzdizanje stanja civilnog drutva u danoj zemlji je pro-
cjena jesu li mehanizmi za pronalaenje rjeenja (navede-
ni ranije) opremljeni na taj nain da mogu izai na kraj s
problemima koje generira neizvjesnost, tjeskoba ili rizik/
opasnost. Na najtraginijoj razini, nedavni ratovi i suko-
bi na Balkanu, otkrili su da tradicionalnim mehanizmi-
ma nedostaje kapaciteta za djelovanje u situacijama ek-
stremne neizvjesnosti (politike i gospodarske), drutve-
ne i pred vrstama opasnosti koje stvaraju nacionalistike
politike, jaka manipulacija medijima i gruba represija. Tije-
kom komunistike ere, elite su nastojale subvertirati ili uni-
titi socijalistiku samoorganizaciju. U Jugoslaviji, nerije-
ene etnike tenzije samo su olakale taj zadatak. Razliite
etnike skupine mogle su ivjeti jedne uz druge u prolosti
bez pojave nasilja, kako se to esto komentira, no ini se da
je javna sfera bila ograniena rjeavati lokalne probleme na
naine koje je odobravala lokalna zajednica. Postojee in-
stitucije politike, gospodarske, pravne, drutvene nisu
bile u stanju osigurati izvjesnost i sigurnost. U takvim kri-
znim uvjetima, ljudima su preostali drutveni mehanizmi
temeljeni na srodstvu i mreama, koji su bili djelotvorni u
rjeavanju individualnih problema i zaobilaenju dravnih
institucija (ast/sramota, neformalno gospodarstvo, crno
trite, i dr.). Graansko drutvo bilo je snano kada je rije
o rjeavanju individualnih problema (mree i dr.), ali nes-
posobno djelovati na politiku vlade. Razumijevanje proble-
ma bilo je ogranieno, a rjeenja nisu mogla biti provede-
na jer je institucionalno okruenje takoer bilo nestabilno.
Vea ekonomska kriza i politiki oportunizam nekadanjih
komunistikih lidera uinili su lokalne zajednice (multiet-
nike i monoetnike jednako) osjetljivima na dravno-na-
cionalistiku mobilizaciju, ekstremistike ideologije iz di-
jaspore i manipulaciju putem javnih medija. Narod je po-
stao Drugi. Susjedi su se okrenuli jedni protiv drugih, a ti-
sue su ubijene i prognane. Cilj strane vojne, a kasnije i ci-
vilne intervencije bio je stvoriti stabilnost stvaranjem odr-
ivog graanskog drutva: izgraditi adekvatno institucio-
nalno okruenje, snanu dravu, odrivo trite, mree
drutvene sigurnosti, pravnu dravu, i dr.
Novi djelatni imbenici
Tijekom proteklog desetljea, razliite lokalne procjene si-
gurnosnog okruenja na Balkanu dopunjene su percepci-
jama sigurnosti cijelog niza novih imbenika koji su do-
li izvana. Ovi meunarodni subjekti uli su na pozornicu
donosei svoje koncepte neizvjesnosti, tjeskoba, rizika, si-
gurnosti i nesigurnosti, i svoje naine da te koncepte uine
autoritativnima. Balkan je postao arena u kojoj se bore
razliite percepcije sigurnosti: ne samo lokalne skupine
podijeljene religijom, klasom, etnikom pripadnou, mje-
stom roenja i stanovanja (urbano/ruralno stanovnitvo);
ve takoer natjeu razliiti globalni imbenici, bili oni eu-
ropski ili ameriki, bile to velike multinacionalne organi-
zacije ili pojedinani donatori, humanitarne organizacije
za pomo ili lokalne nevladine organizacije, strane vlade
ili privatne zaklade. Tome treba dodati i natjecanja mrea
izmeu konkurentskih saveza stranih donatora i njihovih
domaih klijenata koji provode programe u vladinim mini-
starstvima ili NGO sektoru. Sve u svemu, pojavio se cijeli
niz novih sukoba u balkanskim zajednicama koji stvaraju
neizvjesno okruenje za lokalne zajednice.
Neizvjesno okruenje dolazi u prvi plan kada donatori
odjednom izmjene prioritete ili kada jednostavno pokupe
stvari i odu nekamo drugamo, tako razbijajui lanac. Da
bi razumjeli dubinu osjeaja samo trebamo posluati fru-
stracije lokalnih djelatnika ili stanovnika zajednice kada se
odjednom reducira broj snaga na terenu, kada je zatvoren
ured OESS-a ili kada je projekt Skandinavske pomoi
povuen (kao to npr. Danska uinila u Albaniji). Na lokal-
noj razini, ti potezi protumaeni su kao izdaja od strane
Zapada, a ta retorika, koja se esto moe uti u Bosni i Her-
cegovini, sve se ee uje meu frustriranim domaim ka-
drovima na Kosovu.
Strani razvojni akteri na balkanskoj sigurnosnoj sceni e-
sto se nazivaju meunarodnom zajednicom, naziv koji
zapravo maskira raznolikosti pa ak i kontradikcije unutar
grupe. Na Balkanu, meunarodna nazonost ima mno-
tvo razliitih oblika. Tu su vojne snage/snage sigurnosti
u obliku naoruanih jedinica i meunarodne policije. Po-
stoje bilateralni programi pomoi, kao to je vedski pro-
gram SIDA ili USAID, meuvladina tijela, kao to je mi-
sija OESS-a. Takoer su nazone strane ili multinacional-
ne organizacije za humanitarnu pomo koje ne pokuavaju
samo rijeiti humanitarne probleme ve takoer pokua-
vaju izgraditi organizaciju u zajednici. To mogu biti sloe-
ne birokracije poput UNHCR-a ili UNDP, ili dobrostoje-
ih nevladinih udruga kao to su Care International, Ca-
tholic Relief Services, Oxfam, Save the Children ili Da-
nish Refugee Aid. Te meunarodne nevladine udruge e-
sto uspostavljaju lokalne urede ili ogranke stvarajui mre-
e za pomo i edukaciju. Takoer postoje i privatne zakla-
de kao to je Soro/Zaklada otvorenog drutva, kao i za-
padne nevladine udruge koje fnanciraju vlade koje rade na
izgradnji institucija i u ugovornom su odnosu, kao to je
American National Democratic Institute i Internatio-
nal Center for Not-for-Proft Law, ili British Westmin-
ster Foundation i mnoge organizacije vezane za zaklade
njemakih politikih stranaka. Konano, meunarodna za-
jednica trai NGO-a za konzalting, privatna poduzea i sa-
mostalne razvojne strunjake koji se svi natjeu za fondo-
ve EU-a ili neke druge fondove, a koji potom unajmljuju
lokalne djelatnike ili lokalne nevladine udruge. Ukoliko sve
ove organizacije i pojedince nazovemo zajednikim ime-
nom meunarodna zajednica vie emo sakriti nego po-
kazati. Lokalni subjekti to esto razumiju, te koriste naziv
meunarodni subjekti, naziv koji moe obuhvatiti stra-
ne organizacije i same strance. Ponaanje i greke meu-
narodnih subjekata este su teme razgovora na svakom
okupljanju lokalne balkanske radne snage i est su pred-
met negodovanja na javnim skupovima ili u tisku.
Pojedince koji ine dio meunarodne scene esto je lako
identifcirati izdaleka jer voze bijele jeep-ove, vrlo su
uurbani i imaju plastine identifkacijske kartice koje im
vise oko vrata.
6
Neki jeep-ovi imaju vee antene, neki uredi
6 Stubbs, Partnership or colonization.
su bolje opremljeni, neki djelatnici vie su putovali u ino-
zemstvo, neki imaju vie identifkacija od drugih no na kra-
ju vrlo je malo sumnje oko njihovih krajnjih interesa. Iden-
tifkacijske kartice strancima bi trebale osigurati veu si-
gurnost kao predmeti s fetiistikim djelovanjem trebale
bi ih zatititi od napada lokalnih lopova ili beskrupulozne
policije. Otuda proizlazi meunarodni bijes kada su huma-
nitarni djelatnici opljakani ili napadnuti u zonama sukoba
kao to su eenija ili Afganistan, ili u posljednje vrijeme
u glavnom gradu Kosova, Pritini. (lokalni zaposlenici ta-
koer nose takvo znakovlje, a za pripadnike manjina oni su
zapravo jedina sigurnost koju imaju.)
Ova strana nazonost na Balkanu takoer se moe ana-
lizirati na dvije razine: institucije koje obino zapoljava-
ju vanjske nadglednike i lokalno osoblje, i stranci, meu-
narodni subjekti koji imaju svoje radne rutine, drutveni
ivot i svakodnevicu. Tradicionalno, meunarodni subjek-
ti dolaze iz zapadne Europe ili SAD-a, ali u meunarodne
protektorate UN-a, kao to su Bosna i Hercegovina i Koso-
vo, no oni takoer mogu dolaziti iz Zapadne Afrike, Ju-
ne Azije ili iz nekog drugog kraja: relativno visoke plae i
plaanje po danu vrlo su primamljiv poticaj.
Strana nazonost institucionalna i osobna vrlo je razno-
lika i bilo bi drsko pretpostaviti da svi da svi meunarodni
subjekti djeluju u istim okvirima razmiljanja, usprkos per-
cepcijama lokalnih subjekata. Varijacije meu strancima su
goleme: tamo ima Amerikanaca, Rumunja i onih koji dola-
ze iz Ghane, a pakistanski policajci trenutano patroliraju
kosovskim gradovima uz bok kosovskim Albancima; ima
mladih aktivista iz Minnesote ili doktora povijesti iz Ber-
lina koji rade za OESS, takoer ima karijernih diplomata
i dunosnika ministarstava vanjskih poslova Danske, Slo-
vake, Bugarske i drugih zemalja koji sekundiraju pri ra-
zliitim meunarodnim institucijama i misijama UN-a; od
kojih svi surauju s leteim konzalting timovima iz Bruxe-
llesa, Strasbourga, Washingtona i drugih glavnih gradova.
Meutim, nema sumnje da meunarodni subjekti ima-
ju nekih zajednikih crta u svojem diskursu, percepcijama
i dnevnim aktivnostima. Oito, oni nisu trajno naseljeni na
Balkanu. Oni su tamo u misiji, s ciljem da ine dobro. Neki
od njih su jako dobro plaeni da ine dobro, kao to e-
sto lokalno stanovnitvo Kosova ili Makedonije voli ista-
knuti. No ipak, tamo je vrlo malo stranih poslovnih ljudi.
Najprecizniji koncept koji bi mogao opisati misiju meu-
narodnih subjekata je dobronamjerni kolonijalizam.
Kolonijalizam zato to, unato retorici partnerstva s lo-
kalnim akterima, postoji vrlo neravnopravan odnos izme-
u stranog donatora i domaeg potraitelja. Kolonijalizam
takoer, zato to projekt ukljuuje intervenciju u ta dru-
tva kako bi ona postala pitomija za zapadne interese. Do-
bronamjerna zato to odnos nije temeljen na iskoritava-
nju lokalnog stanovnitva s ciljem pljenidbe njihovih resur-
sa, ve s namjerom njihova preobraanja na na nain
razmiljanja za njihovo dobro; predavanje kapacite-
ta. Netko bi mogao pomisliti da je rije o civilizacijskom
poduhvatu, kao to su to Britanci i Francuzi inili u svojim
kolonijama, ali u tim sluajevima, kolonizacija je bila pove-
zana s okrutnim izrabljivanjem prirodnih i ljudskih resur-
sa. Na Balkanu, ti materijalni i ljudski resursi jednostavno
se ne iskoritavaju. Lokalni subjekti mogu biti kvalitetno
obrazovani, ali ako uope rade, rade kao vozai, prevodite-
lji, tajnice i slubenici niskog ranga. Velik dio strune radne
snage ve je emigrirao, dok su mnogi od onih koji su odlu-
ili ostati, nezaposleni ili ive od pomoi rodbine koja stie
iz inozemstva. Oni u veim gradovima kao to su Pritina,
Sarajevo, Tirana ili Skopje sve se vie prilagoavaju uslu-
noj ekonomiji izgraenoj na stranim misijama. Kao u sta-
rinskim kolonijama ve su poele nicati strane enklave sa
svojim prepoznatljivim ivotnim stilom. Glavni gradovi na
Balkanu nekad promatrani kao muna odredita sada su
sasvim ugodni za ivot. Ironija i dalje postoji u sluaju me-
unarodnih, kao i lokalnih subjekata.
Primarna zadaa mnogih koji rade unutar meunarod-
ne zajednice, cilj svih tih stotina i stotina organizacija koje
imaju managere, osoblje i pridruene timove savjetnika,
prevoditelja, vozaa i tajnica je izgradnja institucija.
Primjenjeno na razvoj civilnog drutva, izgradnja institu-
cija podrazumijeva identifkaciju adekvatnih osoba za im-
plementaciju projekata za razvoj civilnog drutva, odrei-
vanje najefkasnijeg naina za doniranje novca, uspostavu
ili identifkacija adekvatnih organizacija i osiguravanje da
one djeluju na ispravan nain. To su aktivnosti koje tvore
temelje za ivot projekata.
Projektno drutvo
Civilno drutvo na Balkanu nekad je bilo proizvod dru-
tvenog ivota, rodbinskih veza, obiajnog prava kao to je
na primjer kanun, drutvenih zajednica i lokalnih udru-
ga. Izgradnja civilnog drutva ukljuuje bitno razliite vr-
ste struktura. Rije je o oblikovanju i provoenju projeka-
ta. Praksa izgradnje civilnog drutva na Balkanu stva-
ra projektno drutvo.
7
Balkan je postao istinski svijet
projekata. Obiteljski sukobi iz kanuna sada su zamijenjeni
projektnim primjenama izgradnje kapaciteta.
Projektno drutvo podrazumijeva posebne vrste aktivno-
sti: kratkoronih, s budetom i vremenskim rasporedom.
Projekti oito uvijek zavravaju, s ciljem da budu zamije-
njeni politikom, no obino bivaju zamijenjeni drugim pro-
jektima. Projektno drutvo ukljuuje posebnu vrstu struk-
ture, koja poinje s donatorom, a podrazumijeva misiju
identifkacije projekta, procjenu, odabir provedbenog par-
tnera, raspodjelu fondova, monitoring, evaluaciju i narav-
no, sljedei projekt. Projektno drutvo vodi rauna o ras-
podjeli resursa na organizirani, ponekad birokratski nain.
7 Sampson, Te social life of projects.
Ne postoji projekt bez primjene, perioda ekanja, prelimi-
narne procjene, monitoringa i raunovodstvenih proce-
dura koje slijede. Prakse projektnog drutva zahtijeva-
ju poseban jezik, gotovo poput jezika staljinizma. Pri-
jenos znanja zove se trening (training). Prijenos znanja
odabranim kadrovima zove se trening trenera (training
of trainers) ili TOT. Postajanje boljim u nekoj djelatno-
sti/u neemu naziva se izgradnja kapaciteta (capaci-
ty-building). Biti sposoban izraziti ono to se eli napra-
viti je izjava o misiji (mission statement). Kada se ja-
sno razumije to se zbiva govorimo o transparentnosti
(transparency). Pokuati pronai to se dogaa naziva se
umreavanje (networking). Otkrivanje tko e imati ko-
risti je analiza korisnika (stakeholder analysis). Pro-
nalaenje novca zove se pronalaenje sredstava (fund
raising). Osigurati da novac ne bude uludo potroen na-
ziva se koordinacija donatora (donor coordination).
Preivljavanje nakon to ponestane novca zove se odri-
vost (sustainability). Posjednici novca koji ne vide rezul-
tate pate od donatorskog zamora (donor fatigue). Uzi-
manje novca iz nekog drugog izvora je izlazna strategi-
ja (exit strategy). Neuspjeh da se pronae primatelj na-
ziva se absorpcijski problem (absorption problem).
A kada je previe donatora, a nedovoljno primatelja ima-
mo (donor constipation). Sudjelovanje u svijetu projeka-
ta zahtijeva poznavanje najnovijih kljunih rijei i konce-
pata koje na aroban nain proizvode novac: ove godine
to je osnaivanje (empowerment), zatim dobra upra-
va (good governace), a sada ostvarivanje prihoda (in-
come generation), no ne zaboravite trafcking (trafc-
king) i antikorupciju (anti-corruption); i naravno tu je
sveprisutno partnerstvo (partnership). U razvoju civil-
nog drutva, krajnji cilj je stvoriti nevladine udruge koje
nee samo sluiti davatelju ve e provoditi zastupanje
odnosno utjecati na one koji donose odluke. U pokuaju
da se pomogne ljudima na Balkanu da rijee svoje proble-
me, ono to nazivam civilnim drutvom, meunarodna
intervencija je preoblikovala civilno drutvo u biro-
kratsku fnancijsku kategoriju. Projektno drutvo veza-
no je za promet novca, znanja, ljudi i ideja. Projektni ivot
povezan je s onim to ljudi ine s tim resursima. To je svi-
jet koji ima premiju na najapstraktnije znanje. Iz tog razlo-
ga, oni koji barataju simbolima i konceptima mogu za-
uzeti strateke pozicije u lancu raspodjele resursa; oni
postaju vani poput onih donatora i programa koji ustva-
ri pomau ljudima s konkretnim problemima. Ukoliko po-
slovni ljudi i mafja okreu novac, projektni manageri okre-
u novac vezan za koncepte, a pri tom je kljuni pojam po-
veanje kapaciteta. S obzirom na to da kapacitet nikad
nije apsolutan, on se stalno moe izgraivati. A izgradnja
kapaciteta zahtijeva trening (edukaciju). Treneri su nekad
bili dovoeni sa Zapada. Danas treneri mogu doi iz dru-
gih balkanskih zemalja gdje ve postoje lokalni djelatnici
koje je educirao Zapad i koji su proli TOT teajeve. Jedan
od kljunih elemenata razvoja je procijeniti potrebe, uklju-
ujui potrebe za edukacijom; otuda nastaje industrija
poznata kao procjena edukacijskih potreba (Training
Needs Assessment=TNA).
Taj svijet projekata su meunarodni subjekti doveli na
Balkan, a ideje i prakse toga svijeta koriste specifne gru-
pe balkanskih projektnih managera i osoblja te njihovih
lokalnih partnera ili njihovih homolognih organizacija.
Bilo bi preuranjeno nazvati stotine lokalnih projektnih dje-
latnika klasom ili elitom, ak iako neki od njih ive dru-
gaije, djeluju na drugaiji nain i razmiljaju drugaije od
njihovih sugraana. Mnogi su bili aktivisti u drugim vre-
menima, prije sukoba ili postsocijalistikoj tranziciji. Drugi
su imali sree da dobiju posao kao prevoditelji i tada stekli
potrebne organizacijske vjetine ili su poslani na edukaci-
ju. Lokalno osoblje ima svoje privatne karijerne, obiteljske
ili iseljenike projekte, a ti privatni programi podrazumije-
vaju otvaranje to je vie mogue razliitih opcija. S obzi-
rom da su zapadnjaki usmjereni ili obrazovani, mnogi od
njih imaju putovnice ili privilegije stalnog boravka na Za-
padu i virtualno njihova djeca studiraju ili e studirati na
Zapadu. Kao stratum sa specifnim ivotnim stilom, isti-
u se usmjerenou na ono to je novo na Zapadu, svojim
odnosima s aktualnim i potencijalnim donatorima, inten-
zivnim odnosima (srdanim ili neprijateljskim) sa specif-
nim meunarodnim subjektima i nesigurnou vezanom
za to e biti kada donatori odu.
Veina lokalnih zaposlenika radi na jedno ili dvogodinjim
projektima, skaui s jednog na drugi projekt zbog karijere,
plae ili drugih osobnih razloga. Za razliku od zaposleni-
ka NGO-a na Zapadu, meutim, nemaju velikih aspira-
cija pronai zaposlenje u dravnom ili privatnom sek-
toru. Poslovi u dravnom sektoru na Balkanu openito su
potplaeni i imaju lo status, dok je privatno trite konzal-
tinga virtualno nepostojee, iako su Rumunjska i Bugarska
iznimke. Problem za te lokalne projektne elite je procjena
buduih planova i strategija donatora u atmosferi neizvje-
snosti. Strano osoblje takoer moe biti zabrinuto oko toga
to njihovi donatori tamo kod kue planiraju; i nije nu-
no da informaciju proslijede domaem osoblju. ak i veliki
meunarodni akteri kao to su World Food Programme ili
OESS mogu poduzeti drastine mjere u rezanju broja za-
poslenih u samo nekoliko mjeseci; ponekad zatvore cije-
le odjele. Meunarodni subjekti mogu biti zamijenjeni lo-
kalnim osobljem. U misijama OESS-a u Bosni i Hercegovi-
ni i na Kosovu, na primjer, strano (ili meunrodno) oso-
blje koje je vodilo programe demokratizacije zamijenjeno
je bosanskim i kosovskim, koji se nazivaju nacionalni du-
nosnici za demokratizaciju. Doim, izmjena osoblja esto
dolazi u pratnji smanjenja budeta za aktivnosti i resurse,
pa to ostavlja dojam da se prioritet projekta ili programa
mjeri brojem meunarodnih zaposlenika umjesto njego-
vom vanou za izgradnju demokracije ili civilnog dru-
tva.
Taj svijet projekata, projektnih resursa, projektne hijerar-
hije, projektnih ideologija, projektnih diskursa i projektnih
praksi izvozi se na Balkan. Kao svaki takav svijet on djeluje
na premisama i pretpostavkama koje donose dobrobit jed-
nima, a zakidaju druge. Svijet projekata poiva na neko-
liko pretpostavki. Jedna od najtemeljnijih je ta da se de-
mokratske prakse i modeli civilnog drutva mogu izvozi-
ti iz jedne zajednice drugoj zajednici. On takoer operira
na vjerovanju da su izvezeni modeli civilnog drutva teme-
ljeni na stvarnostima njihovih izvornih zajednica. Problem
za razvoj civilnog drutva je da oni koji formuliraju projek-
te, oni koji ih provode i oni koji su krajnji cilj gutaju cjelo-
kupan model ne razmiljajui o njemu. Ta injenica gotovo
da ne iznenauje s obzirom da bi postavljenje nekih pita-
nja moglo rezultirati odlukom da donator svoj novac poa-
lje na neko drugo odredite.
Svijet projekata civilog drutva djeluje takoer na temelju
nekih drugih premisa: postoji privid meunarodne zajed-
nice, koja nije meunarodna, a ni zajednica; privid da za-
padne nevladine udruge i meunarodne organizacije su-
rauju bez veih napora meu sobom i sa svojim vlada-
ma kod kue; privid da su profesionalne zapadne nevladi-
ne udruge temeljene na dobrovoljnom predanom, a ne pla-
enom osoblju i da su zahtjevi balkanskih nevladinih udru-
ga da se njihovo osoblje plaa pomalo sebini; privid da
su aktivnosti zapadnih NGO-a temeljeni na dugoronim
strategijama, a ne improvizacijama i da prate protok novca
kada se iznenada pojave nove fnancijske kategorije; privid
da ispravne tehnike nekako mogu nadomjestiti drutve-
nu samoinicijativu koja nedostaje, a koja se nalazi u osno-
vi svih graanskih pokreta; iluzija da su ljudi koji su stalno
zaposleni takoer i efkasni, dok se pri tom proputa pri-
mjetiti velik broj beskorisnih putovanja, zakanjele odluke,
neproitana izvjea i beskorisne sastanke esti u svim vir-
tualno velikim organizacijama; privid da su jedini kapaci-
teti koje treba izgraditi oni tamo, a ne njihovi vlastiti; pri-
vid da su one tamo organizacije kaotine, a ne samo pri-
lagodljive promjenjivim neizvjesnostima (koliko bi zapad-
nih NGO-a opstalo da su zakoni nejasni, da postoje dva
ili tri raunovodstvena sustava, politiko ugnjetavanje, e-
sti nestanci energije, raunalni virusi, ljubomorni graani,
beskrupulozni novinari i neadekvatno prevedeni prijedlozi
projekata pisani u argonu, kao i provoenje svih aktivno-
sti na jeziku koji im nije materinji?); na koncu postoji pri-
vid da je postojanje odreenog broja NGO-a fnanciranih
izvana neka vrsta pokazatelja stupnja demokracije.
Daje li razvoj civilnog
drutva rezultate?
Do koje mjere je intervencija u civilno drutvo inspirira-
na sa Zapada popravila sigurnosnu klimu na Balkanu? Na
neki nain, zapadni projekti napravili su malo kako bi izmi-
jenili temeljni odnos izmeu neefkasne, ponekad nekom-
petentne administracije i skeptinog drutva.
8
Niska razina
utjecaja odraava poetnu pretpostavku da je izgradnja ve-
eg broja NGO-a, rjeenje za slabo razvijeno drutvo. Me-
utim, kako su ti programi pod jakim utjecajem priorite-
ta i modela na kojima inzistiraju zapadni donatori, brojni
NGO-i nastojali su usredotoiti svoju energiju na zado-
voljavanje donatora umjesto na bolje povezivanje s javno-
u. Tako su postali enklava unutar drutva.
irom Balkana, granice izmeu institucija javnih/privat-
nih, dravnih/graanskih, formalnih/neformalnih esto
su nejasne pa je i drutvo na neki nain postalo misterio-
zno neprovidno i izvanredno elastino. Strane intervenci-
je i demokratska podrka, ovdje u obliku razvoja civilnog
drutva, pokuavaju pojasniti i iscrtati te institucionalne
granice. Prava i obveze sada su izraene ugovorima i rjeni-
kom graanskog prava, a vlade moraju odgovarati na pro-
grame zastupanja ili su prisiljene ispunjavati zadana obe-
anja o odgovornosti i transparentnosti. Neprovidnost je,
kako se ini, pojednostavljena, s obzirom da su svi djelatni
imbenici pojedinci, grupe, institucije postali svjesni
vlastitih prava, obveza i interesa. Komplikacije proizlaze iz
injenice da postoji i suprotno miljenje od kuda ta prava,
obveze i interesi proizlaze i na koji nain se odreuju. Jed-
nostavno reeno, proizlaze iz opreke izmeu zahtjeva stra-
nih donatora i lokalnih vlasti. Ti vanjski zahtjevi za dobro-
namjernim kolonijalizmom kose se djelomino s lokalnim
strukturama, djelomino ih mijenjaju, a djelomino ih one
apsorbiraju. Sve to vodi do neizvjesnosti koja stvara klimu
nesigurnosti u tim drutvima s ubrzanim razvojem. Enkla-
vizacija NGO sektora je pokazatelj te klime nesigurnosti.
Problemi s kojima se
susreu nevladine udruge
Nazonost stotina nevladinih udruga na Balkanu nesum-
njivo je dovelo do nekih znaajnih uspjeha. Postoji velik
broj organizacija. One se okupljaju u veim forumima. Dr-
ava obraa na njih panju. Neke su poznate javnosti (iako
ne uvijek u pozitivnom svjetlu). NGO sektor otvara rad-
na mjesta i takoer esto djeluje kao moralna snaga u ra-
spravama o ljudskim pravima, socijalnim slubama i borbi
protiv korupcije. On povezuje drutvo sa zapadnim dona-
torima. Meutim, NGO scena na Balkanu zasipana je pro-
blemima, od kojih neki stvaraju percepciju strahova i pri-
jetnji koje moemo nazvati nesigurnou. Prokomentira-
ti u neke od njih:
Ljubomora drave. Dravni dunosici i dalje su ljubo-
morni na resurse koji se dodjeljuju nevladinim udrugama
u smislu opreme, edukacije, putovanja i strane panje. Na
NGO-e se gleda kao na konkurenciju ministarstvima skr-
bi. Jednostavna suradnja NGO-a sa zapadnim donatorima,
8 Petrescu, Civil society in Romania.
njihova relativno jednostavna komunikacija sa Zapadnja-
cima i oputenija, alternativna priroda sektora dovode do
odreene ljubomore koju osjeaju dravni dunosnici. Lo-
kalni vladini slubenici esto se ale da oni (NGO-i) troe
na novac, da ih mi (u vladi) moramo nadzirati.
Elitizam unutar NGO-a. Meu mnogim NGO-ima i da-
lje se javlja nedostatak razumijevanja u svezi s nainom na
koji vlada zapravo djeluje, kako se formira politika i kako se
ona provodi. ini se da nevladine udruge misle da vlada sa-
botira politiku ukoliko ona nije djelotvorna. Takve optube
ne sagledavaju injenicu da je veina vladinih slubenika
mlada i neiskusna i da su morali uiti u hodu tijekom brzo
razvijajue klime strane pomoi EU integracija.
Jaz izmeu profesionalnih, NGO-a s jakom fnancij-
skom konstrukcijom i ostalih. Jo uvijek postoji veliki jaz
izmeu malog broja profesionaliziranih NGO-a s dobrim
vezama sa zapadnim donatorima i mlaih, novijih organi-
zacija bliih lokalnim razmiljanjima koje se vide kao od-
sjeene od izvora fnancija. Budui da donatori vole raditi s
pobjednicima (manje rizika, manje posla) i s obzirom da se
same nevladine udruge natjeu za fondove, jaz izmeu elit-
nih NGO-a i ostatka se zadrava. To je lokalni sukob izme-
u NGO-a koji tvrde da uistinu neto rade, dok drugi po-
etniki NGO-i ne rade nita. Jaz odraava razliku izme-
u NGO-a koji imaju trajnu donatorsku podrku pa stoga
dobivaju novac i profesionalnu edukaciju u svijetu projeka-
ta i onih koje to nemaju. Pritube poetnikih NGO-a nisu
nevane. Lako je primijetiti ista stara lica i organizacije na
konferencijama, djelomino zbog toga to na Balkanu ne-
dostaje prirodne pokretljivosti gdje bi kompetentni NGO
administratori prelazili u dravni ili privatni sektor, ostav-
ljajui mjesta za nove doljake.
Trajna skepsa u javnosti. Netransparentna priroda
projektnog drutva odraava se u brojnim istraivanjima
javnog mnijenja koja pokazuju da previe graana sagle-
dava razvoj NGO-a kao neto izvanjsko i kao sredstvo
za osobno bogaenje kojim se koristi onaj segment sta-
novnitva koji ne moe privreivati svojim vlastitim ru-
kama ili ne eli riskirati zapoinjui privatni obrt ili
otvarajui tvrtku. Uistinu, rad za NGO-e koji su fnancira-
ni izvana u balkanskim okvirima moe biti unosan. inje-
nica da toliko mnogo nevladinih udruga u Istonoj Europi
djeluje kao zaklade odnosno kao organizacije bez lano-
va, samo s kolegijem i osobljem samo uveava skeptici-
zam javnosti i naglaava sumnje/strahove vezane za volon-
terstvo openito.
Nedostatak elemenata volonterstva ili skepticizam
vezan za njega. S obzirom da se na NGO-e sve vie gleda
kao na odjeke zapadnih organizacija za pomo, meu loka-
nim subjektima prevladava miljenje da se projekti mogu
provoditi samo ako postoji plaeno osoblje opremljeno
jeep-ovima i slinom opremom (Oxfam model). Dok su
brojni lokalni djelatnici predani svojem poslu i rade preko-
vremeno, mobiliziranje volontera jo je uvijek problem.
NGO-i na Balkanu jo uvijek su bitno ovisni o stranim fon-
dovima. Vladine donacije, a ni privatno ovjekoljublje nisu
uspjeli ispuniti prazninu. U svjetlu donatorskog zamora i
promjene interesa Soroseve zaklade i drugih, nedostatak
stalnog lokalnog izvora prihoda ostaje ozbiljan problem.
Problem u ovom sluaju nije taj to novac dolazi izvana,
ve injenica da vanjski fondovi ovise o stranim percepcija-
ma lokalnih potreba. Donatori odreuju koja regija ili koje
pitanje je trenutano sexy i koja regija ili pitanje pred-
stavljaju sigurnosni problem. udljivost takvih procjena
ima ozbiljne posljedice na lokalnoj razini.
Mogli bismo zakljuiti da brojano snaan NGO sektor na
Balkanu, s tisuama organizacija, ostaje u glavnini usmje-
ren na inozemstvo i fnancira se iz stranih fondova. Stra-
ni donatori i njihovi agenti odluuju prioritete i kako e
se fnancijska sredstva rasporediti. Pravo pitanje, neveza-
no za grupe prioriteta, je ine li uistinu te organizacije ci-
vilno drutvo jaim. Optimistiko gledanje, koje prevlada-
va meu brojnim donatorima, je da je dolo do bitne pro-
mjene, iako bi lokalni subjekti morali prihvatiti vie obve-
za kako bi se ti modeli mogli odrati. Pesimistian pogled,
obino ga ima lokalno graanstvo pa ak i neki frustrira-
ni NGO aktivisti, jest da lokalni NGO-i ostaju strana en-
klava u drutvu u kojem je sve vea alijenacija i razo-
aranje Zapadom, gdje necivilne populistike organizaci-
je i dalje postoje i gdje se na djelatnike NGO-a gleda kao
na dobro plaene slubenike koji odravaju elitne seminare
strancima koji dolaze u posjet.
Situacija je najozbiljnija na Kosovu gdje je priliv stoti-
na stranih organizacija ubrzano stvorio kulturu ovisnu o
pomoi i gdje su potencijalni lokalni NGO aktivisti unaj-
mljeni kao osoblje, dok su pri tom lokalni kosovski NGO-
i ostali nerazvijeni i ovisni o donatorima. Do 2002. godine,
mnogi od donatora humanitarne pomoi s poetka poe-
li su naputati zemlju, reducirati osoblje s obzirom da su se
orijentirali na Srbiju, Afganistan ili neka nova krizna ari-
ta. Ovo srezavanje stranih ulaganja dogodilo se nakon to
su nove nevladine udruge i nove strukture vlade, inter re-
gnum, uspjeno zamijenile bive paralelne strukture koje
su postojale pod Miloevievim reimom. Rezultat je taj da
je neto drutvene energije i dobrovoljne inicijative, koje
bi inae bile koritene za razvoj neovisnog lokalno uteme-
ljenog civilnog drutva raspreno: novostvorene nevladine
udruge ovisne o pomoi trae izvore fnanciranja, a UN-
ova kosovska vlada nije u stanju osigurati dovoljno socijal-
nih slubi. Situacija u Bosni i Hercegovini slina je onoj
na Kosovu, utoliko to su dravne institucije i snage tri-
ta i dalje slabane, a NGO-i putem svojih donatora, i dalje
osiguravaju velik broj socijalnih usluga koje bi inae treba-
le pruati vladine agencije. Meutim, tim NGO-ima prijeti
gubitak donatora. U Rumunjskoj, Makedoniji i Albaniji na-
ilazimo na shizofrenu situaciju, postoji otok od 10% orga-
nizacija koje dobro funkcioniraju, od kojih mnoge pruaju
usluge, i drava koja je i dalje skeptina spram NGO-a koja
stvara svoje vlastite suparnike kvazi-autonomne nevladi-
ne organizacije (QUANGO) i surauje s NGO-ima samo
kako bi privukla donatore.
Zakljuak: strani modeli i sigurnost
Na Balkanu su NGO-i dio lokalnog krajolika za podr-
ku demokratskom razvoju. Jesu li zbog toga neizvjesnost
i tjeskoba smanjene? Sigurnost pojaana? Civilno drutvo
snanije? Drutveni kapital kapacitet ljudi da sami pro-
nau rjeenja svojih problema poveana? Ima li tamo
dolje vie povjerenja? ini se da je odgovor na sva ta
pitanja negativan. Dio problema lei u nainu na koji se
izvoze modeli zapadne demokracije. Skloni smo povjero-
vati da je izvoz stranih modela problematian zato to
su strani, odnosno zato to ih se mora prilagoditi lokalnim
uvjetima. Ja bih se usudio ustvrditi da je problem u tome
to su modeli, odnosno zato to je rije o pojednostav-
ljenom predstavljanju stvarnosti, ili jo gore od toga, to
je rije o modelima za koje se nadamo da su nai NGO-i
pogodni. Da smo prouili kako uistinu nai zapadni NGO-
i funkcioniraju, umjesto da prihvaamo idealizirano pred-
stavljanje tih istih NGO-a, otkrili bismo da veina naih or-
ganizacija pati od istih disfunkcija koje nalazimo na Balka-
nu. Zapadnoeuropske nevladine udruge takoer pokazuju
opake znakove karijerizma i oportunizma, imaju problema
u zajednikom radu i primaju veinu novca od drave, to
bi nas u drugom kontekstu navelo da ih nazivamo fron-
tovima (fronts). Zapadna NGO scena takoer je prepuna
organizacija koje postoje samo nominalno i koje nesta-
ju im presue izvori fnanciranja.
Modeli putuju. Oni putuju u glavama i kroz praksu onih
eksperata za politika pitanja, project managera i lano-
va osoblja koji odluuju koje e se vrste programa i proje-
kata provoditi. Oni koji sudjeluju u izvozu demokratskih
modela moraju znati i biti svjesni to se s njima dogaa
kada stignu na svoje odredite, odnosno moraju poznavati
kontekst. Ipak, problem nije u samom provoenju mode-
la na ispravan nain. Jednako vaan je nedostatak kriti-
kog razmiljanja na to se ti modeli zapravo odnose. Jesu
li to modeli civilnog drutva? Modeli za civilno drutvo? Ja
bih ustvrdio da bi oni ustvari jednostavno trebali biti po-
godni instrumenti za lake prilagoavanje lokalnih praksi
novonastalim uvjetima. Ono to stvara klimu sigurnosti
je sposobnost lokalnih, domaih struktura da se nose s
neizvjesnou i nesigurnou. Zamjena te lokalne struk-
ture, negiranje njihove dvojne sposobnosti da stvore sigur-
nost i proizvedu nasilje ili odbacivanje istih smatrajui ih
tradicijom, znaajke koje esto proizlaze iz brojnih razvoj-
nih programa civilnog drutva, a oni samo vode daljnjoj
neizvjesnosti i nesigurnosti. Iz toga proizlazi da bez znaaj-
nih rasprava izmeu donatora i primatelja o tim problemi-
ma, razvoj NGO-a i civilnog drutva ostaju rituali izgrad-
nje kapaciteta prema defnicijama donatora, s projektima
i izvjeima koji zamjenjuju mobilizaciju drutvene samo-
inicijative. Jedino kroz pomnije razmiljanje o modelima,
civilno drutvo moe postati neto vie od subvencijske ka-
tegorije ili projekta. U urbi da ispunimo nove aplikaci-
je u roku i ispunimo parametre za tromjesena izvjea,
proputamo dublje promisliti kako bi se civilno drutvo
trebalo razvijati. Pravi dijalog i pomirenje nisu samo
problemi za lokalne subjekte oni mogu rijeiti probleme
u dobrim uvjetima rije je o dijalogu i pomirenju izme-
u meunarodnih i lokalnih subjekata. Ovaj je element e-
sto izostavljen u stvaranju vie sigurnosti na Balkanu. Kao
to se jedan lan osoblja OESS poalio u svezi s njihovim
naporima da se na Kosovu izgradi demokratski poredak,
Kako da znamo kada je vrijeme da odemo? I kako se
drugi poalio nakon to ga je slubenik ministarstva poku-
dio jer dvije godine nije nita uinjeno, Pa, lokalni subjekti
se sada osveuju, vrijeme je da odemo.
Dozvolite mi da se vratim problemu civilnog drutva i si-
gurnosti. Uvoz stranih modela i njihovo prisvajanje od
strane male klike izoliranih pojedinaca kontinuirani je
proces u balkanskoj i istonoeuropskoj povijesti. Modeli
francuskog konstitucionalizma, zapadnog liberalizma, ta-
lijanskog/panjolskog korporativizma, sovjetskog staljiniz-
ma, nacionalnog osloboenja treeg svijeta, vrline etnike
istoe na jednom teritoriju, sve su to vanjski modeli uve-
zeni na Balkan kako bi se modernizirala regija. Strana pri-
roda tih modela stvorila je klimu nesigurnosti u drutvu,
situacija koju je rumunjski flolog i politiar Titu Maiores-
cu pred jedno stoljee nazvao oblik bez temelja. A to je i
danas nazono u uvjetima dananjeg humanistiki orijen-
tiranog dobronamjernog kolonijalizma.
Nametanje zapadnog civilnog drutva utemeljenog na
pretpostavljenoj efkasnosti NGO-a je posljednji od tih
stranih modela. Poput mnogih drugih shema drutvenog
razvoja, razvoj civilnog drutva dolazi s dobronamjernim
namjerama stranaca koji uvjeravaju entuzijastine kadro-
ve lokalnih zastupnika da slijede taj novi i uzbudljivi put
projektnog ivota NGO-a. Proputena ja injenica da novi
unosi, ma koliko hvalevrijedni, takoer dodaju resurse u
postojee politike sukobe i zameu nove oblike suparni-
tva. Nije tono da ti modeli destabiliziraju mirno drutvo.
Tonije je da su novi resursi ubaeni dok nerijeene razli-
ke u moi ostaju. Suparnitvo vezano za te resurse u od-
sutnosti transparentnih odnosa moi stvaraju klimu nesi-
gurnosti meu stanovnitvom koje aspirira k elitama, ali
meu drugim segmentima drutva. Borba za te resurse
vodi iskrivljenju NGO modela: NGO-i postaju ulizice do-
natora, djelatnici NGO-a naganjaju svoje vlastite pri-
vatne projekte, ili se resursi NGO-a koriste kao politi-
ke platforme, trine mogunosti ili zamjenske slube
za nerazvijenu dravu. Neizvjesnost i briga vezani za za-
padne modele nisu simptomi kulturne zaostalosti ve pro-
izvodi konkretnih uvjeta u kojima se podrava razvoj de-
mokracije na tim prostorima. Razlika u razini moi izme-
u stranih donatora i lokalnih balkanskih primatelja stva-
ra sukobe i ljubomoru meu NGO-ima i unutar balkan-
skih drutava. Postoje sukobi izmeu NGO-a i drave,
javnost sumnja u aktiviste NGO-a i njihove motive, i na
koncu, javlja se donatorski zamor i odlazak donatora.
Iz donatorske perspektive, njihova retorika reakcija na
ovu situaciju je strastveno pozivanje na bolju koordinaciju
meu donatorima, vie transparentnosti i vie partner-
stva. A ipak, donatori troe strano puno vremena na pra-
vednu podjelu informacija i koordiniranje. Transparen-
tnost je beskorisna ako postoji sukob interesa. Partner-
stvo je beznaajno kada su donatori u ovisnikom odnosu
sa svojim donatorima kod kue i gdje su primateljeve per-
cepcije potreba vrlo nisko u lancu prioriteta i informacija.
Trajno je obiljeje balkanske politike retorike kad su u pi-
tanju problemi i napetosti, ukljuujui i sigurnosne pro-
bleme, kriviti makinacije vanjskih imbenika. Danas su ti
vanjski imbenici donatori i meunarodni subjekti. Oni
moda imaju plemenite namjere, nudei diskurs o razvo-
ju civilnog drutva s naglaskom na jaanju, sudjelovanju,
odgovornosti i demokraciji. No, ipak ne uspijevaju vidje-
ti da su ljudi na Balkanu sve vie razoarani nevladinim
udrugama koje bi im trebale pomoi. Grupe za civilno
drutvo su izloene kritici jer ih se smatra instrumentima
uz pomo kojih pojedinci osiguravaju svoje osobne projek-
te i ostavljaju ostatak drutva na cjedilu.
Mi znamo to se dogaa kada se vee drutvene grupe
osjeaju frustriranima i izoliranima. Iz toga proizlazi po-
treba da se ponovno evaluiraju vrste izvezenih modela i na-
ini na koje bi se oni mogli povezati s postojeim struktu-
rama balkanskog drutva. Domai razvojni modeli trebali
bi imati upliva na lokalnu svakodnevicu i lokalne koncep-
te neizvjesnosti i tjeskobe, strahove i prijetnje. Takvi mo-
del na Balkanu mogli bi podrazumijevati oblike zdruenog
ivota koji kreu od rodbinskih veza, obitelji, neformalnih
mrea, prijateljstava, vjerskih organizacija i zajednica, ak
i na dosta zloudnoj etnikoj zajednici. Do sada su te vr-
ste organiziranja, esto temeljene na povjerenju, asti i sra-
moti, bile shvaane kao modeli opstanka u prolosti, ili kao
nukleus necivilnog pa ak i kriminalnog djelovanja. Vjeru-
jemo da su ast i sramota takoer stupovi saveza, vrijed-
nosti koje oblikuju drutveni kapital koji toliko prieljkuju
manageri programa za razvoj civilnog drutva.
U balkanskoj povijesti, praiskonske strukture srodstva, et-
nike pripadnosti, vjere i zajednice osiguravale su visok
stupanj sigurnosti i ispunjavale drutvene potrebe. One su
proizvodile povjerenje. Ukoliko bismo promiljali te prai-
skonske strukture u terminima civilnog drutva, otkrili bi-
smo da one mogu pridonijeti izgradnji sigurnosti umje-
sto da je ugroavaju. Civilno drutvo, u tom sluaju, ne bi
bilo strani model, ve domai balkanski. Takav pristup do-
veo bi do izgradnje kapaciteta i stvorio traenu odrivost.
No to bi takoer znailo da bi donatori morali prilagodi-
ti svoje prakse: dodjeljivati sredstva takvim neobinim en-
titetima kao to je grupa vezana rodnim vezama ili nefor-
malna mrea. To bi znailo proiriti koncepte povjerenja
iznad granica potpisivanja ugovora o dodjeli sredstava ili
tromjesenih monitorskih izvjea. To bi podrazumijevalo
da zapadni donatori i primatelji rade zajedno kao partneri,
jednako dijele rizike i prihvaaju moralne odnose. Jo nam
preostaje da vidimo jesu li zapadne projektne organizacije
spremne izai na kraj s takvim partnerskim odnosima i ri-
zicima koje oni podrazumijevaju.
Neizvjesnost i nesigurnost esto se opisuju kao regionalni
problemi udaljeni od svakodnevnih briga. Zapravo, nedo-
statak poznavanja onoga to nazivamo neizvjesnou i emo-
cionalnom nelagodom koju nazivamo nesigurnost, uvijek
je temeljen na lokalno ukorijenjenim tumaenjima egzisten-
cijalnih uvjeta u kojima ljudi ive. Politike izjave Bruxellesa
i Washingtona i povelje o ljudskim pravima iz Geneve nae
su interpretacije sigurnosnih tema. No kako bismo u potpu-
nosti rijeili dileme oko neizvjesnosti i nesigurnosti, najbolje
je zapoeti s lokalnim balkanskim interpretacijama. Iz toga
proizlazi da moramo posvetiti vie energije istraivanju kako
se uspostavlja odnos povjerenja meu praiskonskim organi-
zacijama koje tvore tkivo balkanskih drutava. Sigurnost na
Balkanu nee se ostvariti otvaranjem 2.000 ili 20.000 no-
vih nevladinih udruga, niti tako to e svatko pohoditi
novi edukacijski program o rjeavanju sukoba. Sigurnost
se ne moe stvoriti organizacijskom izgradnjom kapaciteta
ve izgradnjom struktura povjerenja. Sve dok razlika u moi
izmeu donatora i primatelja bude toliko velika kao sada iz-
gradnja tog povjerenja biti e oteana i klima sigurnosti na
Balkanu krhka.
S engleskog prevela Gordana Mati
Steven Sampson Dept of Social Anthropology,
Lund University, Lund Sweden.
Nasilje, konfikti i kultura civiliziranja
D
rutvena znanost i moderne nauke o ovje-
ku pod nasiljem podrazumijevaju upotrebu fzi-
ke ili druge nezakonite sile u cilju prinude ljudi na
odreeno dranje i ponaanje.
1
Kao instrument politike mo-
dernih drutava nasilje svoj motivacioni korijen vue iz su-
koba interesa. Instrumentalni smisao nasilja poiva na real-
no-psiholokoj ranjivosti osobe, na injenici da se ljudima
moe nasilno upravljati zloupotrebom ljudskog straha: stra-
ha za egzistenciju, straha od boli, od odbacivanja, ili bilo kog
dugog oblika straha od stvarne ili samo mogue opasnosti.
Povijesno gledano, to je drutvena zajednica primitivnija
(tzv. krvolona drutva), to je instrumentalna upotreba
1 Cf. Politiki leksikon, Beograd, 1980. str. 270
nasilja sve dominatnija i funkcionira kao provjerena i za-
konita vrijednost na koju se pedagoki efektivno moe ra-
unati. Neprijateljstvo i nasilje u predstavu o meuljudskim
odnosima, na ivotnu scenu uvela je flozofja kolektivisti-
ke logike primitivnih zajednica. Naime, u crno-bijeloj opti-
ci primitivnog mentaliteta, nema mjesta ni ravnodunosti ni
neutralnim odnosima koje sreemo u civiliziranim indivi-
dualistikim drutvima. Stoga se svijet ivota ovdje izvor-
no razumije kao kontinuirano poprite sukoba i nasilja.
Svaka ivotna nedaa doivljava se kao sraunati uinak vid-
ljivog ili nevidljivog neprijatelja. Ergo: postoje samo prijatelji
ili neprijatelji, stoga i krvna osveta funkcionira kao uobia-
jena stavka meuljudskih odnosa. Meutim, i kasnija holi-
stika drutva, utemeljena na bilo kom principu dominacije
kolektivistikog uma i podinjavanja individue vaeoj obi-
ajnosti u ime grupnog interesa (u BiH danas: tzv. vitalni
Pacifikacijski potencijali
civilnog drutva
Psiholoki, pomirenje, predpostavlja uzajamno povjerenje kao svoj
conditio sine qua non. Meutim, nema povjerenja u situaciji inercijom
obaveznog upiranja prstom preko plota. Svaka jednostrana kritika jedne,
izaziva otpor, podozrivost i nepovjerenje druge strane. Uzajamnom
povjerenju put vodi ne preko kritike, nego preko samokritike, tj. samo preko
uzajamne spremnosti na samokritiku.
Esad Bajtal
Ako je smrt jedino rjeenje,
onda mi nismo na pravom putu.
Pravi put je onaj to vodi ivotu i suncu.
Ne moe uvijek biti hladno.

A. Camus
nacionalni interes), takoer legaliziraju logiku nasilja i su-
rovosti kao neupitnu drutvenu relaciju.
Vremenom, i sve veim civiliziranjem drutva, odnos pre-
ma sili i nasilju kao ozakonjenom drutvenom konceptu
radikalno se mijenjao. Nekolektivistika, ili tzv. blaga dru-
tva naeg vremena, pomjeraju svoj aksioloki akcent ka pa-
cifstikoj ravni, i na upotrebu nasilja gledaju kao na primi-
tivno, neprihvatljivo, anomino i degradirajue ponaa-
nje. Moderna drava konstituira se kao protutea tradici-
onalnom svijetu nasilja i osvete odbijajui ih kao neprihvat-
ljivu formu individualne i privatne pravde. Nastanak dra-
ve podudara se upravo sa stvaranjem pravosudnih i kazne-
nih sistema namijenjenih smanjenju line, unutarteritorijal-
ne osvete u korist zakona i javne pravde.
2

Meutim, zauzdano unutarteritorijalno nasilje ne iezava
kao nasilje, nego se planski preusmjerava ka vani, na peri-
feriju drave gdje poprima funkcionalno drugaiji smisao u
okviru koga dolazi do patriotiziranja nasilja u ime odbra-
ne i nacionalne sigurnosti. Takvo, patriotizirano nasilje i
njegova medijski potpomognuta eksteritorijalizacija, posta-
ju efkasno sredstvo dislociranja kriznog arita izvan zidina
vlastite politike avlije. Nasilje je, rei e psihijatar D. Kec-
manovi, prirodan instrument uvaavanja diktata sebino-
sti, nerazuma, nagonskih pulzija, govora krvi.
3
Najsigurni-
ji nain da nekoga uinite agresivnim, jeste da kao kriv-
ca za njegove ivotne nevolje optuite nekog drugog: pri-
padnika druge nacije ili drugu naciju u cjelini. Unutarnja kri-
za drutvene zajednice, kao odgovor na neprihvatljivi bezi-
zlaz u kome se nala, obino producira vanjsku surovost.
Kada je budunost neizvjesna (uprkos tome to ljudi na vla-
sti ponavljaju da je ruiasta da ruiastija ne moe biti),
upitn postaje smisao individualnih i kolektivnih pregnua.
Tada se rasipa individualna i kolektivna energija, slab ko-
nice, iezavaju obziri, a nasilje postaje jedan od temeljnih
oblika odnosa prema drugim ljudima, prema stvarnosti uop-
te.
4

Kooperativnost, kao pozitivni oblik grupne interakcije unu-
tar jedne sloene zajednice (kakva je bila ex-Yugoslavija), s
porastom krize, ustupa mjesto nesporazumima koji vreme-
nom eskaliraju u otvorene drutvene konfikte.
Konfikt (lat. confictus), pojmovno oznaava negativ-
nu drutvenu dinamiku: sukob, sudar, spor, svau i borbu
oprenih stavova, interesa, tenji i osjeanja koji se javljaju
izmeu vie lica ili drutvenih grupa (B. Petz). Svedeno go-
vorei, konfikte moemo posmatrati kao sukob interesa
i sukob uvjerenja. Kompleksnost ovako defnirane konfik-
tne situacije dodatno se uslonjava potekoom razlikovanja
2 . Lipvecki, Doba praznine /ogledi o savremenom individualizmu/,
Novi Sad, 1987. str.162.
3 D. Kecmanovi, Etnika vremena, Beograd, 2001. str. 52.
4 Ibid.
njenih konstitutivnih komponenti. Jedna strana u konfiktu
moe doivljavati konfikt kao sukob na razini razliitih vri-
jednosti i uvjerenja (ideolokih, konfesionalnih, vjerskih, kul-
turnih...), dok druga strana u istom tom sukobu prepoznaje
borbu motiviranu razliitim interesima (nacionalnim, eko-
nomskim, teritorijalnim...). Ili, u najgoroj izvedbi, konfikt
tee kao istovremeni unakrsni sukob i interesa i uvje-
renja. Ta injenica oslobaa racionalizacijsko-manevarski
prostor idejnim protagonistima konfikta, koji, ostvarenje
svojih vlastitih interesa i privilegija (imovinu, novac, mo)
jednom brane pozivanjem na opta uvjerenja, a drugi put,
svoja privatna uvjerenja (ili kaprice), objektivno boje naci-
onalnim ili nekim drugim opim interesima u ime kojih se,
toboe, konfiktno stanje zbiva i odrava. Naroito pogodna
za elegantno i dugotrajno manipuliranje konfiktima su tra-
dicionalistiki orijentirana drutva utemeljena na kolektivi-
stikoj matrici ivljenja.
Surovost, holizam i ratnika drutva idu zajedno:
surovost je mogua kao drutveno dominantan habitus samo
tamo gdje vlada supremacija ratnikih vrijednosti, neospor-
no pravo sile i pobjednika, preziranje smrti, junatvo i izdr-
ljivost, odsustvo saosjeanja prema neprijatelju...
5

Meutim, u uljuenim, dakle, civiliziranim drutvima, na-
silje i konfikt ustupaju mjesto samokontroli kulturne smi-
renosti, uglaenosti pojedinca i dostojanstvenoj pacifkaciji
ponaanja kao sastavnog dijela procesa civiliziranja moder-
ne demokratske drave koja naputa principe holistiki sve-
obavezujue obiajnosti. Moderna drava nosilac je nove
drutvene logike, novog znaenja meuljudskih odnosa u
okviru kojih je, na dugu stazu, sve uoljiviji trend opadanja
privatnog nasilja, a sve prisutniji fenomen zakonsko-prav-
nog naina rjeavanja konfikta i nesporazuma.
Individualizacija i autonomizacija modernog pojedinca koji
ide za svojim linim svrhama, sve vie ga oslobaa tereta
obavezujue tradicije i kolektivistikih refeksa to vodi ci-
vliziranju zajednikog javnog prostora i pacifkaciji kom-
pletne drutvene scene. Sve vea privatizacija ivota (po-
vlaenje u privatnu sferu), izdie pojedinca iznad inercije
tradicionalnih stega i on kao fundamentalni zakon prizna-
je jo samo svoj opstanak, svoj interes i svoj mir. I to je naj-
vanije: generalizacijom tog stava, pojedinac isto pravo pri-
znaje i drugim ljudima iz svog ueg i ireg okruenja. Tako
beskonfiktnost ivljenja u sferi privatnog, postaje ideal
graanskog (su)ivota i najvaniji praktini domet kul-
ture civiliziranja. U biti to je izravna reakcija na holistiki
kodeks konfikta i sile, obiajno prakticiranih u ime zatite
kolektivistike narcisoidnosti koja, ethosom primitivistike
asti i osvete, kontinuirano podgrijava logiku nasilja i osve-
toljubive surovosti.
5 . Lipovecki, cit. dj. str. 164
Civilno drutvo i
kultura antimilitarizma
Surovost je istorijski postav neodvojiv od drutvenih znaenja
koja izdiu rat u suverenu delatnost: varvarska surovost, ki
Polemosa,emfatiko znamenje veliine osvajakog ratnikog
poretka, krvavi instrument negovog identiteta, krajnje sred-
stvo ujedinjenja u ploti holistike i militaristike logike.
G. Lipovetsky
Ako pojam drutvo (lat. societas, njem. Gesellschaft), zna-
enjski situiramo u najiri socijalno-politiki kontekst, onda
se ono rudimentarno d misliti kao oblik povezanosti
meu ljudima. Izvorno-semantiki (socius, lat. drug), dru-
tvo oznaava populacijsku cjelinu unutar okvira dravne te-
ritorije koja na fonu meusobne dobrovoljnosti i prijatelj-
stva (drugarstva), radi na ostvarenju zajednikih interesa
i ciljeva svih graana. U tom smislu povijesno specifan
oblik organizacije ljudskog djelovanja koji se oznaava kao
graansko/civilno drutvo, suprotstavljen je politikoj za-
jednici dravi.
Drava, za razliku od principa dobrovoljnog udruivanja gra-
ana u najrazliitije organizacione forme civilnog drutva,
predstavlja pragmatski princip sile uspostavljen radi garan-
tiranja ope sigurnosti svih lanova jedne zajednice. Ukrat-
ko: drava predstavlja strukture upravljanja, a civilno
drutvo stvara vrijednosti i normativni okvir upravlja-
nja (R. Tandon). Naravno, postepenom totalizacijom pre-
uzetih prava u ime upravljanja i realiziranja sigurnosti svo-
jih podanika, drava, nerijetko, u veoj ili manjoj mjeri, po-
see za njihovom slobodom. Meutim, niti ima slobode bez
ovjeka, niti ljudskosti bez slobode( G. Petrovi). I tu nastaju
istinski problemi na relaciji Pojedinac Drava.
Kao bie potreba, ovjek, pored ostalih, ima i potrebu za slo-
bodom. Sloboda je ljudska kategorija. Ljudski ivot, ma ko-
liko kao ivot bio zatien, bez slobode nije istinski ljudski
ivljen. Kao puki podanik drave ovjek jo nije ovjek u pu-
nom smislu te rijei. Zato on, radi reduciranja njenih preko-
mjernih kompetencija, u okvirima same drave kao aktualne
politike zajednice, trai pravo i iznalazi najrazliitije forme
dobrovoljnog, prijateljskog udruivanja. Shodno tome, tek
njenim prevoenjem iz apstraktno-deklarativne forme ga-
rantirane sigurnosti u konkretnu formu samoodreenja su-
bjekta osloboenog vanjskih, idejno-politikih determinaci-
ja, ovjek istinski radi na irenju prostora svoje slobode.
U tom smislu graani se udruuju u mnotvo nevladinih or-
ganizacija (NVO) tj. specifnih profesionalnih ili amater-
skih asocijacija, zajednica, grupa, organizacija i udru-
enja razliitih nivoa i oblasti kao to su: kultura, umjetnost,
nauka, sport, zdravstvo, sindikat, ekologija, zemljoradnja...
Na djelu je sudjelovanje u proizvoenju slobode...djelo-
vanje kojim se sloboda oslobaa (G. Petrovi). Na tragu
opeg graanskog intresa (zatite graanskih prava i slobo-
da), akteri civilnog drutva kroz svoje mnogobrojne organi-
zacione forme i udruenja, slijede zov i potrebu zatite svo-
jih pojedinanih interesa i ciljeva.
Meutim, drutvo kao konglomerat sukobljenih interesa
nosi u sebi i sasvim realan rizik ustolienja principa jaeg.
Tj. u darwinovski kompetitivnoj situaciji, protekcionizam
monih nerijetko dovodi slabije na rub ivotne egzistenci-
je, s jedne, i na ivicu ljudskog dostojanstva, s druge strane.
Jedini oblik samozatite od devijacija i proizvoljnosti vlasti,
graani mogu da nau u asocijacijama civilnog drutva kao
izvorne garancije pluraliteta njihovih potreba i interesa.
Tek civilno drutvo, kao mrea gusto isprepletenih intere-
sa i potreba graana, ispostavlja sebe kao istinski pluralno
drutvo. Filozofja interesnog pluralizma legitimira se tako
kao osnova konstitucije modernih graanskih drutava. Jo
je Tokvil (A. de Tocqueville, 1805.1859.), u slobodi udru-
ivanja i najireg organiziranja prepoznao temeljni element
ljudske slobode i ovjeka kao drutvenog bia. Tokvil slobo-
du ovjeka vidi u njegovom pravu na iroko profliranu ek-
spanziju najrazliitijih socijalnih institucija. Ili, govorei jezi-
kom njegovog vremena: korporacija, klasa, opinskih upra-
va, srezova, crkava, jer samo one garantiraju ovjekov slo-
bodni razvoj. Ustajui u odbranu tog pluralnog prava Tokvil
polemizira s onim tezama racionalizma XVIII stoljea, koe,
zahtijevajui jednakost, zakonodavnu jednolikost i drutve-
nu ravnopravnost, negiraju pojedinanu moralnu linost
ovjeka.
6
Modernijom leksikom govorei, te asocijacije su
nain komuniciranja i zadovoljavanja raznovrsnih i sve bo-
gatijih ljudskih potreba. Jer, moderna drava je ne samo
zajednica graana, nego i zajednica zajednic. Izmeu
pojedinca i drave instaliraju se razliite organizacije civil-
nog drutva kao razliiti oblici i stupnjevi uzajamnog posre-
dovanja na putu ka slobodi.
Ta je interesna i politika razvedenost temeljna odrednica su-
vremenih pluralistikih drutava i politikih poredaka. Stoga
je danas teko zamisliva demokracija koja ne bi bila plurali-
stika (demokracija grupa). Samo mnotvo relativno auto-
nomnih grupa i organizacija moe ublaiti postojeu hijerar-
hiju i dominaciju.
7

U tom smislu civilnom drutvu na raspolaganju sto-
je mehanizmi kritiziranja, ispitivanja, debate i odbija-
nja politika, programa, pristupa i odluka drave, njenih
agencija, agenata i slubenika (R. Tandon). Samoinicija-
tivnost i sloboda iroko disperziranog udruivanja graana
civilnog drutva, predstavljaju temelj moderne demokracije,
tj. bitni sadraj svakog demokratskog poretka.
Istovremeno, to je ne samo sredstvo demokratizacije dru-
tvenih odnosa, nego i, individualno gledano, nain socijali-
zacije ljudske linosti, izgraivanje njezine samoodgovorno-
6 Cf. xxx: Filozofja; izd. Interpres, Beograd, 1973.
7 xxx: ABCeda demokracije, Sarajevo, 1994. str. 107.
sti, solidarnosti i uzajamnosti.
8
I, konano, kroz brojne obli-
ke samoinicijativnog asociranja graana, civilno drutvo se
humanizira i razvija kao civilizirano drutvo, tj. kao drutve-
na forma sve dalja od primitivizma i surovosti militaristi-
ke logike totaliziranja drutva koja se (u svrhu militaristi-
ke-bespogovorne odanosti i poslunosti vladajuim elita-
ma), ofcijelno odvija pod krinkom tobonjeg patriotizira-
nja graana.
Tako prikrivenoj ili otvorenoj militarizaciji drutva moe
da se odupre samo civilizirano civilno drutvo. Tek civi-
liziranjem drutvenog poretka, sila kao sila gubi svoju pri-
vlanu mo i drutvenu vrijednost. Demilitarizacija i huma-
nizacija obiaja i ponaanja ima za cilj da oslobodi pojedinca
od naela koja vode hegemoniji totalne vlasti i nastojanju da
se drutvo stavi pod kontrolu nezajaljive drave. Svoju spa-
sonosnu civiliziranost civilno drutvo sve vie projektuje na
socijalno-psiholoku ravan simpatije i saosjeajnosti za dru-
ge i sa drugima:
Ne mari to su u pitanju stranci ili neprijatelji, uobrazilja
smjesta postavlja ovjeka na njihovo mjesto. Ona uplie ne-
to lino u njegovo saaljenje te i on pati dok mue tijelo bli-
njeg (Tokvil).
Na taj nain pomalja se jedan humani, antimilitaristiki
model poimanja drutvenih odnosa. Tradicionalna sila i
strah ne prihvataju se vie kao legitiman socijalno-struktur-
ni obrazac oblikovanja svakodnevnice i meuljudskih odno-
sa. Istina, militaristika logika kao implicitno-politiki in-
strumentarij nekadanjeg reguliranja drutvenih relacija i da-
lje ostaje na sceni, ali se pod pritiskom civilno-graanskog sa-
morganiziranja zajednice rasplinjuje na krajnju drutvenu pe-
riferiju, fgurirajui jo samo kao isti vojni potencijal zaduen
za uvanje dravnih granica i ope sigurnosti graana.
Antimilitarizam podrazumijeva upravo to: reduciranje
vojske na vojni nain djelovanja i bivanja, suprotstavljajui
se tako tendenciji militarizacije drutva u smislu njegove
organizacije na vojnikom idealu reda i poretka kao sve e-
om znaajkom moderne drave koja, pod izlikom ouva-
nja unutarnje koherencije, neosjetno, ali sigurno, klizi u to-
talitarizam. Pod modernom militarizacijom valja razumje-
ti ideologizirani niz obiaja, interesa, prestia, postupaka i
ideja koje ... nadilaze stvarne vojne potrebe drutva.
Ustvari, militarizam je neto vie i gore od otvorenog oboa-
vanja ratova i agresije, jer izlazei izvan isto vojnih kompe-
tencija i logike poinje da se artikulira kao sistem miljenja i
vrednovanja sklon da se lart pour lart-istiki izdigne iznad
drutva, unosei vojni mentalitet i nain djelovanja i odlu-
ivanja u sferu ljudske svakodnevnice. Ambicija svakog
militarizma je da se na sveukupnom ivotnom prostoru
jedne drutvene zajednice osovi kao posljednji i sveva-
ei kriterij suenja i vrednovanja. Otuda prepoznatljivo
8 Ibid. str. 108
militaristiki odium prema civilnim aspektima politike kao
to su: parlamentarizam, stranaki i civilni pluralizam, slo-
bodna trgovina, razvijena diplomacija, itd.itd.
Militaristiki monocentrizam ne podnosi civilno-graan-
sku disperziju pluralistikih asocijacija i udruenja koja, bje-
ei ispod tekog injela rigidne i jednobojne militaristike
svijesti, svoj ivotni interes trae na najirem planu kultur-
no-vrijednosnog arenila drutva. Stoga, brojni teoretiari
kljuni kriterij civilnog drutva prepoznaju u pluraliz-
mu vrijednosti koje svoj oslonac nalaze u kooperaciji, di-
jalogu, toleranciji i uzajamnom potovanju grupa i pojedi-
naca, neovisno od njihove vjerske, nacionalne, konfesional-
ne ili rasne pripadnosti i ideoloko-politike opredijeljeno-
sti. Na tlu tako razvijenog civiliteta i najire vrijednosne dis-
perzije, mogui su zasadi kulture antimilitarizma kao istin-
ski plodne osnove humanizacije i pacifkacije ukupnih dru-
tvenih odnosa.
Pacifzam i kultura mira
Svjetski mir ostvarie se jednog dana ne zato to e ljudi po-
stati bolji (u to se ne smijemo uzdati), ve zato to e ih jedan
novi red stvari, nova nauka i nove ekonomske potrebe prisi-
liti da ive u miru.
A. France
Pacifzam (lat. pacifcare, smiriti, ublaiti), kao kulturno-po-
litiki i etiki svjetski pokret javlja se u Evropi krajem XVIII
i poetkom XIX stoljea i predstavlja idejni odgovor na po-
vijesno-krvava iskustva ideologiziranog i zavaenog svijeta.
Osnovni cilj pacifzma je da se rat, nasilje i druga brutalna
sredstva odbace kao metod rjeavanja meunarodnih i ljud-
skih sporova openito. Meutim, radi boljeg razumijevanja
praktine strane ideje pacifzma, neophodna je jedna termi-
noloka distinkcija: rije pacifst (skovana 1901.), slui tome
da oznai sve one koji se suprotstavljaju ratu i rade na tome
da stvore i odre mir izmeu nacija.
Istovremeno, u Anglo-amerikoj verziji pojam pacifst ima
danas znatno ue znaenje i odnosi se samo na one ije su-
protstavljanje ratu ima oblik odbijanja linog uea u ratu
ili davanja podrke ratu. Takve osobe se, kae Ostergard,
9

protive se svakom vidu otvorenog nasilja nad ljudima, ali ne
nuno i protiv latentnog nasilja, koje se obino oznaava kao
sila, koju, npr. koristi policija. Ukratko, pacifsti su ge-
neralni anti-militaristi, dok pojam ireg znaenja: pacifcist
(mn. pacifcisti), neki autori poput Ostergarda koriste samo
9 J. Ostergard, Resisting the Nation State, the Pacifst and Anarchist Tra-
ditions, in: Te Nation State, 1981. u izdanju britanskog Peace Pled-
ge Union-a. Cit. prema: http://www.tao.ca/~kontrapunkt/2002/maj_
2002/28maj_prigovor_istorija_pacifzma.html_
za oznaavanje onih koji su u ime uvanja mira spremni
podrati i upotrebu vojne sile.
Izraz pacifzam ovdje koristimo u smislu gornje distink-
cije, tj. pacifstiki stroge antimilitaristike orijentaci-
je njegovih aktera i zagovornika. U tom smislu pacifzam
kao ivotni stav i mirovni pokret, podrazumijeva istrajno i
plansko njegovanje osjeaja prijemivosti za tuu nesreu
ili bol bilo koje vrste, koju ovjek moe da nanese drugom
ovjeku.
Ta pacifstika pedagogija saosjeajnosti najiri izraz svog
prakticiranja nalazi upravo u udrugama civilnog drutva.
U udrugama i asocijacijama nevladinih organizacija (NVO)
koje svoju programsku platformu nalaze u promicanju to-
lerancije, mira, uzajamnog potovanja, uvaavanja i uzaja-
mnog pacifciranja. Naravno, fenomen pacifzma mnogo je
stariji od samog termina kojim ga danas oznaavamo i nje-
govu genezu povijesno moemo pratiti sve do VI st. p.n.e.
10

Ali, ovdje ostajemo kod termina pacifzam u smislu unu-
tarnje pacifkacije moderne drutvene zajednice.
U mnotvu nijansiranih odredbi pacifkacije koje nudi stru-
na literatura, ine se najuvjerljivijim one koje proces paci-
fkacije i civiliziranja ponaanja veu za fenomen drutve-
ne atomizacije i uz njoj prateu pojavu novih vrijednosti.
To znai da surovost i nasilje postaju neprihvatljivi znaci
divljatva onog trenutka kad kult privatnog ivota zamije-
ni holistike propise i kad pojedinac okrenut sebi postaje sve
ravnoduniji prema sudovima drugih (. Lipovecki).
Na tragu ove teze, tradicionalni holistiki mentalitet je fak-
tor koji spreava intersubjektivnu identifkaciju na ljudskoj
osnovi i ona izostaje sve dotle dok se meuljudski odnos (a
to je bitno za razumijevanje aktualnih balkanskih relacija),
ne oslobodi kolektivnih predstava i presije podrazumije-
vane obaveze spram naciona, konfesije i logike etnopatriae
kao jedino mogue patriae. Tek kad se oslobodi kolektivi-
stike inercije, kad pone da gleda svoja posla, da se okre-
e sebi, i u brizi za sebe, pojedinac, tek tada, logikom empa-
tike identifkacije, postaje prijemiv za Drugog i njegove i-
10 Kao politiko-etiki ideal ivota u zajednici pacifzam svoje, koliko je
poznato, najstarije praktine korijene vue jo iz stare Kine gdje Hiang Sui
(oko 535. god. p.n.e.), zagovara osnivanje Lige za mir. Antika poznaje koa-
liranje slabijih opina u svrhu zatite od jaih napadaa; zatim slijedi ide-
ja opeg mira u helenizmu; ideja feudalnog izmirenja meu zemljama
(Landfriede) i gradovima (Burgfriede). Svojim De iure belli ac pacis, 1625,
H. Grotius poziva na dokrajenje svih ratova. W. Penn se zalae za us-
postavu miroljubivih arbitranih sudova; Kant u Zum ewigen Frieden ra-
spravlja o prestanku ratova; Briand-Kellogov pakt odnosi se na stavljanje
rata van zakona, itd. Moderna vremena borbu za globalni mir vode kroz
osnivanje meunarodnih mirovnih organizacija kao to su: Drutvo (liga)
naroda (Versaj,1919.), Organizacija ujedinjenih nacija (1945.), sve sa ide-
jom da se ouva svjetski mir; tu su i mirovne ideje aktivne koegzistencije,
miroljubive koegzistencije, ideje nesvrstavanja, itd.itd. da bi se ezdesetih
godina XX st. razvio itav znanstveni pokret istraivanja mira iz koga nie
International Peace Research Association (IPRA) = Meunarodno udru-
enje za istraivanje mira (1964.), a dvije godine poslije, osniva se Stock-
holmski meunarodni institut za istraivanje mira (SPIRI), najuglednija
institucija te vrste u svijetu.
votne nevolje. Empatiko uivljavanje (njem. einfhlung), u
ivotnu poziciju i osjeanja drugog (biti drugi, to je sutin-
ski atribut empatije, G. Allport), za razliku od simpatije koja
saosjeajnost rezervira samo za bliske osobe (porodica, pri-
jatelji), predstavlja realnu psiholoku osnovu za iru pacif-
kaciju drutva.
Dakle, civiliziranje i pacifkacija ponaanja prate trend per-
sonalizacije i hedonizacije modernog graanskog drutva.
Uprkos brojnih manjkavosti koje joj se mogu pripisati, upra-
vo potroaka psihologija potiskuje nasilje i, usvajanjem jed-
nog cool stila ponaanja vodi pacifkaciji ukupnog drutva.
Komparativnom analizom i sintezom pokazatelja niza znan-
stvenih istraivanja, francuski flozof . Lipovecki dolazi do
zakljuka da
stimulisanjem potronje i optenja, sakralizacijom tela, rav-
notee i zdravlja, ukidanjem kulta junaka, dekupabilizira-
njem straha, ukratko, uvoenjem novog stila ivota, novih
vrednosti, dolaskom individualizacije, suavanjem javnog
ivota
11

tj. logikom ope personalizacije, postiemo onaj stupanj pa-
cifkacije koji formalno vaspitanje i drugi oblici odgoja nisu
uspjeli da postignu. Kultura individualizacije i persona-
lizacije ivota neosjetno ukidaju norme tradicionalne
muevne socijalizacije odgovorne za visok stupanj dru-
tvenog nasilja i surovosti.
Istom logikom rukovodi se teza J. Galtunga, za koga struk-
turno nasilje opredmeeno u drutvenim institucijama (ulo-
ge, obiaji, navike...), koje ga spreavaju da se autonomno is-
polji (personalizira, Lipovtsky), nerijetko biva zamijenjeno
neposrednim nasiljem prema ljudima i njihovim dobrima.
12

Depersonaliziran i ponien tim nasiljem (ili objektivno pri-
sutnom mogunou njegove primjene u holistikom dru-
tvu), frustrirani pojedinac svoje bolno nezadovoljstvo kom-
penzira osobnim nasiljem nad pripadnicima drugih dru-
tvenih skupina (nacionalnih, konfesionalnih). Ostajui pot-
puno slijepi za uzajamnu istovetnost zajedniki porazne i-
votne pozicije; pritiskani inercijom aktualne etno-holistike
matrice i, uz to, dodatno frustrirani loom ekonomskom si-
tuacijom (nezaposlenost, slaba kupovna mo...itd.), ljudi po-
inju da se uzajamno maltretiraju. U bosanskohercegova-
koj postratnoj stvarnosti, brojni povratnici u svoje spaljene i
razruene domove, odmah po povratku bivaju fziki napa-
dani upravo od drugih raseljenih lica, tj. od sebi jednako po-
nienih primjerka s druge (nacionalne) strane.
Namjenski izabran, izraz primjerak, odslikava injenicu
etno-kolektivistiki provedene depersonalizacije Drugog,
gdje ljudi vie nisu ljudi, persone, linosti, nego samo jo
11 . Lipovecki, cit. dj. str. 172. i dalje.
12 J. Galtung: Violence, Peace, and Peace Research, in: Journal of Pea-
ce Research, 1969. str. 168. cit. prema: V. Dimitrijevi: Strahovlada, Be-
ograd, 1985.
obezlieni primjerci etnonacionalne vrste. Budui da etni-
je nisu u meusobno dobrim odnosima, to i svaki pojedinac
s druge strane, kao pripadnik (primjerak) neprijateljske vr-
ste, zasluuje samo kaznu u vidu odmazde ili fziki nasilne
akcije na njega, njegovu porodicu, kuu, imanje... Tako ne-
duni maltretiraju uzajamno jedni druge. Krug bezizlaza se
zatvara i stee.
Dakle, kad holistiko potisne individualno (personalno), kad
se zovom kolektivistikog sve moe pravdati i opravdati, kad
je u ime naciona sve dozvoljeno, tj. kad vie ne postoji ni-
jedan moralni kodeks koji se moe prekriti, ostaje hitanje
naprijed, idenje do kraja (...) u hiperrealizam nasilja. Tada,
na mjesto potisnute, kritiki osvijetene individue, dolazi
etnoprimjerak sa svojim radikalnim nazorima i turbulen-
tnom potrebom emocionalnog pranjenja kroz akcije nasil-
nog poricanja Drugog. Dakle, nema pacifkacije drutva bez
istrajnog njegovanja zdrave flozofje individualizma i kultu-
re personalizacije javnog prostora.
Jer, pojedinci se ne pacifkuju iz etike ve iz individualisti-
ke hiperobuzetosti sobom: u drutvima koja podstiu linu
dobrobit i samoostvarenje, pojedinci, oigledno, vie ele da
pronau sebe, da oslukuju svoje potrebe, da daju sebi odu-
ka na putovanjima, u muzici, sportu, spektaklima nego da
se fziki sueljavaju.
13

Oni koji su za sve to ve socijalno-statusno prikraeni, svoje
frustracije kompenziraju agresivnim nasrtanjem na nedu-
ne, samo zato to su druge vjere, nacije ili konfesije. injeni-
ca da e zbog maltretiranja Drugih proi ne samo nekanje-
no, nego da e otvorenim izrazima blagonaklonosti svojih
ak biti i jasno podrani, ove jadnike samo jo dodatno ohra-
bruje u njihovoj iracionalnoj nasilnosti.
Borba protiv etnikih
predrasuda i ksenofobija
Kad sluate kako etno-naiconalista vatreno brani svoje po-
glede i vjerovanja, i pri tome, dakako, estoko pretjeruje u
svakom pogledu, bilo da velia svoje ili srozava one druge,
jedno od mnogih pitanja koja se raaju u vama glasi - za-
to on tako govori; da li to ini iz linih pobuda, zato to mu
njegova linost diktira da tako govori, i u skladu s tim se i po-
naa, ili etnonacionalistike stavove izraava pod pritiskom
odreenih spoljanjih okolnosti?
D. Kecmanovi
Nekoliko stranica dalje, u istoj studiji,
14
bh akademik Duan
Kecmanovi nudi i sljedei odgovor na vlastito pitanje:
13 . Lipovecki, cit.dj. str.173.
14 D. Kecmanovi: Etnika vremena, Beograd, 2001. str. 62-65.
Pored odgovarajuih spoljanjih okolnosti, posebne line sklo-
nosti pojedinaca ka etnonacionalizmu slinom ponaajnom
obrascu, i grupnog mentalteta koji nije stran nijednom ovje-
ku, peat etnonacionalizmu daju i, ... specifni mitovi, kolek-
tivna sjeanja, sistemi vrijednosti i tradicija.
15

Dakle, u prirodi je svake etnike predrasude da velia
svoje ili srozava one druge, tj. da istovremeno ini i jed-
no i drugo. Pri tome se kaziva, umjesto na argumente i ra-
zum, poziva na mitologiju, tradiciju ili neki drugi apriorni
obrazac (pr)ocjene drugog. I sve to ne bi bilo sporno ukoliko
bi ne izlazei na ravan praktinih ivotnih odnosa osta(ja)lo
u sferi verbalnih razmjena. Meutim, krvava povijest ovje-
anstva svoj krvavi neljudski trag vue upravo iz rasnih, et-
nikih, konfesionalnih i drugih predrasuda, koje su redov-
na inventurna stavka svih ljudskih zajednica od predpoto-
pa do danas.
ta je osnova javljanja etnikih predrasuda?
Socijalna psihologija tu osnovu svodi na nekoliko najeih
momenata, kao to su: a) vezanost za grupu; b) neopravda-
na sklonost generalizacijama; c) agresivnost kao prirodna re-
akcija na frustraciju (N. Rot, 1973.). Otuda kao prepoznat-
ljivi specifkum svih drutvenih predrasuda injenica da lju-
di skloni predrasudama, samo na osnovu negativnog stava
koji imaju prema nekoj grupaciji u cjelini, redovno ispolja-
vaju identian stav i prema svim pojedinanim pripadnici-
ma te grupe, bez obzira na potpunu bezrazlonost takvog
dranja. Stoga e Lafarg (La Fargue), predrasudu defnira-
ti kao: loe miljenje o drugima bez dovoljnog opravdanja,
dok Gordon Olport (G. W. Allport), poznati ameriki psiho-
log predrasudu interpretira kao
odbojni ili neprijateljski stav prema nekoj osobi samo zato
to ona pripada nekoj grupi, i zbog toga to se predpostavlja
da i ona ima negativne kvalitete koji se toj grupi pripisuju.
16

Kao to se da vidjeti, i Lafargova i Olportova odredba pre-
poznaju u predrasudi fenomen pretjerane kategorizacije
(overcategorization), koja nema nikakvog iskustvenog ili i-
votnog opravdanja. Uprkos tome, ova neloginost sposob-
na je da pokrene lavinu onoga to smo iskusili 1992.-
1995., kada su ljudi, pod presijom massmedijske propa-
gande, i uprkos vlastitom iskustvu (prijateljstva i dobo-
rosusjedstva), i protivno svakoj rasudnoj moi (otuda:
pred-rasuda), na svoje dojueranje susjede i prijatelje,
bukvalno preko noi, poeli da gledaju kao na najgore
neprijatelje.
Druga potekoa sastoji se u tome to predrasude nisu re-
verzibilne (brzo nastaju, a teko se gase), tj. neosjetljive su
na sva iskustva i kontraargumente koji pokazuju njihovu
stvarnu neopravdanost i racionalnu neutemeljenost. Povije-
15 Ibid.
16 Cf: R. Supek, Drutvene predrasude, Beograd, 1973. str. 74
sno-praktini problem s etnikim predrasudama je u tome
to najlake dolaze do izraaja u ideologiji ili sistemu nega-
tivnih vrijednosti koji nauka naziva nacionalizmom ili, ta-
nije, etnocentrikim i ovinistikim nacionalizmom (N.
Rot).
Sastavni dio predrasuda vezanih za nacionalistiku ideolo-
giju jeste najgrublje nepotovanje ljudskog dostojanstva pri-
padnika drugih nacija. To nepotovanje, na skali prakti-
nog neprijateljstva, oituje se kao itav niz necivilizacijskih
i neciviliziranih planskih aktivnosti, poput: otputanja s po-
sla i otimanja imovine; silovanja, proganjanja i protjeriva-
nja (tzv.etniko ienje), te masovnog fzikog unitavanja
neke grupe sve do njenog konanog istrebljenja (genocid).
Sve to, odvija se kao praktini uinak nacionalistikog sin-
droma koji, politiki podstaknut i massmedijski marketi-
ran, poprima etapnu strukturu paranoidnog ciklusa: a)
ideje inferiornosti; b) ideje grandomanije; c) ideje proga-
njanja; i d) ideje agresije.
Ideoloki vjeto voen, pokrenuti ciklus logiki skonava u
fenomenu nacionalne samoodbrane organizirane na prin-
cipu: napad je najbolja odbrana. U prevodu na praktini je-
zik date etnije to znai sljedee: ako smo mi, kao najbolji,
najbrojniji, najpametniji (grandomanija) ugroeni (inferi-
ornost), i povijesno proganjani (ugroenost), od njih koji
su manje vrijedni i nikakvi krajnje je vrijeme (povijesna
ansa), da se branimo i odbranimo. Pri tom naa odbrana
opravdava sva sredstva: jer ako ne unitimo mi njih, uni-
tie oni nas. Tako se ideja genocida pokazuje kao zavrna
etapa kolektivno paranoidnog ciklusa. Dakle u pitanju je jed-
na ista paranoia nationalistica.
17

Radi lake borbe protiv predrasuda, neophodno je poznava-
ti strukturni moment konkretne drutvene predrasude. Kao
steene i trajne dispozicije predrasude imaju svoju kogni-
tivnu, emotivnu i konativnu komponentu koje u struktur-
nom sklopu svakog pojedinanog sluaja mogu biti razlii-
tog djelatnog intenziteta. U tom smislu valja razlikovati: ek-
stremnost, sloenost, usklaenost, dosljednost i snagu pre-
drasude. Naroito je bitno razlikovati intenzitet emotivne i
konativne (voljne) komponente, koje predrasudi daju prepo-
znatljivu tvrdou i otpornost. Upravo s obzirom na ilavost
i otpornost u borbi protiv njih, socijalni psiholozi razlikuju
tri vrste predrasuda:
a) predrasude kao izraz konformizma pojedinca
b) predrasude kao izraz mitologije i tradicionalizma
c) predrasude kao izraz personalnog sklopa individue.
Ako je predrasuda izraz konformistikog dranja indivi-
due u okviru koga pojedinac jednostavno oponaa pogre-
17 Cf. M. Zvonarevi, Socijalna psihologija, Zagreb, 1978. str. 603-625
na shvatanja i vrijednosti sredine u kojoj ivi i radi, onda ona
ne mora biti izrazita i emotivno jaka. Takva osoba ne poka-
zuje mrnju prema predrasudom diskriminiranoj drutve-
noj grupi, niti je spremna na aktivno neprijateljstvo protiv
nje. Ta vrsta predrasuda najlake se suzbija i borba protiv
njih (zakonom ili racionalnim argumentima), moe biti vrlo
uspjena.
Ali, ako je dranje i ponaanje individue impregnirano mito-
loki, tradicionalnim nainom ivota i shvatanja, to je znak
da su arhajski stereotipi prodrli u dublje strukture linosti.
Protiv takvih se predrasuda vrlo teko boriti jer se predra-
sudni sistem vrijednosti (s kojim se ivi od malih nogu), no-
siocu predrasude ini potpuno samorazumljivim i opravda-
nim.
Meutim, najtea i najbezizglednija borba je protiv onih pre-
drasuda koje ne dolaze spolja (iz porodinog ili ireg socijal-
nog okruenja), nego, svoj korijen imaju u linim osobina-
ma pojedinaca, u njihovoj linoj nesigurnosti i nagomilanoj
agresivnosti. Kao nesvjesni nain ublaavanja linih teko-
a, tj. kao nain kompenziranja line inferiornosti i neugod-
ne anksioznosti ksenofobine individue, ove predrasude su
neodvojivi dio najdublje strukture njene linosti i ne daju se
tako jednostavno (zakonom ili racionalnim argumentima),
iupati. Jer, ksenofob se, u svojoj neurotskoj autarkinosti,
plai kako Svijeta, tako i pripadnika drugih skupina videi u
njima samo neprijatelje i zavjerenike koji mu rade o glavi.
Ksenofobija (gr. xnos stranac, tuinac; fobija strah),
je uasan iracionalni strah od stranaca praen odbojnou
prema svemu to je tue u kulturnom, vjerskom, konfesio-
nalnom, nacionalnom i obiajnom smislu. Kao kolektivni fe-
nomen ksenofobija vodi
zatvaranju jedne socijalne zajednice ili itavog drutva kako
bi se sauvala samosvojnost i kako bi se spreio poguban stra-
ni uticaj. Ona se hrani etnikim i verskim predrasudama,
rasizmom, nacionalizmom i ovinizmom.
18

Za nastanak i irenje drutvenih predrasuda najzaslunije
su dvije grupe faktora:
a) drutveno-ekonomski i kulturni inioci
b) personalni (psiholoki) faktori
Stoga su predrasude, kao negativno determinirajui konsti-
tuens ljudskog svijeta, predmet stalnog interesovanja stru-
njaka razliitih znanstvenih profla, kao to su: istoriari,
kulturolozi, antropolozi, sociolozi, pedagozi, flozof, socijal-
ni psiholozi itd. Na toj osnovi Olport razlikuje est grupa te-
orija o drutvenim predrasudama: teorije opravdane reputa-
cije; fenomenoloke teorije predrasuda; psihodinamike teo-
18 . Trebjeanin, Renik psihologije, Beograd, 2000.
rije; situacione teorije; kulturoloke teorije; i drutveno-isto-
rijske teorije predrasuda.
Kao krupan, sloen i vaan drutveni fenomen (naroito u
etniki sloenim zemljama kakva je bila ex-Yugoslavija), po-
godan za izazivanje sporova i sukoba irih razmjera, predra-
sude zahtijevaju stalno prouavanje i traenje naina efka-
sne borbe za njhovo suzbijanje. Nijedan od poznatih naina
nije uvijek i svugdje dovoljno efkasan, pa je potrebno dje-
lovati iroko, kombinirano i kompleksno, uvaavajui dru-
tvene, ekonomske, kulturne i psiho-socijalne faktore njiho-
vog javljanja.
Jedan od naina te borbe je borba u okviru zakonske legisla-
tive: donoenje zakonskih propisa koji zabranjuju javno is-
poljavanje ponaanja zasnovanog na predrasudama. Meu-
tim, smatra se da borba protiv predrasuda juristikim sred-
stvima (zakonima), pored promjene spoljnjih odnosa (po-
naanje), utie i na mijenjanje stavova, tj. pozitivno utie na
meke predrasude, one koje nisu izraz personalne struktu-
re individue, nego su, logikom manjeg otpora, nastale kao
refeks konformistikog dranja pojedinca prema obiajnoj
praksi sredine u kojoj ivi i radi.
Drugi nain borbe protiv predrasuda, polazi od uvjerenja
da je adekvatno informiranje u svrhu razumijevanja njiho-
ve neopravdanosti, jedno od korisnih, iako ne i najefkasni-
jih sredstava. Naime, u psihologiji predrasude stoji to da je
vrlo otporna na argumente i informacije i da, medijske in-
formacije namijenjene destruiranju predrasuda, vie prati
ugroena grupacija (jer ima praktino-ivotnog interesa za
to), nego tlaiteljska grupa. Meutim, iskustvo pokazuje da
efkasnost borbe protiv predrasuda najvie zavisi od samog
naina informiranja. Konkretno, sistematsko informira-
nje putem kole, raznih kurseva, okruglih stolova, semina-
ra, tribina, javnih diskusija (sve u domenu aktivnosti civil-
nog drutva), pokazuje se efkasnijim od massmedijskog in-
formiranja.
Trei nain djelovanja protiv predrasuda (i smatra se vrlo
efkasnim), jeste neposredni kontakt involviranih strana:
zajedniko stanovanje, zajedniki rad, zajednike kole, ka-
sarne. Vrijednost neposrednog kontakta potvruju neki na-
lazi amerikih vojnih istraivanja dobijeni na iskustvu for-
miranja zajednikih jedinica crnih i bijelih vojnika. Na po-
etku jedne takve akcije 65% amerikih bijelih ofcira i po-
dofcira bili su apriori protiv formiranja zajednikih jedini-
ca. Meutim, neko vrijeme nakon to su jedinice ipak bile
formirane, dolazi do ogromne promjene i, sada, 80% iz sku-
pine anticrnaki raspoloenih, izjavljuje da su Crnci jedna-
ko dobri vojnici kao i bijelci, a 16% njih, da su gotovo isto
tako dobri.
Kao naroito efkasno sredstvo borbe protiv drutvenih pre-
drasuda, pokazuje se sistematsko vaspitanje od strane oso-
ba sa autoritetom, a prije svega roditelja. Nalaz je potpuno u
skladu s injenicom da su najtvre one predrasude koje svoj
korijen vuku iz dubljih struktura linosti pojedinca, struk-
tura koje se, direktno, pa samim tim i presudno, formiraju
pod roditeljskim uticajem. Predrasude nastale pukim kon-
formiranjem sa vanjskom sredinom, nisu tako tvrde i daju
se mijenjati. Prema tome, sa aspekta nae teme, sistemat-
sko civiliziranje roditeljske populacije, i njihovo ukljui-
vanje u borbu protiv predrasuda (kroz razne asocijacije ci-
vilnog drutva), mogao bi biti jedan od najboljih naina bor-
be za tolerantnije drutvo i predrasudama manje optereene
drutvene odnose.
Tome u prilog najbolje govore rezultati istraivanja (E.L. Ho-
rowitz R.E. Horowitz, 1938.), provedenog na djeci u dravi
Tenesi (SAD), u vrijeme izrazite dominacije negativnih pre-
drasuda prema crnakoj populaciji. Nalazi govore da se crna
i bijela djeca, sasvim sponatano i ne vodei rauna o boji
koe, igraju zajedno sve dotle dok bijeli roditelji, svojoj djeci
ne ponu da zabranjuju kontakt i igru s crnim drugovima.
I mnoga druga istraivanja potvruju da predrasude kod
dece idu uporedo sa predrasudama njihovih roditelja. Re-
dovno, ona deca iji roditelji nemaju predrasuda, takoe ne-
maju predrasuda.
19
Etnika nedjeljivost ivotnog prostora
Teritorijalni imperativ (je) glavni pokreta agresivnog pona-
anja nacionalnih drava.
Z. Brzezinski
Dakle, moguno je govoriti o jednom morbidnom rasinaliz-
mu ili, ako vie volite, korenizmu, koji nadahnjuje politiku u
ime zemlje i mrtvih.
I. olovi
Sintagma ivotni prostor (njem. lebnsraum), i logika
lebnsrauma poetkom XX stoljea, iz njemake nauke o ge-
opolitici prodiru u evropsku politiku terminologiju. Radi
se o primitivnom geopolitikom shvatanju postojanja ne-
raskidive veze drave i tla. Jo preciznije, o tretiranju tla
kao izvora snage i odredbe drave i politike. Projektiraju-
i regeneraciju njemake drave na osnovi geopolitike, nje-
maka geopolitika, kao politika ivotnog prostora, postaje
militaristika teorija nacizma uz pomo koje Hitlerovi na-
cisti (1933. godine), osvajaju vlast, i time iz idejne izlaze na
praktinu ravan pokuaja uspostave njemake nacionalne
dominacije planetarnih razmjera. Proklamovana borba na-
cista za ivotni prostor poziva se pri tom na zakon jaeg i
na etnostereotip navodne bioloke i rasne superiornosti nje-
makog nadovjeka (bermensch).
19 N. Rot: Osnovi socijalne psihologije /socijalizacija/, Beograd, 1973. str.
368-369.
Naalost, i kraj XX stoljea, na Balkanu e biti ispraen krva-
vim ozbiljenjem iste geopolitike matrice i ekspanzionisti-
ke politike koja, realizaciju hegemonistikih ciljeva balkan-
skog bermenscha (nebeskog naroda), vidi u nasilnom et-
niziranju prostora, tj. u nasilnom separiranju i krvavom mo-
nokromatiziranju povijesno karakteristinog nacionalnog
arenila Bosne i Hercegovine.
Ideologija veliko-etnikih matrica sa anahronim reinter-
pretacijama prolosti i dokazivanjima zakinua u tek mi-
nulim vremenima, (B. Kovaevi), krenula je, pod krinkom
ispravljanja avnojevske nepravde, u najkrvaviji scenarij na-
silnog razdvajanja narod. Naravno, brutalnost upotrije-
bljenog instrumentarija, i ogromne ljudske rtve (mrtvi, ra-
njeni, raseljeni), razorno devastiranje cjelokupne privrede,
ogromna nezaposlenost, te krajnje mizerni formalni efekti
(etno-nominacija silom otetih teritorija i naselja), bez fnali-
zacije povijesno zacrtanog projekta (Velika Srbija), ilustraci-
ja su objektivnog poraza ideje jedan narod, jedan voa, jed-
na drava. U retrospektivi tog poraza, nasilno dijeljenje za-
jednikog ivotnog prostora po etnikim avovima, pokazuje
sav besmisao politikog voluntarizma i avanturizma potpu-
no neprimjerenog duhu aktualnih evrointegracija kao domi-
nantne politike flozofje naeg vremena.
Konano, ogromne post-ratne migracije i sve ei odlazak
ljudi sa vlastitih etno prostora ex-Yugoslavije, izazvani eko-
nomskom i ivotnom besperspektivnou, uvjerljivo svjedo-
e o tome da je etnizacija prostora mogua samo na raun
njegove istinske ivotnosti. Osim toga, masovna smrt kao
nezaobilazni pratilac svake jednostrane etnizacije ini sva-
ku etnopolitiku avanturistiki traginom i krajnje besmisle-
nom. Slike nacije kao nae zemlje, kao etnikog prostora,
koje nudi javni govor u bivoj Povraniji, a posebno u Pasu-
ljiji, pune su fgura smrti,
20
metaforiki pie Ivan olovi. Jer
po logici te pasuljijanske geopolitike, praktinoj etnizaci-
ji ivotnog prostora prethodi apriori pogubna i smrtonosna
ideja posebne vrste etnike reprodukcije koja se sastoji u
oploavanju rodne zemlje.
O kakvom oploavanju je rije?
To je magijsko ili, tanije, rtveno oploavanje putem krvi
prolivene za etniki prostor, krvi kojom je svaka stopa nae
zemlje natopljena.
21

Radikalizam ove krvave matrice vue svoju pogibeljnu ener-
giju iz idejno-politikog fantazma po kome samo zemlja
oploena krvlju predaka poprima funkciju etnike
materice. Dakle, etnizacija ivotnog prostora nije mogua,
niti je idejno legitimna, sve dok ne bude ovjerena krvlju r-
tvovanih podanika. Jer, za ivotni prostor etnos se vlasni-
20 I. olovi, Zemlja i mrtvi, http//www.yurope.com/zines/republika/
arhiva/97/164
21 Ibid.
ki uvjerljivo vee samo preko svojih mrtvih. Mrtvi su te-
melj neophodan za izgradnju etnike kue (I. olovi).
Da bi ohrabrili svoje borce, nastavlja olovi, pasuljijanski
propagatori rata u ljiviji pozajmili su od religije sliku uskr-
snua mrtvih i pretvorili je u propagandni slogan: nema
uskrsnua bez smrti.
22
Time, na povijesnu scenu ovih pro-
stora, stupa politiki demodirana i civlizacijski diskreditira-
na germanska geopolitika matrica po kojoj, svoju vezanost
za tlo ivotnog prostora etnos osigurava i opravdava samo
njegovim krvavim natapanjem.
Naravno, po iracionalnoj logici geopolitike blutaksiologije,
krv Drugih, prolivena (samo)odbranom tog istog tla, nema
istu vrijednost, i ne osigurava Drugima nikakva ljudska i i-
votna prava na tom prostoru. S banalnim inom etnonomi-
nacije
23*
i etnodivinizacije uzurpiranog ivotnog prostora,
zorno svjedoimo neciviliziranom ozakonjenju gole sile koja
se arogantno izdie iznad ivota i ovjeka. Apsolutizam na-
siljem ustoliene etnodominacije uspostavlja se kao pravo
iznad svih drugih prava. Nacionalizam kao etnoovinizam,
die se na pijadestal vrhunske javne vrijednosti jedne politi-
ke. Tj. vlastiti ovinizam promovira se u kljuni kriterij iv-
ljenja, a termini: demokratija, kultura, civilizacija, Mi, ... po-
primaju iskljuivo etnografski karakter i smisao.
24
Sve drugo
izvan toga je tree, i treerazredno, te kao takvo biva gru-
bo marginalizirano. Na idejnoj deponiji krvavo etniziranog
prostora, kao et(n)iki otpad prostorno otjelovljenog etno-
egoizma, nali su se, prije svih, altruizam i ljudska solidar-
nost, kao prepoznatljive insignije ojstva, zajednitva i soci-
jalnog zdravlja zajednice. Naravno, drutvo je ba kao i cije-
la planeta, jedna sociodinamina struktura. Civilizacije se u
svom uzajamnom prostornom preplitanju nuno sudaraju i
sukobljavaju. Ali, da bi ljudski bio plodan, taj sukob (resp. su-
sret) mora da prihvati nadlenost potovanja ovjeka kao vr-
hovnog zakona, onako kako ga zagovara Sent-Egziperi:
Potovanje ovjeka! Potovanje ovjeka!... Tu je probni ka-
men! Kad nacist potuje iskljuivo onog koji mu je slian, on
potuje jedino samog sebe. On odbija stvaralake protivrje-
nosti, unitava svu nadu uzdizanja i, namjesto ovjeka, us-
postavlja robota jednog mravinjaka.
25
22 Ibid.
23
*
U pitanju je pojava brojnih postratnih toponima s nacionalnim pre-
fksom irom BiH koji su najbolje svjedoili o sutini, karakteru i smislu
rata 92.-95. i teritorijalnim ambicijama njegovih ideolokih projektana-
ta. (Odlukom Ustavnog suda BiH, tako prefksirani toponimi danas nisu
vie u zvaninoj upotrebi).
24 Cf: Rado Mladenovi, Jagnje boije i zvijer iz bezdana, Serbian Unity
Congres, http://www.suc.org./culture/library/Zvijer/narod/narod1.html
25 Antoine de Saint-Exupery, in: Panorama savremenih ideja (redakcija,
Gaetan Pikon), Beograd, 1960. str. 572.
Solidarnost i etika altruizma
ivjeti za druge nije samo zakon dunosti, nego i zakon sree.
A. Comte
Ako hoete nai Boga, sluite ovjeku.
S. Vivekananda
Solidarnost (lat. solidaritas), znaenjski podrazumijeva
svijest o potrebi uzajamne odgovornosti i meusobnoj
brizi lanova jedne drutvene zajednice. Solidaran je onaj
ko se, potujui naelo uzajamne odgovornosti, ponaa po
principu: svi za jednog, jedan za sve. Ta unutranja zbijenost
redova, i meusobna okrenutost lanova jednih drugima,
preskribirana je ve u korijenu rijei solidarnost: solidus =
solidan= vrst, gust, zbijen, izdrljiv, postojan, a takva je sva-
ka ona zajednica koja se iznutra utemeljuje na naelu soli-
darnosti i uzajamne pomoi njenih lanova.
Kao osnova kritike liberalnog svjetonazora koji preferira in-
dividualizam i bezrezervnu dobrobit pojedinca, solidarnost,
kao iri etiki i politiki nazor, podrazumijeva meuljudske
odnose zasnovane na principu uzajamne povezanosti i po-
moi na putu ostvarenja zajednikih ivotnih interesa. Dok-
trinarno, rije je tome da sloboda i privatno vlasnitvo po-
jedinca moraju da se ogranie pozitivnim zakonskim
odredbama zajednice. Pojedinci koji uspiju u nekom po-
duhvatu postaju dunici svih drugih lanova zajednice koji
su na odreeni nain doprinijeli tom uspjehu. To je jedna od
premisa flozofje solidarizma koja zagovara harmoninu sa-
radnju i nekonfiktnost drutvenih odnosa.
Govorei o solidarnosti kao tendenciji ka uzajamnoj po-
moi, koju naziva solidarnou, Kropotkin (A.P. Kropotkin
1842.-1921.), naglaava da to nije samo ljubav za blinje-
ga, nego znatno ire neodreeno osjeanje (vague feeling),
koje nas tjera da videi i sasvim nepoznatog i premorenog
noenjem kante vode, preuzimamo ovu odnosei je do njego-
vog doma.
26

Svaki govor o meuljudskoj solidarnosti ima na umu dispo-
ziciju usklaenog djelovanja i uzajamne pomoi, i njihove
povezanosti sa svijeu da se tako lake izlazi na kraj sa i-
votnim problemima i potekoama. Otuda je instituciona-
liziranje solidarnosti psiholoki najlake mogue provesti
u okviru spontanih ili organiziranih formi djelovanja irokog
spektra udruga i asocijacija graana unutar civilnog drutva.
Te svijesti i te uzajamnosti, nema bez altruizma kao nese-
bine spremnosti da se pomogne drugome (lat. alter, drugi),
pa i po cenu line tete i svesne rtve, bez ikakve naknade ili
spoljanje nagrade (. Trebjeanin).
26 M. Osovska, Psihologija morala, Sarajevo, 1971. str.169.
U tom pogledu, pojmovno znaenjski opserviran, termin al-
truizam podrazumijeva nekoliko stvari: 1) psihiku dispozi-
ciju da se rtvujemo za dobro drugog; 2) konkretno ponaa-
nje u korist drugog; 3) altruizam kao etiki normativ (etika
vrijednost), na ije ispunjenje sredina gleda sa blagonaklo-
nou i simpatijom.
Altruizam kao motiv prosocijalnog ponaanja, moderna psi-
hologija dovodi u vezu sa nekim crtama linosti kao to su:
interes za druge i njihovo blagostanje; empatija i saosjeanje
prema drugima u nevolji; internaliziran sistem etikih vri-
jednosti; i konano, ono bez ega istinski altruizam nikako
nije mogu: visoko razvijena savjest i osjeaj odgovorno-
sti. I dok briga za vlastito dobro nije uvijek egoizam, stara-
nje za tue dobro uglavnom se tumai altruistiki. Posebno
onda kad u situaciji konfikta dobara pojedinac, rtvujui se,
zanemaruje vlastito u korist tueg dobra.
27

Meutim, nije svaki in dobrog djela ujedno i altruistiki
in.
Da bi to zaista bio, in mora biti voljni, a ne sluajni postu-
pak: moramo svjesno htjeti initi dobro, kae poljska teo-
retiarka morala Marija Osovska (M. Ossowska). Koliko al-
truizam, kao jedan od ljudskih potencijala u gornjem smislu,
moe biti snaan i ponaajno opredjeljujui, najbolje se vidi
u graninim egzistencijalnim situacijama. Kao ilustrativan
u tom smislu, francuski sociolog Emil Dirkem (E. Durkhe-
im 1858.-1917.), razlikujui mehaniku solidarnost primi-
tivnog i organsku solidarnost civiliziranog drutva, uka-
zuje na fenomen altruistikog samoubistva. Radi se o svje-
snoj spremnosti individue na defnitivno samortvovanje, a
u korist zatite drugog: ofcir koji ostaje na poloaju brane-
i odstupnicu civilima u povlaenju; kapetan broda koji se
posljednji povlai u situaciji brodoloma; ili tipino nesebini
gest majke koja tijelom titi dijete za vrijeme bombardova-
nja, samo su neki od primjera altruistikog samoubistva.
U strogo etikom smislu, kao istinski altruistiki signiramo
samo onaj in u kome
prenosimo odnose kakvi nas veu s osjeajno bliskim ljudi-
ma, na ljude s kojima nas ne veu nikakve veze blagonaklo-
nosti, ili ak na ljude s kojima se nalazimo u otvorenom kon-
fiktu.
28

Budui da veina ljudi nije u svakom momentu sposobna
udovoljiti tom strogom kriteriju altruistikog dranja, to se
kao kljuno-valorizacijski pokazuje momenat uestanosti
benevolentnog ponaanja. Mora li neko, da bi zasluio sta-
tus altruiste, ba svakim svojim inom da otkupljuje taj pri-
mamljivi etiki kvalifkativ?
27 Cf: M. Osovska, Psihologija morala, Sarajevo, 1971. str. 142.
28 Ibid.
U jakom smislu rijei, da: altruist bi bio neko ko uvijek dje-
la s obzirom na tue dobro i djela iskljuivo s obzirom na nj,
kae Osovska. Ali, to nije neophodno. Praktino, za prizna-
nje tog kvalifkativa, dovoljno je da se altruistiko dranje in-
dividue ponavlja s izvjesnom uestalou.
29

U neto irem znaenjskom opsegu Znaniecki (F. Znaniecki)
pod pojmom altruistikog ina, podrazumijeva angaman
za drutvenu stvar, ali u okviru koje, neko, kao svjesni i
aktivni individuum grupe, nalazi i svoje mjesto, tj. i neki vla-
stiti interes. Dakle, vie nije rije samo o posveenju isklju-
ivoj dobrobiti drugog, nego i o dranju koje u sebi moe da
sadri i dio sopstvenog interesa altruistikogpojedinca. Na-
dalje, za ovog autora,
altruistikim postupcima (...) pripadaju svi postupci koji
smjeraju stvaranju neke zajednice s ljudima, niveliranju
meu njima postojeih razlika, kao i ujednaavanje stanovi-
ta koja oni zauzimaju.
Meu postupcima te vrste F. Znaniecki razlikuje etiri tipa:
1.) razmjena iskustava (sinestetika komuna); 2.) razmjena
stavova (simpatika komuna); 3.) razmjena aktivnih tenden-
cija (sinergetina komuna), tj. saradnja koja ima zajedniki
cilj i koja izrasta iz zajednikih motiva; i 4.) injenje neto za
nekoga, ali ne iz koristi za sebe.
30
Na tragu posljednjeg, etvrtog tipa (injenje neto za neko-
ga, ali ne iz koristi za sebe) je i shvaanje instinktiviste Mek
Dugala (W. Mc Dougall), za koga autentini altruistiki mo-
tivi moraju biti lieni svake line kalkulacije. U suprotnom,
svako djelanje koje se rukovodi prijatnou crpenoj iz svi-
jesti o tome da smo izvor prijatnosti, za Mek Dugala je pse-
udoaltruistiki motiv, jer sklanja na portvovanje samo u
proporciji postignute prijatnosti.
Meutim, svi mi, u razliitim ivotnim situacijama, pod
krinkom altruizma, nerijetko bivamo izloeni upravo toj vr-
sti prikrivene sebinosti i samoljublja: na taj nain ovjek
ponekad biva obasipan rtvama koje nee, ne eli, nema po-
trebe za njih, a koje su nekom potrebne zato da bi bio zado-
voljan sam sobom. To je prividni altruizam, na koji upozo-
rava M. Osovska:
Da bi se neto moglo rtvovati treba neto posjedovati. To
napominjemo, jer esto govorimo o tome da se ljudi neemu
posveuju, a u stvari nemaju nita da rtvuju. Ispraznom al-
truistikom frazeologijom ponekad djeci ponavljaju njihove
majke da su sve za njih rtvovale. esto, meutim, nisu ima-
le ta da izgube. Posvetiti se djetetu, muu, ljubavniku biva
kao to primjeuje D.H. Lawrence u svom romanu Bijeli
paun (Te White Peacock) najlaka forma da se nosimo s
vlastitim ivotom. Umjesto da se staramo da vlastitim sna-
gama damo naoj egzistenciji neki smisao, prebacujemo nae
29 Ibid.
30 Cit. prema: M. Osovska, cit.dj. str. 143-144
zadatke na nekog drugog, zadovoljavajui se ivotom iz dru-
ge ruke.
To svojevrsno odricanje od vlastitog ja spasava ene u bjek-
stvu pred odgovornou za vlastiti razvoj. Kao kaluerica sa-
kriva ona svoje lice zavjesom na znak da ve vie ne egzistira
sama za sebe: postala je slubenicom Boga, mukarca, vlasti-
te djece, ponekad takoe i nekog problema. Kao sluga ona ne
odgovara za sebe. U toj odgovornosti osjeala bi se usamlje-
nom i zaplaenom. Sluba je laka stvar, kae
D.H. Lawrence. (Cf. M. Osovska, cit.dj. str. 144.)
Gornjim primjerima, Osovska ostaje na etiko-psiholokom
tragu one Hegelove misli za koju, nita nije poklonjeno ako
prije toga nije eljeno.
Takoer, u privid altruizma spada i njegovo reduciranje na
osjeajnu ravan: snana osjeanja naklonosti za neiju ne-
volju (bez akcije koja bi ih pratila), ne mogu se smatrati izra-
zom altruizma. Bez aktivnog stava, stava stvarnog zauzima-
nja za druge, nema autentinog altruizma. To, na planu so-
lidarnosti, znai da istinska solidarnost, kao svoj ivotni ko-
relativ, pretpostavlja autentini, praktini altruizam. Dekla-
rativni altruizam nema nita zajedniko sa solidarnou kao
inom praktine uzajamnosti meusobno pomauih la-
nova drutvene zajednice, zasnovane na istinski humanim
principima ivljenja.
Konano, i najvanije:
Nikakav altruizam i nikakva solidarnost ogranieni okvirima
nacionalno ili konfesionalno jednostrane motivacije unutar
vjerski, konfesionalno i nacionalno heterogene zajednice, ne
mogu imati smisao autentinog altruizma i istinske solidar-
nosti. Autentini altruizam i istinska solidarnost moraju
biti graanski, tj. ljudski zasnovani, i ne mogu biti ogra-
nieni logikom nikakve etno-, ili neke druge grupne pripad-
nosti. A to pretpostavlja sveoptu toleranciju i razumijeva-
nje razlike kao neizbjenog fenomena ivotnog arenila, bez
koga bi ivot izgubio svaki smisao ili ak bio nemogu.
Zajednitvo i tolerancija
Jer ako su svi drugi u istoj mjeri ljudi kao i ja, zar nemaju oni
jednako pravo na svoja miljenja i postupke kao i ja? Ako bih
htio da spreavam druge ljude u njhovim postupcima i mi-
ljenjima, ne bih li im time dao pravo da i oni onemoguava-
ju moja miljenja i postupke?
G. Petrovi
Zajednica (lat. comunitas; njem. Gemeinschaft), predstavlja
ivotni okvir ljudi, umjetno okruenje koje su sami stvori-
li na jednom prostoru i na kome zajedniki djeluju u jednom
vremenu. Djelovati zajedno (za-jedno), kao to sama rije
kae, znai zadovoljavati ivotne potrebe i interese u okviru
nekog sistema vrijednosti. Brojnost individualnih potreba,
i nedovoljnost stvarnih mogunosti njihovog zadovoljenja,
podrazumijevaju nunu upuenost pripadnika drutvene
zajednice jednih na druge. A to nije mogue bez prihvatanja
odreenog sistema pravila koja slue odranju zajednice. Taj
voljni pristanak na zajednitvo oituje se u praktinoj ivot-
noj ravni kao solidarnost, saglasnost, jednodunost; ukratko,
iskristalizirana svijest o potrebi zajednikog djelovanja.
Subjekt zajednice je citoyen, graanin (tj. dravljanin, a
ne stanovnik grada, bourgeois), kao apstraktna, (i) po de-
fniciji moralna osoba. Ta je apstraktnost odredbe subjekta
zajednice nuna zato to je to uvjet jednakosti u pravima,
bez ega nema moderne zajednice koja je mogua samo ako
se apstrahira od razliitosti empirijski danih ljudskih oso-
ba.
31
Apstrahiranje individualno-empirijskih datosti, tj. svje-
sno izabrana snoljivost i obzirnost kao praktino ispoljava-
nje obzira prema postojeim razlikama, jeste ono to zove-
mo tolerancija bez koje nikakva zajednica nije mogua. U
tom smislu tolerancija je istinska vrlina i jedna od centralnih
vrijednosti zajednikog ivota.
Pledirajui za toleranciju, otac savremenog liberalizma,
Mil (J.S. Mill), u svojoj raspravi O slobodi (Essay on Liber-
ty, 1859.), imperativno trai da se i odnos zajednice prema
pojedincima, i uzajamni odnos izmeu pojedinaca, reguli-
ra principima:
a) da svaki pojedinac treba da ima pravo na slobodu milje-
nja i izraavanja misli, osim ako se ne radi o mislima koje na
bilo koji nain vrijeaju ili ugroavaju drugog.
b) da svako, vlastiti ivot i postupke, ukljuujui i odnos pre-
ma drugim ljudima, moe da ureuje onako kako sam eli,
ukoliko to ne teti interesima drugih ljudi ili drutva u cje-
lini.
32
Meutim, nemijeanje i tolerancija kao stanovite pluralne
scene civilnog drutva, ne tiu se samo privatne sfere gra-
ana, jer, po miljenju Volfa (R.P. Wolf), drutvene jedini-
ce meu kojima treba da se vre tolerancija i meusobno pri-
hvaanje nisu izolirani pojedinci nego ljudske grupe, napo-
se religiozne, etnike i rasne.
33
Dominacija i iskljuivost ko-
lektivistikih logika etniki i konfesionalno sloenih druta-
va, suprotstavlja se duhu neophodne tolerancije. Etiki i f-
lozofsko-politiki gledano, toleranciji u drutvu prethodi sa-
morazumijevanje drutva kao ukupnosti odnosa meu slo-
bodnim i jednakim pojedincima, graanima (dravljanima).
Stoga je istinska tolerancija mogua samo prema onima koji
pravo slobodnog miljenja i djelovanja priznaju kao ope
31 xxx ABCeda demokracije, Sarajevo, 1994. str. 178.
32 Cf. G. Petrovi, Kritika iste tolerancije, in: E. Bajtal, Za (i) protiv tole-
rancije, II izd., Sarajevo, 1997. str. 153-179.
33 Ibid. str. 165.
pravo svih lanova zajednice. Pri tom, netolerantni ne za-
sluuju toleranciju.
Tolerancija netolerantnih nije tolerancija.
Netolerantnost prema nasilnicima u slubi je zatite toleran-
cije i tolerantnih. To je paradoks tolerancije koji se mora
prihvatiti, jer bi njegovo neprihvatanje, kao odustajanje od
nasilja spram nasilnika i zagovornika nasilja, znailo, kako
pokazuje Karl Poper (K.R. Popper), odustajanje od klju-
nih demokratskih vrijednosti zajednice kao to su: sloboda,
jednakost i pravednost. Bez tolerancije, zajednitvo kao har-
monina i simultana koegzistencija razliitih interesa, osta-
je puka himera, deklarativni inventar politikantske retorike
unaprijed osuen na nemogunost praktinog oivotvore-
nja. Upravo to se dogaa u nacionalno i konfesionalno slo-
enim drutvenim zajednicama kakva je bosanskohercego-
vaka. Uvrivanjem plemenske logike iskljuivosti i samo-
dovoljnosti, pod ideolokom krinkom zatite tzv. vitalnog
nacionalnog interesa, institucionalizira se i legalizira se ot-
por procesu egzistencijalno neophodnog civiliziranja dru-
tvene zajednice.
Najefkasniji otpor tom otporu, je aktivno zaivljavanje le-
peze najrazliitijih udruga civilnog drutva kao temeljne
strukture odbrane od raznih oblika holizma, kolektivizma i
totalitarizma. Civilno drutvo, implicite, dakle, ve struktu-
ralno (svojom umreenou na svim interesnim ravnima i
nivoima), predstavlja praktini izraz i priznanje princip to-
lerancije, koegzistencije i zajednitva. Stoga svoj hod u ljud-
skiju budunost, sloeno drutvo (kao to je nae), mora gra-
diti na predpostavkama savremenih, novih odnosa drave i
civilnog drutva.
Totalitarizam, autoritarnost i faizam, mogui su samo u si-
tuaciji nadmoi drave nad neorganizovanim drutvom. I
obrnuto, samo snano i dobro organizirano civilno dru-
tvo osigurava demokratske predpostavke i mogunosti
humanog ivljenja zajednice. Kao teleoloki-kritike, in-
stitucije civilnog drutva (dobro organizirana i snana mre-
a NVO), moraju (pri)siliti dravu na odgovornost. Istovre-
meno, potujui kodeks moralnih i drugih vrijednosti civil-
nih struktura, drava mora pokazati svoju praktinu odgo-
vornost spram drutva. Najkrae, drava treba da bude samo
olienje struktura upravljanja, a civilno drutvo je ono koje
stvara vrijednosni i normativni okvir tog upravljanja (R. Tan-
don).
U sluaju da drava na bilo koji nain tei uspostavi svoje
dominacije, ili da kri bilo koju od proklamiranih vrijedno-
sti civilnog drutva, civilne strukture organiziranjem i ispo-
ljavanjem graanske neposlunosti alarmiraju domau i
svjetsku javnost, i prisiljavajui dravu na uzmak vraaju i-
vot u koloteinu dogovorenog normativa.
Osnovna vrijednost i smisao civilnog drutva pokazuje se
u meusobnoj saradnji mnotva asocijacija i udruga raznih
profla. Saradnja na bazi ravnopravnosti i uzajamne toleran-
cije lanica stvara homogenu kritinu masu graana, koja
snagom zdruenih kapaciteta prisiljava vlast na ozbiljnije
razmatranje kritikih zahtjeva civilnog drutva. Time se to-
lerancija pokazuje kao zalog zajednitva, a samo zajednitvo
kao ona snaga graana koju vlast vie nee moi da ignorira.
Samo pod presijom tog zajednitva, vlast vie nee moi da
vlada, nego da, kao servis (u okviru povjerenog joj mandata),
slui graanima i njihovim zajednikim potrebama i intere-
sima. Zajednitvo je klju otpora i efkasan put promjene to-
talitarne i netolerantne prakse (divide et impera) vlasti.
To je ujedno i put pomirenja zavaene zajednice.
Pomirenje je posljednja faza balansiranja i normaliziranja
unutar drutvenih relacija meuljudskih odnosa i veza, bru-
talno pokidanih krvavom logikom rata. Nadilazei sporazu-
mno dogovoreno zaustavljanje (Dayton) viegodinjih nere-
da, borbi i sukoba, pomirenje je neophodni nastavak labil-
nog mira i njegovo prevoenje u status stabilnog, samoodr-
ivog mira. U poratnom miru strasti jo ne miruju. Povre-
meno incidentno naruavanje mira signalizira i odrava i-
vim osjeaj sveope frustriranosti. Mediji, umjesto da stvar-
no budu mediji (medium, lat. sredina, srednji put, posred-
nik), tj. posrednici mira i smirivanja, jo uvijek, jednostra-
no navijakim odnosom (istina uvijeno, i ne tako grubo kao
pred sam rat i u ratu), podgrijavaju atmosferu napetosti ka-
rakteristinu za stanje ni rata ni mira. Dakle, mir kao odsu-
stvo irih nemira i pobuna, jo nije traeni, stvarni mir.
Za istinski mir, samoodrivi mir (bez prisustva i posre-
dovanja meunarodne zajednice), neophodno je stvarno
pomirenje strana u sukobu. Historija i historiari, voe-
ni spoznajnim erosom, moraju na sebe preuzeti neprijatnu
zadau nepristrasnog i postepenog otkrivanja istine povije-
snog dogoda. Kao to, s druge strane, civilno drutvo mora
istrajno i sine ira et studio da radi na pomirenju kao klju-
nom faktoru samoodrivog mira najvanijeg javnog inte-
resa graana i drutva kao cjeline.
Psiholoki, pomirenje, predpostavlja uzajamno povjere-
nje kao svoj conditio sine qua non. Meutim, nema povjere-
nja u situaciji inercijom obaveznog upiranja prstom preko
plota. Svaka jednostrana kritika jedne, izaziva otpor, po-
dozrivost i nepovjerenje druge strane. Uzajamnom povje-
renju put vodi ne preko kritike, nego preko samokritike, tj.
samo preko uzajamne spremnosti na samokritiku.
Objektivno, niko nije nepogreiv, i svaka od strana (uprkos
vlastitoj povrijeenosti) ima dovoljno razloga i za samokri-
tiki iskorak. Samokritika je ujedno logiki poziv drugoj
strani da postupi na isti nain, tj. da se i sama oglasi sa-
mokritiki. Kad se to dogodi, kad krene obostrani proces jav-
ne samokritike valorizacije zajednike loe prolosti, jaz uza-
jamnog nepovjerenja se smanjuje, a vrata pomirljivom dija-
logu se postepeno, ali sigurno otvaraju.
U tom smislu, komisije za istinu i pomirenje, moraju posta-
ti komisije za pomirenje i istinu. Bitna je promjena nazi-
va i redoslijeda poteza. Jer, u situaciji nepomirenosti, svako
se krajnje pristrasno i grevito dri svoje apriori projektova-
ne istine. Samo pomireni moemo doi do nekog aprok-
simativa stvarne istine (Naalost, za razliku od apsolut-
ne lai, koja je na sceni, apsolutne istine nema i aproksima-
tiv je ono ime emo se na kraju morati zadovoljiti). Me-
utim, traeni samokritiki (resp. pomirljivi) diskurs nikad
nije bio svojstven ni Politici ni Dravi. Konkretno, aktual-
ne balkanske i bh politike su objektivni taoci smutnog jezi-
ka koji je prethodio nepovjerenju i stranom ratnom nasilju.
Upravo zato, akterima ratnih politika i njihovoj klero-nacio-
nalistikoj uanenosti, niko s druge strane nije spreman da
(po)vjeruje.
Kao zatoenici etno-politikih koncepta, dananje balkan-
ske vladajue oligarhije, paradigmatski su generatori odnos
krize. Njihov nain vienja svijeta i inter- i intradrutvenih
odnosa determiniran je doivljajnim fantazmom aktualnog
realiteta. Upravo taj fantazam je nesvjesni nosilac znaenja i
movens akcija vladajuih elita. Iako odvojen od svijesti (ne-
svjestan), fantazam je, bez obzira na sadraj i vid u kome se
javlja, snaan unutarnji (psihodinamski) pokreta ovjeka. U
tom smislu, ukoliko kao nesvjesni doivljaj vie izmie o-
vjekovom zapaanju, utoliko, s druge strane, fantazam sve
snanije determinira njegove ivotne odnose.
Upravo zato, etnonacionalisti, u svoj fantazmatskoj neo-
svijetenosti i zarobljenosti, nemaju naina da se meu-
sobno razumiju ak i onda kad bi to najiskrenije (?!?!?)
htjeli. Fantazmom diktirana politika doivljaja, determi-
nira i hrani real-politiku uzajamnog nerazumijevanja i ne-
povjerenja. Ba kao u sljedeem ivotno slikovitom primjeru
najpoznatijeg engleskog antipsihijatra Lainga (R.D. Laing):
Dva oveka sjede i razgovaraju. Jedan (Peter) neto dokazuje
drugome (Paulu). On jedno vrijeme na razliite naine izlae
svoje gledite Paulu, ali ga Paul ne shvata.
Zamislimo ta moe biti po srijedi.
Peter pokuava da dopre do Paula. On osjea da se Paul ne-
potrebno zatvorio pred njim. Postaje mu sve vanije da omek-
a Paula, da dopre do njega. Ali, Paul je tvrd, nepopustljiv i
hladan. Peter osjea da udara glavom o zid. Osjea se umor-
nim, bespomonim, sve praznijim kada vidi da ne uspijeva.
Najzad odustaje.
Paul, s druge strane, osjea da je Peter suvie zapeo. Osjea
da mora da mu se odupre. On ne shvata ta mu Peter govori,
ali osjea da mora da se brani od napada.
Odvojenost svakog od njih od sopstvene fantazije i fantazi-
je onoga drugog nagovjetva nepostojanje odnosa svakog od
njih sa samim sobom i svakoga od njih sa onim drugim. Oni
su istovremeno i manje i vie meusobno povezani u fanta-
ziji nego to se bilo ko od njih pretvara da je sa samim sobom
ili sa drugim.
34
U nastavku prie, Laing podvlai jedan za nas hermeneu-
tiki vrlo bitan momenat, koji, kontekstualno, moemo ra-
zumjeti kao paradigmatski uvjerljivu projekciju mogueg
odnosa politikih elita i civilnog drutva na putu aktualne
potrebe izgradnje pomirenja i samoodrivog mira na ovim
prostorima:
Ova dva doivljaja, kae Laing, koji se, kako-tako, dopunjuju
u fantaziji, jasno utjeruju u la mirni nain na koji dva ovje-
ka razgovaraju udobno zavaljeni u naslonjae.
35
Tom opaskom naglaena je sva ivotna (o)zbiljnost matrice
prezentiranog odnosa Petera i Paula. Tj., u kontekstu gornje
napomene, samo istinski akteri civilnog drutva ovih pro-
stora, neoptereeni fantazmom rata i udobno zavaljeni
u naslonjae, imaju realne anse da o sebi i svojoj budu-
nosti, razgovaraju konstruktivno i na miran nain.
Zadaa drave je da im to omogui.
Jer, za pacifstiku vrstu samokritikog iskoraka, za razliku
od fantazmom pregrijanih etnonacionalnih ratnih struktu-
ra, sposobne su znatno feksibilnije, prolou manje opte-
reene, civilizacijsko-mirnodopski svjesnije i dobro uvezane
strukture civilnog drutva.
I jo neto.
Koliko je struktura prezentiranog odnosa Petera i Paula pa-
radigmatski ivotna i vana za razumijevanje i rjeavanje ak-
tuelnih drutvenih odnosa sloenih zajednica poput nae,
najbolje govori jasno upozorenje samog Lainga da je
navedeni primjer pogreno smatrati obinom metaforom.
36
PS
Meutim, da li mi imamo Civilno Drutvo u pravom
smislu te rijei, drugo je, i kljuno je pitanje ovog trenutka.
Objektivno govorei jasno je da na dananjoj drutvenoj bh
sceni pored stvarno nevladinih, postoji itav niz pseudo ne-
vladinih, tj. vladinih nevladinih organizacija.
Najbolji primjer (iako, naalost, nije usamljen u BiH) te vr-
ste je udruenje nekoliko nevladinih organizacija u RS
koje djeluju pod idejnopolitiki vrlo signifkatntnim ime-
nom Spona, koje, svojim dnevnopolitikim angamanom i
istrajavanjem na referendumu za osamostaljenje manjeg en-
titeta (pod krinkom demokratskog prava na otcjepljenje, ali
koje, prema nedavnoj medijskoj interpretciji vostva Spo-
34 R.D. Laing, Te Politics of Experience, 1974. (cit. prema R.D. Laing: Po-
deljeno ja / Politika doivljaja, Beograd, 1977. str. 215.
35 Ibid.
36 Ibid.
ne, ne vai, na isti nain, i za Sandak, ili Vojvodinu???, npr.),
zapravo samo pokrivaju ekspanzionistiku velikosrpsku ide-
ju, sada pod vostvom Milorada Dodika i njegove Vlade, a
na tragu etnonacionalistike i predratne ratnohukake po-
litike SANU, Ekmeia, Miloevia, eelja, Karadia...
Dakle, imamo posla s neobinom i, u civiliziranom svijetu,
krajnje neprihvatljivom injenicom. Stoga ona, ovakva kakva
je, podriva i sam koncept Civilnog Drutva dovodei u pi-
tanje mogunost njegovog istinskog funkcioniranja na naim
prostorima. I bez obzira na tvrdnje nekih analitiara (i poli-
tiara) kako se tu radi samo o predizbornoj manipulaciji, ta
hazjajinska poslunost organizirane gomile (ak ako bi se za-
ista radilo samo o predizbornoj manipulaciji), ipak izazi-
va sasvim realnu zebnju racionalnih i krajnje trezvenih ljudi
Ove Zemlje koji istinski strepe da bi ta manipulacija, izma-
knuvi kontroli (u kontekstu jo uvijek ive i konstantno haj-
cane velikosrpske nastrojenosti iz Beograda)
37*
, mogla rezul-
tirati i sasvim nepredvidivim nepredizbornim posljedicama.
Esad Bajtal, graanin BiH. Studirao pedagogiju,
psihologiju, filozofiju i sociologiju. Redovni i pos-
tdiplomski studij zavrio u Sarajevu. Djeluje kao
nezavisni intelektualac. Nesposoban da bude po-
doban, ivi od pisanja.
37
*
Izborni rezultati posljednjih izbora u Srbiji pokazuju silovit uspon
radikala (SRS) na srpskoj politikoj sceni, a kontinuirani medijski nastu-
pi njihovih voa i dalje odraavaju neskrivene teritorijalno-ekspanzioni-
stike ambicije spram Bosne i Hercegovine. Uostalom, o nainu njihova
djelovanja najbolje govori injenica da su, nakon akcije skupljanja potpisa,
predstavnici G17 Plus, i zvanino, u srijedu, 28.06.2006. Republikom jav-
nom tuiocu u Beogradu podnijeli inicijativu zabrane SRS. Osim potpi-
sa graana (71.431 potpis), G17 Plus je tuiocu priloio i obiman dokazni
materijal (isjeci novina, videozapisi i slino). Objanjavajui podnesene
dokaze o ponaanju elnika SRS ef pravnog tima G17 Plus, Aleksan-
dar Nikoli, novinarima je kazao: Smatramo da su se proteklih 16 godi-
na predstavnici i elnici SRS-a mnogo ee i mnogo vie koristili govorom
mrnje i raspirivali nacionalnu i rasnu netrpeljivost, nego to su se koristili
nekim demokratskim naelima u svom djelovanju...
Neposredni povod za cijelu akciju, prema beogradskom dopisniku, pred-
stavljao je ispad u Skuptini Srbije (prije tri nedjelje), kada je poslanik SRS
Zoran Krasi sa skuptinske govornice vrijeao tadanju ministarku po-
ljoprivrede, a sada potpredsjednicu Vlade Ivanu Duli Markovi, naziva-
jui nju i njenu porodicu ustaama, to su poslanici G17 Plus protumai-
li kao govor mrnje i u znak protesta napustili skuptinsku dvoranu. (Cf.
Osloboenje, 29.06.2006. str. 11).
Predstojei pravni odgovor na potpisima graana podrani zahtjev G17
Plus, ma kakav bio, imae dijagnostiki signifkantan smisao stanja duha i
drutvene orijentacije dananje, postmiloevievske Srbije koja, konano,
mora jasno izabrati izmeu slabanog civilnog drutva u nastajanju, s jed-
ne, i snanog, i jo uvijek militantski kotunjavog sistema vrijednosti na
srpskoj politikoj sceni, s druge strane. U tom izboru lei veliki dio odgo-
vora i odgovornosti na aktualno pitanje mira i egzistencijalno i civilizacij-
ski neophodne pacifkacije ovih prostora.
1. Treba biti dravotvoran. Ako ko ta kae protiv dra-
ve, rei mu da je faista, desniar, nacionalista (zavisno
od konteksta), antidemokrata, sluga stranih sila (od obli-
njih pa preko evropskih i amerikih), rei mu da je agent
KOS-a i slino.
2. Treba biti pametan. Treba veinski nacionalizam, onaj
usred koga ivite, proglasiti patriotizmom. Tad vam niko
pera ne moe odbiti.
3. Pustite Veince da rade ta hoe, povremeno napadni-
te veinskog vjerskog dunosnika (mlako i povrno, narav-
no), isto da vas neko ne optui da se Veincima uvlaite
u... pod kou.
4. Treba biti uvezan. Proglasiti vie ljudi (obavezno vaih
manje-vie istomiljenika) antifaistima, tako da oni koji ne
misle kao vi (oni), ispadnu automatski faisti.
5. Ako nikako ne moete dokazati faizam (ponavljam, fa-
isti su svi koji ne misle kao vi i vai), nazovite to perfdnim
faizmom. Ako je faista (ovjek koji ne misli kao vi i vai,
i ne podrava oko vas veinski nacionalizam, pardon pa-
triotizam) vjernik ili bive sveteno lice, nazovite ga klero-
faistom. To uvijek dobro prolazi.
6. Naite si kolumnu za pisanje i zastupanje disidentsko-
antifaistiko-patriotskih teza.
7. Drite se metafzike i istorije, naite temelje dravnosti
u svakoj epohi, razvijajte metafziku svakog detalja. Pazite
gdje ete istoriju nazvati historijom ili povijeu, radi poli-
tike korektnosti. Ukoliko ne elite ispasti pobornici vein-
skog nacionalizma (pardon, patriotizma), zadrite varijan-
tu jezika svoje nacije.
8. Organizujte okrugle stolove koji nee imati veze sa pro-
blemima, tako da to due ostanete disident i antifaista.
Teme kao: Jednakost spolova i visinska razlika, ensko pi-
smo i mitarenje ptica, Ptija gripa i ratni roman, Uticaj sr-
boetnike agresije na duinu i kvalitet bosanskog romana
takvo to nipoto izbjegavati. to ljudi manje misle o i-
votnim problemima, vee su anse da i dalje budete disi-
dent.
9. Ne oblaite odijela. Drite se ubretarca, farmerki i vi-
jetnamke. Imajte bar dvije-tri majice s likom Che-Gevare.
Demperi obavezni (barem zimi).
10. Ako neko napadne disidenta-antifaistu, opletite po
napadau. Antifaist-disident e to uraditi za vas, ako vas
neko ne daj boe napadne u kakvoj kolumni ili (pu, pu,
pu!) na televiziji.
11. Teze dokazivati u tri etape: a) Recite kako ste u pravu.
b) Objasnite zato ste u pravu. c) Pojasnite zato nisu u pra-
vu oni koji misle da niste u pravu. Eventualno dodajte kolu-
mnu koja e objediniti ovo troje.
12. Pazite na mlade. Odgojite jednog mladog disidenta-an-
tifaistu (ili vie njih), poduite ga metafzici Bosne, hvali-
te njegovo pisanje (kolumnu ako je ima), knjigu mu gu-
rajte na natjeajima i konkursima, pobrinite se za njegovu
mamu (ako i ona pie), sredite mu ispit za diplomu, ma-
gisterij ili doktorat, i naite se mladcu pri ruci. Ako vas
neki novinar upita koliko je sati, uz tano vrijeme pohvali-
te mladog disidenta.
13. Pazite da budete predsjednik (ili barem lan) svakog
knjievnog irija.
32 pravila
bosanskog disidentizma
Veselin Gatalo
14. Ne odbijajte biti predsjednik kakve dravne ili dravo-
tvorne fondacije, iako ste disident.
15. Ne kupujte skupa kola, iako vam se moe. Ne bi vam
ilo uz ubretarac ili vijetnamku. Najbolje da i nemate kola;
kao disidentu i patrioti, drava e se pobrinuti za va tran-
sport.
16. Ostvarite veze sa bosanskim disidentima van vae
zemlje. Ne zavidite im na, recimo, stanu u Rimu ili Pari-
zu, ne budite pohlepni. Disidenta vani (kao i svakog dru-
gog prijatelja Bosne) uvajte kao oi u glavi, ne dajte da
mu sude za uvredu ili kakav lopovluk. Ako ga ko pro-
zove ili naljuti, napadnite faistu! Nazovite gnusnog na-
padaa srboetnikom, etnikom ili ustaom. Evropocen-
trist, klerik, mason takoe dobrodolo! Ako mu otac
ili djed nisu bili u partizanima, opletite po njemu svim
sredstvima i recite cijelom svijetu kako taj mufljuz nee
da se odrekne ni oca ni djeda za svoju jedinu i najdra-
u zemlju.
17. Ne brijte se, zapustite nokte (ili barem kosu). Pijte to
vie na jednom mjestu, pred to vie ljudi. Neka svi vide
kako je teko kad si u pravu, a sam na svojoj strani.
18. Literaturu podijelite na: dobru-antifaistiku i na lou-
faistiku. Pisce i reisere koji nisu na patriotskoj i dravo-
tvornoj liniji, precrtajte i ne spominjite bar ne po dobru.
19. Nikad ne priznajte da ste pogrijeili. Antifaisti i disi-
denti nikad ne grijee.
20. Dravotvorne dravnika podrite, bez obzira jesu li na-
cionalisti ili ne. Ipak, ne dozvolite da vas slikaju s njima, to
bi faisti (vai neistomiljenici) mogli iskoristiti da naude
vaem liku i djelu.
21. Tita ne podravajte, ali ga se i ne odriite.
22. Na televiziji izgledajte monumentalno; naslonite se
unatrag i gledajte nekud ispred sebe, daleko, kao da vidi-
te ono to nikom ivom nije dostupno ni razumljivo. Trlja-
nje brade i skretanje pogleda pri laganju, nije preporulji-
vo. Ali, pravom antifaisti i patrioti, to e svako oprostiti.
23. Ne dokazujte pretjerano, naroito ono to vam nije lako
dokazati. Koristite fraze kao to su To svako normalan
zna, to ne treba dokazivati, to je svakoj budali jasno,
to je davno dokazano, to cijeli svijet zna Tako svima
koji ne misle kao vi jasno dajete do znanja da su budale, fa-
isti i mimo vas svijet.
24. Traite da se u svakom djelu, flmskom ili bilo kom dru-
gom, jasno vidi ko je agresor a ko rtva. Ni pod razno ne
izjednaavati agresora i rtvu. Ne dozvoliti da se patrioti-
zam i ljubav prema zemlji naziva nacionalizmom.
25. Probiti se na TV, imati emisiju, makar u jutarnjem pro-
gramu. Govoriti dubokim glasom, kao za sebe. Ne buljiti u
kameru i ne beiti se na ljude (mada neki i to ine).
26. Kad doete u stranu zemlju, na agresorski teritorij,
nipoto direktno odgovarati na pitanja vezana za ivot-
ni status pripadnika vae nacije u vaem, antifaistikom
okruenju. Govorite, ako treba (i ako to nee prenosi-
ti TV vae zemlje) jezikom zemlje u koju ste doli. Pre-
zirite ljude koji govore strane jezike, oni su sluge stra-
nih ambasada. Uestalo pozivajte mlade da ne naputa-
ju zemlju.
27. Ukoliko vas na TV dvoboj izazove neko s argumentima,
ne prihvatajte. Operite ga u komentaru ili kolumni, manja
je opasnost. Ukoliko vas estoko napadnu, pustite druge da
vas brane u svojim kolumnama, neka zarade platu.
28. Optuite to vie stranih intelektualaca za faizam, pa-
zite samo da ne optuite kakvog prijatelja Bosne, to jest
dokazanog antifaistu.
29. Veliajte tekovine NOB-a, smatrajte sebe nastavljaem
borbe za sve to na svijetu valja. Ulanite se, ili ak osnuj-
te, kakvu antifaistiku udrugu. Kakav borac iz II svjetskog
rata uvijek dobro doe.
30. Ukoliko neki prijatelj Bosne presere, pa ga hoe u pr-
un, organizujte potpisivanje peticije. Moe ga neko i za-
tvoru sodomizirati, a to je to znaju poreski obveznici
koji plaaju va disidentizam veoma neugodan, ak bo-
lan osjeaj.
31. Stalno kukajte kako je kulturni nivo graanstva nizak,
kako niko ne ita i ne kupuje knjige. Kaite kako vi promo-
virate dobru literaturu, ali je svijet koji bi je trebao itati,
malo malo Ne recite priglup, nije politiki korektno.
Najbolje je rei da ljudi nemaju para, pa ne mogu kupiti
knjige koje va iri izabere.
32. Ukoliko vas zaskoi kakav pisac ili pjesnik i zatrai od
vas par maraka da preivi do sutra, izrecitujte mu neku svo-
ju pjesmu, utjeite ga time da ovaj faizam nee jo dugo
trajati, recite mu da pravi pisac i disident mora biti gladan
i promrzao (nabrojte neke primjere iz recentne istorije, hi-
storije, povijesti).
Veselin Gatalo, roen u Mostaru, 16.12.1967. Od
1997 do 2001 vodio satirinu emisiju etnja uli-
cama rtava demokratije, na Radiju Studio 88, je-
dan od pokretaa listova Nepitani i Kolaps, pred-
sjednik NVO Urbani Pokret. U vlastitim knjiga-
ma objavljivao pjesme, prie, romane. Nagraivan.
Pisao za Status, Motrita, Zarez, Album, Kolaps,
NIN i druga izdanja, za francuski Hopala, eki
asopis Kartki i druge.
P
romjena politike matrice koja je na pro-
stor zahvatila s ruenjem berlinskoga zida, nuno
je promijenila i politiku i politiki govor, pa s tim i
jezik politike unosei u njega jedan, u naim okvirima, po-
sve novi ideoloki diskurs.
S tim se promjenama i takozvani nevladin sektor u nae-
mu javnom ivotu pojavio kao posve novi i drutveni i po-
litiki, a onda, s tim, i pojmovni i jezini fenomen. Ili je
moda prije bio ovo drugo, pa se tek onda poeo drutve-
no etablirati, poeo postajati i ono prvo. Ozbiljan bi istra-
iva imao danas itekako posla istraiti samo promjene po-
litikoga govora i politikoga jezika, tj. jezika politike u po-
sljednjih dvadesetak godina. Dakako, bilo bi tu posla i za
sociologe, politologe, antropologe, jezikoslovce, a vjerujem
da ne bi nezaposleni ostali ni psiholozi, pa ak ni psihijatri.
U svim moguim tranzicijama, koje su nas zahvatile, ili o
kojima se barem govori da su nas zahvatile, posve je skraj-
nut, ostao izvan fokusa kompleks jezika, njegova tran-
zicija. Ne mislim, pritom i samo na sve mogue mesnice
i evabdinice zvane Dayton, pijace Arizone, tvornice na-
mjetaja Dallas, svratita Montane, euroatlanske integra-
cije, Bruxelles, kantone i entitete, pa i tranzicije, to su, na-
kon ratnohukakog jezika
1
, zamijenili politike pojmove
tipa samoupravljanje, Beograd, drugovi i komiteti, ali dalo
bi se ve i na ovom tipu jezine tranzicije ispisati kakvu et-
nografsko-mitologijsku studiju.
Kako je svijet tzv. velike politike (ekonomije i politike u
uem smislu!) snano intervenirao i jo uvijek snano, neo-
kolonijalistiki, intervenira u nae drutvene i politike mi-
jene (pisac sam pa se ne libim, za razliku od ozbiljnih istra-
ivaa, spomenuti ni zavjeru sa svim onim to ona sa so-
bom nosi!), tako se, dodue sad ve i u tom segmentu mno-
go suptilnije, do gue involvirao i u nevladin sektor, tj. u
onaj prostor koji vlade obino previe ne diraju, jer za nje-
ga u vremenima tranzicija (kad su zabavljene promjenom
strukture vlasnitva; prvobitnom akumulacijom kapitala;
pljakom kako tko voli!) previe ne mare.
Davno me jedan stranac poduio da je za promjenu poli-
tikog sustava potrebno est mjeseci, za promjenu gos-
podarskog sustava est godina, a za promjenu drutve-
1 O ovome sam pisao u svojoj knjizi Na marginama kaosa, Rabic, Sara-
jevo, 2001., usp. str. 74-109.
Rodnosenzitivni jezik!?
(ili politika u jeziku i jezik u politici)
Davno me jedan stranac poduio da je za promjenu politikog sustava
potrebno est mjeseci, za promjenu gospodarskog sustava est godina,
a za promjenu drutvenog sustava (mentaliteta ljudi!) ezdeset godina...
E, kako velika svjetska politika radi prve dvije tranzicije, ona mala politika,
tzv. nevladin sektor, radi na onim promjenama koje traju onih famoznih
ezdeset godina, dakle na mentalnoj tranziciji jednoga drutva. No, i u taj
se, da ne bude zabune, kao i u ona druga dva, vanija (!?) segmenta,
intervenira izvana, po mjeri globalistikoga kolonizatora, tj. fnancijera
(i investitora i izvoaa radova!) izvana
eljko Ivankovi
nog sustava (mentaliteta ljudi!) ezdeset godina. Za ovo
potonje, oni koji imaju ili ele mo najmanje mare, jer njih
ne zanima hod na duge staze. Oito je da kod nas, ne samo
zbog rata, sve traje mnogo dulje, pa je nevladin sektor da-
leko od interesa bilo kome osim onima koji u njemu peru
svoje sitne interese i krupne novce.
E, kako velika svjetska politika radi prve dvije tranzicije,
ona mala politika, tzv. nevladin sektor, radi na onim
promjenama koje traju onih famoznih ezdeset godina,
dakle na mentalnoj tranziciji jednoga drutva. No, i u taj
se, da ne bude zabune, kao i u ona druga dva, vanija (!?)
segmenta, intervenira izvana, po mjeri globalistikoga ko-
lonizatora, tj. fnancijera (i investitora i izvoaa radova!)
izvana. U jednom je od takvih intervenata do nas medijski
dola i informacija koju prenosimo u cijelosti:
U sklopu Regionalnog gender programa, Gender koordi-
nacijski odbor, koji se sastoji od predstavnica Agencije za
ravnopravnost spolova i Gender centara obaju entiteta, uz
potporu UNDP-a i kanadske CIDA-e, dodijelili su granto-
ve organizacijama civilnog drutva u ukupnom iznosu od
60 tisua dolara.
Grantove je dobilo devet nevladinih organizacija, Astra i
Jezero iz ipova, Fondacija lokalne demokracije, Inicijati-
va za humani razvoj, BH novinari i Vijee za tampu iz Sa-
rajeva, Helsinki parlament graana iz Banje Luke, Bolja
budunost iz Tuzle i Forma F iz Mostara. Svrha projekata
tih organizacija je izgradnja stvarnog partnerstva izmeu
dravnih institucija i organizacija civilnog drutva koji se
bave pitanjima ravnopravnosti bh. Gender akcijskog plana
i implementaciji Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.
Projekti imaju i strateki cilj daljnje obuke u oblasti ravno-
pravnosti spolova, kao i konkretne aktivnosti poput rada s
institucijama vlasti i medija, istaknula je direktorica Agen-
cije za ravnopravnost spolova u BiH Samra Hadiabdi-Fi-
lipovi dodavi da je ovo jo jedan in suradnje vladinih i
nevladinih organizacija. Na cilj je ojaati NVO i nacio-
nalne mehanizme u domeni gender problematike. Vano
je da nevladin sektor surauje s dravom te da zajedniki
rade na provedbi ravnopravnosti spolova, zakljuila je ona.
Za grant sredstva od 60 tisua dolara prijavilo se 19 nevla-
dinih organizacija, ali se prema kriterijima UNDP-a gran-
tovi nisu davali organizacijama koje su ve jednom bili ko-
risnici tih sredstava, a vaan imbenik imala su zemljopi-
sna podruja tako da su odabrane organizacije koje se nala-
ze na svim krajevima nae zemlje. Od dobivenih sredstava
NVO-a Udruga BH novinari iz Sarajeva otpoet e realiza-
ciju projekta uvoenja rodnosenzitivnog jezika u nae me-
dije. Jedino Dnevni list iz Mostara koristi rodnosenzitivni
jezik, a ovim sredstvima emo fnancirati na projekt koji
e animirati i druge da takav jezik ponu prakticirati, rekla
je predstavnica Udruge BH novinari Borka Rudi. Prilikom
potpisivanja istaknuto je da se nezaustavljivo moramo bo-
riti protiv diskriminacije meu spolovima u naoj zemlji.
2

Bilo bi zanimljivo ve s aspekta politikoga govora/jezika,
ali i s jezinog aspekta uope, analizirati ovu vijest, no nije
nam to ovdje nakana, pa emo je tek s vremena na vrijeme
uzeti kao ilustraciju, sve vrijeme imajui u vidu to da je ona
izravni poticaj za ovo nae razmatranje. Posebno za jedan
njezin segment poticanje na realizaciju projekta uvo-
enja rodnosenzitivnog jezika u nae medije.
Zanimljivo da se uope netko sjetio jezika u naem javnom,
drutvenom i politikom ivotu, a da to nije nuno u kon-
tekstu nacionalne ugroenosti, tj. sirove politike mani-
pulacije jezikom. To to se nitko nije sjetio katastrofalnog
stanja u jeziku ili jezika u javnoj uporabi, u medijima, jedva
da vie i udi. Pa ipak, vrijedna je svakog spomena inicijati-
va o rodnosenzibiliziranju jezika u javnoj uporabi.
No, to to znai? to je to sad i otkud najednom rodno-
senzitivni jezik?
to to, uz tri jezika u slubenoj uporabi u BiH i sve agre-
sivniji jezik meunarodne zajednice (na naim prostori-
ma), jezik globalizacije (engleski!) znai najednom i rod-
nosenzitivni jezik? Pitanje ovdje ne postavljam tek formal-
no, jer, svjedoim, i mnogo upueniji i obrazovaniji od bo-
sanskohercegovakoga prosjeka pitali su me to znai ta
sintagma, taj pojam, i o kojemu se to sad najednom novom
jeziku radi. (ta nam to opet rade?)
Naravno, i to kao mnogo toga u nas ima smisla, ak nu-
no je, promatrati s barem dva dominantna aspekta: onoga
neizbjeno politikoga i onoga (usko)strunog.
Politiki aspekt problema svediv je, pojednostavljeno ree-
no, na: U doba kad je enino bilo da dri tri ugla kue,
nije bilo potrebno za poenstvenjivanjem titula koje su bile
vjekovnom mukom povlasticom. Tek sve vei nalet profe-
sorica, doktorica, ministarki i ambasadorki, koje nisu mi-
lostive supruge veleuenih profesora i doktora ni njihovih
ekselencija ministara i ambasadora, izazvao je nedoumice i
pitanja treba li ili ne treba poenstvenjivati titularne, funk-
cijske, profesijske imenice ako se odnose na ene.
3

A to se uskostrunog problema tie, on bi ve sad, pet-
naest godina nakon ovoga Teakova interventa, u Hrvat-
skoj bio problematiziran u barem dva primjera: ministarka
mu ne bi prola pored ministrice, a ambasadorka ne bi ila
iz barem dva razloga. Prvi je taj to bi tu nuno ila amba-
sadorica kao hrvatski oblik poenstvenjenja, a drugi, tu bi
neminovno ilo veleposlanica! No, tu, na tom primjeru i
2 Mensud Zorlak, Dnevni list, Mostar, utorak, 30. svibnja 2006., str. 15.
3 Stjepko Teak: Hrvatski na svagda()nji, kolske novine, Zagreb, 1991.,
str. 78.
otvara se cjelokupan problem koji e vjerojatno zadugo jo
biti mjesto brojnih naih prijepora.
U pokazivanju rodne senzitivnosti u jeziku, koliko znam,
od europskih je jezika njemaki otiao najdalje, ak do mje-
re naglaene pozitivne diskriminacije ene i feminiziranja
naziva zanimanja, poloaja, titula i sl. o emu sam se sam
mnogo puta osobno uvjerio. U naim, pak, prostorima,
najdalje se u tom smislu otilo u hrvatskome jeziku, koji je i
inae posljednjih godina na sebi (taj jezik!) najvie radio.
NGO/NVO poticanje na rodnosenzitivni jezik u BiH, a to
je uz bosanski/hrvatski/srpski jo jedan, novi, politiki je-
zik, i iskazivanje priznanja da u tome prednjai Dnevni list
(tj. Hrvati i hrvatski jezik, budui da se taj list predstavljao
kao prvi dnevni list na hrvatskome jeziku u BiH)
4
, neizrav-
no je priznanje da su Hrvati (hrvatski jezik!) ve odmaknu-
li i u tom segmentu pribliavanja euroatlanskim integraci-
jama, kako se to politiki obino kvalifcira.
No, tu se postavlja cijeli niz pitanja i otvara cijeli niz proble-
ma, osobito vezanih za onaj dio jezika koji se politiki no-
minira/distingvira kao b/h/s jezik. Naime, oni koji e Hr-
vate i hrvatski jezik, tragom ove kampanje, slijediti, najed-
nom su, sudei po iskustvima ovih prostora, u problemima
jezino-politike naravi i iz toga proisteklih tekih dilema:
hoe li (pre)uzimati njihova (hrvatska!) znanja i isku-
stva, pa tako i njihov jezik? Hoe li to onda biti preuzima-
nje slubenoga hrvatskog jezika u politikoj i javnodru-
tvenoj praksi bh. drutva? Hoe li to u meuvremenu po-
stati jezina neokolonizacija, agresija ili pak slubeno, da-
kle legalno izvedena otimaina hrvatskoga jezika od strane
druga dva (susjedna) jezika? Pitanja su ovdje, dakako, po-
stavljena, politiki i na osnovi ve ivljene jezino-politike
prakse, premda ona imaju i snane (struno)jezine kono-
tacije.
5
Znaju li, prosljeujemo naa propitkivanja, ti i takvi
iz NGO struktura to u ovom kontekstu sve znai ili moe
znaiti plediranje za rodnosenzitivni jezik i koje e to sve
probleme donijeti jezikoslovcima? A poglavito onim (naci-
onalno) fobinijima, kakve smo neko identifcirali ili kakvi
su se ve dostatno samoidentifcirali?
6

Taj e zahtjev otvoriti barem dva kompleksa problema.
Onaj isto jezini (tvorako, tvorbeno-jezini) i onaj do-
minantnopolitiki. Najgori su pak oni problemi koji e se
otvoriti negdje izmeu u politikoj uporabi jezika. U
manipulaciji!
Kako? Zato?
4 O ovome sam vie pisao u: Hrvatski jezik i knjievna praksa u BiH da-
nas, Motrita, Mostar, sijeanj 2004., br. 29, str. 41-48.
5 O ovome sam ve pisao u tekstu Bosanski jezik ili govor iz pozicije fru-
stracije, usp. Gordogan, Zagreb, g. II (XXI), br. 2-3 (46-47), zima-proljee
2004., str. 210-213.
6 Isto.
Politika se osjetljivost hrvatskoga jezika pokazala po-
sljednjih desetljea znaajno veom od one to ju je po-
kazivao npr. srpski jezik, dok se bosanski jezik sa svojom
politikom osjetljivou legitimirao tek nedavno. Hrvat-
ski je jezik, osloboen prisile jezinog pribliavanja srp-
skom, energiju troio na nerijetko nekompetentno puri-
stiko distingviranje putem eliminiranja rusizama, srbiza-
ma, crkvenoslevenskih utjecaja, te na iznalaenje novih ri-
jei za novonastalu praksu.
7
Srpski jezik, kao asimilacij-
ski, kao jugoslavenski melting pot, jedinu je ozbiljnu dile-
mu posljednjih desetljee i pol imao u pitanju opa ekavi-
zacija da ili ne?! (I upotrebe pisma!) Bosanski/bonjaki
jezik od trena kad se poinje samoidentifcirati
8
, u traganju
za srednjim putem, svoje kljune probleme vidi u turciz-
mima (orijentalizmima) i uporabi glasa h, a svoju skoranju
fobinost pred hrvatskim brani kako nikada u povijesti nije
pred srpskim.
9

Neizbjeno, a premalo spominjano zlo u svemu ovome je
i snana kontaminacija, toksikacija naih jezika anglofo-
nim utjecajima koja je ve dobrano zahvatila bh. drutvo
i osobito njegov kulturni prostor, a njom se nitko ozbiljan
u struci onoga to nazivamo b/h/s jezikom ne bavi. Val-
jda je svima lake, politiki i jezino, prihvatiti stranu rije,
npr. da se ovih dana radi na harmonizaciji zakona (umje-
sto ve ustaljenom: usuglaavanju zakona) nego nacional-
no tuu rije predsjedatelj ili predsjedavajui. Rije iz do-
minantno glazbene sfere (harmonizacija, harmoniziranje),
barem u naem jeziku, ula je tako bez ikakve stvarne po-
trebe u pravnu (zakonodavnu) i politiku sferu to je po-
kazatelj i povrnosti i povodljivosti, dakle inkompeten-
tnosti.
Razumijem i opravdavam, openito uzevi, projekt rodno-
senzibiliziranja naega jezinog prostora, tim vie to kao
i u drugim segmentima drutva u BiH, u politikom i eko-
nomskom ponajprije, te u nevladinom sektoru, stvarni po-
sjednici moi su negdje izvan BiH, pa je i njihovo djelova-
nje prilagoeno primarno njihovim interesima, njihov f-
nancijski diktat (donacije i sl.) projektiran je sukladno nji-
hovim vizijama. Razumijem ga i kao autentinu vrijed-
nost, ali i, poglavito, kao jezini refeks na novu drutvenu
stvarnost. No, to bi ipak moralo biti u dosluhu i sa stvar-
nim drutvenim potrebama, potrebama bosanskohercego-
vakoga drutva i BiH kao drave. Tako je, meu ostalim,
i s drugim tzv. gender projektima kojima se patrijahralni
drutveni projekti to ih gaje dominantne nacionalne (et-
nokonfesionalne, feudalno-patrijarhalne) politike pod ino-
zemnim pritiscima pretvaraju u europeizirane rodnosenzi-
tivne ambijente u kojima npr. veinsko ensko stanovni-
7 Usp. Hrvatski jezik i knjievna praksa u BiH danas, kao gore.
8 Usp. Alija Isakovi: Rjenik karakteristine leksike u bosanskome jezi-
ku, Svjetlost, Sarajevo, 1992. i Senahid Halilovi: Pravopis bosanskoga je-
zika, Preporod, Sarajevo, 1996.
9 Usp. kao gore Bosanski jezik ili govor iz pozicije frustracije. Usp., me-
utim, i prof. dr. Midhat Rianovi: Ko prije Rvackoj, njegova je Rvacka,
Osloboenje, Sarajevo, 29. 6. 2006., str. 36.
tvo u BiH mora dobiti ansu biti i politiki zastupljeno u
svim segmentima vlasti. Sad se netko (dakako, ne bez ralo-
ga!) sjetio da bi se to imalo vidjeti i u medijskoj slici vre-
nja te vlasti. Tako vie vlast ne bi obnaao samo zastupnik,
nego bi prigodu dobila i zastupnica; uz ministra i mini-
strica; a uz predsjednika i predsjednica. Jezik bi tako po-
stao obvezatan za ravnopravnost spolova vie od politi-
ke stvarnosti koju imenuje. Tako bi i nepostojea rektori-
ca sveuilita bila prije mogua u jeziku, nego u stvarnosti,
no i mnoga bi, unato tomu, zanimanja ostala uskraena za
imenovanja, osobito za imenovanja u jeziku.
Ipak, s tim e sluaj triju nominacija jezika u BiH i triju je-
zinih realizacija iznova postati i jezino i politiko pitanje.
I dok Hrvati imaju u praktinojezinoj realizaciji lijenika
i lijenicu, a Srbi ljekara i ljekarku, opredjeljenje onih koji
svoj jezik zovu bosanskim nai e se na ozbiljnoj kunji,
propitkivanju praktinih mogunosti kad ve nema usvo-
jenoga standarda. Osobito e se to pokazati tekim jer su
Hrvati ve rijeili probleme imenovanja brojnih funkcija,
profesija, titula i sl. Primjerice, sociologinja, psihologinja,
pedagoginja, antropologinja ve su hrvatski prepoznatlji-
ve (markirane) nominacije, u nekim bonjakim (ali i srp-
skim) krugovima ak ismijane, pa bi preuzimanje hrvat-
skoga jezinoga iznaaa (standarda!), najednom, neke
kroatofobine bonjake jezikoslovce moglo dovesti u te-
ak poloaj, budui da su te jezine inovacije svjee, da-
kle evidentno hrvatske za razliku od nekih ranijih koje su
preuzeli bez grinje savjesti (sve vezano za more i ivot uz
more, pa i mnogo toga vezano uz jezikoslovlje!), jer su iz hi-
storijski zajednikih vremena. Time se, zapravo, pokazuje
besmislenost i istunstva i kroatofobinosti onih koji su u
jezik upisivali tvrdi nacionalno-politiki kod. Podmornica
svakako nije podrijetlom ni bonjaka ni srpska rije, kao
to to sutra nee biti ni podzemnica (=metro, U-Bahn),
budui da sam je u Beu uo od gradianskih Hrvata, a
cijeli na prostor nema takvo to pa nema ni imenovanje
tog prometnog fenomena (prometala). I rije talac u en-
skom obliku (taokinja), takoer nisam susreo u bosanskom
jeziku, nego je itam kao hrvatsku. ija e to sutra biti ri-
je? Sutkinja takoer! Kao hrvatska jezina iznaaa im-
benik, uinkovit ili stoer ovih sam dana uo iz usta bo-
njakih televizijskih novinara/komentatora, ak onih koji
svoje glagole jo uvijek zavravaju na isati. Veleposlanik,
glasnogovornik, ministrica, kao i imenice mukoga roda na
telj, ve su prihvatili i rigidniji govornici bosanskoga/bo-
njakoga jezika. Hoe li sutra biti tako i s rjeju upanica,
budui da Bonjaci negiraju i pojam i sadraj (status) upa-
nije kao hrvatske oznake za meunarodni termin kanton?
Zvui, u gore spomenutom kontekstu, gotovo nevjeroja-
tan jedan nedavni sarajevski novinski naslov: Alma Bravo-
Mehmedbai, docent, neuropsihijatar i sudski vjetak za
pedofliju
10
, u kojemu ni urednici, ni redaktori, ni lektori
nisu prepoznali nijednu od tri nominacije uz uglednu li-
10 Usp. Slobodna Bosna, Sarajevo, g. XII, br. 497, 25. 5. 2006., str. 33.
jenicu kao mogue enske. Ne znam ima li ta ili sline re-
dakcije neki rjenik bosanskoga jezika (postoji li takvo to
uope?), ali rjenici hrvatskoga jezika
11
veoma ozbiljno tre-
tiraju ono Teakovo poenstvenjivanje titularnih, funkcij-
skih i profesijskih imenica. Tako tamo itamo i vie nego bi
nam u medijskoj uporabi trebalo. Uz imenicu psihologinja
nai emo i oblik psiholokinja (s napomenom: konstr. rij.
neob.), pedagoginja (pedagogica razg.; pedagoginja ne-
odom.; pedagokinja konstr.), antropologinja (Ani nema
ni antropologa!), meteorologinja (Ani nema, LZ-K ima!),
kirurginja (Ani ima, LZ-K nema), urologinja (Ani nema,
LZ-K ima) Tu je i rije kirurginja. Dodue, uz nju (ki-
rurginja, npr.) stoji: konstr. rij. neob. to znai: konstruira-
no, rijetko, neobino. To to neke rijei u nekom rjeniku
nema, ne umanjuje njezinu sretnu i uspjenu tvorbu, kao
niti opu prijemljivost. Prije e to biti potvrda da je jezik
iva tvar, a rjenici otvoren i inertan sustav. Kao ilustraciju
ovoga ponovimo da kod Ania nema ni antropologa, ni an-
tropologinje, dok npr. knjigovotkinju susreemo u knjiev-
nosti
12
ali ne i u Rjeniku K-LZ.
I unato tome to su tvorbene mogunosti za tu vrstu ime-
nica brojne: -ica, -ka, -nja, -kinja, -ilja, -teljica, -aica, lako
luimo, jo iz vremena hrvatskosrpske/srpskohrvatske no-
minacije jezika, hrvatsko srpski polarizirane oblike u ri-
jeima: slikarka slikarica, apotekarka apotekarica, pro-
fesorka profesorica, ljekarka lijenica, sudinica sutki-
nja i sl. No, jednako tako jedinstven e oblik morati ostati
uz neka zanimanja, funkcije i titule: bolniarka, kancelar-
ka, mornarka i sl.
Ipak, nekompetentnost, lijenost, sporost duha u sluaju
gospoe Alme Bravo-Mehmedbai nee vidjeti dekani-
cu, neuropsihijatricu i sudsku vjetakinju. Ne govorimo
ovdje nuno o novinarstvu, nego prije svega i iznad sve-
ga o jezikoslovcima, a i tu dominantno o bonjakim, ko-
jima je vei problem diskusija o turcizmima i glasu h (ak
ovdje i ne karikiramo!), nego o jezinom odgovoru na po-
litiki diskurs koji proizvodi: harmonizaciju zakona/zako-
nodavstva, evaluaciju, upravljanje ljudskim resursima, gen-
der, implementaciju, involviranost, tranziciju, euroatlant-
ske integracije, globalizaciju, grant, a koji nema nikakvu
jezinu rodnosenzitivnost kao mogui odgovor na hrvat-
ska ili srpska rjeenja tog problema. Ili je odgovor resavska,
tj. prepisivaka kola, kakvu naalost itamo kod bonja-
kih pisaca i prevoditelja, a da o novinarima i ne govorimo.
Neka stoga ovih nekoliko ilustracija
13
poslui kao pri-
log prethodno reenome. Rije je o knjizi, prijevodu, da-
kle nuno o viem obliku pismenosti, za razliku od no-
11 Aniev (Novi liber) ili Leksikografskoga zavoda i kolske knjige (ur.
Jure onje).
12 Usp. Kemal Mujii Artnam: Rad na crno, Meandar, Zagreb, 2004.,
str. 33.
13 Usp. Dingiz Ajtmatov: Kasandrin ig, (prijevod: Samira apo),
Connectum, Sarajevo, 2006. Brojevi u zagradi znae stranicu reenoga iz-
danja.
vinske pismenosti. Reeni prijevod nema dileme s oblici-
ma: mehko, lahko, uvehle, koje nalazimo dosljedno upo-
trijebljene kao jasnu bosansko/bonjaku jezinu markaci-
ju, ali problemi nastaju s drugom vrstom leksike: sveten-
stvo (102), opereligijsko (103), historijski (103), aktualnost
(104), shvatao, hereza (105), ustrijemili (106), mreti (203),
polugoe (254)..., gdje su zavaene sve jezine varijante ili
svi jezici i vie ne znate to emu i kome pripada, pa doi-
sta vie ne elite itati knjigu u kojoj je i opereligijski sve-
tenstvo zavaeno, a ekavica i ijekavica se tako prijatelj-
ski drue. S druge strane, prevoditeljica, ali i lektor i ured-
nik, ne razlikuje dosta od dovoljno i mnogo, a pojmovi (pri-
jedlozi) radi i zbog kao da se nikad ni sreli nisu, pa kvalite-
ti prijevoda na bosanski ne moete i uz najbolju nakanu
i dobrohotnost, sve i kad uivate u Ajtmatovu, dati prola-
znu ocjenu. Da, meutim, ni ovo nije izoliran sluaj pogle-
dajmo jo jedan noviji
14
prijevod, jo jednog od boljih i u
prevoditeljskom smislu znaajnijih bonjakih izdavaa,
15

premda je ovaj put, unato svim grekama, rije o paljivi-
jem prijevodu, te boljoj lekturi i korekturi. I opet je glas/
znak h (polahko, mehko, haotine) dosljedno upotri-
jebljen, ali ne i neto (sve!) drugo. Evo nekoliko primjera.
Autorica e prijevoda sintagmatskom cjelinom: bili ovisni
jedan od drugog (10; 112) pokazati da ne zna rekciju gla-
gola ovisan. Komparaciju od visok, napravit e kao visoiji
(65), koncentrirati pie kao skoncentrirati (289, 299), a vo-
kativ osobnoga imena Christian (66, 72, 73), njoj je jednak
nominativu, a da o (polu)ekavici tipa dejstvo (no, zato iz-
djejstvovati 157) i prestolonasljednik, te refeksu glasa
jata zahtijev (103) i svijetlost (152) prema promjenila
(103) i primjetiti (149) i ne govorimo. Tek marginalno bi-
ljeimo arenilo u uporabi glagola i (glagolskih) pridjeva na
isati i irati (magnetisala 126; kontroliui 155 i ne-
zainteresiran 128; informirana 146) i leksike (glede, lje-
kar, poduzeti, heruvimi, preduzeti, fautist...), udno ime-
novanje mitoloke ptice feniks (Fenix 183), te pogrenu
uporabu odnosne zamjenice (strahom kojega... prikrivam
154) samo da ukaemo kako su problemi brojniji nego bi
se pomislilo s manje navedenih primjera.
Kako onda, pozdravljajui inicijativu s poetka ovoga tek-
sta, oekivati od novinara (o lektorima i lektorskim stan-
dardima se pritom u ovoj inicijativi i ne govori!!!) vie rod-
nosezitivnoga jezika i ocjenjivati ih potom, kad su, naa-
lost, nerijetko ispod razine i elementarne, a kamoli vie-
zahtjevane ili za njihovu struku oekivane pismenosti, te,
poglavito, logike pismenosti za kojom nerijetko u njihovu
sluaju ovjek istinski udi.
14 Upuujemo na noviji prijevod jer smo ve ukazivali na ovaj problem.
Usp. prijevod Jose Saramago: Evanelje po Isusu Kristu (prijevod: Nijaz
ardaklija), Svjetlost, Sarajevo, 1999. i na tekst: Peto evanelje, Novi
Izraz, Sarajevo, g. III., knj. III., br. 7, proljee 2000, str. 113-116.
15 Usp. Per Olov Enquist: Ljekar u posjeti dvoru, (prijevod Denita Spa-
hi), Vrijeme, Zenica, 2005. Brojevi u zagradi znae stranicu reenoga iz-
danja.
No, da ne bude sve optuba ili, ne daj Boe, insinuacija pro-
tiv novinara, evo nekih novijih (medijskih) primjera. Svjet-
sko je nogometno prvenstvo u Njemakoj bilo, uz ostalo,
i sredinji medijski dogaaj, tako podatan za dijagnostici-
ranje zdravstvenog stanja jezika u medijima. Neki su ko-
mentatori utakmica s ovogodinjega Svjetskog nogomet-
nog prvenstva
16
na FTV i BHT iznova demonstrirali ni-
sku (nezadovoljavajuu!) jezinu kulturu u svim aspektima
upotrebe jezika.
No, da preve ne sofsticiramo ukaimo na neke od drasti-
nijih primjera. Glagol koncentrirati i sve izvedeno od nje-
ga oni upotrebljavaju s tu nepripadajuim s: skoncentrisa-
ti, skoncetrisan i sl. Komparaciju pridjeva visok u pravilu
rade kao visoiji, najvisoiji! Do degutantnosti ne razli-
kuju i , d i . ovjeka koji se zove Makelele zovu Mak-
jalele (gotovo pa Machiavelli Makijaveli!), a za neto po-
sebno, naroito, veoma dobro, odlino, izvrsno, izuzetno,
neobino itd. imaju samo jednu uzreicu, sintagmu: stra-
an (igra, ut, dodavanje i sl.), nema ta! (Da, strano, ka-
tastrofalno, nema ta, kao i njihov monopol na prijenose,
komentare i neznanje, bez kojega ih se, monopola, vie od
pola bh. gledateljstva ne bi ni naalilo gledati i sluati.)
Ne, nisu oni u svome neznanju/poluznanju sami, nisu ni je-
dini s monopolom! I na jednoj drugoj televiziji (OBN), sve-
znajui nas novinar informira o novom tipu auta, njegovim
tehnikim performansama i onda mrtvo hladno govori o
unutranjem interijeru automobila!
Da ne bi ispalo kako je na problem u sluanju, evo svima
mogunost gledanja vlastitim oima. U Dnevnom avazu,
od etvrtka, 2. oujka 2006., na str. 30 u rubrici Crna hroni-
ka itamo tekst potpisan s A. D.: Damir je skoio osta-
vivi za sobom otvoren prozor sobe na sedmom spratu.
(Valjda ga je trebao izvana zatvoriti!?), a u istim novinama
od utorka, 25. travnja 2006., na str. 9 itamo naslov: Zbog
najavljenog smanjenja primanja za 350 posto mnogi
prijete suicidom. Potpis novinara je: S. . (Tko je novina-
ra/novinarku nauio da neto moe pojeftiniti 350 posto,
tko mu/joj je dao svjedodbu, diplomu, tko mu/joj je pustio
tekst, tko uredio, redigirao, lektorirao...???)
Da, nuno bi na naim prostorima bilo konano rodnosen-
zitivno misliti i jezik, ali je prije toga potrebno, openito
ljude od pera (pisce, prevoditelje, novinare), poduiti vla-
stiti jezik u svim njegovim segmentima. (No, tko e to ura-
diti? Jezikoslovci?)
16 Ne vidim nikakav razlog zato je u studiju BHT 1 sve vrijeme prven-
stva velikim slovima pisalo Mundial 2006, kao to je s jezinoga stajalita
nejasno gdje je nestalo ono j iz mundijala ili zato umjesto toga nije pisa-
lo: Mondi(j)al, Championnat, Championship ili najprirodnije Weltme-
isterschaft, ili jednostavno nita doli samo slubeni logo (Fifa World Cup
Germany 2006), ako su se ve u svojoj katastrofalno nekompetentnoj mo-
nopolizaciji prijenosa domai realizatori gadili domaih nam jezika?!
Predstavnici Udruge BH novinari, zajedno sa strukovnim
sindikatom, trebali bi u svrhu zatite dostojanstva svoje
struke, izmoliti od svijeta neto novaca za (do)obuku no-
vinara u materinskome jeziku (o nekim drugim, ponajpri-
je opim znanjima, ovdje nije mjesto govoriti!) kad ih ve
tomu nisu nauile osnovne i srednje kole ili fakulteti ur-
nalistike.
eljko Ivankovi (Vare, 1954.) knjievnik, knjiev-
ni kritiar i prevoditelj. ivi i radi u Sarajevu.
LITERATURA:
Ani, Vladimir: Rjenik hrvatskoga jezika. Tree, proireno izdanje, Novi Liber, Zagreb, 2000.
Ajtmatov, Dingiz: Kasandrin ig, (prijevod: Samira apo), Connectum, Sarajevo, 2006.
Enquist, Per Olov: Ljekar u posjeti dvoru, Vrijeme, Zenica, 2005.
Ini, Slobodan: Govorite li politiki?, Istraivako izdavaki centar SSO Sbrije, Beograd, 1984.
Ivankovi, eljko: Peto evanelje, Novi Izraz, Sarajevo, g. III., knj. III., br. 7, proljee 2000, str. 113-116
Ivankovi, eljko: Na marginama kaosa, Rabic, Sarajevo, 2001.
Ivankovi, eljko: Hrvatski jezik i knjievna praksa u BiH danas, Motrita, Mostar, sijeanj 2004., br. 29, str. 41-48
Ivankovi, eljko: Bosanski jezik govor iz pozicije frustracije, Gordogan, Zagreb, g. II (XXI), br. 2-3 (46-47), zima-pro-
ljee 2004., str. 210-213
Mujii, Kemal Artnam: Rad na crno, Meandar, Zagreb, 2004.
Rjenik hrvatskoga jezika, gl. urednik Jure onje, Leksikografski zavod Miroslav Krlea; kolska knjiga, Zagreb, 2000.
Saramago, Jose: Evanelje po Isusu Kristu, Svjetlost, Sarajevo, 1999.
Stotinu rijei za jednakost. Rjenik termina o jednakosti izmeu ena i mukaraca, Evropska komisija, Sarajevo, januar
1998.
Teak, Stjepko: Hrvatski na svagda()nji, kolske novine, Zagreb, 1991.
1. Pojam civilnoga drutva
Pojam civilno drutvo se nerijetko poistovjeuje s tre-
im sektorom, nevladinim sektorom. U izvjetaju Vije-
a Evrope o ispunjavanju obveza i provedbi postprijemnog
programa suradnje BiH iz travnja 2005. godine je, primje-
rice, to i eksplicitno. U poglavlju Civilno drutvo se, tako,
navodi kako je nacionalistiki program mnogih politikih
stranaka rasprio civilno drutvo i prouzrokovao etnizaci-
ju nevladinih organizacija. Dio teksta koji nakon toga sli-
jedi iskljuuje svaku sumnju da se pod tim pojmom misli
iskljuivo na nevladine organizacije.
1
Drugi su, opet, bili manje ili vie oprezni u odnosu na ovaj
tip redukcionizma. Na trei sektor oni, drugim rijeima,
posebice radi li se o kvantitativnim pokazateljima njegove
razvijenosti, radije gledaju kao na tek jedan od parametara
stupnja razvijenosti civilnoga drutva. U naem vokabu-
1 Premda na dravnom nivou postoji pravna osnova za funkcioniranje
nevladinih organizacija irom BiH, tek nekolicina nevladinih organizaci-
ja svojim aktivnostima pokriva cijelu zemlju. Nevladine organizacije se i
dalje mogu registrirati na dravnom, entitetskom ili kantonalnom nivou
(u FBiH), dok su podzakonski akti za njihov rad jo uvijek prilino slo-
eni. Nadalje, potekoe vezane za fnanciranje nevladinih organizacija
iz domaih sredstava stvaraju prilino ogranien prostor za njihovo dje-
lovanje. Vidjeti Bosna i Hercegovina: Ispunjavanje obaveza i provedba
postprijemnog programa o saradnji, toka 28., http://www.coe.ba/pdr/10-
rep-fnal-bs.pdf
laru sintagma civilno drutvo konotira iri pojmovni
opseg od sintagme trei sektor. Naravno, ova dva izra-
za esto se zamjenski upotrebljavaju, to po sebi i nije pro-
blem ako je u irem kontekstu tih rasprava ipak prisutno i
razumijevanje da problematika civilnog drutva nije ne-
to to je reducibilno na trei sektor. Na alost ovo vrlo
esto nije sluaj.
2
Razliitost pristupa, na koncu, do izraaja dolazi i u defni-
cijama samog pojma. U literaturi se, jo konkretnije, moe
sresti defnicija civilnog drutva koliko i autora koji se tim
pojmom iole detaljnije bave. Prema jednoj od njih, primje-
rice, civilno drutvo je prostor izmeu vlade, trita i
graana koji slobodno koriste sve tri strane. Prema dru-
goj, opet, civilno drutvo je arena u kojoj se natjeu konfik-
tni interesi (zapravo klasni interesi) i bez direktne domina-
cije i prisile drava i trite moraju za svoju legitimnost pri-
dobiti suglasnost civilnog drutva. Jedna od defnicija pod
tim pojmom podrazumijeva podruje institucija, organiza-
cija, mrea i pojedinaca smjeteno izmeu obitelji, drave i
trita, u koje se ljudi udruuju dobrovoljno radi zagovara-
nja svojih zajednikih interesa, odnosno, u najjednostavni-
joj formi, skup institucija i udruga/organizacija koje spaja-
ju ljude uz vladu i privatni sektor.
2 Pogledati stranicu, www.soros.org.ba, dio o civilnom drutvu.
Civilno drutvo sliice
bosanskohercegovakog
mozaika
U BiH se, esto, nerijetko i po inerciji, nametne i pitanje kako u odnosu na
organe vlasti uope, pa sukladno tome i u odnosu na organe lokalne
uprave promatrati nevladine organizacije i uope nevladin sektor? Treba
li, drugim rijeima, nevladin sektor promatrati kao konkurenta postojeoj
vlasti ili je on, pak, partner svakoj vlasti u defniranju i realiziranju
postavljenih ciljeva drutvenoga razvoja
Slavo Kuki
Time se lista moguih odreenja civilnoga drutva, daka-
ko, i ne iscrpljuje. Dapae.
3
Ali, pri tome svima njima je,
vie ili manje, imanentan barem jedan zajedniki nazivnik.
Pod pojmom civilno drutvo one, u najirem smislu rijei,
misle na organizacije koje se nazivaju dobrovoljakim, ne-
ovisnim, neproftnim, nevladinim i treim sektorom te im
je zajednika sloboda udruivanja i djelovanje u kojem se
prepoznaje ope dobro. Pri tome, jo konkretnije, nikako
ne misle i na politike stranke, organizacije koje se bore za
vlast. Ukratko reeno, sve one pod pojmom civilno dru-
tvo podrazumijevaju svojevrsnu antitezu dravi jer je ono
svojevrsna opozicija dravi i kontrola iste.
Rijetka, meutim, nije ni ona vrsta defnicija koja ide jo
dalje. Meu autorima te vrste defnicija su i neki bh. autori.
Prema jednom od njih, primjerice, pojam civilnoga drutva
u sebe ukljuuje nekoliko grupa elemenata:
1. ovjek i graanin s ljudskim i graanskim slobodama i
pravima,
2. vladavina prava, koja nije isto to i ideja pravne drave.
Dapae, vladavina prava je, po svojem obujmu, mnogo ira
i podrazumijeva da nijedan subjekt drutva, pa ni drava,
ne moe naruavati izvjesna, ope usvojena pravila.
3. demokratska ili participativna politika kultura koja po-
drazumijeva vladavinu prava, ogranienje vlasti, sudjelo-
vanje graana u izboru organa vlasti, jednaku dostupnost
javnih funkcija svim graanima, te osjeaj graana za pro-
blem legitimiteta dravne vlasti.
4. autonomija drutva koja podrazumijeva autonomiju gos-
podarskih subjekata, sindikata, udruenja graana, medija
i drugih sastavnica drutva.
5. te, naelo legaliteta, ali i neki drugi elementi.
4
Poe li se, dakle, od ove vrste shvaanja, civilno drutvo
kao pojam pored onog to znae organizacije koje se na-
zivaju dobrovoljakim, neovisnim, neproftnim, nevladi-
nim i treim sektorom u sebe ukljuuje i jo najmanje
dvije grupe elemenata. Prvu ine graanska i ljudska pra-
va u najirem smislu rijei. Ambicija ove analize nije i nji-
hovo ozbiljnije tretiranje. Zadovoljavamo se tek upozore-
njem kako je indikativna razliitost i u pristupima njiho-
va klasifciranja. Veoma je, primjerice, prisutna podjela
koja se, usput, temelji na vrsti subjekta, odnosno nositelju
odreenog prava na individualna (pojedinana) i kolek-
tivna (grupna) prava. Nisu rijetke, potom, ni klasifkacije
koje meu ljudskim pravima identifciraju tri osnovne gru-
pacije osobna, drutvena i politika. Kod nekih se auto-
3 Vidjeti http://www.civilnodrustvo.ba/fles/docs/civilno/o%20civilnom
%20drustvu /Defnicije_civ._drustva.doc
4 Elementi preuzeti iz: dr. Nurko Pobri, Ustavno pravo, Mostar, 2000,
str. 376.-377.
ra, na koncu, dade sresti klasifkacija na dvije velike grupe
graanskih i ljudskih prava na osobna i politika (kakva
su, primjerice, pravo na ivot, pravo osobe da ne bude pod-
vrgnuta muenju, neovjenom ili poniavajuem tretma-
nu ili kazni, pravo osobe da ne bude drana u ropstvu ili
podinjenosti, ili na prisilnom ili obveznom radu, pravo na
osobnu slobodu i sigurnost, pravo na pravino sasluanje u
graanskim i kaznenim stvarima, pravo na privatni i obi-
teljski ivot, dom i prepisku, pravo na brak i zasnivanje obi-
telji, pravo na slobodu kretanja i prebivalita, pravo na azil,
sloboda misli, savjesti i vjere, sloboda izraavanja, sloboda
mirnog okupljanja i sloboda udruivanja s drugima, pravo
na sudjelovanje u upravljanju zajednicom), te ekonomska,
socijalna i kulturna prava (pravo na imovinu, pravo na rad i
prava iz radnog odnosa, pravo na socijalnu sigurnost, pra-
vo na dostojan ivotni standard, pravo na zdravlje, posebna
zatita majki i djece, pravo na obrazovanje, kulturna prava,
manjinska prava itd.).
5

Drugu grupu elemenata civilnoga drutva, prema apostro-
franom pristupu, ini ono to se podrazumijeva pod poj-
mom politika demokracija u najirem znaenju te rijei
ono, dakle, to je jedna od temeljnih odrednica XX. i XXI.
stoljea. A ona, po svojoj strukturi, podrazumijeva i mo-
gunost ostvarivanja dvije skupine ljudskih prava slobo-
du mirnog okupljanja i udruivanja s drugima, ali i pra-
vo na sudjelovanje u upravljanju zajednicom.
Ambicija ove analize, dakako, nije detaljnije zadravanje ni
na jednom od dvaju apostrofranih teorijskih fenomena.
6

Stoji, meutim, ocjena kako su, u bh. uvjetima, defektni i
jedno i drugo. Defektna je, dakle, dostignuta razina poti-
vanja graanskih i ljudskih prava. Na to, uostalom, upozo-
ravaju i svi relevantni izvjetaji najpoznatijih meunarod-
nih organizacija za praenje i zatitu temeljnih graanskih
i ljudskih prava. Defektna je, potom, i bh. politika demo-
kracija. Politika demokracija, naime, rezultira politikim
grupiranjem ljudi po osnovu slinosti u politikim progra-
mima. Smisao politike demokracije u BiH se ne temelji na
toj premisi. Naprotiv, temeljna odrednica njezina funkcio-
niranja je svrstavanje po osnovu nacionalnog pripadanja.
Elementi politike demokracije, koja karakterizira razvije-
na evropska drutva, ovdje su potisnuti u red elemenata se-
kundarnog znaenja. Ukratko, obiljeja politikog susta-
va BiH ne jame potreban ambijent za razvoj civilnoga
drutva. Naprotiv. Odravanje navedenog politikog am-
bijenta moe biti samo u funkciji konice zaivljavanja i ra-
zvijanja civilnoga drutva.
Prihvati li se, meutim, ovakav pristup, on podrazumije-
va potrebu korekcije i u odnosu na prethodno apostrofra-
ne defnicije. One, ponovimo, pod pojmom civilno dru-
tvo podrazumijevaju organizacije koje se nazivaju dobro-
5 Klasifkacija je uzeta od istog autora, str. 391.-439.
6 O tome preporuamo detaljnije Grupu autora, Civilno drutvo i lokalna
demokratija, Centar za promociju civilnoga drutva, Sarajevo, 2001.
voljakim, neovisnim, neproftnim, nevladinim i treim
sektorom, i koje su, po svojoj biti, antiteza dravi. Usvo-
ji li se, meutim, naprijed elaborirano odreenje, ono pod
pojmom civilnoga drutva podrazumijeva i politike
stranke kao organizacije koje se bore za vlast i koje nisu
antiteza dravi.
Nakana nam, dakako, nije opredjeljivati se za jedan ili dru-
gi pristup. No, arolikost pristupa upozorava na krajnji
oprez u odnosu na realnu opasnost eksplicitnog svrstava-
nja. Ono, meutim, to je izvan dometa takve opasnosti je-
ste injenica da se nevladin, trei sektor kao bitna sastav-
nica civilnoga drutva ne dovodi u pitanje. Stoga mu se ka-
nimo i neto detaljnije posvetiti. Analitiku panju, osim
toga, elimo posvetiti i jo jednom vanom segmentu civil-
noga drutva medijima.
2. Nevladin sektor kao
dio civilnoga drutva BiH
U BiH je djelovanje nevladina sektora danas regulirano en-
titetskim zakonima. Pogreno bi, meutim, povijest nevla-
dina sektora bilo reducirati samo na zadnjih desetak-pet-
naest godina postojanja BiH. Ona se, potpuno suprotno,
moe pratiti ak od XIX. stoljea, tonije od vremena kada
su razliite graanske organizacije bile nositelji nacional-
nih pokreta. U socijalistikom periodu je, opet, bio znaaj-
no razvijen rad razliitih graanskih organizacija. Poseb-
nu panju, meutim, zasluuje Crveni kri. Koncem osam-
desetih godina obnavlja se rad i nacionalnih humanitarnih
drutava Caritasa, Merhameta, Dobrotvora i La Be-
nevolencije. Na koncu, poetkom rata, svoje djelovanje u
BiH razvija i veliki broj meunarodnih, prvenstveno hu-
manitarnih organizacija. Prve domae nevladine organiza-
cije, meutim, nastaju tek tijekom 1993. godine, prvo u Sa-
rajevu i Tuzli, a potom i u drugim centrima Federacije. Na
prostoru Republike Srpske, pak, ovaj se tip organizacija po-
eo javljati neto kasnije.
Danas u BiH djeluje vei broj nevladinih organizacija. No,
teko je i govoriti o tonim brojkama. Njih je, jo konkret-
nije, mogue tek procjenjivati. U usporedbi s drugim ze-
mljama u tranziciji stanje je, meutim, izrazito nezadovo-
ljavajue.
Meu NVO, koje u BiH danas djeluju, tri su skupine osobi-
to frekventne. Po srijedi su, prije svega, razliita udruenja
graana, koja se organiziraju zbog potrebe ostvarivanja
razliitih aktivnosti graana, od onih u podruju prosvje-
te i kulture, do onih u podruju zdravstva, znanosti, sport-
skih, ekolokih i drugih aktivnosti. S druge strane, veoma
su, moda ak i naglaenije, zastupljene i razliite huma-
nitarne organizacije, iji je osnovni smisao pruanje, bez
ikakva uvjetovanja, humanitarne pomoi stanovnitu koje
za njom ima potrebu. Na koncu, u BiH se dade identifcira-
ti djelovanje i odreenog broja fondacija, koje imaju funk-
ciju centra potpore rada drugih NVO. Naalost, njihov je
broj relativno mali i, po naem sudu, nedovoljno stimulira-
jui za nastajanje novih nevladinih organizacija.
Ambicija da se dobije detaljnija slika strukture NVO po sek-
torima djelovanja upuuje na zakljuak da je nekoliko tipo-
va djelovanja NVO dominantno. Najbrojnije su NVO koje
teite svoga djelovanja usmjeravaju na podruje ljudskih
prava. Tim se pitanjem, kao svojom temeljnom preokupa-
cijom, bavi gotovo dvije petine ukupnog broja NVO. Ne-
to manje ih se bavi podrujem kulture, sporta i slobodnog
vremena, a nerijetko za podruje svoga djelovanja izabiru i
socijalna, te pitanjima omladine, studenata i djece
7
.
Iznijeti, ali i vei broj drugih pokazatelja, upuuju na za-
kljuak da NVO sektor u BiH nije razvijen. Razlozi tome
su razliiti. Apostroframo, prije svega, fnancijsku nesi-
gurnost, odnosno nedostatak novca kao smetnju njego-
vu brem razvoju. No, podjednako su vani i neki drugi. U
kontekstu ove analize elimo ukazati tek na neke od njih.
U pitanju je nedostatak infrastrukture za rad, nedosta-
tak informacija o donatorima, odnos vlasti prema ovom
sektoru i problem suradnje s vlastima od lokalnog do ni-
voa entiteta, odnosno drave itd. Zaboraviti, dakako, ne
treba ni problem regrutiranja novog lanstva, ali ni pitanje
volonterskog rada u njima kao okosnice rada u nevladinom
sektoru u svijetu. U bh. drutvu je volonterski rad destimu-
liran opom situacijom u drutvu. Spremnost na volonter-
ski rad naprosto je neprirodno oekivati u zemlji u kojoj se
preko 50% ukupnog stanovnitva nalazi u zoni potrebe za
odreenim vidom socijalnog pomaganja.
U BiH se, potom, esto, nerijetko i po inerciji, nametne i
pitanje kako u odnosu na organe vlasti uope, pa suklad-
no tome i u odnosu na organe lokalne uprave promatra-
ti nevladine organizacije i uope nevladin sektor? Treba li,
drugim rijeima, nevladin sektor promatrati kao konku-
renta postojeoj vlasti ili je on, pak, partner svakoj vla-
sti u defniranju i realiziranju postavljenih ciljeva drutve-
noga razvoja?
Poznaje li se novija historija BiH, ovakva pitanja i dileme
uope nisu sluajni. Naprotiv. BiH je, primjerice, u posljed-
nje desetljee XX. stoljea ula s naglaenim drutvenim
konfiktima, prije svega onima s nacionalnim predznakom
i nabojem. Posljedica tih naboja i konfikta je i tragini rat-
ni sukob, kakav na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata
nije zabiljeen. No, on je izazvao i potpunu destrukciju bh.
drave i drutva. Zemlja je destruirana na tri zasebne teri-
torijalne, politike i drutvene cjeline izmeu kojih nije po-
stojalo nikakvog oblika meusobne komunikacije. U preki-
du je bio bilo kakav vid prometa ljudi, roba i usluga. Na dje-
lu su se mogla identifcirati tri zasebna platna sustava, tri
7 I jednim i drugim podrujem se, prema provedenom istraivanju, se
bavi po 33,5% svih NVO.
politika sustava, tri faktina dravna sustava. U takvom
ambijentu javljaju se, tijekom 1993. godine, i prve nevla-
dine organizacije. One su i prvi simptomi civilnoga dru-
tva, identifcirani tijekom ratne kataklizme u BiH. Ali, one
su i prvi pokuaji uspostavljanja pokidanih veza u bh. dru-
tvu. Stoga je logino da su nevladine organizacije bile i
prvi oblik stvarne politike opozicije vladajuim nacio-
nalnim oligarhijama. Konkurentska pozicija je razumljiva
bila sama po sebi.
Poslijeratno hlaenje je utjecalo na promjenu flozofje ne-
vladinih organizacija. Smisao njihova postojanja je supro-
tan autarkinim politikim konceptima, kakvi su domi-
nirali Bosnom i Hercegovinom. One su izraz egzistencije
graanskoga drutva. Meutim, uz sve to nevladine orga-
nizacije nastoje unijeti promjene u smisao svoga drutve-
nog postojanja. To vie nije prepoznatljivo opozicijsko dje-
lovanje, klasini konkurentski odnos kakav je dominirao u
prvim godinama njihova djelovanja. Umjesto toga, nevla-
dine organizacije poinju djelovati kao partner institu-
cijama vlasti, prisiljavajui ih da u svoje djelovanje unose
obiljeja djelovanja politikih institucija civilnoga drutva.
No, uz sve te promjene one su, zbog odlika nacionalnih
koncepata vladanja, uvijek ostale relativno blie bosansko-
hercegovakoj politikoj opoziciji, onoj graanske orijen-
tacije prije svega. Promjena koncepta vladanja, do koje je
dolo na parlamentarnim izborima u studenomu 2000. go-
dine, za posljedicu je imala i svojevrsno pregrupiranje unu-
tar nevladina sektora. Dio bive politike opozicije, nakon
tih izbora politika pozicija, u postizborno je vrijeme uao
s uvjerenjem da se gubi i smisao daljeg drutvenog djelo-
vanja nevladina sektora, s uvjerenjem, dakle, da se pobje-
dom na parlamentarnim izborima i pred vladin i pred ne-
vladin sektor postavlja sasvim nova vrsta zadataka. Nevla-
dine su se organizacije, po njihovu uvjerenju, trebale inte-
grirati u jedinstveni projekt novog upravljanja drutvom.
Stoga su se nevladine organizacije nale pred novim izazo-
vom. U ime civilnoga drutva su se morale suprotstaviti i
novim politikim elitama i pokuaju im da ih zakrile vlasti-
tim zagrljajem.
Nevladine su se organizacije, drugim rijeima, i u izmije-
njenim uvjetima drutvenog i politikog okruenja, u uvje-
tima vjerojatno drugaijeg ponaanja institucija vlasti, na-
le pred obvezom da se legitimiraju kao partneri vlasti na
svim razinama, a sukladno tome i kao partneri organima
lokalne uprave, da se ponaaju kao korektor, ali i podstre-
ka akcija organa lokalne uprave koje promoviraju civilno
drutvo i njegove vrijednosti. Takav smjer razvoja nevla-
dina sektora je, u vrijeme vlasti Alijanse, i ouvan. A to je,
opet, iz dananje perspektive promatrano, jedna od klju-
nih pretpostavki da i nevladin sektor danas, a i u budu-
nosti ima realne izglede da funkcionira kao jedna od bit-
nih varijabli razvoja BiH kao demokratskog i graansko-
ga drutva.
3. Mediji kao dio civilnoga drutva BiH
Mediji su, generalno, jedna od bitnijih sastavnica civilno-
ga drutva. Kakvo je, meutim, kada su oni u pitanju, sta-
nje stvari u BiH? Rat (1992.-1995.) je za posljedicu imao to-
talnu podijeljenost s etnikim predznakom i u sferi medija,
podjelu na tri potpuno odvojena medijska sustava meu
kojima, i to u najbukvalnijem znaenju te rijei, nije posto-
jalo nikakve korespodencije. S druge strane, sva tri medij-
ska sustava su gotovo u istoj mjeri bili pod izravnim utje-
cajem triju vladajuih nacionalnih programa i politika triju
vladajuih nacionalnih flozofja koje su utvrivale njihovu
ureivaku koncepciju, urnalistiki ih proflirale, nalagale
im zaokrete od tvrdih i nepopustljivih prema tolerantnijim
i liberalnijim urnalistikim rjeenjima, u njima esto ra-
zvijali i svojevrsnu ratnohukaku logiku.
8

Daytonski mirovni sporazum je, istina, utjecao na povlae-
nje, mada ne i potpuno potiskivanje takve logike i takvog
urnalizma. Dapae. S vremena na vrijeme ona je jo uvijek
a i zov rata koji ju je pratio negdje manje negdje vie,
bila prisutna. Otklonjena, potom, nije ni kontrola medija,
koju su u svojim rukama drale vladajue nacionalne stran-
ke. I nakon Daytona je, naprotiv, medijima pod njihovim
patronatom bila strana profesionalna novinarska logika da
se javnost integralno upozna s injenicama. Umjesto toga,
dominiralo je pravilo da se o injenicama, koje ne idu u
prilog nae stvari, ne treba ni pisati, ni govoriti.
Posljednjih godina je evidentna promjena u novinarskom
profesionalizmu i kod pisanih i kod elektronikih medi-
ja. Razlozi tome su, po svemu sudei, skoncentrirani oko
tri bitne znaajke, koje za medijski prostor BiH indikativne
postaju ve koncem devedesetih godina. Po srijedi je, prije
svega, injenica da se u tom periodu identifcirati dade po-
java relativno znaajnog broja alternativnih listova i dru-
gih medija nezavisne orijentacije.
9
Meu njima, posebice u
skupini elektronikih medija, respektabilno mjesto zauzi-
maju oni u kojima je, u manjoj ili veoj mjeri, prisutan, pa i
dominantan, strani kapital.
10
Sve evidentnije, potom, postaje posustajanje medijskog
izolacionizma. Izvjesno vrijeme i nakon Daytona je na pro-
storu Republike Srpske mogue bilo itati uglavnom no-
8 Od ovakve ocjene izuzeti se moe zaista mali broj medija koji se nisu
uklapali u ovako prepoznatljivo razbijen BiH medijski prostor. Oni bi se,
ali zaista kolokvijalno, mogli zamisliti kao dijelovi nekog zasebnog, e-
tvrtog medijskog sustava, koji je u izvjesnoj medijskoj korespondenci-
ji sa svakim od prethodna tri, i koji se moe misliti kao potencijalno ve-
zivno sredstvo meu njima. Meutim, domet ove grupe medija je u tom
vremenu bio uistinu regionalno, ponajee lokalno ogranien. Stoga je
i promiljanje o njihovom utjecaju na profliranje javnog mnijenja zani-
mljivo vie teorijski, dakle s aspekta moguih efekata u blioj ili neto
daljoj budunosti, a manje iz uklona njihovih uinaka u vremenu pri-
je Daytona.
9 U ovom kontekstu zasluuju biti apostrofrani Osloboenje, Dani, NTV
Banja Luka, Radio Zid, Slobodna Bosna, ali i neki drugi.
10 Takve su OBN (Open Broadcast Network), Radio FERN, Radio 27,
Projekt ZAJEDNO, TV pool itd.
vine s podruja tog entiteta i od izdavaa iz SR Jugoslavi-
je, dok su na prostoru pod kontrolom HVO-a kiosci nu-
dili samo hrvatske tiskovine. Koncem devedesetih, meu-
tim, stanje se, barem kada je u sreditu promatranja vizual-
ni efekt, znaajno poboljava.
11

Krajem devedesetih se daju identifcirati i promjene u po-
loaju novinarske profesije. Ne radi se, dodue, o radikal-
nom zaokretu. Ali, promjene su nesporne. Neupitan je, pri-
mjerice, kvalitativni pomak u slobodi novinarskog izriaja.
Razlozi tome su viestruki. U pitanju je, prije svega, sta-
lan rast broja meunarodnih organizacija koje pomau, ali
i nadziru, profesionalnu transformaciju medija u BiH.
12
Za-
nemariti ne treba ni Odluku o slobodi informiranja i ukida-
nju krivinih kazni za klevetu i uvredu
13
, kojom se ukida ra-
irena praksa tretiranja uvrede i klevete kao kaznenog dje-
la, i za koje se, umjesto zatvorske, doputa izricanje samo
novane kazne. U pitanju je, na koncu, i injenica da novi-
narske organizacije u BiH postaju agresivnije na pitanjima
zatite svojih lanova i meusobno sve povezanije.
14
Drutvene promjene posljednjih petnaest godina u BiH se
u sferi elektronikih medija zrcale i na jo jedan nain. Po-
etak devedesetih godina XX. stoljea BiH je, naime, za-
poela s relativno malim brojem elektronikih medija, kraj
stoljea je doekala s neprimjereno velikim brojem njih, a
posljednjih pet godina njihov broj je stabiliziran na brojci
koja je i dalje, obzirom na broj stanovnika, impozantna (ta-
bela br. 1).
11 Na itavom prostoru BiH je mogue, iako jo uvijek ne tako esto, bilo
pronai sve, ili barem dobar dio, znaajnijih dnevnih i tjednih tiskovi-
na, koje izlaze na prostoru BiH. Uz njih, vie uope nije posebno veli-
ki problem doi i do svih znaajnijih tiskovina s podruja susjednih dr-
ava, onih pod kontrolom ofcijelnih vlasti, ali i svih drugih, ponajpri-
je onih koji vlastima oponiraju, a koje imaju znaajnog utjecaja na jav-
no mnijenje.
12 Najkonkretnije: Nezavisna komisija za medije ima poziciju svojevrsnog
ministarstva za elektronske medije, u sastavu Ureda visokog predstavni-
ka instaliran je zamjenik za medije, ali i Odjeljenje za razvoj medija, u sa-
stavu Ombudsmena Federacije BiH je utemeljen i specijalni pomonik
za medije, unutar svake meunarodne organizacije, zaduene za imple-
mentaciju Daytonskog sporazuma, djeluje odjel za medije, itd.
13 Odluku je sredinom 1999. godine donio Visoki predstavnik u BiH
14 Primjerice, etiri novinarske organizacije, koje su tada djelovale, kon-
cem 1998. godine potpisuju Memorandum o razumijevanju. Koncem
travnja 1999. godine je, tada ve est novinarskih asocijacija potpisalo
Kodeks za tampu u Bosni i Hercegovini. Sredinom lipnja 1999. godine u
Neumu je odrana utemeljiteljska skuptina Asocijacije elektronskih me-
dija BiH, zamiljena kao institucija iji je zadatak artikulacija i zatita za-
jednikih interesa svih elektronskih medija u dravi, itd.
Gdje su razlozi ovakvim trendovima? U pitanju je, nema
dvojbe, liberalizacija mogunosti njihova pokretanja po-
sebice mogunosti pokretanja onih u privatnom vlasni-
tvu. Rezultat takve liberalizacije je i gotovo eksplozivan po-
rast broja privatnih radio i TV medija, onih lokalnog ka-
raktera prije svega.
15

Razvoj ovih medija su, nakon potpisivanja Daytonskog
sporazuma, a s ciljem njihove proflacije kao nezavisnih i
pariranja domaim politikim elitama i medijima pod nji-
hovom kontrolom, poticale i institucije meunarodne za-
jednice u BiH. Samo vlada SAD je, od okonanja rata do
konca 2003. godine, u tu svrhu usmjerila preko 50 miliona
amerikih dolara.
16
Najmanje toliko, i s istim ciljem, utroi-
le su i razliiti drugi donatori.
17
U istom je periodu, s druge strane, evidentan i radikalan
rast radijskih i TV stanica u javnom vlasnitvu. Za pretpo-
staviti je da ga se moe zahvaliti karakteru trendova koji
ovo vrijeme obiljeavaju. U pitanju je, prije svega, injeni-
ca da je BiH tijekom devedesetih godina prola iskustvo ra-
zornih ratnih sukobljavanja. Elektroniki mediji su, prema
tome, bili u funkciji informiranja i ratnog mobiliziranja sta-
novnitva. A, za tu su funkciju elektroniki mediji, oni pod
kontrolom jedne od triju nacionalnih politikih flozofja,
bili najpogodnije sredstvo. No, potreba za tom vrstom me-
dija nije prestala ni nakon rata. Naprotiv. Na lokalnoj razi-
ni ona se iskazuje u jo jasnijoj formi. Razlog tome, meu
inim, treba traiti i u procjeni lokalnih elita da se preko ra-
dio i TV stanica najefkasnije kontroliraju informacije koje
se stanovnitvu nude, a time najjednostavnije produava
vlast i vlastito politiko trajanje.
15 Od 146 radijskih stanica 2005. godine 80 njih je privatnih, a od 42 TV
stanice privatne su 24.
16 Henderson et al, 2003, str. 3
17 Fondacija Otvoreno Drutvo i Evropska Komisija zajedno su potroi-
li najmanje isto toliko od 1996. Fondacija Otvoreno Drutvo je alocira-
la vie od 7,5 miliona KM (3,75 miliona eura) do 2000 ( Jusic et al, 2001,
str. 15). Pored toga, meunarodna zajednica je investirala oko 17,5 mi-
liona dolara (14 miliona eura) u samo jedan projekt, Open Broadcast
Network (OBN), tokom 1996. i 1997, ime se ukupna suma popela na
oko 20 miliona dolara (16 miliona eura) do 2000 (Jusic et al, 2001, str.
19).
RADIO I TV STANICE U BiH 1991-2005
Tip medija 1991 1996 1997 2000 2003 2004 2005
TV 5 29 52 71 42 42 42
Radio 54 92 156 210 141 141 146
TOTAL 59 121 208 281 183 183 188
Tabela br. 1: Podaci ko-
riteni iz Udovii et al,
2001., Thompson & De Luce,
2002, Media Task Force,
2003, i RAK (www.rak.ba),
Vrijeme nakon 2000. godine, meutim, karakterizira obr-
nut trend. Za samo tri godine, primjerice, broj radio i TV
stanica pada za priblino jednu treinu. Razlog tome je,
dakako, u uvoenju regulacije u oblast elektronikih me-
dija. Zakonom o komunikacijama je, naime, uspostavljena
Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), tijelo odgo-
vorno za regulaciju elektronikih medija ali i nezavisno u
odnosu na institucije vlasti.
18
U nadlenost RAK-a je, teme-
ljem zakona, dano izdavanje dugoronih licenci, a u tom
je procesu blizu 50% emitera izgubilo ranije dozvole. Po
istom osnovu RAK je u nadlenost dobio i praenje rada,
ali i izricanje sankcija zbog nepotivanja osnovnih principa
profesionalnog novinarstva.
19
Uspostavljanje i temeljni principi rada RAK-a nisu mogli
ostati i bez pozitivnih uinaka. Iako su, naime, elektroni-
ki mediji i novinari jo uvijek izloeni pritiscima svojih vla-
snika i drave
20
, dostignuti nivo novinarskih sloboda u BiH
je relativno zadovoljavajui.
21

Napredak je, prema svim analizama, evidentan i kod javnih
RTV servisa.
22
No, taj je napredak i posebno znaajan. Radi
se, naime, o medijima koji su relativno najgledaniji i naj-
utjecajniji. Ali, napredak triju javnih RTV servisa nije bio
nimalo jednostavan. Naprotiv. Zapoeo je, i to odmah po
potpisivanju Daytonskog sporazuma, mukotrpnim sastav-
ljanjem razbijenih dijelova prije rata jedinstvenog emite-
ra..
23
Ali, proces je znaajnije intenziviran tek dvije godine
kasnije. Sredinom 1998. godine je, tako, potpisan Memo-
randum o razumijevanju u restrukturiranju RTVBiH, ko-
jim se predvia uspostava RTV Federacije BiH i Javne kor-
poracije za proizvodnju i emitiranje programa na podru-
ju itave zemlje. Godinu dana iza toga Visoki predstavnik
donosi Odluku o restrukturiranju sustava javnog emitira-
nja u BiH, kojom se utemeljuje novi sistem javnog emiti-
18 lanom 4 apostrofraju se regulatorni principi emitiranja zatita slo-
bode izraavanja i raznolikosti miljenja potujui opeprihvaene stan-
darde ponaanja, nediskriminacije, pravinosti, tonosti i nepristrano-
sti; razvoj profesionalnih i odrivih komercijalnih i javnih emitera u na-
mjeri da se uspostavi odgovarajua ravnotea izmeu njih; odvojenost
emitera od politike kontrole i manipulacije, u cilju jaanja demokrat-
skih principa i temelja trine ekonomije itd.
19 U periodu 1998 2003, izreene su ukupno 144 sankcije, od novanih
kazni do obustave emitiranja programa (RAK, 2004, str. 7-9)
20 Oko 58% novinara u BiH je i tijekom 2004. godine radila bez ugovo-
ra, gotovo 50% postojeih radio i TV stanica i danas su u vlasnitvu lo-
kalnih ili kantonalnih vlasti i vlada, od kojih su skoro u potpunosti ovi-
sne itd.
21 U izvjetaju Reportera bez granica za 2003, BiH zauzima 37. mjesto
u svijetu, iznad panije i Italije, a daleko ispred svojih susjeda iz regio-
na, Hrvatske, bive Jugoslavenske republike Makedonije, i Srbije i Crne
Gore (Media Task Force: 2003, str. 11)
22 Danas u BiH djeluju tri javna RTV servisa Javni servis BiH, RTV Fe-
deracije BiH, te RT Republike Srpske integrirani u Javni RTV sistem
BiH.
23 Ve je 1996. godine, na sjednici Vijea za implementaciju Daytonskog
mirovnog sporazuma u Londonu, zatraeno da se donese novi pravni
okvir za elektronike medije u BiH. Sredinom 1998. godine Vijee za im-
plementaciju mira je zatrailo integraciju cjelokupnog prijenosnog su-
stava u BiH.
ranja.
24
Drugom odlukom o restrukturiranju javnog RTV
sistema u BiH
25
, opet, osniva se Javni RTV servis za BiH,
te predvia osnivanje posebne Javne korporacije na nivou
BiH za prijenos radio i TV signala. Dvije godine kasnije, i
opet nametanjem od strane Visokoga predstavnika, je rad
triju javnih RTV servisa reguliran novim zakonom
26
, a tije-
kom 2005. godine usvojeni i novi zakoni kojima se, prema
zahtjevima Evropske komisije, regulira sustav javnog emi-
tiranja u BiH.
27
Prema registru RAK-a
28
, u BiH danas djeluje est javnih ra-
diotelevizijskih servisa
29
, te jo 182 radio i TV stanice
30
. Pet
je TV kanala koji pokrivaju teritorij itave drave
31
. Na
dravnoj razini, uz njih, djeluje i Mrea Plus, komercijalni
program kojeg proizvodi mrea nekoliko stanica. No, bu-
24 Uinio je to Carlos Westendorp 31. srpnja 1999. godine, na samom
kraju svog mandata. Odlukom se uspostavlja novi zakonski okvir za rad
Javne RTV BiH i RTV Federacije BiH, ali i zahtijeva uspostavljanje jav-
ne RTV RS u skladu s najviim meunarodnim standardima, instalira
se princip transparentnog i adekvatnog fnanciranja javnih RTV u BiH,
propisuje se donoenje dodatnih propisa s ciljem racionalizacije i legali-
zacije aktivnosti stranih RTV na teritoriji BiH (HTV i RTV Srbije), itd.
25 Odluku je Visoki predstavnik u BiH nametnuo u listopadu 2000. go-
dine
26 Naime, u maju 2002. godine, visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je
nametnuo Zakon o osnovama sistema javnog emitiranja i javnog servi-
sa u Bosni i Hercegovini.
27 Novu zakonsku regulativu vladajue politike elite, prema miljenjima
medijskih analitiara, nastoje iskoristiti za ponovo uspostavljanje kon-
trole nad njihovom ureivakom politikom. Hoe li u tome i uspjeti? U
ovom momentu je o tome dosta nesigurno spekulirati.
28 Pogledati na www.rak.ba
29 BHT i BH radio, FTV I Radio Federacije, TV RS I Radio RS.
30 Meu njima je 39 TV (15 javnih i 24 privatne), te 143 (63 javne i 80 pri-
vatnih) radijske stanice.
31 BHTV 1, RTV FBiH kanal Federacije, RTRS kanal Republike Srp-
ske, OBN Open Broadcast Network, te TV Pink BiH odjel komerci-
jalne stanice iz Srbije, koji je 2003. formirao ispostavu u BiH.
PBS FTV Mrea+ Pink BH RT RS NTV
Hayat
ATV TV BN
Grafikon 1. Pokrivenost teritorije signalom TV
stanica u BiH
Izvor: MIB, Podaci o pokrivenosti TV signalom teritorije BiH pojedinih
TV stanica
dui ne posjeduje vlastitu, nego koristi frekvencije stanica-
uesnica, ne moe se smatrati zasebnim kanalom. Konku-
renciju im, meutim, predstavljaju i TV stanice iz susjed-
nih drava Hrvatske i Srbije i Crne Gore, ali i domae sta-
nice koje su sve jae: NTV Hayat iz Sarajeva i Alternativ-
na Televizija (ATV) iz Banja Luke, TV BN iz Bjeljine, te TV
TK (TV tuzlanskog kantona) (Grafkon 1)
Na tritu emitiranja su iako sve manje izraeno jo
uvijek dominantni tri javna RTV servisa. U prilog tome go-
vore i podaci o udjelu u gledanosti (tabela br. 2)
Ve i letimian pogled na podatke iz prethodne tabele upu-
uje na razloge radikalnog pada udjela triju javnih servi-
sa u gledateljstvu tijekom 2005. godine. U pitanju je, oito,
radikalan porast udjela TV stanica iz susjedstva BiH. to
je razlog tome? U pitanju je, prema raspoloivim podaci-
ma, prvenstveno irenje pokrivenosti broja domainstava
kroz kabl (problem neovlatenog dekodiranja programa
HTV1, HTV2, Nova TV), koje je indikativno za posljednju
godinu dana, a zbog kojega se udio u gledanosti tzv. ino TV
stanica u BiH rapidno poveao.
Agencijska praenja, meutim, omoguuju uvid i u trendo-
ve pojedinih domaih TV stanica. Iz njih je, opet, eviden-
tno da su relativno najjae dvije od njih FTV i Pink BiH
jedna javna, druga privatna (Tabela 3)
No, raspoloivi agencijski pokazatelji upuuju i na jo je-
dan zakljuak. Tjedni udio Federalne televizije u ukupnoj
TV gledanosti kontinuirano opada. S druge strane, kod
privatnih televizija Pinka BiH, prije svega, ali i nekih dru-
gih evidentan je sve radikalniji porast toga udjela. Pret-
hodna, 2005. godina je posebno indikativna. Ako je, dakle,
temeljem nje suditi, nastavak takvog trenda se moe oeki-
vati i tijekom ove, ali i iduih godina.
Slavo Kuki (Posuje, 1954.), redoviti profesor Sveu-
ilita u Mostaru, autor je dvanaest knjiga, te sto-
tinjak znanstvenih radova. U zadnjih est godina
intenzivno se bavi analizom bh. drutva.
Literatura:
1. Bilal, Adnan, Analiza medijskog i oglaivakog trita BiH, Pri-
jedlog zajednikog nastupa Javnih RTV servisa BiH (JS BiH RTV
FBiH RTRS) na oglaivakom tritu BiH u 2006. godini
2. EC European Commission, Report from the Commission to
the Council on the preparedness of Bosnia and Herzegovina to ne-
gotiate a Stabilization and Association Agreement with the Eu-
ropean Union, Commission of the European Communities, Bru-
ssels, 18 novembar 2003.
3. Grupu autora, Civilno drutvo i lokalna demokratija, Centar za
promociju civilnoga drutva, Sarajevo, 2001.
4. Grupa autora, Procjena razvoja demokratije u Bosni i Hercego-
vini, Fond otvoreno drutvo BiH, Sarajevo, 2006.
5. Henderson, Gwyneth, Kilali, Konti, Te Media Environment
in Bosnia Herzegovina: An Assessment for the USAID Mission in
BIH, neobjavljeni izvjetaj, sijeanj, 2003.
6. Jusi, Tarik, Natjecanje za oglaivae: Implikacije zakona o jav-
nom RTV sustavu na komercijalni TV sektor u Bosni i Hercegovi-
ni, Medijska istraivanja, vol. 9, no. 1, Zagreb, 2003.
7. Jusi Tarik, Konti Boro, Halilovi Mehmed, Lukin Samra, Ba-
bovi Zinaida (ed.), Te Challenge of Change: Media in Bosnia-
Tabela 2. TV udio u gledateljstvu / publici za
BiH, 2002 2005. godine
2002
%
2003
%
2004
%
2005
%
BHT, FTV, RTRS 37,9 33,5 31,8 22,2
Domae TV stanice (Pink BH,
OBN, HAYAT, TVBN, ATV
i ostale)
42,5 45,1 48,0 42,4
HRT Zagreb, PINK Beograd,
RTS Beograd, Nova TV, RTL i
ostale ino TV
14,3 16,3 15,5 31,7
Satelitski TV kanali 5,2 5,2 4,7 3,7
Izvor: Mareco Index Bosnia, Mjerenje gledanosti TV stanica:
2002 2005. godine
Tabela 3. Tjedni udio TV stanica
tijekom 2005. godine u BiH
Lipanj, 2005. godine Studeni 2005. godine
FTV 13.3 FTV 12,6
PINK BH 12.9 PINK BH 12,0
TVBN 6.5 TVBN 6,3
BHT1 6.0 BHT1 5,5
NTV HAYAT 5.1 NTV HAYAT 4,7
OBN 4.5 OBN 7,3
RTRS 4.4 RTRS 4,1
ATV 3.9 ATV 3,5
TVTK 1.8 TVTK 2,4
DRUGE DOMAE
TV
6.2 DRUGE DOMAE
TV
6,1
Herzegovina 1991.2001, Media Working Group for Bosnia-Her-
zegovina, 2001.
8. Kuki, Slavo, Te National Media of Bosnia and Hercegowi-
na and Professional Journalism, Deveta meunarodna znanstve-
na konferencija Journalism and intercultural Communication,
1997, zbornik radova
9. Kuki, Slavo, Javni RTV sustav kao faktor reintegracije i demo-
kratizacije BiH, TV festival, Bar, Crna Gora, 2001., zbornik
10. Kuki, Slavo, Tranzicija javnih elektronskih medija u BiH, TV
festival, Sarajevo, 2001., zbornik
11. Kuki, Slavo, Sociologija medija, u Sociologija, teorije drutve-
ne strukture, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2004.
12. Kuki, Slavo, Informacijsko drutvo i slobodno novinarstvo
bosanskohercegovako iskustvo, Meunarodni znanstveni skup
Komunikacijski sustavi, Zagreb, 1999., Zbornik radova
13. MEDIA TASK FORCE, Media in South Eastern Europe: Le-
gislation,
14. MIB Mareco Index Bosnia, Gledanost TV stanica u BIH,
Mareco Index Bosnia, Sarajevo, maj 2004.
15. MIB Mareco Index Bosnia, BH Media Market Monitor,
Mareco Index Bosnia, Sarajevo 2003.
16. MIB Mareco Index Bosnia, TV Audience Measurement,
Wave 3/8, Mareco Index Bosnia, Sarajevo, 2002.
17. Pobri, Nurko, Ustavno pravo, Mostar, 2000,
18. Professionalism and Associations, Media Task Force, Amster-
dam Nizozemska, novembar 2003.
19. RAK Regulatorna agencija za komunikacije, Pravilo o
medijskoj koncentraciji i vlasnitvu nad elektronskim i tampanim
medijima (Pravilo 21/2003), Sarajevo, 1. travnja, 2004, <http://
www.rak.ba
20. Televizija irom Evrope, Regulacija, politika i nezavisnost,
radna verzija izvjetaja o Praenju medijske regulacije i politike u
Bosni i Hercegovini.
21. Tompson, Mark&Dan de Luce, Escalating to Success? Te
Media Intervention in Bosnia and Herzegovina, in Monroe E. Pri-
ce and Mark Tompson (ed.): Forging Peace: Intervention, Hu-
man Rights and the Management of Media Space, Edinburgh
22. Udovii, Radenko, Te End of the Highest Priced Media Mi-
ssion in Bosnia-Herzegovina. Dossier: Te Case of OBN, Media
Online 2001, http://www.mediaonline.ba
23. Bosna i Hercegovina: Ispunjavanje obaveza i provedba po-
stprijemnog programa o saradnji, http://www.coe.ba/pdr/10-rep-
fnal-bs.pdf
24. http://www.soros.org.ba, dio o civilnom drutvu
25.http://www.civilnodrustvo.ba/fles/docs/civilno/%20civilnom
%20drustvu/Defnicije_civ._drustva.doc
1. Mit?
S
ituirati savremeno poimanje Evrope u jedan
mitoloki okvir, to sugerira i naslov, na prvi pogled
moe zvuati neprimjereno. Evropa se danas, u njoj
samoj, ali i u istonom dijelu ovog kontinenta (u Bosni i
Hercegovini posebno) doivljava kao vrhunac racionalno-
sti, politiko-historijski oblik drutvene konstitucije koji je
zasnovan na vladavini Razuma drugim rijeima, politi-
ki vrhunac prosvjetiteljskog zanosa. Meutim, iako na po-
vrini racionalna, upotreba ovog pojma, i doivljaj samog
koncepta Evrope u ovom dijelu svijeta kako elim poka-
zati zasnovana je i na odreenim iracionalnim principi-
ma. Politika nauka je, jednim dijelom, ve razotkrila sline
obrasce savremenog politikog ponaanja, tako da odree-
na teorijska uporita postoje, no to kako pokazuje jedno
takvo istraivanje na koje e se referirati u ovom radu po-
drazumijeva nuno i prilagoavanje tumaenjskih mehani-
zama novim fenomenima. S obzirom da, u tom kontekstu
kazano, postoji, kako kae Raoul Girardet, odreena sli-
nost izmeu toka kojim se odvijaju snovi i postupka ko-
jim se grade mitovi, mit se, kao i san moe razumjeti,
Mitologija Nove Evrope:
o pluralizmu i zavodljivosti
Uloga nevladinih organizacija, dakle mora biti propitana i sa odreenih
mito-teologijskih polazita; na primjer, s narativne i mitsko-simbolike
strane, nevladine organizacije moemo tumaiti i kao svojevrsne
arhanele evropeizacije, agente simbolike i socijalne konstrukcije
evropske politike u Bosni i Hercegovini; u takvoj jednoj religiozno-
mitolokoj slici, recimo, Evropa biva, dakako sam put u Raj, a njen
politiki narod Subjekt uznesenja
Eldar Sarajli
Ja ne osporavam ideale, samo navlaim rukavice pred njima.
Friedrich Nietzsche
Mitologija je neizbjena. Ona je inherentna nunost jezika, ako u njemu spoznajemo spoljni oblik misli:
drugim rijeima, mitologija je tamna sjenka koju jezik baca na misao, i koja ne moe nestati sve dok se
jezik i misao ne budu potpuno poklopili, to nikad nee biti. Istina, mitologija izbija jae u najstarijim
vremenima istorije ljudskog duha, ali se ona nikad potpuno ne gubi. Nema sumnje da i danas ima isto
tako mitologije kao i u Homerovom vremenu, samo je mi ne primjeujemo, zato to ivimo u njenoj sjen-
ci i to se svi plaimo pune podnevne svjetlosti istine. U najviem smislu rijei, mitologija je mo jezika
nad milju i to u svakoj moguoj sferi duhovne djelatnosti.
Max Mller
odrediti, blie oiviiti tek nakon odreene konceptualizuju-
e metode koja je nuno saimajua i pojednostavljujua, te
ga uvijek moe pogreno predstaviti ili ponuditi samo jednu
njegovu, okrnjenu, osiromaenu varijantu, lienu raznoli-
kosti, bogatstva i sloenosti. Na to opominje Levi-Stros: ako
bismo probali da u prouavanju mitske stvarnosti primije-
nimo naela kartezijanske analize, to jest, ako bismo poku-
ali da je razloimo na njene pojedine dijelove te utvrdimo
njihov redoslijed, to bi znailo da uopte ne poznajemo nje-
nu pravu prirodu (irarde: 2000:14). Ovo ustvari znai da
tumaenje Evrope kao mitskog koncepta nuno mora
polaziti od simbolike i narativne prakse, to, transcen-
dirajui puku faktografju, moe doprinijeti boljem razumi-
jevanju savremenog bosanskohercegovakog drutva. i-
njenice, naravno, ne treba zanemarivati, ali isto tako ni nji-
hov posredni, simboliki i epistemoloki uticaj na ponaa-
nje ljudi i konsekventno, opstojanje nekih ideolokih obra-
zaca. Tim prije, jer mit, zajedno sa umjetnou, jezikom i
naukom, kako kae Ernst Cassirer, nije prosti odraz posto-
jee stvarnosti, ve predstavlja pravac duhovnog kretanja,
idejnog procesa u kome se za nas stvarnost konstituie kao
jedno i kao mnotvo, kao raznovrsnost oblija, koja ipak bi-
vaju spojena jedinstvom znaenja (Kasirer, 1998:24). Evro-
pu kao svojevrstan mit u Bosni i Hercegovini, konstituira
cijeli sistem mikro-mitskih pojmova jedinstvenog esencijal-
nog znaenja; mit o Novoj Evropi se ustvari konstituira kao
kristalizovan i tumaenjski izdvojiv oblik miljenja, i cilj
ovog eseja jeste upravo da opie taj oblik.
Na ovom mjestu je potrebno jo jedno razjanjenje pome-
nuti citat Niea u kontekstu rasprave koja slijedi, ni u kom
sluaju ne predstavlja slavljenje njegove flozofje, njegovog
ili nekog drugog nihilizma u ljudskoj povijesti. To ovdje nije
cilj. Meutim, kada je rije o savremenoj mitologiji (Nove)
Evrope, o emu e biti govora, Nieova zapaanja o histo-
riji i vie su nego korisna. Na umu imam moderno uzdi-
zanje politikog idealizma u jednom ne-kritikom, ideolo-
kom i u krajnjem sluaju pozitivistikom maniru, koji tako
oito prati procese evropeizacije u zemljama biveg ko-
munistikog lagera, u zemljama istone i jugoistone Evro-
pe, u koje spada i Bosna i Hercegovina. Drugim, i politi-
ki korektnim rijeima ali istovremeno ispraznim i nita
manje ideolokim rjenikom kazano, radi se o tranzicij-
skim zemljama, oazama drutvenog (samo)unitenja i po-
litiko-ekonomske zavisnosti. Nie je tu paradigmatian u
onoj mjeri u kojoj su Vagnerovci zagospodarili Vagne-
rom obezbjedivi vlastitu degradaciju u ime (iste) ideolo-
gije s novim imenom; cilj je, dakle ukazati na nepromjenji-
vost odreenih politikih i drutvenih principa u izmijenje-
nim kontekstima, ali i na odsustvo istinske politike inven-
tivnosti, kao preduvjeta za realizaciju, ne samo generike
flozofje kao takve (A. Badiou) ve i otvorenog i slobod-
nog drutva, u kojem e mitologijski koncepti u javnom dis-
kursu biti prevladani individualnim (dakle, graanskim) ra-
zumijevanjem politikih praksi, te odgovornosti i zahtije-
va koji iz takve prakse slijede. Jasno mi je da i ovo predstav-
lja stanoviti idealizam, koji se u dananjim uvjetima u ko-
jima se nalazi Bosna i Hercegovina ini teko ostvarljivim
i iluzornim upravo zato u kontekst rasprave upoljavam
Niea no smatram da se bez odreene doze jednog ta-
kvog idealizma, u drutvenom smislu malo emu moemo
i nadati do anarhiodnom nihilizmu, koji ne samo da niti
sve vrijednosti i dostignua civilizacije posebno u dome-
nu politike ve stvara i onu vrstu relativizma koji biva ni-
ta manje totalitaran od njemu suprotstavljene objektivno-
sti. Tako se, a to je ono to u ovom tekstu elim propitati i
kritiki obrazloiti, dovodimo na iste vrijednosne pozici-
je kojima se nominalno suprotstavljamo a te vrijedno-
sti su one ideologijskog, totalitarnog i anti-razumskog dru-
tvenog karaktera, karakteristinog za dobar dio dvadeseto-
vijekovnog evropskog ali i bosanskohercegovakog isku-
stva. Drugim rijeima, elim ponuditi i kritiku odreenog
politikog totemizma u savremenoj Bosni i Hercegovini.
U tom smislu, elim pokazati to i uvodni citati Niea i
Maxa Mllera na neki nain impliciraju specifan spoj
idealizma i nominalizma koji poraa anti-razumsku, mit-
sku svijest kod bosanskohercegovakih graana. U ra-
skoraku izmeu ideala boljeg ivota i svakodnevnog medij-
skog i politikog diskursa o blagodetima evropskih integra-
cija stanovnik Bosne i Hercegovine naao se je u mitskom
okruju miljenja u kojem simboli narativa o Evropi za-
mrauju razum i tvore mentalne uvjete za jo jednu ide-
ologiju, ili u gorem sluaju, novu egzistenciju starih ideo-
logija. Pretpostavljam da je nepotrebno detaljnije argumen-
tirati iskaz da ovo ni u kom sluaju ne pretpostavlja ni
politiku kritiku prijema Bosne i Hercegovine u Evropsku
Uniju, niti teorijsku kritiku jezika kao mitskog sredstva; u
pitanju je stvaranje specifne socijalne iluzije kao proizvo-
da niza politikih i medijskih fenomena, u emu su i Evro-
pa kao ideal i jezik kao mitski mehanizam reprezentanti
neega drugog; u pitanju je kritino odsustvo politike kao
takve, to, izmeu ostalog, ini i kljunu karakteristiku pos-
tdaytonske Bosne i Hercegovine.
Bez obzira na injenicu da je mitski i mitologijski oblik mi-
ljenja svojstven onom rigidnom, anahronom i dominatno
pre-modernom obliku politikog ispoljavanja, njegovo po-
javljivanje nije ogranieno samo na ovaj historijski period.
Mitologijsko miljenje predstavlja i to elim uteme-
ljiti kao jednu od potpornih hipoteza ovoga teksta svo-
jevrsnu transhistorijsku injenicu, vidljivu i tumaenj-
ski izdvojivu u specifnim politiko-kulturnim uvjetima
tranzicijske egzistencije Balkana. Kako elim pokazati, mi-
tologijska metodoloka matrica igra vanu ulogu i u onim
oblicima savremene bosanskohercegovake politike koji se
hoe kao moderni, demitologizirani i osloboeni vlasti ne-
kog vrhunaravnog narativa, koji obiljeava mit u klasino-
me smislu. Mitologija je, kako su utvrdili mnogi antropo-
lozi, mislioci i klasini prouavatelji savremenih kultur-
nih obrazaca na liniji od Rolanda Barthesa, Edgara Mo-
rina do Ivana olovia, recimo svakodnevno obiljeje i
modernih drutava; na prvi poged sekularizirana skoro do
krajnjih granica, novija povijest (zapadnih) drutava tako-
er svjedoi stanovitom preuzimanju predmodernih obra-
zaca mitolokog miljenja i odnosa spram stvari i fenomena
koji se svakodnevno sreu, od trinog liberalizma, moder-
ne tehnologije do medijskih zvijezda; (nisu li, u tom smislu
recimo, muzike i flmske zvijezde danas svojevrsna antika
boanstva, a Beverly Hills, elitna uzviica kraj Los Angele-
sa, istinski Olimp njihovog bivstva? Nisu li brakovi flmskih
zvijezda ravni ljubavnim aferama grkih bogova, ija dje-
ca tumaraju kroz oba svijeta, onog smrtnika i onog bogo-
va, multimilionera show-businessa? Nisu li, donekle slinim
slijedom i trini fundamentalisti istinski sljedbenici teolo-
giziranoga (neo)liberalizma, nije li i sama demokracija
svojevrsna religija masa?) drugim rijeima, mit kao svo-
jevrstan socijalni obrazac moe se pronai kako u predmo-
dernim tako i u savremenim ljudskim drutvima. U kontek-
stu ovog eseja to e biti manifestirano u nastavku eli
se ispitati specifno ponaanje mitskog diskursa u jed-
nom odreenom politiko-simbolikom sistemu, u ko-
jem kao varijabilni parametri egzistiraju posebne politike
prakse i drutvena ponaanja odreenih elitnih i politikih
grupacija.
Ni Balkan, dakle nije osloboen savremenih mitskih feno-
mena i mitske interpretacije savremenih politikih doga-
aja; ovo je posebno bitno i fenomenoloki uoljivo kada
se ima na umu egzistencija utjecajnih i snanih historijskih
narativa, mitova i epova na Balkanu, koji seu, kako duboko
u prolost u vrijeme predosmanskih carstava i junaka
tako i neto kasnije, u doba konstituisanja socijalistikih si-
stema, gdje je svojevrsna mitologija partizanskog ili pak Ti-
tovog junatva bila dominantan segment glavnog narativa o
(nedavnoj) prolosti; meutim, dosta pokazatelja o trenut-
noj situaciji u postjugoslovenskim drutvima govori i da se
neke stvari, barem kada je rije o narativnoj strukturi i nisu
mnogo promijenile. Postsocijalistika demokratizacija
balkanskih (ali i bilo kojih post-autoritarnih) drutava ne
podrazumijeva nuno i istovremenu razgradnju mitolo-
gijske strukture javnog narativa kako tvrdi i Pl Kolst,
mito-logiziranje (prolosti) nije iskljuivi monopol autori-
tarnih i totalitarnih drava, ve se moe nai i to u izobi-
lju i u zapadnim, demokratskim drutvima. Znaaj prou-
avanja historijskih mitova u balkanskim drutvima ne lei,
stoga, u onom to nam to ima kazati o navodno jedinstve-
noj balkanskoj kulturi, ve u onome ime moe doprinije-
ti naem razumijevanju univerzalnih kulturnih matrica
te politikih procesa koji se mogu nai i u ovome regionu
(Kolst, 2003:11). Jasno je da odreene paralele predhisto-
rijskih i posthistorijskih perioda (predmodernih i pos-
tmodernih, u ovoj vizuri) postoje, i da je mit kao super-na-
rativ, na neki nain stalno obiljeje ljudskih kultura na cije-
loj zemaljskoj kugli. Meutim, ovdje se postavlja i eli pro-
pitati i pitanje koliko je ova praksa kao mitoloka matri-
ca miljenja karakteristina za novo polje politikog, da-
kle u sferi one politike koja se vidi i eli kao sekularizirana
i moderna, drugim rijeima evropska? Iako odreene pa-
ralele i manifestacije ljudskog socijalnog ispoljavanja uka-
zuju na nekritiko prihvatanje odreenih vrijednosti, divi-
niziranje sekularnih modela, do kojeg je dolo nakon pro-
svjetiteljskog zanosa
1
, ovaj problem i dalje predstavlja jednu
od kljunih taaka razmatranja politikoga uopte, pogoto-
vu u drutvima poput Bosne i Hercegovine. U tom smislu,
vano je propitati da li uopte moemo govoriti o mitologi-
ji evropskog Novog, kao fenomena koji se pojavljuje padom
Berlinskog zida u takozvanim tranzicijskim drutvima, i
koji se ispoljava u kontekstu bivanja evropskim? Da li je
Evropa u mitskoj slici, kerka fenianskog kralja Ageno-
ra koju, nakon to je Zeus odvodi na Krit, trae njena bra-
a, kraljevi sinovi i dalje jedan perpetuirani mit, napuhani
balon smisla politike egzistencije u drutvima koja su ne-
tom osloboenja mitologije Klase; da li je Evropa ideal koji
je komplementaran ili suprotstavljen Apsolutnoj Naciji, kao
univerzalan model postavljen nasuprot partikularnom et-
nikom sentimentu? Drugim rijeima, ta je uopte znae-
nje pojma Evropa danas u Bosni i Hercegovini?
Ovim se, naravno, ne namjerava esencijalizirati bosan-
skohercegovako iskustvo Evrope, niti na primjeru BiH iz-
graditi jedno novo miljenje evropskoga ideala, odnosno
njegovog ethosa ali i pathosa koji su bili vidljivi u posljed-
njih pet stoljea evropske historije. Savremeno bosansko-
hercegovako iskustvo Evrope jeste, vjerovatno, kao model,
ve prisutno unutar registra znaenja i komunikacije pojma
s empirijom u ovom dijelu svijeta. Drugim rijeima, ambi-
valencije koje obiljeavaju dananju Bosnu i Hercegovinu
karakteristine su za povijesno iskustvo cijeloga kontinen-
ta koji se danas naziva Evropom; dijalogika njenog nastan-
ka, kako je jasno pokazao Edgar Morin (1989.) takoer svje-
doi i o ne tako jednostavnom i linearnom kreiranju enti-
teta i identiteta koji se titulira evropskim, ali i jednom hi-
storijskom iskustvu od kojeg se odreene stvari mogu na-
uiti i primjeniti u polju politikoga, posebno kada su u pi-
tanju procesi i praksa demokratskog pluralizma. Evrop-
sko dijalogiko iskustvo, u tom smislu jeste i potencijal bi-
vanja svojevrsnim lakmus papirom zrelosti bosanskoherce-
govakog drutva, ukoliko se kritiki propitaju, ne samo rat-
no (etno-politiko) naslijee esencijalizma, ve i raniji peri-
od socijalizma, ali i kasnije demokratsko, postdaytonsko
doba nakon 1995. godine, u kojem i sam pojam Evrope do-
bija nove polit-antropoloke obrise.
Naravno, civilni sektor u BiH, ukljuujui rad veine nevla-
dinih organizacija u zemlji (kako onih domaih, tako i stra-
nih) igra bitnu ulogu u procjeni ostvarenja demokratskog
pluralizma i konstrukcije pojma evropskog, kako u nje-
govom dijalogikom, tako i mitologijskom odreenju. Ulo-
ga nevladinih organizacija, dakle mora biti propitana i sa
odreenih mito-teologijskih polazita; naprimjer, s narativ-
1 Sasvim je oigledno, naime, da je politike potrese tokom dva posljed-
nja vijeka evropske historije pratila zaudujue snana mitoloka uzavre-
lost. Raskrinkavanje kobne zavjere kojoj je cilj da narode potini naopa-
kim i mranim silama; enja za prohujalim Zlatnim dobom i povratkom
izgubljene sree; iskupiteljska revolucija koja e ovjeanstvo uvesti u po-
sljednju fazu njegove historije, a to je vladavina pravde i blagostanja, pri-
zivanje voe, spasitelja koji e vratiti red i mir, ili pak povesti naciju u nove
velianstvene pohode. Ovim, naravno, spisak nije iscrpljen (Raul irarde,
Politiki mitovi i mitologije, XX Vek, 2000:Beograd).
ne i mitsko-simbolike strane, nevladine organizacije mo-
emo tumaiti i kao svojevrsne arhanele evropeizacije,
agente simbolike i socijalne konstrukcije evropske poli-
tike u Bosni i Hercegovini; u takvoj jednoj religiozno-mito-
lokoj slici, recimo, Evropa biva, dakako sam put u Raj, a
njen politiki narod Subjekt uznesenja. Kristoloki mo-
tiv, i vie nego vidljiv u odnosu spram Evrope kao Boan-
stva ovdje ima dvojaku funkciju (to elim ovdje propitati)
proirenja kulturolokog evropocentrizma u formi seku-
lariziranog kranstva te politikog samoobogotvorenja, jer
Krist je Bogoovjek, a Evropljanin kao tranzicijski subjekt-
objekt evropeizacije, Politiki ovjekobog, stanovnik en-
genski omeene autoceste za Raj i preivjeli putnik tran-
zicijskog istilita.
S druge, faktike i socioloke strane, nevladine organizaci-
je, kao dio ukupnog spektra civilnog drutva igraju vanu
drutveno-dekonstrukcijsku ulogu, nosei znaajan dio od-
govornosti za stvaranje politikog pluralizma, kao svojevr-
stan korektiv politikoga mainstreama i permanentni ini-
cijator socijalnog vrenja dinamizma datog drutva, ime
njihova uloga u drutvu istovremeno biva i od kritinog
znaaja. Pluralizam graanskih i kulturnih interesa, te
njihovog neometanog organizacijskog i spontanog ispolja-
vanja, najjasniji je i najvidljiviji kroz rad nevladinog civilnog
sektora. Na taj nain, pozicija, struktura i ponaanje nevla-
dinih organizacija istinski su pokazatelji stepena u kojem je
pluralnost kao vrijednost (dakle i kao odreena flozofja)
ostvarena u nekom drutvu. U odnosu ova dva intrinsina
pola razliitih agenata evropeizacije onom dekonstruk-
cijskom i mitolokom nalazi se i znaenje pojma Evro-
pe u dananjoj BiH. Ovisno o tome koji od ova dva karak-
tera dominira, pokazuje se i priroda politikog sistema koji
se promatra.
Mitologija Nove Evrope, hipotetiki, u ovom tekstu pred-
stavlja drutveni i politiki fenomen rubnih evropskih
drutava, dakle zemalja koje se osjeaju evropskim i tee
Evropi, ali formalno, nisu dio Evropske Unije. Tranzicijski
diskurs o Evropi stvara jedan novi simboliki subjekt
kojeg ovdje nazivam Novom Evropom kao jeziki i politi-
ki fenomen. Laboratorijski kazano, Nova Evropa predstav-
lja poetak procesa pretvaranja jednog ideala u esencijali-
stiki i ideoloki politiki mehanizam. Bosna i Hercegovina,
kao paradigmatska zemlja u ovom smislu, predstavlja fokus
ovog eseja, svojevrsna case study narativnog konstruisa-
nja Evropskog Novog, evropsko-neevropske prakse i mi-
ljenja politikih fenomena onkraj demokratskog pluraliz-
ma. Kako elim propitati, Nova Evropa, u mitolokom klju-
u, predstavlja dokidanje pluralnosti u ime pluralnosti, bo-
sanskohercegovaku dijalektiku prosvjetiteljstva i odgovor
esencijalizmu njegovim istim sredstvima. No, ostavljam i
prostor za drugaiju perspektivu, onu koja, na funkcionali-
stiki nain podrazumijeva i dobrim dijelom legitimira po-
stojanje manjeg zla, s obzirom na specifnu prirodu ljud-
skih zajednica, inei Novu Evropu teleolokim mehaniz-
mom minimalnog pluralizma. Na taj nain, Nova Evropa,
kao novi doivljaj koji re-konstituie Evropu u vlastitom
(rubnom) politikom ambijentu odnosei se prema njoj u
skladu s novim imaginarnim registrom, i ne mora nuno
predstavljati negativan fenomen, ukoliko silnice, nastale
kretanjem politike dijalogike budu proizvodile generiko
drutveno okruenje u kojem e se stvoriti prostor za di-
vergentna politika ispoljavanja, bez prijetnje negiranja po-
litikog kao takvog; drugim rijeima, ukoliko klica slobode
i spontaniteta unutar politikog polja bude i dalje ostvari-
va. Dakle, mitologijska konstrukcija Nove Evrope ne pred-
stavlja nuno euroskeptiku poziciju kritike i sam euro-
skepticizam u svojoj biti jednim dijelom moe predstav-
ljati i uvijeni esencijalizam niti zagovara otpor inte-
gracijskim procesima. Prije, interpretacija ovog fenomena
nastoji doprinijeti relativizaciji novoevropskog apsolu-
tizma koji se pojavljuje kao diskurs neumoljive povijesno-
determinirane i ideoloke dinamike, pretpostavljajui i ce-
mentirajui evropski put Bosne i Hercegovine kao sudbi-
nu od koje se ne moe pobjei. Time, ova kritika, dobrim
dijelom biva i sama na tragu intelektualnog naslijea same
Evrope, koje je, s druge strane bilo kojeg esencijalizma, eta-
bliralo princip weberovskog rasarenja (pa jednim dije-
lom i postmoderne dekonstrukcije) kao matricu intelek-
tualnog promiljanja politike realnosti. Kritikujui uspo-
stavljanje mitologijskog registra Nove Evrope putem jav-
noga, medijsko-politikog diskursa ustvari elim pokaza-
ti odreen ideologijski karakter Nove Evrope, kao njenog
rubnog doivljaja. Umjesto rubne idolatrije esencijalizi-
ranog Centra, marginalna pozicija, kako elim argumen-
tirati, otvara dodatne potencijale za kritiko-racionalisti-
ko promiljanje, ukoliko se prihvati egzistencija pluralnosti
u politikom polju koja marginalnost ne proglaava aprio-
ri negativnom i zaostalom. Pluralnost, u tom smislu, podra-
zumijeva odreeno re-konstituisanje odnosa izmeu cen-
tra i margine, izmeu mainstreama i alternative, kao dalj-
nja izgradnja i komunikacijska evolucija evropske dijalogi-
ke. Oita je injenica da je taj proces dvostran, i da podra-
zumijeva ne samo zapadnoevropsko otvaranje prema isto-
noevropskom Drugom, ve i istonoevropsko preispitiva-
nje percepcije Evrope kao takve, makar to podrazumijevalo
i svojevrsnu de-okcidentalizaciju kao dekonstrukciju mita
o Novoj Evropi.
2. Nova Utopija
Politiki mit, kako tvrdi Raoul Girardet (2000) izmeu
ostalog predstavlja i izmjetanu nadogradnju, iskrivljeno
ili neobjektivno, nepouzdano, sporno objanjenje stvarno-
sti. Meutim, kao legendarna pripovijest, nesumnjivo je da
on ipak ima svoju eksplanatornu vrijednost, da prua neka-
kav klju za razumijevanje sadanjosti, da je sredstvo po-
mou koga se pravilno sagledava, a zatim ureuje, zbunju-
jua gomila injenica i dogaaja (irarde, 2000:13). Politi-
ki mit je, to se eli rei ovakvom konstatacijom, neraski-
divo povezan sa postojeom realnosti; za razliku od legen-
darnih mitova, koji govore i objanjavaju neke primordijal-
ne, pred-historijske procese konstitucije (mit u tom slua-
ju saoptava kako je odreena stvar dosegla postojanje),
politiki mit se vezuje za historijsku linost ili proces koji
je u okviru naih povijesnih ili pak egzistencijalnih meaa.
Drugim rijeima, stvaranje politikog mita ovisi o drutve-
noj i politikoj realnosti datog drutva u velikoj mjeri.
U tom smislu, prve konkretne naznake naracije koja e ka-
snije postati mit o Novoj Evropi, na prostoru bive Jugosla-
vije, bivaju vidljive ve padom Berlinskog zida, 1989. godi-
ne. Moe se, moda argumentirati i da je SFR Jugoslavija,
na neki nain i geopolitiki bila predodreena za specif-
no doivljavanje Evrope, jer je, za razliku od ostatka zema-
lja istone Evrope imala posebne (ekonomske) veze sa za-
padom, i da je samim tim, mnogo ranije razvila infrastruk-
turu za kreiranje novoevropskog narativa. Disolucija ireg
socijalistikog lagera i sve oitiji nedostaci te ideologije, za-
jedno sa vidljivim napretkom zapada stvorili su, u istonoj,
image zapadne Evrope kao Evrope kao takve, jedine isprav-
ne i stvarne Evrope. Ekonomski, drutveni i politiki uspjeh
zapadne Evrope u odnosu na posrnuli istoni blok na taj na-
in je kako je to jednim dijelom protumaeno u ostacima
tog bloka pod svoje okrilje preuzeo svo ranije intelektual-
no i povijesno iskustvo evropskoga kontinenta, esencijalizi-
rajui pobjedu zapada u Hladnome ratu. ak i sama inje-
nica da je proces ujedinjavanja evropskoga kontinenta u je-
dinstven ekonomski, te u perspektivi i politiki subjekt, do-
lazio, tj. bivao iniciran iz njenog zapadnog krila, bila je do-
voljna za opravdanje zapadnog univerzalizma i centrifugal-
nih tendencija onoga to e se kasnije prozvati Evropskom
Unijom. S obzirom na takav razvoj povijesnih dogaaja, u
kojem su ne samo disolucija istonog bloka, ve i sim-
boliki registar Evrope kao takve (koji se, sa vie ili manje
uspjeha u kontinuitetu konstituisao jo od dobra evropske
Renesanse u kulturnom, a od Napoleonovih ratova u poli-
tikom smislu) odigrali vanu ulogu u ispunjavanju mo-
dernog sadraja pojma Evropa, politiki prostor zapadne
Evrope postao je, na neki nain primjer povijesnog uspje-
ha u prevladavanju problema drutvene dijalektike i kon-
stituisanja demokratskog pluralizma u specifnim kultur-
nim uvjetima, koji su obilovali sukobima i mrnjom. Teak
politiki raspad nekih socijalistikih tvorevina, poput SFRJ,
koji je rezultirao ogromnom destrukcijom i negativnom po-
litikom energijom, dodatno je pojaao simboliki doivljaj
Evrope kao panaceje svih problema drutava koja su nakon
1989. dola u stanje teke krize. U samim poecima suko-
ba na prostoru bive Jugoslavije, Bosne i Hercegovine po-
sebno, bez obzira na dosta neartikulisan i nejedinstven stav
Evropske zajednice, u kojem su i dalje dominirali partiku-
larni interesi odreenih zemalja, Evropa kao takva viena
je kao spas i jedini lijek koji e zaustaviti stradanja ljudi i ra-
zaranje zemalja ukljuenih u sukob. Koliko su uzaludna, pa
ak iz dananje perspektive, patetina i tragikomina, bila
nadanja Sarajlija (i graana drugih gradova Bosne i Herce-
govine koji su bili pod opsadom i konstantnim granatira-
njem) da Evropa nee dozvoliti iru eskalaciju sukoba
i zaustaviti netom zapoeti rat, jasno pokazuju sve fzike i
druge posljedice rata u BiH, od 1992. pa sve do danas. Rat-
ni vapaji bosanskohercegovakih graana, ubijanih u redo-
vima za hljeb i vodu, danas izgledaju kao pla malodobne
djece koja dozivaju roditelje da ih izvade iz lokve u koju su,
nekom tuom krivicom neoekivano pali. No bez obzira na
oitu nemogunost uspostavljanja internog mehanizma za
rjeenje sukoba, odnosno za zaustavljanje rata i agresije na
Bosnu i Hercegovinu, kao i nemogunost snanog i odlu-
nog evropskog djelovanja na prevladavanju problema i su-
koba koji su nastali agresivnom radikalizacijom politikog
ethnosa
2
to je svoj vrhunac doivjelo amerikim posre-
dovanjem koje je, u dobroj mjeri, Evropu postavilo u drugi
plan Evropa kao svojevrstan idealistiki simboliki smisao
nije prestala egzistirati, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u
ostalim zemljama balkanske regije. Ovi procesu su, narav-
no, bili u bitnoj meusobnoj povezanosti sline karakteri-
stike posljednjih petnaest godina bivaju vidljive na cijelom
Balkanu Caf Europa, kako je to u zanimljivom esejisti-
kom maniru pokazala i Slavenka Drakuli (Drakuli, 2001)
bitno je obiljeje tranzicijskog Balkana, od rigidnog komu-
nizma/socijalizma ka demokratiji te politikom i svakom
drugom pluralizmu. Tu se, dakako ne radi o isto politi-
ki intoniranim fenomenima, ve prije o jednom, historijski
uslovljenom i kulturoloki determiniranom doivljaju sebe
samih u kontekstu snanije i oito uspjenije kulture otvo-
renosti, koja mami magnetskim simbolikim referencama i
eshatoloki shvaenim obeanjima raja na zemlji. U takvoj
simbolikoj vizuri, Evropa se pokuava, iako preko vrijed-
nosne normativnosti svega to nije Balkan, to nismo mi,
ipak aplicirati na na balkanski identitet, konstituirajui ak-
sioloku autoreferenciju evropskoga kao onoga za ta se
mi zalaemo, naspram njih, Balkana koji toga nije svjestan,
a koji nas, ipak, svojim postojanjem dri u tjeskobnoj pozi-
ciji dvostrukog pripadanja jednom ne-kristaliziranom iden-
titetu. Najjasnije se ovo pokazuje u praksi imenovanja razli-
itih organizacijskih, ekonomskih i slinih javnih subjekata
to je doivjelo procvat dolaskom kapitalizma, naravno,
otvorivi ogromne simbolike potencijale i vratolomije no-
minalizma poev od kafana, nevladinih organizacija do
novih politikih partija. Evropa je postala vrhunski brand,
kljuna vrijednosna aplikacija u javnom polju; pipci evrop-
ske simbolike proeli su tako sve sfere drutva, od graan-
skog samoorganizovanja, reprodukcije kapitala do politike
prakse u samom vrhu dravne organizacije.
3

2 U tom smislu indikativna je injenica da niti jedan od predloenih mirovnih
sporazuma, od strane evropskih izaslanika nije predviao prevazilaenje
etnikog kljua za konstituisanje nove bosanskohercegovake zajednice.
3 Zapaanje Slavenke Drakuli o doivljaju i simbolikom statusu evrop-
skosti poetkom devedesetih, veoma je deskriptivno i korisno u kontek-
stu argumentacije koja se izlae; Drakulieva o upotrebi samog pojma
Evropa kae: koritenje takvog naziva, Evropa, implicira pretpostavku
da svi znaju ta mislimo kada kaemo Evropa. Jedno je, meutim si-
gurno: to vie nije naziv cijeloga kontinenta. On opisuje samo jedan nje-
gov dio, onaj zapadni, u geografskom, kulturnom, historijskom i politi-
kom smislu. Evropa je podijeljena razliitim historijskim razvojem svo-
jih sastavnih dijelova, komunizmom, te najvie, siromatvom. Nekadanje
zapadne zemlje, poput ehoslovake i Maarske nale su se u istonom
bloku. Danas izgleda kao da sve bive komunistike istonoevropske ze-
Kljune odrednice mitologije Nove Evrope predstavlja set
pojmova koji tvore cijeli registar simbolike drutveno-po-
litikog uspjeha, ija nominalna samo-aplikacija onog koji
ih kreira i koristi u javnoj komunikaciji garantira ne samo
legitimitet, ve i (samim tim simbolima) odreeni stepen
politikog kvaliteta. Dakle, preciznije odreujui mitolo-
ki pojam Nove Evrope, a u kontekstu ove rasprave, moe
se rei da ona predstavlja tranzicijski, jezikom konstruisani
doivljaj evropske povijesne dinamike, u kojoj irenje Evrop-
ske Unije i esencijalizirana ideologija izvuena na osnovu
politike vrijednosti njene simbolike konstituiu novi idej-
ni vrijednosni (id)entitet drutava sa evropskog ruba; Nova
Evropa predstavlja postkomunistiku (dijelom postkonfik-
tnu, posebno u sluaju BiH, kako e se kasnije vidjeti) de-
nominacijsku praksu, iji je cilj aksioloka re-konstituci-
ja postojeih identiteta i politika legitimacija subjekata u
novim drutveno-historijskim okolnostima. Evropa, u no-
voevropskom denominacijskom tumaenju, fenomenolo-
ki, ne predstavlja praktini pojam sa strogo odreenim se-
mantikim granicama, ve varira, i u odnosu na subjekt koji
je koristi u komunikativnoj praksi, relativizira svoje stvarno
znaenje. Nova Evropa, u tom smislu, predstavlja simboli-
ki balon, ije napuhavanje vre razliiti akteri i subjekti pos-
tkomunistikih drutava, punei ga vlastitim smislom koji
ne mora nuno biti eksplicitan odnosei se, s jedne strane
prema njemu u odreenom funkcionalnom kljuu, koriste-
i ga za legitimizaciju postojee ili eljene (vlastite) pozicije
u polju politikog; s druge strane, novi pojam evropskog
kojeg konstituie denominacijska praksa Nove Evrope f-
gurira kao novi univerzalistiki ideologijski mehanizam
koji, u neto izmijenjenom obliku i u izmijenjenim historij-
skim okolnostima stupa na mjesto prethodnih ideologijskih
obrazaca, funkcionirajui kao svojevrsni platonistiki okvir
koji ograniava, i u ekstremnim sluajevima, negira poli-
tiko, kritiko-racionalno miljenje. Ideologijski karakter
evropskog, u mitolokoj vizuri Nove Evrope, konstituie
se narativnim oblicima koji zaobilaze kritiko-racionalisti-
ki metod putem medijsko-pozitivistikog prezentiranja no-
vih politikih kategorija o kojima postoji vidan nedostatak
znanja, ime se otvara prostor razliitim interpretacijama i
voluntaristikoj primjeni novog kategorijalnog sistema na
stare vrijednosti i prakse; mit o Novoj Evropi predmet je
mlje imaju istu, skoro opipljivu elju da tu liniju podjele pomjere na istok
to je vie mogue, kako bi Evropa bila cjelovit i nepodijeljen kontinent.
Ipak, upravo je ova elja ona koja sama po sebi i tvori postojeu liniju po-
djele. Zapad ne osjea potrebu da pripada Evropi (on to jednostavno jeste)
niti da dopusti zemljama koje stoje na njenom pragu da pristupe. On eka
da izabere one sretne koji ispune njegove standarde i pridrue se Evrop-
skom vijeu, NATO-u ili nekoj drugoj zapadnoj instituciji. Dakle, ta
Evropa znai u istonoevropskoj imaginaciji? To sigurno nije pitanje geo-
grafje, jer u tom smislu, mi smo ve u Evropi, i ne moramo se truditi kako
bi je dostigli. Evropa je neto udaljeno, neto to jo trebamo ostvariti, za-
sluiti. Ona je takoer neto skupo i fno: dobra odjea, odreeni pogled i
miris ljudi. Evropa je izobilje: hrane, auta, svjetla, svega nekakav festival
boja, raznolikosti, bogatstva, ljepote. Ona nudi izbor, od ampona za kosu
do politikih partija. Ona predstavlja slobodu izraza, ona je obeana ze-
mlja, Nova Utopija, djeiji slatki. I putem televizije, ta Evropa je ba tu, u
vaem stanu, esto u bojama prebljetavim za gledanje (Slavenka Draku-
li, Caf Europa: Life After Communism, Penguin 1996, str- 11-12).
svakodnevne jezike konstrukcije svaki Dnevnik drav-
ne, entitetskih, pa i privatnih televizija u veernjem termi-
nu
4
jo jedna je naracija mita o evropskoj sudbini Bosne i
Hercegovine, pri emu se najmanje vodi rauna o samom
sadraju pojma evropskog, prezentirajui ga u slabo def-
nisanim okvirima, u kojima je jedino injenica da se radi o
neemu pozitivnom za zemlju i njene graane, neemu to
oni kao takvi zasluuju, dovoljno jasna. U takvom proce-
su konstituisanja Evrope dolo je do vidljivog odmaka od
pojmovno-diskurzivne ka slikovno-simbolikoj matrici
recepcije znaenja tog pojma drugim rijeima, zahvalju-
jui medijskom posredovanju, Evropu kao takvu sve ma-
nje konstituiu miljeni (kao dijalogiki) obrasci, postepe-
no ustupajui mjesto slikama blagostanja, rajskog okrue-
nja i opeg drutvenog i ekonomskog zadovoljstva. Recep-
cija samog pojma tako biva puko eshatologijsko prihvatanje
evropskosti kao apsolutnog karaktera vrhunaravnog Do-
bra i ljuture jednog kompleksnog, dijalogikog povijesnog
iskustva. Meutim, osnovna razlika novoevropske naracije
u Bosni Hercegovini kao mita, sa historijskim mitovima u
idealno-tipskom obiljeju jeste ta da mythos o Novoj Evropi
ne predstavlja aposteriornu injenicu, ve da se radi o svo-
jevrsnom mitolokom uitavanju sopstva u novi politiki
smisao preko sa-vremene naracije, stvaranja mita u i o vre-
menu vlastite egzistencije mit o Novoj Evropi je mit apri-
ori, mitologiziranje sadanjosti i budunosti kao samo-legi-
timacijska praksa. No, ovo svakako ne znai da je prolost
u potpunosti zanemarena; sadanjost i budunost, kao po-
tencijali odreenog politikog ostvarenja takozvana pro-
evropska politika veine politikih partija, te perspektiva
lanstva zemlje u Evropskoj Uniji legitimiraju se isto tako
i svojevrsnim uitavanjem esencijalistikog pripadanja
prostora, ideje ili konkretne etnike zajednice evropskom
bitku, bilo u kulturolokom, religijskom ili nekom drugom
historijskom obliku. U tom kontekstu, (aposteriorna) tipo-
logija na mitove o samosvojnosti (sui generis), predziu
(antemurale) i starini (antiquitas)
5
ne osporava niti ogra-
niava novu fenomenologiju evropskoga mita, ve u cje-
losti tvori i povijesne osnove zajednice za usvajanje jednog
novog narativa mita o Novoj Evropi; u tom kontekstu,
samosvojnost kao mitologijski izgraena kulturna razlika
se proiruje, u jednom smislu po evropskoj etnogenetskoj
matrici, preslikavajui (re)konstituisanje nacionalne tradi-
cije po uzoru na izgraene evropske nacije, te pravdajui, u
drugom smislu, vlastite samosvojnosne tenje historijskim i
politikim pravima Evrope kao takve; mit o predziu se, ta-
koer, u velikoj mjeri hrani ali i doprinosi onome to danas
moemo prepoznati kao klicu evropocentrizma, i to onog
4 Ovo je u odreenoj mjeri primjenjivo i na ostale, a ne samo elektron-
ske medije. Ni dnevni i sedmini listovi uz odreene i rijetke izuzetke
u BiH nisu mnogo drugaiji od simplifkatorskih televizijskih informa-
tivnih i drugih politikih emisija; no, sam simplifkatorski i ograniava-
jui karakter elektronskih medija, posebno televizije, ini ih izloenijim i
primjenjivijim za naracijsko mitotvorstvo, imajui na umu, svakako i sam
usmeni karakter saopavanja posebno koristan i primjenjiv za prenoe-
nje mita, te posebno karakteristian za balkanske usmene, epske kulture.
5 Navedeno prema Historijski mitovi na Balkanu, Institut za istoriju, Sa-
rajevo 2003.
koji dolazi sa ruba evropske civilizacije kako je ona vie-
na i shvaena u tim rubnim zajednicama u geografskom
smislu, Evropa kao teritorij posebnih (dominantno kran-
skih) svojstava branjena je od azijske najezde, ime se to
branjeno svojstvo, ne samo esencijaliziralo, ve i inkorpori-
ralo u kulturni, drutveni i politiki kd zajednice na bra-
niku; mit o starini upotrebljen je u funkciji legitimizacije
odreene politike i idejne koncepcije kao one koja je, kada
se otresu sva nametnuta historijska svojstva u smislu vla-
davine drugih drava ili carstava nad datom zajednicom
uistinu evropska, drugim rijeima, pripada davnoj evrop-
skoj kompoziciji drava, banovina ili dinastija.
Mitologija Nove Evrope gradi se sloenim preklapanjem
vie nivoa narativne i politike konstitucije. U tom procesu
vanu ulogu igraju kako postojei historijski mitovi, odno-
sno struktura njihovog kreiranja u jeziku, tako i nova poli-
tika praksa i novi jezik (nova sintaksa) koji je prati, stvara-
jui sasvim novi registar politikih vrijednosti i nominalnih
kategorija ire politike i drutvene legitimizacije.
3. Logiko-politiki
paralelizam Nove Evrope
Shvatanje mitskog, esencijalistikog konstruisanja pojma
Evrope nemogue je shvatiti bez ireg razmatranja ovog
fenomena u kontekstu orijentalistikog, odnosno balka-
nistikog diskursa. Evropa predstavlja strukturno unu-
tranji i konstitutivni pojam balkanistike simbolike,
neodvojivi diskurzivni mea balkanskog orijentaliz-
ma. Kako je to pokazao Stef Jansen, u sjajnoj studiji o sva-
kodnevnom orijentalizmu u Beogradu i Zagrebu, pojam
Evrope je, ovisno o poziciji subjekta koji ga situira u vla-
stitu simboliku praksu, znaenjski proizvoljan i plutaju-
i kao i njegov diskurzivni antipod, pojam Balkana; ipak,
ope predstave o onome to je evropsko smatrane su do-
bro znanim: u postjugoslovenskom prostoru ljudi jesu e-
sto pominjali Zapad, ali predstave o zapadnjatvu mno-
go su ee oznaavane terminom Evropa. O tom drugom
polu orijentalistikog dualizma mnogo se manje rasprav-
ljalo, kao da svi znaju o emu je rije. Evropa je obino
povezivana sa svojstvima kao to su racionalno, zapadno,
moderno, organizovano, urbano, razvijeno, demokratsko,
obrazovano, miroljubivo, individualistiko, civilizovano, to-
lerantno...itd. esto su se pominjali svjetski standardi ili
razvijene zapadne demokratije (Jansen, 2001:49). Iako se
u ovom radu neu baviti pojmom Evrope iskljuivo u kon-
tekstu orijentalistikoga diskursa, smatram korisnim Janse-
nove zakljuke u onom smislu u kojem naglaavaju proi-
zvoljnost i aplikabilnost pojma Evrope u razliitim diskur-
zivnim kontekstima koji imaju za cilj da konstituiu dru-
tvene odnose po uzoru na one jeziko-simbolike; Jansen je
pokazao da se je Evropa kao pozitivan kvalifkativ jednako
upotrebljavala kako od strane nacionalistikih struja (koji-
ma je cilj bio esencijaliziranje odreenog etnikog identi-
teta kao izvorno evropskog, dakle civilizacijski vrijednijeg
od onog balkanskog, to je bio sluaj za hrvatski desni dis-
kurs devedesetih) tako i onih antinacionalistikih (u Hrvat-
skoj takoer, ali i u Srbiji) koji su se eljeli distancirati od et-
nike i nacionalistike ideologije kao ne-evropske.
6
Mene
u kontekstu teme ovog eseja zanima ta aplikabilnost kvali-
fkativa evropskosti kao samo-legitimacijska i relativizira-
jua praksa koja se tvori kao nova ideologija. Ono u emu je
zajednika sa orijentalistikim diskursom jeste upravo izra-
eno izjednaavanje Evrope sa nizom poeljnih drutve-
nih svojstava i individualnih osobina, ime Evropa biva
izmjetena iz svoje planetarne lokacije i uvedena u svijet
metafora (Jansen, 2001:64). Evropa kao metafora je,
u Bosni i Hercegovini, otvorila put Evropi kao mitu,
opeprimjenjivoj politikoj ideologiji iji je cilj prikrivanje
stvarnih i nedemokratskih ciljeva odreenih politikih gru-
pa. Put od metafore do mita, u ovom sluaju, poploan je
odreenim logiko-politikim paralelizmom kao njegovim
temeljnim svojstvom.
Povodom obiljeavanja Dana Evrope, 9. maja 2006. godi-
ne, bosanskohercegovaki mediji bili su puni informacija,
vijesti i komentara koji su se bavili obiljeavanjem ovog do-
gaaja u Bosni i Hercegovini. Iako je 9. maj, prije nastan-
ka ove opte EUforije predstavljao prvenstveno simboli-
ku borbe i oslobaanja evropskog kontinenta od faizma, u
BiH je to ovaj put stavljeno u sasvim drugi plan. Parlamen-
tarna skuptina BiH ugostila je sveani koncert povodom
tog dana, za govornicama dravnih i drugih institucija u ci-
jeloz zemlji pljutale su salve hvale i idealiziranja Evrope i
njene politike Unije; omladinska i druga nevladina udru-
enja, dijelila su letke i ostali promotivni i propagandni ma-
terijal graanima, pozivajui na zajedniko slavlje, promo-
ciju, te konsekventno i usvajanje tituliranih evropskih vri-
jednosti. Ankete koje su, tom prilikom pravili i prezentirali
razni mediji u BiH pokazale su da graani o Evropskoj Uniji
misle sve najbolje, prieljkujui da Bosnu i Hercegovinu to
prije vide u ovoj nad-nacionalnoj politikoj zajednici. Vjera
u Evropu, prema nekim komentarima graana dostizala je
zadivljujue razmjere, poput izjave nekog sarajevskog mla-
dia da bi za Evropsku Uniju dao sve bosansku duu, tra-
diciju i bosanske piramide.
7

6 U toj konstelaciji, oba izvora mitolokog diskursa nastojali su esencija-
lizirati svoje iskustvo kao ono koje je evropsko i kao takvo suprotstav-
ljeno svemu onome to se, simboliki pripisuje suprotnom taboru; u kon-
tekstu graanskih grupa i politikih snaga, to je bio odreeni balkanski
(kao primitivni) refeks, dok je u kontekstu nacionalistikih grupa i njiho-
vog diskursa, ak i postojea Evropa (kao politiki okvir i drutvena real-
nost) ne-evropska, za razliku od njih. To je jasno pokazao i Ivan olovi
u Politici simbola: Nije Evropa protiv nas zato to nijesmo, i ne elimo da
budemo Evropa pie u jednom lanku iz oktobra 1991. mitropolit Amf-
lohije, nego zato to smo mi, ne svojom zaslugom, ve bojim darom, no-
sioci i uvari izvornog jerusalimsko-mediteranskog evropejstva, koje ne
prihvata gubljenje ravnotee ljudskog postojanja ukrtenih sredita, hori-
zontale i vertikale asnoga Krsta. Zapad je suvie okrenut materiji i obo-
gotvorenju djela svojih, u ekspanzionistiki odnos, u totalitarizam najper-
fdnije vrste. Pohota i ozemljena pamet njegova je vjera (Radovi, 279;
navedeno prema olovi, 2000:53).
7 Osloboenje, 10.05.2006, Sarajevo.
Iz navedenog primjera kojeg smatram paradigmatinim,
kada je u pitanju mlada populacija u cijeloj BiH slijedi
konkretno pitanje koje se, na neki nain, nalazi u centru ove
rasprave: ta je uzrok jednog ovakvog miljenja, i odakle
dolazi ovolika vjera u jednu (iz bh. perspektive dosta ap-
straktnu) politiku formu, poput Evropske Unije? Narav-
no, bez obzira na paradigmatinost mladieve izjave u mo-
joj subjektivnoj vizuri, jasno je da jedan sluaj ne ini pravi-
lo, no mnogo toga ukazuje na injenicu da ovaj mladi nije
usamljen u svojoj vjeri i nadanju da e Evropa, odnosno bo-
sanskohercegovako bivanje zvaninim dijelom Evropske
Unije predstavljati neko vrhunsko, ako ne i apsolutno ostva-
renje Bosne i Hercegovine i njenih graana. ak i zvanini
podaci pokazuju preovladavajue pozitivan stav bh. graa-
na spram EU. Meutim, ne potcjenjujui intelektualne i ra-
zumske kapacitete naseljenika ove zemlje, ini mi se logi-
nim propitati stepen stvarnog znanja i upoznatosti sa svim
aspektima sadraja pojma evropskog od strane velike vei-
ne graana. ta je uzrok ovom pozitivnom miljenju i kako
to da se ideal Evropske Unije kao nadnacionalni mehani-
zam koji od drava lanica zahtijeva odricanje jednog dije-
la suvereniteta u dobroj mjeri poklapa sa etnikim, naci-
onalnim i drugim partikularnim sentimentima koji taj isti
suverenitet slave kao vlastiti politiki kult? Ako Evropa, kao
eljeni politiki i drutveni kvalitet, u slici graana Bosne
i Hercegovine, predstavlja odreeni ideal otvorenosti, slo-
bode i prevladavanja problema koji proizilaze iz zatvoreno-
sti kao takve, zato su (teritorijalni i drugi) zasebni koncep-
ti bazirani na armiranoj zaokruenosti ne samo identiteta
nego i ukupnog drutvenog prostora kojeg odreena grupa
nastanjuje? Drugim rijeima, ako se eli biti dio Evropom
bez granica, zato se, u jeziku, u kulturi, pa i u bosansko-
hercegovakoj politici podiu nepremostivi zidovi i ap-
solutne granice razlikovanja etnikih zajednica koje su,
do prije petnaest godina ivjele u okviru istih kulturolokih,
jezikih i optedrutvenih okvira? Da li se radi o dvostru-
kim standardima kod bosanskohercegovakih graana, koji
u okolnostima globalnih politikih kretanja tvrde jedno, a u
vlastitim, nacionalnim okvirima neto sasvim drugo?
Jedan od najveih paradoksa koji obiljeavaju mit o Novoj
Evropi na kojem, kako elim pokazati cjelokupni koncept
i egzistira jeste istovremeno zalaganje i promovisanje s
jedne strane univerzalnih evropskih, a s druge, partikluar-
nih etnikih vrijednosti. Daleko od toga da neka evropska
vrijednost kao takva, u politikom smislu, negira postoja-
nje etnikih identiteta i zajednica u okvirima EU; ak na-
protiv, skorije evropsko iskustvo sigurno pokazuje mirolju-
bivo i dobrim dijelom uspjeno konstituisanje svih kolektiv-
nih identitarnih prava razliitih etnikih zajednica. U pita-
nju je neto sasvim drugo. Tokom rata u Bosni i Hercegovi-
ni, izgradnja razliitih mitova iji je cilj bio politike priro-
de, imala je plodno tlo u razliitim narativnim obrascima,
od kojih su spomenuta tri sui generis, antemurale, antiqu-
itas bila najdominantnija. U okviru iskazivanja jednog od
ta tri u Bosni i Hercegovini mitu o predziu vrhunio je
princip odbrane Evrope od azijske najezde s istoka, koji je
se proizvodio sa svrhom vojne i politike mobilizacije i le-
gitimizacije u ratu sa Bonjacima-Muslimanima, kao inkar-
nacijom te azijske najezde, iji je cilj, u mitolokoj vizuri
bio unitenje Evrope i njenih (kranskih) principa. Nije
potrebno detaljno specifcirati koliko se zloina, pokolja i
ubistava u ime branjenih principa kranske Evrope po-
inilo nad nedunim stanovnitvom sud u Hagu je nadle-
an za to meutim, simbolika jednog dogaaja u Mosta-
ru ruenja Starog mosta dovoljno je indikativna da se
naznai obrazac problematike koja je eksplicirana naizgled
suprotstavljenom aksiolokom konstelacijom novoevrop-
skog mita. Naime, mit o Hrvatima kao predziu evrop-
skog kranstva (antemurale christianitatis) spram pravo-
slavnog bizanta, a zatim i spram islamskog azijatskog isto-
ka (vidjeti u ani, 2003:161-202)
8
koji je funkcionirao kao
ideologija koja se dobrim dijelom nalazila u pozadini dje-
lovanja jedinica HVO-a pod komandom Slobodana Pralj-
ka koje su sruile Stari most, paradigmatski je dokaz kori-
tenja samog pojma Evrope i koncepta evropskog u mi-
tologijske svrhe, ali i viesmislenosti (odnosno proizvoljno
defnisanog smisla) kao njegove kljune karakteristike. Pa-
ralelizam smisla, odnosno vieoblije mitoloki konstrui-
sanog pojma Evropa simboliki vrhunac doivljava samim
inom ruenja mosta, to, kako se ini, promotore mita o
predziu kao mita o Evropi koja se brani, u jednom, te Evro-
pe kao spoja raznolikosti u smislu transkulturalnog univer-
zalizma u drugom smislu, ne dovodi u paradoksalnu pozi-
ciju, i ne negira civilizacijski karakter onog koncepta i gru-
pe koji stoji na braniku te iste Evrope, ve egzistira kao
logiki paralelizam ire politike i drutvene legitimizacije.
U isto vrijeme biva slavljena Evropa zbog svog univerzaliz-
ma koji i nama otvara davno zatvorena vrata drutve-
nog i politikog blagostanja, te osigurava nae pripadanje
demokratskoj porodici evropskih nacija kao i ideologija
nepremotavanja kulturnih razlika, simbolizirana unite-
njem Starog mosta, ne samo arhitektonskog i kulturno-hi-
storijskog dragulja, ve i simbola interkulturne povezano-
sti i jedne opte, zajednike kulture svih raznolikih grupa.
9

Vieoblije mita o Novoj Evropi, kao niza onirikih pred-
stava (koje se mogu) prenositi naizgled raznorodnim mit-
skim konstrukcijama, gdje je jedan isti mit kadar izazvati
mnoge razliite odjeke i sadrati vie znaenja (irarde,
8 ...od proljea 1993. i poetka rata s Armijom BiH, odnosno Bonja-
cima, brzo se izgubio znaenjski paralelizam koji je imao sugerirati pa-
ralelizam opeg povijesno-geografskog okvira, ali je ipak jasno potcrta-
vao razliitost konkretnih sadraja. Sada paralelizam postaje potpun, jer
ukljuuje islamsku vjersku odrednicu i sintagma se vraa izvornom smi-
slu obrane kranske Europe od Turaka, odnosno islama na scenu se
vraaju Osmanlije, jasno odreeni kao muslimani, odnosno Bonjaci kao
njihovi povijesni sljednici. Voa separatistike struje Hrvata u BiH Mate
Boban, marioneta vlasti iz Zagreba, u izjave i proglase uklapa ulomke ari-
ja iz opere Nikola ubi Zrinski, dok javni diskurs protagonista te politike
obiluje fgurativnim i eksplicitnim izjednaavanjem Bonjaka s Osmanli-
jama (Ivo ani, Simboliki identitet Hrvatske u tokruku raskrije-pred-
zie-most, u Historijski mitovi na Balkanu, zbornik, Institut za historiju,
Sarajevo 2003. strana 190.).
9 Slobodan Praljak: Stari most je bio vojni objekat, a vojni objekat u
ratu, bez obzira na njegovu povijesnu i kulturoloku vrijednost, moe biti
sruen. (Slobodna Dalmacija, mart 2004).
2000:15) osnovna je njegova odrednica i u drugim naraci-
jama, primjerice, u onima koje prijem Bosne i Hercegovi-
ne u EU ne dovode u uzrono-posljedinu vezu sa odrica-
njem dijela entitetskog suvereniteta u korist ire zajednice,
to je upravo zahtjev ne samo procesa evropskih integracija,
ve i konstituisanja Bosne i Hercegovine kao funkcionalne
drave, u kojoj e se entiteti (samo)ukinuti kako bi otvori-
li put integraciji cijele zemlje u evropski politiki okvir. Iste
prirode je i dvosmislenost i paradoksalnost Deklaracije
evropskih muslimana, bosankohercegovakog reisa, Mu-
stafe ef. Ceria, u kojoj se on zalae za institucionalizovanje
evropskog islama u politikom smislu, te stvaranje zaseb-
nih kulturolokih i obrazovnih sfera za muslimane u Evro-
pi (razvoj islamskih kola koje e biti kadre odgajati musli-
mane roene u Evropi) kako bi oni bili spremni i obueni
za izazove evropskih multikulturnih drutava. Postavlja se
pitanje, kako neko moe uopte biti osposobljen i adekvat-
no obrazovan za iskuenje multikulturnog drutva ukoli-
ko je nain njegovog ili njenog obrazovanja konstituisan na
sasvim drugim, zatvorenim i kulturoloki iskljuivim prin-
cipima?
10
U istoj ravni, i iste vanosti su i odgovori na pita-
nja kako se neko moe zalagati za odreene evropske vri-
jednosti, slaviti i braniti Evropu od azijske najezde a nare-
diti i uestvovati u ruenju jedne civilizacijske i kulturolo-
ke (izmeu ostalog i evropske) vrijednosti, kao to je Stari
most? Kako se neko moe zalagati za prijem Bosne i Herce-
govine u Evropsku Uniju, a recimo, protiviti se uspostavlja-
nju policijske (ili ustavne) strukture koja predvia brisanje
entitetskih (dakle, etnikih) granica? Mit o Novoj Evropi, ne
samo da se hrani ovim i slinim (prividnim) paradoksima,
ve ih proizvodi na svakodnevnoj narativnoj osnovi. Tu se
onda otkriva njegova esencijalistika zamka: mitom o No-
voj Evropi nastoji se, izmeu ostalog legitimizirati, ne samo
trenutna pozicija politikih snaga i grupa koje ga proizvo-
de, ve i ratnih i drugih zloina, te nepravdi koje su u ime
tih grupa i njihovih (etnikih/nacionalnih) ideologija poi-
njene tokom nedavne prolosti. Svaka je tenja da se, pozi-
vajui na neophodnost stabilnosti regije kao evropsku vri-
jednost i normu, legaliziraju i legitimiziraju ratni zloini i
postojea etno-teritorijalna konstelacija koja je proizvod
etnikog ienja u osnovi proizvod mitskog konstruisa-
nja pojma Evrope.
Meutim, iako postoje odreene paradoksalnosti i dvosmi-
slenosti narativa o Novoj Evropi, strukturalna osnova mita,
10 Deklaracija evropskih muslimana reisa Ceria se moda moe shva-
titi i kao islamski odgovor na konsocijacijske politike aranmane
koje, ini se Ceri smatra adekvatnim za politiku realizaciju njegove vi-
zije islama no, sasvim evidetno, postavlja se pitanje odnosa etike uni-
verzalnosti za koju se religija kao takva barem nominalno zalae i nje-
ne kulturoloko-politike realizacije, kakva se eksplicira Deklaraciji. Situ-
iranje politikog islama u jedan takav (zatvoren) kulturoloki oblik, na to
se poziva u Deklaraciji (sistemom islamskih kola, politike reprezentaci-
je islama...itd), jeste svojevrsna kulturalizacija islama u jednom postmo-
dernom, kapitalistikom-logikom-voenom obliku, u kojem se, u ime po-
litike reprezentacije na osnovu kulturolokih karakteristika, odustaje od
univerzalnosti religije kao takve. Kreiranje Evropske Unije kao (ustavom
defnirane) kranske zajednice jednaka je pogreka koja takoer vodi po-
stepenoj eroziji politikog naslijea prosvjetiteljske Evrope.
kako e se pokazati zajednika je sa drugim narativima s ko-
jima bi se inae skoro radikalno i razlikovao, poput nacio-
nalnih i etnogenetskih pria kao sastavnog dijela (svakog)
nacionalnog identiteta. Jer da je tako, Evropa bi, kao vid
univerzalnosti, bila i predstavljala vrijednost koja je suprot-
stavljena veini partikularnih sentimenata i na njima zasno-
vanim politikim konceptima, ukljuujui i etno-nacional-
ni; no, nije li Evropa, od Zajednice za ugalj i elik do dana-
nje Evropske Unije upravo ideal prevazilaenja uskih nacio-
nalnih granica u konstituciji ekonomskog, pa konsekvetno
i politikog te ope-kulturnog polja? Razliite varijante na-
rativne konstrukcije, promjenjive zavisno od mjesta i vre-
mena zbivanja su, kako tvrdi i Girardet, sasvim sporedne
u odnosu na postojanje jedne te iste morfoloke strukture
(irarde, 200:37). Dakle, uprkos toj ambivalentnosti i vie-
obliju, ipak postoji i neto to bi se s pravom moglo nazvati
logikom ili odreenom vrstom logike mitskog diskursa.
Naime, on nema u sebi niega neoekivanog, niti proizvolj-
nog. Kao to se slike naih snova stalno vrte u istom, prili-
no uskom krugu, potinjene lako prepoznatljivim zakonito-
stima ponavljanja i asociranja, tako se i mehanizmi kolek-
tivne uobrazilje dre manje-vie ogranienog broja obraza-
ca (irarde, 17). Koje su to onda zakonitosti ponavljanja i
asociranja u sluaju narativa, odnosno mita o Novoj Evropi
u Bosni i Hercegovini?
4. Mikro-mitovi
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, potrebno je prethodno
oznaiti kljune pojmove mitologikog registra Nove Evro-
pe, pomou kojih sam mit stupa u svoja narativna i kultu-
roloka utjelovljenja; radi se o pojmovima kao graninicima
nove, legitimirajue politike prakse, ija medijska upotre-
ba i promocija sainjava mreu nove, postmoderne mito-
logije. Tek na osnovama interpretacije tih kljunih pojmova,
bez kojih sam mit i ne stupa u postojanje, mogue je izvui
neke optije zakljuke o morfolokim vezama novog sa sta-
rim, etnikim ili drugim ideolokim mitovima. Iako bi cje-
lokupan registar pojmova, kojima se u okvirima novog mit-
skog narativa o Evropi operie, bio mnogo iri, obuhvaa-
jui na svojevrstan mikro-enciklopedijski (kao epistemolo-
gijski) nain veliki broj novih pojmova (ali i onihstarih sa
novim politikim znaenjem), u ovom konkretnom sluaju
e biti rijei o odreenim narativnim okvirima konstrukcije
mikro-mitova. Unutar svakog od ovih narativnih klastera
vri se po specifnoj logici samih okvira reprodukcija
starih i kreiranje novih simbola; u tom smislu, mit o progre-
su, naprimjer, utjelovljuje novo politiko i ekonomsko zna-
enje u kontekstu novih (geo)politikih i (geo)ekonomskih
uvjeta, kao to se stvara i (njemu srodan po strukturi) novi
pojam evropeizacije sa novouitanim znaenjem svojevr-
sne politike (posredno i ekonomske) progresivnosti; slino
je i sa ostalim aspektima drutvenosti novi pojmovi stupa-
ju u polje komunikativnosti, donosei novo simboliko op-
tereenje starim pojmovima kojima se, jednim dijelom mo-
difcira a drugim dijelom i sasvim mijenja prvobitno znae-
nje, poput recimo koncepta sigurnosti, statusa i pokretlji-
vosti graana u drugim zemljama, ili poimanjem mladih u
novim graanskim i politikim uvjetima.
4a. Eurokrem ili blagostanje
Prvi u registru pojmova koji operiu kao uporine take na-
rativa o Novoj Evropi je pojam ekonomskog napretka.
Prijem Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju, prvenstve-
no se vidi u kategorijama ekonomskog, i njemu konsekven-
tnih, politikog i optedrutvenog aspekta. U pitanju je svo-
jevrsni eurogenetski model, u smislu reprodukcije evrop-
skog socijalnog iskustva kao nove politike prakse tranzicij-
skih drutava. Iako istraivanja koja su raena u poslijednje
vrijeme
11
navode da je znaenje Evropske Unije u percep-
ciji bosanskohercegovakih graana u najveoj mjeri pove-
zano sa pojmovima stvaranja bolje budunosti za mla-
de (vie od 45% graana) to je prilino neodreen po-
jam i sasvim sigurno, ako se posmatra logiki, podrazumije-
va stvaranje razvijenijeg ekonomskog okruenja, trita kao
mehanizma bolje budunosti; jer, ono to se vidi kao najpo-
trebnije, to se u krajnjem sluaju najee i spominje u me-
dijima, raznim okruglim stolovima i saopenjima za javnost
omladinskih asocijacija to za mladu generaciju predstavlja
upravo zaposlenje. Ako se na ovu brojku dodaju i neto ek-
splicitniji odgovori da Evropska Unija predstavlja pobolja-
nje ekonomske situacije (oko 15%) te stvaranje novih rad-
nih mjesta (oko 13%) to sve moe biti svedeno pod ka-
tegoriju ekonomskog napretka vidjeemo da je ovaj po-
jam, u narativnom smislu veoma utjecajan, te svakodnev-
no koriten u javnom diskursu, posebno u kontekstu govora
o Evropskoj Uniji. Pod utjecajem takvog govora, kojeg ini-
ciraju ne samo zagovarai prijema Bosne i Hercegovine u
Evropsku Uniju, ve i svi subjekti javne rijei, od predstav-
nika nevladinih organizacija do razliitih eksperata, graa-
ni Bosne i Hercegovine u Evropi, na neki nain, vide i jedin-
stveno zlatno tele materijalnog blagostanja. Uzrono-
posljedina veza koja jo dodatno utie na ovakvu percep-
ciju je i jedinstveno socijalistiko iskustvo bive Jugoslavije
sa zapadom, u kojem je, zahvaljujui ekonomskoj saradnji i
politikom balansu Titove administracije izmeu komuni-
stikog istoka i kapitalistikog zapada, Jugoslavija doivjela
stanovit procvat i ekonomski razvoj (u poreenju sa osta-
lim zemljama istone Evrope), te se na ovaj nain, to isku-
stvo blagostanja eli ponovno vratiti. Ekonomski napredak
je, u javnom diskursu koji se dovodi u kontekst prijema u
EU ak i vaniji od odreenih nacionalnih ciljeva barem
11 U dijelu koji slijedi pozivau se na istraivanje Evropske komisije u
Bosni i Hercegovini, iz jula 2005. godine. Iako je za pretpostaviti da su se
odreene varijacije, u skladu sa optedrutvenim i dominantno politikim
kretanjima, pojavile u periodu nakon ovog istraivanja, glavni trendovi su
vjerovatno isti, s obzirom da se u ovom periodu nisu desili toliko znaaj-
ni politiki prevrati koji bi promijenili percepciju Evropske Unije kod bo-
sanskohercegovakih graana. Istraivanje se moe nai na http://www.
delbih.ec.europa.eu/en/index.htm.
nominalno jer se, u jednom optem duhu, vidi i kao sred-
stvo smanjivanja meunacionalnih tenzija i vid obnavlja-
nja saradnje izmeu etno-nacionalnih skupina. Prvi dokaz
ovoj tvrdnji pokazala je poznata pijaca Arizona, te mno-
tvo ilegalnih i polu-legalnih poslovnih aranmana koji su se
pojavili du entitetskih granica netom nakon potpisivanja
Daytonskoga sporazuma, u kojima su zajedno radili pripad-
nici svih, dotad na smrt zavaenih nacija. Slian stepen in-
tegracije, a u vezi sa materijalnim dobrima, naravno, osvje-
doen je i u kriminalnim grupama, koje su neke ak i za
vrijeme rata zanemarivale etnike razlike u ime zajedni-
kih kriminalnih aktivnosti i stjecanja bogatstva. Ovaj prin-
cip, kao mit-kamen-mea na neki nain je institucionali-
zovan i uspostavljen kao simbol prvim govorom Paddyja
Ashdowna, tada novo-postavljenog Visokog predstavnika
koji je u kontekstu OHR-ove strategije posao i pravda
rekao da za Bosnu i Hercegovinu kriminal predstav-
lja vei problem nego nacionalizam. Pogubnost ove pro-
maene konstatacije Paddyja Ashdowna ukazala se na pr-
vim opim izborima kojima je bio svjedok, kao i svim ka-
snijim razvojem politike situacije u zemlji. To je moglo biti
i odmah jasno analizom same konstrukcije te krilatice, na-
zvane u najsavrenijem politiko-marketinkom mani-
ru posao i pravda: prvo posao, pa onda pravda; drugim
rijeima, posao je taj koji ima da obezbijedi pravdu, prav-
da je uslovljena ekonomskim razvojem koji osiguravaju-
i dovoljnu dozu konsenzusa, kako se eli predstaviti biva
oznaen spasonosnim drutvenim lijekom.
12
U jednom generalnom smislu, mit o predstojeem ekonom-
skom blagostanju koji se, na simplifciran nain predstavlja
rezultatom i samog ina pristupanja u EU, koristi se i kao
predizborni i opte-politiki mamac u slubi stranakih i
drugih partikularnih interesa. Veina politikih partija za-
ogre se u evropske ekonomske i druge vrijednosti te ska-
le, kako bi zadobile kvalifkativ progresivnih snaga koje
imaju dovoljno potencijala i znanja kako bi zemlju povele
ka evropskoj budunosti. Iako su predizborni periodi izni-
mno bogati ovakvim jezikim praksama, ni ostali periodi
nisu izuzeti od proevropske ekonomske kakofonije koja je
prodrla u sve pore drutva; od politikog polja, kvalifka-
tiv evropskog kao neeg esencijalno vrijednog i pozitiv-
nog prenio se i na poslovni sektor, u kojem fraze evrop-
ski kvalitet, evropski standard, evropski nain proizvod-
12 Bitno je napomenuti da ovo ne predstavlja apsolutnu kritiku zalaga-
nja za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine bila bi glupost kritikovati
tako neto; meutim, ini se da sam program, odnosno dokument Posao
i pravda, strukturiran putem 20 obeanja iz oblasti ekonomskog razvoja
i pravde vlasti graanima Bosne i Hercegovine, ide u prilog svojevrsnom
mitolokom konstruisanju evropske budunosti BiH. S obzirom da je ci-
jeli mitoloki sistem Nove Evrope uspostavljen u jednom futuristikom
kljuu, krilatica posao i pravda predstavlja jo jedno od njegovih narativ-
nih uporita, bogato eksploatiranih i od strane meunarodne zajednice,
ali i domaih politiara. Koncept je dosta kritikovan i od strane nekih me-
dija u Bosni i Hercegovini, kao jo jedno od Ashdownovih Potemkinovih
sela; vidjeti Ivan Lovrenovi, Ko e suditi Paddyju Ashdownu, BH Dani,
broj 409, 15.04.2005. Dokument Posao i pravda je dostupan na http://
www.ohr.int/pic/econ-rol-targets/pdf/jobs-and-justice-b.pdf.
nje, evropska usluga predstavljaju svakodnevnu narativ-
nu mantru, kao preduslov funkcionisanja ovih subjekata u
novim drutvenim uslovima. U ekonomskoj oblasti po-
sebno, to je posredovano marketingom, odnosima s javno-
u i ukupnim reklamnim tritem, pojam evropskog do-
bija najjasnije esencijalne karakteristike, koje ga odreuju
kao neto to je samo po sebi dobro, pozitivno, progresiv-
no i u svakom smislu kvalitetno. Ova praksa u velikoj mje-
ri transcendira i jeziku komunikaciju, transformiui se i u
autonoman vizuelno-simboliki izraz, gdje se ute zvijez-
dice na plavoj podlozi pojavljuju u ulozi dizajnerskog esen-
cijalizatora, odreujui proizvod vrijednim ne po sebi, ve
iskljuivo po vizuelnom reprezentantu evropskog, otisnu-
tom na ambalai. Eksplicitnija upotreba pojma i koncepta
evropskosti pojavljuje se i u direktnom imenovanju proi-
zvoda evropskim kategorijama, to je praksa, kako je rani-
je navedeno, poznata u cijeloj istonoj Evropi
13
a to u Bo-
sni i Hercegovini dobija i zasebne obrise, od davanja ime-
na Evropa raznim hotelima, ugostiteljskim objektima
i kafanama, do inkorporiranja ute zvijezdice u logoti-
pove produkata, kompanija i njihovih proizvoda.
14
Sim-
bol Evrope, u ekonomskom polju, vai za kljuni marke-
tinki i kvalifkativni pojam, vrhuncu referencu Dobra u
(jugo)istonoevropskom postsocijalistikom kapitalisti-
kom okruenju. Ekonomski napredak kao takav, u vrijed-
nosnom smislu, podrazumijeva esencijalistiku evropsku
odrednicu, u tolikom smislu da se u simbolikoj komu-
nikaciji, pod pojmom evropskosti podrazumijeva istovre-
meno i ekonomski napredak, i obratno. Evropa je tako po-
stala i novouspostavljeni kvalitativni standard veine trazi-
cijskih drutava, ukljuujui i Bosnu i Hercegovinu.
4b. Odisej
Drugi pojam registra novoevropske mitologije vee se za
shvatanje sigurnosti u postkonfiktnom okruenju. Iako
13 Vidjeti u Slavenka Drakuli Caf Europa: Life After Communism, Lon-
don, Penguin 1996.
14 Ex-jugoslovenski arhetip ove prakse je svakako Eurokrem, oko-
ladni premaz koji je odhranio milione djece irom bive drave. Iako je
sam proizvod prvi put proizveden u zapadnoj Evropi (Italiji), licenca za
njegovu proizvodnju u bivoj Jugoslaviji je, iz promotivnih razloga i alu-
dirajui na specifan kvalitet samog proizvoda, prefks euro ovoj oko-
ladnoj kremi konstruisala kao istinski popularni gastro-mit. Ovime se, na-
ravno, eljelo ukazati da taj namaz, taj proizvod, predstavlja izraz vrhun-
ske gastronomske modernosti, progresivnost i odreeni pop-kulturni ka-
rakter. Eurokrem je, naravno, bio brand ne samog proizvoda kao takvog,
ve njegove upotrebne, odnosno prodajne i distributivne vrijednosti u Ju-
goslaviji dakle kao naziv jedinke a ne vrste no, na teritoriji svih ze-
malja nasljednica SFRJ, pojam eurokrem se konstituisao, te se i dalje ko-
risti kao jedini naziv premaza kao takvog, neovisno o proizvoau, odno-
sno distributeru koji ga predstavlja na tritu. Tako se i kasnije, razvijenije
i (uzgred budi reeno) mnogo ukusnije varijante ovog prehrambenog pro-
izvoda, koje dolaze iz svih dijelova Evrope i svijeta posebno iz vicar-
ske nazivaju eurokremom a ne njihovim izvornim marketinkim ime-
nima, poput Nutela i slinih. Potonji naziv slui tek kao dodatna odred-
nica specifnosti nekog eljenog eurokrema, a ne prehrambenog arti-
kla kao takvog. Tako je Eurokrem postao eurokrem, jedinka je na osno-
vu svoga marketinkog i futuristikog kvalitativa postala vrsta, brand se
pretvorio u spoznaju, nain razmiljanja i klasifkacije realnosti oko nas.
Eurokrem je bio dokaz evolucije drutva, konzumentskog stupanja u na-
predniji drutveni i politiki oblik kolektivnoga bivstva.
su zaustavljanju rata, u konkretnom smislu, doprinijele vie
Sjedinjene Amerike Drave od same Evropske Unije, inte-
gracija zemlje u Evropu podrazumijeva obezbjeivanje stal-
nog sigurnosnog garanta etnikim grupama koje su bile su
sukobu. Dok, naravno, nema sumnje da se integracijom ci-
jele balkanske regije u iri evropski politiki okvir smanju-
ju mogunosti eskalacije sukoba izmeu nekad zaraenih
grupa, mitoloko poimanje evropskog okvira u kontek-
stu spreavanja rata predstavlja svakako zaseban fenomen
na koji vrijedi obratiti panju. Raspadom Varavskog pak-
ta i disolucijom komunizma, veina zemalja istone Evrope
opredijelila se za zapadni sigurnosni okvir, tj. NATO pakt
kao eljeni garant vlastite bezbjednosti. Istim inom presta-
li su postojati i uvjeti koji su doveli do stvaranja i Pokreta ne-
svrstanih, kojemu je pripadala i biva Jugoslavija, a njene ze-
mlje nasljednice, takoer su pokazale aspiracije za pridrui-
vanjem Sjevernoatlanskom paktu. Fokusirajui se na jugo-
istoni okvir, tj. na Bosnu i Hercegovinu, osim razumljivih
geopolitikih razloga i injenica takvih aspiracija, na mit-
sko-fenomenolokom planu moemo primijetiti i odreene
specifke koje su dio ireg konteksta mita o Novoj Evropi.
U skladu sa esencijalizmom suprotnog usmjerenja, dakle
onog balkanistikog koji je u balkanskim meuetnikim
odnosima vidio refeksije drevnih sukoba i ukorijenjenih
mrnji, samo-orijentalizacija ovog prostora kao refeksiv-
ni doivljaj sebe samih u skladu sa postojeim stereotipom
doprinijela je jednom opem miljenju da je jedino evro-
peizacija ovog prostora, u vojno-sigurnosnom smislu, do-
voljno dobar garant sputavanja organskih (divljih) poriva
ratniki raspoloenih etnija. S obzirom na sudbinsku pre-
dodreenost Bosne i Hercegovine da bude dio Evrope, i
ova perspektiva shvaena je kao ideal koji e egzistenciju
svake od zasebnih etnikih grupa uiniti neto izvjesnijim.
Meutim, problem koji se ovdje postavlja je oita injenica
odustajanja od napora ka vlastitoj reformi, odnosno uko-
liko ve postoji miljenje da su ovdanje etnike grupe rat-
niki nastrojene po sebi napora na samo-obuzdavanju i
rekonstituisanju vlastitog identiteta i pogleda na neposred-
nu prolost.
15
Shvaanje EU kao automatskog mehaniz-
ma koji obezbjeuje sigurnost i odsustvo rata, a uz isto-
vremeno velianje ratne prolosti i junatva, samo potvru-
je tezu mitsko-narativnog konstituisanja oba ova koncepta,
kako onog junakog tako i evropskog.
16
Mitska struktura
narativa o Novoj Evropi vidljiva je, dakle i u sluaju koncep-
15 Da je doivljaj vlastite slavne ratnike prolosti bitan dio dominan-
tnih historijskih narativa na Balkanu, potvruju razliita istraivanja; vi-
djeti u Ivan olovi Bordel Ratnika: folklor, politika i rat, XX Vek, Beo-
grad, 2000.
16 Mitski narativ pothranjuje i meunarodna zajednica, EU poglavito,
tvrdei i odnosei se prema regiji u skladu sa determiniranom vizijom
Evropske Unije kao jedinog mehanizma stabilnosti na Balkanu; potvrdu
daju i najvii zvaninici, poput nedavne izjave predsjednika Evropske ko-
misije, Jose-Manuel Baorroso-a, koji je rekao da je bolje da te zemlje (ze-
mlje Balkana, op.a.) jednog dana primimo u lanstvo, nego da za vojnu
stabilizaciju tog regiona izdvajamo ogromna sredstva, Dnevni Avaz, 16.
juni 2006., str. 22.
ta evropske sigurnosti, kao mikro-mita uporedivog sa
odisejskim narativom prosvjetiteljstva
17
, u horkhei-
mer-adornovskom smislu, u kojem se protagonisti evrop-
ske politike u BiH, dakle pro-evropski nastrojeni politiari
i javni djelatnici, mogu porediti s Odisejem samim, kao po-
litika grupacija koja se (nominalno) suprotstavlja prirod-
nim, dakle antimodernim i tradicionalistikim nagonima
balkanskog kulturnog karaktera; podsjeamo, ep govori o
Odisejevom povratku u rodnu Itaku, nakon zavretka dese-
togodinjeg Trojanskog rata; jedna od najopasnijh prepreka
na tom dugom putu kui jesu sirene koje svojom zama-
mnom pjesmom nezaustavljivo mame mornare u zagrljaje
morskih dubina, tj. u smrt; jedini nain da se izbjegne smrt
jeste zapuivanje uiju voskom, no u tom sluaju se ostaje
bez iskustva sluanja mitskih pjesama zavodljivih sirena. Si-
rene ovdje fguriraju kao prirodni nagoni, odnosno opasno-
sti koje, njihovim podraavanjem, odvode direktno u smrt;
Odisej se poput naih europejaca posluuje lukav-
stvom kako bi savladao prepreku, vezuje se za jarbol i ne za-
puuje ui, to meutim urade njegovi mornari i veslai,
kako bi se oduprli opasnom zovu. Nemogue je sluati si-
rene i odoljeti im: ne moe im se prkositi. Prkos i zaslijeplje-
nost su isto i onaj ko prkosi gubi se u mitu kojem se protivi.
Lukavost je, meutim, racionalni prkos. Odisej ne pokuava
nai put kojim bi izbjegao sirene. On ne pokuava uzdati se
u svoje znanje i slobodno pokuati mamljenje, uvjeren da
mu je sloboda dostatna zatita. On je manji od makovog
zrna i brod se kree predodreenim fatalnim pravcem, a
Odisej uvia da, ma kako se svjesno distancirao od prirode,
u sluanju ostaje njezin suanj. On se pridrava pogodbe
svoje ovisnosti i koprca se privezan na jarbolu u elji da se
baci u propast. Ali Odisej je pronaao rupu u pogodbi, iako
je ispunjuje. U davnoj pogodbi nije odreeno smije li prola-
znik ili ne smije biti privezan dok slua pjesmu. Vezivanje se
pojavljuje tek na stupnju na kojem se zarobljeni ne ubijaju
odmah. Odisej priznaje arhainu nadmo pjesme tako da
se, prosvijeen tehnikom, daje privezati. Klanja se pjesmi
udnje, ali onemoguuje i nju i smrt. Onaj ko slua vezan
jednako eli poi sirenama kao i drugi. Ali napravio je sve da
ne moe popustiti svojoj udnji. Uprkos snazi svoje elje
koja odraava snagu poluboginja, ne moe k njima, jer su
njegovi suputnici zbog voska u uima jednako gluhi i za pje-
smu i za oajne krikove zapovjednika. Sirene dobiju svoje,
ali to je ve u graanskoj pripovjesti neutralizirano u enju
onoga ko prolazi. Ep ne govori o tome ta se dogaa sa sire-
nama kada laa proe. U tragediji to bi, meutim morao
biti njihov posljednji as, kao to je bio i za sfngu iju je za-
gonetku rijeio Edip ruei je izvravanjem njezine zapovi-
jesti. Jer pravo mitskih fgura kao jaih zasnovano je samo
neispunjivou njihovih prohtjeva. Ispune li se, gotovo je s
mitovima za sva vremena (Horkheimer/Adorno, 1984:70).
Struktura mita o Novoj Evropi uporediva je, jednim dijelom
17 Niti jedno djelo, tvrde Horkheimer i Adorno ne svjedoi rjeitije o
ispreplitanju prosvjetiteljstva i mita nego to to ini homerski tekst, te-
meljni tekst evropske civilizacije; navedeno prema Max Horkheimer,
Teodor Adorno Dijalektika prosvjetiteljstva, Svjetlost, Sarajevo 1984.
sa homerovskim narativom o Odiseju, kljunim prosvjeti-
teljskim mitom Evrope, kako tvrde Horkheimer i Adorno.
U novoevropskoj vizuri, prosvjetitelji evropskih integraci-
ja shvataju se kao kapetani odisejskih brodova-drutava,
koja se vraaju svome praiskonskom domu kojemu po esen-
ciji pripadaju kako je Itaka Odisejeva postojbina, tako
je i Evropa ne samo perspektiva budue politike pri-
padnosti, ve i prirodna, praiskonska i bogomdana po-
stojbina balkanskih zemalja. Reenicu Bosna i Hercego-
vina pripada Evropi imali smo prilike uti nebrojeno mno-
go puta; slina esencijalizacija prisutna je i u ostalim zemlja-
ma Balkana. Nosioci narativa o Novoj Evropi se protiv sire-
na u ovom tumaenju organskih (prirodnih) tenji ka
agresivnou i sukobljavanjem, jer sirene upravo atakuju
ono iracionalno u ovjeku bore tehnikom lukavou, pri-
mjenom tehno-politikog napretka poistovjeenog sa pro-
svjetiteljskim praksama. Nasuprot masama neprosvijetlje-
nih kojima su ui, kao percepcija na putu ka Evropi zae-
pljene, novoevropski zagovornici se tehnolokim sredstvi-
ma diskursom o evropskim integracijama, primjenom
verbalnih i medijskih mehanizama evropeizacije, sarad-
njom sa meunarodnom zajednicom i obavezama koje iz
takve saradnje proizilaze vezuju za jarbol, te na taj nain
uspijevaju odoljeti zazivima organske prirode; funkcio-
nalizam prevladava tradiciju kao to evropski kvalif-
kativ odnosi pobjedu nad onim balkanskim. Samo su Novi
Prosvjetitelji ti koji vide dalje u budunost. Samo je opte
izbjegavanje katarze, uz mentalnu i trenutnu rtvu novo-
evropskih zastupnika, mogue kao ostvarivanje bosansko-
hercegovakog puta ka Evropi. Oni priznaju zavodljivu
mo organskih tenji ethnosa, ali ga, umjesto svjesnog sue-
ljavanja sa vlastitim Ja, ele nadvladati tehnikim lukav-
stvom, oblandom evropeizacije kao tehno-politike mo-
dernosti tranzicijske Bosne i Hercegovine. Oni time kon-
struiu i vlastito sopstvo, kao funkcionalistiki politiki
identitet Novog Doba lutanje od Troje do Itake put je tje-
lesno posve slabog jastva koje tek zadobija samopouzdanje
kroz mitove (ibid, 1984:57). Novi Prosvjetitelji se vide kao
nosioci prosvijeenog uma, nepokolebljiva sudbina Nove
Politike: ... junak pustolovine pokazuje se kao praslika
upravo one graanske individue iji pojam izvire iz onog je-
dinstvenog samopotvrivanja, iji je predsvjetovni uzorak
ba ta lutalica. Na primjeru epa, te povijesno-flozofjske
protivnosti romana, pri kraju se pojavljuju karakteristike
romana i asni se kosmos smisaonog homerskog svijeta ra-
zotkriva kao tvorevina ureujueg razuma koji razara mit
upravo time to ga odsjajuje u racionalnom poretku (ibid,
1984:55). Poluboginje etnike agresivnosti u ovom sluaju
ne dobijaju svoje, bivaju privremeno prevarene novoe-
vropskom politikom tehnologijom, ime se njihovo mit-
sko i faktiko zadovoljavanje ostavlja za neka druga, kasnija
vremena; istina, novoevropski naratori ne posjeduju plan
rjeavanja njihovih prohtijeva ni u budunosti upravo
zato to cijeli mitsko-strukturni narativ predstavlja simbol
odustajanja od vlastitog sopstva kao kompleksa uspjeha ali i
greaka, pogrene povijesti i stvarnih uzora za pluralizam,
koji se mogu pronai u izbrisanoj tradiciji. Zagovaranje ta-
kve Evrope je nita drugo do frommovsko bjekstvo od
slobode, preputanje vlastitoga Ja narativnoj konstrukciji
Drugosti, s nadom da e ta Drugost jednostavno izlapiti
geopolitikim usisavanjem u Prvost. Nieove rijei i u
ovom kontekstu bivaju aktuelne: Prosvjetiteljstvo je uvijek
bilo sredstvo velikih umjetnika vladanja (Konfuije u Kini,
Imperium Romanum, Napoleon, Papinstvo u vrijeme kada
mu je bilo stalo do moi, a ne samo do svijeta) ... Samozava-
ravanje ljudi u toj taki vrlo je dragocjeno, naprimjer u sva-
koj demokraciji: smanjivanje ljudi i njihovo podreivanje
vladavini prieljkuje se kao napredak (cit. prema Horkhe-
imer/Adorno, 56). Sigurnost Bosne i Hercegovine, kao po-
tencijalno konfiktne zemlje biva konstruisana to se tie
njenih subjekata, bosanskohercegovakih etnija tek kao
narativ, zasnovana na odisejskoj prevari prirodnih pogod-
bi kao uslovljenosti organsko-etnikim determinantama,
tehnolokim (kao tehno-politikim) mehanizmima Nove
Evrope.
4c. Mladi
Mladi su jedan od ultimativnih funkcionalistikih mito-
va novoevropske narativne konstelacije. Primajui skoro sa-
kralne dimenzije evropskog drutvenog i politikog dis-
kursa, mladi su postali vrhunska referenca progresiv-
nosti, ali i zalaganja za bolju budunost; u zemlji skoro
apsolutnih gerontokratskih karakteristika, u kojoj perspek-
tive mladih ljudi za drutvenu (samo)afrmaciju predstav-
ljaju rijetke izuzetke, nije iznenaujue kreiranje suprot-
stavljenog mitskog narativa. Vie od 45% ispitanika (pret-
hodno pomenutog istraivanja) izjavilo je da Evropska Uni-
ja, za njih lino, predstavlja nain stvaranja bolje budu-
nosti za mlade tagod to konkretno znailo. Evropa
kao novi marketinki brand usko je povezana i sa kom-
pletnom hollywoodskom idolatrijom dinamike, mla-
dosti i budunosti, tako da se mladi kao socijalna grupa-
cija, u dobroj mjeri poistovjeuju sa ovim zajednikim pop-
kulturnim i kvalitativnim karakteristikama. Kult mladosti
koji suvereno dominira savremenom kulturom od en-
skih asopisa, TV spotova, flmske industrije u Bosni i
Hercegovini (u jednom funkcionalistiko-legitimistikom
kljuu) ini se dobija i politike obrise. Od zazivanja vee
participacije do osnaivanja mladih, od malobrojnih
i besciljnih javnih demonstracija do nebrojenih omla-
dinskih asocijacija, udruenja studenata i slinih otje-
lotvorenja politike mladosti, besmisao mitolokog
koncepta mladih dobija i institucionalne oblike. Na-
rativ o mladima kao esencijalistikom utjelovljenju socijal-
nog dobra vrti se oko nekoliko klieiziranih fraza, od kojih
su liderstvo, aktivizam, zagovaranje, omladinska politi-
ka, razmjena iskustava, volonterizam, izgradnja kapaci-
teta, koordinacija, integracija, trening, seminar, wor-
kshop samo jedan dio funkcionalistike komunikacije, ci-
ljane privlaenju donatora i uea u javnoj civilnoj i politi-
koj praksi, kako bi se ostvarile odreene dobiti. Mladi po
svojoj esenciji, u ovom narativu zavrijeuju evropske da-
kle progresivne, apsolutno pozitivne, nesumnjive vrijed-
nosti koje bivaju, odnosno trebaju/moraju biti dovoljan ra-
zlog nove raspodjele moi u kojoj e zvanini predstavnici
grupacija mladih kao novi lideri, Eurokrate dobiti zna-
ajan udio. Mladi se tako udruuju u razna udruenja, po-
zivajui vladajue politiare da pozicije moi u dravnoj i
drugim administrativnim upravama prepuste mladima kao
takvima. Podmlaci politikih partija, u javnom diskursu se
tako proglaavaju jezgrima progresa i bolje budunosti ci-
jele zemlje; predizborne kampanje, po defaultu, iskoritava-
ju ta mlada lica kao marketinki kapital i mamac za glasaku
populaciju koja je napunila 18 godina. U okvirima novoe-
vropskog narativa, mladi su zadobili ontoloku vrijednost,
koja se ima primijeniti u drutvu kao normativ savremene
politike prakse, uvjet legitimne evropske orijentacije bo-
sanskohercegovakih politika. Na takav nain, u postojee
stranake strukture se privlai odreeni broj mladih ljudi
koji politiku vide kao bussiness, mehanizam promocije i
uspona na drutvenoj ljestvici. U takvim mentalnim kon-
cepcijama koje struje kroz polje politikog, najmanje mjesta
ima za moralna politika utemeljenja, i kao posljedicu toga,
najmanje ansi za stvaranje pluralistike politike kulture s
minimumom etikog kvaliteta.
Mladi su danas jedno od najsnanijih uporita novoevrop-
skog narativa; ali i obratno sam narativ je kljuno upori-
te omladinskih prosvjetitelja-poduzetnika. Diskurs poli-
tiki aktivnih mladih to u politikim partijama kroz pod-
mlatke, to u nevladinom sektoru vrvi od novoevropske
terminologije kao mehanizma prepoznavanja ali i legitima-
cije datih subjekata u javnom, donatorskom i drugim sekto-
rima. Atmosfera koja prati ove krugove osvijetenih po-
litikih evnuha ukazuje na oit nesrazmjer samo-percep-
cije ovih grupa koje sebe, vjerovatno u skladu s logikom
smjena generacija vide kao jedine i bogomdane demijurge
evropske budunosti BiH sa politikom realnou koja i
dalje favorizira stare spram mladih poduzetnika. Tako
paradigmu ove populacije predstavljaju, s jedne strane fgu-
re rijetkih mladih politiara u javnom polju, a s druge, para-
lelne fgure NGO-poduzetnika koji u nevladinom okrue-
nju vre funkciju negativa politiki zastupljenim pojedinci-
ma; ono to ih objedinjuje jeste mitoloki diskurs evrop-
skih integracija kao svemogue politike mantre, karte za
ulazak u raj politiki osvijetenih individua. Nerijetko se de-
ava da predstavnici ove paradigme iz obje podgrupe
budu i aktivni participanti pop-kulturnog establishmenta,
voditelji na televizijama te pseudo-VIP-gosti razliitih mu-
zikih manifestacija, objedinjujui cjelokupan mitski nara-
tiv u zaokruen okvir nove generacije mladih politiara
koji e Bosnu i Hercegovinu odvesti tamo gdje oduvijek i
pripada u Evropu.
4d. Vize
Putovanje bez ogranienja viza predstavlja ve dugo
prieljkivani san miliona (jugo)istono-evropskih graa-
na. Socijalno rasturene i politiki polu-stabilne, tranzicijske
zemlje jugoistone Evrope postale su magnet za razne kri-
minalne i mafjake grupe, to je bio kljuni razlog zatvara-
nju granica zapadno-evropskih zemalja za graane iz isto-
ne Evrope, a poglavito sa Balkana. Istoni Evropljani i Bal-
kanci su, dodatno, u percepciji graana zapadno-evropskih
zemalja, postali sinonim korumpiranih i kriminalu sklonih
pojedinaca i grupa. Biti istoni Evropljanin je, u esencijali-
stikim kategorijama, znailo biti manje vrijedan i sumnjiv
kao takav.
U skladu s ranijom konstatacijom o fuidnosti stereotipa i
njihovoj (samo)aplikaciji kada su u pitanju odnosi Evropa-
Istok, percepcija Istoka kao ne-Evrope i time suprotonog
svemu to je evropsko kao takvo, dakle apsolutno kvalitet-
no postala je opte mjesto tranzicijskih kultura. Odlazak
na zapad, u Evropu, bilo u smislu fzikog izmjetanja
odreene individue
18
, ili u smislu metafore za prijem Bo-
sne i Hercegovine u Evropsku Uniju, pretvoreno je u opu
drutvenu misiju, to je otvorilo vrata novom mikro-mitu
Evrope: snu o bezviznom reimu za graane BiH. Istrai-
vanja pokazuju da vie od 70% ispitanih graana u BiH sma-
tra da biti evropski graanin znai imati mogunost puto-
vanja u bilo koju zemlju EU to naravno podrazumije-
va i odreene varijacije u kontekstu etnike pripadnosti
19
,
ali zadrava ope trendovske karakteristike. Evropa, koja
e, u institucionalno-politikom smislu Bosni i Hercego-
vini i njenim graanima obezbijediti pristup dalekim pro-
stranstvima i mogunosti neometanog kretanja, u mitskoj
vizuri predstavlja konanog osloboditelja svih okova, viteza
slobode i irine klaustrofobinih etnikih grupa.
20
Ovaj mi-
kro-mit takoer podrazumijeva refeks preputanja vlastite
18 UN-ov izvjetaj o mladima iz 2003. godine utvrdio je da ak 62% mla-
dih ljudi eli otii iz Bosne i Hercegovine.
19 Oko 80% Bonjaka misli ovako, za razliku od neto vie od 60% Hrva-
ta. Do ove varijacije dolazi, naravno, uslijed injenice da veina bosansko-
hercegovakih Hrvata posjeduje dravljanstvo Republike Hrvatske; izvor:
http://www.delbih.ec.europa.eu/en/index.htm.
20 Neki mediji poput, u ovom sluaju, Osloboenja otvoreno pro-
moviraju svojevrsni teologijski pristup svemu to ima veze sa Evropom.
Iako je Osloboenje, na odreeni nain najrazumniji i najprosvijeeni-
ji bosanskohercegovaki denvni list, ni ono se nije oduprlo porivu divini-
ziranja Evrope; u osvrtu pod indikativnim simbolikim nazivom Svje-
tla Evrope, komentatorica Nadida ano, piui o najavama feksibilnijeg
viznog reima za nekoliko kategorija bh. graana diplomate, studenti,
profesori, novinari, biznismeni izmeu ostalog kae i slijedee: Sret-
ni se dani smijee graanima Bosne i Hercegovine... Ako sve bude ilo po
planu, svjetla evropskih gradova bez problema e gledati nai sportisti,
kulturni radnici, kao i lanovi legalizovanih vjerskih zajednica. Meutim,
navedene kategorije predstavljaju samo mali procenat stanovnitva BiH,
dok e ostali, kao i do sada, biti primorani i dalje obijati pragove konzular-
nih odjela, popunjavajui bezbroj aplikacija za ulaznu vizu, koju im napo-
sljetku niko ne garantuje da e dobiti. ak ni objanjenje ako budu odbije-
ni. Imajui u obzir estu simboliku svjetla u religijskoj naraciji, lako je pri-
mijetiti stanovito poreenje prostora Evrope kao podruja diviniziranoga
svjetla, svojevrsne boje emanacije uokvirene u politiko-drutvenu za-
jednicu Evropske Unije. No, da budem u ovoj kritici do kraja jasan: feksi-
bilniji vizni reim je neto to e bosanskohercegovakim graanima sva-
kako olakati ivot i uiniti ih, na neki nain, dostojanstvenijim graanima
globalne (a ne samo evropske) zajednice, no situiranje Evrope u jedan
diskurs koji obiluje pseudoreligioznim kategorijama, poput s jedne stra-
ne metafore svjetla a s druge beskrajnog muenitva na pragovima kon-
zularnih odjela predstavlja, po mom sudu, indikaciju mitoloke svijesti i
njoj prilagoenog narativa. lanak vidjeti u Osloboenju, 07. juni 2006.
sudbine subjektivitetu esencijalne Evrope to ga i dodat-
no odreuje mitskim onom vjerovanju u vlastitu nemo
za otvorenost, koja se oekuje onda kao normativ-poklon
evropskog politikog boanstva. Evropa je igra bez granica;
Balkan je okovani sportski klub u kvalifkacijama za osvaja-
nje pehara slobode.
5. Jezik Nove Evrope
Znaenje i upotreba pojma evropeizacija u postdayton-
skoj Bosni i Hercegovini predstavlja klju razmatranja ireg
pojma Evrope. Evropeizacija, u viziji subjekata tranzicij-
ske politike kulture jeste ustvari svojevrsna demokratiza-
cija ireg politikog i drutvenog polja. Evropeizacija se
vidi kao proces usklaivanja postojeih bosanskohercego-
vakih politikih (i drutvenih) obrazaca ponaanja sa irim
kulturolokim normativima Evrope. Pri tome se, u opem
drutvenom smislu, ne podrazumijeva aplikacija odreenog
normativnog registra, poput acquis communitaire to bi,
za ire drutvo, u jednom tehniko-politikom smislu (to
je sluaj sa pravnim poljem) predstavljalo odvie komplek-
san proces ve stanovita reforma u skladu s vizijama ono-
ga to je odreeno kao evropsko, pri emu je to evropsko
proizvoljno konstruisan narativni okvir drutvene avangar-
dnosti, modernosti i uspjeha. Evropski dokumenti i regu-
lative koje od zemalja aspiranata za lanstvo u EU zahtije-
vaju prilagoavanje i reformu, poput pomenutih acquis co-
mmunitaire
21
, ne podrazumijevaju, u normativno-eksplicit-
nom smislu izmjenu i reformu mentaliteta, odnosno ireg
(politikog i) kulturno-drutvenog obrasca ponaanja; no
ipak, evropeizacija se velikim dijelom vidi i kao odreeno
re-konstituisanje balkanskih kulturnih obrazaca u skladu sa
zapadnoevropskim. Izmjena politikog mentaliteta koja
bi se u tom sluaju pojavila kao posljedica politikih refor-
mi, ovdje se postavlja u centar pokuaja svojevrsne kulturo-
loke re-konstitucije. Najvidljivije je to u svakodnevnoj jav-
noj praksi, u kojoj mediji igraju kljunu ulogu, s jedne stra-
ne u kontekstu mehanizma arbitrarnog utvrivanja ta je
to to ini evropsku praksu a ta ne; a s druge u procesu
ire promocije evropskih i korektiva ne-evropskih prak-
si, odnosno onoga to se oznaava kao takvo.
Vjesnik, hrvatski politiki dnevnik, poetkom maja 2006.
je objavio tekst pod znakovitim naslovom Antievropsko
ponaanje
22
u kojem je novinarka lista kritizirala anti-
evropske drutvene prakse u Hrvatskoj na primjeru cije-
21 Vie detalja o bosanskohercegovakom kontekstu, naporima i per-
spektivama za lanstvo u EU vidjeti u Emir Hadikaduni, Od Dejtona do
Brisela, ACIPS, Sarajevo 2005. Ova knjiga, inae, predstavlja jedan od ri-
jetkih pokuaja detaljne i na argumentima zasnovane analize bosansko-
hercegovakih politikih (kao tehnikih) uvjeta i perspektiva lanstva u
Evropskoj Uniji, te njenih konkretnih implikacija na organiziranje poli-
tikog drutva u BiH.
22 Prenijelo sarajevsko Osloboenje 19.05.2006. godine, strana 29. Auto-
rica teksta u Vjesniku je Jurica Krbler.
ne taxi usluga, ponaanja policije u primorskim mjestima
za vrijeme turistike sezone, kao i vonju mladih bicikli-
sta kroz pjeake zone u hrvatskoj metropoli. Evropa ima
odreena pravila, navodi autorica lanka, koja su ista u
svim europskim gradovima, pa je nezamislivo da vas pre-
vare u taksiju, pretrauju i legitimiraju u nekom od europ-
skih turistikih bisera ili vas gaze biciklisti u glavnim uli-
cama u kojima je zabranjen sav promet. Kod nas takvih i
slinih primjera ima napretek i oni su dokaz da u ovim f-
nalnim godinama uoi ulaska u EU moramo mijenjati i nae
ponaanje. To su sitnice, ali ivot u europskim gradovima
je visokociviliziran upravo zbog potovanja takvih sitnica.
Naravno, nema nita sporno u zahtjevima za potivanjem
osnovnih individualnih i drutvenih prava pojedinaca da ne
budu prevareni u taksiju ili pregaeni u ulicama u kojima
je zabranjen sav promet, no situiranje pozitivnih drutve-
nih praksi iskljuivo u evropski okvir govori i neto drugo:
pojam evropskosti je taj koji vrijednostima daje pozitivno
znaenje i poziva na njihovo usvajanje, odnosno primjenu;
ono to ovaj i sline diskurse ini mitskim jeste upravo i-
njenica da se odreene vrijednosti (nesumnjivo pozitivne,
u jednom opem i razumskom smislu) veliaju iskljuivo
kao evropske a ne kao takve. I pasus koji slijedi (u istom
tekstu) potvruje odreenu mitsko-esencijalistiku kon-
strukciju pojma Evrope: Duh i dah Europe trebao bi bre
doi do nas. Svi oni koji o neemu odluuju, a ne znaju i-
vjeti po europskim pravilima, trebali bi svoja mjesta prepu-
stiti sposobnim mladim ljudima koji e sigurno bolje osjeti-
ti vjetar iz Europe. Hrvati zasluuju Europu. A to prije svega
znai primjenu malih ivotnih stvari koje ivot ine organi-
ziranijim i kvalitetnijim.
23
Mladi su ti koji, po sebi osje-
te vjetar Europe za razliku od starih do kojih on ne
dolazi to je, ini se dovoljan argument za smjenu postoje-
ih upravnih struktura, kako bi mlade snage onih koji su,
po svome biu kao takvom socio-politiki konstruisanom
na osnovu godine roenja zauzele njihova mjesta i odve-
le nas sve tamo gdje oduvijek pripadamo. Poziv za svojevr-
stan povratak Evropi kao povratak Odiseja u Itaku, svo-
ju postojbinu ini bitan oslonac novoevropskog narativa.
Veina istonoevropskih zemalja svoje tenje prijemu u EU
zasniva na (osim geografskih) odreenim kulturno-historij-
skim pravima odnosno na svojevrsnim zajednikim civi-
lizacijskim karakteristikama. Tako se onda deava da i Hr-
vati zasluuju Europu, da ... ideju Evrope, ideju zajednitva
i slobode, danas treba da doive i graani Bosne i Hercego-
vine, jer mi i naa kultura pripadamo bogatom evropskom
naslijeu,
24
i slino. ini se kao da proces prilagoavanja
standardima EU koji se namee zemljama aspirantima za
lanstvo dodatno proizvodi i jednu narativnu praksu koja,
u uvjetima sporog procesa reformi i prilagoavanja, potvr-
du evropskog puta odreene zemlje nalazi i u nekim on-
23 Isto.
24 Adnan Terzi prilikom obiljeavanja 9. maja, Dana Evrope u Bosni i
Hercegovini; govor vidjeti na web stranici Vijea ministara BiH http://
www.vijeceministara.gov.ba/bosanski/poruka.php.
toloko-civilizacijskim razlozima, iji je cilj da graanima
tih zemalja svakodnevno potvruje da su, barem na jednom
meta-planu i oni dio Evrope.
Savremeni mediji (televizijske i radio stanice, dnevni, sed-
mini i drugi listovi) kao kovanice (politikog) jezika pri-
marni su emiteri, te sekundarni stvaraoci novoevropske mi-
tologije u Bosni i Hercegovini. Nekritiko i simplifcistiko
izgraivanje diskursa o evropskim integracijama i evrop-
skim standardima doprinosi prvoklasnoj graanskoj sa-
moobmani; ta samoobmana ima svoju osnovu u jeziku koji
se neprestano igra sa duhom, uvijek ga iznova uvlai u za-
sjenjujuu igru viesmislenosti, njegovo vlastito naslijee
(Kasirer, 1998:50). Jezik medija na taj nain doprinosi fksi-
ranju jednog vrstog, skoro ideolokog diskursa faktograf-
ski slabo odreenih pojmova otud viesmislenost koja do-
puta legitimacijsku upotrebu samog dikursa od strane ra-
zliitih, na politikom spektru totalno suprotnih aktera, a
da to, istovremeno ne doprinese izgraivanju minimuma
politikog zajednitva; ti pojmovi, s druge strane tvore je-
dan opi meta-pojam vrstih aksiolokih odrednica, koji se
ponaa kao esencijalistika mana modernog politiziranja,
na koju se, u javnom i politikom polju svakodnevno pozi-
va.
25
Dosta neodreena upotreba mikro-pojmovnih odred-
nica, poput ve navedenih evropskih integracija, evrop-
skih standarda ili evropskoga kvaliteta, evropskih mani-
ra i slinih, koja je prisutna u radu veine medija u Bosni
i Hercegovini konstruie opi
26
pojam evropskosti koji se
aprioristiki i esencijalno izjednaava sa neim dobrim, vri-
jednim po sebi, dakle poeljnim kao vlastita samo-odredni-
ca. Kao i veina opih pojmova samih po sebi, koji su, kako
kae Cassirer morali prethodno proi kroz izvjesnu mit-
sku fazu, pojam Evrope prolazi upravo kroz jednu takvu
fazu u Bosni i Hercegovini, i vjerovatno u jo nekim zemlja-
ma Balkana i istone Evrope koje se nalaze u slinoj tranzi-
cijskoj poziciji. Tako konstruisan, pojam je, u politikom i
povijesnom smislu multifunkcionalan, jer kao svojevrstan
simboliki izraz, on stvara mogunost pogleda unazad i
predvianja, jer tek taj izraz vri ne samo izvjesne distinkci-
25 Koliko je zaista pojam Evrope svojevrsna mana, moe se zakljuiti i
iz slijedeeg Cassirerovog citata o njenom karakteru: Mana se ne pripi-
suje svemu ivom duom obdarenom, ve samo onom to iz bilo kakvog
razloga, posjeduje viu izuzetnu sposobnost djelanja, kao to nju posje-
duju obini predmeti ukoliko se odlikuju viim, neobinim oblikom koji
podstie mitsku matu, i tako se uzdiu iznad kruga sadanjice. Iz toga
proizilazi da pojam mane i njemu odgovarajui pojmovi ne oznaavaju
neku odreenu grupu, bilo ivih bia, bilo stvari, bilo psihikih ili du-
hovnih, ve da taj pojam izraava prije svega izvjestan karakter koji se
moe pripisati i najrazliitijim stvarima i dogaajima ... Prema naim na-
vikama miljenja kao i prema naim jezikim navikama, skloni smo da tu
rije shvatimo kao imenicu, kao nomen. Tako viena, mana postaje neka
vrsta supstance, koja predstavlja kvintesenciju, skup svih posebnih magij-
skih snaga, sadranim u pojedinanim stvarima. Ernst Kasirer, Jezik i mit:
prilog prouavanju imena bogova, Novi Sad, 1998, str. 116 118. Iskazana
u konteksu nekog procesa, mana sakralizira prostor kao i samo deavanje
koje je u pitanju. Na slian nain fukcionira i koritenje odrednica evrop-
skosti u razliitim politikim kontekstima, s tim da je sakralizacija u po-
litiki prevedenom smislu, odreena vrsta legitimizacije.
26 Jezik iz gomile meusobno jednakih posebnih izraza polako uzdie
jedan koji iri svoj domet na sve vie i vie sluajeva, sve dok taj izraz ne
postane podoban da sve obuhvati i postane opti pojam; isto, str. 92.
je u cjelini svijesti ve ih i fksira kao takve. Ono to je jed-
nom ve stvoreno, to je izdvojeno iz ope sfere predsta-
va, vie ne nestaje im je znak jezika na nj stavio svoj pe-
at, dao mu odreeni oblik (Kasirer, 89). Jezik Nove Evro-
pe tako konstruie novu pseudo-realnost, u kojoj dotadanji
politiki subjekti, pozicionirani na osnovu ranije utvrenih
simbolikih parametara, pronalaze nove naine nominalne
(samo)legitimizacije u kontekstu novih (geo)politikih uvje-
ta. Tako se onda deava da razliite politike opcije u Bosni
i Hercegovini neovisno o poziciji i vrijednosnim usmje-
renjima zagovaraju istu stvar, koja je u injeninom smi-
slu veoma neodreena; evropsku sudbinu BiH zagovara-
ju i proriu kako nacionalistike tako i ne-nacionalistike
27

politike snage proevropskim politiarima se smatra-
ju manje-vie svi, od SDP-a do SNSD-a, od Radikala do
HSP-a, od SDA do E5; ipak, ni ovaj simboliki konsenzus
bez obzira koliko bio isto nominalan ili ne nema do-
voljno snage za realno politiko ujedinjavanje suprotstavlje-
nih opcija u BiH.
28

Jedna od osnovnih pretpostavki mitskog shvatanja, kako
kae Cassirer jeste da ime i sutina nuno stoje u uzaja-
mnom odnosu, da ime ne samo oznaava sutinu, ve je
sama sutina, da u njemu lei snaga sutine. U skladu sa
ranije naznaenom esencijalnom vezom pojma evropsko-
sti i Dobra, korisnici i promotori diskursa o Novoj Evropi
nastoje, preko rijei i vrijednosne (samo)aplikacije, posti-
i taj nivo politike legitimizacije koji e im omoguiti stje-
canje novih pozicija moi u kako oni vide novim i nei-
zbjenim uvjetima evropske sudbine Bosne i Hercegovine.
Putem samih medija, koji nekritiki prihvataju igru pojmo-
va i esencijalistikih vrijednosti koje se u njih ubrizgavaju,
politiki akteri nastoje konstituirati novu realnost koja e
podrazumijevati odreeno re-pozicioniranje njih samih, uz
minimum politikih rtava; recipijentima tih medija, dakle
veini graana u BiH, koritenje tih pojmova se ne ini zbu-
njujuim, niti to stvara odreenu vrijednosnu koliziju bilo
kojih od postojeih ukorijenjenih stavova sa novim evrop-
skim vrijednostima koje se promoviraju. Te vrijednosti su
u najveoj mjeri komplementarne, utapaju se u more no-
vog simbola, vrei svojevrstan sakralni ritual legitimizacije
starog i divinizacije novog vjerovanja, pri emu oba op-
27 Ne usuujem se kazati lijeve politike snage, uslijed apsolutne ra-
zvodnjenosti ljevice uopte, ali i samog simbolikog okruenja koje dopu-
ta skoro anarhinu samoaplikaciju razliitih politikih brandova.
28 Ovdje se, dakako, ne misli da suprotstavljene opcije kao takve treba po-
miriti iskazivanje razliitih interesa putem politikog i interesnog zdru-
ivanja je sasvim legitiman i ohrabrujui nain egzistencije svakog demo-
kratskog pluralizma no, u pitanju je evidentna injenica sutinskog ne-
slaganja ovih snaga kada je rije o samoj egzistenciji Bosne i Hercegovine,
odnosno njene strukture. Bez obzira na nominalizam nekih nacionalisti-
kih opcija koje tvrde da ele da Bosna i Hercegovina opstane kao funkcio-
nalna drava poput SDS-a, recimo, pa i SNSD-a, PDP-a i slinih srpskih
politikih stranaka njihov interes je sasvim daleko od bilo kojeg ustav-
nog patriotizma u kontekstu BiH. isto sumnjam da i HDZ gaji ustavno-
patriotsko shvatanje BiH; ukoliko bi se stvorili uvjeti za pokuaj odvajanja
kantona sa hrvatskom veinom u zasebnu dravu, ili pripajanje Republici
Hrvatskoj, HDZ (i stari i mladi HDZ 1990) bi vjerovatno bio prvi u
redu za ostvarivanje te opcije.
stoje kao temelji jednog te istog identiteta. Pojam Evrope
novi je pseudoliberalni lilihip masa, arena igraka nove re-
alnosti u kojoj su defnicije odreenog pojmovlja arbitrarno
uspostavljene od strane svake od postojeih grupa;
29
pomo-
u takvih pojmova mi vidimo i u njima posjedujemo ono
to nazivamo stvarnost, jer najvia objektivna istina koja se
duhu otkriva je u krajnjoj liniji oblik njegovog vlastitog dje-
lovanja ... kao to je rije prva po nastanku, tako je i najvi-
a u moi. esto je stvarni djelotvorni izvor ime boga, a ne
sam bog (Kasirer, 1998:24;99). Jezik Nove Evrope, etabliran
svakodnevnim medijskim i politikim diskursom tako biva
svojevrstan sakralizirani govor novog politikog sekula-
rizma postreligijski politiki ritual posveenja Evrope
a sama evropeizacija nova vrsta religijske prakse. Jezik
Nove Evrope, kao mit inherentan jezikom izrazu kako
kae Max Mller putem medija i svakodnevnog javnog
diskursa koji se emitira iz stranakih i drugih grupnih cen-
tara moi, ovladava milju, njenom racionalno-kritikom
dimenzijom, zarobljavajui je u okvire naracije, stvarajui
novi registar politikoga imaginarija. Politiki diskurs o No-
voj Evropi time biva i vie od same liberalne frazeologije;
on konstituie novu pseudoliberalnu mitologiju, sistem pri-
a i vjerovanja o novom zlatnom teletu tranzicijskog poli-
tikog univerzuma. Nova Evropa je mo medija nad mi-
lju, mo racionalizma nad racionalnou i mo novog
esencijalizma nad generikom flozofjom. Poraz uma se
iskazuje kao pobjeda legitimizacije, koja je jedna vrsta ide-
lokog politikog racionalizma. Ona okiva um u zadate po-
litike parametre, ideologizira temporalni misaoni sistem o
biu politikoga kao predmoderne, srednjevjekovne inje-
nice. Um tako postaje, prema rijeima Edgara Morina, za-
robljenik teologije kojoj slui. Na taj nain apologetska mi-
sija srednjevjekovnog uma je ono to ga racionalizira. Raci-
onalizacija ima isti izvor kao i racionalnost. Ona, meutim,
postaje suprotna racionalnosti time to paralie kritiku ak-
tivnost i suspenduje dijalog sa stvarnou u korist logike
29 U zamiljenom dijalogu Makijavelija i Montesquiea u paklu, Mauri-
ce Joly stavlja Makijaveliju u usta i slijedee rijei: Najdublja tajna vlada-
nja sastoji se u slabljenju javnoga duha, toliko da se potpuno prestane za-
nimati za ideje i naela koji su danas pokretai svih revolucija. Narodi su
se, kao i pojedinci, u svim vremenima zadovoljavali rijeima. Prividi su im
gotovo uvijek dovoljni pa stoga i ne trae vie. Mogu se, dakle, uspostaviti
prividne ustanove koje odgovaraju podjednako prividnim govorima i ide-
jama; potrebno je samo imati dara da se ta liberalna frazeologija preuz-
me od stranaka kojima slui kao oruje u borbi protiv vlasti. Njome tre-
ba kljukati narod do zasienja, do gaenja. Danas se esto govori o moi
javnoga mnijenja, a ja u vam pokazati da e ono ako se dobro pozna-
ju skrivene poluge vlasti izraavati ono to mi budemo htjeli. Ali, pri-
je i nego pomislimo da ga preusmjeravamo, treba ga oamutiti, zbuniti ga
svom silom udnovatih protuslovlja, djelovati na nj neprestanim iznena-
enjima, zaslijepiti ga svakojakim preokretima, neprimjetno ga skrenuti
s njegova puta. Evo jedne od velikih dananjih tajni: znati na koji je nain
mogue doepati se predrasuda i narodnih strasti, tako da bi se u naela
unijela zbrka to ini nemoguom svaku slogu meu onima koji govo-
re istim jezikom i imaju iste interese. Moris oli, Dijalog u paklu izmeu
Makijavelija i Monteskjea, Beograd 2001, str. 38. Upotreba pojma Evro-
pe u dananjem tranzicijskom kontekstu svakako ima i neke zanimljive
karakteristike koje se mogu dovesti u vezu sa ovim, zamiljenim rijeima
Makijavelija liberalna frazeologija kao nominalni nadomjestak stvarnog
liberalizma, ovdje je u (samo)legitimacijskoj funkciji, upregnuta od strane
razliitih politikih snaga.
svog sistema. Racionalnizacija zatvara Univerzum u kohe-
rentan sistem, konstruie polazei od nesumnjivih postula-
ta i odbacuje svaku injenicu, ideju i argument koji nisu sa-
glasni sa sistemom. Racionalizacija je maina koja na kohe-
rentan nain opravdava svako vjerovanje ili ideju koji bi po-
kuali da umaknu racionalnoj kritici (Morin, 1989:76).
6. Mesija
Kako je i ranije naznaeno, u kontekstu fenomenologije
Nove Evrope, bitno je odgovoriti na pitanje koje su to mor-
foloke zakonitosti ponavljanja i asociranja u sluaju
narativa, odnosno mita o Novoj Evropi u Bosni i Her-
cegovini, koji ga i ine mitskim i na taj nain struktur-
no slinim etnikim i nacionalnim mitovima koji po-
stoje ve stotinama godina? U toj vizuri se, to ini bitan
stub ove argumentacije, otkriva mesijanski karakter Nove
Evrope, kao nove postpolitike utopije tranzicijskih kultu-
ra evropskog ruba.
Devetnaestostoljetni procesi konstituisanja nacija na Bal-
kanu slijedili su obrasce stvaranja politikog suvereniteta
odreenih etnija po uzoru na one evropske (u prvom redu
Francuska, zatim Italija, Poljska...itd) u kojima je traen
uzor, ali i mehanizam vlastite politike legitimacije. Nacija
kao evropski genuini proizvod bila je ideal etnijama koje su
se tek nalazile u procesu vlastite politike konstrukcije kao
autonomni subjekti. U cijelom tom procesu, osim dimenzi-
je politikog legitimiziranja u jednom klasinom smislu
u kontekstu stvaranja nacionalnih institucija idealiziranje
i stanovito preslikavanje politikih praksi (poput stvaranja
pokreta po uzoru na Mladu Italiju, Mladu Poljsku) se nije
zadralo samo na ravni socio-politikog ispoljavanja, ve je
prodrlo i u dublje pore kolektivne i individualne svijesti. U
smislu odreenog kulturolokog (prvenstveno kao narativ-
nog, ali i kao ireg aksiolokog) idealizma, pojam Evrope,
ba i poput pojma Nacije krajem devetnaestog i poet-
kom dvadesetog stoljea, u dananje vrijeme dobija odree-
ne mesijanske karakterne crte,
30
u kojima vrhuni sekularizi-
rani teoloki princip kranstva na kojem se ima utemeljiti
moderna politika. U tom smislu se moe prepoznati nekoli-
ko obrazaca koji idu u prilog ovoj tezi. Prvi obrazac je onaj u
kojem Evropa vrhuni kao politiki axis mundi, centar svi-
30 Doktrina ili nauk nacionalnog mesijanstva, kako tvrdi Esad Zgodi
neposredno vodi prijeklo iz tradicije i aktuelnih reinterpretacija hrian-
ske dogmatike. No, osim religijske sadrine, obrazloene i osmiljene te-
meljnim pojmovima vrijednostima aksiomima hrianske teologije,
doktrina nacionalnog mesijanizma hoe i svoje svjetovno utemeljenje pa
se ispunjava i profanim sadrajima. Naravno, rije je o tome da se teolo-
gijske kategorije, unutar kojih se utemeljuje ideja nacionalnog mesijaniz-
ma, i dalje zadravaju, ali sada se formuliraju, kao u svojim adekvatima,
u sekularnim, odnosno ateistikim terminma. No u svojoj hrianskote-
olokoj, i u svojoj svjetovnohistorijskoj sadrini, doktrina nacionalnog
mesijanizma poiva na jednoj odsudnoj metafzikoj pretpostavci. Rije je
o to imanentno, a to eksplicitno egzistentnoj zamisli da Historija ima
Smisao. Esad Zgodi, Ideologija nacionalnog mesijanstva, VKBI; Saraje-
vo 1999, str. 223.
jeta kao inkarnacija Smisla politike egzistencije ..takav
jedan kosmiki stub uvijek se nalazi u centru samog Uni-
verzuma jer se cjelokupan nastanjeni svijet prua oko njega.
Tako imamo posla povezivanjem religioznog shvatanja sa
kosmolokim slikama koje zajedno ine izvjestan sistem,
to se moe nazvati sistem svijeta tradicionalnih drutava:
a) sveto mjesto predstavlja prekid u homogenosti prostora;
b) taj prekid simbolie jedan otvor pomou kojega se do-
bija prelaz iz jednog kosmikog predjela u drugi (sa Neba na
Zemlju i vice versa; sa Zemlje u donji svijet); c) optenje sa
nebom izraava se bez razlike kroz izvjestan broj slika koje
se sve bez izuzetka odnose na Axis Mundi: stub (univer-
salis columna), ljestve; d) oko te kosmike ose iri se svi-
jet (=na svijet), prema tome osa se nalazi u Centru Svi-
jeta (Eliade, 2004:31). Fenomenoloko itanje Evrope kao
nove religioznosti, u vizuri odreene teorijske slobode tu-
maenja, ukazae na neke karakteristike popularnog shva-
tanja evropskosti u tranzicijskim drutvima koje se mogu
interpretirati i ovako: sveto mjesto koje u fenomenu religio-
znog opisuje Mira Eliade u ovom kontekstu ini sam esen-
cijalizirani civilizacijski prostor Evrope, omeen vie-manje
vrstim engenskim granicama, sa tendencijom proiriva-
nja, odnosno posveenja dodatnog prostora svojim sa-
kralnim kvalitativom; institucije briselske administraci-
je ine sam politiki Olimp, dom nove socijalne svetosti
i mjesto birokratsko-administrativnog i politikog hodoa-
a, eshatoloki politiki Jeruzalem; homogeni prostor kao
oaza politikoga raja naspram sve vee drutvene i politike
heterogenosti sa druge strane zamiljenih i stvarnih evrop-
skih granica heterogenost se ovdje ita kao opasnost po
stabilnost drutava koje jesu i koje pretenduju na kvalitativ
evropskih. Biti u centru, tim vie je ne samo povijesni, ve
i primordijalni nagon ovjeka tranzicijske politike kultu-
re, jer pravi svijet se uvijek nalazi u sredini, u Centru, jer
je to mjesto gdje se zbiva prekid nivoa,, veza izmeu tri ko-
smike zone. Uvijek je rije o jednom savrenom kosmosu
ma koje prostranstvo on inae obuhvatao (Eliade, 2004:34).
I u ovom kljuu, ovjek predmodernih drutava, u odree-
nom smislu anticipira poziciju ovjeka postmodernih, po-
stpolitikih tranzicijskih istono-evropskih drutava, uto-
liko to nastoji da ivi to je mogue blie centru svijeta.
On zna da se njegova domovina odista nalazi u sredini ze-
mlje, da njegov grad predstavlja pupak Univerzuma i, naro-
ito, da su Hram ili Palata pravi centri svijeta; ali on bi da se i
njegova sopstvena kua nae u Centru Svijeta i bude imago
mundi (Eliade, isto). Prelaz iz jednog svijeta u drugi otvor
ine determinirani set politikih rituala, odnosno ispu-
njavanja stanovitih uvjeta koje pred vjernika (odnosno ze-
mlju aspiranta na lanstvo) postavlja titulirano boanstvo
(dakle, sama Evropa, odnosno Evropska Unija). Time je cije-
li proces evropskih integracija predstavljen kao proces pe-
njanja uz ljestve do Centra Svijeta axis mundi koji je u di-
rektnim ontolokim vezama sa rajskom onostranou; biva-
nje u procesu tako jeste i bivanje univerzalnim stubom (co-
lumna universalis), to subjekta tranzicijskog procesa do-
vodi i do same sakralne pozicije kao takvog upravo u tom
smislu, novoevropska terminologija koja ini novu sintak-
su Nove Evrope predstavlja sveti sakramentni jezik jednog
rituala, politikog rituala osveivanja, baptizma novog la-
na iroke politiko-denominacijske zajednice. Bivanje u no-
vom jeziku jeste i bivanje u novoj simbolikoj zajednici, no-
vom Rimskom carstvu politike prakse.
S druge strane religijskog poimanja Evrope kao simbo-
la neega boanskog, fgurira i drugi obrazac bitan kri-
stoloki doivljaj evropskosti, kao nove socijalne i po-
litike prakse. U specifnim socijalnim uvjetima u kojima
se nalaze tranzicijske zemlje, a posebno Bosna i Hercego-
vina, u kontekstu naruene ekonomske, socijalne i politi-
ke stabilnosti, evropskost se zaista shvata kao svojevrstan
politiki mesija, kristoloki kvalifkativ evropskih politi-
ara, odnosno politiara s evropskim manirima u Bosni
i Hercegovini. U tom smislu, Evropska Unija fgurira kao
istinski politiki raj, stanje vjenog politikog (i konsekven-
tno, ekonomskog i socijalnog) blagostanja, dok su promoto-
ri tog pastoralnog
31
i kristolokog uznesenja (s jedne stra-
ne politiari koji nominalno rade na prijemu BiH u EU,
a s druge aktivisti razliitih nevladinih organizacija) svo-
jevrsni politiki (arh)aneli, slubenici novog boanstva
i njena duhovna esencija. rtve kojima se vri iskupljenje
balkanske povijesne i kulturno-politike grenosti, klju
su kristolokog poimanja evropskosti u iji kontekst se
(samo)postavljaju nominalni nosioci evropeizacije u tra-
zicijskim drutvima; na taj nain se vri i legitimizacija neo-
liberalnih praksi u kontekstu privatizacijskih procesa (sko-
ro svaka tranzicijska zemlja prola je, ili i dalje prolazi kroz
bolan proces privatizacije), protoka i uticaja novopridolog
kapitala sa zapada, prodaje prirodnih i drugih bogatstava
zemlje monim konzorcijima i slino; u svim ovim procesi-
ma, izvorni kristoloki motiv, (samo)primjenjen na politi-
ke dunosnike, vizionare nove-evropske-budunosti tran-
zicijske zemlje, mutira i prelijeva se na ire drutvene sloje-
ve inertnih i politiki-obogaljenih socijalnih slojeva kako
drugaije i objasniti evidentan nedostatak stvarne buntovne
svijesti irokih slojeva graanstva u Bosni i Hercegovini
32

pretvarajui se u bitnu socio-kulturnu znaajku postkomu-
nistike BiH; Evropa je panaceja svih drutvenih proble-
ma tranzicijskoga drutva Bosne i Hercegovine.
31 Vidjeti recimo Michel Faoucault Kritika politikog uma, Odjek, Sara-
jevo 2003.
32 Oit primjer predstavljaju viemjeseni protesti bosanskohercegova-
kih poljoprivrednika ispred zgrade institucija Bosne i Hercegovine, na sa-
rajevskom Marin Dvoru. Paradoks upotpunjuje (javno preuivana, ali ni-
ta manje znana) injenica da su poljoprivrednici koji ve nekoliko mjese-
ci (navodno) ive pod atorima razapetim na betonu ispred zgrade u kojoj
stoluju kljune institucije drave BiH plaeni od strane stranke Radom za
boljitak; politika partija koju su osnovali lanovi porodice Lijanovi,
uspjeni biznismeni i kapitalisti organizuje socijalni (pseudo)bunt i
plaaju dnevnice prosvjednicima. Dvosmisao, kao logiko-politiki pa-
ralelizam mita o Novoj Evropi kako je i ranije naznaeno prostire se
na veliki broj simbolikih praksi, koje bez ikakve logike tjeskobe dozvo-
ljavaju paralelnu i esto zdruenu egzistenciju razliitih principa, simbola
i metoda djelovanja. Kapitalom plaen socijalni bunt jedan je od najjasni-
jih paradoksa ove vrste Nova Evropa je raj u kojoj lavovi i gazele mirno
ive jedni pored drugih; da nije smijeno, ovo bi moglo simbolizirati i bo-
ansko ukinue dijalektike, blagostanje ezgistencije u Jednom.
Ono to narativ o Novoj Evropi i dodatno ini mitskim je-
ste njegova simbolika i stvarna, diskurzivna neodvojivost
od postojeih mitskih etnikih i nacionalnih narativa. Rani-
je je iskazano da se mit o Novoj Evropi, u kulturnom smislu
naslanja na postojee mitove (sui generis, antemurale i an-
tiquitas) koji su u povijesti Balkana bili aplicirani u kontek-
stu izgradnje etno-nacionalnih identiteta, to biva najvidlji-
vije ukoliko se uporede narativni obrasci koji se, od strane
lidera razliitih bh. politikih opcija koriste u svakodnev-
noj javnoj sferi. Dijelom zbog injenice da Evropska Uni-
ja (osim to predstavlja zaseban civilizacijski subjekt, kao
Evropa) simbolizira i zajednicu izgraenih nacija (iden-
titeta), a dijelom i zbog, ranije naznaene, legitimizacijske
funkcije narativa, kljuni proizvoai i emiteri nacionalnog
(pa i nacionalistikog) diskursa u BiH (koji kao takav stva-
ra meuetnike antagonizme i tei razgradnji bh. socijal-
nog zajednitva) u skoro jednakom omjeru koriste i mit o
Novoj Evropi kao osnovu svog politikog narativa. U vizuri
etnikih poduzetnika u Bosni i Hercegovini, Evropa kao
simbol odreenog politikog kvaliteta neovisno o povije-
sno bremenitoj simbolici, posebno u kontekstu dijalogike
o kojoj govori Edgar Morin je neodvojiva od ideje Nacije,
kao okvira samoispunjenja etnikog identiteta odreene za-
jednice. S druge strane neupitnog drutveno-politikog ra-
zvoja evropske i rubno-evropske povijesti, u kojemu je ide-
ja nacije igrala i vanu liberalnu ulogu u procesima de-kolo-
nizacije, dananja konceptualna i simbolika zdruenost
Nacije i Evrope predstavlja i neto drugo. Pridruiva-
njem Evrope vlastitoj naciji, etno-poduzetnici nastoje le-
gitimizirati sva zla etniko ienje, ratne zloine, krimi-
nal i korupciju (kao proto-ekonomiju nacionalnog razvoja)
koja su, nuno, u fnalnim procesima gradnje datog na-
cionaliteta, uinjena. U tom smislu onda, diskurs dananjih
srpskih politiara iz Republike Srpske koji punim plui-
ma zagovaraju prijem BiH u EU u njihovoj vlastitoj viziji
ne biva paradoksalan, ve komplementaran i politiki funk-
cionalan do krajnjih moguih granica; bez obzira na kon-
ceptualnu i svaku drugu suprotnost ratnih praksi konstruk-
cije vlastitog identiteta kao strogo teritorijalno (vojno), ad-
ministrativno i organski (Blut und Boden) determinisanog
okvira ideologijske monokulturne zajednice i demokratskih
politikih praksi kakve se primjenjuju u savremenoj Evropi,
Evropa jeste majka Nacija, nova placenta starih ethno-
sa. U svojevrsnom mesijanskom poslanju koje se ukazu-
je u jednom futuristikom drutvenom i politikom kljuu
otkriva se, dakle, kljuna morfoloka slinost mita o No-
voj Evropi sa kasnim devetnaestostoljetnim i ranim dvade-
setostoljetnim etnogenetskim narativima koji su omogui-
li epistemologijsku egzistenciju nacije kao takve; mit o No-
voj Evropi je u tom smislu kao polivalentna politika vri-
jednost moda ponajvie komplementaran sa mitom o
Naciji, osnovnim politikim narativom dvadesetog stolje-
a koji je utemeljio kolektivnu politiku egzistenciju ovje-
anstva za neodredivo dugi period u budunosti. Evropa
tako predstavlja, fenomenoloki ba kao i nacija ono ne-
zaustavljivo historijsko sopstvo koje se kao mesijansko po-
slanje ukazuje kolektivima na rubu politikog smisla; poli-
tiko-simbolikim ostvarenjem u datoj zajednici, to soptvo
joj daje smisao, tvori je dijelom ire i snanije simbolike
subjektivnosti, pruajui politiko i drutveno utoite nje-
ne budue egzistencije. Mit o Novoj Evropi, kao mesijansko
zavjetanje post-tranzicijske sudbine Bosne i Hercegovi-
ne, institucionaliziran je i bosanskohercegovakom drav-
nom simbolikom; plavo-uta kombinacija, ukomponirana s
karakteristinim zvjezdicama koje aludiraju na evropsku
prirodu drave vrhunac je mitske eksplicitnosti Nove Evro-
pe u BiH, u jednom futuristikom i konzumentsko-marke-
tinkom smislu.
7. Ka politikoj teoriji haosa?
Iz prethodno navedenih primjera i tumaenja moe se izvu-
i i neto iri zakljuak o konstrukciji i upotrebi pojma
Evropa i kvalifkativa evropskosti u tranzicijskom kon-
tekstu Bosne i Hercegovine. Kako se moglo vidjeti iz kon-
kretnih urnalistikih primjera koji predstavljaju kljunu
tvoraku taku cijelog diskursa o Evropi esencijaliziranje
Evrope najee se vri preko pseudoreligijskih kate-
gorija, onih koji referiraju na odreeni duhovni vrijedno-
sni karakter pojma i njegovih logiko-metaforikih izvede-
nica; Evropa tako predstavlja metaforu svjetlosti i duha
kao metafzikih a kvaliteta i standarda kao egzistentnih
utjelovljenja jednog transhistorijskog i eshatolokog Sop-
stva; Evropa predstavlja i sam Duh, axis mundi kao bo-
ju politiku emanaciju, vertikalno uporite univerzalnosti
(columna universalis) ali i medij politikog (kao religijskog)
uznesenja.
U tranzicijskom doivljaju Evrope kako sam elio poka-
zati malo je ostalo od njenog prosvjetiteljskog simboli-
kog naboja; Evropa se u ovim zemljama sa naglaskom na
Bosnu i Hercegovinu, naravno doivljava i aplicira na
jedan dosta okotao slikovno-simboliki nain, u svojevr-
snom ideolokom smislu, u kojem su principi (politikog)
razuma svedeni na marginu shvatanja i ponaanja; na takav
nain, Evropa biva uklopljena u ve egzistentnu matricu
ideolokog poimanja svojevrsnih meta-politikih koncepa-
ta, vezujui se za postojee obrasce autoriteta Partije, Na-
cije ili Vjere.
Meutim, paradoks bosanskohercegovakog drutva sa-
stoji se i u tome da je civilno drutvo kao takvo dopri-
nijelo ovakvom, mitolokom konstruisanju pojma i dis-
kursa o Evropi. U okruenju apsolutne vladavine etnikoga
principa, koji magnetskom jainom usisava simboliki smi-
sao skoro itavog javnog polja, teko da je i moglo biti dru-
gaije; no, politika jalovost civilnog sektora u BiH u naj-
manju je ruku zabrinjavajua. S jedne strane imamo jedan
potpuni paralogiki odnos politikih centara moi i civil-
nog drutva kao takvog gdje su civilne strukture, poput
raznih vjerskih, esnafskih i drugih voluntaristikih udrue-
nja puke ekspoziture politike moi
33
a s druge oit simu-
lacijski obrazac funkcioniranja nevladinih organizacija, kao
mehanizam logike kapitala i razliitih interesa donatorskih
i meunarodnih centara moi, bez kojih bi cijeli nevladin
sektor predstavljao jo marginalniju drutvenu pojavu nego
to to jeste u ovom trenutku.
Iako predstavlja tek pathos pojma i fenomena civilnog dru-
tva u BiH, trenutna situacija u Bosni i Hercegovini kako
u teorijskom, tako i u praktinom smislu treba ukazati
i na odreeni ethos kojeg batini smisao civilnog organizi-
ranja u savremenim drutvima Evrope. U tom smislu u
kojem se pojam Evrope kao i svojevrsna graanska kate-
gorija (ili bolje reeno, graanska kategorija par excellen-
ce) da utemeljiti prevnstveno kao flozofski pojam korisno
je govoriti i pokuati konstituirati odreenu politiku teo-
riju haosa kao graanski sistem politikih kategorija mo-
dernog drutvenog bivstva, koji moe biti od koristi tranzi-
cijskim drutvima, posebno Bosni i Hercegovini kao sloe-
noj dravi i jo sloenijem drutvu; to znai utemeljiti Evro-
pu i kao svojevrstan generiki pojam u flozofskom, odno-
sno generiki haos u politikom smislu. Potreba konsti-
tuisanja jednog ovakvog pristupa proizilazi iz oigledne
tekoe da se Evropa misli kao jedno u mnotvu i mno-
tvo u jednom, kao unitas multiplex, kako bi kazao Edgar
Morin; jer ako traimo sutinu Evrope, nai emo tek je-
dan nestabilan i steriliziran evropski duh. Ako vjerujemo
da smo otkrili autentian atribut, tada skrivamo neko su-
protno svojstvo koje nije manje evropsko. Ako Evropa zna-
i pravo, ona je takoer i sila; ako znai demokratiju, ona je
i podjarmljivanje; ako je duhovnost, istovremeno je i ma-
terijalnost, ako je simbol vjere, istovremeno je i nerazu-
mnost; ako znai um, ona je takoer i mit, ukljuujui i ide-
ju uma (Morin, 1989:21-25). Historijsko iskustvo Evrope,
umjesto pukom pozitivizmu i politikom sintetizmu u jed-
nom tehnomenaderskom stilu, moe pouiti i onome to
se moe oznaiti generikim, dakle inherentno komplek-
33 Najeklatantniji primjer je, dakako, fenomen krovnog udruenja svih
nevladinih organizacija u Republici Srpskoj SPONA koja, umjesto
ideal-tipskog i konceptualnog suprotstavljanja i pariranja dravi u pro-
cesu usmjeravanja i zadovoljavanja graanskih potreba, dakle odreenog
posrednitva izmeu individue i drave, predstavlja produenu ruku eta-
tistikih stremljenja kvazidravnih struktura Republike Srpske. Simbioza
etatistikih struktura i cijelog sistema nevladinih organizacija u manjem
bh. entitetu funkcionira upravo po obrascu koji je stvoren u novim, am-
bivalentnim uvjetima tranzicijskog politikog okruenja u kojima je stvo-
ren i mit o Novoj Evropi SPONA dakle ne predstavlja nita drugo do jo
jedan od instrumenata drave (ukoliko RS, po njenom etatistikom htije-
nju hipotetiki odredimo kao dravu u dravi), jednu od njenih institu-
cija kroz koje se iskazuje mo upravnih struktura; meutim, u novim po-
litikim uvjetima, u kojima je stvoren prostor za afrmaciju civilnih kao
a- i anti-etatistikih struktura, SPONA se nominalno odreuje kao jed-
na od takvih, izvravajui simboliku prevaru javnog komunikativnog po-
lja; njen kameleonski karakter otkriva morfologiju diskursa Nove Evro-
pe njega odreuje upotreba nove politike sintakse kao legitimacijskoga
sredstva za drutveno djelovanje u novim, historijski neminovnim uvjeti-
ma, za staro, odnosno kontinuirano djelovanje ranije utvrenih ideologi-
ja. Graani Republike Srpske su, na taj nain, izloeni dvostrukom i dvo-
smjernom djelovanju etatistike ideologije; s tim da je njen uticaj iz ugla
civilnog drutva opasniji, jer doprinosi stvaranju objektivnih episte-
mologijskih stubova drutvene rascijepljenosti u Bosni i Hercegovini.
snim, i time ne tako jednostavno primjenjivim to biva
sluaj u kontekstu simplifcirajuih aplikacija onoga to se
smatra evropskim standardom ili evropskom praksom.
Evropu, nastavlja Morin na istim stranicama, osakauje
sve ono to je pojednostavljuje putem idealizacije, apstrak-
cije i redukcije. Evropa je jedan Kompleks (complexus: ono
to se zajedno tka) ija je osobenost da, bez stapanja, pove-
zuje najvee raznolikosti, da nerazdvojno povezuje protiv-
nosti. Stoga nam je potrebna ne samo pravedna skromnost
nego i pravedna misao koja bi mogla da promilja evropski
gordijski vor u kome su se, na nain koji je istodobno su-
kob i uzajamnost, pomijeale i uzajamno stvarale tolike po-
litike, ekonomske, socijalne, kulturne, religiozne, i antire-
ligiozne historije (Morin, 2989:19). Evropu u takvom smi-
slu karakterizira upravo ono to Morin naziva permanen-
tnim dijalogikim vrenjem, kao njenim negatorskim ka-
rakterom i politikim motivom koji ivi u stalnoj preobraz-
bi. Smisao reforme, na koju se u kontekstu bosanskoher-
cegovakog htijenja da bude evropska, konstantno poziva,
pronalazi se upravo u jednom takvom tumaenju, u kojem
...svakom novom zasnivanju, skoro odmah slijedi radikalno
osporavanje. Na izvjestan nain, negacija je neprestano na
djelu u kulturnoj historiji Evrope ... iz krize u krizu, iz zasni-
vanja u zasnivanje, problematizacija se neprestano obnav-
ljala ruenjem predloenih ili nametnutih temelja od 17. do
20. stoljea, sve dok nije zahvatila svaki evropski horizont i
tako postala optom (Morin, 1989:65). ini se da je Bosna
i Hercegovina, u cijelom savremenom procesu ubijanja po-
litinosti kao takve, odustajala upravo od ovog problemati-
zirajueg principa negacije koji bi predstavljao klju svake
politike inventivnosti, i raanja politikog Novog, ne samo
kao flozofskog, ve i socijalnog principa uopte. Ono to u
modernom historijskom iskustvu BiH nedostaje jeste upra-
vo jedan prosvjetiteljski, samo-refektirajui negatorski
refeks kao uporite politikog konstituisanja. Umjesto
tog refeksa kao egzistencijalnog i proimajueg mehaniz-
ma drutva, tj. zajednice Bosna i Hercegovina proivljava
tek njegov simboliki obris, niz onirikih predstava koje
funkcioniraju kao mitski diskurs o Novoj Evropi; niz takvih
predstava je zahvatio cijelo drutvo, umrtvljujui njegovu
samorefeksiju i okotavajui svaki iskaz Moderne u pseu-
domodernu ideoloku foskulu; da je tako potvruje i inje-
nica sve-korisnosti mita o Novoj Evropi, kojeg za vlasti-
te kriptomoderne potrebe koristi kako pseudoalternativna
tako i ona etno-poduzetnika elita; obje elite ovaj nara-
tiv, na jednom nominalnom planu, suprotstavljaju onome
to se titulira arhainim u kontekstu pseudoalternativ-
nih elita je to nacionalistiki refeks, dok je kod onih etno-
poduzetnikih to onaj socijalistiki kao antievropski i an-
timoderni utemeljujui jedan novi meta-esencijalizirani
pojam Evrope kao ve utemeljenog i globalno prepozna-
tog kvalifkativa koji se kao simboliki kiobran primjenjuje
na one koji ga bez optereenja nose.
Korist generike interpretacije pojma Evrope za Bosnu i
Hercegovinu, za koju se ovdje zalaem, jeste upravo njena
morfoloka primjenjivost na ovdanje mikro-uslove; gene-
rinost koju ovdje je elim, u politikom kljuu, odredi-
ti na jedan badiouvski nain, u kontekstu politike kompo-
sibilnosti kao graanskog utemeljenjenja
34
se moe pre-
nijeti i na poimanje Bosne i Hercegovine; time se Bosna i
Hercegovina moe izgraditi upravo kao jedna paradigma
generike Evrope kao takve. U tom smislu, odnos razlii-
tih politikih i drutvenih grupacija prema BiH biva istinski
indikator njihovog odnosa i prihvatanja prosvjetiteljskog i
politiko-generikog naslijea same Evrope, naravno s onu
stranu jeftinog idealiziranja bosanskohercegovake multi-
kulturalnosti/konfesionalnosti/nacionalnosti...itd. Drugim
rijeima, Bosna i Hercegovina kao sloena zajednica, para-
digmatski je poligon evropskog dijalogikog vrenja za poli-
tike snage koje djeluju u ovoj zemlji. Bosna i Hercegovina
na taj nain treba, poput generike Evrope, izraavati svo-
jevrsnu politiku konjukturu, mislivi uvjet stvaranja i iska-
zivanja razliitih proceduralnih istina, bilo onih kulturno-
ga identiteta, meta-politike tehnologije ili politikog po-
naanja mladih, u kojem e razliite i epistemologijski su-
bjektivne istine biti proizvod i dio temeljne generinosti
koju reprezentuje zajedniki simboliki i drutveno-politi-
ki osnov: zemlja Bosna i Hercegovina. Dakle, tek na osno-
vu politikog odnosa razliitih interesnih grupa i politikih
snaga u BiH prema bosanstvu i hercegovstvu kao po-
litikim identitetima bie mogue ustanoviti i njihovu spre-
mnost za evropska iskustva koja se predviaju prijemom
BiH i Evropsku Uniju, ali i ona ideal-tipskog pluralizma kao
savremene demokratske vrijednosti.
Politika konstitucija evropskosti kao slikovno-simboliki
fenomen nekog politiko-vrhunaravnog Dobra, najee
je na meti zloupotrebe od strane razliitih politikih elita
u Bosni i Hercegovini, kako onih etnikih, tako i pseudoal-
ternativnih. S obzirom da je pojmovno-diskurzivno konsti-
tuisanje Evrope potisnuto na marginu drutva u kojem
34 Alain Badiou u Manifestu za flozofju (Jesenski i Turk, Zagreb 2001.)
pokuava oivjeti flozofju, nakon mnogobrojnih proglaenja njezina
kraja upravo preko pojma generinosti kao skupa specifnih uvjeta koji
omoguuju egzistenciju flozofje u jednom vremenu. Badiou postulira
etiri uvjeta flozofje, pri emu odsustvo jednoga vodi njezinu raspadu,
kao to je njihovo zajedniko pojavljivanje omoguilo njezino pojavljiva-
nje. Ti uvjeti su: matem, poem, politika invencija i ljubav. Nazvat emo
te uvjete generikim procedurama... ti razlozi uzrokuju da etiri vrste ge-
nerikih procedura odreuju i razvrstavaju sve ostale procedure kadre da
proizvedu istine (postoji jedino znanstvena, umjetnika, politika ili lju-
bavna istina). Stoga moemo rei da je uvjet flozofje da istine postoje u
svakome od tih poredaka u kojima su one provjerljive... Posebni je ulog f-
lozofje da nudi jedinstveni prostor poimanja na kojemu se odvija imeno-
vanje dogaaja koji slue kao polazite procedurama istine. Filozofja na-
stoji okupiti sva dodatna imena (Badiou, 2001:16-17); ukoliko se Evropa
(a posredno i Bosna i Hercegovina) utemelji kao svojevrsni flozofski
pojam, karakter generinosti biva upravo ona kljuna karakteristika koja
ga moe odrediti u kontekstu pluralistikog drutvenog okruenja, u ko-
jem e generike procedure u politikom itanju to mogu biti sistem,
identitet, revolucija i emocija egzistirati kao komposibilne, dakle mo-
gue i ko-egzistentne u svakom vremenu, neovisno o relativnoj snazi za-
sebnih procedura u datom povijesnome momentu. Tek u takvoj generi-
nosti mogue je utemeljiti drutvo u kojem e pluralistiki politiki bio-
top biti siguran od esencijalistikog ugroavanja ideologiziranih indivi-
dualnih procedura, odnosno od politikih uavljivanja drutva na Par-
tiju, Etniju ili neto tree.
diskurzivna praksa kao karakter znanstvenog promiljanja
svakako predstavlja tek eksces simboliki naboj onoga to
je, od strane tih elita i njima privrenih masovnih medija,
proglaeno evropskim pretvara se i u politiki klie par
excellence, polu-ispranjen pojam birokratskog vokabula-
ra koji sve vie karakterizira i diskurs nevladinih organiza-
cija; taj diskurs se, kao mitski konstruisan, najee upotre-
bljava u kontekstu, kako je ve kazano, kapitalistike logike,
dakle jednog komercijaliziranog sistema privlaenja dona-
tora i drugih, mahom inostranih fnansijera to svakako
predstavlja specifan politiki cilj, mitski usmjeren i upo-
trebljen kako bi se ojaale tenje odreenih grupa (Kolst,
2001:30). Dakle, i u svom funkcionalistikom kljuu iako
on esto slui kao apologeza, u pragmatikom smislu be-
nignosti mita o Novoj Evropi, za razliku od malignih i
najee militantnih etnikih mitova mistki diskurs o No-
voj Evropi takoer predstavlja jo jedan u nizu mehaniza-
ma statusa quo, kao orue elita na vlasti i veine, sutinski
nedemokratskih, fgura bosanskohercegovakog politikog
bestijarijuma.
35

Prostor utemeljenja generinosti kao takve jeste upravo
prostor civilnog drutva, odakle se ova generinost, kao
flozofsko-politika izvedenica evropske dijalogike na je-
dan politiko-fenomenoloki nivo, moe transkribovati u
politiko polje. Civilno drutvo, paradigmatski, jeste upravo
ono kljuno humanistiko polje na kojem se politika teo-
rija haosa kao konceptualno miljeni teorijski i praktini
pristup drutvenom organiziranju koje e karakterizirati
spontanost i teorijska neogranienost organizacijskih, iden-
35 Jedan od sjajnih svjeijih primjera je, svakako, fenomen, ili bolje ka-
zano paradigma Milorad Dodik, iskazani manipulant i etniki poduzet-
nik u bh. politikom polju. Iako je nedavno sa zamiljenog etno-poli-
tikog olimpa izjavio da ako put u Evropu znai ukidanje RS-a, onda
emo rei zbogom Evropo, diskurs Milorada Dodika jeste upravo paradi-
gma mitskog poimanja Evrope, kakvo je se eljelo, jednim dijelom opisati
u ovom eseju; iako je evropeizacija jedna od kljunih simbolikih upo-
rita Dodikove demagogije kao antipod kriminalu, nazadnosti i oko-
talosti SDS-a, njegovog kljunog politikog suparnika u RS koju kori-
sti kao kvalifkativ vlastitih politikih potencijala (tu naravno nije usa-
mljen) Dodik se je drznuo da, u sluaju prevelikih pritisaka evropske di-
plomatije na strukture genocidom stvorene Republike Srpske, simboliki
okrene lea Evropi i kae, parafraziram, ako e nas Evropa potcjenjiva-
ti, odrei emo se je; kao pobunjeni Sin jednog neminovnog Boanstva,
na ovaj nain Dodik stvara jedno simboliko stanje prolaska kroz puber-
tet cijele RS kao politikog entiteta koju karakterizira otpor spram autori-
teta koji se svakako priznaje, jer se prieljkuje stupanje na njegovo mje-
sto, dakle bivanje evropskim. Dodik tu doprinosi cementiranju identiteta
RS a time i vlastite pozicije igrajui se sa pojmom Evrope u razliitim
kontekstima; u kontekstu politikog suparnitva, on je taj koji je evrop-
ski kao pouzdan partner meunarodne zajednice i ona politika sna-
ga koja ima obezbjediti ekonomski napredak i put RS ka Evropi dok se,
u drugom kontekstu, Evropi suprotstavlja, odnosei se prema tom sim-
bolu kao prema oinskom (dakle i dalje neupitnom kao takvom) autorite-
tu, ije se pridruivanje uslovljava potivanjem identiteta i pozicije moi
jednog polu-realiziranog subjekta, poput RS. Kada je potrebno ostvariti
legitimitet vlastitoj poziciji ili vlastitim politikim tenjama, Evropa je
poeljan, i esto odluujui (u kontekstu progresivnosti) kvalifkativ odre-
enih politikih snaga, u kojem se te snage predstavljaju kao svojevrsni
reprezentanti onoga to se oznaava kao evropski duh; dok se u kontek-
stima u kojima bi na politiku pozornicu morala stupiti sama dijalogika,
odnosno generinost kao temeljna karakteristika koja se da konstituisati
na osnovu evropskog povijesnog iskustva, odbacuje svako mogue odstu-
panje od vrsto zadatih, esencijalistikih politikih polazita.
titetskih, interesnih formulacija ispoljava i prakticira u je-
dnoj politikoj i drutvenoj zajednici. Utoliko sektor civi-
lnog drutva, kao svojevrsno predvorje politike, predsta-
vlja osnovni potencijal za ostvarenje politikog i svakog
drugog pluralizma; drugim rijeima, ukoliko ovaj sektor
drutvenog funkcioniranja karakteriu mitske odre-
dnice, kao epistemologijski meai komunikativne egzi-
stencije, politiki pluralizam teko e biti ostvariv i kao
komunikativna i egzistencijalna matrica politikog sek-
tora. U tom smislu je stvaranje odreenog i civilnom lo-
gikom kontrolisanog haosa krucijalna potreba svakog, na
graanstvu utemeljenog i slobodnog drutva.
Eldar Sarajli roen je 1978. godine u Doboju. Za-
vrio je Fakultet politikih nauka u Sarajevu, gdje
i danas pohaa postdiplomski studij iz oblasti po-
litologije. Bavi se novinarstvom i radi u UNDP-u.
Literatura:
- Badiou, Alain Manifest za flozofju Jesenski i Turk, Za-
greb 2001.
- Drakuli, Slavenka Caf Europa: Life After Communism,
Penguin 1996.
- Dnevni List, 06. juni 2006, RS eli u Evropu .
- Dnevni Avaz, 16. juni 2006, Dug put Balkana do prije-
ma u EU.
- olovi, Ivan Bordel Ratnika: folklor, politika i rat, XX
Vek, Beograd, 2000.
- olovi, Ivan Politika simbola: ogledi o politikoj antropo-
logiji, XX Vek, Beograd, 2000.
- Eliade, Mira Sveto i profano, Alnari/Tabernakl, Beograd
2004.
- Foucault, Michel Kritika politikog uma Odjek, Sarajevo
2003.
- Hadikaduni, Emir Od Dejtona do Brisela, ACIPS, Sa-
rajevo 2005.
- Horkheimer, Max i Adorno, Teodor Dijalektika prosvje-
titeljstva, Svjetlost, Sarajevo 1984.
- Jansen, Stef Svakodnevni orijentalizam: doivljaj Balka-
na / Evrope u Beogradu i Zagrebu, Filozofja i drutvo, br.
18, 33-72, Beograd 2001.
- Kasirer, Ernst Jezik i mit: prilog prouavanju imena bogo-
va, Novi Sad, 1998.
- Kolst, Pl (ur.) Historijski mitovi na Balkanu, Institut za
istoriju, Sarajevo, 2003.
- Morin, Edgar Kako misliti Evropu, Svjetlost, Sarajevo
1984.
- Nezavisne Novine, 09. juni 2006, Balkan mora postati di-
jelom Evropske Unije
- Osloboenje, 07. juni 2006, Svjetla Evrope.
- Zgodi, Esad Ideologija nacionalnog mesijanstva, VKBI;
Sarajevo 1999.
- irarde, Raul Politiki mitovi i mitologije, XX Vek, Beo-
grad 2000.
- oli, Moris Dijalog u paklu izmeu Makijavelija i Mon-
teskjea, Beograd 2001.
N
aslov Prskali komarce, unitili pele, koji
mi je prolog jula, gotovo hipnotiki, zaokupio
panju sa naslovnice dnevnih novina, nekih, ticao
se uobiajenog ljetnjeg nemara na nekom od poljoprived-
nih dobara u okruenju. Dosta udno zapaanje. Pele mi
nisu nikada predstavljale oblast interesovanja, izuzev kako
da ih izbjegnem, jer su me na vikendici, oeve pele, pri-
likom svakog boravka obavezno obiljeile barem jednom
aokom. Pomenuti naslov mi je evo, shvatih, do sada u
panji sve iz prostog razloga to na tragino genijalan nain
obiljeava politiku koju meunarodna zajednica sprovodi
u Bosni i Hercegovini u ovo godina iza Dejtona.
Naravno, naravno, naravno....da nije meunarodne za-
jednice ne bi bilo ni mira, ali stvari nikako da se postave
na pravo mjesto. Popij... pa da ponemo sa pojanjenjem.
Za vrijeme svog boravka u ovom svojevrsnom Twin Peak-
su Evrope meunarodna zajednica se svojski trudi jedi-
no da prska tetoine. Nerijetko nas ne upozori gdje je
aktivnost u toku pa nas ni krive ni dune isprska. Ko
nam je, kau, kriv kad smo tu gdje su tetoine. Do nekih
tetoina i pored najbolje volje ne moe doi pa lijepi slike
naroito vrijednih tetoina i nudi nagrade za one koji ih
poprskaju ili ih uine dostupnim za prskanje. Kako se mi-
Prskali komarce,
unitili pele
Prosjean slubenik iz bilo koje strane zemlje u Bosni i Hercegovini radi tri
puta manje nego kod kue, a za to je plaen arobnih tri puta vie. Ne
pokuava shvatiti problem Bosne i Hercegovine, ve pribjegava rjeenjima
iz svog kraja koji uglavnom nema nikakve dodirne take sa ljudima i
krajem ovdje... Organizuju su beskorisni seminari kao svojevrsna prela
elite, krpelja visokog civilnog sektora i platia istih na kojim je jedino vano
ne uznemiriti duhove i probuditi sumnju u lani, frizirani izvjetaj
u projektima
Aleksandar Trifunovi
jenja pilot u avionu koji prska, tako se , po njegovom
nahoenju, mijenjaju otrovi, nain i uglovi prskanja.
Smjesu kojom e vriti prskanje piloti naprave zajedno
sa drugarima, daleko, kod svoje kue, kod koje uglavnom
niko za nas nije uo, i tako napunjeni dou kod nas, da
nas prskaju. Da bi nam sutra svima bilo bolje. udno je
da su vrjednije tetoine, da li zbog smjese ili pilota, i dal-
je, i sve vie, tu. Toliko su im, recimo, polijepili slika da
najvei broj ljudi nema druge nego da ih dri zalijeplje-
ne po kuama... Za sama sredstva za prskanje su do sada
potroene milijarde dolara.
I ta?
Rezultati posljednjih izjanjavanja naroda nam govore da
su svo ovo vrijeme, kao u naslovu, prskane pele. Poslije
brojanja glasova svima je valjda jasno da ih je, i da e ih,
biti sve manje. Pojedine su, pametne ko to su ve pele,
shvatile da ovdje nema plodnih i mirisnih livada, pored
svih obeanja, i da je bolje zamahnuti krilima i odjezditi ka
nekim panjacima gdje livade to jo uvijek jesu, mirisne i
plodne, dostupne.
Odluile su otii pa makar na tom putu i sagorjele.
U tekim vremenima sramno je biti neopredjeljen, rekao
je neki grki, koji bi drugo, mudrac. Svako drugo ovjeije
bie ovog vilajeta odluilo se svjesno na sramotu nego na to
obeano bolje, sada jednih, neto prije drugih. Svako drugo
bie se, sa druge strane, opredijelilo i odabralo svoje part-
nere za budunost.
I evo nas, nakon svih ovih godina, na poetku smo. Svi za-
jedno.
Ne znam da li je pilot sa poetka prie odgovarao za
pogreno prskanje, pogrean termin ili smjesu, iskreno i
ne interesuje me toliko. Ono to znam sigurno je da nije-
dan predstavnik meunarodnih dobrotvora ovdje nije
do sada odgovarao za svoje loe poteze. to i nije udno.
Najee tih poteza nije ni bilo, poteza koji nose odgovor-
nost.
A, ko ne radi, prosto, ne moe ni da pogrjei.
Prosjean slubenik iz bilo koje strane zemlje u Bosni i
Hercegovini radi tri puta manje nego kod kue, a za to je
plaen arobnih tri puta vie. Ne pokuava shvatiti prob-
lem Bosne i Hercegovine, ve pribjegava rjeenjima iz
svog kraja koji uglavnom nema nikakve dodirne take
sa ljudima i krajem ovdje. Mandat mu je vrlo kratak da bi
se, ako nije siguran, a najee nije siguran, odrekao prin-
cipa da je najbitnije ne napraviti greku, pa makar ne bilo
rezultata. Rezultatom nije ni vrednovan, a plata nee doi
jedino ako se napravi vidljiva pogreka. Shodno tome nika-
da nije bilo spremnosti i stvarne zainteresovanosti na mis-
iju koja bi stvari promijenila i koja bi na sluaj dugorono
inila manje problematinim. Organizuju su beskoris-
ni seminari kao svojevrsna prela elite, krpelja visokog
civilnog sektora i platia istih na kojim je jedino vano
ne uznemiriti duhove i probuditi sumnju u lani, frizirani
izvjetaj u projektima. Vozni parkovi meunarodnih orga-
nizacija po istoi automobila prije lie na prodajne izlobe
nego na vozila koja se voze zemljom u kojoj nema autopu-
ta. Ne silaze sa asfalta, a problemi su, razumljivo, uglavnom
daleko od glavnih puteva. Energija meunarodnih orga-
nizacija i njihovih radnika se neprestano troi u spreavanju
najekstremnijih snaga da ine naroito teke nevaljatine i
potonji su to vrlo dobro shvatili. Ne bune se. Radi im se
stalna, besplatna, vrlo kvalitetna kampanja i najbitnije je
laganim zagrijavanjem atmosfere svo vrijeme ostati u stal-
noj izbornoj, predratno-ratno-postdejtonskoj formi, u ko-
joj je i vrapcima jasno da je stvarni partner nacionaliste
ovdje, jedino i samo nacionalista tamo. Tom logikom se
vodi i veliki broj nevladinih organizacija. Najbolji partner
u dobijanju sredstava za irenje demokratije ovde je na-
cionalista ovde i tamo. Kada nestane nacionalista ovde
i tamo, nestae i para, kao i mjesta savjetnika premi-
jera za manjine, a ta onda raditi? Dok god ima naciona-
lista ovde i tamo ima i posla za treerazrednog slubenika
meunarodne zajednice koji se neto pita, to je mnogo
bolje nego kod kue, gdje je pomenuti slubenik sluio ug-
lavnom za raznoenje kafe i novina sposobnijim drugari-
ma. A i privreda nee dobiti donacije i pomo, jer, zar ne
vidite da se jo niste izlijeili od nacionalizma i ne moete
bez nacionalista....
Naalost, kalkulisanje nacionalizmom, njegovim gradi-
ranjem od prihvatljivog do manje takvog na duge staze je
samoubilaka koncepcija i sa ovo malo zemlje e otjera-
ti i poslednju nadu i ovjeka koji stvari moe promijeni-
ti na bolje. Nedovoljna zainteresovanost meunarodne za-
jednice i konstantno arogantno odbijanje i neznanje, kako
da se sklopi savez sa iskrenim demokratskim snagama na
terenu, nije do sada uspjelo da stvori istinske lidere civil-
nog sektora i lidere budunosti, to je, najblae reeno,
tragino.
Ako se stvari znaajno ne promijene, ne ostaje nam nita
drugo osim prskanja.
Ne znam kako vi, ali meni je tog prskanja stvarno dosta.
Ustvari, izbudalih od tog prskanja.
I nemamo druge, ili emo nai nain da to prestane ili emo
biti prskani iduih sto godina.
Ajd sad.
Aleksandar Trifunovi, (35) je glavni i odgovor-
ni urednik medijskog projekta BUKA sa sjeditem u
Banjaluci. Projekat ine magazin BUKA, TV talk-
show istog imena i web portal www.6yka.com. Kao
voditelj emisije BUKA je u protekle 4 godine od po-
cetka emitovanja ugostio preko tri stotine gost-
iju iz cijelog regiona. Autor je velikog broja eseja
na temu drutvene stvarnosti u BiH i est je ko-
mentator politikih prilika u naoj zemlji. Zapo-
slen je kao program koordinator u Nansen dija-
log centru Banjaluka.
I. Uvod
Z
adnjih je godina, kako u svijetu, tako i u Hr-
vatskoj, poraslo zanimanje za nevladine organizaci-
je (NVO). Rasprave o NVO-ima esto su popraene
kontroverzama; nerijetko se idealiziraju, nekad i mistifci-
raju, o njima postoje razliita miljenja, ali openito gleda-
jui, sva ta zbrka oko nevladinih organizacija proizlazi iz
nerazumijevanja ovog fenomena.
Nevladine su organizacije u osnovi povezane sa civilnom
drutvom, pojmom starim koliko i ljudska misao, a koji je u
skorije vrijeme postao ponovo aktualan, dijelom zahvalju-
jui sve veem porastu broja NVO-a i jaanju njihove ulo-
ge u drutvu posljednjih desetljea.
Ovaj rad nastoji pomoi boljem razumijevanju nevladi-
nih organizacija i to onako kako se one javljaju kao oblik
civilnog drutva.
U prvom dijelu osvrnut emo se na sam pojam civilnog
drutva u njegovu povijesnom, kao i suvremenom poima-
nju. Ukazat emo na neke aspekte civilnog drutva koji su
bitni za njegovo potpunije razumijevanje.
U drugom dijelu razmatra se u kakvom su odnosu civilno
drutvo i nevladine organizacije i koje pogreke nastaju nji-
hovim poistovjeivanjem.
to su nevladine organizacije, kada su nastale i kako funk-
cioniraju pitanja su kojima se bavi trei dio rada. Uz to,
analizira se i njihova (sve vea) uloga u glokaliziranom
1

drutvu.
1 Glokalizacija je neologizam koji je u suvremene teorije uveo britan-
ski sociolog Roland Robertson. Pojednostavljeno reeno, oznaava pro-
ces uzajamnog djelovanja globalnih procesa na lokalno drutvo i lokalnih
posebnosti na globalna kretanja.
Nevladine organizacije
kao oblik civilnog drutva
Zadnjih godina nevladine organizacije su doivjele pravi boom u svim
zemljama svijeta, a posebice u tranzicijskim zemljama. Po UN-ovom
izvjetaju 1995. godine u svijetu je postojalo preko 29.000 meunarodnih
NVO-a. Ako se uzmu u obzir i NVO-i koji djeluju na nacionalnoj razini
brojka je znatno vea. Primjerice samo u SAD-u u zadnjih trideset godina
osnovalo se preko milijun NVO-a, a u Rusiji, gdje nije postojao nijedan prije
pada komunizma, danas ih je 65.000. Dok su davno prije bile jednostavno
dobrotvorne organizacije, postoje indicije da su NVO-i danas postali veliki
biznis. A upravo su zemlje u krizi, zahvaene ratom ili drugim nemirima
postale pravi raj za NVO-e
Davorka Vidovi
Naalost, istraivanja NVO-a i, openito, strukture civil-
nog drutva, koja bi omoguila podrobnije analize ovih fe-
nomena, jo su uvijek nedovoljna.
Ipak, nadamo se da e ovaj rad pridonijeti rasvjetljavanju
pojma nevladinih organizacija i uloge koju one imaju u su-
vremenom drutvu, a i ukazati na pitanja i probleme koji su
vrijedni daljnjih rasprava.
II. Pojam, struktura, funkcije
i aspekti civilnog drutva
1. Defnicije civilnog drutva
U novije vrijeme rasprave o civilnom drutvu zauzimaju
znaajno mjesto u teorijama drutva i drave, pa je za po-
etak potrebno razjasniti to sam pojam nosi u sebi i koje je
njegovo potpunije odreenje.
Etimoloki, potjee od latinske rijei civis, civilis to znai
graanin (suprotnost je vojnik, vojna osoba). U tom smislu
graansko ili civilno drutvo stoji nasuprot vojnom dru-
tvu
2
, dakle, kao alternativa drutvu ureenom na naelima
autokracije, ili, u krajnjem smislu, totalitarizma.
Pojam civilno drutvo je u vrlo bliskoj vezi s demokraci-
jom, te se u tom kontekstu odreuje kao graansko demo-
kratsko drutvo, drutvo pravnog poretka, zakona i nezavi-
snih institucija koje tite graanska i ljudska prava i ravno-
pravnost svih graana.
Kao drutvo slobodnih graana upuuje na iroki prostor
u kojem se graani, slijedei razliite interese, po naelu
slobodne volje udruuju u razne organizacije i skupine i
ostvaruju svoje potrebe neovisno o dravi.
Po meunarodnom komparativnom istraivanju Te CI-
VICUS Index on Civil Society, koje provodi World Allian-
ce for Citizen Participation civilno se drutvo defnira kao:
podruje institucija, organizacija, mrea i pojedinaca
(i njihovih vrednota) smjetenih izmeu obitelji, drave
i trita, povezanih nizom civilnih pravila koja zajedno
dijele, u koja se ljudi udruuju dobrovoljno radi zagova-
ranja opih interesa.
3
U novijim teorijama o civilnom drutvu, ono se esto stav-
lja u kontekst s dravom i tritem, te se tako pokuava nai
njegovo mjesto i uloga koju ima u suvremenom drutvu.
Od klasine se drave, civilno drutvo razlikuje time to
se u naelu temelji na dobrovoljnosti, a od privatnih ak-
2 Vie o tome Rupel, D., Od vojnog do civilnog drutva, Globus, Zagreb,
1999.
3 Beovan, G., Prilog za IV. Hrvatski forum nevladinih organizacija, Za-
greb, prosinac 2000.
tivnosti razlikuje ga to to se interesi ne formuliraju pre-
ma privatnim interesima, ve prema javnom dobru i inte-
resu zajednice.
4
1. 1. Civilno drutvo u kontekstu tradicionalne politi-
ke teorije
Iako se termin civilno drutvo u teorijama drutva i drave
aktualizirao osamdesetih godina dvadesetog stoljea, sama
sintagma civilno drutvo jedan je od najstarijih pojmo-
va europske flozofje i potjee jo od Aristotela. Meu-
tim, znaenje je tog pojma kod Aristotela pa sve do polo-
vice 18. st. drugaije od onog koje se koristi u novijim ra-
spravama. Kod Aristotela i u prvom razdoblju, koje se osla-
nja na grko-latinsku jezinu tradiciju, izraz civilno dru-
tvo (gr. plitik homonia ili lat. societas civilis) znaio
je isto to i politiko drutvo; drugim rijeima, civilno je
drutvo izjednaeno s politikom vlasti, s dravom.
U novijoj se uporabi, kako naglaava Manfred Riedel u
svom opsenom povijesnom prikazu znaenja ovog poj-
ma
5
, civilno drutvo i drava upravo meusobno suprot-
stavljaju. Takvo poimanje civilnog drutva kao suprot-
nosti dravi ima svoje korijene u 18. st. Za vrijeme pro-
svjetiteljstva javlja se uvjerenje da drutvo postoji prije dr-
ave i da je zasnovano na prirodnoj ljudskoj slobodi, dok se
drava temelji na ugovoru.
Moe se rei da je problem civilnog drutva postao pro-
blemom upravo u svojoj razlici i napetosti prema dravi, a
da je razlikovanjem civilnog drutva i drave nastalo i pi-
tanje kakav bi trebao biti njihov optimalni odnos. U tom
kontekstu Bibi istie da su svi kljuni problemi moder-
ne politike znanosti, koji se zapravo usredotouju na pi-
tanje demokracije, povezani s kompleksom civilnog dru-
tva i drave.
6

Utjecaj Aristotelovog izjednaavanja civilnog drutva i dr-
ave prisutan je i kod J. Lockea, koji jo uvijek izjednau-
je civil society i political society, iako je posredno utirao
put njihovom kasnijem pojmovnom razlikovanju, razumi-
jevajui civilno drutvo kao sferu nedravne regulacije. Isto
vrijedi i za druge teoretiare, npr. J. J. Rousseaua i I. Kan-
ta, koji su suprotstavljali preddravno drutvo, kao prirod-
no stanje, i civilno drutvo, kao dravno stanje.
Za nastanak modernog razlikovanja civilnog drutva i dr-
ave znaajan je doprinos kotske socijalne flozofje, po-
4 Kregar, J., Transparentnost i odgovornost drave u izgradnji civilnoga
drutva u Hrvatskoj. Razvoj civilnoga drustva u Hrvatskoj modeli su-
radnje drzave i udruga, Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge, Za-
greb, 1999. str. 61.
5 Riedel, M., Drutvo, graansko, u Graansko drutvo i drava, Napri-
jed, Zagreb, 1991, str. 34.
6 Bibi, A., Civilno drutvo i politiki pluralizam, Cekade, Zagreb, 1990.
str. 26.
sebno A. Fergusona i A. Smitha, koji su razvili shvaanje
o civilnom drutvu kao paralelnoj, ali odvojenoj sferi od
drave, kao podruju gdje se graani udruuju prema svo-
jim vlastitim interesima i eljama. Iako nije do kraja izveo
razlikovanje civilnog drutva i drave, Fergusonov je naj-
vei doprinos u tome to je pod civil society, koje je su-
protstavljao divljatvu i barbarstvu, podrazumijevao no-
viju fazu u razvoju povijesti, tzv. civilizirano drutvo, koje
se zasniva na robnoj proizvodnji, trgovini, privatnim inte-
resima, drutvenoj podjeli rada i na privatnom vlasnitvu.
Dakle, za razliku od antikog etosa zajednice Ferguson je
moderno doba povezivao s partikularizmom. Osim toga,
dao je poseban doprinos razvoju i raspravama o civilnom
drutvu, isticanjem vrlo vane uloge ivota ljudi u udru-
enjima.
Bitna su i zapaanja Adama Smitha u okviru problemati-
ke civilnog drutva i drave. On je naglaavao autonomi-
ju ekonomske nasuprot politikoj sferi, a sadraj civilnog
drutva, koje je nazvao trgovakim drutvom (eng. co-
mmercial society) je poistovjeivao s ekonomskim dru-
tvom.
Kljuno mjesto u nastanku moderne ideje o civilnome
drutvu i njegovu odnosu prema dravi u svakom sluaju
pripada Hegelu.
7
On je svojim konceptom civilnog drutva
u kojem je vidio modernu pojavu, najprije obuhvatio pro-
blematiku politike ekonomije, kao jednog od bitnih ele-
menata civilnog drutva. Na ovjeka nije gledao kao na izo-
liranog pojedinca, ve ga je u sklopu civilnog drutva, tre-
tirao kao pripadnika drutvenih slojeva. Hegel je civilno
drutvo koncipirao kao vanjsku dravu, te ga je suprotsta-
vio politikoj dravi, tek u kojoj ovjek dostie svoju kon-
kretnu slobodu. Civilno je drutvo samo moment u rea-
lizaciji slobode, koja se kao konkretna sloboda ostvaruje u
ideji politike zajednice. Tako je Hegel, zapravo, nastojao
integrirati civilno drutvo i dravu, a ne ih samo diferen-
cirati. Pored toga, naglaavao je i ideju udruivanja, iako
tek u rudimentarnom obliku i u smislu ekonomskih korpo-
racija, ali ova se ideja ipak nalazi u osnovi njegova poima-
nja odnosa izmeu civilnog drutva i drave.
Veliki je doprinos razmatranju tematike civilnog dru-
tva dao liberalizam, posebno kasniji, koji je, kao jednu od
centralnih ideja, isticao ideju udruenja (eng. association).
Ovdje ubrajamo, prije svega, refeksije Alexisa de Tocqu-
evillea, koji smatra da su razni oblici udruivanja ljudi je-
dan od osnovnih uvjeta civilizacije. U suprotstavljanju cen-
tralizmu moderne drave, postavlja udruenja kao glavna
mjesta gdje se uva i uvruje slobodna linost i odgaja
njen smisao za javno djelovanje i javni ivot.
Tocqueville je razlikovao stalna udruenja, koja stvara za-
kon, i ona koje nastaju inicijativom graana. Pored toga,
7 Prema Bibi, A., Civilno drutvo i politiki pluralizam, Cekade, Zagreb,
1990. str. 29.
uveo je distinkciju izmeu civilnih udruenja i politikih
udruenja, koje je smatrao nezaobilaznim u ouvanju slo-
bode i demokracije.
Sredinom 19. stoljea Karl Marx i drugi socijalistiki mi-
slioci dali su svoje shvaanje civilnog drutva i njegova od-
nosa prema dravi. Civilno drutvo poistovjeuju s buro-
askim drutvom, a time i s dravom. Budui je drava in-
strument vladajue klase, to e njeno ukidanje dovesti do
stvaranja besklasnog drutva, opeljudske zajednice.
8

A. Gramsci, koji se naslanja na marksistiku tradiciju, ra-
zlikuje politiko drutvo, kao prostor politikih instituci-
ja i pravne kontrole i civilno drutvo kao privatno i ne-
dravno podruje. Za Gramscija civilno drutvo je prostor
interakcijskog djelovanja drave, ljudi i trita, i u njemu
ljudi vode bitku protiv hegemonije trita i drave.
9

U 20. st. pojava totalitarnih poredaka donijela je nove kon-
cepte civilnog drutva i drave. Totalitarna vlast, ne samo
da stvara potpunu centralizaciju drave, nego i liava gra-
ane njihovih prava. U oba tipa totalitarnih sistema, u fa-
izmu kao i u socijalizmu, smatra se da unitenje civilnog
drutva jami trajni monopol dravne moi.
Refeksiji o civilnom drutvu doprinijeli su i takvi tokovi
kao to je anarhizam. Kao utopijska teorija, anarhizam se
nada propasti drave, kao aparatu sile, i to kroz organizira-
nje drutvenog otpora s dna. Dobrovoljnim udruivanji-
ma i suradnjom ljudi postepeno bi se ukinula drava i time
bi se izgubio i razlog njezina postojanja.
Kao to se vidi iz ovog kratkog pregleda, znaenje se pojma ci-
vilno drutvo u teorijama drutva i drave mijenjalo kroz po-
vijest. Pokazalo se da ideja civilnog drutva nema ideoloko
ishodite, mada ideoloke razlike utjeu na njegovo odree-
nje.
10
Liberalne su teorije, razvijene u 18.st., svojim konfron-
tiranjem civilnog drutva naspram drave i isticanjem uloge
udruenja u tom odnosu, najvie utjecale na formiranje su-
vremenih koncepcija.
1.2. Pojam civilnog drutva u suvremenoj politikoj
teoriji
Od kraja 19. st. do 80-ih godina prolog stoljea u zapad-
nim je zemljama pojam civilno drutvo bio gotovo potpu-
no istisnut, te se rabio samo pojam drutvo.
8 Prema Geremek, B., Civil Society and the Present Age, Kettering Re-
view, Winter, 1997.
9 Ambro, M., Ovsenik, M., Neproftni autopoetini sustavi, Alinea, Za-
greb, 1999. str. 43.
10 Kregar, J. Transparentnost i odgovornost drave u izgradnji civilnog
drutva u Hrvatskoj, u Razvoj civilnoga drustva u Hrvatskoj modeli su-
greb, 1999. str. 62.
Ideja je civilnog drutva zaivjela i ponovo se aktualizirala
70-ih i 80-ih godina s novim drutvenim pokretima (enski
pokreti, zatita okolia, mirovni pokret), a posebno raspa-
dom Istonog komunistikog bloka s poetka 90-ih i poja-
vom postsocijalistikih reformatora, koji civilnom drutvu
daju znaenje treeg puta izmeu kapitalistike pohlepe i
socijalistikog etatizma.
11
Suvremene rasprave o civilnom drutvu, koje su se javile
80-ih godina, potaknute su prvenstveno pojavom opozicij-
skih gibanja u Istonoj, pa i u Srednjoj Europi, nastalih kao
pokuaj obnove nezavisnih oblika drutvenosti nasuprot
totalitarnoj dravi koja je ukinula svaku autonomiju poseb-
nih podruja drutva i ivota i podredila ih politikoj kon-
troli. Ideja se civilnog drutva kao komponente neophodne
za demokraciju posebno poela naglaavati nakon iskustva
dvadesetog stoljea s faistikom i komunistikom diktatu-
rom, pri emu su i jedna i druga htjeli kontrolirati i nadzi-
rati sve drutvene institucije pod okriljem drave. U otpo-
ru sustavu, koji se temelji na politikoj i vojnoj sili i gdje je
svaki oblik sudjelovanja graana zapravo prividan, javlja se
ideja civilnog drutva, kao prostora ne samo drugaijih po-
litikih aktivnosti (u smislu vee mogunosti participiranja
graana), ve i kao prostora slobodnog obrazovanja, raz-
mjene informacija i miljenja , te zatite osnovnih intere-
sa pojedinih skupina u drutvu. Takav koncept u sebi nosi
vrlo snano antitotalitarno obiljeje.
Meutim, irenjem ove rasprave meu europskim i ame-
rikim teoretiarima, pokazalo se da je propitivanje kon-
cepta civilnog drutva aktualno i za kasnokapitalistika
drutva.
12
Kriza drave blagostanja otkrila je problemati-
nost niza institucija kojima kapitalistika drava interveni-
ra u drutvene odnose. U to se vrijeme i individuum od-
luio vratiti u politiku, odbijajui biti samo pasivni konzu-
ment rezultata tehnokratske politike i masmedijskih poli-
tikih rituala
13
, ve elei biti aktivni sudionik drutva,
koji pritom ne odbacuje utvrene politike institucije
graanskog drutva i drave, ve ih upravo nastoji to
bolje iskoristiti. Dakle, kriza socijalne drave u zemljama
Europske unije i SAD-u dovela je do vee usmjerenosti pre-
ma civilnom drutvu i isticanja njegove uloge.
Po nekim se teoretiarima
14
koncept civilnog drutva,
shvaen kao program otpora komunizmu, pojavio prvo
u Poljskoj krajem 70-ih i poetkom 80-ih godina, a po-
tom i u drugim zemljama Srednje i Istone Europe, koje je
zahvatio proces oslobaanja od totalitarnog reima i tran-
ziciji k slobodnom demokratskom pluralistikom drutvu.
11 Ibid, str. 63.
12 Pokrovac, Z. (ur.) Graansko drutvo i drava, Naprijed, Zagreb, 1991,
str.13.
13 Zakoek, N. u Graansko drutvo i drava, Naprijed, Zagreb, 1991,
str. 214.
14 Geremek, B., Civil Society and the Present Age, Kettering Review,
Winter, 1997.
Po openito prihvaenim suvremenim teorijama tranzicija
ima tri temeljne dimenzije:
15
- politika demokratizacija koja ukljuuje viestrana-
je, kompetitivne izbore, trodiobu vlasti, graanska i ljud-
ska prava i slobode
- trino gospodarstvo koje se odnosi na denacionaliza-
ciju, privatizaciju, slobodu vlasnitva
- izgradnja civilnog drutva koja podrazumijeva slo-
bodno i interesno udruivanje graana u razliite orga-
nizacija tzv. treeg sektora.
Problem svih postkomunistikih zemalja jest u tome to se
oekuje ili zahtjeva da se ove tri tranzicije odvijaju istovre-
meno, jer su meusobno uvjetovane i jer konani rezultati
ovise o uspjenosti sva tri procesa.
Stoga novije analize o tranzicijskim zemljama Srednje i
Istone Europe polaze od koncepcije triangularnog mo-
dela.
16
Sredinom 80-ih godina na Sveuilitu u Kopenhage-
nu i u Europskom centru za drutveno blagostanje u Beu
istraivai su razvili koncepciju trokuta blagostanja. Kon-
cepciju odreuju tri podruja koja tvore hiperprostor u ko-
jemu pojedinci zadovoljavaju svoje potrebe. Po tom mode-
lu, drutva se temelje na odnosu izmeu tri podruja inte-
resa drave, trita i civilnog drutva.
drava djeluje putem moi (politikog kapitala)
trite djeluje putem novca (ekonomskog kapitala)
civilno drutvo djeluje putem solidarnosti (socijalnog
kapitala)

Skica: Triangularni model trokut blagostanja
15 Grdei, I., Demokratska konsolidacija i udruge graana, u Razvoj
civilnoga drustva u Hrvatskoj modeli suradnje drzave i udruga, Ured
Vlade Republike Hrvatske za udruge, Zagreb, 1999. str. 41.
16 Stubbs, P., Povjerenje u tranziciju? Nevladine udruge i vlade u razdo-
blju globalizacije, u Razvoj civilnoga drustva u Hrvatskoj modeli surad-
nje drzave i udruga, Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge, Zagreb,
1999. str. 29.
Drava, dakle, naputajui stare okvire, dobar dio javnog
djelovanja koje se prvenstveno odnosi na pruanje socijal-
nih usluga, prenosi s jedne strane na trite, a s druge na
civilno drutvo.
Ovaj model, kako istie P. Stubbs, pokazuje kako slobodni
izbori i slobodno trite nisu dovoljni za izgradnju i odr-
anje zdravog demokratskog drutva, ve trebaju biti do-
punjeni treim sektorom neproftnih i nevladinih orga-
nizacija. Zbog guste mree djelovanja koje stvaraju, ova
se tri podruja ne mogu promatrati odvojeno, ve upravo
kroz svoje meusobne odnose.
Pojednostavljeno reeno, civilno je drutvo jedna od tri
sfere, koja zajedno s dravom i tritem, u meusobnim in-
terakcijama tvori demokratsko drutvo.
Koncept se civilnog drutva moe promatrati i s dva razli-
ita aspekta:
17
negativnog, koji polazi od toga da uplitanje
drave treba ograniiti, kako bi se sprijeila kontrola nad
drutvenim aktivnostima i pozitivnog, kao ideje o postoja-
nju velikog broja neovisnih arita samoorganiziranja unu-
tar drutva, putem kojih ljudi zajedniki rade na rjeavanju
svojih problema, i koji djeluju kao kanali javnog miljenja,
te mogu sluiti i kao zatita protiv zlouporabe vlasti.
Jo je jedan razlog poveanog interesa za civilno drutvu i
njegovu ulogu u demokratskom drutvu. U suvremenom
javnom ivotu izbija na vidjelo vrlo snaan otpor prema
politizaciji svih aspekata ljudskog ivota, koja se pak oi-
tuje u velikom broju politikih stranaka i zaguivanju osta-
lih oblika drutvenog i politikog djelovanja. Na neki na-
in javlja se zasienje politikom i politiarima openito, te
se u takvoj situaciji jedina suvisla alternativa, koja omogu-
uje participaciju u javnom i drutvenom ivotu, vidi u ra-
znim oblicima slobodnih drutvenih udruivanja. Gere-
mek
18
smatra da je jedina stvarna opasnost u poniranju u
politiku s jedne strane, uz istovremeno povlaenje iz jav-
nog ivota, s druge strane.
Dok je za civilno drutvo od 18.st. pa nadalje karakteristi-
no konfrontiranje spram drave, danas se najee prihva-
a ideja o civilnom drutvu i kao suprotnosti i kao dopuni
dravi. To naglaava i Geremek kada pie civilno drutvo
ne djeluje u suprotnosti s demokratskom dravom, nego
surauje s njom. Ono vie ne mora biti neka vrsta paralel-
nog polisa nego sada moe jednostavno biti dio polisa.
19

V. Pusi primjeuje da: ...za razliku od klasinog defnira-
nja civilnog drutva naprosto kao ekonomske za razliku od
institucionalne i politike djelatnosti, u suvremenim inter-
17 Usp. Beetham, D., Boyle, K., Introducing Democracy: 80 questions and
answers, UNESCO, 1995. str. 107.
18 Geremek, B., Civil Society and the Present Age, Kettering Review,
Winter, 1997.
19 Ibid.
pretacijama civilno drutvo znai i politiki ivot.
20
Dakle,
u modernim uvjetima, civilno drutvo nije samo prostor
suprotstavljanja dravi, nego i prostor iz kojeg nastaje pri-
hvatljivija, bolja i ljudskim potrebama primjerenija dra-
va. Ovakvo shvaanje nalazi svoje opravdanje posebice u
oblikovanju novog drutvenog sustava u tranzicijskim ze-
mljama.
2. Aspekti civilnog drutva
2.1. Struktura civilnog drutva
Strukturu je civilnog drutva vrlo teko odrediti, prije sve-
ga jer ono obuhvaa iroki heterogeni prostor u kojem se
isprepliu djelovanja niza udruenja i organizacija, koje za-
stupaju najrazliitije i esto proturjene interese.
Civilno se drutvo i njegova struktura mogu promatrati s
dva aspekta. U najirem smislu, u elemente civilnog dru-
tva spadaju
21
:
- trino-gospodarski akteri, proizali iz odvajanja od
kontrole drave
- nezavisni mediji, ije je djelovanje nezavisno od utjecaja
vlasti ili gospodarskih subjekata
- nezavisni strunjaci, koji djeluju jedino po naelu kom-
petentnosti
- mrea dobrovoljnih udruenja, koja se javljaju u svim
podrujima drutvenog ivota.
Promatrano ovako, civilno drutvo obuhvaa sve instituci-
je i skupine, koje funkcioniranju potpuno odvojeno od dr-
ave.
U uem smislu, civilno se drutvo promatra kao istovjetno
s dobrovoljnim udrugama graana. Teoretiari koji polaze
od triangularnog modela tako smatraju da strukturu civil-
nog drutva ine organizacije koje nisu ni proftne ni vladi-
ne, a koje se najee nazivaju nevladine organizacije, or-
ganizacije treeg sektora, dobrovoljna udruenja ili nepro-
ftne organizacije. P. Stubbs razlikuje tri komponente civil-
nog drutva:
22
20 Pusi, V. Drava i civilna sfera u postkomunizmu, u ani, I. (ur.) Fed-
eracija Bosna i Hercegovina: drava i civilno drutvo, Erasmus Gilda
Novi Liber, Zagreb, str. 77.
21 Beetham, D., Boyle, K., Introducing Democracy: 80 questions and an-
swers, UNESCO, 1995., str. 107.
blju globalizacije, u Razvoj civilnoga drustva u Hrvatskoj modeli surad-
nje drzave i udruga, Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge, Zagreb,
1999., str. 31.
1) Udruge graana. Tu spadaju zborovi, amaterski sport-
ski klubovi, folklorna drutva i sl.. Obino su lokalnog ka-
raktera. Doprinose socijalnom kapitalu ili solidarnosti u
drutvu putem poboljanja kvalitete ivota.
2) Profesionalizirane nevladine organizacije. Odnose se
na skupine profesionalaca koji za pruanje usluga primaju
fnancijske naknade (plae ili honorare). To su, primjerice,
telefoni za psiholoku pomo, sklonita za ene, programi
za prevenciju ovisnosti itd. Najee su regionalnog ili na-
cionalnog karaktera, a doprinose socijalnom kapitalu pu-
tem drutvenih inovacija i podizanja nivoa profesionalnih
vjetina i svijesti.
3) Politizirano civilno drutvo. To su skupine drutveno
osvijetenih pojedinaca, organizirane na nacionalnoj razi-
ni ili ak s meunarodnim vezama. Slikovito reeno, one
imaju ulogu psa uvara u drutvu: prate uporabu i zloupo-
rabu vlasti, te se zalau i lobiraju za drutvene promjene.
Tu ubrajamo npr. skupine za zatitu ljudskih prava, udru-
ge za praenje izbora, mirovne organizacije. Vaan je nji-
hov doprinos socijalnom kapitalu nastojanjem za postiza-
nje drutvene pravde, upozoravanjem na iskljuivanje iz
drutva i sl.
Ova podjela je idealnotipska, jer se djelovanje raznih organi-
zacija civilnog drutva meusobno preklapa i one esto po-
primaju obiljeja sve tri navedene skupine. Primjerice, udru-
ge osoba s invalidnou mogu djelovati kao servisi za svoje
korisnike ali i lobirati za odreene promjene u zakonu. Tako
istodobno ostvaruju funkcije zadovoljavanja potreba svojih
korisnika i participiranja u kreiranju politike.
Iz ovakve podjele vidi se da svi oblici civilnog drutva nema-
ju jednak socijalni doprinos, kao ni odnos i zahtjeve prema
vladi i dravi. Upravo od takvog stava polazi i A. Judge
23
, koji
smatra da je osnovni problem u odreivanju elemenata civil-
nog drutva, postojanje razliitih pristupa samom konceptu
civilnog drutva. Razliiti pristupi (politiki, psiho-kultur-
ni, socijalni, ekonomski...) uzimaju u obzir samo neke aspek-
te civilnog drutva, a promatrano u cjelini na vidjelo izbi-
ja njegova kompleksna struktura, koja obuhvaa organizaci-
je od fundamentalistikih, teroristikih, oslobodilakih po-
kreta, lobija, meunarodnih kriminalistikih krugova, preko
profesionalnih udruenja, trgovakih kartela, tajnih udrue-
nja, vjerskih skupina, kultova, sve do humanitarnih, volon-
terskih, neformalnih udruga, pa ak i virtualnih udruenja u
novije vrijeme. Ovakva heterogenost civilnog drutva otea-
va pokuaje preciznijeg odreivanja njegove strukture.
23 Judge, A., NGOs and Civil Society: Some Realities and Distortions
(http://www.globalpolicy.org/ngos/role/intro/def/2000/civso.htm)
2.2. Funkcije civilnog drutva
Civilno je drutvo podruje drutva u kojem se organizira-
ju i odvijaju socijalna gibanja. Organizacije civilnog dru-
tva koje zastupaju razliite, esto suprotstavljene drutve-
ne interese, ustrojene su tako da mogu ostvariti svoje ci-
ljeve i zadovoljiti potrebe svoje drutvene skupine. Pritom
civilno drutvo ispunjava odreene funkcije, kako prema
graanima, tako i prema drutvu u cjelini. Postoji vie sku-
pina razloga koji u odreenom smislu opravdavaju razvoj
civilnog drutva:
24
- trini razlozi trite je sposobno brzo reagirati na po-
trebe pojedinaca i zadovoljiti ih, ali potpuno zakazuje pri
identifkaciji i zadovoljavanju kolektivnih potreba unutar
drutva.
- birokratski razlozi zbog birokratske strukture drav-
nog aparata, on je esto u nemogunosti prepoznati i brzo
reagirati na nove drutvene potrebe. Organizacije civil-
nog drutva su blie socijalnim okolnostima, mnogo jasni-
je mogu prepoznati socijalne potrebe i zadovoljavati ih, a
da pritom ne trebaju iri drutveni konsenzus. I njihova le-
gitimnost nije upitna, jer je opseg njihova djelovanja manji
i nikad se ne odnosi na drutvo u cjelini.
- sloboda i pluralizam organizacije civilnog drutva
imaju vanu ulogu pri ostvarivanju pluralizma i demokra-
cije u drutvu. One potiu inicijativu pojedinca za djelova-
nje u korist zajednikog dobra, rade na ouvanju razliito-
sti u drutvu itd.
- solidarnost organizacije civilnog drutva su ustanov-
ljene s namjerom da se ljudska solidarnost afrmira kad je
najpotrebnije. U heterogenom drutvu postoje velike razli-
ke meu ljudima, a veina ne moe zadovoljiti sve svoje po-
trebe. Da bi se izbjegli konfikti koje takva situacija moe
izazvati, u drutvu je potrebna solidarnost pri osiguravanju
osnovnih socijalnih potreba.
Diamond istie da je snano civilno drutvo jedan od po-
laznih uvjeta demokracije i navodi est funkcija civilnog
drutva:
25

- raznolikost civilnog drutva spreava da drava postane
robom interesa samo nekih drutvenih skupina
- razvoj procesa udruivanja dopunjuje djelovanje politi-
kih stranaka i potie politiku participaciju
- civilno je drutvo jedan od stabilizatora drave, jer poma-
e razvijanju osjeaja socijalnog reda u dravljana
greb, 1999, str. 98.
25 Prema Ambro, M., Ovsenik, M., Neproftni autopoetini sustavi,
Alinea, Zagreb, 1999, str. 45.
- civilno drutvo umnoava potrebe drave i istodobno po-
tencijale njegovih skupina pri poboljavanju razine njego-
va bogatstva
- civilno je drutvo podruje u kojemu se razvijaju novi
oblici politikog voditeljstva
- civilno drutvo suprotstavlja se autoritarnosti
Budui da je postojanje civilnog drutva usko vezano uz
demokraciju, ono doprinosi demokratskim naelima time
to predstavlja prostor u kojem se graani mogu obrazo-
vati za aktivno prosuivanje politikog djelovanja u dru-
tvu, sudjelovanje u drutvenim i politikim procesima, kao
i za utjecanje na drutvene promjene. Tu se graani ue
biti graanima, dakle, aktivnom sudjelovanju u javnom i
politikom ivotu. Jedna je od najbitnijih funkcija civil-
nog drutva, dakle, razvijanje svijesti kod graana da oni
sami nisu i ne moraju biti pasivni elementi drave, ve
upravo da imaju mo i pravo aktivnog sudjelovanja u iz-
gradnji drutva u kojem ele ivjeti.
2.3. Moralni aspekt
Iako se koncepcija civilnog drutva mijenjala kroz povije-
sna razdoblja, unato promjenama, sauvala je jedan bitan
element, a to je element moralnog autoriteta. Drugim rije-
ima, u civilnom je drutvu moral ono to ini temelj dru-
tva.
Kao to navode Ambro i Ovsenik, iskustva u nekim ze-
mljama pokazuju da uspjena demokratizacija drutva nije
direktno ovisila o civilnom drutvu i njegovim institucija-
ma, ali je njegova uloga u demokratizaciji bila upravo nje-
gov moralni naboj, koji predstavlja ishodite drugaije mo-
ralne i politike vizije drutva.
Moral se civilnog drutva oituje u etikim vrijednostima
koje ono promovira, zastupa i realizira u drutvu. Mnogi
suvremeni autori
26
naglaavaju ulogu graanskih udrue-
nja u oblikovanju moralne svijesti ljudi, te kako se taj pro-
ces direktno ili indirektno refektira u demokratskoj kultu-
ri i politici drutva. Pritom je bitno istai da se ovaj aspekt
ne odnosi na civilno drutvo u cjelini. Jer niti sve skupine u
drutvu imaju utjecaj na oblikovanje moralne svijesti svo-
jih lanova, niti njihove vrijednosti i djelovanje doprinose
moralnom razvoju drutva.
Meutim, mogunosti su civilnog drutva da stvori moral-
ne, ba kao i kompetentne graane, vrlo znaajne, a oitu-
ju se upravo kroz demokratsku praksu promicanjem jed-
26 Usp. Rosenblumen, N., Te Moral Efects of Associational Life, Jour-
nal of the Institute of Philosophy and Public Afairs, vol 18, no 3., Uni-
versity of Maryland, 1998. (www.puaf.umd.edu/IPPP/summer98/moral_
afects_of_associationall.htm); A. Judge, NGOs and Civil Society: Some
Realities and Distortions (http://www.globalpolicy.org/ngos/role/intro/
def/2000/civso.htm)
nakosti svih pred zakonom, zatitom rasnih, nacionalnih,
vjerskih, spolnih i drugih razliitosti, te irenjem otvore-
nosti i prihvaanjem drugaijih miljenja i stavova. Kako
je za podruje civilnog drutva karakteristina injenica
da sve skupine koje ju ine ne predstavljaju i ne ele po-
litiku vlast, tako je irenje civilnog drutva zapravo ire-
nje moralnog prostora daleko od djelovanja usmjerenog ka
moi.
27
Tekoe se javljaju pri klasifkaciji onih skupina koje se
udruuju iskljuivo zbog zajednikih hobija (tj. djeluju ne-
utralno) i onih koje imaju negativan predznak (npr. neo-
faistika udruenja, kriminalistike, nacionalistike i sl.
skupine), to implicira da se problem moralnosti civilnog
drutva ne moe tako jednostavno odrediti. Budui da je
demokracija (posebno liberalna) duboko posveena ideji
slobode udruivanja, ona je u isto vrijeme dom svakoj mo-
guoj organizaciji, pa tako i autoritarnoj, elitistikoj, seksi-
stikoj, rasistikoj, fundamentalistikoj i paravojnoj. S tim
se broj udruenja, koja svojim vrijednostima ne doprino-
se uvrivanju morala u civilnome drutvu, stalno pove-
ava.
Meutim, ako promatramo civilno drutvo u idealnom
obliku, onda se njegov moralni karakter proima kroz za-
titu razliitih skupina u drutvu, kroz zatitu vjerskih i
drugih uvjerenja, kroz poticanje samoorganiziranih inici-
jativa i spontanog udruivanja graana na svim drutve-
nim razinama. Po I. Prpiu pod pojmom civilnog dru-
tva podrazumijeva se drutvo u kojem slobodno udrueni
graani zainteresirani za opstanak i boljitak zajednice pro-
miu ope dobro nastojei iznuditi rjeenja problema koji
sputavaju ustanovljavanja opeg dobra ili promiu interese
pojedinih posebnih centara moi.
28
Dakle, promiui i ti-
tei ope dobro (a ne pojedinane interese), kao ono zajed-
niko svima u drutvu, civilno drutvo stvara siguran pro-
stor za ivot i djelovanje svih.
III. Nevladine organizacije (NVO)
kao oblik civilnog drutva
Pojam civilnog drutva postao je u zadnje vrijeme izrazi-
to aktualan u globalnim raspravama meu teoretiarima,
znanstvenicima, politiarima, ali i u iroj javnosti. Kljuno
mjesto u trenutnom entuzijazmu koji postoji oko problema
civilnog drutva zauzima fascinacija nevladinim organiza-
cijama (NVO), posebno onima koji se u literaturi esto na-
zivaju advocacy groups
29
, drutveno osvijetene sku-
greb, 1999, str. 46.
28 Prpi, I., Prilog za IV. Hrvatski forum nevladinih organizacija, Zagreb,
prosinac 2000.
29 Eng. Advocacy groups oznaava zastupnike skupine, skupine koje se
zauzimaju se za neku skupinu ili ideju. U hrvatskom jeziku nema priklad-
nog prijevoda.
pine ili politilizirano civilno drutvo
30
. Njihova je dje-
latnost posveena javnim interesima: zatiti okolia ljud-
skim pravima, enskim pitanjima, nadgledanjem izbora i
sl. Takva su se udruenja multiplicirala zadnjih godina, naj-
vie u zemljama u procesu demokratske tranzicije. U isto
su se vrijeme stvorile nesuglasice oko fenomena NVO-a.
Dok ih jedni idealiziraju i njihovu ulogu u suvremenom de-
mokratskom drutvu uzdiu na pijedestal, drugi ih smatra-
ju protu-dravnim, ili paradravnim elementima. Kon-
troverza koja se stvara oko nevladinih organizacija zapravo
proizlazi iz nerazumijevanja i nejasnog odreenja pojma.
Tomu zasigurno doprinosi i negativno odreenje u samom
nazivu (ne-vladine), koje se moe razumjeti kao neto to
je protu-vladino, a samim tim i dodatno iskrivljuje sliku o
fenomenu nevladinih organizacija i oteava njihovo razu-
mijevanje.
esto se civilno drutvo poistovjeuje s nevladinim organi-
zacijama, odnosno, nevladine se organizacije vide kao jedi-
ni oblik civilnog drutva. Takvo je shvaanje, meutim, po-
greno. Kako se pojam civilno drutvo pokazao preiro-
kim i preamorfnim, 90-ih se godina pojavila potreba za ra-
zvijanjem meudisciplinarnog istraivanja usmjerenog na
nevladine organizacije i njihovu ulogu u drutvu.
31
Isprav-
no shvaeno, civilno je drutvo iri pojam, koji se odnosi
na sva udruenja i organizacije koje postoje izvan drave,
ukljuujui i politike stranke i trite.
32
Civilno drutvo,
dakle, ukljuuje, iroku lepezu organizacija koje politika
znanost tradicionalno svrstava u interesne skupine sindi-
kate, profesionalna udruenja, trgovake komore, etnika
drutva i sl. Takoer, povezuje i mnoge druge organizacije
ija svrha nije postizanje specifnih drutvenih i politikih
ciljeva, kao to su religijske organizacije, studentska udru-
enja, kulturne, sportske, flatelistike klubove i sl.
Od svih oblika civilnog drutva, NVO-i ipak imaju jednu
od najvanijih uloga u uvrivanju demokracije, posebi-
ce u zemljama koje prolaze kroz tranziciju iz totalitarnog u
demokratsko drutvo. Oni sudjeluju u oblikovanju politi-
kog i drutvenog ivota putem motrenja rada vladinih slu-
bi, vrenja pritisaka na vladu i njene odluke, zatite ljudskih
prava, promicanja vrijednosti tolerancije, prihvaanja ra-
zliitosti, solidarnosti itd. Uz to, NVO-i podupiru civilno
obrazovanje i graansko sudjelovanje, potiui graane na
aktivni angaman u drutvenom i politikom ivotu, ali ne
kroz dravne institucije. Njihova je glavna uloga omoguiti
graanima rjeavanje zajednikih problema kroz samoor-
ganizirano i udrueno djelovanje. esto proizlaze kao od-
govor na inherentnost drave, koja u sloenim okolnostima
globalizacijskih tokova vie nije sposobna pruati socijalnu
sigurnost svojim graanima.
30 Vidi ovaj rad, str. 9.
31 Paul, J., NGOs, Civil Society, and Global Policy Making, Global Policy
Forum, New York, 1997, (www.globalpolicy.org/ngos/index.htm)
32 Carothers, T., Tink Again: Civil Society, Foreign Policy Magazine,
Winter 1999-2000 (http://www.globalpolicy.org/ngos/civsoc.htm)
Meutim, u mnogim zemljama tradicionalni dijelovi ci-
vilnog drutva, poput religijskih organizacija, radnikih
sindikata i slina udruenja obino imaju snanu podrku
u narodu. To je ono to nedostaje nevladinim organizacija-
ma, posebnom onima tek nastalim, koje se javljaju u tran-
zicijskim zemljama. est je sluaj da se na njihovom vrhu
stvore male elitne skupine, koje imaju slabe veze s gra-
anima, o ijoj dobrobiti navodno skrbe, te ovise o stra-
nim donatorima, budui da sredstva ne mogu dobiti od do-
maih izvora. Otuda i nepovjerenje graana prema ovim
oblicima civilnog drutva, ime se dovodi u pitanje i svrha
kojoj ovakvi NVO-i slue.
Nevladine se organizacije, kao oblik civilnog drutva, po-
javljuju kao glavni nositelji vrijednosti civilnog drutva i
njegovi glavni zagovarai i branitelji. Kroz njihovo po-
stojanje i djelovanje nastaje i razvija se civilno drutvo. Ne-
vladine organizacije zapravo predstavljaju ono to civilno
drutvo jest skupine graana udruenih s ciljem ostvari-
vanja zajednikih interesa. Iako NVO-i nisu jedini, moe-
mo rei da su vjerojatno najznaajniji oblik civilnog dru-
tva. Za advocacy nevladine organizacije karakteristina
je vrlo artikulirana svijest o civilnom drutvu i mjestu i ulo-
zi koju oni u njegovom razvoju imaju.
Negdje pak izmeu idealizacija i mistifkacija NVO-a lei
njihovo pravo odreenje. Iako mogu imati i negativnu stra-
nu, oni ostaju vano uporite za razvoj demokratskog dru-
tva i ouvanje vrijednosti koje civilno drutvo ima u temelj-
nom odreenju.
IV. Pojam i uloga
nevladinih organizacija
1. Pojam nevladinih organizacija
Pojam NVO-a u uporabu je uao s UN-ovom terminolo-
gijom
33
kako bi se razlikovale nevladine od vladinih orga-
nizacija. Po Europskoj Konvenciji
34
nevladina organizaci-
ja je udruenje osoba koje nastoje ostvariti odreene ci-
ljeve, razliite od iskljuivo poslovnih aktivnosti, s odree-
nim stupnjem stabilnosti i nekom vrstom institucionalne
strukture.
U literaturi postoje nesuglasice oko odreenja NVO-a, to
se ogleda u velikom broju naziva koji se upotrebljavaju za
ovaj pojam. Tako postoje termini neproftni sektor, trei
sektor, volonterske udruge, nevladine organizacije itd.
33 Kako je specifcirano u lanku 71. Povelje UN.
34 Donijelo ju je Vijee Europe 1985. god. Ovim se dokumentom priznaje
pravna osoba NVO-a. To je jedini meunarodni normativni instrument te
vrste koji se odnosi na NVO-e i koji je i danas na snazi.
U SAD-u se za ovaj tip organizacija uglavnom rabi pojam
neproftni sektor, meutim taj pojam ne odgovara potpu-
no europskom miljeu. Pod neproftnim sektorom misli se
na iroko podruje organizacija kao to su NVO-i, udruge
i drutva koji djeluju neovisno o dravi i nisu ukljuena u
poduzetnike aktivnosti.
35
U europskim se dravama uobiajio naziv nevladine orga-
nizacije. One se najjednostavnije defniraju kao dragovolj-
ni, samostalni, neproftni oblik udruivanja ljudi koji ima-
ju neke zajednike interese. Glavno obiljeje nevladinih or-
ganizacija jest da su neproftne, to znai da njihov cilj nije
stjecanje profta za vlastitu korist, ve koritenje sredstva
samo za daljnje razvijanje svoje djelatnosti. Ambro i Ov-
senik u tom smislu objanjavaju NVO-i uspostavljaju ne-
proftne ciljeve, primjerice promjenu kvalitete ivljenja,
ouvanje okolia, potivanje prava ovjeka, promicanje vi-
eg stupnja solidarnosti u drutvu, te tim ciljevima tee
proftno, a neproftno ih ostvaruju.
36
Meutim, treba paziti od padanja u zamku poistovjei-
vanja nevladinih organizacija s neproftnim sektorom,
emu su posebno skloni ekonomisti.
37
Neproftni sektor
ukljuuje i iroki raspon organizacija poput muzeja, sveu-
ilita i bolnica, koji su pak usmjereni na pruanje usluga,
opsluivanje (services), a rijetko na zastupanje (advoca-
cy). Nasuprot tome, vano obiljeje nevladinih organiza-
cija je zastupniko djelovanje.
U anglosaksonskoj literaturi takoer postoji distinkcija iz-
meu tzv. people organization
38
, koja okuplja osobe sa
slinim problemima, koje zajednikim djelovanjem nasto-
je rijeiti (npr. udruga invalida) i nevladinih organizacija
ije je djelovanje sadri vei drutveni angaman usmjeren
na postizanje odreenih drutvenih i(li) politikih promje-
na (npr. udruge za zatitu ljudskih prava, mirovne orga-
nizacije i sl.).
Uzimajui u obzir sve potekoe pri preciznom odree-
nju pojma nevladinih organizacija, nevladine organizacije
emo pokuati odrediti kao neproftna udruenja graana
koja djeluju izvan dravnih institucionalnih struktura, za-
laui se za odreene ideje ili nastojei ostvariti odreene
drutvene promjene za koje vjeruju da imaju iri drutve-
ni znaaj. Nevladine organizacije uvijek podrazumijevaju
odreeni drutveni angaman u obliku lobiranja, zagova-
ranja, direktne akcije i sl.
U suvremenom diskursu su se pojavili razliiti akronimi
oko pojma NVO (eng. NGO) kojima se identifciraju ra-
zliiti tipovi nevladinih organizacija, od kojih nijedan ne
greb, 1999, str. 95.
36 Ibid, str. 81.
37 Usp. Paul, J., NGOs, Civil Society, and Global Policy Making, Global
Policy Forum, New York, 1997, (www.globalpolicy.org/ngos/index.htm)
38 engl. People organization doslovno znai organizacija ljudi.
odgovara temeljnom odreenju ovog pojma. Tako posto-
je: QUANGO
39
(kvazi-nezavisna nevladina organizacija),
kao tip organizacije koja intenzivno surauje s vladom i iji
su lanovi djelom i iz dravnog aparata; BINGO
40
(po-
slovno orijentirana nevladina organizacija), ija je djelat-
nost poslovno-proftna; GONGO
41
(vladina nevladina
organizacija), koja je osnovana na inicijativu vlade (odoz-
go) kako bi lake dola do fnancijskih sredstava.
Nevladine organizacije, dakle, treba razlikovati od trinih
organizacija s jedne i od dravnih aparata s druge strane.
Kao organizacije civilnog drutva dijele par bitnih znaaj-
ki
42
:
1. Organizirane su i institucionalizirane, tj postoji odreena
unutarnja organizacijska struktura nevladinih organizacija
i one pripadaju odreenom tipu pravnih osoba.
2. Privatne su i institucionalno odvojene od vlade i njen-
ih organa. To ne znai da ih vladina tijela ne mogu fnan-
cirati.
3. Ne raspodjeljuju sredstva svojim lanovima ili upravi, a
ako u poslovanju ostvare neku dobit, ona se treba uporabiti
za daljnje djelovanje i ispunjavanje misije organizacije.
4. Imaju vlastitu upravu, te mogunost da kontroliraju svo-
je osnovne aktivnosti internom procedurom upravljanja.
5. U svoj rad ukljuuju volontere.
1.1. Povijesni prikaz nevladinih organizacija
Iako su razliiti oblici dobrotvornih udruga i drutvenih
organizacija, koje su djelovale odvojeno od drave, posto-
jale u raznim povijesnim razdobljima, nevladine organiza-
cije su prvenstveno moderan fenomen.
S eksplozijom ljudskih prava u Europi i Americi u 18. i 19.
stoljeu, javio se sve vei broj udruenja graana, kroz koje
su graani rjeavali potrebe zajednice, titili svoje interese
ili promicali nova politika uvjerenja. Sredinom 19. stolje-
a porastao je broj raznih politikih udruenja, posebice u
SAD-u, za koja se smatra da su znaajno doprinijela razvo-
ju demokracije. U to vrijeme doneseni su i novi zakoni koji
su se odnosili na privatna udruenja i koji su ograniavali
uplitanje drave u njihovo djelovanje. Ti zakoni predstav-
ljaju poetke moderne pravne zatite za ove organizacije.
43
39 engl. Quasi autonomous non-governmental organization.
40 engl. Bussines non-governmental organization.
41 engl. Governmental non-governmental organization.
42 Beovan, G., Nevladine organizacije i civilno drutvo, www.jwarehr.
com/studenti/knjiga/8.htm
Pokret protiv ropstva, osnovan u Engleskoj krajem 18. sto-
ljea utjecao je na nastanak mnogih slinih organizacija i
konano doveo do stvaranja Svjetske konvencije protiv
ropstva 1840., koja je koordinirala rad graanskih udru-
enja na meunarodnom nivou. Nakon toga je 1885. godi-
ne osnovana svjetska organizacija Udruga mladih kra-
na (YMCA), a 1863. i Meunarodni odbor Crvenog kri-
a (ICCR).
Tijekom 19. stoljea porastao je broj ovakvih nezavisnih
udruenja, koja su se bavila razliitim problemima od
enskih prava, pomoi siromanima i ovisnima, do pita-
nja graanskih reformi. Poetkom 20. st. usporedo s pove-
anjem broja meunarodnih nevladinih organizacija, iri
se i opseg podruja njihova djelovanja, tako da se osnivaju
organizacije ena, savezi radnika, koalicije mirovnjaka i sl.
Nakon Drugog svjetskog rata broj NVO-a se naglo pove-
ao, na to je znatno utjecao i razvoj meunarodnih odno-
sa i prava nakon 1945., a taj trend se moe promatrati i kao
odraz tenji za slobodom i demokracijom, nakon faisti-
kih i komunistikih poasti dvadesetog stoljea.
Do novog porasta NVO-a dolazi krajem 70-ih i poetkom
80-ih prvenstveno u zapadnim kapitalistikim zemljama
koje su upale u krizu socijalne drave. Javljaju se snani
mirovni, enski, te pokreti za zatitu okolia. Gotovo u
isto vrijeme u (post)komunistikim zemljama, s raspadom
komunistikog sustava, na scenu stupa veliki broj udruga
graana, koje daju novi zamah participaciji graana u jav-
nom ivotu.
Danas se nevladine organizacije bave svakim moguim i
zamislivim problemom i djeluju u praktino svakom dije-
lu svijeta. Na globalnoj je razini aktivno na tisue meuna-
rodnih ili transnacionalnih NVO-a. Po nekim se procjena-
ma
44
oko 25.000 NVO-a danas odreuje kao meunarodni
NVO-i (s programima i aktivnostima u veem broju zema-
lja), to je svakako znakovito u usporedbi s njih 400, koliko
ih je bilo na poetku stoljea. Kao primjer moemo nave-
sti Amnesty International, meunarodni NVO, koji danas
ima preko milijun lanova i djeluje u 162 zemlje svijeta.
Nagli porast NVO-a, kao i sve znaajnija uloga i utjecaj koji
imaju u globalnoj politici, moemo pripisati i injenici da
su tek nakon II. svjetskog rata uspjeli dobiti pravo glasa u
UN-u
45
, to im je dalo status bitnih aktera na svjetskoj po-
litiko-diplomatskoj sceni.
Njihova prava jami lanak 71. UN-ove povelje, te mno-
ge kasnije odredbe i akti. Tako su Rezolucijom Vijea Eu-
rope 1972. godine postavljena pravila za suradnju s NVO-
ima, koja su tijekom godina poboljana i modernizirana.
Do 2000. godine oko 2500 NVO-a je imalo savjetniki sta-
45 Ibid.
tus pri UN-u, a 380 pri Vijeu Europe. Osim toga, nekoliko
tisua NVO-a ima slubene ugovore s nekim tijelima UN-a
ili drugim meunarodnim organizacijama.
S razvojem moderne elektronske tehnologije i novih
naina komuniciranja (Internet) javile su se i rasprave o
mogunostima virtualnog civilnog drutva. Sve je vei broj
raznih meunarodnih NVO-a koji povezuju pojedince s is-
tim interesima i ciljevima na zajedniko djelovanje, a ije je
sjedite gotovo potpuno virtualno. Na primjer, Meunarodna
kampanja za zabranu mina (ICBL International Campaign to Ban
Landmines) je elektronski povezala NVO-e koji ve rade na
ovom problemu, omoguujui im bru i laku razmjenu in-
formacija. Za kratko vrijeme, ICBL je postala snana koalici-
ja s vie od 1300 organizacija, sposobnih da vre pritisak u 89
zemalja svijeta.
46
To pokazuje da Internet danas defnitivno ne moemo pro-
matrati samo kao sredstvo breg i lakeg komuniciranja,
ve i kao dinamini cyber -prostor, prostor gdje se u infor-
matiziranom globalnom drutvu stvara novi socijalni kapi-
tal. S obzirom na mogunosti komunikacije i suradnje koje
on nudi, za oekivat je da e se povijest NVO-a nastaviti u
nekom virtualnom drutvu.
1.2. Funkcije nevladinih organizacija
Ovisno o tradiciji, kulturi i povijesnim okolnostima, u ra-
zliitim su zemljama nevladine organizacije razvile speci-
fne programe i imaju razliite funkcije s obzirom na dje-
latnosti koje obavljaju. Temeljno naelo koje opravdava i
obrazlae posebnu ulogu NVO-a je naelo supsidijarno-
sti.
47
Supsidijarnost, kao temeljni princip organizacije za-
padnih drutava, znai decentralizaciju, uz naglaavanje
prava i obveza subjektivne odgovornosti i samopomoi. I
Europska unija zagovara naelo supsidijarnosti u organi-
zaciji javnih usluga. U praksi, supsidijarnost znai da vea
socijalna jedinica moe pomoi manju socijalnu jedinicu
samo onda ako se ona ne moe vie odrati na vlastitim re-
sursima. U tom smislu, privatne inicijative (udruge) imaju
prednost u pruanju usluga pred dravnim organima, a lo-
kalne pred nelokalnim.
Znai, u modernim se drutvima tei tome da u rjeavanje
drutvenih problema bude ukljuen to iri krug graana.
NVO-i su znaajni akteri u izgradnji ili uvrivanju de-
mokratskog drutva temeljenog na potivanju ljudskih pra-
va i zakona. Oni igraju vanu ulogu u obrazovanju i podi-
zanju drutvene svijesti kod graana, a to je uloga koju ne
mogu odigrati ni drava, ni meunarodne organizacije. To
posebno vrijedi za drutva koja su dugo bila deprivirana
46 Usp. Carothers, T., Tink Again: Civil Society, Foreign Policy Maga-
zine, Winter 1999-2000 (http://www.globalpolicy.org/ngos/civsoc.htm)
47 Beovan, G., Nevladine organizacije i civilno drutvo, www.jwarehr.
com/studenti/knjiga/8.htm
od bilo kakvog oblika graanskog sudjelovanja i demokra-
cije. Mnogi autori smatraju da su u zemljama Istone i
Srednje Europe aktivnosti NVO-a od najvee vanosti
za prijelaz njihove zemlje u demokraciju. Tako Siegel i
Yancey
48
navode funkcije koje NVO-i imaju u tranzicijskim
zemljama. Nevladine organizacije, dakle:
- osiguravaju uvjete u kojima graani mogu izraavati svo-
je interese i aktivno sudjelovati u ostvarivanju sloenih po-
treba drutva
- motiviraju pojedince da djeluju kao graani u svim aspek-
tima drutva, da aktivno skrbe o svojoj sigurnosti i da sve
manje ovise o neposrednoj pomoi drave
- promiu pluralizam i raznolikost u drutvu, te se zalau
za zatitu i osnaivanje kulturnih, etnikih, vjerskih, jezi-
nih i drugih identiteta
- stvaraju alternativu centraliziranom dravnom aparatu,
osiguravajui mogunosti za feksibilnije i nezavisnije za-
dovoljavanje potreba graana
- uspostavljaju mehanizme koji provjeravaju uspjenost
djelovanja drave u zadovoljavanju drutvenih potreba
1.3. Nain funkcioniranja nevladinih organizacija
Nevladine organizacije mogu biti usmjerene na razliite ci-
ljeve i djelovati na razne naina. Jedne djeluju samostalno,
dok druge sudjeluju u koalicijama. Jedne organiziraju bu-
ne prosvjede, dok druge preferiraju obrazovanje ili diplomat-
ski pristup. Jedne javno prozivaju one na vlasti kada prekre
zakon, dok druge tijesno surauju s vladinim slubama. Isto
tako, nisu sva udruenja graana demokratska. Budui da su
udruenja civilnog drutva neovisna, tj. sama se organizira-
ju i fnanciraju, tako mogu funkcionirati i na nedemokratskoj
osnovi. Toku u kojoj neki NVO prestaje biti demokratski i
postaje nedemokratski nije uvijek lako defnirati. U pravilu,
prava demokratska vlada surauje sa svim NVO-ima, ali u
praksi neke skupine imaju vie utjecaja od drugih (bilo bo-
gatstvom, vezama ili drugim oblikom moi). Tamo gdje ovaj
utjecaj proizlazi iz masovnosti lanstva treba ga ocijeniti de-
mokratskijim od onog koji proizlazi iz vee koncentracije
novca.
Meutim, ma koliko se meusobno razlikovale, nevladine
organizacije kao organizacije, u principu imaju jednaka nae-
la funkcioniranja. Iako neki autori
49
smatraju da se u treem
sektoru odvija dinamini tijek mijenjanja zadataka u uloge,
48 A. Judge, NGOs and Civil Society: Some Realities and Distortions
greb, 1999, str. 95.
struktura u timove, nagraivanja u priznanja, i strategija u
usmjerenja, praksa pokazuje da to najee nije sluaj.
NVO-i, dakle, dijele neka zajednika obiljeja koja predoa-
vaju nain njihova funkcioniranja
50
.
* Prije svega, svaka organizacija mora imati jasno odreen
cilj i svrhu (misiju). To podrazumijeva da svi, direktno ili in-
direktno povezani s organizacijom, razumiju razlog njezinog
postojanja, tj. ono to ona eli postii, kome su njene uslu-
ge namijenjene, po emu je drugaija od ostalih organizacija.
Smisao organizacije oblikuju zajednike vrijednosti lanova i
naela djelovanja koja lanovi slijede.
* Svaka (nevladina) organizacija ima odreenu strukturu, to
najee podrazumijeva upravni, izvrni odbor, predsjednika
i druga tijela. Iako mnogi NVO-i funkcioniraju kroz timove,
esto se deava da oni s vremenom poprime obiljeja hijerar-
hijske strukture.
* Neki autori
51
dre da je za NVO-e i njihovo funkcioniranje
bitna zajednika slika organizacije, koja ukljuuje ne samo
predodbe njenih lanova o onome to je posebno u njihovoj
organizaciji i to joj daje prednost pred nekom drugom, nego
i predodbe korisnika usluga ili dobara organizacije, poslov-
nih partnera, te naravno i medija, ija je uloga u stvaranju sli-
ke organizacije esto od presudnog znaaja.
* Za (dobro) funkcioniranje nevladinih organizacija bitno je
planiranje, koje ovisno o veliini i sloenosti organizacije
moe biti: operativno, kratkorono i dugorono/strateko
* S planiranjem u NVO-u povezan je i marketing, koji u tre-
em sektoru dobija izgled socijalnog marketinga
52
. Socijalni
marketing se temelji na dvosmjernoj komunikaciji izmeu
pruatelja i korisnika socijalnih usluga. Stoga je potrebna ak-
tivna suradnja lanova NVO-a s njegovim korisnicima, jer je-
dino na taj nain NVO moe prepoznati potrebe u drutvu i
na njih odgovoriti. Preko socijalnog marketinga NVO stjee
i ugled u javnosti.
* S marketingom je u vezi i proces stvaranja imagea, koji je
usmjeren na razvijanje uinkovitih odnosa NVO-a s javno-
u. Da bi javnost prepoznala radi nekog NVO-a, njegovo
djelovanje mora biti transparentno, to, naravno, podrazu-
mijeva i pruanje uvida u nain koritenja donacija. Za do-
bru komunikaciju s javnou korisne su i razne publikacije
putem kojih se NVO-i predstavljaju javnosti.
* Vrlo bitan element u nainu funkcioniranja NVO-a se od-
nosi na fnanciranje organizacije. Budui da su NVO-i ne-
50 Ingram, R. Ten Basic Responsibilities of Non-proft Boards, NCNB,
Washington, 1995, str. 5.
greb, 1999, str. 110.
52 Usp. Ibid, str. 109.
proftne organizacije, sredstva koja im omoguuju djelova-
nje i postizanje cilja dobivaju od sljedeih izvora:
- lanarine
- dobrovoljnih priloga
- donacija (donatori mogu biti dravne institucije, poslov-
na poduzea, zaklade i pojedinci)
- sponzorstva (sponzori su uglavnom iz proftnog sektora i za
razliku od donatora od ulaganja oekuju direktnu ili indirekt-
nu fnancijsku korist)
- prihoda od vlastite neproftne djelatnosti (npr. prodaje pub-
likacija, ulaznica od raznih priredbi i sl.)
Djelovanje NVO-a se uglavnom fnancira iz raznih izvo-
ra. U tranzicijskim zemljama dominantni izvori fnancira-
nja su donacije inozemnih izvora. Pod fnanciranje spada i
uinkovito upravljanje resursima, tj. osiguravanje da je do-
nirani novac ispravno potroen. Na taj se nain stjee po-
vjerenje javnosti, a to je imbenik koji se ne smije zanema-
riti, buduu da NVO-i svoje djelovanje odreuju kao djelo-
vanje za javno dobro.
Nain oblikovanja fondova i prikupljanja sredstava za f-
nanciranje djelatnosti neproftnih organizacija naziva se
fund raising
53
. Fund raising ne podrazumijeva samo
stjecanje novanih sredstava, ve i razvijanje prijateljskih
odnosa s donatorima, fondacijama, zatim izgradnju par-
tnerskih mrea, te i ukljuivanje korisnika usluga u ostvari-
vanje djelatnosti organizacije.
* Za NVO-e je karakteristino da u svoj rad ukljuuju vo-
lontere. Volonterstvo ili dragovoljni, dobrovoljni rad je
amaterski rad ljudi koji za svoj posao ne dobivaju novanu
naknadu. Volonterstvo je vrlo znaajan fenomen, jer pred-
stavlja ishodite za razvoj humanog drutva, ili bar, gleda-
no manje idealistiki, unosi u drutveni ivot nove vrijed-
nosti temeljene na flantropiji, egalitarstvu, te zajednikom
djelovanju za javno dobro.
Europska povelja o volonterstvu
54
(1998) odreuje dobro-
voljni rad kao djelatnost koja je u interesu ljudi, koja nema
fnancijskog interesa, koja je miroljubiva, utemeljena na
slobodi izbora, koja potie graansku aktivnost na dobro-
bit zajednice, potie razvoj ljudskih potencijala i samoor-
ganiziranje ljudi pri rjeavanju problema
Naravno, iako volonterski rad ima bitnu ulogu, ne samo u
NVO-ima, nego i u cijelom drutvu, ne treba precjenjiva-
53 Engl. fund raising znai prikupljanje, uveavanje fnancijskih sred-
stava.
54 Prema Ambro, M., Ovsenik, M. Neproftni autopoetini sustavi, Alin-
ea, Zagreb, 1999, str. 153.
ti njegov znaaj. Glavna prednost dobrovoljnog rada je nje-
gova feksibilnost, inventivnost i efkasnost, koja mu omo-
guuje brzo prepoznavanje potreba i traenja moguno-
sti njihova zadovoljenja. Slabe su, pak, strane volonterstva
nedostatak koordinacije, nepreglednost, slaba strukturira-
nost (zbog ega se teko ostvaruje odgovornost), neravno-
mjerno pruanje usluga i nedostatak strunosti.
1.4. Druga strana medalje ili grijesi nevladinih
organizacija
Djelovanje nevladinih organizacija u praksi nerijetko od-
stupa od njihovog idealtipskog odreenja. Daleko od slike
kojom se NVO-i prikazuju kao olienja dobrog, istinskog
sudjelovanja graana u rjeavanju drutvenih problema i
kao nezaobilazni akteri u jaanju demokracije, u stvarnosti
NVO-i ne funkcioniraju uvijek ba tako.
Zadnjih godina nevladine organizacije su doivjele pravi
boom u svim zemljama svijeta, a posebice u tranzicijskim ze-
mljama. Po UN-ovom izvjetaju
55
1995. godine u svijetu je
postojalo preko 29.000 meunarodnih NVO-a. Ako se uzmu
u obzir i NVO-i koji djeluju na nacionalnoj razini brojka je
znatno vea. Primjerice samo u SAD-u u zadnjih trideset go-
dina osnovalo se preko milijun NVO-a, a u Rusiji, gdje nije
postojao nijedan prije pada komunizma, danas ih je 65.000.
Dok su davno prije bile jednostavno dobrotvorne organizaci-
je, postoje indicije da su NVO-i danas postali veliki biznis.
A upravo su zemlje u krizi, zahvaene ratom ili drugim nemi-
rima postale pravi raj za NVO-e.
U lanku iz Te Economist magazina
56
opisana je zanimljiva
anegdota u jednoj tranzicijskoj zemlji u kojoj mladi daje po-
sjetitelju podsjetnicu na kojoj je napisano njegovo ime i ve-
likim slovima NGO (NVO). to vi radite? pita posjetitelj.
Osnovao sam NGO. Da, ali ime se bavite? ime god
oni ele, nije vano. ekam neku donaciju, pa u napra-
viti projekt.
Ova anegdota izvrsno ilustrira najvei problem NVO-a o ko-
jem se danas raspravlja. Golemi pritok vanjskog kapitala koji
se u tranzicijskim zemljama pojavio u vidu brojnih inoze-
mnih donacija za razvoj civilnog drutva otvorio je prostor
koji se mogao prepoznati kao prilika za vlastitu promociju i
fnancijsku korist. Drugim rijeima, nerijetko se pria o ne-
vladinim organizacijama pretvara u priu o novcu. Paradoks
koji se tu javlja jest da najvei dio novca nevladine organizaci-
je dobivaju upravo od vlada, posebno razvijenih zapadnih dr-
ava. Kako navodi Judge
57
najnovija politika pomoi SAD-
55 Sins of the secular missionaries, Te Economist, January 27, 2000.
(www.friends-partners.org/ccsi/resource/sins.htm)
56 Preuzeto iz Sins of the secular missionaries, Te Economist, January
27, 2000.,
57 Judge, A., Interacting Fruitfully with Un-Civil Society, Transnational
Associations, 49, 1997, 3. (http://www.globalpolicy.org/ngos/role/intro/
def/2000/un-civ.htm)
a favorizira distribuciju sredstava preko nevladinih organiza-
cija, radije nego preko dravnih tijela. Tako je amerika vla-
da preko USAID-a dala oko 711 milijun $ za pomo u Africi;
ili Global Wittness (NVO koji djeluje u Angoli), za svoje dje-
lovanje dobiva novac od britanskog Ministarstva za vanjsku
politiku. Po tome se lako moe zakljuiti da je jedan od glav-
nih razloga dananjeg procvata NVO-a injenica da ih fnan-
ciraju zapadne vlade.
U interesu je vlada da pomo daju preko NVO-a jer je to f-
nancijski isplativije i uinkovitije. Istodobno, takav nain od-
nosa, moe domae NVO-e staviti u poloaj medija za pro-
sljeivanje informacija stranim vladama, koje se nekad jedino
na taj nain i mogu dobiti. NVO-i koji djeluju u podrujima
krize i konfikta mogu sluiti svjesni ili nesvjesno kao dobar
paravan za informativno-obavjetajne aktivnosti. Infltri-
rajui se u domae krugove, sluiti kao neka vrsta istrai-
vakog servisa inozemnim organizacijama, na temelju ega
se stvara slika o zemlji, te provode politiki i drugi pritisci.
Upravo zbog toga to postaju fnancijski ovisni o sredstvi-
ma inozemnih donatora nevladine organizacije mogu upa-
sti u zamku djelovanja prema interesima svojih donatora,
ime se dovodi u pitanje njihova nezavisnost, te cilj i misija
zbog koje su osnovane.
Osim s vladinim tijelima, NVO-i mogu biti vrsto poveza-
ni i s proftnim sektorom, te ovisiti o novanoj pomoi veli-
kih poslovnih tvrtki i korporacija. Na taj nain korporacije
ili poslovna poduzea mogu znatno utjecati na ciljeve i dje-
latnost NVO-a, ak do te mjere da oni potpuno promjene
svoju djelatnost. Postoji tendencija da to nevladina organi-
zacija postaje vea, to sve vie i vie poinje liiti na poslovno
poduzee. U prolosti NVO-i nisu ostvarivali nikakav proft,
davali su niske ili nikakve nadnice i zapoljavali su idealiste,
koji su se zalagali za vie vrijednosti od samog novca. Danas
se sve vei broj NVO-a pribliava slici poslovnih poduzea i
poinju liiti na njih (tzv. BINGO
58
). Zapoljavaju veliki broj
ljudi, a zaposleni na viim poloajima zarauju plae uspore-
dive s onima u privatnom sektoru. esto prodaju svoje uslu-
ge i proizvode ba kao i privatne kompanije, tako da se ini da
je razlika izmeu poduzea i NVO-a davno nestala.
Zapravo, najvei problem s NVO-ima proizlazi iz njihovog
naina funkcioniranja. Iako se mogu promatrati kao ma-
nje birokratska, manje rastrona ili manje korumpirana, is-
pod povrine mogu patiti od istih nedostataka; mogu krenu-
ti loim putom ba zbog injenice da nisu nikom odgovor-
ne. Tako se deava da su neke skupine za pomo koritene
za propagiranje vrijednosti zapadnog drutva.
59
Na primjer,
NVO-i koji rade na promicanju vrijednosti poput enskih
prava ili prava djeteta, ali onako kako ih defnira zapadna kul-
tura, u drutvima u kojima djeluju mogu uzrokovati dubo-
ke socijalne razdore.
58 Vidi ovaj rad, str. 18.
59 Sins of the secular missionaries, Te Economist, January 27, 2000.
Ako promotrimo situaciju u zemljama u razvoju, pokazuje se
da prisustvo meunarodnih NVO-a u tim zemljama, pored
korisnih stvari koje donosi, nuno u njih unosi zapadnjaki
ivotni standard, strano osoblje, a uz to i kupovnu snagu koja
moe transformirati lokalno trite, te stvoriti snano lokal-
no negodovanje. Tako npr. u Bosni i Hercegovini, gdje me-
unarodni NVO-i cvjetaju, javlja se nesklad izmeu zaposle-
nih u NVO-ima (koji imaju prihode najmanje 4-5 puta vee)
i osiromaenog lokalnog stanovnitva koje nastoji raditi isti
posao.
I na koncu, esto se deava da NVO-i promjene svoju djelat-
nost. Kada problem zbog kojeg su se osnovali nestane ili se ri-
jei, oni trae nove programe i nove fondacije. Rijetki su oni
koji prestanu s djelovanjem kada zavre svoju prvobitnu mi-
siju. Tu se vraamo anegdoti s poetka, koja namee i pitanje:
postoje li mnoge nevladine organizacije samo zato da budu
fnancirane i tko u cijeloj prii o nevladinim organizacija-
ma ima najvie koristi?!
2. Uloga nevladinih organizacija
u glokaliziranom drutvu
2.1. Uloga nevladinih organizacija u lokalnoj zajednici
Nevladine organizacije mogu djelovati na lokalnoj, nacio-
nalnoj, ili ire na regionalnoj, pa i globalnoj razini.
Prema zadnjim podacima
60
u Hrvatskoj je, primjerice, re-
gistrirano ukupno 17.000 udruga, a od njih samo 10% je re-
gistrirano na nacionalnoj razini, a 90% na razini gradova ili
upanija. Ta razlika u registraciji esto se uzima kao glav-
ni kriterij po kojem se djelovanje nekog NVO-a tretira kao
lokalno ili nacionalno. Meutim, u praksi udruge djeluju
uglavnom lokalno ili na nekoliko lokacija.
Lokalni projekti nevladinih organizacija imaju vanu ulo-
gu u povezivanju graana i izgradnji vrste zajednice. Kako
su problemi koji se javljaju u nekoj zajednici najee bliski
i prepoznatljivi svim njenim lanovima, tako se u projekte
usmjerene na rjeavanje lokalnih problema moe ukljuiti
veliki broj ljudi.
U tom smislu govorimo o grass-roots
61
pristupu. Ovaj
pristup rjeavanju socijalnih problema polazi od dna,
odozdo, tj. za njega je karakteristino da stanovnici jed-
ne zajednice sami prepoznaju problem u zajednici i samo-
inicijativno se organiziraju oko njegova rjeavanja. Znai,
kod grass-roots pristupa inicijativa dolazi odozdo, od
graana samih. Suprotno od toga bio bi sluaj kada dra-
60 Plava-Mati, C., u Razvoj civilnoga drustva u Hrvatskoj modeli su-
greb, 1999. str. 73.
61 Engl. grass-roots znai od korijena, od dna.
va ili neka meunarodna organizacija pretpostavi to bi
mogao biti problem i inicira udruivanje ili rjeavanje pro-
blema odozgo.
Graani najee imaju volju i interes za politike i dru-
tvene teme, ali zapravo nemaju dovoljno obrazovanja, a ni
dovoljno svijesti o svojim slobodama i pravima. NVO-i na
lokalnom nivou trebaju pronai naine kojima e potaknu-
ti graane da se organiziraju i dobiju onu potrebnu gra-
ansku hrabrost kako bi svatko mogao u svojoj lokalnoj
zajednici, u svom naselju pokrenuti pitanja koja su od va-
nosti za svakog od njih. Uloga je NVO-a da ih svojim pro-
gramima potakne na aktivnosti.
Tu znaajnu funkciju imaju i lokalna uprava i samouprava
koje bi trebale pruati to veu podrku (i to ne samo fnan-
cijsku) lokalnim inicijativama, jer udruge, uostalom, veli-
kim dijelom obavljaju njihov posao. Osim toga, prednost u
djelovanju NVO-a na lokalnoj razini je i mogunost stva-
ranja partnerskih mrea s drugim udrugama, kako bi na taj
nain lake i bolje iskoordinirali svoj rad.
2.2. Odnos nevladinih organizacija i vlasti
Odnos izmeu NVO-a i vlasti se prvenstveno zasniva na za-
konodavstvu. Zakonom je omoguena sloboda udruivanja,
a uz to, zakon odraava svu kompleksnost odnosa izmeu
vlasti i NVO-a, kao i elju vlasti da ograniava i dri pod
kontrolom irenje i utjecaj ovog sektora.
62
U veini zemalja najvea briga vlasti je ekonomski razvitak,
a ne stvaranje snanog civilnog drutva. Pa ipak neke zem-
lje, poput Francuske, u kojoj djeluje oko 700.000 nevladinih
udruga s preko 800.000 zaposlenih ljudi
63
, pokazuju interes
za razvoj ovog sektora. est je sluaj da je raznim zakonskim
odredbama regulirano uplitanje drave i kontrola rada udru-
ga. Tako u Rumunjskoj postoji odredba po kojoj vlast mora
biti zastupljena u upravnim tijelima udruge.
Odnosi se izmeu NVO-a i vlasti mogu razumjeti, kako istie
P. Stubbs
64
u terminima odnosa povjerenja i nepovjeren-
ja. Meutim, ideja da su vlade sklone biti sumnjiave prema
NVO-ima, i da nastoje uspostaviti to veu kontrolu nad nji-
ma, te da NVO-i s druge strane, ele biti potpuno neovisni,
samo je jedan mogui aspekt promatranja. est je sluaj part-
nerstva i suradnje izmeu ova dva sektora. Tako je u Hrvats-
koj razvijena shema suradnje vlade i udruga preko Ureda
za udruge. Jedan od praktinih primjera suradnje vlade i
NVO-a je omoguavanje civilnog sluenja vojnog roka
62 Zielinski, D., Odnosi izmeu nevladinih udruga i vlasti, Razvoj civilnoga
drustva u Hrvatskoj modeli suradnje drzave i udruga, Ured Vlade Re-
publike Hrvatske za udruge, Zagreb, 1999. str. 27.
63 Ibid
blju globalizacije, Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge, Zagreb,
1999. str. 33
u nevladinim organizacijama. Na taj nain drava rjeava
jedan problem, a udruge dobivaju potrebne volontere.
Mnogi autori naglaavaju znaaj suradnje i zajednikog
djelovanja vlada i NVO-a, jer e tek tada, smatra se, uinci
biti najbolji. Velika je, meutim, zabluda da NVO-i ne
dobivaju fnancijsku pomo od vlade i tako uvaju svo-
ju nezavisnost. Kada NVO-i vode kampanju za slobo-
du u nekoj diktatorskoj zemlji, kljuni element njihovog
politikog odreenja je potpuna nezavisnost (fnancijs-
ka i druga) od vlade.
65
Meutim, u demokratskim zeml-
jama, kao i u zemljama u procesu demokratizacije, pravila
su drugaija. Mnogi NVO-i primaju znaajnu fnancijsku
potporu od vlade. Meutim, to povlai i pitanje zato bi vla-
da uope bila zainteresirana za fnanciranje NVO-a i njihove
programe, kad oni mogu biti konkurencija ili ak zamijen-
iti razliite vladine programe? Postoji nekoliko razloga koji
opravdavaju, ne samo postojanje NVO-a, nego i ulaganje
sredstava u njihovo djelovanje.
66
- uinkovitost u mnogo sluaja, NVO-i mogu osigura-
ti dobra i usluge vie kvalitete i po boljoj cijeni od drave.
lanovi udruga su bolje upueni u potrebe graana, a uz to
NVO-i esto privlae dobrovoljce, to ih s fnancijskog aspe-
kta ini isplativijima.
- poznavanje trita NVO-i su esto na terenu, ive i
djeluju u zajednici, te bolje poznaju potrebe zajednice od vla-
dinih dunosnika.
- konkurencija NVO-i su konkurencija, ne samo dru-
gim NVO-ima, nego i vladinim slubama koje pruaju sline
usluge. NVO-i se moraju meusobno natjecati za fnancijsku
potporu, pokazujui pritom kako iste stvari mogu obaviti
bre i efkasnije.
Istraivanje koje je proveo ICNL (Meunarodni centar za
neproftno pravo) iz Budimpete pokazuje kako prednosti
i nedostatke NVO-a i vlade vide obje strane.
67
Tako NVO-
i smatraju da su ugovori s vladom i fnancijska potpora od
vlade pozitivni, jer vode veem ukljuivanju u proces ob-
likovanja politike i stabilnijem fnanciranju. S druge strane,
nedostatak je manja kontrola nad programima, vie papir-
ologije, negodovanje drugih NVO-a i gubitak nezavisnosti.
Kao negativan element istaknuta je i injenica da vlada ima
sklonost podupirati vee NVO-e i zanemarivati manje.
Vlada pak smatra da su prednosti suradnje s NVO-ima u
veoj isplativosti, boljoj informiranosti o lokalnim potre-
bama i veoj koordinaciji aktivnosti. A nedostaci su u tome
65 Beetham, D., Boyle, K., Introducing Democracy: 80 questions and an-
swers, UNESCO, 1995. str. 107.
66 Garland, J. G., Pravni aspekti suradnje..., Razvoj civilnoga drustva u
Hrvatskoj modeli suradnje drzave i udruga, Ured Vlade Republike
Hrvatske za udruge, Zagreb, 1999., str. 35
67 Ibid.
to NVO-i slabe vladina ovlatenja, konkurencija su vladi
za donacije i poveavaju potranju za vladinim uslugama.
Ideja da snaniji razvoj NVO-a i civilnog drutva dovodi
do slabljenja i eventualnog ukidanja drave nema vrsto
uporite. Dapae, NVO-i su mnogo uinkovitiji u ob-
likovanju dravne politike, ako je drava stabilna.
68
Mnogi
autori smatraju da e djelovanje NVO-a biti usmjereno
na jaanje, a ne na slabljenje dravnih aparata. Caroth-
ers
69
istie da upravo slaba i letargina drava koi eventu-
alni razvoj civilnog drutva. Na primjer, u Istonoj i Sredn-
joj Europi, civilno se drutvo mnogo vie razvilo tamo gdje
su se vlade pokazale kao kompetentne i sposobne (Poljska,
Maarska), a slabije tamo gdje su pokazale nesposobnost i
neefkasnost (Rumunjska).
Drave igraju vrlo znaajnu ulogu u razvoju NVO-a i zdra-
vog civilnog drutva i to utemeljenjem jasnog regulativnog
okvira za nevladin sektor, ozakonjenjem poreznih olakica
za NVO-e, te stvaranjem transparentne procedure i razvi-
janjem partnerstva s njima. Suradnja vlada i vladinih slubi
s NVO-ima i podrka od njih daje vladinim javnim odlu-
kama vei legitimitet. To je istakao i Boutros Ghali, kad je
rekao NVO-i su nuan dio legitimnosti vlade.
70
Iako bi u demokratskom drutvu civilno drutvo trebalo
imati ulogu konstantne oporbe dravnom aparatu, civil-
no drutvo i demokratska drava se razvijaju zajedno, a ne
jedno nasuprot drugom.
2.3. Uloga nevladinih organizacija u globalizaciji drutva
Danas mnogi, govorei o globalizaciji drutva, istiu nega-
tivnu stranu tog procesa kako multinacionalne korporaci-
je imaju vie moi nego drave, kako djeluju nestimulirajue
za manje poduzetnike ili kako jeftini i teki rad zamjenju-
je dobro plaene poslove. Ali postoji i druga (svijetla) stra-
na globalizacije koja se odnosi na razvoj globalnog civil-
nog drutva. Politiki su aktivisti i socijalni reformato-
ri iz razliitih zemalja povezani vre nego ikad prije u
povijesti. Razvoj je globalnog civilnog drutva uzrokovan
nizom faktora: smanjenjem politikih barijera nakon kra-
ja hladnog rata, novim informacijskim i komunikacijskim
tehnologijama, smanjenjem trokova prijevoza i irenjem
demokracije. Sve je to stvorilo plodno tlo za razvoj, irenje
i oblikovanje multinacionalnih mrea i koalicija.
Razvoj globalnih odnosa i njihovih razmjera ukazuje na
to da drava nije vie jedini i(ili) primarni imbenik u
ureenju svijeta, te da postaju vrlo znaajni svi nedravni
akteri, poput multinacionalnih korporacija ili transnacio-
nalnih organizacija. Uloga je NVO-a u globalnom drutvu
68 Carothers, T., Tink Again: Civil Society, Foreign Policy Magazine,
69 Ibid.
70 Prema Carothers, T., Tink Again: Civil Society, Foreign Policy Maga-
zine, Winter 1999-2000 (http://www.globalpolicy.org/ngos/civsoc.htm)
u zadnjih par desetljea toliko porasla da se ini da nekad
imaju vei znaaj, pa i legitimnost od dravnih aktera.
71
Meutim, globalno civilno drutvo nije tako nova poja-
va kao to se moda ini, jer je u iroku uporabu uao tek
90-ih godina dvadesetog stoljea. Na poetku dvadesetog
stoljea dolo je do pojave velikog broja meunarodnih
NVO-a, posebno u SAD-u i Europi. Najraniji pokuaj insti-
tucionalizacije globalnog civilnog drutva bio je osnivan-
je Centralnog ureda meunarodnih organizacija 1907.
godine zaslugom Henri La Fontaine, dobitnika Nobelove
nagrade za mir
72
. Poslije je naziv ove organizacije promi-
jenjen u Uniju meunarodnih udruga (UAI) koja postoji
i danas, a osnovana je s ciljem povezivanja NVO-a iz veeg
broja zemalja, s nadom da e tako ujedinjeni lake djelova-
ti u rjeavanju svjetskih problema. Jaanje civilnog drutva
na globalnoj razini bilo je vidljivo tijekom 20. stoljea kroz
sve vei broj meunarodnih NVO-a i meunarodnih vla-
dinih organizacija koje su se pojavljivale, posebno nakon
Drugog svjetskog rata.
Uzrok pojavi velikog broja meunarodnih NVO-a u novije
vrijeme je povezan s nastankom globalnih problema pop-
ut ekolokih katastrofa i neravnotee, ili porasta broja mi-
granata i izbjeglica, koji se ne mogu rjeavati na lokalnoj
ili nacionalnoj razini. Upravo zbog toga NVO-i ulaze u
stvaranje internacionalnih mrea koje djeluju horizontal-
no, feksibilnije su i bre se prilagoavaju promijenjenim
okolnostima od drava.
Izrazito velik porast i irenje globalnog civilnog drutva
moe se promatrati kroz tri oblika razvoja:
73

- rast i razvoj meunarodnih NVO koalicija i mrea
- jaanje veza izmeu NVO-a i IGO-a
74

- vea uestalost i uinkovitost ad hoc meunarodnih kam-
panja, koje vode graani-aktivisti
Posljednjih godina NVO-i postaju sve struniji i vie po-
vezani u djelovanju. Udruivanjem sredstava i koordinaci-
jom akcija, pokazali su se kao jaki i sve znaajniji akteri u
meunarodnoj politici i raspravama o globalnim problemi-
ma. Ovaj porast utjecaja NVO-a na globalnoj sceni moe
se promatrati i kao potreba za kritikom protuteom ra-
stuoj moi transnacionalnih korporacija. Jedna od novi-
jih koalicija koja je nedavno stupila na globalnu civilnu sce-
nu je Konferencija globalne akcije protiv slobodnog tri-
ta i WTO-a. Ona okuplja NVO-e iz Afrike, Azije i June
72 Prema Callahan, D. What is global civil society?, Democracy Digest,
Vol. 3, No. 1., 1999. (www.civnet.org/journal/vol3no1/ftdcall.htm)
73 Ibid.
74 Eng. International Governmental Organization (Meunarodna
vladina organizacija).
Amerike koji dijele shvaanje da ekonomska globalizacija
ima izrazito razarajui uinak na zemlje u razvoju i nastoje
se tome oduprijeti zajednikim akcijama.
Razvoj i jaanje globalnog civilnog drutva ne manifestira
se samo kroz jae veze meu raznim NVO-ima, nego i kroz
veu suradnju NVO-a i meunarodnih vladinih organiza-
cija. Kada je 1945. godine osnovan UN, NVO-i su u njemu
imali vrlo ogranien savjetniki status. Tijekom vremena,
meutim, prava i status NVO-a su dramatino porasli. Da-
nas oko 2000 NVO-a ima savjetniki status pri UN-u. Kof
Annan, glavni tajnik UN-a je, s tim u svezi, izjavio kako:
suradnja i partnerstvo izmeu NVO-a i Ujedinjenih naro-
da nije opcija ve nunost.
75
Primjer koji pokazuje sve znaajniju ulogu NVO-a u meu-
narodnim odnosima i kreiranju globalne politike je i Samit
zemalja (Earth Summit) odran u Rio de Janeiru 1992. go-
dine, gdje je oko 1500 NVO-a imalo akreditaciju za direk-
tno sudjelovanje, te je znatno doprinijelo uspjenosti kon-
ferencije i pregovora.
76
Od tada do danas je jo vie pora-
stao broj NVO-a koji pokazuju veliku snagu, spremnost, a i
sposobnost da utjeu na globalne probleme i odnose i vre
pritisak na nacionalne drave i meunarodne organizaci-
je. Neki poznatiji su Amnesty International, Green Pea-
ce, enska meunarodna liga za mir i slobodu (WILP),
Meunarodni odbor Crvenog kria (ICRC) itd .
Meutim, bitna stvar koju treba imati na umu kada govo-
rimo o globalnom civilnom drutvu jest injenica da su ve-
inom dananji akteri globalnog civilnog drutva NVO-i iz
zapadnih zemalja, koji djeluju u tranzicijskim i zemljama
u razvoju. Iako esto rade u partnerstvu s domaim orga-
nizacijama, ciljevi i vrijednosti koje promoviraju su uglav-
nom njihove vlastite. Tako da se, kada govorimo o global-
nom civilnom drutvu, postavlja pitanje koliko je ono zai-
sta globalno, a koliko projekcija zapadnjakih stajalita?
Na meunarodnom savjetovanju mrea NVO-a 1995. go-
dine zakljueno je: I poslovni sektor i vlade su organizi-
rane na meunarodnom nivou. Postoji velika potreba za
artikulacijom i ujednaavanjem vizija. Dugorono gleda-
no, trebamo stvoriti infrastrukturu tako da graani mogu
sudjelovati u demokratskom upravljanju globalnim susta-
vom. U sljedeem e desetljeu NVO-i i njihove mree biti
vane pretee odgovornog globalnog civilnog drutva.
77
I dok se rasprave nastavljaju, jasno je da NVO-i i na glo-
balnoj pozornici imaju vitalnu ulogu. Globalizacija je stvo-
rila probleme i potrebe koje nijedna nacionalna drava ne
moe vie uinkovito rjeavati, a niti za to ima potreban le-
75 Prema Callahan, D. What is global civil society?, Democracy Digest,
Vol. 3, No. 1., 1999. (www.civnet.org/journal/vol3no1/ftdcall.htm)
gitimitet. U globalnom drutvu 21. stoljea za pretpostavi-
ti je da e NVO-i imati sve znaajniju ulogu, posebno u so-
cijalnom podruju.
Davorka Vidovi roena je 1975. godine u Saraje-
vu. Diplomirala je sociologiju i filozofiju. Radi kao
znanstvena novakinja/asistentica u Centru za po-
litoloka istraivanja u Zagrebu. Suradnica je u
nastavi na kolegiju Suvremene politike ideje i ide-
ologije na Hrvatskim studijima Sveuilita u Za-
grebu. Trenutno priprema magistarski rad o tran-
sformaciji socijalne drave u doba globalizacije.
I. Literatura:
A) Koritena literatura
KNJIGE I ZBORNICI
1. Ambro, M., Ovsenik, M., Neproftni autopoetini sustavi, Alin-
ea, Zagreb, 1999.
2. Beetham, D., Boyle, K., Introducing Democracy: 80 questions and
answers, UNESCO, 1995.
3. Besson, W., Jasper, G., Temeljni pojmovi moderne demokracije,
Pan liber, Osijek, Zagreb, Split, 1998
4. Bibi, A., Civilno drutvo i politiki pluralizam, CEKADE, Zagreb,
1990
5. Boltek, M., Logari, B. (ur.), Razvoj civilnoga drustva u Hrvatskoj
modeli suradnje drzave i udruga, Ured Vlade Republike Hrvatske
za udruge, Zagreb, 1999.
6. ui, Lj. (ur.) Demokratske slobode u Hrvatskoj (prilog
raspravi)Europski pokret Hrvatska, Zagreb, 1995.
7. Giddens, A., Trei put, Politika kultura, Zagreb, 1998
8. Lapa, D., Meunarodne nevladine organizacije kao subjekti
meunarodnog prava, Pravni fakultet, Zagreb, 1999.
9. Pokrovac, Z., (ur.) Graansko drutvo i drava, Naprijed, Zagreb,
1991.
10. Pribievi-Gelb, D. (ur.) Nevladine organizacije i europski stan-
dardi ljudskih prava, Centar za direktnu zatitu ljudskih prava, Za-
greb, 1998.
11. Primorac, M., Japec. L. (ur.), Temelji slobodnih drutava, Center
for Civil Society in SE Europe, Zagreb, 1997.
12. Rupel, D., Od vojnog do civilnog drutva, Globus, Zagreb, 1990
13. ani, I. (ur.) Federacija Bosna i Hercegovina: drava i civilno
drutvo, Erasmus Gilda Novi Liber, Zagreb
LANCI
1. Beovan, G., Nevladine organizacije i civilno drutvo www.jware-
hr.com/studenti/knjiga/8.htm
2. Callahan, D. What is global civil society?, Democracy Digest, Vol.
3, No. 1., 1999. (www.civnet.org/journal/vol3no1/ftdcall.htm)
4. Carothers, T., Tink Again: Civil Society, Foreign Policy Magazine,
5. Edwards, M., Hulme D., Wallace T., NGOs in a Global Future:
Marrying Local Delivery to Worldwide Leverage, Public Admini-
stration and Development No.19,1999. (http://www.globalpolicy.
org/ngos/role/intro/gen/2000/111400.htm)
6. Foley, M., Edwards, B., Te Paradox of Civil Society, Journal of
Democracy, Vol.7, No.3, 1996 (http://www.globalpolicy.org/ngos/in-
dex/role.htm)
7. Geremek, B., Civil Society and the Present Age, Kettering Review,
Winter, 1997. (http://uni02ws10.unity.ncsu.edu:8080/publications/
civilsoc/geremek.htm)
8. Judge, A., Interacting Fruitfully with Un-Civil Society, Transna-
tional Associations, 49, 1997, 3. (http://www.globalpolicy.org/ngos/
role/intro/def/2000/un-civ.htm)
9. Judge, A., NGOs and Civil Society: Some Realities and Distortions
10. Marijai, I., Dokumenti o javnim i tajnim aktivnostima HHO,
Slobodna Dalmacija, 17.-20. Oujak, 2001.
11. Paul, J., NGOs, Civil Society, and Global Policy Making, Glob-
al Policy Forum, New York, 1997, (www.globalpolicy.org/ngos/index.
htm)
12. Rosenblum, N., Te Moral Efects of Associational Life, Journal
of the Institute of Philosophy and Public Afairs, vol 18, no 3., Univer-
sity of Maryland, 1998. (www.puaf.umd.edu/IPPP/summer98/moral_
affects_of_associational_l.htm)
13. Sins of the secular missionaries, Te Economist, January 27, 2000.
14. Stubbs, P., Non governmental organisations and global social pol-
icy: towards a socio-cultural framework, in What is global social pol-
icy GASPP, December 1997.
DOKUMENTI
1. Prilozi za IV Hrvatski forum neproftnih (nevladinih) organizaci-
ja, 08.-10. prosinac, 2000
B) Odabrana bibliografja na temu civilno drutvo i nevladine
organizacije
1. Atal, Y., yen, E., Poverty and Participation in Civil Society, World
Summit for Social Development, Copenhagen, Danska, oujak 1995,
http://www.unesco.org/most/povatal.htm
2. Archibugi, D., Held, D., Cosmopolitan Democracy: An Agenda for
a New World Order, Polity Press, Cambridge,1995.
3. Baloban, S., Izazovi civilnog drutva u Hrvatskoj, Kranska sada-
njost, Zagreb, 2000.
4. Barker, J., Street-Level Democracy Political Setting at the Mar-
gins, Kumarian Press, 1999.
5. Bebbington, A., Mitlin, D., NGO Capacity and Efectiveness: A
review of themes in NGO-related research, ESCOR, London: IIED,
1996.
6. Bebbington, A., Riddell, R., Donors, civil society and southern
NGOs: new agendas, old problems, IIED/ODI, London,1995.
7. Biekart, K., Te Politics of Civil Society Building, European Priva-
te Aid Agencies and Democratic Transitions inCentral America, In-
ternational Books in cooperation with Transnational Institute, Utre-
cht, 1999.
8. Carothers, T., Tink Again: Civil Society, Foreign Policy, Win-
ter 1999-2000, http://www.foreignpolicy.com/articles/winter1999-
2000/Tinkagain/carothers.html
9. Chandhoke, N., State and Civil Societ: Explorations in Political
Teory, Sage India, New Delhi,1995.
10. Civility and civil society, Civnets journal for civil society, May-
June, 1998 Vol 2. No. 3,
http://www.civnet.org/search_frameset.htm
11. Civil Society and Democratic Citizenship, Institute for Philo-
sophy and Public Policy at the University of Maryland (ljeto, 1998),
http://www.puaf.umd.edu/IPPP/summer98/table_of_contents.htm
12. Civil Society and NGOs, Coalition for global solidarity and so-
cial development http://www.globalsolidarity.org/artcivil.html
13. Civil Society: NGO Development Policy, Ofce of the high Re-
presentative (OHR), http://www.ohr.int/humanrights/civilsoc.htm
14. Cohen, J. L., Civil society and political theory, Te MIT Press,
Cambridge, London, 1992
15. Crane, E. H., Defending Civil Society, 1993, http://www.cato.org/
speeches/sp-71493.html
16. Crouch, C. i Marquand, D., Reinventing Collective Action: from
the global to the local, Blackwell, Oxford, 1995.
17. De Oliveira, M. D., Tandon, R., Te Emergence Of Global Ci-
vil Society, USIA Electronic Journals, Vol. 1, No. 8, July 1996., http://
www.usinfo.state.gov/journals/itdhr/0796/ijde/miguel.htm
18. Edwards, M., Hulme, D. (ur.), NGOs, States and Donors: Too Clo-
se for Comfort?, Macmillan, 1997.
19. Europska komisija (European Commission)-o razvoju civilnog
drutva, drave i NVO-a, http://europa.eu.int/comm/development/
sector/ngo/index_en.htm
20. Fisher, J., Nongovernments: NGOs and the Political Development
of the Tird World, Kumarian Press, West Hartford CT, 1998.
21. Fowler, A., Civil Society, NGDOs and Social Development: Chan-
ging the Rules of the Game, UNRISD, Geneva, 2000.
22. Fox, J. A., Brown, L. D. (ur.), Te Struggle for Accountability: Te
World Bank, NGOs and Grassroots Movements, MIT Press, Cam-
bridge, 1998.
23. Fukuyama, F., Social Capital and Civil Society, Te Institute of
Public Policy, George Mason University, 1999, http://www.imf.org/
external/pubs/ft/seminar/1999/reforms/fukuyama.htm
24. Globalization and Civil Society: NGO Infuence in International
Decision-Making, United Nations Research Institute for Social De-
velopment, Geneva, vicarska, http://www.unrisd.org/engindex/
publ/list/dp/dp83/dp83-04.htm
25. Hann, Ch., Dunn, E., Civil Society: Challenging Western Models,
Routledge, London, 1996.
26. Hall, J. A. (ur.), Civil Society: Teory, History, Comparison, Plu-
to, London, 1995.
27. Hefner, R. W., Civil society and democracy, Civnets journal for ci-
vil society, Vol. 2. No. 3, May-June, 1998., http://www.civnet.org/se-
arch_frameset.htm
28. Held, D., Democracy and the Global Order, Polity Press, Cam-
bridge, 1995.
29. Holden, R., How to solicit corporate support, Civnets journal for
civil societymay, Vol. 2. No. 3, May-June 1998
http://www.civnet.org/search_frameset.htm
30. Hudock, A. C., NGOs and Civil Society: Democracy by Proxy? Po-
lity Press, Cambridge, 1999.
31. International Finance Corporation (IFC) suradnja s NVO-ima,
http://www.ifc.org/ngo/
32. Kaplan, A., NGOs, Civil Society and Capacity-Building: Towards
the Development of Strategy, http://www.cdra.org.za/
33. Keane, J., Civil Society : Old Images, New Visions, Polity Press,
Cambridge, 1998.
34. Keck, M., Sikkink, K. (ur.), Activists Beyond Borders: Advocacy
Networks in International Politics, Cornell University Press, Ithaca,
NY, 1998.
35. Knight, B., Hartnell, C., Civil society is it anything more than a
metaphor for hope for a better world?, Alliance, Vol 5., No. 3, 2000.,
http://www.cafonline.org/alliance/articles/2000/pr20000911_5.cfm
36. Korten, D. C., Globalizing Civil Society: Reclaiming Our Right To
Power, http://www.sevenstories.com/global.htm
37. Krut, R., Howard, K., Howard, E., Gleckman, H., Pattison, D.,
Globalization and Civil Society: NGO Infuence in International De-
cision-Making, Discussion Paper No. 83, 1997., http://www.unrisd.
org/engindex/publ/list/dp/dp83/dp83-03.htm#P309_30319
38. Lewis, D. (ur.), International Perspectives in Voluntary Action:
Reshaping the Tird Sector, Earthscan, London, 1999.
39. Nawi, M., Role Of Civil Society: Opportunity And Constraints,
http://www.unescap.org/pop/icpd/ippf.htm
40. Rief, D., Te False Dawn of Civil Society, Te Nation, 22. veljae
1999, www.thenation.com/issue/990222/0222rief.shtml
41. Robson, T., Te State and Community Action, Pluto, London,
1999.
42. Stubbs, P., NGOs and the Myth of Civil Society, Arkzin, br. 45,
sijeanj 1996., http://www.nettime.org/nettime.w3archive/199702/
msg00020.html
43. Svjetska banka (World Bank) odnos sa civilnim drutvom i
NVO-ima, www.worldbank.org/ngos
44. Ujedinjeni narodi (United Nations-UN) odnos i partnerstvo
izmeu UN-a, proftnog sektora i civilnog drutva, http://www.
un.org/partners/
45. United Nations (UN) web site koalicija i mrea NVO-a, www.
ngo.org
Pravno-politika fasada i
temelji poretka
U
politikoj znanosti i laikom mnijenju iroko
je rasprostranjeno vjerovanje da je reimima real-
nog socijalizma nedostajala politika legitimnost.
Ako prihvatimo da je ovaj nedostatak bio postavljen u same
temelje dravnog poretka, kao to je to sluaj i kod drugih
autoritarnih reima, onda razloge njegovog kraha svaka-
ko treba i tu traiti.
1
Upravo je Claude Lefort u svojoj ana-
lizi iznenadne propasti komunizma u Sovjetskom Savezu
zastupao tvrdnju da kada se jednom neki dravno-politi-
ki poredak postavi kao demokratski, a komunistiki pore-
ci su to svakako uinili: od ustava pa do svakodnevne poli-
1 ini se da shvaanje da je problem legitimnosti Ahilova peta autoritar-
nih reima nakon 1945. godine pretpostavlja da nestabilnost tih reima i
poticaj ka liberalizaciji treba traiti u odnosu onih koji su na vlasti prema
grupama i mnijenju izvan njih. Jean L. Cohen and Andrew Arato, Civil
Society and Political Teory, Te MIT Press, Cambridge, Massachusetts,
and London, England, 1997, str. 51.
tike prakse, onda je potreba za demokratskom politikom
legitimnou postavljena u same njegove temelje i njeno
zadovoljenje se moe dravnom prinudom samo odgaa-
ti, ali nipoto i dokinuti. Kao to primjeuje ovaj politi-
ki flozof, ni najautoritarniji oblici dravne vlasti dana-
njeg svijeta ne mogu se ustanoviti, a da se makar ne zao-
djenu prividom demokratskih institucija i praksi, poput
vladavine zakona i slobodnih demokratskih izbora, to ove
vlasti koje su na taj nain predstavljene svojim graanima
onda izlae neumitnom zahtjevu da jednom napokon ispu-
ne inherentnu svrhu ovih navodno usvojenih institucija i
praksi.
2
Pitanje politike legitimnosti postaje veoma va-
no kada se spozna da u dananjem svijetu koliko god neka
vlast bila nasilna, ona ne moe sasvim odbaciti zahtjev za
priznanjem od strane svojih graana.
2 Claude Lefort, Te Political Forms of Modern Society, Bureaucracy, De-
mocracy, Totalitarianism, Te MIT Press, Cambridge, Massachusetts,
1986, str. 261-262.
Politika legitimacija
i poredak bez izbora
(prvi dio)
iroko prihvaeno stanovite o politikoj legitimnosti rauna na moralnu
odgovornost graana da nee ugroziti nego da e poboljati postojei
pravno-politiki poredak: i najtei prigovori postojeem zakonodavstvu
ne bi trebalo da dovedu u pitanje legalnost ukupnog politikog procesa.
Nikakvo traganje za pravednou, pa i kada se iskuava najgora
ekonomska ili neka druga nepravda, ne bi trebalo da graane iskljui
izvan zakona i da ih obeshrabri u traenju rjeenja putem javne rasprave
zasnovane na isto politikim liberalnim vrijednostima
Ugo Vlaisavljevi
Zahtjev za demokratinou je postao u toj mjeri neodo-
ljiv da se i najautoritarniji nedemokratski reimi predstav-
ljaju kao reimi u najboljem interesu naroda, to ih onda
upuuje da posegnu za izvjesnim strategijama pseudode-
mokratskog samopredstavljanja, a to ih opet primorava na
uvoenje demokratskih institucija i praksi. Koliko god bila
manjkava i djelomina takva uvoenja, one predstavljaju
zasade demokratskog razvoja koje e s vremenom biti sve
tee zauzdati. Zahtjev za politikom legitimnou pred-
stavlja u stvari normativni izraz takve neodoljive tenje
ka demokratskom razvoju. Najstvarniji izraz takve tenje,
u stvari ope volje naroda, ono to je pokree i usmjera-
va, upravo su normativni sadraji demokracije. Vlastodrci
ih uvijek podcjenjuju kada misle da ih lano demokratsko
predstavljanje nee previe kotati, na primjer kada piu
uzoran demokratski ustav kao lijep izlog i domaoj publi-
ci i svijetu. Meutim, time se postavljaju tranice za ne-
zaustavljiv demokratski razvoj. Nedemokrati se nikad ne
mogu sasvim lano predstaviti, jer ve i takvo predstavlja-
nje ugrauje normativne zahtjeve u njihov pravno-politi-
ki poredak.
Gradnja same privlane fasade legitimnog poretka, norma-
tivno-simbolikih sadraja demokracije, moe biti opasnija
za autoritarne reime i od najsmionije prakse ljudskih slo-
boda i prava koje oni sebi u odreenom asu mogu dopu-
stiti. Kao to je to Lefort ustvrdio, svijest o pravima, a to
je ono to ve i lana demokracija moe ponuditi svojim
graanima, uvijek je vanija od svakog faktiki doputenog
polja njihovog upranjavanja.
3
Zato nedemokratske vla-
de padaju, a u demokratskom okruenju ova polja nepre-
kidno proiruju. U svijetu normi i simbolikog iskazivanja,
nestvarnost nije nikakav principijelni argument. Nestvar-
nost najvanijih pravnih i politikih akata nedemokratskog
reima ukazuje na njihov neosporan kapacitet mijenjanja
svijesti graana i njihove drutvene stvarnosti. Ako su ovi
akti makar formalno usvojeni ili je znaajna grupa graana
svjesna da bi to trebalo uiniti, a pogotovo ako su na sna-
zi, ovaj kapacitet je ve aktiviran, subverzivna politika svi-
jest je ve djelatna, poredak je ve podriven. Zato je, na pri-
mjer, prihvaanje Helsinke povelje, moda s namjerom da
to bude samo deklarativno, moglo predstavljati istinski po-
etak uruavanja impresivnog sovjetskog zdanja i to pu-
tem njegovog delegitimiranja kroz narastajuu svijest so-
vjetskih graana o svojim neotuivim pravima i sloboda-
ma.
4

Za birokratsko-autoritarne reime uope, pa tako i za ko-
munistike reime Istone Evrope, moe se rei da ni-
kad ne uspijevaju da rijee svoje probleme legitimnosti.
5

Ovi potonji sami od sebe nude te probleme kao svoje naj-
vee politike probleme, jer su se u svojoj dravno-partij-
skoj politici i pravnom ureenju ponosito predstavljali kao
3 Ibid., str. 260 i dalje.
4 Ibid., str. 240-241.
5 Jean L. Cohen and Andrew Arato, op. cit., str. 50.
liberalniji i demokratiniji od tzv. graanskih demokraci-
ja. Tako su mjeru svoje legitimnosti postavili kao svoju po-
litiku obavezu koja nipoto nije smjela ostati neispunje-
na, tj. kao mjeru svoje propasti. Sve politike krize su imale
svoje unutarnje pokazatelje razmjera i dubine, sve de one
posljednje, fatalne i to kroz sve snanije procese delegiti-
macije. Iznenadni slom komunizma u Istonoj Evropi je
bio mogu samo zahvaljujui ovim dugotrajnim i pod-
muklim procesima slabljenja i potkopavanja poretka.
Rije je o tipu poretka koji, ako elimo dokuiti njegov po-
sebni karakter, nipoto ne treba promatrati samo kao vla-
davinu prinude, iako ne treba imati iluziju o razdobljima
najstranijeg terora, nego radije o poretku koji nikako nije
uspio da se konsolidira prema svojim najviim politikim
principima i normama. Komunistiki teror, kao i jakobin-
ski revolucionarni teror, ne ukazuje da su zajamene slobo-
de i prava bili lani nego, naprotiv, da to nisu nikako mogli
biti.
6
Kako bi drukije mogli objasniti, koliko god mukotr-
pni i manjkavi, ali ipak napredujui proces unutarnje kon-
solidacije komunistikog poretka, iji je najvidljiviji rezul-
tat bio odustajanje od otvorenog terora u kasnijoj fazi kada
bismo, poput Ehrenbega, mogli govoriti o artikuliranijim
ili o zrelim socijalistikim drutvima?
7

Prema tome, stvarnost prinude i kanjavanja nije jedina
ili posljednja stvarnost takvih drutava, u kojoj bi treba-
lo iskljuivo traiti smisao njihovog politikog univerzu-
ma, nego je to radije artikulacija, s vremenom sve sloeni-
ja, ove i mnotva drugih stvarnosti ovih drutava sa njiho-
vim vlastitim imaginarnim i normativno-simbolikim regi-
strima. Na takvu artikulaciju stvarnog i simbolikog po-
sebno upuuje pitanje politike legitimacije socijalistikih
drutava. Bez takvog povezivanja normi sa stvarnou, kao
stvarnosti samih normi, ne bi se moglo shvatiti niti mogu-
nost opravdanja terora kao instrumenta narodne vlasti, a
podsjeamo da nije bio mali broj onih koji su iskreno vjero-
vali u takvu opravdanost, niti mogunost, na kraju ostvare-
na, da ova vlast propadne nakon to je, na neki nain, sama
sebi presudila. Iza nasilne smrti protivnika reima i napra-
sne smrti samog reima vjerovatno stoji ista logika politi-
ke legitimacije.
Meutim, nipoto nije lako otvoriti pitanje politike legiti-
macije poretka koji se nedavno, kako se to esto kae, izne-
nada uruio. Svakako da treba ispitati legitimaciju politi-
kog reima koji je bio u stanju da tako padne sam od sebe.
Ali tu se pojavljuju brojne tekoe koje ne doputaju jedno-
stavne i nedvosmislene odgovore. ak bi se moglo rei da
6 Lefort pripada onom krugu mislilaca koji su ukazali na zlokobnu bli-
zinu terora i demokracije. Vidi o tome Farhang Erfani, Te Uncanny
Proximity: From Democracy to Terror, Florida Philosophical Review, Vol.
II, Issue 2, Winter 2002, str. 6.
7 Zbog postepenog gubljenja identiteta totalitarizma i terora, ovaj prvi
pojam, koji je zapadnjaka drutvena znanost skovala u prvim godinama
hladnog rata, morao je biti revidiran, a neki zapadnjaki analitiari su bili
skloni i da ga potpuno odbace. Vidi o tome John Ehrenberg, Civil Society.
Te Critical History of an Idea, New York University Press, New York and
London, 1999, str. 185.
je to tema, u kojoj se zapravo skriva mnotvo pitanja, koja
e po svemu sudei ostati dobrim dijelom neistraena.
Najprostija defnicija legitimnosti kae da je to pravo
vladara da vlada, koje je kao takvo priznato od podvla-
enih.
8
To je priznanje prava onima koji ionako polau
pravo da imaju sva prava da o svemu odluuju. Po tome
se vlade u savremenom svijetu, kakve god one bile, mnogo
ne razlikuju.
9
Ako u demokratskom poretku vlast ine oni
koji predstavljaju narod, onda je jedini osnov demokrat-
ske legitimnosti
10
sadran u pristanku naroda da taj i
taj predstavnik govori u njegovo ime ili da se pak donese
ta i ta mjera, a to su prije svega opi izbori. Legitimnost se
ovdje odnosi na legitimnost predstavljanja, na iroku, na-
rodnu podrku onih koji bi da odluuju u ime drugih, pa je
stoga nerazluiva od izbora. Svoj pristanak vlada treba da
dobije od veine stanovnitva, od volje naroda, a ne samo
pojedinanih volja.
11
Ali treba li legitimnost vlasti tako
usko vezati uz pristanak veine? Da li je pozivanje na iz-
bor veine jedini nain da privatni interesi budu pretvo-
reni u zajedniki javni interes? Odavno je uoeno da zbir
glasova veine nipoto ne mora najbolje oitovati onu ru-
soovsku opu volju na koju je sudbonosno upuena de-
mokracija, upravo zato jer fgurira kao izvor legitimnosti
vlasti. Medijska proizvodnja obinog ovjeka je jedan od
najuvjerljivijih protuargumenata.
12

Iako se u najrazvijenijim demokracijama upranjavaju ra-
zliite metode suene selekcije u demokratskom izbo-
ru predstavnika, pogotovo kada je vano pronai dovoljno
strune predstavnike, egalitarna pretpostavka da svaki
graanin treba da ima jedan glas ostala je najire pri-
hvaena osnova legitimnog predstavljanja.
13
iji bi ina-
e pristanak mogli traiti u ime priznanja narodne volje?
Svaka vlada u uvijek pronai neki dio stanovnitva koji e
je podrati, na ijem pristanku e zasnovati svoju legiti-
mnost. Pa i kada je veina podri, ona svoju legitimnost
moe zasnivati na politiki najvanijem dijelu stanovni-
tva, kao to je to bio proletarijat za komunistiku vlast. Me-
utim, ako pristanak i ne trai od sviju, u svoje pravo na da-
vanje naloga svaka vlast ukljuuje sve graane. Svaki nalog
upuen graanima, na primjer kroz stavljanje na snagu za-
kona, ve podrazumijeva to pravo. To znai da svaka vlast
pretendira na legitimnost samim svojim vrenjem vlasti, pa
tako i de facto vlast, naime vlast koja vlada nad svojim po-
danicima ali nema prava na to.
14

8 Karl J. Fridrih, Konstitucionalna demokratija. Teorija i praksa u Evropi
i Americi, CID, Podgorica, 2005, str. 238.
9 Dozef Raz, Etika u javnom domenu, CID, Podgorica, 2005, str. 395.
10 Karl J. Fridrih, op. cit., str. 238.
11 Da bi se otkrila volja naroda izbori se moraju odravati u pravilnim
intervalima kako bi se narodu dala prilika da izrazi svoj pristanak ili svo-
je negodovanje u odnosu na voenje poslova od strane kljunih zvani-
nika. Ibid.
12 Ibid. str. 236.
13 Ibid., 239.
14 Dozef Raz, op. cit., str. 390, n. 419.
Kako ustanoviti to pravo i jasno razlikovati uzurpiranu
vlast od legitimne? Da li je pristanak veine graana do-
ista najvaniji moment ustanovljavanja tog prava vlade
na vlast? Nasuprot u zapadnom miljenju duboko ukori-
jenjenoj ideji da legitimnost vlade poiva na pristanku, Raz
je nedavno pokuao dokazati da pristanak nije niti nuni
niti dovoljni uvjet legitimnosti. Pristanak u stvari uvijek
dolazi naknadno i ve pretpostavlja mogunost uvida u to
da li je neka vlada legitimna ili ne. Odatle slijedi da bi neka
vlada mogla biti legitimna, usprkos tome to joj je uskraen
demokratski pristanak. Nakon to je pokuao izdvojiti dva
nuna uvjeta legitimnosti, Raz je zakljuio da ovek moe
validno da pristane samo na onu vlast koja je ionako legi-
timna.
15
Jasno je da pristanak podrazumijeva ve izgraen
stav povjerenja u vladu, tako da mu se moe pridati izvje-
sna nezavisna vrijednost, ali samo tamo gdje su zadovo-
ljeni ili skoro zadovoljeni uslovi legitimnosti.
16
Ova vrijed-
nost je svediva na vrijednost iskazivanja ovog stava, to ni-
poto nije beznaajna vrijednost, ali na osnovu nje prista-
nak moe imati samo sporednu i izvedenu ulogu Raz se
nee libiti da je nazove ceremonijalnom u legitimizira-
nju vlade.
Moglo bi se lako pretpostaviti da neka vlada ima neiska-
zani, preutni pristanak, tj. da bi ga ona dobila kao izriiti
pristanak da je to od svojih graana zatraila.
17
Ovdje tre-
ba primijetiti da pristanak moe biti konstitutivan za legiti-
maciju neke vlasti samo ukoliko obavezuje one koji ga daju
na uvaavanje autoriteta te vlasti. Pristanak ima neku va-
nost samo ako stvara izvjesnu moralnu obavezu graa-
na prema vlasti, naime onu koja proishodi iz slobodno da-
nog obeanja. Svakako da tu treba razlikovati, kao to je ve
Locke uinio, stvarni i preutni pristanak. Meutim, upit-
no je da li izriiti pristanak, a kamoli preutni, moe uop-
e upuivati na bilo kakvu moralnu obavezu graana pre-
ma vlasti.
18
15 Nalozi koje izdaje vlast moraju da budu takvi da njihovi podani-
ci, podinjavajui se tim nalozima, postupaju onako kako bi postupali
na osnovu razloga koji se odnose na njih nezavisno od postupanja vla-
sti (ibid., str. 390), a ovaj prvi uvjet treba da se dopuni drugim, koji jo
vie osigurava autonomiju graana, po kojem vlada moe imati legiti-
mnu vlast samo u pogledu onih pitanja kod kojih je postupanje na osno-
vu pravih razloga vanije od toga da ovek sam odluuje za sebe kako e
da postupa. (str. 398)
16 Ibid., str. 401.
17 O pojmu preutnog pristanka kakav je razvijen najprije kod Lockea
vidi u: Steven M. DeLue, Political Tinking, Political Teory and Civil So-
ciety, Allyn and Bacon, 1997, str. 132-133.
18 Teorije pristanka poivaju na modelu slobodno danog obeanja na
osnovu njihove samorazumljive uvjerljivosti, jer se ini da svako prihva-
a da neiznuena obeanja poraaju istinske moralne obaveze. Meutim,
stvarni graani u stvarnim politikim zajednicama rijetko ine bilo ta to
lii na obeanje ili na neku drugu vrstu slobodno iskazanog opredjeljenja
da podre ili se pokore zakonima i politikim institucijama. Rijetko se jav-
ljaju prilike da bi se izrekle izriite zakletve na vjernost, osim u situacija-
ma okuenim prijetnjama dravne prinude. ak su i slobodni inovi po-
put glasanja u demokratskim izborima obino izvreni na temelju samo-
razumljive pretpostavke da ovi inovi ne treba da budu shvaeni kao izvor
naih politikih obaveza (budui da se smatra da ove obaveze prethode
glasanju pojedinca i da ni u kom sluaju nisu ograniene njegovim odbija-
njem da glasa). Slino tome, teko je pronai bila ta to ini veina graa-
na u nekoj pristojnoj dravi, a to bi se moglo na dovoljno uvjerljiv nain
Ako u stvaranju legitimnosti javno iskazivanje podrke gra-
ana vlasti dolazi uvijek naknadno, dovoljno kasno da ne bi
bilo njen nuan uvjet, i podrazumijeva njihov ve obliko-
van stav prema legitimnosti te vlasti, onda je kljuna ulo-
ga demokratskih izbora ne stvaranje nego testiranje legi-
timnosti. Razlika izmeu autoritarne i demokratske vlasti
nije u imanju i nemanju politike legitimnosti nego u mo-
gunosti provjere njihove legitimnosti. Zajamena mo-
gunost osporavanja prava drugima da odluuju za nas
predstavlja u tom pogledu glavnu odliku demokracije.
U ovom poretku dolazi vrijednost autonomije pojedinaca
u prvi plan, jer se moe pretpostaviti da se veina moe od-
luiti da uskrati svoj pristanak vlasti ija legitimnost zapra-
vo ne bi trebala biti osporena. Demokracija prua graani-
ma mogunost da prinude one koji nad njima vre pri-
nudu, da nametnu svoju volju vladi da bi je sprijeili da
ona njima namee svoju volju.
19
Jugoslavenski komunizam i
pitanje politike legitimacije
Od domaih analitiara titoizma esto se moe uti da taj
reim nije imao politiku legitimaciju, jer ona nije mogla
biti ustanovljena na slobodnim i viestranakim izborima.
Meutim, vidjeli smo da politika legitimacija moe pret-
hoditi takvom pristanku graana na vlast. Dananje prista-
lice prethodnog reima, kojih nije mali broj, obino na ovu
ocjenu o nedostatku legitimnosti uzvrate da je zasigurno
jedan znaajan dio stanovnitva, pogotovo u Bosni i Her-
cegovini, pruao svesrdan pristanak takvoj vlasti. Dodue,
i najgori reim, u kojem bi bilo uzaludno traiti opepri-
hvatljive razloge legitimacije, moe raunati na podrku di-
jela stanovnitva.
20
Radije bi trebalo rei da veliina te po-
drke nije mogla biti testirana ili bar ne na sasvim vjerodo-
stojan nain. Bez pokazatelja uistinu demokratskih izbo-
ra moe se ustvrditi da u stvari nikada neemo saznati u
kojoj mjeri je ovdanji realni socijalizam imao politi-
ku legitimaciju. To dakako prua dobar povod spekulaci-
jama o toj legitimnosti na koje se oslanjaju i glorifkacije i
shvatiti kao in preutnog pristanka na dravni autoritet. A. John Sim-
mons, Political Obligation and Authority u: Robert L. Simon (ed.), So-
cial and Political Philosophy, Blackwell Publishers, 2002, str. 33-34.
19 Claus Ofe, Modernity and the State. East, West, Polity Press, Cam-
bridge, 1996, str. 162.
20 Govorei o totalitarnim reimima, o staljinizmu, nacizmu i talijans-
kom faizmu, Giddens e ukazati da u svakom od njih pokornost veine
nije bila steena koritenjem sile protiv njih niti ak irenjem propagan-
de. Sva tri reima su sebi pribavila znaajnu razinu aktivne i entuzijastine
podrke razliitih sektora stanovnitva. Onaj koji izuava totalitarizam
mora ovo objasniti, a jednako tako i ulogu terora u mobiliziranju vlas-
ti podvrgnutog stanovnitva za doktrine koje je zastupalo dravno ruko-
vodstvo. Po svemu sudei, upravo e ova podrka stanovnitva Gidden-
su otvoriti oi za drukije gledanje na ulogu terora: Moja teza, nasuprot
tezi Arendtove, ne glasi da je teror predstavljao glavnu osnovu vladavine
totalitarizma nego da masovna podrka prua znatnu politiku mo un-
utar koje se teror moe koristiti protiv onih koji su zastranili. Anthony
Giddens, Te Nation-State and Violence. Volume Two of A Contemporary
Critique of Historical Materialism, Polity Press, 1985, str. 301 i 305.
demonizacije prethodnog reima. Nae sutinsko neznanje
o tome i mistifciranja koje se oko njega stalno roje poga-
aju na sasvim odluan nain i dananje politiko stanje u
zemljama bive Jugoslavije. Zato to je priznanje ili ospo-
ravanje titoistike legitimnosti bez sumnje vaan ulog u te-
kuim politikim raspravama. tovie, pretenzija na legiti-
mnost svake aktualne ili potencijalne vlasti posttitovskog
doba, ini se, neizostavno pretpostavlja sasvim jasan od-
govor na pitanje revalorizacije legitimnosti komunistike
vlasti. To pitanje ostaje stalni izazov koji pohodi sve novi-
je politike, prije svega zato to delegitimacija ili relegiti-
macija prethodnog reima u manjem ili veem obimu,
to svakako ovisi od politikog opredjeljenja, a takoer i od
promjenljive konstelacije politikih snaga i goruih pitanja
na dnevnom redu sainjava nerazluivi dio njihovog
tekueg polaganja prava na legitimnost. Politike parti-
je danas svoju legitimnost dobrim dijelom crpe ili iz pri-
znavanja ili iz osporavanja legitimnosti crvene vlasti, pri
emu nam podjela na lijeve i desne, u tom pogledu, ni-
poto ne sugerira jednostavan odgovor.
U stvari, jednostavnog odgovora niti nema. injenica da
komunistiki reim, drei na autoritaran nain nepriko-
snovenu vlast, nije doputao slobodne viestranake izbo-
re nipoto ne dokazuje da taj reim nije imao politiku le-
gitimnost. Jo manje to dokazuje injenica da je vlast iz-
gubio onog asa kada je napokon dopustio odravanje ta-
kvih izbora. Prva ocjena, koju smo ve oznaili kao iroko
uvrijeeno miljenje, moda se moe osporiti tvrdnjom da
upravo to to je pola stoljea mogao svoju volju suvereno
nametnuti volji graana i iskljuiti mogunost posve slo-
bodnog izbornog testiranja rjeito govori o posjedovanju
ili, radije, snazi legitimnosti ovog reima. Na to se ne moe
uzvratiti pozivanjem na teror. Prvo, zato to i provoenje
terora zahtijeva od vlasti raspolaganje izvjesim zavid-
nim kapitalom legitimacije, kao to se to moe vidjeti u
staljinizmu; a drugo, zato to je ipak rije o moda naj-
mekem obliku realnog socijalizma u kojem bi se vlada-
vina terora mogla vezati samo za rano razdoblje, otprili-
ke do ukinua kaznione Golog otoka.
21
Odgovor na drugu
ocjenu o gubitku vlasti s prvim demokratskim izborima je
ve impliciran u prvom odgovoru: opredjeljenje vlasti da
raspie izbore moe se tumaiti kao oevidan znak kri-
ze legitimnosti. Odatle slijedi da su ovi izbori bili unapri-
jed izgubljeni.
Moe se zakljuiti da komunistika vlast ili ukida mogu-
nost svoje provjere na slobodnim izborima ili na njima
propada. Ali to ne znai da je rije o slijepoj vladavini te-
rora koji propada s prvim proplamsajima slobode. Dodue,
koliko god se Jugoslavija zahvaljujui Titovom raskidu sa
Staljinom ne moe uvrstiti u istoni blok moskovske tota-
21 O tome smo detaljnije pisali u Lepoglava i univerzitet, Centar za inter-
disciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu, 2003, str. 63
i dalje. Vidi takoer Senadin Musabegovi, Nasilje i svijest o solidarnosti.
Refeksije na golootoke teme, Dijalog, 2006 N 1-2, str. 20-49.
litarne vladavine, teko da moe dobiti puno bolju karakte-
ristiku od neke vrste jednopartijske vojne diktature.
22
Pa
ipak, prejednostavno bi bilo rei da ova vlast propada zato
to predstavlja tip vlasti koji uskrauje izbore prije e biti
da ona doputa izbore onda kada ve propada. Takav tip
vlasti upravo svraa pozornost na posebnu prirodu svoje
legitimnosti.
Legitimnost komunizma bi moda trebalo traiti u tom
pravcu da izbora za graane nema, ali zato ovaj reim ni-
poto ne smijemo brkati sa klasinom diktaturom. Izbo-
ra tu nema, jer pristanak je ve dat. A pristanak je bio
dat onda kada nije bilo izbora.
23
Stalno smo u iskuenju
da ovaj oblik vlasti poistovjetimo sa diktaturom tout court,
jer je njegova posebna legitimnost, upravo ta koja nije ni-
kada ustanovljena na slobodnim demokratskim izborima,
ono to ga uistinu od nje odvaja. ini se da se sama sup-
stanca politike legitimnosti komunistike vlasti ne upisu-
je kao takva u pravno-politiki poredak ili se, pak, smjeta
na takav nain da je razliku imanja i nemanja legitimnosti
teko, ako ne i nemogue, odrediti polazei od tog poretka.
Zato je odricanje legitimnosti komunistikoj vlasti da-
nas neto posve samorazumljivo.
Legitimnost komunizma, koja je moda pravno-politiki
neutvrdiva, upravo je poivala na sutinskoj razlici po-
litikog i pravnog. Politiko do kojeg je bilo stalo u ko-
munizmu nipoto nije bilo politiko u pukom graan-
skom smislu, u smislu one djelatnosti koja pripada prav-
no-politikom poretku kojim se die razvijena kapitalisti-
ka drutva. Predstavnika demokracija, vladavina zakona
i potivanje ljudskih prava, slobodni izbori, itd., sve je to
parlamentarnu demokraciju inilo formalnom i nipoto
nije moglo da ispuni zahtjeve istinske politike djelatnosti.
Jer ono to iznutra delegitimira svaki takav sustav zakona,
prva i graanskih politikih sloboda, koliko god uzorno bio
razvijen, jeste moment stvarnosti koji se unutar njega ni-
kako ne artikulira ili se ne artikulira prema njegovoj vlasti-
toj logici, prema formalnom zahtjevu za jednakou. To
je stvarnost u pravom smislu rijei, stvarnost eksploatacije
i ekonomske moi, koja svako pravo pretvara u pravo ne-
jednakosti, a dravi zauvijek oduzima njenu tobonju ne-
pristranost.
22 Hannah Arendt, Elemente und Ursprnge totaler Herrschaft. Anti-
semitismus, Imperialismus, Totale Herrschaft, Piper, Mnchen, Zrich,
1996, str. 663, n. 10.
23 Politika legitimacija komunistike vlasti bi se onda mogla osporiti ne
na osnovu nedostatka pristanka nego validnosti pristanka: graani nisu
imali izbora nego da pristanu. Vidi o tome Joseph Raz, Te Morality of
Freedom, Clarendon Press, Oxford, str. 80 i dalje.
Artikulacija Stvarnog i Simbolinog
Lefortova kritika Marxove kritike ljudskih prava i klasne
pristranosti modernog pravno-politikog sustava pokuala
je pokazati da je zapravo ovaj veliki prethodnik taj koji pro-
mauje sutinu politikog, jer ne sumnja da je sainjavaju
odnosi vlasnitva i odnosi moi.
24
Zbog toga ovaj francuski
flozof Marxa ubraja u predstavnika modernog konzer-
vativnog miljenja koje nije u stanju da misli povijesni
preobraaj moi, tj. artikulaciju moi, s jedne strane, i za-
kona i prava, s druge strane. Upravo na osnovu ovog stalno
napredujueg i, ini se, nezaustavljivog procesa posredo-
vanja Stvarnog i Simbolinog, mo i jeste (sve vie i vie)
politika mo. Kod Marxa pak, dezartikulirano od Stvar-
nog, Simboliko je pretvoreno u neto posve Imaginarno,
naime u ideoloki privid, u puku fasadu moi. Lefort e mu
prigovoriti da u svojoj kritici ideolokog karaktera ljudskih
prava i sam ostaje zarobljenik shvaanja onih koje kritizira.
Odatle izvire Marxova nemo da dokui pravi smisao i op-
seg modernog politikog procesa kao takvog: sutina poli-
tikog kod njega ostaje nemiljena.
25
To se, prema Lefortu,
najbolje vidi iz njegovog pokuaja imaginarne rekonstruk-
cije obrazovanja moderne drave.
26

U naem kontekstu je vano primijetiti, uvaimo li ove pri-
govore, da Marx mora sasvim podcijeniti zahtjev za poli-
tikom legitimnou koji se postavlja pred modernu dr-
avnu vlast. Meutim, upravo artikulacija moi i prava,
kakvu ve odavno iskuavamo kroz ukazivanje drave
koja otjelovljuje pravo, Etat de droit, daje neporecivu
punomo pravnikom diskursu da preispituje legitimnost
moi. Politika mo je ona mo koja se vie nikako ne moe
izbaviti, sve manje joj to moe poi za rukom, od ovog
preispitivanja, jer je uvuena u jedan proces, politiki pro-
ces par excellence, unutar kojeg biva sve vie proeta onim
to joj ostaje izvanjsko na neuklonjiv nain: simbolikim
elementom zakona i prava. Pravna drava je kroz svoje pi-
sane zakone duna sama osigurati glavne instrumente i na-
jpouzdanija uporita preispitivanja svoje legitimnosti. Ovo
preispitivanje se onda pokazuje kao okosnica politikog
djelovanja njenih graana, pri emu je neizbrisivi smi-
sao tog djelovanja sve snanije zauzdavanje moi pravnim
normama.
27
Tako se neprestano radi na reartikulaciji uvi-
jek nedovoljno artikulirane moi, to je stvarni simboliki
24 Claude Lefort, Politics and Human Rights, op. cit., str. 243.
25 Kao to primjeuje Jacques Bidet u svojoj sistematskoj analizi Kapita-
la, kod Marxa se radi o tekoi da misli politiko-dravne determinante
koje se pojmovno povezane sa trinom produkcijom uope. To e ga na-
vesti da posumnja: Ne radi li se tu o podcjenjivanju pitanja nacije-dr-
ave kao principijelnog teorijskog pitanja? Vidi o tome njegovu knji-
gu: Torie de la modernit. Suivi de Marx et le March, Presses Universi-
taires de France, Paris, 1999, str. 182-183.
26 Ibid., str. 254.
27 Ako je ideologija koja je inspirisala revoluciju bila demokratska, po-
stoji neodoljiva potreba da se drutvo organizuje prema demokratskom
ustavu. Ova prinuda funkcionisala je ak u sluaju Sovjetskog Saveza,
pamti e se, mada kod Marxa ne moe da se pronae nita o potrebi ili
poeljnosti ustava. Karl J. Fridrih, op. cit., str. 483.
proces kojeg Lefort vidi kao nastojanje drutva da samog
sebe sve bolje protumai.
Naravno da kroz svoje ustave pravne drave mogu svoje
najvie norme, osnovna mjerila svoje politike legitimaci-
je, postaviti nie ili vie, njihov opseg poveati ili smanji-
ti. Meutim, kao to pokazuju i najautoritarniji reimi da-
nanjice koji svoje norme takoer nastoje postaviti sasvim
visoko, gotovo nijedna drava nije spremna delegitimirati
svoju vlast unaprijed, i pred sobom i pred drugima, i pri-
je nego to je poela istinska politika aktivnost njenih gra-
ana. Univerzalne deklaracije i meunarodne konvencije
o ljudskim pravima, te uzorni ustavi koji ih inkorporira-
ju, pruaju norme koje legitimiraju ili delegitimiraju najvi-
e dravne norme legitimiranja. Poevi od deklaracija iz
1791. i 1793. godine, kao i Amerikog ustava, uoljiv je ire-
verzibilan razvoj normativnih osnova politikog djelovanja
koji se ogleda u sve obimnijem i sve bolje osiguranom spi-
sku ljudskih prava.
U autoritarnom reimu, postavljanje najviih normi poti-
vanja ljudskih prava u ustav i zakone, pokree unutarnji po-
litiki proces kao proces delegitimacije reima koji je jed-
nako teko izbjei kao i postavljanje ovih normi. Praktino
su isti efekti istinske politike i u demokratskim reimima,
samo to su ovi reimi pokazuju spremnost za ustavne re-
forme i donoenje boljih zakona. Simboliko-normativna
osa politike je uoljiva u svom pomjeranju kao stalno pro-
irivanje (normativnih) granica slobodnog djelovanja. Ne-
dostatak politike legitimacije je unutarnja boljka autori-
tarnih reima ne zato to je uope nemaju ili ne mogu ima-
ti nego zato to je nisu u stanju nadoknaditi ili ispuniti pre-
ma vlastitim normama. Kako god da propadnu, ovi reimi
u novije vrijeme propadaju zato to nisu bili na visini
svojih normi, kao reimi neispunjenih obeanja prema
svojim graanima. Prema tome, umjesto da skrivaju, kako
je to mislio Marx, ljudska prava neumitno razotkrivaju
sustav dominacije.
Politiki realizam i klasni kompromis
Nije li nakon Marxa politika borba (potlaenih i izrablje-
nih) izgubila svoj smisao borbe, samu stvarnost sukoba?
Nije li tome najvie doprinijela sposobnost razvijenih za-
padnih demokracija da ve odavno, i to sa zavidnim uspje-
hom, klasnu borbu ili bilo kakav stvarni sukob ukljue u
svoj legalni politiki proces i njegov javni um? Kada je ri-
je o legitimnosti vlade i lojalnosti graana u novijoj poli-
tikoj teoriji dominira stanovite o primatu isto politi-
kog iji je najutjecajniji predstavnik svakako John Rawls.
28

Uenje o politikom liberalizmu je upravo i predstavljeno
kao pokuaj da se teorijski obrazloi praksa najuspjenijih
28 John Rawls, Political Liberalism, Columbia University Press, New
York, 1996.
politikih zajednica dananjice. iroko prihvaeno stano-
vite o politikoj legitimnosti rauna na moralnu odgo-
vornost graana da nee ugroziti nego da e pobolja-
ti postojei pravno-politiki poredak: i najtei prigovo-
ri postojeem zakonodavstvu ne bi trebalo da dovedu u
pitanje legalnost ukupnog politikog procesa. Nikakvo
traganje za pravednou, pa i kada se iskuava najgora eko-
nomska ili neka druga nepravda, ne bi trebalo da graane
iskljui izvan zakona i da ih obeshrabri u traenju rjeenja
putem javne rasprave zasnovane na isto politikim libe-
ralnim vrijednostima. Tako nijedan uspjeh u delegitimira-
nju poretka ne dovodi u pitanje legalnost poretka, a svaki
bi mogao da predstavlja izvjestan napredak u zadovoljenju
pravde: osnauje liberalne vrijednosti i vanost principijel-
nog vijeanja, relegitimira poredak. Najvanije promjene
poretka, glavna politika postignua, su promjene zakona.
Pa ipak, mogu li nezadovoljni graani uvijek strpljivo rau-
nati na mogunost postizanja konsenzusa? Ako je Marxo-
va teza o vladajuoj klasi jo zadrala neku snagu onda svo-
je duboko opravdanje ima sumnja da je proces stvaranja
konsenzusa putem principijelne rasprave pristran na raun
izrabljenih u svakom kapitalistikom drutvu.
29
U tom slu-
aju lojalnost graana poretku i vlasti ne moe biti svagda
neupitna ili pak moe ukljuiti njihovo pravo da pospjee
svoje politike programe putem prinudnih mjera ak i dok
se nastavlja razborit diskurs.
30
Nije li ponekad potrebno da
prinuda onih koji vre prinudu bude stvar neizbornih ak-
tivnosti graana, pogotovo onda kada se vlast odlui da
svoje programe pospjei nasiljem?
31
Meutim, vlast koja je stavljala na veliku kunju lojalnost
svojih graana je oito nedovoljno konsolidirana demo-
kratska vlast. Svakako da su akti istog nasilja vlasti poti-
cali akte protunasilja. Marxov politiki realizam je jo zna-
io opredjeljenje da se politika borba dri u svom tradici-
onalnom polju krvave stvarnosti nasilja i da njeno uplita-
nje u simbolike kodove zakona i prava moe predstavljati
fatalnu prepreku u postizanju najvanijih politikih cilje-
va.
32
Lojalnosti graana trebalo je suprotstaviti klasni in-
29 Richard W. Miller, Marxs Legacy, u: Social and Political Philosophy,
Blackwell Publishers, 2002, str. 143.
30 Kao to Miller u nastavku primjeuje, radnici koji su se tridesetih
godina u Sjedinjenim Dravama, Kanadi, vedskoj i drugdje odluili
na trajk nisu ekali na konsenzus o znaenju jednakog graanstva i
graanskim i politikim slobodama da bi razvili i potkrijepili svoje tenje
ka odgovarajuem zakonodavstvu. Da su ekali, moda do ovog konsen-
zusa ne bi nikad ni dolo. Ibid., str. 144.
31 Prema marksistikom gleditu, nasilje ostaje neizbrisivo upisano u ka-
pitalistiki poredak kao njegov konstitucionalni moment, zato to njego-
vo mijenjanje prema naelima pravde ima granicu, granicu klasnog po-
sjeda koji se brani silom: Oni (marksisti) bi tvrdili da najimuniji ljudi u
svakom drutvu eksploatacije ne mogu pristati na to da se odreknu svojih
privilegija osim da se to uini silom. U prilog ovoj tvrdnji oni bi naveli i to
da se nijedna vladajua i izrabljivaka klasa nije dobrovoljno odrekla vla-
sti, koliko god ova bila nepravina. Richard W. Miller, Rawls and Marx-
ism u: Norman Daniels (ed.), Reading Rawls. Critical Studies on Raws A
Teory of Justice, Stanford University Press, Stanford, 1989, str. 214.
32 Millner e podsjetiti na Marxov surovi napad na apele za jednakim
pravima onda kada je on u svojoj kritici Gotskog programa branio rea-
listiko gledite koje su njemaki radnici socijalisti stekli od opakog utje-
teres radnika, zato to se inilo da legalnosti kapitalistike
drave svagda nedostaje istinska politika legitimnost.
Rani kapitalizam je mogao stvoriti iluziju da politika bor-
ba ostaje borba u tradicionalnom, predpolitikom smislu
rijei, zato to uloga nasilja u unutarnjem ustrojstvu dru-
tvenog poretka nije bila dovoljno ograniena. Pokazalo se
da ono to je sa dananjeg stanovita politika u pravom
smislu rijei, recimo kao djelatnost deliberativnog traenja
kompromisa u okrilju javnog uma, zahtijeva dobro ure-
en drutvo. Takvom drutvu se pribliavaju postojee li-
beralne demokracije utoliko to su, izmeu ostalog, po-
stigle klasni kompromis na razmjerno uinkovit nain.
33

Postizanje takvog kompromisa je u kapitalistikim drutvi-
ma znaajno uvealo mogunosti dravnih organa u odr-
avanju stabilnih uvjeta vladavine. A taj kapacitet uprav-
ljanja (governabiliy) nekog modernog drutva, prema Gid-
densovom odreenju, neposredno ovisi o stupnju orga-
nizacijske integracije koju je ono sposobno da dosegne.
34

Klasni sukob, dakako, predstavlja stalnu i zapravo neuklo-
njivu opasnost za integraciju kapitalistikih drutava. Me-
utim, upravo zahvaljujui klasnom kompromisu ta en-
demska boljka ovih drutava odavno ve znaajno ne ugro-
ava kapacitet upravljanja i nipoto ne predstavlja jedini i
glavni problem s kojim se vlade suoavaju. Tome je presud-
no doprinijela posebna klasna dinamika ovih drutava koja
je sprijeila ono to je stalno potresalo socijalistika dru-
tva: a to je da sukobi u radnim organizacijama direktno po-
gaaju samu dravu. Ljekovitim se pokazalo to su silnice
sukoba kojeg pokree radniki pokret bile rasporeene oko
tri prilino izolirana drutvena agenta: radne snage, poslo-
davca i drave. Tako je otvorena mogunost rjeavanje su-
koba putem pregovora, ponajprije zato to je drava u nji-
ma postavljena kao relativno nezavisan agent koji doprino-
si smirivanju sukoba i njihovom razboritom rjeavanju.
35

Temelj klasnog kompromisa, kojeg je porodila ovakva kla-
sna dinamika, jeste u tome to se uspjelo ekonomske bor-
be drati odvojenim od onih neposredno politikih.
36
Gid-
dens nas uvjerava da su istonoevropske zemlje socijaliz-
ma, imale stalno ugroen kapacitet upravljanja i esto mo-
rale pribjegavati koritenju sile u osiguravanju vrenja vla-
sti, jer su, shodno svojoj klasnoj dinamici, ekonomske te-
koe odmah pretvarane u politike sukobe ija je ne-
posredna meta bila dravna vlast. Paradoksalno, najve-
i politiki problem socijalistikih drutava proizlazio je iz
odsustva vladajue klase koja, izdvojena od mehanizama
caja, kako tamo itamo: ideoloke besmislice i ostalog smea tako raire-
nog meu demokratima i francuskim socijalistima. Ibid., str. 146.
33 Anthony Giddens, Te Nation-State and Violence. Volume Two of A
Contemporary Critique of Historical Materialism, str. 324.
34 Ibid., str. 322.
35 Najpodrobnija defnicija koju kod ovog autora nalazimo glasi: Klasni
kompromis, postignut zahvaljujui raspoloivosti formaliziranih modusa
industrijskog sukoba plus socijalno osiguranje za koje se pobrinula dra-
va, tei da bude vrsto zasnovan na tekim pregovorima izmeu radne
snage, poslodavca i drave. Ibid.
36 Ibid., str. 324.
politike moi, pregovara i sa podinjenim klasama i sa dr-
avnim rukovodstvima.
37
I kod Giddensa, kao i kod Leforta, institucionalizacija kla-
snog sukoba jeste to to je oduzelo temelje Marxovom po-
litikom realizmu u kojem je borba bila naziv za vrstu su-
koba koji se ne moe ukljuiti u drutvene institucije. U li-
beralnim demokracijama se ekonomska borba u znaajnoj
mjeri izdvojila iz politike borbe, a pritom su i jedna i dru-
ga izgubile svoj borbeni naboj i dobile karakteristian pre-
govaraki sadraj. Neotklonjivi klasni sukob je, dakako, i
dalje ostao politiki jer se on ne odvija samo kroz kana-
le industrijskog pogaanja nego i kroz nadmetanja poli-
tikih partija ali radniki pokret vie odavno nije jedini
drutveni pokret koji postavlja najvanija politika pitanja.
Iako se ovom pokretu i nadalje ne moe osporiti sredinje
mjesto u kapitalistikim drutvima zbog njihovog inheren-
tno klasnog karaktera, Giddens se tu ne slae sa A. Tourai-
neom, potrebno je uvidjeti da jo izvjestan broj drutvenih
pokreta, ovisno o posebnim okolnostima danog drutva,
takoer uspijeva zauzeti to mjesto. Politika jednog demo-
kratski razvijenog drutva, njegova politika protesta i pro-
mjena, postala je kompleksan izraz sinergije brojnih dru-
tvenih pokreta i njihovih konkretnih politikih artikulaci-
ja, pri emu se njeno ukupno polje moe odrediti kao polje
borbe za ljudska prava. Politika je ostala borba, ali je sada
ta borba ponajprije dobila oblik borbe za ljudska prava.
38

Radniki pokret moe svakako imati vodeu ulogu u dijelu
tog polja koji pripada ekonomskim pravima, ali e neki dru-
gi pokreti prednjaiti u ostvarenju graanskih ili politikih
prava. Iako se gotovo za svaki pokret usmjeren na dru-
tvene promjene moe utvrditi arite njegove borbe u jed-
nom od ova tri glavna podruja ljudska prava, ipak je rije
o jedinstvenoj simbolikoj platformi svakog politikog dje-
lovanja, koja osigurava duboku meuzavisnost drutvenih
pokreta i grupacija. Kao i uope prenoenje politike bor-
be na plan ljudskih prava, tako i vezivanje borbe radnikog
pokreta uz ekonomska prava nije nain da se ova borba de-
politizira. Upravi obratno. Giddens podsjea da je ovaj po-
kret u svom glavnom opredjeljenju za ekonomsku ravno-
pravnost radnika ostvario vana politika prava, kao i neka
graanska prava. Ali takoer ukazuje i na to da prava rad-
nika da na aktivan nain uskrate svoj rad lako mogu biti
doivljena od drugih grupacija, koje nisu nuno povezane
sa vladajuom klasom, kao neto to kri njihova politika
i graanska prava.
39
37 Ibid.
38 Odsada se legitimnost drave ili vlade procjenjuje mjerilom koje se
zove potivanje ljudskih prava. To nije samo glavno oruje graana pro-
tiv nepravedne domae vlasti nego i temelj meunarodnog prava i djelo-
vanja meunarodne zajednice. Pozivanjem na klasini, vestfalski suvere-
nitet nacije-drave vie se ne moe osporiti zahtjev da legitimne drave
moraju udovoljiti minimalnim standardima ljudskih prava prema njiho-
vim (individualnim) lanovima. Vidi o tome Margaret Moor, Te Ethics
of Nationalism, Oxford University Press, 2001, str. 231.
39 Anthony Giddens, Te Nation-State and Violence, str. 320.
Novi preobraaj politikog i
politika hiperlegitimnost
Gusta mrea suradnje drutvenih grupacija, pokreta, par-
tija, ali i dravnih organa, mrea ija su vorita satkana
od zakona i prava koji su u dobro ureenom pravno-po-
litikom poretku na snazi, ali i na dnevnom redu usvaja-
nja, postavlja pred pravnu dravu nove zahtjeve koji se vie
ne mogu mjeriti uobiajenim stupnjevima politike legiti-
mnosti. Giddens je uvjeren da vlada mora sebi sada ne-
prestano postavljati pitanje koliko zaista uspijeva da
vlada, a da zadovoljavajui odgovor na to pitanje ne pru-
a openita prihvaenost opravdanosti njenih programa i
strategija. Neto vie od opeg pristanka mase stanovni-
tva je potrebno, a to je njihovo gotovo svakodnevno pozi-
tivno reagiranje na ostvarenje konkretnih programa vlade.
Istinska prijetnja po kapacitet dravnog upravljanja u mo-
dernim drutvima ne dolazi toliko od uskraivanja legiti-
mnosti vladi, na osnovu izravnog razoarenja u njene dje-
latnosti, koliko od uskraivanja spremnosti na suradnju
glavnih drutvenih aktera ili velikih segmenata stanov-
nitva. Ovu pasivnu i neuoljivu delegitimaciju koja pred-
stavlja generiku mogunost ovih drutava, kada uspo-
stavljeni obrasci drutvenog ponaanja na koje se oslanja
dravna politika vie ne privlae i ne pokreu mase, Gid-
dens e oznaiti Durkheimovim terminom anomija.
40
Ako je dananja uzorna drava uistinu prinuena na sva-
kodnevno testiranje svoje politike legitimnosti, na grozni-
avu provjeru opravdanosti svojih odluka i programa kod
svih vanijih institucija drutva i segmenata stanovnitva,
ne upuuje li nas onda upravo pitanje legitimnosti na novi
preobraaj politikog (Lefort)? Giddens e bez kolebanja
ustvrditi da je najvanija posljedica ovog preobraaja vid-
ljiva u sve vanijoj ulozi koju preuzima drava: u nadzira-
nju. To je zato to je preobraaj politikog prije svega pre-
obraaj moi, kojeg Giddens sagledava Foucaultovim oi-
ma. Dravna vlast se u modernim demokratskim drava-
ma u novije vrijeme oituje kao administrativna mo koja
je, neprestano se uveavajui, dovela do ekspanzije nad-
ziranja. Postavi nuan uvjet vrenja vlasti, nadziranje je
radikalno promijenilo odnos dravnih organa i stanovni-
tva podvrgnutog dravnoj vlasti.
41
Dakako, onog asa kada
se ova funkcija drave prepozna kao politiki najvanija,
onda se neizbjeno dolazi do zakljuka o najveem isku-
enju koje pohodi moderne drave: iskuenju totalitarne
vladavine. Kada je pokuao da izdvoji najvanije crte ove
vladavine, Giddens je upravo na prvom mjestu (prije mo-
ralnog totalizma, terora i istaknutog poloaja fgure voe)
naveo nadziranje, izrazito osnaivanje i fokusiranje ove ak-
tivnosti kod dravnih organa, prije svega policije. Nadzira-
40 Ibid., str. 323.
41 Administrativna mo sada sve vie ulazi u najbanalnije stvari sva-
kodnevnog ivota i najprisnije ljudske aktivnosti i odnose. U dobu koje
je sve vie izloeno najezdi elektronskih naina pohrane, sravnjivanja i
irenja informacija, mogunosti prikupljanja informacija vanih za djelat-
nost vlade su neograniene. Ibid., str. 309.
nje u totalitarnim dravama jeste nadziranje policije, koje
tei da se rastvori u teroru.
42

Pratei unutarnji preobraaj funkcije nadziranja, te zapra-
vo prastare dravne funkcije, moglo bi se rei da je totali-
tarna vlast nii stupanj razvoja dravne vlasti u kojem je
za vrenje nadziranja bilo neophodno nasilje.
43
Ono to je
juer radila policija, pogotovo tajna policija, danas to
radi dravna administracija. U meuvremenu je nadzi-
ranje postalo daleko uspjenije, a potreba za terorom is-
kljuena. U unutarnjem poretku demokratski uzornih dr-
ava dolo je do pacifkacije, pri emu je teite nasilje osta-
lo okrenuto vani, u podruju vanjske politike i njenog ka-
rakteristinog militarizma.
44
Institucionalizacijom klasnog
i svih ostalih sukoba koji su mogli prijetiti unutarnjem po-
retku drave obznanjena je mo drave koja se vie ne mje-
ri kapacitetima nasilja nego upravo pacifkacije. Dravna
administracija se pokazala sposobnom umiriti svaki sukob,
staviti ga pod svoju kontrolu. Time je znaajno poveala
svoju politiku legitimnost, ali je u tome uspjela samo zato
to je postala u stanju da ga neprestano provjerava. Ne po-
drazumijeva li Razov prvi uvjet legitimnosti vlade, po ko-
jem ova izdaje naloge za stvari koje bi graani ionako sma-
trali da ih treba izvriti, upravo sposobnost drave da pro-
dre u svakodnevne aktivnosti veeg dijela stanovnitva nad
kojim vlada? Nije li veliki uspjeh u pacifkaciji drutva i jo
vei uspjeh u legitimaciji dravne vlasti ta bi vie mogli
oekivati? ve dovoljno pouzdan znak da su mogunosti
totalitarne vladavine sasvim otvorene? Ako za ono najgore
teror vie nipoto nije potreban, a osjeanje velike slobode
moe biti potpuno lano, kako znamo da hiperlegitimne
vlasti ve ne sprovode totalitarnu vladavinu? Ako je ova
vladavina jednako inherentna prijetnja unutarnjem poret-
ku zasnovanom na nadgledanju kao to je industrijalizi-
rani rat vanjskom poretku neinstitucionaliziranog nasilja,
onda ova prijetnja, sudei po ovom potonjem, ve odavno
moe biti stvarnost modernih drutava. Za Giddensa pri-
jetnja nevidljive, orvelovske kontrole ipak ne ostaje nevid-
ljiva i neotklonjiva, i to na osnovu onog kretanja utjeca-
ja i protuutjecaja, kojeg je nazvao dijalektikom kontro-
le. On je uvjeren da demokratska drutva jo nisu totali-
tarna, jer se neravnotee koje stvara intenzifkacija nadzi-
ranja uglavnom nadoknauju kroz djelatnosti drutvenih
pokreta opredijeljenih za uveanje demokratske participa-
cije graana. Njegovo rjeenje je prilino jednostavno, za-
snovano na ovisnosti dvaju aktivnosti i povezanosti dva-
ju uvjeta: kao to je uvjet razvoja organizacija modernog
drutva pospjeivanje aktivnosti nadziranja, tako je i ova
potonja, sa svoje strane, ni manje ni vie nego uvjet po-
javljivanja tendencija i pritisaka prema demokratskoj par-
ticipaciji.
45
Dravna administracija ne samo da je na taj na-
42 Ibid., str. 304.
43 Claude Lefort, Politics and Human Rights, str. 263.
44 Ibid., str. 181 i dalje. O Giddensovom pojmu unutarnje pacifkaci-
je vidi Martin Shaw, Global Society and International Relations, Polity
Press, 1994, posebno poglavlje 2.
45 A. Giddens, op. cit., str. 314.
in stalno onemoguena u svojoj konsolidaciji moi, nego
istovremeno, u svom neumornom radu na intenzifkaciji
nadzora ona izravno pospjeuje demokratsku participaciju
izazivajui suprotstavljanja i otpore graana.
Moda je za ovakvo dijalektiko rjeenje trebalo jo vjero-
vati u mo koja se moe drati u rukama kao posjed, pa
tako na nekritian nain iznevjeriti Foucaulta. Pitanje je da
li se uope Giddensov koncept dravne vlasti, administra-
tivne moi, moe usaglasiti sa kritikim poimanjem moi
na koje se poziva. Iako dijalektika kontrole svakako dopu-
ta preokretanje pokretaa kretanja,
46
teko je pretpostavi-
46 Kod Foucaulta se moe tvrditi da upravo otpor potie i proizvodi mo,
jer je priroda moi razliita od prirode nasilja: to nije djelovanje na oso-
be i stvari nego djelovanje na druga djelovanja. Koliko je otpor konsti-
tutivan za mo, vidi se po tome to za Foucaulta ne postoji mo kao ta-
kva, prije ili izvan djelatnosti na koje je usmjerena. Na isti nain, ni na-
silje ni pristanak ili konsenzus nisu neophodni za oitovanje moi, iako
nisu apriori iskljueni. Vidi o tome: Te Subject and Power: Afterword to
Michel Foucault, Beyond Structuralism and Hermeneutics, University of
Chicago Press, 1982, str. 219-220.
ti da bi Giddens prihvatio brkanje instance vlasti i instan-
ce demokratskog osloboenja, koje se tu takoer namee
kao posljedica.

Ugo Vlaisavljevi roen je u Visokom 1957. godi-
ne. Vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu, gdje predaje ontologiju i epistemologi-
ju. Poznat je i kao prevodilac novije filozofske li-
terature.
N
e samo opa iskustva politike u postsoci-
jalistikim zemljama tranzicije prema kako se
to, inae, u argonu radosnih doktrinara i oholih,
trijumfalistikih ideologa neokonzervativistikog panlibe-
ralizma govori kapitalistikoj modernizaciji, nego i spe-
cifna bosanskohercegovaka, ovdje, prije svega, postrat-
na iskustva, motiviraju i upuuju na refektiranje u na-
oj skromnoj politolokoj produkciji, uglavnom, neidenti-
fciranih fenomena o razliitim likovima onoga to ovdje
oznaavamo likovima njenog pervertiranja.
Kako je, meutim, rije o pluralizmu tih likova, ovdje smo
izabrali, kao predmet interpretacija koje slijede, tek neke
njihove verzije. Rije je o tri ekstremna stajalita spram po-
litike: apolitika, parapolitika i kriptopolitika ovdje se razu-
mijevaju kao radikalne, ekskluzivne forme graanske per-
cepcije politike te pervertiranja same politike kao tekue,
empirijske, ive prakse.
ta, dakle, podrazumijevamo pod ovim fenomenima-poj-
movima?
Antipolitika
Odmah valja akcentirati: apolitika nije isto to i antipoliti-
ka te je, otuda, nuno respektirati ovu diferenciju. Vidjee-
mo, docnije, i otkuda dolazi taj nalog.
Pod antipolitikom
1
, uvedimo jedno od znaenja pojma, po-
drazumijevamo negativni, averzini stav spram politike kao
takve. Opu alergiju prema politici, njenoj smislu i karak-
teru ovdje, dakle, oznaavamo kao antipolitiki mentalitet:
1 Opsenija rasprava o pojmu antipolitike u naem tekstu Javno dobro i
graanske vrline, asopis Lokalna samouprava, br. 7./8., Centar za pro-
mociju civilnog drutva, Sarajevo, 2005.
on politiku percipira i doivljava kao neto strano i uz to
egzemplarom zla, pokvarenosti, demagogije i ope prosti-
tucije. No, rije je, uz to i o alerginom odnosu spram eta-
blirane politike, politike koja se dogaa u medijumu usta-
novljenih dravnih institucija politikog ivota i njenih po-
srednika kakvi su, naprimjer, stranke i parlamenti.
Kako je, zapravo, rije o, manje ili vie, konvencionalnom,
to ne znai i u spoznajnom smislu orijentirajue beskori-
snom, odreenju, uvedimo, ipak, jedno drugo, svakako po-
litoloki meritornije, znaenje pojma antipolitika.
Objanjavajui u svakodnevnoj svijesti modernih drutava
raireni fenomen peorativnog doivljavanja politike En-
dru Hejvud e, naprimjer, rei: Govorei otvoreno, na po-
litiare se esto gleda kao na dvoline osobe eljne vlasti,
koje iza retorike o sluenju javnosti i ideolokih uverenja
prikrivaju line ambicije. Ovakvo vienje pogotovo je po-
stalo uobiajeno u savremenom periodu, kada je poveano
prisustvo u medijima jasnije iznelo na videlo sluajeve ko-
rupcije i nepotenja, doprinosei usponu antipolitike. Od-
bijanje ljudi da uestvuju u mehanizmu konvencionalnog
politikog ivota proistie iz vienja politike kao samoslu-
ee, dvoline i neprincipijelne delatnosti, koje se iskazu-
ju uvredljivim frazama kao to su kancelarijska politika i
politiziranje.
2
Rezimirajui prethodne uvide Hejvud kae:
Antipolitika: Razoarenje formalnim i ustanovljenim poli-
tikim procesima koje se iskazuje u neuestvovanju, podr-
ci antisistemskim partijama i primeni direktne akcije.
3
U skladu sa ovim shvatanje antipolitike Hejvud govori i o
fenomenu, oznaava ga tako, antipartijske politike. Iden-
tifcirajui krizu partija i partijskih politika u modernom
vremenu, krizu koja se manifestira u smanjivanju partij-
skog lanstva, topljenju odanosti i stabilne privrenosti
2 Endru Hejvud, Politika, CLIO, Beograd, 2004., str. 18.
3 Cit. djelo, str. 19.
O pervertiranju
politike
Esad Zgodi
partijama i, uope, u slabljenju partijskih identifkacija, on
e upravo nastanak antipolitike dovesti u vezu s ovom kri-
zom. Otuda e pisati: Uporedo s tim promenama, oigle-
dan je nastanak takozvane antipolitike: uspon politikih
pokreta i organizacija kojima je jedino zajedniko mrnja
prema tradicionalnim centrima moi i suprotstavljanje po-
stojeim vladajuim partijama. Uspon novih drutvenih
pokreta kao to su enski, mirovni i ekoloki pokret, deo
su iste politike pojave. tavie, i kada iskazuju svoje pogle-
de putem partijske organizacije, kao u sluaju zelenih, ovi
pokreti tee da zadre imid antipartijskih partija.
4
Reka-
pitulirajue svoj uvidu u ovaj fenomen akcentira: Antipar-
tijske partije: partije iji je cilj potkopavanje tradicionalne
partijske politike odbacivanjem parlamentarnih sporazu-
ma i stavljanjem naglaska na mobilizaciju naroda.
5

Da ovakvo poimanje antipolitike stvarno fgurira moe se
pokazati na jednom primjeru. Zastupa ga, uzmimo, Alian
Boduie, francuski flozof jo uvijek konzistento lijeve ori-
jentacije. Svoju politiku poziciju defnira sa tri kljune
komponente. Naputajui marksistiko shvatanje o odu-
miranju drave sada slijedi, umjesto politike protiv drave,
politiku produkcije uslova koji e prisiliti dravu da vodi
drugaiju politiku. Uvjeren da marksistiki pojam klase
vie ne fgurira koncentrira se na fguru radnika kao ari-
te emancipatorski orijentirane politike. I, napokon, forsira
radikalno antistranaki stav: politike partije nisu, tvrdi on,
vie adekvatan, racionalan i produktivan medij politikog
angamana. Defnira, dakle, pledira i sam prakticira politi-
ku izvan i neovisno od politikih partija.
* * *
Valja memorirati ova, ovdje do kraja koncizno predstav-
ljena, odreenja antipolitike kako bi imali pripremljeno tlo
na kojem e se razgovjetnije pokazati kako su konzekven-
cije apolitikog stajalita sasvim drugaijeg karaktera nego
to su to u verziji antipolitike percepcije politike. One, te
konzekvencije, za razliku od antipolitikih jer antipoliti-
ka, u krajnoj liniji, jo uvijek podrazumijeva, djelatni, mada
vanetablirani i time, moda, manje produktivan, odnosno
uticajan, aktivitet pa je, otuda, u sutini i antifatalistika
otvaraju prostor za neogranienu ekspanziju i drugih liko-
va pervertiranja politike kakvi su, rekli smo, parapolitika i
kriptopolitika. Tu, dakle, prepoznajemo jednu od kljunih
atribucija apolitike.
Apolitika
Oznaava, apolitika u naem uvidu, prije svega, jedno vri-
jednosno stanovite spram politike uope i, posebno, spram
njenih empirijskih likova i tekuih praksi. Dakle, apoliti-
ka bi, mada to po motivaciji i pretenzijama nee, oznaa-
vala, recimo to tako, jednu politiku politike, odnosno je-
dan imanentni ili eksplicitni politiki stav spram empirije
politike i politikog kao takvog. Apstraktno govorei, taj,
stvarni ili retoriki, stav otkriva: fenomen apolitike egzisti-
ra kao izraz intimnog nepovjerenja, javnog prezira ili inte-
resne averzije prema bilo kojoj vrsti legalnog, uz to i etabli-
ranog politikoga angamana.
* * *
Spoznajno produktivno je, meutim, tumaiti pojam i fe-
nomen apolitike tako da se ostvari uvid u stanovita onih
koji sami sebe promoviraju kao protagoniste apolitike.
Tu su, prije svega, oni koji produciraju umjetnost. Umjetni-
ci svoja djela najee tumae kao apolitina. S druge stra-
ne, uoava se da mnoga umjetnika djela stvaraju privid
apolitinosti: u sebi, pri tome, stvarno, na svjesno skriven
ili, moda spontano inherentan nain, nose politike ide-
je ili svjetonazore. Na treoj strani, fgurira i stanovite da
umjetnici i umjetnost uope ne mogu produktivno ili kre-
ativno fgurirati u apolitinoj sferi, to znai da, htjela to ili
ne, umjetnost jest na ovaj ili onaj nain i u ovoj ili onoj
mjeri, manje ili vie prepoznatljivo uvijek politiki anga-
irana.
U demokratskim dravama dijelovi graanstva, takoe,
sebe oznaavaju kao apolitine smatrajui da to stajalite
spram politike demonstriraju, izmeu ostaloga, i apstinen-
cijom u izborima. Promatrajui fenomen u irem kontek-
stu civilnog drutva promoviraju se u apolitine, prije sve-
ga, mnogovrsna strukovna ili esnafska udruenja, nepro-
ftna udruenja graana i, uope tzv. trei ili nevladin sek-
tor. Profesionalne institucije, takoer, smatraju same sebe
apolitinim u smislu da moraju, i to osvijeteno i retori-
ki hoe, djelovati otvoreno, feksibilno, neposredno, edu-
kativno i neovisno od etablirane vlasti i vladajuih parti-
ja. Deklamiraju, dakle, asocijacije civilnog drutva svoju
apolitinost utoliko to, navodno, ne slijede ideju politi-
kog angamana te se, otuda, u njihovim proklamacija pod
apolitinou, obino, podrazumijeva njihova nevezanost
za bilo koju politiku partiju.
Fenomen apolitike u argonu javnog govora nerijetko se
vee za dranje mladih generacija spram ofcijelne politi-
ke ili politike kao takve. Tako se, naprimjer, u javnom go-
vori, na osnovu ovih ili onih istraivanja, tvrdi kako se de-
monstrira da je u postsocijalistikim tranzicijskim zemlja-
ma desnica naroito ona ekstremna, mada kao ideologi-
ja, politika i aktivitet, vrlo agresivna i strogo disciplinirana
meu mladima u manjini. Na drugoj strani, ogromna ve-
ina mladih, smatra se, navodno, jest u centru, s tim da se
pod centrom ne misli samo na eksplicitnu i djelatno politi-
ku ve, ponegdje, i na apolitiku orijentaciju.
No, pojam apolitike javlja se i u ekonomskom kontekstu.
Neoliberalistike ideologije sa svojim trijumfalistikim
pretenzijama, uzmimo, smatraju da mora postojati bezbje-
dan pravno-pravno politiki ambijent za nesmetani razvoj
ekonomije a on sam po sebi, pri tome, mora biti apolitian,
to znai da ne slijedi ni ovaj ni onaj politiki svjetonazor,
odnosno, ni ovu i onu politiku ideologiju. Prostor apoliti-
ke smatra se, zapravo, prostorom slobodne ekonomije. Dok
se u svijetu umjetnosti pretenzija na apolitinost razumije-
va kao politiki neutralna interpretacija svijeta politike te
kao izvorna intencije umjetnikog djela ono se, po svo-
joj biti ne stvara i ne oblikuje, niti tako javno funkcioni-
ra, u svrhu ove ili one politike i politike akcije ovdje, u
ekonomskom kontekstu, vidimo, kako se upravo apolitiki
prostor doivljava i percipira kao prostor djelatne, racional-
ne, efkasne ekonomske aktivnosti i to aktivnosti koja sva
jest u znaku jedne, ovdje liberalistike ideologije i politike.
U ekonomskom kontekstu, dakle, naputa se apolitiki stav
u trenutku kada se akteri svijeta rada, posebno svijeta kapi-
tala, javno ili konspirativno, aktiviraju u politikom ivotu
a pod tim aktivitetom podrazumijevamo lanstvo u stran-
kama i njenim rukovodeim organima, kandidiranje, i ono
u formi vanstranakih aranmana, na partijskim izborima,
agitiranje za politike partije ili njihove kandidate, volon-
tersko djelovanje u izbornim tabovima politikih partija
te sudjelovanje u izvrnoj vlasti na bilo kojoj razini dravne
organizacije. Ne smatra se, u tom kontekstu, aktivnim po-
litikim angamanom sudjelovanje u fnansijskim i drugim
organizacijama ili tijelima monetarne vlasti jer se ovaj pro-
stor defnira, i zbiljski i normativno, kao apolitiki prostor.
* * *
Apolitikim se, da to rekapitulirajue akcentiramo, defni-
ramo stanovita graanskih individua i organizacija koje
slijede demokratske uzuse ali se, pri tome programski,
po svojim ciljevima i svrhama primarno angairaju na
afrmaciji parcijalnih interesa i preokupacija dijelova civil-
nog drutva. Otuda se u javnom argonu, multinacionalne
ili jednonacionalne, neproftne, nevladine, graanske orga-
nizacije obino autodefniraju kao apolitike.
No, u irim, globalnim kontekstima promatrajui, pokuaji
da se defniraju ope tendencije u modernom svijetu i to iz
postmodernistikog, postideolokog ili, navodno, postpo-
litikog diskursa sugeriraju da je taj svijet tendencijski,
ako ne ve i u uozbiljenoj sutini apolitiki.
Otuda, pod apolitikim dranjem podrazumijeva se neu-
tralno dranje, dranje graana koji odbijaju aktivno sudje-
lovanje u politikom ivotu i poziv da prema svojim ma-
terijalnim, socijalno-statusnim, spoznajnim, ekspertisti-
kim, moralnim i politikim mogunostima participira-
ju u opem drutvenom ivotu i, kae se konvencionalno, u
oblikovanju prosperitetne budunosti. U tom smislu, apoli-
tikim se smatra svako stanovite koje izbjegava rasprave o
aktuelnim politikim pitanjima te odbacuje angaman na
zadacima koje postavljaju historija i novo vrijeme i, onda,
prebacuju sve to na iskljuivu djelatnost politikih partija.
U svim ovim samopercepcijama, dakle, fgurira apolitiko
kao miljenje, svjetonazor i djelovanje s onu stranu politi-
ke, neovisno ili nasuprot politikih stranaka, uz ignoranci-
ju tekue politike etablirane vlasti, vladajuih politikih do-
gmi i orijentacija. Apolitika bi, u tom smislu, oznaavala
deklarativno, odnosno, sa stanovita njenog verbalnog sa-
morazumijevanja promatrajui apsolutno indiferentan,
neutralan, indolentan, ravnoduan, ekskomunicirajui od-
nos spram tekue politike i politikog kao takvog. I eto, za-
pravo, neinhibirane anse drugaijim, pa i pervertiranim,
odnosima spram politike i njihovim stvarnim, praktinim
objektivacijama.
* * *
Ne mora, samo po sebi, apolitiko stajalite biti jedan od li-
kova modernog pervertiranja biti politike. Postaje ono ta-
kvo u mjeru u kojoj, u odreenim konkretnohistorijskim
kontekstima i unutar specifnih socijalnopolitikih okol-
nosti, sudjeluje, sa svoje strane, u raiavanju niim ogra-
nienog, no raskono travnatog igralita za protagoniste
parapolitike i kriptopolitike.
Parapolitika
Opi je, u percepcijama kritike svijesti gotovo konvenci-
onalan, uvid da u zemljama postsocijalistke tranzicije fgu-
rira raskalaeno razigrani parapolitiki folklor, ilavo, vital-
no prebivaju parapolitike grupacije, vode se parapolitike
kampanje jednom rijeju, parapolitika atmosfera, pro-
imajui ugljenmonoksidnom snagom sve vladajue poli-
tike veze, odnose, procese i ustanove, nesmetano egzistira
i oblikuje svijet socijalnog ivota.
O parapolitikim snagama, ovdje ili ondje, s vremena na
vrijeme, s manje ili vie zatucanosti, u argonu postsocija-
listike, pogotovo konzervativne javnosti, govori se i onda
kada se njihovi historijski korijeni prepoznaju na tlu biv-
ih socijalistikih reima. No, parapolitike, formalne i ne-
formalne, legalne i polutajne organizacije, smatra se u do-
minirajuem medijskom i politikom govoru, uglavnom su
tvorevine postkomunistike tranzicije ka, navodnoj, spaso-
nosnoj neokapitalistikoj modernizaciji. Naravno, ni de-
mokratije evroatlanskog svijeta nisu, skrenimo bar panju
na to, liene ovog oblika pervertiranja politike, naprotiv, pa
se i ona ovdje uzimaju u obzir. No, to, zapravo, podrazu-
mijevamo pod parapolitikom?
* * *
Politike odnose i procese kao i grupe i organizacije koje
jesu njihovi nosei protagonisti unutar kojih se praktici-
ra politika tako to se, faktiki, imitira ono politiko nazi-
vamo parapolitikom i parapolitikim. Ona se, parapolitika,
u drutvenoj zbilji dogaa u razliitim likovima i oblicima
pa, naprimjer, egzistira kroz paraustavne, parapravne, pa-
ramilitaristike i sline, manje ili vie, javne ili konspirativ-
ne formacije.
Fenomen parapolitike pojavljuje se, prije svega, kao pato-
loki oblik politikog angamana egzistentan ak u orga-
nizaciji i praksi legalnih organa vlasti, najee, naprimjer,
u formi razliitih komisija, radnih grupa, tijela, odbora,
savjeta i drugih oblika politikog djelovanja koji faktiki,
umjesto legalnih, ustavom i zakonom ustanovljenih, insti-
tucija, preuzimaju na sebe pravnim poretkom neutemelje-
ne ingerencije. U njoj sudjeluju, oblikuju je i stvarno prak-
ticiraju, uzmimo, fnansijskointeresni, korporativni, naci-
onalni, teritorijalni i slini lobiji, mnogovrsne neformalne
grupe materijalnih ili svjetonazorskih uticaja, konspirativ-
ne sprege izmeu tajnovitih ili deklariranih grupa za priti-
sak ili interesnih grupa i sl. Prostor parapolitike je, otuda,
prostor za, u razliitim formama objektiviranu, egzibiciju
psiholoki, egzistencijalnih, politikih i drugih drutvenih
frustracija, interesa, strasti i pohlepa.
* * *
Karakteristino je da prakticiranja parapolitike jesu stalni
procesi koji se instrumentima stvarane drave ne mogu, u
osnovi, ozbiljno prevenirati niti kontrolirati. Parapolitiki
djelatnosti, zapravo, ne mogu se defnirati ili karakterizira-
ti po kriterijima uobiajene, pogotovo demokratskim etho-
som inspirirane i libertanski orijentirane, politike djelat-
nosti niti po konvencionalnim meunarodnim standardi-
ma. Parapolitika se, naprimjer, ne moe, u mnogim slua-
jevima, svrstati u tradicionalnu podjelu politike na ljevicu i
na desnicu, na socijaldemokraciju ili konzervativnu demo-
kraciju (neoliberalizam ili neokonzervativizam) jer, jedno-
stavno, ona je transpartijska i prakticiraju je sve, ma kako
se retoriki deklarirale, politike orijentacije. U ovom in-
terpartijskom kontekstu, parapolitiki oblici politike do-
gaaju se, najee, u formi povremenih, navodno, radnih
tijela sastavljenih od, naprimjer, lidera politikih stranaka
koji daleko od oiju javnosti i bez uticaja vlastitog lanstva,
oponaajui demokratski ethos i rad na opem dobru, do-
govaraju i sklapaju tzv. konsocijativne aranmane.
Govorimo o oponaanju demokratije utoliko to se ona pa-
rapolitikim konsocijativnim aranmanima viestruko re-
ducira: njeni su akteri partijski lideri a ne graanstvo; po-
litiki narod (graani) kao subjekt demokratije je reduci-
ran, odnosno, izvanjski transformiran u supkulture, dakle,
u neke zajednice, u ove ili one kolektivitete a ni njihovi la-
novi te njihova kao i javnost u cjelini ne sudjeluju u do-
noenju konsocijativnih dogovora; ak ni partije ne mo-
raju biti iznutra demokratske, ak tavie poeljnije je da
budu centralizirane i pod autokratskim liderstvom partij-
skih voa; konsocijativni aranmani javljaju se u odsustvu
bazinog konsenzusa bez kojeg polirhine demokratije i ne
mogu funkcionirati kao demokratije; javljaju se i uspostav-
ljaju u vanrednim stanjima (graanskim nemirima i gra-
anskim ratovima) koji sami po sebi iskljuuju demokra-
tiju u njenom punom kapacitetu; povremeni su i privre-
meni dok demokratije podrazumijevaju stabilnost, uree-
nost i kontinuitet. Nadalje, budui da u ... konsocijacijskoj
demokraciji sklonost ka suradnji voa razliitih segmena-
ta populacije umanjuje uticaj centrifugalnih tendencija pri-
roenih pluralnom drutvu ... i da je, otuda, ta saradnja
... meu elitama osnovna (je) znaajka kojom se odliku-
je konsocijacijska demokracija
6
(Arend Lijphart, Demo-
kracija u pluralnim drutvima, Globus, kolska knjiga, Za-
greb, 1992., str. 9.) oigledno je kako su demokratski ka-
paciteti ostavljeni na milost i nemilost subjektivnoj volji i
(ne)kulturnim afnitetima voa, njihovom osobnom smislu
za sporazum, kompromis, toleranaciju i sl., te nisu uteme-
ljeni u transvoluntaristikim institucionalnim porecima.
Otuda i moemo rei da konsocijativni aranmani, kao je-
dan od likova parapolitike, lee s onu stranu demokrati-
je u njenom punom kapacitetu. Naravno, to ne znai da su
oni, ma koliko bili parapolitiki, uvijek i bezvrijedni. Na-
protiv, u mnogim drutvenim okolnostima su jedina racio-
nalna alternativa zapadanju u nerazrjeive politike suko-
be i graanske ratove.
* * *
Subjekti parapolitike, uz legalne, mone, velike ili patu-
ljaste, vladajue ili opozicione, parlamentarne ili vanpar-
lamentarne politike partije, meutim, jesu i same parla-
mentarne institucije te izvrna vlast. Uoava se, zapravo,
da posebno zakonodavna tijela faktiki podlijeu uticajima
parapolitikih interesa, jesu same njihov mediji pa i prostor
njihova ozbiljenja. Ona su parapolitiki paravan iza kojeg
se donose korporacijska, pragmatina, interesna ali ne i
openacionalna rjeenja. Uz, dakle, transparentne oblike
pritisaka, postoje unutar zakonodavnih procesa i parapo-
litiki uticaji koji se smatraju podzemnim i konspirativnim
i kojima je, kako se to u medijskom argonu kae, teko ui
u trag pa se, otuda, u odnosu na transparentne forme uti-
caja, ovi smatraju, po poredak slobode, nesagledivo razor-
nijim. Otuda, iz perspektive kritike svijesti kojoj je stalo
do stvarne demokratije, i moemo rei: u sferi parapolitike
produciraju mnogovrsne opasnosti po drutvo koje hoe
biti zdravo, prije svega, ugroavanje legitimne i, na stvar-
no demokratskim, a ne imitirajuim, izborima ustanovlje-
ne ali i izborima promjenljive vlast i politike.
* * *
I u jednom i u drugom sluaju, i unutar partija i unutar par-
lamentarnih ustanova, organiziraju se parapolitiki proce-
si sa razliitim svrhama. Kada legalne institucije praktici-
6 Arend Lijphart, Demokracija u pluralnim drutvima, Globus, kolska
knjiga, Zagreb, 1992., str. 9.
raju parapolitike procese onda ih ciljano, svrhovito kori-
ste, naprimjer, kao neku vrstu prethodnice, kao neki oblik
uznemiravajueg testiranja javnosti, kao vanlegalni i va-
ninstitucionalni nain provjere vlastitih politikih namjera
ili sopstvenih odluka koje trebaju tek uslijediti ili kao pro-
stor odraivanja prljavih poslova ili potpore donoenju ri-
zinih odluka za koje se legalne institucije vlasti u datom
trenutku, iz ovih ili onih razloga, ne usuuju, autonomnom
voljom eksplicitno opredijeliti. U te svrhe spada i jedna
posebna vrsta politikog izgovaranja: ako su ve, uzmimo,
ove ili one odluke proglaene a vlast se ne usuuju, uvaju-
i se od svakog rizika, te odluke praktino sprovesti onda
se ona rado, opravdavajui se, poziva na uticaje, navodne,
demokratske javnosti graanskog drutva koja, zapravo, u
takvom ambijentu nije nita drugo do onesvjetena javnost
aranirana parapolitikim anestezijama.
Kada je ve rije o javnosti, valja apostrofrati: parapoliti-
ka kao taoce vlastitih gluposti, sopstvenih frustracija, usko-
grudnih, kiljavih interesa, trenutnih pragmatinih kalku-
lacija dri cjelokupnu javnost. Ona i jest erotsko omiljeni
prostor djelovanja parapolitike. Otuda, parapolitika, ma-
nipulirajui javnou, javnost percipira kao glavni poligon
svog djelovanja jer, nalazei tu humusni prostor svoje eg-
zistencije, zna da se u njemu, u tom prostoru parapoliti-
ki odnosi i procesi ne mogu obuzdati legitimnim demo-
kratskim aparatom i njegovim legalnim instrumentarijem.
Zato parapolitika, uz to to ugroava parlamentarizam kao
temelj demokratskog ustrojstva drave, na drugoj strani,
ugroava i samo civilno drutvo i demokratsku javnost u
njegovoj autonomiji.
* * *
No, i asocijacije civilnog drutva, treba to rei s onu stranu
njegove pomodarne idealizacije, snose odgovornost za vla-
stitu dekadenciju u mjeri u kojoj, u sprezi s vlastima, parti-
cipiraju u parapolitikim procesima i odnosima. One se, te
organizirane asocijacije, zapravo, a to je est, gotovo sva-
kodnevan sluaj, u ime vladajuih, veih ili manjih, svejed-
no, stranaka pojavljuju kao organizacije koje, naprimjer,
prijetei reimu i personalnim vlasti najavljuju demonstra-
cije i proteste, nekroflijski prozivaju za nacionalizdaju, na
graansku neposlunost i sl. Etablirane vlade, kako to govo-
re kritiari parapolitike, kukaviki preputaju uvijek deur-
nim medijskim i parapolitikim protagonistima politike da
razrjeavaju probleme koji, po defniciji, kao njihov pred-
met rada, pripadaju etabliranoj, odnosno, ofcijelnoj vlasti.
U tom kontekstu zapaa se u kritikom govoru demokrat-
ske javnosti, kako se mnoge organizacije, zapravo, ne bave
razvojem civilnog drutva nego se ponaaju kao parapo-
litike stranke ili parapolitike organizacije koje djeluju u
slubi vlasti ili kao njena agresivno prijetea opozicija.
Uz svo uvaavanje organizacije civilnog drutva i djelatno-
sti kojima se one bave u tranzicijskim zemljama, pa i u ze-
mljama na prostorima ex-Jugoslavije, pokazuju se, dakle,
patoloke simbioze izmeu politikih stranaka i organiza-
cija civilnog drutva i to izrazito onda kada se one pretva-
raju u parapolitike organizacije. Oslanjajui se na medi-
je, ovakve organizacije obavljaju razliite zadatke, napri-
mjer, ilustrirajmo to, direktno participiraju u oblikovanju
koalicija protiv suparnikih politikih partija. No, i same
politike stranke osnivaju ove ili one nevladine organiza-
cije koje preuzimaju na sebe, umjesto njih, bavljenje kon-
troverznim problemima i temama. Zato se uoavaju u jav-
nom ivotu parapolitike kreature koje najmonije stranke
u toku izbora ili jednokratno formiraju ili ih prepoznaju u
miljeu civilnog drutva, sa tog tla ih regrutiraju i pridobiva-
ju za svoje izborne potrebe. U kritikom diskursu se, onda,
i sugerira ako se nevladine organizacije ele baviti ekspli-
citno politikom trebaju to otvoreno raditi na politikom tr-
itu jer se, kao parapolitike organizacije, one pod raznim
maskama, podravajui odgovarajue stranke, u stvarnosti,
bore prevashodno za politiki proft.
* * *
Tu i tamo, kada se stvar promatra iz horizonta kritike
svijesti, koliko-toliko egzistentne, u tzv. postsocijalisti-
kim zemljama, zapaaju se djelovanja parapolitikih tije-
la i u evroatlantskom kontekstu: pokuavaju ona, prije sve-
ga, nametnuti, i to, mada se esto kroz uglaenu retoriku
to skriva, svaku, pa i bezduno okrutnu cijenu, neolibera-
listiki koncept politikog ustrojstva, naina ivota i kul-
turnih svjetonazora. U tom se kontekstu, u radikalno kri-
tikim izrazima demokratske i emancipatorski orijentirane
javnosti, pogotovo u kontekstu zemalja u tranziciji, govori
da su cijele drave podaniko-dunike parapolitike tvore-
vine koje vegetiraju kao pseudosamostalni dravni entiteti
a faktiki, na djelu je vladavina maskiranih privatnih inte-
resa koji tim dravama onemoguavaju odriv razvoj. Ona,
ta vladavina, mlazeve svog kisika dobija i iz sprege multina-
cionalnog kapitala, domicilnog i meunarodno organizira-
nog kriminala, unutarnjih i vanjskih politikih te parapo-
litikih sredita moi. Ona, ta sredita, meutim, dobijaju
i institucionalne oblike pa se moe govoriti i o postojanju
parapolitikih institucija koje, onda, u javnom ivotu pro-
teiraju parapolitike interese te vre raznovrsne pritiske
na legalne institucije demokratije, vlasti i javnosti. U tome
svakako, ustvruje se, sudjeluju parapolitiki sateliti mno-
gih politikih stranaka.
* * *
Rezimirajue, uz, u izvjesnoj mjeri, i dodatne refeksije, va-
lja akcentirati: parapolitika se dogaa u institucionalnim i
vaninstitucionalnim formama, u parlamentarnim i drugim
zakonskim oblicima ali i paralelnim kanalima politike ko-
munikacije ispunjene politikantstvom i drugim destruk-
tivnim likovima politike patologije. Prostor parapolitike
je prostor ilegalnog, konspirativnog, tajnog, prostor inte-
resnih sprega i politikih manipulacija. Parapolitika je, re-
cimo to jezikom svakodnevnice, neograeni prostor poli-
tikih smutljivaca, mnogovrsnih surogata politike, primi-
tivnih ili umjenih manipulatora i moralno te intelektual-
no kastriranih politikanata. Izvravajui raznorodne svrhe
parapolitika jeste prostor politikog ekstremizma, zavod-
ljivih provokacija, sirovog pragmatizma, svekolike neprin-
cipijelnosti i imoralne ili ogavno nemoralne nekonzisten-
tnosti. Prostor gdje se ne misli i ne djeluje osmiljeno kon-
ceptualno ili strategijski niti u diskursu javnog, opteg do-
bra zajednice, drutva, drave ili nacije. Meutim, i zbog
toga to se iz legalnih struktura vlasti i drave regrutiraju
sudionici parapolitikih odnosa i procesa oni se ne mogu
pravnim sredstvima do kraja kontrolirati tako da se pro-
ces parapolitike namee kao, istina, uveliko tajni, ali fak-
tiki gledajui, zbiljski svijet nametnute sile iznad i protiv
drutva i ukupne demokratske javnosti.
Naravno, parapolitike djelatnosti nisu nita sluajno ili
spontano. Zato se moe govoriti i o organiziranoj parapo-
litici. Njeni protagonisti kao svoje glasnogovornike mogu
da koriste i organizacije civilnog drutva koje pristaju da
budu u pragmatinim funkcijama etabliranim struktura-
ma vlasti i moi. Rije je o onim organizacijama civilnog
drutva koje izigravaju njegove autentine izvorne vrijed-
nosti, dakle, rije je o parapolitikim interesnim skupina-
ma koje djeluju antipolitiki, destruktivno ili funkcionali-
stiki u odnosu na etablirane institucije parlamentarne vla-
sti. Zato i govorimo parapolitikim satelitima vodeih pro-
tagonista politike, dakle, o satelitima koji se pojavljuju u ra-
zliitim formama i likovima civilnog drutva u raznim
udrugama, udruenjima, organizacijama, asocijacijama,
inicijativama, graanskim protestima itd. Kada etablirana
vlast osjeti potrebu onda ona licemjerno ali do kraja uti-
litaristiki preputa rije medijskim, graanskim i drugim
parapolitikim subjektima koji govore ono to iz odreenih
pragmatinih interesa vladajue politike stranke u datom
trenutku ne ele govoriti. U tu svrhu etablirana vlast spo-
sobna je da, manipulacijom i anestezijom graanske demo-
kratske javnosti, organizira parapolitike skupove, rituale i
parapolitike obrede kao i druge manifestacije vlastite pse-
udolegitimacije.
Tako, na koncu, parapolitika stoji u konfrontaciji sa legiti-
mnim institucijama vlasti, sa instrumentima pravne dra-
ve, sa demokratskom javnou. No, ona, probija mree le-
galnosti i legitimnosti pa moe, kako to i ini, da trijumfra
kroz razliite interesne lobije bez efektivne kontrole irei,
tako, prostor podrivanja samog graanskog ethosa i deka-
dencije samih ustanova demokratije.
Kriptopolitika
Pod kriptopolitikom, precizirajmo nekoliko elemenata po-
etnog odreenja pojma, podrazumijevamo miljenje-dje-
lovanje u kojima etablirana vlast kad joj to pragmatiki
zatreba ili to ini sistemski, pod prisilama svoje konstitu-
tivne biti ili koncepcijskostrukturalnog ustrojstva, mimi-
krira, naprimjer, ono to se dogaalo u starijem ili novijem
historijskom dobu, umijeem manipulacije prikriva svoje
realne namjere, ideolokim aparatima u javnosti ifrira ono
to se dogaa na sceni politike stvarnosti i sl. Prikrivaju-
i injenice stvarnih dogaaja i premraavajui socijalnu
zbilju ideolokim maglinama, kriptopolitika, zapravo, od-
vikava graane od ethosa autonomije: da slobodno i kriti-
ki misle te tako anulira temeljne pretpostavke na osnovu
kojih mogu, vlastitom rasudnom moi, refektirati i zaklju-
ivati o stvarima vlasti, drave i politike uope. Istovreme-
no, kriptopolitika hoe, i u tome htijenju uspijeva, politi-
ku javnost to, svakako, isprobano, dvosmisleno efkasno
sredstvo onih odvikavanja i anuliranja kao javnost u ko-
joj dominiraju impresije, zastori, glasine, lai, mitovi, falsi-
fkati, itd. U svakom sluaju, sve oblike kriptopolitike ka-
rakteriziraju mistinost i sklonost zavjerenikom diskursu.
Otuda, u kriptopolitici nema mjesta racionalnom milje-
nju i kritikom diskursu, javnom dijalogu i svjetonazorskom
pluralitetu. Javni argon kriptopolitike politike jeste, zato,
argon nagovjetaja, indirektnosti, mimikrija, dvosmisle-
nosti, signala, simbola, znakova i, uope, nijemog jezika ko-
munikacije.
7

Prema tome, recimo to akcentirajui, kriptopolitika je po-
litika skrivenih, ifriranih, konspirativnih akcija, procesa,
djelatnosti i odluka. Ona, dakle, u naem uvidu, oznaava
pervertiranu politiku prepariranja motiva i namjera, pri-
tajivanja ofcijelnih ciljeva, prepredenosti u taktici, izrica-
nja dvosmislenih ili viesmislenih stavova, odluivanja bez
svjedoka. Nadalje, ona, u aranmanu njenih vlastodrakih
aktera, ukljuuje psihotiku nepouzdanost u svakom, teku-
em, rutinskom ili strategijskom dijalogu, bilo unutar-
partijskom i meustranakom bilo i meudravnom, sve-
jedno je preferiranje ogoljelo pragmatinog ravnanja,
uglavnom, prema prilikama i kratkovidnim jednokratno-
stima, neurotino izigravanje politikih dogovora, licemjer-
no ignoriranje izbornih i drugih obeanja, deklariranih an-
ticipacija pa i eshatolokih projekcija i sl.
Na drugoj strani, pod kriptopolitikom mogu se, to se u jav-
nom govori i ini, podrazumijevati i praksa angairanja
strunjaka, znanstvenika, javnih djelatnika u nevladinim i
drugim organizacijama civilnog drutva i to u mjeri u kojoj
takvim angamanom oni, kao i vlastodrci, takoe, prikri-
vaju politike interese kojima, u stvari, slue te partijska
opredjeljenja i politiku partija ili grupa za pritisak kojima
stvarno pripadaju. No, i u ovakvim nerijetkim sluajevima
radi se o kriptopolitikom instaliranju prevare u javnu po-
litiku te o promoviranju zavaravanja kao politikog mani-
ra i stila, dakle, prikrivanja kako odgovornosti za patologi-
ju politike zbilje tako i stvarnih politikih ciljeva te politi-
7 O tom jeziku i, uope, o neverbalnoj komunikaciji u antropolokom i
socijalnopsiholokom diskursu, vidjeti u: Edvard Hol, Nemi jezik, Bibli-
oteka XX vek, Beograd, 1976; Nikola Rot, Znakovi i znaenja, Verbalna i
neverbalna komunuikacija, PLATO, Beograd, 2004.
kog identiteta aktera, dominirajueg ili perifernog, socijal-
nog, ekonomskog, kulturnog i politikog aktiviteta.
Razliiti su, lukavi i umjeni, pa otuda zdravorazumskoj,
obinoj, svijesti svakodnevnice teko prepoznatljivi, dakle,
sadraji, oblici, izrazi te socijalni akteri kriptopolitikog
djelovanja a taj arsenal raznolikosti koriste, kao to je ree-
no, ne samo linosti i ustanove iz etablirane politike nego
i druge linosti i graanske asocijacije iz sfere ekspertisti-
kog, tehnokratskog, scijentistikog ili biopolitikog znanja,
elitne knjievnosti ili realpolitiki inspirirane umjetnosti,
konformistike znanosti, itd.
* * *
U kritikom diskursu, ije se stanovite ne mora uzima-
ti kao zdravo za gotovo budui da je kriptopolitika prak-
sa svojstvena svakom, pa i reimima evroatlantskih demo-
kratija, kriptopolitike sklonosti etablirane vlasti u zemlja-
ma postsocijalistike tranzicije tumae se, kao svjesno ili
nesvjesno, preuzimanje politikog stila iz kominternovske
tradicija ilegalnoga rada. Na vatri takvih tradicija u, kako
se to kae u evropskozapadnjakom argonu, postkomuni-
stikim zemljama pojam kriptopolitike oznaava politike
odnose, poteze, inove i procese koji se formuliraju i prak-
ticiraju u politikom podzemlju te su tako izvan domaaja i
kontrole demokratske javnosti.
* * *
No, konspirativnost, kao bitna odrednica kriptopolitike,
moe da proizlazi iz karakternih osobina linosti njiho-
ve osobne sklonosti ka tajnovitosti, mistifkacijama, mito-
logijama i misterijama. Ona je, kriptopolitika, objektivno
promatrajui, u ovom kontekstu, zapravo, izraz njihove po-
trebe da se makijavelistikim manirima odre na vlasti pa,
otuda, u sudaru sa spoljanjim i unutranjim protivnicima
obilno, fanatino i okrutno koristi autopreferirajui kripto-
politiki stil i njemu korespondentni temperament.
Personalne aktere kriptopolitike, nadalje, karakteriziraju,
kao izraz inhibicija strahom, smisao za opreznost, za okli-
jevanja i neodlunost, za zakanjavanje u formuliranju od-
luka, za, kad je ofcijelna politika ve skrahirala, naknad-
nu pamet koja, onda opravdava promaaje, racionalizira i
kritopolitiki maskira njegove stvarne sudionike i presudne
aktere. Takoer, tu krajnju opreznost, koja granii sa fobi-
jama, pa prelazi u opasnu histerinost, zanimljivo je to, ka-
rakterizira budui da, u kontekstu predominacije kripto-
politike, politika jeste neprestano politika u opsadnom sta-
nju a njen socijalni okvir percipiran kao velika vojna kasar-
na osobni smisao za osobnu bezbjednost i egocentri-
nu sigurnosnu kulturu. Oprez, manijakalni, hipersenzitivni
oprez, i u doba uspona a, razumljivo, posebno u doba gu-
bitka i poraza ove ili one ofcijelne, dravne ili partijske po-
litike, jest i ostaje ono to esencijalno karakterizira osob-
ni kriptopolitiki mentalitet vlastodrakih ali, isto tako, i
opozicionih, i to agresivnih, borbenih, prije svega, nacio-
nalistikih elita.
Otuda, uz bolesne opsesije predostronostima, on, taj men-
talni sklop u sferi politikih, posebno dravnikih djelatno-
sti ne ostavlja, i na tome s umijeem istrajava, neposred-
ne tragove i dokaze o svojim inovima, htjenjima i odluka-
ma: nema u svakodnevnoj empirijskoj, a posebno totalitar-
noj, uz to i izvanrednoj, politici, dakle politici koja dono-
si pod izvanjskom presijom ili, to je stvarnije budui da
je njena nuna konzekvencija, samoskrivoljno egzistenci-
jalne nacionalnodravne odluke i strategije, zna to kripto-
politika, svjedoka, dokumenata, arhiva, javnih izjava, nema
niega posebno za kritiku, demokratsku javnost. i sl.
* * *
U tumaenju porijekla kriptopolitike najradikalnije je sta-
novite koje zastupa teoriju zavjere kao supstancijalni pro-
ces i teren politike zbilje. Sudionici, dakle, kriptopoliti-
ke stvarnosti sudionici su, i to, navodno, logikom nunosti,
politike zavjere protiv protivnika druge drave, drugog na-
roda, drugih politikih partija itd. U ovim teorijama zavje-
re ak smatra se cijele drave mogu da provode proces ma-
nipulacije sa drugim dravama slijedei svoje materijalne
interese i to preko tajnih drutava, zavjerenikih grupa a sa
ciljem stvaranja svjetske politike i svjetske vlade pod patro-
natom ove ili one svjetske sile.
* * *
U drugaijim interpretacijama, osim teorije zavjere, sma-
tra se da kriptopolitika karakterizira postmoderno doba. I
to u tom smislu to politiko vie ne fgurira u javno etabli-
ranoj politikoj sferi nego, naprotiv, zbiljska se politika, sa
svojim unutranjim odnosima, procesima odluivanja i ka-
rakterom samih odluka, presudno dogaa u netradicional-
nim, novooblikovanim, uz to i vanpolitikim tvorevinama,
institucijama, kanalima i, uope, u javno neprepoznatljivim
prostorima dakle, u, postmodernom logikom distribui-
ranim, pluralnim, manje ili vie neformalnim i vansistem-
skim centrima ekonomske, tehnoloke i politike moi.
Kriptopolitika u, tako pomodarnim argonom nominira-
nom, postmoderno doba, smatra se u kritikim opserva-
cijama, i ivi od disperzije politikoga polja i politikoga
djelovanja u sve sfere drutva. Doba je, tvrdi se u tom smi-
slu, kada se, i to ne vie samo potencijalno ili tendencij-
ski nego stvarnosno nasuprot starom svijetu gravitacij-
ski okupljenom oko javnog ali monokratskog centra moi
u pluralitetu ivotnih formi politiko odluivanje i po-
litika sila oblikovanja i preoblikovanja svjetskopovijesnih
procesa distribuiraju u mimikrirane, kriptopolitikom psi-
hologijom posredovane, mikroskopske kapilare drutveno-
sti, u, golim okom naivne ili prostodune ili demagogija-
ma herojskog i pobjednosnog neoliberalizma infcirane jav-
nosti nevidljive elije politikog tkiva, u suhe pore javnih
mentaliteta ili, pak, u ekonomske, politike ili militaristi-
ke megaustanove i panplanetarne organizacije uasno ne-
samjerljive moi.
Tako se, eto, kriptopolitika, u postmodernom diskursu, kao
jedan, recimo to tako, nasuprot tom diskursu, od perver-
tiranih, duboko dekadentnih ali, to ovdje posebno, sa e-
stokim bojama ili visokofrekventnim zvukovima upozore-
nja, akcentiramo, povijesno nepredestiniranih likova sa-
vremene politike, pojavljuje, zapravo, kao iva, djelatna ali
i spram slobode, demokratije i humanizma razarajua
pankriptopolitika.
Zakljune misli
Antipolitika u sebe ukljuuj apolitiku i meu graanstvom
motivira i stimulira njenu recepciju ali se na nju ne reduci-
ra. Apolitiki javni mentalitet, sa svoje strana, otvara jo, po
slobodu i demokratiju, opasnije forme pervertiranja politi-
ke: parapolitiku i kriptopolitiku.
Nije, meutim, nimalo teko u i bosanskohercegovakoj
posrtanoj zbilji prepoznati aktere politikih procesa koji
oblikuju dominirajue drutvene i politike odnose kao
apolitine, parapolitine i kriptopolitine. Mogli smo se
upustiti i u obimno ilustriranje takvih likova pervertiranja
politike ije se opravdavanje ne moe vie zasnivati na ra-
zornim konzekvencijama rata protiv Bosne i Hercegovine.
Politika stvarnost u dejtonskoj Bosni sada iz same sebi
iz svojih anomija, struktura i disfunkcionalnosti produci-
ra ta pervertiranja. Dakle, moglo smo ilustrirati ali smo od
toga odustali iz prostog razloga to pretenzija da se i obil-
no ilustrirana politika andaragija involvira u zbiljsku svi-
jest i politiko ponaanje vodeih aktera politikih proce-
sa i odnosa svaki put pokazuje kao uzaludnost i iluzija li-
jepih dua.
Prema tome, bez tih pretenzija ovdje smo, na koncizan na-
in, tek skicirali neke od vanih elemenata koji bi mogli ui
ako ne ve u teorijskokoncepcijska a onda u orijentiraju-
e pojmovna odreenja ovih fenomena. Njih nema u teku-
oj politolokoj produkciji kao to ih nema ni, naprimjer, u
standardnim politolokim ili sociolokim enciklopedijama,
leksikonima i rjenicima. I tu je ovdje, onda, glavni motiv
njihovog tematiziranja.
A ako neko iz svijeta tekue politike i one jednonacional-
ne i one multinacionalne, i one konzervativne i one lijevog
centra, i one pozicione i one opozicione, i one koja dola-
zi iz krugova velikih i monih i one koja grcajui proviruje
iz miljea patuljastih, pigmejskih, po stvarnom uticaju mi-
nornih, svejedno je to je, naravno, gotovo nevjerovatno,
prepozna u ovim odreenjima tri relevantna lika perverti-
ranja biti politike, makar i slabo svjetlee studence politi-
kog samosvjetavanja ili samoobrazovanja onda e ako je
to uope i relevantno, i ako nije, moda, reeno isuvie nar-
cistiki na djelu biti neto od uitka neuzaludnosti.
* * *
Potenciramo, kaimo na kraju i to, znaaj onog osvjeta-
vanja budui da je i u ivom bosanskohercegovakom
kontekstu na djelu ono najvanije: u libertanskoj, kriti-
koj emancipatorski orijentiranoj politici valja prepozna-
vati njene perverzije te se angairati u dosluhu sa samom
biti politike. A vidimo je, da to ovdje krajnje sublimirano
iskaemo, u najopenitijem smislu promatrano te minima-
listiki defnirano, kao rad na javnom dobru pojmljenom
kao djelatnost na reprodukciji drutva-drave kao cjeline
kako se ono, to drutvo sa svojom dravnim ustrojstvom,
ne bi raspalo u vrevi sukobljenih, to, moda, i prirodnih te
jo vie socijalno produciranih, neprijateljskih interesa ili u
sudaru sa vanjskim prijetnjama a graani izgubili same eg-
zistencijalne premise vlastitog bivstvovanja.
* * *
No, i na sam pomen sintagme javno dobro odmah se, me-
utim, postavlja pitanje: da li u modernim drutvima, po-
gotovo u velikim, prostorno, ekonomski i vojno, plurali-
stikim demokratijama postoji uope neto to to bi se mo-
glo nazvati kao javno dobro, odnosno, kao interes cjeline,
kao zajednike svrhe?
Razgovijetno je: osporava se i sama ideja opeg dobra. Tako,
uzmimo, meritorni doktrinarni zastupnici neoliberalizma
odbacuju i samu zamisao o mogunosti defnicije i, u skla-
du s tim, zbiljskog fguriranja ideje javnog dobra i zajedni-
kih svrha. Tu fktivnu zamisao nazivaju, navodno, antide-
mokratski insipiranom teleokratijom.
Ni apologete ideje opeg dobra u modernoj politici, meu-
tim, nisu nestale. Kritiziraju neoliberalistiki koncept iste
nomokratije kako negacije smisla teleokratije pozivajui se,
pri tome, izmeu ostaloga, i na drevnost flozofje opeg do-
bra. Elaboracija ove flozofsko-politike orijentacije, me-
utim, izlazi izvan naeg tematskog okvira.
No, imajui pred oima i respektirajui njene uvide, da za-
kljuimo: unutar neoliberalistikih interpretacija pod te-
leokratijom se podrazumijeva vladavina koja se rukovodi
idejom zajednikih drutvenih svrha, odnosno zamilju op-
eg drutvenog dobra. No, u njihovim percepcijama ideja
opteg dobra u politici kao jedna, inae, od najdrevni-
jih ideja biva kompromitirana. Meutim, neoliberalizam,
recimo to u kritikom otklonu, sebe razumijeva, u jednom,
u osnovi, bezdunom smislu, kao flozofju normativne ali
i formalne nomokratije dok se komunitarizam svaka, da-
kle, ideja i politika socijalne drave ili socijalne trine eko-
nomije ili drave blagostanja ili drave socijalne pravde,
svejedno kako taj komunitarizam nominirali proskribi-
ra kao, navodno, neliberativna a to znai, zapravo, i stvar-
no totalitarna, kolektivistika, sociocentrina vladavina
teleokratije.
Nasuprot takvim stanovitima akcentirajui kaimo: ak
kada govorimo o javnim svrhama u redukcionistikom,
minimalistikom smislu a tako smo ovdje ve defnirali
ideju javnog dobra one, zapravo, i dalje pripadaju svijetu
opeg dobra a prakse koje iznevjerava angaman na njego-
vom osiguranja ovdje smo defnirali kao likove pervertira-
nja biti politike kao antipolitiku, apolitiku, parapolitiku
i kriptopolitiku. I u ovom smislu, neolibiralistika doktri-
na zakazuje. Ne postoji u stvarnosti modernih demokra-
tija reim iste nomokratije: u njemu uvijek, bar u minima-
listikom smislu, moraju postojati i ivi vidovi teleokratije
oko koje se politika mora angairati.
Esad Zgodi, redovni profesor na Fakultetu poli-
tikih nauka u Sarajevu.
Status
u ogledalu
Status u ogledalu
Od ovog broja Status je bogatiji za novu rubriku koju smo
nazvali Status u ogledalu. Ovime elimo otvoriti dodatni
prostor za dijalog i polemike kako dosadanjim i buduim
autorima i suradnicima, tako i svim, za osvrte, polemike i
reagiranja zainteresiranim itateljima Statusa.
Stoga, ako elite reagirati ili se kritiki osvrnuti na bilo
koji tekst do sada objavljen u Statusu, ideju, koncept ili
(hipo)tezu iznesenu u nekom od tekstova, ili pak, Status
u cjelini, molimo Vas da nam se javite i poaljete tekst/
osvrt/reagiranje. Ukoliko elite, prije pisanja ili slanja teksta
moete nas kontaktirati radi preciznijih dogovora oko forme
i sadraja teksta/osvrta/reagiranja. Kontaktne upite, ili pak,
gotove tekstove moete poslati na e-mail adrese: status@
dijalog.ba, ili ivan.vukoja@dijalog.ba.
S obzirom da je rubrika novopokrenuta, a nismo je najavili
u prethodnom broju, u ovome broju u okviru Statusa
u ogledalu prenosimo tekstove polemike izmeu Ivana
Lovrenovia i Asima Mujkia o tematici i problematici
konsocijacijskog modela ureenja Bosne i Hercegovine, te
razgovor koji su o istoj temi u urednitvu magazina Dani
vodili dr. Nerzuk urak, prof. dr. Zdravko Grebo, dr.
Enver Kazaz, Ivan Lovrenovi, dr. Asim Mujki, prof. dr.
Gajo Sekuli, prof. dr. Ugo Vlaisavljevi i Ivan Vukoja.
Moderator razgovora bio je Senad Peanin.
Jedan od razloga zbog kojih smo se odluili prenijeti upravo
ove tekstove jest injenica da su estorica od osam sudionika
spomenutog razgovora ve pisali za Status u nekom od
prethodnih brojeva. Drugi, mnogo znaajniji razlog jeste taj
da je spomenuta tematika i problematika ustavno-pravnog i
drutveno-politikog ureenja Bosne i Hercegovine iznimno
sloeno, vano i teko pitanje za bosanskohercegovako
drutvo i dravu u cjelini, kao i za sve njene graane i
narode. Od samog pokretanja asopisa, Status se u nekim
tekstovima izravno bavio, ili, barem referirao na spomenutu
problematiku. Vie tema broja bilo je posveeno upravo
pitanjima ustavno-pravnog i drutveno-politikog ureenja
BiH. Ve u broju 5 iz studenoga 2004. godine, imali smo
tekst Heinza Paetzolda Promiljanje tolerancije u kojem
se autor dotie i pitanja konsocijacijskih modela ureenja
drutva i drave. Objavljivanjem teksta Mirjane Kasapovi
Bosna i Hercegovina: deset godina nakon Daytona u broju
9, problematika konsocijacijskih modela postala je jedna od
nezaobilaznih tema u svim ovdanjim kritikim raspravama o
budunosti bosanskohercegovakog drutva i drave. Stoga,
prenosei polemike i razgovore sa stranica i iz urednitva
Dana nastavljamo smjerom kritikog preispitivanja bitnih,
sloenih i bolnih tema bosanskohercegovake drutveno-
politike zbilje, ali, naglaavamo i veliki doprinos i znaaj
koje spomenute polemike i razgovori u magazinu Dani
imaju, kako za bolje razumijevanje konsocijacijskih modela,
tako i za vee razumijevanje bosanskohercegovakog drutva
i drave u cjelini.
U r e d n i t v o
S t a t u s u o g l e d a l u
O d o v o g b r o j a S t a t u s j e b o g a t i j i z a n o v u r u b r i k u k o j u s m o
n a z v a l i S t a t u s u o g l e d a l u . O v i m e e l i m o o t v o r i t i d o d a t n i
p r o s t o r z a d i j a l o g i p o l e m i k e k a k o d o s a d a n j i m i b u d u i m
a u t o r i m a i s u r a d n i c i m a , t a k o i s v i m , z a o s v r t e , p o l e m i k e i
r e a g i r a n j a z a i n t e r e s i r a n i m i t a t e l j i m a S t a t u s a .
S t o g a , a k o e l i t e r e a g i r a t i i l i s e k r i t i k i o s v r n u t i n a b i l o
k o j i t e k s t d o s a d a o b j a v l j e n u S t a t u s u , i d e j u , k o n c e p t i l i
( h i p o ) t e z u i z n e s e n u u n e k o m o d t e k s t o v a , i l i p a k , S t a t u s
u c j e l i n i , m o l i m o V a s d a n a m s e j a v i t e i p o a l j e t e t e k s t /
o s v r t / r e a g i r a n j e . U k o l i k o e l i t e , p r i j e p i s a n j a i l i s l a n j a t e k s t a
m o e t e n a s k o n t a k t i r a t i r a d i p r e c i z n i j i h d o g o v o r a o k o f o r m e
i s a d r a j a t e k s t a / o s v r t a / r e a g i r a n j a . K o n t a k t n e u p i t e , i l i p a k ,
g o t o v e t e k s t o v e m o e t e p o s l a t i n a e - m a i l a d r e s e : s t a t u s @
d i j a l o g . b a , i l i i v a n . v u k o j a @ d i j a l o g . b a .
S o b z i r o m d a j e r u b r i k a n o v o p o k r e n u t a , a n i s m o j e n a j a v i l i
u p r e t h o d n o m b r o j u , u o v o m e b r o j u u o k v i r u S t a t u s a
u o g l e d a l u p r e n o s i m o t e k s t o v e p o l e m i k e i z m e u I v a n a
L o v r e n o v i a i A s i m a M u j k i a o t e m a t i c i i p r o b l e m a t i c i
k o n s o c i j a c i j s k o g m o d e l a u r e e n j a B o s n e i H e r c e g o v i n e , t e
r a z g o v o r k o j i s u o i s t o j t e m i u u r e d n i t v u m a g a z i n a D a n i
v o d i l i d r . N e r z u k u r a k , p r o f . d r . Z d r a v k o G r e b o , d r .
E n v e r K a z a z , I v a n L o v r e n o v i , d r . A s i m M u j k i , p r o f . d r .
G a j o S e k u l i , p r o f . d r . U g o V l a i s a v l j e v i i I v a n V u k o j a .
M o d e r a t o r r a z g o v o r a b i o j e S e n a d P e a n i n .
J e d a n o d r a z l o g a z b o g k o j i h s m o s e o d l u i l i p r e n i j e t i u p r a v o
o v e t e k s t o v e j e s t i n j e n i c a d a s u e s t o r i c a o d o s a m s u d i o n i k a
s p o m e n u t o g r a z g o v o r a v e p i s a l i z a S t a t u s u n e k o m o d
p r e t h o d n i h b r o j e v a . D r u g i , m n o g o z n a a j n i j i r a z l o g j e s t e t a j
d a j e s p o m e n u t a t e m a t i k a i p r o b l e m a t i k a u s t a v n o - p r a v n o g i
d r u t v e n o - p o l i t i k o g u r e e n j a B o s n e i H e r c e g o v i n e i z n i m n o
s l o e n o , v a n o i t e k o p i t a n j e z a b o s a n s k o h e r c e g o v a k o
d r u t v o i d r a v u u c j e l i n i , k a o i z a s v e n j e n e g r a a n e i
n a r o d e . O d s a m o g p o k r e t a n j a a s o p i s a , S t a t u s s e u n e k i m
t e k s t o v i m a i z r a v n o b a v i o , i l i , b a r e m r e f e r i r a o n a s p o m e n u t u
p r o b l e m a t i k u . V i e t e m a b r o j a b i l o j e p o s v e e n o u p r a v o
p i t a n j i m a u s t a v n o - p r a v n o g i d r u t v e n o - p o l i t i k o g u r e e n j a
B i H . V e u b r o j u 5 i z s t u d e n o g a 2 0 0 4 . g o d i n e , i m a l i s m o
t e k s t H e i n z a P a e t z o l d a P r o m i l j a n j e t o l e r a n c i j e u k o j e m
s e a u t o r d o t i e i p i t a n j a k o n s o c i j a c i j s k i h m o d e l a u r e e n j a
d r u t v a i d r a v e . O b j a v l j i v a n j e m t e k s t a M i r j a n e K a s a p o v i
B o s n a i H e r c e g o v i n a : d e s e t g o d i n a n a k o n D a y t o n a u b r o j u
9 , p r o b l e m a t i k a k o n s o c i j a c i j s k i h m o d e l a p o s t a l a j e j e d n a o d
n e z a o b i l a z n i h t e m a u s v i m o v d a n j i m k r i t i k i m r a s p r a v a m a o
b u d u n o s t i b o s a n s k o h e r c e g o v a k o g d r u t v a i d r a v e . S t o g a ,
p r e n o s e i p o l e m i k e i r a z g o v o r e s a s t r a n i c a i i z u r e d n i t v a
D a n a n a s t a v l j a m o s m j e r o m k r i t i k o g p r e i s p i t i v a n j a b i t n i h ,
s l o e n i h i b o l n i h t e m a b o s a n s k o h e r c e g o v a k e d r u t v e n o -
p o l i t i k e z b i l j e , a l i , n a g l a a v a m o i v e l i k i d o p r i n o s i z n a a j
k o j e s p o m e n u t e p o l e m i k e i r a z g o v o r i u m a g a z i n u D a n i
i m a j u , k a k o z a b o l j e r a z u m i j e v a n j e k o n s o c i j a c i j s k i h m o d e l a ,
t a k o i z a v e e r a z u m i j e v a n j e b o s a n s k o h e r c e g o v a k o g d r u t v a
i d r a v e u c j e l i n i .
U r e d n i t v o
St a t us u og l e da l u
U
oi desete godinjice utanaivanja i potpisi-
vanja Daytonskoga sporazuma (Dayton, Ohio, 21.
studenoga 1995., te Pariz, 14. prosinca iste godine),
te uoi slijedeih opih izbora 2006. godine, doivljavamo
pravu eskalaciju govora o nunosti promjene daytonskoga
dizajna Bosne i Hercegovine. Odravaju se i pripremaju ra-
zliiti razgovori i konferencije, od onih niskoga intenziteta
i maloga, lokalnog dometa, do glamuroznoga meunarod-
nog skupa kakav e biti odran u enevi 20. i 21. listopada,
i na kojemu je najavljeno sudjelovanje mnogih uglednika,
meu njima, na primjer, Wolfganga Petritscha i Carla Bil-
dta, nekadanjih meunarodnih namjesnika u Bosni i Her-
cegovini. Za sve te sastanke karakteristino je da su nefor-
malni, konzultativni, bez ikakve egzekutivne snage, a sudje-
lovanje spomenutih politiara u njima, kao i nain na koji
oni, bivi kuratori Daytona na slubi u Sarajevu, danas kri-
tiki govore o njemu, mogao bi se tumaiti i kao zakanjeli
refeks grinje savjesti. Neobavezujui i neefkasan, uo-
stalom. Istovremeno, biljei se i neka vrst povratka ame-
rike diplomacije u daytonske probleme. Za vrijeme krat-
koga obilaska Sarajeva i Banje Luke, podsekretar State De-
partmenta Nicholas Burns odsjeno je izdiktirao ameriko
stajalite o promjenama: Bosna i Hercegovina mora dobi-
ti jednoga predsjednika, snaan parlament i jaku dravnu
vladu, a Republika Srpska nee se ukidati.
Kako god govor o promjeni bio konfuzan i nekonzistentan,
pa i proturjean, nije nevaan dojam u javnosti koji on pro-
izvodi da se vani meunarodni faktori slau u ocjeni o
neizdrivosti politikoga statusa quo i o nunosti njegovo-
ga mijenjanja. Potpisani se, naime, dobro sjea kako ste jo
prije godinu-dvije, ako ste opisivali Dayton kao proturje-
nu sklepotinu i izvor disfunkcionalnosti drave, bili etike-
tirani kao mrski i opasni prekritelji meunarodnoga poli-
tikog tabua. Ali, politiari uvijek imaju lijek za tu vrst ne-
poeljnoga pamenja: okrenimo se budunosti, zabora-
vimo prolost tako glasi taj lijek, koji njima uvijek omo-
guava da ostaju plivati na povrini.
Pa, zaboravimo naas prolost, i okrenimo se buduno-
sti, s pitanjem svih pitanja: ako ve postoji neto nalik na
konsenzus, makar jo uvijek nedovoljno ozbiljno testiran,
o nunosti promjene ustavnoga defniranja i dravnog ure-
enja Bosne i Hercegovine, postoji li realna polazna osno-
va za tu promjenu?
Da bi se dolo do odgovora na to pitanje, nuna je osnov-
na analitiko-politika prosudba o tomu kakav tip dru-
tva predstavlja dananja Bosna i Hercegovina. Na nau
zajedniku alost, mnogobrojni pokazatelji, kao i svakod-
nevna empirija, nedvojbeno ukazuju da se radi o onomu
to politolozi i sociolozi nazivaju podijeljenim drutvom.
Podijeljenost u Bosni i Hercegovini (vjerska, etnika, kul-
turna...) ima, naravno, duboke historijske korijene, ali da-
nanja struktura te podijeljenosti ima i nove, dosad histo-
rijski neviene dimenzije. Pobjedniki partizani-komunisti
poslije 1945. govorili su da je narodnooslobodilaka bor-
ba i socijalistika revolucija bila kovanica bratstva i jedin-
stva. Posljednji rat (zajedno s demokratskom predigrom
od 1990) bio je, oevidno kovanica (kad bi se smjela uve-
sti igra rijei, moglo bi se rei: koljanica) etniciteta, no-
vih i elino skovanih identiteta. Nekadanji Srbi, Hrvati i
muslimani-Bonjaci, kad bi se probudili, ove dananje jed-
va da bi prepoznali kao sunarodnike.
ija je idealna
Bosna i Hercegovina
Ivan Lovrenovi
Dani, 21. 10. 2005.
Neiscrpan je popis stvari, dogaaja, aspekata iz ivota (u
cijelomu njegovom rasponu od obine ljudske svakodnev-
nice, do najvie politike sfere, od privatnosti naih ivo-
ta do javnosti) na kojima se podijeljenost bez po muke de-
tektira kao elemenat kojim je uzdu i poprijeko proe-
ta i premreena sva stvarnost koju danas ivimo. Odatle
u nas tolike neuralgine teme. Odatle, ispravnije govorei,
injenica da u nas ni jedna tema od opega interesa i ne
moe drugo nego da bude neuralgina: kolstvo, na-
stavni programi, jezik, mediji, historija, policija, slubena
obiljeja i simboli, dravni praznici, neradni dani... Da se
ne govori o sportu i o simbolici javnih prostora, kao medi-
jima kroz koje se najeksplicitnije manifestiraju kolektivne
strasti (sasvim neovisno o tomu jesu li one inducirane, to
jest, radi li se o reakcijama zavedenih narodnih masa, ili
su indigene). Na dva razliita naina pokazalo se to u svje-
im primjerima divljanja na stadionu Crvene zvezde u Be-
ogradu, te u nesuenoj promjeni imena sarajevskoga aero-
droma.
Pogrom koji su doivjeli malobrojni navijai reprezentacije
Bosne i Hercegovine u Beogradu (na stadionu koji se od sa-
moga svojega osnivanja lano predstavlja; ta, jedina Ma-
racana na planetu je u Rio de Janeiru!, ali to je tema za neke
drukije studije) bio bi u tome se slau svi izvjestitelji ali
i sami navijai u mnogim elementima nekako podnolji-
viji da glavni (ako ne i jedini?) akteri pogroma nisu bili ta-
koer navijai iz Bosne i Hercegovine, to jest, iz Republike
Srpske. Pri tomu, pogrom nije bio samo fziki, nego i ver-
balni, i doista je zastraujue sluati onaj mnogoglasni huk
u kojemu razaznajete skandiranje NO, ICA, SREBRE-
NICA, uz odgovarajuu, oevidno dobro uvjebanu kolja-
ku gestikulaciju. Ako u takvim manifestacijama ima eleme-
nata kolektivne identifkacije, kao to nas valjda s pravom
uvjeravaju sociolozi, to bi tu bio predmet identifkacije?
Srbija, kojoj se takoer cijele te veeri frenetino skandi-
ralo, ili protagonisti onoga to se izvikuje stranim srebre-
nikim sloganom? Ili, ne valjda i jedno i drugo? Nee, val-
jda, izvikivai da sugeriraju kako su im Srbija i srebreniki
koljai jedno te isto? Eto apsurda, ali valja shvatiti kako je
i takav unebovapijui apsurd sasvim zakonomjeran, onda
kada predstavlja jednu od manifestacija dubinski podijelje-
noga drutva. Mladii koji na beogradskom stadionu opi-
jeni najstarijim poznatim piem, tribalnim transom, urliu
Srbiji i istovremeno poruuju svojim sugraanima NO,
ICA, SREBRENICA, stoje na jednomu kraju istoga regi-
stra kojemu, negdje u sredini, pripada Milorad Dodik, o-
vjek s kravatom u skupocjenom odijelu, kada kae da e za
reprezentaciju Bosne i Hercegovine navijati samo kada ova
igra protiv Turske.
Ali, sportske primjere ne bi bilo sportski ograniiti samo
na beogradski dogaaj, ma koliko on bio na hayselski nain
zastraujui. Ni jedan bosanskohercegovaki stadion (ak
ni koarkaki, o nogometnima da se i ne govori) nije lien
manifestacija koje pripadaju istom tom tipu. I slogani su
isti, samo im se u ovisnosti o nacionalnosti stadiona per-
mutira sadraj. Ovdje: GAZI, GAZI USTAE, ondje: UBIJ,
UBIJ SRBINA, tamo: UBIJ, UBIJ TURINA... Da cijela ta
stvar s izljevima kolektivnih ljubavi ima mnogo komplici-
raniju podsvijest, na zbunjujui nain svjedoe, recimo,
oblici kojima se uzajamno aste navijai u Zenici, Saraje-
vu i Tuzli, u ogromnoj veini pripadnici iste, bonjake na-
cije. A o simptomima podijeljenosti, te o razliitim pravci-
ma kolektivnih identifkacija, na zanimljiv nain svjedoe
turske zastave, kojima se na sarajevskim ulicama proslav-
ljaju pobjede turske nogometne reprezentacije, a mogu se
vidjeti i na utakmicama domae lige. (U tom svjetlu citira-
na izjava Milorada Dodika dobija dodatnu antagonistiku
dimenziju.)
I neuspjeli eksperiment Stranke demokratske akcije (odlu-
ku je ponitio Paddy Ashdown) da Izetbegovievim ime-
nom nazove sarajevski aerodrom posvjedoio je isto po-
stojanje duboke podijeljenosti. No, u ovom sluaju o po-
dijeljenosti ne govori toliko reakcija elnika Srpske demo-
kratske stranke (oni se, kau, nikada ne bi sluili aerodro-
mom takvoga imena), koliko sama politika autistinost
SDA. Njezini lideri, naime, objanjavali su odluku (Izetbe-
govi borac za cjelovitu, multietniku, demokratsku,
evropsku Bosnu i Hercegovinu!), pokazujui apsolutnu
odsutnost svijesti o realnom politikom znaenju i per-
cepciji Izetbegovieva imena i simbola - lider stranke/
voa nacije - koje je potpuno prevladalo i prebrisalo sve
druge njegove eventualne atribute, emu je i sam obilato i
svjesno pridonio.
Jedan od najozbiljnijih problema Bosne i Hercegovine, oz-
biljniji i od samoga Daytona, svakako je injenica da dru-
tvo jo uvijek nije sposobno za politiku autorefeksi-
ju, za spoznavanje vlastite podijeljenosti - njezina povije-
snog porijekla, prirode, suvremene tipologije, te moguno-
sti demokracije u takvom tipu drutva. Time se, kao pro-
blemom i procesom, politiki nitko ne bavi. U znanstve-
no-teorijskom obliku postoje tek poetni radovi profesora
Uge Vlaisavljevia i neki inicijalni temati u mostarskom
asopisu Status, a zagrebaka politologinja Mirjana Kasa-
povi objavila je prije nekoliko dana knjigu u kojoj u tom
svjetlu tematizira pitanje (pre)ureenja Bosne i Hercegovi-
ne. Zbog takve insufcijencije do sada nisu postojali goto-
vo nikakvi komparativni uvidi, nikakvo objektiviranje pro-
blema u iremu meunarodnom kontekstu, koji bi omogu-
io da se u sagledavanju pojave odmaknemo od sudbine
(E. Cioran o balkanskom doivljavanju vlastite historije), a
uoimo njezinu historinost i neendeminost. Takoer, da
se okoristimo iskustvima i slino-razliitim procesima kod
drugih malih drava s podijeljenim drutvima, koje su po-
stigle demokratsku odrivost i prosperitet, a nisu ukinule
vlastitu pluralnost (pa ni podijeljenost): Nizozemska, Au-
strija, vicarska... Umjesto suoavanja s podijeljenou
drutva kao s intelektualnim i politikim izazovom, na
djelu su dva pristupa, podjednako evazivna i neosvjeuju-
a. Jedan prakticiraju vladajue etnonacionalne politi-
ke stranke, koje to stanje i proces osjeaju kao svoje pri-
rodno stanje i koriste ga kao politiko gorivo u partner-
sko-antagonistikom odnosu s drugim strankama iste pro-
venijencije, kao i u odnosu spram svojega etnikoga kor-
pusa/birakoga tijela. Da je to igra vatrom, ve je do otr-
canosti poznata stvar (a gledali smo je i na slavnomu djelu
1992-95), ali tko jo za to mari... Meutim, ovdje je vano
osvijetliti i injenicu da u osnovi isti pasivan odnos spram
drutvene segmentiranosti ovdje imaju svi koji su na vlasti,
samo to se u Bosni i Hercegovini za posljednjih petnaest
godina toliko oguglalo na vladanje etnonacionalnih strana-
ka, da se one, pomalo sudbinski, poistovjeuju s vlau.
Da je ova opaska na mjestu, svjedoi epizoda vladanja Ali-
janse (dodue, vrlo kratka, i u vrlo heterogenom ideoloko-
politikom sastavu), koja se nije usudila problem segmen-
tiranosti drutva ni dotaknuti.
Drugi pristup njeguje se u vrlo difuznom i amorfnom am-
bijentu koji bi se za nevolju mogao nazvati graanskim.
To je onaj ambijent koji se u politikom smislu poistovje-
uje uglavnom s SDP-om, a ekstenzije su mu u raznim
embrionalnim oblicima civilnoga drutva, u nekim medi-
jima, intelektualnim udrugama itd. Ako za etnonacionalnu
politiku i njezine subjekte, dakle, vrijedi da se podijeljeno-
u drutva ne bave, nego se njome koriste, na njoj rastu,
za graanski blok se moe rei da do sada takoer nije
pokazao spremnost i sposobnost suoavanja s pojavom - ni
u pokuaju njezina tumaenja, jo manje njezina prevlada-
vanja. Umjesto toga, ovdje se nudi samo prazno morali-
ziranje i ideoloko anatemiziranje podjela u drutvu,
bez ikakvih stvarnih i radnih alternativa. Na taj nain,
nudei se kao akter u tek virtualnoj i plakativnoj borbi
protiv etnikih podjela, ovaj blok se, moda i ne imaju-
i svijest o tome, i sam proflira kao neka vrst kolektivnoga
predstavnitva, kao etvrti kolektivni segment i sudionik
u podijeljenosti bosanskohercegovakoga drutva. Kako se
pri tomu topi i deformira ideja graanstva i odgaa mogu-
a politika graanskoga drutva za posebnu je analizu.
Da su pred fenomenom podijeljenoga drutva pasivni i ne-
moni svi njegovi opisani segmenti, najbolje se moe vidje-
ti iz shematskoga pregleda onoga to oni, u zamjenu za ko-
nani ozbiljan susret s vlastitom zadaom, nude kao svoje
vienje poeljne Bosne i Hercegovine. Srpsku politiku
zanima samo ekskluzivna srpska drava u Bosni i Hercego-
vini. Zato ona zastupa tvrdi federalistiki stav u okviru Bo-
sne i Hercegovine, a unitaristiki u okviru Republike Srp-
ske. Srbe izvan Republike Srpske odavno je prepustila sud-
bini potpune politike i kulturne marginaliziranosti, a za-
pravo svojevrsne i tihe asimilacije, isto kao to ona postu-
pa s Bonjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj. (A moe
li asimilacija i biti nego tiha!) Hrvatska politika, kao i u
mnogo emu, nema vlastitu ideju nego kaska za srpskom,
i artikulira se pogodbeno: ako Srbi imaju svoj entitet, ho-
emo i mi svoj. Zbog takvih ideja ustrajava na apsurdnim i
neovjenim mikro-rekonkvistama kao, na primjer, u Sto-
cu. A zbog toga, te zbog smijenih i iritantnih likova na jav-
noj sceni, kojima preputa formuliranje i iznoenje zahtje-
va za nacionalnom ravnopravnou u kulturi, jeziku, me-
dijima, kolstvu itd, ti se opravdani zahtjevi igou kao po-
litiki destrukcionizam. U zadnje vrijeme primjetno je da,
za razliku od kolege Jovia iz predsjednitva drave, Dra-
gan ovi, predsjednik HDZ-a, kao da odstupa od federali-
stike ideje tzv. treega entiteta i priklanja se prijedlogu de-
centralizacije po modelu kantona koji nee biti nacional-
ne dravice. Bonjaka politika (pluralistinija od svih, ali
opet svodiva na liniju SDA) svojim postupcima, kao i svo-
jom programiranom utnjom o bilo kakvom razraenom
vienju budue drave, sama daje osnove optubama da
eli unitarnu dravu, s bonjakim narodom kao temelj-
nim i dravotvornim. Naime, ona se nije odmaknula da-
lje od zaziva normalne i funkcionalne drave, pri tome
stalno inzistirajui na dravi, a umanjujui status i ingeren-
cije entiteta. Ono prvo indicira da se u bonjakoj politici
i ne razmilja ozbiljnije o konkretnom obliku buduega
ureenja (normalna i funkcionalna drava znai sve i
nita, kao i svaka apstrakcija), a ovo drugo, opet, doista su-
gerira tenju k unitarizaciji i centralizaciji. Da ta tenja,
bila ona realna ili ne, doista postoji, i da je njome kapilar-
no proet politiki mentalitet veinske nacije, nita bolje
ne svjedoi nego spontana odbojnost spram etnokulturnih
razliitosti, te iuavanje pomijeano s prijezirom u kon-
kretnom susretu s takvim razliitostima (osobito izraeno
u pitanju jezika). Ovdje je doista, i u metodikom i u poli-
tikom smislu, od ogromne vanosti podsjeanje na poli-
tiki turbulentnu historijsku krivulju, koja nam govori kako
je odnos prema razliitostima kroz cijelu modernu juno-
slavensku povijest bio i ostao jedan od kljunih i odreuju-
ih faktora stabilnosti/nestabilnosti, povjerenja/nepovjere-
nja. Taj grafkon nam nepotkupljivim jezikom injenica ka-
zuje: svako potiranje razliitosti zavrava u unitaristi-
kom nasilju (nad narodima, ali itekako i nad ljudima po-
jedincima) i kao reakciju raa apsolutizaciju (i apsurdi-
zaciju) razliitosti, koja esto zavrava u politikom se-
paratizmu. Iz ovoga vie nego jasno izlazi kakav bi odnos
prema razliitostima morale razvijati one politike snage
koje bi istinski htjele da budu probosanske.
Da bi shema bila potpuna, valja dodati da i ona formaci-
ja, koju smo ovdje uvjetno nazvali graanski blok, zapra-
vo nema nikakvu drugu ni razvijeniju ponudu budue Bo-
sne i Hercegovine, nego se i sama najee slui foskulom
o normalnoj i funkcionalnoj dravi. Napokon, naim
etirima blokovima pridruuje se i meunarodna upra-
va, na elu s Paddyjem Ashdownom, koja u politikoj kre-
ativnosti nije odmaknula ni pedlja dalje, dapae, ona bi bila
intimno najzadovoljnija s ouvanjem statusa quo.
Sasvim je jasno da se s ovakvim polaznim idejama ne moe
ni sanjati o otpoinjanju nekog ozbiljnog procesa dogova-
ranja, usmjerenog prema trajnom rjeenju. Meutim, isku-
stva svih podijeljenih drutava u malim evropskim drava-
ma pokazuju da postoji veoma ogranien broj mogunosti
za trajno i odrivo demokratsko rjeenje. Sve se te mogu-
nosti, zapravo, svode na neku od varijanata tzv. konsocija-
cijske demokracije. Ni jedna od njih nije idealna (u onom
smislu u kojemu o idealnoj Bosni i Hercegovini sanjaju,
svaki na svoj disparatni i nepomirljivi nain, svi akteri nje-
zine dananje politike mat-pozicije), jer se svaka zasniva
na manje ili vie bolnom kompromisu izmeu univer-
zalnosti demokratskih naela i realnosti grupnih auto-
nomija. No, snaga i prihvatljivost svih tih obrazaca i kon-
kretnih realizacija konsocijacijske demokracije (iskuana,
kako rekosmo, najbolje u Nizozemskoj, vicarskoj i Austri-
ji) sastoji se u jednostavnom, vrlo skuenom izboru. Bosna
i Hercegovina je suoena s tim izborom na strukturalno ve-
oma slian nain kao i sve druge takve drave. Neto po-
jednostavljeno reeno, on nudi tri mogunosti: raspad dr-
ave, asimilaciju manjih segmenata (etnikih ili vjerskih
grupa, politikih blokova itd.) od strane veih, te neku od
konsocijacijskih solucija ureenja. (Njih ima, naravno,
mnogo, s mnogim razlikama u detaljima od modela teri-
torijalnih autonomija tamo gdje za to ima osnove, do in-
stitucionalnih autonomija tamo gdje pripadnici razliitih
grupa ive u velikoj izmijeanosti, pri emu se autonomi-
ja prvenstveno odnosi ba na pitanja kulture, obrazovanja,
odnosno na tipina identitetna pitanja...)
Zlatno je, kau poznavaoci, pravilo svih konsocijacijskih
procesa, kao i samih procedura pregovaranja i utvrivanja
konkretnih konsocijacijskih aranmana poetna sugla-
snost oko nepostojanja suglasnosti. Slijedei gornju ska-
lu triju mogunosti izbora, za Bosnu i Hercegovinu bi po
svemu sudei bilo od presudne vanosti da se moe postii
barem suglasnost oko ope nepoeljnosti prvih dviju: ras-
pada i asimilacije. Bez takvoga prvog koraka, vrsto dogo-
vorenog i trajno obavezujueg, svaki je govor o promjeni
Daytona, o uvoenju funkcionalne i normalne drave,
samo iluzionistiki dim i/ili demagoka praina u oi.
Izgleda prilino jednostavno, ali veliko je pitanje je li.
U
podtekstu mnogih diskusija i polemika to
su pratile nedavne neuspjele dogovore o ustavnim
promjenama, kao i openito u podtekstu debate o
drukijoj, poeljnijoj Bosni i Hercegovini, implicitno je pri-
sutna teza o nekoj Bosni kakva je bila prije, i za kakvom
bi trebalo teiti i sada, kao za konanim i najboljim rjee-
njem. Malne, kao da je rije o nekoj idealnoj, prototipnoj
Ur-Bosni, i samo bi se, eto, trebalo vratiti na nju, ili proi-
zvesti njezinu vjernu povijesnu repliku, pa da svi budu sret-
ni i zadovolj(e)ni.
Takvu implikaciju najee ete uti u diskursu dviju sku-
pina. Prva su takozvani obini ljudi, koji ju izraavaju pri-
rodno, spontano, a najee im se otme u iskaz: eh, kako
smo lijepo ivjeli nekad... Druga skupina su politiari i
intelektualci, mahom oni za koje je karakteristino zala-
ganje za Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu, graan-
sku dravu, normalnu evropsku dravu. U nacionalnom
pogledu indikativno je da veina takvih dolazi iz tzv. vein-
skog naroda, bonjako-muslimanskog (izraz koji se, kao i
pandan mu: manjinski narod, nesretno i politiki zlokob-
no, ali neiskorjenjivo udomaio u javnom diskursu posli-
je Daytona). No, vano je istaknuti da i meu Bonjacima-
muslimanima ima onih koji nisu bezrezervno za ovakvu
graansku Bosnu i Hercegovinu, kao to njezinih zastu-
pnika ima meu pripadnicima drugih nacionalnosti, to je
osobito karakteristino za urbane sredine. Oni u takvom
opredjeljenju vide lijek protiv nacionalizma i etnikih po-
djela, no paradoks njihova stava je u tomu to ne uviaju da
takva politika unifkacije i unitarizacije u etniki sloenim
dravama poput Bosne i Hercegovine ne moe da ne ide
na ruku nacionalizmu i dominaciji tzv. veinskog naroda.
Kod vapaja za onim to je bilo prije valja, naravno, otro ra-
zlikovati privatno-psiholoku od politike razine. Kada
se obini ljudi prisjeaju kako se lijepo ivjelo nekad, to
je prirodna nostalgija za vlastitim bivim ivotom s jedne
strane, a s druge vapaj i izraz nezadovoljstva zbog sada-
nje socijalne deklasiranosti i egzistencijalne neizvjesnosti.
K tomu, ovdje se radi i o poznatom kolektivno-psiholo-
kom mehanizmu enje za nekadanjim zlatnim vreme-
nima. Ona vlada ljudima i onda kada nije osnovana na re-
alijama, onako kako se Andriev fra Petar (u prii ala u
Samsarinom hanu) ruga starim fratrima koji kukaju kako
je nekada sve bilo bolje: Sve to je davno bilo, bolje je, a
najbolje je ono to nikad nije bilo.
Kada se, meutim, s nacional-romantiarskom Ur-Bo-
snom kao podlogom i inspiracijom hoe praviti neka-
kav novi politiki model, umjesno je podsjetiti na iluzor-
nost i fantomatinost toga pojma i takve politike, i to u oba
aspekta kojima se u okviru toga diskursa obilato manipuli-
ra dravnosnom i demokratskom.
U pogledu dravnosne tradicije i kontinuiteta, na to se
Bosna i Hercegovina ima vratiti kao na uzor i rjee-
nje? Ako apstrahiramo daleki srednji vijek i feudalno Bo-
sansko Kraljevstvo, koje je uniteno prije pet i pol stoljea u
invaziji Osmanlija, dravnosti u pravom, nerelativiziranom
smislu rijei nema sve do 1992, a tada nam se dogodilo kao
u paradoksu sa steka: Kada hotjeh biti, ne bih...
Status paaluka (ejaleta, vilajeta) u sklopu Otomanskoga
Carstva (do 1878) i corpus-a separatum u kolonijalnom
sustavu Austro-Ugarske Monarhije (od 1878. do 1918)
uza sva dovijanja entuzijastinih dravotvornih tumaa,
prilino je teko ozbiljno tretirati kao hiljadugodinji ne-
prekinuti kontinuitet dravnosti, kako to formulira nova
nacional-patriotska dogma. Da se i ne govori o potpunom
dravnosnom vakuumu koji nastaje u razdoblju od 1918.
Iluzija o Ur-Bosni
Ivan Lovrenovi
Drava Bosna i Hercegovina treba imati jednog predsjednika,
jedan parlament, jednu policiju, jednu vojsku, jedan sistem obrazovanja
kao to je to u svim evropskim zemljama.
Mustafa Ceri, poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Feral Tribune, 12. 5. 2006.
do 1945, najprije u staroj Jugoslaviji, te u Pavelievoj En-
dehaziji. Odluke ZAVNOBIH-a iz 1943. jesu historijski da-
tum po utemeljenju moderne dravnosti Bosne i Hercego-
vine, koja je ustavnim amandmanima iz 1974. jo osvjeena
i ojaana, ali je ona u stroijemu smislu ipak bila i ostala tek
virtualna, jer nije mogla ni postojati izvan i mimo nadree-
ne dravnosti Jugoslavije.
Kako stojimo u pogledu demokratskih tradicija? Smije
li se, barem meu ozbiljnim i kritikom miljenju sklonim
ljudima, prihvaati bajka o nekadanjoj idili tolerancije
i demokracije, kakvu propovijedaju romantiarski opije-
ni domoljubi i nacioljubi! Ili emo radije govoriti o tvrdoj
povijesnoj konstanti - da Bosna i Hercegovina posljednjih
pola milenija svoje historije ivi u sukcesivnom smjenjiva-
nju epoha, u svima redom pod teokratskim i/ili ideolokim
reimima i u sastavu veih imperijalnih i dravnih struktu-
ra, te da ni o dravnosti, ni o demokraciji i toleranciji u gra-
anskom i punom politikom smislu rijei, naravno, nije
moglo biti ni govora. U cijelom predmodernom razdoblju
svoje povijesti bosanskohercegovaka konfesionalno-et-
nika pluralnost politiki se izraavala u modelu poznato-
ga otomanskog milet-sistema (iz kojega su se oblikovale
moderne etnije-nacije u Bosni i Hercegovini), to jest, mo-
delu relativne autonomije za neislamske monoteistike
religijske zajednice (narodi knjige). Kolikogod za svoje
doba predstavljao mudar nain da imperij ouva unutarnju
stabilnost u uvjetima silnih raznolikosti koje dravno-poli-
tiki obuhvaa, milet-sistem je, s druge strane, poivao na
bitno nedemokratskim naelima i praksama (uostalom,
potpuno primjerenim vremenu): pojedinac sa svojim pri-
vatnim i obiteljskim ivotom bio je potpuno u vlasti, prvo,
svojega milet-bae (vjerskoga poglavara), te, zatim, orga-
na drave, a konfesionalne zajednice su ivjele meusob-
no odvojenim, paralelnim ivotima. Duboki i ivi tragovi
u obliku tribalnoga kolektivizma i svojevrsne neprijemi-
vosti za modernu graansku demokraciju, koje je urezao
taj sistem, predstavljajui povijesnu pojavu dugoga traja-
nja, itekako su vidljivi i danas u politikom ponaanju su-
vremenih bosanskih mileta i u strahu jednih od drugih.
Bit e, dakle, da bi mogao biti mnogo blii povijesnoj isti-
ni, a metodoloki i kritiki mnogo produktivniji prijedlog
da o dananjem povijesnom trenutku Bosne i Hercegovine
govorimo kao o svojevrsnoj historijskoj nultoj toki u oba
spomenuta aspekta dravnosnom i demokracijskom.
To se pokazuje osobito vanim u traenju optimalnoga po-
litikog modela za suvremenu politiku artikulaciju na-
slijeene, bazine bosanskohercegovake pluralnosti, pri
emu se ne smije previati injenica da se danas mora ra-
unati s praktino gotovim trima nacijama na zajednikom
dravnom prostoru, a ne tek s konfesionalno-etnikim gru-
pama. Od politiara i intelektualaca spomenutih na poet-
ku veoma esto se uje, i to ultimativno intonirano, kako
su rjeenja poznata i jednostavna. Treba, kau oni, samo
napraviti normalnu evropsku dravu, treba se ugledati
na euroameriki model demokracije, primijeniti temelj-
na demokratska naela, pri emu se od svih tih naela naj-
ee, zapravo, misli samo na princip jedan ovjek jedan
glas. Valjalo bi analitiki propitati to znae ovi pojmovi, i
koliko su oni primjenljivi na Bosnu i Hercegovinu. I valja-
lo bi isto tako imati takorei permanentno otvorenu javnu
debatu o tim pitanjima, a koja ovdje jo uvijek nije ni za-
poela.
O usporedbi s amerikim modelom multikulturalizma (koja
je osobito draga onima to jedini izlaz za Bosnu i Hercego-
vinu vide u stvaranju jedinstvene bosanske nacije) gotovo
da je neukusno raspravljati meu ljudima kojima je pozna-
ta potpuna razliitost povijesne geneze amerikoga drutva
i drave, i drutava kakvo je bosanskohercegovako.
Takoer, vano je upozoriti da ne postoji jedan i jedinstven
model normalne evropske drave, a ako se pod tom fra-
zom misli na klasine nacionalne drave Evrope, poput, re-
cimo, Francuske, vie je nego jasno da mi u njemu nema-
mo to traiti. S druge strane, evropsko iskustvo poznaje
posve drukije a demokratski uspjene primjere i konso-
cijacijske modele, koji bi Bosni i Hercegovini itekako mo-
gli pomoi u traenju adekvatnijih rjeenja: Nizozemska,
Belgija, vicarska... Upravo bi historijsko iskustvo milet-
sistema, koji jest bio nekakva imperijalna forma konsoci-
jacije, moglo pomoi naravno, demokratski i graanski
preoblikovano da se uvidi neplodnost i neprihvatljivost
svih unitarnih, jedinstvujuih enja i projekata za zemlje
kakva je Bosna i Hercegovina. Spomenuti evropski primje-
ri su, naravno, meusobno razliiti, ali ono to im je zajed-
niko, a to je za Bosnu i Hercegovinu vano i relevantno,
jest iskustvo da se u pluralnim, fragmentiranim drutvima
obuhvaenim zajednikom dravnom strukturom moraju
traiti, ali i mogu nai, rjeenja koja nuno odstupaju od
iste (liberalne) demokracije karakteristine za klasine
(mono)nacionalne drave. No, na lo je nain vrlo indika-
tivno da se ovdje malo tko zanima za strukturalno proua-
vanje tih alternativnih evropskih iskustava i njihove pri-
mjenljivosti kod nas. Iluzija i san o Ur-Bosni, oevidno,
jo uvijek je mnogo jaa nego to moemo i pretpostaviti.
A problem je jednostavan, i straan: sve politike koje se za-
snivaju na takvoj vrsti iluzija, temelje se na tenji za do-
minacijom, i nose u sebi ivu klicu neizbjenih kolektivnih
omraza i nesrea.
N
adam se da ne trebam ovom prilikom napomi-
njati koliki sam potovalac onog to radite i za to
se zalaete. U posljednje vrijeme primijetio sam
da esto prizivate koncepciju konsocijacije, ukazuju-
i na potrebu njenog uvoenja u javnu debatu. U prolom
broju Dana kaete: ...to e se uvidjeti onog dana kada u
nas budu otvoreni ozbiljni razgovori o ureenju drave na
europskim konsocijacijskim naelima.
Nedovrena konsocijacija
Slaem se daje u promiljanju rjeenja za BiH i njenog ure-
enja potrebno u javnu debatu uvoditi nova naela, pojmo-
ve i metafore, prevazilazei ove devetnaestovjekovne koji-
ma obiluju politiki vokabulari u naoj zemlji i njezinom
bliem susjedstvu. Podravam, stoga, ozbiljan razgovor o
konsocijaciji i predlaem da se uvede u javnu debatu od-
mah. tavie, volio bih da tu debatu vi inicirate prosto sto-
ga to se bojim da taj termin ne postane nova buzzword,
nova mantra nejasnog znaenja koja olako nudi to spaso-
nosno rjeenje za sve nae probleme. Bojim se da i konso-
cijacija ne doivi svoju bosanskohercegovaku izvedbu,
kakvu doivljava koncepcija graanskog drutva. Znam
da ovo nije ni mjesto ni prilika da ulazimo u ire teorijske
eksplikacije modela konsocijacije, ali bih vam, zarad neke
budue, nadam se to skorije debate, postavio nekoliko pi-
tanja s ciljem odreenja to je mogue preciznijeg referen-
tnog okvira debate:
1. Koja su to europska konsocijacijska naela koja pomi-
njete?
2. Da li postoji neka drava u Europi utemeljena na njima i
da li je ona funkcionalna?
3. Pretpostavljam da konsocijacijsko ureenje podrazumi-
jeva vie distinktnih kultura unutar jedne drave; da li mo-
emo rei da su naa tri kulturna identiteta toliko razliita
da zahtijevaju takve mehanizme zatite?
4. Podrazumijeva li konsocijacijski aranman u BiH pitanje
teritorija? Ako podrazumijeva, onda, ne predstoji li nam
proces dovrenja teritorijalnog razgranienja?
5. Ne ivimo li ve neku formu konsocijacije pri tome ne
mislim samo na dejtonsku Bosnu ve i na SFRJ?
Ja u samo kratko naznaiti neku svoju poziciju: U svo-
joj studiji Two Faces of Liberalism John Gray sugerira da
konsocijacionalizam predstavlja takav drutveno-politiki
aranman gdje su zajednice, a ne individue nosioci brojnih
vanih prava... svaka zajednica ima svoje institucije u ko-
jima su njihove vrijednosti i zakoni autoritativni, dok se
s dragima dijeli opi okvir. Tamo gdje su razliite zajed-
nice izmijeane na istom teritoriju, konsocijalne institucije
doputaju svakoj da odrava svoj odvojeni identitet uz in-
terakcije s drugima koje su od zajednikog interesa. Kon-
socijalne institucije omoguuju formu demokratske vladavi-
ne koja ne pretpostavlja zajedniku kulturu... one mogu biti
korisne kao naini na koje se kolektivni identiteti mogu
otjeloviti. Ono to bi svako mogao iitati iz navedenog je
d je Bosna i Hercegovina ve odreena forma konsocijaci-
je kolektivi, a ne individue nosioci su brojnih vanih pra-
va. Dejtonski ustavno-pravni okvir svojevrsna je mjeavina
konsocijacijskog i liberalno-demokratskog modela, tako da
se konsocijacija ne ini nekim otkriem.
Istina, BiH je nedovrena konsocijacija iz najmanje dva
razloga:
a. Etnoteritorijalnog: pitanje kolektivnog identiteta u ze-
mljama bive Jugoslavije uvijek je pitanje teritorija. Tako,
avo lei u jeziku
Asim Mujki
Dani, 12. 5. 2006.
da bi svaka od zajednica imala svoje institucije u kojima
se prakticiraju njihove vrijednosti i zakoni, prethodno se
mora obezbijediti dostatan teritorij. Odreenje etnokul-
turne pravde u BiH znai razvoj svojih institucija na svo-
me teritoriju. Naalost, mislim da znate odgovor kako se
rjeava pitanje mapa u Bosni i Hercegovini. Danas reak-
tualizirati to pitanje znai pristupiti pitanju teritorijalnog
razgranienja izmeu Bonjaka i Hrvata, s obzirom da su
Srbi svoja teritorijalna pitanja manje-vie ve rijeili. Otuda
nije iznenaujue iz usta Boe Ljubia uti, prije par mje-
seci u emisiji 60 minuta, daje on sklon rjeenjima na tragu
konsocijacijskih naela. Kod nas znak je za uzbunu kada se
nacionalni politiar lati naune terminologije: Ljubi kon-
socijacije, Silajdi graanskog drutva.
b. Etnokulturnog: Koliko smo u kulturolokom smislu
meusobno razliiti (da ne bude zablude, mislim na nas
konstitutivne) da bismo legitimno posegnuli za konsocija-
cijskim modelom? Ni u primisli ne pretendiram da znam
jednoznaan odgovor. Meutim drim da je kljuna pre-
preka za uzimanje u obzir konsocijacijskog modela u tome
da su nae kulturne razlike uglavnom politike.
Meusobne Drugosti
Najprije svi govorimo jezikom koji moemo razumjeti. Da
bi se Drugi uistinu pojavio kao Drugi, on mora bukvalno
biti Drugi na primjer, imati drugu boju koe, ili govoriti
Drugim jezikom. Dakle, moramo ga teko, ili jo bolje nika-
ko razumijevati, kao na primjeru meusobne drugosti srp-
skog i albanskog jezika. Zar nije interesantno da se u Bosni
odmah po potpisivanju Davtona poelo obnavljati to krh-
ko tkivo socijalnih interakcija izmeu razliitih, poev od
legendarnih divljih pijaca kao to je Arizona, dok na Koso-
vu do dananjeg dana nikakva slina aktivnost nije zabilje-
ena. Mislim da avo lei u jeziku. Kulturne, odnosno je-
zine razlike izmeu nas zato se moraju isforsirati politi-
kim pomagalima. Da bi Drugi bio Drugi, on mora imati
Drugu historiju, ali avaj, mi koji dijelimo ovaj bosansko-
hercegovaki prostor dijelimo i historiju, zato je jedan od
kljunih zadataka etnopolitikih elita to prije stvoriti svo-
ju odjelitu historiju.
Opet politika priskae upomo pa naa djeca ue historije
susjednih zemalja ili izmatavaju svoju vertikalu utemelje-
nosti u ovoj zemlji. Ondje, pak, gdje se uistinu jedni drugi-
ma pojavljujemo kao Drugi jest religija, no kada bi religija
bila iskljuivi kriterij za konsocijacijski aranman, onda ni-
jedna zapadna liberalna demokratija ne bi bila odriva. Eto
opet politike da intervenira u produbljivanju razliitosti pa
se institucijama naih religija kao najpouzdanijim markeri-
ma nae meusobne Drugosti ve dvije decenije daje zna-
ajno mjesto u javnoj i politikoj sferi.
Zavrit u opet s Grayevim navodom, koji po mom mi-
ljenju dobro sumira moj argument: Najozbiljnija mana
konsocijalnih sistema je njihova esta nestabilnost...
oni ne ive dugo ukoliko ih ne garantira neka izvanjska
sila... Reimi uspostavljeni u Bosni i na Kosovu su hibridi
dijelom liberalni, dijelom konsocijalni, dijelom podrazu-
mijevaju de facto podjelu... oni ne ovise o saglasnosti svo-
jih graana. Oni su protektorati iju sigurnost garantira-
ju sile koje su ih uspostavile. Ono to svjedoimo na Balka-
nu na poetku 21. stoljea moda se pokae kao reinvenci-
ja institucije imperije kao lijeka za zla koja proistiu iz po-
kuaja stvaranja etnikih nacionalnih drava. No, nejasno
je da li imperijalne institucije koje se jo konstruiraju mogu
ponovno stvoriti multietnika drutva.
Da ironijski zakljuim, razgovori o konsocijaciji u biti su
jako preuranjeni: etnopolitici jo treba vremena deset-
ljee ili dva koliko otprilike traje socijalizacija jedne ge-
neracije da raznim sada ve dobro etabliranim diskrirni-
natornim praksama u kolstvu, kulturi, ekonomiji i medi-
jima stvori dovoljni minimum razlika da bismo uistinu
jedni drugima postali Drugi pa da onda ponemo s prego-
vorima o konsocijacijskim aranmanima. Potrebno je jo
vremena da se miroljubivo etniko ienje dovede do kra-
ja pa da pitanje mapa rijeimo demokratskim dogovorom.
A tada, kad uvedemo konsocijacijski aranman, postavit e
se logino pitanje: zato uope BiH?
Ne preteirajui nijednu koncepciju kao spasonosnu za
BiH, moram izraziti svoje strahovanje od svake one opcije
koja podrazumijeva teritorij. Teritorij je mana konsocija-
cijskog modela za BiH. Tvrdim da rjeenje za BiH umje-
sto u teritorijalnim treba traiti samo u institucionalnim
okvirima. Ali, to je tema za neku drugu debatu.
to dananju Bosnu i Hercegovinu dri na okupu?

Politika stabilnost, ekonomsko-socijalno blagosta-
nje, snane dravne institucije, efkasna organizacija
drave i uprave, jednoduna odanost stanovnika njezino-
me integritetu (patriotizam), ili, pak, snana i jedinstvena
vojska, garant teritorijalnog integriteta i ustavnoga poret-
ka (oh, kako nakon krvave transvestije JNA i postjugosla-
venskoga iskustva kobno zvue te rijei)? Znamo: nita od
nabrojanoga. A od nenabrojanoga? Malo, ili nita. Jer, doi-
sta, to bismo ozbiljno i sadrajno mogli odgovoriti na pi-
tanje: postoji li danas neka unutarnja, endogena kohe-
zivna energija u Bosni i Hercegovini, dovoljno snana i
dovoljno zajednika da ju (o)dri ako bi vanjski faktor pre-
stao bdjeti nad njezinim integritetom?
Ovaj uvid jest uznemirujui, ali ako je taan, nema koristi
da se od njega okree glava, nego bi morao postati klju-
nom polaznom takom svih promiljanja, i teoretskih i
politikih, o najadekvatnijim rjeenjima koja bi pomogla
da se postupno, u procesu, makar i dugoronomu, doe do
minimuma politike kohezije nune za samoodrivost i
funkcionalnost Bosne i Hercegovine.
Tako dolazimo do pojma i modela konsocijacijske demo-
kracije, za koju u prolom broju Dana Asim Mujki kae da
je primijetio kako ju esto prizivam, manifestirajui pri-
mjetnu zabrinutost zbog toga, jer su po njegovome milje-
nju konsocijacijska rjeenja za Bosnu i Hercegovinu nepo-
desna i opasna.
Konsocijacijski model nije nikakva idila, uz dobre i ko-
risne mogunosti, on nosi i mnoge slabosti i iskuenja, i
tu mi nije teko sloiti se s nekima od Mujkievih straho-
va. Ne prizivam, dakle, konsocijaciju kao arobni tapi.
Obrnuto, prije bi se moglo rei: ukazujem na nju iz razlo-
ga politike skepse, to jest, iz uvida da nam na raspolaganju
ne stoje ba nekakve sjajne alternative. Osim ako neemo
povjerovati u bajke koje nam u posljednje vrijeme vru-
i graanski patrioti priaju o uvoenju (!?) euroame-
rikoga modela demokracije. Politike bajke kod nas su
jako kurentna demagoka roba, to fantastinije to kuren-
tnije, a na izborima bi vjerojatno najbolje proao onaj tko bi
se predstavio kao reinkarnirani faraon iz visoke piramide.
Graanske orijentacije. (O iluzornosti tih politikih bajki
pisao sam u prolonedjeljnom broju Feral Tribunea.)
Ni ja ovdje neu ulaziti u preiroku elaboraciju pojma kon-
socijacije, samo u podsjetiti na nekoliko temeljnih nae-
la na kojima se zasnivaju konsocijacijske prakse, uz napo-
menu da taj pojam nije nikakav novi teorijski ni politi-
ki bauk, nego politika stvarnost i iskustvo kroz koje su,
u raznim stupnjevima i oblicima, prolazila i prolaze mno-
ga evropska drutva i drave (Nizozemska, Belgija, vicar-
ska, na svoj nain Austrija, itd.). Pa i izgradnja Evropske
Unije zasniva se na konsocijacijskim naelima. Uosta-
lom, nemali dio toga iskustva imamo i mi i u bivoj Jugo-
slaviji, i u dananjoj Bosni i Hercegovini, pa, konano, i u
daljoj prolosti, dodue ne u demokratskim nego teokrat-
skim i kolonijalnim, ali ipak protokonsocijacijskim forma-
ma (otomanski milet-sistem, na primjer, ili specifni mo-
daliteti ustavno-parlamentarnog sistema to ga je bila uve-
la Austro-Ugarska).
Modela i aranmana koji se mogu nazvati konsocijacijskim
ima mnogo, plod su razliitih lokalnih, dugotrajnih isku-
stava, ali se moe rei da poivaju na etiri glavna nae-
la: vladi velike koalicije, pravilu veta, proporcionalnosti (uz
korekciju naelom pariteta kada je nuno osnaiti pozici-
ju manjine) i autonomiji. Ve iz ovoga moemo se uvjeriti
da su nama u Bosni i Hercegovini to poznate stvari, da su
neke prakticirane u prolim vremenima kao i danas, ali da
nikada nisu postale uravnoteeni i cjelovito provedeni de-
mokratski sistem.
Openito, dakle, konsocijacijska demokracija pokazuje
svoje uinke u drutvima i dravama o kojima se moe
govoriti kao o podijeljenima, ralanjenima (etniki i
vjerski, ali i socijalno i ideoloki kao kod nas, ili samo vjer-
ski, kakav je sluaj bio s Nizozemskom, socijalno, politi-
ko-ideoloki, kakav je bio primjer Austrije poslije propasti
Strah od razlike
Ivan Lovrenovi
Dani, 19. 5. 2006.
monarhije i uspostave republike...). U svim tim primjeri-
ma radi se, u osnovi, o potrebi da se omogui ravnomjer-
no, ili pravedno, uee u vlasti (ili u raspodjeli moi)
drutvenih grupa (blokova, etnikih zajednica, odno-
sno nacija), koje su tako strukturirane da im ravnomjer-
no uee ne moe biti omogueno nainima klasi-
ne veinske demokracije tipine za (mono)nacionalne
graanske drave. S druge strane, cilj konsocijacijskoga
ustrojstva je da se optimalno zadovoljavajuom raspodje-
lom uea svih grupa u vlasti postigne zajednika moti-
viranost za razvijanje funkcionalnosti i ojaanje odrivo-
sti drave, to, potom, kroz proces u povoljnim prilika-
ma moe dovesti do drutvene i politike integracije. Ili,
drukije reeno, sistem demokratske konsocijacije zapra-
vo je sredstvo da se pregovorima i konsenzusom, bez na-
silja i vika nepravde, ukrouju obje najvee opasnosti za
drave s podijeljenim drutvima (osobito ako je ta podije-
ljenost etnike naravi): centralizam i dominacija veine
nad manjinama s jedne strane, i manjinski nacionalisti-
ki separatizmi s druge. Potpuno je jasno da ovako postav-
ljen sistem trai stalno unapreivanje kulture dogovaranja
i kompromisa, dakle, ono ega je u nas za sada najmanje.
(Tanak nagovjetaj poetka takve vrste dogovaranja ima-
li smo nedavno, s prijedlogom ustavnih promjena. Onima
koji su ih oborili, ide na duu zaustavljanje i odgaanje toga
prijeko potrebnoga procesa.)
Svoj zazor od konsocijacijskih rjeenja Mujki motivira
dvama razlozima: etnokulturnim i etnoteritorijalnim. Pr-
vim zato, to dvoji oko toga da smo u kulturolokom smi-
slu meusobno razliiti do te mjere da bismo legitimno
posegnuli za konsocijacijskim modelom. Pri tomu sugeri-
ra da smo mi meusobno dovoljno razliiti samo po re-
ligiji, a po jeziku i historiji nismo, te tvrdi: kada bi religi-
ja bila iskljuivi kriterij za konsocijacijski aranman onda
nijedna zapadna liberalna demokratija ne bi bila odriva.
Ovaj stav sam po sebi otvara jednu zasebnu, vrlo vanu i
zanimljivu raspravu o naim razliitostima i istostima, no
ovdje u se ograniit u samo na najnunije. Primjer Ni-
zozemske, kao jedne od najodrivijih i najprosperitetnijih
zapadnih demokracija, bio bi dovoljan i za demanti, ali i za
umirenje: ona je prola kroz najeu vatru konsocijacij-
skih iskustava i aranmana iskljuivo i samo na osnovi re-
ligijskih, zapravo konfesionalnih razliitosti. A njihov jezik
i historija Nizozemcima su barem jednako toliko zajedni-
ki kao Bosancima i Hercegovcima triju nacija njihov jezik i
historija. Ne mogu odoljeti da ovdje ne podsjetim na Ma-
ssieu de Clervala, lucidnoga francuskog putpopisca, zalju-
bljenoga u Bosnu, koji je u svojemu putopisu iz 1855. go-
dine pisao kako ove ljude samo religija dijeli, pa ako se
za taj slavenski bosanski narod javi jedan jai pokreta od
vjerskih razdora, smjesta njegovo ujedinjenje postaje svr-
en in. Stotinupedeset godina kasnije nama i dalje, slo-
bodnije govorei, nedostaje jai pokreta za ujedinjenje od
vjerskih razdora, ali se pokazuje jo neto: kod nas religija
nikad nije samo religija, ona po potrebi preuzima na se
sve ostale distinktne identitetne sadraje, naroito rado i
lako kulturne i politike.
Tko je taj, tko e dananjemu, defnitivno nacionalno osvi-
jetenom Bonjaku, kao i Srbinu i Hrvatu, objasniti da on,
zapravo, nema svoju samobitnu nacionalnu kulturu, nego
da je to to on osjea kao svoju kulturu samo fantomatski
osjeaj, a da izmeu njegove i drugih dviju kultura nema
bitnih razlika? Prije vie od etvrt stoljea, za iva samo-
upravljanja i jedinstvene socijalistike Bosne i Hercegovi-
ne, pisao sam o opasnosti nedovoljnoga uvaavanja inje-
nice da se na kulturni identitet na jednoj razini ostvaruje
kao zajedniki, a na drugoj kao tri zasebne kulture, te da se
to dogaa u simultanitetu, a da etnokulturna pravda u Bo-
sni i Hercegovini, ali i njezina politika fzionomija i status,
umnogomu ovise o tomu da li klatno ovoga delikatnog od-
nosa stoji u sredini, u stabilnoj ravnotei, ili pravi otklon u
jednu od strana. Treba li ikoga danas uvjeravati kako su po-
litika i ratna zbivanja od 1990. klatno pomaknula do ruba
one strane na kojoj postoje samo partikularni identiteti! A
ak i kada ne bi bilo tako, zar cijela naa historija ne odai-
lje jednu sudbonosnu opomenu: onu o nunosti uvaava-
nja upravo malih razlika, kao supstancijalnih.
to se jezika i historije tie, znanstveno je vrlo riskantno
tvrditi da se po njima ne razlikujemo, i da jedni drugima ne
predstavljamo Druge. To je mnogo ozbiljniji problem, a ne
bi se smjelo gubiti iz vida da je cijela junoslavenska drama
za posljednje stoljee i pol uvijek bila povezana s pitanjima
jezika, i to upravo na liniji politike borbe za priznatost na
temelju malih razlika s jedne strane, i s druge strane na li-
niji centralizirajuih i unitarizirajuih negiranja bilo kakvih
razlika. Kada se to povee s nunou teorijskoga i prakti-
nog razlikovanja organske (govornojezine) razine, koja je
u naemu sluaju ono to nas povezuje, i standardnojezi-
ne razine, na kojoj se artikuliraju i normiraju razlike (kultu-
roloke, povijesne i literarnojezine) i potvruju nacionalni
identiteti, dobija se vjerna slika nae istovremene razlii-
tosti i slinosti, pri emu je fatalno ignorirati bilo koju od
tih dimenzija. Naravno da bi bila najbolja ona jezina poli-
tika, koja bi maksimalno dovodila u sklad govorni jezik (or-
ganski idiom) i standardnojezinu normu. No, u uvjetima
apsolutne tenje za potpunou nacionalnoga identiteta
kao vrhovne svetinje kod Bonjaka, Srba i Hrvata, subjekta
i tvorca takve politike u nas naprosto nema niti moe biti.
to tek rei za historiju! Onaj tko, kao Mujki, ustvrdi: mi
koji dijelimo ovaj bosanskohercegovaki prostor dijelimo i
historiju, nee biti sasvim u nepravu, sve dok ne izgovori i
nuni nastavak te tvrdnje, u obliku pitanja: a kako to, to
dijelimo, doivljavamo i vrednujemo? E, tu odmah ima-
mo posla s razlikama, da ne mogu biti vee, a esto, bogme,
nisu samo razlike nego pravi antagonizmi. No, nije samo
to. Antagoniziranje oko nekoga konkretnog povijesnog sa-
draja, makar bilo i najee, jo uvijek podrazumijeva da
se radi o istom sadraju, pa - rei emo - i to je neto. Me-
utim, polumilenijski paralelni ivot naih konfesionalno/
etnikih zajednica, k tomu presudno odreivan utjecaji-
ma iz ideoloko-civilizacijskih sredita daleko izvan Bosne,
nuno je proizveo i tri razliite i odvojene mikro-povije-
sti. Kada se uz to jo doda i historijski odnos izmeu do-
minirajuih i potinjenih slojeva (smije li se danas rei: kla-
sa?), koji se ovdje umnogome fatalno preklapao s konfesio-
nalno/etnikim pripadnostima, tada se dobije jedna potpu-
no drukija slika nae historije, naih historija.
Napokon, pitanje teritorija. Sreom, Mujki nije u pra-
vu kada misli da konsocijacijski modeli autonomije nu-
no pretpostavljaju uspostavljanje etnikih teritorija. Da to
nije tako, nego da postoje vrlo funkcionalni oblici nete-
ritorijalne, institucionalne autonomije, opet nam najbo-
lje pokazuje primjer Nizozemske, na drukiji nain Austri-
je, itd. A kaem: sreom, jer i sam mislim da je etniko teri-
torijaliziranje za Bosnu i Hercegovinu loe rjeenje. Na po-
seban nain je loe i tetno za Hrvate, ija bi brojana infe-
riornost s jedne strane, a teritorijalna i zaviajna disperzi-
ranost u Bosni s druge, trebala upravo ultimativno odvra-
ati njihove politiare od zahtjeva za teritorijalnim oblici-
ma autonomije.
U nas je bila i ostala na visokoj cijeni mnogohvaljena bo-
sanskohercegovaka plurimorfnost (multikonfesional-
nost/multietninost/vienacionalnost). Doista, otkako su
otomanskom okupacijom srednjovjekovne bosanske dra-
ve, te nametanjem otomansko-islamskoga dravno-civili-
zacijskoga sustava stvoreni uvjeti za nastanak i uvriva-
nje sistema s jednom glavnom, dravnom konfesijom/etni-
jom/kulturom i dvjema toleriranim (trima s dolaskom Se-
farda), pa sve do danas plurimorfnost je ovdje osnovno
i najmarkantnije obiljeje civilizacijskoga pejsaa. U mo-
dernitetu Dvadesetoga vijeka ono je pomalo blijedilo, oso-
bito u drugoj polovici stoljea u Titovoj Jugoslaviji, no zbi-
vanja od 1990. godine, upravo s dolaskom demokracije i vi-
estranaja, uvjerila su nas upravo spektakularno u dubo-
ku ukorijenjenost i obnovljivost te sheme. Ona se sada, vie
nego ikad ranije, ukazala i kao duboka podijeljenost dru-
tva. Moemo tu pojavu ne voljeti (i Mujki i moja malen-
kost, vjerojatno sasvim podjednako); moemo individual-
no i intimno i oajavati zbog nje, jer nam je dalek i odbojan
etnicizam kao retrogradan i iskljuiv, kolektivistiki na-
in oblikovanja i ivljenja grupnoga identiteta, o emu sam
i sam ispisao stotine tekstova i objavio nekoliko knjiga.
No, posve je drugo pitanje imperativa da se takvoj speci-
fnoj bosanskohercegovakoj bazinoj pluralnosti pro-
nae adekvatan i odriv politiki oblik. Nije pretjerano
rei, da se time do danas nijedna bosanskohercegovaka
politika garnitura nije ozbiljnije bavila. Tvorci dokumena-
ta ZAVNOBIH-a jesu pokazali najosvjeteniju osjetljivost
spram trajnoga historijskog aktualizma ovoga pitanja, ali ni
oni nisu u operacionalizaciji otili korak dalje od one stil-
ski blistavo izraene i pamtljive ideje, kojom se odgovara
na pitanje ija je Bosna i Hercegovina: ni srpska, ni hrvat-
ska, ni muslimanska, ve i muslimanska i srpska i hrvat-
ska...
Oevidno, pluralnost jest naa sudbina, a ne nikakva jed-
notnost, te e privrenost ideji Bosne najbolje pokazati -
ne deklarativno nego na djelu - one politike snage i kon-
cepti koji budu najspremniji da se otvorena uma suoe sa
svim implikacijama i konzekvencijama traenja adekvatno-
ga pluralistikog rjeenja. Konsocijacijska iskustva i modeli
u tomu mogu biti od ogromne pomoi, a zazivanje jednosti
(politike, kulturne, jezine...) uvijek e biti jasan simptom
straha od priznavanja razlike. Zato je vie nego indikativ-
no, i zapravo alarmantno, da je lokalna akademska zajedni-
ca (o politiarima neu ovom prilikom ni govoriti) do sada
prema pojmu i modelu konsocijacije, barem kao o jednoj
od alternativa, zauzimala stav potpunoga preuivanja, go-
tovo kao u gesti starinskoga protumagijskog otpljuckiva-
nja: phu, phu, gluho i daleko bilo!
K
ao prvo povlaite odlinu vertikalu onog to
ja nazivam dvostrukim samorazumijevanjem BiH
koja ide od lucidne opaske Massieu de Clervala pa
do dokumenaata Prvog i Drugog ZAVNOBiH-a gdje se, s
pravom kaete, pokazuje do sada najosvjetenija osjetlji-
vost spram trajnoga historijskog aktualizma ovog pitanja.
Ako naelno prihvatimo ovu dvostrukost bosanskoherce-
govakog (samo)odreenja, a vidim da je barem nas dvoji-
ca prihvaamo, dakle, ako je BiH odreena kao:
a) drava ravnopravnih naroda;
b) drava jednakih graana;
onda to u ravni etiko-politikog diskursa znai da, s jed-
ne strane, njezini narodi treba da imaju pravo na ravno-
pravnu, pravinu zastupljenost u zakonodavnim, izvrnim
i sudskim organima. S druge strane, to znai da njezini gra-
ani, u punoj mjeri, treba da uivaju fundamentalna prava i
slobode za to je potrebna politika garancija, odnosno ga-
rancija zakonodavnih, izvrnih i sudskih organa. Za posti-
zanje ovog dvojakog odreenja BiH dakako treba da posto-
je efkasni demokratski mehanizmi, procedure i institucije,
ali tu na scenu stupa moj strah od konsocijacijskih aran-
mana, ili bolje rei od moguih bosanskohercegovakih
izvedbi toga aranmana.
Graanski koncept
Drim, na tragu onoga to govori R. Dvvorkin, da sva-
ka politika artikulacija kolektivne aflijacije a u naem
sluaju rije je o potpornom bloku, konstituentu etniki
segmentiranog pluralizma mora biti utkana u demokra-
tiju (upravo kao u Nizozemskoj). Nizozemska, Belgija, Au-
strija i vicarska jesu tamo gdje jesu ne samo zbog konso-
cijacijskih aranmana ve moda ponajprije zbog usvaja-
nja kljunih principa (euroamerikih, kako ih nazivate) li-
beralne demokratije koji se fokusiraju na individualne slo-
bode i prava. Osobito u Austriji i Nizozemskoj, konsoci-
jacija je, moglo bi se rei, pogodovala stvaranju politike
i ope stabilnosti ovih nestabilnih dravnih tvorevina i
na taj nain pripomogla razvijanju demokratskih pro-
cedura, odnosno pripomogla refokusiranju politikog dis-
kursa po euroamerikim uzusima (u manjoj ili veoj mje-
ri). Prije no razmotrimo da li bi eventualni konsocijacijski
aranman bio isto tako blagotvoran u BiH, napomenuo bih
da primjeri ovih zemalja pokazuju da upravo prisvajanje i
privrenost euroamerikim principima (osobito nakon ire
liberalizacije ezdesetih i dalje) predstavlja solidan garant
razliitosti, a ne, kako bi se na prvi pogled moglo zakljuiti,
mehanizam nametanja istosti. Duboko sam ubijeen da li-
beralno-demokratski ili jednostavno graanski koncept
uz sve svoje probleme i nesavrenosti upravo omogu-
uje razliitosti, pluralnost do koje nam je stalo. Zato ba-
rem u Nizozemskoj i Austriji u zadnja dva-tri desetljea
konsocijacijski aranman gubi na znaaju jer se uslijed
liberalizacije odvija demonopolizacija prvobitnih kartela
elita i njihovih tananih balansa moi. Politika liberaliza-
cija ovih konsocijacija je demokratizirala politiku ar-
tikulaciju graanstva u tim zemljama koje sve manje bira
one etablirane politike tabore ili dobrano ugrozila njihovu
povlatenu poziciju u politikoj konstelaciji ovih zemalja.
A sada natrag k Bosni. Nain na koji BiH funkcionira ini
mi se obrnut: tkanina nae demokratije protkana je kru-
pnim kudravo vunenim od kojih se izrauju priglavci
koncima etnikog grupizma koje neumorno tkaju nai
politiki poduzetnici tumai kolektivnih snova, kako ih
Popov naziva, ili, zato ne, karteli etno-politikih elita.
Ove elite povremenim (danas, nasreu, uglavnom prediz-
bornim) posezanjem za agresivnim mehanizmima etni-
ke homogenizacije ponitavaju, usudio bih se rei, i samu
bit konsocijacijskog aranmana koji podrazumijeva stabi-
lizaciju fragmentirane politike kulture. Ili, da budem jo
Moemo li provesti
odluke ZAVNOBiH-a
Asim Mujki
Dani, 2. 6. 2006.
eksplicitniji: potporni stubovi domaeg etniki segmenti-
ranog pluralizma, takozvani nacionalni blokovi, utkani
su ne u demokratiju ve u teritorij. Vjerujem da dijelite
sa mnom strah da emo namjesto nizozemskog modela u
domaoj izvedbi uvijek imati one modele teritorijalne -
koji podsjeaju na Nikoziju, a ne na Amsterdam (ili na na-
em mikroplanu: mostarski, a ne branski model). etiri
glavna naela konsocijacije koje navodite: vlada velike ko-
alicije, pravilo veta, proporcionalnosti i autonomija ve su
u manjoj ili veoj mjeri sastavni dio nae konsocijacije ko-
ju ivimo. Od 1990. na djelu je velika koalicija nacionalnih
stranaka konsocijacijskih potpornih politikih blokova,
pravilo veta i dan-danas odnosi se na takozvanu zatitu vi-
talnih nacionalnih interesa pri emu je vitalni nacionalni
interes doslovno sve to jedan od potpornih politikih blo-
kova u BiH tako odredi od pitanja jezika i dravnog suve-
reniteta do smjene nekog korumpiranog opinskog funk-
cionera, proporcionalnost se nasljeduje od socijalistikog
nacionalnog kljua i manje-vie ureuje najviim doku-
mentom zemlje. Ostaje problem autonomije koja se s po-
javom etnonacionalizma poela shvaati kao etnoteritori-
jalno posezanje i time dovela u pitanje ostala tri naela.
Analogno uspjenim primjerima konsocijacije koje ste na-
veli (a puni uspjeh konsocijacije je ustvari njeno samodo-
kidanje), upitajmo se sada da li bi konsocijacijski aran-
man u BiH od postojeih elemenata pogodovao stva-
ranju politike i ope stabilnosti. Ako bismo mogli razvi-
jati jednu neteritorijalnu konsocijaciju (a i vi smatrate teri-
torijaliziranje loim rjeenjem), onda nam ima spasa.
Liberalno-demokratski principi
Ali u BiH sasvim je izgledna opasnost od teritorijalnog kon-
socijacionalizma (u ijem zagovaranju prednjai M. Kasa-
povi): srpskog od SAO-a do RS-a; hrvatskog od HZ-a,
preko HR-a do zahtjeva za treim entitetom; bonjakog
od Sabora do bosanskog integralnog teritorijalnog patriotiz-
ma koji slui za homogenizaciju iskljuivo bonjake etni-
ke baze. Ako pak govorimo o izgledima jedne neteritorijalne
konsocijacije, onda je pitanje Postoje li anse za neteritori-
jalnu konsocijaciju? za mene gotovo identino pitanju:
Postoje li anse za liberalno-demokratsku BiH? Zato to je
po mom sudu teritorij sama bit etnonacionalnog organi-
ziranja u BiH, pa bi jedna neteritorijalna konsocijacija mo-
rala dovesti do ukidanja i svakog razloga za postojanje takve
vrste politike artikulacije u BiH.
Liberalno-demokratski principi, kako ih ja vidim, zato nisu
nametanje istosti ve omoguavanje razliitosti i to u pu-
nini koja daleko prevazilazi ovu dananju doputenu i po-
litiki korektnu razliitost koja je etno-politikim oktro-
iranjem svedena na otunu, jednolinu istost unutar svo-
je partikularnosti (homogenost, jedinstvo naroda). U tom
smislu smatram da su rjeenja u okvirima liberalno-demo-
kratskih institucija koja dakako podrazumijevaju, suklad-
no dvostrukom odreenju nae zajednice, zatitu ravno-
pravnosti naroda, a ne u teritorijalno-administrativnim
aranmanima. To bi bio jedan dobar nain da se borimo
protiv Ur Bosne od koje ja zazirem one gdje se individu-
um u zametku gnjei od strane konstitutivnog kolektiva,
bio on millet, proletarijat ili narod, najrazliitijim oblicima
autoritarizma, diskriminatornih praksi, poniavanjem, pa
kad zatreba i maem i ognjem. Na kraju, pitanje da li je mo-
gua liberalno-demokratska Bosna u stvari je pitanje moe-
mo li provesti odluke Prvog i Drugog ZAVNOBiH-a.
P
otujui ZAVNOBIH po njegovoj nesumnjivoj
povijesnoj vrijednosti, kako sam i u prvome dijelu
nae prijateljske polemike naglasio, ipak nisam si-
guran da u dananjoj muci traenja politikog rjeenja za
Bosnu i Hercegovinu moe biti od pomoi, ak ni kao me-
tafora. Jer kada ZAVNOBIH kae: ravnopravni naro-
di i jednaki graani, to nije ono na to mislimo kada
te pojmove izgovaramo danas. Distingvirajmo: u histo-
rijsko-politikom kontekstu u kojemu se dogaaju ZAV-
NOBiH (skupa s ostalim zemaljskim antifaistikim vije-
ima po tadanjoj Jugoslaviji) i AVNOJ, radilo se o svoje-
vrsnom lukavstvu uma (revolucionarno-politikoga). Kon-
tekst je to, u kojemu se budua komunistika vlast u borbi
za legitimitet mora pred tadanjom meunarodnom zajed-
nicom predstaviti kao pluralistika i demokratska, a kamu-
firati svoj komunistiko-revolucionarni karakter i naum.
To se poslije 1945. vrlo brzo i pokazalo, kada su, za raun
posvemanjega progona svega graanskoga, te surove cen-
tralizacije i unitarizacije (koja je ba Bosni i Hercegovini
dosudila, osobito u prva dva, dva i po desetljea, poloaj
prave unutarnje kolonije), sva ta svijetla obeanja zaborav-
ljena kao da nikada nisu ni izgovorena. (Nije li ZAVNO-
BiH-ovu Deklaraciju o graanskim pravima Zdravko Gre-
bo, ba kao kakav zaboravljeni arhivsko-arheoloki raritet,
bukvalno otkrio 1990. godine, kad je ve bilo odzvoni-
lo ZAVNOBiH-ovoj dravi Bosni i Hercegovini!) I jo ne-
to: o ZAVNOBiH-u je povijesno neosnovano razmiljati
kao o izdvojenoj injenici i dogaaju on je, kao i Narod-
na/Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, neodvo-
jiv, upravo gradbeni element dravnoga projekta komu-
nistike Jugoslavije i odgovarajuega ideolokog koncep-
ta drutva.
To su sve razlozi zbog kojih ak i ZAVNOBIH, strogo go-
vorei, spada u kompleks koji sam (u Feral Tribuneu) na-
zvao iluzija o Ur Bosni, i na koju se fguru referirate, a koju
zbog itatelja nae debate moram ukratko parafrazirati, jer
sadri glavninu argumenata koji su, ini mi se, vani u ovoj
raspravi.
U podtekstu mnogih diskusija i polemika o drukijoj, po-
eljnijoj Bosni i Hercegovini, implicitno je prisutna teza
o nekoj Bosni kakva je bila prije, i za kakvom bi tre-
balo teiti i sada, kao za konanim i najboljim rjeenjem.
Malne, kao da je rije o nekoj idealnoj, prototipnoj Ur-Bo-
sni, i samo bi se, eto, trebalo vratiti na nju, ili proizvesti
njezinu vjernu povijesnu repliku, pa da svi budu sretni i
zadovolj(e)ni.
Takvu implikaciju najee ete uti u diskursu dviju sku-
pina. Kada se obini ljudi prisjeaju kako se lijepo ivje-
lo nekad, to je prirodna nostalgija za vlastitim bivim i-
votom s jedne strane, a s druge vapaj i izraz nezadovolj-
stva zbog sadanje socijalne deklasiranosti i egzistencijal-
ne neizvjesnosti. Druga skupina su politiari i intelektualci,
mahom oni za koje je karakteristino zalaganje za Bosnu i
Hercegovinu kao jedinstvenu, graansku dravu, nor-
malnu evropsku dravu. Oni u takvom opredjeljenju vide
lijek protiv nacionalizma i etnikih podjela, no paradoks
njihova stava je u tomu to ne uviaju da takva politika uni-
fkacije u etniki sloenim dravama poput Bosne i Herce-
govine ne moe da ne ide na ruku nacionalizmu i domina-
ciji tzv. veinskog naroda. Osim toga, kada se s nacional-
romantiarskom Ur-Bosnom kao podlogom i inspiracijom
hoe praviti nekakav novi politiki model, umjesno je pod-
sjetiti na iluzornost i fantomatinost toga pojma i takve po-
litike, i to u oba aspekta kojima se u okviru toga diskursa
obilato manipulira dravnosnom i demokratskom.
U pogledu dravnosne tradicije i kontinuiteta, na to se
Bosna i Hercegovina ima vratiti kao na uzor i rjee-
nje? Ako apstrahiramo daleki srednji vijek i feudalno Bo-
Historijska
Nulta taka
Ivan Lovrenovi
Dani, 9. 6. 2006.
sansko Kraljevstvo, koje je uniteno prije pet i po stoljea u
invaziji Osmanlija, dravnosti u pravom, nerelativiziranom
smislu rijei nema sve do 1992, a tada nam se dogodilo kao
u paradoksu sa steka: Kada hotjeh biti, ne bih... Status pa-
aluka (ejaleta, vilajeta) u sklopu Otomanskoga Carstva (do
1878) i corpus-a separatum u kolonijalnom sustavu Au-
stro-Ugarske Monarhije (od 1878. do 1918) uza sva do-
vijanja entuzijastinih dravotvornih tumaa, prilino je
teko ozbiljno tretirati kao hiljadugodinji neprekinu-
ti kontinuitet dravnosti. Da se i ne govori o potpunom
dravnosnom vakuumu koji nastaje u razdoblju od 1918.
do 1945, najprije u staroj Jugoslaviji, te u Pavelievoj En-
dehaziji. O ogranienim dravnosnim dometima ZAVNO-
BiH-a reeno je naprijed...
Kako stojimo u pogledu demokratskih tradicija? Smi-
je li se, barem meu ozbiljnim i kritikom miljenju pre-
danim ljudima, prihvaati bajka o nekadanjoj idili tole-
rancije i demokracije, kakvu propovijedaju romantiar-
ski opijeni bosnoljubi i nacioljubi! Ili emo radije govoriti
o tvrdoj povijesnoj konstanti: da Bosna i Hercegovina po-
sljednjih pola milenija svoje historije pretrajava u sukce-
sivnom smjenjivanju epoha, u svima redom pod teokrat-
skim i/ili ideolokim reimima i u sastavu veih imperijal-
nih i dravnih struktura, te da ni o dravnosti, ni o demo-
kraciji i toleranciji u graanskom i punom politikom
smislu rijei, naravno, nije moglo biti ni govora. U ci-
jelom predmodernom razdoblju svoje povijesti bosansko-
hercegovaka konfesionalno-etnika pluralnost politiki se
izraavala u modelu otomanskog milet-sistema (iz kojega
su se oblikovale moderne etnije-nacije u Bosni i Hercego-
vini), to jest, u modelu relativne autonomije za neislam-
ske monoteistike religijske zajednice. Kolikogod za svoje
doba predstavljao mudar nain da imperij ouva unutar-
nju stabilnost u uvjetima silnih raznolikosti koje dravno-
politiki obuhvaa, milet-sistem je, s druge strane, poivao
na bitno nedemokratskim naelima i praksama (uostalom,
potpuno primjerenim duhu vremena): pojedinac sa svo-
jim privatnim i obiteljskim ivotom bio je potpuno u vlasti,
prvo, svojega milet-bae, te, zatim, organa drave, a kon-
fesionalne zajednice su ivjele meusobno odvojenim, pa-
ralelnim ivotima. Predstavljajui povijesnu pojavu dugo-
ga trajanja, duboki i ivi tragovi koje je urezao taj sistem u
obliku tribalnoga kolektivizma i svojevrsne neprijemivo-
sti za modernu graansku demokraciju, itekako su i danas
vidljivi u politikom ponaanju suvremenih bosanskih mi-
leta i u strahu jednih od drugih.
Bit e, dakle, mnogo blii povijesnoj istini, a metodoloki
i kritiki mnogo produktivniji prijedlog da o dananjem
povijesnom trenutku Bosne i Hercegovine govorimo
kao o svojevrsnoj historijskoj nultoj taki u oba spome-
nuta aspekta dravnosnom i demokracijskom. A taj
na trenutak karakterizira duboka podijeljenost drutva,
koja to se redovito previa i zaboravlja nije samo po-
dijeljenost po etnikim/nacionalnim blokovima, nego i po
ideolokim nazorima, jer osim tri najvee nacionalne gru-
pe, ideoloki homologne, u toj fragmentiranosti sudjeluje
kao etvrti blok sve ono to se, jo amorfno i politiki sla-
bo predstavljeno, samoodreuje kao graanska opcija,
ideoloki deklarirana protiv etnikoga koncepta prvih tri-
ju blokova. Plus, da ne zaboravimo, element meunarod-
ne uprave, koji se esto zna ponaati kao peti blok.
Etnonacionalna kompozicija bosanskohercegovakoga
drutva, opet, boluje od akutne kriznosti, jer je obiljeena
nepodnoljivom asimetrinou iji oblik nam je svima do
banalnosti poznat: srpski element ima jaku etnonacional-
nu ideologiju koju grevito podupire kvazidravnim teri-
torijem, bonjaki ima nedefniran teritorij ali snanu sve-
bosansku ideologiju i uzdanje u brojanu premo, hrvatski
takoer nema teritorij, nema ni brojanu snagu, a tjei se
panetnikom ideologijom, nacionalnom kulturom i najve-
om starinom...
Eto, to je u najkraim moguim crtama prikazan na da-
nanji pandemonij, koji bi, volens-nolens, nekako trebalo
politiki i konstitucionalno artikulirati, ali tako da svi budu
ne zadovoljni (od toga smo jo daleko-daleko), nego ba-
rem podjednako nezadovoljni, pa da onda to bude polazna
taka za putovanje u (zajedniku) budunost. Tako, i samo
zato, dolazimo na konsocijaciju kao nimalo idealan ni idi-
lian, ak ni previe poeljan, ali praktino jedini realan
politiki izraz i izlaz za nau aktualno-povijesnu situaciju.
Da nije tako, prvi bih bio za modele o kojima pie Mujki.
No, u opredjeljivanju izmeu konsocijacijske demokraci-
je i istih modela liberalne demokracije postoji samo je-
dan razlog u korist prve solucije; samo jedan, ali sudbono-
san: provodljivost. Naime, provoenje ovih drugih mode-
la nuno pretpostavlja neku vrst prisile. Konsocijacijski
procesi i aranmani, pak, ve po defniciji i intenciji znae
kompromis, dobrovoljnost, razvojnost. I mir.
Postscriptum. U svom tekstu apostrofrate M. Kasapovi
kao osobu koja prednjai u zagovaranju teritorijalnog kon-
socijacionalizma. Radi itatelja red je pojasniti da je rije o
autorici i njezinoj knjizi (Bosna i Hercegovina podijelje-
no drutvo i nestabilna drava, Zagreb 2005). Kako sam
u prethodnom tekstu napisao, i kako piem od 1990, ni sam
ne dijelim nikakve simpatije za etnoteritorijalno preuree-
nje Bosne i Hercegovine. No, nije najvanija stvar u Ka-
sapovikinoj knjizi to, uostalom fakultativno, razmatranje
mogunosti reteritorijalizacije. Po izvanrednoj analizi bo-
sanskohercegovake situacije i njezine povijesno-politi-
ke geneze, te po znalakom i podrobnom obavjetavanju o
primjerima i modusima konsocijacijskih rjeenja, o njiho-
vim slabostima takoer, ova knjiga je u naim okvirima izu-
zetno vrijedno, aktualno i provokativno znanstveno tivo, a
vie je nego indikativno da je u sarajevskoj znanstvenoj
javnosti sve do sada sistematski preueno.
SENAD PEANIN: Nisam siguran da u javnosti postoji ra-
zumijevanje pojma konsocijacije pogotovo to se tie sa-
mog modela ureenja Bosne i Hercegovine. Upravo smo
zbog toga htjeli da damo doprinos diskusiji koju su na stra-
nicama naeg lista poveli Ivan Lovrenov i Asim Mujki.
Moemo nai i radni naslov ovom okruglom stolu: konso-
cijacijski model ureenja drave - spas ili krah Bosne i Her-
cegovine?
ENVER KAZAZ: Mislim da taj radni naslov ne pogaa su-
tinu rasprave i da bi mogao proizvesti suprotan efekt od
oekivanog, te da svojom otrinom moe u javnosti proi-
zvesti nepotreban strah od rasprave o konsocijaciji.
ZDRAVKO GREBO: Sama kategorija, pojam i termin kon-
socijacijska demokratija je ezoterine naravi. Stoga je nu-
no preformulisati temu naeg razgovora, jer prvobitni pri-
jedlog, ak i za natprosjeno informisane graane, ne zna-
i nita.
GAJO SEKULI: Termin je stvarno kako ezoterian tako
i nerazumljiv, ali govori o neemu novom i to sa stajali-
ta uea to vee grupe graana ili identiteta u proce-
su ureenja drutvenog i dravnog poretka. Ja sam se ve
odavno suoio sa tim terminom ali u jednom drugom kon-
tekstu, u kontekstu amerike demokracije, preko Hannah
Arendt. Citirau jedno mjesto iz njene knjige O revoluci-
ji koje govori pomalo o naoj temi i koje moe opredijeliti
karakter diskusije, a dobrim dijelom odraava i moj stav po
ovom pitanju. Konano, vrlo je vano napomenuti da ov-
dje ne samo da je ve bio otkriven federalni fundamental-
ni princip ujedinjavanja meusobno odvojenih, nezavisno
nastalih i konstituisanih politikih tvorevina, nego da se u
svim tim ranim poveljama pojavljuje rije konfederacija u
smislu kombinacije ili konsocijacije /cosociation), da je
ak i ime Sjedinjene Drave Amerike, koje je na kraju dato
Uniji, vjerovatno naeno u oslanjanju na ranu i kratkotraj-
nu konfederaciju, koja je trebalo da dobije ime Sjedinjene
Kolonije Nove Engleske. U svakom sluaju ova mnogobroj-
na iskustva bila su ono to je Medisonu omoguilo, znat-
no vie od Monteskjeovih teorija, da ostvari republikan-
sku dravnu formu zasnovanu na federativnom principu...
(H. Arendt, O revoluciji, Beograd, 1991, str. 146.) Moja je
teza da je rasprava o konsocijaciji uz ove neke druge mo-
dele, recimo republikanske, nedovoljno dola do izraaja.
Mi raspravljamo ipak o jednom pretpostavljenom mode-
lu bosanskohercegovake drave a taj pretpostavljeni mo-
del je da se bh. drava misli samo kao sloena, kompleksna
drava. Dva su dominantna oblika kompleksnih drava,
federacija ili konfederacija. Mi faktiki raspravljamo go-
vorei o konsocijaciji kao jednom jedinom o realno mogu-
em i poeljnom modelu bh drave. Meutim, postoje dva
osnovna modela demokratske drave: prosta drava i slo-
ena drava. Oba su republike i oba mogu poivati na su-
verenitetu graanina/graanke. Tu bi trebalo prvo raspra-
viti ta znai ovo pretpostavljanje odnosno odustajanje od
koncepcije mogunosti, kako realne tako i mogue poelj-
ne bh. drave kao proste drave - republike svih njenih gra-
ana, i tek na toj osnovi diskutovati o modelima bh. dra-
ve kao sloene republike svih graana, iju sloenost mogu
odrediti koliko etnonacionalni toliko i regionalni ili funkci-
onalni identiteti. Mislim da treba prije svake diskusije vo-
diti rauna o toj pretpostavci. A ja sam za sloeni drav-
ni oblik u jednoj graanskoj dravi, budui da su anse za
prvu opciju odavno propale.
ZDRAVKO GREBO: Ovu raspravu otpoinjemo na osno-
vu dva teksta objavljena u Danima koja su zbog sukoblje-
nih argumenata u javnosti, ma ta to znailo, percipira-
ni kao polemika.To je za mene bitno, jer doista mislim
da, a to sam ve negde i javno rekao: Bosna i Hercego-
vina, ini se, broji svoje posljednje dane. Zaista je do-
lo vrijeme da, nakon meusobnog polemikog milova-
nja Ivana Lovrenovia, Uge Vlaisavljevia i Asima Muj-
kia, o konsocijaciji neto kau i ljudi kojih se to ivotno
tie. Nazovimo to i javnost. Za sami poetak, ja bih upi-
tao: ta emo sa ZAVNOBIH-om? Ako sam dobro razu-
mio dosadanju raspravu, i samo problematiziranje kon-
socijacijske demokratije znai u svojoj sutini negiranje
ili razaranje BiH. Pitanje je dakle, da li je konsocijacij-
ska demokratija uope demokratija? To nije izmilja-
nje tople vode, jer ta vrsta dravnog ureenja postojala je
i u prvoj Jugoslaviji, a da i ne govorimo o ustavnopravnim
inovacijama u drugoj, poevi od delegatskog sistema do
Konsocijacijski model
ureenja drave Spas ili
krah Bosne i Hercegovine
Dani, 4. i 11. 8. 2006.
petodomnog Parlamenta. Ako govorimo u takvom kon-
tekstu, onda smatram da to ima malo veze sa liberalnim
pretpostavkama ureenja drave. Ja naravno znam da po-
stoje kolektivni identiteti i imam razumijevanja za neop-
hodnost njihove politike reprezentacije. Nemam meu-
tim sluha niti kiseline za ekskluzivno etniko predstavlja-
nje, koje se u ovoj zemlji uglavnom podudara sa religij-
skim identitetom. Direktno: ako je moje jedino politiko
opredjeljenje da budem Bonjak, Srbin ili Hrvat, zato bih
ja uopte morao i trebao da ivim u jednoj i to dobro ure-
enoj dravi? Odgovor u mojoj projekciji glasi: zato to
sam dravljanin BiH. Time dodatno skidamo sa dnevnog
reda i priu o temeljnom narodu. Konsekvence su bolno
jasne: vi (kolektiviteti) koji ovu zemlju/dravu ne osje-
ate kao svoju moete otii, ali zemlju ne moete po-
nijeti, niti dravu dovesti u pitanje. Moja slabana nada
se temelji na drugaijoj paradigmi prema kojoj smo svi mi
(dravljani) vlasnici svakog dijela drave. Sve izvan i na-
kon tog oekivanja je podlono institucionalnom i pro-
ceduralnom aranmanu pojedinaca i grupa koje trae i
oekuju ustavne garancije koje spreavaju diskriminaci-
ju, dominaciju...
ASIM MUJKI: Jedan od najveih problema konsocijaci-
je je neodreenost pojma. Prema politolokim rjenici-
ma, naglasit u da je pluralizam konsocijacijska demokra-
tija. Arend Lijphart je sam mijenjao svoju defniciju konso-
cijacije, jednom 69. pa 75. sve do trenutka kada je u doga-
ajima u Indiji vidio potvrdu svoje konsocijacijske teorije.
To bi bila moja prva primjedba na neodreenost termina.
Druga primjedba je vie akademske naravi ve je ukaza-
no da se konsocijacijska demokratija ne moe uvijek sma-
trati demokratijom. Nije zagarantirano da taj model moe
biti nuno demokratski, dapae moe se raditi o iskljuiva-
nju masa, dakle drugi prigovor bi bio nedemokratinost.
Blokovi koji ine konsocijaciju e se najvjerovatnije opre-
dijeliti za racionalnost, za akomodiranje a ne sukobe. Poli-
tike elite naravno odbacuju model akomodacije jer njihov
raison dtre je generiranje sukoba. Konsocijacija je obino
model za podjelu vlasti. Zato ne ohrabrivati etniko glasa-
nje i odluivanje? Esencija konsocijacijske demokratije nije
u tome da se pitamo da li je konsocijacija rjeenje za BiH. I
sam Lijphart kae da ne postoji neki naroiti institucional-
ni aranman. Klju politiara je da putem konsocijacije sta-
biliziraju politiki sistem. Evo svjedoimo u kojoj je mjeri
vladavina nacionalizma, u posljednjih petnaest godina, de-
stabilizator drave. Kod nas se uvijek ohrabruje neka vrsta
sukoba. Meutim, nekoliko uspjenih modela konsocijaci-
je, od vicarske, Nizozemske, Belgije, Austrije dokazuju da
su sve opstale. Nizozemska je bila stabilna jo 1917. kada
nije ni postojao koncept konsocijacije ili Belgija, jer njeni
politiari ne ohrabruju politiko homogeniziranje grupa
Valonaca, Flamanaca itd.
UGO VLAISAVLJEVI: Ovdje smo iznijeli dvije teme, prva
je sugerirana od urednika, tie se BiH kao zajednike dra-
ve i njenog opstanka, a druga je tokom razgovora smjesta
otvorena upuivanjem na konsocijaciju: da li je to, makar
privremen, izlaz za BiH? Prema tome, postavlja se dijagno-
za stanja BiH, da li e opstati ili ne. Ono sa ime se svi ov-
dje slaemo jeste da je situacija vrlo teka i da se predlae
konsocijacijski model kao izlaz iz krize, kao i da ima dru-
go rjeenje koje se zove liberalna demokracija. Jedni pred-
lau konsocijaciju, drugi se dre graanskog modela. Za-
to mi uope govorimo o tome? Ima jedna uglavnom pre-
utna sugestija koja se vrti u javnom mnijenju: da o konso-
cijaciji govore neprijatelji BiH. Ima, kao, tu neka zavje-
ra, opasnost, i to perfdna, dolazi od intelektualaca. Postoje
ljudi koji su vrili etniko ienje, ruili dravu a postoje
i intelektualci koji na neki nain legitimiraju etniko ie-
nje i podjelu BiH nameui ovaj model. Neko je rekao da
samo problematiziranje konsocijacije predstavlja korak ka
ruenju BiH. Ja u sada rei da smatram da moe biti opa-
sno taj termin pustiti tek tako u javnost. Akademici o tome
ute, mnogi su moda neupueni, javnost nita ne zna i kad
uje taj termin, to je kao da joj se nudi neki novi neprijatelj.
Pa ipak mislim da je vano ukljuiti model konsocijacije za
rjeavanje krize u BiH. Mi smo jedan vid tog modela dobili
Daytonom, a drugi smo imali u bivoj dravi. Podjela po-
litike vlasti izmeu razliitih kolektiviteta i njihovih
predstavnikih instanci, uz osiguranje relativnih autono-
mija, see daleko u prolost: treba se prisjetiti austrougar-
ske i otomanske imperije. Usprkos naoj tradiciji kolektiv-
ne podjele vlasti, treba takoer napomenuti da konsocijaci-
ja nipoto ne znai podjelu vlasti iskljuivo po etnikom ili
nacionalnom kriteriju. Osnovna jedinica podjele ili, bolje
rei, participacije moe biti bilo koja grupacija ili politiki
segment koji se u politici pojavljuje kao nesvodiv subjek-
tivitet. Kada govorimo o konsocijaciji kod nas, treba vidje-
ti kako emo artikulirati jednakopravnost tri naroda. Prvo
to tu dolazi kao izazov jeste da imamo realnu populacijsku
manjinu kao to su Hrvati u BiH, tako da objektivno pred-
stavljaju segment koji se moe tretirati kao manjina. Da li
subjekt koji predstavlja manjinu u granici moda ispod 15
posto ili jo manje moe imati jednakopravnost u instituci-
onalnim aranmanima? Drugi izazov je poloaj dva vein-
ska, pa otuda, po svom osnovnom dravnom poloaju, ri-
valska naroda. Zato je, zbog jednakopravnosti naroda, za
BiH bitno da ima model kakvog drugdje moda nema. Bel-
gijski model nije vicarski model, vicarski opet nije male-
zijski... BiH ve ima jedan konsocijacijski model, nazovi-
mo ga nametnutim, nazovimo ga ratnom posljedicom, ali
je u traganju za drugim, pravinijim modelom. Kod nas se
esto jedino rjeenje svih problema vidi u evropskim in-
tegracijama, ali pritom ne treba zaboraviti da je EU upra-
vo jedan otvoreni konsocijacijski eksperiment. I jo jed-
na napomena: kada usporeujete liberalnu demokraciju u
homogenoj naciji-dravi i neku konsocijaciju, uvijek je to
nebo i zemlja, ova potonja je uvijek upadljivo nedemokra-
tinija. Ali ona je uglavnom jedina realna opcija za iznala-
enje rjeenja u duboko podijeljenim drutvima, onim ko-
jim prijeti etniki sukob ili su tek izali iz njega. Dakle, kon-
socijacija da, ali kao prelazni oblik u, na sve naine, rasko-
madanoj zemlji u tranziciji ka istinskoj demokraciji.
ENVER KAZAZ: Ja u rei neto o tome kako nae elite,
kulturne, politike, intelektualne proizvode predodbu o
Bosni i Hercegovini. Ako paljivo gledate i analizirate hi-
storiografju i kulturnu povijest, ali i sve druge diskurse
koji proizvode sliku bosanskohercegovake prolosti, vi-
djet ete da imamo binarni pogled na BiH. Jedan je ideali-
stiki i konstruira neku vrstu metafzike BiH: Bosna i Her-
cegovina je u povijesti drutvo sklada, multikulturno, plu-
ralno drutvo, u koje je sukob uvijek uvlaen izvana, dru-
tvo koje, ma koliko bilo podijeljeno unutar sebe, nije pro-
izvodilo nikakvu vrstu sukoba. Ta idealistika koncepcija
Bosne opasno prijeti da mi ne vidimo njenu povijesnu re-
alnost. Drugi pogled, neto pojednostavljeno reeno, tvr-
di da se BiH nikada nije realizirala kao jedinstveno drutvo
i da je nemogue, neodrivo drutvo. Pria o konsocijaciji
moe proizvesti neku vrstu epistemolokog loma u istrai-
vanju naih predstava o BiH. Ako analizirate bosanskoher-
cegovaku realnost u prezentu i prolosti vidjet ete da se
oba ova pogleda nadopunjuju i da je BiH i drutvo sklada
i drutvo sukoba, istodobnog rada centripetalnih i centri-
fugalnih sila u njegovom konstituiranju.
Ali, valja napomenuti da se mi u dananjem znanstvenom
istraivanju prezenta bosanskohercegovake realnosti ne-
ega konstantno odriemo. ega? Odriemo se pogleda
u dananju realnost BiH, jer danas ako analizirate uree-
nje BiH, vidjet ete da je ne samo ona ureena po princi-
pu konsocijacije nego ete zapravo vidjeti da je ta realnost
BiH odreena na slijedei nain: Bonjaci, Srbi i Hrvati su
nacije koje su se teritorijalizirale u BiH, te na taj nain
proizvele granicu u vremenu, koja dijeli predratnu i dana-
nju BiH. Ta granica, nadalje, pukim hodom po bh. prostoru
proizvodi granice nacionalnih teritorija. One su primjetne
na razini od simbolikih momenata do toga kako funkcio-
niraju vlasti u kantonima u Federaciji ili u RS-u, a funkci-
oniraju iskljuivo na nacionalnoj osnovi. I tu imate najve-
i mogui paradoks - konstitutivni narodi u BiH, koji dre
vlast, postali su, kad se ima u vidu cjelokupan teritorij, na-
cionalne manjine. I Bonjaci, i Hrvati i Srbi iz statusa domi-
natnog i veinskog, prelaze na terirtoriju gdje nisu na vla-
sti u status manjinskog i marginaliziranog, pa ak gotovo
koloniziranog naroda. Pa, ipak, danas ne moete ubijediti
Bonjake da oni nemaju zaokruen dio svoje teritorije, kao
to to ne moete ni Hrvate, ni Srbe. Ne moete ih nada-
lje ubijediti da su oni etnije, a ne dovrene nacije, jer su
to danas neki drugi Bonjaci, Srbi i Hrvati u odnosu na one
predratne. Te dovrene nacije, ili nacije u procesu svoga
dovravanja karakteriziraju dananju BiH, kao to je karak-
terizira i podjela teritorija, koja je uspostavila itavu mre-
u novih granica u BiH i proizvela novu bh. relanost. Ako
je konsocijacija tema koja vodi ka epistemolokom lomu u
naim drutvenim znanostima, onda je ona dobrodola, jer
imamo ansu da se konano suoimo sa naom realnou i
iskoimo iz mitotvornih naracija vladajuih politikih elita,
te da pristupimo konstruiranju drugaije BiH.
NERZUK URAK: Herbert Marcuse u eseju Represivna to-
lerancija zagovara bezuvjetnu toleranciju kao najviu vr-
linu, kao credo svake rasprave. Bosna i Hercegovina nije ze-
mlja bezuvjetne tolerancije kako na osobnoj ravni, tako i
na ravni etnikih grupa. Ve na nivou obinog svakodnev-
nog ivota odsustvo bezuvjetne tolerancije kao vrline vidlji-
vo je golim okom. Uzmimo za primjer puenje koje se uop-
e ne kandidira, na tolerantan nain, kao javni problem. A
upravo je to pitanje pravde, ne Ugine etnokulturne pravde
ve kulturne pravde koja ne razlikuje etnicitete i naciona-
litete. Puai ne potuju nepuae (to potvruje i naa
debata) a nepuai nemaju osjeaj pravednosti za puae.
Na nivou graanske identifkacije to veoma mali broj lju-
di smatra problemom mada je na identitarnoj ravni to od-
sustvo tolerancije naa zajednika graanska osjeajnost.
Zato smatram da smo sa debatom o konsocijaciji zakasni-
li, jer smo openito zakasnili. Kao to postoje zakanjele
nacije, postoje i zakanjele debate. Mi se danas referira-
mo o moguim konsocijacijskim aranmanima za Bosnu i
Hercegovinu, suvie kasno primjeujui da je kroz prolost
BiH uglavnom bila neki oblik, uglavnom nametnute, kon-
socijacijske tvorevine. Imali smo, dakle, sadraj pojma, ali
ne i pojam sadraja. Tek sada ga uvodimo u javni prostor,
ne znajui unaprijed o korisnosti i teti pojmovnog iskora-
ka. Debata o konsocijaciji je, prije svega, debata o politi-
kom ureenju zemlje a ona se, kroz povijest koja ukljuuje
i nae Danas, na relevantan nain vodila samo u otuenim
centrima moi, izmeu politikih elita i odanih sluga poli-
tikog naloga. Graanski intelektualci, ma kako bio strog
moj iskaz, uglavnom nisu debatirali Bosnu i Hercegovi-
nu na nain koji bi bio osloboen svake parcijalne politi-
ke podrke.
IVAN VUKOJA: Moja osnovna teza, odnosno miljenje za
koje drim da moe doprinijeti jednoj konstruktivnijoj ra-
spravi o ovoj temi, jest da su postojali odreeni struktu-
ralni drutveno-politiki uzroci koji su doveli do rata u
BiH. Rat je prestao, a, po mome miljenju, njegovi struktu-
ralni uzroci jo uvijek nisu otklonjeni - mi jo uvijek nismo
pronali zadovoljavajui model unutarnjeg ureenja dra-
ve, odnosno, model raspodjele vlasti i teritorijalne orga-
nizacije koji bi bio prihvatljiv za veinu politikih subje-
kata u BiH. Mi sada stojimo pred jednom dilemom: mo-
emo li taj problem rjeiti u okvirima legalne i legitimne
demokratske procedure? Ukoliko ne uspijemo u tome, bo-
jim se da moe doi do potpune disolucije, odnosno raspa-
da ove drave. Ja vjerujem da je mogue pronai takvo rje-
enje, da je mogue konstruirati novi drutveno-politi-
ki narativ u kojem e legitimna prava svih zainteresiranih
strana biti ouvana i realizirana, i nadam se da je osmilja-
vanje tog narativa smisao i bit i ovog razgovora. Mislim da
je ovo ozbiljna tema, tema kojoj treba politiki zrelo i od-
govorno pristupiti. Stoga drim da nemamo pravo uzur-
pirati i privatizirati prostor javne rasprave na nain da
o temi raspravljamo tako da se naa rasprava ne referira na
konkretnu drutveno-politiku situaciju. Ako se mi pred-
stavljamo dijelom intelektualne elite ovoga drutva, onda
se od nas oekuje jedna kritika refeksija drutva zasno-
vana na analizama i objanjenjima konkretnih drutvenih
fenomena i drutvenih injenica, a ne bavljenje temom na
nain da sebe javno promoviramo kao zagovornike ili pro-
tivnike odreenih ideja, ili, da javno raspravljamo o knji-
gama koje smo proitali. Ako nismo u stanju razgovarati o
ovoj temi na nain da se naa rasprava konstruktivno re-
fektira na drutvenu stvarnost u kojoj ivimo, ako nismo
u stanju generirati jedan novi narativ o kojem je bilo rije-
i, onda sumnjam da je mogu bilo kakav kvalitativni po-
mak u bosanskohercegovakom drutvu. Uzmimo posto-
jeu drutveno-politiku realnost kao referentni okvir
ove rasprave, jer ovo nije seminarski razgovor meu pos-
tdiplomcima nego razgovor o konkretnim drutvenim pri-
likama i problemima. Umjesto da, slikovito reeno, pregle-
damo pacijenta i kao struni konzilij razgovaramo o dija-
gnozi i terapiji, mi smo odmah krenuli od terapije. Polazi-
mo od sinteza a da nismo defnirali ni pretpostavke na ko-
jima se te sinteze zasnivaju.
IVAN LOVRENOVI: Nije dobro i nije ispravno da se u
opisu i analizi naega politikog stanja operira pojmovi-
ma propasti, spasa, kraha itd. Te apokalipsijske fgu-
re pripadaju nekim drugim diskursima. Neemo propa-
sti, ivjet emo i dalje kao to smo ivjeli i do sada: kao
niska trava, nikome zanimljiva, samo samima sebi, a oko
koje se gnjavimo. Jedina ozbiljna manifestacija odgovor-
nosti od strane ljudi koji sebi pripisuju posao razumijeva-
nja svijeta, prije svega svog vlastitog, bila bi ta da se moe-
mo istinito suoiti sa stvarnou koja nas okruuje, ko-
joj pripadamo, koju i mi sainjavamo. Ne pripisujem sebi
nikakvu posebnu sposobnost da tu stvarnost mogu sagle-
dati ita bolje od bilo koga drugoga, ali snano zastupam
potrebu kritinosti, obavezu da ne bjeim od te stvarnosti
i ne pravim od nje vlastitu himeru, san, nego da ju poku-
avam opisivati najistinitije mogue. Ako smo zabrinuti
stanjem Bosne i Hercegovine i ako traimo neki optima-
lan oblik njezinoga ureenja, onda je prvenstvena potre-
ba da sagledamo strukturu, dubinu i nain drutvene
podijeljenosti koja ovdje vlada. Bitno je da ne bjeimo
od toga da imamo podijeljeno drutvo. To je prvo sa ime
se moramo suoiti. Mnogi se boje onoga to bi u tom su-
oavanju ugledali. Ponaaju se kao djeca koja, bojei se
stvarnosti, preferiraju da od nje pobjegnu, da je ne vide. A
onda, na osnovi takvog bijega od stvarnosti, konstrui-
raju svoje elje, projekcije, rjeenja, iluzije... To se sva-
kodnevno dogaa, pogledajte nae novine, nain na koji
se izraavaju nai politiki komentatori, politiari, svee-
nici svih religija - svi konstruiraju neke svoje poeljne
projekcije, koje ne mogu biti ostvarene i izvedene, to je
kljuno. Kada se u takvoj situaciji javi netko tko bi elio
da skinemo velove i zavjese s vlastite stvarnosti, i da vidi-
mo ta nam je raditi, njega se poinje tretirati kao nepri-
jatelja, protivnika Bosne. To je, zapravo, naa tradicija,
jer naa tradicija, naalost, nije demokracija, ali kon-
struiranje neprijatelja jest, i to kroz cijelu nau histo-
rijsku vertikalu. Irelevantno mi je ovdje hoe li se netko
izjasniti za konsocijaciju ili ne; ako hoemo da se ozbilj-
no bavimo detekcijom stvarnosti u kojoj ivimo, bitnije je
da otklonimo taj jaki ideoloki diskurs neprijatelja, pa-
triotizma itd.
ENVER KAZAZ: Ako zaista elite da se suoite s pravim i
punim licem nae povijesti morate pristupiti dekonstrui-
ranju itavog sistema stereotipa koje su proizveli razlii-
ti diskursi. Zato, npr. naa historiografja nikada ne govori
o povijesti kolonizatora ili koloniziranog u naoj prolosti,
o tome kako je i kakvu predstavu o BiH proizvodio koloni-
zator, ta je u na prostor unio u smislu kulturnih vrijed-
nosti, kakav su doprinos ideologiji bosanskohercegovakog
multikulturalizma dali razliiti tipovi kolonizacije od stra-
ne Austrougarska monarhije ili Turske imperije? Na koji
nain su one doprinijele formiranju bosankohercegova-
kih identiteta u u tom etniki, religijski i kulturno plural-
nom bh. drutvu. Posebno pitanje jeste kako su kolonizato-
ri utjecali na samoosvjeenje razliitih bosanskohercego-
vakih identiteta, pa da se onda mogu vidjeti mnogobrojne
vremenske granice u oblikovanju tih identiteta. A posebno
je pitanje zato ne pristupimo istraivanju razlika u proce-
su oblikovanja razliitih faza u povijesti konstruiranja BiH,
pa da moemo govoriti o razliitim verzijama ili mode-
lima ureenje bosanskohercegovakog pluralnog dru-
tva tokom povijesti. ta su, dakle, razliiti oblici koloni-
zatorske moi i razliiti oblici vlasti proizvodili u bh. dru-
tvu tokom povijesti. ta je u tom pogledu uradilo Otoman-
sko carstvo, ta Austro-Ugarska monorahija, ta Kraljevi-
na SHS, pa Kraljevina Jugoslavija, pa potom Socijalistika
Federativna Republika Jugoslavija? ta su one i kakvu su
one ideologiju bh. pluralnosti iskonstruirale. Moemo
li, kada se sagledaju sve te razlike, gvoriti o pluralnim povi-
jesnim Bosnama i Hercegovinama, namjesto o ideolokoj
foskuli hiljadugodinje tradicije bosanske dravnosti.
A onda se namee prezent nae realnosti i stanje ljudskih
prava na prostoru BiH. Kako da mi uope danas govorimo
o stanju elementarnih ljudskih prava kada imate situaciju
stalne kolonizacije i marginalizacije jedne nacije u odnosu
na drugu, tj. svih u odnosu na sve. To saznanje o ugroe-
nim manjinskim pravima daje, zapravo, pravo lice nakarad-
ne dananje bosanskohercegovake realnosti. A to znai da
kolektivna prava i identitete moramo drugaije promatrati
i drugaije defnirati u odnosu na postojeu znastvenu, ali i
politiku, ideoloku i svaku drugu praksu.
SENAD PEANIN: Mislim da estina koja se proizvodi za
ovim stolom govori koliko je ova tema, bar sagledavano iz
novinarskog aspekta, neophodna.
GAJO SEKULI: Mislim da za sada nismo tano defnira-
li protivnitvo miljenja koje se za ovim stolom pokazalo.
Koncept konsocijacije je i dalje maglovit, knjiki, intelektu-
alistiki. Mi ivimo u BiH u jednom trenutku zakanjelih i
nedovrenih etnonacionalnih revolucija na tlu bive Jugo-
slavije. Dejton je proglasio stanje permanentnog graan-
skog rata politikim sredstvima, graanski rat u BiH se
nastavlja po strukturi Dejtona. Ovaj je dao jednu od mogu-
ih konsocijacijskih slika ustrojstva BiH kao jedne super-
konfederacije koju sainjavaju jedna prosta drava u liku
RS i jedna sloena drava - Federacija Bonjaka i Hrvata...
Niko do sada nije uzeo u obzir ono to sam predloio: da
se ozbiljno uzme miljenje jedne iskusne politike flozof-
kinje Hannah Arendt koja govori o tome da se model kon-
socijacije javlja u revolucionarnim situacijama koje se,
prema njoj, javljaju ne jedino zato da se srui stari sistem,
ve da bi se iznova poelo: akcenat je na novom poet-
ku. Hoe li ga BiH ikada doekati? Ne mogu da se sagla-
sim sa svakom priom o manama ili prednostima konso-
cijacije dok zagovornici njenih mana i prednosti tano ne
kau kakav je odnos tog modela u odnosu na model fede-
racije i konfederacije. U suprotnom priamo o tome da dr-
avu kakvu danas imamo nije mogue konstituirati kao re-
publiku njenih graana, jer je ona mogua samo kao fede-
ralna ili konfederalna odnosno konsocijacijska drava. Za
neto vie bila bi potrebna revolucija politiki zrelih gra-
ana koji dre pod demokratskom kontrolom svoj etniki
identitet u jednom vieetnikom drutvu - ali to je utopi-
ja. Ako kaemo da model konsocijacije podrazumijeva slo-
enu dravu, onda trebamo dati znastveni prikaz modela
sloenih drava, a BiH ima i to historijsko iskustvo, ako ni-
ta drugo, onda iz perioda Socijalistike Federalne Repu-
blike Jugoslavije, kao jedna od federalnih republika.
SENAD PEANIN: Mislim da je ovo pitanje kljuno: da li
smatrate da BiH nema anse za stvaranje odnosno funk-
cioniranje po modelu proste graanske drave? Odno-
sno primjenu proste drave, republike, graanske republi-
ke sa graaninom kao subjektom?
UGO VLAISAVLJEVI: Ne postoji zapravo nikakva pro-
sta drava i to moe izazvati zabunu. Postoji samo nati-
on-state, nacija-drava i graanstvo koje se tu institucio-
nalizira. Takoer je zabluda vjerovati da postoji graanstvo
bez politiki-pravno ugraenih kolektivnih prava. Upravo
(jedno)nacionalna drava kao drava i uspostavlja i brie
iz naeg vidokruga takvo pravo svog konstitutivnog naro-
da. Zato to i jeste nacija-drava. Dakle pitanje je: da li BiH
moe biti nation-state? Da li BiH moe biti Francuska, po
njenom graanskom republikanskom modelu koji je, usput
reeno, jedan od uzroka rata u BiH? Za razliku od, recimo,
Hrvatske, BiH nema veinsku naciju u tolikoj mjeri distan-
ciranu od druge najvee manjine da bi mogla funkcionirati
kao homogena nacija-drava.
GAJO SEKULI: Ali to je stajalite svih etnikih elita!
UGO: To je mana kada se poredimo sa drugim nacionalnim
dravama, ali u strunoj literaturi znamo da je Francuska
danas u nezavidnom poloaju zbog svog graanskog repu-
blikanstva, i Francuska i Grka. To je, dodue, za nas ov-
dje i dan-danas model slobode i demokracije. Umjesto da
se opredijelimo za model pluralizma koji moe biti etniki,
nacionalni, ali i klasni, generacijski, rodni, seksualni... BIH
je u poreenju sa zemljama u regiji u najteoj poziciji: ona
mora biti pluralna i vienacionalna drava to nije ni Hr-
vatska ni Slovenija niti etniki oiene zemlje. To je za ve-
inu politikih i etnikih elita defnicija raspada i kata-
strofe zato to je njihova matrica nation-state ili pak ele
da se izgradi nekakav bosanski identitet koji e od zemlje
jednog dana napraviti naciju-dravu. Mi koji se zalaemo
za jednakopravnost, za multikulturnu i multinacionalnu
BiH, mislimo da je to mogue. BiH treba da bude plura-
listika zemlja nesvodiva na naciju-dravu. Ili je moda
nee biti. ak takvu zemlju mnotvenosti cijepa i naa lje-
vica, jer se rukovodi konceptom jedinstvenog identite-
ta koji nije etniki nego klasni. Dakle i oni opet imaju stav
jednog homogenog identiteta s kojim se suprotstavljaju et-
nopolitici. Tu dolazi pitanje konsocijacije: kako organizira-
ti pluralizam u BiH? Po meni se treba osloboditi naslijee-
nog republikansko-graanskog modela i njegovih uinaka
homogenizacije. Ne zaboravimo da je to za nacionaliste je-
dini model. Evo da dam Gaji Sekuliu odgovor: jeste, kon-
federacija je jedan oblik konsocijacije.
SEKULI: Ne! Sasvim obrnuto: konsocijacija je samo jedan
oblik konfederacije.
SENAD PEANIN: Dakle jedno od rjeenja je da BiH u
svom ureenju ima sloenu dravu?
UGO VLAISAVLJEVI: Ne sloenu dravu, ve sloen ugo-
voran odnos jednakopravnih naroda. Dravu ne smijemo
postaviti iznad njenih naroda! To se zove bosanski esen-
cijalizam. Osnovno polazite ne bi trebalo biti kakva je dr-
ava BiH, kao da nam je predana od neke vrhonaravne in-
stance, ve kako urediti jednakopravni odnosi tri dra-
votvorna naroda; dakle ne drava pa odnosi, ve obrnuto.
ENVER KAZAZ: Za tu esencijalistiku, metafziku, utopij-
sku BiH s nekom idealnom graanskom demokratijom, s
obzirom na stanje odnosa u politikoj moi, bojim se da
treba sto hiljada novih rtava. Vi nemate niti jedne po-
litike moi danas u BiH koja e se odrei svojih kolektiv-
nih prava za raun neke utopijske graanske demokra-
tije. A kad paljivo analizirate ideoloke parole o graan-
skoj demokratiji u BiH, vidite da u njihovoj pozadini sto-
ji najokorjeliji nacionalizam i tenja da se izvri asimila-
cija drugih.
ZDRAVKO GREBO: Taj politiki senzibilitet je uvijek po-
stojao u BiH: kako su to znali, na svoj nain, drug Branko,
drug Hamdija i drug Milanko, a mi ne znamo? Moj odgo-
vor jest: zato to su, opet na svoj nain, prije svega bili Bo-
sanci i Hercegovci.
IVAN LOVRENOVI: Ne, oni su prije svega bili komunisti!
URAK: Pokuajmo problem reducirati na sadanjost. Ka-
kvo je, simplifcirano reeno, aktualno stanje bosanskoher-
cegovakog drutva? Da li su nai socijalni odnosi blii li-
beralno-graanskom modelu drutva ili apsolutnoj domi-
naciji etnikih identiteta? Postoji li, moda, neka hibrid-
nost koja prevazilazi binarnu opoziciju? To su vana pita-
nja na koja se moraju pokuati dati neutralni odgovori. Evo
mog pokuaja: U BiH, nema nikakve sumnje, danas posto-
je politiari i intelektualci bonjake provinijencije koji
u svom javnom djelovanju preferiraju matricu nacije-dr-
ave. U politikom i kulturnom polju to su relevantni ljudi,
ali ima i veliki broj irelevantnih. Istovremeno, bar ja stiem
takav dojam, postoji tendencija da se to nebosansko djelo-
vanje proglaava opasnijim za BiH od drugih antibosanskih
matrica. Mogue da je razlog takvih tendencija sjeanje na
srpsku dominaciju u ravnopravnoj jugoslovenskoj socijali-
stikoj zajednici. Ne treba podcijeniti relevantnost takvog
pristupa bosanskoj krizi, naroito kada je zasnovan na pri-
jateljstvu i intelektualnoj kompetenciji. Drugo vano pita-
nje je da li je BiH drutvo koje ima predpolitiku tole-
ranciju? Da li je, recimo, komiluk mit ili jedan od naina
ivota? Lovrenovi je u jednom od svojih recentnih teksto-
va pominjao nultu taku. Da li taj novi poetak, ta nultost
Bosne, apstrahira svu nau povijest? Ako je apstrahira, a ja
ne bih u odreenom kontekstu imao nita protiv takvog
pristupa jer, po defniciji, iz nove Bosne i Hercegovine is-
kljuuje i nasilje kojim je zemlja povijesno obiljeena, ta
je onda rezultat, odnosno osnova iz koje poinje novost ze-
mlje? Prua li nam se mogunost da preuredimo ovu dra-
vu izvan zahtjeva apsolutne dominacije etnikih identite-
ta? Da probamo neto to nikada nismo probali. Ponekad
imam osjeaj, itajui novine sa svih naih strana, kao da je
BiH obrazac graanski ureene drave po principu jedan
ovjek jedan glas, pa su glavne opasnosti za ljude i zemlju
ideje koje iznose intelektualci graansko-liberalne orijen-
tacije. Ne znam treba li naglasiti da je BiH najdecentrali-
ziranija zemlja u Evropi. Ona to treba i da ostane ali kao
smisleno decentralizirana drava na korist svojih ljudi a ne
kao besmisleno decentralizirana, bez svrhe i razloga. Za
mene je ipak nacionalizam kljuni problem ove zemlje.
A proizvesti konsocijacijsku zajednicu podrazumijeva be-
zuvjetnu toleranciju. Konsocijacija kao oblik dravnog ure-
enja ide uz podijeljene drave i drutva - to BiH svakako
jeste - ali samo za one drave i drutva koji nisu pretrpje-
li radikalno nasilje, pa je mogua proizvodnja zajednikog
dobra. Ali ko e u BiH napraviti takve aranmane? Nacio-
nalisti? Mogu li Oni, a i mi s njima, sutra napraviti mreu
tri graanska drutva koja e konstituirati BiH? Konso-
cijacija u BiH je herojski in jer implicira pitanje garancija
da e zemlja biti sauvana. Federacija BiH je dejtonski en-
titet kao novi unutardravni identitet Hrvata i Bonjaka a
Republika Srpska je novi unutardravni, jedinstveni srpski
teritorijalni identitet, iako, naravno, unutar entiteta imamo
ustavne aranmane o konstitutivnosti sva tri naroda. Na-
alost, to je u svakom pogledu falina konstitutivnost, jer
je entitetska a ne dravna, pa nam BiH doe kao trei, vir-
tualni entitet koji nema svoju teritoriju. U RS-u nijedna
politika stranka ne eli preureenje BiH koje podrazumi-
jeva njeno odumiranje ili teritorijalno rezanje. Da li to zna-
i da svaki novi konsocijacijski aranman podrazumijeva
djeliminu reteritorijalizaciju BiH, odnosno nove etnote-
ritorijalne aranmane samo na 51% bosanskohercegova-
ke teritorije?
UGO VLAISAVLJEVI: Ne moete danas vani u nekom oz-
biljnom asopisu napisati da je model koji treba to prije
uvesti u BiH model liberalne demokracije. Svako e vam se
smijati. Legitimitet domaih etnopolitika je praktino
neosporiv. Niti moete napisati tekst i rei konsocijacija
je nemogua u post-konfiktnim drutvima, jer imate cijelu
literaturu koja govori o tzv. postkonfiktnim konsocijacija-
ma. Ovdje e kao i uvijek stvari dobiti karikaturalan oblik,
pa e ispasti da konsocijaciju zastupaju intelektualci koji su
Srbi i Hrvati, a naciju-dravu, odnosno ono to se kod nas
zove graanska drava, Bonjaci. U Sarajevu meu poli-
tiarima neete odavno nai nijednog koji je nacionali-
sta, svi su graanski opredijeljeni. Trebalo bi analizirati
kako se jedna nacionalna politika platforma uinila toli-
ko graanskom! Svoenjem bh nacionalnog trojstva na na-
ciju-dravu veinskog naroda bila bi ostvarena nita ma-
nje nego velikobonjaka ideja! O tome dovoljno govori u
posljednje vrijeme prisutno kolebanje oko opredjeljenja za
ustavnu ravnopravnost (konstitutivnost) tri naroda i gor-
ljiva elja za normalnou. Maloprije smo govorili da i-
vimo u himerama, da intelektualci esto u javnost izno-
se nerealne ideje. Nisu to himere, jer matanja o bh libe-
ralnoj demokraciji nosi itekako moan val odreene naci-
onalne politike. Ko od nas nije osjetio taj neodoljivi nalog:
mataj o graanstvu?!
ZDRAVKO GREBO: Ako su etnike podjele teritorijalnost,
zato onda BiH treba da postoji? Hajmo zavriti taj pro-
ces podjela na Balkanu.
UGO VLAISAVLJEVI: To treba otvoreno rei u javnosti:
pa upravo zbog toga treba da postoji BiH. Etnika teritori-
jalizacija je najoitiji neuspjeh meuetnikog zajedni-
tva. Ono to je uistinu pass jeste nacija-drava i dakako
njena teritorijalizacija. Meu svim novim patuljastim dra-
vama jedino je BiH ostalo da uva istinsku politiku struk-
turu: nacionalni pluralizam.
IVAN VUKOJA: Ja bih se htio nadovezati na ono to je Ugo
govorio, i ponovno naglasiti vanost analize konkretnih i
specifnih fenomena i procesa na bosanskohercegovakoj
drutvenoj i politikoj pozornici. U jednom svome tekstu,
analizom bosanskohercegovakog drutva, detektirao sam
17 razliitih politika trenutno aktivnih u BiH. Politi-
ka koje imaju specifne drutveno-politike ciljeve, te jav-
ne aktere koji manje-vie sustavno rade na realizaciji tih ci-
ljeva. Dakle, kada govorimo o stanju, o pojavama i proce-
sima u bosanskohercegovakom drutvu i dravi, moramo
govoriti i o specifnim politikama u njihoj pozadini, od-
nosno, govoriti ne samo o manifestnim razinama neijeg
javnog djelovanja, nego i o latentnim dimenzijama koje su
u tom djelovanju objektivno prisutne bez obzira je li akter
svjestan tih latentnih dimenzija ili ne. Spomenutom ana-
lizom, kao najkompleksnija pokazala se bonjaka politi-
ka u BiH. Posebno zanimljivim i vanim ine mi se anali-
ze odnosa bonjakih i graanskih politika, odno-
sno fenomen nastupanja bonjakih nacionalnih elita s de-
klarativno graanskih pozicija, fenomen o kojem je i Ugo
govorio. Analiza se, takoer, bavila i specifnim odnosima
bonjakih i bosanskih politika, kao i sa dva tipa veliko-
bonjake politike, tipom A i B, kako sam ih nazvao. Htio
sam naglasiti da cilj naih rasprava treba biti precizno i di-
ferencirano izlaganje problema, a ne njegovo zamaglji-
vanje paualnim i openitim prosudbama. Zatim, Grebo je
spomenuo dilemu emu uope BiH, zato ona treba posto-
jati, odnosno koji je smisao i svrha drave? Jesmo li mi ov-
dje zbog drave ili je drava tu zbog nas - to je kljuno
pitanje. Je li drava instrument u slubi graana i naroda,
ili su graani i narodi instrument u slubi drave? Kome
se daje prioritet? Jako mi je udno da netko sebe percipi-
ra kao pripadnika liberalno-graanske politike opcije a da
pri tom govori o metafzici drave, o biu Bosne i da dra-
vu postavlja iznad onih koji toj dravi daju suverenitet i le-
gitimitet. Time dolazimo do sljedeeg vanog pitanja, a to
je tko je zapravo suveren u BiH, odnosno, tko ili to joj
daje/oduzima legitimet? Jesu li to narodi, nacije, graani-
dravljani, politike elite, intelektualne elite, meunarod-
na zajednica, OHR? Po ijoj mjeri treba biti skrojena ova
drava?
IVAN LOVRENOVI: Politiki sadraj nacionalnih pojmo-
va - Srbi, Hrvati, Bonjaci - kakav imamo danas, sasvim je
drukiji u odnosu na ono kakav je bio do 1990. To su da-
nas kolektiviteti koji su na mnogo viem stupnju politike
samosvijesti nego onda; je li to ono to se zove dovre-
ne nacije, o emu je govorio Kazaz? Tu podsjeam na Muj-
kievu i moju diskusiju u ovim novinama, jer se to vee
uz tzv. kulturu kao uz prvi indikator. A mi se u tom po-
druju kreemo toliko nesigurno, da emo u okviru iste ra-
sprave jedanput ustvrditi kako meu nama nema nika-
kvih kulturnih razlika, da bismo odmah potom rekli kako
su kulture ono po emu se najvie razlikujemo. Zato je
to tako? Zato to je sam pojam kulture doivio strahovitu
transformaciju. O tome pie Terry Eagleton u jednom sjaj-
nom eseju, gdje uzima i Bosnu i Hercegovinu kao ilustra-
ciju kako se kultura preobrazila: od jednoga estetskog po-
druja koje je sluilo kao sklonite od profanog (pa i poli-
tikog) ivota, pretvorila se u politiko sredstvo par exce-
llence, i tako se profanirala, ali, to je osobito vano, i de-
mokratizirala. Eagleton to saima u maksimu: U Bosni i
Hercegovini ili u Belfastu kultura nije tek ono to stavlja-
te u kasetofon, to je ono radi ega ubijate. Mi jako dobro
znamo, ako hoemo da znamo, kako je ovo precizno, i kako
odgovara nekim krucijalnim elementima nae stvarnosti. K
tome, Bosna i Hercegovina nije na svjetskoj politikoj po-
zornici nikakav vaan subjekt, to jest donekle bila Jugosla-
vija, ali Bosna i Hercegovina je tek slamka meu vihorove.
ta je, onda, alternativa, i kako ju izvesti? Revolucija? Usta-
nak? Drug Tito iz 41? Naravno, nita od toga. Svi ovdje go-
vorimo o nacionalistikim elitama i oligarhijama kao glav-
nom krivcu za nae stanje. Najlake se zadovoljiti tom ja-
lovom kritikom konstatacijom. Ali pitam: tko ih bira?!
to je danas u Bosni i Hercegovini glavna latentna snaga
nacionalizma? Lako je rei: elite. A to je s glasaima? S
narodom? U smislu demosa a ne etnosa. Hoemo li rei:
narod je nacionalistiki! Ako je tako, gdje postoji stvarna
mogunost za liberalnu demokraciju? A da ne zaboravimo
Milanka, Hamdiju i Branka (simbolino uzimajui ta ime-
na): ako su oni mogli biti Bosanci, to su mogli biti jer su
pripadali jednom nad-identitetu, orijakom ideolokom si-
stemu koji je, uz odreene varijacije, vladao od Vladivosto-
ka do Zadra... im je historijski demontiran taj nad-identi-
tet, ni oni vie nisu bili samo Bosanci!
ENVER KAZAZ: Prva historijska injenica je da BiH ima
nekoliko povijesnih granica, od srednjovjekovne, otoman-
ske, austrougarske, starojugoslovenske i i novojugosloven-
ske, tj. socijalistike, pa do ove dananje tranzicijske BiH.
A suverenitet su nosile samo srednjovjekovna i tranzicijska
BiH, a u svim drugim povijesnim sistuacijama suvrenitet
je svoj izvor imao kod nekog drugog, nekog kolonizatora
ili drugog oblika politike dominacije nad BiH. Cijela ova
socijalistika pria, kada se na nju pozivamo, svodi se na to
da suverenitet takve BiH nije bio ovdje ve u Beogradu,
da je nosilac tog suvereniteta jedan politiki subjekt, komi-
nuzam i da on simboliki nestaje padom berlinskog zida, a
onda i krvavim raspadom socijalistike verzije Jugoslavije.
Ta ideologija danas se pervertira u liberalnu demokra-
ciju i zato vi ne moete povui razliku u tome ko konstru-
ira esencijalistiku predstvu BiH. Zato i mislim da je nae
promiljanje o BiH terminoloki neprecizno. Nerzuk je po-
stavio sutinski vano pitanje: koji bi to subjekt konsoci-
jacije mogao da proizvede okvir dravnog opstanka BiH?
Moj odgovor je: nacije, koje su u BiH jo uvijek kulturo-
loke, i tek treba da budu izvedene povijesno, a u proce-
su su svog politikog i ideolokog dovravanja. Zato i jest
pradoks da su kulturoloke elite proizvele rat, obanavljajui
kolektivno autoritarni koncept nacije postavljen jo u vre-
menu romantizma iz 19. stoljea. Taj koncept nacije vlada
na kompletnom junoslavenskom prostoru i mi smo nje-
gove rtve. Taj je koncept i proizveo neprijateljstvo, te sliku
neprijateljskog drugog, koji je, ustvari, prvi susjed sa, sve
do ovog zadnjeg rata, istom ili slinom gorkom povijesnom
sudbinom. Liberalni koncept nacije postoji samo u gla-
vama graanskih intelektualaca koji, paradoksalno nude
raspravu o konsocijaciji, dok nacionalistike, univerzitet-
ske elite kamufiraju stanje znanstvenog uma. Ovo nas vodi
ka onom emu je Vukoja govorio: ka dijagnozi stanja. Paci-
jent nije proizveden samo genocidom nego i nakaradnim,
konzervativnim kulturalnim strategijama. Ricouer smatra
da se jedna ideologija moe poraziti samo nekom utopi-
jom, nekom utopijskom konfguracijom, ali nakon tog za-
kljuka skeptino se pita ko e stanovati u toj utopijskoj
projekciji budunosti? Ja, stoga, ne mislim da je BiH ob-
novljiva samo na nain neke utopijske konstrukcije, ideal-
nog ZAVNOBIH-a, ve tako da se u tu konstrukciju naseli
redefnirano povijesno iskustvo, ili iskustva, ali i nova bo-
sanskohercegovaka realnost.
UGO VLAISAVLJEVI: Vjerujem, naprotiv, da bez formu-
le ZAVNOBiH-a BiH nee biti mogua, ali to je formula u
sasvim novom kontekstu i to je jo vanije mora biti na-
dopunjena, inae ostaje formula etnopolitike. Dopuna pri-
je svega mora biti klasnim identitetom, ali i rodnim ili bilo
kojim drugim koji je dobio vjerodostojan politiki legitimi-
tet, to znai da je politiki za sobom povukao znaajan se-
gment stanovnitva. Npr. BiH je i Bonjaka i Hrvatska i
Srpska i radnika i enska i omladinska itd
IVAN LOVRENOVI: Nemojte zaboraviti i na jedno novo
regionalno inzistiranje: i Hercegovaka i Bosanska
SENAD PEANIN: I ateistika
NERZUK URAK: Liberalna demokratija moe biti uvjet da
se u zemlji poput nae razvije javni odnos prema konsoci-
jacijskim ali i prema graanskim mogunostima. Pretpo-
stavimo, metodom scenarija, da je za BiH poeljan konso-
cijacijski aranman. Da bi do tog aranmana u punom ka-
pacitetu dolo, politike elite koje predstavljaju konsocija-
cijske grupe, moraju postii konsenzus o zajednikoj dra-
vi. Ve deceniju i po ne mogu ga postii, mada su sve vri-
jeme radili i djelovali u etnikoj formi konsocijacije. Poli-
tiari nisu pokazali ni minimum volje da u predzakono-
davne aranmane ukljue i druge kategorije ljudstva, osim
ako e ljudstvo pristati na etnike aranmane. Da li je onda
konsocijacija inkluzivna ili ekskluzivna? Rekao bih da pri-
je iskljuuje nego to ukljuuje. Inkluzivna je tek ako moe
proizvesti zajedniko dobro. Mi od 1989-e, sa priblino
istim politikim elitama, prisustvujemo nemogunosti
opeg dobra. Naa konsocijacijska stvarnost demanti-
ra konsocijaciju kao mogunost! Konsocijacija, u svojoj
radikalnoj postkonfiktnoj dejtonskoj formi nije proizvela
osjeaj politike pripadnosti zajednici. Jedini osjeaj pri-
padnosti je paso odnosno putovnica mada ni tu ne posto-
ji egalitarizam. Da li je to potreban i dovoljan uvjet! Moda
jeste, mada smatram da nam je prije svega potreban rele-
vantan osjeaj graanske nacionalnosti kao osjeaj pripad-
nosti politikoj zajednici. Ta pripadnost, ukljuujui ih, na-
dilazi formalnu pripadnost ostvarenu pasoem, ali i etni-
ku interpretaciju nacionalnosti.
UGO VLAISAVLJEVI: Govorite kao Kardelj.
NERZUK URAK: Ne znam da li govorim kao Kardelj. Po-
zivam se na amerikog lijevoliberalnog teoretiara Bria-
na Barryja pokuavajui proizvesti novi pojam bosansko-
hercegovakog domovinstva. Teko je novi pojam preve-
sti u novu osjeajnost ako nema temelja za novu osjeaj-
nost. A imamo li mi taj novi osjeaj pripadnosti? I treba li
nam taj osjeaj? Treba li nam uope BiH bez tog osjea-
ja pripadnosti? Jesu li nae razlike male ili velike? U teori-
ji se govori se o narcizmu malih razlika. Mi smo u tome, u
tom narcizmu. Njegova konana konsekvenca je novi etno-
teritorijalni aranman za BiH, koji moe biti gori ili bolji od
ovoga koji imamo. Budui da nemamo tradiciju liberalnog
miljenja, izgledniji je jo gori izgled BIH. A gore ne moe
biti bolje, mada ima onih koji tvrde suprotno.
ZDRAVKO GREBO: Prvo pitanje glasi: da li BiH moe biti
normalna evropska drava? Ja mislim da moe i da je
povijesni oslonac za to ZAVNOBIH, sa ime se ne slau
Lovrenovi i Kazaz. Ivanov prigovor glasi da je to bila ko-
munistika prevara. Nasuprot tome, ja mislim da je upra-
vo to rodno mjesta BiH. Kada ve govorimo o konsoci-
jaciji, sjetim se da me je prilikom sluajnog susreta na sa-
mom poetku rata Peanin, poprilino ljutito, upitao: ...ta
ti ono uopte pita da li BiH ima supstancu?
Mislim da i vi sami sebe laete kada u ovom razgovoru tvr-
dite da su svi identiteti u igri, i da podrazumijevate da se,
oekujui plodotvoran odgovor, pitamo i da li sam ja bogat
ili siromaan, ena ili mukarac, mlad ili star, Hercegovac
ili Krajinik...? Upravo suprotno.
Ovdje se radi o etnonacionalno(istikoj) konsocijaciji
koja treba da bude teritorijalno potvrena. Pitanje glasi:
zato pauperizovani slojevi bh. drutva, recimo penzioneri,
koji pokuavaju preivjeti sa 150 KM mjeseno, otputeni
ili radnici na ekanju, diplomati bez zaposlenja itd. pono-
vo i ponovo glasaju, kada ih, da banalizujem, niko ne prisi-
ljava ni na ta. Znam ja da postoje stvarni i virtuelni pritis-
ci, iznudice i ucjene, medijske manipulacije, ali mi niko ne
moe protivurjeiti kada kaem da kada ubacujem svoj
glas u glasaku kutiju, nisam slobodan. Odgovor koji dnev-
no isporuujem pitaima sa taxi tanda ili prodavaima na
ciglanskoj pijaci jeste: zato glasa za SDA ako misli da su
svi oni neznalice, lopovi, korumpirani, mafjai...? A rezul-
tati, apsolutno legalnih izbora, su isti posljednjih petnaest
godina. ta je sa sindikalnim pokretom u BiH? Gdje se ta-
no u politikom spektru nalazi SDP i zato oekujemo da
bi oni bili lijeva alternativa?
IVAN VUKOJA: ini mi se da je ovome drutvu trenutno
potrebna i jedna zdrava kritika kritike nacionalizma, od-
nosno, kritika kritiara nacionalizma. Ovo govorim sto-
ga to smatram da je veina kritika i kritiara nacionaliz-
ma optereena ideolokim predrasudama o nacionaliz-
mu, predrasudama s liberalnim ili marksistikim pred-
znakom, ili pak, nekom njihovom udnom mjeavinom.
Osim toga, takve kritike su esto u veoj mjeri odraz osob-
nih afniteta ili animoziteta kritiara prema odreenim
osobama i pojavama, nego ozbiljne kritike refeksije jed-
nog kompleksnog drutvenog fenomena. Kao argument
elim citirati i Nevena Sesardia koji u tekstu Liberalizam
i njegove nevolje s nacionalizmom kae: Mogue je da su
nacije, kako glasi proslavljena fraza Benedicta Andersona,
zamiljene zajednice. No, esto, a ne rijetko, nacionalni se
sukobi tiu zbiljskih, ne samo zamiljenih problema...
Ako zagrebete ispod povrine, i pogledate dublje, mogli bi-
ste otkriti da se, ispod svih tih neprijatnih prizora erupcije
nacionalistikog nezadovoljstva, kriju neka legitimna ko-
lektivna osjeanja nepravde.
Velikim djelom kritika nacionalizma u BiH je samo simu-
lacija kritikog diskursa i zbog toga jer je liena makar
i privida samokritike - svaki kritiar nacionalizma smatra
svoju poziciju neupitnom, te, i moralno i intelektualno, su-
periornom bilo kojoj formi uvaavanja nacionalizma. Si-
mulirajui tako ozbiljnu kritiku i ignorirajui relevantne
drutvene i politike injenice, oni zapravo podupiru sta-
tus quo i odravaju na ivotu ono protiv ega se prividno
bore. Nacionalistiki separatizam i graanski unitarizam
su komplementarne pojave koje meusobno hrane jedna
drugu i osiguravaju jedna drugoj politiku egzistenciju. Ta-
kva opoziciju, a zapravo politiku simbiozu nacionali-
stikog separatizma i graanskog unitarizma, smatram
najveom opasnosti za opstanak bosanskohercegovakog
drutva i drave.
ENVER KAZAZ: Da odgovorim na Nerzukovo pitanje: nisu
to narcizmi malih razlika, to su jazovi, jazovi u kultu-
rama. Pogledaj samo fguru neprijatelja realiziranu u na-
im kulturama, pa e vidjeti da je neprijateljski drugi go-
tovo kroz itavu povijest znao biti i nacionalni, i konfesi-
onalni drugi. Ona kolonizatorski drugi iz epike zamijen
je npr. u knjievnosti postmoderne restauracije nacional-
nog romantizma, prvim susjedom, nacionalnim drugim,
pa smo od oslobodilakog koncepta romantizma dobili na-
karadnu postmodernu verziju imperijalne, kolonizatorske,
mrane kulture, npr. kod osia ili Aralice. Zato nisu va-
ne samo ove sitne razlike, nego i svijest o stalnom hibri-
diziranju kolektivnih identiteta, o njihovoj povijesnoj di-
jalektinosti. Kada se, npr. ima u vidu da je oslobodilaki
koncept romantizma pervertiran u kolonizatorski koncept
kulture nakon njegove obnove kasnih osamdesetih i de-
vedesetih, nakon knjievnosti populustikog talasa, kako
je naziva Nikola Bertolino, onda je jasno da su se pojavi-
li ubilaki identiteti na granici, to bi rekao Amin Ma-
louf. Ali, ova dijalektinost u tokovima identiteta je vana.
Ja sam siguran da je percepcija BiH u bosanskosrpskom
identitetu ili bosanskohrvatskom danas drugaija u od-
nosu na neposrednu krvavu prolost, da je ona genocid-
na, nacionalistika i autoritarna percepcija iz npr. 90. go-
dine, ili 93. ili 95., danas znatno drugaija. Zato je prijeko
potrebno istraiti strategije u proizvodnji predodbi o BiH
od strane bosanskosrpskog, bosanskobonjakog ili bosan-
skohrvatskog kolektivnog identiteta i vidjeti sve faze nji-
hove promjene, opisati te promjene, uvidjeti historinost u
tim predobama, na koncu, vidjeti ime, kakvom predod-
bom Bosne i Hercegovine su zamijenjene one iz neposred-
no predratnog, ratnog i neposredno poratnog stanja. Ba
zbog odsustva svijesti o tim, ma koliko malim, ipak zna-
ajnim promjenama, zagovarai esencijalistike, metafzi-
ke, utopijske BiH postaju njenim neprijateljima. A to vodi
drugom paradokslanom zakljuku da su danas neprijate-
lji BiH, zapravo, njeni najvei zagovarai. Ovaj nemogui
paradoks se moe prevladati samo znanstvenim uvidom u
bosanskohercegovaku i povijesnu, i kulturnu, i politiku i
ideoloku i svaku drugu realnost.
IVAN LOVRENOVI: Ako nam je vano pitanje osjeaja
pripadnosti dravi ima li ga i zato ga ima ili nema, ja bih
to pitanje preokrenuo: drava mora zasluiti osjeaj pri-
padnosti. Jer, ta je drava, pa da bi njezin stanovnik a pri-
ori morao prema njoj imati neki osjeaj ljubavi? To zna-
i da dravu projiciramo malne kao metafziki identitet,
koji ultimativno iziskuje ljubav. To je kao da smo u dome-
ni religijskoga, jer samo Bog, ako vjeruje u njega, zahtje-
va neupitnu ljubav, a ne drava. Osjeaj prema dravi se
stvara, stjee, to je proces, tu naa drava ni po emu ne
bi smjela biti izuzetak u odnosu na druge drave. No, kod
nas postoji i sve se vie namee nekakav bosanski dravni
platonizam, ideja Bosne, obrazac Bosne, Bosna iznad
svega i prije svega. Nekakav pseudoreligijski patrioti-
zam! To nije nimalo nevaan ni bezazlen proces, i o njemu
bismo morali moi analitiki i kritiki govoriti.
ZDRAVKO GREBO: Ko e napraviti tu dravu?
IVAN LOVRENOVI: Pa to je sutinsko pitanje! Ako ZAV-
NOBIH jeste rodno mjesto Bosne i Hercegovine, onda je
on i mjesto njezine smrti. Kako? On jest bio mjesto roe-
nja jedne Bosne i Hercegovine, jednog modela te zajedni-
ce, jedne njezine historijske realizacije, ali njoj takvoj je hi-
storijski odzvonilo (neovisno o tomu alimo li mi to ili ne) i
iluzorno je misliti da je obnovljiva. Jer su neobnovljive sve
one pretpostavke na kojima je poivala.
SENAD PEANIN: Htio bih samo da se vratim na jedno, o
nacionalistima. Mi koji kritikujemo nacionalizam, a eto i
sebe tu ubrajam, ne inimo to iz neke ljubavi prema BiH ili
nekog ideala, patriotizma ve, da se vratim na referendum:
on jeste legitimno pravo svakog naroda da odluuje o sebi,
ali ne i u BiH, ja ga kritikujem jer ono ne moe proi bez
zla. Konsocijacijski modeli iskljuuju referendum.
ZDRAVKO GREBO: Vratimo se na prvi referendum. Kada
se kritiki otvori pitanje prvog referenduma, onda mo-
emo otvoriti i pitanje ovoga koji se sada predlae.
IVAN VUKOJA: elim samo naglasiti da je vie puta tokom
ove rasprave povrijeen jedan od mojih identiteta, nai-
me, ja se ne smatram Bosancem, niti doputam bilo kome
da mi namee taj identitet. Ja sam Hercegovac, a ne Bo-
sanac, a drava u kojoj ivim zove se Bosna i Hercegovina,
a ne Bosna, i molio bih da se to uvaava.
NERZUK URAK: Kad govorim o osjeaju pripadnosti
BiH, ne govorim o nekakvoj metafzikoj podlozi ili iskon-
struiranoj slici dobre Bosne. Kazujem o identifkaciji ze-
mlje sa ljudima koji u njoj ive i o identifkaciji ljudi sa
zemljom koju nastanjuju. To je dvosmjeran proces. Ako
se od drave trai da zaslui nau ljubav, to je metafziki
zahtjev na isti nain na koji je to i zahtjev drave da je voli-
mo sa njenom ideolokom, lijepom slikom o sebi. U dana-
njoj Bosni i Hercegovini, dravna heraldika, budui da je
neutralna, posjeduje kapacitet razvijanja osjeaja pripad-
nosti zajednici. No, to se ne deava, to implicira sijaset ra-
zliitih zakljuaka.
ZDRAVKO GREBO: Ko ti je napravio aktuelnu zastavu i
grb? Da li narod u BiH? Nije, nego po narudbi, holandski
dizajner!
NERZUK URAK: Etnonacionalni identitet samo je jedan
od naina da se bude dravljanin Bosne i Hercegovine, a
nikako na konani identitet. Skupili smo se ovdje da de-
batiramo dravu. Ne slaem se sa Vukojinim stavom da
je vanije kritikovati kritiare nacionalizma nego naci-
onalizam. Ako ja kritikujem dravotvorni nacionalizam
Harisa Silajdia ili umjereni nacionalizam Sulejmana Ti-
hia ili, pada mi na um Aleksa Buha kao flozofski glas srp-
skog nacionalizma - zar mi hoete kazati da ja ne trebam
kritikovati nacionalizam Harisa Silajdia ili Alekse Buhe?
Aleksa Buha uporno govori kako BiH treba podijeliti na tri
etnika dijela ali da RS treba ostati ovakva kakva jeste, uz
jo neka preseljenja naroda i slino, a ispada da je vani-
je kritikovati kritiku nacionalizma nego nacionalizam. Iz
koje to nacionalistike pozicije ja kritikujem bonjaki na-
cionalizam?
UGO VLAISAVLJEVI: Ali i takva kritika ne pada s neba.
esto nam se dogaa da posve opravdana kritika nacio-
nalizma zna biti i sama nacionalistika.
SENAD PEANIN: Ma, nije Ugo ne moete tako!
UGO VLAISAVLJEVI: Da se razumijemo! Kritika kritike
ne brani nacionaliste, upravo naprotiv, ona radikalizira
kritiku nacionalizma. To je kritika s veim sluhom za na-
cionalizam, uperena prema suptilnom nacionalizmu. Ona
je beskrajno vana, jer danas nema nita vanije od oprav-
dane kritike nacionalizma. ak i kada dobije umiljato gra-
ansko lice, nacionalizam ostaje nacionalizam ili, bolje re-
eno, etnopolitika. Sa svoje strane, pak, graanstvo ne bi
smjelo imati nikakvu etniku supstancu, neko etniko
mi koje iza njega stoji i hrani ga drutvenim i simboli-
kim sadrajem. Jedini autentini sadraj graanstva jeste
civilno drutvo, taj kotao pluralizma.
SEKULI: Iza kritike kritik nacionalizma stoji nekoliko
vanih fenomena vezanih za etnonacionalizam na tlu BiH.
Da treba uvaiti realitet u kojem nacionalizam igra glav-
nu ulogu - ja se s tim slaem. Da je nedostatna lijeva pre-
dratna kritika nacionalizma - i s time se slaem. Gotovo
nepotroivu snagu etnonacionalizmu dao je Dejtonski spo-
razum. Po meni Dejton je dajui legitimitet trima nacional-
nim opcijama, etnijama, proglasio izvanredno stanje u BiH
koje jo uvijek traje. Zavodljivost konsocijacijskog diskursa
kao jednog moderniziranog oblika prie o konfederalnom
dravnom obliku je u tome to on to vie subjekata eli da
ukljui u reprezentativnu demokratiju, ali mana toga je to
se u tom irenju subjekata sve eli obuhvatiti i predstavi-
ti, da niko ne bude diskriminiran, kao to recimo Ugo eli,
u politikom i ivotnom kontekstu to jeste njegova lijepa
osobina ali ima slabost to privilegovano mjesto opet daje
naciji. Ja ne mogu ni svoj haustor da predstavljam... Posto-
je danas ipak neke oaze graanskog otpora koje dolaze iz
bilo kog naroda, ali taj otpor nema mo, nije razvijen, jer u
bilo kojoj prii u kojoj bi etnos danas bio manje bitan, baci-
la bi se bomba, a tu se nadovezujem na recimo, identitet RS
i priu o referendumu. Nije tu bitan referendum, ve dugo-
roni legitimitet opstojnosti RS. Konsocijacija kao diskurs
na kraju krajeva moda zavrava kao legitimacija moi
etnonacionalista. Ali sve se vraa na isto, na pitanje pro-
ste ili sloene drave: ak je i sloena bh. demokratska dr-
ava nezamisliva upravo zbog karaktera ili moi etnopoli-
tikih hegemonijalnih ili iredentistikih elita koje prate voj-
ske, policije, intelektualci, mafje... Ja ne mogu drugaije da
mislim nego u pravcu Francuske revolucije, kada se radi o
ljudskim pravima i slobodi...
ASIM MUJKI: Ja bih podrao profesora Sekulia u ovome
to je govorio. injenica je da je na najgrublji, na najkrva-
viji nain, utemeljena esencijalizacija etnikih grupa. i-
njenica je da je ustavnopravni okvir takav da graanin apso-
lutno ne moe biti ravnopravan ukoliko nije pripadnik jed-
nog od tri konstitutivna naroda i samo kao takav ima svo-
ju relevanciju. Dakle, zar sama injenica da nas konsocijaci-
ja prati oduvijek, nije alarm da ponemo razmiljati o tome
ta je dobro a ta ne? Nae etnike elite nisu pripremljene
za postizanje stabilizacije o kojoj govori Lijphart. Ako ima-
mo politiki konsenzus da teimo opem dobru, onda je to
besmisleno. Mislim da se na tom tragu gubi svaki element
u prilog konsocijacije, u postojeoj etnopolitikoj konstela-
ciji, etnike oligarhije opstaju proizvodei sukobe. Zato
glasamo? Pa zato to su svaki izbori pitanje opstanka, popis
stanovnitva... Evo u tome je i dolo do moje polemike sa
Ivanom, da ne upadnemo u zamku teritorijalizacije.
NERZUK URAK: Gdje su moje dileme u odnosu na jed-
no konsocijacijsko ureenje koje bi do kraja sankcioniralo
etniku teritorijalizaciju i etniku identifkaciju? To je pri-
stup koji identitete podrazumijeva i motri kao vjenu sta-
tinost, kao apriornu zadatost. Ali svi mi istovremeno ima-
mo jako puno identiteta. Da li bi ih konsocijacija reducira-
la, blokirala, umrtvila; da li bi sprijeila razvoj nadnacional-
nih identiteta, podcjenjujui individuu do granica neukusa?
Veliki pisac Mario Vargas Llosa kae: Koncept identiteta,
osim kada se primjenjuje samo na pojedince i ni na ta dru-
go, inherentno je redukcionistiki i dehumanizujui, on je
jedna kolektivistika i ideoloka apstrakcija izvuena iz sve-
ga onoga to je originalno i kreativno u ljudskom biu, svega
onoga to nije nametnuto naslijeem, geografjom ili dru-
tvenim pritiskom. Istinski identitet proistie iz sposob-
nosti ljudskih bia da se odupru takvim pritiscima i da
im protivstave slobodne postupke koje sami izmisle.
UGO VLAISAVLJEVI: Meni se ini uope smijenim tre-
ba li prihvatiti konsocijaciju ili ne. Nije pitanje hoemo je ili
neemo, ve je pitanje kakvu emo. Drugog izbora nema.
Pria o referendumu je odlian primjer. Zato smo protiv
referenduma o izdvajanju jednog naroda iz BiH? Pravo na
samoopredjeljenje jednog naroda je zajameno i u UN de-
klaraciji, ta je prepreka da se ono ostvari? Da li pravo po-
jedinca graanina ili kolektivno pravo drugog naroda koji
isto tako ima pravo na svoje samoopredjeljenje? Rei u
vam da je glavna prepreka samoopredjeljenje drugog na-
roda odnosno tzv. etnokulturna pravda, a ne pravo poje-
dinca. Zato? Zato to u RS-u vladajuim politiarima nita
principijelno ne smeta da sutra s odcjepljenjem ne zajame
sva ljudska prava nesrbima, pa i kolektivna manjinska pra-
va. To znai da ak mogu pristati da manjini osiguraju vea
prava nego svojoj veini. Jer manjina je u sutini politiki
irelevantna. Nije liberalna demokracija sa svojim graan-
skim pravima ono to stoji principijelno na putu separatiz-
ma nego je to etnokulturna pravda: kolektivna prava dru-
gih naroda i prije svega njihovo pravo na samoopredjelje-
nje. Zato smatram da je ZAVNOBIH pruio ako ne itavu
formulu onda njen neizostavni dio, formulu konsocijacije
ispod koje se ne moe ii. To rjeenje e ili biti u temelju
BiH ili ove nee biti. Moraju se zajamiti kolektivna pra-
va Bonjaka, Hrvata i Srba kao jednakopravnih naroda
i to je odmah jedan konsocijacijski model. Ne moe se
predstaviti zemlja iskljuivo kao zemlja ravnopravnih gra-
ana isto kao to se u masovnim grobnicama ne mogu r-
tve prebrojavati samo kao graani, iako je veoma vano i to
da su to graani ove zemlje. Ne treba ukidati ve olabavi-
ti etnoteritorijalne grupacije. Tu poinje pria o civilnom
drutvu kojeg niko nije spomenuo.
IVAN VUKOJA: Kada se ve spominje taj termin, htio bih
rei da rat u BiH nije bio graanski rat, nego meunacio-
nalni rat. Nisu graani ratovali jedni protiv drugih, zato to
jedni vie vole meksike a drugi talijanske sapunice - rato-
vali su narodi u slubi nacionalnih politika. Kao uvod u za-
vrno razmatranje, elim citirati Asima Mujkia koji je po-
lemizirajui o temi konsocijacija u magazinu Dani napisao:
Zato barem u Nizozemskoj i Austriji u zadnja dva-tri de-
setljea konsocijacijski aranman gubi na znaaju jer se usli-
jed liberalizacije odvija demonopolizacija prvobitnih kar-
tela elita i njihovog tananih balansa moi. Politika liberali-
zacija ovih konsocijacija je demokratizirala politiku artiku-
laciju graanstva u tim zemljama. Premda se Asim deklari-
ra kao zagovornik graanskog, a protivnik konsocijacijskog
modela ureenja bosanskohercegovakog drutva i drave,
drim da citirani argumenti idu u prilog konsocijacijskom
modelu. Naime, oito je da su Nizozemska i Austrija naj-
prije uspostavile konsocijacijski model, i on je jo uvijek
na snazi, a da je zatim procesom politike liberalizacije
dolo do demokratizacije politike artikulacije graan-
stva. Dakle, konsocijacije se pokazala kao model koji pogo-
duje politikoj artikulaciji graanstva. I to je moja zaklju-
na teza: u BiH je nuan konsocijacijski model ureenja
kako bi se uvaila injenica da je BiH vienacionalna drava,
i kako bi se na zadovoljavajui nain rjeilo nacionalno pita-
nje kao pitanje s najveom specifnom teinom u BiH. Pa-
ralelno s uspostavom konsocijacijskog modela otvoriti e se
prostor za unutarnacionalnu graansku diferencijaciju
i politiku artikulaciju graanstva na razini bosansko-
hercegovakog drutva. Stoga smatram da konsocijacijski
modeli ne esencijaliziraju etnonacionalizam, nego upravo
suprotno, stvaraju realne drutveno-politike pretpostav-
ke za proces demokratizacije i liberalizacije etnonacional-
nih koncepata, pogoduju razvoju civilnog drutva i politi-
koj artikulaciji graanstva, te, to je u ovom trenutku moda
i najvanije, osiguravaju legitimitet i opstojnost vienaci-
onalne drave Bosne i Hercegovine. I za kraj, jo samo ci-
tat Willa Kimlicke: U vicarskoj kao i u veini multinacio-
nalnih drava, nacionalne grupe osjeaju privrenost iroj
dravi samo zato to ira drava priznaje i uvaava njihovo
zasebno nacionalno postojanje. Nemam nita protiv da Bo-
sna i Hercegovina i u drutvenom, i u politikom, i u eko-
nomskom pogledu sve vie nalikuje vicarskoj.
IVAN LOVRENOVI: Florian Bieber u jednom izvanrednom
tekstu pravi razliku izmeu Libanona i Bosne i Hercegovi-
ne uoavajui jednu krucijalnu stvar: u Libanonu, za vrije-
me rata, sve su politike frakcije govorile kako predstavlja-
ju dravu u cjelini, i tako je rat zapravo ojaao libanonski
identitet. Za razliku od toga, u Bosni su nacionalne kon-
cepcije transformirane u etnike, teritorijalne i tako je uklo-
njen bosanski identitet, pie Bieber. Ne mislim da je svrsis-
hodno da se mi ovdje izjanjavamo za ili protiv konsocijaci-
je, meni to nije kljuno, to sam poruivao i Asimu Mujkiu u
naoj novinskoj debati. Nisam ja nekakav fan konsocijacije,
niti je moj posao o tome govoriti teorijski. A jo manje pri-
stajem da se pred bilo kim dokazujem u smijenom liciti-
ranju: tko je vei antinacionalist, tko je vei bosnoljubac,
tko vie preferira graanski individualitet. Drugo je ne-
to vano. Govorei o Bosni, svi se uvijek rado pozivamo na
trajni, vjeni karakter njezine plurimorfnosti, to je kao neka
moderna mantra bosanska, i u osnovi je istinita. Ali pravi
problem je u tome to kroz cijelu poznatu povijest u Bosni i
Hercegovini ta njezina bazina kulturalna osobina, injeni-
ca supostojanja razliitosti, nikada nije adekvatno poli-
tiki ostvarena i izraena, uvijek se zapravo od toga bjea-
lo. Nije ni danas. Kako ZAVNOBIH pokazuje da je bio pri-
jevara? Evo jednostavnoga uvida. Ako je ZAVNOBIH Bo-
snu i Hercegovinu artikulirao kao i srpsku i hrvatsku i mu-
slimansku, onda je tim narodima morao dati sve ono to im,
kao narodima koje priznaje, pripada bez ikakve rezerve, pri-
je svega u aspektu (nacionalne) kulture. A kako im nije dao
ono to im pripada? U Jugoslaviji, u zavnobihovskoj Bosni i
Hercegovini, bila je trajno pod prijetnjom najgore ideolo-
ko-politike i krivine inkriminacije makar i najnevinija po-
misao na osnivanje tzv. nacionalnih kulturnih institucija.
Oko toga su se uvijek vodile najee ideoloke bitke, i na lju-
de sruivale najstranije anateme. Dakle, dolazimo na klju-
nu stvar: ZAVNOBIH je prava, koja je proklamirao, prizna-
vao samo i iskljuivo deklarativno. Pojmovi naroda (nacija)
bili su ispranjeni od sadraja. A kultura je tu, dakle, kljuni
faktor. Problem je bio i ostao - u tome da se nae modus u
konkretnom politikom i dravnom ustrojstvu kako da se te
dvije stvari, opstojnost drave i prava naroda, pomire a ne
da dolaze u sukob. Tako dolazimo na neku od mogunosti
koje prua konsocijacijska demokracija, i zato smatram da je
o njoj silno vano govoriti, a ne anatemizirati ju unaprijed.
Ona, dakle, nije idealno rjeenje, ali nae je pitanje naalost:
ima li za nas drukijega?
ENVER KAZAZ: Kada je pria o ustavnim promjenama bila
izbaena na bosanskohercegovaku scenu, ja sam bio jedan
od najveih optimista, jer se po prvi put u naoj povijesti
pojavila politika konsenzusa kao model konstituiranja
bh. drutva i drave, jedan, uslovno reeno, nov model u
bh. povijesti. Ta politika konsenzusa je uvaavala dobar dio
onog o emu ovdje govorimo. Onog trenutka kada je Silajd-
i svojom jeftinom gestom, u kojoj je ideja graanske BiH
maskirala njegov nacionalizam, razbio politiku konsenzu-
sa, pria o proizvodnji nove BiH je u tom trenutku bila pot-
puno zaustavljena. Alternativna pria o BiH koja se ovdje
kazuju bi mogla odgovoriti na ta gorua pitanja kako kon-
stituirati dananju BiH samo na nain da se zaista u dru-
tvenoj praksi ona ponu ozbiljno tretirati. Ja ne mogu ni te-
oretski ni neteoretski rei da sam za ili protiv konsocijacije.
Ali mogu postaviti jedno pitanje: ako je alternativa konso-
cijaciji revolucija ili rat, onda je konsocijacija bosansko-
hercegovaka povijesna nunost. Ua ili ira konsocijaci-
ja, sasvim svejedno. Ali, dananja situacija u kojoj bosan-
skosrpska politika elita doivljava RS kao ostvarenje svog
ratnog cilja, ili na prostoru Federacije BiH hrvatska i bo-
njaka politika elita nacionalnu dominaciju u kantonima
kao lo rezultat ratnih zbivanja naprosto mora biti pre-
vladana proizvodnjom novog stanja i emancipiranjem tih
politikih elita od ratnih politikih strategija. Iz takve situ-
acije jedina mogua emancipatorska politika je politika
konsenzusa koja e onda otvoriti ovo to su govorili i Asim,
i Ugo, i Ivan. Ta emancipatorska politika e onda otvoriti
mogunost za uspostavljanje demokratine snage graan-
stva. Jer, nije li nae graanstvo, odnosno, ono to pod tim
pojmom podrazumijevamo, veoma konzervativno, dale-
ko konzervativnije od svih drugih politikih opcija napro-
sto zato to stanuje u nekoj projektivnoj metafzici Bosne i
Hercegovine.
Aktualije
Ak t ua l i j e
P
ovodom nominacije Tanovievog filma Vedrana
Seksan u magazinu Dani o ovom flmskom dogaa-
ju pie: Kao pred velike utakmice, po kuama u ka-
fanama i klubovima organizira se zajedniko gledanje di-
rektnog prenosa dodjele Oscara. I nema sumnje da e u
ponedjeljak, 25.marta, u pola tri ujutro, kada poinje TV
prenos, svi koji ostanu budni biti napeti kao pred izvoe-
nje penala koji su sprijeili Ivicu Osima da s reprezenta-
cijom SFRJ ode do vrha svijeta.
1
Novinarka u ovom tekst
mijea pojam flma sa sportom i dodaje: [...] da neko kae
Te winner is... i nakon otvaranja omotnice doda: No Mans
Land.
2
Godine 1989. Akademija zamjenjuje frazu And the
winner is reenicom And the Oscar goes to.., upravo zato
to nema pobjednika niti gubitnika; dakle, flm se ne do-
ivljava kao nogometna utakmica u kojoj navijamo i elj-
no oekujemo gol.
1 Vedrana Seksan: Pobjeda u istim arapama. Dani 22. 03. 2002.
2 Ibidem
Nogometna
kinematografija
Fudbalski teren, kao i teren u bosanskohercegovakim flmovima je
prazan, bez simbolike i estetike, igrai su iscrpljeni, na stadionu se bez
imalo vjetine brzo odigravaju scene i na kraju ipak nakon produetaka
padne gol iz penala. Geldatelj koji je izloen plitkim, navodno
crnohumornim, poalicama i koji je konfrontiran s uvijek istom
stereotipnom priom, naputa dvoranu govorei: Pravo dobar flm
Irma Durakovi
Rijeima: And the Oscar goes to 25. marta 2002. obiljeen je poetak nove ere
bosanskohercegovakog filma; tog dana se Danisu Tanoviu u kategoriji za najbolji strani film
uruuje najvea filmska nagrada za No Mans Land: zlatni Oscar.
Meutim, Vedrana Seksan nee biti jedina koja e se kori-
stiti ovom sportskom metaforom; u intervju za asopis Za-
rez poznati bosanskohercegovaki reiser o vanosti SFF
kae: Znai, pravi domai fudbalski teren koji je za sve
nas iz flma dobar test, u smislu kako bi flmovi mogli biti
dalje primljeni.
3
Povodom prikazivanja flma Remake na 32. Filmskom fe-
stivalu u Rotterdamu, scenarista Zlatko Topi za magazin
Dane pie o utiscima koji je ovaj flm ostavio na festivalu.
Tekst poinje citatom Slobodana Aligrudia iz flma Sjea
li se Dolly Bell: Bez udarnike se ne vraaj a zavrava Top-
ievim rijeima upuenim publici: Ako se i vratimo bez
udarnike, oprostite nam i dajte nam najdrau nagradu
publike 22. februara u Skenderiji moda bi roterdamske
pobjede dvije godine zaredom bile previe za ovu zemljicu,
nesviklu na sreu.
4

3 Dragan Stoi: Rat je sjajna tema, ali je i ivot vrlo uzbudljiv. Danas vi-
kend 30.-31.08.2003.
4 Zlatko Topi: Jedan sretniji remake. Dani 31.01. 2003.
Akt ua l i j e
Sportska metafora kao sindrom
bh. kinematografje
Sportska metafora mijenja sliku prosjenog gledatelja i
predstavu o flmu. Da li neki reditelji i kritiari svjesno go-
vore o flmu u prenesenom znaenju? ta mijenja ova me-
tafora, ili, bolje bi se bilo pitati da li uope bilo ta mije-
nja?
Domai flm se pretvorio u nogometnu loptu. Gledatelj da
bi pogledao flm ne mora biti obrazovan, natprosjeno in-
teligentan; on u dvorani treba saekati prvi ut, udarnu pri-
u i biti naivan.
Naivan gledatelj doivljava flmsku prestavu kao utakmi-
cu. On vie nije hipnotiziran i pasivan. Reditelj na utakmi-
cu alje igrae koji (ne)spretno izvode slobodne udarce i je-
danaesterce. Fudbalski teren kao i teren u bosanskoher-
cegovakim flmovima je prazan, bez simbolike i estetike,
igrai su iscrpljeni, na stadionu se bez imalo vjetine brzo
odigravaju scene i na kraju ipak nakon produetaka pad-
ne gol iz penala. Gledatelj koji je izloen plitkim, navod-
no crnohumornim, poalicama i koji je konfrontiran s uvi-
jek istom stereotipnom priom, naputa dvoranu govorei:
Pravo dobar flm.
ovjek ima oko ali da li ono neuvjebano zaista vidi?
5
,
ta gledatelj o kojem ovisi budunost flma vidi? emu
apaluz? Gledatelj koji ne zna razlikovati lijepo od runog
(osta)je vizualni analfabet i time dalje motivira reditelje da
nastave shvaati flm kao nemilosrdni biznis, kao rat.
Rijei kritiara su upuene publici; kakvo je stanje s tzv.
flmskim kritiarima?
Pri analizi flmski kritiari koriste razliite metode, ovisno
o tome je li rije o stranim ili domaim flmovima. to se
tie domaih flmova, ne postoji nijedan koji je negativno
ocjenjen. Domai proizvod je dobar proizvod. U kritika-
ma se, eventualno, moe neto proitati o sadraju flma, o
glumi i reiji. Kritiar u svojoj analizi pliva na povrini i na-
braja: glumce koji su likove savreno iznijeli na svojim le-
ima
6
, kamera u rukama direktora fotografje Hakije To-
pia, koja prelazi okvire svega onoga to ste do sad vidjeli
7
,
fotografja koja je u savrenom skladu sa rediteljsko-scena-
ristikom vizijom
8
.....
Zavrna reenica kritike se esto ponavlja: Jo jedan flm
na koji moemo biti ponosni
9
ili Opet imamo zbog ega
biti ponosni
10
.
5 Peter Greenaway: Zukunftskino. U: Lettre International 73 ( juni 2006.)
str. 78-84, ovdje S. 78
6 Mirsad Klii: Galerija izuzetnih likova. Slobodna Bosna 04.05.2006.
7 Ibidem
8 Mirsad Klii: Remek-djelo. Slobodna Bosna 02.03.2006.
9 Mirsad Klii: Galerija izuzetnih likova. op.cit.
10 Mirsad Klii: Remek-djelo. op.cit.
Argument da se nai flmski autori snalaze u svim anrovi-
ma glasi: Potvruje to publika. Potvruju to nagrade.
11
A prikazi stranih flmova? Kada je rije o njima isti kriti-
ar se uputa u malo detaljniju analizu. On svoja nabraja-
nja do neke mjere i argumentira, ali ne uspijeva odmjereno
(pr)ocijeniti lo flm, takve kritike su obino pune bijesa.
Tako kritiar ostaje slijep, makar na jedno oko.
Metafora flma kao sportske utakmice u BiH puno i ne mi-
jenja: publika i kritiari koji su vizualno nepismeni nisu u
stanju uoiti besmislenu loptu koju reiser utira u svoj gol.
Festivali su bitni; reprezentacija bh. flma je bitna; bi-
znis je bitan i nagrade su bitne.
Postoje izuzeci: Oscar i Medo. Filmovi koji nisu kota-
li samo novca, ve i talenta, duha, ukusa i strasti.
12
. U nji-
ma se, naime, za razliku od drugih poslijeratnih bh. flmova
uoava umjetnika ambicija, ali se i oni vrjednuju samo po
nagradama; bitna je pobjeda, bitni su trofeji. Komentator
koji eli maskirati svoju neprofesionalnost pria o do-
eku, o suzama, o aplauzu publike o flmu puno ne go-
vori, osim o onome o emu svi ve govore, i za to uope
nije ni potrebno pogledati flm: o fabuli.
(Ne)obina rediteljska vizija
Veina su sportova orijentirana prema temeljnoj dramskoj
strukturi koja se sastoji od usmjerena protagonista i antago-
nista, i stoga se mogu analizirati u pojmovima drame..
13
; na
utakmici se motovi ponavljaju i ovo ponavljanje jaa aspek-
te dramskih rituala, a radnja koja nije propisana, poveava
njene mogunosti i napetost. Iako se u sportu mogu uoiti
umjetnike crte (ples i koreografja), one nemaju funkciju
da neto izraze, ve su u potpunosti podreene uinku, od-
nosno, krajnjem sportskom rezultatu.
Igra koji na uakmici skae, pada i tri ne obraa se gle-
daocima u elji da im neto kae. Njegovo tijelo ostaje za
nas nijemo. Ako ove ivotnjske kvalitete
14
prenesemo na
flm onda flmsko tijelo, odnosno, osjetljivi medij due,
nervoznog ogledala, koji pokazje najmanji titraj due
15

ostaje prazan.
11 Ibidem
12 Bla Balzs: An die Regisseure und alle Freunde vom Fach.-U: Der
sichtbare Mensch oder die Kultur des Films. Frankfurt am Main: Suhr-
kamp, 2001. str. 13
13 James Monaco: Film als Kunst.-U: Film Verstehen: Kunst, Technik,
Sprache, Geschichte und Teorie des Films und der Medien; mit einer
Einfhrung in Multimedia. Dt. Fassung hrsg. von Hans-Michael Bock.
Dt. Erstausg., berarb. und erw. Neusausg., 6. Auf. Reinbek bei Ham-
burg: Rowolhlt, 2005. str. 31
14 Bla Balzs: Der sichtbare Mensch. U: Der sichtbare Mensch oder
die Kultur des Films. Frankfurt am Main: Suhrkamp, 2001. str. 19
15 Ibidem
Ak t ua l i j e
Reditelji nijemih flmova su znali postaviti scenu u sli-
ku i lice glumca koji govori. Slika koja govori ini flm
umjetnikim. U nijemim flmovima smo mogli vidjeti
stvari, koje se ne mogu zamisliti niti pretvoriti u rijei.
16

Film kao umjetnost koja nam neto kazuje simbolikim i
estetikim slikama; kao umjetnost koja svakom kretanjom,
perspektivama, osvjetljenjem zna prenijeti poetski ugoaj i
ljepotu koje inae sadre pjesnikove rijei
17
, ne smije se sve-
sti samo na fabulu, kao to je to, uglavnom, sluaj u bh. fl-
movima.
Iako je roenje tonskog flma obiljeio veliki pomak, neki
reditelji su teili ka tome da stvore balans izmeu rijei i
slike, a neki da slika ipak ostane dominirajua, da se govor-
om ne bi sasvim odvukla panja gledatelja.
[..] moglo bi se rei da je svijet stvoren da bi se od njega na-
pravio flm. Svi hoe da snimaju flmove.
18
, a takvi flmo-
vi, koji dostiu stadij iscrpljenosti pamte se po banalnosti-
ma i ponavljanjima, a flm kao jednostavna umjetnost
19
u
ovom sluaju postaje rtva svoje jednostavnosti.
Tako je i bh. flm postao rtva svoje jednostavnosti. Fabu-
lu koju reditelj koncipira (p)ostaje samo poetni i jedi-
ni impuls flmskog doivljaja; sve ostalo je manje bitno.
Manje bitno e i ostati sve dok se bh. publika i kritiari ne
probude i ne ugledaju stravinu sliku na platnu. Film eli
zabaviti bh. publiku, ali se pretvara, kao i turbo-folk, u ki;
bitno je da se publika opusti i zaboravi na probleme, neo-
visno o tome ta im se nudi kao lijek za takvo stanje. Pa
e tako, neki prepriavati, a neki pjevuiti: Oeni me i sh-
vatit u te ozbiljno, ako se stvarno volimo sad mi dokai,
oeni me, bit e ti ivot kao san, medeni mesec svaki dan
obeavam!
I bh. flmovi su puni nezaboravnih uitaka poput gore
citiranog, te, niim izazvanog, skakanja iz scene u scenu.
Ipak, u odnosu na turbo-folk, flm ima uvjerljiviji temelj:
FABULU. Ona se, meutim, uvijek svodi na istu stereo-
tipnu matricu i odlikuje neloginim povezivanjima i
upljinama, uostalom, kao i cjelokupna struktura flmskog
jezika u bosanskohercegovakoj kinematografji.
No neki bh. reditelji, osim to nastoje ponuditi zabavu,
flmovima oigledno pokuavaju potaknuti publiku i na
razmiljanje o situaciji u BiH. Moda i na djelovanje ali,
kako? Na alost, ni za jedna sekvenca bh. flmova ne moe
16 Bla Balzs: Skizzen zu einer Dramaturgie des Films. U: Der sicht-
bare Mensch oder die Kultur des Films. Frankfurt am Main: Suhrkamp,
2001. str. 27
17 Ibidem, str. 26
18 Peter Greenaway: Zukunftskino. Op.cit.
19 James Monaco: Filmsprache. U: Film Verstehen: Kunst, Technik,
Sprache, Geschichte und Teorie des Films und der Medien; mit einer
Einfhrung in Multimedia. Dt. Fassung hrsg. von Hans-Michael Bock.
Dt. Erstausg., berarb. und erw. Neusausg., 6. Auf. Reinbek bei Ham-
burg: Rowohlt, 2005. str. 162
se kazati da ostavlja kod gledatelja jak dojam dojam kojeg
e ponijeti nakon projekcije i o kojem e razmiljati. Posli-
je flma, uglavnom, gledatelj prazan naputa dvoranu jer je
sveznajue rediteljsko oko flmom dalo odgovore na pitanja
koje flm uope nije ni postavio. Primjer izreenog moemo
vidjeti u flmu Gori vatra . Film govori o gradiu Tenju u
kojem se oekuje posjet amerikog presjednika Billa Clin-
tona. Naelnik nareuje da se kriminal za kratko vrijeme
ukine, da se naprave zastave (grekom je amerika sa cr-
venim zvijezdama), formira orkestar. Pored prikazivanja
organizacionih aktivnosti povodom velikog dogaaja, u
flmu se raa i ljubav. Film je ispunjen optimizmom i hu-
morom, ali, u trenutku poetka predstave, Zaim die kuu
u zrak i paravan ostaje zatvoren, a veselo raspoloenje se
pretvara u oaj. Strana sila naputa opasnu zonu i povlai
se. Vrhunac flma ini pomirenje Srba i Bonjaka koji na-
poslijetku shvate da je stranac taj koji ih je posvaao. Rad-
nja flma, pitanja i odgovori su jasni ko nas bre/ba za-
vadi.
Vatru koja bi da jo gori, ovih dana moemo pogledati i
na FTV koja emitira sada seriju Gori vatra. U seriji, redi-
telj nam uz sve dosad viene scene prikazuje i one dodatne
koje nisu bile pogodne za flm. Rediteljev potez da od vi-
ka flmskog materijala napravi seriju bez dodatno ubae-
nih likova i iznova koncipirane prie, sasvim je promaen
pokuaj ija je jedina funkcija ekstra eksploatiranje flm-
skog materijala. Vatra koja je u flmu ponekad i gorjela
serijom se gasi. Ostaje samo dim.
Fabula nije (ne smije biti!) jedini smisao flma. Vizual-
noj strukturi, slici nai reditelji ne pridaju gotovo nikakav
znaaj, a ona u nekim sluajevima moe biti i vie od rije-
i. Ako reditelj tei da prikae stvarnost i da kroz humor
zabavi gledatelja koji ivi u niijoj zemlji, onda bi se tre-
bao, ipak, vie potruditi oko svog fabuloznog remek dje-
la i poraditi na karekteristikama likova, motiva, simbola i
dijaloga.
Stalna primjesa bh. flmova je i jedan specifan humor
koji se uglavnom zasniva na fguri primitivizma; ova f-
gura se gradi na esto neuspjelim vicevima najnieg regi-
stra, koji uvijek smjeraju na glupost pojedinaca, a ne na ko-
mino proisteklo iz spleta okolnosti. Ovakav primitivizam
moemo takoer vidjeti i u flmu Gori vatra. U sceni u ko-
joj naelnik govori o posjetu predsjednika Billa Clintona,
vatrogasac pita: Bill Clinton. Pjeva? Ovu neinformira-
nost vatrogasca reditelj je upakovao u lo vic. emu se gle-
datelj smije? Filmom reditelj pokuava odslikati realnost,
koja je (ne)obina i opasna, meutim njegov flm na ovaj
nain upravo potpomae primitivizam u kulturnoj, soci-
jalnoj i drutvenoj slici, a sve to samo da bi se mogla realizi-
rati situativna komika u flmu. Ovdje ni stalno pozivanje na
praku kolu ne pomae.
Poslijeratni sarajevski flmovi se pamte po fabuli; a ta
e se desiti kada neki reditelj odlui snimiti flm o Srebre-
Akt ua l i j e
nici? Da li e i u ovom sluaju fabula biti jedini nosilac fl-
ma ili e se ipak misliti na sliku i zvuk?
Analiza flma: Ljeto u zlatnoj dolini
Film Srana Vuletia Ljeto u zlatnoj dolini (2003) je pri-
a o djeaku koji pokuava nepoznatom kockaru Hamidu
vratiti dug svog oca. Hamid koristi smrt djeakovog oca za
svoju prevaru: on tvrdi da mu preminuli nije vratio dug od
pedeset hiljada maraka. Reditelj flmom pokuava prikaza-
ti kulturnu, socijalnu i drutvenu sliku BiH; flm nas uvodi
u svijet esnaestogodinjeg Fikreta koji se u poslijeratnom,
u svakom pogledu, maglovitom Sarajevu suoava s proble-
mima postkonfiktnog drutva.
Prvi Vuletiev dugometrani flm nailazi na dobar prijem
kod kritiara i publike, o njemu se govori kao o najboljem
bh. flmu. Na Vuletievu sreu o flmu se pie kao to se u
pravilu u BiH pie o bh. flmovima: bez analize i argume-
nata.
Ovom prigodom, neemo se baviti analizom cjelovite rad-
nje flma u kojem se esnaestogodinjak irom otvorenih
oiju suoava s realnou poslijeratnog Sarajeva, ve krat-
ko analizirati pojedine scene iz najboljeg bh. flma.
U prvoj sceni u makroformatu reditelj nam pokazuje djea-
ka Fikreta koji e biti glavni nositelj radnje flma. Fikret se
sa prijateljima na igralitu okuplja oko Klupe, koji im pria
o seksu. Prie o seksu ili prikaz samog ina seksa mogle bi
uz malu dozu estetike zabaviti gledateljevo oko; meutim
Klupine prie paraju uho gledatelja i ine scene banalnim.
Kakvo znaenje nosi scena u kojima se Klupa pojavljuje?
Klupa ubija vrijeme zabavljajui djecu i matajui na glas o
seksu, njegov vokabular je iznimno bogat sa pica, zabi-
ti, sloiti ga; a mudrost koju Klupa djeli s mladom publi-
kom je ta da je seks neto poput popravke sifona na kojem
treba nategnuti cijev. Uz pomo Playboya reditelj je slikom
mogao doarati Klupine rijei i tako, omiljenim sportskim
argonom bh. kritiara reeno, izbaciti suvinog igraa sa
terena. Moda bi ovom zamjenom scenaristiko-reditelj-
ske vizija postala dopadljivija za gledateljevo oko, a cijeli
flm dobio na rjeitosti.
Svoju prvu seksualnu avanturu Fikret doivljava s otetom
djevojkom; iako je mladi Fikret sluao Klupina predava-
nja on u seksualnu avanturu kree sa emocijama koje e
mu mlada dama, no poslije, sruiti svojim motom Seks
bez suvinih emocija kao da je ona sluala Klupina na-
klapanja, a ne Fikret.
Simbolika igralita se protee kroz cijeli flm: Fikreta gle-
damo na djejem igralitu i igralitu za odrasle, casinu. Ka-
rakteristike djejeg igralitu u ovom flmu su seks, droga i
rep. Fikret i njegov najbolji prijatelj duvaju ljepilo, pljakaju
samoposluge i oboavaju rep. Pljakanje samoposluge u fl-
mu odstupa suvie od realnosti: sudei po plavo-utoj BiH
zastavi, vremenska radnja flm se deava dvije do tri godi-
ne poslije rata. Fikret ulazi sa pitoljem u malu samoposlu-
gu, prijeti i trai pare. Vlasnik ne reagira. ak i kada Fikre-
tov prijatelj s pretekim mitraljezom ulijee u scenu (u fl-
mu saznajemo da Fikretov prijatelj ima pitolj ali ne i mi-
traljez, gdje ga je naao?), vlasnik samoposluge ostaje hla-
dan. Vuleti pokazuje u flmu ljude koji se lijee od ratnih
trauma. No, veliko udo u ovom fantastinom realizmu
je to to su oni pronali lijek koji ih ostavlja sasvim hladnim
kada im neko zaprijeti rijeima: pare ili ivot. Aplauz Vu-
letiu koji je moda prvi u historiji flma ovako spektaku-
larno snimio realistinu scenu u kojoj se pred uperenim
pitoljem ostaje potpuno hladnokrvan.
Poune rijei Fikret kazuje kroz rep; fura se i oblai kao
pravi afroameriki reperi koji odrastaju u tekim uslovima
i koji svoje iskustvo i svoju bol priaju kroz rep. Fikret je
u tami, u jadu, u poslijeratnom Sarajevu u kojem gospo-
de vie nema, zakona vie nema, gdje policija nosi crne a-
rape na glavi a kriminalci kao bosovi ove etvrti bh. zasta-
vu mijenjaju za prljave gae. Moglo bi se rei da je Fikretov
lik kopija jednog stereotipa afroamerikanca koji se uvlai u
nevolje i naposljetku se, ipak, uspijeva izvui iz njih.
Filmom reditelj postavlja pitanje: kako vratiti dug i ispraviti
tobonju oevu greku? Dvije su mogunosti: ubiti pedeset
ili ezdeset ljudi da bi se skupilo pedeset hiljada maraka ili
Hamida koji trai svoj novac natrag. Nema ovjeka, nema
problema
20
rijei su koje inspektor Krpo izgovara prije no
to sebi puca u glavu. Da bi se mogao vratiti fktivni oinski
dug, metak je morao kliznuti iz cijevi; metak koji raznosi
mozak starih upravitelja koji su opasniji od ovisnih igra-
a; to su oni koji se iznebuha pojave na sahranama i igra-
ju na sreu. Nakon inspektorove smrti Fikret ide na igra-
lite za odrasle: u casino. U casinu vraa novac koji se u
roku od jedne minute Hamidovom sretnom rukom pretva-
ra u prah. Sve je igra u kojoj Fikret, kao i dijete iz prve sce-
ne na igralitu, gubi (Fikret u makroformatu posmatra dje-
ake koji se tuku. Mlai djeak uspijeva prevariti starijeg a
Klupa dovikuje: Joj jes te izradio, fakat te izradio. Ja vee
izrade u ivotu nisam vidio.)
21
. Fikretova prevara je u ovom
sluaju vea, amar na igralitu za odrasle jae boli.
U casinu se radnica s toplim pogledom smjeka Fikretu; u
ovoj sceni ostaje nejasna poruka ovog glumakog gesta. Re-
iser ipak treba uzeti u obzir da svaka stvar u flmu ima svoj
smisao i da je se opasno poigravati s besmislenim poloa-
jem kamere. Nejasna poruka su i scene s avionom. U avio-
nu koji se tri puta prikazuje stjuardesica u prvoj sceni govo-
ri: Potovani putnici molim vas za trenutak panje. Upra-
vo nadlijeemo grad Sarajevo. Bosna i Hercegovina. Zlatna
20 Sran Vuleti: Ljeto u zlatnoj dolini. Refresh Production BiH, Filde-
broc S.A. France, 2003. 01:24:03
21 Ibidem, 00:00:49
Ak t ua l i j e
dolina Bosne i Hercegovine. Ne gledajte kroz prozor. Nema
se ta vidjeti osim bijede i sirotinje. U svakom sluaju pilot
je poveao brzinu tako da emo u kratkom vremenu biti sa-
svim veoma daleko
22
; ista e u drugoj sceni slino govoriti,
s tim to e brzina biti zamijenjena visinom, a u treoj sce-
ni vidimo ve spomenutu stjuardesicu kako plae bez rije-
i (U ovoj sceni avion nadlijee groblje. Fikret sijedi i pla-
e, a avion stvara sjenu i ostavlja Fikreta u mraku: na gro-
blju sa suzama.).
Kakvu nam to poruku reditelj motivom aviona eli posla-
ti? Da nas avion koji prevozi sretne ljude ostavlja u mraku?
Ali nekada, kao to Fikret svojoj simpatiji govori, i mi emo
moi pobjei na sjajnoj ptici. Nekada, ali ne jo.
Citat scene iz Kubrickovog flm irom zatvorenih oiju
(1999.) u kojoj otac prostituira kerku, Vuleti kvari svo-
jom neusklaenom glumakom ekipom. U ovoj sceni, kao
i kroz cijeli flm, reditelj ubacuje pogrene igrae na teren.
Kerka koja izlazi u spavaici i pita Tata, je li sve uredu?
23

daje stravian udarac sceni. Vuletieva namjera da pokae
okrutnu realnost ne uspijeva: kao i flm koji sve manje is-
punjava estetski koncept realizma, djevojica (s preja-
kom minkom) izgleda kao da pati od bubrene bolesti
a ne od prostituiranja.
Neuvjerljivost glumaca nije sluaj samo u ovoj sceni ve u
cijelom flmu. Na pantomimu, mimiku i na govor koji se
vidi i koji nam kazuje sasvim drugaije stvari od rijei koje
se uju. reditelj nije obratio panju, kao ni na injenicu da
prilikom govora usta mogu pokazati vie od rijei koje one
mogu izgovoriti.
24
Glumci koji bi trebali rijeima i glumom
22 Ibidem, 00:02:56
23 Ibidem, 00:46:09
24 Bla Balzs:Skizzen zu einer Dramaturgie des Films U: Der sichtbare
Mensch oder die Kultur des Films. Frankfurt am Main: Suhrkamp, 2001.
str. 34
dopuniti sliku, rue ravnoteu. Vuleti kao da alje svoju
glumaku ekipu na djeje igralite.
Na kraju ove kratke i djelomine analize bacimo pogled na
zanimljivu kulisu i simboliku. Slika zolokog vrta naliku-
je na onu iz flma Friedhof der Kuscheltiere 2 ( Mary Lam-
bert, 1992.).
U zoolokom vrtu Vuleti pokazuje samo jednu ivotinju:
psa s kojim se Tarik identifcira. Posebnu radost u ovom fl-
mu ini pas koji ne glumi, ve ivi
25
, ivotinja koja ne zna
za aparat i koja svoju stvar radi s ozbiljnom naivnou
26
.
Ali rediteljeva ruka koja dri ue marionete (Fikreta) pono-
vo kvari scenu; u sceni gdje bi dijete (koje u ovom sluaju
loe glumi) i ivotinja u duetu mogli predstaviti nemaski-
ranu stvarnost
27
i koja bi mogla prikazati ar prirode, redi-
teljev igra i udan govorni mix daju flmu dozu nepodno-
ljive vedrosti. Slika zolokog vrta je moda najbolja u cije-
lom flmu, ali zbog nedoraslosti glumake ekipe ova ljepo-
ta ostaje u mraku.
Naposljetku, zanimljiv citat iz najboljeg bh. flma: Bra-
nite se malo, bit e ineresantnije. ne samo protiv krimina-
la ve i protiv tzv. najboljih bh. reditelja, koji oblikuju duh
bh. flma.
Irma Durakovi (1983., Sarajevo) studirala ger-
manistiku u Sarajevu, a sada pohaa studij ger-
manistike i filmskih znanosti u Beu. Objavljivala
knjievnu prozu na njemakom jeziku. Jedna pripo-
vjetka joj je objavljena i u antologiji Ein Hund luft
durcH diE rEpublik (Frankfurt 2004) koju je pripredi-
la glasovita njemaka knjievnica Juli Zeh. Samo-
zatajna riba, ne samo po horoskopu.
25 Bla Balzs: Natur und Natrlichkeit. U: Der sichtbare Mensch oder
die Kultur des Films. Frankfurt am Main: Suhrkamp, 2001. str. 76
26 Ibidem
27 Ibidem
Akt ua l i j e
I.
O
pe mjesto svih rezignativnih dijagnoza o
stanju kulture u Bosni i Hercegovini jest tvrdnja o
nepostojanju ili makar krajnje niskoj razini kritike
u javnom diskursu. Gotovo da nema intervjua, izjave, oi-
tovanja umjetnikih djelatnika svih registara, od popular-
ne muzike do visoke knjievnosti, u kojem ne se ne ukazuje
na ovaj eklatantan nedostatak. Te tvrdnje uistinu se barem
donekle mogu potkrijepiti ve povrnim pogledom na kul-
turne dodatke dnevnih i sedminih listova: u njima prevla-
dava izvjetavanje revijalnog karaktera, ili pak turi osvrti
na kulturne dogaaje, u kojim vizualne ilustracije (inae li-
ene svakog estetikog impetusa ali i informativne sadri-
Nestalni subjekt
bosanskohercegovake
kritike
O kulturi ignorancije, privatizaciji javnosti i
neodgovornom diskursu u doba balkanske postmoderne
Iluzorno je oekivati, kako to je to sluaj u naivnoj politikoj kritici, da e
ikad doi do civiliziranja politike u BiH, prije nego se dogode
revolucionarne promjene u govoru intelektualne elite. Neodgovorni
diskurs u korijenu prijei svaku kritiku refeksiju, a time i bilo kakvu
mogunost promjene. On zbog toga ima i pogubnije posljedice od
otvorenog govora mrnje, jer se ovaj razobliuje ve u samom svom
pojavljivanju, dok onaj pak, simulirajui ozbiljnu kritiku, zapravo
podupire status quo depresivnog stanja bh. drutva, budui da pokriva
upravo onaj prostor iz kojeg bi se trebala generirati kritika pozicija
Vahidin Preljevi
ne) zauzimaju i do etiri petine stranice.
1
Da nije uope ri-
je tek o nunoj komercijalizaciji tranzicijskih uglancanih
magazina, za koju je karakteristino potiskivanje rijei u
korist slike, ve da je posrijedi jedan ozbiljniji medijsko-
kulturni fenomen, pokuat emo pokazati diskurzivnom
analizom rijetkih napisa u pisanim medijima
2
, sedminici-
1 Vidi npr. prikaz izlobe fotografja Emila Grebenara u: Dani
30.06.2006.
2 Elektronske medije izostavljam iz dva razloga. Prvi je da su kulturni pri-
lozi u ovim medijima, osobito na televiziji, izuzetno rijetki, o emu je do-
voljno prostudirati tv-programe. A drugi je da su ti prilozi gotovo isklju-
ivo revijalnog tipa, pa kao takvi jedva da se mogu smatrati kritikama.
Utjecaj radijskog programa, koji se ini kulturno izdiferenciranijim, zbog
posebnog se naina recepcije koji kod nas prevladava teko moe smatra-
ti bitnim; moda upravo zbog toga, ovaj medij je uspio barem donekle sa-
uvati stanoviti dignitet.
Status, Broj 10, jesen 2006. | 20
Ak t ua l i j e
ma i knjievnim asopisima, koji formalno slove kao kriti-
ke. Isto tako, bit e rijei i o politikoj kritici, jer mislim da
je ona u manje-vie izravnom suodnosu s estetskom kriti-
kom, pogotovo tamo gdje su teorijska polazita bliska.
Izbor nema ambiciju biti reprezentativan, za takvo to tre-
balo bi znatno opsenije istraivanje, ali se nadam da e
omoguiti jedan simptomatoloki uvid, jer se uglavnom
radi o tekstovima za koje smatram da promoviraju jedan
u ovom trenutku dominantni tip diskursa. Isto tako se
nadam da se mediji u kojima su objavljeni tekstovi o ko-
jima je rije, kao ni autori tretiranih tekstova nee osjetiti
na bilo koji nain prozvanim: ovdje nastojimo analizira-
ti diskurs i jednu bosanskohercegovaku medijsko-kul-
turnu tipinost, a ne neije osobnosti. Ovog posljednjeg
ve ima i previe.
II.
Dijagnoza prva: Prvi dojam koji se namee u takvoj ne-
zahvalnoj djelatnosti kao to je studiranje bosanskoherce-
govake kritike zbilje jeste dramatino odsustvo bilo ka-
kvog smisla za relevantnost kulturnih injenica. Dok se,
primjerice, jednoj skromnoj proznoj knjizi povrne kon-
strukcije i krajnje plonog stila, koja opasno banalizira sre-
breniki inferno, daje prostor od tri stranice
3
, dotle se naj-
noviji romani Devada Karahasana i Nedada Ibriimovi-
a, koji makar po dotadanjem ugledu njihovih autora, am-
biciji i viegodinjem radu na njima zasluuju pozornost,
jedva spomenu a kamoli kritiki iitaju. Da se o Karaha-
sanovoj knjizi Nono vijee od Zagreba do Berlina ispi-
suje na stotine stranica manje-vie studioznih refeksija, a
u Sarajevu gotovo nijedna, a da se istodobno brzopotezni
knjievni uradci
4
, tempirani za desetogodinjicu srebreni-
kog masakra slave kao knjievni dogaaj godine, i to u jed-
nom listu, koji sebe eli predstaviti kao bosansku inaicu
New Yorkera, govori o krajnje perverznom stanju u koje je
dospio bosanskohercegovaki kritiki diskurs. Ovdje ni-
poto nije rije o razvikanoj postmodernistikoj subver-
ziji svjesnim mijeanjem visoke i niske kulture roman
Nure Bazdulj-Hubijar Kad je bio juli pisan je u tradicio-
nalnoj epistolarnoj formi bez i trunke ambicije za inovativ-
nou, dok upravo Karahasanov roman kao narativnu pod-
logu rabi niski anr kriminalistike prie i gotikog roma-
na. Dakle, nikakvim se konceptom anything goes, izuzev
ako se on ne shvati ba doslovno, moe objasniti ova kul-
tura ignorancije.
Dijagnoza druga: U jednoj vrsti napisa koji se daju kao
kritike dominira kult kvantitativne produktivnosti, kao
3 Vidi razliite priloge o romanu Nure Bazdulj-Hubijar Kad je bio juli u:
Dani 18.11.2005.
4 Po osobnom iskazu Nure Bazdulj-Hubijar: Pisala sam iz vlastite potre-
be. Tih pet ili est dana, koliko sam ga pisala, ivjela sam u stranom gru
... Start 11.07.2006.
kljuni argument kvaliteta navodi se brojnost: pisac je ve
napisao 33. knjigu, to, dakako, navodi na neumitni zaklju-
ak da je posrijedi krupna knjievna pojava. Nedavno me
je, pie jedan poznati bosansko-hrvatski pisac u tekstu o
jednom neto manje poznatom bosanskohercegovakom
kolegi, jedan vrlo ugledni zagrebaki izdava pitao posto-
ji li u nas pisac s kojim bi se isplatilo potpisati viegodinji
ugovor, na nain na koji se to radi na Zapadu, uz klauzulu o
jednoj napisanoj knjizi godinje. Takav pisac, veli autor da-
lje, bio bi brand (...), pisac na kojeg se tipuje, onaj u iju se
mo vjeruje prije nego je nabrao teksta za dvanaest tomova
sabranih djela i prije nego to je postao kreativno nemono
ope mjesto nacionalne kulture.
5
Ta pohvala koliini obi-
no je povezana s sportskim poredbama: Bazduljeva misao,
koliko knjievna, toliko i privatna, poput lopte u nogama
Zinedinea Zidanea, kree smjerom koji se nikada ne moe
predvidjeti.
6
Sportske metafore, od kojih je ova ovdje slu-
ajno odabrana, moda su jedno od glavnih stilskih obi-
ljeja ovog pseudokritikog diskursa. Luhmann je svoje-
vremeno skrenuo pozornost na to da je uspon sportske pa-
radigme izraz nezadrivog prodora trinog kapitalizma i
kljunih motiva utrke i uinka koji mu pripadaju. Obiljeja
stila koji nastaje u ovakvome duhu jesu epiteti ili kompa-
rativi i superlativi, koji upuuju na afektiran ali nikako re-
fektiran doivljaj, a rijetko su potpora koherentnome i ar-
gumentiranom obrazloenju. Stoga ne udi da ve u istom
izdanju lista u kojem je objavljen spomenuti napis, nailazi-
mo na prikaz flma J. Demmea Mandurijski kandidat, u
kojemu je rije o tome da je, recimo, Liev Schreiber pred-
stavljao prijatno iznenaenje, u kojemu je intriga izvr-
sna, reija funkcionalna, gluma sjajna, a da se i ne govori
o maestralnost(i) i briljantnost(i) glavnih glumaca, te o
pitanju da li neki remake uope moe biti bolji od origi-
nala
7
. Bolji ili loiji, remake ili original, kako, zato autor
ovog prikaza nam ovo objanjenje ostaje duan, kao uosta-
lom i autor prethodnog teksta, koji nam nigdje nee kazati
zato tako dvosmisleno Zidaneov ut usporeuje s Bazdu-
ljevom misli. Moda zbog ovih reenica kojima e upravo
spomenuti Bazdulj, tri sedmice kasnije, poentirati prikaz
jednog Jergovievog romana: Dvori od oraha (zajedno
s Inallah, Madona, inallah i romanom Gloria in Excel-
sis) predstavljaju nesumnjivi vrhunac dosadanjeg Jergovi-
eva opusa. To je roman kojim je Jergovi apsolutno do-
kazao svoju sposobnost i maestralnost u stvaranju velikih
proznih formi. Pisac ije se kratke prie itaju na dvadese-
tak svjetskih jezika potvrdio se i kao vrhunski romansijer.
8

(Podvukao V.P.) Ili pak, zbog na prvi pogled nimalo laskave
opaske o totalnom romanu u istom tekstu: Dvadeseti vijek
vijek koji je, prema Tzvetanu Todorovu, prije svega vi-
jek totalitarizma Jergovi literarno fksira u ovom total-
nom romanu. Znakovite za ovaj roman su velike ambicije i
u strukturi i u detalju. U kontekstu potonjeg zanimljivi su
5 Miljenko Jergovi: Knjievnost kao ivotni i svakodnevni izbor. U: Dani
19.08.2005.
6 ibidem.
7 M. Bazdulj: Solidan remake. U: Dani 19.08.2005.
8 M. Bazdulj: Jergoviev dvadeseti vijek. U: Dani 09.09.2005.
Akt ua l i j e
momenti koji se uklapaju u tehniku koju sam Jergovi na-
ziva proznim remiksom. Da vijek totalitarizama svoj ana-
logon nalazi u totalnom romanu ma to da bi to treba-
lo biti -, zvui kao kad bi se pod Zidaneovom nepredvidlji-
vosti imala zamisliti ona scena kada on glavom rui Mate-
razzija. Izgleda da je knjievna kritika ula u fazu total-
nog nogometa! Vrhunski nogometa kao Zidane ipak
je, usprkos onom nepredvidivom potezu u fnalu prote-
klog svjetskog prvenstva, zasluio bolje kritiare.
Dijagnoza trea: Diskurs apsolutnih epiteta u recentnoj
bh. kritici u uzrono-posljedinoj vezi je s posvemanjom
privatizacijom javnosti. Ovaj fenomen nije prisutan samo
u bosanskohercegovakim medijima, tavie, prodor sprin-
gerovskog tipa talk-showa, u kojem graani svakodnevno
iznose najintimnije detalje iz vlastitog ivota, i drugih bu-
levarskih medijskih formi, inaugurirao je tip javnog govo-
ra koji je u svojoj supstanciji paradoksalan, budui da
se tie svega samo ne stvari od javnog znaaja. Richard
Sennet je jo sedamdesetih godina opisao tiraniju inti-
mnosti u modernim drutvima
9
, a Jrgen Habermas skre-
nuo pozornost na strukturnu mijenu javnosti od nje-
govog formiranja u 18. stoljeu naovamo. Ipak, ovakav vid
eklatantnog privatiziranja javnog prostora, kao to ga sva-
kodnevno doivljavamo u BiH, premauje sve kulturnokri-
tike prognoze. Jer za razliku od zapadnih drutava, bosan-
skohercegovako nikada nije imalo priliku razviti stabilne
strukture nekontrolirane javnosti, pa se prodoru privatnog
naoko nita ne moe oduprijeti. Ve i povrna analiza jav-
nih polemika otkrila bi koliko je medijski prostor okupi-
ran egocentrinim diskursom, kojemu je jedino mjerilo
iskazivanje vlastite osobnosti; bezobzirno nametanje vla-
stitih prijateljstava, enji, poriva i nuenje istih kao mjere
svih stvari u potpunosti je degradiralo javnu rije na razinu
traa. Samo u jednom izdanju dnevnih novina itat emo o
estradnim zvijezdama koje izvjetavaju o svojim plasti-
nim operacijama, knjievnicima koji u intervjuima nijednu
rije ne izgube na svoju poetiku ali zato nemilice govore o
svojim seksualnim iskustvima, politiarima koji s novinari-
ma besjede o kulinarskim specijalitetima sve bi to moglo
imati simpatinu notu da oito nije postalo jedinim krite-
rijem pojavljivanja u javnosti. Zbog toga se moe dogodi-
ti da se o autoru gotovo nijedne zbirke poezije kae da je
kultna linost jedne generacije pjesnika, da jedan veoma
ugledan pisac u svojim polemikama konstantno barata in-
formacijama koje mu je neko dojavio na ulici argument
intimnog i karakternog defnitivno je osvojio povlateno
mjesto u bh.javnosti.
Teror intimnosti u javnoj sferi je anticivilizacijska pojava
koja negira strukture moderne urbanosti: Necivilizirano
je druge optereivati svojom osobnou. Neciviliziranost
znai ogranienje drutvenosti, prouzrokovano ovim tere-
9 Richard Sennett: Te Fall of Public Man, New York 1974. (njem. izda-
nje) Verfall und Ende des fentlichen Lebens. Die Tyrannei der Intimi-
tt. Frankfurt 1996.
tom. Svako poznaje ljude koji su u ovom smislu necivilizi-
rani: one prijatelje koji neprestano smjeraju na to da dru-
gima dopuste ulaz u traumatinu sferu svojega svakodnev-
nog unutarnjeg svijeta, koji su za druge zainteresirani samo
u tome da im ovi podare uho za njihove ispovijedi.
10
To da je forma objede i uvrede u javnom prostoru goto-
vo potisnula kritiku i da se nadaje kao njezina simula-
cija i surogat sasvim je logina posljedica ovakvog pri-
vatiziranja javnosti. Iza ovog se moda skriva jedan ud-
novat narcistiki mehanizam: denuncijacija drugog nuno
sa sobom otvara legitimnost samodenunciranja. ini se da
je upravo to pritajena enja naih polemiara: obnaiti se
pred svima i tako samog sebe postaviti kao mjeru svih stva-
ri. Naizgled anarhistiko-individualistiki gest zapravo je
pokazatelj gubitka takta, a takav fatalni pad u barbarizam
ak je i T. Adorno, koji ne moe biti osumnjien za antiin-
dividualizam, nazvao porugom slobodi
11
.
III.
Sumorna realnost kritike u BiH zasigurno da ima svoje kul-
turno-povijesne pretpostavke, no one se ne smiju apsolu-
tizirati, poto se uvijek svode na konstrukcije o fatalnom
balkanskom mentalitetu, o istovremenoj grubosti i ple-
menitosti kao konstantama proturjene slavenske due
koja e svoj jedini adekvatan izraz nai samo u uvenoj Kr-
leinoj krmi. Prolost nikada ne moe biti apsolutno
opravdanje za sadanjost, toliko idealistikog nepovjere-
nja prema povijesti mora biti sve ostalo bila bi intelek-
tualna kapitulacija pred apsolutizmom zbilje (Hans Blu-
menberg).
Pa ipak, nastanak kritikog miljenja je neraskidivo vezan
s duhom europskog prosvjetiteljstva, one epohe koja je
jo od njezinih suvremenika prepoznata kao doba kritike,
i koja nije ostavila previe traga na junoslavenskim pro-
storima. Stoga se ni analiza, osnovno orue prosvjetitelj-
ske kritike, odnosno umijee razluivanja i ralambe, nije
osobito razvila u bosanskohercegovakim diskursima. Sto-
ga je, tipino za zakanjeli i pervertirani romantizam na-
ih kultura, umjesto analitikog duha, njegovan duh sin-
teza bez pretpostavki. Moda je upravo u tome klju svih
zala: iskrivljena recepcija romantizma bez prosvjetiteljskih
temelja. A ti temelji jesu: izlazak individualnog subjekta iz
samoskrivljene malodobnosti, te propitivanje autoriteta i
konvencija upravo ono to nedostaje recentnom diskursu
bh. kritike, koja umjesto ustrajavanja na preciznosti i di-
ferenciranoj semantici njeguje umijee etiketiranja.
10 Sennett (1996), str. 336.
11 Teodor Adorno: Minima Moralia. Refexionen aus dem beschdigten
Leben. Frankfurt 2001 (1951), str. 54.
Ak t ua l i j e
Usprkos takvim duhovno-povijesnim pretpostavkama,
medijski eksponirani dio intelektualne elite
12
, a pod
utjecajem jedne krajnje nekritike recepcije poststruktu-
ralistikih teorija, koje su se ovdje poele primati krajem
osamdesetih, a krajem devedesetih defnitivno osvojile teo-
rijsko-kritiki diskurs, sustavno je promovirao tezu o to-
talitarnoj moderni i totalitarnom subjektu, te uasnoj
smrti ovog posljednjeg, bez ikakve refeksije o predispo-
zicijama kulturnog prostora u kojemu djeluju. U kulturi
u kojoj se nikada nije uspio formirati individualni su-
bjekt, zagovarati njegovu smrt to se ne moe nazvati
drugaije nego pozivom na svojevrsni kulturni abortus.
To u naim uvjetima ne znai maovski skok u pluralnu za-
padnoeuropsku postmodernu, ve ponovni pad u predmo-
derno stanje. Zalaganje za postmodernu u jednoj kulturi
koja nikada nije prekoraila prag moderne, ukazuje na svo-
jevrsnu podsvjesnu elju da se i dalje ostane u stanju objek-
ta, odnosno samoskrivljene malodobnosti. Subjekt dakle u
BiH nikada nije ni zaivio, a zahvaljujui etabliranju jedne
balkanizirane postmoderne, on e, po svemu sudei, osta-
ti mrtvoroene.
IV.
Antimodernistika i antiprosvjetiteljska ofanziva u BiH
obavijena je retorikim velom od praostataka poststruktu-
ralistikog pojmovlja i odvija se pod zastavom postmoder-
nistike kritike velikih naracija, subjekta, kanona, europo-,
logo- i phallocentrizma, esencijalizma i supstancijalizma, i
kako se ve zovu svi ti inkriminirani pojmovi. To to, pri-
mjerice, veliki modernistiki tekstovi kao Joyceov Ulysses
ili Musilov ovjek bez svojstava, istina, jesu velike naraci-
je, u smislu zahtjevnosti pitanja koje otvaraju, ali ne u smi-
slu toga da zakivaju vlastite semantike u nekakvo vrsto is-
hodite, ve ih upravo imanentnom im ironijom raivaju
nae kritiare modernizma ne zanima: modernizam su
izjednaili sa esencijalizmom, eros spoznavanja s gotovom
istinom, pitanje s odgovorom i sve to proglasili totali-
tarnim. Hermeneutika sumnje na totalitarizam i centrizam
svih vrsta proirila se postepeno na sve mogue iskaze, njo-
me je bez razlike zahvaeno sve: od klasika flozofje i knji-
evnosti do reklamnih fraza. Takva navodno dekonstruk-
tivistika metoda sigurno je najefkasnije orue u po-
vijesti, jer je u stanju dokazati gotovo sve: da je Goethe
bio antisemit, Kant rasist, ili, da su N. i M. Bazdulj ve-
liki pisci. Princip hipostaziranja izoliranog detalja inae
12 Odmah da se ogradim: ovdje se ne elim baviti desnim tzv. nacio-
nalnim intelektualnim elitama, ne zbog toga to se o njima ne bi imalo
ta rei, ve zbog toga to su one u posljednjih pet-est godina, barem u
Federaciji BiH, medijski i kulturnopolitiki potpuno inferiorne. One ne
predstavljaju nikakvu alternativu lijevim medijskim intelektualcima, ve
i zbog predteorijskog stanja u kojem se nalaze. Politika mo koju su jed-
no vrijeme imali nije mogla nadoknaditi apsolutnu teorijsku neuravnote-
enost i odsustvo profliranog kulturno(politiko)g modela. Njihovu tre-
nutnu ulogu u formiranju diskurzivnih polja u bh. kulturnom prostoru
stoga moemo ocijeniti kao minornu.
hermeneutiki nonsens uistinu moe poroditi svakakva
uda, pa je uz stanovitu retoriku uvjebanost na kraju je-
dino bitno pitanje: ta elim dokazati? Potreban mi je jo
samo medijski prostor, a njegovo osvajanje je u naim uvje-
tima iskljuivo pitanje moi.
I tu smo ponovno kod onoga famoznog privatiziranja jav-
nosti. U uvjetima kada je etika diskursa potpuno posuno-
vraena, mogue je da jedan postmodernistiki flozof
i odnedavno politiki komentator dugi niz godina kri-
tizira humanizam kao europocentrinu ideologiju da
bi onda postao lanom Meunarodne lige humanista,
koja eto ironije odmah nakon ovog ulanjenja dodje-
ljuje nagradu za ivotno djelo jednome dugogodinjem vi-
sokopozicioniranom funkcionaru i bivem lanu Central-
nog komiteta. Mogue je, navedimo jo jedan primjer, da
se dugogodinji kritiar etnonacionalizma preobrazi u
gorljivog zastupnika etnopravde, te da u dva intervjua
graansku opciju i njen odnos prema etno-nacionalnom
odreuje na nekoliko dijametralno suprotstavljenih nai-
na. Jedanput graanski koncept jakobinaca podrazumi-
jeva samorazumljivo preuzimanje titovske matrice, odno-
sno iskljuivanje nacionalizma
13
, a drugi put pak se pak
za isti model veli da podrazumijeva etnike obrasce
14
,
da bi opet u famoznoj diskusiji o konsocijaciji za osnov-
nu formulu titovskog ZAVNOBiH-a kazao kako je ona i-
sta konsocijacijska formula (DANI), to e rei da per de-
fnitionem itekako uvaava etniki moment, no neto pri-
je u istom intervjuu itamo da je princip graanske za-
jednice jednakopravnih pojedinaca, dakle ono emu kon-
socijacijski model predstavlja alternativu, i to smo do-
bili iz Francuske revolucije ipak obiljeilo pola stoljea
vladavine titoizma na ovom tlu (Dani, str. 76). Onda e
opet na drugom mjestu iskrsnuti termin graanski naci-
onalizam na kraju ovog pojmovnog vatrometa, itatelj
moe ostati samo zbunjen. No moda to upravo i jest je-
dini cilj ovakvog diskursa. I povrna analiza ovih iskaza
namee nam zakljuak da oprena odreenja proizlaze
iz promjenjivih motiva govornika. Intervjuirani teoreti-
ar eli, naime, prvo kritizirati neimenovane predstavnike
graanske opcije, a kritika se sastoji u tome da oni nere-
fektirano preuzimaju titovsku matricu, ime se sugerira
nedostatna intelektualna razina i pritajeno totalitarna crta
takvog koncepta. Onda se pak konsocijacijski model, e da
bi zadobio vlastitu teorijsku utemeljenost, eli suprotsta-
viti istom graanskom modelu iz Francuske revoluci-
je. Namjera se ponovno mijenja kada novinar izrazi zebnju
spram konsocijacijskog modela. Sada tome modelu valja
oduzeti stigmu nesigurnog i nepoznatog, pa se on, nakon
to je prethodno izbrisan iz titovske matrice, sada ponov-
no u nju upisuje, ovaj put preko u sarajevskom kulturnom
pamenju vema pozitivno konotirane formule ZAVNO-
13 Dananja politika je politika naih zloinaca (Intervju s Ugom Vlai-
savljeviem), Dani 07.07.2006.
14 Rat kao kulturni dogaaj (Intervju s Ugom Vlaisavljeviem), Vre-
me 26.05.2005.
Akt ua l i j e
BiH-a. Vjerojatno da bi sakrio ovu proturjenost i opskur-
nost u vlastitim iskazima govornik na kraju koristi i argu-
mentum ad baculum, jednu od najopakijih fgura prividne
argumentacije, kada kae da je jedina alternativa modelu
koji on nudi formula cijepanja Bosne ili formula diktature
veine (ibidem,str. 77). Ovdje me uope ne interesira sadr-
ajni kvalitet modela, ve fenomen visokog a ispraznog
diskursa, tipian za tzv. akademsku pseudokritiku. Cilj
takvog diskursa nije diferencirano izlaganje problema, ve
njegovo zamagljivanje. Takva retorika opsjenarstva koja
eli izazvati smutnju, a pritom ostaviti dojam autoritativ-
nog, ne moe se drugaije nazvati no demagogijom. Kurt
Lenk e takvu vrstu diskursa nazvati i ideologijom izraza
(Ausdrucksideologie).
15

V.
Po razvitak kritike svijesti moda najkobnija posljedica
pogrene recepcije postmodernistikih teorijskih fraza je-
ste inauguriranje ovog neodgovornog diskursa
16
, prisut-
nog u svim registrima javnog govora, odozdo nagore. Ilu-
zorno je i oekivati, kako to je to sluaj u naivnoj politikoj
kritici, da e ikad doi do civiliziranja politike u BiH, pri-
je nego se dogode revolucionarne promjene u govoru inte-
lektualne elite. Neodgovorni diskurs u korijenu prijei sva-
ku kritiku refeksiju, a time i bilo kakvu mogunost pro-
mjene. On zbog toga ima i pogubnije posljedice od otvo-
renog govora mrnje jer se ovaj razobliuje ve u samom
svom pojavljivanju, dok onaj pak, simulirajui ozbiljnu kri-
tiku, zapravo podupire status quo depresivnog stanja bh.
drutva, budui da pokriva upravo onaj prostor iz kojeg bi
se trebala generirati kritika pozicija.
Zanimljiva je u ovakvom diskursu jedna osebujna inverzi-
ja poloaja subjekta/autora. Nakon to je u teoriji i prak-
si poststrukturalizma prokazan kao esencijalistiki i totali-
taran, nakon inkvizitorskog progona ovog modernistikog
fantoma i proglaenja njegove konane smrti, on u neod-
govornom diskursu sada slavi svoje uskrsnue, samo to to
vie nije autorefeksivni subjekt spoznaje, zabludnik logo-
centrizma, nego raskalaeni feudalni monik, predmoder-
ni cinini retoriar, kojemu je opsjenarstvo, manipulacija i
vlast jedina svrha koju uope moe dokuiti. Da li je Mep-
histo, na kraju, ipak nadmudrio Fausta?
Neodgovorni diskurs jeste simulacija kritikog diskur-
sa i zbog toga jer je lien makar i privida samokritike.
To da, recimo, ve citirani teoretiar u spomenutim inter-
vjuima poradi ostvarivanja kakvih god ve ciljeva, dema-
gokim gestama zamagljuje proturjeja u vlastitome iska-
15 Kurt Lenk: Rechts, wo die Mitte ist. Baden-Baden 1994. Vidi od istog
autora i: Ideologiekritik und Wissenssoziologie, Frankfurt 1984.
16 O odnosu hermeneutike i odgovornosti vidi brojne vrijedne priloge u
zborniku Verantwortung. Hans Ineichen i Jure Zovko (ur.) Berlin 2005.
zu, moglo bi se moda i pravdati nepripremljenou, sku-
enom formom novinskog intervjua, ili moda jednostavno
omakama koje se znaju dogoditi uslijed gorljivog iznoe-
nja vlastitih stavova. Meutim (ne)stalnim subjektima pse-
udokritike zna se dogoditi da u rasponu od nekoliko godi-
na sline ili ak iste oznaitelje opreme oprenim semanti-
kama. Autor politikih komentara, koji u svom tekstu u ko-
jem kritizira kritiare nacionalizma kae da od sada [mo-
rate] prihvatiti svoju nacionalnu lociranost i iz nje djelova-
ti, prije svega u civiliziranom razumijevanju prema drugi-
ma.
17
, ili koji, refektirajui o istoj temi u jednom intervjuu
veli: Glavni motor kritike nacionalizma je jo uvijek vla-
stiti nacionalizam
18
, isti je onaj teoretiar koji je u jednom
drugom intervjuu, tri godine ranije ustvrdio sljedee:
Poslije 15 godina izuavanja etnologije, kulturne i socijal-
ne antropologije, koje se sve bave pitanjem etnikog iden-
titeta, mogu vam rei otprilike sljedee: ja ne znam ta je
to etniko, ali, koliko znam, citirajui najvanije autore koji
su svi odreda kod nas neprevedeni, nepoznati i ne preda-
ju se na univerzitetu, etniko duguje neto susretu sa dru-
gim i to sa neprijateljem. Zato, kad god priamo o etni-
kom identitetu ili etnikoj stvarnosti, mi priamo o naem
najvanijem neprijatelju. Stoga podvlaim: ogromna je od-
govornost ba humanistike inteligencije, jer je praktino
ona proizvela etnonacionalizam, ona ga dri na vlasti i, po-
gotovo svojom utnjom i svojim moralnim hvalospjevima,
uestvuje u njemu.
19

Da li je ovaj stav jo odriv, ovaj iskaz vjerodostojan, ako je
svaka gesta kritike nacionalizma nadzemaljska, da ne ka-
emo boanska?
20
Ili ovaj: Ima li iko u javnom mnijenju da je u zadnje vri-
jeme rekao da je etniki identitet uvijek artifcijelna kon-
strukcija, da identitet nikad nije jedan i da identitet nikad
ne moe biti kolektivan?! Smijeno je za nekog ko iole ita
zna iz psihologije i psihoanalize da vidi te koncepcije iden-
titeta koje se vrte u naem javnom mnijenju. Mada, zna-
te, nije lako ivjeti sa skraivanjem svog ljudskog identiteta
samo na etniki identitet, jer sve vrijeme znate da radite sa-
botau, da nudite surogat.
21
Da li je teza o etnikom iden-
titetu kao artifcijelnoj konstrukciji, kao surogatu koji
predstavlja skraivanje [...] ljudskog identiteta na etniki,
dakle ukratko liberalna teza da identitet nikad ne moe
biti kolektivan, u skladu s teoretiarevim apelom da po-
litiki princip brojanosti ... ne bi smio da narui ili ote-
ti politiki znaaj kolektivnih personalnosti.
22
Ako je te-
oretiar, pogotovo ako jo djeluje i kao kritiar drutvenih
i politikih aktualnosti, u meuvremenu promijenio svoja
17 Ugo Vlaisavljevi: Nadljudi i olo. Nezavisne Novine, 30.06.2006.
18 Dananja politika je politika naih zloinaca, op.cit.
19 Univerzitet kao Lepoglava (Intervju s Ugo Vlaisavljeviem) DANI,
21.02.2003.
20 U. Vlaisavljevi: Nadljudi i olo, op.cit.
21 Univerzitet kao Lepoglava, op.cit.
22 Dananja politika je politika naih zloinaca, op.cit.
Ak t ua l i j e
osnovna polazita, a ovo naporedno citiranje nam sugeri-
ra da jeste, onda se tu nema ta prigovoriti, jer ono obino
svjedoi o duhovnoj mobilnosti nasuprot monotonog i-
stunskog pravovjerstva u kontinuitetu, ali, ovo samo pod
jednim uvjetom: da se kritiki osvrne na svoje ranije sta-
vove. Meutim, od takve samokritike nigdje nema ni traga,
naprotiv: u istom intervjuu teoretiar naglaava kontinui-
tet svog miljenja, pa se poziva na svoje ranije radove, iz ra-
nijeg perioda kada je zastupao, kako vidimo, posve opre-
na stajalita. Oigledno je posrijedi (opravdano) oekivanje
da su ve svi zaboravili ranije reeno.
VI.
Neodgovorni diskurs rauna s potpunom zaboravno-
u javnosti i kulture
23
. Pritajeni smisao upornog dezavui-
ranja kanona kao mjesta moi jeste upravo kulturni zabo-
rav a ne devitaliziranje tradicije samo u uvjetima potpu-
ne disperzije kulturnog naslijea i nepostojanja referenci-
jalnog okvira neodgovorni se diskurs moe nametnuti kao
jedini ispravni. U kulturi totalnog zaborava ostvaren je
san poststrukturalistikih epigona: oznaeno uistinu kli-
zi od oznaitelja do oznaitelja, ali ne zbog same strukure
jezika, ve zato to je dokinut svaki referencijalni okvir kul-
turnog pamenja, svaka osnova za poreenje, svrstavanje i
vrednovanje iskaza. U svijetu bez znaenja uistinu sve mo-
ete rei samo to to nije trijumf slobode ve njezina ne-
gacija: diktatura samovolje odabranih.
Meu brojnima, izdvojimo jo samo jedan osobito znako-
vit primjer neodgovornog pseudodiskursa: on se sasto-
ji u infatornoj upotrebi pojma postmoderna i postmo-
dernistiko, pogotovo u suprotstavljavanju istog pojmu
moderna i modernistiko. U tekstovima stanovitih knji-
evnih kritiara, osobito onih koji su izrazito medijski ek-
sponirani ili to barem ele biti, taj pojam i ta dihotomija
postali su provodnom fgurom kojom poinje i zavrava ar-
gumentacijska struktura prikaza i eseja. Tako se u jednom
tekstu o Nedadu Ibriimoviu, nakon relativno utemelje-
ne analize, veli da ako je u Ugursuzu jo i bio u okviri-
ma inovativnog aspekta modernistike romaneskne para-
digme, Ibriimovi je, kroz metatekstualne, autoreferentne
aspekte Karabega ve uveliko na terenu, postmodernisti-
ke, aleksandirijske romaneskne paradigme.
24
. Ova tvrdnja
se varira na kraju teksta gdje se kae kako Ugursuz pred-
stavlja jedan od estetskih vrhunaca modernistike paradi-
gme, a Karabeg svojom metatekstualnou zasnov postmo-
dernizma
25
. Tvrdnja sugerira kako je metatekstualnost
ve sama po sebi razlikovna odlika koja dijeli moderni-
zam i postmodernizam. Ako je metatekstualnost u tekst
23 O zaboravu u postmoderni vidi Burghart Schmidt: Postmoderne
Strategien des Vergessens. Frankfurt 1994..
24 Enver Kazaz: Slutnja zla i narativno putovanje ka identitetu. Novi
Izraz, jesen 2001, str. 59-79, ovdje str. 71.
25 ibidem, str. 78.
ukljuena refeksija o samom umjetnikom karakteru tek-
sta, onda ovdje valja istai da se s tim fenomenom susre-
emo jo od antike, recimo kod Aristofana ili kod Horaza,
iznimno esto u europskoj baroknoj knjievnosti, kod Cer-
vantesa ili kod njegova njemakog pandana Grimmelsha-
usena, u prosvjetiteljskom romanu, uestalo kod Goethea,
najeksplicitnije u Faustu, a da je teko nai ijedan njema-
ki romantiki roman u kojemu metatekstualnost eksplicit-
no nije kljuni strukturni a i stilski moment. Valja ovdje
skrenuti panju da je on recimo u izravnoj vezi s uvenom
romantikom ironijom i estetskim naelom romantike
transcendentalne poezije, za koju je Friedrich Schlegel jo
1798. godine traio da bude i poezija i poezija poezije,
dakle da u svakom momentu kada neto prikazuje, uvijek
ukazuje i na umjetni(ki) karakter tog prikazivanja. Da ov-
dje ne govorimo dalje o dramskim i romanesknim eksperi-
mentima Ludwiga Tiecka, Clemensa Brentana i E.T.A. Ho-
fmanna, o sveprisutnoj metaironiji kod Franza Kafke, Ro-
berta Musila, Tomasa Manna, dakle autora koji se ekspli-
citno ubrajaju u moderniste. Mogue da u postmoderniz-
mu imamo izraeniji uklon ka metafkciji
26
, ali predstavljati
to kao samorazumljivu razdjelnicu izmeu moderne i pos-
tmoderne
27
, pa je jo primijeniti u analizi neozbiljno je i
neodgovorno.
Ipak, ak i za ovakvu relativno diferenciranu argumenta-
ciju italac biva uskraen u jednom prikazu ve spomenu-
tog Jergovievog romana Dvori od oraha, kojeg kritiar ve
u naslovu proglaava postmodernim klasikom, a da u sa-
mom tekstu ne daje nijedan jedini argument za tu tvrd-
nju
28
. Na istom mjestu emo naii i na prikaz Ecoovog ro-
mana Baudolino, iji naslov Postmodernistiki otklon pri-
povijedanja
29
predstavlja ogledan primjer kako se krho-
tine pseudodiskursa sklapaju u gramatiki i smisaono
bespredmentne sintagme, koje jedino mogu imati za cilj
legitimirati mladog kritiara kao pripadnika dominantne
grupe: legitimiranje se vri koritenjem stanovitih pojmo-
va kao ulaznica u klub odabranih kritiara/teoretiara, bez
obzira na to da li ti pojmovi odgovaraju objektu o kojem se
govori. U tom tekstu se famozni postmodernistiki ironi-
ni otklon postie preko prie u prii, tako da sve to se u
knjizi dogaa, ne dogaa se, nego ustvari Baudolino pripo-
vijeda gospodinu Nieti.
30
Korisnicima ovih fraza a ov-
dje je rije samo o egzemplarnom primjerku trebalo bi
biti jasno da tehnika prie u prii postoji jo od Hiljadu i
jedne noi, u gotovo svim srednjevjekovnim i baroknim pu-
stolovnim romanima, u novelama 19.stoljea, i da dalje ne
nabrajamo, te da ni u kom sluaju nije postmodernistika,
barem ne iskljuivo, te da je naprosto besmisleno koristi-
26 Vidi o ovome Linda Hutcheon: Poetika postmodernizma. Novi Sad
1996.
27 O vjeitoj diskusiji o tome koliko je postmodernizam zaista nova, vidi
npr. David Lodge: Naini modernog pisanja Zagreb 1988, str. 271 i dalje.
ili priloge u tematskom broju asopisa Merkura: Postmoderne
28 Enver Kazaz: Postmoderni klasik. Novi Izraz april-septembar 2004,
str. 160-162.
29 Ivan Radeljkovi, u Novi Izraz april-septembar 2004, str. 172-176.
30 ibidem, str. 176.
Akt ua l i j e
ti taj argument u utvrivanju postmodernosti Ecoovog ro-
mana nastranu to to je ista tautologija Umberta Ecoa
smatrati postmodernistom.
VII.
Neodgovornost u dominantnom diskursu bh. kritike, u
konanici, jeste odraz neslobode. Kako pokazuje Andre-
as Arndt, odgovornost i sloboda su dijalektiki povezani;
oni se kao koncepti pojavljuju paralelno krajem 18. stolje-
a
31
, dakle u zenitu prosvjetiteljstva i poetaka idealistike
flozofje subjekta. Izlazak iz samoskrivljene malodobnosti
znai: osloboditi se duobrinika, znai: misliti svojom a
ne tuom glavom i znai: preuzeti odgovornost. Sloboda
se realizira u odgovornosti, a odgovornost samo kao kon-
kretizacija i odgovornost slobode.
32
Dakle, sloboda napi-
sane rijei podrazumijeva i veliku odgovornost. Odgo-
vornost da ne govorimo besmislice.
Stoga, u svrhu relativiziranja neodgovornog diskursa i vra-
anja digniteta kritici, upuujem sljedei apel svim bh. kri-
tiarima, i novinskim i akademskim:
1. Oslobodimo se za poetak derridaizama, foucaultizama,
raznih feminizama, postmodernizama i slinih prototota-
litarnih fraza kojima se simulira kritika, priskrbljuje tobo-
nja autoritativnost, a izbjegava rasuivanje! Lektorima i
urednicima, ako takvi jo postoje, savjetuje se da odmah
kriaju ili na doradu vrate izraze tipa: derridaovski ree-
no, foucaultovski model, bahtinovski koncept, ukoli-
ko nije navedeno tano mjesto u tano navedenim djelima
ovih autora, i to ako je mogue na originalnom jeziku.
31 Andreas Arndt Freiheit und Verantwortung. U: Verantwortung. Hans
Ineichen i Jure Zovko (ur.), op.cit, str. 11-27.
32 ibidem, str. 27.
2. Ne prepisujmo preutno pojedine fraze iz Pojmovnika
suvremene knjievne teorije Vladimira Bitija! Uope, odlo-
imo tu knjigu kad sljedei put budemo pisali neki tekst;
imajmo na umu: intertekstualnost se u znanosti zove pla-
gijat!
3. Ne dajimo proturjene iskaze! Dvo- i protusmislenosti
ostavimo knjievnosti i umjetnosti, a nedoumice rjeavaj-
mo sami sa sobom prije nego s njima istupimo u javnosti.
Ne brkajmo fkciju i stvarnost.
4. Nemojmo vie brkati teoriju i (knjievno)umjetniku
praksu! Ondaatjeov Engleski pacijent nije u skladu s la-
canovskim modelom, a najnoviji Ibriimoviev roman ne
potvruje najnoviju teoriju Jacquesa Derridae.
5. Koristimo to manje epiteta, a nikada makar iz stil-
skih razloga -, nikada vie ne upotrebljavajmo superlative!
Ovo neka ne vrijedi samo za tzv. novinsku nego i za aka-
demsku kritiku.
6. Napiimo makar jedan kritiki tekst a da ne spomenemo
rije postmoderna!
7. Vratimo estetiku u kritiku!
8. Vratimo hermeneutiku!
9. Dosta nam je dekonstrukcije!
10. Odrastimo ve jednom!

Vahidin Preljevi (1975., Brko), asistent na ger-
manistici na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Magistrirao o njemakom romantizmu, pie dok-
torat o tjelesnosti u bekoj moderni. Ateist po
uvjerenju, humanist po opredjeljenju, Mitteleuro-
pejac po nacionalnosti. Nema nita protiv bigami-
je.
Ak t ua l i j e
U
travnju 2006. godine itatelji Jutarnjeg
lista, jednog od dva najtiranija i najutjecajni-
ja dnevna lista u Hrvatskoj, imali su priliku svje-
doiti znakovitom incidentu. U glavnim ulogama nali su
se Miljenko Jergovi, pisac i novinar, i Draen Katuna-
ri, knjievnik i hrvatski izdava francuskog pisca Michela
Houellebecqa, ije je gostovanje u Hrvatskoj bilo povodom
njihove nesvakidanje brutalne polemike
1
. Dvije ugledne
linosti hrvatske kulture u Jutarnjem listu su se popiskara-
le u tri nastavka nakon poetnog Jergovievog teksta, Ka-
tunarievog odgovora i Jergovievog odgovora na odgovor,
redakcija Jutarnjeg lista je polemiku smatrala zakljuenom
pa je par njezinih kasnijih odvojaka, kojih emo se ukratko
dotaknuti kasnije, objavljeno na drugim mjestima. Polemi-
ka je izazvala umjerenu buru u ai hrvatske medijske kul-
turne limunade, uglavnom se radilo o svrstavanju ili odbi-
janju svrstavanja na jednu ili drugu stranu, no do sada nit-
1 Radi se o polemici samo u formalnom smislu, jer se u osnovi ona svela
na meusobno etiketiranje i vrijeanje, kojem je predmet polemike po-
sluio samo kao neposredni povod.
Od rosnog dupeta
do metka u glavu
(Neki pouci polemike Jergovi-Katunari)
Katunariev kratki prikaz globalnog stanja u svjetlu sukoba Zapad
islam jednako je nekompetentan i simplifciran kao i Jergovieva obrana
islama. Autor se opet poziva na intelektualce oni na elu s Rushdijem
i Nasreen govore o svijetu koji je preivio nacizam, faizam i staljinizam,
ali se sada suoava s novom opasnou islamskim totalitarizmom.
Islam, Zapad, idovi, Hamasova izborna pobjeda, terorizam, globalizacija
sve se to uguralo u ovu neobinu polemiku, s jednostavnou i
samouvjerenou kavanskih vanjskopolitikih analitiara kojima je sve
jasno i jednostavno
Nino Raspudi
ko nije podrobnije analizirao ta tri teksta, koji upravo zbog
svoje transgresivnosti i ne-normalnosti predstavljaju dra-
gocjeno svjedoanstvo jednog trenutka hrvatske kulture,
lieno uobiajene diskurzivne koprene. Osim znakovitog
vika retorike, tj. onog vika forme, slike i tona, koji nije
u funkciji argumentacije i kojim su govorili o protivniku,
a kojim su ustvari obojica vie toga rekli o samima sebi, za-
nimljiv predmet analize je i repertoar zajednikih uvjere-
nja, komunikacijskih kodova oko kojih se obojica slau
i koje ne dovode u pitanje. To je ono to svi znamo i to
je svima jasno, preostaje samo unutar tog sustava vrijed-
nosti ustanoviti tko je heroj, a tko zloinac.
Navedena polemika, uz onu jednako estoku u trokutu
Mima Simi Ahmed Imamovi Viktor Ivani, i najno-
viju Predrag Luci Ivo Goldstein, moda konano ozna-
ava poetak procesa kulturalne pluralizacije, stratifkaci-
je i normalnog pozicioniranja, koji bi se, da je bilo sre-
e a nije bilo eskalacije nacionalizma, rata, poraa i svih
drugih s njima povezanih jada vjerojatno poeo dogaati
prije petnaestak godina. Unutar, u kulturoloko-legitima-
Akt ua l i j e
cijskom smislu gledano, ugodne pozicije oporbe naciona-
listikoj kulturi, u velikom, slabo diferenciranom bloku go-
dinama se tiskalo zajedno vrlo aroliko drutvo u kojem
su se nalazili i drugovi i liberali, sarajevska raja i pede-
ri i lezbijke, pseudoljeviari i pravi ljeviari, manjine i sin-
dikati, subnorovci i feministice, fni zagrebaki intelektu-
alci i Bad Blue Boysi... U to, za takvu oporbenu poziciju,
istovremeno i teko i potencijalno vrlo unosno vrijeme, uz
istinske heroje borbe za slobodu miljenja i rijei, potiva-
nje ljudskih i manjinskih prava i ostale temeljne humani-
stike vrijednosti, vercalo se mnotvo mediokriteta, se-
kundarnih proftera jednog nesretnog vremena i profe-
sionalnih paenika na raznim osnovama.
Drutveno-politike, kulturne i medijske okolnosti su se
ve krajem devedesetih godina znaajno promijenile, no i
nakon Tumana i tumanizma u najutjecajnijem dijelu
hrvatskog medijskog prostora godinama je umjetno stva-
ran privid jo uvijek postojee opasnosti, ealo se i dalje
tamo gdje vie odavno nije svrbjelo, a onda su vremenom
razlike poele izlaziti na vidjelo. Tako se konano pomalo
otvaraju pukotine izmeu dojueranjih saveznikih pozi-
cija, a tamo gdje su pucanja najjaa i najradikalnija, gdje
se najnemilosrdnije zagreblo ispod uhodane i uljuene dis-
kurzivne povrine, kao u sluaju polemike Jergovi-Katu-
nari, najistije izlaze na vidjelo neke od (juer, danas, a na-
alost vrlo vjerojatno i u bliskoj budunosti) dominantnih
kulturnih matrica hrvatskog drutva.
Kao to je kod nas oduvijek najee sluaj, remetilaki fak-
tor doao je izvana. Michel Houellebecq, najpoznatiji su-
vremeni francuski pisac, odradio je jednotjednu turneju
po malom jugoistonom tritu u kojem su njegove knjige,
kao i u cijeloj Europi, ostvarile zapaen uspjeh. Houellebe-
cqov posjet bio je prigoda da knjievna, ali i paraknjievna
scena, prigodom velike popratne parade pokae pravo lice.
Na pomodnu hrvatsku pomamu za francuskim piscem re-
agira njegov lokalni kolega, Miljenko Jergovi, zauuju-
e otrim tekstom u Jutarnjem listu Michel Houellebecq
Paulo Coelho liberalnih hrvatskih intelektualaca. Viak
ui i manjak knjievno-kritikog pojmovnog aparata
i mjere, potencijalno zanimljivu analizu jednog dijela po-
modne Houellebecqove publike u Hrvatskoj pretvorio je u
obraun s nekim ljudima, ili slojem ljudi, iji identitet obi-
nom itatelju i smrtniku nije do kraja jasan, ali u kojem se
Draen Katunari prepoznao, a potom i odgovorio te nam
time omoguio ono to slijedi.
IN PRVI: JERGOVI O
HOUELLEBECQU I OSTALIMA
(http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2006,3,11,houelle-
becq_jergovic,16172.jl)
Jegovieva kritika Houellebecqa svodi se na nekoliko uvod-
nih reenica u kojima ga paualno i, po mom miljenju, pot-
puno neutemeljeno optuuje za prezir prema knjievnosti,
zanemarivanje umijea pisanja i nedostatak karakterizacije
likova, koji su potpuno ploni i iskljuivo su u funkciji ide-
ja koje zastupa, a koje se svode na prodavanje ovinistike
mrnje. Ton je uan, pomalo i katastrofan Jergovi se
obraa itateljima u drugom licu mnoine: Zamislite pis-
ca koji prezire knjievnost
Elegantnu hegelovsku priicu o tome kako piljarice mi-
sle apstraktno Jergovi ponavlja na primjeru kamiondije i
pike koja visi na posteru u njegovoj kabini. Kamiondi-
jina strast prema apstraktnoj piki slui mu kao ilustra-
cija Houellebecqovog nedostatka individualizacije likova.
Houellebecqovo pisanje niti ne pokuava analizirati, ak ni
najprostijim kritikim aparatom, ve ga brutalno etiketira i
optuuje tako to ga usporeuje i poistovjeuje s neim za
to svi znamo da je zlo, u ovom sluaju sa soc-realizmom
i romanom Kako se kalio elik
2
.
Nakon poetnog kasandrinskog vapaja u zemlji zaluenoj
plonim Francuzom, Jergovi vrlo brzo prelazi na kritiku
Houellebecqovih oboavatelja u Hrvatskoj i potrebe koje ta
publika zadovoljavaju itanjem francuske knjievne zvijez-
de. Jergovi nastupa iz pozicije provincijskog punkera,
koji frajera to dolazi iz vee sredine razotkriva kao la-
nog alternativca, u biti minkera: Njegova publika ui-
va u tvrdnjama kako je Houellebecq okantan i kontrover-
zan, provokativan i subverzivan, ali on je, zapravo, vrlo ik,
monden i dopadljiv. Nijedna njegova ideja a ni o emu se
u njegovim romanima i ne moe govoriti osim o idejama
nije u suprotnosti s prevlaujuim drutvenim ukusom i
poeljnim sustavom vrijednosti.
Houellebecq je, dakle, lani punker. Sve i da tome jeste tako,
nije mogue uvidjeti kakve to veze ima s procjenom njego-
vog pisanja. Kategorije provokativan/neprovokativan, do-
padljiv/nedopadljiv i slino su izvanknjievni interpretacij-
ski elementi koji s procjenom djela ne bi trebale imati ni-
kakve veze. Stotine drugih pisaca stvara likove koji govo-
re loe o enama, Kinezima ili muslimanima pa ih to ipak
samo po sebi ne ini knjievnim zvijezdama. Sugestija da
je hrvatski itatelj toliko ogranien da mu se moe poturi-
ti kao kontroverzno i okantno neto to je mondeno i do-
padljivo, da mu je to osnovni kriterij i da mu netko treba
otkriti tu prevaru, osim to je podcjenjivaka, predstavlja
(reeno autoru dragom nogometnom metaforikom) pravi
2 Isti postupak kasnije koristi i Katunari jednostavnim operacijama tipa
Jergovi = Peorda ili Jergovi =Aralica
Ak t ua l i j e
autogol, budui da je Jergovi od iste te publike prepoznat,
jako itan i cijenjen pisac.
Jergovieva analiza recepcijskih sklonosti hrvatske itatelj-
ske publike prebacuje se zatim na jedan njezin podskup,
tonije na intelektualce naem se hrvatskom intelektu-
alcu silno dopada Houellebecqova seksualna devijantnost.
To je ono to ovjeka oslobaa, pogotovu ako se bavi knji-
evnou i drutvenim znanostima, pa je esto u kontak-
tu s mladim pjesnikinjama, kritiarkama i plahim studen-
tesama, koje u njemu vide svoga boga. Nakon ovog argu-
mentacijskim potrebama potpuno nemotiviranog uvo-
enja mladih pjesnikinja, kritiarki i plahih studentesa,
koje predstavlja tipian retoriki viak, u kojem uvijek
izbija na vidjelo ono to se vrzma u vlastitoj glavi, Jergo-
vi, govorei i dalje o hrvatskom intelektualcu, prelazi na
neobarokni opis nekakve arhetipske, imaginarne situacije,
koji podsjea na neke od loijih Krleinih redaka:
Dok u boljem zagrebakom restoranu svojom oznojenom
tjelesinom prijei rtvi da pobjegne glavom bez obzira i sti-
e je uza zid na kojem visi Kristu i drvene ploe s neka-
kvim kaptolskim tatutima, on joj, onako mladoj i nevinoj,
svjedoi kako iza Houellebecqovog manijakalnog kopula-
cijskog kompleksa stoji jak intelektualni i knjievni rezon.
Uz intrigantno pojavljivanje Mate Lovraka, jo jedan lik iz
kolske lektire nudi se kao antipod iskvarenim novim pisci-
ma: Vremena su okrutna i prljava, pa su nam takva i udva-
ranja. Osim toga, ispod je postmodernistike razine snubiti
frajlice na livadi, uz Cesarieve stihove i zuj pelica. Osta-
vivi postrani injenicu da bi navedeno snubljenje pred-
stavljalo tipian postmodernistiki postupak, budui da se
radi o ironijskom povratku obrascima prolosti, pojavljiva-
nje frajlica i snubljenja opet, iz perspektive retorikog vi-
ka, govori o onome to optereuje i preteno nastanjuje
autorov imaginarij.
Pika, jebuckanje, kuka, oznojena tjelesina, kreten,
govnoderstvo samo su dio izraza koje Jergovi koristi
u svom prvom tekstu, a koji svjedoe o iznenaujue tje-
lesnoj i seksualiziranoj retorici koritenoj za raspravu o
pomodnom piscu i njegovoj publici. Nakon to je opisao
stanje stvari, Jergovi se uputa u analizu njegove geneze:
Ali to to nae liberalne i slobodnomislee intelektualce,
uglavnom sve same gromade, koje su se u stanju odroniti
na svaku temu koja se tie ljudskih prava i evociranja Tu-
manove diktature, toliko uzbuuje i oduevljava u Houelle-
becqovoj mrnji prema Kinezima i imigrantima?
Na ovom se mjestu ve nasluuje kljuna tema kasnije po-
lemike borake zasluge i kako dalje. Iz stare i dobro
uhodane perspektive neupitnog i vrhovnog moralnog ar-
bitra, i na globalnoj i na lokalnoj razini, danas je potreb-
no nanovo legitimirati vlastitu kulturnu poziciju spram no-
vog Drugog, tj. novog zlikovca, a to su europski graan-
ski intelektualci, te posebno njihova provincijalna, zagre-
baka varijanta.
Mudro, plemenito i sveznajue Ja najprije treba konstrui-
rati svog antipoda. Jergovi u nastavku svog teksta daje o-
kantno stereotipnu sliku europskih graanskih intelektu-
alaca kao faistoidne rulje:
Antiislamizam, iju je mondenost Houellebecq munjevito
prepoznao, postao je savren supstitut za antisemitizam,
bez kojega su, kao bez nekog vanog tjelesnog organa, eu-
ropski graanski intelektualci morali ivjeti nakon holoka-
usta. Kada su im George W. Bush i Osama bin Laden vratili
pravo na mrnju, oni kao da su skinuti s polustoljetne dija-
lize, pa su se sad rastrali i raspisali na sve strane, nastojei
nadoknaditi proputeno. A toliki su u meuvremenu ivot
proivjeli i umrli, bez utjehe u mrnji i prava na nju.
Autor ne objanjava da li je ta potreba za mrnjom koju
navodi kao esenciju europskog graanskog intelektualca,
njegova uroena, rasna karakteristika (to bi bilo vrlo vje-
rojatno, budui da se unato svim drutvenim promjenama
odrala od vremena koje je prethodilo holokaustu pa sve
do konane ponovne mogunosti slobodne manifestacije
u vrijeme Georega W. Busha) ili je ona proizvod drutva
i kulture. Takoer, osim jedne individualne varijante koju
predlae Draenu Katunariu na kraju svog drugog teksta,
Jergovi ne nudi nikakvo rjeenje, nikakav izlaz iz te, u mr-
nji ukorijenjene europske graanske situacije. Umjesto
toga nastavlja sa sumnjivom paralelom izmeu europskih
idova nekada i muslimana danas:
intelektualna elita svoju mrnju ivi bez ikakvoga straha.
Na njihovoj su strani snaga, mo i mrnja koja je napokon
dobila pravo graanstva. Pritom je zamamno to su mu-
slimani, ne samo u doktrinarnom i svjetonazorskom smi-
slu, nego i kao socijalni autsajderi, tako slini onim davnim
i iezlim europskim idovima. Kranstvo je samo vjera,
a islam i judaizam su istovremeno nain ivota i svjetona-
zor.
Nebulozna tvrdnja da su europski idovi prije holokausta
bili socijalni autsajderi kao muslimanski imigranti danas,
vjerojatno je posljedica autorove redukcionistike tenje
binarnoj perspektivi unutar koje se dvije zajednice proma-
traju kao dva sijamska blizanca, koji zahtijevaju recipro-
an tretman.
Suvino je i rei da Michel Houellebecq niti u jednome
svom romanu prevedenom na hrvatski nije izrekao runu
rije na raun idovskoga kolektiviteta. On zna da to nije
ik i mondeno. Ali kao i mnogi antisemiti postmodernoga
doba, za idove e rei kako su najpametniji narod.
Jergovi inzistira na paritetu da je Houellebecq, toni-
je neki njegov lik, rekao neto loe o idovima, valjda bi
sve bilo u redu. Ono to Jergovi svojom uravnilovka-po-
Akt ua l i j e
etikom ne uvia je neoboriva injenica da civilizacija koja
je u svim Houellebecqovim djelima najvie ocrnjena nije ni
islamska ni idovska ni kineska, nego upravo zapadna ci-
vilizacija, unutar koje francuski pisac u moguim svjeto-
vima svojih romana ne ostavlja nikakav prostor ljudskosti
i sree. Ako bi se, dakle, i prihvatila ta knjievno potpuno
irelevantna, te ak i za potrebe pseudo-orijentalistike ra-
sprave na razini utog tiska prilino nategnuta, perspekti-
va i mjerni kriterij ocrnjivanja civilizacija, Houellebecq bi
unutar nje trebao vrlo visoko kotirati jer je drugarski samo-
kritino najgore prikazao i prokazao upravo svoju, zapad-
nu ili europsku ili post-kransku, kako god je elimo na-
zvati, uljudbu.
Jergoviev tekst Michel Houellebecq Paulo Coelho li-
beralnih hrvatskih intelektualaca koji poinje kao kritika
pomodne hrvatske itateljske publike, u nastavku poprima
razmjere geostrateke i kulturno-historijske rasprave te-
kog kalibra: To je onaj prividni flosemitizam, karakteristi-
an i za nae faiste, koji svoj rezon nalazi u odnosu izrael-
skih vlasti prema Arapima i openito prema ljudskim pra-
vima drugog identiteta.
Tu se prvi put javlja teka, magina rije faist, etiketa
ijim lijepljenjem protivnik ispada iz dimenzije ljudskosti i
gdje se ljepitelj oslobaa bilo kakve dunosti analize i argu-
mentacije. Jergovi daje detaljan opis domaeg faiste:
Elegantan, frankofon, lirski i pjesniki raspoloen, u pravi-
lu liberal, vjet je da satima drvi o postmodernizmu, zgro-
en je nad prilikama na hrvatskoj kulturnoj sceni, prezire
knjige koje se lako itaju, ali i one za koje je potrebno ne-
kakvo predznanje, cijenjen je u gradskim strukturama i po-
nosan na to to ga nacionalisti stalno nekog vraga sumnji-
e, on je najee nosilac spomenice otpora Tumanovoj
diktaturi.
Ako bismo eljeli Jergovievu binarnu perspektivu dove-
sti do kraja mogli bismo rei da je krivnja Drugog i druga-
ijeg u tome to je razliit od mene i ono u emu je razli-
it me najvie i boli, dakle, da bi bio antifaist Drugi bi
trebao biti kao ja neukusno odjeven, ne znati francuski,
epski nastrojen i neraspoloen, neliberalan, ne znati nita
o postmodernizmu, diviti se prilikama na hrvatskoj kultur-
noj sceni (od Severine nadalje) i tako u nedogled. Vikom
retorike Jergovi vrlo neoprezno otkriva i vlastite sla-
be toke npr. zavist prema onima koji znaju francuski i
vlastitu frustraciju zbog nepoznavanja osnova prie o pos-
tmoderni i postmodernizmu.
No pravo pitanje ove polemike, kojeg poteu obje stra-
ne je pitanje spomenice otpora Tumanovoj diktaturi.
U tom smislu, relativizirajui protivnikove borake zaslu-
ge, Jergovi pie sljedee:
Istina, nitko ga u to vrijeme nije primjeivao u njegovome
opiranju, ali zna se to u svakom pokretu otpora predstav-
ljaju ilegalci. On je, skupa sa svojim kolegama, ilegalno mi-
slio i govorio protiv Tumana.
Mala bara, puno krokodila, kae prigodna afrika izre-
ka. U dananjoj Hrvatskoj, u kojoj su stasale nove, poslije-
ratne i postposlijeratne generacije konzumenata kulturnih
sadraja
3
, u vrijeme kada se bara u kojoj je mogue daljnje
obrtanje simbolikog kapitala antitumanizma smanji-
la na minimum, a broj krokodila i drugih plivaa u mut-
nom ostao isti, poelo je meusobno razraunavanje. Do-
jueranji saveznici postali su tako ljuti neprijatelji.
Jergovi svog protivnika prikazuje kao jako podmuklog i
opasnog (ne samo po mlade pjesnikinje i plahe studentese)
on spada meu one o kojima se javno ne smije nita loe
rei, jer bi ti mogli jednom zatrebati. A takvi nikad ne za-
boravljaju. Oni se dre zajedno, premda stalno romore jed-
ni protiv drugih.
4

U opisu islamofobije svog, u tekstu neimenovanog, gra-
ansko-liberalnog protivnika, Jergovieva mata se krajnje
rasplamsala i odvela potencijalno tumaenje njegovog re-
torikog vika u sasvim neoekivanom smjeru:
Njihove enje vazda putuju prema zapadu, a istoka se
plae, jer ga ne poznaju. Oni iskreno vjeruju da u Istam-
bulu postoje tipovi koji e tebe, mukarinu, silovati ako se
kasno nou vraa u hotel, pa stiu guze im pomisle na
Tursku. A Turska im je od Bihaa, sve negdje do pod Pe-
king i angaj. Ne elei ulaziti u spekulacije da li je Katu-
nari stiskao guzu dok je, kako se u svom odgovoru Jergo-
viu pohvalio, s Izetom Sarajliem na zgaritu neobnovlje-
ne biblioteke, u gradu kojeg voli itao pjesme, moemo
ipak izraziti dodatno uenje zavrnim motivom koprofa-
gije
5
, kojim zavrava prvi Jergoviev obraun s graansko-
liberalnim intelektualcima:
3 Vlastitu iritiranost ovom pseudoknjievnom polemikom tiskanom u
najtiranijem dnevnom listu, unutar koje se nije uo nijedan suvisao kri-
tiki ili teorijski argument na temu jednog aktualnog knjievnog fenome-
na svjetskog kalibra, ve su se 2006. godine u raspravi o Houellebecqo-
vom djelu, potezala pitanja spomenice otpora Tumanovoj diktaturi, iz-
meu ostalog, dobrim dijelom mogu objasniti i generacijskim razlozima.
injenica da neki, zaogrnuti diskursom zasluga, npr. imaju privilegiju
da se unato loijim rezultatima na prijemnom ispitu upisuju na fakultete
ispred drugih jednako je neprihvatljiva kao i to da se nekim drugim za-
slunicima utke prelazi preko njihovih neukusnih javnih prepucavanja
o privatnim animozitetima i antitumanovskim borakim zaslugama, a
sve pod krinkom rasprave o knjievnosti i odnosu civilizacija, koja se od-
vija na najplioj moguoj razini.
4 Isti postupak preuveliavanja protivnika, ime se daje dodatno na
vanosti vlastitoj hrabrosti da mu se usprotivi, kao to e se vidjeti kasni-
je, koristi i Draen Katunari u opisu Miljenka Jergovia.
5 Ve spomenuti, izrazito tjelesni i, s posebnim naglaskom na analnu
domenu, snano seksualizirani retoriki viak kojeg nalazimo u gore ana-
liziranom tekstu, mogao bi biti zanimljiv i za psihoanalitiko itanje i in-
terpretaciju, u koju se nisam dodatno ulazio budui da je moja kompeten-
cija u tom teorijskom podruju tek neto vea od npr. Jergovieve u ori-
jentalistikim pitanjima, pa bih vlastito uputanje u tu vrstu hermeneuti-
ke teksta Michel Houellebecq Paolo Coelho liberalnih hrvatskih inte-
lektualaca smatrao odve preuzetnim.
Ak t ua l i j e
Koprofagija je takoer nekakva ideja i mogui intelektual-
ni stav, ali govnoderstvo ipak nije preporuljivo. Osim to
zna biti kodljivo, nije ni ukusno, ak ni kao irenje podru-
ja borbe. Ali tko zna, moda jednom ue u modu...
IN DRUGI:
KATUNARIEV ODGOVOR
(http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2006,4,1,jergovic_
houellebecq,19655.jl)
Ve i sam naslov odgovora Draena Katunaria Napao
me je najmoniji hrvatski pisac pokazuje defenzivan stav
kao osnovnu karakteristiku njegove retorike. Katunari
kree sa samoprihvaene inferiorne pozicije, legitimira se
kao netko tko je prozvan i nepravedno napadnut od naj-
monijeg hrvatskog pisca. Osnovna Katunarieva pogre-
ka koju pritom ini je prihvaanje razine Jergovievog tek-
sta, od argumentiranja ad hominem do potpuno nekom-
petentne rasprave o odnosu islama i Zapada. Za razliku
od beskompromisnog i samouvjerenog Jergovia, kod nje-
govog protivnika se uoava opreznost i nesigurnost (ne-
prestano se, umjesto na argumente, poziva na autoritete; a
osobama s hrvatske kulturne i medijske scene neumjereno
i nepotrebno dijeli komplimente: voditeljica HTV-a Vlatka
Kolarevi je kompetentna i profesionalna, Robert Perii
je duhovito nazvao Houellebecqa ludi Francuz, Predraga
Matvejevia familijarno naziva Pea i sl.).
Na poetku svog odgovora Katunari objanjava kako je
nakon otprilike treeg itanja (dakle moda i etvrtog)
Jergovievog teksta zakljuio da je Jergovi paljivo gledao
televizijsku emisiju o Michelu Houellebecqu, u kojoj je Ka-
tunari gostovao, a u koju je bio pozvan i Jergovi, ali se
nije alio pojaviti. Jergovi je prema njemu iz te emisije po-
kupio materijal i iz svojevrsne zasjede, muki iz fotelje na-
pao liberalne hrvatske intelektualce meu kojima je Ka-
tunari prepoznao najvie sebe. Ovaj zanimljiv althusse-
rovski obrazac identifkacije/apelacije kao prepoznavanja
u onome hej ti! Jergovievog prozivanja daje cijeloj prii
pomalo zagonetnu dimenziju. Je li se Katunari prepoznao
zato to se elio prepoznati i da li je Jergovi elio izazva-
ti takvu reakciju, analizom samih tekstova nije mogue do
kraja razluiti.
Lik Jergovi u Katunarievom tekstu je podmukli razboj-
nik koji je odbijao poteno izai na megdan i raspravlja-
ti i sudjelovati u dijalogu o Houellebecqu. Optuuje ga da
se koristi rjenikom i stilom sarajevskih New primitivsa
(primjeri koje navodi su kreten, gromada, oznojena tje-
lesina). Premda se radi o potpuno promaenoj uspored-
bi, budui da New primitivs nisu ni primitivni (tovie,
rije je o visoko kultiviranom, nadkodiranom izrazu, svo-
jevrsnom mahalskom campu), a nisu ni neduhoviti kao
Jergoviev tekst, ta Katunarieva usporedba nam ipak po-
kazuje na to je ciljao Jergovieve ahilove pete prema
njemu bi bile Sarajevo i primitivizam. Neto kasnije e
u svom tekstu i eksplicitno uvesti u svoj argumentacijski
repertoar Jergovievo sarajevsko porijeklo, ime e dodat-
no srozati, ve ionako nisku razinu rasprave.
Katunari nastoji zauzeti lano objektivnu poziciju pa
tako pie i sljedee: Kao Houellebecqov nakladnik u Hr-
vatskoj, ne mislim braniti tog pisca jer je pravo svakog i-
tatelja da misli o njemu to god hoe. Na ovom mjestu je
potpuno nejasno zato ne bi izdava, i to zato ne bi upra-
vo on, trebao braniti pisca ije je djelo izabrao, kupio prava
za njegovo izdavanje, odabrao prevoditelja i priredio knji-
gu. Pa valjda je to uinio zato to smatra da je ta knjiga vri-
jedna (makar kao dobar trini potencijal) i tu se onda ne
moe i ne smije zauzeti pozicija ne bi se tel meat. Po-
gotovo zato to Katunari kasnije Houellebecqa i opse-
no brani. No ve se na tom mjestu jasno vidi Katunariev
pasivan, domobranski gard. Pomalo nesiguran u vlastite
stavove Katunari se stalno poziva na autoritete ne po-
kuava dovesti u pitanje Jergovieve paualne ocjene Hou-
ellebecqova pisanja, nego se, manirom mlaega brace, po-
ziva na velike deke pa Houellebecq je dobivao pohvale
od takvih uglednih flozofa i knjievnika kao to su Peter
Sloterdijk, Salman Rushdie i Fernando Arrabal. Oslonac za
vlastite stavove trai na svim stranama i razinama, pa ak
i koritenjem legitimacijskog uporita obine raje ono
to je za Jergovia mrmljanje sarajevske arije kao za-
dnji autoritet i verifkacija, za Katunaria su hrvatski blo-
geri koji su Jergovia razotkrili kao najmonijeg knjiev-
nika danas koji se pritom licemjerno izdaje za autsajdera;
uli su mu u sistem, razotkrili genezu njegove drutvene
moi. govorei o tome kako je stekao svoj kulturni i dru-
tveni kapital (Knjievni terorist).
Katunari se poziva i na dimenziju zavisti i oholosti i Jer-
govievu ve legendarnu tatinu i jal koju je lucidno
opisao (ponovo traenje zalea u autoritetima!) Zdravko
Zima. Time opet ne pobija Jergovievu tanku i lampavu
argumentaciju, ve prebacuje diskusiju na personalnu ra-
zinu, ime gubi svaku daljnju legitimaciju, budui da u oz-
biljnoj diskusiji nije vano to je Jergovia natjeralo na tako
kritiarski slab i uan ispad, ve je trebao analizirati taj is-
pad sam, to je Katunari propustio, ili nije znao uiniti.
Na isti nain na koji je prihvatio Jergovievo sputanje dis-
kusije na osobnu razinu, Katunari se lovi i u zamku na-
dri-islamologije i provincijalnog orijentalizma kao no-
vog podruja borbe, uz neprestana fash-backove dojue-
ranje zajednike borbe protiv nacionalizma:
Kao to je neko obraunavao s tvrdim nacionalistima iz
pozicija marginalca, tako sada, branei islam strastvenije
od kakvog uenika medrese ili skrivenog imama (al-Imam
al-Mukf), obraunava s hrvatskim liberalnim intelektual-
cima iskazujui snani kompleks Zapada.
Akt ua l i j e
Ovo je vrlo zanimljiv dio za jednu moguu interpretaci-
ju cijele prie. Problem metode i stila obrauna nije se
postavljao dok se lupalo po zajednikom neprijatelju,
dok se cipelarilo Ivana Aralicu i druge, u osnovi kultur-
no-politiki i medijski onemoale likove, ve su oni postali
problematini tek onda kada se isto oruje, u trenutku kad
vie nema nacionalista ili je svima postalo jasno da ih kao
kulturoloki relevantan faktor ne treba vie prizivati i ea-
ti se tamo gdje odavno vie nema svraba, sad okrenulo pro-
tiv dojueranjih suboraca. Tu poinje i prepirka o vlasti-
tim borakim zaslugama i simbolikom kapitalu anti-
tumanovske borake mirovine na kojem se valjda doi-
votno moe jahati i ovako prizemnim nadriknjievnim ra-
spravama i uz maksimalnu utedu bilo kakvog intelektual-
nog napora soliti pamet i generacijama itatelja roenima
poslije tih dana ponosa i slave.
Jergovi, uza sve ostalo, prema Katunarievom miljenju,
ima snani kompleks Zapada. Ovom tvrdnjom ve do-
lazimo do nekih klasinih pitanja kojima se bavi postkolo-
nijalna kritika. Istog problemskog sklopa dotaknut e se i
Jergovi u svojem odgovoru na odgovor, kojeg emo anali-
zirati kasnije, a u kojem Katunaria naziva poniznim har-
kijem, ija je jedina elja postati Francuz. Rasprava o od-
nosu Istok-Zapad s koordinatama Sarajevo-Zagreb je isto-
vremeno i otuna i komina. Osnovno pitanje je gdje po-
inje Zapad. Kao u sklopu babuki, Jergovi, tj. Sarajevo u
odnosu na Zagreb/Katunaria pozicionira se kao Zagreb u
odnosu na Houellebecqa, tj. Pariz, Europu.
Katunariev kratki prikaz globalnog stanja u svjetlu sukoba
Zapad islam jednako je nekompetentan i simplifci-
ran kao i Jergovieva obrana islama. Autor se opet pozi-
va na intelektualce oni na elu s Rushdijem i Nasreen
govore o svijetu koji je preivio nacizam, faizam i staljini-
zam, ali se sada suoava s novom opasnou islamskim
totalitarizmom. Islam, Zapad, idovi, Hamasova izbor-
na pobjeda, terorizam, globalizacija sve se to uguralo u
ovu neobinu polemiku, s jednostavnou i samouvjere-
nou kavanskih vanjskopolitikih analitiara kojima je
sve jasno i jednostavno.
Katunari iz neke, njemu oigledno samorazumljive, au-
tohtone pozicije unutar hrvatske kulture prikazuje Jergo-
via kao odmetnutog, nezahvalnog doljaka. Optuuje ga
tako to ga razotkriva kao jednakog nekadanjim za-
jednikim neprijateljima Jergovi se tako slui Aralii-
nim postupkom, a od Sarajlija je najsliniji Peordi.
Katunari se udi zato bi se on kao raupani pripadnik
rockerske generacije koji nosi ili je nosio ubretarac, rin-
icu na uhu ili sliku Che Guevare na iznoenoj majici, tako
gorljivo poistovjetio s Kuranom, ali upravo to i ne udi.
Da li itko od pomodnih nositelja majice s Cheovim likom
razmilja o svoj onoj kubanskoj sirotinji koja se utapa ve-
slajui na improviziranim plovilima prema Floridi? O No-
amu Chomskom i njegovoj tvrdnji da je Kuba jedini oslo-
boeni teritorij da i ne govorimo. Ne treba oekivati da e
Chomsky napustiti poziciju dobro uhljebljenog profesora i
vrlo tiranog kritikog intelektualca unutar bezdunog,
zloinakog kapitalistikog sustava i otii na Kubu i raditi
kao profesor za plau od dvadeset dolara mjeseno, ali ne
treba ni oekivati da je Jergovieva svijest o rezultatima
Cheovog djela ita vea od njegovog pomodnog branje-
na islama. Jednako pomodnog kao i ono ima tu neto kad
diletanti govore o vezi terorizma i same biti islama.
Katunari pie da se Jergovi, niim izazvan, ustoliio u
slubenog branitelja islama u Hrvatskoj, i to ne umjere-
nog, nego islama openito. Ova zaudna tvrdnja nuno
namee pitanje zato bi bilo tko trebao braniti umjereni
islam, te tko je arbitar umjerenosti
6
i da li se islam moe
dijeliti na nekakvu openitu i neku drugu, light verziju?
Nita od toga Jergoviev oponent dodatno ne objanjava.
Katunari Jergovievo pomodno (usput i potpuno ne-
kompetentno) branjenje islama objanjava njegovom po-
trebom da se dodvori rodnoj ariji u kojoj je Houellebe-
cq omraeni, nepoudni pisac zbog njegovih bivih izjava
o islamu. Dakle, Katunari promatra Sarajevo kao islam-
ski grad, to danas, jednim dijelom vjerojatno i nije daleko
od istine, ali je u koliziji s jednom drugom, mitskom kon-
strukcijom nekakvog imaginarnog multikulturnog, to-
lerantnog, beskonfiktnog toposa za koju je dugo vreme-
na koriten oznaitelj Sarajevo, a kojom se Katunari, ne
uviajui paradoks u koji zapada, obilato koristi.
Ali, da ga se sluajno ne bi pogreno razumjelo, poslovino
umjereni Katunari upotrebljava vjerojatno najotrcaniji i
najtanji legitimacijski postupak: na liniji onoga Kako
moete rei da ja mrzim Fince, pa ja imam itav niz dobrih
prijatelja koji su Finci! Tako Katurani pie kako je u istom
gradu kojeg neto ranije opisuje kao svojevrsno islamsko
leglo u gradu, koji volim, s Izetom Sarajliem na Sara-
jevskim danima poezije itao pjesme na zgaritu neobnov-
ljene biblioteke. Nakon to je lea zatitio tim bedemima
sarajevske mitologije, prelazi na analizu odnosa Jergovia
prema hrvatskoj metropoli. Jedna od velika tema ove pole-
mike je i Zagreb, grad koji je po Katunariu s vie simpa-
tije primio Jergovia nego to je on prihvatio njegovu lju-
bav. U tom literarno personifciranom prikazu nerazmjer-
ne ljubavi grada i ovjeka, nemogue je razluiti o kojem je
Zagrebu rije. Je li rije o onih nekoliko postotaka stanov-
nika Zagreba koji uope itaju domau knjievnost izvan
obvezne kolske lektire? I zato ga Zagreb ne bi prihvatio,
i kao pisca i kao manekena bosanske antifaistike pat-
nje i kao sveznadara, kakvim se sam gradi? Bi li Jergovia
trebalo manje itati zato to, uz svoj knjievni rad, iju vri-
jednost ni Katunari ne dovodi u pitanje, tezgarei u po-
luutom tisku, usput esto lupa o stvarima o kojima zna
vrlo malo?
6 Imperativ umjerenosti je inae vrlo izraen u Katunarievoj retorici.
Ak t ua l i j e
Katunari i u tom pogledu ostaje metaforian i neodre-
en. Sloeni odnos Jergovi-Zagreb pokuava objasniti i
uz pomo psihoanalitikog pojmovnog aparata. Zagreb je,
prema frojdovsko-katunarievoj interpretaciji, nerealizira-
na Jergovieva uena majka, a krivica je u oinskoj fgu-
ri srednjovjenog i nadrkanog knjievnikog graanstva
nae metropole (Jergovieva sintagma, op.a.).
Najzanimljiviji dio je onaj u kojem se Katunari stavlja u
ulogu vrhovnog arbitra pristupa Zagrebu. Jergovi je kriv
zato to ne odgovara stereotipu dobroudnog Bosanca,
pa kod njega nema franjevake blagosti, nieg multikul-
turalno sarajevskog. Katunari opisujui glavni grad ze-
mlje plemenitih divljaka, punih topline i ege, dodaje: S
onim plemenitim Sarajlijama koje sam ima ast upoznati
on nema nijednu zajedniku crtu. Pa kao plemenite Saraj-
lije navodi Ivana Lovrenovia (roenog u Zagrebu i odra-
slog u Mrkonji Gradu), Devada Karahasana (roenog
Duvnjaka) i Gorana Samardia. Od svih Sarajlija Jergovi
je po Katunariu najblii Miletu Peordi (nota bene Herce-
govcu) zajednika im je militantnost, neumoljivost, is-
kljuivost i slijepa mrnja prema onima koje odrede za svo-
je protivnike.
I Katunari nastoji preuveliati protivnika Jergovi je na
vrhuncu literarne i medijske moi, njega se plae svi koje
proziva, i koje bi mogao prozvati, plae ga se i oni koji mu
daju nagrade, i oni koji o njemu piu, plae ga se svi osim
otkvaenih i nesputanih blogerakoji ga vide kao najmo-
nijeg knjievnika danas koji se pritom licemjerno izdaje za
autsajdera
Na koncu, Jergovi se pokazuje kao opaki sarajevski spoj
najmranijih osobina kakve masonine s jedne i hercego-
vakog roe s druge strane on se stalno bavi proteira-
njem jednih i raskrinkavanjem drugih, postavljanjem svo-
jih zemljaka iz sarajevskog kruga, regrutiranjem pristali-
ca i ovisnika, stvaranjem kanala, mrea, strategija literatu-
re shvaene kao podruje borbe:.. U zavrnom potezu, na
kraju ove reenice, Katunari konano koristi drugo lice,
ali ponovno u rukavicama, putem neke zamiljene druge
osobe:
cijeli jedan podzemni rad za koji bi mu i netko s grani-
ce s Bosnom, moda kakav bundija ili forest Sandaklija,
umjesto zahvalnosti mogao rei: Jergoviu, dosta je tvog
zuluma!
IN TREI: OD ROSNOG DUPETA
DO METKA U GLAVU
(http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2006,4,8,jergovic_
katunaric,20741.jl)
Jergoviev odgovor na Katunarievo samoprepoznavanje
u prethodnom tekstu, naslovljen Katunari nije liberalni
intelektualac nego poludjeli egrt Hlapi nema vie nika-
kve veze s povodom polemike Houellebecq se u njemu
uope vie niti ne spominje, ve se radi o iskljuivo osob-
nom obraunu u kojem je retorika zaotrena do kraja, u
toj mjeri da se, u najgoroj staljinistikoj maniri, protivnika
najprije naziva faistom, a onda mu se na kraju ispalju-
je metak u glavu. Jergovi je veinu raspoloivog prosto-
ra iskoristio kako bi iznio sve loe, ili sve ono to on misli
da je loe, o Draenu Katunariu. Neki od atributa koje mu
pripisuje su: crveni djeak, Topiderac, jugoslavenski nakot,
ljudski jad i nesoj, poludjeli egrt Hlapi Izrazito tjele-
sna Jergovieva retorika, s naglaskom na analnu domenu,
i u opisu protivnika dolazi do izraaja: nazvao bih ga pro-
sto rosnim dupetom, budui da je taj dio tijela u razgovoru
o Katunariu supstancijalniji od glave. Lik Katunari u
Jergovievom prikazu je jedno od lijene, netalentirane dje-
ce proteirane od partijske nomenklature za vrijeme Jugo-
slavije: Katunari jedan je od tih crvenih djeaka s Radio
Jugoslavije. Povlaio se se po Dedinju i Topideru, o drav-
nom je troku boravio u Parizu i Strasbourgu
Katunari je, naime patetini faist, pie Jergovi u svom
tekstu i istu kvalifkaciju ponavlja ak tri puta. Ova krajnja
etiketa, nakon koje prestaje bilo koja daljnja potreba za ar-
gumentacijom, uvod je u logian rasplet, jer svima bi bilo
bolje kada bi Katunari izvukao revolver iz ladice i pucao
si u sljepoonicu. Pa uini to Draene, ne boj se, nee ni-
ta boljeti! sokoli Jergovi svog dojueranjeg saveznika.
Osim to je patetini faist kojeg drugarski poziva na
samokritiki metak u sljepoonicu, Katunari je uz to i naj-
gora vrsta faista, on je domai izdajnik, strani sluga: Ka-
tunari je zbilja poput harkija: ponizno ljudsko bie koje
samo eli da bude Francuz.
Zanimljivo je da autor koji iskazuje toliko antifaistikog
ara koristi tipinu faistiku argumentaciju prilikom
ocrnjivanja svoga protivnika:
Nakon to se Jugoslavija raspala, a s njome i sve jugosla-
venske sinekure, Draen Katunari hrabro se odvaio plju-
nuti na svoju beogradsku prolost i srbijansko priroenje,
pretvorivi vlastiti identitet u sramni ig, ijega su opsega i
privatnih konsekvenci svjesni oni koji Katunaria poznaju,
ali to je neto to se, ak niti u njegovome sluaju, ne smije
i ne treba spominjati i razotkrivati. Problem je samo u tome
to svaki faist, bio on jugoslavenske, hrvatske ili srpske te-
meljne inspiracije, na sebi nosi neki takav sramni ig, maj-
Akt ua l i j e
ku Srpkinju
7
, brak s inovjerkom, dijete s alijenom, ali dok
hrvatski i srpski faisti iza sebe, ipak, imaju neku, barem
nasluenu patnju, njihovi jugoslavenski istovrsnici nikada
nisu plaali svoja uvjerenja.
Prebrojavanje krvnih zrnaca Katunarieve obitelji i spomi-
njanje braka s inovjerkom i djeteta s alijenom kao ne-
ega relevantnog za ovu polemiku u potpunoj je opreci, ne
samo s dobrim ukusom, nego i s Jergovievim proklamira-
nim antifaistikim nazorom. Ipak, najodizniji dio njegove
argumentacije je besramno poigravanje srebrenikim
rtvama i njihovo koritenje za zadavanje najniih i nejne-
opravdanijih udaraca u svojoj, u osnovi privatnoj polemi-
ci s Katunariem:
Njima je, kao i Katunariu, kao i nizu Katunarievih fran-
cuskih istomiljenika, ukljuujui i Alaina Finkielkrauta,
Srebrenica divno mjesto: toliko muslimanki, a nigdje mu-
slimana.
U obraunu s protivnikom nema analize ni koherentne ar-
gumentacije, ve ga se poistovjeuje s najgorim zlima u po-
vijesti ovjeanstva:
Ne volim, naime, kada patetinim faistima, onima koji bi
vrili diferencijaciju unutar islama i slali ljude u Guantana-
mo na provjeru, na um padne skrivati se iza idova. Samo
ezdesetak ili sedamdesetak godina ranije njihovi bi men-
talni sklopovi za umjerene idove traili poasna arijev-
stva, dok bi veinu neumjerenih pretvarali u dim iznad
Poljske.
Jergovi usput istie i vlastitu rasnu istou, ali i neke od
svojih najdubljih strahova:
ba na pitanjima islama Draen Katunari, taj ljudski jad
i nesoj, taj poludjeli egrt Hlapi, taj karijerni sinekurac i
veliko nedarovito nita s ambicijom da postane Francuz,
pretvara se u denuncijanta, u onoga koji bi, ako je to ikako
mogue, isposlovao da se mene, starinom katolika i ne-
vjernika (podcrtao N.R.), kao muslimanskoga fanatika po-
alje na provjeru u Guantanamo ili Abu Graib, ili da mi se
barem onemogui ivot u Zagrebu i u Hrvatskoj, da me se
ukloni s javne pozornice i potjera s posla, da me se igo-
e u oima javnosti, da se radne ljude i graane navede da
mi ivot uine nepodnoljivim, pa da odem u te svoje sre-
brenice, ilide i bihae, ili kako se ve svi ti bosanski tehe-
rani zovu.
Izrazito tjelesna i seksualizirana retorika iz prethodnog
teksta ovaj put je donekle ustuknula pred antifaistikim
arom, no i ovdje se javlja pokoji proplamsaj:
7 Na ovom mjestu se vrijedi podsjetiti kako je Franjo Tuman devede-
setih godina prolog stoljea silno kritiziran zbog izjave, do iznemoglosti
ponavljane i razvlaene u oporbenom tisku, kako je sretan to mu ena
nije ni Srpkinja ni idovka
Njemu se privia jedan golemi Kuran, koji poput one sise
iz Woodyja Allena nasre na Europu i prijeti njezinoj ka-
snoj asti i nevinosti, suhoj draici, goloj stranjici i libe-
ralnom parlamentarizmu. U drugom Jergovievom tekstu
se pojavljuju ni vie ni manje nego cisterne govana, no,
nad analnom metaforikom ipak dominira falus kao vrhov-
ni oznaitelj, najee provuen kroz zgodnu igru rijei:
Nakon to je izgubio jugoslavensku sinekuru, Katunari se
devedesetih munjevito prikljuio na obilate francuske i hr-
vatske sinekurice i sinekurine. Falus kao vrhovni ozna-
itelj progovara i na autoreferencijalnoj razini kroz jednu,
prema autorovom miljenju, oito itateljima dragocjenu
informaciju o vlastitoj anatomiji:
Budimo i na ovome mjestu precizni: zabole, bre, Jergovia
njegov neobrezani (podvukao N. R.) identitet za Katunari-
evu ljubav prema Sarajevu!
okantni Jergoviev tekst nije potrebno dodatno analizira-
ti, budui da je u njemu ionako ve sve na povrini pa do-
voljno govori sam za sebe. Njegov zavretak, u kojem se u
drugom licu obraa protivniku, u najmanju ruku, ostavlja
bez teksta:
Draen Katunari krupna je pojava na hrvatskoj i francu-
skoj javnoj sceni. Toliko krupna da bi estetska razina hr-
vatskoga pjesnitva bitno poskoila, a prorauni za kulturu
Republike Francuske i Republike Hrvatske ostvarili veliku
utedu, kada bi Katunari izvukao revolver iz ladice i pucao
si u sljepoonicu. Pa uini to, Draene, ne boj se, nee nita
boljeti! Bit e kao da te je po glavi blago pomilovala ruka ta-
tinoga druga Marka, Aleksandra Rankovia.
NAKNADNI ODVOJCI
VESELO, MA NON TROPPO
(http://www.net.hr/kultura/page/2006/05/
08/0046006.html)
U svom odgovoru kojeg Jutarnji list nije elio objaviti, pa
se pojavio u konkurentskom Veernjem listu, Katunari u
osnovi nastavlja istu priu koju je zapoeo u prvom tekstu.
Ne analizira i ne pobija argumentima Jergovieve tvrdnje
nego ponovo nastupa iz pozicije rtve i trai saveznike u
borbi: Miljenko Jergovi napisao je u posljednjem Maga-
zinu Jutarnjeg lista tekst bez presedana u kojemu se pred-
stavio kao neprijatelj literature. Velikim brojem utuivih i
notornih krivotvorina, lai i kleveta, on nije uvrijedio samo
moju obitelj i mene nego i hrvatsku knjievnost, kulturu i
openito pisanu rije.
Ak t ua l i j e
Katunari tvrdi da Jergovi unosi duh balkanske krme
u Zagreb, koji je opet redukcionistiki prikazan kao oaza
graanske, europske uljudbe, koju kvare orijentalni uljezi:
Naprotiv, redizajnirani klubovi i balkanske krme s narod-
njakom glazbom gdje se u sitne sate dogaaju ubojstva da-
nas su zavladali Zagrebom, a Jergovi se potrudio da se duh
orijentaliziranog turbofolka uz otvorene prijetnje likvida-
cijom prenese i u knjievne rubrike novina.
Uz ovo nepotrebno proirivanje prie i njezino povezi-
vanje s potpuno drugaijim registrima, Katunari opet pri-
hvaa argumentaciju ad hominem i brani se od najniih
Jergovievih udaraca, za koje se kod ozbiljnih sudaca io-
nako dobivaju samo kazneni bodovi.. Lik Jergovi sada
je balkanski bada, a vlastiti lik je odmjereni gospodin iz
fne, graanske obitelji, koji uz svoju, brani i ast svoje obi-
telji, grada i civilizacije. Polovi na koje Katunari eli smje-
stiti polemiku su uljuenost:primitivizam, umjerenost:ek-
stremizam, Europa:Balkan.
Katunari se nepotrebno brani od Jergovievih optubi
zbog boravka u Beogradu i rada na radio Jugoslaviji. Im-
perativ umjerenosti i srednjeg puta ponavlja navodei je-
dan oev savjet: Govorio mi je, budi, ako hoe, naciona-
lan, liberalan, katolik, budi i drugo to god eli samo ma
non troppo, nikad komunist, nikad faist, i uvaj se primi-
tivaca, oni su najgori.
U cijelom tekstu, kojim dominira osjeaj povrijeenosti, ali
i svojevrsne rezignacije, Katunari se samo na jednom mje-
stu konano naao na pravom tragu tu ne spominje Jer-
govievo porijeklo, ne koristi argumente ad hominem, niti
olaka etiketiranja i usporedbe s onim to svi znamo da je
zlo (bio to Peorda ili turbo-folk), ve analizirajui Jergovi-
ev diskurs, dolazi do vrlo vanog uvida, kojeg naalost do-
datno ne razrauje:
Zapravo nije ni rekao tono zato, onako mu dolo, ne
znam ni zato sam patetini faist, on to kae kao da je
popio au piva. A po meni, ovjek koji prozove drugoga
faistom, a pritom ne navede nijedno njegovo faistiko
djelo osim braka s inovjerkom, kao sramni ig, sam ot-
kriva vlastiti kut gledanja, zagovaranje istih brakova pre-
ma pravilima teorije krvi i tla, post-arijevski princip selek-
cije u koji su ukljueni progoni i egzekucije koje je faizam
povijesno provodio. Pa se pitam, tko je meu nama that
guy?
Unutar ranije spominjanog arolikog drutva u velikom
antinacionalistikom bloku nalazilo se i puno elemenata
koji su se nudili kao alternativa problemu, ne uviajui da
su i sami dio problema. Najgrlatiji antifaisti esto su
pokazivali da ispod njihovog deklarativnog stava lee tipi-
ne faistoidne ideoloke matrice. Dovoljno se, u tom po-
gledu, prisjetiti svojevremene Jergovieve polemike s Arali-
com, u kojoj je koristio isti postupak nastupajui iz (sum-
njivo buno) deklarirane pozicije antifaista, antinacionali-
sta i sl. kopao je po podrijetlu prezimena Aralica i iznosio
podatak da su Aralice starinom Srbi. Pokazujui da je vei
i ii Hrvat od sumnjivog Aralice, ili Katunaria, Jergovi
potom velikodunom gestom moe suspregnuti svoje hr-
vatstvo, relativizirati ga ili ga se odrei, za razliku od fa-
ista koji ga se, upravo zbog svoje ne-istoe moraju gr-
evito drati. Iz itavog niza jasnih i nedvosmislenim izja-
va, samo u okviru polemike s Katunariem, razvidno je da
Jergovi funkcionira prema istoj ideolokoj matrici protiv
koje se navodno godinama bori. Upravo ta udna sinergi-
ja izmeu njega i njegovih protivnika, injenica da govore
istim jezikom, da dijele isti diskurzivni prostor, istu razinu
argumentacije znakovitija je od svakoga od njih uze-
tog pojedinano i njezina sustavna analiza predstavljala bi
dragocjeno svjedoanstvo jednog nesretnog vremena.
KRDO NA AUTOCESTI
(http://www.bhdani.com/default.asp?kat=kol&broj_
id=477&tekst_rb=20)
Nekoliko mjeseci nakon polemike s Draenom Katunari-
em, Miljenko Jergovi se u tekstu u sarajevskom asopisu
Dani, naslovljenom Krdo, osvrnuo na navedenu polemiku
i reakcije koje je izazvala. Njegova potreba da se vrati na tu
temu i da se opravdava svjedoi o izvjesnom pokajnikom
impulsu. No nesvakidanje odsustvo bilo kakve samokri-
tinosti i eventualne snage da se prizna pogreka, gubitak
takta i mjere, nesposobnost shvaanja kritike kao dobro-
dolog korektiva i razlikovanja izmeu kolegijalne kritike i
osobnih napada, dodatno kompromitiraju autorovu po-
ziciju. Jergovi na poetku teksta oslikava arhetipsku he-
rojsku situaciju u kojoj se on nalazi sam protiv svih.
Prije koji mjesec je, moda ste to i primijetili, na mene na-
srnulo jedno povee hrvatsko krdo, sainjeno od knjievni-
ka, intelektualaca, novinara, povjesniara umjetnosti, na-
prednih teologa, sveuilinih asistenata, urednika, politia-
ra i prevoditelja. Bilo je meu njima razliitih formata, od
sitne kune gamadi, bivih poznanika i kavanskih pajdaa,
do krupnijih nerasta, kandidata za akademiju nauka, sve-
tih krava i volova.
Kritiari su prikazani zoolokom terminologijom kao
krupnija i sitnija stoka
8
, dakle, kao intelektualno inferiorna
bia, koja nemaju osobnost, nego se realiziraju tek unutar
krda. Sastav krda koje se usudilo kritizirati njegova dva, ra-
nije analizirana teksta, je, u najmanju ruku, zauujui:
Zanimljiva je bila i politika heterogenost unutar krda: od
folklornih ustaoida do ultraljeviara, ali najvie onih koji
8 Teko je ne primijetiti paralelu s legendarnom izjavom Franje Tu-
mana o onovremenoj hrvatskoj oporbi kao stoci sitnog i krupnog zuba.
Akt ua l i j e
bi se mogli opisati kao umjerena i snoljiva liberalna eli-
ta, kojoj se, u naelu, ne moe prigovoriti viak nacional-
nih hormona.
Kakve veze imaju nacionalni hormoni s kritikom jednom
neumjesnog, nekompetentnog pseudokritiarskog ispada,
potpuno je nejasno. Ali to su izgleda koordinate unutar
kojih autor jedino funkcionira. Binarno ustrojeni svijet
se dijeli na nae i njihove, na nae i faiste, na nas
i papke.
Povod za formiranje krda bilo je gostovanje francuskoga
knjievnika Michela Houellebecqa. () Naime, prije nego
to e taj doi u Zagreb pod pokroviteljstvom najvee no-
vinske kue u dravi i uz sudjelovanje antinacionalistiko-
ga
9
Hrvatskog drutva pisaca, objavio sam novinski lanak
u kojemu sam, izmeu ostaloga, podsjetio na Houellebe-
cqovu izjavu kako je islam najgluplja religija na svijetu te
na njegov crno-bijeli, a ustvari posve crni, knjievni tre-
tman inovjeraca, stranaca, nefrancuza i nebijelaca. Napi-
sao sam jo i to da je gospodin slab, ali i monden pisac, te
sam se malo zaigrao (podcrtao N.R.) pa krenuo opisivati
njegovu hrvatsku publiku.nakon ega je, kako rekoh, krdo
krenulo u pohod.
U pogledu toga kako i koliko se Jergovi malo zaigrao do-
voljno je vidjeti prvi dio ovoga teksta. Isti Jergovi koji, iz-
meu ostalog, proziva protivnika zbog braka s inovjerkom
otkriva sljedeu toplu vodu: No, moe li ovjek imati neka
uvjerenja koja nisu posljedica njegovoga porijekla, ili pret-
postavljenog svjetonazora koji bi proizlazio iz veinsko-
ga doivljaja vjere i nacije? To sam se poesto zapitao dok
sam svoje oponente itao po novinama i sluao na televizi-
ji. Oni su reagirali u skladu sa svojim zaviajnim, domovin-
skim ili crkveno-vjerskim porivima, pa su pretpostavljali
da je i moja reakcija takva. Nazivanje ovjeka rosnim du-
petom i patetinim faistom, prikazivanje europskih in-
9 Na ovom tragu mogli bi se uvesti i novi poetiki termini poput:
nacionalistiki (loi) pisci i antinacionalistiki (dobri) pisci. Mog-
li bismo potom oekivati i razvoj npr. antinacionalistike stilistike ili
antifaistike morfo-sintakse.
telektualaca kao faistoidne rulje koja se raduje Srebreni-
ci, prebiranje nacionalnog porijekla suprunika, nekom-
petentno lupetanje o muslimanima i idovima, uz sve
ostalo iskazano u dva ranije analizirana teksta trebalo bi
valjda predstavljati neki pozitivni, humanistiki antipod
primitivnom krdu.
Kao jedan od pripadnika krda, koji se usudio javno izni-
jeti svoje zgraanje polemikom Jergovi-Katunari, osob-
no demantiram sljedeu Jergovievu tvrdnju: Kao to ni
jedno hrvatsko krdo ne bi krenulo u stampedo da su uloge
psovaa i opsovanih u sluaju Houellebecq bile zamijenje-
ne. Nerazumljivo im je, ako ne i nerazumno, traenje prav-
de za Drugoga, a ne za sebe.
U ovom tekstu nisam izrekao nijednu rije o osobama, nji-
hovom porijeklu i osobnim priama, a kamo li se po bilo
kojem kriteriju svrstao uz jednog od njih, ve sam cijelo
vrijeme govorio o tekstovima, i onome to i kako kroz njih
progovara. Budui se, makar izvanjski i formalno, radilo o
javnoj polemici, vie ili manje medijski eksponiranih oso-
ba, o bitnim fenomenima kulture i drutva u kojem i sam
ivim, a ne ulinoj svai dvojice nervoznih vozaa oko par-
kirnog mjesta, smatram kako, iz vie razloga, nije dobro da
ovakve nadripolemike, koje se, naalost, ne samo priputa-
ju u javni govor, nego ga u velikoj mjeri i oblikuju, prou
bez kritikog osvrta.
Jergovieva vjera da je, nakon svega, on bio potpuno u pra-
vu, a da se nekim sluajem formiralo tako areno krdo, od
ustaoida do ultraljeviara samo kako bi njega nepra-
vedno napalo, neodoljivo podsjea na vic o ovjeku koji,
dok vozi po auto-cesti, na radiju uje hitno upozorenje vo-
zaima na istoj toj auto-cesti da jedan luak vozi suprot-
nim smjerom. ovjek iznenaeno izbulji oi i jergovievski
uzvikne: ta jedan! Ima ih na stotine!.
Nino Raspudi roen je u Mostaru 3. 11. 1975. Radi
kao znanstveni novak/asistent na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, na kojem je diplomirao filo-
zofiju i talijanistiku, magistrirao knjievnost i
trenutno pie doktorat iz iste (nraspudi@ffzg.hr).
Religija i
drutvo
Re l i g i j a i dr u t v o
U potrazi za
novom politikom
kulturom*
Politika i religija pred izazovima postmoderne
Na vjernicima bosanskohercegovakih religija lei odgovornost ne
dopustiti religijskim poglavarima da monopoliziraju predstavljanje i
tumaenje religijskih tradicija u kojima ive nego da odvano i odgovorno
nastupaju nadahnuti dobrotom vlastite religije u svim podrujima
drutvenog ivota politici, znanosti, kolstvu ili gospodarstvu ali bez
fundamentalistike umiljenosti kako sve znaju nego u poniznosti koja
eli suraivati sa svim pozitivnim snagama u drutvu oko rasta dobra i
povjerenja meu ljudima
Alen Kristi
* Prvotni poticaj ovog promiljanja i oslonac u analizi dosadanjih paradigmi politike predstavlja knjiga poznatog vicarsko-njemakog i katoliko-eku-
menskog teologa Hansa Knga tvorca ideje svjetskog etosa Weltethos fr Weltpolitik und Weltwirschaft (Svjetski etos za svjetsku politiku i svjet-
sko gospodarstvo).
Rije Bog je optereenija od svih ljudskih rijei. Nijedna nije tako okaljana i tako rastrgana. Upravo
je se zato ne smijem odrei. Pokoljenja ljudi teret svojih ustraenih ivota svaljivali su na nju pritisku-
jui je uz zemlju. Lei u praini i nosi teret svih njih. Pokoljenja ljudi su je rastrgali svojim religijskim
stranarenjem. Za nju su ubijali i za nju su umirali. Nosi tragove prstiju svih njih i krv svih njih. Gdje
bih pronaao rije kojoj bi uspjelo oznaiti ono najuzvienije! Ako bih uzeo najistiji, najblistaviji po-
jam iz najnutarnjije riznice filozofa, mogao bih u njoj ipak uhvatiti samo neobvezujuu misaonu sliku,
ali ne nazonost onoga na to mislim, onoga to su svojim neizmjernim ivotima i smrtima astili i po-
niavali ljudi
Moramo potovati one koji je zabranjuju, jer se bune protiv nepravde i sablazni, koje se tako rado pozi-
vaju na ovlatenje od Boga. Ali ne smijemo je napustiti. Dobro se moe razumjeti predlaganje mnogih da
se neko vrijeme o posljednjoj stvari uti, kako bi zlouporabljena rije bila izbavljena! Ali ona tako nee
biti izbavljena. Ne moemo oistiti rije Bog i ne moemo je uiniti cijelom, ali je moemo, uprljanu i ra-
strganu, kakva jest, podii sa zemlje i uzdii je u asu velike strepnje.
Tako je neko pisao Martin Buber.
S
uoen s temom odnosa politike i religije, ini
mi se, osjeam istu muku koju je Buber osjeao dok
je pisao o rijei Bog. Ve danima me poput sjene pra-
ti pitanje kako danas odgovorno pisati o odnosu politike
i religije optereene teme od koje se i pored toga ne smi-
je odustati.
elio bih umai zamci neplodnog kritizerstva koje se sla-
vi i iscrpljuje u pronalaenju slabosti svega drugaijeg od
sebe. Osloboditi se kunje ideoloke krajnosti koja apso-
lutizira ulomak istine zatoen u unaprijed nepromjenjivim
horizontima vlastitog bia. Posredovati nadu koja e ima-
ti uporite u stvarnosti ukazivanjem na dosad neiskuane
mogunosti koje mogu biti prikladan put za budunost.
Ne znam hou li u tome uspjeti, ali bez te elje, koja moe
izgledati naivnom, vjerujem da ne bi vrijedilo pokuavati
pisati jo jedno promiljanje o odnosu politike i religije ni
po emu razliito od zamornih tekstova izniklih iz mrnje
ili dodvoravanja.
Razoaranje nad svjetskom politikom
Pogled na dosadanju svjetsku politiku koja je oblikovala
dogaaje prolog stoljea ne prua puno nade jer su sva
tri pokuaja da oblikuje novi svjetski poredak utemeljen na
miru i pravednosti pala u vodu.
Nakon Prvog svjetskog rata uslijedio je Drugi jo razor-
niji a nakon njega podjela svijeta na dva ideoloki zavae-
na bloka. Ni pad komunizma kojeg je simbolino oznailo
ruenje Berlinskog zida nije ispunio pozitivna oekivanja.
Jo uvijek ivimo u svijetu u kojem vlada nered. Stoga ne
udi posvudanja nazonost iscrpljenosti politikom.
Rije je o svjetskoj politici koja zaetak ima u ocu suvremene
drave kardinalu Richelieu. Uz njega prvog europskog
politiara vee se pojam dravnog razloga (raison dtat).
Dobro drave i njezino proirenje svim sredstvima postale
su vrijednosti nadreene konfesionalnim interesima i eti-
kim vrijednostima pred kojima su jednak osjeaj dunosti u
Srednjem vijeku osjeali i vladari i podanici. Politika je zado-
bila vlastitu zakonitost zbog koje drava vie nije bila podvr-
gnuta istim moralnim obvezama kao pojedinci.
Zamisao prakticiranja politike iskljuivo usmjerene intere-
som drave, oivljena od kardinala Richelieua, potjee od
renesansnog mislioca Machiavellia za kojeg je mjerilo dr-
avnog djelovanja bilo zadobivanje, odranje i poveanje
moi svim sredstvima i po svaku cijenu. Posljedica toga
bilo je progonstvo morala utemeljenog u boanskim zapo-
vijedima iz podruja politike. Prema Machiavelliju vladar u
sluaju potrebe zbog dobra drave ima slobodu ne obazira-
ti se na vaee pravo i vladajui moral djelujui protiv vje-
re, milosra i ljudskosti.
ak i povrno razmiljanje doprijet e do spoznaje kako su
razorni i osvajaki ratovi vanjskopolitika, a bijeda i siro-
matvo unutarnjopolitika posljedica takvog shvaanja po-
litike i drave koje tei neogranienom umnaanju moi.
Potvrdilo se to i u vrijeme vladavine pruskog kancelara Bi-
smarcka okrenutog protiv naprednih modernistikih, libe-
ralnih i demokratskih snaga. Niim sputana volja za mo i
uvjerenje kako se politika ne smije voditi nikakvim ideja-
ma i uvjerenjima nego interesima uinili su od Bismarcka
istinsko utjelovljenje politike kakvu je zacrtao Machiavelli,
a prvi ostvario Richelieu.
Zahvaljujui Ludwigu von Rochauu ona je u meuvreme-
nu dobila i svoje ime realna politika politika bez mo-
ralnih osjeaja i uvjerenja kako je mo ispred prava. U pri-
log joj je kao potvrda dola Darwinova slika svijeta u ko-
joj opstaju samo snani borei se za ivot svim sredstvima
bez milosti za slabije, ali i nihilistika flozofja Nietzs-
chea s onu stranu dobra i zla za kojeg je mo kao izvorna
ivotna snaga i sveobuhvatni smisao predstavljala prvotnu
datost povijesti.
Koliko god bila hvaljena, kako je to knjigom Diplomacija
uinio Henry Kissinger, nemogue je skriti krizu realne
politike koja je kao dominantna politika paradigma obi-
ljeila i oblikovala modernu ne uspjevi ljudima do razor-
nih ratova i sulude utrke u naoruanju posredovati nita,
a pogotovo ne svjetski poredak utemeljen na pravednosti
i miru.
Ipak realna politika modernu nije do kraja oblikovala sama.
Uviajui njezinu pogubnost ameriki predsjednik Woo-
drow Wilson postao je zagovornik idealistike politike
proglaavajui 1918. ameriki mirovni program saet u 14
znamenitih toki. Usmjeren prema miru kao cilju politi-
kog djelovanja do kojeg ne moe doi bez obraenja i po-
vratka moralnim vrednotama Wilson je zagovarao slobodu
za sve narode, pravednost za prijatelje i neprijatelje te osi-
guravanje mira kroz savez naroda. Da su Wilsonove upute
bile ostvarene, Europa bi bila poteena Drugog svjetskog
rata. Pristalice realne politike, nadjaavi pristalice ideali-
stike politike, na koncu Prvog svjetskog rata nisu ostvari-
li pravedan mir, kako je to elio Wilson, nego nametnuti i
nepravedni mir, kojim je Njemaka gurnuta na put na ko-
jem e biti mjesta za osvajanje vlasti od strane linosti ka-
kav je bio Hitler. Dogaanja nakon Drugog svjetskog rata u
mnogome su dala za pravo Wilsonu zbog ega unaprijed ne
bi bilo dobro cjelovito od sebe odgurnuti kritiku koju real-
ni politiari upuuju pristalicama idealistike politike koja
eli sauvati vrijednost moralnih normi u svijetu politike.
Jednako kao i realna politika i idealistika u sebi skriva po-
gubne kunje od kojih se treba zatiti budnou.
Malo je potrebno da se idealistika politika pretvori u dvo-
linu oholost koja kritizira politiku moi kod drugoga, a
prakticira je istodobno kod sebe skrivajui je upravo pod
velom demokracije, mira i ljudskih prava. Gotovo nepri-
mjetno idealistika politika na taj nain postaje kriar-
sko razmiljanje koje sebe eli nametnuti kao jedini mo-
del ponaanja svijetu iza kojeg stoji boanski autoritet. Po-
red toga ona moe biti sasvim neostvariva. Bez procjene
stvarnih mogunosti njezino nastojanje da u svakom kra-
ju svijeta ostvari moralne vrednote za koje se zalae od vo-
lje za globalnim interveniranjem moe dovesti do neuspje-
ha i razoaranja koje vodi u usku nacionalnu zatvorenost.
Na koncu ona moe biti nedjelotvorna. Vrhunske vredno-
te bez stvarne politike snage koja e ih ostvariti ne kori-
ste nita jer isprazno moraliziranje ne moe nadomjestiti
stvarnu politiku.
Vie je nego jasno kako ni realna ni idealistika politika
nisu cjeloviti odgovor na izazove pred kojima se politika
nalazi u vremenu globalizacije suoena s prijetnjom da o
njoj i moralnim vrednotama neovisne postanu ekonomija i
tehnika kako je sama politika neko postala neovisna o mo-
ralnim vrednotama.
Prije nego se osvrnemo na iskustva sa svjetskim religijama
iz dosadanjeg promiljanja o politici moderne mogli bi-
smo izvesti nekoliko zakljuaka.
Dok bi pristalice realne politike morale prihvatiti kako je
cjelovito oslobaanje politike od etike neprihvatljivo jer
vodi amoralizmu i povreuje sveobuhvatno vaenje etike
etika odgovornost mora biti sastavni dio budue po-
litike pristalice idealistike politike morale bi prihvatiti
kako nije opravdano ni cjelovito podvrgavanje politike etici
jer vodi iracionalizmu i povreuje vlastitu zakonitost poli-
tike trijezno uvaavanje stvarnosti odnosno interesa i
moi ne smiju biti zanemareni u buduoj politici.
Razoaranje nad svjetskim religijama
Poput dosadanje politike i svjetske su religije okruene ve-
likim razoaranjem. Teko da postoji vei sukob u svijetu u
kojem jedna od svjetskih religija usprkos mirotvornim tra-
dicijama u sebi nije posluila kao nain poticanja, produ-
bljivanja ili opravdavanja krvavih sukoba. Kako su samo e-
sto koristoljubivi predstavnici svjetskih religija bili na stra-
ni monika i tlaiteljskih sustava opravdavajui neljudska
djela boanskim autoritetom. Koliko su samo truda voe
svjetskih religija utroile da svojim podanicima dokau
kako samo oni posjeduju istinu i privilegij od Boga izabra-
nog naroda umjesto da su ljude poduavali meusobnom
potovanju, hrabrosti za susret i ljepoti Boje naklonosti
svakom ovjeku. Koliko su samo puta religijski obredi po-
sluili da se ouva opratanjem neproieno sjeanje na
pretrpljeno zlo poinjeno od neprijatelja kako bi u povolj-
noj prilici posluilo za uskrsnue mrnje i volje za osvetom
umjesto da se u njima njeguje sjeanje na razornost svakog
zla i hrabrost za velikoduno opratanje i milosre.
Vjernost istini opet zahtijeva podsjeanje na to koliko su
puta upravo religijske tradicije ponudile ljudima ohrabre-
nje da se pobune protiv nepravednih vladara i neljudskih
odnosa u drutvu, da uine prvi korak prema nekadanjem
neprijatelju kako bi dolo do pomirenje i budue suradnje,
da prekorae uske granice osobnih interesa i stupe na ze-
mlju velikodunosti i solidarnosti, da stvore umjetnost i
znanost u kojima e se zrcaliti ljepota i dostojanstvo ljud-
skog bia, da ljudi ne prestanu sanjati i djelovati u smjeru
bolje budunosti i onda kad joj se ne naziru obrisi, da na
koncu ljudi dostojanstveno susretnu smrt i dopru do te-
meljenog i sveobuhvatnog smisla ivota.
Religija, vjeita pratiteljica ovjeka, kroz povijest je popri-
mala na udnovat nain tako ljudske i tako neljudske obli-
ke da se teko oduprijeti pitanju odakle potjee ta podvo-
jenost u svim svjetskim religijama. Nedavno preminulom
sociologu i teologu eljku Mardeiu, voenom ljubavlju
prema ovjeku i vrijednosti dijaloga, uspjelo je proniknu-
ti u mehanizme zbog kojih religija poprima tako oprene
oblike.
U svim religijama postoje istodobno dvije razliite i esto
oprene nostalgije. Prva je sakralne naravi. Rije je o no-
stalgiji za svetim koja se oituje u enji da se dostigne i do-
ivi iskonsko sveto jednom ostvareno na poetku vremena
kada je vladao potpuni sklad izmeu boanskog i ljudskog,
nebeskog i zemaljskog, kada ovjek u sebi nije osjeao zlo i
rastrganost, tjeskobu i strah, kada nije bilo ratova i sukoba,
bolesti i prirodnih katastrofa, pa ak ni same smrti. Iz tog
vremena vjernici crpe svaki smisao, a u dodir s njim dolaze
putem blagdana, mitova i obreda.
Druga podrijetlo ima u svjetovnom poretku. Rije je o
nostalgiji koja se oituje u enji za obnovom nekadanje
svjetovne (politike) moi organiziranog svetog koju je re-
ligija jednom u prolosti ostvarila.
U svim religijama obje nostalgije obino postoje istodobno,
nekada ih je ak teko razdvojiti jednu od druge, ali meu
njima uvijek vlada dijalektika napetost, vie ili manje vid-
ljiva. O tome koja je od dviju oprenih nostalgija nadmo-
nija ovisi kakav e vanjski oblik zadobiti pojedina religija u
odreenom povijesnom razdoblju.
Okreui se prvoj nostalgiji sakralne naravi religija ostaje
vjerna svojoj biti. Kao takva sposobna je vriti svoju slubu
posrednitvu izmeu boanskog i ljudskog, ali i posredni-
tva izmeu razliitih kultura u kojima se pojedina religija
ozbiljuje. Na taj nain religija ostaje vjerna istinskim vred-
notama istine, dobrote, milosra i ljubavi.
Prihvaajui drugu nostalgiju, religija postaje suprotnost
samoj sebi i postaje pogodna maska za nereligijske naka-
ne, u prvom redu politike, jer se pokrivena maskom sve-
tog politika bolje skriva i uspjenije manipulira s iskrenim
vjernikim uvstvima i vrednotama. Kao takva ne samo da
je nesposobna vriti svoju iskonsku slubu, nego postaje
djelatna u smjeru suprotnom od onoga sukladnog njezinoj
naravi. Postaje slubenica podmuklih politikih borbi za
mo, zagovornica i opravdateljica ubijanja, mrnje i ratova.
Umjesto da ljudima daruje smisao i oplemenjuje ljudsku
kulturu, u ljudima budi i raspiruje animalne nagone borei
se za politiko nadivljavanje protivnika.
Nostalgija sakralne naravi u kranstvu je okrenuta Isusu
i ostvarenju njegove dobrote i sluenja ljudima putem na-
sljedovanja, dok se nostalgija za svjetovnom moi kakvu je
Crkva posjedovala u vrijeme cara Konstantina ili srednjo-
vjekovnih papa oituje u nastojanju Crkve da po svaku ci-
jenu vlastitu instituciju ojaa svjetovnom moi pa i po ci-
jenu zaboravljanja Isusa i sklapanja saveza s politikim po-
kretima okrenutih protiv ovjeka kakvi su bili faizam i na-
cizam. to je Crkva vie ila za svjetovnom moi, to je ma-
nje sluila ljudima postajui njihov neprijatelj, a to je vie
nastojala nasljedovati Isusa, to je vie uspijevala biti sol ze-
mlje, to je Isus i oekivao od svojih uenika.
Drugaije nije bilo ni u povijesti drugih svjetskih religija, a
opaanje kako je u svim svjetskim religijama poloen izbor
izmeu nostalgije za svetim koja znai volju da se pona-
a ljudski prema svima i nostalgije za svjetovnom moi
koja znai volju da se za sebe prigrabi politiku mo po
svaku cijenu pa ak i onda kada to znai ponaati se neljud-
ski prema ljudima i prirodi, neodoljivo podsjea na nape-
tost izmeu morala i moi koja proima politiku koja se
oituje u postojanju dva krajnje oprena oblika politike
idealistike i realne.
Ozbiljno istraivanje na vidjelo bi zasigurno iznjedrilo po-
vezanost u obliku nadahnua izmeu religijske nostalgije
za svetim i idealistike politike kao i religijske nostalgije za
svjetovnom moi i realne politike.
Prije nego pokuamo dati obrise odgovora to u buduno-
sti uiniti sa svjetskom politikom uklijetenom u procjepu
izmeu moi i morala i svjetskim religijama rastrganim iz-
meu nostalgije za svetim i nostalgije za svjetovnom moi,
vano je rei to s njima ne bismo s smjeli uiniti.
Slijepa ulica fundamentalizama
Nezadovoljstvo svjetskom politikom i svjetskim religijama
ne bi smjelo zavriti jednostranim okretanjem lea ni reli-
giji ni politici jer bi to znailo prikloniti se fundamentali-
stikoj logici razmiljanja koja zazire od temeljnog uvida
kako je ovjek izvorno religiozno i politiko bie.
Bez obzira na to kako nekima bila privlana slika svijeta
bez religija, ona je neostvariv san hranjen uvjerenjem kako
su religije iskljuivi nazadni krivci za ljudsku nezrelost i zla
ljudske povijesti. Umjesto preobrazbe religija vraanjem na
njihove izvore i jaanjem mirotvorno-dijalokih tradicija u
njima, kao primjerenog odnosa prema mogunosti zastra-
ne religije, svjetovni fundamentalizam, o kojem se u buci
govora o religijskom fundamentalizmu jedva uje pokoja
kritika rije, eli prognati i potisnuti religije, ako ne iz srca
ljudi, onda barem iz javne sfere drutvene zbilje.
Na propast je osueno uvjerenje kako se religije mogu na-
domjestiti samim moralom svojevrsnom religijom bez
Boga budui da religije posreduju ovjeku i neto vie
od morala. Odgovore na posljednja pitanja odakle i kamo
smjera ovjekovo postojanje. Posljednje emu i zato ljud-
ska odgovornost. Slutnju o posljednjoj duhovnoj domovi-
ni u kojoj ovjek pronalazi duhovnu zatienost, temelje
povjerenja i nade. enju za posve Drugim koja je izvor i
ohrabrenje borbi protiv neljudskih odnosa ak i onda kad
se ini da je osuena na neuspjeh.
Podsjeanje na muku susreta svjetskih religija s europskom
modernom (demokracijom, ljudskim pravima, slobodom
vjere ili poloajem ene) ne bi smjelo, kako se to esto do-
gaa, zasjeniti injenicu da je sama europska moderna na-
dahnuta i pokrenuta upravo biblijskom tradicijom kriti-
ki upravljenoj prema mitovima i ideologijama u ime ljud-
ske zrelosti, slobode i odgovornosti. Odgovoriti pozivu
mudrosti danas kad se oituju granice i kriza moderne zna-
ilo bi posegnuti za izvornim religijskim nadahnuima
moderne kao poticaj njezinoj daljnjoj preobrazbi pod ime
se istodobno podrazumijeva ouvanje njezinih pozitivnih
dostignua (ljudska prava, sloboda tiska, sloboda miljenja
ili sloboda vjere koja ukljuuje i slobodu nevjere) i ovlada-
vanje njezinim negativnim posljedicama (svjetski ratovi ili
unitavanje prirode).
Time bi se izbjegao i bijeg u predmodernu koji zagovara-
ju pristalice nita manje pogubne nakane skrivene iza re-
ligijskog fundamentalizma roenog iz selektivnog okre-
tanja lea moderni istodobnog prihvaanja tehnikih do-
stignua moderne (mediji) za irenje vlastite poruke i negi-
ranja njezinih duhovnih dostignua.
Religijski fundamentalizam od kojeg nije imuna ni jedna
religija predstavlja krajnju pobjedu nostalgije za svjetov-
nom moi u okrilju jedne religije apsolutno podvrga-
vanje svih aspekata drave i drutva religijskim autorite-
tima. Poriui mnogostrukost paradigmi/tradicija unutar
jedne religije, religijski fundamentalizam proglaava, pod
krinkom obnove religije i povratka izvorima, onu religij-
sku tradiciju/paradigmu koja je neko religiji osigurala vi-
soki stupanj svjetovne moi jedino normativnom i poelj-
nom. Tako se dogaa da drugorazredni ili iskrivljeni ele-
menti prolih religijskih tradicija/paradigmi, ugroeni mo-
dernom, postanu normativni fundament (noenje brade
ili vjerovanje u nepogreivost svete knjige u svim podruji-
ma ljudskog ivota) ime istinska religija u zagrljaju funda-
mentalizma postaje karikatura bogatstva koje nosi u sebi.
Vrijednosti religijskog fundamentalizma su apsolutna po-
slunost umjesto slobode i odgovornosti, moralni rigori-
zam umjesto opratanja i milosra te okrenutost idealizi-
ranoj prolosti umjesto otvorenosti budunosti i izazovima
sadanjeg trenutka.
U pogubne saveze izmeu politike i religije vodi kako za-
tvaranje oiju svjetovnog fundamentalizma pred krizom
moderne i bogatstvom religijskih tradicija kao mogue po-
moi nadvladavanju te krize tako i zatvaranje oiju religij-
skog fundamentalizma pred duhovnim izazovima moder-
ne i zaboravljenih mirotvorno-dijalokih tradicija vlastite
religije. Vrhunac takvih saveza predstavlja na razini dru-
tva politika religija, a na razini pojedinca ezoterino-
okultna religioznost.
Politika religija je posljedica pogubnog saveza izmeu re-
ligije i politike u kojem religija politikim sredstvima eli
zadobiti izgubljenu svjetovnu mo, a politika pod krinkom
religije koristei njezinu snagu ostvariti prizemne politi-
ke ciljeve. Rije je o savezu realne politike i nostalgije za
svjetovnom moi unutar religije koji esto prikriva retori-
ka idealistike politike i religijske nostalgije za svetim. Re-
doviti rezultat ovakvih saveza su uasavajui ratovi u koji-
ma su politiki sukobi postali jo krvaviji zahvaljujui pri-
sustvu religije. Politika se religija za razliku od religije
produbljenog identiteta koja ovjeku posreduje smisao i
oplemenjuje kulturu pozivajui ga da uvijek iznova nadila-
zi sebe u susretu s drugima i u pobjeivanju straha od smr-
ti nepromiljeno stavlja u slubu zatvorenih i iskljui-
vih identiteta zatrovanih strahom za opstanak i mrnjom
prema razliitosti drugih. Ona suava ovjekove horizon-
te sputajui ga na razinu ranjene divlje zvijeri koja je spre-
mna uiniti sve da se obrani i kojoj se sve oko nje zbog stra-
ha ukazuje u neprijateljskom obliju, pa i vlastita sjenka.
Za razliku od nje, ezoterino-okultna se duhovnost, na re-
prezentativan nain predstavljena u New Age-u i scijento-
logiji, priklanja takoer nostalgiji za mo, ali ne vie svje-
tovno-politikoj partikularnog identiteta, nego moi indi-
vidue koja e pojedincu osigurati u svakom asu zadovo-
ljavanje osobnih potreba za trenutnim uitkom i zabavom.
Stoga je ona suvremeni izraz prakticiranja realne politike
interesa i moi na osobnoj razini koji uljepava duhovni
plat. Umjesto bojovne spremnosti politike religije ezote-
rino-okultna religioznosti na svjetskoj pozornici promo-
vira relativizirajuu ravnodunost koja umjesto smisla
ovjeku nudi povrnu zabavu, ugodu i uitak ime jednako
kao i politika religija ovjeka svodi na istu biologiju koja
ne poznaje prostore duha.
Potraga za novom politikom
Negativne posljedice globalizacije, osobito injenica kako
ona preputena sama sebi uveava postojei jaz izmeu
bogatih i siromanih, ukazuje kako svjetska politika po-
red razoaranja koje je prati jo uvijek ima svoje mjesto u
ljudskoj budunosti. Na razmiljanje potie injenica da se
pred rastuom vjerom u samodostatnost svjetskog trita i
ekonomije ekonomizam kao sila koje e same od sebe
oblikovati svijet na dobro svih ljudi povjerenje u politiku
moe vratiti samo smjelou politike ne samo da se vrati
moralnim vrednotama unutar vlastitog svijeta, nego nasto-
janju da postane njihovim zagovornikom u svijetu ekono-
mije neogranienog profta i znanstvenih poduhvata spre-
mnih na gaenje dostojanstva ovjeka i prirode.
Svijet u vrtlogu globalizacije treba novu vrstu politike izni-
klu iz globalne etike odgovornosti za svijet u kojoj e
trijezno uvaavanje interesa svih strana biti povezano s te-
meljnim etikim orijentacijama. Njezin kriterij i konana
svrha mora biti ovjek, a mo koju posjeduje mora umje-
sto za vladanje biti iskoritena za sluenje ljudima i ostva-
renje humanih nakana.
Uz to u budunosti religija vie ne bi smjela biti nedostaju-
a dimenzija dravnog umijea ega se pogubnost oituje
pri donoenju vanih politikih procjena od ljudi neosjet-
ljivih za znaaj religije i njezinu ulogu u odnosu na politiku.
Upravo tu lei korijen krive procjene mnogih politikih po-
teza ak i velikih svjetskih sila poput SAD-a. Iza nje se skri-
va sekularizirajui redukcionizam talac grubog mate-
rijalistikog determinizma sklon zaboravljanju ne-mate-
rijalnih motivacija u stvarnom svijetu kako je svojim istra-
ivanjima potvrdio Edward Luttwak dugogodinji pro-
fesor na John Hopkins Univerzitetu u SAD-u.
Umjesto zagovaranja pesimizma s obzirom na poziv po-
litiara ili zahtjeva za posebnim od potivanja ljudsko-
sti, mira, pravednosti i istinitosti oslobaajuim mora-
lom politiara ma kako to u prvi mah naivno ili uza-
ludno izgledalo trebalo bi zapoeti s odgojem mladih za
novo shvaanje politike i mladim ljudima izazov stvaranje
nove politike predstavljati kao ovjeka dostojan ivotni po-
ziv. ele li ljudi da njihova civilizacija opstane neizbjeno je
naputanje novovjekovne politike nacionalnih interesa,
moi i prestia. Na njezino mjesto treba doi nova politi-
ka regionalnog razumijevanja, zbliavanja i pomirenja po-
vezana s promjenom vodeih politikih vrednota. Sukob
treba zamijeniti suradnja, bojovnost kompromis, revani-
zam integracija.
Ohrabrujue je da tako razmiljaju takoer nekadanji dr-
avnici i predsjednici vlada koje okupljene u InterAction
Councilu predvodi Helmut Schmidt. Pokazali su to ide-
jom svjetskog etosa nadahnutim dokumentom nastalim u
Kapstadtu 1999. godine (Opi proglas ljudskih dunosti)
putem kojeg su istakli kako svjetska politika ubudue mora
biti nositeljica vrijednosti kulture nenasilja i strahopoto-
vanja pred ivotom, kulture solidarnosti i pravednog gos-
podarstva, kulture tolerancije i ivota u istinitosti, kulture
ravnopravnosti i partnerskog odnosa mukarca i ene.
Uporabom rijei kultura nekadanji dravnici i predsjed-
nici podsjetili su moda i nesvjesno kako se politika ne
moe mijenjati iskljuivo sama iz sebe. Reforma instituci-
ja i propisivanje novih zakona nee dovesti do preobraz-
be politike bez izgradnje nove politike kulture i u ljudi-
ma ouvanja etike volje i osjeaja za vrednote zbog ko-
jih ljudi uope potuju zakone.
Upravo se tu a ne u nekritikom stranako-ideolokom
prianjanju uz odreenu politiku opciju nalazi istinsko
mjesto religija u doprinosu izgradnji nove politike kul-
ture i ouvanju etike volje i osjeaja za vrednote u ljudi-
ma.
Prvotni nain djelovanja religija i jest djelovanje iz temelja
i od pojedinaca potiui obraenje srca revoluciju veu
od svih drugih bez koje nee biti nove politike jer njoj put
mora pripraviti promjena mentaliteta i naina razmi-
ljanja. Krenu li svjetske religije u tom smjeru, pokazat e
bogatstvo kulturnih rezervi demokracije koje posjeduju
u sebi, iskupljujui se za sva davna i sadanja neprijateljska
raspoloenja prema demokraciji mada je i sama demokra-
cija nadahnuta religijskim vrednotama.
Prema novoj politikoj kulturi
Na koncu ostaje ukazati na naine na koje religije mogu
doprinijeti stvaranju nove politike kulture iz koje moe
izniknuti politika primjerena izazovima sadanjosti i sko-
re budunosti.
(1) Protiv politikog idolopoklonstva
Mogunost demokratski shvaene politike ustrajavanje je
na injenici kako je politika (svaki politiki program i nje-
govo ostvarenje) ljudsko djelo nuno promjenjivo, nesa-
vreno i otvoreno propitivanju pokuaj ispunjavanja volje
naroda. Tenja politiara da pribave boanski legitimitet za
politiko djelovanje kako bi izbjegli odgovornost pred na-
rodom i onemoguili postojanje kritiki raspoloene opo-
zicije drevna je kunja politiara koja je religijskim voama
omoguavala zadobivanje svjetovno-politike moi u za-
mjenu za posredovanje boanskog legitimiteta pojedinim
politiarima ili sustavima vlasti. U prilog joj je ila oduvi-
jek koliko tenja ljudi da zahtjevnosti slobode umaknu po-
klanjanjem vlastite slobode drugima, na to je jo upui-
vao Dostojevski u Velikom inkvizitoru, toliko enja ljudi
za voom kao materijaliziranim simbolom sigurnosti pred
neizvjesnom budunou, to je posvjedoila Biblija pripo-
vijeu o pravljenju zlatnog teleta u pustinji kao pokuaju
da se Boga lokalizira na jednom mjestu i unutar jedne za-
jednice.
Pridavanjem boanskog legitimiteta politiarima religije
od njih ine idole, a idolopoklonstvo je u skladu s tradici-
jama idovska, kranstva i islama grijeh vei od svih, jer
ljude potie na potivanje i klanjanje ovozemaljskim stvar-
nostima na nain kako to jedino odgovara ovjekovom sta-
vu prema Bogu. Ako religije u budunosti ele biti vjerne
istini vlastitih poruka, morale bi ustrajavati na podsjeanju
kako je politika ljudsko djelo i pokuaj izvravanja volje lju-
di od kojih je nainjeno drutvo. Tako e, dodue, izgubiti
svjetovno-politiku mo, ali e dobiti na vjerodostojnosti i
umaknuti zlouporabi od strane politike.
Ujedno bi, podsjeanjem kako je cjelovito i konano spase-
nje ljudi pridrano Bojem zahvatu u povijest, religije mo-
gle postati pozitivno-kritika opozicija svake vladajue
politike, koja e svako ostvarenje politikog programa ou-
vati od apsolutiziranja i samozadovoljnog ukopavanja poli-
tiara na mjestu do kojeg se dolo, tjerajui politiku na stal-
no poboljavanje postignutih uvjeta ljudskog ivota.
Prema tome, religije bi, ostajui vjerne vlastitoj poruci,
kako ljudi ne smiju ni pred jednom zemaljskom veliinom
idolom izgubiti ljudsko dostojanstvo, mogle ouvati
politiku od idolopoklonstva i lane svijesti kako je kao
ljudsko djelo u stanju ili je ve ostvarila raj savreno sta-
nje za sve ljude.
(2) Njegovanje ukljuivog identiteta
Procesima globalizacije mnoge kulturne i religijske zajed-
nice osjeaju strah za vlastitu kulturu i religijski identitet.
Neke od njih izlaz pronalaze u zatvaranju u sebe, a druge
u nasilju koje kulminira u organiziranom terorizmu. On-
dje gdje vlada greviti strah za vlastiti identitet nije mogu-
a istinska politika razumijevanja i suradnje.
Vjerske zajednice mogu preuzeti ulogu izgradnje identite-
ta koji nee osjeati strah u susretu s drugaijim od sebe.
Umjesto izgradnje identiteta iskljuivo na onome to nas
razlikuje od drugih to zavrava u nasilju sklonoj zabludi
apsolutne istoe krvi, tla ili jezika religijske zajednice
mogu pomoi izgradnji ukljuivog identiteta izgraenog
i na onome to nam je s drugaijim zajedniko.
Takav je ukljuivi identitet osloboen straha od drugog
spoznajom o duhovnoj srodnosti sa svim ljudima onkraj
svih razlika. Stoga omoguuje dijalog i toleranciju shvae-
nu, ne kao puko podnoenje drugih, to svaki as moe kli-
znuti u nasilje, nego kao aktivno upoznavanje i suradnju s
drugima, bez pritajene elje da se njima ovlada i da ih se
uini slinima sebi. Drugi postaje mogunost obogaenja i
produbljivanja vlastitog identiteta.
Ljudi ukljuivog identiteta sposobni za dijalog i toleranci-
ju preduvjet su dijaloke politike kulture u kojoj e svaka
strana imati mogunost izrei svoja uvjerenja i vrijednosti
iz kojih njihova uvjerenja izniu kako bi se dolo do teme-
lja zajednikog ivota u zajednici/drutvu.
Njegovanje identiteta s propusnim granicama sposobnim
za dijalog zasigurno je mogui veliki doprinos svjetskih re-
ligija stvaranju nove politike kulture budui da one oduvi-
jek nadilaze granice izmeu razliitih rasa i kultura.
(3) Govor o tuoj patnji
Sjeanje je jedna od temeljnih oznaka religijskih tradicija
zbog ega mnogi sociolozi religije nazivaju organiziranim
sjeanjem ovjeanstva. Da sjeanje odreuje sadanjost,
pa i onu politiku, gotovo da je suvino podsjeati.
Sjeanje optereeno nepravdama prijei ostvarenje mirne
sadanjosti, a obino je sauvano i prenoeno putem re-
ligijskih tradicija. Vraanjem izvornim vrijednostima reli-
gije bi danas trebale preuzeti odgovornost da sjeanje na
patnju vlastitih vjernika (nacionalne zajednice koju pojedi-
na religija obiljeava) oplemene uvanjem sjeanja i govo-
rom o patnji vjernika drugih religija (nacija), jer je iskljuivi
spomen vlastite patnje sredstvo i izvor mrnje i rata.
Govor unutar religija o patnji onih drugih prijei politici da
od religijskih sjeanja naini plodno tlo za uskrsnue starih
mrnji i vapaja za osvetom. Govor o Bogu u budunosti bi
morao biti povezan s osjetljivou za tuu patnju sve
do one neprijatelja i tugom zbog proputene odgovorno-
sti i uskraivanja solidarnosti.
Prema biblijskoj tradiciji izvor grijeha je uskraivanje su-
dionitva u tuoj patnji. Isusov pogled nije prvotno bio
usmjeren na grijeh nego na patnju drugih to bi nas trebalo
podsjeati kako ne postoji ljudska patnja koja nas se ne tie.
Stoga je govor o tuoj patnji zaboravljeni biblijski univer-
zalizam s kojim u budunosti mogu biti povezane kultur-
ne razlike i ljudska prava bez relativiziranja kultura, kul-
turnog relativizma ili imperijalistikog totalitarizma skri-
venog iza univerzalizma o emu uvjerljivo govori i svjedoi
ve godinama kranski teolog Johann Baptist Metz.
Govor o tuoj patnji u pojedinoj religiji ujedno podrazu-
mijeva sposobnost za priznavanje vlastite krivnje i spo-
sobnost obraenja ime se ostvaruje rastanak od umi-
ljene povijesne i politike nedunosti religija. ak je je-
dan od bitnih korijena religijskog fundamentalizma govor
o Bogu lea okrenutih ljudima pogoenim nepravednom
patnjom.
Pomoi izgradnji politike kulture koja je inspirirana spo-
menom tue patnje poziv je svim religijama prije svega
kranstvu roenom iz spomena na Isusovu patnju na kri-
u preko kojeg mogu poduprijeti savjesnu svjetsku po-
litiku mirovnu i solidarnu politiku koja je svjesna tue
patnje. Inae e kolektivna pamenja bez svijesti o tuoj
patnji i dalje ljude voditi u konfikte. Morali bismo povje-
rovati kako je uvjet svake istine smionost da se dopusti da
tua patnja progovori i da povijest pogledamo oima vla-
stitih rtava.
(4) Razgradnja predrasuda
Velika zapreka izgradnji dijaloke politike kulture pred-
stavljaju predrasude o strancima koji su u meuvremenu,
zahvaljujui globalizaciji, postali susjedi. Zorno se to po-
kazuje danas u Europi preplavljenoj i ustraenoj stranci-
ma. Ne posvetiti panju tome znailo bi irom otvoriti vra-
ta mrnji koja e u strancima vidjeti krivce za sve poteko-
e u drutvu.
Svjetske religije uvaju u sebi neprocjenjivo vane i sna-
ne poticaje za razgradnju predrasuda o strancima kao svje-
doanstvu vlastite vjere. Zapovijed s prvih stranica Bibli-
je o zabrani urezivanja likova pravljenja slika ovjek i
Boga u konanici smjera protiv pravljenja vlastitih ne-
promjenjivih slika o strancima koje ne odgovaraju stvar-
nosti stranaca nego su plod nae duhovne lijenosti i straha
od susreta. Sluei naem vlastitom rastereenju misao-
nom i moralnom polagano demoniziraju strance projici-
rajui na njih nae vlastite slabosti i strahove. Istinski pro-
blem ne predstavljaju stranci nego nain kako ih opaamo.
Pitanje je imamo li oi sposobne za gledanje drugih u nji-
hovoj istini i jesmo li spremni u njihovoj razliitosti prepo-
znati trag Boga.
Ne udi da svete knjige svjetskih religija tako puno govo-
re o oima, nainu gledanja i vanosti budnosti. Povezuje
ih takoer visoko cijenjenje gostoljubivosti ak do te mje-
re da se u strancima vide anele ili glasnike koji spaavaju
od propasti. Bilo bi vie nego dobro kad bi Europa umjesto
straha od stranaca imala otvorene oi i ui za prorotvo lju-
di iz drugih kultura i drevnu mudrost koja ih u tim ljudi-
ma pohodi. Na koncu voljeti iste znai njegovati duhovni
narcizam. Ozbiljenje istinske ljubavi odraza Boje spo-
sobnost je voljenja drugaijih od sebe uz potovanje njiho-
ve razliitosti.
Umjesto utrke za svjetovnom moi i meusobnim rival-
stvom s obzirom na istinu svjetske bi religije mogle poloi-
ti jedan od glavnih temelja nove politike kulture razgrau-
jui predrasude prema strancima i njegovanjem odgovor-
nosti za manjine na vlastitom podruju.
(5) U obrani psiholoke slobode
Uvjet politike slobode oduvijek je psiholoka sloboda.
ovjek zarobljen temeljnim ljudskim strahovima stra-
hom od smrti, gladi i istrebljenja izruen je bez zatite
politikim manipulacijama koje e spomenute strahove u
njemu do te mjere uveati da e uguiti svaki trag njegove
osobne odgovornosti.
Religije u sebi kriju snagu sposobnu da pomogne ovjeku,
ne samo da ovlada temeljnim ljudskim strahovima, nego i
da se iznad njih izdigne. Ako se okrenu pomaganju ljudima
na putu do psiholoke slobode, religije e ujedno doprinije-
ti politikoj slobodi svake osobe. U suprotnom e biti nije-
mi promatrai ili aktivni pomagai preobrazbe duhovnim
prostorima otvorenih ljudskih bia u ivotinje kojima vla-
daju nemilosrdni instinkti biolokog preivljavanja.
(6) U obrani socijalne slobode
Za politiku je slobodu nita manji uvjet od psiholoke so-
cijalna sloboda. Materijalna neovisnost ini ljude otvore-
nijim odgovornosti u svijetu politike. Stoga je od neprocje-
njive vanosti djelovanje religija u stvaranju drutva pro-
etog socijalnom pravdom koja omoguuje socijalnu slo-
bodu.
Nije za podcijeniti karitativne poduhvate religijskih zajed-
nica, ali ih njihove tradicije osobito proroke obvezuju
na sueljavanje s izvorom samih socijalnih nepravdi. Otvo-
reni kritiki nastup u javnosti protiv tvoraca socijalnih ne-
pravdi, ak i po cijenu gubljenja vlastite materijalne sigur-
nosti, za religije znai izabrati vjernosti vlastitoj poruci i
biti glasom onih koji se pritisnuti nepravdom ne usuuju
prosvjedovati kako im se socijalno stanje ne bi jo vie po-
goralo. initi drugaije pobjei u utnju ili primati no-
vac od tvoraca socijalne nepravde za religije bi znailo
izobliiti se u vlastitu suprotnost. Zveckanje novca u uima
religijskih poglavara ne bi smjelo nadjaati nijeme vapaje
patnika izruenih za socijalne vrednote slijepim poslodav-
cima i strukturama vlasti.
(7) Podsjeanje na ljudske dunosti
Religije u sebi takoer nose svijest o ljudskim dunostima
koja je starija od proglasa ljudskih prava. U vremenu za-
borava ljudskih dunosti upravo bi religije mogle biti glas
drutva spreman podsjeati na vanost ljudskih dunosti
koje, zajedno s ljudskim pravima, neraskidivo ine ljudsko
dostojanstvo. Budua politika kultura u sebi mora ujedi-
njavati svijest o ljudskim pravima i svijest o ljudskim du-
nostima. Potivanje ljudskih dunosti preduvjet je potiva-
nja ljudskih prava, a drutvo u kojem se iskljuivo govo-
ri o ljudskim pravima nije nita drugo do krinka iza koje
se skriva ravnodunost prema drugima i vlastita sebinost.
(8) Potivanje religijskih simbola
Religije su nezamislive bez simbola kroz koje ljudima po-
sreduju vlastitu poruku otvarajui ih za nadu koja nadila-
zi ljudske mogunosti. Izvorna nakana religijskih simbola
nije pravljenje granica meu ljudima nego pravljenje mo-
stova izmeu ljudi koliko i izmeu ljudi i Boga.
Naalost religijski su simboli kroz povijest esto zloupo-
rabljivani koliko od strane samih religija toliko i od politi-
ke. Posljedica je injenica da izvorna poruka mnogih reli-
gijskih simbola vie ne dolazi do ljudi u njihovom istom
i izvornom obliku. Dostatno se sjetiti kranskog kria
simbol ljubavi i pobjede nad vlastitim zlom zbog dvoli-
nog ivota krana za mnoge je postao simbolom straha i
mrnje kranskog isticanja nadmonosti i pobjede nad
drugima.
Budui da simboli uope, a religijski osobito, imaju izuzet-
nu pokretaku snagu, religije bi nad njima morale bdjeti
kako ne bi bili zlouporabljivani od strane politike ili same
religije. Jedino e tako religijski simboli moi iznova svim
ljudima posredovati izvornu poruku nade za sve ljude i po-
moi dijalog kultura koje su dobrim dijelom izgraene na
religijskim simbolima. Preputeni zlouporabi i dalje e lju-
de poticati na graenje granica opekama mrnje i straha.
Potivanje i razumijevanje izvorne poruke simbola drugih
religija mora postati kola izgradnje nove politike kulture
koja e biti osjetljiva za poruke simbola razliitih kultura i
religija kao preduvjeta dijaloga i suradnje meu ljudima.
(9) Ohrabrenje za prvi koraku u ime mira
Postoje mnoga krizna mjesta na svijetu u kojim se ne na-
zire izlaza unato svim naporima politikog pregovaranja
zbog ustrajnog insistiranja na vlastitim pravima svih stra-
na. Religije bi upravo na tim mjestima kakva su Sjeverna
Irska ili Izrael mogle posluiti kao nadahnue politiarima
na odvano odricanje od vlastitih prava bez uzvrata u
ime mira jer to ne znai nuno voditi lou politiku nego po-
litiku spremnu djelom posvjedoiti kako joj je u konanici
stalo do mira i da ljudi imaju primat nad pravom. Za kra-
ne nadahnue za takve odvane korake prije svega je pri-
mjer Isusa iz Nazareta.
Da takvi potezi nisu idealistika iluzija pokazali su nakon
Drugog svjetskog rata dravnici Njemake i Francuske ko-
jima je otvorenost religijskim nadahnuima omoguila na-
dilaenje viestoljetne mrnje Nijemaca i Francuza kao i
stvaranje temelja dananje Europske Unije. Iskorak pre-
ma drugome konkretiziran u odricanju od vlastitih prava
moe iznenada u bezizlaznim situacijama pokazati novi
put i stvoriti temelje novog povjerenja.
Takva odvanost nadahnuta religijom u ime mira morala
bi biti jedna od glavnih sastavnica budue politike kultu-
re hrabrost da se uini prvi korak prema miru u kriznim
politikim situacijama.
Spomenute mogunosti doprinosa religija stvaranju nove
politike kulture postat e, naravno, stvarnost u onoj mjeri
u kojoj religije dopuste kritiku vlastitog djelovanja iza koje
e stajati nakana jaanja nostalgije za svetim unutar reli-
gije.
Svim religijama nedostaje kultura kritike javnosti unu-
tar njih samih u kojoj ne bi smjele promatrati neprijatelj-
ski raspoloene vjernike nego vjernike eljne odgovornog
ivota vjere. Vie nego do sada religije su izloene pogledu
javnosti zbog ega vie nee biti lako skriti istinske vred-
note koje ih potiu na djelovanje elje da nose u svi-
jetu nadu za sve ljude ili elje da sredstvima politike
moi potvrde vlastitu instituciju ali se taj izbor ne do-
gaa samo u slubenim predstavnicima vjerskih zajedni-
ce nego u svakom pojedinom vjerniku pozvanom na od-
govorno ivljenje vjere u drutvu u kojem ih obvezuje su-
radnja s ljudima nevjernicima oko dobra ovjeanstva jer
je nevjera kao i vjera izbor dostojan ljudskog dostojanstva
ako je utemeljen na savjesti i stalnom propitivanju pojedin-
ca u ozraju osobne slobode.
Ali kakvo je stanje u naem vlastitom domu bosansko-
hercegovakom drutvu?
Osvrt na
bosanskohercegovako drutvo
Vie je nego jasno kako bosanskohercegovaki politiari
na svim stranama iskljuivo prakticiraju realnu politiku
moi i interesa to je kljuni razlog daljnje razjedinjenosti
Bosne i Hercegovine.
Na bosanskohercegovakim graanima lei odgovornost
vlastito povjerenje ponuditi onim politiarima u kojima
osjete spremnost na prakticiranje drugaije politike iznikle
iz etike odgovornosti za sve graane Bosne i Hercegovine
i stanovnike okolnih zemalja uz uvaavanja itavog spektra
razliitih interesa kojima je Bosna i Hercegovina proeta.
Vie je nego jasno, takoer, kako u religijama nazonim
u Bosni i Hercegovini jo uvijek dominira nostalgija za
svjetovnom moi zbog koje ne uspijevaju konkretno radi-
ti na ozdravljenju bosanskohercegovakog drutva posta-
jui esto sluge i ulog politikih nadmudrivanja na putu do
vlasti.
Na vjernicima bosanskohercegovakih religija lei odgo-
vornost ne dopustiti religijskim poglavarima da monopo-
liziraju predstavljanje i tumaenje religijskih tradicija u
kojima ive nego da odvano i odgovorno nastupaju na-
dahnuti dobrotom vlastite religije u svim podrujima dru-
tvenog ivota politici, znanosti, kolstvu ili gospodarstvu
ali bez fundamentalistike umiljenosti kako sve zna-
ju nego u poniznosti koja eli suraivati sa svim pozitiv-
nim snagama u drutvu oko rasta dobra i povjerenja meu
ljudima.
Jedino tako e religije i u Bosni i Hercegovini konano
prihvatiti vlastitu povijesnu i politiku odgovornost za
prolost Bosne i Hercegovine zapoinjui konano raditi
na vjerodostojnoj borbi protiv politikog idolopoklonstva,
na izgradnji ukljuivog identiteta vlastitih vjernika, na go-
voru o tuoj patnji unutar vlastite tradicije, na razgraiva-
nju meusobnih predrasuda, na pridonoenju psiholokoj
i socijalnoj slobodi pojedinaca, na isticanju vanosti ljud-
skih dunosti, na potivanju i uvanju od zlouporabe reli-
gijskih simbole i na poticanju politiara da se i u svijetu po-
litike usude odrei vlastitih prava u ime mira i pomirenja
meu ljudima u kriznim politikim situacijama.
U protivnom emo i dalje u Bosni i Hercegovini imati na
djelu politike i religijske zajednice lea okrenutih nepra-
vednim patnjama koje sve vie pritiu lea bosanskoher-
cegovakih graana.
Literatura
Knjige
1. Hans Kng, Weltethos fr Weltpolitik und Weltwirschaft,
Piper, Mnchen-Zrich, 1997
2. Hans Kng, Projekt Weltethos, Piper, Mnchen-Zrich,
1992
3. Hans Kng, Das Christentum, Piper, Mnchen-Zrich,
1999
4. Hans Kng, Biti kranin, Konzor/Synopsis, Zagreb/ Sa-
rajevo, 2002
5. Jakov Juki (eljko Mardei), Lica i maske svetoga, Kr-
anska sadanjost, Zagreb, 1997
6. Johann Baptist Metz, Politika teologija, Kranska Sa-
danjost, Zagreb, 2004
7. Henri Kisinder, Diplomatija I, Verzalpress, Beograd,
1999
8. Jrgen Moltmann, Raspeti Bog Kristov kri kao temelj i
kritika kranske teologije, Ex libris, Rijeka, 2004
lanci
1. eljko Mardei, Crkva izmeu dviju oprenih nostalgi-
ja, u: Crkva u svijetu, 2(36/2001)
2. Christoph Schwbel, Tolerancija iz vjere identitet i to-
lerancija u obzoru religioznih izvjesnosti istine, u: Juki 32-
33(2002/20003)
Alen Kristi (1977., Sarajevo) zavrio filozofsko-
teoloki studij na Franjevakoj teologiji u Sara-
jevu. Pohaa postdiplomski studij iz oblasti Soci-
ologije na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu.
ivi i radi u Sarajevu.
P
rvo su vjerski listovi, kako je i za oekivati,
pa potom i drugi bh. listovi izvijestili da je poglavar
Islamske zajednice u BiH, reis-ul-ulema dr. Musta-
fa Ceri prisustvovao na poziv Asocijacije za oivljavanje
Poslanikova Sunneta (Dzemat il-ihja Mihadzu-l-sunnet)
godinjoj konferenciji te asocijacije u Londonu od 26. do
28. augusta 2005. godine. Tom prilikom, zabiljeili su me-
diji, takoer, da je dr. Ceri u Leisteru odrao glavni govor
o temi: Priprema za Ahiret iskrena pobonost Bogu i
predana sluba ovjeanstvu. Neki od bh. medija su zabi-
ljeili, takoer, da je poglavar IZ BiH imao i poseban su-
sret sa muslimanskom vjerskom, intelektualnom i poslov-
nom elitom Londona i tom prilikom im (je) predoio pri-
jedlog o Deklaraciji evropskih muslimana kao odgovor
na 11. septembar u New Yorku, 11. mart u Madridu i 7.
jul u Londonu (Citirano prema Novi Selam/Der Frie-
den, list Bonjaka u SR Njemakoj, broj 4., oktobar 2005.).
Ovaj list je potom tiskao i uvodni tekst ef. Ceria za De-
klaraciju evropskih muslimana, onako kako ga je reis-ul-
ulema proitao u Londonu. Potom je kompletna Cerie-
va Deklaracija tiskana u jednom vjerskom asopisu u BiH,
Veliki korak
u pogrenom pravcu
Povodom Deklaracije evropskih muslimana dr. M. Ceria
U njemakim politikim partijama, u svim njima, su priliito proporcio-
nalno zastupljeni i katolici i protestanti i muslimani, i agnostici i ateisti.
Zato bi se samo muslimani trebali organizirati po vjerskom principu, ako
se tako nitko drugi ne organizira? Kako bi to muslimani trebali ostvariti
politiku slobodu mimo postojeih oblika organiziranja u zemljama
Zapadne Evrope? Alternativa sa politikim organiziranjem doseljenika u
posebne politike partije, posebice one sa religijskim predznakom, znaila
bi katastrofu ba za migrante
Mile Lasi
pa su uslijedile promocije Deklaracije u nekim arapskim, a
ovog proljea i u evropskim gradovima, ukljuivo u Saraje-
vu, Zagrebu i Ljubljani, na kojoj se pojavio i Milan Kuan.
Bh. novinari su dugo vremena nekritiki pisali o ovom au-
torskom tekstu dr. Mustafe Ceria, kojega koliko javnost
zna do sada nije usvojilo niti jedno nadleno tijelo ili in-
stitucija u islamskoj vjerskoj hijerahijskoj piramidi u BiH
ili u svijetu(!?). Ima miljenja, pak, da je ef. Ceria na ova-
ko ambiciozan korak ohrabrila i ovlastila ba musliman-
ska vjerska, intelektualna i poslovna elita iz Londona, koju
spominje Novi selam. Tako misli, u svakom sluaju, je-
dan broj kritike bh. inteligencije iz islamskog kulturolo-
kog kruga, koja ef. Ceriu zamjera ovaj nepromiljeni ko-
rak, a, i inae, mu zamjera to mu je teko obii vjernike
uz Drinu, u Podrinju, ili prei Ivan-planinu, tj. uputiti se u
Hercegovinu, dok mu nije teko skoknuti do Rijada ili Lon-
dona, svuda tamo gdje su upaljena svijetla refektora i po-
zornica. Potpunosti radi, pak, treba kazati da je poglavar
IZ BiH izabran nedavno u Rijadu i u Svjetski forum uleme,
kao i u njen desetolani izvrni odbor...
Uz sve reeno, mora se kazati da ovih dana u Evropi kur-
sira i Manifest dvanaestorice, u kojem se poziva na
idejnu borbu protiv novog totalitarizma, to je po milje-
nju potpisnika ovog dokumenta, zapravo islamizam, te da
ve od prole godine postoji Povelja evropskih muslima-
na tursko-njemakog knjievnika Zafera Senoka, otvo-
rena i za muslimane i nemuslimane, u kojoj su pokrenuta
i bitna pitanja euro-islama. Oba ova dokumenta su su-
tinski usmjerena protiv teokratizma ne samo u okvirima
islamskih drutava. Zato se za poznavatelje ovih dokume-
nata odmah i postavilo pitanje korespondira li Cerie-
va Deklaracija evropskih muslimana sa njima odnosno
duhom vremena, uvaava li ona islamsku raznolikost u
Evropi i u svijetu, je li ona predstavlja uistinu vaan do-
kument ili je rije samo o jo jednom (uspjenom) mar-
ketinkom potezu dr. Mustafe Ceria? U sarajevskom
Osloboenju se nakon niza nekritikih napisa o Dekla-
raciji pojavio prvo komentar Zije Dizdarevia, iz kojeg
provijava zabrinutost to u Cerievoj Deklaraciji sve vrvi
od nedovoljno jasnih formulacija, koje otvaraju vie pita-
nja nego to nude odgovore. Potom je bh. akademik Esad
Durakovi u subotnjem dodatku Osloboenja ( Pogled)
poruio posve izriito da je Cerieva osobna Deklaracija
u sutini krupan korak u pogrenom pravcu. Slino su po-
tom tih dana pisali i sarajevski Dani u prilogu Reis Ceri
kao Veliki inkvizitor, ocijenivi da Cerieva Deklaracija
vraa muslimane u 17. stoljee.
Ne poinje pria o euro islamu sa
Mustafom Ceriem
I u kritiki raspoloenim bh. islamskim krugovima u SR
Njemakoj i u BiH se Cerievoj Deklaraciji ponajvie za-
mjera to nije usuglaena niti na jednom tijelu IZ BiH, to
se radi o samoparadi, te to govori iskljuivim jezikom i
nekompetentno o osjetljivim stvarima, ne doprinosei nji-
hovom rjeavanju, nego daljnjoj komplikaciji. Ve je pre-
ambula problematina, misle oni, jer unosi dodatnu zbrku
i otvara niz pitanja: Deklaracija se upuuje Evropskoj
uniji, Muslimanima koji ive u Evropi i Muslimanskom
svijetu (preuzet nain pisanja M. L.), kao poziv evrop-
skih muslimana da se u Evropi ustanovi pravni status
islama, da muslimani koji ive u Evropi preuzmu odgo-
vornost za svoju vjeru i svoju domovinu u Evropi, te da
Muslimanski svijet pomogne evropskim muslimanima
u njihovom nastojanju da budu istinski vjernici i dobri
graani Evrope. S jedne strane se radi o plemenitim ci-
ljevima, a s druge o totalnoj nerealnosti, kau nai sugo-
vornici...
U Deklaraciji se osuuju teroristiki napadi u New Yorku,
Madridu i Londonu, oni su na neki nain i povod za Dekla-
raciju, ali na vrlo ambivalentan nain. Muslimani irom
svijeta su posebno okirani to se ti teroristiki napadi do-
vode u vezu s islamom, veli dr. Ceri, koji tvrdi da su mu-
slimani irom svijeta najstroe osudili teroristike napade
u New Yorku, Madridu i Londonu, ali mnogi kau to nije
dovoljno, pa muslimani moraju uiniti vie od toga da bi
uvjerili evropsku javnost da je njihova vjera vrijedna po-
tovanja i da je njihov boravak u Evropi dobrodoao. Po-
tom slijedi: Ostavljajui po strani one koji se teko lijee
od islamofobije, bez obzira da li je bilo neprimjerenog po-
naanja nekih muslimana ili nije, muslimani moraju shva-
titi da opi utisak koji danas vlada u Evropo nije naklonjen
njihovoj vjeri. Poslije ove i ovakve ekvilibristike, dr. Ceri
poruuje: Evropski muslimani moraju napraviti program
za borbu protiv nasilja u svijetu!? Potom se potencira po-
treba Deklaracije, koja bi se uputila Evropskoj uniji, a u ko-
joj bi se poruilo da su evropski muslimani potpuno i ned-
vosmisleno predani naelu vladavine prava, principima to-
lerancije, potivanju ljudskih prava i demokracije, te uvje-
renju da svaki ovjek ima pravo na pet bitnih vrijednosti,
a to su ivot, vjera, sloboda, imetak i ast. A poto su se,
jasno izjasnili o svojim obavezama prema Evropskoj uni-
ji, veli ef. Ceri, evropski muslimani imaju pravo izrazi-
ti u Deklaraciji i svoje zahtjeve prema EU, a to su: institu-
cionalizacija islama u Evropi, ekonomski razvoj musliman-
ske zajednice tako da moe uivati punu duhovnu i kultur-
nu slobodu i nezavisnost, razvitak islamskih kola koje e
biti osposobljene da odgajaju muslimane roene u Evro-
pi za izazove evropskog multikulturalnog drutva, politi-
ku slobodu koja e omoguiti evropskim muslimanima da
imaju legitimne predstavnike u evropskim dravnim parla-
mentima, ublaavanje evropske politike o migraciji koja je
u zadnje vrijeme veoma restriktivna prema muslimanima,
otvaranje mogunosti da se prizna muslimansko pravo u
pitanjima od personalnog znaaja kao to je brano pravo,
i zatita evropskih muslimana od islamofobije, etnikog i-
enja, genocida i tome slino!
Nai sugovornici iz islamskih krugova u Njemakoj, koji s
razlogom ele ostati anonimni, primjeuju da je pogla-
var IZ BiH, na alost, ovim pokazao totalno neuvaava-
nje politike, pravne i kulturoloke tradicije u Zapad-
noj Evropi, te pogotovu princip i naine samoorganizira-
nja muslimana u ovim zemljama. Jer, 15 do 20 milijuna mu-
slimana u Zapadnoj Evropi je izuzetno disperzivan korpus,
razliiti meu sobom i po zemlji podrijetla i po religijskim
pravcima (suniti, iiti, aleviti...), po kulturi i obrazovanju,
po politikoj sklonosti, svezama, sudbini, vjerojatno tono
onoliko koliko i bilo koja druga doseljenika grupacija u
zapadnoevropske zemlje. Zbog toga oni i pitaju ef. Ceriu
govori li on, primjerice, i u ime svih devet velikih islam-
skih federacija u Njemakoj i vie od tri milijuna njema-
kih muslimana, ukljuivo i 30.000 onih koji stoje pod pa-
skom Slube za zatitu ustavnog poretka u SR Njemakoj
(Bundesverfassungschutz)? Ili i onih, kao to je Metim Ka-
plan, samozvani kalif od Klna, protjeran prole godine iz
Njemake s mnogo muke, pa mu se sada sudi u Turskoj, jer
je elio sruiti Ataturkov spomenik? Nadati se da ne govo-
ri, naglaavaju oni, ak su u to uvjereni, ali time je ve uvod
njegove Deklaracije vie nego manjkav.
Nije problem muslimana u Evropi njihova vjera, nego
su njihovi problemi uzrokovani injenicom da su stran-
ci, kazao nam je u kratkom razgovoru i poslanik Evrop-
skog parlamenta Cem zdemir, koji se i u problematiku
evropskog islama i problematiku migracija i integraci-
ja razumije kao malo tko drugi. I on i brojni drugi nema-
ju nikakvih iluzija o tomu da su ovako postavljeni zahtje-
vi Evropskoj uniji za institucionalizacijom islama u Evro-
pi i za ekonomski razvoj muslimanske zajednice, vie
nego problematini. Autoru ovih formulacija je, oigledno,
opet sve neupitno, ukljuivo sintagma evropski muslima-
ni, pod kojom Ceri podrazumijeva, izgleda, i autohtone i
one koji to nisu, iako je to vrlo kompleksno pitanje, na to
je upozorio i akademik Esad Durakovi. Jo je kompleksni-
ji odgovor, kako bi se to njihov ekonomski razvoj automat-
ski poboljao im bi se dogodila institucionalizacija isla-
ma u Evropskoj uniji. Zbog svih tih manjkavosti mnogi u
Sarajevu i u Evropi misle da se ovdje i ne radi niti o emu
drugomu do o Cerievim ambicijama da bude evropski
muftija odnosno evropski islamski papa, iako je zna-
no da je muslimane u Evropi skoro nemogue organizaci-
ono staviti pod jednu kapu. U to su ga gurnuli oni iz Lon-
dona, kae suho jedan ugledni profesor Pravnog fakulteta
iz Sarajeva...
U Deklaraciji ef. Ceria fgurira i niz drugih problemati-
nih zahtijeva, primjerice zahtjev za politikom slobodom,
koja bi omoguila evropskim muslimanima legitimne
predstavnike u evropskim dravnim parlamentima! Je li to
zahtjev da se u parlamente biraju ljudi po tomu to su mu-
slimani, pitaju se imalo verziraniji u IZ Bonjaka u Njema-
koj. Oni znaju, naime, da su Turci-muslimani, kao najbroj-
nija migrantska skupina u SR Njemakoj, prilino zastu-
pljeni u SPD, za kojeg tradicionalno glasaju, ali u posljednje
vrijeme i u CDU, bez obzira na njen kranski predznak,
prosto jer respektiraju okolnosti u zemlji u kojoj ive. Uo-
stalom u njemakim politikim partijama, u svim njima, su
priliito proporcionalno zastupljeni i katolici i protestanti i
muslimani, i agnostici i ateisti. Zato bi se samo muslimani
trebali organizirati po vjerskom principu, ako se tako nit-
ko drugi ne organizira? Kako bi to muslimani trebali ostva-
riti politiku slobodu mimo postojeih oblika organizira-
nja u zemljama Zapadne Evrope? Alternativa sa politikim
organiziranjem doseljenika u posebne politike partije, po-
sebice one sa religijskim predznakom, znaila bi katastro-
fu ba za migrante, uoio je s pravom i akad. Durakovi. U
Deklaraciji se trai i muslimansko pravo u pitanjima od
personalnog znaaja kao to je obiteljsko, porodino pravo!
Trai li time reis uvoenje erijatskog prava u zakono-
davstva zapadnih zemalja, i to ravno 200 godina posli-
je borbe za prosvjetiteljsku ideju, koja podrazumijeva-
ju odvajanje crkve/vjere od drave, upitao se i Zija Diz-
darevi u Osloboenju? Ako trai, onda je alosno, inae
je samo smijeno!
Uzgred reeno, opravdani zahtjevi za ravnopravnou
islama sa tzv. dravnim religijama, to dijelom jesu kato-
lianstvo i protestantizam u Zapadnoj Evropi, otvaraju i pi-
tanje ravnopravnosti drugih manjinskih, brojnih religija, a
ne samo islama. No, to su veoma kompleksna pitanja, koja
se ne rjeavaju deklaracijama, nego mukotrpnim pomica-
njem politikom malih koraka u pravom pravcu. Realniji
zahtjevi za vjerskom nastavom i za kolovanjem islamskih
sveenih lica u ovim zemljama nisu, pak, od juer, odno-
sno ne poinju sa Mustafom Ceriem. U Hamburgu je ve
12 godina u tijeku eksperiment sa zajednikom religijskom
nastavom, slino se poinje eksperimentirati i u Bremenu,
sto sve podrava i EU u okrilju jednog projekta, u njema-
koj pokrajini Niedersachsen upravo je startao eksperiment
sa islamskom vjerskom nastavom na njemakom jeziku. U
svakom sluaju, iskustva su daleko pozitivnija nego sa spe-
cijalnim vjerskim nastavama na brojnim drugim jezicima
za migrantsku djecu, predvoenom imamima, koji jedva
da neto razumiju od prilika u Njemakoj i zapadnom svi-
jetu. Dakle, neto se ini, neto se ve i postiglo, ali ni u ko-
jem sluaju dovoljno. To je jednako toliko manjkavo koli-
ka je manjkava ravnopravnost i drugih religija, egzotini-
je naravi.
Ezan u bavarskoj provinciji!
U Njemakoj je prva islamska opina osnovana davne
1739. godine, a od 1927. godine postoji i Centralni arhiv
Islamskog instituta u Soestu, po svemu respektabilna kul-
turna institucija, sa ogromnim knjikim i drugim blagom,
ali je islam i dalje egzotina mlada religija na njemakom
i zapadnoevropskom tlu. Za ravnopravnost islama i dru-
gih egzotinih religija se, pak, bore, i bez reisove Dekla-
racije, i teisti i ateisti iz SPD-a i Zelenih, iz uvjerenja da se
radi o jednom od temeljnih ljudskih prava turske i drugih
nacionalnih doseljenikih manjina, ukljuivo bosanskih ili
balkanskih muslimana, jedinih autohtonih predstavnika
euro-islama, koji se ponegdje naziva i bijeli islam. A to
se tie izuavanja islama u Njemakoj, pak, u tomu su na-
pravljeni ogromni iskoraci, koje nitko ne bi trebao podcje-
njivati. Biblioteke studija su napisane, u Soestu se uvaju
originali brojnih prijevoda Kurana na njemaki jezik, a na
sveuilitima u Mnsteru i Berlinu se odnedavna obra-
zuju nastavnici i profesori za islamsku kulturu. Ina-
e, zahtjev za ravnopravnou i institucionalizacijom no-
vih religija se, itekako, tie raspodjele sve oskudnijeg pore-
skog kolaa, pa to nije pitanje samo ravnopravnosti islama
sa dvije ovdanje etablirane varijante kranstva, nego i sa
svim drugim religijama, ukljuivo i sa kranskom sestrom
katolianstvu i protestantizmu, pravoslavljem, budizmom i
hinduizmom i... Muslimani-vjernici, pak, ne plaaju cr-
kveni porez, kao to to ne ine niti pripadnici drugih
manjinskih vjerskih zajednica!
U Deklaraciji ef. Ceria se spominju brojne teme kao da
se o tomu govori prvi put, kau nai sugovornici, ime se,
takoer, podcjenjuje viedecenijsko nastojanje evropskih
muslimana za vlastitu afrmaciju i etabliranje u zapadno-
evropska pluralna drutva. Primjerice, ba o evropskom
islamu je njemaki Sirijac dr. Baam Tibi, ugled-
ni profesor iz Gttingena i sa Harvarda, pisao knjige kada
se za ef. Ceriu nije znalo dalje od Visokog. To ljudi ov-
dje jednostavno znaju. Dojueranji predsjednik Central-
nog savjeta muslimana u Njemakoj dr. Nadeem Elyas je,
pak, vie od 10 godina zagovarao ovu temu na nain koji
podrazumijeva uvaavanje evropske politike tradicije, pa
ako hoete i vjerske tradicije u ovom dijelu svijeta. Dakle,
nikakvog politikog organiziranja disperzne skupine, koju
i nije mogue organizirati, a da se ne izolira iz glavnih to-
kova politike i kulture i ekonomije u zapadnim zemljama.
Na Elyasovo mjesto doao je nedavno Axel Ayyub Khler,
prvi njemaki konvertit na islam, koji se uspio uspeti na
elo jedne od devet velikih njemakih islamskih federaci-
ja. Svi ovdje pobrojani autoriteti ne polaze uzgred ree-
no kao ef. Ceri od idealizirane slike o svim muslimani-
ma privrenicima prosvjetiteljstva, niti, pak, postavlja-
ju apstraktno visoke zahtjeve za institucionalizacijom isla-
ma u Evropskoj uniji. Naprotiv, oni se svakodnevno bore
da islam bude samo jedna od ravnopravnih religija unutar
zemalja Zapadne Evrope. S ciljem, koji se ponajbolje slu-
ti iz formulacije Cema zdemira: Hou da jednog dana
ovdje bude normalno kazati ja sam Nijemac islamske
vjeroispovijesti!
Poraavajui je nain kau nai sugovornici kako je po-
stavljen zahtjev za posebna prava muslimana unutar EU,
jer bi kada bi se takav zahtjev realizirao to tek bio kraj in-
tegracije i suivota muslimana sa tzv. autohtonim elemen-
tima u Evropskoj uniji. O neemu drugome je, pak, prijeko
potrebno razgovarati i u bh. i drugim islamskim udrue-
njima. Evropski muslimani moraju sebe radi prihvatiti
tekovine politike moderne, pa posljedino uticati i na
okotale strukture i dogme u zemljama iz kojih su doli.
O tomu je rije u ve spominjanoj Povelji evropskih mu-
slimana tursko-njemakog knjievnika Zafera Senoaka, a
skoro da nema ni rijei u Deklaraciji dr. Mustafe Ceria!
Zbog svega toga je Deklaracija ef. Ceria, misle mnogi,
samo slabaan, nepromiljen tekst, poguban - kada bi se re-
alizirao - upravo za muslimane u Evropi. Ili jo konkretni-
je, Deklaracija je ispod nivoa diskusije koja se vodi na ovu
temu u Evropi, za koplje ispod sjajne Senoakove Povelje,
a da se o viedecenijskim utemeljenim pledoajeima Baa-
ma Tibija i ne govori. Uostalom, ako je nekomu do disku-
sije i ozbiljne rasprave na ovu temu neka hitno prevede
Tibijeve knjige na b-h-s jezik(e), makar one najpoznati-
je Islam u Njemakoj i Propala integracija... I jo
neto, u BiH i na Balkanu ima ljudi koji razmiljaju na istoj
valnoj duini sa Baamom Tibijem, Zaferom Senoakom,
Cemom zdemirom i slinim Evropljanima i islamskim
vjernicima. Jedan od njih je ovih dana u Njemakoj gosto-
vao na Katolikoj akademiji u Berlinu i drugdje i primljen
s mnogo uvaavanja. Rije je o Enesu Kariu, naime, de-
kanu Islamskog fakulteta u Sarajevu, rado vienom gostu i
sugovorniku u Zapadnoj Evropi. Sreom, nije jedini...
O novom totalitarizmu,
zvanom teokratizam
Ovih se dana u Evropi, inae, mnogo govori i pie i o no-
vom religijskom totalitarizmu, a krivac za ovu raspra-
vu je dvanaestoro uglednih intelektualaca, koji su objavili
Manifest: Zajedno protiv novog totalitarizma u fran-
cuskom asopisu Charlie Hebdo, 1. marta ove godine, koji
je prenesen potom u dijelovima ili u cijelosti i u brojnim
vodeim evropskim listovima. Meu potpisnicima Mani-
festa su i knjievnik Salman Rushdie, flozof Bernard Hen-
ri Levy, nizozemska poslanica Ayaan Hirsi Ali, kanadska
predstavnica tzv. reformskog islama Irshad Manji, Indijac
Ibn Warraq, aktivistkinja za ljudska prava iz Bangladesha
Taslima Nasreen i dr. Njih dvanaestoro povezuje i to to
su od strane islamista optueni za blasfemiju i to su
dobili prijetnje smru. U Manifestu se na samom po-
etku, podsjeanja radi, kae: Nakon to je svijet pobije-
dio faizam, nacizam i staljinizam, suoen je sa jednom
novom totalitarnom prijetnjom islamizmom. Autori
potom govore o borbi za univerzalne vrijednosti, a protiv
religioznog totalitarizma, o borbi demokrata protiv teo-
krata, itd. Da ne bi bilo nesporazuma, ovi ugledni ljudi go-
vore o borbi ideja, a ne o nasilju, njega osuuju. Govo-
re, takoer, o kulturolokom relativizmu, odnosno osu-
uju one autore koji sugeriraju kako muslimanska kultura
ne podrazumijeva i pravo na jednakost i slobodu. Nita ne
opravdava, po miljenju potpisnika Manifesta, izbor op-
skurnosti, totalitarizma i mrnje, to je za potpisnike upra-
vo islamizam. Na kraju slijedi apel u kojem se naglaa-
va: Mi, knjievnici, novinari i intelektualci, pozivamo na
otpor protiv religioznog totalitarizma i za podrku slobo-
di, jednakim pravima i mogunostima kao to su sekularne
vrijednosti za sve!
Dodajmo ovomu samo uveno upozorenje jo uvenije f-
lozofkinje Hane Arendt kako se s pojmom totalitarizma
mora oprezno postupati, kako se njime ne smije olako sti-
gmatizirati sve i svata, to se (i) kod nas nemilice inilo u
proteklih 15 godina demokratske vladavine, bez prava i
pravne drave. Uvaena flozofkinja bi slino reagirala, da
je iva, i na Manifest dvanaestorice, ne da bi branila neo-
branjivo, nego bi ukazala da nisu samo islamisti totalitar-
ci, nego i oni, ukljuivo i iz drugih religija, koji govore na
totalitaran nain i u ime svih pripadnika jednog kulturo-
lokog kruga.
Kad me ve pitate ta sam, odgovorio je nedavno beograd-
ski odvjetnik Dragoljub Todorovi novinaru splitskog Feral
Tribunea Igoru Lasiu, onda sam to zato se zalaem, da-
kle za obranu sam ljudskih prava, prava nacionalnih ma-
njina, prava svih ugroenih, homoseksualaca i lezbijki, itd.
Todorovi je, inae, ukljuen u pravosudne procese u Be-
ogradu, koji se tiu niza zloina u BiH, na strani obitelji
rtava, naravno. Slino poput Todorovia je i meni odgo-
vorio na pitanje o njegovim identitetima ve pomenuti
Cem zdemir. I njemu su ljudska prava i zatita manjina
njegovi stvarni identiteti i njegova religija, u njih se vje-
ruje ili ne vjeruje, nema sredine, naglasio je zdemir. No,
mnogim ljudima je ovo o emu priaju Todorovi i zde-
mir jo uvijek panjolsko selo. Godinama ih se ui da po-
stoje samo kao kolektivitet, uvjerava, naime, da su samo
pripadnici jedne nacije i jedne vjere, kao da samo kao ta-
kvi postoje. Novo vrijeme, ono nastalo padom eljezne za-
vjese, donijelo je, kako izgleda, i novogovor i nove tota-
litarizme. Ali, nita nije jedno te isto, niti se krani, niti
idovi, niti muslimani, niti budisti, niti hinduisti, niti bilo
koja druga religija, o agnostikim sumnjalima da se i ne go-
vori, ne dadu svrstati pod istu kapu, koliko god se poje-
dinci trudili oko toga. Nije li, uostalom, svaki ovjek koz-
mos za sebe?
U temeljena ljudska prava ubraja se s pravom i pravo na
slobodu religije, ali i pravo na slobodu od religije. Uz-
gred reeno, senzibilnim ljudima, koji neto poimaju od
ovoga reenoga, se i dopada ono to se zove Zapad ne
zbog njegovih kranskih korijena, nego upravo zbog ka-
kvih-takvih zasada politike moderne u ovom dijelu svije-
tu. Drugdje ih i nema. Nacionalnost i religioznost pri obo-
avanju Zapada ne igraju znaajniju ulogu. Naravno, ov-
dje nije rije o onima koji Zapad vole jer ovdje imaju ta
da jedu, a mrze ga jer im ne odgovara to ne lii na neku
njihovu nedoiju. Takvih ima, na alost, i meu bh. i bal-
kanskim muslimanima, nije nikakva tajna. U SR Njema-
koj, govorei posve pojednostavljeno, politika moder-
na je omoguila da ovdje mogu u miru ivjeti jedni po-
red drugih oko 26,5 milijuna katolika i 26,8 milijuna pro-
testanata, te 25 milijuna ateista i agnostika, te neto vie od
tri milijuna muslimana, te skoro milijun pravoslavaca i
stotine tisua pripadnika drugih religijskih pravaca. Svi bi
oni trebali da imaju potpunu slobodu u svom politikom i
(a)religioznom izboru, ali i da zajedniki dijele plodove, te-
kovine 200 godinje borbe za prosvjetiteljstvo, to nije, na-
ravno, isto to i laicizam. To hoe i Senoakova Povelja,
uostalom.
Upitajmo se zato, pri kraju, nije li naa posljednja, ako je
posljednja, tragedija uistinu u tomu to se jedan netoleran-
tni sustav, kakav je bio onaj kvazi-komunistiki, zamijenio
jo gorim netolerantnim sustavom, sa nacionalnim i teo-
kratskim predznacima, koji podrazumijeva manipulaciju
kolektivitetima, kao osnovu svog bivstvovanja? Novine se
i drugi mediji sluganski odnose prema teokratskim autori-
tetima kao to su se odnosile i prema tzv. komunistikim.
Od tog pristupa nema, pak, koristi niti vjera niti sekularna,
pravna drava. Teokratizam, pak nezaustavljivo marira
u svim postjugoslavenskim drutvima...
Dakle, po nacionalnosti (i religioznosti) smo ne samo ono
kako nas je majka rodila, nego u prvom redu ono kako smo
odgojeni i obrazovani. Sve ostalo je pria za malu djecu,
koja pali samo u drutvima koje jedva da je okrznula poli-
tika moderna. Ljudska prava su, pri tomu svemu, temeljni
postulat. Manifest dvanaestorice i Povelja, a ne Dekla-
racija bi, zakljuimo, mogli i kod nas biti povod za suptil-
no razlikovanje unutar kolektiviteta i to ne samo islam-
skog...
Mile Lasi Roen prije neto vie od pola sto-
ljea u Uzariima (opina iroki Brijeg), ivio i u
Sarajevu i u Beogradu, a od 1991. godine u SR Nje-
makoj. Radi za Deutsche Welle, WDR, te za broj-
ne dijasporske listove, a dopisuje se tu i tamo i
sa nekim listovima u Sarajevu i Beogradu. Osje-
a se pripadnikom metafizike emigracije, to bi
rekao Semezdin Mehmedinovi Sem, ne umije da se
odlijepi od prostora bive Jugoslavije, niti da se
zalijepi za germansko tlo. Dobar je u dui, skoro
kao Nino R.
Historiografija
Hi s t or i og r a f i j a
S
rednjovjekovni nadgrobni spomenici steci
postali su zadnjih godina u bonjakoj interpreta-
ciji ideogrami varljive samoidentifkacije. I ne samo
to, preestom njihovom eksploatacijom u panbosanskom
kontekstu, dolo se do povijesne, kulturoloke i medijske
vulgarizacije steaka. U hiperprodukciji bosanske svakod-
nevnice pojavljuju se na suvenirima, igrakama, amblemi-
ma i na naslovnicama pjesmarica i udbenika. Kreatori ka-
menoga mitskoga proizvoda odreda su sveuilini profeso-
ri povjesniari, flozof, politolozi. Dovoljno je zaviriti u
novine, pogledati televiziju, posluati radio ili surfati inter-
netskim stranicama. Autor feljtona Historija novinarstva
i medija u BiH prof. dr. emso Tucakovi tvrdi: Pozna-
ti bonjakluk, dakle patriotizam (podcrtao R. D.) nadahnji-
vao je autore tekstova na stecima. Srednjovjekovni steci,
koji su kao nadgrobni spomenici postojali samo u srednjo-
vjekovnoj Bosni, gdje je bogumilsko stanovnitvo vein-
sko, bili su svojevrsni mediji komuniciranja. Ti mramoro-
vi su ujedno svjedoci o hiljadugodinjoj povijesti Bosne i
njene bogate pismenosti.
1
Autor drugoga feljtona Bosan-
ci, Hercegovci i ljiljan prof. dr. Enver Imamovi, raspre-
dajui o ljiljanu kao motivu na stecima, novcu i grbovima,
pie: U Bosni je ljiljan koriten kao umjetniki motiv sto-
tinama godina prije pojave evropskih dinastija. U srednjem
vijeku njegov motiv je toliko upotrebljavan da je u pravom
smislu postao zatitnim znakom bosanskog naroda.
2
Her-
cegovaki knjievnik Ivan Kordi (Blizanci, itluk,1945.)
dobio je 2006. nagradu Drutva pisaca BiH zvanu Bosan-
1 Osloboenje, 23. 5. 2006., 28.
2 Osloboenje, 30. 4. 1. 5. 2006., 19.
ski steak.
3
Na internetskoj stranici Drutva pisaca BiH sto-
ji da je knjievno priznanje Bosanski steak ustanovljeno
1999. kao svojevrsni simbol zemlje Bosne, njezine postoja-
nosti i simbol svake vrijednosti. A kad smo kod interneta
na jednoj stranici o Sarajevu, glavnom gradu BiH, netko je
povjesniario u stilu: Steci su autohtoni srednjevjekovni
nadgrobni spomenici, ukraeni plastinim prizorima iz i-
vota, lova, vitekih turnira i natpisima bosanicom, doma-
om varijantom irilinog pisma. Steci su spomenici i u-
vari tajne jednog danas zagonetnog i nerasvijetljenog vre-
mena bosanske istorije. uvari tajne, ali i kljuevi za njeno
otkrivanje, za deifrovanje i onog davnog i ovog dananjeg
bosanskog ovjeka.
4
Predsjednik meunarodnoga foruma
Bosna dr. Rusmir Mahmutehaji, profesor primijenjen
fzike i islamske fenomenologije na Sveuilitu u Saraje-
vu (natuknica iz Foruma Bosne, 9-10, 2000., 362.), inae
roeni Stoanin, poetizira u predgovoru pjesnike zbirke
Kameni spava, pjesnika Maka Dizdara: Steci jo uvi-
jek odreuju prostorni, kulturni i vjerski lik Bosne. To je
glas Bosne, skriven iza tajanstvenih znakova isklesanih na
stecima.
5
Gornji primjeri, ovla pokupljeni s medijske bosanskoher-
cegovake scene novijega datuma, govore o uzurpaciji
steaka kao iskljuivoga bosanskoga spomenika, u nje-
govoj pojavnosti, simbolici, vjerskoj i etnikoj vertikali, jer
zna se tko su uvari i promotori bosanske istorije: Bosan-
3 R. Dodig, Hercegovcu bosanski steak, Slobodna Dalmacija, 27. 5.
2006., 13.
4 http://www.sarajevo.ba/ba/bastream.php?kat=115, 23. 8. 2006.
5 R. Dodig, Izujedan po bosanski, Slobodna Dalmacija, 3. 7. 2006., 8.
Vulgarizacija
steaka
Ako bismo slijedili etnoloke i povijesne postulate, onda bi bilo uputnije
rogobatan naziv bosanski steak zamijeniti ispravnim hercegovaki
steak, ili pak arhainijim humski bilig
Radoslav Dodig
ci, zvani u srednjem vijeku Dobri Bonjani. A od Bonja-
na do Bonjaka malen je korak prvo lingvistiki, potom
nacionalistiki. Namee se, stoga, ponavljanje lekcije o fe-
nomenu steaka, kako bi se sa njih skinule zablude bosan-
ske i bogumilske provenijencije. A one seu jo od vreme-
na velikoga maga, koji je znao paliti i gasiti svjetlo u balkan-
skoj krmi Miroslava Krlee. On je panegirino napisao
o stecima itav serijal: Bosna je bila refugium haeretico-
rum zapadnoevropskog manihejskog svijeta. Sjedite ma-
nihejskog antipape i moralno intelektualni centar albigen-
skog otpora poslije pada Provance. Ovi bosanski nadgrobni
spomenici koji nam poganski prkosno govore o ivotnim
radostima, o plesovima, o ljepotama lova ivotinja i bilja
oit su dokaz jakog artistikog i moralnog nonkonformiz-
ma koji je trajao stoljeima.
6
Na istoj mitolokoj matrici
nastavio je i Muhamed Filipovi u svom vie razvikanom
nego analitikom eseju Bosanski duh u knjievnosti ta je
to?: Bosna, naime, nema svoga mita i svoje mitologije. Svi
pokuaji da se stvori takav mit, npr. viestruki pokuaji da
6 M. Krlea, Bogumilski mramorovi, Eseji V, Sabrana djela 23, Zagreb,
1966., 239-246.
se stvori bogumilski mit, ostali su bez rezultata.
7
Tim pu-
tem kree i dalje mlada bonjaka rekonkvista, pokuava-
jui egzotinim tvrdnjama, u stilu copy and paste, revitali-
zirati bogumilsko-bonjaki mit o stecima kao eksklu-
zivnoj bosanskoj pojavi.
Prema recentnim arheolokim i povijesnim istraivanjima
na 3.162 lokaliteta evidentirano je 69.356 steaka. Meu-
tim, oni nisu ekskluzivno bosanskohercegovaki fenomen,
jer su zabiljeeni na podruju etiriju zemalja: Bosna i Her-
cegovina 59.593 primjeraka (86 posto), Hrvatska 4.447, C.
Gora 3.049 i Srbija 2.267 primjeraka.
8
Steci su nastali u
vremenu od kraja 13. st. do poetka 16. st. Dakle, teritorij
njihove rasprostranjenosti mnogo je vei od teritorija dje-
lovanja Crkve bosanske (Ecclesia Bosnensis).
9
Jo je Vla-
dislav Skari 1931. zakljuio da bogumilsko obiljeje ste-
aka pobija injenica da ih najvie ima u Hercegovini, i
7 M. Filipovi, Antologija bonjakog eseja XX vijeka, Alef, Sarajevo,
1996., 144-146.
8 . Belagi, Lekiskon steaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004., 14.
9 N. Mileti, Steci, Beograd-Zagreb-Mostar, 1982., 19; Belagi, o.c.,
14.
Glavne nekropole steaka, prema A. Bencu
to u Mostarskom okrugu preko 20.000. Meu herce-
govakim opinama najvie steaka imaju Nevesinje i Ko-
njic, preko 3000 primjeraka. U Hrvatskoj najvie ih ima
Sinj, oko 1.313.
10

Prvi istraiva steaka nakon II. Svjetskoga rata Alojz Be-
nac razlikuje dvije umjetnike kole u njihovoj produkci-
ji. Sredinje mjesto zauzima Hercegovina, gdje se kao naj-
vanija ishodina toka moe oznaiti okolica Stoca. Dru-
ga kola, znatno ua i siromanija, ograniena je na isto-
10 . Belagi, Steci kultura i umjetnost, V. Maslea, Sarajevo, 1982.,
68.
nu Bosnu oko Ludmera.
11
On pie: Hercegovina je dale-
ko najbogatije podruje i s umjetnikim ostvarenjima
na stecima. U istonoj Bosni nema scena, nema razigra-
nosti ni mate. Na spomenicima vlada mir, kao odraz be-
skrajne tiine u stoljetnim bosanskim umama.
12
Juna, ja-
dransko-mediteranska klesarska kola, slijedi tradicije ro-
manike i gotike s mnogim elementima i sadrajima zapad-
noeuropskih umjetnikih pravaca. to se tie oblika stea-
ka, meu njima najvie je ploa odnosno sanduka, ali nije
zanemariv broj sljemenjaka, pa i onih u obliku krieva, ko-
11 A. Benac, Steci, Jugoslavija, Beograd, 1967., VIII.
12 Benac, o.c., XIII.
Nekropola na Radimlji Sv. Vid na kriu (?)
jih je 336.
13
Ipak, najvie pomnje izazivaju reljef, ukrasi i
simboli na stecima. Statistiki je utvreno da je ukraeno
svega 6000 steaka, njih 9 posto. Motivi se mogu svrsta-
ti u vie kategorija: bordure, astralni motivi, krievi, biljni
motivi, oruje, ivotinje, ljudi i dr. Najbrojnije su bordure
i astralni motivi, a od pojedinanih najvie ima zvijezda
(rozeta), a potom krieva.
14
Krieva ima na 900 primje-
raka steaka, raznih oblika: grki, latinski, Andrijin kri,
malteki, tau, antropomorfni.
15
Pojedini krievi s pticama
(golubovi) podsjeaju na romanike kranske motive, ali
svojom stiliziranou upuuju na gotike inaice krieva
na stecima.
16
Sama pojava steaka i likovna ostvarenja na
njima ne idu u prilog bilo koje dualistike vjeroispovijesti.
Dualisti su svoje pokojnike pokopavali u umama, na neo-
biljeenim mjestima. Pravi dualisti, katari, ne veliaju ljud-
sko tijelo nego jedino duh, pisao je Marko Vego.
17
Mnoge
nekropole steaka lee upravo oko ruevina istodobnih cr-
kava, pa steci u biti slijede crkvenu arhitekturu, primjeri-
ce lukove i arkade, predstave ljudskih, pa i svetakih fgu-
ra (Sv. Juraj, Sv. Kristofor). Dobro poznate predstave likova
13 Belagi, Leksikon, 84.
14 Belagi, Leksikon, 15.
15 Mileti, Steci, 60.
16 M. Palameta, Odjeci gotike na stecima, Status, 2, Mostar, 2004., 133.
17 Patarenstvo u srednjovjekovnoj Hercegovini u svjetlu likovnih ostva-
renja na nadgrobnim spomenicima, Most 17-18, Mostar, 1978.,115.
s uzdignutom rukom na Radimlji kod Stoca Vego je tuma-
io kao pokojnika iz viega reda koji se molitvom obraa
Bogu,
18
a M. Palameta kao lik Sv. Vida.
19
U svakom sluaju,
kao fantastini, da ne kaemo djeji konstrukt, zvui tvrd-
nja E. Imamovia da je podignuta ruka na steku drev-
ni bosanski pozdrav.
20
irok repertoar motiva na steci-
ma refeks je vjerske kranske ikonografje: Loza i gro-
e podsjeaju na simboliku Isusovih rijei: Ja sam istinska
loza, a moj otac je vinogradar, ptice, jeleni i konji mogu
simbolizirati selidbu pokojnikove due, udubljenja (kame-
nice) na stecima najvjerojatnije su sluile za stavljanje svi-
jee ili ulja pokojniku u spomen, rozete (rue) starokran-
ski su simboli jo od kasne antike i sl.
21

Zanimljiv je prikaz ljiljana na stecima, koji se javlja na
120 primjeraka.
22
Treba li naglaavati da ne samo E. Ima-
movi, ve i mnogi bonjaki kovai mitova i tragai ro-
mantine prolosti, u ljiljanima vide poseban bonjaki bi-
18 M. Vego, o.c., 127.
19 Kranska likovnost na stecima s Radimlje, Hercegovina 16-17, Mo-
star, 2002./2003., 47.
20 E. Imamovi, Korijeni Bosne i bosanstva, Meunarodni centar za mir,
Sarajevo, 1995.
21 M. Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, V. Maslea, Sarajevo, 1965.,
passim; M. Vego, o. c., 122-135.
22 Belagi. Lekiskon, 90.
Kri najei simbol na stecima Trpanje steaka (s polumjesecom) na naslovnice
ljeg, pae jo od antikih vremena?
23
Ljiljane susreemo
prije steaka na predromanikim sarkofazima u crkvama
u Katelima, Tkonu i Pamanu, te na uvenoj krinji Sv. i-
muna u Zadru.
24
Najvie predstava ljiljana ima u imotskoj
krajini i zapadnoj Bosni, a stiliziranih u okolici Duvna i Ku-
presa. Rijedak je u sredinjoj i istonoj Bosni.
25
Istrau-
jui imotske i sinjske grobove pod stecima arheolozi su
utvrdili da je motiv ljiljana est na zlatarskim proizvodima:
na prstenju i ukrasnim ploicama oko Cetine i Knina.
26
M.
Wenzel u predstavama ljiljana, koje ona naziva krin (Fle-
ur-de-lys), vidi glavni motiv kranske ikonografje, koji je,
u kombinaciji sa sabljastim listovima, poistovjeivan s Kri-
stovom mukom. Meutim, ona tvrdi da je na stecima vje-
rojatnije perunika (iris) nego ljiljan.
27
Poznato je, naime,
da se u heraldici ljiljan razlikuje od onoga u prirodi. Pre-
ma francuskoj terminologiji feur de lys kao grbovni sim-
bol ima veliku simetrinu stilizaciju. S druge strane ljiljan
kao cvijet simbol je Djevice Marije i glavni amblem fran-
cuskih kraljeva (Lilium candidum).
28
Ljiljana ima vie od
stotinu vrsta. Osim bijeloga ljiljana (Lilium candidum) po-
znat je i zlatni ili divlji ljiljan (Lilium martagon, Turban lily,
Trjenbund-Lilie).
29
Apsolutno je pretjerivanje i nebulo-
zno snovienje E. Imamovia koji tvrdi da ljiljanov cvi-
jet predstavlja osnovno obiljeje srednjovjekovne bosanske
23 E. Imamovi, Korijeni, 226.
24 . Belagi, Steci kultura, umjetnost, 217.
25 Belagi, leksikon,
26 V. Kovai et al., Riice: nekropole steaka, Regionalni zavod za zati-
tu spomenika kulture, Split, 1983., 42-43.
27 Wenzel, o.c., 163.
28 O. Neubecker, Heraldry: sources, symbols and meaningg, Tiger Bo-
oks, London, 1997., 132.
29 . ili, umske zeljaste biljke, Svjetlost, Sarajevo, 1977., 168.
drave, da se moe smatrati autohtonim bosanskim sim-
bolom, i da je u Bosni ljiljan koriten kao umjetniki mo-
tiv stotinama godina prije pojave evropskih dinastija.
30
Tko
imalo poznaje heraldiku zna da su francuski kraljevi oda-
brali ljiljan kao svoj simbol, smatrajui da je ljiljan krajem
5. st. s neba polsan kralju Klodvigu. Ve je Louis VII (1137-
1180) rabio ljiljan na svojemu peatu i novcu.
31
On se jav-
lja znatno kasnije u insignijama bosanskih vladara. Nema
ga u peatu bana Matije Ninoslava (1240.), niti na novcu
bana Stjepana Kotromania (1322.). U poetku novac bana
Tvrtka (1365.) ima na reversu Isusa koji stoji, kasnije se po-
javljuju i ljiljani, ali se numizmatiki ustaljuju tek za kralja
Tvrtka II. (1420.-1443.). Isto tako dobro je znano da su sti-
lizirani ljiljani obiteljski grb francuske grofovske dinastije
30 Imamovi, o.c., 381.
31 Neubecker, o.c.,132.
Pjesnika nagrada Bosanski steak (opet polumjesec)
Oblici ljiljana (ili perunike) na stecima
Anjou (Anuvinci). Kada je 1301. Karlo I. Robert postao
ugarsko-hrvatski kralj, Bosna se u drugoj polovici 14. st.
poinje heraldiki uklapati u grbovni sustav Archiregnum
Hungaricum.
32
Istina, ne treba zanemariti miljenje da se
na srednjovjekovnim grbovima, ergo i na stecima, umje-
sto ljiljana moe nalaziti predstava perunike (Iris pseuda-
corus).
33
Perunika (prema Perunu, bogu iz slavenske mito-
logije?) bila je vana biljka u antici, njome su Iliri trgovali s
Grcima. U staro doba ima pridjev illyrica, koji u kasnijoj si-
stematizaciji postaje vrsta Iris germanica. Na Sredozemlju
moe se esto susresti upravo ta vrsta, koja je na Balkanu
poznata i pod imenima bogia, mainac, sabljarka, sabljica,
pade u Istri i leluja (ljeljuja) u kajkavaca.
34
Saimajui navedeno, jasno je kako su steci, ne samo u
mnoinskom ve i u simbolinom smislu, hercegovaki
fenomen. Oni obiljeavaju kranske srednjovjekovne gro-
bove, sa simbolima na kojima se osjea snaan utjecaj ro-
32 Vidjeti ire o tome S. M. Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne
i Hercegovine, II. izdanje, ZIRAL, Mostar, 1999., 191-195.
33 Neubecker, o.c., 132.
34 N. Vajs, Hrvatska povijesna ftonimija, Institut za hrvatski jezik i jezi-
koslovlje, zagreb, 2003., 360-361.
manike i gotike, u kojima dominira kult smrti i ovjekovo
uskrsnue, bez ikakvih heretinih primjesa. Isto tako niti
jedan natpis na stecima (od njih 384) nema formulaciju
koja bi se mogla odnositi na heretino uenje. Ako bismo
slijedili etnoloke i povijesne postulate, onda bi bilo uput-
nije rogobatan naziv bosanski steak zamijeniti ispravnim
hercegovaki steak, ili pak arhainijim humski bilig (Na-
ziv kamik nije se ustalio, unato upornom pisanju K. Kui-
a
35
). Na tom tragu Drutvo pisaca BiH moglo bi knjievno
priznanje, ako se ele pozivati na bosanstvo i tradiciju, na-
zvati bosanski nian.
Radoslav Dodig, roen 1954. u Ljubukom, zavr-
io Filozofski fakultet, zaposlen u Mostaru. lan
Hrvatskoga arheoloka drutva, Hrvatskoga fi-
lolokoga drutva i urednik u biblioteci Steak
nakladnike kue ZIRAL u Mostaru. Objavljuje ra-
dove u strunim asopisima, te kolumne i komen-
tare u dnevnim novinama.
35 Prilog poznavanju srednjovjekovnih poljodjelskih ratila i drugog se-
ljakog alata prema njihovim prikazima na zagorskim kamicima, Ethno-
logica Dalmatica, vol. 8, split, 1999., 175., bilj. 1.).
Divlji ljiljan (Lilium martagon) Anuvinski grb sa Sicilije
V
jerske prilike u srednjovjekovnoj Bosni postale
su vjena vatra bosanskohercegovake historio-
grafje i publicistike. Nakon stoljea i pol histori-
ografskog hrvanja oko problema tzv. bosanskog bogumil-
stva u emu je dosada sudjelovalo oko pedeset domaih
i stranih povjesniara a da o broju publicista i ne govorimo
jo uvijek smo daleko od znanstvenog konsezusa u tome.
Zato je to tako? Renomirani njemaki osmanist Franz Ba-
binger (1891-1967) dao je sljedee objanjenje:
Povijesno znanje o balkanskim zemljama od srednjeg vi-
jeka pa do modernog doba obavijeno je dubokom tamom.
Razlog treba traiti daleko manje u manjku ara i nespo-
sobnosti povjesniara Balkana koji su u svojim istraiva-
njima suoeni sa zjapeom prazninom u povijesnim izvori-
ma negoli u nemoi da se doe do dubljeg uvida u zbiva-
nja na temelju krtih i u vie jezika sauvanih zapisa.
1

1 F. Babinger, Die Osmanen auf dem Balkan, u: W. Glich (ed.), Vlker
und Kulturen Sdosteuropas. Kulturhistorische Beitrge, Mnchen 1959
(= Schriften der Sdosteuropa-Gesellschaft 1) str. 200.
Babingerovo zapaanje na poseban nain pogaa srednjo-
vjekovnu Bosnu i Hercegovinu, o kojoj se nije sauvao niti
jedan cjelovitiji narativni izvor nego samo fragmenti, iji
je stvarni kontekst vrijeme izbrisalo i izruilo mati povje-
sniara i drskosti publicista posebno kada je u pitanju
srednjovjekovna Crkva bosanska. Njezin su stvarni iden-
titet dovodili u pitanje ve suvremeni protivnici, a moder-
na historiografja od 19. st. pa dalje te srednjovjekovne po-
litiki motivirane objede prihvaala kao pouzdana povije-
sna svjedoanstva do te mjere da se o njoj pisalo sve do
druge polovice 20. st. ne pod njezinim stvarnim imenom
kojim se ona sama nazivala (Crkva bosanska!), nego pod
imenom bogumila i patarena (Boidar Petranovi, Franjo
Raki etc.). U tom historiografskom i publicistikom boju
kristalizirale su se historiografske kole, koje se meusob-
no najvie razlikuju po tome koji kontekst biraju za slaga-
nje i tumaenje sauvanih povijesnih fragmenata.
Srednjovjekovna
Crkva bosanska u procijepu
suprotstavljenih
kontekstualizacija
okovi je svojom sinkretistikom studijom aktualizirao promatranje
Crkve bosanske u kontekstu bosanskog srednjovjekovlja i time neizravno
dao svoj ulog za prevladavanje nacionalistiki motiviranih stereotipa bilo
o bogumilstvu, bilo o pravoslavlju ili katolianstvu ove institucije
Sreko M. Daja
U povodu i o knjizi: Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Sarajevo: Institut za istoriju, 2005, 559 str.
A) Dualistiki kontekst
U tom kontekstu Crkvu bosansku promatrali su oni njezi-
ni suvremeni protivnici koji su je optuili zbog hereze i svr-
stali meu dualistike sekte. Pri tome se misli na radikalni
dualizam ranokranskih i srednjovjekovnih sekti koje
su svoju kritiku i pobunu protiv postojeeg drutva i poli-
tikog establimenta temeljile na demoniziranju ovoga svi-
jeta i propovijedale rigidni asketizam, a ne na blagi duali-
zam koji je prisutan u pravovjernom kranstvu i u religi-
jama uope pri objanjavanju dobra i zla i vjenosti i pro-
laznosti.
Zastupnici naglaeno dualistikog karaktera Crkve bosan-
ske temelje svoje stavove na latinskim izvorima i glagolj-
skim fragmentima, u kojima se bosansko-humski krstjani
optuuju ili pak sumnjie zbog hereze. Latinski su izvori
dvojakog karaktera.
a. Jednu grupu ine tzv. herezioloka literatura, tj. teolo-
ke rasprave u kojima se bosanski heretici proglaavaju
manihejcima ili manihejcima slinim sektama, te im se
pripisuju i slini obredi i stavovi prema drutvu. Povjesni-
ari koji prihvaaju ovakve izvore kao vjerodostojna svje-
doanstva suoeni su s problemom politikih motivacija,
koje su u srednjem vijeku pri proglaavanju nekoga here-
tikom bile odluujue, te sa specifnim karakterom here-
zioloke literature uope. Naime opa je znaajka tradici-
onalne crkvene polemike da se nove oblike heterodoksije
antikiziralo, tj. vjetaki rastvaralo u pojedine reenice koje
podsjeaju na stare ili openito poznate hereze da bi im
se onda moglo objesiti zvono starih hereza. Dakle u pitanju
je jedan kliej, koji je na slian nain primjenjivan i u su-
vremenim drutvima u kojima se politike i ideoloke pro-
tivnike proglaavalo revizionistima, iako u veini sluajeva
nije bio u pitanju revizionizam.
2

b. Drugu vrstu latinski izvora ine normativni tekstovi
koji su nastali kao rezultat pokuaja da se osumnjiene
ili zabludjele vrati vjeri velike Crkve i crkvenom je-
dinstvu. U tu svrhu trailo se od njih da potpiu dokumen-
te koji su izraavali vjeru Crkve i odricanje od krivovjerja.
Klasian primjer takvog normativnog dokumenta jest Bili-
nopoljska abjuracija koju su potpisali predstavnici bosan-
skih krstjana 8. travnja 1203. na Bilinu polju (lokalitet kod
Zenice ili pak kod Visokog?).
3
Teolog i povjesniar Dragu-
2 O hereziolokim kliejima u okviru ruskog pravoslavlja Edgar Hsch,
Orthodoxie und Hresie im alten Ruland, Wiesbaden 1975 (Schriften
zur Geistesgeschichte des stlichen Europa 7) str. 82, 216-217 bilj 612. O
hereziolokim kliejeima primjenjivanim na srednjovjekovnu Bosnu Du-
bravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kru-
na bosanska) 1387-1463, Zagreb-Sarajevo: SYNOPSIS 2006, str.587-613
(poglavlje: Bosansko bogumilstvo i heretizirajua terminologija sred-
njeg vijeka).
3 O Bilinopoljskoj abjuraciji v. priloge estero autora u: Prilozi Instituta za
istoriju u Sarajevu 32, 2003, str. 11-132 i Fenomen Krstjani u srednjovje-
kovnoj Bosni i Humu. Zbornik radova, Sarajevo Zagreb: Institut za isto-
riju u Sarajevu i Hrvatski institut za povijest Zagreb 2005 s 26 priloga.
tin Kniewald (1889-1979) primijenio je na bilinopoljski do-
kument tzv. metodu inverzije, prema kojoj su obraeni
potpisnici vjerovali i nauavali sve ono ega su se svojim
potpisima odrekli. Dakako, time je Kniewald taj dokument
preinterpretirao, suprotstavljajui normama odnosno za-
htjevima samo mogue injenice kao stvarne injenice.
4
Prema tome tim dokumentima hereziolokim traktatima
i normativnim tekstovima koji su nastali izvan Crkve bo-
sanske a najveim dijelom i izvan Bosne, treba pristupati s
krajnjim oprezom, jer su njihovi autori ili slabo poznavali
bosanske krstjane ili su im bili neskloni iz politikih razlo-
ga pa su ih nastojali kompromitirati proglaavajui njihovu
heterodoksiju najcrnjom herezom.
c. Latinski pisanim izvorima sline su po hereziolokom
naboju i povijesnoj (ne)vjerodostojnosti optube bosan-
skih krstjana zbog dualistike hereze iz pravoslavne gr-
ke i srpske sredine, samo ih izvori iz ovih sredina ne na-
zivaju manihejcima, nego kutugerima, bogomilima i ba-
bunima.
Moderno prouavanje Crkve bosanske koje je zapoelo u 2.
polovici 19. st. krenulo je od tekstova koji su Crkvu bosan-
sku stavljaju u kontekst dualistikih sekti. Velik dio povje-
sniara prihvatio je taj dualistiki okvir te raznim spekula-
cijama i kombinatorikama nastojao uskladiti iskaze drugih
i drukije zvueih izvora s duhom dualizma odnosno bo-
gumilizirati ih. Najupornije i najdosljednije u tom pravcu
iao je srpski povjesniar ruskog porijekla Aleksandar So-
lovjev (1890-1971). Solovjev je s nevjerojatnom imagina-
cijom pronalazio dualistike tragove u bosanskim povelja-
ma, drugim zapisima, u minijaturama i na stecima i svr-
stavao ih u izrazito dualistiki kontekst.
5
Fascinantnost So-
lovjevljevih interpretacija nala je svoje poklonike i epigo-
ne prije svega meu bonjakim mitologizatorima bosan-
skog srednjovjekovlja.
Ali historiografski diskurs nije stao na dualistikim premi-
sama i bogumilizaciji. Jedna grupa povjesniara potraila
je alternativu u pravovjernom kontekstu.
B) Pravovjerni kontekst
Ova grupa povjesniara s tezom o pravovjerju Crkve bo-
sanske oslonila se prvenstveno na bosanske povelje i na
oporuku gosta Crkve bosanske i umjenog diplomata u
slubi Kosaa Radina Butkovia iz 1466 oslonila se na
4 D Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima,
Zagreb 1949 (Posebni otisak iz 270. knjige Rada JAZU, Odjel za flozofju
i drutvene nauke, knj. 1).
5 O Solovjevoj poziciji S. M. Daja, Die Die Bosnische Kirche und das Is-
lamisierungsproblem Bosniens und der Herzegowina in den Forschungen
nach dem Zweiten Weltkrieg, Mnchen 1978 (Beitrge zur Kenntnis Sd-
osteuropas und des Nahen Orients, sv. 28) str. 15-34.
te dokumente koji svojim duktusom stoje blie pravovjer-
nom kranstvu negoli dualizmu te su Crkvu bosansku
interpretirali ne kao heretiku nego samo kao raskolniku
dakle u teoloki pravojvjernom kontekstu.
Na srpskoj strani je Vaso Gluac (1879-1955) najdosljed-
nije zastupao tezu o Crkvi bosanskoj kao o jednoj pra-
voslavnoj Crkvi, usidrenoj u tradicije istonog monatva i
pravovjerja odnosno pravoslavlja, koja se od Rima odvojila
konano 1232/33. nakon pokuaja s rimske strane da je re-
formira prema zapadnom katolikom modelu kranstva.
6

Na hrvatskoj katolikoj strani hercegovaki franjevac fra
Leon Petrovi (1883-1945), suprotstavljajui se Gluevoj
tezi o pravoslavnom karakteru Crkve bosanske, u raspra-
vi napisanoj 1944. g. i posthumno objavljenoj 1953. u Sa-
rajevu (2. izd. 1999) pod naslovom Krani bosanske crkve
(Krstiani Crkve bosnske) po prvi put u historiografji ve
u naslovu naglasio je samoidentifkaciju bosanskih krstja-
na, nasuprot nazivima koje su im davali njihovi protivni-
ci, i postavio tezu o benediktinskim korijenima ove insti-
tucije, pa bosanske krstjane interpretirao kao zaputene
hrvatske benediktince. Pri tome je povukao jasnu razliku
izmeu doktrinarne i ideoloke hereze i time histo-
riografskom diskursu dao novi smjer pomicanjem teita
od spekulativnih pokuaja rekonstrukcije dualizma unutar
Crkve bosanske na njezinu politiku ulogu u bosanskom
srednjovjekovlju.
C) Izmeu dualistikog i
pravovjernog konteksta
Pomicanju i proirenju konteksta najvie je doprinio sve
vei broj podataka o Crkvi bosanskoj koje su povjesniari
otkrivali u dubrovakom arhivu, a u manjoj mjeri i osman-
ski izvori koje su osmanisti stavili na raspolaganje nakon II.
svjetskog rata.
a. Dubrovaki izvori. Uz malobrojne sauvane bosanske
povelje iz 14. i 15. st. najpouzdaniji su podaci iz dubrova-
kog arhiva koji se izravno odnose na politike i trgovake
transakcije izmeu Dubrovnika i Bosne a neizravno i na
ustrojstvo i osobito sudjelovanje predstavnika Crkve bo-
sanske u srednjovjekovnom bosanskom feudalnom esta-
blimentu.
O srednjovjekovnoj Bosni i Humu (koji e se nakon osman-
skog osvojenja prozvati Hercegovinom) u dubrovakom ar-
hivu najpotpunije su sauvani podaci za 15. st., kada je kra-
ljevska vlast u Bosni oslabila a Bosna se pretvorila u jednu
vrstu feudalne konfederacije, u kojoj su oblasni gospodari
vodili glavnu rije u feudalnim kavgama i koalicijama s kra-
6 V. Gluac, Istina o bogomilima. Istorijska rasprava, Beograd, 2. izd.
1992 [ 1. izd. 1941].
ljem ili protiv kralja. Znaajno je da dubrovaka graa regi-
strira ulogu Crkve bosanske u tim politikim igrama ne kao
ulogu jedne sekte, nego Crkve koja je u feudalnom bosan-
skom establimentu obavljala iste pravne, politike i diplo-
matske funkcije kao i druge Crkve u srednjovjekovnim fe-
udalnim dravama na Istoku i Zapadu. Naime u svim va-
nijim pravnim, politikim i diplomatskim radnjama bila su
uvijek prisutna u duhu srednjega vijeka dva elementa kle-
riki i laiki, ili moderno reeno predstavnici Crkve i Dr-
ave kao svjedoci, jamci, porotnici, pravni strunjaci i
diplomati. Osim toga, kao to su ostaloj srednjovjekovnoj
Europi samostani, odnosno na Istoku manastiri, uz svo-
je duhovne funkcije, bili i komunikativni punktovi raznih
putnika, tako su i hie bosanskih krstjana bile svratita du-
brovakih trgovaca i diplomata. Ono to je srednjovjekov-
nu Bosnu razlikovalo od ostalih srednjovjekovnih drava
jest injenica da u njoj nije vladalo naelo cuius regio, eius
religio, nego su bosanski kraljevi i oblasni gospodari u svo-
je poslove uz Crkvu bosansku sve vie ukljuivali Katoli-
ku crkvu, a u istonom Humu i Srpsku pravoslavnu crkvu.
Zabiljeeni su sluajevi gdje su predstavnici svih triju ovih
Crkava zajedno kooperativno nastupali.
Registrirajui pravnu, politiku i diplomatsku djelatnost
Crkve bosanske izravno, dubrovaki su izvori neizravno
registrirali istina s manje jasnoe i preciznosti i njezi-
no hijerarhijsko ustrojstvo, navodei uz osobna imena i na-
zive hijerarhijskog statusa pojedinih njezinih predstavnika.
Najznaajniji zbirku podataka ove vrste iz dubrovakog ar-
hiva dosada je objavio srpski povjesniar Mihailo J. Dini
(1890-1970).
7
.
b. Osmanski izvori. Ove izvore u historiografski diskurs o
Crkvi bosanskoj unio je turski osmanist bonjakog pori-
jeka Tajib Oki (1902-1978) najprije na jednom znanstve-
nom skupu 1955, zatim u jednom lanku objavljenom na
francuskom jeziku.
8
. Nakon to je u interpretativnom di-
jelu svoga lanka istakao da se ne namjerava baviti religi-
oznim idejama bogumila u BiH niti organizacijom Crkve
bosanske i predbacio religioznu i nacionalnu pristranost
onim hrvatskim i srpskim povjesniarima koji su u Crkvi
bosanskoj gledali ne jednu heretiku sektu nego samo ra-
skolniku Crkvu s katolikim ili pravoslavnim pedigreom,
autor apodiktiki istie kao notornu injenicu bogumil-
ski karakter Crkve bosanske (un fait notoire, lexistence
mme du bogomolisme en Bosnie et, plus encore, dans les
Balkans) te termin kristian, koji je naao mjesto u osman-
skim poreskim popisima (defterima) jednostavno izjedna-
ava sa savrenim bogumilima (bogomiles parfaits), jer
7 M. J. Dini, Iz dubrovakog arhiva, knj. 3, Beograd 1967 (SANU, Zbor-
nik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, 3. odelenje, knj. 22) str.
181-236.
8 T. Oki, Les Kristians (Bogomiles Parfaits) de Bosnie daprs des docu-
ments turcs indits u: Sdost-Forschungen [Mnchen] 19, 1960, str. 108-
133; u nepotpunom prijevodu pod naslovom Bosanski kristijani (bogumi-
li) prema nekim neobjavljenim osmanskim izvorima u: Anali Husrev-be-
gove biblioteke 21-22, Sarajevo 2003, str. 143-146.
su prema njegovu miljenju ostali krani odnosno nemu-
slimani, tj. katolici, pravoslavci te i obini vjernici Crkve bo-
sanske u defterima kvalifcirani kao nevjernici (gebr i
kafr). U drugom, dokumentarnom dijelu svoga lanka
Oki nam o krstjanima priopuje sljedee podatke:
u defteru od 1469. zabiljeeno je u 10 kristian-sela 113
[obiteljskih] kristian-kuanstava (hane) i 5 kristian-neoe-
njenih (mudered), a u defteru od 1477. u 2 kristian-sela 17
[obiteljskih] kristian-kuanstava (hane) s njihovim poi-
mence navedenim starjeinama, na pr. Cvitko kristian itd.
U sljedeim defterima iz 1489, 1528-30, 1534 (?), 1540-42,
1585. i 1599. godine oznaka kristian pojavljuje se u osman-
skom knjienju kao apozicija uz razne kategorije posjeda
ukupno 93 takva toponima s oznakom kristian, dvaput od
toga s oznakom hijerarhijskih predstavnika Crkve bosan-
ske gost, i to selite Radonje gosta u nahiji Kreevo i zemlji-
te kristiana Cvatka gosta u selu Kunovo u nahiji Sokol.
Pri interpretaciji ovih podataka, odnosno naziva krstja-
nin i gost u osmanskim defterima treba imati u vidu da su
osmanski popisivai upotrebom ovih naziva registrirali in-
stitucionalnu razliku izmeu pripadnika Crkve bosanske i
ostali krana, a nisu se bavili njihovim doktrinalnima ra-
zlikama, pa Okievo izjednaavanje krstjana sa savrenim
bogumilima (bogomiles parfaits) nema uporita u osman-
skim izvorima u kojima su registrirana krstjanska obitelj-
ska kuanstva (hane) nakon osmanskog osvojenja ili pak u
kasnijim defterima krstjanski toponimi nego iskljuivo u
bogumilizirajuoj povijesnoj literaturi, prije svega u inter-
pretacijama Aleksandra Solovjeva.
9
D) Sinkretistike interpretacije
Proirenje palete izvora dubrovakim i osmanskim poda-
cima zaotrilo je pitanje karaktera heterodoksije Crkve bo-
sanske naime da li je ona bila bogumilska odnosno du-
alistika ili pak samo raskolnika ali ne i heretina u
strogom znaenju rijei, ili pak neto tree? Dobar po-
znavatelj bosanskog srednjovjekovlja srpski povjesniar
Sima irkovi odluio se na prevladavanje ove dileme sin-
kretistikom sintezom, prema kojoj je heretika Crkva bo-
sanska nastala stapanjem stare [katolike] Bosanske bisku-
pije i heretikih elemenata koji su u njoj prevladali davi joj
dualistiko obiljeje, pa se prema tome u irkovievoj
interpretaciji heretika Crkva bosanska pojavljuje u or-
ganizacijskom okviru ecclesiae bosnensis. Prema irkoviu
izmeu katolike biskupije sa slavenskom slubom u Bosni
9 Usp. N. Moaanin, Bosansko humski krstjani u turskim vrelima, u: Fe-
nomen Krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Zbornik radova, Sa-
rajevo Zagreb 2005, str. 407-412. v. gore bilj. 2.
i dualistike Crkve bosanske nema kontinuiteta u njihovu
uenju, nego samo u organizacijskom ustrojstvu.
10

Ovoj sinkretistikoj koli pripada i okovieva studija
objavljena 2005. U stvari radi se o rukopisu doktorske di-
sertacije obranjene 1988. na Filozofskom fakultetu u Be-
ogradu. U svoj prvobitni rukopis autor je, kako sam isti-
e, unio nebitne promjene i manje nadopune to posta-
je sve uoljivije tijekom itanja knjige. Tako na pr. u popi-
su objavljenih izvor glasovite Komentare pape Pija II. (E. S.
Piccolominija), napisane 50-ih i 60-ih godina 15. st. o-
kovi ne citira prema kritikom i cjelovitom 4. izdanju iz
1984. godine, nego prema frankfurtskom iz 1614 [kod o-
kovia tiskarskom grekom godina je navedena kao 1974!],
t. j. po redu treem izdanju (1. i 2. izdanje objelodanjeno je
u Rimu 1584. i 1589). Sva tri prva izdanja objavljena su u
okljatrenom obliku, to je autor jednostavno previdio, iako
je to trebao znati na temelju ostale literature kojom se slu-
io u svojoj studiji i uvaiti ovaj znanstveni postulat. Osim
toga knjiga je optereena brojnim ponavljanjima. Umjesto
toga autor je bio u prilici napraviti jednu abecednim redom
poredanu prozopografju svih iz povijesnih izvora po ime-
nu poznatih djedova, gosta, staraca i poimence spome-
nutih krstjana Crkve bosanske i na taj nain izbjei suvi-
na ponavljanja, odnosno svoju raspravu uiniti pregledni-
jom i kompaktnijom. U nainu izlaganja okovi je pone-
kad nedovoljno odreen, tako na pr. upotrebljavajui po-
jam izvorna graa gdje se mogao odreenije izraziti, na pr.
dubrovaki izvori, latinski herezioloki tekstovi i sl.
U metodikom i sadrajnom pogledu, kako je gore ve spo-
menuto, okovi se kree u okvirima i kategorijama ir-
kovieve sinkretistike teze o srednjovjekovnoj Crkvi bo-
sanskoj s tom razlikom da teite postavlja na organiza-
cijsko ustrojstvo i ulogu Crkve bosanske u srednjovjekov-
nom bosanskom feudalizmu (v. str. 11) i prvenstveno na
podatke dubrovakog arhiva, koji su za 15. st. sauvani u
veem broju negoli za prethodna razdoblja.
U skladu s tim svojim metodikim izborom autor istie da
je doktrinarna, odnosno dogmatska i teoloka strana Cr-
kve bosanske ostala izvan njegova zanimanja (v. str. 24, 33,
267, 341), ali u praksi postupa drukije, jer kroz cijelu ra-
spravu pronosi tezu da je bosanska hereza neupitno [!?]
pripadala tadanjem dualistikom pokretu rairenom
na vrlo velikom prostoru od Male Azije do june Fran-
cuske (str. 88, usp. str. 40) iako zna da je upravo to naj-
sporniji aspekt Crkve bosanske. Pri tome se autor, daka-
ko, oslanja na autoritete koji su tu tezu zastupali, a ne na
novu grau ili vlastitu argumentaciju.
Dobra strana okovieve studije jest vrlo solidno pozna-
vanje i unoenje u diskurs cjelokupne dubrovake poznate
10 S. irkovi, Bosanska crkva u bosanskoj dravi, u: Prilozi za istoriju
Bosne i Hercegovine 1. ANUBiH, posebna izdanja knj. 79, odjeljenje dru-
tvenih nauka knj. 17, Sarajevo 1987, str. 191-254.
grae i bosanskih sauvanih povelja iz 14. i 15. st. Tu je au-
tor posebno u paleografskom pogledu suveren. Tako na pr.
njegova paleografska argumentacija za itanje mirski ljudi
umjesto mrsni ljudi (str. 223-224) u oporuci gosta Radina
Butkovia iz 1466. g. djeluje potpuno uvjerljivo.
Nasuprot tome kada je u pitanju zakljuivanje o poloaju
Crkve bosanske unutar bosanskog feudalnog establimen-
ta, okovi pokazuje sklonost prema moralizatorskim
spekulacijama, na pr. kada govori o velikom ugledu Crkve
bosanske, umjesto da prisutnost duhovnih osoba u prav-
nim, politikim i diplomatskim radnjama predstavi kao ka-
rakteristini element europskog i bosanskog srednjovje-
kovlja. Ta je prisutnost jasno izraena ve u rijetko sau-
vanim poveljama iz 14. st., a zahvaljujui brojnijim dubro-
vakim podacima jo izraenija u 15. st. Zahvaljujui tim
podacima o zajednikim nastupima klerikog i laikog ele-
menta, odnosno predstavnika Crkve bosanske s predstav-
nicima plemstva u trgovakim i diplomatskim transakcija-
ma izmeu Dubrovnika na jednoj strani, i Bosne i Huma
na drugoj strani. okovi zakljuuje da su ugled i mo Cr-
kve bosanske u ovom razdoblju toliko porasli da je ta Cr-
kva bila ne samo u stanju nastupati kao zatitnik sitnog
plemstva (v. str. 153, usp. str. 164), nego da su Dubrova-
ni davali prednost krstjanskii hiama odnosno svratiti-
ma ak pred kuama bosanskog kralja i onda kada su s kra-
ljei bil(o)-57 0 10 34.0157 (e)d0 1 T(ovlja)-7 (U)-7 ( )-66me. okovi(ljstk0(i(ak )23(p6(e 7(ov)-15(j)-6(e)]TJkETkBTk/T1_0 1 Tfk10 0 0 10 24.0157 395.5294 Tmk(-)TjkETkBTk/T1_0 1 Tfk10 0 0 10 3480157 443.529j )22(sov)-155(163ima )-9er(163im4 Tmk[(p)-13(o)-13mk[(men)9k(163ima )-93im)ji)-93ims j - ildominianm(nincen)9uIpsanvSn5ets-pdnpdnnolBTmk[(a--s4z157ln-51s7(sans)5m )-5(g )]TJkETkBTk/T1_0 1 Tfk10 0290.5512 61157 443.529jans - art91(ac-5i94 Tm14157 407.5294h )-91(dja2157735 58157 407.524)-Tmk(-)TjkETkBTk/T1_0 1 Tfk10 0330.0013 58157 407.5294iro83(pr(et(s)-8(r)d)(sto)-5i94 Tm14157 43k/T1_0 1 Tfk10 0364.7769 58157 407.5294st)n6(ra)74ojniane
-ke bosan5e( )-58-r202pdtisanss-i-58-ni--ssti-58- pjam(i-58-an-6(rst)7 3non(i-58-zen)44i-9-mvorovit-(i-58-u(i-5(g )]TJkETkBTk/T1_0 1 Tfk10 0290.5511 47957 443.529joan-1[(ks)-8(-r(i-78(duh5(s)-8(noov55g)--78(st)n)9kleen)44i--23j,1t578- )-6bil)-78-ol)-78-an-6(rst)7 3nomil)-78-govorovisamolnio(i-5(g )]TJkETkBTk/T1_0 1 Tfk10 0290.5511 46157 407.5294ol)-74(duh5(s)-8(nicen54omil)-74(p)-66(dnp)-(dnnol)-73()46( 7-94((pr)6()-10-83(nicen54omil)-74(sl)-74( )23(pr)6(d5(s)-8(nia )2o(san-6(-m )-74(pbi)-5(g )]TJkETkBTk/T1_0 1 Tfk10 07 4.2434 46157 407.5244 Tmk(-)TjkETkBTk/T1_0 1 Tfk10 0290.5511 45557 443.529jl )-9e1 )-9e(m)3)-ti24)190j,1t59-zen)44i-7- brkpljavprovitg - ---
318, 328, 331, 393), ali autor to nije postavio kao historio-
grafski problem niti raspravlja o tome.
Dubrovani Crkvu bosansku nisu smatrali pravovjer-
nom, ali je nisu svrstavali ni meu dualistike sekte
nego meu patarene, tj. buntovnike koji su se u 11. st. su-
kobili s velikom Crkvom, ali za svoj sukob nisu potraili
obrazloenje u dualistikoj ontologiji.
okovi je bio u prilici da ostavi po strani historiograf-
ski balast suprotstavljenih kontekstualizacija i spekulaci-
ja i umjesto toga konsekventnije i svestranije se usredoto-
i na promatranje Crkve bosanske u njezinom faktikom
pravnom, politikom i socijalnom okruenju ili kontekstu,
u kojemu ona nije funkcionirala kao jedna pobunjenika
dualistika sekta, nego kao prirodni dio feudalnog drutva
bez socijalnog naboja, tj. kao dravna Crkva. Ali izgleda
da okovieva spremnost i uvidi nisu ili tako daleko, kao
da se drao onoga Andrieva savjeta jednom Beograani-
nu koji se spremao na preuzimanje jednog poloaja u Bo-
sni. Prema anegdoti dotini Beograanin je prije odlaska
na novu dunost potraio savjet kod velikog pisca i pozna-
vatelja Bosne Ive Andria. Andriev savjet je glasio: uvaj-
te se jakih inicijativa!
E) Zakljuak
Na koncu pokuajmo saeti problematiku Crkve bosanske
na sadanjem stupnju historiografskog diskursa u obliku
dvaju pitanja i kratkih odgovora:
1. to govori protiv kranske pravovjernosti Crkve
bosanske?
injenica da je ni katoliki ni pravoslavni suvremenici
nisu smatrali takvom, a niti je Crkva bosanska smatra-
la sebe jednom od tih Crkava. Postavimo li pitanje ka-
raktera heterodoksije ili hereze Crkve bosanske, sau-
vani krti izvori vlastite provenijenice upuuju na to
da se ona od velikih Crkava odvojila drukijim shvaa-
njem Crkve, tj. drukijom ekleziologijom, a ne druki-
jom kristologijom odnosno drukijim shvaanjem Kri-
sta i Trojstva ime bi se tek prikljuila dualistikim
sektama. To su meu prvima uoili zagrebaki povje-
sniar Jaroslav idak i praki bizantolog Milan Loos, pa
su istakli potrebu promatranja Crkve bosanske kao po-
sebnog sluaja, izvan kako dualistikog tako i pravo-
vjernog konteksta.
2. A to govori protiv teze o Crkvi bosanskoj kao dua-
listikoj sekti?
1) Odsutnost buntovnikog naboja i demonizacije vidljivo-
ga svijeta na jednoj strani, te njezina uraslost u srednjovje-
kovni feudalni establiment.
2) Optube za dualizam potjeu iz neprijateljski raspoloe-
nih sredina i ne daju se potvrditi sauvanim fragmentima
vlastite provenijencije Crkve bosanske. Svi dosadanji po-
kuaji usklaivanja te diskrepancije zavravali su u nedoka-
zanim spekulacijama.
3) Napokon ni Bazelski koncil nije tretirao Bonjane kao
eke husite, ije je unitenje traio, nego se bavio milju
da ih pozove na povratak crkvenom jedinstvu i svrstao ih
u tom pogledu meu Grke, Armence, Jakobite, Maronite,
Etiopljane i druge stare narode to na neizravan nain
govori da nije bila u pitanju dualistika sekta, nego jedna
raskolnika heterodoksna Crkva.
okovi je svojom sinkretistikom studijom aktualizirao
promatranje Crkve bosanske u kontekstu bosanskog sred-
njovjekovlja i time neizravno dao svoj ulog za prevladava-
nje nacionalistiki motiviranih stereotipa bilo o bogu-
milstvu, bilo o pravoslavlju ili katolianstvu ove institu-
cije. Po tome je okovieva knjiga jedan doprinos bosan-
skoj medijevistici, usprkos slabostima o kojima je bilo rije-
i u ovom osvrtu.
dr. Sreko M. Daja (1936.), suradnik Instituta za
povijest istone i jugoistone Europe Sveuilita
u Mnchenu.
B
ez obzira, meutim, na razliku koja posto-
ji izmeu narodnog, npr. tip grkog mita, i na-
cionalnog, npr. tip kosovskog mita, a koja moe
da bude razlog vrlo znaajnih distinkcija u etici i povije-
snoj funkciji umjetnosti, kod Bosne se radi o neem sasvim
drugom. Bosna, naime, nema svoga mita i svoje mitolo-
gije. Nacionalni mit u Bosni nije bio mogu jer, naprosto,
nema bosanske nacije. Ali istovremeno nema ni narod-
nog bosanskog mita. Bosanac, naime, sebe i svoju povijest
ne doivljava uope mitski. Svi pokuaji da se stvori takav
mit, npr. viestruki pokuaji da se stvori bogumilski mit,
ostali su bez rezultata. Mitologija u Bosni nije bila mo-
gua Otuda, mislim da je razlog to Bosna nema svoje
mitologije jednostavno u samoj strukturi bosanskog ivo-
ta i duha, koji je graen tako da ne doputa egzaltaciju, da
uvijek ostaje svjestan granica svijeta i ovjeka. Meutim,
postavlja se pitanje da li otsustvo mita znai ujedno i ne-
mogunost bosanske poetske ideje i bosanske poezije. Mi-
slim da ne znai. Jedan povijesni duh ne mora da se izraa-
va u mitskoj supstanci, ako uspijeva da se svagda aktualno
ostvaruje i planira u ivotu. (Muhamed FILIPOVI, Bo-
sanski duh u knjievnosti ta je to?, u: ivot, asopis za
knjievnost i kulturu, broj 3, Sarajevo, mart, 1967, 9-10)
U tekstu o bonjakoj recepciji bosanskog srednjovjekov-
lja, genezi bogumilskoga mita i njegovim suvremenim po-
litikim implikacijama ukazao sam na neznanstveni pri-
stup u interpretaciji te historijske epohe, posebno Crkve
bosanske, skrenuvi panju na injenicu da je ovaj ratom
razbueni interes za srednji vijek svoje predstavnike na-
O historiografiji iz
Prokrustove postelje
(Kako se i zato kali(o) bogumilski mit)

Sluaj akademika Muhameda Filipovia bizaran je sluaj balkanskoga
intelektualca u slubi politiko-hegemonijalne propagande. Uznemirujue
je to da je osim iznimki izbrojivih na prste jedne ruke bogumilski mit u
bonjakim intelektualnim krugovima javno ili preutno stekao status
dogme i da kao takav nepristupaan znanstvenoj kontraargumentaciji
pogubno utjee na ionako viestruko nagrienu bosanskohercegovaku
drutvenu koheziju. Tako bogumilski mit u rukama neodgovornih
pojedinaca postaje razorno sredstvo kojim se narod nastoji homogenizirati
i drati na okupu, da se ne bi vidjelo da je car ve odavno gol, da bi se
skrenula panja sa goruih drutvenih problema. Tako lana povijest
proizvodi lairanu (izopaenu) stvarnost
Dubravko Lovrenovi
ao uglavnom meu amaterima.
1
To je tek jedan od razlo-
ga tekih interpretacijskih promaaja, ideolokih zastra-
njenja i suvremene politike zlouporabe ovog historijskog
mita s ciljem da se izmeu srednjovjekovne (kranske)
i osmanske (islamske) Bosne uspostavi idealni kontinu-
itet politike, vjerske i kulturoloke naravi, odnosno da
se Bonjake promovira u temeljni narod kako cijele po-
vijesti tako i dananje drave Bosne i Hercegovine. Po-
put velikosrpskih i velikohrvatskih mitologema bogumil-
ski mit razorno utjee na razvoj ionako zakrljale politike
kulture u BiH, drei budnim najpogubniji od svih straho-
va strah od dominacije jednih nad drugima.
U naznaenom tekstu potvrdilo se pravilo da u razvoju sva-
kog politikog mita postoje usponi i padovi koji u prvom
redu zavise od zbivanja na politikoj pozornici obiljeenih
krizom legitimiteta te afektivnom i moralnom prazninom.
U takvim okolnostima jaa potreba za pribjeitem, ideja o
Spasitelju. Mitovi se rasplamsavaju i dostiu svoje vrhunce
u trenucima ubrzavanja drutvenih i ekonomskih promje-
na, u trenucima naruenih ravnotea.
2
Reaktualizacija bo-
gumilskoga mita odraava povijesni fenomen da je moder-
nizacija balkanskih zemalja zapoela sa stvaranjem nacio-
nalnih drava u XIX. stoljeu ali tako da ona nije uslijedila
kao posljedica dugotrajnih kontinuiranih procesa, nego se
radilo o naglom pokuaju nadilaenja pa i ponitenja sta-
rog, tako da je politika kao osnovni faktor razvoja zadobila
dominantnu ulogu nad drutvom. Zato se moglo desiti da
se nacionalizam pojavi daleko prije poetaka irenja ma-
sovne pismenosti.
3

Meu autorima koji su posebno nakon rata (1992-95) pre-
dano razraivali i u javnost plasirali bogumilski mit, naj-
elokventnije formulirajui bonjaku historijsko-politi-
ku mitologiju
4
, osoba iji se utjecaj u bosanskohercegova-
koj javnosti ne moe potcijeniti, nalazi se i akademik Mu-
hamed Filipovi od urednika Centralnog dnevnika TV
Hayat proglaen jednim od najpametnijih Bosanaca.
5

1 Dubravko LOVRENOVI, Bonjaka recepcija bosanskog srednjovje-
kovlja (Geneza bogumilskog mita i njegove suvremene politike implika-
cije), u: Zenike sveske, asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu
dijalogiku, broj 2, Opa biblioteka Zenica, Zenica, decembar 2005, 241-
290.
2 Raul IRARDE, Politiki mitovi i mitologije, Biblioteka XX vek, br. 107,
Beograd, 2000, 98, 103. 109, 152. Prevela s francuskog Ana A. Jovanovi.
Naslov originala: Raoul Girardet, Mythes et mythologies politiques, Ed.
du Seuil, 1986.
3 O tome vidi: Dubravka STOJANOVI, Nekoliko osobina procesa mo-
dernizacije u Srbiji poetkom 20. veka, u: Dijalog povjesniara-istoriara,
2, Peuh 19. 21. studenoga 1999, Priredili: Hans Georg Fleck i Igor Gra-
ovac, Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2000, 135-136. i dalje.
4 Sreko M. DAJA, Politika zbilja i povijesna percepcija Karaulina raz-
doblja bosansko-hercegovake povijesti, u: Eseji, razgovori, polemike, pri-
jevodi. Udruga aka i prijatelja Franjevake klasine gimnazije Visoko
podrunica za Njemaku. Priredio: Jozo Dambo, Mnchen, 2005, 94,
nap. 7.
5 O eskapadama dvojice Filipovia Nenada i Muhameda vidi instruk-
tivne tekstove: eljko IVANKOVI, Do konsocijacije preko demitologi-
zacije, u: Status Magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja, broj 9,
Mostar, proljee 2006, 101; Marko VEOVI, Genije ope prakse, u: Start
Magazin Bosne i Hercegovine, br. 193, Sarajevo, 2. V. 2006, 46-47.
Budui da u tekstu objavljenom u Zenikim sveskama Fi-
lipovieve postavke nisam izloio provjeri inim to ovdje,
uvjeren da jedino kritiki znanstveni diskurs moe prido-
nijeti stvaranju demokratskog ozraaja u BiH i moderniza-
ciji njezina politikog ivota s konsenzusom a ne rekonkvi-
stom kao sredinjim pojmom. Danas se u BiH oituje kako
su nakon sloma komunizma odjednom oivjeli stari naci-
onalni mitovi suprotstavljeni jedni drugima, isto tako ka-
rakteristika moderne povijesti da se mit koristi kao sred-
stvo u bespotednoj politikoj borbi.
6
Cijeli taj sklop okol-
nosti sve kontradikcija do kontradikcije proizvodi spe-
cifnu politiku osjeajnost kojoj odgovara osoben nain
tumaenja prolosti.
7

Ve na samome poetku suoen sam s jednim limitiraju-
im faktorom jer moje ocjene ni izdaleka nee pratiti po-
hvale izreene na raun Filipovievog bavljenja flozofjom
povodom sedamdeset godina ivota i pedeset godina in-
telektualnog rada.
8
Ta dihotomija uzrokovana je izmeu
ostaloga i time to Filipovieve interpretacije bosanskoher-
cegovake povijesti srednjovjekovlja posebno tada nisu
bile predmetom kritikih opservacija. U meuvremenu je
Filipovievo bavljenje ovom temom prvi put stavljeno pod
kritiku lupu, to mu ba i nije priskrbilo laskave ocjene.
9

Barem dio odgovora na pitanje zato je to tako krije se u i-
njenici da je s ambicijom povjesniara Filipovi poeo na-
stupati tek po zavretku rata, to potvruje i jedna njegova
ocjena izreena u ratnom Sarajevu novembra 1994.
10
Na-
kon to se izmeu 1997. i 2006. pojavilo nekoliko njegovih
studija historiografskog karaktera
11
, ne moe se rei da je
bosanskohercegovaka uma pseudohistoriografskih teo-
rija umanjena i za jedno jedino drvo. Naprotiv, prije e
biti da Filipovieve eskapade prizivaju misao koju je dva-
desetih godina prologa stoljea u Sarajevu izrekao Stjepan
Radi: Predsjednik vlade nazivlje [BiH] srpskom neka
mu bude to veselje neka je Srbi zovu samo srpskom, a mi
emo uzvratiti da je samo hrvatska, a muslimani e kazati
da je samo muslimanska.
12
ivimo, izgleda, u jednom kon-
zerviranom, nepominom, vremenu.
6 Kristijan fon KROKO, O nemakim mitovima Retrospektiva i per-
spektiva, Svetovi, Novi Sad, 2001, 6. Naslov izvornika: Christian Graf fon
Krockow, Von Deutschen Mythen, Deutscher Taschenbuch Verlag, Mn-
chen, 1995.
7 R. IRARDE, nav. dj., 112.
8 O tome vidi: Misao i djelo akademika Muhameda Filipovia, u: Zbornik
radova, Avicena, Sarajevo, 1999.
9 O tome dalje u tekstu.
10 ovjek je duan da se najozbiljnije odnosi prema onome to se zna.
Mi moramo omoguiti naim historiografma da proue historiju, da za-
ista rijee itav niz enigmatinih pitanja koja u naoj historiji postoje,
da raskre tu umu psudohistoriografskih teorija koja se odnose na Bo-
snu, od onih da je Bosna hrvatska, srpska. Dijalog o bosanskom duhu.
Konsultativni razgovor (Sarajevo, novembar 1994), Urednik Sadudin
Musabegovi, Meunarodni centar za mir, Sarajevo, 1996, 52.
11 Vidi popis literature.
12 Tomislav IEK, Politiki ivot u Jajcu izmeu dva rata (1918-1941), u:
Jajce 1396-1996. Zbornik radova sa znanstvenog simpozija u povodu 600.
obljetnice spomena imena grada Jajca, Jajce, 2002, 222-223.
Pogreno polazite za
pogrean zakljuak
Osnovna premisa s kojom Filipovi kree u revalorizaci-
ju kulturne povijesti Bosne i Hercegovine i to potpuno
pogrena premisa koja moe jedino zavesti na stramputi-
cu njegova je prituba na komunistiki reim koji
je, kako tvrdi, sustavno sprijeavao afrmaciju bosanske
duhovnosti i zato komunistika vladavina nikada nije
mogla da dovede do kraja ni jedan projekat koji se odno-
sio na povijesnu potvrdu njenog [Bosne i Hercegovine] iden-
titeta, bilo da se je radilo o politikoj, dravnoj, ili kultur-
noj i duhovnoj strani tog identiteta.
13
Tako Filipovi ve na
samome poetku, traei alibi na pogrean nain i na po-
grenoj adresi, upada u makaze kvaziznanstvenih stereo-
tipa, razvijajui ideju o zavjeri komunistikog reima koji
je stavljao mnoge prepreke istraivanjima stvaranja svih
vrsta i oblika koje dokumentira postojanje Bosne kao dr-
ave i njenog naroda kao dravnog i kulturnog inioca. U
tada vladajuoj srpsko-hrvatskoj shemi interpretacije svih
fenomena kulture i duhovnosti nije, naravno, bilo mjesta za
njen bonjaki dio i komponentu, pa kada bi neko i poku-
ao to da unese u opu riznicu nae kulturne i duhovne tra-
dicije, bilo je to uvijek vezano za kulturne i politike skan-
dale koji su pasivizirali sve ozbiljne znanstvenike Kako je
bilo mogue i pretpostaviti da e oni, koji su godinama i de-
setljeima tvrdili kako je Bosna i Hercegovina duhovna pu-
stinja, terra deserta, tamni vilajet, te da je to bilo pogotovo
u vrijeme vladavine Osmanlija, dopustiti da se razvije je-
dan projekt istraivanja koji bi dokazao da je duhovni ivot
u Bosni bio veoma intenzivan, posebno u vrijeme duhovne
vladavine Crkve bosanske ili u vrijeme intenzivnog razvo-
ja islamske duhovnosti u njojZbog potpune zaputenosti
i gotovo neprijateljskog stava zvaninih politikih i drav-
nih, ali i akademskih krugova, prema istraivanjima nae
duhovne tradicije uope, a posebno onih koja su fokusirala
duhovno naslijee Bonjaka, moralo se postupiti tako da se
programi, planovi, intencije i zadaci na neki nain skrivaju
i pokrivaju opim naznakama i defnicijama.
14
Ako Filipovi eli nai opravdanje za vlastitu znanstvenu
pasivnost to donekle moe biti jo i razumljivo ali ne i pri-
hvatljivo jer konkretni i neumoljivi pokazatelji govore sa-
svim drukije nude u najmanju ruku diferenciranu sliku
satkanu od nijansi. Iz te slike je vidljivo da se nacionalno pi-
tanje Muslimana u Jugoslaviji rijeavalo sporo i uz jake ot-
pore posebno srpskih i makedonskih komunista, ali se ipak
rjeavalo i na koncu rijeilo priznanjem njihove nacio-
nalne posebnosti. Kada je od konca ezdesetih godina XX.
st. poeo poputati partijski pritisak i kada je zapoeo pro-
ces unutranje partijske pluralizacije, BiH je ula u jednu
novu epohu povijesnog razvoja koji je u potpunosti pro-
13 Muhamed FILIPOVI, Historija bosanske duhovnosti. Prahistorija,
Svjetlost, Sarajevo, 2004, 16.
14 M. FILIPOVI, Historija bosanske duhovnosti. Prahistorija, 16-17,
22.
mijenio njezinu civilizacijsku sliku, u kojoj su svoje mjesto
uskoro nali moderni asfaltni putevi, visoke kole i fakul-
teti, brojne biblioteke, Akademija nauka i umjetnosti, Sa-
rajevska televizija Filipovi zaboravlja i veliki istraiva-
ko-izdavaki projekt ediciju Kulturno nasljee Bosne i
Hercegovine koji je snano afrmirao i kulturnu batinu
Muslimana. Zaboravlja i djela brojnih knjievnih stvarala-
ca poput Maka Dizdara, Mee Selimovia, Midhata Begia,
na likovne umjetnike Ismeta Mujezinovia, Afana Ramia,
Ismara Mujezinovia, na skulptore, flmske umjetnike
koji su prije svega afrmirali umjetnost samu a zatim i naci-
ju kojoj su pripadali.
15
to tek kazati za djelatnike Orijen-
talnog instituta iz Sarajeva i Akademije nauka i umjet-
nosti BiH koji su nam u nasljee ostavili nepreglednu gale-
riju historiografskih djela na kojima danas moemo pouz-
dano nastaviti graditi nae znanstvene spoznaje, ili su ime-
na Hamdije Kreevljakovia, Hazima abanovia, Nedima
Filipovia, Adema Handia, Avde Sueske dokaz za one
ozbiljne znanstvenike koji su se pasivizirali i ekali pos-
tkomunistiki raj da bi sa svojim djelima izili u javnost.
O Crkvi bosanskoj, koju Filipovi preesto pretvara u ope
mjesto svojih tlapnji, upravo je nakon II. svjetskog rata na-
pisana nepregledna bibliografja djela, te ne vrijedi danas
(osim kada su u pitanju neupueni) zaobilizati jednu takvu
markantnu injenicu. Tako i Filipovieve knjige o historiji
bosanske duhovnosti, ambiciozno zamiljene kao revizije
zabluda i preocjenjivanje krivih vrijednosti, vode u jo du-
blje zablude, ostavljajui iza sebe nerijeenim najvaniji za-
datak nae historiografje: protumaiti svu traginost na-
ih vlastitih raskola i uzajamnih negacija.
16
Kao uzor jo
i danas intelektualno svje ostaje Jovan Skerli koji je na
prijelazu iz XIX. u XX. stoljee dao izvanredan tipoloki
prikaz srpskih mitolokih sazvea.
17
Dobro polazite za pogrean zakljuak
Filipovi ambiciozno polazi od potrebe kritike revaloriza-
cije izvora i literature o srednjovjekovnoj Bosni, ali se ve
na prvom koraku zapleo u kontradikcije i faktografske ne-
preciznosti: Ipak, sve to nije ni iz daleka moglo da pokri-
je ogromnu prazninu u prouavanju, publikovanju i tuma-
enju najbitnijih izvora za povijest Bosne, a pogotovo nije
moglo da otkloni mnotvo raznih namjernih i nenamjernih
lai, obmana, neistina, te dezinformacija, netonosti i ne-
potpunosti koje je historiografja, kakva je bila do sada u ze-
mljama bive Jugoslavije, proizvela.
18
15 Usp. Ivan LOVRENOVI, Unutarnja zemlja. Kratki pregled kulturne
povijesti Bosne i Hercegovine, Durieux, Zagreb, 1998, 167-175. i dalje.
16 Miroslav KRLEA, 99 varijacija lexicographica (eseji i zapisi), Bibli-
oteka XX vek, br. 10, Duga, Beograd, 1972, 74.
17 Ivan OLOVI, Politika simbola. Ogledi o politikoj antropologiji,
Biblioteka XX vek, br. 110, Beograd, 2000, 125-155.
18 Muhamed FILIPOVI, Bosna i Hercegovina najvanije geografske,
demografske, historijske, kulturne i politike injenice, Compact Publis-
hing House, Sarajevo, 1997, 9.
Krajnje je upitno kako Filipovi moe prstom upirati na
ogromnu prazninu u prouavanju, publikovanju i tuma-
enju najbitnijih izvora za povijest Bosne a da prethod-
no tokom pola stoljea akademske karijere nije obja-
vio niti jedan znanstveni rad zasnovan na analizi ve po-
stojeih i dobro poznatih izvora? Jedino tako je mogua
usporedba izmeu srpskonacionalistiki inspirirane Isto-
rije Bosne, koju je napisao Sima irkovi, i Povijesti Bo-
sne koju je, kao prilog utemeljenju kritike povijesti, napi-
sala Nada Klai.
19
Ugledni srpski medijevalist, akademik
Sima irkovi, za svakog boljeg i objektivnijeg poznavao-
ca historiografje bio je i ostao nesporni znanstveni autori-
tet, intelektualac suptilnih manira, daleko od svakog naci-
onalizma pa i srpskog, znanstvenik svjetske reputacije koji
svoje priloge o srednjovjekovnoj Bosni ispisuje ve vie od
pola stoljea, bez kojih bi naa znanja o toj povijesnoj epo-
hi bila neusporedivo oskudnija. Knjiga Nade Klai Sred-
njovjekovna Bosna (a ne Povijest Bosne) pak, uza sve svoje
dobre strane, kontroverzna je studija koju jedino diletan-
ti romantine (i)li nacionalistike inspiracije mogu uzima-
ti kao vrhunsko mjerilo historiografskih ostvarenja. Nada
Klai cijeli je svoj respektabilni znanstveni opus izgradila
bavei se hrvatskim srednjovjekovljem i zato su joj se prili-
kom ovog izleta u bosansko srednjovjekovlje potkrale neu-
obiajene greke.
20
U svemu tome treba raunati s time da
joj je zdravlje u to vrijeme ve bilo ozbiljno narueno, i da
se njezin ivot nakon pojave knjige uskoro ugasio.
Indikativna je, kako kod Filipovia tako i kod drugih koji
nastoje legitimirati unitarnu politiku opciju, lakoa s ko-
jom zaobilaze recentnu historiografju inozemnu poseb-
no koja je tezu o bogumilstvu srednjovjekovne Bosne
odavno uinila znanstveno deplasiranom. Jedno od takvih
imena svakako je Noel Malcolm uza sve primjedbe koje
joj se mogu izrei, autor uspjene (istovremeno i jedine)
sinteze cjelokupne bosanskohercegovake povijesti koji
je upozorio: Ni oko jedne teme u bosanskoj povijesti nisu
se toliko koplja lomila koliko oko izmatike Crkve bosan-
ske u srednjem vijeku. Ni dan-danas se ne moe o toj temi
raspravljati a da se ne dotaknu i suvremeni mitovi i ideo-
logije kojima je ona posluila, ili koje je ona proizvela A
nacionalna heretika (ili navodno heretika) crkva budi u
historiara poseban osjeaj identifkacije s njom; za mno-
ge povjesniare Bosne ovaj osebujni bosanski fenomen lei
u samom srcu bonjake nacionalnosti. Nije udo to su se
oni koji su pisali o toj temi s vremena na vrijeme ponaa-
li kao da je u pitanju neto vanije od puke znanstvenike
objektivnosti.
21
Ovaj autor kojemu, nadamo se, Filipovi
nee spoitnuti velikosrpske ili velikohrvatske preokupaci-
19 M. FILIPOVI, Bosna i Hercegovina, 10.
20 Jo uvijek se ivo sjeam da je koncem osamdesetih godina prologa
stoljea rukopis Nade Klai stigao na recenziju Marku unjiu, profesoru
na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Temeljit i akribi-
an kakv je ve bio, profesor unji detaljno je proitao i recenzirao ruko-
pis te ga s kritikim opaskama vratio autorici. Uskoro se pojavila i knjiga,
ali s imenima drugih recenzenata, dakle bez recenzije profesora unjia.
21 Noel MALCOLM, Povijest Bosne kratki pregled, Erazmus Gilda-
Novi Liber-Dani, Zagreb-Sarajevo, 1995, 37. Naslov izvornika: Noel Mal-
je, dao je jezgrovit odgovor na postavljeno pitanje: Ipak,
pokazalo se da je teorija koja je bila vie od jednog sto-
ljea openito prihvaena, identifkacija Crkve bosan-
ske s bogumilstvom, uglavnom tek plod pustih elja.
22

Dobro upuen u samu bit problema, ne podlijeui bilo
kakvim apriornim nacionalnim shemama ili trulim kom-
promisima, Malcolm je naglasio da je suvremena znanost
udruena sa zdravim razumom iznijela niz prigovora
bogumilskoj teoriji. Jedan od tih prigovora odnosi se na
steke, jer poistovjeivati sve steke kao takve s bogumil-
stvom znailo bi zamijeniti jedan misterij drugim miste-
rijem nepostojeih katolikih ili pravoslavnih nadgrobnih
spomenika. S druge strane, ako su steci svojstveni bogu-
milstvu, udno je to nema dokaza da su ih podizali i bo-
gumili u Bugarskoj, Trakiji ili drugim poznatim podruji-
ma bogumilske djelatnosti Malo-pomalo je bogumil-
ska teorija o stecima demontirana i odbaena.
23
Sada
se od tih odbaenih i demontiranih teorija, kao od sekun-
darnih sirovina, pod svaku cijenu nastoje sklopiti unitarne
teze o temeljnim i netemeljnim narodima. Cijela se povijest
pretvara u permanentnu kataklizmu, a svi mi u glinene go-
lubove izloene paraznanstvenim zalutalim mecima.
Mnogo prije Malcolma svoje je na povijesnim izvorima fun-
dirane postavke o Crkvi bosanskoj koje drastino oduda-
raju od Filipovievih iznio ameriki profesor John V. A.
Fine.
24
Raspravljajui o srednjovjekovnim i osmanskim ko-
rijenima suvremenog bosanskog drutva, isti je autor po-
novio svoje odranije poznate stavove protiv bogumilskog
karaktera Crkve bosanske: Domai izvori o crkvi [bosan-
skoj] bosanski i dalmatinski, posebno bogata dokumen-
tacija iz katolikog Dubrovnika ne sugeriraju to. Oni po-
kazuju da je Bosanska crkva, za razliku od Bogumila i za-
padnih neo-maniheja, prihvatala svemoguega Boga, Troj-
stvo, crkvene graevine, kri, kult svetaca, vjersku umjet-
nost i najmanje dio Staroga Zavjeta. Vrijedno je ponoviti
da su dualistiki Bogumili odbijali sve te pojedinosti. to
vie, srdani odnosi koje ovi izvori oslikavaju izmeu bo-
sanskih sveenika i pravoslavnih i katolikih duhovnika i
slubenika (ukljuujui one iz Dubrovnika i Ugarske) ne bi
se mogli desiti da su ovi Bosanci bili maniheji.
25
Raunaju-
i s tim da je u nekim pitanjima i sama jo uvijek bila pod
utjecajem starije nacionalno-romantiarske historiografje,
protiv bogumilstva Crkve bosanske eksplicitno se izjasnila
colm, Bosnia A Short History, Macmillan, London, 1994. Preveo: Zlat-
ko Crnkovi.
22 N. MALCOLM, nav. dj., 39.
24 John. V. A. FINE, Te Bosnian Church: A New Interpretation. A Study
of the Bosnian Church and its Place in State and Society from the 13th
to the 15
th
Centuries, East European Monographs, No. X, East European
Quarterly, New York and London, 1975.
25 John V. A. FINE, Te Medieval and Ottoman Roots of Modern Bosni-
an Society, u: Te Muslims of Bosnia-Herzegovina. Teir Historic Develo-
pment from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia. Edited by
Mark Pinson with a foreword by Roy P. Mottahedeh, Harvard University
Press Cambridge, Massachusetts, 1993, 8.
i Marian Wenzel
26
autorica iznimno vrijedne monogra-
fje o ukrasnim motivima na stecima.
27
Kranski unilateralizam
kao iskonsko zlo
Druga metoda kojom se koriste pristalice bogumilskoga
mita ogleda se u selektivnom pristupu pojedinim histo-
riografskim djelima iz kojih, kao iz knjige Nade Klai, tr-
gaju citate koji, tako okljatreni i dekontekstualizirani, na-
silno podupiru njihovo stajalite. Da je akademik Filipovi
paljivo proitao ovu knjigu i da je razumio ono o emu
Klaieva pie a pie izmeu ostaloga o ideolokoj dimen-
ziji kriarskih ratova voenih iz Ugarske protiv Bosne, tj.
kako se u XIV. st. politiki protivnici pretvaraju u hereti-
ke
28
ne bi mu se desilo da otru ideoloku retoriku izvo-
ra zasnovanu na konfesionalnoj razlici prihvati zdravo za
gotovo, te na toj osnovi izgradi potpuno pogrenu sliku o
vjerskim odnosima u srednjovjekovnoj Bosni. Filipoviev
diletantizam pomijean sa vrelim postratnim patriotiz-
mom odraava u bonjakoj historiografji i publicisti-
ci rairenu arhainu nacional-romantiarsku tezu o su-
stavnom progonu bosanskih heretika u reiji papinstva
i Ugarske, koju su pojedinici poput Adila Zulfkarpaia
daljnjom deformacijom povijesnih injenica dodatno ra-
dikalizirali, tvrdei da je Bosna bila poznata po tome to
je stotinama godina pod udarom kriarskih ratova pokre-
tanih iz Evrope branila svoju vjeru.
29
Drugi autor ponav-
lja isti stereotip kada kae da je mona Crkva protiv kr-
stjana otpravljala lovce heretika.
30
Svoju reputaciju auto-
ra najekstremnijih teza, na ovom je pitanju potvrdio En-
ver Imamovi: Zato dogaaj iz 1203. godine na Bili-
nu polju za bonjaki narod ima isto znaenje i teinu
26 Za ono to moemo nazvati bogumilskom povijeu Bosne sada se
otkriva da je u velikoj mjeri bila zamisao Janosa von Asbotha, slubenika
u ranoj austrougarskoj administraciji i lana maarskoga parlamenta, te
njegova poznatijega kolege Benjamina Kllaya koji je upravljao Bosnom
od 1882. do 1903 Rendjeo vidi stvaranje lane povijesti kao rezultat spo-
znaje austrougarskih vlasti da e za ono to su smatrali nunim odvaja-
nje Bosne i Hercegovine od Srbije biti potrebna neka vrsta ideoloke po-
drke. Marian WENZEL, Bosanska povijest i austrougarska politika: Ze-
maljski muzej u Sarajevu i bogumilska romansa, u: Erazmus, 15, Zagreb,
1996, 64. S engleskoga: M. Lovrenovi.
27 Marian WENZEL, Ukrasni motivi na stecima, Biblioteka Kulturno
nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1965.
28 Nada KLAI, Srednjovjekovna Bosna. Politiki poloaj bosanskih vla-
dara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), Grafki Zavod Hrvatske, Zagreb,
1989, 288. i na vie drugih mjesta.
29 Ta srednjovjekovna bogumilska Bosna vodila je permanentni rat s
Vatikanom, koji ju je napadao posredstvom Ugarske, tada najvee vojne
sile u Evropi. Ugarska je bila ruka i ma Rima, koji je bio odluio da na sva-
ki nain uniti bogumilstvo u Bosni. esto smo imali po tri krstake voj-
ne na teritoriju Bosne u jednom stoljeu. Okovana Bosna. Razgovor: Adil
Zulfkarpai, Vlado Gotovac, Miko Tripalo, Ivo Banac. Moderator razgo-
vora: Mladen Maloa. Tekst priredio: Vlado Pavlini, Bonjaki Institut,
Zrich, 1995, 19, 21. i na vie drugih mjesta. Usp. Mustafa SPAHI, Povi-
jest islama, El-Hidaja, Sarajevo, 1996, 559.
30 Rusmir MAHMUTEHAJI, Slovo iza slova: pjesnitvo Maka Dizda-
ra, u: Forum Bosnae, br. 1-2, Sarajevo, 1998, 155.
kao pokolj u Srebrenici iz 1995. godine.
31
Ovi primjeri
pokazuju kako se mit transformira u ideologiju zatvore-
ni, autoritarno formuliran sustav ideja, vrijednosti, uvjere-
nja i predodbi.
32

Kalemljenje srednjovjekovnih sa najnovijim povijesnim do-
gaajima Filipovi je razradio do paroksizma svodei povi-
jesni problem stradanja Bonjaka, pa i u najnovijem ratu,
na pojam kranskoga unilateralizma s Katolikom cr-
kvom i papinstvom kao stoernim pojmovima zla: Ugar-
ska je vodila nekoliko krstakih pohoda na Bosnu, uglav-
nom na temelju zahtjeva poglavara Katolike crkve, tj. rim-
skih papa Svi ovi ugarski napadi i intervencije izazivali
su duboke poremeaje u ivotu Bosne. Zemlja je bila izlo-
ena stalnim pljakama, dok je stanovnitvo podvrgava-
no progonima i nasiljima svih vrsta Masovno odvoenje
naroda u ropstvo i prodaja robova u Splitu i Dubrovniku,
pljaka i nasilje svih vrsta i nesmiljeno ubijanje Bonjana,
zbog toga to su navodni jeretici, toliko nas podsjea na ono
to se zadnjih godina zbivalo u Bosni, a to su sadanjim
Bonjacima inili srpski i hrvatski agresori, da se parale-
la ini apsolutnom. Tada su u pitanju bili neomaniheji, a
sada su predmet progona postali muslimani. U oba sluaja
se radilo o nekoj vrsti kranskog unilateralizma.
33
Filipo-
vi promovira Crkvu bosansku u nosioca ideje Bosne, ali
ne nudi objanjenje to je ta ideja u stvarnosti znaila i to
je bio njezin sadraj. Ono to on nudi da je Bosna sma-
trana, kako od strane ortodoksnih, tako i od strane kato-
likih krugova, kao drava utemeljena na idejama i praksi
Crkve bosanske
34
nedostatno je jer te ideje i ta praksa
ne objanjavaju bit srednjovjekovne bosanske drave ije
su feudalne institucije formirane pod snanim zapadnim, u
neto manjoj mjeri istonim utjecajima, pri tome ne gube-
i od vlastite izvornosti.
35
Osim to je zastarjela i to boluje od predrasuda, ova kva-
zihistoriografska rekonstrukcija gubi iz vida to da je Crkva
bosanska iako jurisdikcijski odvojena od Rima i Cari-
grada kao velikih crkvenih centara pripadala kranskoj
tradiciji, odnosno da nije predstavljala opoziciju kr-
anstvu kao vjeri, nego etabliranim (slubenim) crkva-
ma, prvenstveno Rimu. Dovoljno je pogledati iluminira-
ne kodekse Crkve bosanske iz XIV. i XV. stoljea Evane-
lje tepije Batala, Kopitarovo evanelje, Vrutoko etvero-
evanelje, Nikoljsko evanelje, ajniko etveroevanelje,
Hvalov zbornik, Hrvojev misal, Mletaki zbornik, Radosla-
vov zbornik pa se u to osvjedoiti.
36
Politika se opozici-
ja to Filipovi takoer gubi iz vida u pravilu imenovala
31 Enver IMAMOVI, Osamsto godina Kulina bana, Osloboenje, 5. IV.
2003 Pregled, 11.
32 Mirjana GROSS, Vijek i djelovanje Franje Rakoga, Novi Liber, Za-
greb, 2004, 489.
33 M. FILIPOVI, Bosna i Hercegovina, 25, 66.
34 M. FILIPOVI, Historija bosanske duhovnosti. Prahistorija, 58.
35 Vidi odgovarajuu literaturu sadranu u popisu na kraju teksta.
36 O tome vidi: Mara HARISIJADIS, Iluminacija rukopisa bosanskog
porekla u srednjem veku, u: Glas, CCCLIV, Srpska Akademija Nauka i
Umetnosti, Odeljenje istorijskih nauka, knjiga 6, Beograd, 1988, 91-135.
heretinom, to znai da je politiki moral srednjovjekov-
ne epohe bio povezan sa konfesionalnim oprekama. To nije
sporno ali je sporno to da se kod pojedinaca jo i danas
politiki moral zasniva na srednjovjekovnim konfesio-
nalnim oprekama.
Ovakvim autistikim nastupom kreira se i njeguje postrat-
na kulturoloka paradigma vrijednosni sustav nati-
man jedino za proizvodnju osjeaja omraze, ugroeno-
sti, prijetnje, podozrenja i sumnje. Mobiliziraju se drevne
predrasude, sve snage se koriste za stvaranje neprijate-
lja jer je prijeko potreban u njegovu spasonosnom znaa-
ju i znaenju. Borba protiv neprijatelja pribavlja osjeaj vla-
stite vanosti, tako nestaje osjeaj nemoi, tako odjednom
izranja vrsto tlo pod nogama. Tu je najvanije biti protiv
neega, u konanoj liniji nije ni vano protiv ega, jer ne-
prijatelj postaje opravdanjem vlastite egzistencije. Utiru-
i put u nesreu mit o neprijatelju preobraava se u po-
litiki mit o zavjerenikoj i zakletoj zajednici protiv koje
smisla ima jedino bespotedna borba. Neprijatelj tako
postaje utemeljiteljem nae politike egzistencije.
37

Najtea mentalna posljedica ovog rasprostranjenog i dubo-
ko ukorijenjenog mita ogleda se u epskom kultu stradal-
nitva jednoj potpuno novoj dimenziji bonjake histo-
rije koja je na povrinu isplivala s ratom koji se sada kao
crvena nit provlai kroz cijelu prolost, u emu se glavna
odgovornost za tragediju bogumilsku i bonjaku do-
vedene u istu ravan na lea svaljuje kranskoj Euro-
pi.
38
Ovaj kult stradalnitva kao smisao cijele bonjake po-
vijesti jedan je autor formulirao na sljedei nain: Povi-
jesni smisao stradanja bosanskih muslimana Bonjaka je-
ste u odbrani bosanskohercegovake dravne posebnosti
i islamskog identiteta naroda.
39
Pored mita o neprijatelju,
smrt se takoer uzdie u podruje mitskog: Mit o nepri-
jatelju i smrti moe u svojim poecima da se doima neka-
ko nastrano i gotovo bezazleno: kao nastranost proistekla
iz naunikih kabineta ili kao neko neobino romantiar-
sko zanesenjatvo Ali on sve blie i blie vodi do ponora.
Njegova poslednja re glasi: unitenje.
40

Kao pogubna posljedica bogumilizacije i etatizacije bosan-
skog srednjovjekovlja, kod Bonjaka se stvara sve snani-
ji osjeaj eurofobije i kulturnoga izolacionizma. Novi-
ja istraivanja ovaj ideologem o kriarsko-inkvizitorskom
pritisku na Bosnu ine deplasiranim, postavljajui akcent
u odnosima izmeu Bosne i Ugarske na pitanje bosanske
krune i njezina legitimiteta na jednoj, odnosno na problem
bosanske biskupije kao sredinjeg pojma u odnosima Rim-
ske kurije i Ugarske kada je o Bosni rije na drugoj strani.
41

37 fon KROKO, nav. dj. 32-35, 40.
38 O tome dalje u tekstu.
39 Esad HEIMOVI, Vrijeme Mehmeda Handia i nae vrijeme, u:
Zbornik radova sa znanstvenih skupova o Hadi Mehmedu Handiu, El-
Hidaje Udruenje uleme BiH, Sarajevo, 1996, 111.
40 fon KROKO, nav. dj. 45, 111.
41 Usp. Dubravko LOVRENOVI, Bosanski rusag i sveta kruna bosans-
ka, u: Bosna franciscana, br. 19, Sarajevo, 2003, 79-106; Sreko M. DAJA,
Pogreno je takoer pojam kriarskoga rata svoditi samo
na odnose izmeu slubene Crkve i heretika jer su se kri-
arski ratovi, i to u daleko rasprostranjenijoj formi, vodi-
li izmeu krana, u emu srednjovjekovna Bosna nije bila
iznimka.
42
Filipovi, osim toga, pravi i sljedei faktograf-
ski promaaj kada tvrdi da je zvanina katolika hijerar-
hija (Biskup Vrhbosanski i biskupija) otila u izgnanstvo, a
to se dogodilo jo 1463. godine, tj. nakon osmanskih osva-
janja Bosne.
43
Sjedite bosanske katolike biskupije do-
bro je poznato premjeteno je iz Bosne u akovo sredi-
nom XIII. stoljea, a Crkva bosanska sa svojim poglavarom
djedom (episkopom) tada se javila kao njezina supstituci-
ja.
44
Uza sve to kod Filipovia se i ne jednom javlja pro-
blem poznavanja elementarne faktografje, kao u sluaju
kada glasovito maarsko crkveno sredite Ostrogon smje-
ta u Austriju!
Mit o uljezima Mit o
temeljnom narodu
Napajajui se idejom apriorne negacije nacionalnog srp-
stva i hrvatstva u BiH zastupajui nimalo bezazlenu
tezu o historijskoj tetnosti srpskog i hrvatskog naci-
onalnog izbora izvodei ideju bonjakog stradalnitva
jo od srednjeg vijeka u emu su, kako kae, presudnu ulo-
gu odigrali tadanji centri Katolike i Pravoslavne crkve te
njima podlone drave, Filipovi dalje razrauje unitarnu
sliku prolosti: to je, meutim, izbor srpstva i hrvatstva
odista donio svim stanovnicima Bosne dobro smo isku-
sili tokom zadnjih stotinu pedeset godina. O tome sam ne-
to rekao jo 1966. godine u poznatom eseju Bosanski duh
u knjievnosti ta je to? Tada sam upozorio da je raza-
rajui faktor unutarnjeg jedinstva, harmonije i specifno-
sti multikulturne duhovne i svake druge situacije u Bosni
bila nacionalna propaganda koja je koristila, posebno, knji-
evnost kao instrument nacionalizacije ljudi i time razara-
la stoljeima tkano fno i delikatno tkivo bosanskog zajed-
nitva, izraenog u multilateralizmu i onom specifnom
kulturnom kosmopolisu kakav je postojao u Bosni jo od
prvih vremena njenog nastanka, a koji je bio tako uporno
napadan i negiran, ak tretiran i orujem, u akcijama koje
su dolazile iz tadanjih centara Katolike i Pravoslavne cr-
Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije,
u: Juki, br. 15, Sarajevo, 1985, 81-102.
42 O tome opirno: N. HOUSLEY, Crusading and Warfare in Medieval
and Renaissance Europe, Ashgate, Variorum, Aldershot-Burlington USA-
Singapore-Sydney, 2001.
43 Muhamed FILIPOVI, Konzulska vremena Kako je ideja slobode i
jednakosti ljudi dola u Bosnu, u: Francuski konzulat u Bosni 1806-2006
i travnika hronika Ive Andria. Zbornik radova povodom dvjestagodi-
njice otvaranja Generalnog konzulata Francuske u Travniku, Ambasada
Francuske u Bosni i Hercegovini, Odjel za kulturnu i naunu saradnju, Po-
sebna izdanja, Tom 1, Travnik 12 maj 2006, 102.
44 Izmeu ostalih o tome: Jaroslav IDAK, Studije o Crkvi bosanskoj i
bogumilstvu, Liber, Zagreb, 1975, 177-209.
kve i njoj podlonih drava.
45
Te podlone drave bile su,
kako to vidi Filipovi, Raka, Zeta i Hrvatska a one su opet
bile usmjerene protiv Bosne jer je ona svagda bila politi-
ki samostalna.
46
Filipovi aktualne politike animozite-
te prenosi u daleku prolost tako da na sceni ostaje jedna
vjeno okotala slika povijesti: na jednoj strani MI pra-
vedni, naivni, ugroeni, na drugoj pak ONI podli, ne-
dostojni, koji nam rade o glavi. Na koncu se ovaj konstru-
irani, pseudopovijesni svijet ideja, zakonomjerno pretae
u politiki ivot koji u drutvenom tkivu proizvodi kance-
rogene posljedice. Jedan od Filipovievih problema je i
taj to je on preko svake zdrave mjere fasciniran vlasti-
tom nacijom i to u drugim nacijama vidi samo izvor
opasnosti. Tako se metodom diskvalifkacije stvara nega-
tivni stereotip o protivniku i pozitivni stereotip o sebi sa-
mome.
47
Pojmovi neprijatelj i drugi pretvaraju se u sino-
nime, to je opa osobina junoslavenskih nacionalizama u
njihovoj meusobnoj ovisnosti. Historijsko iskustvo po-
kazuje da su stereotipi mnogo vie sredstvo za postiza-
nje odreenih politikih ciljeva, nego stvarno uvjerenje
onih koji ih iznose. Predrasuda na kojoj se gradi stereo-
tip miljenje je bez prosuivanja sljedstveno tome nacio-
nalni duh nastao na negativnom stereotipu bez stvarne je
samosvijesti.
48
Raskorak s razumom u koji stereotip zako-
nomjerno vodi moe se izbjei ima li se na umu misao nje-
makog etnologa Klausa Rotha: Nije dakle problematino
postojanje stereotipa, mitova i identiteta, nego to kako se s
njima postupa.
49
Alternativa ovoj nepokretnoj i ubitano monotonoj arkadi-
ji koju zastupa Filipovi provjereni je pristup sine ira et stu-
dio koji pokazuje da je transformacija bosanskih katolika u
nacionalne Hrvate transformacija naroda u naciju bio
dug(oroan) proces, osim s unutarbosanskim organski po-
vezan s politikim i kulturnim strujanjima u susjednoj Hr-
vatskoj ali i u irem okruenju.
50

I dalje Filipovi: Oni [Bonjaci] stoga predstavljaju naj-
bitniji dio stanovnika Bosne, u smislu davanja njenoj eg-
zistenciji osobitosti i individualnosti, koja je bitna za nje-
45 Muhamed FILIPOVI, Historija bosanske duhovnosti. Epoha moder-
nizacije, Svjetlost, Sarajevo, 2004, 13.
46 Muhamed FILIPOVI, Pitanje odgovornosti za rat u Bosni i Hercego-
vini 1992-1996. godine, Sarajevo, 2002, 88.
47 Usp. Jozo DAMBO, Stoljee fra Grge Martia. Dihotomija svjeto-
va franjevaca Bosne Srebrene, u: Zbornik radova znanstvenog skupa: Fra
Grgo Marti i njegovo doba, Zaviajni klub Posuje Zagreb, Zagreb, 1996,
52-53.
48 Olivera MILOSAVLJEVI, Stereotipi o drugima kao opravdanje (ar-
gument) nacionalizma. Primer: srpski intelektualci o Hrvatima, u: Dija-
log povjesniara istoriara, 1, Peuh 20. 22. studenoga 1998, Priredili:
Hans-Georg Fleck i Igor Graovac, Friedrich Naumann Stiftung, Zagrab,
2000, 23-34.

49 Jozo DAMBO, Maledicta Ethnica. O nacionalnim stereotipima i ver-
balnoj agresiji, u: Zbornik u ast dr. fra Ignacija Gavrana, Udruga aka
franjevake klasine gimnazije Visoko, Zagreb, 1999, 119.
50 O tome sa popratnom literaturom vidi: Petar KORUNI, Fra Grgo
Marti i hrvatski nacionalni pokret, u: Zbornik radova znanstvenog sku-
pa: Fra Grgo Marti i njegovo doba, Zaviajni klub Posuje Zagreb, Za-
greb, 1996, 57-78.
nu dravnopravnu kao i politiku neovisnost. Stoga su oni
kima ili sol zemlje Bosne Zbog toga se sa mnogo ra-
zloga moe rei da e oni, kao najbrojniji i za zemlju Bosnu
najtjenje povezani njeni stanovnici, ponovo da se oporave
i obnove svoj uticaj na cjelokupni njen ivot. Oni su Bosnu
i sada odbranili i to im daje pravo da odluujue utiu
na njenu sudbinu.
51
Mitovi o neprijatelju i smrti poveza-
ni su sa inom utemeljenja i ostvarenja nacionalne dra-
ve.
52
Ovim apsolutom prolosti stvara se sakralizirana sa-
danjost, mobilizirajua poruka za mase. Posjedujui mo
reverzibilnosti, mit djeluje i prema prolosti i prema bu-
dunosti.
53

Poistovjeivanje srednjovjekovne bosanske dravnosti s
Bonjacima te osmanskim politikim i kulturnim naslje-
em u korijenu je netono, budui da su duhovne veze s
bosanskim srednjovjekovljem, pa i sa tadanjom dravnom
tradicijom, u osmanskom periodu njegovali i ouvali jedi-
no bosanski franjevci.
54
Nema, naime, u muslimanskoj pi-
sanoj i usmenoj tradiciji u Bosni bilo kakvih referen-
ci na bosansku dravu i bosansko kraljevstvo.
55
Ova po
sebi razumljiva i lako provjeriva injenica ne bi se smjela,
kako to ini Zulfkarpai, izjednaavati s hrvatskim naci-
onalizmom.
56
To posebno postaje tetno kada se kao alter-
nativa nudi rigidno mitologizirana bonjaka dravotvor-
nost, iji korijeni navodno seu u bosanski srednji vijek.
57

Pri tome se gubi iz vida da srednjovjekovni ljudi sebe pri-
marno nisu doivljavali kao podanike ili graane neke dr-
ave, nego prije svega kao lanove nekog stalea primje-
rice sveenstva i aristokratije ili neke korporacije.
58
Sred-
njovjekovna dravotvornost osim toga bez obzira na to
tko su bili njezini stvarni li navodni nosioci u dananjim
okolnostima liberalne demokracije malo ili nimalo vrije-
di. Pojava moderne drave podudarila se s raspadom sred-
njovjekovnog socijalnog i ekonomskog sustava zasnovanog
52 fon KROKO, nav. dj., 157.
53 R. GIRARDE, nav. dj., 112, 120.
54 O tome vidi: Stjepan LOVRI, Bosanska srednjovjekovna dravnost u
tradiciji Bosne Srebrene, u: Zbornik radova sa znanstvenoga skupa u po-
vodu 500. obljetnice smrti fra Anela Zvizdovia, Sarajevo-Fojnica, 2000,
275-283.
55 O tome vidi: Aia SOFTI, Usmene predaje Bonjaka, BKZ Prepo-
rod, Sarajevo, 2002.
56 Povijest franjevakog reda u Bosni morala bi se oistiti od nacionali-
stikih natruha koji njih prikazuju kao iskljuive nosioce bosanske drav-
nosti, bosanskoga identiteta. To je pretjerano. Jednako kao srpski, tako
i hrvatski nacionalizam eli dokazati svoje pravo na Bosnu, pa se tvrdi
kako su bosanski franjevci ondje bili jedini branitelji hrvatstva. Okova-
na Bosna, 42.
57 Nije ta tradicija ponovno stvorena u 18. i 19. stoljeu, nego je nepre-
kinuto ivjela. Mi imamo pisaca na arapskom i na turskome jeziku iz 16.
stoljea , koji se u svojim izvjetajima Turcima pozivaju na Bosansko kra-
ljevstvo. Jer, na kraju krajeva, ti Hercegovii, sinovi i direktni potomci kra-
ljeva i plemia bosanskih, postali su veliko plemstvo na turskome dvoru.
Oni nisu mogli a da ne gaje svoju familijarnu tradiciju i da se ne ponose i
odravaju svijest o svome visokom podrijetlu. Tako je ta dravnost bosan-
ska bila isto tako iva u muslimanskom elementu kao to je bila i u kato-
likom. Okovana Bosna, 40.
58 Marvin PERI, Intelektualna istorija Evrope, Clio, Beograd, 2000, 132.
Naslov originala: Marvin Perry, An Intellectual History of Modern Europe,
1993. Preveo sa engleskog ore Krivokapi.
na tradiciji, hijerarhiji i imovini
59
, tako da se pozivanje na
srednjovjekovnu dravotvornost kao na vrhunski povijesni
argument ne moe oznaiti drukije nego anakronizmom.
Zamislimo, naime, da se dananji europski politiari u
svojim programima pozivaju na srednjovjekovne dina-
stije i vjerske interpretacije politikog ivota!
Filipovi, meutim, uporno i rado koketira s pojmom sred-
njovjekovne bosanske drave i dravnosti, naglaavajui
navodnu slijepu odanost bosanske vlastele centralnim in-
stitucijama.
60
Ostavljajui po strani okolnost da se Filipo-
vi na poetku XXI. stoljea referira na osionu srednjovje-
kovnu bosansku vlastelu kao mjerilo odnosa prema dravi
i centralnim institucijama, i na ovom se primjeru oituje
da on drugima u pravilu zamjera upravo ono to i sam ini.
Slaba je utjeha to to je i njemaka nacionalna drava, pri-
zivajui u sjeanje staru carsku veliinu Friedricha Barba-
rosse, nastojala izgraditi povijesni temelj kojeg nije bilo.
61

Zabrinjavajue je da Filipovi plasira jednu takvu pogubnu
tezu o historijskoj krivnji jednih i historijskoj nevino-
sti drugih, o temeljnosti jednih a marginalnosti drugih
naroda, jer bi morao znati kakvim su nesagledivim poslje-
dicama, prije svih masovnim zloinima, u prolosti urodi-
le ovakve zloudne ideologijske slike povijesti. Pri svemu
tome on previa okolnost da su procesi nacionalne samoi-
dentifkacije bosanskih pravoslavaca i katolika zapoeli jo
prije ulaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878.
godine, te da ih ni tada nije bilo mogue zaustaviti i vrati-
ti natrag.
62
Previa i to da je osmanski reim zabranjivao
srpsko i hrvatsko ime u Bosni i Hercegovini.
63

Kontraproduktivno je prokazivanje srpstva i hrvatstva
kao tetnih, umjetnih i uvoznih povijesnih kategorija,
odnosno insistiranje na potrebi povratka zajednikoj bo-
sanskoj naciji, jer su tu mogunost u samome startu potkre-
sali upravo oni koji su istrajavali na diskriminatorskim po-
59 M. PERI, nav. dj., 135.
60 Pokrajinski vlastodrci i feudalni monici, kao npr. Hrvoje Vuki Hr-
vatini ili Sandalj Hrani Kosaa, znali su veoma dobro da samo u okvi-
rima bosanske feudalne drave i uz odreeni odnos prema njenim cen-
tralnim institucijama, kakve su bili ban ili kralj Bosne i sabor, odnosno
Stanak sve Bosne, njihova vlast ima smisla, dri se i moe da opstane. Sto-
ga oni nisu nikada pokuavali da iziu iz okvira te Bosne i branili su njeno
jedinstvo i poredak, koji je u njoj vladao Naime, ovi su moni regionalni
gospodari bili snana prepreka bilo kakvoj akciji koja je dolazila izvan Bo-
sne i imala za cilj da Bosnu dovede u ovisnost od stranih feudalnih gospo-
dara ili hrvatskih banova, ili srpskih i ugarskih kraljeva o tome imamo
brojne dokaze u ratovima koje su upravo ovi pokrajinski vlastelini vodili
za Bosnu, a protiv intervencija i nastojanja stranih vladara da prodru i da
se zadre u Bosni. Muhamed FILIPOVI, Bosna i Hercegovina u okovima
nacionalizma. Uloga nacionalnih ideja, nacionalnih politikih ideologija
i politika u dravnom i ustavnopravnom razvoju Bosne i Hercegovine to-
kom XX stoljea, Sarajevo, 2003, 150.
61 fon KROKO, nav. dj., 93-95.
62 Ivan LOVRENOVI, Unutarnja zemlja, 137.
63 Sreko M. DAJA, Bosna i Bonjaci u hrvatskom politikom dis-
kursu, u: Eseji, razgovori, polemike, prijevodi, Udruga aka i prijatelja
Franjevake klasine gimnazije Visoko podrunica za Njemaku, Prire-
dio: Jozo Dambo, Mnchen, 2005, 83.
litikim i socijalnim odnosima u osmanskoj Bosni.
64
Otu-
da ne treba uditi to su kod bosanskohercegovakih kato-
lika druge politike i nacionalne opcije najprije ilirizam
i jugoslavenstvo, zatim konano hrvatstvo odnijele pre-
vagu nad idejom integralne bosanske nacije koju je zastu-
pao bosanski franjevac Antun Kneevi. Dakako, Kneevi-
evo bonjatvo i bosanstvo ureeno je prosvjetiteljskom
aureolom, ono zagovara ideju narodnog jedinstva za pra-
voslavne, katolike i muslimane, odnosno ideju reafrmaci-
je srednjovjekovne bosanske dravnosti na principima rav-
nopravnosti.
65
Kneeviu se ne moe prigovoriti za nacio-
nalizam kao politiko naelo koje zastupa ideju o istovjet-
nosti politike i nacionalne jedinice.
66
Kneevieva percep-
cija Bosne i bonjatva, za razliku od Filipovieve, moe iz-
drati i najstrou provjeru demokratskih ideala, to zna-
i politikoloko, povijesno, socioloko i antropoloko vred-
novanje jer polazi od tri osnovna ideala: od ideala slobode,
jednakosti i bratstva.
67

Njegujui na ovakav autistian nain misao o vlasti-
toj povijesnoj veliini i izabranosti, unitarno raspolo-
eni Bonjaci poput Filipovia izravno potiu Hrvate i
Srbe na secesionizam koji je u spletu povijesnih okolnosti
ve kodiran u njihovom nacionalnom identitetu. U istom
pravcu vodi sve ee i sve tvrdoglavije opetovana ideja
jedan ovjek jedan glas, kao formula za razrijeenje aktu-
alne politike krize i stanja beznaa. U sadanjim okolno-
stima pogreno je igrati na mimikriju ovoga tipa, jer su je
diskreditirali rat i poslijeratni razvoj, te je unaprijed itljiva
i kao takva neprihvatljiva. Dananja BiH preesto i goto-
vo u pravilu jednostrano usporeena sa vicarskom da-
leko je ispod one politike kulture i zrelosti koja krasi gra-
ane ove zemlje smjetene izmeu njemakog, francuskog
i talijanskog prostora. Osim toga, vicarska drava i njezin
suvremeni politiki sustav rezultat su dugotrajnog evolu-
tivnog procesa u kojemu je jo 1874, nakon mnogih ustav-
nih reformi, donesen Ustav kojim je suverenitet podijeljen
izmeu savezne drave i kantona.
68
U Bosni i Hercegovi-
ni jo uvijek se na postulatima politikoga ivota XIX. st.
vodi teka rovovska borba izmeu domaih politikih, in-
telektualnih i vjerskih pseudoelita, u kojoj kao konana r-
tva strada ideja politikoga bosanstva kao platforme za tro-
struku politiku lojalnost dravi Bosni i Hercegovini.
69
Na
64 S. M. DAJA, Politika zbilja i povijesna percepcija Karaulina razdo-
blja bosansko-hercegovake povijesti, 96.
65 Slavko KOVAI, Spisateljska djelatnost fra Antuna Knaevia, u: Ju-
ki, br. 2, Zbornik radova, Sarajevo, 1972, 121-137.
66 Usp. Ivo RENDI MIOEVI, Etnopsihologija i nacije u Iliriku, u:
u: Dijalog povjesniara istoriara, 1, Peuh 20.-22. studenoga 1998, Pri-
redili: Hans-Georg Fleck i Igor Graovac, Friedrich Naumann Stiftung, Za-
greb, 2000, 93.
67 Dubravka STOJANOVI, Istorijski problemi demokratizacije: primer
Srbije, u: Historiografski vidici, I, Uredila: Sonja Dujmovi, Forum Bosnae,
br. 32, Sarajevo, 2005, 88.
68 Boo EPI, Suvremeni politiki sustavi. Drugo dopunjeno izdanje,
Logos, Split, 2000, 179-184.
69 Sreko M. DAJA, Sudbina neukih i malih ne izgleda ruiasto, u:
Eseji, razgovori, polemike, prijevodi. Udruga aka i prijatelja Franjeva-
ke klasine gimnazije Visoko podrunica za Njemaku. Priredio: Jozo
Dambo, Mnchen, 2005, 157.
pitanju odnosa prema politici, odnosno prema politikoj
istini, testira svoju vjerodostojnost suvremeni intelektualac
podvrgavajui kritici postojei poredak ili, pak, branei ga i
sluei mu.
70
Kod nas je na cijeni izgradnja strategijske pa-
radigme sraunate evokacije folklorne matrice koja legi-
timira ideju uzorne povijesti u smislu njezina posveivanja
koje jami uzajamno sporazumijevanje u okviru grupe.
71
To objanjava da su umjesto potrage za modernim po-
litikim modelom mitologizatori prednost dali izgradnji
politikog okvira koji umjesto suradnje i komplemen-
tarnosti namee dominaciju i asimilaciju. Nije jasno je
li Filipovi svjestan golemoga intelektualnoga rizika koji
kao marksistiki flozof preuzima kada se eli ogledati na
polju historiografje gdje se, dijelei lekcije o znanstvenoj
ozbiljnosti, kree uglavnom unutar neinventivnih kompi-
latorskih postupaka, daleko od izvorne grae i relevantne
literature pisane na domaim i stranim jezicima, bez ko-
jih su komparativni uvidi u bosanskohercegovaku povi-
jest unaprijed osueni na neuspjeh. Zato je njegova knji-
ga Historija bosanske duhovnosti. Prahistorija oci-
jenjena kao nakladniki promaaj i kao znanstveno
neozbiljna.
72

O kritici i kritizerstvu
Na Periinu znanstveno utemeljenu kritiku Filipovievog
volebnog pokuaja da sintetski predstavi povijest bosan-
ske duhovnosti u prethistoriji, osvrnuo se dr. Senadin La-
vi sa Fakulteta politikih nauka u Sarajevu. Kaimo od-
mah: krajnje proizvoljno i neuvjerljivo, sa stajalita mo-
derne historijske znanosti (medijevalistike posebno) pro-
maeno i rigidno, nacionalno pristrano, do neke mjere
naivno i uproeno, u pojedinim dijelovima prizemno i
selektivno. Istina je i to: uz nastojanje da se svemu priskrbi
akademska razina i znanstvena vjerodostojnost.
U dananjim okolnostima galopirajue drutvene erozije
gdje cilj (i ne samo u politici) opravdava svako sredstvo,
Laviev pokuaj da Periu diskreditira kao njemu anoni-
mnog i sasvim nepoznatog autora i malog igraa u star-
tu vie govori o njemu nego o Perii.
73
Moja je prednost u
tome to osobno ne poznajem nijednoga od njih dvojice,
tako da svoje prosudbe ve i zbog toga mogu donositi bez
70 Sreko M. DAJA, Politiki profl fra Grge Martia, u: Zbornik radova
znanstvenog skupa: Fra Grgo Marti i njegovo doba, Zaviajni klub Posu-
je Zagreb, Zagreb, 1996, 33.
71 Ivo ANI, Prevarena povijest. Guslarska estrada, kult hajduka i rat
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990-1995 godine, Durieux, Zagreb,
1998, 15.
72 Vidi informativan i zaokruen kritiki prikaz: Darko PERIA, Mu-
hamed Filipovi, Historija bosanske duhovnosti. Prahistorija. Biblioteka
Izdanci, Svjetlost, Sarajevo, 2004, 390 stranica, 14 slika, u: Bosna francis-
cana, br. 22, Sarajevo, 2005, 267-287.
73 Senadin LAVI, Apriorne konstrukcije o izvornosti i heretike dekon-
strukcije, u: Godinjak BZK Preporod, Godina V, Sarajevo, 2005, 35, 38.
suvinih strasti. Nije, naime, niti moe biti osnovni krite-
rij kvalitete znanstvenog teksta afrmiranost autora, nego
je to u prvome redu tekst kao takav, odnosno njegova argu-
mentacija. Ime autora u principu se moe zanemariti, to
ne znai da od afrmiranog imena neemo oekivati vie
nego od onoga koje to nije. Zato u ovome sluaju Lavi ne
govori u prilog Filipoviu (bez obzira koliko se trudio, isto-
vremeno nastojei ostati neutralan), jer se ispostavlja bje-
lodanim da argumentacija anonimnog i sasvim nepozna-
tog autora i malog igraa daleko nadmauje pretpostav-
ljeni znanstveni autoritet jednoga akademika. Znai li to
da bi za kritiku Filipovievih stavova najprije trebalo is-
puniti uvjete nekog javnog natjeaja? Ne znam pri tome
jesam li ja prema Lavievim kriterijima dovoljno poznat i
priznat da bih stekao licencu za kritiki osvrt na Filipovi-
ev tekst? Bez obzira na odgovor ja sam preuzeo stanovi-
ti rizik svjestan da mogu proi poput Perie koji je s nok-
ta optuen za jedan projektiran i planski, donekle nemut
i nedorastao, dijelom ogranien nevidljivim presupozici-
jama i arheolokim preciznostima, pokuaj da se napravi
kritiki osvrt na djelo Muhameda Filipovia Historija bo-
sanske duhovnosti.
Nije, dakle, kako bi to htio Lavi, glavni ton Periinog tek-
sta redukcionistiki par excellence, bespredmetno je Peri-
u omalovaavati jer toboe nije naviknut da ita neto to
je napisano flozofskim stilom, budui da je ovaj nepo-
znati gospodin Filipoviu odrao pravu lekciju iz ele-
mentarne faktografje, historijske metodologije i logi-
ke, gotovo na svakoj stranici knjige ukazujui na njezi-
ne katastrofalne promaaje. Proziran je zato Laviev po-
kuaj da sve prikae kao plod Periine zle namjere da tiho
provue sadraj nekoliko hipoteza kao da se radi o nesum-
njivim istinama i da pri tome neprimjerenim vokabularom
devalvira autora. Peria i to je puna istina ne provlai
nikakve hipoteze budui da on, za razliku od Filipovia, su-
vereno vlada materijom o kojoj raspravlja. Ova se nesum-
njiva injenica ne moe sakriti nikakvim smokvinim li-
stom navodnoga flozofskoga stila. U korijenu je pogre-
na Lavieva ocjena da Filipovi pokazuje da postoji i da se
moe znanstveno prezentirati povijest bosanske duhovno-
sti, budui da je upravo on svojim nainom i svojim stilom
takvoj mogunosti (koju ni Peria ne dovodi u pitanje) kri-
la podrezao ve u samome startu. Lavi je u pravu kada tvr-
di da se ne moe misliti dio ili element cjeline bez principa
konteksta, problem je meutim u tome to je Filipoviev
pokuaj reprezentativan ba za takav oskudni nain pro-
miljanja lienog konteksta i neophodnih paralelnih uvida.
Napokon kljuni je problem u tome to je za Filipovia po-
jam bosanske duhovnosti svodiv samo na bonjako-musli-
mansku komponentu bosanskohercegovake pluralne po-
vijesne scene.
Ovakvom manipuliranju s prolou iz koje se crpe aktu-
alni politiki argumenti podlegao je i sam Lavi kada se
nekritiki, u duhu pseudo-znanstvene nacional-romanti-
arske magle XIX. stoljea, ushieno poziva na heretiku
prolost srednjovjekovne Bosne, izjednaavajui vjerske
pojmove koji se nikako ne mogu dovesti u istu ravan.
74
Bez
obzira koliko mekano intoniran, Laviev naknadno kon-
struirani heretiki nacionalizam hrani se istim duhom
apriornog ideologiziranja kojim je proet redakcijski pred-
govor Zbornika radova Bosna i Hercegovina i Svijet objav-
ljenog u Sarajevu 1996. godine.
75

Sekte su, naime, a Crkva bosanska je kranska sekta al-
ternativna biskupija sredinom XIII. st. u akovo dislocira-
nom kaptolu katolike biskupije, jurisdikcijski neovisna o
Rimu i Carigradu oduvijek postavljale stroije dogmat-
ske zahtijeve nego tzv. etablirane vjerske zajednice. Zato je
Crkva bosanska bila znatno dogmatskija od Katolike cr-
kve koja se njome aktivno bavila, te je pogreno tvrditi da je
imala neto nedogmatsko. Time se Lavi pridruio onim
bonjakim mitologizatorima kojima poznavanje crkve-
ne povijesti heretika terminologija, crkveno-politika
tektonika europskog srednjovjekovlja, dogmatika, politi-
ki karakter hereze i meukonfesionalne opreke nije jaa
strana. Lavi se tako ukljuio u raspravu zapoetu u dru-
goj polovici XIX. stoljea kada je u historiografji postavlje-
no pitanje: ija je (srednjovjekovna) Bosna? Odgovor
koji on daje, ako i jest sofsticirano zamagljen, ne razliku-
je ga bitno od srpskih i hrvatskih mitologizatora i njihovih
oskudnih promiljanja o pitanjima kulture i kontinuiteta u
povijesti. Tu od pomoi ne moe biti flozofski stil, jer kriti-
ara neizbjeno zadesi efekt bumeranga.
Mitologizatori su fascinirani kontinuitetom kao da konti-
nuitet nije neto vie od pukog trajanja i manje od progre-
sivnog razvoja, jer se on ne zasniva na samodopadljivom
mnijenju da je itav povijesni tok bio svrhovit i da je vodio
ka naoj suvremenoj osrednjosti kao svom cilju i ostvare-
nju.
76
Potreba za kontinuitetom pod svaku cijenu uka-
zuje na strah za identitet kao da identitet nije prije svega
osobno vlasnitvo kojim se slobodno raspolae, te se u nje-
ga moe i dodavati i oduzimati u krajnjoj liniji moe se
i promijeniti. Ako i namee restrikcije, identitet nije naa
krvna grupa s kojom se raamo i nosimo je cijeli ivot:
identitet je podruje ljudske kreacije.
Ako na ovom pitanju Lavi iskazuje sve slabosti vlastite po-
zicije, tankog i pogrenog historijskog znanja koje bi pod
hitno trebalo modernizirati, onda se na sljedeem primje-
74 Bosanski heretici su vaan element heretike i slobodarske Evrope s
arijancima, manihejcima, gnosticima, albigenzima, valdeanima, katari-
ma, patarenima, husitima, bogumilima itd., kao onima koji su imali ne-
to svoje (vlastiti otklon), autohtono, originalno, specifno, nekanonsko,
emancipatorsko, nedogmatsko S. LAVI, nav. dj., 42.
75 Prolost, kao i sadanjost zemlje Bosne u biti je patnika, poevi od
krstakih pohoda protiv Crkve bosanske, do najnovijih dana. Historiograf-
ska znanost jo nije dala cjelovit sud o ugarskom zlu nanijetom ovoj zemlji
u srednjem vijeku.
76 Karl LWITH, Svjetska povijest i dogaanje spasa, August Cesarec
Zagreb Svjetlost, Sarajevo, 1990, 49. Naslov izvornika: Karl Lwith,
Weltgeschichte und Heilsgeschehen. Die theologischen Voraussetzungen
der Geschichtsphilosophie, Verlag W. Kohlhammer, 1953. Prijevod: Ma-
rio Vuki.
ru ogleda njegova selektivna metoda. Spominjui negira-
nja bonjakog identiteta novijega datuma koja dolaze iz
Hrvatske on s punim pravom ukazuje na jednu opskurnu
pojavu, meutim problem je u tome to Filipovi to isto i
jo upornije ini kada je u pitanju hrvatski i srpski identi-
tet u Bosni i Hercegovini, a to Laviu nije povod za zabri-
nutost. Zato je sljedei citat iz Lavievog teksta primjenljiv
ponajprije na Filipovia: Svaki partikularni pristup razu-
mijevanju Bosne, meutim, ima problema s falsifciranjem
njenog sadraja bez obzira da li je on religijski, dogmati-
ki, nacionalni, plemensko-regionalni ili provincijalni. Fili-
poviev pristup kolski je primjer partikularnog, ostrae-
nog pristupa.
Laviev pokuaj da delegitimira Bosnu kao mjesto jedne
istine promaen je budui da o jednom povijesnom su-
bjektu ne moe postojati vie od jedne povijesne istine.
Ako i priznaje razliita stajalita, pluralizam te vrste histo-
riografska metoda ne poznaje. Apsolutna se objektivnost u
historiografji, istina, ne moe postii, ali se ne moe zau-
zeti ni neutralan stav prema predmetu istraivanja, odno-
sno preporuljivo je nastojanje da se stvari osmotre sa sta-
jalita aktera povijesti.
77
U tom postupku od pomoi je Bra-
udelov koncept historije kao fenomena dugog trajanja
koji sm postavlja sve velike probleme dananjih i nekada-
njih drutvenih struktura kao jedini nain govora koji po-
vezuje istoriju sa sadanjou i pretvara je u nedeljivu celi-
nu.
78
Ovdje se kao primarno postavlja pitanje mjesta histo-
riografje u drutvu na jednoj, odnosno problem usitnjava-
nja historije na drugoj strani.
Dodue i Peria odstupa od znanstvenih postulata kada
govori o Ugarsko-hrvatskom Kraljevstvu i bosanskim vla-
darima koji su bili u vazalnom odnosu prema ugarsko-hr-
vatskim kraljevima. U povijesnim izvorima ne posto-
ji dravni subjekt imenovan Ugarsko-hrvatskim-Kra-
ljevstvom to znai da se radi o neologizmu jer se dravni
subjektivitet temeljio na svetoj kruni ugarskoj, dok je vazal-
stvo predstavljalo isuvie fuidnu kategoriju da bi se njome
vjerodostojno mogao opisati kompleksan odnos izmeu
dvaju neovisnih politikih subjekata, u ovom sluaju Ugar-
ske i Bosne.
79
U red slinih pogreaka ide i tvrdnja da bo-
sanski vladari od bana Kulina do kralja Stjepana Toma-
evia nikada nisu bili pripadnici Crkve bosanske ve su ja-
sno isticali svoju pripadnost Katolikoj crkvi. Bosanski su
vladari ve od bana Ninoslava, zatim mnogo naglaenije
od Stjepana II. Kotromania, bili izloeni konfesionalnim
dilemama, to znai da su pehlivanili izmeu Katolike
crkve i Crkve bosanske (izmeu dvaju kranskih konfe-
77 I. OLOVI, nav. dj., 134.
78 Fernand BRAUDEL, Spisi o istoriji, Srpska knjievna zadruga, Beo-
grad, 1992, 7. Naslov originala: Fernand Braudel, Escrits sur lHistoire,
Flammarion, Paris, 1969. Preveli: Branko Jeli, Ivanka Pavlovi, Ksenija
Jovanovi.
79 Dubravko LOVRENOVI, Na klizitu povijesti. Sveta kruna ugarska
i Sveta kruna bosanska 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 3-
21. i dalje.
sija) sa svim posljedicama politike i sociopsiholoke na-
ravi koje su proizlazile iz takvoga nezahvalnoga poloaja.
80

Drugim rijeima: bosanski su Kotromanii bili izloeni
drami dvostrukog konfesionalnog identiteta i to mnogo
prije od drugih europskih vladara koji su se nali u procije-
pu izmeu katolianstva i protestantizma.
Groteskno je, nekorektno takoer, s Lavieve strane pr-
stom upirati u Stjepana Bua i njegovu knjigu Problemi et-
nogeneze Hrvata objavljenu davne 1970. godine s primor-
dijalistikom tezom o Hrvatima od stoljea sedmog, a pri
tome itatelje Preporodovog Godinjaka ne informirati o
cijeloj plejadi hrvatskih znanstvenika poput Nade Klai,
Tomislava Raukara, Ive Goldsteina, Nevena Budaka, Sre-
ka M. Daje, Luke akovia, Ive Banca, Mirjane Gross, Pe-
tra Korunia koji su o tome problemu pisali bez aprioristi-
kih konstrukcija XIX. stoljea. Naivno je meutim Lavie-
vo uvjerenje, pri emu samo ponavlja greku staru stotinu i
vie godina, da e za rastui bonjaki nacionalizam pokri-
e nai u hrvatskom nacionalizmu i to selektivnim pristu-
pom informacijama koje podastire Preporodovom itatelj-
stvu. Zato se u principu postavlja problem kredibilnosti
njegove tvrdnje da je naa budunost pluralistika gra-
anska Bosna i Hercegovina, jer ona po zlu automatiz-
mu priziva asocijaciju o temeljnim i narodima koji to nisu.
Problem je, naime, u tome to bi se 92. godine u to jo i
moglo povjerovati, ali se u meuvremenu pokazalo da or-
topraksija i ortodoksija ne govore istim jezikom i ne idu
istim putem. U ovom se trenutku (na alost i jo zadugo) u
rjeavanju naih nagomilanih problema ne vrijedi pozivati
na princip liberalne demokracije jedan ovjek jedan glas
(ako Lavi misli na to), jer ga je ortopraksija eliminira-
la kao krinku iza koje se skrivaju planovi koji nisu u doslu-
hu s demokracijom.
Lavievo nastojanje da diskreditira Sreka Daju i Mirja-
nu Kasapovi kao navodne autore aprioristikih hipoteza
vjerske provenijencije takoer otkriva izvorie njegova ne-
snalaenja i lutanja du historiografskih transverzala Bo-
sne i Hercegovine ali i ire. Upitno je to da Laviu smetaju
Dajine i Kasapovikine teze koje mogu izdrati i naj-
strou znanstvenu kritiku, a ne smetaju mu Filipoviev
rigidni unitarizam i raskone neznanstvene improviza-
cije. I sama mogunost konsocijacijskog ureenja Bosne i
Hercegovine koju zastupa renomirana politologinja i so-
ciologinja, profesorica na zagrebakom Fakultetu politi-
kih znanosti (a ne naa Vareanka!) Mirjana Kasapovi,
u odreenim je intelektualnim krugovima naila na zid od-
bijanja. Ideja koju nudi Kasapovika, forma demokratske
vladavine koja ne pretpostavlja zajedniku kulturu
81
, neu-
80 O tome vidi: Dubravko LOVRENOVI, Krist i donator: Kotromanii
izmeu vjere rimske i vjere bosanske I. (Konfesionalne posljedice jed-
nog lokalnog crkvenog raskola), u: Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj
Bosni i Humu. Zbornik radova, Institut za istoriju u Sarajevu Hrvatski
institut za povijest, Zagreb, Sarajevo-Zagreb, 2005, 193-237.
81 Mirjana KASAPOVI, Bosna i Hercegovina podijeljeno drutvo i ne-
stabilna drava, Politika kultura, Zagreb, 2005. Usp. komentar: Nela RU-
sporedivo je ozbiljnija i produktivnija od ideologijskih fo-
skula o pluralistikoj graanskoj Bosni i Hercegovini.
U startu je jasno da se o formiranju zajednikog nacional-
nog dravljanstva i laikom doivljaju institucija na razini
BiH danas moe govoriti jedino kao o dalekom, utopijskom
cilju, jer naom realnou dominiraju tri disparatne etno-
konfesionalne drutvene komponente, osim toga u meu-
vremenu manje-vie teritorijalizirane. O ostalom treba dis-
kutirati, jer potrebu formulacije novih naela u cilju har-
monizacije rastuih napetosti duboko ukorijenjenih u po-
vijesti nitko dobronamjeran ne moe dovesti u pitanje.
To e meutim teko ii na temelju argumentacije koju
nudi Lavi jer ona otkriva vie nego skromnu razinu upu-
enosti u povijesne procese dugoga trajanja koji su obli-
kovali dananju Bosnu i Hercegovinu: U novokomponira-
nim konstrukcijama se zaboravlja da su dananji bosanski
franjevci stoljeima bili veliki uvari Bosne i bosanstva
da su tek odnedavno bosanski Hrvati pristali na zov homo-
genizacije, da su i oni izdali neku tradiciju, neko ime, neko
znanje, neko pamenje. Iako razina ovoga flozofskog stila
i njegova ofenzivna ambicija da arbitrira u historiografji
ovjeka liava i one najelementarnije obveze da prodisku-
tira sa razliitim miljenjem, ipak se moe primjetiti da se
Lavi i ovdje kree unutar skuenih i neinventivnih mi-
tologizatorskih stereotipa, jer je jedino tako mogue fra-
njevce proglasiti velikim uvarima Bosne i bosanstva kao
da su Bosna i bosanstvo bogomdane sakralne kategorije
a franjevci njihovi (od koga postavljeni i za to ovlateni?)
patroni i uvari. Kao bogumilski i ovaj je mit proizvod na-
knadne i sumnjive potrebe za retuiranjem povijesti. Svo-
dei pak kroatizaciju bosanskohercegovakih katolika na
zov homogenizacije, Lavi ponovno demonstrira svoje
oskudno povijesno znanje, preuzimajui na sebe ulogu gla-
snogovornika etnokonfesionalnih nacija iz kojih izbija sva
stoljetna muka rubne historije refeksa imperijalnih sue-
ljavanja i krvavog prekrajanja balkanske povijesne pozorni-
ce u reiji europskih sila. Pad u ovaj etnokonfesionalni ste-
reotip autor je mogao izbjei da je konsultirao barem neku
iz niza studija koje se bave nastankom nacionalnih identi-
teta na tlu BiH u XIX. stoljeu.
82
Laviev koncept nacije za-
snovan je kojega li paradoksa na ravnomjerno raspore-
enoj povijesnoj krivnji zbog promjene (nacionalno-vjer-
skog) identiteta, kao da su suvremenici a po njemu oni
to jesu odgovorni za dogaaje u kojima nisu sudjelovali.
Ovaj zgreni stav dramatino ukazuje na postkolonijalnu
dimenziju naeg aktualnog povijesnog trenutka, na nemo
artikulacije vlastitosti izvan okvira epskih klieja o iz-
daji vjere pradjedovske. Alternativa je sadrana u razradi
koncepta nacije koji govori o prelasku vjernosti prema oso-
BI, Konsocijacijska BiH kao nunost, u: DANI Bosanskohercegovaki
News Magazin, br. 469, Sarajevo, 9. VI. 2006, 61.
82 Izmeu brojnih ostalih vidi: Sonja MIKOVI, Hrvatsko vienje Bo-
sne u XIX stoljeu /do 1875/, u: Bosna i Hercegovina i svijet, Institut za
istoriju, Sarajevo, 1996, 135-141; Ivan LOVRENOVI, Bosanski Hrvati.
Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Durieux, Zagreb,
2002.
bi, prema vladaru (ast), na vjernost prema naciji (patrioti-
zam), konceptu koji je rodio ideju o domovini.
83
Ideju isuvi-
e esto zlorabljenu da bi se mogao zanemariti cijeli sustav
obmana koji je taj pojam potpuno diskreditirao.
Za Lavia bi po svemu sudei bilo daleko bolje da se nije
upustio u obranu Muhameda Filipovia, pogotovo bi bilo
bolje da se nije doticao bosanskog srednjovjekovlja i Tvrtka
I. Kotromania iju dravu zasnovanu na feudalnoj rebe-
liji i kraljevskoj diktaturi (Krlea bi rekao na kriminalnoj
i hajdukoj mjeavini feudalne anarhije
84
) kroz roman-
tiarsku dioptriju vidi kao monu dravu pluralizma i je-
dinstva raznolikosti iz koje je dolazila mo. Ni u jednom
sluaju autor nije pridonio da se aktualne predstave izmi-
jene ili barem korigiraju, a da se postojea znanja unaprije-
de. Naprotiv, Lavieva reakcija potvrda je aktualnosti onih
utjenih mitova koji se danas (istina s razliitim motivi-
ma) jo uvijek njeguju u BiH a to su: mit o bogumilima,
mit o trajnom miru i harmoniji u Bosni ili mit o Titu.
85

Zato je ovdje, barem u lapidarnoj formi, bilo nuno podvu-
i razliku izmeu prolosti koja je predmet nacionalne ro-
mantike i politikih kalkulacija na jednoj i povijesti kojom
se bavi kritika historijska znanost na drugoj strani.
Nastavak o uljezima i
temeljnom narodu
Identian je sluaj s Filipovievim pokuajem da predsta-
vi najvanije geografske, demografske, historijske, kultur-
ne i politike injenice vezane za Bosnu i Hercegovinu. Od
svega to je autor u ovoj knjizi razoaravajui niske pre-
pisivako-kompilatorske razine predstavio, a iji bi na-
slov zahtijevao timski rad strunjaka najmanje pet razlii-
tih znanstvenih disciplina, panje vrijedna je samo njegova
ambicija da Bosnu i Hercegovinu oslika pouzdano izabra-
nim i jednostavno prikazanim injenicama.
86
Toj ambiciji,
na alost, ni priblino nije udovoljeno, tako da je autor po-
nudio tek nacionalistiki i amaterski intonirano tivo.
87

Samo tako je mogue objasniti kaos apodiktinih tvrdnji,
uproene predstave, navjerojatne kombinacije, teko sa-
stavljive i proturjene pojmove, beskrajne proizvoljnosti,
oigledne neistine, ogromna neznanja, pojednostavljene
sugestije, naivna povezivanja nepovezivog sa narodom i
prolou kao sredinjim pojmovima.
88
83 F. BRAUDEL, Spisi o istoriji, 40.
84 M. KRLEA, nav. dj., 65.
85 N. MALCOLM, nav. dj., XXV.
87 O kritici pojedinih Filipovievih ocjena iznesenih u ovoj knjizi vidi da-
lje u tekstu.
88 Usp. Andrej MITROVI, Prevlast nerazuma. Segment o istorijskom
nerazumu u duhovnim prilikama kriznog doba (pokuaj ireg tumaenja
konkretnim povodom), u: Dijalog povjesniara istoriara, 2, Peuh 19.-
21. studenoga 1999, Priredili: Hans-Georg Fleck i Igor Graovac, Friedrich
Naumann Stiftung, Zagreb, 2000, 65, 67.
Po svemu se ini da akademik nije do kraja probavio inje-
nicu da je vrijeme dominacije jednih nad drugima nepo-
vratno prolo i da se o smislenoj budunosti BiH moe go-
voriti jedino u kontekstu ljudskih prava, punoga meusob-
noga uvaavanja i priznanja u klimi demokratskog ozraja
i naelno jednakog poloaja pred zakonom. Ideje koje za-
stupa Filipovi prije bi odgovarale sirovoj konfesional-
noj klimi XVIII. i XIX. stoljea sa bosanskim begova-
tom kao jedinim nosiocem politikih prava, u ije je ime
Safvet-beg Baagi i uveo bogumilski mit u bonjako-mu-
slimansko samopredstavljanje, nego poetku XXI. st. kada
javnim diskursom, barem u visoko razvijenome svijetu,
dominiraju liberalna demokracija i kult ljudskih prava, po-
negdje istina dovedeni do apsurda. Ma koliko se na pojedi-
nim mjestima trudio ostati u okviru nekih opeprihvaenih
znanstvenih postulata, Filipovi na kraju ipak zavrava
u unitarizmu, sanjajui o jedinstvenoj bosanskoj naci-
ji kojoj su vrijeme i okolnosti ve odavno rekli historij-
sko ne.
89
Samo po sebi to ne bio bio problem da do koncep-
ta bosanske nacije Filipovi ne dolazi uz prethodnu bespri-
mjernu negaciju nebonjakih nacionalnih kategorija.
Mitologiji koja stoji u slubi legitimiranja tzv. povijesnih
prava ali i u funkciji proizvodnje kolektivnih omraza pri-
klanja se Filipovi kada dananjoj historiografji u Hrvat-
skoj i kod Hrvata uope priiva nacionalistike tendenci-
je kao glavni sadraj.
90
Ova paualna, niim dokaziva ocje-
na neodriva je, jer stanje historiografje (i publicistike) u
Hrvatskoj i kod Hrvata openito govori da je u odnosu na
srpsku i bonjaku historiografju hrvatska najdalje uzna-
predovala na putu vlastite emancipacije od nacionalisti-
kih naplavina, posebno u kritici velikohrvatskih svojatanja
Bosne i Hercegovine.
91
Ne moe zato biti dileme oko toga
zna li to akademik Filipovi ili ne, ostaje jedino dilema za-
to zaobilazi takvu markantnu injenicu. Ovakav stav o tu-
oj krivnji otro proturjei duhu europejstva koji verbalno
zagovara isti autor, jer miljenje koje sebi prisvaja atribut
europskog ne bi smjelo bjeati od stavljanja samoga sebe
pod znak pitanja. Zagovaranje arhetipskih historijskih pre-
dodbi u slubi nacionalne homogenizacije daleko je od
principa revolucije i drutvene pravinosti kao europskih
89 Stoga se upravo u toj injenici, u injenici dravnog jedinstva i djelo-
vanja drave na njeno stanovnitvo, i krije mogunost da se svi njeni gra-
ani sa njom identifciraju i kao njeni graani postanu jedna, jedinstvena
bosanska nacija. M. FILIPOVI, Bosna i Hercegovina, 30.
90 Sve to se javljalo i nastajalo u Bosni u ivotu njenih katolika, prije po-
jave hrvatskog nacionalnog pokreta, zaboravljano je, negirano ili sasvim
potcijenjivano i preocjenjivano, a ponekad i namjerno krivo identifcira-
no, tj. sve je minimizirano i u kvantitetu pojava i u kvalitetu duhovne pro-
dukcije tog vremena ili je tim pojavama mijenjan karakter i identitet, tj.
one su falsifcirane. Takav stav u velikoj mjeri je karakteristian i za dana-
nju kulturnu historiografju u Hrvatskoj i kod Hrvata uope. M. FILIPO-
VI, Historija bosanske duhovnosti. Epoha modernizacije, 8.
91 Iz niza takvih tekstova, od kojih Filipoviu neki moda i nisu bili do-
stupni, izdvojit u dva vlastita koji su mu sigurno bili pristupani: Dubrav-
ko LOVRENOVI, Pred gorgonskim licem svehrvatstva, u: Forum Bo-
snae, 1-2, Sarajevo, 1998, 47-76; Isti, Bosanski mitovi, u: Erazmvus a-
sopis za kulturu demokracije, br. 18, Zagreb, 1996, 27-31.
vrijednosti.
92
Dok Filipovi svojom povrnou pretendi-
ra na defniranje cjelokupne povijesne i suvremene prakse,
nakon II. svjetskog rata veliku popularnost stekle su histo-
rijske komedije meu ostalima s nekim srednjovjekov-
nim likovima poput kralja Artura u glavnoj ulozi nagovi-
jestivi pristup nove globalne kulture.
93

Obarajui nacionalistike postavke pojedinih srpskih i hr-
vatskih historiara o srpskom, odnosno hrvatskom karak-
teru bosanskog srednjovjekovlja, publicisti poput Filipovi-
a i sami zavravaju u nacionalistikoj aporiji, jer na pitanje
ija je Bosna? kao odgovor nude samo obratnu stranu iste
medalje: dakle, umjesto srpska ili hrvatska, prema Filipo-
viu srednjovjekovna je Bosna bonjaka.
94
Tako se uz istu
argumentaciju samo razliitog nacionalnog predznaka,
osobito aktiviranjem bogumilskoga mita, vri ujednaava-
nje sa (veliko)srpskom i (veliko)hrvatskom slikom povijesti
odnosno, uspostavljujui povijesni kontinuitet sa srednjim
vijekom, osigurava se isti rang i ista vrijednost vlastite po-
vijesti.
95
Zato i opravdana kritika velikodravnih projeka-
ta (u ovom sluaju hrvatskog nacionalnog predznaka) gubi
92 Usp. Fernand BRAUDEL, Civilizacije kroz povijest, Globus, Zagreb,
1990, 291, 342. Naslov izvornika: Grammaire des Civilisations, Les Editi-
ons Arthaud, Paris, 1987. Prijevod: Lj. Matkovi, N. Desnica erjavi,
V. Crnkovi, S. Ravli.
93 Henryk SAMSONOWICZ, Te Origin of Poland, or Images of our
own Beginnings, u: Acta Poloniae Historica, 81, Polska Akademia Nauk,
2000, 22.
94 Stoga, ako bi se, naime, priznalo da je u Bosni duhovni ivot posto-
jao i ak bio intenzivan i da je ostvario odreene visoke umjetnike i kul-
turne rezultate, da se izrazio i u odreenoj svijesti o svojoj bosanskoj dr-
avi, tada ne bi bilo mogue tvrditi da u Bosni nema nikakvog autohto-
nog bosanskog stanovnitva i da u njoj ne ive Bosanci ili Bonjaci, nego
samo Hrvati i Srbi, te da oni nisu legitimni nasljednici nekadanjih Bo-
njana. Ako se to ima u vidu, onda je jasno da kad bi bilo priznavano posto-
janje bosanske drave i njenog originalnog bosanskog stanovnitva, nje-
nih Dobrijeh Bonjana, tada ne bi bila mogua teza da u Bosni odvajka-
da ive samo Srbi i Hrvati, a da drugog nekog stanovnitva nije nikada ni
bilo Istina je, meutim, obratna. U klasinoj Bosni je bilo odista teko
nai znakove postojanja nekog posebnog srpskog ili hrvatskog nacional-
nog duhovnog, kulturnog ili politikog ivota, izuzimajui posebni religij-
ski kontekst duhovnosti katolika i pravoslavaca u Bosni, to je svakom pro-
matrau i istraivau etnikih prilika u Bosni jasno da je ovim prostorima
dominirao izrazito bosanski i bonjaki duhovni kontekst. To se moe tvr-
diti za prilike prije 1463. godine (kontekst Crkve bosanske i Bonjana), ali
podjednako i za one uspostavljene nakon nastanka osmanlijske vlasti, sve
do sredine XIX. stoljea. M. FILIPOVI, Historija bosanske duhovnosti.
Epoha modernizacije, 10-11.
95 Sreko M. DAJA, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercego-
vine, Predemancipacijsko razdoblje 1463-1804. S njemakog preveo La-
dislav Z. Fii. Autorizirao i nadopunio autor. 2. popravljeno i dopunjeno
izdanje. ZIRAL Zajednica Izdanja Ranjeni Labud, knj. 105, Biblioteka
STEAK, knj. 4, Mostar, 1999, 15. (Naslov izvornika: Konfesionalitt und
Nationalitt Bosniens und der Herzegowina Voremanzipatorische Pha-
se 1463-1804, R. Oldenbourg Verlag, Mnchen, 1984.)
smisao
96
, budui da se Filipovi i sam slui istom izopae-
nom logikom.
97

Da to nije tako ne bi mu se desio teko oprostivi lapsus sa
Dobrijem Bonjanima originalnim bosanskim sta-
novnitvom kako ih on zamilja. Meutim sintagma dobri
Bonjani ne pojavljuje se primarno kao etnika kategorija,
nego u svom najirem znaenju uvijek kao socijalna i etika
kategorija. Taj pojam nikada ne oznaava tadanji cjeloku-
pni bosanski etnos, nego samo sloj slobodnjaka, odnosno
plemstva u drutvenoj feudalnoj piramidi.
98
Ostaje pitanje
kako se autor uope mogao upustiti u raspravu ove vr-
ste a da prethodno nije raistio sa znaenjem osnovnih
pojmova, odnosno da nacionalnost i etnikum nisu bile
identine kategorije, tj. da nacionalnost nije predstavlja-
la ab ovo etnike grupe.
99
Nastojei kroz tu mutnu diop-
triju uspostaviti idealni kontinuitet izmeu srednjovjekov-
ne i osmanske Bosne, lakonski eliminirajui Srbe i Hrva-
te iz starijeg razdoblja bosanske povijesti, zaklanjajui se
iza terminologije nacionalnih integracija s kraja XIX. sto-
ljea, Filipovi ponovno zavrava u rigidnom nacionaliz-
mu pandanu srbiziranju i kroatiziranju bosanskog sred-
njovjekovlja. O emu se radi, je li primarno rije o tome da
Filipovi po vokaciji nije medijevalist pa mu se potkrada-
ju lapsusi ove vrste, je li to bi bilo jo poraznije rije
o nepoznavanju problema kakav je terminologija historij-
skih izvora, ili je u pitanju takva povijesna rekonstrukcija
koja eli opravdati unaprijed postavljene politike ciljeve
najbolje e znati sam autor. Oito je da metodologija histo-
riografskog istraivanja Filipoviu nije jaa strana, usprkos
tome to su historiari odavno na istu s tim da je upravo
metodologija osnovna poluga za izlazak njihove discipli-
ne iz krize.
100

96 Ovdje treba kazati neto o stalnim nastojanjima pseudohistoriografa,
raznih nacionalnih ideologa i zastupnika ahistorijskih teorija Te teorije
se danas plasiraju kao stvar utvrenih spoznaja i utemeljenih istina, tako
da ulaze ak i u leksikone (najnoviji Leksikon Hrvata u Bosni i Hercegovi-
ni izdan u Mostaru, koji nalazi Hrvate na tlu Bosne ve od VII stoljea i na
temelju toga uspostavlja njihova prava na njenu teritoriju). Takve teorije
spadaju u najkonzervativnije i politiki direktno inspirirane pokuaje na-
cionalno-romantiarske historiografje da nasilno i na temelju mitologij-
skih dokaza rjeava pitanje karaktera nekog tla i identiteta nekog naroda.
M. FILIPOVI, Bosna i Hercegovina u okovima nacionalizma, 147-148.
97 Ti pokuaji su samo obina nacionalna propaganda i nemaju nika-
kve veze sa ozbiljnom znanou. Svako projiciranje sadanjih stanja i na-
cionalnih situacija iz XIX stoljea u dalju prolost ne moe izdrati kriti-
ku i mora biti kvalifcirano samo kao nacionalna i politika propaganda
Ona je izraz kasne i ve defnitivno historijski neuspjele akcije hrvatskog
nacionalizma da prisvoji Bosnu i Hercegovinu i da u njoj uspostavi neka-
kva hrvatska historijska i dravna prava. Ozbiljna historiografja je ve ri-
jeila to pitanje utvrdivi da na teritoriji Bosne nema nikakvih historijskih
Hrvata, pogotovo u VII stoljeu, i da su sve to puste tlapnje izlapjele naci-
onalno-romantiarske ideologije. M. FILIPOVI, Bosna i Hercegovina u
okovima nacionalizma, 148.
98 Sreko M. DAJA, Dobri Bonjani i boni homines, u: Dijalog, a-
sopis za flozofska i drutvena pitanja, 1-2, Sarajevo, 2006, 105-130. Usp.
Dubravko LOVRENOVI, Na ishoditu srednjovjekovne bosanske etno-
politogeneze, u: Bosna franciscana, br. 9, Sarajevo, 1998, 85-125.
99 Jen SZCS, Nationalitt und Nationalbewusstsein im Mittelal-
ter. Versuch einer einheitlichen Begrifssprache, II. Teil, u: Acta Historica
Academiae Scientiarum Hungaricae, XVIII/1-2, Budapest, 1972, 245.
100 Mirjana GROSS, Historijska znanost razvoj, oblik, smjerovi, Sveui-
lite u Zagrebu Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1976, 209.
Sintagme o jedinstvenoj, graanskoj i normalnoj evrop-
skoj dravi s neskrivenom tenjom politike unifkacije i
unitarizacije raaju kontraefektom, isto kao i teza o fantaz-
magorinoj Pradavnoj Bosni koja bi u sadanjim okolnosti-
ma trebala posluiti kao obrazac za izgradnju opeprihvat-
ljivog politikog modela. Obrazlaganja ove teze poduhvatio
se upravo akademik Filipovi pokazujui pri tome temelj-
no nerazumijevanje povijesnih struktura dva entiteta Bo-
sne i Europe iji su se putevi 1463. god. razdvojili, da bi
se danas, sa golemim zaostatkom u povijesnom gradivu,
Bosna i Hercegovina ponovno nala u situaciji da nastavi
graditi svoj europski put. Filipovi, meutim, vri zamje-
nu teza i Bosnu proglaava urmodelom i pramodelom
Europe.
101
Nema, na alost, u povijesti Bosne i Hercegovi-
ne od vremena srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva,
preko paaluka u okviru Osmanskoga Carstva, corpusa se-
paratuma u sastavu Austro-Ugarske, Prve Jugoslavije, Pa-
velieve NDH te, konano, Druge Jugoslavije u sukcesiv-
nom smjenjivanju feudalnih, teokratskih i ideologijskih re-
ima takvoga politikog modela ija bi renesansa ponudila
izlaz iz aktualne slijepe ulice. Primjerenije bi bilo da se sa-
danji povijesni trenutak BiH shvati kao svojevrsna nulta
toka s koje bi se bez oraha u depovima moglo krenuti u
potragu za takvim politikim ureenjem koje bi ponudilo
odgovor barem na neka gorua pitanja bez ijeg se rjeava-
nja ne moe zamisliti izgradnja stabilne drave i prosperi-
tetnoga drutva.
102
Kada bi slijedili Filipovieve teze da-
nas bi se nalazili u zavidnoj situaciji da Europi postav-
ljamo uvjete za prijem u Bosnu i Hercegovinu!
Sustavno prisvajajui bosansku srednjovjekovnu povijest,
bonjaki se nacionalizam pribliio primordijalisti-
kim etnikim zahtijevima za vlasnitvom nad prolo-
u i pravima na njezinu upotrebu za sadanje ciljeve.
103
U
pravu je zato Adil Zulfkarpai kada kae da je bonjaki
nacionalizam postao balkanska nacionalistika ideologi-
ja, ravna velikosrpskom ili velikohrvatskom nacionalizmu i
koja e biti partner za podjelu Bosne.
104
Za historijsku zna-
nost je vano, a za razvoj nae politike kulture moglo bi
biti plodno, razmiljanje predsjednika maarske vlade gro-
101 Jedna je istina tu bitna, a to je da bosansko drutvo i Bosna kao dra-
va, kao drutvo i kao duhovno-kulturna zajednica, nije modelirana na na-
in kako se to dogodilo sa ostalim europskim zemljama. Ona nije nikada
postala ni vjerski ni nacionalno ni kulturno unilateralna i ona je ono to bi
se moglo rei urmodel i pramodel Europe kakva ona eli da bude, a to je
Europa slobodnih naroda, jezika, kultura i slobodnog duha uope. Mnoge
su okolnosti i nerazumijevanja, pa i ona koja su godinama, da ne kaemo
stoljeima, zraila i iz Europe, ometala konanu konstituciju jedne takve
bosanske drave u Europi, posebno nameui nam i forsirajui u naoj po-
litici i kulturi razne nacionalne politike i kulturne koncepte, koji u Bosni
nisu nikada mogli funkcionirati bez nasilja nad njom i nad njenim dijelo-
vima, a osobito prema onim stanovnicima koji nisu ulazili u trenutno va-
ei kontekst nacionalne politike. M. FILIPOVI, Konzulska vremena
Kako je ideja slobode i jednakosti ljudi dola u Bosnu, 105.
102 Ivan LOVRENOVI, Tlapnje o Ur-Bosni, u: Feral Tribune, br. 1077,
Split, 12. svibnja 2006, 28-29.
103 M. KASAPOVI, nav. dj., 171.
104 Okovana Bosna, 35. Kada je o Zulfkarpaiu rije primjetna je diho-
tomija izmeu njegovih ocjena vezanih za bosansko srednjovjekovlje koje
ne prelaze granicu amaterizma i diletantizma i njegovih pogleda na suvre-
menu bonjaku politiku koju u pravilu izlae kritikim opservacijama.
fa Istvana Tisze iz 1915. god. o tome kako rijeiti politiki
status BiH.
105

Stvaranjem stalno rastuega ozraja sumnje i netrpeljivosti
prema Zapadu Bonjake se mentalno vraa u predmoder-
no doba kada se njihova historijska svijest konstituirala na
tezi o islamskom antemuraleu prema Europi.
106
Hrabri
da meu bonjakom intelektualnom elitom stav Muha-
meda Filipovia nije zadobio apsolutno povjerenje, o emu
svjedoi izjava Nedada Latia Osloboenju sroena nakon
demonstracija u Sarajevu povodom objavljivanja karikatu-
ra poslanika Muhameda.
107
Danas na znaaju dobiva nain
razmiljanja Samira Khalila Samira koji promovira veliki
projekat za sve Arape da isplivaju iz njihove narazvijeno-
sti u emu zaziva pomo svih ljudi dobre volje bez ob-
zira da li su muslimani, jevreji, krani, ili pak agnostici.
108

Ovo bi mogao biti putokaz u razvijanju kransko-islam-
skog ekumenizma u Bosni i Hercegovini.
Bogumiliziranje Crkve bosanske priziva jedan obiaj ra-
sprostranjen kod starih Grka. U drevna vremena dva bi
prijatelja na rastanku prelomili crijep, tap, prsten ili plo-
icu te bi svaki uzeo po jedan ulomak ime bi meusobno
ali i meu svojim obiteljima (zajednicama) sklopili savez
koji se potvrivao spajanjem dvaju ulomaka. Svaki put pri-
likom kasnijih susreta a mogle su do tada protei godine
pa i decenije spajanjem dvaju ulomaka omoguavalo se
prepoznavanje, prihvaanje i zatita.
109
Dananji bonja-
ki mitomani ponaaju se tako kao da je prilikom rastan-
ka s Crkvom bosanskom 1463. ba njihovim precima, a
time posredno i njima samima, u ruke predan ulomak koji
spajanjem s drugim ulomkom omoguava prepoznavanje.
Stvarno stanje injenica tome ne govori u prilog, kao to ni
druga dva naroda Srbi i Hrvati takoer ne mogu pre-
tendirati na to da u rukama dre taj mitski ulomak koji
im omoguava prepoznavanje Crkve bosanske kao svoje.
105 U Bosni i Hercegovini e se moi uvesti izvjestan oblik autonomnog
ivota samo nakon duih vremenskih prolaznih pauza, za koje vrijeme
treba u njoj da postoji vrsta, i od svih domaih okolnosti neometana jaka
i stroga dravna uprava. vrstog sam uvjerenja da e se tek poslije dugog
vremena sprovoenja vrste i konzekventne dravne uprave osloboene
od ustavnih vlasti i njihovih imitacija u Bosni i Hercegovini, postepeno
stvarati potrebni privredni, kulturni i politiki preduslovi neophodni za
dravno-ustavni ivot. Luka AKOVI, Poloaj Bosne i Hercegovine u
austrougarskim koncepcijama rjeenja jugoslovenskog pitanja 1914-1918,
Univerzal, Tuzla, 1981, 73.
106 Izgleda nam da je jedan dio europskog mnijenja nasjeo na ovu geno-
cidnu propagandu i da je sauestvovao u pokuaju znatne redukcije mu-
slimanskog stanovnitva Bosne, putem njihovog sistematskog raseljavanja
po gotovo cijelom globusu. Sve je to bilo pokriveno platem navodne po-
moi tom ugroenom narodu. M. FILIPOVI, Bosna i Hercegovina, 24.
107 Prvo, bosanski muslimani ive u Evropi kao izbjeglice! Nisu puno-
pravni graani, ali ne zato to su muslimani no to su izbjegli. I svako ispo-
ljavanje animoziteta prema islamu i muslimanima njih najdirektnije po-
gaa. Stoga se mora voditi o rauna o naim izbjeglicama u Evropi. Asaf
BEIROVI, Organizator se izvinio zbog paljenja zastava, u: Osloboe-
nje, Sarajevo, petak 10. II. 2006, 4-5.
108 Samir Khalil SAMIR, S. J., Znaaj rane arapsko-kranske misli za
muslimansko-kransko razumijevanje, u: Bosna franciscana, br. 19, Sa-
rajevo, 2003, 217. S engleskoga preveo: Nevad KATHERAN
109 Miro JELEEVI, Zemlja simbola, u: Svjetlo rijei, broj 272, Saraje-
vo, studeni 2005, 6-7.
Za razumijevanje Crkve bosanske pogotovo za istinsko
suivljavanje i identifciranje s njome potrebni su iri
duhovni i intelektualni horizonti nego to su to etno-
konfesionalne tlapnje.
Mit o kontinuitetu izmeu
srednjovjekovne i osmanske Bosne
Budui da je liena minimalne znanstvene osnove proma-
ena je Filipovieva teza da dolazak Osmanlija u Bosnu
nije prekinuo, niti sprijeio duhovni ivot i razvoj duhov-
nosti bilo koje provenijencije, koji je ranije u Bosni posto-
jao, kako su to eljele dokazati nacionalna srpska i hrvat-
ska historiografja.
110
Iste je znanstvene vrijednosti tvrdnja
da je uspostavom osmanskoga politikoga poretka zasno-
vanog na islamskim naelima promoviran kulturni multila-
teralizam, odnosno da se taj poredak prirodno naslonio na
srednjovjekovni.
111
Ne moe se utvrditi na kojim pokazate-
ljima Filipovi zasniva svoje predodbe jer se ne slui po-
vijesnim izvorima, ali ono to je poznato i provjerivo govo-
ri da je franjevaki red osmansko osvojenje 1463. doekao
sa 43 samostana i glavnije naseobine u srednjovjekovnoj
Bosni i zapadnoj Hercegovini
112
, a da se prije uspostave re-
dovite crkvene hijerarhije 1881. na tom podruju nalazilo
10 franjevakih samostana. Uz to treba znati da je carsko
odobrenje za izgradnju etiri nova samostana (u Guoj
Gori, Petrievcu, Tolisi i Plehanu) i pet crkava u Bosnu sti-
glo tek 1853. godine.
113

Iako sedam stoljea trajanja Osmanskoga carstva dokazuje
postojanje principa uinkovite tolerancije (K. Akasheh),
naknadne konstrukcije u cilju glorifkacije osmanske eophe
ne daju se suobraziti sa historijskom istinom da su musli-
mani u rukama imali politiku vlast te bili socijalno pri-
vilegirani, to znai da su nemuslimani predstavljali soci-
jalno-juridiki inferiornu drutvenu skupinu. Godine 1570.
obavljen prvi popis stanovnitva u Osmanskom carstvu re-
gistrirao je samo 8% kranskog stanovnitva.
114
Progoni
na vjerskoj osnovi, ruenje kranskih vjerskih objekata i
110 M. FILIPOVI, Historija bosanske duhovnosti. Epoha moderniza-
cije, 16.
111 Sretna okolnost za Bosnu je injenica to je ona i tada rekatolicizira-
na, dakle, kada je onaj neomanihejski element eliminiran, to je to kratko
trajalo. Onda je doao islam koji je donio novi civilizacijsko-kulturni tip,
koji je implicitno nosio multilateralizam To je bilo vano a ne pitanje da
li si ti ove ili one religije. Taj duh koji je islam nosio sa sobom, potpuno je
koincidirao sa onim prethodnim duhom bosanskim; on je ustvari njegova
kontinuacija. Dijalog o bosanskom duhu, 46.
112 Sreko M. DAJA, Od bana Kulina do austro-ugarske okupacije, u:
Katolianstvo u Bosni i Hercegovini, HKD Napredak, Sarajevo, 1993, 53-
54.
113 Luka AKOVI, Politike organizacije bosanskohercegovakih ka-
tolika Hrvata. (I. dio: Do otvaranja Sabora 1910.), Globus, Zagreb, 1985,
13, 69.
114 Khaled AKASHEH, Poloaj krana u zemljama s muslimanskom ve-
inom. Sluaj arapskih zemalja na srednjem Istoku, u: Vrhbosnensia, IX/1,
asopis za teoloka i meureligijska pitanja, Vrhbosanska katolika teolo-
gija, Sarajevo, 2005, 38.
zabrane njihova ponovnog podizanja bili su dio prakse i
operativnih modaliteta diskriminacije pred kojima danas
zato i u ime kojih ciljeva? ne vrijedi zatvarati oi. O
tome sasvim rjeito govori kanun-nama bosanskog san-
daka iz 1516. prvi zakonski utemeljen progon kra-
na (ponajprije katolika) na ovom podruju:
Podignute su crkve u nekim mjestima u kojima one nisu
postojale od starog nevjernikog vremena. Neka se takve no-
vopodignute crkve dadu poruiti; a oni nevjernici i popovi
koji, boravei u njima, uhode stanje i dojavljuju u nevjerni-
ke zemlje neka se kazne strogo i neka se kazne tekim tjele-
snim kaznama (siyaset). Neka se porue krstovi koji su po-
stavljeni na putevima i neka se ne doputa da ih ubudue
postavljaju. A ako ih postave, neka se kazne tjelesnom ka-
znom oni koji to urade. A onaj kadija u ijem se kadiluku
to dogodi pa to ne zabrani i ne sprijei, to e biti razlog da
se svrgne.
115
Ovakav zakonski akt, ponovljen 1530. za bosanski san-
dak, 1539. za bosanski, hercegovaki i zvorniki sandak
te 1542. za bosanski sandak
116
, rezultat je porasta vjerskog
fanatizma pod sultanom Selimom I. Surovim (1512-1520),
koji je bio neprijateljski nastrojen prema kranstvu i kra-
nima zahtijevajui da se nasilno preobrate u islam. Rastui
utjecaj fundamentalizma povezuje se s turskim osvajanjem
arapskih zemalja (1516-1517) i ruenjem Mamelukog su-
nitskog carstva u Egiptu i Siriji s glavnim gradom Kairom
kao vjerskim takmacem Istanbula. Vjerski fanatizam doveo
je do nemira u drutvu, produbio jaz izmeu mileta i pot-
kopao osnove osmanskog drutva.
117
Cjelovita ocjena vjer-
skih odnosa u Osmanskome carstvu ne moe se, meutim,
svesti na vjerski fanatizam. U vrijeme osmanske opasnosti
za Njemako carstvo (1533-1546) protestanti su se uspje-
li osloboditi pritiska katolik Habsburgovaca, a sredinom
XVI st. u Osmanlijama su vidjeli svoju nadu jer su na njiho-
vim teritorijima slobodno prakticirali svoju vjeru.
118

Osim to iznosi tvrdnje suprotne faktinom stanju, zapada
akademik Filipovi u formalnu logiku kontradikciju kada
kae da se uz veliku dozu nasilja prekid neomanihejske
tradicije odigrao prije dolaska Osmanlija, da je ova akcija
[eliminacije Crkve bosanske] dvaju zadnjih bosanskih kra-
115 Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliki, cr-
nogorski i skadarski sandak (priredio: Hazim ABANOVI), Zakonski
spomenici, sv. 1, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1957, 31. Usp.
Dominik MANDI, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Hrvatski povi-
jesni institut, Rim, 1967, 157.
116 Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliki, cr-
nogorski i skadarski sandak (Priredili: Branislav UREV i Hazim A-
BANOVI) 43, 56, 66.
117 Dimitri KICIKIS, Osmanlijsko carstvo, Plato XX vek, Beograd, 1999,
85, 88, 89. Prevela s francuskog: Suzana Mateji. Naslov originala: Dimi-
tri KITSIKIS, L Empire ottoman, Presses Universitaires de France, Paris,
1985.
118 Historija osmanske drave i civilizacije. Priredio: Ekmeleddin
Ihsanolu, Orijentalni institut u Sarajevu Ircica Istanbul, Sarajevo,
2004, 42-43. Naslov originala: Osmanli Devleti ve Medeniyeti Tarihi I/
II, Istanbul, 1994.
ljeva bila potaknuta i pomagana izvana, tj. iz tadanjeg kr-
anskog svijeta, te da su bosanski kraljevi nasiljem nad
pripadnicima Crkve bosanske znatno doprinijeli buduoj
tunoj sudbini svoje zemlje.
119
Postavlja se, naime, pitanje:
Ako su Osmanlije ve toliko bili odani vjerskome plura-
lizmu i toleranciji Filipovi bi rekao: multilateralnosti
zato onda bosanskim krstjanima (tj. u njegovoj inter-
pretaciji bogumilima) nisu omoguili egzistenciju pod
svojom vlau? Ako je Crkva bosanska, kako tvrdi Filipo-
vi, bila eliminirana tokom vladavine dvaju posljednjih bo-
sanskih kraljeva, zato je Osmanlije nisu ponovno usposta-
vili i tako, ovaj put bez katolikog pritiska, omoguili nje-
zin nesmetan razvoj? Zato na takvoj soluciji nisu insistira-
li sami vjernici Crkve bosanske, ako su Osmanlije doekali
kao oslobodioce od dotadanjeg vjerskoga terora? Na ovim
pitanjima pada Filipovieva klimava teza da su prevjereni
pripadnici stare Crkve lake i bre prihvatili islam, umjesto
do tada im nametnute vjere pogotovo to je ta nova vje-
ra pokazivala toleranciju i odnos potovanja prema svim
zateenim drugim vjerama.
120
Poznati povijesni izvori kr-
anske i osmanske (islamske) provenijencije o osman-
skom osvojenju Bosne 1463. ne govore u prilog Filipovi-
evoj tezi
121
, naprotiv oni biljee da su i pripadnici Crkve
bosanske, poput Gosta Radina i 50-60 njegovih sljedbe-
nika, bjeali ispred Osmanlija i utoite najprije nali u
Dubrovniku, odakle su se marta 1466. nastojali prebaciti
na mletaki teritorij.
122
Odnedavno se zna da je svoje po-
sljednje poivalite Gost Radin poetkom 1467. godine na-
ao u franjevakoj crkvi sv. Nikole u Stonu.
123
Ni osmanski
izvori, kako je to svojedobno ustanovio Nedim Filipovi,
ne govore o odluujuoj ulozi tzv. bogumilske kompo-
nente u procesu islamizacije.
124
Na istom su tragu John V.
A. Fine
125
i Colin Heywood.
126
Osmanske katastarske knji-
ge u Bosni za XV. i XVI. stoljee zabiljeile su manje od 700
pojedinaca s vjerskom oznakom kristian
127
, to u uspo-
redbi s drugim konfesijama predstavlja zanemarljivu ma-
njinu. Biljeka iz jajakoga sidila (1692-1694), prema ko-
joj je od fetha (osvojenja) Bosne do vremena kada je nastao
cije, 16.
121 Sreko M. DAJA, Ideoloki i politoloki aspekti propasti bosan-
skog kraljevstva 1463. godine, u: Christiana Croatica Periodica, X/18, Za-
greb, 1986.
122 O tome vidi: Marko UNJI, Jedan novi podatak o gostu Radinu i
njegovoj sekti, u: Godinjak Drutva istoriara BiH, 11, Sarajevo, 1961,
265-268.
123 Josip SOPTA, Gost Radin (Radivoj) Butkovi i njegov grob, u: Herce-
govina, br. 6-7 (14-15), Mostar 2000/2001, 49-60.
124 Nedim FILIPOVI, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar za kul-
turu i obrazovanje Teanj, Teanj, 2005.
125 J. V. A. FINE, Te Medieval and Ottoman Roots of Modern Bosni-
an Society, 11-12.
126 Colin HEYWOOD, Bosnia under Ottoman Rule, 1463-1800, u: Te
Muslims of Bosnia-Herzegovina. Teir Historic Development from the
Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia. Edited by Mark Pinson with
a foreword by Roy P. Mottahedeh, Harvard University Press Cambridge,
Massachusetts, 1993, 39.
127 N. MALCOLM, nav. dj., 55-56.
ovaj dokument Jajce gorilo tri puta
128
, predstavlja jasnu de-
markacionu liniju izmeu srednjovjekovnog i osmanskog
razdoblja bosanske povijesti.
Razumljivo je da pruanje podrke kontinuitetu srednjo-
vjekovne bosanske dravnosti iz osmanske perspektive nije
bilo ni mogue ni poeljno, jer su Osmanlije unitile bo-
sansku vladajuu dinastiju, krupno plemstvo i sve ono
to je moglo oivjeti politiku tradiciju
129
, kao to je ot-
krie Amerike nakon 1492. bilo praeno brutalnou pa-
njolskih osvajaa prema autohtonom stanovnitvu koje je
vrlo brzo decimirano.
130
Stav slian Osmanlijama zauzeo
je ugarski kralj Matija Korvin, koji je sustavnim mjera-
ma spreavao obnavljanje bosanske dinastike dravno-
sti.
131
Politiku, vjersku, kulturoloku i institucionalnu ce-
zuru izmeu srednjovjekovne i osmanske Bosne uoio je
i Filipovi uz tvrdnju da su Muslimani bili privilegira-
ni samo kao politiki narod, tj. narod koji sudjeluje u
upravi zemljom.
132
Pitanje je samo o kojoj bi drugoj vr-
sti privilegiranosti uope moglo biti govora? Upravo oko
toga se i vrti ova rasprava, jer pravo politikog naroda Fi-
lipovi prisvaja iskljuivo za Bonjake. Jedan od proble-
ma s Filipoviem je taj to on izjednaava pojmove dravna
vjera i dravotvoran narod i to taj konzervativni feudalni
drutveni poredak jo uvijek smatra legitimnim.
Dananje okolnosti opeaene ovim tipom razmiljanja go-
vore da je BiH jo uvijek poslije osmanska u svojoj struk-
turi i drutvu, ali se ponovno pojavila kao drava nakon
530. godina.
133
U pravu je zato Urs Altermatt kada kae da
pravi uzrok konfikta na Balkanu lei u tome to jo nije
uspio prelazak od propalog otomanskog poretka bez teri-
torijalnog mileta sa kvazidravnom autonomijom na za-
padni sistem nacionalnih drava sa vrstim teritorijalnim
granicama.
134
Jednostrano politiko prosvjetiteljstvo ju-
noslavenskih nacionalizama, koji su na taj nain nastojali
prevladati olovnu osmansku konfesionalnu batinu, poka-
zalo se pogrenim.
135
Monoloki i konfiktni karakter obje
Jugoslavije taj je proces ne samo odgodio nego ga je dodat-
no optereenog i uslonjenog negativnim iskustvima vra-
tio na njegov sami poetak: u vrijeme Berlinskoga kongre-
sa 1878. godine.
136
128 iro TRUHELKA, Pabirci iz jednog jajakog sidila, u: Glasnik Ze-
maljskog Muzeja, XXX, Sarajevo, 1918, 158.
129 Usp. A. SOFTI, nav. dj., 224.
130 Walter ZLLNER, Spanien. Kulturgeschichte im Prisma, Prisma-
Verlag, Leipzig, 1988, 99-100.
131 O tome vidi: D. LOVRENOVI, Na klizitu povijesti. Sveta kruna
ugarska i Sveta kruna bosanska 1387-1463, 363-393.
133 C. HEYWOOD, nav. dj., 26.
134 Urs ALTERMATT, Etnonacionalizam u Evropi. Svjetionik Saraje-
vo, Je, Sarajevo, 1997, 83. S njemakog preveo i pogovor napisao: Gajo
Sekuli. Naslov originala: Das Fanal von Sarajevo. Ethnonationalismus in
Europa, Verlag Neue Zrcher Zeitung, Zrich, 1996.
135 S. M. DAJA, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine,
223.
136 O tome vidi: Sreko M. DAJA, Politika realnost jugoslavenstva
(1918-1991) s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Svjetlo rijei,
Sarajevo-Zagreb, 2004, 291. Naslov izvornika: Die Politische Realitt des
Izmeu euroflije i eurofobije
Ignorirajui ove neumoljive injenice, kreirajui historijske
odnose na eljama i pretpostavkama, Filipovi tvrdi da je
prva faza europeizacije i modernizacije, prije svega nai-
na miljenja i djelovanja, a onda i ukupnog javnog ivota u
Bosni i Hercegovini, bila dovrena ve s periodom ustana-
ka srpskih seljaka u Hercegovini i Bosanskoj krajini, do ko-
jih je dolo 1875. godine.
137
Nastojei ideju europeizacije i
modernizacije legitimirati najprije na razini cijele BiH, za-
tim i u njezinoj bonjakoj komponenti, isti autor smatra
historijski opravdanim bonjako prihvatanje islama i eu-
ropske civilizacije.
138

Ovaj optimizam akademika Filipovia o dometima proce-
sa europeiziranja javnog ivota u Bosni i Hercegovini pred
sami kraj osmanske uprave ni iz daleka ne dijeli svjedok
toga vremena, mladi francuski istraiva Massieu de Cler-
val autor obimnog izvjetaja s putovanja po Bosni 1855.
godine. Ostavljajui po strani njegove neskrivene simpati-
je za zemlju kroz koju je samo proputovao, Clerval preci-
zno i neumoljivo zakljuuje da je Bosna morala ostati naj-
nepokretnija zemlja Evrope i potpuno tua prema svakom
intelektualnom pokretu dodajui da je Bosna jo uvijek
slobodno polje za sve poduhvate.
139
S mnogo vie optimiz-
ma ne nastupa ni Aleksandar F. Giljferding, ruski histori-
ar, slavjanoflski ideolog a od 1857. carski konzul u Bosni
i Hercegovini, autor iznimno vrijednih putopisnih zabilje-
ki o ovoj zemlji. Zanemari li se pretjerana sklonost za srbi-
ziranjem bosanske povijesti, ostaju njegova otroumna za-
paanja o zemlji i ljudima te njihovim dobrim i manje do-
brim stranama: Nije, naime, bilo zajednikog narodnog i
dravnog patriotizma. I stvarno, duh separatizma i nesu-
glasica dostigao je u srpskom narodu ogromne razmjere.
Meu stanovnicima pojedinanih srpskih podruja postoji
neshvatljiva za ruskog ovjeka mrnja i zavist U Bo-
sni su, pak, ovo nepostojanje i oskudica drutvenog osjea-
nja i duha vjerovatno izrazitiji nego u drugim srpskim po-
krajinama i uslijedili su kao posljedica nesretnog razvoja si-
stema kmetovstva ili farmerstva Ali smjelo predskazu-
jem, ako ih zbog bilo kakvih okolnosti, u daljoj ili blioj bu-
dunosti ne podri i ne organizuje ija snaga sa strane, Bo-
sanci, preputeni sami sebi, nee se nikad osloboditi svoje
dananje apatije, niti e moi uestvovati u aktivnosti slo-
Jugoslawismus (1918-1991) mit besonderer Bercksichtigung Bosnien-
Herzegowinas, R. Oldenbourg Verlag, Mnchen, 2002.
cije, 8.
138 Uvjereni smo, pri tome, da su nai preci, koji su se nali pred jo jed-
nom sudbonosnom odlukom kakva je bila i ona odluka kad su odluivali
da prihvate islam i uvedu nas u jedan novi i bogatiji svijet, u civilizacijs-
ko-kulturne prostore koje je islam stvorio i nadahnuo, donijeli ispravnu
odluku a i onda kad su, odluivi da se Bosna modernizira i da na narod
Bonjaci prihvati europsku civilizaciju, naravno, uz uvjet ouvanja sopst-
vene vjere i duhovno-kulturne tradicije islama, uinili dobar i pametan
potez. M. FILIPOVI, Historija bosanske duhovnosti. Epoha moderni-
zacije, 19.
139 Massieu de CLERVAL, Putovanje u Bosnu 1855, u: Forum Bosnae, br.
5, Sarajevo, 1999, 295, 323.
venskih naroda. Takvo predvianje temeljim prije svega na
tome to su Bosanci podijeljeni na tri neprijateljski raspo-
loene vjeroispovijesti, koje onemoguuju svako zajedni-
ko djelovanje u ovoj zemlji.
140
Engleski arheolog Arthur J. Evans u samo je predveer-
je ustanka 1875. godine proputovao Bosnom i Hercegovi-
nom te kao oevidac ostavio vjerodostojne biljeke o vre-
menu i ljudima. Umjesto bilo kakvog komentara dovoljno
e biti osloniti se na njegova lucidna zapaanja o tadanjim
ivotnim uvjetima, bosanskome konfesionalizmu i goruoj
potrebi da se u reiji europskih drava na ruevinama
osmanskoga feudalnog poretka otpone sa europeiza-
cijom Bosne i Hercegovine i tako nadvlada olovno histo-
rijsko nasljee. Nesumnjiva vrijednost njegovih zabiljeki
ogleda se u tome to se on ne ustruava stvari prikazati
u njihovome izvornome obliku i stanju pa i onom najne-
povoljnijemu, ali isto tako istaknuti to kakve bi one treba-
le biti: Trenutno je od drugostepene vanosti pitanje ko-
nanog oblika bosanske uprave pri ogromnoj potrebi da
se uspostavi red u toj nesrenoj zemlji Tek kad hrian-
sko stanovnitvo Bosne bude osloboeno otvorenog groba,
kad pljakake i fanatine bande budu razoruane i kada se
preostalim izbjeglicama omogui povratak onamo gdje su
nekad bile njihove kue, tad e tek biti vrijeme za vlade ci-
vilizovane Evrope da posvete svoju energiju osiguranju po-
trebnih reformi i uspostavi dravne administracije na zdra-
voj osnovi. Iako je politiki materijal u Bosni disharmoni-
an, iako su jednako fanatini i hriani i muslimani, ipak
sam siguran da tamo, u toj nesrenoj zemlji, postoje ele-
menti koji bi se, uz pametno rukovoenje, mogli uskladiti.
Nepodnoljive su bile nepravde prema ugnjetavanim hri-
anima u Bosni i ja sam sav svoj uas naspram sadanje
tiranije pokazao ovom knjigom, i to sa dovoljnim nagla-
avanjem Neka Evropa garantuje muslimanskoj manjini
Bosne slobodno ispovijedanje religije i potpunu jednakost
pred zakonom. Time e borba za pomirenje biti upola izvo-
jevana Teina ropskog nasljea ne moe biti odbaena za
jedan dan i veina hrianskog stanovnitva jo je jako za-
ostala i ponizna pred upravom svojih nasljednih gospoda-
ra. Istina je da su bosanski muslimani u manjini, ali se pri
tom ne smije zaboraviti da su hriani razdijeljeni na dvi-
je sekte, pravoslavnu i katoliku, i uzajamno se vie mrze
nego to mrze muslimane U svakom sluaju je apsolut-
no potreban evropski nadzor radi osiguranja i uvoenja re-
formi.
141

S vie optimizma o stanju duha u postosmanskoj Bosni i
Hercegovini ne zrae ni memoarske zabiljeke austrougar-
140 Aleksandar F. GILJFERDING, Putovanje po Hercegovini, Bosni i Sta-
roj Srbiji, Veselin Maslea, Biblioteka Kulturno nasljee, Sarajevo, 1972,
374-375.
141 Artur D. EVANS, Pjeke kroz Bosnu i Hercegovinu tokom ustanka
avgusta i septembra 1875, Ispravljeno i popunjeno drugo izdanje, Veselin
Maslea, Sarajevo, 1973, 66-67. Naslov originala: Arthur J. Evans, Trough
Bosnia and the Herzegovina on Foot during the Insurrection, August and
September 1875, Longmans, Green, and Co, London, 1877.
skog dravnika Leona Biliskog (1846-1923), od veljae
1912. upravitelja ovih anektiranih zemalja, koji je kao umje-
reni reformator bio zaduen upravo za ubrzavanje proce-
sa modernizacije bosanskohercegovakog drutva: S ova-
kvom organizacijom provoditi politiku narodnog progre-
sa i europske kulture u, povijesno gledano, starom narodu,
ali koji je civilizacijski bio mlad, za mene je, s mojom na-
rodnom svijeu i politiko-administrativnim iskustvom to
bila posve neprivlana stvar. Znao sam da je stoljetna ne-
srea iskvarila ovdanje stanovnitvo, koje je bilo jezino
jednolitno, ali vjerski i politiki podijeljeno na tri naroda:
srpski, hrvatski i muslimanski.
142

Iako se cjelokupna bosanskohercegovaka stvarnost ubrza-
no mijenjala i modernizirala, nitko realan nije mogao oe-
kivati europeiziranje njezinih okotalih feudalnih struk-
tura preko noi. Da to nije bilo mogue potvruje izme-
u ostaloga neuspjeh uvoenja nacionalnog bonjatva
propagiranog od lider tadanje muslimanske inteligenci-
je, odnosno stvaranje bosanske nacije u reiji Benjami-
na Kllaya, jer kod bosanskih muslimana nije bilo mogu-
e potisnuti tursku dravnu ideju i njihovu emotivnu sra-
slost s osmanskim tradicijama.
143
O tome je poetkom XX.
stoljea autentino svjedoanstvo ostavio Stjepan Radi
svestrano obrazovan politiar: Bosansko-hercegovaki
muslimani nai su ljudi po krvi i po jeziku, t. j. pravi prav-
cati Slaveni. I ne samo po krvi i po jeziku, nego i po svojoj
udi i po svom potenju. Ali ti su nai ljudi tako zaneeni
za Carigrad i za turskoga sultana i to ne samo kao za svoga
kalifa, kao za svoju vjersku glavu, nego i kao za svoga cara i
gospodara, te druge politike misli ni nemaju. Putujui Bo-
snom i Hercegovinom, i razgovarajui s tim naim dobrim i
vriednim svietom, ja sam uo svagdje samo jedan upit: Kad
si toliko svieta vidio, ded, kai nam, jesi li vidio i nae-
ga cara.
144
Zato je razumljivo da je ulazak Austro-Ugarske
u BiH na muslimane djelovao kao psiholoki ok i da su oni
ustrajavali u nepovjerenju prema zapadnoj civilizaciji sve
do kraja XIX. st. pa i kasnije.
145
Sliku Bosne i Hercegovine
kao zemlje Orijenta koja je na prijelomu iz XIX. u XX. sto-
ljee nastala i tradirala se na podruju njemakog govora i
jezika snano je determinirao turski sindrom Zapada,
istina vie u estetskom nego u politikom ili ideolokom
smislu. U skladu s ovim predodbama prijelaz preko rijeke
142 Bosna i Hercegovina u Uspomenama Leona Biliskog, Edicija Me-
moari, knjiga 1, Institut za istoriju, Sarajevo, 2004, 47. Prijevod s polj-
skog: Zdravka Zlodi. Naslov originala: Wspomnienia i dokumenty Tom
I 1846-1914, Warszawa, 1924.
143 Usp. L. AKOVI, Politike organizacije bosanskohercegovakih ka-
tolika Hrvata, 151, 155.
144 Stjepan RADI, ivo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu (preti-
sak), Zagreb, 1908, 54-55.
145 Sreko M. DAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju
(1878-1918). Inteligencija izmeu tradicije i ideologije, Ziral, knjiga 152,
Biblioteka Steak, knjiga 7, Mostar-Zagreb, 2002, 156. Naslov izvornika:
Bosnien-Herzegowina in der sterreichisch-ungarischen Epoche (1878-
1918). R. Oldenbourg, Mnchen, 1994. S njemakoga preveli: M. Cipra i
M. Lonar.
Save jo je 1912. vaio kao prijelaz iz evropske Austrije
u orijentalnu Austriju.
146

Kada se sve ovo zna, ak i da su bosanskohercegovaki Srbi
i Hrvati njegovali onu vrstu lojalnosti prema Istanbulu kao
muslimani, sama od sebe pala bi Filipovieva teza o kul-
turolokoj homogenosti bosanskoga puanstva zrelog
jo u XVIII. st. za transformaciju u dravu modernoga
tipa.
147
Duboko ukorijenjene konfesionalne opreke i kon-
zervativna duhovna egocentrinost obiljeja su tadanjeg
bosanskohercegovakog drutva o emu je svoja zapaanja
ostavio i visoki asnik austrijske vojske Karl von Geabek:
Ozbiljni i plemeniti musliman moda se u sebi osjeao jo
uvijek kao da je zapravo on gospodar zemlje koju je prihva-
tio kao samo privremeno mu oduzetu; lukavi i feksibilni
grko-orijentalni tzv. Srbin drao je sebe za budueg gos-
podara zemlje, moda potajno nadajui se da e se ostvariti
velikosrpski san.
148
Istina Filipovi je u pravu kada istie da
se tadanji ljudi nisu dijelili po domovini, pitanje je samo
kome je ta ista domovina bila mati a kome maeha.
149

Muhameda Filipovia koji se u svojoj europejskoj eufori-
ji poziva na etnike i vjerske kategorije, preko svake dopu-
tene mjere koristei fantomsku sintagmu mi, demanti-
ra i to to se dananja Europska unija ne oslanja na neku
zajedniku etniku zajednicu porijekla ve na politiku
kulturu ljudskih prava, pravne drave i demokratije.
150
Sve
i kada bi bilo mogue dokazati neiju europsku genetsku
liniju kako to nastoji Filipovi za Bonjake
151
to se danas
pokazuje deplasiranim, kao to je irelevantno proskribirati
srednjovjekovnu zapadnu Europu na temelju njezinoga kr-
anskoga unilateralizma uz promoviranje Bosne u neku
vrstu proto Europe.
152
Dajui i dalje oduka ovim spekula-
146 Jozo DAMBO, Bosna i Hercegovina u njemakim tekstovima. Ima-
goloka skica, u: Forum Bosnae, br. 18, Sarajevo, 2002, 149-198.
147 shvatanje koje je u Bosni i Hercegovini bilo tradicionalno, da se
mi Bosanci dijelimo po vjeri ali se ne dijelimo po domovini i po jeziku,
da smo mi jedan svijet, jedan narod, javilo se tada veoma snano Svi
su tada Bonjaci i nema drugih, samo su jedni pravoslavci, jedni katoli-
ci, a jedni muslimani i Jevreji Proitajte sjajne, briljantne radove rahme-
tli Avde Sueske, pa ete vidjeti kako je to jedna ve evropski artikulirana
sredina, sposobna kao bilo koja sredina u Evropi 18. stoljea, da se tran-
sformira u jednu modernu socijalnu dravu sa graanstvom i drugim vo-
deim slojevima. Muhamed FILIPOVI, Bosna i Evropa. Interview Neza-
visnoj televiziji 99, Izdavaka kua Alef , Sarajevo, 2003, 40-41.
148 J. DAMBO, Bosna i Hercegovina u njemakim tekstovima, 177.
149 U kritici Filipovievih stavova iznesenih u ovoj knjiici kao ozbiljan
kontraargument ne moe se prihvatiti autorova ocjena o tome da je za sa-
draj njegovih interviewa odgovoran novinar, a ne prije svih on sam jer
bi uvaeni akademik morao znati da svaki interview podlijee autorizaci-
ji: I ne moe neko na osnovu injenice da sam ja navodno izjavio neto u
nekom intervjuu, a svaki ovjek, a pogotovo ozbiljniji novinar, zna da in-
tervju objavljuje novinar a ne ja i da je pitanje autentinosti onoga to je
objavljeno veoma sloeno i delikatno, da bi se na temelju tog neije milje-
nje identifciralo, kritiziralo i da bi se ocjenjivao ovjek i njegovo milje-
nje. M. FILIPOVI, Bosna i Evropa, 70-71.
150 U. ALTERMATT, Etnonacionalizam u Evropi, 122.
151 Mi smo genetski u Evropi i niko nam ne moe porei da imamo
istu genetsku liniju kao bilo koji Nijemac, Francuz, Englez ili bilo ko dru-
gi u Evropi, samo to smo istovremeno i muslimani. Dijalog o bosans-
kom duhu, 46.
152 Od vremena cara Konstantina i njegovog Edikta o toleranciji, kada
je kranstvo bilo priznato i izjednaeno sa rimskim Panteonom, vladala
cijama Filipovi samo njemu znanu Bosnu i Hercegovinu
proglaava slikom prvobitnog raja za ljude, raja koji je iz-
gubljen, i u nekom smislu je iva prolost Evrope, ona koju
Evropa nanovo otkriva u ideji multikulturalizma i multila-
teralizma uope.
153

Prema Filipoviu proizlazi da bi cijeli Svijet jo uvijek i-
vio u neoskvrnjenoj djevianskoj srei, da se nije po-
javilo unilateralno kranstvo kao remetilaki faktor.
I vie je nego razoaravajue pri svemu tome da je jedan
akademik pobrkao pojmove kranske i antike Eu-
rope, vjerskog i etnikog, unilateralizma i kranskog
univerzalizma.
154
Povijesna stvarnost koju Filipovi redu-
cira na ovaku osiromaenu i okljatrenu razinu govorila je
drukijim jezikom, nesvodivim na improvizaciju u ijoj po-
zadini lei princip negativne selekcije injenica, nita ma-
nje njihova temeljnog nerazumijevanja.
155
Filipovia u nje-
govim prosudbama snano motivira osjeaj odanosti vla-
stitoj vjeri i naciji, to se meutim ne moe izmiriti s histo-
riografjom kao znanou koja ima precizno utvrene kri-
terije i postupke.
Filipoviev povratak srednjem vijeku beskrajno je udaljen
od one osjeajnosti s kojom se od kraja epohe europskog
prosvjetiteljstva zagovarao povratak srednjem vijeku i nje-
govim uzvienim vrijednostima te zajednikim moralnim
imperativima vitetvu, kraljevima-muenicima i kran-
stvu. Ovo nastojanje za vraanjem toka historije i obnavlja-
njem srednjovjekovnih kulturnih vrijednosti bilo je skop-
ano i sa milju o ponovnoj uspostavi starog politikog po-
retka sa ujedinjenim prijestoljem i oltarom, sa kraljem i na-
rodom podijeljenim na stalee, sa starim oblicima odano-
sti.
156
Filipovieva nostalgija za bosanskim srednjovjekov-
ljem nema nita zajedniko s ovim sustavom vrijednosti
nego je, naprotiv, njihova ista negacija.
Svoj problem s Europom i kranstvom, katolianstvom
posebno, Filipovi demonstrira i onda kada nestanak Cr-
kve bosanske nastoji objasniti kao rezultat suradnje tada-
njeg bosanskog kralja Tomaa, ugarskog dvora, franjeva-
ca i katolikih zemalja Europe
157
to je ista izmiljotina.
je u Bosni, ba kao i u cijeloj tadanjoj Europi pod upravom Rima, atmos-
fera vjerske tolerancije i multilateralizma. To je bila ona prvobitna Euro-
pa, utemeljena na multilateralizmu, koja je, moemo danas rei, jedino
u Bosni nekako preivjela pred naletima vjerskog unilateralizma koji se
raa na zapadu Europe. Naime, padom Rima i doseljavanjem tzv. Barbara
na prostore Rimskog carstva, te njihovom kristijanizacijom u naredna tri
stoljea, u Europi se bila ostvarena unilateralizacija na temeljima kran-
stva, koje je postalo nova zvanina i dravna religija. M. FILIPOVI, Bo-
sna i Hercegovina, 20.
153 Muhamed FILIPOVI, Deset predavanja o ideji Europe, Bibliote-
ka evropske studije, Pravni Centar Fond otvoreno drutvo BiH, Saraje-
vo, 2000, 65.
154 M. FILIPOVI, Deset predavanja o ideji Europe, 70-71.
155 Usp. Dubravko LOVRENOVI, Srednjovjekovna Europa. Defnira-
nje pojmova, utvrivanje sadraja, omeivanje prostora, u: Radovi, Zavod
za hrvatsku povijest, 27, Zagreb, 1994, 289-302.
156 R. IRARDE, Politiki mitovi i mitologije, 114-115, 128-129.
157 Ovaj bosanski kralj se tijesno povezao sa ugarskim dvorom i poku-
ao osigurati podrku katolikih zemalja Europe tako to je osigurao era-
Iste je naravi volebni pokuaj da se obiaj tetoviranja
vee za navodno nasilno katoliziranje sljedbenika Crkve
bosanske
158
, premda se zna da se ovaj predslavenski (ilir-
ski) relikt, ba kao dio obiajnosti bosanskih katolika, usta-
lio u epohi osmanske vladavine.
159
Osim meu katolicima
u srednjoj Bosni (o emu je svoja zapaanja dvadesetih go-
dina XX. st. ostavila engleska putnica i balkanologinja Edi-
th Durham), obiaj se tetoviranja ustalio jo kod katolika
i muslimana na sjeveru Albanije.
160
U tom se zaaranom
krugu nevjeto sroenih konstrukata Filipovi vrti i onda
kada tvrdi da se katolika pismenost intenzivno razvila tek
od kraja XVI. stoljea, kada su nastali brojni ortodoksni
manastiri i katoliki samostani u Bosni.
161
Bilo bi besmisle-
no, kontraproduktivno ak, ovoj fantomskoj slici povijesti
sueliti rezultate nekoliko generacija historiara, jer je ov-
dje u pitanju apriorizam na djelu.
162
Pored toga to mu je osnovno polazite pogreno, autor
ostaje duan razjasniti sadraj pojma Europe koji je kroz
povijest mijenjao znaenja zadravajui mitoloke, kultu-
roloke i zemljopisne odrednice kao primarne, rodivi na
koncu vie modernih Evropa.
163
Kao manje-vie ustaljen
pojam Europa se pojavljuje tek od XVII, a defnitivno s epo-
hom prosvjetiteljstva od polovice XVIII. stoljea, nakon to
su velika geografska otkria i Reformacija iz korijena izmi-
jenili tradicionalne predstave Svijeta, rodivi pojam gospo-
darskog imperijalizma koji je defnitivno pokopao ideju o
jednom europskom Svetom carstvu. Dravni interesi po-
stali su trgovako-imperijalistiki interesi, na mjesto arha-
inih europskih monarhija dole su nove nacionalne dra-
ve.
164
Dok se europska kultura razvijala u pravcu sinteze,
sublimirajui raznorodna kulturna dostignua meu koji-
ma i ona islamske civilizacije, tako da se usprkos svih njezi-
nih povremenih padova nijedna civilizacija nije toliko pri-
bliila principu zbiljnosti kao zapadnjaka
165
, politika se
povijest Europe odvijala unutar osjetljivih kategorija pro-
dikaciju pripadnika Crkve bosanske sa svih teritorija na kojima je imao
mo i uticaj. Tada je, uz pomo reda franjevaca uspio da nasilno ka-
tolicizira veinu stanovnitva srednje i sjeverozapadne Bosne, dok su
strojnici Crkve bosanske i mnogi njihovi sljedbenici pobjegli na prostore
Huma Glavni je cilj ovog oajnikog i svakako za Bosnu katastrofalnog
poteza Stjepana Tomaa bio da se osigura i dobije pomo od zapadnih ze-
malja u eventualnom sukobu sa Osmanlijama Bosna je tada prvi puta
i sa traginim posljedicama postala i sama zemlja unilateralizma i neto-
lerancije u pitanjima vjere, to joj se ubrzo osvetilo. M. FILIPOVI, Bo-
sna i Hercegovina, 73.
158 M. FILIPOVI, Bosna i Evropa, 54.
159 iro TRUHELKA, Tetoviranje kod katolika u Bosni i Hercegovini, u:
Napredak Hrvatski narodni kalendar za prijestupnu 1992. godinu, Sa-
rajevo, 1991, 233-249.
162 Usp. Radomir KONSTANTINOVI, Filosofja palanke, Trei pro-
gram, Prosveta, Beograd, 1969, 28-29, 62.
163 Usp. Hiam DAIT, Evropa i islam. II dopunjeno izdanje, Starjein-
stvo islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Saraje-
vo, 1989, 22. Prevod s francuskog: Sabina Berberovi. Naslov originala: L
urope et L Islam, Edition du Seuil, 1978.
164 D. LOVRENOVI, Srednjovjekovna Europa, 289, 295, 301.
165 Josef H. LUDIN, Izmeu svemoi i bespomoi. O zapadnjakom i
istonjakom nainu miljenja, u: Juki, br. 24-25, Sarajevo-Samobor,
1994/95, 117.
blematinog jedinstva. Jedinstvu Evrope rezimira Bra-
udel kultura kae da, ekonomija zamalo da, dok se, na-
protiv, politika uzdrava od odgovora.
166
To na slikovit na-
in potvruje Francesco Nitti, ministar-predsjednik kralje-
vine Italije, autor zapaene knjige o politikoj povijesti Eu-
rope u vrijeme i neposredno nakon I. svjetskog rata.
167
Oni koji poput Filipovia Europu optuuju za antiislamsko
dranje previaju ove povijesne zakonomjernosti, prisilni
sustav izgraen u davnim stoljeima (F. Braudel), prema
kojima je Europa dugo ivjela pod dvostrukim pritiskom
borbe izmeu Habsburgovaca i Turaka na jednoj, odno-
sno izmeu Habsburgovaca i Francuske na drugoj strani.
168

Istina je da su se Zapadna Europa i Osmansko carstvo sto-
ljeima meusobno gloili i odbijali, kao to je istina da se
ime Europa dramatino pojavilo nakon bitke kod Poitiersa
732, koju je jedan panjolski ljetopisac iz sredine VIII. st.
opisao kao trijumf Europljana (Europeenses) nad Arapima.
Ta pobjeda, meutim, nije pridonijela da ideja europskog
politikog jedinstva nadvlada suparnitvo izmeu Istoka i
Zapada. Pojava kae Lopez koja nije bila samo sred-
njovjekovna!
169

Visoku cijenu politike razjedinjenosti Europe plaala su
i plaaju rubna drutva poput bosanskohercegovakog
smjetena u tzv. prijelaznoj zoni europske kulture, izloe-
noj istovremenim utjecajima Istoka i Zapada, pogodnoj za
stvaranje kulturnopovijesnih mjeavina i iaenih para-
digmi.
170
Nezahvalna povijesna sudbina rubnog fenome-
na nije mogla zaobii ni Bonjake, koji na skali besmisle-
nog stradalnitva u ime tuih interesa ne mogu pretendira-
ti na privilegirani status vjene rtve tzv. kranske Euro-
pe, kako se to od izbijanja rata u BiH 1992. sustavno nastoji
prikazati. Prema tim shvaanjima Bosna je u povijesti eg-
zistirala kao neka vrsta beskonfiktnoga rajskog otoka,
proto Europa koja bi to jo uvijek bila da zlo nije dolo
sa Zapada.
171
Taj se idealni ivotni model, u ovoj povije-
166 F. BRAUDEL, Civilizacije kroz povijest, 354-355. i dalje.
167 Sada trpe svi narodi Evrope, makar u raznoj mjeri, od jednog stanja
ekonomske depresije i od jednog stanja politike uzrujanosti. Uskrsnu-
le su hiljadugodinje mrnje, za koje se je mislilo, da su ugasnule, i sta-
rodrevne zavade, koje su nam se priinjale zaboravljenima; ali su k tome
jo nikle u sjeni nasilnog duha nove forme pohlepe i lakomosti, za koje
smo mislili, da su bile obiljeje drevnih generacija i primitivne civilizacije.
Francesco NITTI, Evropa bez mira, Zagreb, 1922, VII. Preveo dozvolom
autora po drugom talijanskom izdanju prof. K. M. Schnautz.
168 Jean-Baptiste DUROSELLE, Europa Eine Geschichte seiner Vlker,
Bertelsmann Lexikon Verlag, Gtersloh/Mnchen, 1990, 194.
169 Roberto LOPEZ, Roenje Europe. Stoljea V XIV, kolska knjiga,
Zagreb, 1978, 92. Naslov izvornika: La nascita dell Europa. Secoli V
XIV, Edizione italiana riveduta e ampliata.
170 O tome detaljnije: D. LOVRENOVI, Na ishoditu srednjovjekovne
bosanske etno-politogeneze, 85-89.
171 Oni [Europljani] sada nalaze formulu meusobnog skladnog ivota,
meusobnog saivljavanja, onu koju smo mi imali odvajkada, i to mno-
go razvijeniju i kompletniju. A njima se niko u njihovu historiju i odno-
se nije mijeao kao oni nama Da nije bilo zapadne prozelitske katoli-
ke akcije, ovdje ne bi bilo borbe izmeu muslimana i katolika, da nije bilo
ruske akcije ne bi bilo borbe izmeu muslimana i pravoslavaca, nije bilo
razloga za to, jer je ovo bio jedan multilateralan svijet utemeljen na tole-
ranciji i suivotu. Mi stoljeima ivimo zajedno, bez sukoba i meusob-
nog istrebljivanja. Istrjebljivanje je za nas bio zapadni nauk. Bila su soci-
snoj interpretaciji star 8000 godina, otro suprotstavlja Eu-
ropi
172
, ali se zatim sama Bosna ukazuje kao jedina auten-
tina multilateralna zajednica na tlu Europe, ija se unila-
teralizacija odvijala pod platom njezine kristijanizacije.
173

I vie je nego vidljivo da Filipovi ima problem s vrijed-
nosnim kategorijama: dok govori o prodoru Osmanlija na
Balkan i u Europu to je za njega legitimno, kada je pak u pi-
tanju obrnuti proces izgon Osmanlija s okupiranih po-
druja to je ve druga pria. Zaboravljajui na svoj ne-
gativistiki stav prema Europi, Filipovi tumai da je ide-
ja slobode u onom smislu kako se ta sloboda razumije-
vala u europskim zemljama i unutar tadanjih kulturnih i
uope duhovnih prilika u Europi u Bosnu dola upravo
iz one Europe koja je rodila Francusku buroasku revoluci-
ju.
174
Utjecaj Francuske revolucije u bosanskom sluaju nije
bio, niti je mogao biti od presudnog znaaja, jer je nedosta-
jala graanska klasa koja bi ideju politike slobode ozako-
nila u praksi, koja bi sruila osmanski feudalni poredak za-
snovan na diskriminaciji i uvela kategoriju ope jednakosti
pred zakonom. Filipovi samoga sebe predstavlja kao reci-
div tog poretka i zato kada kae da su bosanski muslima-
ni, dananji Bonjaci, jasno dali do znanja da ne sanjaju i ne
smatraju vie realnim oslanjanje na propadajue Osman-
sko carstvo i da trae svoje mjesto u europskom drutvu, te
[da] su sami izvrili modernizaciju i europeizaciju svih bit-
nih institucija svog vjerskog i drutvenog ivota
175
to jest
optimistino, pitanje je samo koliko i realno.
Povijest reduciranja srednjovjekovnog stabla bosanskog
katolianstva na sobnu biljku u osmansko-turskoj epohi ne
podupire Filipovievu tezu o Bonjacima kao glavnoj rtvi
kranske Europe. Ta agonijska povijest tihog ali stalnog
autsajderskog iezavanja na tankoj crti izmeu suprot-
stavljenih vojno-politikih blokova, izravna je posljedica
jalna protivrjeja, postojali su socijalni sukobi, ali nije bilo nacionalnih i
etnikih sukoba. Jednostavno, ljudi se i nisu prepoznavali etniki, nego su
se prije svega vjerski prepoznavali. M. FILIPOVI, Bosna i Evropa, 50.
172 Taj model, koji je izuzetno kvalitetan model ivota i koji ima histo-
riju dugu osam hiljada godina, jer to nije juer nastalo, taj model grada i
model ivota je nastao u istonom Mediteranu, gdje je nastao na svijet,
nastao je u Uru, u Damasku, u najstarijem gradu na svijetu za koji se sma-
tra da je star osam hiljada godina, nastao je tada kad su drugdje po Evropi
bauljali neolitski ljudi i divljaci. M. FILIPOVI, Bosna i Evropa, 60.
173 Bosna i Hercegovina, odnosno njeni vodei drutveni slojevi, je ve
negdje od banjalukog rata, znai od 1737. godine pa nadalje, bila svjesna
da na neki nain ostaje istureni dio Osmanskog carstva, dio koji je izlo-
en velikim opasnostima koje dolaze iz Evrope, odnosno iz regije iz koje
je voena jedna agresivna politika prema Osmanskom carstvu, voena je
politika istjerivanja Osmanlija sa Balkana i Evrope i politika unilateraliza-
cije cijelog tog prostora, zapravo politika njegove kristijanizacije. Nije su-
tina tog problema bila u tome da se eliminira Osmansko carstvo kao voj-
na i politika sila, nego je sutina bila da je ta politika bila praena primje-
nom klasinog principa ija vladavina toga i religija. M. FILIPOVI, Bo-
sna i Evropa, 35, 37-38.
174 M. FILIPOVI, Konzulska vremena Kako je ideja slobode i jedna-
kosti ljudi dola u Bosnu, 102.
175 M. FILIPOVI, Konzulska vremena Kako je ideja slobode i jedna-
kosti ljudi dola u Bosnu, 105.
politike povijesti vodeih drava Zapadne Europe koje su
na Balkanu, posebno u epohi rijeavanja Istonog pitanja,
testirale tradicionalnu ravnoteu sila. Ako bi prihvatili Fi-
lipovievu ocjenu da se Europa konstituirala na antiislam-
skom principu, onda bi bosanski katolici (Hrvati), pripada-
jui istoj duhovnoj porodici, vjerojatno ponijeli epitet me-
zimeta Europe. Da tako nije pregrt je dokaza poput Spo-
menice bosanskih katolika datirane u Sutjesci 1. V. 1838.
kojom se austrijskog cara Ferdinanda moli za pokrovitelj-
stvo zbog nasilja kojem su kao u srcu naobraene Europe
roeni svakodnevno izloeni, budui da su sa svih stra-
na opkoljeni najneobraenijim narodima.
176
Tragedija bo-
sanskoga katolitva jedine kulturno-civilizacijske sa-
stavnice koja je u osmanskom razdoblju konstantno za-
drala aktivan odnos prema zapadnoeuropskoj kulturi
odigravala se za sve to vrijeme pred oima te iste Euro-
pe. Toj jo uvijek nenapisanoj povijesti stradalnitva u gro-
tlu velike historije svoj doprinos dao je visoki predstavnik
Meunarodne zajednice u BiH Wolfgang Petritsch kada je
2002. godine sproveo ustavne promjene kojima je u cije-
loj BiH kako se kae u Prijedlogu Biskupske konferencije
BiH za drutveno pravno ureenje BiH pogoran prav-
ni poloaj Hrvata kao jednog od konstitutivnih naroda.
177

Kada bi slijedili Filipoviev kriterij tu bi Europu bezuvjet-
no morali proglasiti antikranskom, antikatolikom i an-
tihrvatskom, ali bi se u tom sluaju zapleli u kontradikciju
o Europi kao nekoj humanitarnoj instituciji zaduenoj za
uspostavu svjetske pravde. Paradoksalno je to da je stotinu
godina prije Filipovia na odnos prema Zapadu i zapad-
nim vrijednostima to tanina vjerno defnirao Jovan Sker-
li.
178
Skerli je, zapravo, a ne Filipovi na suvremenik.
176 Integralni tekst Spomenice zastraujui katalog zloina poinjenih
nad bosanskim katolicima koju potpisuje fra Rafo Barii vidi u: Julijan
JELENI, Kultura i bosanski franjevci, II svezak, Fototip izdanja iz 1915,
Svjetlost, Sarajevo, 1990, 150-162. Priredio i predgovor napisao: Marko
Karamati.
177 Ostavljajui po strani injenicu da priopenje Biskupske konferenci-
je BiH zasluuje poseban komentar, prije svega u kontekstu goleme odgo-
vornosti koju crkvena hijerarhija nosi u procesu izgradnje politike kultu-
re kod bosanskohercegovakih Hrvata, porazna ocjena o tetnosti Petrits-
chevih mjera teko se moe dovesti u pitanje: Prema Daytonskom spora-
zumu, Hrvati su u FBiH, barem naelno, bili ravnopravni jer su u najviim
tijelima vlasti bili jednakopravno zastupljeni kao i Bonjaci. Petritschevim
ustavnim promjenama uvodi se klju prema kojemu primjerice Vladu RS-
a ini 9 Srba, 5 Bonjaka i 3 Hrvata. Dakle, taj entitet ostaje u rukama Srba
jer mogu demokratski nadglasati Hrvate i Bonjake zajedno. Tu poloaj
Hrvata nije promijenjen u odnosu na odredbe Daytona. Meutim, njihov
poloaj posve se mijenja u Federaciji BiH, jer Vladu FBiH formira 9 Bo-
njaka, 5 Hrvata i 3 Srbina i time FBiH prelazi u ruke Bonjaka. Bosna
i Hercegovina Izvor nestabilnosti i prijetnja miru, ili budua lanica EU,
u: Svjetlo rijei, broj 278, Sarajevo, prosinac 2005, 68-69.
178 Kod nas ima puno ljudi pie Skerli 1902. koji deklamuju pro-
tivu trulog Zapada, i koji s ushienjem govore o nekoj srpskoj i sloven-
skoj kulturi. Oni su od trulog Zapada primili i odelo, i navike, i ustano-
ve, i apetite, ali ne ono to Zapad ini tako velikim, u emu je on doista
veliki uitelj: oseanje linog dostojanstva, slobodu, inicijativu, onaj ve-
dri, preduzimljivi, trezveni duh koji je stvorio svu civilizaciju i za nas
ima samo jedan lek: otvoriti irom vrata Zapadu i njegovim idejama, Za-
padu koji misli, koji dela, koji stvara, koji ivi punim i intenzivnim ivo-
tom, jedinim dostojnim da se nazove ljudskim ivotom. I. OLOVI,
nav. dj., 129-130.
Problem je u tome to je BiH predstavljala prije objekt nego
subjekt svjetske povijesti i to se ta obeshrabrujua injeni-
ca danas ne moe sakriti niti umanjiti fabriciranjem naci-
onalistikog patriotizma. Osnovna optuba doba prosvje-
titeljstva protiv religije bila je da religija truje ljudski ra-
zum. U dvadesetom veku trebalo bi optuiti istoriju za isti
zloin. Pokolenja bivaju zaraena u kolskom dobu pred-
metom koji se zove istorija. kolski udbenici i razne vr-
ste knjiga o istoriji uinili su sve da se ozakone iracional-
ne akcije, mrnja, osveta, nasilje, sila i oseanje superior-
nosti u odnosu na prolost
179
Put do produktivnog pri-
stupa a to (naizgled paradoksalno) znai razvijanje svi-
jesti o vlastitoj vanosti na temelju vlastite marginalnosti
vodi preko Kantovog imperativa istinoljubivosti ili isti-
nosnosti.
180
Druga sredstva o kojima govori i ovaj tekst ne
izlaze iz okvira reakcionarne demagogije.
Sljedei problem s kojeg pojedinci poput Filipovia skla-
njaju pogled ostajui odani udobnim predodbama i ras-
hodovanim ideologijama, ogleda se u tome to je povije-
sni razvoj oblikovao razliite politike i kulturoloke iden-
titete na tlu BiH. Ispostavlja se, naime, da Bonjaci, Hrva-
ti i Srbi koji ive u Bosni i Hercegovini nisu na jednak na-
in Bosanci. Oni su to, zapravo, na potpuno suprotstavlje-
ne naine, koji korijene u duhovnoj i kulturnoj izolaciji iz-
meu krana i nekrana, takoer izmeu katolika i pra-
voslavnih ne samo u osmanskoj Bosni nego i na cijelom
junoslavenskom prostoru. Tokom rata u BiH 1992-1995.
bosanskohercegovaki Muslimani preoblikovali su bosan-
stvo u nacionalno bonjatvo, to je bilo praeno (i jo je
uvijek) cijelim spektrom neznanstvenih tumaenja povije-
sti.
181
Kao rezultat rata i medijske manipulacije primjetno
je stalno udaljavanje Bonjaka, Hrvata i Srba od politikog
bosanstva. U dananjim kritinim okolnostima u sta-
nju permanentne krize zavrava se konstituiranje bo-
sanskohercegovakih nacija, koje su se u meuvremenu
manje-vie i teritorijalizirale.
Filipovi o islamu i
muslimanima u Europi
Dananje pitanje islama u Europi idui tragom knjige
Evropa i islam Hichema Djaita moe se razumjeti prven-
stveno (ali ne i iskljuivo) kao pitanje politike lojalnosti
muslimana zapadnim dravama u kojima ve decenija-
ma ive i rade. Djait se pita je li bitka kod Lepanta 1571. iz-
meu Venecije i Osmanskoga carstva bila borba sila ili reli-
gija, dok se u izgonu muslimana iz panjolske koncem XV.
179 Agnes HELER, Teorija istorije, Rad, Beograd, 1984, 81. Naslov origi-
nala Agnes HELLER, A Teory of History. Prevela Zora Minderovi.
180 Jacques DERRIDA, Povijest lai, Meunarodni centar za mir, Saraje-
vo, 1996, 25. Preveo Ugo Vlaisavljevi.
181 Usp. Sreko M. DAJA, Knjievnost bosanskih franjevaca i bosan-
stvo, u: Jajce 1396-1996. Zbornik radova sa znanstvenog simpozija u po-
vodu 600. obljetnice spomena imena grada Jajca, Jajce, 2002, 256-257.
st. u jednom od najveih pokreta za identitet u histori-
ji vie radilo o problemu politike lojalnosti a manje o
konfrontaciji civilizacija.
182
Upravo s pitanjem politike lo-
jalnosti Austro-Ugarskoj suoili su se bosanski muslimani
nakon 1878. i tu je dilemu njih oko ezdeset tisua u dva
iseljenika vala (1883-1908 i 1909-1911) prema vladinoj
statistici rijeilo iseljavanjem u Tursku.
183
Taj broj ipak je
bio znatno vei, jer slubenim statistikama nisu bili obu-
hvaeni svi emigranti.
184

Slijedei fetvu da muslimani ne bi trebali ivjeti u zemlji
koja nije islamska i u kojoj ne predstavljaju vodei ele-
ment, dio muslimana tada se opredijelio za naputanje Bo-
sne i Hercegovine.
185
Tadanje kao i dananje pitanje mu-
slimana u zapadnoj Europi prije svega jest: mogu li oni biti
politiki lojalni dravi u kojoj ne ine veinu? Ne smije se
previdjeti ni osjeaj vjerske superiornosti muslimana u od-
nosu na krane, slino idovskome osjeaju prema mu-
slimanima u vrijeme pojave islama.
186
Iskuenje tehnolo-
ke modernizacije osim toga nikad se nije nudilo tako kao
danas, te se od muslimana vie ne trai da se pozapadnja-
e, ve da se moderniziraju.
187
To su samo neki od razloga
koji ine deplasiranom Filipovievu optubu na raun Eu-
rope kao ekskluzivno kranskoga prostora, koji nije spre-
man priznati dravno-pravni subjektivitet muslimanskim
zajednicama na svojem teritoriju.
188
Europski se razvitak,
meutim, nije kretao prema afrmaciji etnikih i vjerskih
skupina nego od slobod k slobodi, dakle prema usposta-
vi liberalne ustavne drave sa njezinim zajamenim slobo-
dama.
189
Islamski svijet razvijao je drugi koncept politi-
kih odnosa sa dominantnom ulogom muslimana, tako da
se dananji poloaj muslimana u zapadnome svijetu ni iz-
daleka ne moe mjeriti s esto pogibeljnim poloajem kr-
ana u zemljama s muslimanskom veinom. U zemljama
srednjeg Istoka broj se krana od 1914. godine sa 24%
smanjio na 6,3% koliko on iznosi sada, to rjeito govori o
stanju njihove pravne inferiornosti i socijalne nevolje.
190
Tu
se radi o autohtonom starosjedilakom stanovnitvu, dok
182 H. DAIT, nav. dj., 23.
183 Tomislav KRALJAI, Iseljavanje iz Bosne i Hercegovine nakon
aneksije, u: Nauni skup posveen 80. godinjici aneksije Bosne i Hercego-
vine, ANU BiH, Posebna izdanja, knjiga XCIX, Odjeljenje drutvenih na-
uka, knjiga, 29, Sarajevo, 1991, 285-301.
186 Usp. H. DAIT, nav. dj., 15.
187 Nedad KURTO, Arhitektura Bosne i Hercegovine. Razvoj bosan-
skoga stila, Sarajevo Publishing Meunarodni centar za mir, Sarajevo,
1998, 152. i dalje.
188 Ono to Evropi jo uvijek smeta je da ona ne moe podnijeti mu-
slimane unutar Evrope kao politiki i dravni subjekt i kao nosioce su-
verenosti. Evropa moe tolerirati muslimane unutar svog prostora, npr.
u Francuskoj imate velike muslimanske zajednice, imate ih u Engleskoj,
imate u Njemakoj. Oni su tu tolerirani, ali oni nisu u tim zemljama, bez
obzira na svoj broj i na trajanje njihovog boravka tamo i na doprinos kojeg
su dali tim dravama, politiki i dravno-pravni subjekti unutar evropske
zajednice. Evropa je jo uvijek u sjeni stare karlistike ideje o Evropi kao
ekskluzivnom kranskom prostoru rezerviranom za dominirajuu ulogu
kranstva. M. FILIPOVI, Bosna i Evropa, 44.
189 Usp. F. BRAUDEL, Civilizacije kroz povijest, 278, 288-289. i dalje.
190 O tome vidi: K. AKASHEH, nav. dj., 35-55.
je proces useljavanja muslimana u zemlje zapadne Europe
zapoeo tek ezdesetih godina XX. st. i to preteno iz ze-
malja bez demokratskih tradicija zapadnoga tipa.
191

Bezuspjeno nastojei balansirati izmeu vlastitih ekstre-
ma, izmeu neshvatljivih kontradikcija, Filipovi zamjera
Europi to u najnovijim zbivanjima nije podrala poli-
tiku opciju u kojoj bi Bosnom i Hercegovinom domi-
nirali muslimani.
192
Od tri historijski isprobana modela
odnosa izmeu razliitih zajednica, a to su koegzistencija,
asimilacija i dominacija Filipoviu, iako se formalno zala-
e za prvi, nisu strana ni ostala dva. Potpuno drukiji pri-
stup nudi Vlado Gotovac koji kae da je Balkan za Europu
rubni dogaaj i njezino je jedino pitanje kako taj pomah-
nitali rub smiriti raunajui pri tome da za rjeenje na-
eg sluaja saveznici ne ele izgubiti nijednog svog vojni-
ka. Ne moe se ukratko reeno od Europe traiti rtva
bez uzvrata.
193
Upravo na tu soluciju dosta naivno uzi-
majui u obzir njegovo golemo iskustvo tipuje akademik
Filipovi kada Europi priiva odgovornost za neuspjeh
pokreta Huseina kapetana Gradaevia 1831/32.
194
U
tadanjoj fazi rjeavanja Istonog pitanja, sa suprotstavlje-
nim interesima izmeu vodeih europskih sila ukljuujui
Rusiju, nitko nije mogao oekivati na tu kartu nije igrao
ni sam Gradaevi da e se neka od njih uplesti u nje-
govu pobunu protiv sultana. Pokret u znaajnijem obimu
nije uspio pridobiti domae kransko stanovnitvo to
mu i nije bio cilj ako se ne raunaju prisilne mobilizacije
tako da je promaena Filipovieva ocjena o pretpostavlje-
nim povijesnim dometima ove lokalne pobune koja u svom
programu nije imala izmjenu dotadanje socijalne i poli-
tike strukture emu su teili moderni nacionalni pokreti,
nego, naprotiv, da se u Bosni konzervira stari socijalni i po-
litiki poredak.
195

Reducirajui pojmove Europe i europejstva na iskonski ne-
prijateljski odnos izmeu kranstva i islama, Filipovi re-
191 O poloaju muslimana na Zapadu iz perspektive jednoga imama vidi:
Ishak ALEEVI, Iskustvo muslimana u evropskim zemljama, u: Vrhbo-
snensia, IX/1, asopis za teoloka i meureligijska pitanja, Vrhbosanska
katolika teologija, Sarajevo, 2005, 57-68.
192 Znam lino, i sam sam se osvjedoio tokom svoje diplomatske aktiv-
nosti u toku zadnjeg rata, da su sve solucije imale prednost osim one da se
sauva Bosna i Hercegovina, ukoliko bi ona bila pod politikim vostvom
muslimanskih elemenata koji su u njoj sainjavali gotovo polovinu sta-
novnitva 1992. godine. M. FILIPOVI, Bosna i Evropa, 44.
193 Okovana Bosna, 151-152.
194 Da je tada Bosna i Hercegovina osvojila autonomiju mi bismo da-
nas imali normalan politiki i dravni razvoj na tlu svoje drave i ne bi-
smo proli kroz sve ono to nam se dogodilo tokom XIX i XX stoljea, a
ije tragove imamo i danas. Istina, taj pokret je, osim to je imao hendikep
zbog takvog ponaanja bosanskih prvaka, imao i tu slabost to nije bio pri-
znat i pomognut od Evrope. Evropa je pomagala sve do tada nastale anti-
osmanske pokrete, ali samo one koji su bili istovremeno i antimusliman-
ski. Poto ovaj bosanski pokret za autonomiju pod vodstvom Gradae-
via nije bio antimuslimanski, naprotiv bio je predvoen od muslimana,
oni nisu nas podrali i to je, takoer, iskustvo koje govori o prirodi evrop-
ske politike, barem one koja je do sada dolazila do izraza u odnosu prema
nama. M. FILIPOVI, Bosna i Evropa, 43.
195 S. M. DAJA, Politika zbilja i povijesna percepcija Karaulina razdo-
blja bosansko-hercegovake povijesti, 94, 95.
aktivira afektivnu osnovu mita o islamskom antemura-
leu prema Zapadu, koji je bonjakom povijesnom svije-
u dominirao u vrijeme osmansko-turske vlasti u Bosni
i Hercegovini. Ovo rastue turkoflstvo i bogumilstvo
vraaju danas Bonjake u predmoderno vrijeme njiho-
ve tradicionalne privrenosti Osmanskom carstvu, u so-
cio-politike okolnosti koje su prethodile pokuaju moder-
nizacije s politikim i kulturnim prikljuenjem Zapadu uz
ouvanje svoje religiozno-duhovne specifnosti.
196

Zato i ovako sroene ocjene europejstva pate od pojmov-
ne nejasnoe i manjka uvjerljivosti. Jo dramatinije to e
isplivati na povrinu suelimo li ove maglovite, gruboj hi-
storijskoj stvarnosti duboko suprotstavljene iskaze, s viso-
kim kriterijima europejstva to ih je postavio Karl Raimund
Popper, meu kojima dominira pitanje osobne i politike
slobode.
197
Tu e postati kristalno jasno da jedan od tih
kriterija vodeu ulogu intelektualnih elita u osvajanju
politikih sloboda bosanskohercegovako drutvo ni-
kad nije ispunilo, nego da su upravo te (pseudo)elite naj-
odgovornije za to to ivimo u atmosferi degeneriranog
srednjovjekovlja.
Pred onim dijelom bonjake elite koji zagovara konzer-
vativnu restauraciju sa unitarnom slikom povijesti i iz nje
izvedenom tezom o politikoj hegemoniji, stoji jedna jedi-
na alternativa: modernizacija sa pluralnom politikom kul-
turom to izmeu ostalog podrazumijeva odustajanje od
maksimalistikih politikih ciljeva napajanih ideolokim
slikama povijesti.
198
Tragino je i paradoksalno u isto vrije-
me to da dananja unitarno-dravotvorna bonjaka inte-
ligencija po svim svojim kapacitetima i autorskoj emanci-
piranosti zaostaje cijelu vjenost iza mladih muslimanskih
intelektualaca poput Hasana Kikia, Safeta Krupia, Sken-
dera Kulenovia i drugih koji su u Zagrebu 1937. pokrenu-
li asopis Putokaz.
199

196 O tome vidi instruktivan rad: Ibrahim KEMURA, Proces ukljuivanja
Bonjaka u zapadnoevropske civilizacijske tokove, u: Bosna i Hercegovina
i Svijet, Institut za istoriju, Sarajevo, 1996, 155. i dalje.
197 Ali to znai da je puna sloboda misli nemogua bez politike slobo-
de. A politika sloboda postaje time preduvjetom pune, slobodne upo-
rabe uma svakog pojedinog ovjeka Vjerujemo u demokraciju, ali ne
tako jer u demokraciji vlada narod. Vjerujemo u demokraciju kao u je-
dini oblik vladavine koji je spojiv s politikom opozicijom i zato s poli-
tikom slobodom. Karl Raimund POPPER, U to vjeruje Zapad ?, u: Ju-
ki, br. 24-25, Sarajevo-Samobor, 1994/95, 98, 110. (S njemakog preveo:
Fra Mile Babi)
198 Jedan primjer modernizacije u austrougarskom razdoblju opisuje
iro TRUHELKA u svojoj knjizi Uspomene jednog pionira, Zagreb, 1942-
1992, 29. Naime, on spominje sluaj majke sarajevskog odvjetnika dr. Ha-
lidbega Hrasnice koja je ostavi rano udovicom svoja tri sina sama od-
vela u netom osnovanu gimnaziju, da ih upie u doba, kada su muslima-
ni zazirali od europske civilizacije i svoju, za gimnaziju doraslu, djecu kri-
li pred bamuktarima, da ih ne upiu u gimnaziju. Danas se, naravno, ne
postavlja pitanje hoe li ili nee Bonjaci ii u gimnaziju, nego se pred bo-
njaku intelektualnu i politiku elitu postavlja zahtijev naputanja rigid-
nih obrazaca politike manipulacije povezane s viktimizacijom i uvoenja
modernih oblika politike kulture s konsenzusom a ne etniko-vjerskom
veinom kao centralnim pojmom.
199 I. LOVRENOVI, Unutarnja zemlja, 155.
Ako se na jednoj strani naa nacionalna inteligencija sna-
no politizirala isijavajui egzistencijalni strah za zajedni-
cu, njegujui i otkrivajui narodnu individualnost, savre-
no se uklapajui u profl inteligencije istono-centralne Eu-
rope kako ju je jo 1946. vidio Istvan Bib
200
, jo je jasnije
da se sa ovakvim historijskim balastom ona ne moe pri-
bliiti ni predvorju Zapada gdje je dravotvorna angai-
ranost inteligencije nezamisliva. U samoj svojoj sri an-
tieuropska, neslobodna za akciju u korist slobode drugoga,
naa nam dravotvorna inteligencija na drugoj strani nudi
groteskne bajke o svojemu i naemu europejstvu. uvati
se od dogmatike vlastitog svijeta, vlastite tradicije i kulture,
znai biti otvoren prema drugom
201
recept je za izgrad-
nju opega pa i naega, bosanskoga europejstva. Jedino na
toj osnovi moe se razviti konstruktivno iskustvo drugoga,
koje pretee nad iznuenom tolerancijom, kako je to bilo u
vrijeme kriarskih ratova, kada je mnogo kriara u Europi
i u Palestini (u dodiru sa islamskim svijetom) bilo kultur-
no preobraeno.
202
Tada je, nakon Prvog kriarskog rata, iz
nove domovine u Palestini, pisao jedan od njegovih sudio-
nika: Bili smo zapadnjaci, a evo smo postali istonjaci. Do-
jueranji Talijan ili Francuz, na drugom tlu, postao je Gali-
lejac ili Palestinac. ovjek iz Remsa ili artra pretvorio se u
Sirijca ili graanina Antiohije. Mi smo ve zaboravili naa
rodna mjesta Uroenik kao i kolon postali su poliglote i
povjerenje zbliava i najudaljenije rase. Obistinila se rije
iz Svetog pisma: Lav i vo e jesti iz istih jasala.
203

Umjesto plitke ideologije o antiislamskoj sutini Euro-
pe trebalo bi upravo danas, u vrijeme rastue konfron-
tacije islamskoga Istoka i Zapada, kada na povrinu lako
isplivaju drevni atavizmi, na svjetlo dana iznositi one pri-
mjere kulturnoga sinkretizma izmeu krana i musli-
mana koji e, barem privremeno, ublaiti patologiju
aktualnog trenutka i umanjiti opasnost od idiotizacije
i nametnutih imperativa. U suprotnom, umjesto smisle-
nog pogleda na prolost kao duhovne riznice za nova na-
dahnua, cijela se povijest pretvara u ludnicu za radikaliza-
ciju zla. Trebalo bi, osim toga, imati na umu da je u trima
monoteistikim vjerama postojao ideal drutvene pravde
ali da idovi, krani i muslimani esto nisu ivjeli suklad-
no tom idealu, nego su Boga transformirali u Boga status
quo.
204
Kranstvo i islam bili su istovremeno i politike re-
alnosti, zato su gotovo u pravilu krani bili diskriminirani
u islamski ustrojenim dravama, dok je to bio sluaj s mu-
slimanima u dravama s kranskom veinom. Problem je
200 Usp. Damir AGII, Tri knjige o Europi, u: Erazmus asopis za
kulturu demokracije, 18, Zagreb, 1996, 87.
201 Abdulah AREVI, Tuna atropologija, u: Forum Bosnae, br. 1-2,
Sarajevo, 1998, 131.
202 Ammiel ALCALAY, Nakon idova i Arapa: povratak, u: Forum Bo-
snae, br. 1-2, Sarajevo, 1998, 99.
203 Marko UNJI, Hrestomatija izvora za optu istoriju srednjeg vijeka,
Svjetlost, Sarajevo, 1980, 173.
204 Karen ARMSTRONG, Povijest Boga, Prosvjeta, Zagreb, 1998. Na-
slov originala: Karen Armstrong, A History of God. S engleskog preveo:
Dragan Vukovi.
u tome to je svako politiko rjeenje dugo vremena bilo,
negdje i ostalo, religiozne naravi.
205

Srozati odnos Istoka i Zapada na razinu idejnog prosjakog
tapa kako to ini Filipovi znai odrei se i one najmini-
malnije intelektualne kreativnosti i vitalnosti, znai zami-
riti pred kolosalnom injenicom da istoni i zapadni duh
nisu dva iskonski protivna svijeta nego su izraz jedne o-
vjeje svijesti na raznim stepenima razvoja, s ubrzanim ili
usporenim tempom.
206
Znai to, pored svega ostalog, smi-
ljeno poricanje cijelih hijerarhija pojmova, meusobnih
uvjetovanosti, negacija i potvrivanja, stoljetnih pulsiranja
ljudi, roba i ideja, u plimama i osekama historijskoga toka s
objema stranama u ulozi i uitelja i uenika.
207

* * *
*
Muslimanski historiari i publicisti (Muhamed Hadija-
hi, Smail Bali i Adil Zulfkarpai) njegovali su u vrije-
me Druge Jugoslavije tezu o etnikom i kulturnom kon-
tinuitetu izmeu bogumilstva i bosanskih Muslimana,
kao i tezu o kontinuitetu izmeu srednjovjekovne bo-
sanske drave i bosanskog ejaleta u okviru Osmanskog
carstva (Avdo Sueska i Mustafa Imamovi).
208
Drei se
marksistike sheme povijesnog razvitka, tezu o prijelazu
bogumila na islam elaborirao je krajem ezdesetih godi-
na XX. stoljea Salim eri.
209
Meu navedenim imenima,
kako se moe vidjeti iz citata na samome poetku ovoga
teksta, nije zapaeno ime Muhameda Filipovia, naprotiv
on se 1967. godine o bogumilstvu u srednjovjekovnoj
Bosni izriito izjasnio kao o mitu. to se u meuvreme-
nu dogodilo te je akademik Filipovi postao jedan od gor-
ljivih zagovornika bogumilskoga mita i teze o Bonjacima
kao temeljnom narodu Bosne i Hercegovine? Osobno tipu-
jem na promjenu politikih okolnosti u kojima su stari, do
tada prigueni apetiti, ponovno izbili na vidjelo.
Za razliku od navedenih povjesniara koji su se slijepo dr-
ali prastarih ablona i ideolokih matrica, demonstrirao
je Enver Redi 1961. godine drugi, intelektualno hrabriji,
put da bi prikazao etniku, vjersku i kulturoloku individu-
alnost bosanskih muslimana, pri emu mu nije zasmetalo
istaknuti jednostavne povijesne istine: da je na jednoj stra-
ni islamizacija maksimalno uslonila odnose u Bosni i Her-
205 Usp. K. ARMSTRONG, nav. dj., 160.
206 Tin UJEVI, Istok i Zapad, u: Zapisi Ispit savjesti i drugi zapi-
si. Politiki spisi. Feljtoni. Putopisi. Pisma, Odabrana djela Tina Ujevia,
knjiga trea, August Cesarec Slovo Ljubve, 1979, 178.
207 O tome uz cijelo obilje informacija na preko 900 strani-
ca: EUROPA und der ORIENT (800-1900), Hrsg. von Ge-
reon Sievernich and Hendrik Budde, Bertelsmann Lexikon
Verlag, Gtersloh/Mnchen, 1989.
208 Sreko M. DAJA, Politika realnost jugoslavenstva (1918-1991) s
posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, 270.
209 Salim ERI, Muslimani srpsko-hrvatskog jezika, Sarajevo, 1968,
116. i dalje.
cegovini i da je bila povezana sa odreenim ekonomsko-
drutvenim privilegijama, odnosno, na drugoj strani kao
rezultat takvih okolnosti, duhovnu povezanost muslimana
s Turcima i drugim islamskim narodima.
210

U razdoblju izmeu dva svjetska rata, obiljeenom domi-
nacijom politikoga monolita u formi Saveza Komunista
Jugoslavije, u svojim opravdanim nastojanjima vezanim za
nacionalnu emancipaciju muslimana, tadanji bosansko-
muslimanski politiari primjerice: Avdo Humo, Demal
Bijedi, Hamdija Pozderac i Hamdija emerli nisu se
pozivali na bogumilstvo kao protokomponentu te nacio-
nalne posebnosti.
211
Ni Muhamed Filipovi, inae politi-
ki angairana osoba, nije se u to vrijeme isticao drukijim
stavovima, naprotiv on je ak eksplicitno tvrdio da je kon-
strukcija o bogumilstvu povijesni mit. To znai da je kao
potencijalni politiki kapital bogumilstvo u ovom razdo-
blju ostalo izvan Filipovievog vidokruga, ekajui da po-
novno bude otkriveno u ratu 1992-95, a nakon rata pre-
tvoreno u temelj jedne pogubne antibosanske i antidrav-
ne, ne manje antisrpske i antihrvatske ideologije. Na taj se
nain Filipovi svrstao u red kreatora nove bonjake naci-
onalne dinamike, novoga (do juer nepoznatog) ekskluziv-
nog nacionalnog svjetonazora koji vjerski identitet i kultu-
ralnu pripadnost islamu pod svaku cijenu nastoji nametnu-
ti kao istoznanu odrednicu za pojam jedine dravotvor-
ne nacije. Svojim shvaanjima Filipovi reprezentira jednu
pogubnu drutvenu pojavu koja u odreenim bonjakim
krugovima zadobiva sve vie pristalica, naime da je bo-
njaki nacionalizam ve u samome startu legitiman i da ga
se ne moe dovoditi pod znak pitanja. Sudei prema Filipo-
viu ovaj e nas tip nacionalizma poput sjenke i nekog hi-
storijskog uroka pratiti do zgorenja svijeta, ukazujui na
uznemirujuu slinost sa onom slikom koju je o nama jo
1855. stvorio De Clerval: ta treba odista uraditi da bi ova
nesretna zemlja mogla ivjeti, da bi uivala u dobrobitima
civilizacije bez opasnosti po Tursku? Po mom sudu, jednu
210 Islamizacija, svakako, predstavlja onaj istorijski faktor koji je odlu-
no doprineo da su se odnosi u Bosni i Hercegovini komplikovali vie nego
u ma kojoj drugoj jugoslovenskoj zemlji. Prvo, islamizacija je muslimana
u Bosni i Hercegovini obezbeivala drutvene i ekonomske privilegije
Drugo, ona [domaa feudalna klasa] je bila provodnik uticaja turske i ori-
jentalne kulture meu muslimanima; ona je muslimane Bosne i Hercego-
vine duhovno spajala sa islamskim svijetom, prije svega sa najmonijom
islamskom dravom Turskom. Na taj nain, duhovno povezani sa Tur-
cima i drugim islamskim narodima, muslimani Bosne i Hercegovine su
se svojim duhovnim ivotom veoma duboko odvajali od hrianskog sta-
novnitva. Na toj osnovi u irokim masama muslimana Bosne i Hercego-
vine razvila se i dugo odravala svijest o njihovoj zajednikoj i nedjeljivoj
sudbini sa sudbinom Turaka, njihova turska svijest, kojom su oni manife-
stovali svoju privrenost istovremeno islamu i Turcima. Tako su se soci-
jalne suprotnosti: feudalac kmet, manifestovale kao vjerske suprotno-
sti: musliman hrianin; odnosno socijalne i vjerske suprotnosti u Bo-
sni i Hercegovini su se podudarale. Enver REDI, Drutveno-istorijski
aspekt nacionalnog opredjeljivanja Muslimana Bosne i Hercegovine, u:
O nacionaliziranju Muslimana. 101 godina afrmiranja i negiranja naci-
onalnog identiteta Muslimana, Priredio: Alija Isakovi, Globus, Zagreb,
1990, 153-154.
211 O tome vidi u: O nacionaliziranju Muslimana. 101 godina afrmira-
nja i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana, Priredio: Alija Isakovi,
Globus, Zagreb, 1990, 165-170, 179-182, 219-226, 240-242, 351-354.
jedinu stvar; bez sumnje teku ali nikako nemoguu: ozbilj-
no zbliavanje, istinsko pomirenje muslimana i krana ra-
zvojem zajednikih interesa i osjeanja.
212
Drugim rijei-
ma, potreban je, kae De Clerval, za taj slavenski bosanski
narod jedan jai pokreta od vjerskih razdora, [i] smjesta
njegovo ujedinjenje postaje svren in.
213

Umjesto zakljuka: 1967-2006.
Nema boljeg polja za istraivanje fenomena nae duhov-
ne specifnosti od fenomena Crkve bosanske i takozvanog
naeg bogumilstva, odnosno patarenstva, od onog to je
izraeno u fenomenu naeg bosanskog krstjanstva, a koje
je dominiralo naim duhovnim ivotom kojih etiri stoti-
ne godina i ostavilo vidnog traga u naoj svijesti, u naoj
tradiciji i vjerojatno ostavilo tragove i u naoj psihologi-
ji, karakteru, nainu reagiranja na pojave koje nas okruu-
ju, u nainu doivljavanja nae sudbine i zbivanja oko nas
i u opim odlikama nae duhovnosti uope. Dakle, ovdje
emo nastojati da istraimo fenomen Crkve bosanske kao
nosioca onog skupa osobina i duhovnih modela miljenja i
djelovanja koji bi mogli da budu izvor nae duhovne i sva-
ke druge specifnosti, odnosno posebnosti naeg bivanja
u svijetu u kojem ivimo, od tada pa do danas. Ta speci-
fnost se izraava jo i u injenici aberacije naeg nai-
na vjerovanja i miljenja u odnosu na osnovnu i tada i sada
vladajuu matricu miljenja i osjeanja, a to je matrica kr-
anske duhovnosti. (Muhamed FILIPOVI, Povijest du-
hovnog ivota na tlu Bosne i Hercegovine od ulaska Ilira u
historiju do propasti prve bosanske drave, Svjetlost, Sara-
jevo, 2006, 211.
Koncem juna 2006. kada je ovaj tekst trebao biti predan
u tisak, pojavila se Filipovieva knjiga koja istrauje du-
hovni ivot Ilira i srednjovjekovne Bosne. Ve zbog samog
bombastinog naslova, jer povezuje dva povijesna razdo-
blja koja uza sve meusobne veze kulturoloke naravi u
osnovi ipak predstavljaju strogo odvojene povijesne epo-
he, od ove se knjige moglo oekivati do sada nevieno, te
sam zato i odgodio predaju teksta redakciji Statusa. Na-
stojao sam potisnuti svoj ve formiran dojam o Filipovie-
vom bavljenju bosanskim srednjovjekovljem, i ovoj njego-
voj knjizi pristupiti sa nulte toke. Ta me energija, meu-
tim, brzo izdala jer se itanje Filipovieve knjige pretvo-
rilo u pravu torturu ne samo zbog pretencioznosti auto-
ra i njegove povrnosti, nego i zbog njegova neizgrae-
noga stila pisanja koji esto izaziva nedoumice u pogle-
du osnovnog znaenja pojedinih reenica. Ova Filipovi-
eva knjiga u osnovi predstavlja interpretaciju interpretira-
nog, odnosno pregled miljenja selektivno odabranih au-
tora domaih i stranih preteno o problemu Crkve bo-
sanske, tako da o najavljenom duhovnom ivotu na tlu BiH
212 M. de CLERVAL, Putovanje u Bosnu 1855, 317.
213 M. de CLERVAL, nav. dj., 317.
od ulaska Ilira u historiju do propasti prve bosanske dra-
ve ima vrlo malo, a i to prezentirano na krajnje problemati-
an nain. Filipovi cijelo vrijeme pretura po sekundarnoj
literaturi esto kao po nekom starom gvou historiogra-
fje pri tome stvarajui privid da se bavi izvorima, ali je iz
njegova postupka vie nego vidljivo da on floloki i meto-
doloki ni minimalno nije osposobljen za njihovo itanje i
interpretaciju sukladno metodolokim postulatima suvre-
mene medijevalistike. Tako se Filipovi neprestano nalazi
na tankome rubu paradoksa, ne jednoj strani zaklanjajui
se iza vlastite fraze da njegovo djelo ne predstavlja istrai-
vaki rad
214
, na drugoj pak pozivajui se na potrebu izua-
vanja povijesnih izvora.
215
Pri svemu tome njegov diletan-
tizam lako prelazi u tragikominu aroganciju, jer se ne
ustruava dijeliti lekcije ni povjesniarima kojima po stru-
nosti nije ni do koljena.
Takav je sluaj sa amerikim medijevalistom Johnom V. A.
Fineom autorom jedne od najreferentnijih studija o Cr-
kvi bosanskoj koga Filipovi s nokta dezavuira zbog na-
vodne neakribinosti jer se njegovi znanstveno fundira-
ni zakljuci ne mogu pomiriti sa drevnim stereotipima o
dvopoelnitvu Crkve bosanske
216
arhainoj tezi na ko-
joj Filipovi gradi svoja Potemkinova sela o duhovnom i-
votu na tlu BiH, odnosno o Crkvi bosanskoj kao nekom ne-
presunom kozmikom rezervoaru iz kojega se i dan-danas
napaja naa duhovna i svaka druga specifnost. ija to
naa, Filipovi ostaje duan odgovoriti itatelju od prve
do posljednje stranice. Ako pri tome misli na bosansko-
hercegovake Hrvate-katolike onda sasvim sigurno nije na
pravom putu, sa Srbima-pravoslavnim jo i manje, ako pak
misli na Bonjake-muslimane duan je objasniti kako
se identitet jednog naroda islamske vjeroispovijesti jo
uvijek moe konstituirati na vjerskim postulatima kr-
anske sekte, koja je netragom nestala prije vie od 500
godina. Ovakav ignorantski odnos prema jednom dokaza-
nom znanstvenom autoritetu i njegovom djelu ne samo da
214 Nije cilj ovog teksta da dokazuje ili opovrgava ni jednu od do sada
formuliranih teza o porijeklu, karakteru, uenju i odnosima u Crkvi bo-
sanskoj, budui da ovo nije istraivaki rad, nego da ukae na glavna mje-
sta i argumente koji su u raspravi o ovoj crkvi izneseni u zadnjih stotinu
i pedeset i vie godina. M. FILIPOVI, Povijest duhovnog ivota na tlu
Bosne i Hercegovine od ulaska Ilira u historiju do propasti prve bosanske
drave, 349.
215 Sr dananje historiografje je u njenim metodama. A sr metoda je
u njihovom odnosu prema historijskim izvorima. U tom smislu je pitanje
izvora bitno za konstituciju naune slike svake nauke pa i historiografje,
a meu njima i ove nae. M. FILIPOVI, nav. dj., 265.
216 Jedan od novijih znakova tog interesa je i djelo amerikog nauni-
ka Johna V. A. Fine, Jr. pod naslovom Te Bosnian Church: A New Inter-
pretation. A Study of the Bosnian Church and its Place in State and So-
ciety from the 13th to the 15
th
Centuries, East European Quarterly, New
York and London, 1975. Bez obzira na injenicu da je ovo djelo u nekom
smislu lieno one akribinosti karakteristine za klasine historiografske
i literarno-historijske europske naune studije XIX i XX vijeka, jer je go-
milanje injenica i literature jedino to bi trebalo da dokae akribiju pis-
ca, ono zasluuje nau panju, jer pokazuje kako se moe gledati na pro-
blem koji za nas jo uvijek nije sasvim spoljanji nego su uz njega vezane
mnoge stvari koje i danas fguriraju u naoj svijesti, pa i u nauci, kao ele-
ment izgradnje ideoloke i politike svijesti naih ljudi. M. FILIPOVI,
nav. dj., 313.
je lien elementarne etinosti, nego itatelju svjesno baca
prainu u oi drei na ivotu pradavne strahove i povije-
sne utvare kao element izgradnje ideoloke i politike svi-
jesti naih ljudi.
Malo e bolje rei nimalo tim naim ljudima pomoi
Filipovieve fkcije sa dualizmom Crkve bosanske, kao to
e im jo manje pomoi oivljavanje fantazmagorija na te-
melju kojih Filipovi nastoji uspostaviti kontinuitet iz-
meu Ilira i dananjih stanovnika Bosne i Hercegovi-
ne, pri tom se pozivajui i na posebne vrste sireva koji se
prave samo na naem prostoru
217
kao na jedan od relika-
ta toga navodnog kontinuiteta. Filipovieva fascinacija Ili-
rima (koja kod pojedinih autora prerasta u tezu o izravnoj
etno-genetskoj vezi Bonjaka sa ovim drevnim narodom),
takoer sadri elemente ovog primordijalnog zahtjeva, do-
due donekle zamaskirane. Pri tome se Filipovi poziva
na njihovu ulogu tranzicionog subjekta, koji je ovaj pro-
stor preveo iz epohe prethistorije u historijsku epohu, da
bi kasnije bila uspostavljena veza izmeu ilirstva i slovin-
stva.
218
Sve skupa to mu ne smeta da devalvira politiku
ideju ilirstva iji su nosioci u BiH XIX. stoljea bili istaknu-
ti franjevci poput Martina Nedia prvog Ilira Bosne i da
toj ideji narodnog jedinstva odmah suprotstavi ideju bogu-
milstva.
219
Koristi li se sustav logikog izvoenja zakljuaka
(prema kojemu A nije jednako B), ostat emo bez odgovora
na pitanje kako se ovaj Filipoviev stav moe pomiriti s ra-
nije iznesenim uvjerenjem o etno-genetskoj vezi suvreme-
nog bosanskohercegovakog puanstva s Ilirima.
220
Filipo-
vi ne pree ni od toga da tu ilirsku bajku prikae kao jednu
od glavnih magistrala u naoj kulturno-duhovnoj produk-
ciji i ideologiji naeg identiteta.
221
Kod Filipovia se uisti-
nu i radi o razvijanju ideologije identiteta.
217 M. FILIPOVI, nav. dj., 166.
218 M. FILIPOVI, nav. dj., 166, 170.
219 Pokazalo se da ilirizam, kao politika ideja, nema mnogo veze sa je-
zikim i duhovnim identitetom nae veoma razuene i raznovrsne jezike
i usmene narodne tradicije, a posebno crkvene knjievnosti i njenog jezi-
ka, te da nije mogue ilirizam i ilirsku dravnu tradiciju tretirati kao osno-
vu postojanja prvobitne drave i vjere svih naih naroda. Vjerske razli-
ke i dravni, historijski i kulturno-historijski konteksti u koje ih te razlike
uvode ostajali su i nadalje zasebni, tako da je traenje zajednike duhovne
osnove u pojavi bogomilstva, umjesto u ilirstvu, mogue postalo jedan od
tragova koje je slijedila emancipatorska misao u drugoj polovini XIX vije-
ka u nas. M. FILIPOVI, nav. dj., 215-216.
220 Na kraju ovog naeg prikaza bilo je nuno pokuati odgovoriti na pi-
tanje ta je to jo uvijek ilirsko u nama, dananjim stanovnicima Bosne i
Hercegovine, ne samo kroz ostatke njihove kulture, obiaja i posebno to-
ponomastike itd., nego i kroz problem etnogeneze naeg stanovnitva, tj.
postojanja ilirskog genetikog nasljea u naem dananjem stanovnitvu,
njegovim obiajima i kulturi, s obzirom na eventualnu ulogu ilirskog ele-
menta u tim procesima, ne samo u smislu historijske geneze nego i izvje-
snog mitoloko-ideologijskog iliristikog sloja nae novije kulture, koji ne
moe biti negiran, a posebno ta je to to su nam iliriska povijest i duh, iz
faze njene multilateralnosti nastale u doba Kasne antike, ostavili kao du-
hovno naslijee i zavjet, odnosno, kakva je i da li je mogua veza dana-
njeg multilateralizma u Bosni i Hercegovini i nekadanjeg kasnoantikog
multikulturalizma i multireligioziteta koji je vladao u Iliricumu. M. FILI-
POVI, nav. dj., 174.
221 M. FILIPOVI, nav. dj. 174.
Na stranu to to oivljavanje etno-genetskih teorija pri-
pada najopskurnijim stranicama suvremene povijesti,
arsenal prizemnih sredstava kojima se Filipovi obilato slu-
i da bi poto-poto stvorio onakvu sliku povijesti koja
apsolutno odgovara njegovu unaprijed formiranom im-
perativu time nije iscrpljen. Izmeu brojnih primjera iz-
dvojit u samo nekoliko, koji zorno ilustriraju ovu znan-
stveno i etiki krajnje dubioznu disciplinu.
Prvi se tie Crkve bosanske ije iluminirane rukopise na-
stale u njezinim skriptorijima spise Novoga i dijelom Sta-
roga Zavjeta Filipovi proglaava originalnim izrazom
bosanske duhovnosti, kao da istovrsna knjievna pro-
dukcija nije opeatila cijeli europski srednjovjekovni pro-
stor ijim je organskim dijelom kondenzirajui u sebi ra-
zliite umjetnike i duhovne izraze istone i zapadne pro-
venijencije bila i Crkva bosanska. U pozadini jedne ova-
kve rigidne ocjene krije se ili elementarna neupuenost
u problem o kojem se raspravlja ili bezona manipula-
cija. Karikaturalna su uistinu ovakva i slina nastojanja da
se Crkvi bosanskoj oduzme njezina kranska sadrina i da
ju se proglasi antikranskim mutantom koji je svoju teo-
logiju zasnivao na radikalno dualistikom poimanju svije-
ta. Taj famozni dualizam, uostalom, nije bio iskljuen ni iz
onih etabliranih crkava. Lopez bi rekao: Kroz itav sred-
nji vijek tee izrazito dualistiki tok.
222

Ovakva uska gledita ne vode rauna o oiglednoj civiliza-
cijskoj i kulturolokoj konvergenciji [europskog srednjo-
vjekovnog prostora], o tome da su moralne, vjerske i kul-
turne vrijednosti, pravila rata, ljubavi, ivota i smrti posvu-
da jednaka, od jednoga do drugog lena, bez obzira na nji-
hove razmirice, pobune i sukobe i da zato uistinu postoji
jedno jedino kranstvo (Bloch) i ono to moemo nazva-
ti vitekom civilizacijom.
223
Uzalud je, meutim, Filipoviu
objanjavati da je srednjovjekovna Bosna predstavljala dio
tog i takvog svijeta, iz kojega je nasilno istrgnuta osman-
skom invazijom 1463. godine.
Uzalud je to objanjavati jer Filipovi uporno i kontinui-
rano vri distorziju povijesnih injenica uvjeravajui ita-
telje da je za Katoliku crkvu osmansko osvajanje Bosne
bilo u tom smislu pozitivna injenica. Ona je zadrala pra-
vo, da u formi pastoralne akcije franjevaca, odri svoju po-
ziciju misionara kranske vjere u Bosni i uvara vjerskih
i ostalih interesa katolikog ivlja a njen najvei protivnik,
kako je ona mislila, a to je Crkva bosanska, je bila defnitiv-
no unitena i nestala je sa historijske pozornice.
224
Kao da
ivi na koncu XIX. stoljea, Filipovi iz retorte nacional-
romantiarske historiografje stalno vadi deplasirane pseu-
doznanstvene teze. Jedno je sigurno: Filipovi potvruje da
bez Turaka bilo da ih se smatra metaforom zla, bilo da im
se podie spomenik pojedinci nau povijest teko mogu
222 R. LOPEZ, nav. dj., 144.
223 F. BRADUDEL, Civilizacije kroz povijest, 275, 278.
zamisliti. Sudbina je to malih, zaturenih naroda, ija se in-
teligencija nije uspjela duhovno emancipirati od soci-
opsiholokih recidiva kolonijalnih vladavina.
Sljedei primjer vodi do Gosta Radina glasovitog dosto-
janstvenika Crkve bosanske za kojeg Filipovi tvrdi slje-
dee: Vaan dokument, koji govori o Crkvi bosanskoj je i
poznata i veoma mnogo diskutirana Oporuka Gosta Ra-
dina Butkovia, jednog od strojnika te crkve, koja je na-
stala 1466. godine u Dubrovniku. Ovaj dokument se pro-
tivi tvrdnjama Katolike crkve da je Crkva bosanska odbi-
jala zaklinjanje i krst kao znak Radin trai od Dubrovni-
ka azil (5. I. 1466. godine) za, kako se izrazio sebe i pede-
set ili ezdeset osoba svojega zakona i svoje sekte a na to je
primoran zbog progona kojem su on i sljedbenici njegove
crkve izloeni od strane vladara Kraljevine Bosne Ovaj
dokument potvruje dvije stvari: prva je postojanje otrog
progona pripadnika Crkve bosanske od strane kralja Bo-
sne; dok je druga da postoji posebni postupak i uzusi ivo-
ta lanova Crkve kojoj je i Radin pripadao i da se u toj Crkvi
ljudi tretiraju na dva naina.
225
Umjesto autor odanih bo-
gumilskome mitu koji su tvrdili da je Crkva bosanska odbi-
jala prisegu i znak kria Filipovi to imputira Katolikoj cr-
kvi, u ovoj nebuloznoj konstrukciji umjesto u Veneciji Gost
Radin azil trai u Dubrovniku, umjesto ispred Osmanlija
ovaj velikodostojnik Crkve bosanske bjei od progona u re-
iji bosanskoga kralja koji se do toga vremena posjeen
na zapovijed sultana Mehmeda II. Osvajaa u Jajcu juna
1463. ve ohladio u grobu. Historia est magistra vitae.
Pojavu Crkve bosanske Filipovi iz sredine XIII. mai-
oniarski premjeta u poetak VI. stoljea: Bosanska
crkva, ili kako se u najranijim latinskim dokumentima na-
vodi, Ecclesia Bosnensis, potvrena je prilikom iskopava-
nja nalaza kod mjesta Bistuae, dananje Bugojno. Ti nala-
zi omoguavaju nam povezivanje tvrdnje da je osniva te
crkve i utemeljitelj prve biskupije na tlu Bosne bio biskup
Andrije, o emu se italac detaljno moe informirati iz od-
govarajueg lanka Veljka Pakvalina objavljenog u asopi-
su Wissenschaftliche Mitteilungen I-IX i X, a ocjena da se
tu radi o prvobitnoj Crkvi bosanskoj, ili Ecclesiae Bosnen-
sis, odnosi se na Andrijin stav datiran u dokumentima sa
sabora u Solinu od 15. 06. 530. godine, kada je vjerovatno
bila i osnovana prva biskupija na teritoriji Bosne. Da li je to
bio zaetak Crkve bosanske, o kojoj se ovdje radi i koja e
biti proglaena heretikom, ostaje da se istrai.
226
Ostav-
ljajui po strani tee materijalne, gramatike i stilske gre-
ke ovdje se kao i u prethodnom sluaju radi o deforma-
ciji historijske faktografje, odnosno njezinoj degrada-
ciji na status pomonog sredstva u rukama akademika
Filipovia. Istina, autor se na kraju zaklanja iza jedne re-
enice koja cijelu konstrukciju vraa u polje znanstvenog
istraivanja, to je meutim od sekundarnog znaaja jer do-
lazi tek nakon to je glavni zakljuak ve izveden. Prema
225 M. FILIPOVI, nav. dj., 257-258.
226 M. FILIPOVI, nav. dj., 262-263.
ovoj matrici Filipovi postupa i na mnogim drugim mjesti-
ma, kada umjesto dobro poznate faktografje plasira vlasti-
te konstrukcije.
To potvruje sljedei primjer, a on se odnosi na Filipovie-
vu interpretaciju bosanskih srednjovjekovnih nadgrobnih
spomenika (steaka): Izvjesno je, naime, da ti spomenici
svakako nisu i to u najveem broju, u duhu crkvenog ue-
nja Katolike ili Pravoslavne crkve. Ako ti spomenici nisu
provieni krstovima kao glavnim simbolima koji obiljea-
vaju pripadnost mrtvih jednom odreenom uenju o putu
spasa, ako oni nisu smjeteni u posebno odabranim i osve-
enim mjestima ukopavanja grobljima i ako na tim spo-
menicima moemo nai ukrase, motive ili znake koji su re-
ligijski neutralni ili su ak u sukladnosti sa uenjima Cr-
kve bosanske, pored toga to oni u cjelini odgovaraju izvje-
snim tezama o karakteru te Crkve, prije svega, stavu izra-
enom u tekstu uvene abjuracije da e bosanski krstjani
sebi ustrojiti groblja kao posveena mjesta za kopanje mr-
tvih po vjerskom zakonu pravovjerne crkve, tada bi mo-
gli da ih smatramo jednim od vanih i originalnih doma-
ih izvora za saznanja o utjecaju uenja Crkve bosanske
na odnos bosanskog ovjeka prema smrti i pokopu.
227
Sve
ove navrat-nanos sroene eskapade svjetlosnim su godina-
ma udaljene od stvarnog stanja injenica koje o stecima
uza sve nepoznanice koje ih i dalje prate govore kao o
nadgrobnicima koji pripadaju kranskoj interpretaci-
ji smrti bilo da se pod njima nalaze katolici, pravoslav-
ni ili bosanski krstjani, s kriem kao najrasprostranje-
nijim simbolom na njima. Zadnju sumnju o tome da je
to tako otklanjaju sauvani natpisi sa steaka koji govore
o vjeri u zagrobni ivot i uskrsnuu poslije stranoga su-
dita.
228
Postavlja se nezaobilazno pitanje: odakle ta po-
treba za falsifciranjem povijesti, odakle ta slijepa oda-
nost izmiljotini, osobito kada se zna da nita tako kao la
ili poluistina nije u stanju zatrovati ljudske odnose. Oni od
Filipovievih itatelja koji ga ozbiljno shvate osueni su na
status njegovih talaca.
Ovo su, dakako, samo neki od bisera akademika Filipo-
via, dok bi za nabrajanje svih materijalnih i tiskarskih po-
greaka, stilskih rogobatnosti, oevidnih neistina i polui-
stina, dvosmislenih i besmislenih tvrdnji, neodrivih inter-
pretacija i zavodljivih kombinacija bilo potrebno napisati
novu knjigu. Da je za recenzente svoje knjige Filipovi uzeo
povjesniare, a to u ovom sluaju znai: antikoga arheolo-
ga, medijevalista i crkvenoga povjesniara, njegova bi knji-
ga sigurno bila poteena veine tekih promaaja kojima
inae obiluje. Ne treba iskljuiti mogunost da knjiga ne bi
bila ni objavljena. Bilo kako bilo jedan imalo rigorozniji re-
228 Dubravko LOVRENOVI, Bosansko-humski mramorovi steci, u:
Bosna franciscana, 7, Sarajevo, 1997, 124-127. Usp. Leon PETROVI, Kr-
ani bosanske crkve (Krstiani crkve bosnske). Povijesna rasprava o pro-
blemu patarenstva ili bogumilstva u srednjovjekovnoj Bosni, Drugo izda-
nje, Svjetlo rijei-Ziral, Sarajevo-Mostar, 1999, 159.
cenzentski postupak preivjela bi jedino Filipovieva bibli-
ografska nabrajanja, ali tek nakon to bi se iz njih odstrani-
le tiskarske i materijalne greke.
Sluaj akademika Muhameda Filipovia bizaran je slu-
aj balkanskoga intelektualca u slubi politiko-hege-
monijalne propagande. Uznemirujue je to da je osim
iznimki izbrojivih na prste jedne ruke bogumilski mit u
bonjakim intelektualnim krugovima javno ili preutno
stekao status dogme i da kao takav nepristupaan znan-
stvenoj kontraargumentaciji pogubno utjee na ionako
viestruko nagrienu bosanskohercegovaku drutvenu
koheziju. Tako bogumilski mit u rukama neodgovornih
pojedinaca postaje razorno sredstvo kojim se narod nasto-
ji homogenizirati i drati na okupu, da se ne bi vidjelo da
je car ve odavno gol, da bi se skrenula panja sa goruih
drutvenih problema. Tako lana povijest proizvodi laira-
nu (izopaenu) stvarnost.
* * *
*
Filipovieva povijesna rekonstrukcija rezultat je uranja-
nja u sveto vrijeme poetaka i to ritualom reaktualiza-
cije mita tj. svete pripovijesti o nastanku, povratkom u
daleko vrijeme, gdje ovjek postaje suvremenikom nastan-
ka, dijelei prisutnost bogova i heroja. Ovom svojevr-
snom maioniarskom operacijom on spoznaje izvor stva-
ri, monu i zanosnu snagu prvotnih dogaaja, kojih se ne-
prestano prisjea i koje ponovno oivljava.
229
Time se aka-
demik Filipovi predstavlja kao zagovornik mitske svi-
jesti arhajskih, domorodakih kultura, u kojima mate-
matiko-logina spoznaja ne igra ni priblino tako vanu
ulogu kao ona visoko emocionalna. U mitskoj svijesti vrije-
me nije apstrakcija ono se podudara sa samom egzisten-
cijom niti je bilo, niti e biti, ve uvijek jeste kruno
229 Mircea ELIADE, Mit i zbilja, Matica Hrvatska, Zagreb, 1970, 14.
i beskonano povrativo. Mit ima za cilj uvjeriti sadanje
ljude da su neto vano prolo (uz to netono prolo), skre-
nuti im pogled sa sadanjeg jadnog stanja. Ljudima se na-
mee isprazno zadovoljstvo zbog (lane) slave predaka,
sugerira im se odreena nadvrijednost koju oni nalaze
u pojmu starosti kao najvanijoj odlici prolosti, poziv
na stara prava iskljuiva je tvrdnja nacionalizma o hiljadu-
godinjim tenjama.
230

Umjesto novoga naina gledanja, prije svega gledanja u
sebe iznutra, primjerenog novim povijesnim okolnostima
ijeg utjecaja nije ostao poteen ni jedan od starih pojmo-
va, nudi se arlatanska lakoa postojanja, daleko od toga da
i priblino korespondira sa stvarnom povijeu i stvarnim
mogunostima. Umjesto promjene paradigme kao cjelo-
vite konstelacije uvjerenja, vrijednosti i naina postupanja
itd., koje dijele lanovi stanovite zajednice
231
, na cijeni do-
biva populistika publicistika koja poput poplave preoti-
ma teren kritikoj historijskoj znanosti, kao to sve jasni-
je obrise dobiva postojanje paralelnih drutava, dok bor-
ba za bolju prolost poprima najopskurnije oblike. A hi-
storiografja, kae Agnes Heller, poinje govoriti tek onda
kada se jedna tragedija zavri i svi protagonisti odu sa sce-
ne. Jer bunar nae prolosti zaista je dubok, naa odgovor-
nost zaista je ogromna Moemo iveti potenim ivotom
zato da ne pokuamo?
232

Doc. dr. Dubravko Lovrenovi je povjesniar me-
dijavelist, profesor na Odsjeku za istoriju Filo-
zofskog fakulteta u Sarajevu.
230 A. MITROVI, nav. dj., 69.
231 Hans KNG, to se razumijeva pod promjenom paradigmi?, u: Juki,
15, Sarajevo, 1985, 30. S njemakog preveo: Fra Stjepan Duvnjak.
232 A. HELLER, nav. dj. 444.
IZVORI:
- Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kli-
ki, crnogorski i skadarski sandak (priredili: Hazim ABANO-
VI, Branislav UREV i Hazim ABANOVI), Zakonski spo-
menici, sv. 1, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1957.
- Marko UNJI, Hrestomatija izvora za optu istoriju srednjeg
vijeka, Svjetlost, Sarajevo, 1980.
LITERATURA:
- Damir AGII, Tri knjige o Europi, u: Erazmus asopis za
kulturu demokracije, 18, Zagreb, 1996.
- Khaled AKASHEH, Poloaj krana u zemljama s musliman-
skom veinom. Sluaj arapskih zemalja na srednjem Istoku, u:
Vrhbosnensia, IX/1, asopis za teoloka i meureligijska pitanja,
Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 2005.
- Ammiel ALCALAY, Nakon idova i Arapa: povratak, u: Forum
Bosnae, br. 1-2, Sarajevo, 1998.
- Ishak ALEEVI, Iskustvo muslimana u evropskim zemljama,
u: Vrhbosnensia, IX/1, asopis za teoloka i meureligijska pita-
nja, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 2005.
- Urs ALTERMATT, Etnonacionalizam u Evropi. Svjetionik Sa-
rajevo, Je, Sarajevo, 1997. Sa njemakog preveo i pogovor napi-
sao: Gajo Sekuli. Naslov originala: Das Fanal von Sarajevo. Eth-
nonationalismus in Europa, Verlag Neue Zrcher Zeitung, Zri-
ch, 1996.
- Karen ARMSTRONG, Povijest Boga, Prosvjeta, Zagreb, 1998.
Naslov originala: Karen Armstrong, A History of God. S engle-
skog preveo: Dragan Vukovi.
- Asaf BEIROVI, Organizator se izvinio zbog paljenja zastava,
u: Osloboenje, Sarajevo, petak 10. II. 2006.
- Bosna i Hercegovina u Uspomenama Leona Biliskog, Edicija
Memoari, knjiga 1, Institut za istoriju, Sarajevo, 2004. Prijevod s
poljskog: Zdravka Zlodi. Naslov originala: Wspomnienia i doku-
menty Tom I 1846-1914, Warszawa, 1924.
- Fernand BRAUDEL, Civilizacije kroz povijest, Globus, Zagreb,
1990. Naslov izvornika: Grammaire des Civilisations, Les Editi-
ons Arthaud, Paris, 1987. Prijevod: Lj. Matkovi, N. Desnica
erjavi, V. Crnkovi, S. Ravli.
______ Spisi o istoriji, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1992.
Naslov originala: Fernand Braudel, Escrits sur lHistoire, Flam-
marion, Paris, 1969. Preveli: Branko Jeli, Ivanka Pavlovi, Kse-
nija Jovanovi.
- Massieu de CLERVAL, Putovanje u Bosnu 1855, u: Forum Bo-
snae, br. 5. Sarajevo, 1999.
- Salim ERI, Muslimani srpsko-hrvatskog jezika, Sarajevo,
1968.
- Jacques DERRIDA, Povijest lai, Meunarodni centar za mir,
Sarajevo, 1996. Preveo Ugo Vlaisavljevi.
- Dijalog o bosanskom duhu. Konsultativni razgovor (Sarajevo,
novembar 1994), Urednik Sadudin Musabegovi, Meunarodni
centar za mir, Sarajevo, 1996.
- Jean-Baptiste DUROSELLE, Europa Eine Geschichte seiner
Vlker, Bertelsmann Lexikon Verlag, Gtersloh/Mnchen, 1990.
- Luka AKOVI, Poloaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim
koncepcijama rjeenja jugoslovenskog pitanja 1914-1918, Univer-
zal, Tuzla, 1981.
______ Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hr-
vata. (I. dio: Do otvaranja Sabora 1910.), Globus, Zagreb, 1985.
- Hiam DAIT, Evropa i islam. II dopunjeno izdanje, Starjein-
stvo islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Sloveni-
je, Sarajevo, 1989. Prevod s francuskog: Sabina Berberovi. Na-
slov originala: L urope et L Islam, Edition du Seuil, 1978.
- Sreko M. DAJA, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bo-
sanske krune, grba i biskupije, u: Juki, br. 15, Sarajevo, 1985.
______ Ideoloki i politoloki aspekti propasti bosanskog kraljev-
stva 1463. godine, u: Christiana Croatica Periodica, X/18, Za-
greb, 1986.
______ Od bana Kulina do austro-ugarske okupacije, u: Katoli-
anstvo u Bosni i Hercegovini, HKD Napredak, Sarajevo, 1993.
______ Politiki profl fra Grge Martia, u: Zbornik radova znan-
stvenog skupa: Fra Grgo Marti i njegovo doba, Zaviajni klub Po-
suje Zagreb, Zagreb, 1996.
______ Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Pre-
demancipacijsko razdoblje 1463-1804. S njemakog preveo La-
dislav Z. Fii. Autorizirao i nadopunio autor. 2. popravljeno i do-
punjeno izdanje. ZIRAL Zajednica Izdanja Ranjeni Labud, knj.
105, Biblioteka STEAK, knj. 4, Mostar, 1999. (Naslov izvornika:
Konfesionalitt und Nationalitt Bosniens und der Herzegowina
Voremanzipatorische Phase 1463-1804, R. Oldenbourg Verlag,
Mnchen, 1984.)
______ Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-
1918). Inteligencija izmeu tradicije i ideologije, Ziral, knjiga 152,
Biblioteka Steak, knjiga 7, Mostar-Zagreb, 2002. Naslov izvor-
nika: Bosnien-Herzegowina in der sterreichisch-ungarischen
Epoche (1878-1918). R. Oldenbourg, Mnchen, 1994. S njema-
koga preveli: M. Cipra i M. Lonar.
______ Knjievnost bosanskih franjevaca i bosanstvo, u: Jajce
1396-1996. Zbornik radova sa znanstvenog simpozija u povodu
600. obljetnice spomena imena grada Jajca, Jajce, 2002.
______ Politika realnost jugoslavenstva (1918-1991) s posebnim
osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Svjetlo rijei, Sarajevo-Zagreb,
2004. Naslov izvornika: Die Politische Realitt des Jugoslawismus
(1918-1991) mit besonderer Bercksichtigung Bosnien-Herze-
gowinas, R. Oldenbourg Verlag, Mnchen, 2002.)
______ Bosna i Bonjaci u hrvatskom politikom diskursu, u: Ese-
ji, razgovori, polemike, prijevodi, Udruga aka i prijatelja Franje-
vake klasine gimnazije Visoko podrunica za Njemaku, Pri-
redio: Jozo Dambo, Mnchen, 2005.
______ Politika zbilja i povijesna percepcija Karaulina razdo-
blja bosansko-hercegovake povijesti, u: Eseji, razgovori, polemi-
ke, prijevodi. Udruga aka i prijatelja Franjevake klasine gimna-
zije Visoko podrunica za Njemaku. Priredio: Jozo Dambo,
Mnchen, 2005.
______ Sudbina neukih i malih ne izgleda ruiasto, u: Eseji,
razgovori, polemike, prijevodi. Udruga aka i prijatelja Franjeva-
ke klasine gimnazije Visoko podrunica za Njemaku. Prire-
dio: Jozo Dambo, Mnchen, 2005.
______ Dobri Bonjani i boni homines, u: Dijalog, asopis za
flozofska i drutvena pitanja, 1-2, Sarajevo, 2006.
- Jozo DAMBO, Stoljee fra Grge Martia. Dihotomija svjetova
franjevaca Bosne Srebrene, u: Zbornik radova znanstvenog sku-
pa: Fra Grgo Marti i njegovo doba, Zaviajni klub Posuje Za-
greb, Zagreb, 1996.
______ Maledicta Ethnica. O nacionalnim stereotipima i verbal-
noj agresiji, u: Zbornik u ast dr. fra Ignacija Gavrana, Udruga
aka franjevake klasine gimnazije Visoko, Zagreb, 1999.
______ Bosna i Hercegovina u njemakim tekstovima. Imagolo-
ka skica, u: Forum Bosnae, br. 18, Sarajevo, 2002.
- EUROPA und der ORIENT (800-1900), Hrsg. von Gereon Sie-
vernich and Hendrik Budde, Bertelsmann Lexikon Verlag, Gter-
sloh/Mnchen, 1989.
- Mircea ELIADE, Mit i zbilja, Matica Hrvatska, Zagreb, 1970.
- Artur D. EVANS, Pjeke kroz Bosnu i Hercegovinu tokom ustan-
ka avgusta i septembra 1875, Ispravljeno i popunjeno drugo izda-
nje, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973. Naslov originala: Arthur J.
Evans, Trough Bosnia and the Herzegovina on Foot during the
Insurrection, August and September 1875, Longmans, Green, and
Co, London, 1877.
- Muhamed FILIPOVI, Bosanski duh u knjievnosti ta je to?,
u: ivot, asopis za knjievnost i kulturu, broj 3, Sarajevo, mart,
1967.
______ Bosna i Hercegovina najvanije geografske, demograf-
ske, historijske, kulturne i politike injenice, Compact Publis-
hing House, Sarajevo, 1997.
______ Deset predavanja o ideji Europe, Biblioteka evropske stu-
dije, Pravni Centar Fond otvoreno drutvo BiH, Sarajevo, 2000.
______ Pitanje odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini 1992.-
1996. godine, Sarajevo, 2002.
______ Bosna i Hercegovina u okovima nacionalizma. Uloga naci-
onalnih ideja, nacionalnih politikih ideologija i politika u drav-
nom i ustavnopravnom razvoju Bosne i Hercegovine tokom XX
stoljea, Sarajevo, 2003.
______ Bosna i Evropa. Interview Nezavisnoj televiziji 99, Izda-
vaka kua Alef , Sarajevo, 2003.
______ Historija bosanske duhovnosti. Prahistorija, Svjetlost, Sa-
rajevo, 2004.
______ Historija bosanske duhovnosti. Epoha modernizacije, Svje-
tlost, Sarajevo, 2004.
______ Konzulska vremena Kako je ideja slobode i jednakosti
ljudi dola u Bosnu, u: Francuski konzulat u Bosni 1806-2006 i
travnika hronika Ive Andria. Zbornik radova povodom dvjesta-
godinjice otvaranja Generalnog konzulata Francuske u Travniku,
Ambasada Francuske u Bosni i Hercegovini, Odjel za kulturnu i
naunu saradnju, Posebna izdanja, Tom 1, Travnik 12 maj 2006.
______ Povijest duhovnog ivota na tlu Bosne i Hercegovine od
ulaska Ilira u historiju do propasti prve bosanske drave, Svje-
tlost, Sarajevo, 2006.
- Nedim FILIPOVI, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar
za kulturu i obrazovanje Teanj, Teanj, 2005.
- Aleksandar F. GILJFERDING, Putovanje po Hercegovini, Bosni
i Staroj Srbiji, Veselin Maslea, Biblioteka Kulturno nasljee, Sa-
rajevo, 1972.
- Johon V. A. FINE, Te Bosnian Church: A New Interpretation.
A Study of the Bosnian Church and its Place in State and Society
from the 13th to the 15
th
Centuries, East European Monographs,
No. X, East European Quarterly, New York and London, 1975.
______ Te Medieval and Ottoman Roots of Modern Bosnian So-
ciety, u: Te Muslims of Bosnia-Herzegovina. Teir Historic Deve-
lopment from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia.
Edited by Mark Pinson with a foreword by Roy P. Mottahedeh,
Harvard University Press Cambridge, Massachusetts, 1993.
- Mirjana GROSS, Historijska znanost razvoj, oblik, smjero-
vi, Sveuilite u Zagrebu Institut za hrvatsku povijest, Zagreb,
1976.
______ Vijek i djelovanje Franje Rakoga, Novi Liber, Zagreb,
2004.
- Esad HEIMOVI, Vrijeme Mehmeda Handia i nae vrije-
me, u: Zbornik radova sa znanstvenih skupova o Hadi Mehmedu
Handiu, El-Hidaje Udruenje uleme BiH, Sarajevo, 1996.
- Agnes HELER, Teorija istorije, Rad, Beograd, 1984. Naslov ori-
ginala: Agnes HELLER, A Teory of History. Prevela Zora Min-
derovi.
- Historija osmanske drave i civilizacije. Priredio: Ekmeleddin
Ihsanolu, Orijentalni institut u Sarajevu Ircica Istanbul, Sa-
rajevo, 2004. Naslov originala: Osmanli Devleti ve Medeniyeti
Tarihi I/II, Istanbul, 1994.
- Norman HOUSLEY, Crusading and Warfare in Medieval and
Renaissance Europe, Ashgate, Variorum, Aldershot-Burlington
USA-Singapore-Sydney, 2001.
- Enver IMAMOVI, Osamsto godina Kulina bana, Osloboenje,
5. IV. 2003 Pregled, 11.
- Tomislav IEK, Politiki ivot u Jajcu izmeu dva rata (1918-
1941), u: Jajce 1396-1996. Zbornik radova sa znanstvenog sim-
pozija u povodu 600. obljetnice spomena imena grada Jajca, Jaj-
ce, 2002.
- eljko IVANKOVI, Do konsocijacije preko demitologizacije,
u: Status Magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja, broj
9, Mostar, proljee 2006.
- Miro JELEEVI, Zemlja simbola, u: Svjetlo rijei, broj 272, Sa-
rajevo, studeni 2005.
- Julijan JELENI, Kultura i bosanski franjevci, II svezak, Fototip
izdanja iz 1915, Svjetlost, Sarajevo, 1990. Priredio i predgovor na-
pisao: Marko Karamati.
- Mirjana KASAPOVI, Bosna i Hercegovina podijeljeno drutvo
i nestabilna drava, Politika kultura, Zagreb, 2005.
- Ibrahim KEMURA, Proces ukljuivanja Bonjaka u zapadnoe-
vropske civilizacijske tokove, u: Bosna i Hercegovina i Svijet, Insti-
tut za istoriju, Sarajevo, 1996.
- Dimitri KICIKIS, Osmanlijsko carstvo, Plato XX vek, Beograd,
1999. Prevela s francuskog: Suzana Mateji. Naslov originala: Di-
mitri KITSIKIS, L Empire ottoman, Presses Universitaires de
France, Paris, 1985.
- Nada KLAI, Srednjovjekovna Bosna. Politiki poloaj bosan-
skih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), Grafki Zavod Hr-
vatske, Zagreb, 1989.
- Radomir KONSTANTINOVI, Filosofja palanke, Trei pro-
gram, Prosveta, Beograd, 1969.
- Petar KORUNI, Fra Grgo Marti i hrvatski nacionalni pokret,
u: Zbornik radova znanstvenog skupa: Fra Grgo Marti i njegovo
doba, Zaviajni klub Posuje Zagreb, Zagreb, 1996.
- Slavko KOVAI, Spisateljska djelatnost fra Antuna Knaevia,
u: Juki, br. 2, Zbornik radova, Sarajevo, 1972.
- Tomislav KRALJAI, Iseljavanje iz Bosne i Hercegovine na-
kon aneksije, u: Nauni skup posveen 80. godinjici aneksije Bo-
sne i Hercegovine, ANU BiH, Posebna izdanja, knjiga XCIX, Odje-
ljenje drutvenih nauka, knjiga, 29, Sarajevo, 1991.
- Miroslav KRLEA, 99 varijacija lexicographica (eseji i zapisi),
Biblioteka XX vek, br. 10, Duga, Beograd, 1972.
- Kristijan fon KROKO, O nemakim mitovima Retrospektiva
i perspektiva, Svetovi, Novi Sad, 2001, 6. Naslov izvornika: Chri-
stian Graf fon Krockow, Von Deutschen Mythen, Deutscher Tas-
chenbuch Verlag, Mnchen, 1995.
- Nedad KURTO, Arhitektura Bosne i Hercegovine. Razvoj bo-
sanskoga stila, Sarajevo Publishing Meunarodni centar za mir,
Sarajevo, 1998.
- Hans KNG, to se razumijeva pod promjenom paradigmi?, u:
Juki, 15, Sarajevo, 1985. Preveo s njemakoga Stjepan Duvnjak.
- Senadin LAVI, Apriorne konstrukcije o izvornosti i hereti-
ke dekonstrukcije, u: Godinjak BZK Preporod, Godina V, Sara-
jevo, 2005.
- Roberto LOPEZ, Roenje Europe. Stoljea V XIV, kolska knji-
ga, Zagreb, 1978, 92. Naslov izvornika: La nascita dell Europa.
Secoli V XIV, Edizione italiana riveduta e ampliata.
- Ivan LOVRENOVI, Unutarnja zemlja, Kratki pregled kultur-
ne povijesti Bosne i Hercegovine, Durieux, Zagreb, 1998.
______ Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne
mikrokulture, Durieux, Zagreb, 2002.
______ Tlapnje o Ur-Bosni, u: Feral Tribune, br. 1077, Split, 12.
svibnja 2006.
- Dubravko LOVRENOVI, Srednjovjekovna Europa. Defnira-
nje pojmova, utvrivanje sadraja, omeivanje prostora, u: Rado-
vi, Zavod za hrvatsku povijest, 27, Zagreb, 1994.
______ Bosanski mitovi, u: Erazmvus asopis za kulturu demo-
kracije, br. 18, Zagreb, 1996.
______ Bosansko-humski mramorovi steci, u: Bosna francisca-
na, 7, Sarajevo, 1997.
______ Pred gorgonskim licem svehrvatstva, u: Forum Bosnae, br.
1-2, Sarajevo, 1998.
______ Na ishoditu srednjovjekovne bosanske etno-politogene-
ze, u: Bosna franciscana, br. 9, Sarajevo, 1998.
______ Bosanski rusag i sveta kruna bosanska, u: Bosna francisca-
na, br. 19, Sarajevo, 2003.
______ Krist i donator: Kotromanii izmeu vjere rimske i vje-
re bosanske I. (Konfesionalne posljedice jednog lokalnog cr-
kvenog raskola), u: Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i
Humu. Zbornik radova, Institut za istoriju u Sarajevu Hrvatski
institut za povijest, Zagreb, Sarajevo-Zagreb, 2005.
______ Bonjaka recepcija bosanskog srednjovjekovlja (Gene-
za bogumilskog mita i njegove suvremene politike implikacije),
u: Zenike sveske, asopis za drutvenu fenomenologiju i kultur-
nu dijalogiku, broj 2, Opa biblioteka Zenica, Zenica, decembar
2005.
______ Na klizitu povijesti. Sveta kruna ugarska i Sveta kruna
bosanska 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006.
- Stjepan LOVRI, Bosanska srednjovjekovna dravnost u tradi-
ciji Bosne Srebrene, u: Zbornik radova sa znanstvenoga skupa u
povodu 500. obljetnice smrti fra Anela Zvizdovia, Sarajevo-Foj-
nica, 2000.
- Karl LWITH, Svjetska povijest i dogaanje spasa, August Ce-
sarec Zagreb Svjetlost, Sarajevo, 1990. Naslov izvornika: Karl
Lwith, Weltgeschichte und Heilsgeschehen. Die theologischen
Voraussetzungen der Geschichtsphilosophie, Verlag W. Kohlha-
mmer, 1953. Prijevod: Mario Vuki.
- Josef H. LUDIN, Izmeu svemoi i bespomoi. O zapadnjakom
i istonjakom nainu miljenja, u: Juki, br. 24-25, Sarajevo-Sa-
mobor, 1994/95.
- Rusmir MAHMUTEHAJI, Slovo iza slova: pjesnitvo Maka
Dizdara, u: Forum Bosnae, br. 1-2, Sarajevo, 1998.
- Noel MALCOLM, Povijest Bosne kratki pregled, Erazmus Gil-
da-Novi Liber-Dani, Zagreb-Sarajevo, 1995. Naslov izvornika:
Noel Malcolm, Bosnia A Short History, Macmillan, London,
1994. Preveo: Zlatko Crnkovi.
- Dominik MANDI, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Hr-
vatski povijesni institut, Rim, 1967.
- Olivera MILOSAVLJEVI, Stereotipi o drugima kao opravda-
nje (argument) nacionalizma. Primer: srpski intelektualci o Hrva-
tima, u: Dijalog povjesniara istoriara, 1, Peuh 20.-22. stude-
noga 1998, Priredili: Hans-Georg Fleck i Igor Graovac, Friedrich
Naumann Stiftung, Zagreb, 2000.
- Misao i djelo akademika Muhameda Filipovia, u: Zbornik rado-
va, Avicena, Sarajevo, 1999.
- Andrej MITROVI, Prevlast nerazuma. Segment o istorijskom
nerazumu u duhovnim prilikama kriznog doba (pokuaj ireg tu-
maenja konkretnim povodom), u: Dijalog povjesniara isto-
riara, 2, Peuh 19.-21. studenoga 1999, Priredili: Hans-Georg
Fleck i Igor Graovac, Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2000.
- Sonja MIKOVI, Hrvatsko vienje Bosne u XIX stoljeu /do
1875/, u: Bosna i Hercegovina i svijet, Institut za istoriju, Saraje-
vo, 1996.
- Francesco NITTI, Evropa bez mira, Zagreb, 1922. Preveo do-
zvolom autora po drugom talijanskom izdanju prof. K. M. Sch-
nautz.
- O nacionaliziranju Muslimana. 101 godina afrmiranja i negi-
ranja nacionalnog identiteta Muslimana, Priredio: Alija Isakovi,
Globus, Zagreb, 1990.
- Okovana Bosna. Razgovor: Adil Zulfkarpai, Vlado Gotovac,
Miko Tripalo, Ivo Banac. Moderator razgovora: Mladen Maloa.
Tekst priredio: Vlado Pavlini, Bonjaki Institut, Zrich, 1995,
- Marvin PERI, Intelektualna istorija Evrope, Clio, Beograd, 2000.
Naslov originala: Marvin Perry, An Intellectual History of Modern
Europe, 1993. Preveo sa engleskog ore Krivokapi.
- Darko PERIA, Muhamed Filipovi, Historija bosanske du-
hovnosti. Prahistorija. Biblioteka Izdanci, Svjetlost, Sarajevo,
2004, 390 stranica, 14 slika, u: Bosna franciscana, br. 22, Saraje-
vo, 2005.
- Leon PETROVI, Krani bosanske crkve (Krstiani crkve
bosnske). Povijesna rasprava o problemu patarenstva ili bogumil-
stva u srednjovjekovnoj Bosni, Drugo izdanje, Svjetlo rijei-Ziral,
Sarajevo-Mostar, 1999.
- Karl Raimund POPPER, U to vjeruje Zapad?, u: Juki, br. 24-
25, Sarajevo-Samobor, 1994/95. (S njemakog preveo: Fra Mile
Babi)
- Stjepan RADI, ivo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu
(pretisak), Zagreb, 1908.
- Enver REDI, Drutveno-istorijski aspekt nacionalnog opre-
djeljivanja Muslimana Bosne i Hercegovine, u: O nacionalizi-
ranju Muslimana. 101 godina afrmiranja i negiranja nacional-
nog identiteta Muslimana, Priredio: Alija Isakovi, Globus, Za-
greb, 1990.
- Ivo RENDI MIOEVI, Etnopsihologija i nacije u Iliriku,
u: Dijalog povjesniara istoriara, 1, Peuh 20.-22. studenoga
1998, Priredili: Hans-Georg Fleck i Igor Graovac, Friedrich Nau-
mann Stiftung, Zagreb, 2000.
- Nela RUBI, Konsocijacijska BiH kao nunost, u: DANI Bo-
sanskohercegovaki New Magazin, br. 469, Sarajevo, 9. VI. 2006.
- Samir Khalil SAMIR, S. J., Znaaj rane arapsko-kranske misli
za muslimansko-kransko razumijevanje, u: Bosna franciscana,
br. 19, Sarajevo, 2003. S engleskoga preveo: Nevad Katheran
- Henryk SAMSONOWICZ, Te Origin of Poland, or Images of
our own Beginnings, u: Acta Poloniae Historica, 81, Polska Aka-
demia Nauk, 2000.
- Aia SOFTI, Usmene predaje Bonjaka, BKZ Preporod, Sa-
rajevo, 2002.
- Josip SOPTA, Gost Radin (Radivoj) Butkovi i njegov grob, u:
Hercegovina, br. 6-7 (14-15), Mostar 2000/2001.
- Dubravka STOJANOVI, Nekoliko osobina procesa moderni-
zacije u Srbiji poetkom 20. veka, u: Dijalog povjesniara-istoria-
ra, 2, Peuh 19. 21. studenoga 1999, Priredili: Hans Georg Fleck
i Igor Graovac, Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2000.
______ Istorijski problemi demokratizacije: primer Srbije, u: Hi-
storiografski vidici, I, Uredila: Sonja Dujmovi, Forum Bosnae, br.
32, Sarajevo, 2005.
- Jen SZCS, Nationalitt und Nationalbewusstsein im Mi-
ttelalter. Versuch einer einheitlichen Begrifssprache, II. Teil, u:
Acta Historica Academiae Scientiarum Hungaricae, XVIII/1-2,
Budapest, 1972.
- Svjetlo rijei, broj 278, Sarajevo, prosinac 2005.
- Abdulah AREVI, Tuna atropologija, u: Forum Bosnae, br.
1-2, Sarajevo, 1998.
- Jaroslav IDAK, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Li-
ber, Zagreb, 1975.
- Marko UNJI, Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj
sekti, u: Godinjak Drutva istoriara BiH, 11, Sarajevo, 1961.
- iro TRUHELKA, Pabirci iz jednog jajakog sidila, u: Glasnik
Zemaljskog Muzeja, XXX, Sarajevo, 1918.
______ Tetoviranje kod katolika u Bosni i Hercegovini, u: Napre-
dak Hrvatski narodni kalendar za prijestupnu 1992. godinu, Sa-
rajevo, 1991.
______ Uspomene jednog pionira, Zagreb, 1942-1992.
- Tin UJEVI, Istok i Zapad, u: Zapisi Ispit savjesti i drugi za-
pisi. Politiki spisi. Feljtoni. Putopisi. Pisma, Odabrana djela Tina
Ujevia, knjiga trea, August Cesarec Slovo Ljubve, 1979.
- Marko VEOVI, Genije ope prakse, u: Start Magazin Bosne
i Hercegovine, br. 193, Sarajevo, 2. V. 2006.
- Walter ZLLNER, Spanien. Kulturgeschichte im Prisma, Pri-
sma-Verlag, Leipzig, 1988.
- Marian WENZEL, Ukrasni motivi na stecima, Biblioteka Kul-
turno nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1965.
______ Bosanska povijest i austrougarska politika: Zemaljski mu-
zej u Sarajevu i bogumilska romansa, Erazmus, 15, Zagreb, 1996,
S engleskoga: M. Lovrenovi.
- Ivo ANI, Prevarena povijest. Guslarska estrada, kult hajdu-
ka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990-1995 godine, Du-
rieux, Zagreb, 1998.
- Boo EPI, Suvremeni politiki sustavi. Drugo dopunjeno iz-
danje, Logos, Split, 2000.
- Raul IRARDE, Politiki mitovi i mitologije, Biblioteka XX vek,
107, Beograd, 2000. Prevela s francuskog Ana A. Jovanovi. Na-
slov originala: Raoul Girardet, Mythes et mythologies politiques,
Ed. du Seuil, 1986.
Poezija
Po e z i j a
Pii kao to voli: Munib Delali
Umjesto kleti, htjedoh ljubiti.
(Heliodrom)
M
unib Delali najstariji je lan ove, ovdje
poglavito slinim doivljajem rata i egzilant-
skom sudbinom, zdruene pjesnike trojke.
1

Ljubav se u Delalievim predratnim zbirkama javlja mno-
go rjee nego u poratnim, u kojima je prisutna pa makar
to bilo tek u naznaci u neobino velikom broju pjesama.
1 Munib Delali rodio se 1950. u Ljubukom. Studij junoslovenskih
knjievnosti i jezika zavrio u Sarajevu. Od 1974. do 1993. ivio i radio
u Mostaru, od septembra 1993. u Norveku u kojoj kao egzilant ivi.i
danas, radei kao lektor na Univerzitetu u Oslu, bavei se i prevoenjem
norvekih pisaca. Nagraivan za poeziju i prevode. Samostalne pjesnike
zbirke: U krugu krug, Sarajevo 1978, Njeni stroj, Sarajevo 1985, Svijet i
sladostrae, Mostar 1986, Krotki raspored, Sarajevo 1989, Lahor, Sara-
jevo 1997, Zlatnik, Meugorje 1999, Sjaj usputne postaje, Meugorje
2001, Skandinavsko pismo, Meugorje 2002, Nostalgino se dovriti, Za-
greb Meugorje 2004.
Tema ljubavi ili ljubav kao sporedan motiv bogato su va-
rirani u Delalievoj poeziji, poev od muko-enske, pol-
no odreene ljubavi, do ljubavi prema roenoj djeci, ocu
i majci, prema prijateljima, zaviaju i domovini. Da ne go-
vorimo o ljubavi prema odreenoj vrsti dogaaja i pojava,
prema godinjim dobima ili krajolicima. Svi ti oblici lju-
bavi ipak su u Delalievoj poeziji manje prisutni i umjet-
niki manje izraziti i znaajni od ljubavi izmeu mukar-
ca i ene, voljenog i voljene. S druge strane, i ova, muko-
enska ljubav nije u Delalievim pjesmama data u jednom
preovlaujuem timungu i poetskom obliku, ve i osjeaj-
no i izraajno na vrlo razuen i diferenciran nain. Razlike
su dosta velike i u vrednosnom pogledu: iz mnotva pro-
sjenih, sasvim pristojih ili dobrih pjesama, izdvaja se ma-
nji broj onih posebno lijepih, pisanih rukom respektabil-
nog majstora.
Od stihova (pjesma Lahor iz istoimene zbirke) nastalih
pred sam rat koji jednostavno biljee prirodne pokrete lju-
bavnika ili zakonitog mua ene:
Ljubav
u sjenci rata i egzila
(Novija ljubavna lirika Muniba Delalia, Mile Stojia i
Dragoslava Dedovia)
Stevan Tonti
U ovom pokuaju osvrnuu se na prikaze ljubavi u sjenci ili pod stigmom rata i egzila u poeziji Muniba
Delalia, Mile Stojia i Dragoslava Dedovia, trojice savremenih pjesnika iz Bosne i Hercegovine,
predstavnika literatura sva tri konstitutivna naroda (bonjakog, hrvatskog i srpskog), u skladu sa
moglo bi se rei tradicionalnim bosanskim kljuem. I to ne iz razloga puke politike korektnosti
toga, ini se, vie zlosrenog nego blagoslovenog trojstva, ve zbog vanredno tekih istorijskih
i egzistencijalnih okolnosti u kojima je tokom posljednjih petnaest godina poezija o kojoj e biti
rijei pa i svekolika knjievnost triju junoslovenskih naroda nastajala. Tu je i generacijska bliskost
trojice pjesnika, a njihova razliita konfesionalna i nacionalna pripadnost ponekad je u egzilu
postajala razlogom izvjesne stigmatizacije.
Po e z i j a
Kad sjednemo da veeramo
ruka mi k tebi razdragano pohrli
Pa se skrueno vratim kruhu
ili stihova o istom vremenu (dobu slobodnog ljubavnog
lova u miru):
kad ljubilo se to se nije smjelo,
preko stihova o ljubavi u ratu:
ljubavi to umrla je
sva u u jednom trenu.
do istananog lirizma pjesme Studeni (zbirka Sjaj usput-
ne postaje) ili do estokih slika iz Metroa u Oslu (Skandi-
navsko pismo) u kojem:

ljubavnim jadima skrhan, boluje
ostavljen punoglavac. Ko li ga je
usred zime ostavio? Puna mu je
glava svega, od ljubavi nije jeftin
lijek, gle ga: opak je i prijek!
Pa on je kao iiban bosanac!
sve do pjesama u kojima se (kao u pjesmi Svijet suelice)
umjesto ljubavi (malo je ljubavi u egzilu!) iznose goli poda-
ci o nezavidnom poloaju egzilanta:
od troje, u ovoj
zemlji, dvoje mi, prema zvaninoj statistici,
ne misle dobro.
sve se te take smjenjuju kao vaniji momenti na petna-
estogodinjem putu pjesnikovom, putu iz mirne pa ra-
tom zahvaene zemlje (sve traei sjaj usputne postaje)
do egzilantskog ivota u Norvekoj. Juni pejza zaviajne,
stalno sanjane i prizivane Hercegovine s roditeljskim do-
mom, s likovima oca i majke, i svemu tome protivna sjever-
na hladnoa Osla i Skandinavije ustaljeni su okvir i pjesni-
kovih ljubavnih sanjarija, realistiki ocrtanih ili izmatanih
prizora i zbitija. Pri tome je oito da je voljena ena, vjerna
dragana, iz nekih ranijih, mirnodopskih ili mirom oznae-
nih pjesama, data u ljepim i snanijim, u samim stihijama
ukotvljenim poetskim vizijama, nego to je to sluaj sa lju-
bljenom iz pjesama u znaku rata, masovnog stradanja, lo-
gora, izbjeglitva, egzila. Evo jedne od najboljih Delalievih
pjesama pod naslovom esma iz 1900 (zbirka Zlatnik) u
kojoj nas pjesnik najprije podsjea (sa vrdi) da je iz kraja
u kojem se uje i ikavski izgovor, da bi potom cijelom pje-
smom govorio o svom ranom i duboko poetskom iskustvu
poistovjeenja elementa vode i ene:
Ona: Iz duboka zdenca
zahiena sjena ena!
nadlanicom kada svilno
srebren mili pjena
Opoj je pustoj dui
(kanda stablo raste
pa se namah rui)
Ona! izustih, davno,
kad ni slutio nisam
to to posve znai
Jedna: jedina
sestrica dobra, vjerna
dragana
Bilo je to u sreno doba mira, kada je domaja bila ko dje-
vojka lijepa i kada je pjesnik mogao da kae: Imadoh dje-
vojku, goluba. / Ko domaja ilu, lijepu. // Ko cijeli svijet. //
O kako je bilo dobro / imati je. // (...) ivotom je ljubih. // O
tom / davno pjevah (Domaja, Zlatnik). Lirika starinskog
zvuka! Lirizam koji podsjea na ilirizam nae poezije.
Bratoubilaki rat u domaji i iskustvo (u Delalievom slua-
ju, sreom, vrlo kratko) zatoenitva u logoru Heliodrom
nametnuli su potrebu da se opet govori o ljubavi, sada ve
kao jedinom izlazu i spasu iz zvjerskog kruga ponienja i
muenja:
Umjesto kleti, htjedoh ljubiti. Htjedoh biti,
bar granom to se tanka svijala.
Ljubav moe biti nemogua, sjetih se, al i to je
ljubav (pa makar se mrakom grijala).
(Heliodrom, Zlatnik)
Taj mrak e se u pjesmi Krovno mjesto (zbirka Skandi-
navsko pismo) pokazati kao idealan za nesmetanu, sa-sve-
etiri-u-zraku-ljubav, predstavljenu u polualjivom tonu s
povremeno rimovanim stihovima:
A tek mrak! O njemu
treba uiti! Jer bijelo mu je
tijelo i svijetlu pjesmu pjeva.
A ljubav, koja se u tom
svijetlom mraku rodi
i zbog koje sve ovo i zapisah
e ona se, zamisli, vodi
sa sve etiri u zraku.
To su prije gorke nego radosne poalice, kao i u pjesmi Lju-
bav (Skandinavsko pismo) koja poinje sa ova dva distiha:
Tvoja je ljubav njena
kao vuja njuka.
Po e z i j a
Rekoh dragoj Terjeov stih.
U tren tih. Padala no snjena
Delali svoje stihove ponekad mijea sa stihovima norve-
kih kao i junoslovenskih pjesnika.
U Samoboru (Sjaj usputne postaje), jednoj od Delalievih
najznaajnijih, u vezanom stihu napisanih pjesama, govo-
ri se o velikom iznenaenju javno demonstriranom ljubav-
lju dvoje srednjovjenih ljudi. Kao da su se javno ljubljenje
mukarca i ene te sam popratni razgovor o voenju ljuba-
vi toliko izobiajili, za oi i ui izbjeglice postali toliko za-
udni i nevjerovatni, da e izbjegliko lirsko ja tu vrlo li-
jepu nisku od stihova zakljuiti ovako:
I to me dotue, naprosto ubi,
Da se na javi, usred dana, kao u snu, jo tako ljubi.
U pjesmi Pii kao to ljubi (ista zbirka) vodi se dijalog,
ustvari prepirka izmeu mukarca (takoe pjesnika) i ene
o ljubavi i samom pisanju. Na njenu poetnu tvrdnju: Ne
moe o tom govoriti, / kae ona, onaj koji / ne umije ljubav
voditi / Treba pisati kao to voli / Kao to ti srce kuca, on
odgovara: ne moe / se voljeti kao to se pie; / srce je dru-
go i kad je isto, te kako ga to je kraj pjesme svaki put /
za tobom napisano zaboli.
Kao to je subjektu ove poezije i sama knjievnost postala
problematina (Knjievnost / je kua alosti, malo profa-
na / malo sveta; kao i dua), tako ni ljubav meu obesku-
enima nije prava bolno se ponavljaju / jer ne znaju lju-
bav voditi / stalno daju malo kad primaju.... To dodue go-
vori neki uveni mrtvac iz svog groba u Kopenhagenu be-
skunicima koji se okupljaju na groblju, ali bi isto to mogao
da kae junak jedne druge pjesme koji pokuava uravnote-
iti sve, pa i ensko slomljeno srce i muku snagu te naj-
zad polno zrelim postati. Samo (prema pjesmi Nostal-
gino se dovriti), Ko nad glavom nema krova, / odve
mu je visok svaki prag, te kuda god da krene (a svukud je
ve iao) istom on ide vragu; nostalgini / je orgazam nje-
ga posve dovrio.
To su zavrne rijei Delalieve zasad posljednje zbirke.
Otkrivi da su samoa i nostalgija neprevladiva stanja eg-
zila koja ne bivaju (osim asovito) dokinuta ni ljubavlju ni
poezijom (Poezija i jest za slabe), otkrivi da smrt je na
dnu svake stvari, junjakom subjektu Delalieve egzilant-
ske poezije (kao u pjesmi Crno i bijelo iz Skandinavskog
pisma) ostaje jo jedino da se rezignirano zapita: Ima li
tuge vee / i nepravde, nego kad se hercegovac / pod snijeg,
u sleenu zemlju mee!
Delaliev Hercegovac ne postaje tako ni mrtav, ni u mati
pjesnika, Hyperborejac jer u hladnoj zemlji svog izgnan-
stva nije naao zemlju po mjeri svoje, junoj svjetlosti za-
vjerene, due.
Ljubav kao jedini pravi izbor:
Mile Stoji
Doi / uini podnoljivim
ovaj put // prema grobu.
(etrdesete, ljubavna)
Od svojih ranih pa do najnovijih pjesama Mile Stoji je po-
najprije i ponajvie pjesnik ljubavi.
2
Uprkos postmoderni-
stikoj inscenaciji i ironinim otklonima, u Stojia je jo
iv patos ljubavnog, mahom nostalgijom obojenog pje-
va mogli bismo ga mirno uvrstiti u odlikae i promoto-
re savremene trubadurske kole pjevanja. Lucidni Veselko
Tenera zapazio je ve u prvim Stojievim zbirkama lijepe
uinke izvjesne erotine melodije teksta. Poev od mlada-
lake Pjesme tvome spolu (u kojoj dua onog koji je otro-
van ljepotom pjeva tvome spolu), preko mnogobrojnih i
raznolikih javljanja ulnih slika ene u predratnim stiho-
vima (ensko meso, Meso to buja u sjenci samostana,
Oputene sise, pretila stegna, apat spola, mirisne aure
tijela, utanje mlade dojke u lepravoj svili) do mnogih
ratnih i poratnih, preteno nostalginih pomena i priziva
ljubavi s pojaanim ueem refeksije i komentara (jedi-
no jo nae pjesme pokazuju arku udnju / za mladim tije-
lima, arke boje ljubavi, S ocvalim enama, nekad sanja-
nim anelima, Djevojke moje mladosti) traje pjesnikov
neutaivi interes za darove Erosa, za opojne drai enstva,
u spektru vitalnih energija ljubavlju ispunjenog, slobodnog
ivljenja. Pri tome su se rane, katkad poneto apstraktne
ili gotovo nadrealne, svjesno hermetizovane poetske slike
sve vie povlaile pred odreenijim i jasnijim, prepoznat-
ljivo ambijentiranim pojavama i likovima ljubavi osobi-
to na pozadini urbanih pejzaa Sarajeva i Bea. A iskustvo
koje je bilo prelomno u Stojievom poimanju ljubavi i lju-
bavne (dakako ne samo te) poezije jeste neoekivano, za-
straujue iskustvo rata, najprije rata u Hrvatskoj, potom
u Bosni i Hercegovini, svejedno to je sam pjesnik viego-
dinje ratne sukobe, silne pogibije i razaranja pratio uglav-
nom iz dovoljno udaljene i zatiene, mada nevesele, pozi-
cije egzilanta u Beu.
U Trijumfu mate, uvodnoj pjesmi Prognanih elegi-
ja (1996), Stoji otvara temu totalno pervertiranog i uni-
tenog svijeta i njegove umjetnosti. Tu se veli kako Na-
oj knjievnosti nedostaje naelo / igre, epikurejstvo duha /
umjesto pirueta erosa, gr suspensis animis, zatim da Ma-
2 Mile Stoji roen je 1955. u Dragiini (zapadna Hercegovina). Pjes-
nik, esejist, antologiar i kolumnist. Studij junoslovenskih knjievnosti i
jezika zavrio u Sarajevu. Ureivao vie listova (Osloboenje, Odjek).
Juna 1992. naputa ratno Sarajevo odlazei prvo (na krai period) u Za-
greb, a potom u Be, gdje radi kao lektor na Univerzitetu, odakle se
2005. konano vraa u Sarajevo. Samostalne pjesnike zbirke: Lijer, jez-
ik praine, Sarajevo 1977, 1981, Umjetnost tame, Sarajevo 1987, Zemna
svjetlost, Sarajevo 1980, Olovni jastuk, Sarajevo 1989, Libreto za sviralu i
strojnicu, Zagreb 1994, Prognane elegije, Sarajevo 1996, Zaboravite nas,
Split 2003, Veera bez politike, Zagreb 2005. Pjesme su mu prevedene na
vie jezika, dobitnik je vie nagrada.
Po e z i j a
njak radosti uzrokovan je vikom istine / barok reenica
zamijenjen elipsama urlika, te kako trijumf mate ini da
Pakao za nas nije simbol, nego satirue iskustvo. Pjesma
se zavrava nekom vrstom uputstva itaocu Prognanih ele-
gija: Ove pjesme pisane su za nae mrtve oni nas / najbo-
lje razumiju. Same ljubavi u ratu i egzilu poblie se dotiu
neke druge pjesme ove zbirke.
U pjesmi Obladi, oblada, subjekt pjesme, emigrant, s gri-
om savjesti sjea se svoje na cjedilu ostavljene, i ve mr-
tve, sarajevske ljubavnice:
Zrak koji sad diem pun je
tvoje odsutnosti, mala sarajevska
hanumice,
je li ti hladno u vlanoj koevskoj
ilovai? Znae li ita rijei
da te jo volim?
Savjest pjesnika koji je sa ratnog poprita otiao u egzil,
pobjegao u Evropu, progovara jo odreenije u nekolikim
drugim pjesmama. Pjesma Bosanski pjesnici u egzilu sva
je u ironinom raskrinkavanju bosanskih pjesnika i inte-
lektualaca u evropskom egzilu, u kojem su toboe zapae-
ni, ali i sistemski glumljenog evropskog humanizma i mul-
tikulturalizma:
Piu otvorena ljubavna pisma svojim enama
ostalim u Sarajevu
I uglavnom neumjereno piju
(...)
Na pitanje zato nisu ostali braniti zemlju,
smiljaju pitijske odgovore
Iako njihove prevedene knjige nitko ne ita
vjeruju da su znaajni
U pjesmi Njemaka, meutim, ova (samo)ironija potisnu-
ta je nekom vrstom divljenja prema toj zemlji jo zagonet-
ne a veliajne kulture, prema njenim ubavim kerima i
nedostinim pjesnicima: Dok vodim ljubav s tvojim uba-
vim kerima, / osjeam da mi / snaga otie u hladnu vodu
/ kao krv samoubojice zakljuana u / hotelskoj kupaonici /
(...) razmiljam o tvojim nedostinim pjesnicima, / o bez-
grenom uterusu / u izlozima tvojih oblakodera / o bjelini
postelje na kojoj je umirala Droste. (Stoji rado ubacuje u
svoje pjesme, jednako kao i u kolumne, njemaka imena,
rijei i sintagme, ne uvijek s dovoljno razloga.)
A onaj koji gradu Beu prilazi s udivljenjem (prema pje-
smi Be, prosinac) ipak osjea da strava dolazi u ritmu
valcera, da iz slovenske istone Evrope stiu nuklearni ot-
paci / i perfektne mlade dame, te da jedino jo nae pje-
sme pokazuju arku udnju / za mladim tijelima, dalekim
gradovima.
Zbirka Prognane elegije okonava se dugakom, na vei
broj segmenata razlomljenom poemom Priznanje, u ko-
joj se pjesniki subjekt (pjesnikov alter-ego) nairoko, na
sav glas ispovijeda i kritiki obraunava sa sopstvenim ilu-
zijama, poetikim i politikim pogledima, pa i sa odnosom
prema enskom dijelu ovjeanstva. U ispovjedno-samo-
optuujuem, gotovo samobievalakom verbalnom zama-
hu pjesnik ve na poetku poeme konstatuje: Ve zasieni
uobiajenim ispraznim ritualima / razmiljali smo o bra-
nim nevjerstvima, gledajui mlade ene / svilene koe,
snenih oiju ..., nemajui pojma da je svako ensko elo
ve / obiljeeno crvenim cvijetom te da je tajni dogovor
o prodaji nae zemlje ve / odavno zavren. Pjesnik sebe
optuuje za raniju (predratnu) olaku upotrebu rijei, ta-
vie - za mogue zveketanje rijeima oko ezla monika,
kao i da je prezirao / djela apostolska, hulio na bogove /
traei kalambur dijalektike, daak znanosti, gledao ene
koje ude za prvim izvanbranim / avanturama, a u poe-
ziji tragao za jezikim efektima. U jednom segmentu poe-
me nalazi se prava tirada o zlosrenim enama koje su na-
prasno razdvojene od svojih mladoenja i koje onda po-
lagano troe uteeni novac vjernosti, o tekim radnicama
i nevjestama nagrienim sumnjom, no koje su ipak odlu-
ne da jo ne kuaju iz svjetlucavog zdenca / koji prolazi po-
red njihovih rascvjetalih dojki / pored njihovih razvijore-
nih kosa / Pored cvijeta njihovih bokova / koji e skoro dati
ploda.
Subjekt pjesme potom, u narednom segmentu, upozorava
na jueranje apostole marxova nauka koji su sada za-
stupali ideju nacije, zbog ega se stidi (Stid te je bilo to si
dojuer / bio s njima), naglaavajui u zavrnim fragmen-
tima poeme da smo Tek kad smo se suoili s ruevinama /
otkrili koliko je bio lijep na san, opratajui na kraju u hri-
anskom duhu svima, i braniocima i ruiocima, primajui
velikoduno krivicu za nau propast na samog sebe.
U ovoj poemi Stoji je bio otvoren kao moda nikad rani-
je, pravei vrlo pitko mada pomalo razblaeno vino lirike
koja ne krtari sa rijeima i emocijama pa ni s patetinim
gestovima. Pjesnik je tu uvijek, naravno, sa maskom lir-
skog ja priznao i ono to se od njega nije trailo, za to
ga niko nije optuivao. Agnostik Stoji prometnuo se naas
u istog hrianina.
Zbirka Maarsko more poinje pjesmom Magyartenger
u kojoj se u lijepo srezanim,muzikalnim katrenima lamen-
tira nad brodolomnicima iz jednog surovo unitenog, po-
topljenog svijeta:
Tek umor uspomena, oiljci. Navika jo odrava
spomen na fotu i jarbole to plove koz sutone pjane
Potopljena je tvoja komanda, zgaena tvoja drava
Pobijena je tvoja vojska, nesretni kapetane.
Svijet u kojem pjesnik ivi je, meutim, takav da jo uvijek
moe biti i gori. To je svijet u kojem Ubog je repertoar dra-
ganja / bogat je repertoar muenja (Nikad ne reci). Pje-
Po e z i j a
snik upozorava: u tom svijetu su esto i zakletve na ljubav,
vjernost, rtvovanje tek ironija / ironija ironija (Razmi-
ljanja u etnji Praterom). Ali trubadur Stoji ne odustaje
mlade i lijepe ene, ene uopte, stalno se iznova javljaju
u njegovim pjesmama. U pjesmi Antologija itamo, kako
on ne pie o onome to je u trendu (o Borgesu, Gombrowi-
czu i Babelju, ili o ulozi literature u pozitivnim drutvenim
procesima). Moja knjievnost, veli on dalje, ne stremi
prema tim temama / nego, kao iroka plima, prema ena-
ma/ na gradskom korzu.
Poezija u irokoj plimi prema enama!
Slika koja se pamti. Neto od te plime osjea se u poveem
broju pjesama Mile Stojia. Veoma je izrazita, ritmiki i re-
toriki mono zatalasana, reprezentativna elegija Djevoj-
ke moje mladosti iz koje navodim tri strofe:
Djevojke moje mladosti, rute i sulamke
Djevojke moje mladosti, primorkinje vile
imaju velike i prazne oi
Sve svoje suze one su isplakale
A bile su kao stvorene za nevjerstva,
sestre estere i judire
Sva svoja nevjerstva one su potroile
u sklonitima, u podrumima, u redovima za kruh
sve svoje grene misli one su darovale mrtvacima
(...)
Njihove teke kose ponekad mrsim u snovima
Njihove gorde stranjice dodirujem utanjem svile
Njihove male grudi njeno prekrivam dlanovima
i pomislim: zaboga, za deset godina sve one e biti
mrtve
Brzo e poumirati te boginje moje mladosti,
skrene ratom, glau i suzama
te penelope bez prosaca, nevjestice ugaslog osmijeha
Ti davni nedostupni i tajanstveni bunari uitka
te antigone to zazivaju prazninu, prazninu bez nade
prazninu bez odjeka
Raskona naricaljka! Ne smeta ni to je tako izdana u ime-
nima, verbalno razmahnuta, ispjevana zaista u zanosu ele-
gijske rjeitosti.
Sama rije elegija javlja se kao refren (Gdje ljubav sada
sije elegije) u trodjelnoj pjesmi lijepo naenog tona Pra-
znik (podnaslov: Tri varijacije na temu Preerena, za Hel-
gu), sastavljenoj iz ukupno est katrena, u kojima se autor
obraa upravo svojoj pjesmi: Raspri se, pjesmo, po grad-
skim krovovima / Na djevojakom bedru budi svila utava
/ Proetaj ulicama to slie vojnikim rovovima / Pa se po-
novno vrati u knjigu zaborava itd.
Iako s ironijom pominje opta mjesta ljubavne poezije
(ljubavni uzdasi zaogrnuti u ve poznate refrene), pjesnik
teko podnosi odsustvo voljene ene (beznjenicu, rekao
bi Laza Kosti). Tek to je u pjesmi Kad ode rekao Jed-
va sam ekao da ode, on ve konstatuje: Demon tuge po-
novno na prozorskome oknu / ispisuje tvoje ime. U pjesmi
Aber dojde Donke itamo proste, pomalo tugaljivo (ako
ne i komino) samoaljive stihove: hodimo na kavu, poe-
limo avanturu / Poljubi jo jednom svoga katolika / dok le-
luja ovako na vjetru kao list to e pasti / na razrovani plo-
nik. U pjesmi Ciganka objekt ljubavne poude je neka ci-
ganska gatara: Uz neto sapuna i detergenta / uz neto
nove garderobe / mogla bi biti kraljica, Jeupka ili Carmen,
pomislio sam, / glavna protagonistica u drami moje ud-
nje. Brutalno iskreno!
I u najnovijoj, moda najboljoj Stojievoj zbici (Veera bez
politike) ljubavna udnja pjesnikog subjekta ne jenjava.
arke boje ljubavi pjesnik i dalje suprotstavlja svakodne-
vici sumornog egzilantskog ivota. Pokuavajui da pjeva u
dvoglasu i sa samim Rilkeom, pjesnik otkriva Pehar slasti
ponovno u vru, u koljenu Evinu. A njegov Odisej (taj sre-
kovi!) imao je najljepe ene sredozemlja. Subjekt Stoji-
evih ljubavnih pjesama ne udi samo za nepoznatim i nei-
menovanim mladojkama i ljepojkama, ve (kao u neobino
otvorenoj pjesmi Mogao sam biti tvoj ljubavnik) i za slav-
nim enama evropske poezije. Rije je o Ingeborg Bachma-
nn, kojoj je pjesma i posveena.
est stihova iz prve strofe prenijee nam ono glavno:
Odvela me prema tebi enja prema njemakom
jeziku ljepote i strave
tvom licu lavice s uplaenim oima djeteta
Erklr mir, Liebe
Gledala si kapije smrti kad sam navrio osamnaestu
a mogao sam biti tvoj mladi ljubavnik
Oni koji je pamte (makar po nekim fotografjama), nai e
da je slika s licem i oima velike i zlosrene austrijske pje-
snikinje (podsjetimo: stradala u poaru u svojoj 47. godi-
ni) sasvim pogoena, ime su poduprti i drugi, laganiji sti-
hovi.
Izdvojiu i tri najbolje ljubavne pjesme ove zbirke.
Prva je Kor 13, 13 s biblijskim konotacijama u kojoj pje-
snik u dvanaest rimovanih stihova ispovijeda svoju neorto-
doksnu Vjeru, Nadu i Ljubav. Tek etiri zavrna stiha od-
nose se na Ljubav:
A Ljubav nenadano nikne i proklija u krvi
Uinivi da mrtve oi za tren radou sjaje
Zvijer nezasitna to godinama ve srce mrvi
I ne uzvraa nita, navikla da sve joj se daje
U drugim dvjema pjesmama koje mogu ui u svaku an-
tologiju savremene hrvatske pa i evropske ljubavne poezije
- pjesnik kao da opovrgava radikalno negativni nalaz upra-
vo citiranih stihova. U Veeri bez politike govorni subjekt
Po e z i j a
(jasno je: sam autor) zahvaljuje se za sve dobro i lijepo u i-
votu svojoj dragoj (posveta: za H.), zahvaljuje na najjedno-
stavniji, najprirodniji, i zato tako uvjerljiv nain: elim te
naprosto zagrliti / kao to voda grli al, da bi joj na kraju
rekao: Vraam te meu svoja rebra / Odakle te Bog iu-
pao prije poetka / Prije vremena.
Izvanredno, zar ne!?
U pjesmi Bratstvo i sestrinstvo, datoj u slinom tonu po-
sljednje ispovijesti i klasine, gotovo dirljive jednostavno-
sti, pjesnik nabraja ta sve kad bi se mogao ponovo rodi-
ti ne bi izabrao. Ne bi izabrao nita od onog to ga bitno
odreuje: ni isti jezik, ni zanimanje, ni vjeru , ni vrijeme,
ni ovu zemlju u kojoj utjehe / nema, ni istu brau, ni ovaj
narod to / Svoje sinove prinosi teletu / od zlata, ak ni
svoje ime. Zavrni stihovi glase: Jedino bih ponovo / Iza-
brao tebe, to te u svakom / danu tisuu puta dodirnem //
pogledom odanosti i sjaja.
Tako Stoji o pravom izboru i apsolutnoj vrijednosti ljuba-
vi. Pjesnik ljubav izriito stavlja iznad svega drugog, iznad
vjere, jezika, nacije...
Po ovom pjesniku, istorija ne biljei ljubav, nego mrnju i
zlo. Logino je onda da je biljeenje ljubavi, koja se po-
javljuje uprkos zlu, mrnji i takvoj istoriji, posao samog
pjesnika. Mile Stoji registruje i zlodjela istorije i djela lju-
bavi u prostoru i vremenu sopstvenog iskustva s tim to
je elegini govor ljubavi obino neto muzikalniji i elegan-
tniji. Nikakvo udo! Na temama akutne ratne stvarnosti i
istorije pjesnik moe i da sklizne u pliake vladajue reto-
rike ili u visokoparnu patetiku (kao mjestimice u pjesmi u
kojoj se obraa umrlome Josifu Brodskom, govorei mu:
Od tvojih krikova nad Sarajevom zastajale su novinske ro-
tacije. Taman posla!).
Neke Stojieve pjesme itekako su uhvatile / refeks duha
vremena (emu se pjesniki subjekt Priznanja nada),
samo to to za liriku sutastvenog zvuka i smisla ne bi va-
ljalo da bude ni cilj ni utjeha. Mislim: visok cilj i velika utje-
ha. Bolji je i znaajniji Stoji koji ne tri za tako zavodljivim
refeksima. A to je ponajprije Stoji kao izvanredni pje-
snik ljubavi. (Druga je stvar kolumna o na i postoji kao
ogledalo duha vremena.)
Iako je u jednoj pjesmi rekao da bi ene u pjesmama nji-
ma posveenim isti as neto istile, raspremale, traei
svjetliju pjesmu, / sa barem pet soba i balkonom, vjeru-
jem da bi veina ena iz Stojievih pjesama, od onih iz Bi-
blije do ivih, koje jo hodaju ulicama Sarajeva, Bea i ko
zna kojih mjesta bila (ili jeste) vrlo zadovoljna svojom sli-
kom u ogledalu ove poezije. Ne bi se, mislim, poalila ni
sama Ingeborg Bachmann (lavica!), a od ena iz pjesniko-
vih posveta supruga Hasija. Ona s kojom se moe lijepo ve-
erati bez politike.
Uz to bi onda valjalo samo jo primijetiti da je upitna Stoji-
eva tvrdnja iz jedne kolumne kako jedino nesretne ljuba-
vi ostaju u velikim pjesmama.
Sve ene muke udnje:
Dragoslav Dedovi
... ako e da ljubi usne primakni oprezno
Da ne zaboli rana priljubljena uz ranu.
(Jezik iz kojeg ti piem)
Ponovnim iitavanjem pjesnikih zbirki Dragoslava De-
dovia dolazim do istog osnovnog zapaanja kao i nakon
lektira Delalievi i Stojievih: ljubav je tu prisutna u mno-
go znaajnijoj mjeri nego to sam isprva mislio.
3
Cjelovito
ili fragmentarno, kao glavni motiv ili uzgredno, na viem ili
niem mjestu vrednosne skale emocija, ljubav je u Dedovi-
evoj poeziji predstavljena na izuzetno konkretan i stilski
prepoznatljiv nain. A neke od ljubavnih pjesama mislim
prije svih na briljantni mali ciklus o prelijepoj Turkinji Na-
lan predstavljaju samu estetsku krunu, apsolutni vrh De-
dovieve (i ne samo njegove) lirike.
Dedovieve ljubavne pjesme mogli bismo na osnovu njiho-
vih osnovnih obiljeja grubo razvrstati u tri grupe. Prvu (1)
i najbrojniju ine pjesme sa likovima (ako su uopte razvi-
jene do lika) anonimnih, sluajnih, lakih, potroenih, nasilu
obljubljenih, uopte nesrenih te katkad i runih ena, ma-
hom prostitutki, esto predstavljenih u jednoj ili dvije o-
tro ocrtane slike, do bola konkretne, okantne, odbojne. U
drugu (2) grupu mogli bismo svrstati nekolike pjesme ije
junakinje stoje na sredokrai izmeu kurvi i svetica, pje-
sme o nekoj vrsti standardnog muko-enskog seksualnog
kompromisa (recimo, radi ouvanja braka). Treu (3), ne-
veliku ali zato umjetniki najznaajniju grupaciju pjesama
naseljavaju ako su u prvoj obine, sluajne i negativne
lijepe i poeljne, fascinantne enske pojave, makar i od ne-
ive, umjetniki oblikovane tvari (grke skulpture!).
1. Seriju negativistikih pjesama o muko-enskim lju-
bavnim odnosima, ili o nemogunosti da se dva polno ra-
zliita bia u dananjem svjetu istinski sretnu i vole, zasni-
va Zdravica za Bader-Majnhof (iz zbirke Cirkus Evropa)
3 Dragoslav Dedovi roen je 1963. u Zemunu. Studij urnalistike zavrio
u Sarajevu. Od 1992. ivi u Njemakoj, gdje je magistrirao na odsjeku Eu-
ropastudien Univerziteta u Aachenu. Radio kao novinar radija Deut-
sche Welle, a uskoro odlazi za efa biroa Bllove fondacije u Beogradu.
Nagraivan, ima dvije zbirke na njemakom jeziku, uvrten i u antologi-
ju srpske poezije 20. vijeka Das Lied fnet die Berge M. Jhnichena. Zbir-
ke pjesama: Izaimo u polje, Sarajevo 1988, Cirkus Evropa, Tuzla 1990,
Von edlen Mrdern und gedungenen Humanisten / O plemenitim ubica-
ma i najmljenim humanistima (dvojezino izdanje), Klagenfurt 1997, Ka-
wasaki za Wukmana Dedowitscha, Sarajevo 2003 (njemako izdanje: Eine
Kawasaki fr Wukman Dedowitsch, Klagenfurt 2001, sa pogovorom S.
Tontia), Caf Sumatra, Sarajevo 2005.
Po e z i j a
u kojoj se govori i o rukama tog revolucionarno-teroristi-
kog para (Ruiasti nokti, oblaii pod njima, / Ni Prak-
sitelove jagodice ne bijahu ljepe): Noas si gluva za obi-
an ljubavni apat, /(...) U ljupke ae unih koljki pota-
pam / Krike svireposti kao limun u votku, / Nazdravljam
poljupcem. Ove krike svireposti otada se kod Dedovi-
a esto serviraju s poljupcem, kao i bez njega, u slika-
ma estokih kontrasta i razgoliavanja manje-vie sluajno
sparenih, osujeenih ili tek potencijalnih ljubavnika. Zbir-
ka O plemenitim ubicama i najmljenim humanistima, ali i
Kawasaki za Vukmana Dedowitscha te Caf Sumatra nude
za to mnogo primjera.
Prvi primjer vezan je za rat u Bosni, za izbezumljujui strah
od seksualnog nasilja koji se uvukao u tijelo i duu ene.
Evo stihova pjesme Tuzlanski fash: ta Azra sanja u ratu:
na dodir usana njeno tijelo zadrhti / kao blato udareno
tapom / ona sanja pse / lijepa ena koja zarozanih nozdr-
va / sanja pse i kripi zubima / ona grize isplaeni jezik i /
budi te vritei ti sre / bijele bale mjehurie straha / i ski-
i ljubei je to nisu psi / to je ivo blato ludilo istorija / pri-
pitomljeni vukovi.
Brutalnost ljubavnog dodira u ratu Dedovi je najsaetije
izrazio u jednom haikuu (Ofcirska ast):
mrvica mesa
sa enskih usana na
gvou kundaka
Dobro registrovana mrvica poezije na gvou istorije!
Motive rata, egzila i ljubavi uvezala je u apsurdnu (i logi-
nu!) priu pjesma Hagiografski vic. Junak pjesme naputa
porodinu svau zaraenih Junih Slovena i bjei u Nje-
maku: previe leeva pomislih / za obinu porodinu sva-
u / otii u sin e mi se roditi u / obeanoj zemlji iji je je-
zik / moj otac za prolog rata / uio u logoru / na tom u
jeziku aputati / laku no eni koju volim. Isti taj junak bi,
stoji na kraju pjesme, umro (bih) od smijeha kad bi njemu
neko takvo ta ispriao.
U pjesmi Sarajevski fach: Kafe Zvono nalazimo stihove
koji vrlo ekspresivno ukazuju na atmosferu straha i izobli-
enja (grotesknog izoblienja i same ljubavi): na rubu ae
raste zastraujui trag rua / i jedna se ena smije poput
munchove mumije.
Rat nikako nije pravo vrijeme ljubavi.
Nekakva zaista prava ljubav u ratu mislim na rat u kom
se masovno, na nae oi gine vie je izuzetak nego pravi-
lo. Ona je incident, jedna vrsta lijepog skandala koji se, na
alost, rijetko zbiva.
Preivljene ratne strahote ostavile su u ljubavi i seksu traj-
nije posljedice. Mnoge ene i mukarci sa ratnim trauma-
ma onesposobljeni su na dui rok, moda i zauvijek, za
istinsko i punokrvno ljubavno/seksualno partnerstvo. I
to je razlog to ljubav u izbjeglikim ili egzilantskim redo-
vima, meu prognanima i obezdomljenima, meu osoba-
ma koji su izgubili svoje blinje i svoj prisni ivotni ambi-
jent, uzima razne forme izopaenog odnosa, meu kojima
je napoznatija javna ili tajna prostitucija.
Muki subjekt jedne pjesme (ak onaj koji ovo pie) kae
svojoj dragani: onako / kako volim mogao bih da mrzim,
prijetei joj iz ista mira moguim davljenjem, jer njego-
ve su ruke klijeta koja spavaju. Umjesto njenosti svuda
se pokazuje i oekuje agresivnost. O njenosti se, izmeu
ostalog, govori u pjesmi Analna zemlja: moe i da kupi
oralnu sreu u analnoj zemlji / jer tu se nedjeljom njeguju
antikvarni osjeaji / i jedina njenost koja ti pripada / laki
je poljubac pivske pjene.
Susret sa pravom, privlanom kurvom izgledao je (pjesma
Oiljak) ovako:
njui me svud po licu kao kue
poigrava se mojom unom resicom
marleen blijeda plavooka kurva
izgovara hrapave njemake rijei
zaspao bih rado uz taj zvuk
uha priljubljenog uz duboki pupak
ali nemam dovoljno novaca i
beznadeno sam pijan
A oiljak iz naslova? Bila je to runa brazgotina namjesto
/ linije ivota, veli mukarac iz pjesme, na njoj je ostao trag
kurvina poljupca koji e on katkad kasnije, u svojoj samoi
a pred spavanje, da poljubi i kae laku no marleen.
Mnogo je neprijatnija situacija poslije ljubavi (opet pred
spavanje) u pjesmi ta nisam rekao tog jutra:
nakostrijeio sam se od gaenja
kao ulini maor zalutao u tvoje krilo
zaelio sam da te pesnicom zviznem meu sise
tano u mlade koji sam poljubio pred spavanje
isto maistiki pogled na enu kao objekt seksualnog za-
dovoljenja? Da, moglo bi se rei. Samo to to nije pogled
pjesnika Dedovia, ve mukog junaka pjesme kojem
pjesnik dozvoljava da govori a koji bi se u principu ovako ili
slino junaio nad svakim od sebe slabijim biem. A svaka-
ko najlake nad nekom nesrenicom bez zatite.
A u jednoj pjesmi dugakog naslova lirsko ja seksualno
nezadovoljenog egzilanta zamilja i samu smrt kao gu-
zatu plavuu.
Po e z i j a
2. Pogledajmo sada jednu pjesmu iz prelazne srednje gru-
pe. U inteligentno sainjenoj pjesmi Njemica (s posvetom
za D.) rije je o nesrenom egzilantu (oito Srbinu) i Nje-
mici kao o istinskom ljubavnom paru. Snagom svoje ljuba-
vi, u protivstavu spram postojee medijske kampanje, Nje-
mica predstavlja blagotvorno ljubavno utoite svome vo-
ljenome, izgovarajui slovensku rije ljubav germanski
njeno. Sve to u vrijeme kada iza ponoi spikeri svijeta
izgovaraju / ime jednog naroda sa gnuanjem / i ini se da
je na jeziku tog naroda / prekasno za ljubav. Ali zahva-
ljujui ljubavnoj podrci, tom pravom duevnom i ljubav-
nom azilu koji mu Njemica prua, srpski egzilant na kra-
ju kae: moda se usudim na / srpskomhrvatskombosan-
skom / izrei ljubav.
Politiki korektni trojezik pisan nekorektno (ujedno uto-
liko i s prisjenkom ironije), ali je najvanije da ljubav (i
kao rije) ivi, k tome jo u jednom te istom, za sve zajed-
nikom pa makar i nepravilnom obliku.
(Ova pjesma moe se mirno svrstati i u treu grupu, meu
najuspjelije ljubavne pjesme, jedino to se u njoj ne govo-
ri o enskoj ljepoti nego o dobroti. Dobrota je za sam ivot,
pogotovo ivot u ratu i egzilu, svakako vanija od ljepote,
ali je umjetnosti poezije prea ljepota!)
3. Najzad smo pred pjesmama o uzbudljivo lijepim ena-
ma, o divnim damama Dedovieve lirike. Prvu od tih, re-
lativno ranih pjesama (iz zbirke Cirkus Evropa) pjesnik je
locirao u prostor samog Akropolja, u kojem nagi Kuros,
Kritijina fgura mladia, osvaja obuenu ensku fguru
Koru sa Hiosa:
Arhajski osmijeh nagog ne zaikava,
Jagodice klize niz draperiju
Ne bi li na butinama pronale: gdje to
Kamen utanjem oponaa svilu.
Tu je mramorno jezgro,
Tu bih da prislonim usne!
Slijedi jo osam stihova; u zavrnom razodjeveni Kuros
izrie Kori svoju ( i optemuku) vjenu elju, sada iz vre-
menske take samog pjesnika Dedovia ili njegovog lirskog
ja: Ve trei milenijum zamiljam kako te svlaim.
Stihovi koji mogu da izazovu estetski srh u itaocu! Pita-
ti gdje to / Kamen utanjem oponaa svilu, i zamiljeno
svlaenje idealno lijepe ene drati u svijesti kroz mileniju-
me to moe samo poezija istanane osjeajnosti i visoke
mjere uivljavanja u muko-enski odnos, ovdje jo virtuel-
ni odnos umjetnikih, u kamenu ovjekovjeenih fgura.
I pjesma Pretpenzijsko vee iz iste zbirke vraa nas va-
lja rei: na izuzetno provokativan nain! - u muzealni pro-
stor, ali sa ivom fgurom i njenim sjeanjem na doba Ho-
lokausta. Ostarjeli kustos, koji je prije pola vijeka svlaio
(je) curu u svom muzeju, dvoumei se da li da joj pria o
uvenom Maljevievom kvadratu (to mu se sad ruga iz
jednog muzejskog oka!) ili da skicira njen gospodski tor-
zo, konano zna ta se tu nije smjelo propustiti, zna alfa-
omegu / Svih odgovora trebalo je utke milovati vene-
rin brijeg, / Jer to se tijelo s jeseni rasulo u dimu kremato-
rijuma. Mudrost ove pjesme treba li je tumaiti? kae
nam: strana je sudbina onih koji su otili u dim krematori-
ju- m, ali je jo stranija ako prethodno nisu doivjeli lju-
bav, ako nisu bili voljeni.
Nalan! Ili NalaN (palindrom). Mile Stoji bio jedan od pr-
vih koji su zapazili osobitu ljepotu ljubavnog ciklusa Na-
lan iz najnovije Dedovieve zbirke (Caf Sumatra), na-
pisavi mu himniku pohvalu (samo ensko ime Nalan je
naziv jednog gorskog kristala to ga je izbrusila udnja,
jedna od najveih ljubavnih poema srednje generacije mo-
derne srpske i bosanskohercegovake poezije, generacije
koja je zatrovana historijom inspirirala i vodila bratoubi-
lake ratove).
Mali ljubavni ciklus sainjen je od 6 pjesama.
Taverna Alkeos, prva i najdua pjesma, uvodi nas u en-
terijer grkog lokala, sa bistom Aleksandra i konobaricom
koja spram svjetla polira ae. Govorni subjekt pjesme je-
dini je gost taverne, mirno pije i posmatra zanosno lijepu
konobaricu:
Nalan. Dijete propale Vizantije,
Krhotina razbijenog Osmanskog carstva.
Sasvim obina djevojka
S prelijepim zglobom sultanije
I koom boje umskog meda.
Griva u loknama, kao da
Umjesto viklera koristi muke prste.
Nalan, pobjeda ljepote nad istorijom.
edo anadolskih brodolomnika na Rajni -
Savreni osmijeh, savreni njemaki.
Na turskom je pisala stihove o odrastanju
A onda je odrasla. Uplaila bi se
Kada bi znala koliko je lijepa. utke mi sipa uzo.
Drugi put (pjesma Kada je nema) atmosfera bez Nalan je
depresivna, pa gost na kraju kae Gipsanom Aleksandru:
Znam da ona nije svjetlost ali je
Amfora u kojoj svjetlost rado boravi.
Kada je Nalan na poslu (Kada je tu) sve se oko nje ozari,
Ona predmetima / Otupi sjeiva a majuni aneo kojeg
pjesnikova mata smjeta pod njen mirisni pazuh recituje
Hikmetove stihove, da se na kraju dok jezik mate sve-
jednako klizi niz kimu ljepotice preko desne dojke us-
pentra na kljunu kost / Tamo zasjedne i otpone da pjeva
sve teki karasevdah!
Po e z i j a
A kada pomislim da je nikada neu dodirnuti kae lirski
subjekt u istoimenoj, etvrtoj pjesmi ovog ljubavnog vijen-
ca, onda bi to bila savrena kazna zbog ena / Koje nisam
volio dovoljno dobro - / Ljepota koju ne smijem dotai. Ta
savrena kazna izgledakla bi u detaljima ovako:
Nikada ne liznuti nausnicu oroenu znojem.
Nikada ne poljubiti ispupenje pod uhom.
Ne zabiti prste kao kande u njenu raskonu grivu,
Ne supstiti ake u njene vrste kupole.
Nikada ne ui u tu crkvu da se bez daha
Pomolim njenom stvoritelju.
A kad se ukoe razmijenjeni osmijesi sa Nalan te pjesni-
ka salete najcrnje misli o nitavnosti ljudskih snova i biv-
stvovanja na zemlji (pjesma Kada pomislim da je sve samo
tlapnja), i kad ustvrdi poput kakvog radikalnog Ciorano-
vog sljedbenika da nismo vie, do / urinom sainjen crte
u praini, ne naavi ni u oima svoje prekrasne dame za
ankom nieg to bi nas izbavilo, onda se neuslieni lju-
bavnik hvata za posljednju slamku nade:
NalaN moda se udo vrati,
Moda shvatim ta uistinu znai.
Zavrna pjesma Turski tango, napisana u vezanom sti-
hu i odsjenom ritmu kratkih stihova kao da i ne pripada
pjesmama o Nalan. S druge strane, podrobna slikovitost te
refeksivnost prethodnih pjesama ovdje nalaze neku vrstu
loginog zavretka: srea samog gledanja enske ljepote i
oaj zbog njene nedodirljivosti prevode se u zanosan ples u
kojem Eros i Tanatos igraju ruku podruku:
Pusti nek se sretnu varniave oi
S nama uvijek i smrt plee.
Stoga prii, kroi!
Mogli bismo se jo kratko osvrnuti na vane pjesme Jezik
iz kojeg ti piem i Mort Subite, anno 1686 (to je ustva-
ri naslovna pjesma zbirke Caf Sumatra, u kojoj se, dabo-
me, javlja i ime Crnjanskoga) ali bi nas to odvelo u razma-
tranje nekih posebnih poetikih premisa Dedovieve po-
ezije.
Stevan Tonti (Sanski Most, 1946.), pjesnik, proza-
ik, esejist, prevodilac s njemakog. Novije pjesni-
ke zbirke: Sarajevski rukopis (1993., 1998.), Blago-
slov izgnanstva (2001.). Objavio roman Tvoje srce,
zeko (1998). Sastavio antologije Novije pjesnitvo
Bosne i Hercegovine (1990.) i Moderno srpsko pje-
snitvo (1991.). Djela su mu prevoena na mnoge
strane jezike, nagraivana domaim i meunarod-
nim nagradama.

Po e z i j a
Munib Delali
1991.
Ima l kraja prii to okol srca
uga zeb: sve se zatvorilo, ponad
tavnoga mrca
Podnevne vijesti ne raaju svjetlice
nit jarki cvijet: pokoeni, padaju nice
Smiljam zelenkast leluj mehak san
u kojem cvate rujno ljeto, vjeit dan
Reci dovienja rukom mahni curice
Nek alobna se slika pretvori u tvoje lice

SA DVA RUKAVCA?
Uhvatim, sebe, kako stalno
mislim o istom (o Kafkinoj rijeci
sa dva rukavca). I priam, stalno, o
ljubavi to umrla je
sva u jednom trenu. Sve to postoji.
(Tamo mi je draga dala ruu
misao me prenu.
O tom nigdje nita ne stoji.)
Mirna je danas dolina. Ta golina.
To poje.
Majka veli. Listopad je...
od jednog mi se uini dvoje.
.................................
Pokuavam, po sjeanju, sklopiti
priu kao da sjekiru koljem!
:Bajrak e bijeli plah vjetar viti.
:enica e zlatna klasati poljem
ovijem, stalno, pri svakom
amenu... Smijao bih se
da nisam kamenu brat!
Da nije krivde.
Da nije nesritni rat...
A pria je, nekad vjerovah, radi
djeice, da bi lake pozaspala.
Da bi majci briga sa srca pala.
(Poten sinko budi ne kradi ni mravu
o glavi ne radi!)
Zapravo ta?
U snu sad gledam kako umirem
na pragu svoje kue. Gledam dragu
kako me, zlatokosa, sa srpom
u ruci nadivljava. Voda
Sa dva rukavca?
Ne znam, al ako sve zgine, ko e
istinu priati, ovdje gdje jesu
sve same, prie, istinite.
I sve iste. I tvorca jedinka oborie.
I jo, jo vie.
SAMOBOR
U podne, tiho, usred parka.
Samo bor, vitko, na tronu sjedi.
Pored vode (koju udi stara arka),
moje oko dvoje sredovjenih ljudi gledi.
Hip taj, to rodi, sa im li se sljubi?
Vas se svijet, outjeh, kronjom glasnu,
kad on joj kaza, kad joj kaza da je joter ljubi!
Da pohodi je, nevjestinski lijepu, u snu.
A kad ona njega, usred parka, u podne poljubi
Ah!
kanda i sami bor, odozgora, k vodi prui usnu.
I to me dotue, naprosto ubi,
da se na javi, usred dana, kao u snu, jo tako ljubi.
STUDENI
Gledam: crna taka.
Ponad svega, gore, visoko.
Jedino ona (usna, djevojaka?)
ponad osla je, mami moje oko.
Nieg drugog: samo sivo iznad sebe.
Po e z i j a
Jedna taka, gore, gori, crna.
Samno, u njoj trepti, zebe,
srce moje, plana srna.
LJUBAV
Tvoja je ljubav njena
kao vuja njuka.
Rekoh dragoj Terjeov stih.
U tren tih. Padala no snjena.
A ona nita. Malo se nasmijeila.
Odsutnim pogledom pomilovala.
Ima toga jo, rekoh, kod Johanssena,
krnog momka iz norvekog Jarena.
Znam, najzad rekla ona, al ko je
od njih dvoga ruku digo prvi?
Od njih dvoga? Ruku digao?
Pa da, ona e, ne ree li da pria je
ljubavna. estoka i davna...
Moja je draga ba pravi vrag.
I kad je ne pita, odgovor
spreman ima. I imat e ga, kae,
sve dok svemu se nasilnom
u ljubavi ne zamete svaki trag.
I tu bi, normalno je, sve ivo stalo.
Ali ne i moja draga, ona mora do kraja,
zabiti ga skroz do balaka!
Kakav si to, pogledaj se, ko da je
opet zaratilo, sve na tebi zateglo
ustreptalo. Pusti tog, kako
ono ree da se zove?
Lako je njima.
Imaju sve pa ne znaju
ta e od sebe. Vidi mene!
Mogla bih i ja, ko i druge,
ali jok, volim, jado, samo tebe...
I sve tako, ona e ti,
puna, ko puna puka.
Pobogu, rekoh sebi, dokle
to ode! A u pjesmi tek
ljubav bila, obina, i
njena, ba kao vuja njuka.
Mile Stoji
PRIZNANJE
(dva ulomka iz poeme)
***
Priznajem, imao sam kuu. U njoj sam
uvao kolekcije starih listina. Prouavao sam trojanske
ratove, rekonkvistu. itao sam Katula. Ispod moga prozora
primjeivao bih ponekad ene, gospoe u tridesetim
osjeao sam kako ude za prvim izvanbranim
avanturama. Nisam se dao smesti
Tragao sam za jezinim efektima
tako da bi reeno uvijek dobijalo smisao kakav nisam
elio, uvijek s prizvukom narcisoidnosti
Stilski kalamburi, aliteracije, asonance
Vjerovao sam da poezije
moe unijeti malo svjeeg zraka u ovo
hropako disanje
Odbijao sam kobne oitosti kao pritajene pozive
zrelih gospoa, to bi nestale iza ugla
i nikad ih vie ne bih vidio
***
ene
naprasno razdvojene od svojih mladoenja
polagano troe uteeni novac vjernosti
Dotjerane i samouvjerene
spavaju same u namirisanim posteljama
Nastoje svojoj djeci uvrstiti nejasno sjeanje
na oeve
Premda ve manje sigurne
da ih ve sutra nee zavarati oblak,
zavesti vjetar
U njihove provjetrene podstanarske sobe
potar slae tajanstvena pisma, zavodljive
poruke nepoznatog prosca
dok one zaposlene tekim radom u
perionicama, na trnicama
u krojakim salonima u podzemlju
pletu i paraju penelopino pletivo
Mlade nevjestice
nagriene sumnjom u onog to bievan je ognjem
Al ipak odlune da jo ne kuaju iz svjetlucavog zdenca
koji prolazi pored njihovih rascvjetalih dojki
pored njihovih razvijorenih kosa
Pored cvijeta njihovih bokova
koji e skoro dati ploda
Po e z i j a
O EMU SU GOVORILE NAE PJESME
O emu su govorile nae pjesme. Odlasci i povratci
potom ljubavni uzdasi zaogrnuti u ve poznate
refrene
koji traju isto koliko i grevi u donjem trbuhu
Ljubavi, jesi li i trenutak bila sretna? Srce je pjevalo
piskavim glasom melodiju iz predgraa, melodiju kie
koja se uvlaila pod tvoju svilenu maramu,
melodiju ostavljenoga
koji je pomiljao na smrt
Zagledana u bore moga lica na krevetu
Zamilja li kako e ono izgledati na odru,
okrueno svijeama
Ako prvi odem
Zamiljam li, ako prva ode,
kako e izgledati na odru,
okrueno svijeama
tvoje lice
MOGAO SAM BITI
TVOJ MLADI LJUBAVNIK
Za Ingeborg Bachmann
Imala si etrdeset i est
kad sam ulazio u punoljetstvo
Odvela me k tebi enja prema njemakom
jeziku ljepote i strave
tvom licu lavice s uplaenim oima djeteta
Erklr mir, Liebe
Gledala si kapije smrti kad sam navrio osamnaestu
a mogao sam biti tvoj mladi ljubavnik
Imala si etrdeset i est kad sam
pisao prve stihove, bila si najtunija
Nisam znao da traak fzike ljepote
obasjava tvoj stih, ein Schimmer
Tvoje su pjesme bile nesavrene i sjetne
kao i tvoj lik na novinskim fotografjama
pred odlazak iz vjenoga grada
u vjenost
Da nisi roena na aktivnom vulkanu
ve na nekom mirnijem mjestu,
na primjer, u sjenci lipe, u hladu javora
danas bi pila iz srebrnog pehara slave
mogao sam biti tvoj mladi ljubavnik
vjerni barbarin u sjenci Nausikaje
Da si samo roena u neko
odgoeno vrijeme, moda bismo danas
razmjenjivali poljupce, e-mailove
kao to razmjenjujemo
ove tamne melodije.
VEERA BEZ POLITIKE
Za H.
Nakon toliko godina
elim da zavrimo ovu veeru bez politike
elim te naprosto zagrliti
Kao to voda grli al
U kosu ti proaptati rijei maioniara
Koji odavno izgubio je arobni eir
Zdravicu zavjeta i isprike
Samo ovaj ivot
U kojem izgaramo kao upaljene ibice
Postojao je i imao smisla
Zahvaljujui tebi
ije sam lice prepoznavao u zrcalima sree
I u zrcalima bola
Sad je vrijeme da kaem
Dosta je bilo
Vraam te meu svoja rebra
Odakle te Bog iupao prije poetka
Prije vremena
Dragoslav Dedovi
OILJAK
njui me svud po licu
poigrava se mojom unom resicom
marleen blijeda plavooka kurva
izgovara hrapave njemake rijei
zaspao bih rado uz taj zvuk
uha priljubljenog uz duboki pupak
ali nemam dovoljno novaca i
beznadeno sam pijan
pokazujem joj oiljak na dlanu
runa brazgotina namjesto
linije ivota vrkom jezika
ona sporo klizi du ruiastog tkiva
da utisne nasred ake okrugli poljubac
Po e z i j a
ne odlazim vie u taj kraj u to svratite
ali jedan znak na tijelu konano dobija smisao
katkad pred spavanje poljubim sopstveni dlan i kaem
laku no marleen
TA NISAM REKAO TOG JUTRA
nakostrijeio sam se od gaenja
kao ulini maor zalutao u tvoje krilo
zaelio sam da te pesnicom zviznem meu sise
tano u mlade koji sam poljubio pred spavanje
samo sam srknuo espreso iz trbuaste olje
prevrnuo pladanj sa dorukom da izgleda muki i
iezao iz tvoga ivota dovoljno dugo
dovoljno daleko dok se ne uda za nekog tipa
sa luksemburkim pasoem
nisam vjerovao da u te se sjeati bez mrnje
uglavnom ljeti kada je jazz ljepljiv poput znoja a
piva ledena
DRAGOMIRA
Zaobljavala si se pa splanjavala. U trenucima
Kada si izgledala kao slone bila si
Najranjivija. I na koncu spoznaja:
Uzalud je izmeu sebe i svijeta
Tapacirati prostor. Oko mora biti
Nasmijani no, a lakat tuak zvona za
Lomljenje staklenih vilica blinjih.
& beba & pelene & godine
Potom sam krio glavu meu noge
Puno mlaih ena, a ti sjedala u
Krilo crnim, miiavim ljudima.
Sada leimo na kauu ekajui
Kraj krimia, vrijeme nas je prosijalo
Kroz svoja sita. Ono to je ostalo
Lako je i tvrdo kao kameni iz ui.
Dodirnem jagodicom tvoj jastuasti dlan,
Trljam vrkom nosa tvoje bore smijalice.
Naa ljubav ivi od slonovskog pamenja,
Zato e biti upamen i ovaj dodir,
Bez poente, bezazlen, zaustavljen kao
Slika flmskog poljupca bez tona.
KADA JE NEMA
(iz ciklusa Nalan)
Keramika na anku pouti od duhana
Poute i nokti, a gazdini brkovi su ionako uti.
Prijateljeve rijei pjenuaju kao pivo u ai.
Na kariranom stolnjaku drhti zaboravljeno
Zrno pirina ekajui neiji lakat da ga pogubi.
Napolju ljudi u sumrak porunjaju
A u osmjesima im rastu lijepi onjaci.
Sirtaki zabija iglice u une resice
Akupunktura od koje se nadima dert;
Taverna se ljuljuka kao koveg
Puten niz utu vodu.
Ispijam bistra pia to miriu na anason
Dok svi ne odu i uto postane crno.
Gipsanom Aleksandru kaem:
Znam da ona nije svjetlost ali je
Amfora u kojoj svjetlost rado boravi.
JEZIK IZ KOJEG TI PIEM
Jutrom iz usta zavonja
Previe duhana previe njemakog.
Da mi je obdan utroene rijei s veeri zagrabiti akama
Nakupiti u jastunicu i poslati tamo
Onda bi znala ta kae kad u slualicu cvili:
Ubi te tuina!
Prikopan na tvoje brbljanje kao na infuziju
utim jer mi iz boje beike krto kaplje urin slova;
Pjesme mi stiu sve tee upaljenim mokranim kanalom
A tebi je jezik dat nevidljiv i sveprisutan kao zrak.
Pa brbljaj. Moda nas izbavi melodija
Koju zapjevava zvonko, kao da je posljednji put.
Ali ako e da ljubi usne primakni oprezno
Da ne zaboli rana priljubljena uz ranu.
* * *
(Ljubavne pjesme Muniba Delalia, Mile Stojia i
Dragoslava Dedovia iz njihovih novijih zbirki za
ovu priliku tematski izabrao Stevan Tonti)
Likovnost
Li kov nos t
K
ada je 1980. godine u Mostaru oformljena li-
kovna skupina Eustahije imala svoju prvu skupnu
izlobu, bio je to, za tu sredinu i ono vrijeme, vie-
struko zanimljiv i znakovit kulturni dogaaj. Usprkos sve-
mu traginom to se u Mostaru u meuvremenu dogodi-
lo, vjerujem da u ovom gradu jo uvijek ivi veliki broj onih
koji se sjeaju mostarske likovne pozornice iz toga razdo-
blja, njenih glavnih i sporednih aktera, galerija, izlobi i
onog to danas nazivamo tritem umjetnina. Iz razgovo-
ra s takovim ivuim svjedocima i poznavateljima onodob-
nih prilika, kao i, iz tekstova nekolicine likovnih kritiara,
ili pak, kroniara mostarske likovne scene, mogu se naslu-
titi, pa i rekonstruirati stanja, odnosi i vrijednosti koji su
dominirali mostarskom, a po analogiji, i irom, likovnom
pozornicom. Saeto i pojednostavljeno, moglo bi se kaza-
ti da je jedna od dominantnih likovna odrednica toga raz-
doblja bilo stvaralatvo koje je naginjalo rutinerskom i
ziherakom ponavljanju provjerenih i dokazanih moti-
va, stilova i tehnika. Neovisno je li se radilo o koketira-
nju s tada modernim izrazom ili vraanju realizmu i nekim
njegovim oblicima, naglasak je uvijek bio na standardizira-
noj i abloniziranoj likovnoj reprodukciji bilo izvanjske, ili
pak, unutarnje stvarnosti. Kao i u drutvu, odnosno dra-
vi openito, i u slikarstvu toga razdoblja vrijedile su izgle-
da parole ne talasaj i budi na liniji neovisno jesu li tu li-
niju povlaile drutveno-politike strukture ili (ne)ukusi li-
kovne publike i naruitelja/kupaca slika. U jednom takvom
okruenju formirala se, ipak, skupina mladih i, za to vri-
jeme na neuobiajen nain, ambicioznih slikara, odnosno,
bolje rei likovnih umjetnika koji vlastito stvaralatvo nisu
Eustahije 1980. - 2006.
Umjetnikim stvaralatvom ne smiju upravljati van umjetniki principi i
razlozi, umjetnik u svome stvaranju mora biti iskren, poten i dosljedan, i
prema sebi i prema djelu. Osobni stil, poetika, estetski stavovi, tematika,
medij i tehnika imaju smisao i opravdanje samo ukoliko je u njihovoj
podlozi moralni stav koji sam in autonomnog i slobodnog umjetnikog
rada stavlja u prvi plan. Umjetnika djelovanje koja podilazi kriterijima i
zahtjevima sredine, koje radi kompromise i pristaje na instrumentalizaciju,
i ne zasluuje smatrati se umjetnou. Ispravnou svoga moralnog stava,
umjetnik, na neki nain, garantira za djelo i daje mu vrijednost
Ivan Vukoja
Zlatko Melcher
Unajmljeni stroj, 1968 - 2006.
Instalacija: radio, dijaprojektor, drvo, PVC, metal,
medicinsko pomagalo
Dimenzije promjenjive ovisno o prostoru
Li kov nos t
Gore: Mirsad Begovi,
Tvari i rijei, 2002.
Instalacija: knjige, brano,
pigment kadmijuma
Dimenzije promjenjive
ovisno o prostoru
Desno: Rus Mei
Instalacija, vree,
sapun, metal 1996 - 2006.
Dimenzije promjenjive
ovisno o prostoru
Li kov nos t
htjeli bezuvjetno staviti u ve etablirane stilske obrasce i te-
matske okvire, i kojima umjetnika produkcija nije primar-
no bila sredstvo osobnog probitka i uspinjanja na drutve-
noj i fnancijskoj ljestvici. Bili su to mladi umjetnici s tek
zavrenim studijima likovnih akademija, eljni novih ivot-
nih i umjetnikih iskustava, iskreni prema sebi i otvoreni
prema svijetu. A ono to se u to vrijeme na podruju li-
kovne teorije i prakse dogaalo u svijetu, a dijelom i u ne-
to bliem susjedstvu Zagreba, Sarajeva ili Beograda, bilo
je u velikom raskoraku s onim to se u to vrijeme dogaalo
u Mostaru. Ulaskom u osamdesete godine XX. stoljea svi-
jet je bio suoen s promjenom cjelokupne globalne kultur-
ne paradigme, promjenom temeljnog kulturnog modela, s
prelaskom iz modernizma u postmodernizam. to znai da
su u to vrijeme u svijetu ve bile apsolvirane umjetnike
pojave, pravci i tendencije kao to su enformel, apstraktni
ekspresionizam, akcijsko slikarstvo, neokonstruktivizam,
kinetika umjetnost, novi realizam, pop-art, op-art, mini-
malizam, ready made, pa zatim, arte povera, land art, body
art, konceptualna umjetnost, performans, akcije, instalaci-
je, video, flm, fotografja, ...
Premda slabaan, selektiran, relativno modifciran i sa sta-
novitim vremenskim pomakom, eho spomenutih svjetskih
zbivanja mogao se tih osamdesetih godina vidjeti i uti i u
Mostaru. Pioniri na tom podruju bili su upravo mladi li-
kovni umjetnici koji su 1980. godine oformili prvu mostar-
sku likovnu skupinu Eustahije: Mirsad Begovi, Numan
Huseinbegovi, Zlatko Melcher, Rusmir Mei i Dani-
lo Pravica. Prve mostarske umjetnike akcije, prvi perfor-
mansi, prvi izlasci iz privatnog prostora ateljea u javni pro-
stor grada i ulice kao mjesta dogaanja umjetnosti, prela-
Numan Huseinbegovi, s izlobe, Kunststation Kleinsassen, 1998.
Li kov nos t
zak sa statinosti izlobe na dinamiku dogaaja, eksperi-
mentiranje s novim konceptima, materijalima i medijima
umjetnikog izraavanja, bitne su odrednice njihovog po-
jedinanog i skupnog umjetnikog djelovanja osamdese-
tih. Premda je u svemu tome ponekad bilo vie mladala-
ke elje za eksperimentiranjem i novim, nego zrele estet-
ske i konceptualne osvijetenosti, te uz sve razlike umjet-
nikih koncepata, poetika, stilova i tehnika koje su posto-
jale meu lanovima spomenute likovne skupine, ipak je
postojao zajedniki nazivnik koji ih je okupljao i povezi-
vao meusobno, i istovremeno, izdvajao od ostalih sudio-
nika i zbivanja na likovnoj pozornici Mostara toga razdo-
blja. Ono to ih je pribliavalo i povezivalo bilo je shvaa-
nje slikarstva kao rada, kao stvaralakog procesa u kojem
umjetnik (stvaratelj) svojeruno i svojevoljno pravi umjet-
niko djelo preoblikujui materijalnu (ili drutvenu) danost
u originalni i izuzetni objekt (ili akciju) kroz koji umjet-
nik izraava i prikazuje svoja unutarnja stanja, ili pak, spo-
znaje i doivljaje boanskog, prirodnog ili ljudskog svije-
ta. Umjetniko djelo, pri tom, je materijalni trag umjetni-
kovog injenja (stvaranja) - njegove glave, srca i ruku dje-
lo. Umjetnikim stvaralatvom ne smiju upravljati van
umjetniki principi i razlozi, umjetnik u svome stvara-
nju mora biti iskren, poten i dosljedan, i prema sebi i
prema djelu. Osobni stil, poetika, estetski stavovi, tema-
tika, medij i tehnika imaju smisao i opravdanje samo uko-
liko je u njihovoj podlozi moralni stav koji sam in auto-
nomnog i slobodnog umjetnikog rada stavlja u prvi plan.
Umjetnika djelovanje koja podilazi kriterijima i zahtjevi-
ma sredine, koje radi kompromise i pristaje na instrumen-
talizaciju, i ne zasluuje smatrati se umjetnou. Ispravno-
u svoga moralnog stava, umjetnik, na neki nain, garan-
tira za djelo i daje mu vrijednost.
Ovime se, naravno, ne eli kazati kako sedamdesetih i
osamdesetih godina u Mostaru, osim lanova grupe Eusta-
hije, nije bilo i drugih slikara i umjetnika koji su iskreno i
u skladu s vlastitim estetskim naelima i kriterijima stvara-
li, u likovnom pogledu, iznimno vrijedna umjetnika dje-
la, i koji su kao slobodni i autonomni pojedinci sudjelova-
li u kulturnom i umjetnikom ivotu Mostara, BiH i Jugo-
slavije. To tvrditi, ne bi bilo korektno, niti istinito. Ali, isto
tako, ne priznati i ne spomenuti pojavu svojevrsnog podi-
laenja (ne)ukusima i zahtjevima tadanje likovne publike,
te svojevrsni drutveni i estetski konformizam, takoer, ne
bi bilo korektno. Tim vie, jer su upravo svijest o takvom
stanju, njegovo neprihvaanje i reakcija na njega, uz gene-
racijsku bliskost, bili ono to je okupilo i povezalo lano-
ve likovne skupine Eustahije, i to se kao bitna odrednica
provlailo kroz njihove individualne poetike koje su svo-
ju toku maksimalne konvergencije dosegnule na podru-
ju estetske i moralne odgovornosti prema svome umjet-
nikom pozivu, djelu i procesu njegovog nastanka.
Kako to uobiajeno biva, ivot i sudbina, u meuvreme-
nu su se poigrali ne samo s lanovima skupine Eustahije i
njihovim stavovima, nego i sa svima nama koji smo imali
(ne)sreu biti ivotno povezani s ovim prostorima s kojih
je, u proteklih petnaestak godina, jednako teko bilo oti-
i, kao i ostati na njima. Preko Mostara, Zagreba, Njema-
ke, Norveke, Tunisa, Amerike i Australije Mirsad Bego-
vi, Numan Huseinbegovi, Zlatko Melcher, Rusmir Mei
i Danilo Pravica bili su dovoeni u situacije u kojima je nji-
hova i ljudska i umjetniko-estetska moralnost bila stavlja-
na na kunju i dovoena u pitanje. Djelominim uvidom u
njihovo likovno stvaralatvo u prethodnih dvadesetak go-
dina, ini se da su uspjeli ostati vjerni sebi i svojim moral-
no-estetskim naelima. Dio onoga to su u tom razdoblju
stvarali, kao i neka recentna djela, imamo priliku vidjeti na
ovoj izlobi. Izlobi koja nije zamiljena niti kao retrospek-
tivna, niti kao tematsko-konceptualna, nego vie kao re-
vijalna u onom najpozitivnijem smislu rijei, kao likovna
smotra, kao sveanost javnog prikazivanja dijelova njiho-
vog opusa. Uz taj, nekima prvi, a nekima naknadni uvid u
stvaralatvo petorice spomenutih autora, izloba ima svr-
hu i pokazati nam da Mostar ipak ima iznimno kvalitet-
nu generaciju slikara zrele srednje dobi, ali, takoer, i
podsjetiti nas na njihove estetsko-moralne stavove koji su
ovome vremenu i ovoj sredini jednako, ako ne i vie, po-
trebni kao i Mostaru osamdesetih.
Danilo Pravica, Dvije figure, 2006. akvatinta, 30x40 cm
Prikazi
Pr i k a z i
I
zvanredni profesor na
Odsjeku za slavenske jezike i knji-
evnosti Sveuilita Yale Robert
David Greenberg objavio je knjigu
Language and Identity in the Bal-
kans, Oxford University Press, 2004.,
koja je sada prevedena i objavljena na
hrvatskom jeziku. Gradivo je izloe-
no u sedam poglavlja: 1. Uvod, 2. Srp-
sko-hrvatski: Mi padamo, ujedinje-
ni ili ne, 3. Srpski: Nije li moj jezik i
tvoj jezik?, 4, Crnogorski: Gora nasta-
la iz krtinjaka, 5. Hrvatski: Odvoje-
ni smo, ali isti blizanci, 6. Bosanski:
Trogrba deva, 7. Zakljuak. Na kra-
ju knjige nalaze se dva dodatka: Tekst
knjievnoga dogovora u Beu 1850. i
Tekst Novosadskoga dogovora 1954.,
kao i literatura i kazalo imena. Engle-
sko izdanje knjige bilo je predstavlje-
no u Washingtonu 28. listopada 2004.
Prema agencijskim izvjeima tom
prigodom predstavljaica Susan Wo-
odward, profesorica politikih znano-
sti sveuilita City University of New
York, rekla je kako jezik nije temelj et-
nikoga identiteta (sic!). Opisujui je-
zinu situaciju u Hrvatskoj, rekla je
kako se u njoj vodi sukob izmeu onih
koji zagovaraju isti jezik i onih koji
podravaju jezinu toleranciju. Ho-
tei u jezini kontekst staviti politiku,
Woodward je izrekla procjenu da je-
ziari u Srbiji nisu bili spremni za ras-
pad Jugoslavije, dok su hrvatski jezi-
ari bili spremni za raspad Jugoslavi-
je. Unato injenici da u pitanju nije
Robert D. Greenberg,
JEZIK I IDENTITET NA BALKANU:
raspad srpsko-hrvatskoga
pr evel a A. Pet i - St ant i , Sr ednj a Eur opa, Zagr eb, 2005. , 198 st r.
Radoslav Dodig
Pr i k a z i
primarno znanstveno djelo, to opse-
gom (198 str.) to povijesno-jezinom
ralambom, Amerika udruga profe-
sora slavenskih i istonoeuropskih je-
zika dodijelila joj je nagradu kao naj-
boljoj knjizi iz slavenskoga jezikoslov-
lja u 2005.
Greenbergova knjiga pobudila je za-
mjetan interes u Hrvatskoj. Odjel
za jezikoslovlje Matice hrvatske or-
ganizira je 2. veljae 2006. u Zagre-
bu okrugli stol o knjizi R. Greenber-
ga (Jezik, Hrvatsko floloko dru-
tvo, god. 53, br. 3, Zagreb, 2006., 115-
119.). U Velikoj dvorani MH-a okupi-
la se hrvatska floloka elita i neoeki-
vano velik broj sluatelja i sudionika.
Uvodno slovo odrala su dvanaestori-
ca hrvatskih jezikoslovaca. Akademik
Radoslav Katii osporio je Greenber-
gove ocjene da je 1850. u Beu nastao
novi jezik i da se od 1991. hrvatski je-
zikoslovci opsesivno bave povijeu
hrvatskoga jezika. Akademik Dalibor
Brozovi takoer je protuslovio poje-
dinim tvrdnjama autora o Bekom i
Novosadskom dogovoru. Naglasio je
kako Greenberg minimalizira Dekla-
raciju o nazivu i poloaju hrvatsko-
ga jezika (1967.), kao da ju je donije-
la mala skupina lingvista okupljenih
u Zagrebu. Akademik Stjepan Babi
prigovorio je autoru da gleda kroz
srpske naoale, Marko Samardi-
ja upozorava na neobinu termino-
logiju (crnogorski jezik iz krtinja-
ka, bosanski je trogrba deva), Ran-
ko Matasovi procjenjuje da je prema
hrvatskom jeziku bila represivnija Ko-
munistika partija nego prva Jugosla-
vija, dok je Josip Sili procijenio kako
autor knjige nacionalno izjedna-
ava s nacionalistikim i mijea je-
zik kao sustav i jezik kao standard.
Akademik Mislav Jei nije se sloio s
Greenbergovim poimanjem Balkana,
kada zapadnjaci esto u Balkan trpaju
sporne krajeve s kojima ne znaju to
e. Dozu kritinosti na okruglom sto-
lu unio je anglist i kroatist Ivan Lupi,
koji je upozorio na jedan manji pro-
pust prevoditeljice (slovenski jezik te-
melji se na kranjskim govorima, kako
pie u izvorniku, a ne na korukim go-
vorima), radi ega je akademik Katii
prozvao Greenberga. Isto tako upo-
zorio je kako je ameriko jezikoslov-
lje sklono slikovitoj retorici (krtinjak,
dvogrba deva).
Bilo je i kritinih osvrta na okrugli stol
u Zagrebu. M. Najbar-Agii upozo-
rava da nema nieg neobinog u
tome to su Hrvati nezadovoljni svo-
jom vlastitom slikom u oima stranih
promatraa. I mnogo vei narodi pate
od istoga sindroma. Na skupu u Za-
grebu nije se razumjela bit Greenber-
gove knjige: Povijest projekta stvara-
nja zajednikog srpsko-hrvatskoga/
hrvatsko-srpskoga jezika, od polo-
vice 19. st. do njegova raspada pred
kraj 20. st. Knjiga ima izvjesnih pro-
pusta, kao vie-manje svaka knjiga, jer
ona na sintetian nain opisuje jedan
vrlo sloen problem. Prema Agiie-
voj okrugli stol povodom Greenber-
gove knjige samo je djelomino ispu-
nio oekivanja (http://povijest.net/con-
tent/view/59/38/; 23. 8. 2006.).
Ono to je zanimljivo jest odgovor
samoga R. Greenberga na primjed-
be izreene u Zagrebu na okruglom
stolu (Jutarnji list, 3. oujka 2006.).
Svoj odgovor zapoinje tvrdnjom da
je vrijeme razmotriti hrvatski jezini
identitet u irem europskom kontek-
stu, navodei da u oblikovanju gotovo
svih standardnih jezika znaajnu ulo-
gu imaju politika, povijesne okolnosti
i rad istaknutih pojedinaca. Zanimlji-
vost je to je amerika savezna drava
Illinois devedesetih godina prologa
stoljea ameriki jezik proglasila slu-
benim jezikom te drave. Ali ljudi u
SAD-u svoj jezik smatraju engleskim,
a ne amerikim. Glede odnosa hr-
vatski jezik srpski jezik Greenberg
spominje jezikoslovca Ivu Pranjko-
via, koji pie da su hrvatski i srpski
na odreenoj razini jedan jezik, pae
i Dalibor Brozovi u svojim radovima
priznaje kako je rije o dvama stan-
dardima koji su dio jednoga zajedni-
kog dijasistema. R. Greenberg ponav-
lja da je knjiga pisana za englesko go-
vorno podruje, posebice ameriko,
gdje se i danas uestalo rabe termi-
ni srpsko-hrvatski i Balkan. Osim
toga, nakladnik Oxford Universi-
ty Press traio je jedan prepoznatljiv
naslov, otuda naziv knjige. Sam pisac
istie u knjizi da su jezici nakon ras-
pada SFRJ-a krenuli divergentnim ko-
difkacijskim putevima. No, pita se,
Nije li povijest hrvatskoga svialo
se nekome ili ne povezana s povije-
u ostalih jezika utemeljenih na to-
kavskom dijalektu? Navodi primjer
sline jezine situacije s onom u skan-
divanskim zemljama (vedski prema
norvekom) i na indijskom potkonti-
nentu (hindu/urdu). Na kraju Gree-
nberg navodi primjer jezine termi-
noloke kakofonije u popisu stanovni-
ta 2001. u Hrvatskoj. Hrvatski rezi-
dent mogao se u rubrici jezik izjasniti
da govori hrvatski, srpski, srpsko-
hrvatski i hrvatsko-srpski. Takav je-
zini galimatijas jedan Amerikanac
teko bi mogao razumjeti.
Od Greensbergove knjige nevelika
formata nije bilo oekivati da e in
extenso ponuditi sloenu sliku jezi-
noga identiteta sredinje junosla-
venske regije (sloen, ali moda pri-
mjereniji naziv nego Balkan, koji nosi
jak negativan otklon). U uvodu autor
je naznaio da pie sintezu na en-
gleskom jeziku o raspadu zajedni-
koga jezika Hrvata, Srba, Bonjaka
i Crnogoraca. U uvodniku spomi-
nje svoj posjet Zagrebu 1989., kada se
slutio kraj Jugoslavije i srpsko-hrvat-
skoga. U razgovoru s kolegama u Za-
grebu pretrpio bi katkad kritiku zbog
uporabe tu i tamo srpskoga izraza (jul
umjesto srpanj), kada se uvjerio da
svaka rije nosi emocionalni i ideolo-
ki teret. Kada je 1998. posjetio Sara-
jevo jedna slubenica pohvalila ga je
zbog dobra znanja bosanskoga jezi-
ka, iako on nije znao da govori taj je-
zik. U srpskom dijelu Sarajeva prizna-
li su mu da dobro vlada srpskim je-
zikom. itavo vrijeme on je govorio,
kao i godinama ranije, kako kae srp-
sko-hrvatski jezik.
U II. poglavlju Greenberg opisuje Be-
ki i Novosadski dogovor. Beki dogo-
vor (1850.) nije pravljen kao obvezu-
jui dokument. Zanimljivo je da se u
njemu nigdje ne spominje naziv jezika
na koji bi se trebao primjenjivati. No-
vosadski dogovor (1954.), kao po-
sljedica susreta hrvatskih i srpskih je-
zikoslovaca, u zakljucima i dalje tra-
Pr i k a z i
i u slubenoj uporabi isticanje oba
njegova sastavna dijela (tj. srpskohr-
vatski/hrvatskosrpski, bez crtice). Na-
kon raspada Novosadskoga dogovora
Ustav SFRj-a iz 1974. priznao je pra-
vo na uporabu vlastitoga jezika na re-
publikoj i pokrajinskoj razini. U opi-
sivanju, kako kae hrvatskoga jezi-
nog purizma, Greenberg razdoblje
1941. 1945. naziva ekstremni puri-
zam faistikoga reima. Usto navo-
di smiljanje novih rijei (munjovoz,
osposoba, novaiti), to je pretjera-
na kvalifkacija. Da je poznavao kor-
pus iz rjenika Dragutina Paria vi-
dio bi u njima mnoge ekstremne pu-
rizme. Danas su rijei novaiti, iska-
znica, putovnica, bojinica, zrakoplov
i dr. posve ukorijenjene u standardan
korpus hrvatskoga jezika. Osim toga,
autor je previe fokusiran na leksik,
nigdje spomena o sintaktikim, nagla-
snim, ortografskim i drugim obiljeji-
ma hrvatskoga, odnosno srpskoga je-
zika. U III. poglavlju o srpskom jezi-
ku Greenberg opisuje sueljavanja na
srpskoj jezinoj sceni devedesetih go-
dina prologa stoljea. Kao primjer
srpskoga ekstremista navodi Radmila
Marojevia, svojedobno dekana Filo-
lokoga fakulteta u Beogradu. Za nje-
ga je i srpski akademik Pavle Ivi bio
kompromiser u pitanjima srpskoga
jezika. Zanimljiv in bio je formira-
nje Odbora za standardizaciju srpsko-
ga jezika 1997. triju akademija (srpske
SANU, crnogorske CANU i Republi-
ke Srpske ANURS). Taj odbor, iji je
prvi predsjednik bio Pavle Ivi, svoje-
dobno je odbacio termin bosanski
jezik u korist sintagme bonja-
ki jezik. Poglavlje o jeziku u Crnoj
Gori pisano je u doba prije crnogor-
skoga referenduma o samostalnosti.
Prema ustavu iz 1992. slubeni jezik u
C. Gori je srpski jezik sa ijekavicom.
Prema popisu puanstva iz 2003. za
crnogorski jezik izjasnilo se 21,53 po-
sto itelja. Crnogorski PEN centar do-
nio je Deklaraciju o ustavnom poloa-
ju crnogorskoga jezika. U njoj se re-
zolutno trai da se u Ustavu RCG je-
zik Crnogoraca imenuje kao crnogor-
ski jezik, to je nauno ispravno, a po-
litiki neophodno (http://www.mon-
tenet.org/language/pen-decl.htm, 23. 8.
2006.).
U VI. poglavlju autor raspravlja o bo-
sanskom jeziku. Bonjaci su zbili re-
dove kada je u pitanju naziv bosanski
jezik, objavivi Povelju o bosanskom
jeziku (2002.). Premda spominje di-
hotomiju bosanski/bonjaki jezik,
Greenberg turo govori o tome. Au-
tor ovih redaka u vie navrata pisao je
o bosnizaciji bonjakoga (R. Dodig,
Opaske o imenu jezika Bonjaka, Sta-
tus br. 4, rujan, 2004., 70-74.), napomi-
njui kako je ilegalno dolo do zamje-
ne termina bonjaki jezik izrazom
bosanski jezik u ustavu FBiH na hr-
vatskom jeziku, te kako u engleskom
izvorniku ustava i dalje stoji bosniac
language (bonjaki jezik). Sve to ne
prijei Bonjake da na svom mater-
njem jeziku bosanskim nazivaju svoj
jezik, ali ni Hrvate da na hrvatskom je-
zik Bonjaka zovu bonjakim.
Knjiga JEZIK I IDENTITET NA
BALKANU: raspad srpsko-hrvatsko-
ga Roberta D. Greenberga nije pr-
venstveno znanstvena studija o hrvat-
skom, srpskom, bonjakom i crno-
gorskom jeziku. Iz podnaslova vidlji-
vo je da se autor fokusira na srpsko-
hrvatski jezik, konkretnije na njego-
vu disoluciju poetkom devedesetih
prologa stoljea. Pisana je za ame-
riko-europsko itateljstvo, vie kao
kompendij sloenih jezinih odno-
sa meu narodima dviju Jugoslavi-
ja, te dravama nastalih nakon raspa-
da Jugoslavije. Bez obzira ne pojedine
manjkavosti i nedosljednosti, daje do-
bar uvid u procese na jezinom obzor-
ju nakon 1990. u etverokutu Zagreb
Beograd Sarajevo Podgorica.
Pr i k a z i
1.
B
osanskohercegovaki i hrvatski knjiev-
nik pjesnik, pripovjeda, romanopisac, ese-
jist, radio-dramatiar, knjievni kritiar i prevo-
ditelj eljko Ivankovi roen je u Vareu 1954. godine.
Iza njega je ve sedam pjesnikih zbirki: Neto od onog
to jest (1978.), Utrka pueva (1982.), Vrijeme bez gla-
gola (1986.), Uruavanje slike (1990.), Izgubljeni zaviaj
(1995.), Traenje zaviaja (1997.) te Rasko, hladna mje-
seina (2002.). Prije ovoga, Ivankovi je objavio jo je-
dan izbor pjesama 1999. godine. Pored poezije, tu su i
Ivankovieva dva romana Dodirom i svijet poe (1992.) i
Ljubav u Berlinu (1995.), ratni dnevnik 700 dana opsa-
de (1995.) te proze Tko je upalio mrak? (1995.). Poseb-
no mjesto u Ivankovievu knjievnom djelovanju zau-
zima knjievna kritika i esejistika, gdje je Ivankovi je-
dan od raspisanijih u generaciji, barem glede ozbiljnijeg
kritikog izraza u naoj periodici. Tako su tu tri knjige
(D)ogleda, objelodanjene od 1987. do 2000. godine, kao
i knjiga eseja i studija Na marginama kaosa iz 2001. go-
dine. Najpoznatija Zvjezdangrad (1990.), koja je tiska-
na u etiri izdanja te Odrastanja i Vareke prie knjige
su u kojima se eljko Ivankovi okuao u priama za
djecu, dok su Nove prie o ljubavi i smrti (2001.) prie
za odrasle. Objavio je i dva respektabilna izbora proze
Kratko slovo o pjesniku
koji preko ramena
Isusu viri u novine
opovski osjeaj Boga, kao osobe kojoj preko ramena virimo u razlistane
novine na stolu, s druge strane, Ivankovia naoko legitimira kao pjesnika
koji prizemljuje svetinje; no eljko je Ivankovi, upravo obrnuto, pjesnik koji
miri zemlju s nebom, koji na taj nain zapravo oljuuje Boga, a ovjeku
u njegovoj iskonskoj pojmovnosti vraa auru boanskog, dakle
nebesno istoga
Dragan imovi
Pr i k a z i
i poezije za djecu hrvatskih pisaca u
Bosni i Hercegovini. Ivankovi se od
1990. pokazao i vrsnim prevoditeljem,
a valja istaknuti njegov prijevod Mo-
zartovih pisma ocu, koja su doivjela
ak tri izdanja. U polivalentnosti svoga
umjetnikog i intelektualnog djelova-
nja Ivankovi je stizao biti i urednikom
razliitih periodinih izdanja, knjiev-
nih i historiografskih djela, a kao autor
zastupljen je u mnogim antologijama,
izborima, panoramama. Dobitnikom
je nekoliko uglednih nagrada za poe-
ziju, priu, esej i radio dramu. Poneto
od svega toga prevedeno je i na petna-
estak svjetskih jezika.
2.
Koliko e dugo pitanja biti povi-
jest svijeta? pita se pjesnik elj-
ko Ivankovi u svojoj pjesmi emu
(Vrijeme bez glagola, 1986).
Moda je to tek jedan od sretno iza-
branih stihova za poetak bilo kakvog
razgovora o ovom pjesniku i njego-
vu djelu, predstavljenom u nedavno
objelodanjenom izboru pjesama Isus
je proitao novine to ga je sastavio
i pogovor napisao Enver Kazaz, u iz-
danju sarajevskog Rabica. No ovaj je
stih, iz knjige Vrijeme bez glagola
koju Kazaz smjeta u prvu, postmo-
dernu fazu Ivankovieva pjesnitva
istodobno i sjeme suvremenog pje-
snika Ivankovia, kada on iz reduci-
ranog izraza polazi k raspjevanosti
i osobenom vidu stilskog bogatstva,
kako to tumai Kazaz. I ne samo sto-
ga drim kako ovaj stih, kao svojevr-
sno pitanje o pitanju, bitno ocrtava
cjelokupno Ivankovievo pjesnitvo u
onom njegovom znaenjskom smislu,
ukoliko stilistiku ve moramo ostaviti
akademskoj kritici.
O podjelama i fazama u pjesnitvu
eljka Ivankovia samo toliko, uz na-
dopunu u tvrdnji kako ova preotra
podjela jedan od svojih uzroka ima
svakako i u injenici da se velika vei-
na pjesnika iz Ivankovieve generaci-
je razvijala upravo na isti, ili slian na-
in: od reduciranosti pjesnikoga izri-
aja iz osamdesetih godina ka raspje-
vanosti i razuenom stilu burnih de-
vedesetih.
3.
Za eljka Ivankovia se u itanju iz-
bora Isus je proitao novine s pravom
moe rei kako je pjesnik pitanja i
propitivanja, pa tako zapoinjanje
ovoga teksta stihom koji to ponajbo-
lje moda svjedoi jest sretan izbor i
po drugi put. Temelj ovoga pjesnitva,
uz to, svakako je ljudska kultura, zna-
nje i uope povijesnost ovjeka, kako
kao pojedinca tako i ovjeka kao dije-
la zajednice.
Ivankovieva sroenost s ovjekom
i njegova poetska i nadasve intelek-
tualna potraga za njegovom uzorno-
u, u onom Sokratovskom smislu, na
razliite naine kroz sedam pjesni-
kih knjiga svjedoi o nakani pjesnika
da smisao ljudskoga traganja uvijek
privede jednostavnosti cilja. A cilj je
ista osobnost, boanska koliko i ljud-
ska, odreena koliko zemaljskim tra-
ganjem svakog Bojeg crva tako i
traganjem cjelokupne drutvene mi-
sli do danas.
Ne treba se slamati nad ovim pje-
snitvom.
Njegov je izriaj jednostavan, prive-
den svrsi, itljiv i jasan.
Ivankoviev semantem u tom je smi-
slu sveden i s mjerom uklopljen u opi
duh poetskoga komu lepravost i stil-
ska razuenost tek ovjeravaju ono ne-
patvoreno ljudsko. No ta je oljuenost
uvijek utemeljena u dosluhu s boan-
skim: s bogoovjekom, dakle s rodom
neba i zemlje koji u Ivankovia nika-
da nisu odijeljeni poput u potpunosti
zasebnih svjetova. Bog i s malim i
s velikim slovom kojega Ivankovi
rabi poesto kao faktor nestabilno-
sti zapravo je u Ivankovia personif-
kacija upitanosti i sumnje nad svim
nebeskim i zemnim.
opovski osjeaj Boga, kao osobe ko-
joj preko ramena virimo u razlistane
novine na stolu, s druge strane, Ivan-
kovia naoko legitimira kao pjesnika
koji prizemljuje svetinje; no eljko je
Ivankovi, upravo obrnuto, pjesnik
koji miri zemlju s nebom, koji na taj
nain zapravo oljuuje Boga, a ovjeku
u njegovoj iskonskoj pojmovnosti
vraa auru boanskog, dakle nebesno
istoga. Ta se metafzika crta Ivanko-
vieva itekako ocrtava u posljednjim
pjesnikim knjigama, pisanim i objav-
ljivanim u vrijeme rata i poraa, kada
je Bog kuao ovjeka do iznemoglo-
sti, a ovjek iskuavao, opet, Boga u
sebi svakodnevno, u svakom trenut-
ku svoje smrtnosti.
No pogreno bi bilo tvrditi da je is-
kljuivo rat promijenio izriaj i stil-
ski obogatio pjesnika Ivankovia, kao
i mnoge nae pisce na pragu devede-
setih prologa stoljea. Kao to su te
vatrene devedesete, u osloboeno-
sti govora koji vie nije priznavao da
samo Cezar znade to je poezija, iz-
njedrile sijaset nacionalnih i naciona-
listikih bardova, tako se i intelekt bez
okova konano upustio, i znaenjski
i stilski, u istinsku pustolovinu duha,
nereduciranu i bez mimikrije, uvje-
tovanu tek granicama intelekta, zna-
njem, moralnou i istinskom eljom
da se u besmislu povijesti uvijek pro-
nae ljudsko kao trajno, kao boansko
u svojoj temeljnosti.
U tu skupinu svrstavamo i eljka Ivan-
kovia, pjesnika za koga se ve moe
kazati kako ima izgraeno djelo, djelo
ljudsko kojemu je nebesno udahnuto
ne samo autorskim umijeem, nego i
svetou nauma.

Status 10

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Status 10

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

broj 10, jesen 2006.

to dananju Bosnu i Hercegovinu dri na okupu?

You might also like