Godina V, broj 5/2013.

asopis Drutva studenata kroatologije Cassius

CASSIUS

CASSIUS

asopis Drutva studenata kroatologije Cassius

Godina V, broj 5 Zagreb, 2013.

KNJIEVNOST MODERNE

asopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijima

CASSIUS

Zagreb, 2013.

Godina V, Broj 5

CASSIUS

asopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijima

CASSIUS

ISSN 1846-7571

Godina V, broj 5, Zagreb 2013. Nakladnik Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu Borongajska cesta 83 d, Zagreb Izdava Drutvo studenata kroatologije Cassius Glavni i odgovorni urednik Filip Kopanica Urednitvo Goran Gali Martina Lonar Jasmina Pavi Strune savjetnice dr. sc. Suzana Marjani dr. sc. Maja Pasari prof. dr. sc Branka Tafra prof. dr. sc. Antonija Zaradija Ki doc. dr. sc. Dubravka Zima

asopis izlazi jednom godinje na hrvatskom jeziku, uz potporu Studentskoga zbora Sveuilita u Zagrebu i Hrvatskih studija Sveuilita u Zagrebu.

2 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE

SADRAJ

RIJE UREDNITVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

KNJIEVNOST MODERNE Kamov neprepoznat meteor na nebu hrvatske knjievne moderne (Lidija Bogovi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Majka fantastika i njena djeca (Martina Jurii) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Kako je Krlea ubio Pariz Antuna Gustava Matoa (Bojan Koti) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Analiza enskoga lica u dramskim djelima Milana Begovia (Andreja Panur) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

JEZINA BRUSIONICA Standardni jezik: pojmovlje i nazivlje (Martina Dumbovi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Poeci jezinoga normiranja (Ivana Kreo i Boena Krevzelj) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Vulgarizmi u hrvatskom jeziku (Martina Lonar) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Nazivi hrvatskoga jezika u povijesti (Sanja Novotny) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 Mocijski parnjaci: kroatoloki osvrt na ensko (Jasmina Pavi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Latinica - jedno od triju hrvatskih pisama (Iva Suilovi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

Godina V, Broj 5

CASSIUS
MLADI PISCI Sanda Kovai . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Gordan Bezjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Martina Dumbovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 Martina Lonar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 Vedran Volari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 Bojan Koti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 Marica Peri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

HRVATSKI LATINITET Latinitas krleiensis (Bojan Koti) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

ANIMALISTIKA Maka ili od boanstva do seksualne fantazije (Martina Vlajni) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Vrednovanje razliitih oblika ivota i dubinska ekologija (Kristina Markalaus) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 ivotinje subia ljudi (Sanja Ezgeta) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130

TO SMO RADILI PROLE GODINE Meunarodna ljetna kola hrvatske kulture i hrvatskoga jezika (Jelena Gazivoda) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 U ast Matici hrvatskoj (Josipa Ilii) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 Cassius u Salzburgu: putovanje novinara (Martina Lonar) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 U potrazi za kaj i a od Ogulina do Modrua (Sanja Sekuli) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 Uspomene s terenske nastave: Gradie u Austriji i zapadna Maarska (Andrea Slikovi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153

4 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE

RIJE UREDNITVA

Dragi itatelji i itateljice!

Pred vama se nalazi peti broj asopisa studenata kroatologije Cassius. Ovaj broj donosi vam knjievno razdoblje moderne. Meu tekstovima iz rubrike Knjievnost moete pronai i zanimljive skraene baccalaureatske radove. Zahvaljujemo doc. dr. sc. Dubravki Zimi na strunim savjetima za knjievnu rubriku. U jezinoj rubrici objavljeni su skraeni diplomski radovi, dok su ostali nastali na kolegiju Povijest hrvatskoga standardnoga jezika kod prof. dr. sc. Branke Tafre kojoj zahvaljujemo na savjetima. Pod rubrikom Mladi pisci ovoga puta objavili smo nagraene radove iz knjievnoga natjeaja koji je odran u svibnju 2012. Nastavljamo i s rubrikom Kulturna animalistika te zahvaljujemo dr. sc. Maji Pasari, dr. sc. Suzani Marjani i prof. dr. sc. Antoniji Zaradiji Ki koje su sudjelovale u izradi radova. Novost u ovom broju prikljuenje je studenata Odjela za latinitet i poetak objavljivanja njihovih radova u rubrici Hrvatski latinitet. Na kraju hvala svim profesorima i profesoricama, studentima i studenticama te Hrvatskim studijima u izradi asopisa. Nadamo se da e svatko pronai neto za sebe, a elite li podijeliti s nama vae dojmove, molimo vas da nam se javite na e-potu: dskcassius@gmail.com. Lijep pozdrav i ugodno itanje! Urednitvo Cassiusa

Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE

KNJIEVNOST MODERNE

KAMOV NEPREPOZNAT METEOR NA NEBU HRVATSKE KNJIEVNE MODERNE

Lidija Bogovi ...papir e da pria potomcima grijehe moje i ime e moje biti kletva;
(Ledeni labud, zbirka pjesama Psovka, 1907.)

odine 1907. u Hrvatskoj se pod psudonimom Kamov javlja dotada nepoznat mladi po imenu Janko Poli kao neprepoznat meteor na nebu hrvatske knjievne moderne (Gaparovi 2005: 15). U svom burnom i kratkom ivotu nerijetko biva nijekan i poniavan, a ubrzo nakon njegove smrti u kolovozu 1910. godine knjievna javnost zaboravlja na njega gotovo pola stoljea, sve do objavljivanja sabranih djela u redakciji Dragutina Tadijanovia. Pseudonim Kamov samo je jednom izriito spomenuo i pojasnio piui bratu Vladimiru iz Mletaka u veljai 1907. godine: Glede imena Kamov toliko na znanje: Kad se je sijedi Noe bio napio i razotkrio golotinju, doao je njegov sin Kam i gledao u pijanoga i gologa oca onda su doli drugi sinovi, Sem i Jafet i pokrili golotinju. Pa kad se je Noe otrijeznio i doznao za ponaanje djece, rekao: Blagoslovljen bio Sem i Jafet i da je proklet Kam! Kamov za mene dakle znai program u imenu za literaturu (Poli Kamov prema Gaparovi 2007: 1112). Kamov kao da je htio poistovjetiti knjievnost sa ivotom, na taj nain moemo i cijelo autorovo knjievno djelo smatrati svojevrsnom autobiografijom, svoj je ivot pretakao u literaturu. Apsolutni kamovski aksiom da se pie ivot, ma koliko bio ruan ili ak odvratan, i to do kraja iskreno i otvoreno, ma koliko istina bila bolna, ne iskljuuje, meutim, matu i snove (Gaparovi 2007: 29). Kao to je i sam rekao, uz puno mate, iskreno je pisao o svojim osjeajima i ivotu. Poetika se u to doba razvijala od enoine nacionalne usmjerenosti, preko Vojnovieve lokalne povijesti i Kosorove ekspresionistike funkcije knjievnosti do autobiografskoga pisma Janka Polia Kamova koji se okree sebi i svojim problemima, primjerice u Isuenoj kaljui, romanu obavijenom ironijom u kojem je prikazan Kamovljev doivljaj svijeta i njegova knjievnoga djela. Godine 1999. u anGodina V, Broj 5

CASSIUS
keti Globusa ugledni su hrvatski knjievni kritiari i teoretiari knjievnosti Isuenu kaljuu smjestili meu deset najboljih hrvatskih romana XX. stoljea, uz Povratak Filipa Latinovia Miroslava Krlee i Mirise, zlato i tamjan Slobodana Novaka. Tada je, iako u zakanjenju, Kamovljev roman napokon dobio svoje zaslueno mjesto na hrvatskoj knjievnoj sceni. Kamov je 1907. godine objavio dvije zbirke pjesama. Psovku obiljeenu negacijama i odreenim kritikim filozofskim gleditima moderne, te Itipanu hartiju zahvaenu razliitim prosudbama i problemima moderne civilizacije (usp. Batui, Kravar, mega 2001: 97101). Poimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja; i rodit emo dijete, bezimeno dijete; i nadjest e mu ime, najljepe ime od lijepih: Prevrat e biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naa! (Poli Kamov 2007: 71)

Grotesknost se u Kamova izraava u svojevrsnom nesporazumu umjetnika i svijeta pa nerijetko imamo osjeaj kako autor pokuava spojiti nespojive elemente te na taj nain negirati kako tradicionalne tako i suvremene drutvene norme. Kompleksnost Janka Polia Kamova moemo promatrati i na razini povezanosti i uklopljenosti u obiteljski ivot i njegova nastojanja da se od toga otrgne. injenica da ga je obitelj uzdravala itav ivot i na taj nain trajno vezala uz sebe, paradoksalna je u onim situacijama u kojima Kamov upravo u obitelji trai mjesto pobune. Snano je to izraeno u noveli Sloboda, najsumornijoj Kamovljevoj noveli, u kojoj je osnovni motiv koji se provlai kroz itavo djelo podsvjesna elja za smru oca kao simbola represije: Ukratko: volim sve ono to moj otac osuuje (Poli Kamov 2007: 292). U noveli je prikazan odnos javnoga i privatnoga kroz obiteljski ciklus i obiteljske teme. Kompleks oca i sina koji postaju bliskiji pribliavanjem oeve smrti dovodi do katarze: U meni se neto novo pojavljuje. S raspadom oevim poinjem osjeati sve strastveniju ljubav za njega (str. 305). U preplitanju anrova Janka Polia Kamova1 valja spomenuti i dramske tekstove koje je bezuspjeno nudio upravi zagrebakoga Kazalita za izvoenje. injenica da niti jedan nije objavljen za njegova ivota potvrda je da ti dramski dijalozi nisu bili prihvatljivi za scenu svoga vremena. Zanimljivo je da od etiriju knjiica koje je za ivota objavio, ak dvije dramski su radovi (Gaparovi 2005: 257). I pu1 Kamov se okuao u svim anrovima koje je njegovala moderna. Veina onodobnih hrvatskih pisaca pripadala

je polianrovskom stvaralatvu (Gaparovi 2007: 1415).

10 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE tovanja u Dalmaciju i Crnu Goru s glumakom druinom govore u prilog tomu da Kamova moemo smatrati i kazalinim ovjekom. esto je posjeivao kazalita u Rijeci i Zagrebu, kasnije u Italiji i Francuskoj, upoznavajui ljude te potiui posve nove tendencije u kazalitu i otvarajui tako vrata hrvatskim dramskim piscima. Kamovljevo je djelo krajem XX. stoljea ponovno oivjelo punim sjajem i postavilo se kao uzor sveopoj hrvatskoj knjievnosti. Godine 1987. ugledni hrvatski knjievni povjesniar Ivo Frange u svom je pregledu hrvatske knjievnosti uvrstio Janka Polia Kamova meu deset najveih hrvatskih pisaca, uz Marulia, Dria i Gundulia, I. Maurania, Kranjevia, Matoa, Ujevia, I. G. Kovaia i Krleu (Gaparovi 2007: 11). Bibliografija o Kamovu i njegovu djelu, od dana kada je zapoeto prouavanje njegova rada naovamo, znatno je uveana i dopunjena novim spoznajama, kako knjievnopovijesnim i teorijskim, tako i komparatistikim, kulturolokim i filozofskim. Zahvaljujui rijekom istraivau i profesoru Mladenu Uremu, poezija i pripovjedaka proza Janka Polia Kamova prevedene su na engleski i njemaki jezik te su ule u vodee amerike knjievne revije. Na taj su nain Kamovljeva djela postala dostupna amerikim knjievnim znanstvenicima koji ga smatraju jednim od bitnih pretea europske knjievne avangarde (Gaparovi 2005: 7). Kamov je kontroverzna pojava na hrvatskoj knjievnoj sceni XX. stoljea. Smatra se prvim hrvatskim izrazito urbanim piscem, anticipatorom futurizma i knjievne avangarde. On stvara avangardu pomiui granice knjievnosti i umjetnosti u doba beke secesije, u vrijeme kada javnost nije otvorena za takvu vrstu knjievnosti. Najiskrenije je pisao o svojim osjeajima i boli koja ga prodire itav ivot. U svojoj poeziji i prozi ne ustruava se pisati o tabu-temama poput bolesti, zloina, spolnosti i smrti. Neoekivano je i strelovito uao na hrvatsku knjievnu scenu, svakako prerano da bude shvaen, svojim je djelom izazovno i prkosno osporavao zateene drutvene i poetike vrijednosti te na taj nain postavio temelje novoj umjetnosti i zaduio itavu svjetsku knjievnost moderne. Kamov dolazi i odlazi kao privienje (Popovi 1970: 5).

Godina V, Broj 5

11

CASSIUS LITERATURA
Batui, N., Kravar, Z., mega, V. 2001. Knjievni protusvjetovi / Poglavlja iz hrvatske moderne. Matica hrvatska. Zagreb. Gaparovi, D. 2005. Kamov. Adami. Rijeka. Gaparovi, D. 2007. Predgovor u: Izabrana djela I. Pjesme, lakrdije i novele. Matica hrvatska. Zagreb. Poli Kamov, Janko. 2007. Izabrana djela I. Pjesme, lakrdije i novele. Matica hrvatska. Zagreb. Popovi, B. 1970. Ikar iz Hada Janko Poli Kamov, monografska studija. Kolo. Zagreb.

12 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE

MAJKA FANTASTIKA I NJENA DJECA

Martina Jurii

knjievnosti druge polovice 20. stoljea posebno mjesto zauzimaju djela s elementima fantastike. Djela G. G. Marqueza, J. L. Borgesa, J. R. R. Tolkiena sa svojim udnovatim svjetovima navode mnoge na pitanja o vanosti fantastike u knjievnosti, tj. ima li smisla govoriti o fantaziji ako se ne moe povui tona granica izmeu onoga to je stvarno i onoga to je izmiljeno u knjievnim djelima? Uzimajui u obzir navedeno pitanje i promjene poetike u drugoj polovici prologa stoljea, ovaj se lanak bavi pojmom fantazije (fantastinoga) u hrvatskoj knjievnosti. U isto se vrijeme, kada se postavljaju pitanja o smislu fantastike, u Hrvatskoj formira grupa pisaca u ijoj se prozi prepoznaju slini elementi. To dovodi do temeljitijega istraivanja fantastiarske poetike te zakljuka kako u hrvatskoj knjievnosti postoje dva narataja fantastiarskih pisaca. Prvi se narataj javlja krajem 19. i poetkom 20. stoljea, tj. u razdoblju moderne, a drugi nakon razlogovaca, odnosno krajem 60-ih godina prologa stoljea. Iz tih se razloga pojam fantastike u hrvatskoj knjievnosti mora promatrati kroz poetiku oba narataja jer se pisci druge polovice izravno nadovezuju na fantastiku s poetka stoljea. No, prije svega treba razmotriti i suvremenu teoriju fantastike koja je omoguila bolje razumijevanje nove (stare) poetike, a teorija se prvi puta pojavljuje u knjizi Uvod u fantastinu knjievnost (1970) Tzvetana Todorova. Tih su godina mnogi teoretiari odluili pisati o fenomenu fantastike pokuavajui pojasniti poetiku takvih djela. Osim spomenute knjige T. Todorova gdje se postavljaju uvjeti koje bi trebalo imati fantastiarsko djelo, za hrvatsku su knjievnost vani i zakljuci Dietera Petzolda (1996) u lanku Fantastiarska knjievnost i srodni anrovi te lanak Knjievna subverzija Rosmary Jackson (1996). Todorov smatra (prema Comwell 1996: 45) da se neki tekst moe smatrati fantastinim jedino ako itatelja usmjeri da na svijet likova gleda kao na svijet ivih ljudi i ako uspije kod itatelja izazvati kolebanje izmeu naravnoga i nadnaravnoga objanjenja opisanih zbivanja. Drugi se Todorovljev uvjet nadovezuje na element kolebanja pri emu to isto stanje mora iskusiti i sam lik tako da ono postane jedno od tema djela. Posljednji se, trei uvjet, odnosi na stav itatelja. itatelj prema tekstu
Godina V, Broj 5

13

CASSIUS
mora zauzeti izvjestan stav. Na temelju se opisanih uvjeta zakljuuje da kolebanje, neodreenost i nadnaravno (str. 6) ine glavne elemente fantastiarske knjievnosti. Uz navedeno, sastavni dio poetike zauzima i zaprepatenje te priznanje toga zaprepatenja lika i itatelja (str. 6). Dieteru Petzoldu, prije svega, problem stvaraju pojmovi fantazija i fantastino2 to ga navodi na stvaranje vlastitoga pojma fantazmatsko kako bi izbjegao neodreenost prethodno navedenih pojmova. U lanku se definiraju etiri naina na koji se fantazmatski tekstovi odnose prema stvarnosti, a vana su za oba razdoblja hrvatske fantastike.3 Prvi je nain subverzivan gdje se tekst prema stvarnosti odnosi subverzivno tako da kod itatelja izaziva sumnju. U tipinim sluajevima takav se svijet smatra normalnim sve dok ga ne narui neka neobinost ili tajnovitost. Sljedei se nain naziva alternativnim i prvenstveno se odnosi na utopijsku knjievnost i isti SF, tj. sekundarni svjetovi kao mogue alternative postojee stvarnosti. Deziderativni je naziv treega naina gdje se prikazuje sekundarni svijet koji je bolji od primarnoga, naega svijeta. Posljednji je aplikativni nain koji se temelji na paralelizmu izmeu sekundarnoga i stvarnoga svijeta. U knjievnosti su esta mijeanja svih etiriju naina. Element subverzivnoga u fantastinoj knjievnosti, Rosmary Jackson razmatra na drugaiji nain od Petzolda. Glavni je razlog subverzivnosti u fantastinoj knjievnosti mjesto koje takva knjievnost zauzima. Ona se nalazi izmeu stvarnosti i knjievnosti te realistinog i udesnog. Fantastina knjievnost, za ovu autoricu, potkopava nominalno jedinstvo prostora i lika. Na fantastiku se moe gledati kao na umijee ouenja jer se kree prema demontai realnoga i predstavlja otpor kapitalistikomu i patrijarhalnomu poretku u svijetu. U hrvatskoj se knjievnosti krajem 60-ih i poetkom 70-ih godina 20. stoljea primjeuje promjena u recepciji fantastiarske poetike to dovodi do veega interesa za taj korpus djela. Godine 1975. izlazi Antologija hrvatske fantastine proze i slikarstva Branimira Donata i Igora Zidia gdje se pojam fantastike razmatra od posljednja dva desetljea 19. stoljea sve do 70-ih godina 20. stoljea. Branimir Donat slino kao R. Jackson smatra kako fantastina knjievnost polazi od pretpostavke da istina nije ono to ovjek zna, nego ono to ovjek jest. Stoga se u istini moe samo biti, a ne vladati. Iz toga proizlazi da je fantastina knjievnost uvijek bila kritika svakidanjice protiv socijalnoga koje negira individualno. Sadraj fantastine
2 Jurica Pavii u svojoj knjizi Hrvatski fantastiari: jedna knjievna generacija smatra da je rasprava oko tih poj-

mova u Hrvatskoj olakana zbog jasne podjele imenice fantastika i pridjeva fantastino.
3 Jurica Pavii u spomenutoj knjizi koristi podjelu Dietera Petzolda kako bi odvojio dominantne od alternativnih

modela u fantastinoj prozi, o emu e u daljnjem tekstu biti rije.

14 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE knjievnosti ne odgovara izvanjskomu realitetu ve se temelji na raznolikosti naega unutarnjega ivota. Opiranjem logici, ona konstruira javu koja se temelji na snu i sanjarijama, a u izricanju toga sna koristi metafiziku prirodu jezika. Fantastino, za Donata, predstavlja ljudsku tenju prema Bogu i Sotoni. Vana je ironija, ruenje iluzije, udni predjeli i prostori kojima se kreu junaci, grotesknost, mo narodnoga vjerovanja, strava koja se javlja iz sukoba iracionalnoga i racionalnoga, oslanjanje na vampire, vile, Neastivoga (Sotona) kao prispodobu drugoga i nagovjetaj traginoga. este su neobjanjive smrti, slutnje drugoga ivota, erotske imaginacije, vrijeme koje staje ili mjesta koja se neoekivano pojavljuju i isto tako nestaju. Posebno mjesto zauzima manihejsko bavljenje dvojnikom gdje je dominantan motiv ogledala. Taj danas svakodnevni predmet predstavlja bitan element kod oblikovanja naega ja oblikujui na subjekt. U oba narataja ono predstavlja mjesto stvaranja dvojnika, svijet saet u jednu dimenziju gdje je prostor jedna ploha, a vrijeme biva reducirano na prisutnost. Nekoliko je vrsta utjecaja fantastike na djelo koje Donat (1975: 23) istie u Antologiji (...): kod itatelja fantastika izaziva strah, uas ili jednostavno radoznalost. Ona slui naraciji i dri u neizvjesnosti. Organizira zaplet i omoguava opisivanje fantastinoga univerzuma koji ne postoji izvan jezika. Poetkom se fantastine knjievnosti u Hrvatskoj smatra godina 1876. i pripovijetka Ljubav na odru Rikarda Jorgovania. Uz Jorgovania, elemente fantastike u svoja djela unose i K. . Gjalski, A. G. Mato, J. Leskovar. Fran Galovi sa svojim Zaaranim ogledalom i Ulderiko Donadini s pripovijetkom Dunja predstavljaju spomenik hrvatske lirsko-fantastiarske proze. Prvoj generaciji pripada i mladi Miroslav Krlea s pripovijetkom Kako je doktor Gregor prvi put u ivotu sreo Neastivog i s ekspresionistikom dramom Kraljevo.4 Iz navedenog proizlazi zakljuak kako se pojava fantastike javlja na samom poetku moderne te se protee na prva dva desetljea 20. stoljea. Moderna je razdoblje u knjievnosti s mnotvom smjerova i strujanja koji svjedoe o sloenom i vieznanom odnosu spram knjievne tradicije i svakidanjega drutvenoga ivota. Unutar moderne knjievnosti i pravaca, u tom razdoblju pojavljuje se i poetika fantastike. Ona ne predstavlja dominantnu knjievnu struju5
4 Elementima se fantastike u drami Kraljevo bavio Viktor mega u svom djelu Duh ekspresionizma i secesije

studije o knjievnosti hrvatske moderne. Pojava mrtvaca, na sajmu, Janeza i tijefa uvodi konfuziju oko tumaenja jesu li oni zaista mrtvi ili je to oblik crnoga humora na rubu oaja zbog poniavajuih iskustava sa enama. Ti elementi groze koji upuuju na opreku izmeu mate i empirijskih zakonitosti omoguuju da se dijelom Kraljevo uvrsti u fantastinu knjievnost. Zapravo je Kraljevo primjer saimanja odnosno uzajamna proimanja groteskne i fantastine oblikovnosti (str. 256).
5 Jurica Pavii istie kako se fantastina proza u hrvatskoj knjievnosti doivljava vie kao modus, nego kao anr.

Ovo je prvenstveno karakteristika mlade proze, ali okolnosti u kojima nastaje i prvi narataj upuuje na slian oblik percepcije.

Godina V, Broj 5

15

CASSIUS
ve vrstu izraza koji ukazuje na to da iako ovjekovo znanje postaje sve vee i dalje se tu nalazi rupa iracionalnog koja ga plai. Pitanje, zato je uope dolo do pojave fantastike u knjievnosti, obuhvaa oba razdoblja, a posebno je vano za generaciju pisaca s poetka 70-ih godina 20. stoljea. Mogui se odgovori mogu izdvojiti iz zakljuaka koje donose V. Viskovi, J. Pavii i B. Male te usporedno primijeniti na obje generacije to e pomoi i u uoavanju slinosti i razlika izmeu njih. Velimir Viskovi (1983) istie kako su knjievni pokreti (skupine, grupacije) vane jer oznaavaju preokret u pojedinoj knjievnosti i donose nove ideje koje su najee suprotne od dotadanjih. No, prema Jurici Paviiu (2000) fantastiari nisu kola, pravac ili skupina jer i sami pisci te poetike 70-ih godina inzistiraju na neformalnosti grupe i njezinoj sluajnosti. Spomenuto je da se i poetak fantastike u hrvatskoj knjievnosti ne moe smatrati dominantnom knjievnom strujom ve se pojavljuje kao jedan od moguih naina izraza u nekih pisaca. Stoga se i fantastika s poetka 20. stoljea ne moe smatrati posebnom grupom, kolom i skupinom. Za razliku od ostalih knjievnih skupina, oni ne posjeduju neke kljune elemente koji odreuju neku knjievnu grupaciju, poput asopisa, manifesta, polemikih istupa ili esejistikih elaboracija vlastitih stavova. To je prije svega karakteristino za fantastiare u drugoj polovici prologa stoljea. Fantastiari s poetka stoljea pripadaju razdoblju koje je obiljeeno manifestima razliitih pravaca, no ipak ne postoji manifest koji bi se iskljuivo bavio fantastikom, a isto je i s ostalim navedenim elementima.6 Fantastina proza iz 70ih godina potvruje tezu kako se novi knjievni pokreti javljaju u onom trenutku kada se raspada stari anr koji je postao kanoniziran i automatian. Najee je novi anr za vrijeme dominantnoga pravca, koji postupno nestaje, bio subliteraran. Slinu karakteristku nalazimo i kod generacije s poetka prologa stoljea jer se prva fantastina pripovijetka pojavljuje u jeku realizma. Iako Donat ne navodi kako nestaje prva generacija, ve nastavlja niz sve do 70-ih godina, Viskovi primjeuje neobinost okupljanja druge generacije jer je fantastika u hrvatskoj knjievnosti mrtva gotovo pedeset godina. Na Viskovievu se misao moe nadovezati zakljuak Branimira Malea (Pavii 2000: 28) o tri prozno-pripovjedne paradigme koje u hrvatskoj poratnoj literaturi dovode do fantastike, to su socrealisti, krugovai i jeans proza. Ove paradigme oblikuju svoja znaenja na relaciji knjievnost drutvo, umjetnost stvarnost, a tek su fantastiari prava revolucije jer u prozi oblikuju autonomne svjetove.
6 Na temelju djela koja prouavaju fantastiku, moe se zakljuiti obrnuti proces, tj. da se fantastina proza s po-

etka 20. stoljea prepoznala kao fantastina tek kada se uoila mlada fantastina proza iz 70-ih godina prologa stoljea.

16 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE U jesen se godine 1969. mijenja redakcija Studenskog lista to omoguuje sustavnije objavljivanje pria buduih hrvatskih fantastiara. Nova generacije fantastiara, koja svoj vrhunac postie 1975. godine kada u kratkom razdoblju izlaze najbolje zbirke te skupine i kada dolazi do kanonizacije spomenute proze, uz naziv fantastiari nazivaju se jo i mlada proza7 te borgesovci8. Najuu jezgru fantastine proze, tih godina, ine knjievnici roeni izmeu 1945. i 1948. godine. Neki su od njih: G. Tribuson, P. Pavlii, S. ui, N. epi, D. Jelii Buimski itd. Nakon uspona, godine 1979. dolazi do razilaenja unutar mlade proze, a jedini je koji ostaje vjeran fantastici Goran Tribuson. Kao glavni razlog razilaenja mnogi smatraju nenaklonjenost kritike mladoj prozi, nepopularnost meu itateljima koji ih nisu smatrali pravom literaturom i to to su ih mnogi svrstavali u pisce drugoga reda. Pojam fantastika i fantastino dolazi od grke rijei fantastikos (predoiti, tvoriti slike), a vezano je uz fantasia (predstava, predodba, uobrazilja) (Pavii 2000: 34) to je prvi uveo Platon, a o emu govori i R. Jackson u ve spomenutom lanku. Autorica istie kako je fantastika smatrana silom koja prijeti rasapu tradicije racionalizma, a upravo je te sile Platon prognao iz svoje Drave. Za Platona su one predstavljale sve nedisciplinirane energije koje se izraavaju kroz fantastino: erotizam, nasilje, ludilo, smijeh, snovi svetogra, none more, enska energija (Jackson 1996: 130). Fantastika je izgnana sa svim ostalim subverzivnim drutvenim silama i registrirana samo kao neto ega nema (str. 130). Moda ne tako radikalna, ali slina se situacija dogaa i 70-ih godina prologa stoljea s hrvatskim fantastiarima prvenstveno zato jer su predstavljali opreku tradiciji. Jurica Pavii zakljuuje kako najvei dio fantastine proze pripada podruju subverzivnoga izraza, tj. naina jer svoju podjelu temelji na podjeli spomenutoga Dietera Petzolda. Tako stara i nova fantastina proza prkosi itateljevoj koncepciji stvarnosti. Ona se najee bavi perceptivnim problemima, problemima prepoznavanja granica izmeu prirode i stvarnosti, halucinacija, uda ili prijevara. Ova je proza epistemoloka, tj. preteno se oslanja na interpretativna pitanja svijeta oko nas. Drugi, manji dio, ine alternativni fantastini tekstovi koji se odnose na stvaranje autonomnog heterokozmosa sa zasebnim pravilima gdje se potuju zadani kodovi i ne potkapa itateljeva suspenzija nevjerice (Pavii 2000: 59). Nadalje, oba narataja fantastine knjievnosti veinom prevladavaju ja-teme, teme pogleda na svijet vezane za percepciju i spoznajna pitanja poput odnosa ovjeka i
7 Termin koji uvodi Velimir Viskovi u istoimenoj knjizi iz 1983. godine. 8 Termin uvodi Branimir Donat u eseju Astrolab za hrvatske borgesovce (1972) jer smatra da je odluujui utjecaj

na poetiku hrvatskih fantastiara imao J. L. Borges. Tom su se terminu protivili i pisci i kritika.

Godina V, Broj 5

17

CASSIUS
subjekta. Osim ja-tema u fantastici se pojavljuju i ti-tem koje su vie karakteristine za prvi narataj fantastiara. Ti-teme su usredotoene na seksualnost, libido i tabu, polazna je toka odnos ovjeka i njegove elje, tj. ovjeka i njegova nesvjesnoga. Za razliku od fantastine proze s poetka 20. stoljea, mlada je proza iz 70-ih godina elitna, hermetina i implicira eruditskoga itatelja to je mnoge navelo da fantastiarima priiju atribut manirista. Prvenstveno se ta potreba za enciklopedijski obrazovanim i eruditskim itateljem (str. 95) uoava u aluzijama mlade proze, tj. intertekstualnim igrama, citatima i parafrazama. Interesi su mlade proze bili koncentrirani oko kratke prie tako da nisu pisali dramu i liriku9 to se samo djelomino moe primijeniti na fantastiare s poetka stoljea jer imamo dramu Kraljevo Miroslava Krlee koju neki smatraju dijelom fantastike. Takoer, svojom kratkom priom mlada proza prekida s kanonom u koji je bila uokvirena kratka pria 20. stoljea. Za kratku se priu fantastiara s poetka stoljea to sa sigurnou ne moe tvrditi na planu jezika, ali moe se uzeti u obzir na planu tema. Ovim se lankom eljela prikazati pojava fantastike u hrvatskoj knjievnosti o emu se poelo pisati tek 70-ih godina prologa stoljea. Iz toga se moe uoiti, kako je ve istaknuto, obrnuti proces imenovanja proze s kraja 19. i poetka 20. stoljea kao fantastine kada se pojavila njezina, uvjetno reeno, druga generacija. Prepoznavanjem sredinjih elemenata fantastike u prozi, hrvatska knjievnost dobiva dvije generacije koje se oslanjaju na nadnaravno i udesno u svojim djelima. Upravo zato nije mogue govoriti o fantastici samo u okviru jedne generacije jer ona namee pitanje daljnjega razvoja te pitanje njezina izvora. Kasnije su neke karakteristike fantastiara zastupljene u djelima postmodernista ime su fantastiari u hrvatskoj knjievnosti odigrali ulogu kasnoga modernizma te zapoeli, ali ne i dovrili, prijelaz od modernizma do postmodernizma.

9 Velimir Viskovi u ve spomenutoj knjizi, Mlada proza, pod fantastiare svodi i poeziju offovaca, narataj pje-

snika koji se u knjievnosti pojavljuju krajem 70-ih godina. No, istie kako kod mlade poezije (jedan od naziva koji koristi) ne postoji nikakav dominantni zajedniki projekt. Pavii u svojoj knjizi ne spominje pjesnitvo, isto kao i Donat.

18 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE

LITERATURA
Cornwell, M. 1996. Fantastino u knjievnosti. U: Mogunosti (asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu) 4/6, travanj-lipanj. Split. Donat, B., Zidi, I. 1975. Antologija hrvatske fantastine proze i slikarstva. Liber. Zagreb. Jackson, R. 1996. Knjievnost subverzije. U: Mogunosti (asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu) 4/6, travanj-lipanj. Split. Pavii, J. 2000. Hrvatski fantastiari: jedna knjievna generacija. Zavod za znanost o knjievnosti. Zagreb. Petzold, D. 1996. Fantastina knjievnost i srodni anrovi. U: Mogunosti (asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu) 4/6, travanj-lipanj.Split. Viskovi, V. 1983. Mlada proza. Znanje. Zagreb. mega, V. 1997. Duh impresionizma i secesije studije o knjievnosti hrvatske moderne. Zavod za znanost o knjievnosti. Zagreb.

Godina V, Broj 5

19

CASSIUS

KAKO JE KRLEA UBIO PARIZ ANTUNA GUSTAVA MATOA

Bojan Koti

a Ville-Lumire grad svjetla, antikoga imena Lutetia, koji 53. g. pr. n. e. Cezar spominje kao glavno sredite Parisijaca, galskoga plemena, ve od 3. stoljea biljei svoju povijest nosei slavno ime Pariz. Pad Bastille 1789. i prva graanska revolucija u svijetu, velika Francuska revolucija, najavili su dolazak novoga stoljea u kojem e Pariz doivjeti svoj vrhunac. Nakon 1850., pod mecenatom baruna Georges-Eugnea Haussmanna, sagraene su slavne parike avenije, mramorni pasai i bulevari, po kojima e etati najvei umjetnici i mislioci toga stoljea. Nagli gospodarski i kulturni razvoj omoguili su da se u Parizu odravaju velike svjetske izlobe, expositions internationales na onoj iz 1889. predstavljen je Eiffelov toranj, tono sto godina nakon pada Bastille. Na jednoj se takvoj izlobi naao i A. G. Mato, u ulozi novinara koji je dopisima izvjetavao za Hrvatsko pravo. Svjedoanstva s izlobe 1900. sakupljena su u knjigu Dojmova, a sadre 26 to dopisa, to pisama, danas dostupnih u III. svesku Matoevih Sabranih djela, objavljenih 1973. u Zagrebu.10 Mato dolazi u Pariz gol, bos i gladan te se tako pridruuje plejadi pisaca i ljubitelja ljepote koji su u Parizu traili, a neki doista i pronali, svoj dosanjani san, umjetniku inspiraciju, egzistencijalno utoite i spokoj (Nemec 2008: 640). Ve se u prvom dopisu iz 13. travnja 1900. moe vidjeti Matoeva (1973: 123) zadivljenost francuskim duhom i Parianima: Duevna je francuska premo u esteticizmu - da se tako izrazim - francuskog duha. Meu svim narodima taj se duh ljepote, taj se ukus i danas oituje u svekolikom radu Francuske. U Parizu se i danas najbolje pie, najbiranije govori i ivi. Tu je i
10 Mato je svoje Dojmove htio objaviti 1901. s posvetom Eugenu Kumiiu - u znak tovanja (prema Branka

Brleni-Vuji: Matoev Fin de sicle, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=109766, 1. 5. 2012.)

20 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE danas ognjite estetikih novotarija, ognjite ljepote, umjetnosti, literature. Iako je Matoev primarni zadatak u Parizu bio izvjetavati o Svjetskoj izlobi, lutajui po obalama zmijolike Seine, teko mu je bilo zauzdati svoj pjesniki duh obasut kiom utisaka i dojmova, kojih je grad svjetlosti prepun. Te je impresije utkao u formu feljtona, idealnog medija za osebujno itanje ulice (Nemec 2008: 641). Kao i mnogi prije, a i poslije njega11, Mato je upravo u tim lutanjima Parizom nalazio svoju inspiraciju i tako postao pravi pariki flneur. Ako su paviljoni svjetske izlobe polazna toka u kretanju izvjestioca, kakvim se predstavlja autor feljtona, to kretanje obuhvaa cijeli pariki prostor, pa se tako osoba autorova pred itaocem pojavljuje ne kao putopisac nego kao eta - neusiljeni flneur (Flaker 1988: 45). Flanerija je prije svega uivanje, slobodno lutanje ulicama, upijanje i opijanje slikama, zvukovima i mirisima urbanih prostora. Balzac, veliki pariki flneur, rekao je da je flanerija gastronomija oka (Nemec 2008: 640). Za tim se vodio i sam Mato (1973: 315): Te su mi besciljne etnje najmilije jer sam obino najvie naao na besciljnim putovima. Sluaj je na najbolji zabavlja, najbolji voa; esto najbolji prijatelj, i neka vas ne zaudi nimalo fakat da su najvee istine i najvei dragulji, da je Amerika naena sluajno. I doista, flanirajui Pariz i po Parizu, Mato je u potpunosti estetizirao prostor, naavi u njemu motive i teme koje su ga preokupirale snano i kontinuirano. Pariz je bogato vrelo, vulkan impresionistikih utisaka, koje je Mato edno upijao, a svoje je pero preokupirao najrazliitijim slikama s parikih bulevara i pasaa. Pisao je tako Mato (str. 296) o vrtovima: Vrt je poezija poljodjelstva, i nije udo te su Francuzi prvi vrtlari, o modi: Pariz je i danas prijestolnica - osobito enske - mode, a moda je poezija odijela, za koje kau Nijemci da ini ovjeka. Odijelo karakterizuje jo vie od smijeha i igrake (str. 293). Opisao je Mato i nezaobilazni Louvre: Evo me u Louvreu. U toj staroj kraljevskoj kui ima toliko ljepote da se udim da barbari Azije i Evrope ne hodoaste ovamo bosonozi kao u Rim, Meku i Jerusalim. Louvre! (str. 317).
11 O prisutnosti parike teme u hrvatskoj knjievnosti vidi antologiju Sae Verea: Hrvatski Pariz, Znanje, Zagreb,

1989.

Godina V, Broj 5

21

CASSIUS
Nije teko uoiti da je u svim Matoevim dopisima iz Pariza glavna tema upravo Pariz! Svaki ga kutak oduevljava, die mu i sputa duh (s koliko samo aljenja opisuje prestanak rada poznatih parikih antikvarnica du Quaija: Ta obala je danas bez sumnje najslavnije mjesto na ovome svijetu) (Mato 1996: 58). Svojim je opisima Mato stvorio kult Pariza, idealizirao ga te ustvari prvi ostvario ono o emu su drugi hrvatski pisci mogli tek sanjati, fascinirajui ih parikim imenima ljudi, zgrada, ulica, povijesnih likova (Frange 1982: 699). Meutim, i Krlea je bio u Parizu. Godine 1913. nakon konanoga odlaska iz maarskoga Ludoviceuma, Krlea okolnim putem za Srbiju, u koju nije bilo lako ui zbog Balkanskih ratova, dolazi u Pariz. Pod nogom im daska praska, brivo se drvo svija / Gladna zijeva barikada, trobojka se vrh nje nija. S ovom Kranjevievom (1997: 55) slikom Krlea dolazi u Pariz Pariz velike Revolucije. Meutim, doekuje ga neto posve suprotno. Jer, itao je Krlea i Matoeve feljtone iz Pariza, gdje je veliki grad opisan kao umjetnika Meka, a ne kao mjesto velike samoe i nemira, kakvim ga Krlea doivljava: Njegov e pariki boravak proi u stanju rastrganosti i tjeskobe. (...) Krlea se zatvorio u samou, a njegove uspomene na te dane pokazuju da je bio lucidan i istovremeno posve zbunjen. Neke aluzije iz dnevnika upuuju nas na misao da se na trenutke nalazio na rubu samoubojstva (Lasi 1982: 102). est godina kasnije, 1919., Krlea e objaviti novelu u kojoj glavni lik, Pero Orli, koji je sanjao o Parizu ve u pukoj koli (Krlea 1948: 9), odlazi u Pariz, gdje e, kao i Krlea, nai samo razoaranje i ruenje djeakih snova. Iako, posve bi naivno bilo staviti znak jednakosti izmeu Orlievih i Krleinih oduevljenja; nikad se mladi Krlea nije tako nekritiki, orlievski zanosio ni Matoem ni Parizom (Frange 1982: 699). Novela Hodorlahomor Veliki prvi je put objavljena u asopisu Plamen, a nosila je podnaslov Kako je Pero Orli prebolio Pariz, s posvetom: Uspomeni Janka Polia-Kamova, koji je junaki pao sa stijegom u ruci (Viskovi 1993: 338). Vano je napomenuti da je iste godine u Plamenu Krlea objavio manifest Hrvatska knjievna la, koja korespondira s novelom Hodorlahomor Veliki, Krlea (1948: 14) negira cjelokupnu hrvatsku modernu, a samim tim i Matoa i njegove parike feljtone: Tu krvolonu viziju [Kranjevievu!] je Mato, pokojni Mato, koji je ba nekako u to vrijeme pisao svoje feljtone iz Pariza, pretvorio sa svojim feljtonskim slatkim pliinama u kulturni jedan san, pun poezije i milozvuja i mirisa i tiine ne ba pretjerano jasne, ali u najmanju ruku moderne.

22 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE Ivo Frange (1974: 333) prenosi ulomak iz Krleinih Davnih dana koji jasno ilustrira Krleino stajalite o moderni: Depovi su nam krcati knjigama: Baudelaire, Burckhardt, Renan, Sorel, Labriola, Nietzsche: Geburt die Tragdie, Feuerbach i Stirner, a da pitamo kolnike nae za savjet, od koga bismo mogli da nauimo upravo ono o emu oni sami nemaju pojma? Od Matoa? (Njega nisam volio nikada). Naao se tako Pero Orli u Parizu, ne vidjevi Kranjevievih trobojnih stijegova kako se viju, ve samo usamljena lutanja i opijanja po zabitim krmama, naao se siromaan i gladan u modernom Babilonu. I probudio se Pero Orli iz sna, sna u kojem je uskrsnuo mumiju staru tisuama godina, Hodorlahomora Velikog, koji je potpuno posrnuo pod teretom moderne civilizacije, a sa snom, koji se rasplinuo poput njena oblaka, nestala je svaka iluzija o velikom i sjajnom gradu svjetla. I sjeo je Pero Orli na vlak za Zagreb, gdje e u provinciji dobit i zarade i nee umrijeti od gladi i pisat e feljtone u Zagrebaki Dnevnik, sedam filira po retku. Onda je uzeo iz depa svoj buldog i ispalio svih est hitaca na Pariz (Krlea 1948: 43). Tako je Krlea ubio Pariz Antuna Gustava Matoa.

Godina V, Broj 5

23

CASSIUS LITERATURA
Flaker, A. 1988. Nomadi ljepote. Grafiki zavod Hrvatske. Zagreb. Frange, Ivo. 1982. Krlea i Mato.Forum1012. Kranjevi, S. S. 1997. Resurrectio u: Izbor pjesama. kolska knjinica. Zagreb. Krlea, M.1948. Hodorlahomor Veliki u: Novele. Nakladni zavod Hrvatske. Zagreb. Lasi, S. 1982. Krlea - kronologija ivota i rada. Grafiki zavod Hrvatske. Zagreb. Mato, A. G. 1973. Sabrana djela. Dojmovi, Ogledi. sv. III. JAZU. Liber/ Mladost. Zagreb. Mato, A. G. 1996. Oko Lobora i drugi putopisi. Vlado Pandi (pr.). Alfa. Zagreb. Nemec, K. 2008. Figura flneura kod A. G. Matoa.U:Tomislav Bogdan; Cvijeta Pavlovi (ur.): Poslanje filologa. Zbornik radova povodom 70. roendana Mirka Tomasovia. Zagreb. Viskovi, V. 1993. Krleijana 1. Leksikografski zavod Miroslava Krlee. Zagreb.

24 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE

ANALIZA ENSKOGA LICA U DRAMSKIM DJELIMA MILANA BEGOVIA

Andreja Panur

radu Milana Begovia prouit e se vaan strukturni element: ene i ensko. Prouit e se uloge dane enskim junakinjama, karakteristike, njihove reakcije, jesu li bile glavni ili sporedni lik (jesu li bile sporedan i kada bi bile glavni, samo radi potvrde da su plahije, nesigurnije, da se ne uspijevaju izjednaavati s mukarcima, jer je enama pripisano da su domaice, da predstavljaju dom, dre obitelj na okupu, predstavljaju sigurnost, toplinu, oslonac, sjenu, njenost, ljepotu, nekontroliranu ud), povezat e se elementi slinosti i razliitosti (koje su vrlo zanimljive i tee ih je bilo smjestiti u odreeni kontekst.) Naime, dramske junakinje njegovih djela vrlo su zanimljive za opirnije prouavanje. Iako je elja za dubljim istraivanjem poela njegovim najpoznatijim djelima Bez treeg te Pustolov pred vratima, potvrdilo se da se u Begovievu opusu enama pridaju neobine, katkad proturjene vrijednosti. On u svakom svomu djelu pokazuje raznolikost uloga ena, a iako se iz perspektive mukih likova uvijek naglaava stereotipno miljenje o enama (samo paze na ljepotu, plahe, trebaju sigurnost, nedovoljno su informirane, neintelektualne, spore, da ih treba osvojiti), Begovieve junakinje imaju odlunost i nadilaenje mukoga u raznim situacijama pokazuju jednakost, ako ne i superiornost svojim karakterom i reakcijama, a istovremeno ostaju podreene zbog stereotipnih stavova okoline. Kao da je, piui, pokuavao stvoriti idealnu enu, odnosno, idealno opisanu enu, te time potvrditi status ene koja se izdie iz svojevrsnih oznaka pripisanih enskomu rodu, a ipak ostaje stereotipno podreena. Istraivanje enskoga u Begovievim dramskim djelima uinit e se prema Nevoljama s rodom Judith Butler (2000). Njena vrlo zanimljiva teorija androgene karakterizacije likova u kojoj ne treba naglaavati odreene epitete koje kulturalno i naviknuto obiljeavaju odreeni rod, to daje sliku kolektiviteta, odnosno, mukarcima se pridaju odreene vrste poslova, situacija, reakcija, miljenja, a enama se pridaju njihove. Jedna je od vanih teza za ovaj rad, spomenutih u njezinu djelu, kad bismo se vratili na Simone de Beauvoir, da primjerice, postati enom
Godina V, Broj 5

25

CASSIUS
znai biti negativ mukaraca, nedostatak oznaka kojima identificiramo muki rod. Da, iako roen sa enskim vanjskim obiljejima, kao da postoji samo jedan put: postati enom i ne moi dobiti obiljeja kojima te mogu okarakterizirati drugim kulturalno konstruiranim rodom (mukim), dok su mukarci ope, a ena Drugo, razlikovno od univerzalnoga tj. mukoga. Takoer, tijelo se, prema Butler (2000: 817), ponaa poput instrumenta na koji se upisuju kulturalna znaenja koju vlasnik instrumenta prima, utjecajem drutva, normi i vlastitim nahoenjima. Smatrano je i da je enski spol obiljeen jer ima seksualizirana obiljeja, te je time odbijeno da ena dobije autonomiju koju redovito ima mukarac. Venus Victrix, u istoimenu djelu Milana Begovia, simbol je vjenosti, umjetnosti i ljepote. Ona je stalna, neprevrtljiva, savrena. Ona je kiparski simbol savrenstva koju usporeujemo s Orsinom, glavnim enskim licem ovoga djela. Ona je sjetna i lijepa gospoa kojoj je dosadila mueva ignorancija. Gospodin Francesco, helenist, zaljubljenik u umjetnost, u jednom trenu govori sljedee: Bolje je imati i najruniju, a pametnu enu, nego stvorenje, pa bilo ba k Angelicovi heruvimi, a glupo i ignorantno! Ti ne pojmi, to je znanost, to li je umijee... ti ezne samo za onim, to je prolazno, kao to je prolazno to tvoje lice i tvoja mladost (Begovi 2002: 6). Madonna Orsina mnogo je mlaa ena od Francesca, a i izuzetno lijepa. Pojavljuje se kontradikcija Francescova stava prema enama: s jedne strane, on eni mladu, izuzetno lijepu enu, no kasnije se zgraava njenom nezainteresiranou za prave vrijednosti, kojoj je nia intelektualna razina od fizikih atributa. Takoer, injenica je da se doputa naslutiti da Francesco ne poznaje drugu doli glupu i lijepu, te pametnu i neuglednu enu, to je ustaljena tvrdnja protiv koje se danas ene pokuavaju boriti na svim stranama i podrujima svakidanjice. Venus Victrix i Orsina su zapravo, u jednu ruku, prave suparnice. Orsina je odreenom prilikom izjavila: Vie puta i meni se priinja, da sam kakvi drevni kodeks i esto sam se pitala sama, kako to, da hodim, kako da ne stojim na onoj konsoli (2002: 15). U oima njena mua, savrenstvo nije ivo, ve je isklesano, a Orsina se, iako se (vjerojatno) cijeli brak susretala s time da je nedovoljno kompletna, odluila predati mukarcu koji joj je podario ono to ju ini enom, ono vjeno i prvenstveno ivo. Francesco, s druge strane, s divljenjem jedino promatra enu koja je hladna skulptura, koja nema dar govora, koja, na kraju krajeva, niti ne postoji. U Biskupovoj sinovici, Jeanne-Marie, vrlo mlada i lijepa djevojka, tvrdoglava kao jare, ivahna kao buha (2002: 26) trebala je postati enom lokalnoga biskupa, to ne eli. Prve brane noi, znajui kako e se veer razvijati, odluuje pobjei.

26 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE Ona je ivahna djevojka vrlo promjenljiva raspoloenja (as vriti i uasnuto prepriava nemili dogaaj, tren kasnije plee allemand), okolina ju smatra i naziva slatkom, a njen novopeeni brani drug sladokusnom makicom. Vrlo je osjetljiva, poigrava se mukarcima na suptilnoj razini, krhka je i lijepa. Njenom dramskom licu izraena je nezrelost, a Begovi ju ne planira opravdati, sve se zaustavlja na tom da je nemogua djevojica nespremna za udaju i brani ivot, a njene kvalitete nijednom nisu prikazane. Poantizira se injenica da nijedna ena nije jedina lijepa ena na svijetu. Suknja ostaje suknja (2002: 26) a samom Jeanne-Marie bi se moglo potvrditi, kao da nije, na koncu, vrijedna truda. Hrvatski Diogene, zabranjivana drama (prema romanu Augusta enoe) obiluje arolikom paletom enskih lica. Mnoge su samosvjesne, inteligentne, domiljate, pojedina je ustra, druga je mirna, no uvelike se razlikuju od Jeanne-Marie iz prethodno analizirane Biskupove sinovice. Marica, napadnuta na ulici, reagira spremno i zrelo, no zadrana je u kui. Sljedea je Babika, troma, potena starica. Ruici se takoer daje prostor kao izrazito ljupkoj dami koja ima mnogo spremnih udvaraa, no sama je prilino ustra i nestrpljiva. Najzanimljivije dramske junakinje, Sermaica, Baanka (odnosno Tereza) i Amelie imaju svaka po neto posebno i individualno u odnosu jedna na drugu, odvajajui se tako od mukih likova te se otimajui potvrdama da je suknja samo suknja. Primjerice, Sermaica je inteligentna, nepovjerljiva ena snana karaktera. Osoba koju svi sluaju kad govori, obraaju panju kad ulazi u prostoriju, cijene njeno miljenje i smatraju je iznimnom. Jednom je prigodom izjavila: Al ti se mora eniti! Brak je za mladog mukarca neophodno potreban pogotovo u dananje vrijeme. Prije svega konzervira mladost, onda uva zdravlje, sili vas na tednju, brani vas od ena, odgaja vas, oplemenjuje, disciplinira. U jednu rije: brak je uvar due i tijela. On spasava smisao za dunost i regulira strast. Nije, naravno, mnogo amizantan, ali u njemu si nad enom gospodar, inae si rob ena. Brak je dakle sloboda. La libert pure! Hoe li dakle biti rob? (2002: 163). ena koja je nadmona u svakom razgovoru, kojoj se dive, koja dominira izjavi da je mukarac ipak glava kue. Vjerojatno se odluila prilagoditi hijerarhiji toga vremena, postala enom koja je aktivna promicateljica vrijednosti aktivno pripisivanih eni. Takoer, u jednoj se raspravi izjasnila da eni uenost ne treba, da jedino treba znati kako iskoristiti svoje. Suprotna njoj, a ipak iznimno dominatna Tereza, koristi svoju enskost (i enstvenost) kako bi nadvladala patrijarhat koji se ustalio u politikom vrhu, aristokraciji. Ona se izdigla iz titule supruge, kojom nijednom nije predstavljena. Baanki slui njena ljepota u one svrhe za koje njezin mu nema dosta pameti
Godina V, Broj 5

27

CASSIUS
(2002: 155). S biem u ruci, ona fiziki i mentalno nadvladava mukarce, spletkari, odluuje. ini se poput visoke ene zavodljivo uzdignutih obrva koje slue za distrakciju mukarcima dok ona biem (doslovno i figurativno govorei) upravlja njihovom voljom. Iako svjesni njena karaktera, ljudi ipak potvruju uvrijeeno miljenje, obezvrijeenost ene: Jo je vea sramota sakrivati se iza enske suknje, kao to vi inite (2002: 188). Ipak je ena, to ju automatski stavlja u degradirani poloaj. Terezi se, ipak, najvie svia biti enom, i to onakvom kakva ona jest, to je najbolji pokazatelj individualnosti roda i izgradnji osobe neovisno o njenu spolu. Sermaica je, s druge strane, osoba koja odaje dojam da bi htjela biti mukoga spola i da bi tek tada mogla biti kompletna. Posljednje analizirano lice je Amelie, djevojka u drijemnome nehajstvu, po naravi nevesela, introvertna i zamiljena. Ona je primjer djevojke koja se ne snalazi u socijalnim situacijama, koja je samostalno introspektivna i pronicljiva. Pojedinac kojeg moemo povezati s tipinim mukim likovima toga razdoblja koji se istrauju, koji su nezadovoljni sadanjim stanjem, koji trae neto vie od svakodnevice i pokuavaju je pasivno promijeniti. Ipak, njene karakterne crte ne odaju tipino ensko ponaanje, njeno ponaanje lako je mogao imati jedan mukarac. Amelie je prikazana bez mnogo naglaavanja da je enskoga spola, a sanjivost i elja za istraivanjem karakteristina je za mnoga djela toga doba pripisivana mukim junacima. Da je bila zastupljenija u djelu, mogla bi predstavljati neklasian primjer individualke. Boji ovjek zapoinje enskim cerekanjem i nedunim krianjem koje se pretvara u spontanu igrariju dviju sestara koje pojanjavaju jedna drugoj tipian muko-enski fiziki odnos, kojim se zabavljaju. Pritom se doimaju kao make, nevine, zaigrane i znatieljne. Pria se nastavlja tako da se Mara suprotstavlja poznatome nasilniku (Hajduku) bez tipinoga vriska koji je esto vien i sluan u mnogih junakinja. Samosvjesna, snana i vrlo odluna ena (koja ne posustaje i ne doputa da itko odluuje za nju), udi za Damjanovim pogledom, dok ju on kompletno negira kao ensko bie, ili zapravo, kao bie uope. Od nje oekuje svetako i pristojno ponaanje, dok ona, slobodna duhom i seksualno otvorena, od njega trai potvrdu. Iako Hajduk primjeuje njezine osjeaje i elje, i smatra da je u njoj muko srce (dakle, njezina hrabrost, snaga, odlunost su po Hajduku tipine muke crte, atipine jednoj eni), ona ipak odlazi u drugu krajnost, prihvaa ne postati enom, ve se predaje svetakome ivotu i pomaganju bolesnima. Ona zanemaruje svoje osjeaje i udnje, otvorenost i elju za dodirima, okree se hladnoi i unutarnjoj istoi, koja ju, barem po njenim eljama, ne ini enom, a niti mukim srcem. Gubi sva svoja prijanja obiljeja i identifikaciju.

28 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE Recepcija Bez treega bila je izuzetno pozitivna, a likovi vrlo revno konstruirani i predoeni. Svojevrstan nastavak romana Giga Barieva zapoinje povratkom Marka Baria iz vojske, koji postaje ljubomoran na Gigu i njene udvarae. Ona ga, u vrhuncu psihofizike rastrojenosti, ubija revolverom. Giga je veoma kompleksan lik koji kroz cijelo djelo pokuava uvjeriti vlastita mua da mu je vjerna, da ga svih osam godina, koliko je bio odsutan, nije prevarila, no u tom ne uspijeva. Dapae, ubrzo postaje slikom i prilikom osobe kakvu je oekivao i uskoro odbija biti posjedom: Ti bi, dragi, izgleda, bio najsretniji kad bi svaka moja kretnja bila refleks tvoje volje, i da svoju misao posudim iz tvoje glave. Ili kad bi ti, u svaki as kad ti se prohtije (ona se nasmijei blagom ironijom), mogao dignuti, kao kakav poklopac, moj skalp i poput urara staviti ono nekakvo staklo na oko, pa promatrati funkcije moga mozga. Onda bih ja, dragi, bila aparat, a sav moj osjeajni ivot mehanizam (2002: 287). Za Baria je Giga tijelo, smatra da se brani kao svaka. Ona odbija biti inferiorna jer je enskoga spola te ga simbolino ubija revolverom namijenjenim mukarcu koji ju je godinama prije htio fiziki napastovati. U Pustolovu pred vratima, moda najpoznatije Begovievo djelo, sredinju ulogu ima Djevojka (koja kasnije postaje Agnezom), najdraesniji perpetuum mobile to ga ovjek moe zamisliti (2002: 96). Dobiva mogunost zaeljeti da joj se, pri samrti, ostvare snovi: da ima mua koji sve oprata te nedostinu ljubav drugoga. Pustolov koji joj omoguava da to i proivi, ubaci i osobu (Gospodina u arenome prsluku) koja pretvara situaciju u kino (odnosno, kako je pridodano, u ivot). U cijelome djelu ona, kako ponaanjem, tako i stavovima da su ene same svemu krive, tvrdnjom da je lakovjerna, pokazuje sve to se od jedne ene i oekuje; da je lakovjerna, vesela, nepromiljena i brzopleta, no da ini pravu stvar, da joj se ne omakne kakva pogreka. Agneza je, iako bolesna, imala veliku energiju za ljubav, preputala se strastima i inila sve to je mislila da eli ili mora prema svom trenutnom osjeaju. Bila je nerazborita i nije brinula ni za koga, to se od jedne ene koja mora brinuti o muu, obitelji i domu sigurno ne oekuje. U drutvu je kreirala sebe (vjerojatno nesvjesno) prema onomu to se od jedne mlade i lijepe ene i oekuje, a u sebi je htjela initi po svom, prema zabranjenom i sablanjivom za jednu enu. Za mua je imala junaka koji podsjea na Norina mua u djelu Henrika Ibsena, koji bi ju oslovljavao filozoficom njegovom i doputao joj sve. Jednom je prilikom rekao sljedee: Ne moe se rei svemu: ene su slabe. Katkad i nesretne, zaputane, ponizivane. Za mnoge je preljub obnovljenje ivota. Za mnoge prvi gutljaj radosti. Pa tko tu moe osuditi? Dodue ena je vie puta brakolomka iz kaprice, iz tatine, pa, ako hoe, iz priroene prostitutske dispozicije...(2002: 102).
Godina V, Broj 5

29

CASSIUS
Kakve su to ene krive? Lakovjerne, vesele, nepromiljene, koje moraju biti u kui, one koje su u dananjem drutvu za iste postupke vie krive od drugih, jer su ene i njima se to ne doputa. Ako nisu krive, onda su slabe. Agneza jest primjer ene koja ne zna smije li se zauzeti za sebe, koja ipak odabire neto, neovisno o nainu na koji je to izabrala i dramu koju je pritom unosila. Otkrio se taj jedan drugi svijet, koji je realnost i enin pokuaj istupanja iz oekivanoga, iako se dogaao u Agnezinoj svijesti, koja je, iako je inila poteze koje se mogu pripisati tipinoj enskoj budalatini, ipak odluila initi neto za sebe. Svaka dramska junakinja ima pojedine atipine karakterne osobine i reagira neregularno u odnosu na ono to bi se od jedne ene oekivalo. Bilo da uzmemo za primjer junakinju koja eka vojnika ili onu koja s vojnikom odlazi u bitku, junakinje u djelima iznimno su snane osobe koje odluuju ne reagirati onako kako se to normativno od nje oekuje. One su, umjesto da se izdignu, odluile prilagoditi i svojim nainima ne natetiti ugledu u drutvu, a ipak initi prema svome. Sermaica je bila na glasu kao intelektualka (inae vrijednost pripisana mukarcima), dok je Agneza ispunjavala uvjete vjerne i voljene ene, vedre i zadovoljne, odavala dojam sretne domaice, predstavljala je sretan dom; njen mukarac, suprug, nije uspio kontrolirati vlastitu enu te ju svojim podilazeim nainima pretvorio u superiornu. Tereza bi trebala biti mukarac, Mara ima muko srce, Madonna Orsina je kompletno ignorirana, a Giga podreeno ensko tijelo. Sve slino reagiraju na svoje mukarce, trude se ne ulaziti u konflikt; svaka pokuava umiriti ili ignorira njihova izjanjavanja Giga umiruje, Orsina ignorira, Tereza je pomirljiva i zavodljiva, Agneza nita ne trai. One su energine, nestalne udi, sanjive, glasne, smijeh je karikiran (ak pojaan papiginim kretanjem), no nestalna se ud manifestira u procesu da se izbore za same sebe. Svaka od njih predmet je poude jednoga od dramskih junaka, oni u enama vide plijen, a junakinje to iskoritavaju u svoju korist ili odbijaju biti takvim predmetom poude, ime automatski postaju superiornije od njih, iako degradirane na svakom koraku. Zanimljivo je i da niti jedna nije majka, tipina oznaka koja se od svake ene oekuje, dapae, smisao enina ivota. One su borbene, neovisna duha i snalaze se kako mogu. Zaobilaze pravila na svoj nain i izdiu se iz kulturalno odreenih okvira. Neovisno o rezultatu, svaka od njih odbija biti nezadovoljna, odbija se podrediti, doputa eventualnu mogunost kompromisa. Iako imaju sve karakteristike izuzetnih ena, one su najprije zvane suknjama koje bi bile vrijedne da su mukarac. Vrijednosti koje su im pripisane, iako muke (intelekt, snaga, razboritost, dovitljivost, elja za neim drugim (konkretno, ne ostankom u domu ili kuhinji), ipak

30 Godina V, Broj 5

KNJIEVNOST MODERNE su nedovoljne jer su zapisane na enskom tijelu te automatski obezvrijeene, odnosno znak nedostatka. Kao da je biti ili mukarcem ili enom trajna, nepromjenljiva susptancija. Muke osobine na enskome tijelu nisu jednako prihvaene, koncentrira se gotovo uvijek na ono to ena mora biti (supruga, majka, domaica, njena i vedra osoba), te pritom konstantno ostati u nazadovanju da se odreene osobine uope pripisuju samo enskima ili samo mukima. Kako tijelo projicira nae rodno specifine misli na vidjelo, ne moe ipak, kao medij, prenijeti nau bit, koja, na kraju krajeva, ne moe biti samo enska ili samo muka jer ti termini ne postoje, ve su kroz stoljea pripisani odreenome spolu. Rodovi ne mogu biti ni istiniti ni lani, ni stvarni ni prividni, ni izvorni ni izvedeni. Kao uvjerljivi nositelji tih atributa, meutim, rodovi takoer mogu postati potpuno i radikalno neuvjerljivi (Butler 2000: 142). Kad se sagleda s te strane, moemo, ostajui unutar Begovievih dramskih djela, zavriti jednom, iako ne u tom smislu upotrijebljenom, tvrdnjom u Pustolovu: drutvo kao da je uistinu od svega uinilo kino.

LITERATURA
Butler, J. 2000. Nevolje s rodom. enska infoteka. Zagreb. Begovi, M. 2002. Klasici hrvatske knjievnosti III drama i kazalite. Bulaja naklada. Zagreb.

Godina V, Broj 5

31

KNJIEVNOST MODERNE

JEZINA BRUSIONICA

Godina V, Broj 5

33

JEZINA BRUSIONICA

STANDARDNI JEZIK: POJMOVLJE I NAZIVLJE

Martina Dumbovi

itavajui jezikoslovnu literaturu mogue je zakljuiti kako postoje mnogobrojne definicije osnovnih pojmova hrvatskoga standardnoga jezika koje nisu jasne ni sustavne, a poneke su oprene same sebi. Taj problem proizlazi iz mnogobrojnosti autora koji se bave definiranjem odreenih pojmova te koji biljee svoja vlastita miljenja i poglede na odreenu problematiku, a zbog ega nastaje terminoloki kaos. U ovom e radu biti izloen pregled osnovnih standardolokih naziva nekolicine autora, kao i kritiki osvrt na pojedine definicije. Smatramo kako ovaj pregled pojmovlja i nazivlja doprinosi ne samo jasnoi, razumljivosti i preglednosti, ve i okupljenosti recentnih autora i autorica ija imena pronalazimo kako u starijoj, tako i u suvremenoj jezikoslovnoj literaturi. Osvrui se na pojmovlje i nazivlje hrvatskoga standardnoga jezika, smatramo da je najprikladnije zapoeti definicijom pojma jezik, kojom su se bavili mnogi jezikoslovci, budui da je pojam jezika mogue objasniti na mnogo naina. Norbert Dittmar (u: Mianovi 2006) zagovara definiciju jezika koji je iz sociolingvistike perspektive mogue razumjeti kao mnotvo varijeteta ija se svojstva pritom mogu odrediti u viedimenzionalnom prostoru na sjecitima regionalnih, drutvenih, povijesnih i situacijskih koordinata, dok je opis prostora varijeteta najee povezan s promatranjem jezinoga ponaanja i jezinih pravilnosti. S druge strane, jezik je sagledan kao niz lingvistiki srodnih varijeteta na osnovi obiteljske slinosti, a koji ulaze u okvire domene valjanosti normi odgovarajuega standardnoga jezika, s tim da su varijeteti uvijek podreeni standardu, to ukazuje na to da se, s obzirom na standard kao mjeru korektnosti, u mnogobrojnim situacijama ne upotrebljavaju oblici tih varijeteta. Uzevi u obzir definicije koje su postavili Norbert Dittmar i Renate Bartsch, smatramo da uslonjavaju poimanje jezika dovodei ga u svezu s mnotvom varijeteta (mnotvom jezinih struktura), budui da je jo uvijek teko dati jednoznanu i potpuno zadovoljavajuu definiciju varijeteta. Shodno tomu, donosimo sasvim razumljivu definiciju Branke Tafre u kojoj objanjava da je jezik vrlo sloen sustav znakova (u koji su ukljuena pravila za njihov
Godina V, Broj 5

35

CASSIUS
izbor, upotrebu i kombiniranje) pomou kojega se ljudi meusobno sporazumijevaju, iskazuju svoje osjeaje i misli u nekoj drutvenoj zajednici i pomou kojega se obiljeavaju kao pripadnici upravo te zajednice ili bilo koje druge drutvene grupe u njezinu okviru.12 Govorei o pojmu standardni jezik, smatramo da je definicija Dalibora Brozovia najprikladnija budui da je on postavio temelje standardnoga jezika, u kojoj govori da je standardni jezik autonoman vid jezika koji je uvijek funkcionalno polivalentan kao i uvijek normiran te da nastaje u situacijama kada se jedna etnika ili nacionalna formacija pone sluiti svojim idiomom (koji je dotada funkcionirao samo za potrebe etnike civilizacije) nakon to se ukljui u neku internacionalnu civilizaciju. Josip Sili priklanja se Brozovievu shvaanju standardnoga jezika kao instrumenta drutvene komunikacije (Oczkowa 2010). Postavivi temelje standardnoga jezika, Brozovi odbacuje za suvremeni jezik javne komunikacije naziv knjievni jezik (openarodni, kulturni jezik) s obzirom na njegovu neadekvatnost u odnosu prema opisanim sadrajima, dok jedinim nedostatkom u pojmu standardni jezik smatra njegovo drugo znaenje prosjean. Knjievnim jezikom naziva naddijalektni kulturni idiom koji nije kodificiran. Branka Tafra (2012)13 upozorava na pogreke u interpretiranju Brozovieve standardoloke teorije. Naime, Brozovi je razlikovao dva pojma i dva naziva, knjievni i standardni jezik, koji su nam oba potrebni, dok danas neki domai jezikoslovci imaju samo naziv knjievni jezik, a drugi ta dva naziva sinonimno upotrebljavaju. Standardni je jezik uvijek i normiran i kodificiran, a knjievni nije kodificiran. Stoga su gramatike, primjerice Kaieva ili Relkovieva, opisivale knjievni jezik, a dananje opisuju standardni jezik. Standardni jezik kao sredstvo nadregionalne komunikacije predmet je prouavanja jezikoslovne discipline sociolingvistike i glavna mu je funkcija da slui za zadovoljavanje raznovrsnih komunikacijskih potreba u jednoj jezinoj zajednici. Prema Barbari Oczkowoj (2010) standardnost bi bila upravljanje statinim (jezinim) pravilima, tj. u konanici bi bila ono to je mogue nazvati imanentnim obiljejem standardnoga jezika. Dalibor Brozovi (1970), s druge strane, donosi zahtjevniju definiciju u kojoj objanjava kako je nemogue standardnost mjeriti genetskim ili tipolokim kriterijima budui da je nezavisna od strukture i supstancije. Iz toga zakljuujemo da kriteriji za klasifikaciju standardnosti moraju omoguivati uoavanje, mjerenje i ocjenjivanje normiranosti standardnoga jezika, njegovu funkcionalnost kao instrumenta vie civilizacije, odnos prema kompleksima nacije
12 Definicija s predavanja na kolegiju Povijest hrvatskoga standardnoga jezika. 13 Usp. u toj knjizi osobito rasprave Sedamnaesto stoljee predstandardizacijsko ili standardizacijsko razdo-

blje hrvatskoga jezika i Nova periodizacija povijesti hrvatskoga knjievnoga jezika.

36 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA i civilizacije, pojavni karakter osnovice na kojoj je formiran, kao i nain formiranja te u konanici i pravopis. Ukratko, kriterije za klasifikaciju standardnosti nuno je birati prema njezinim vlastitim znaajkama (Brozovi 1970). Glavna obiljeja koja ine hrvatski standardni jezik jesu novotokavska dijalektna osnovica s jekavskim izgovorom, odreeni gramatiki sustav (trideset i dva fonema, sedam padea, sedam glagolskih vremena, etiri naglaska), latinino pismo i fonoloki pravopis uz pisanje stranih rijei prema izvornomu zapisu. Proitavi obiljeja, namee se misao kako se standardnost zapravo moe poimati kao pojava koja je rasla i raste kroz vrijeme i razliita razdoblja standardizacije. Standardizacija, prema Dubravku kiljanu (u: Oczkowa 2010), obiljeena je procesom nastajanja preskriptivne norme koji zapoinje i odvija se u trenutku kada odreena drutvena zajednica osjeti potrebu za njezinim ureenjem, dok Barbara Oczkowa (2010) pie da bi standardizacija bila ono obiljeje standardnoga jezika koje podlijee dinaminim, tj. sociolingvistikim pravilima. Bez obzira iju definiciju uzeli u obzir, sasvim je jasno da standardizacija oznauje proces stvaranja standardnoga jezika, preskriptivne norme u odreenom trenutku u odreenoj drutvenoj zajednici koja je za time osjetila potrebu zbog kulturno-povijesnih, gospodarskih ili politikih razloga. Meutim, napomenimo kako je definicija Oczkowe prilino nejasna jer se navodi da je standardizacija ono obiljeje standardnog jezika, no kako je to uope mogue ako je standardizacija zapravo stvaranje standardnoga jezika? Knjievni jezik izvorno je opi jezik, jezik knjige, kojim su hrvatski pisci pisali svoja knjievna djela i koji se stoljeima izgraivao i ujednaivao. Herta Kuna (u: Oczkowa 2010) istie da je on univerzalniji od konkretnih lokalnih govora i da ih nuno prevazilazi te da iako tei objedinjavanju, ipak se ne normira i ne dobiva status standardnoga jezika. Takoer objanjava da ipak postoji labilna norma ili barem odreeni jezini uzusi i manire koji predstavljaju produkt knjievnojezine tradicije i konkretnih potreba neposrednih stvaratelja i konzumenata literarnih proizvoda. U toj definiciji primjeujemo kako je Herta Kuna na neki nain oprena sama sebi. Ponajprije govori da knjievni jezik nije normiran, ali istodobno objanjava da postoji labilna norma te govori da je on prestian kao fenomen kulturne nadgradnje. Norma ili postoji ili ne postoji. S druge strane, Dalibor Brozovi pie kako je asocijativno lo zbog premalene distanciranosti prema uemu, specijaliziranomu terminu jezik literature (Brozovi 1970). Odbacuje naziv knjievni jezik za kodificirani jezik. U tom nazivu vidi samo dvije dobre strane: dugu tradiciju i opu uporabu, to je vrlo logino budui da knjievnost ne koristi iskljuivo knjievni jezik, ve i dijalekte isto tako, stoga se njegova uporaba ne ograniava samo na beletristiku.
Godina V, Broj 5

37

CASSIUS
Dalibor Brozovi u jezikoslovnu je domau terminologiju uveo novi termin idiom, s potpuno novim i posebnim znaenjem, napominjujui da je to kvalitativno i hijerarhijski neutralan, a istodobno i vrlo openit, neodreen naziv za bilo koji oblik jezinoga postojanja. Klasificira idiome prema trima razinama kriterija: organinost/neorganinost, konkretnost/nekonkretnost, vii/nii hijerarhijski stupanj (Brozovi 1970). Isto tako razmilja i Barbara Oczkowa koja objanjava da idiom, ovisno o kontekstu, moe znaiti bilo koji razgovorni jezik, dijalekt, interdijalekt, govor, ali i standardni jezik te argon. Novi naziv je i organski idiom koji oznauje govor konkretnoga mjesta ili supstandardni idiom koji definira jezik gradske zajednice. No, te bismo nove nazive mogli ocijeniti sasvim nepotrebnima jer je idiom sam po sebi naziv za bilo koji oblik jezinoga postojanja. Uz idiom u priblino jednakom znaenju upotrebljava se i naziv varijetet pa emo s njim i zavriti. Prema Gaetanu Berrutu varijetet je konstrukt najblii empirijskoj stvarnosti te je zbiljski jedinstven oblik ostvarivanja u kojem se pojavljuje jezik. Norbert Dittmar pie da je varijetet mnotvo jezinih struktura (fonologija, morfologija, sintaksa) kojima se poloaj u okvirima varijeteta odreuje s obzirom na izvanjezine imbenike kao to su spol, dob, regija, skupina ili povijesna znaenja (Mianovi 2006). Ustanovljeno je kako u hrvatskom standardnom jeziku postoje mnogobrojne definicije koje nisu u potpunosti jasne, tovie, poneke su ak i proturjene. Svakako zbunjuje to jezikoslovci upotrebljavaju razliite nazive za iste pojmove ili pak jedan naziv za razliite pojmove i to se ne slau ak ni u imenovanju svoga predmeta prouavanja jer ne daju jednoznaan odgovor to je knjievni, a to standardni jezik i trebaju li nam oba naziva. Zadaa je ovoga maloga terminolokoga pregleda bila izdvojiti, pribliiti i pojasniti pojedine pojmove radi boljega razumijevanja standardnoga jezika.

LITERATURA
Brozovi, D. 1970. Slavenski standardni jezici i usporedna slavistika, u: Standardni jezik. Matica hrvatska. Zagreb. Mianovi, K. 2006. Hrvatski s naglaskom. Disput. Zagreb Oczkowa, B. 2010. Hrvati i njihov jezik. kolska knjiga. Zagreb. Tafra, B. 2012. Prinosi hrvatskomu jezikoslovlju. Hrvatski studiji. Zagreb.

38 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA

POECI JEZINOGA NORMIRANJA

Ivana Kreo i Boena Krevzelj

to je normiranje uope? Norma je pravilo koje govori o tome kako treba upotrijebiti ono to se ostvaruje govorom, dok je normiranje pripisivanje pravila samoga jezika kako bi se ostvarila pravilna upotreba. Ono se postie izradom i pisanjem rjenika, gramatika, pravopisa i odreivanje jednoga dijalekta nekoga jezika. Standardizacija je proces koji je uvjetovan jezinim normiranjem. Odluujuu ulogu u izgraivanju jezine norme ima uzus14. Za povijest je hrvatske jezine norme vaan izbor i prihvaanje tokavtine kao dijalekta opega jezika, postojanje normi ve u prvim gramatikama i rjenicima te obiljeja norme koja su specifina za hrvatski standardni jezik. Kada spominjemo opi jezik, mislimo na onaj jezik kojemu stvaranju tei Katolika crkva, a to je bila tokavtina. Pitole i evanelja priko svega godita, Ritual rimski, Dvije knjige pravila ilirskoga jezika te rjenik Blago jezika slovinskoga etiri su bitna ishodita jezine standardizacije. Vrednujui relevantnu literaturu, uoava se kako su ponekad osnovni jezikoslovni pojmovi previe samorazumljivi. Prema tomu, naglasimo na poetku kako je vrlo vana razlika izmeu predstandardnoga razdoblja i predstandardizacijskoga razdoblja. Naime, razlika je naglaena ve i u samom nazivu. Pod nazivom je predstandardizacijski jasno naglaen proces standardiziranja jezika. Rafael Levakovi bitno utjee na stvaranje jezine i pravopisne norme. U Levakovievo se vrijeme postavlja pitanje treba li tiskati knjige crkvenoslavenskim jezikom na glagoljici odnosno na irilici ili ih pak treba objavljivati na narodnom jeziku i latinici. Osim franjevaca, djelovanje isusovaca, reformacija Martina Luthera te Tridentski sabor ostavili su velik utjecaj na politiku i ekonomiju, ali isto tako i na obrazovanje te normiranje jezika. Marin Temperica 1582. godine eli izgraditi zajedniki knjievni jezik svih Slavena, to je potaknulo Bartola Kaia na pisanje prve gramatike pod naslovom Institutionum linguae illyricae libri duo (Osnove ilir14 Pravilo izmeu norme i govora.

Godina V, Broj 5

39

CASSIUS
skoga jezika u dvije knjige). Prijevod je Biblije na narodni jezik dokaz da nacionalni jezik moe funkcionirati kao polivalentni idiom15. Nekada je jezik opstajao na dijalektima, a danas mu u njegovu razvoju pomau norme. Navedimo samo stoljea, kao osnovne periodizacijske jedinice, preko kojih saznajemo tijek normiranja hrvatskoga standardnoga jezika. Kameni se temeljci za hrvatsku knjievnojezinu pismenost pojavljuju od prvih pisanih spomenika do kraja 15. stoljea. U 16. stoljeu protestanti pokuavaju stvoriti opi jezik te je to zrelo knjievno doba, doba pluralizma knjievnih jezika. Poeci su hrvatskoga jezikoslovlje i poeci normiranja u 17. stoljeu, a s normiranjem i poeci standardizacije. U 18. stoljeu iri se knjievni tokavski i kajkavski jezik te se normira pravopis. Vrijeme kodifikacije jezika je u 19. stoljee, a 20. stoljee je vrijeme konvergencije i divergencije, blie ili dalje srpskomu jeziku (Tafra 2012). akavtina je ulogu knjievnoga jezika u Hrvatskoj imala od 13. stoljea, a vrhunac razvoja dosee u 16. stoljeu (to je stoljee nazvano zlatnim stoljeem dalmatinske knjievnosti zbog renesanse). tokavtina se kao knjievni jezik javlja u Dubrovniku, koji je nasljednik dalmatinske knjievnosti, i u Bosni. No, u Bosni se tokavtina kao knjievni jezik javlja ve u 12. stoljeu. Protestanti se u Hrvatskoj javljaju u Istri i u Primorju (15. stoljee) i cilj im je stvoriti opejunoslavenski jezik za Hrvate, Dalmatince, Slovence, Bosance, Srbe i Bugare. Knjievna se kajkavtina razvila zahvaljujui tiskari u Nedeliu kraj akovca. Kajkavtina se u to vrijeme naziva slovenski jezik, a tek kasnije dobiva naziv horvatski jezik. U 17. stoljeu kajkavtina dolazi do vrhunca na podrujima kajkavske Hrvatske. Vano je istaknuti i ozaljski jezino-knjievni krug koji je takoer karakteristian za 17. stoljee. Oni su, na neki nain, bili nasljednici glagoljaa i istarskih protestanata. Predstavnici su toga kruga Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Mnogi su hrvatski jezikoslovci analizirali i istraivali jezino normiranje i normu ili su ju propisivali za kole. Od mnogobrojnih spomenimo samo neke: Vjekoslav Babuki i njegovo djelo Osnova slovnice slavjanske narja ilirskoga (1836), koje je temelj pravopisne i jezine norme u 19. stoljeu, te Adolfo Veber sa svojim djelom Slovnica hrvatska. Nadalje, spomenimo jo i Frana Kurelca, koji je poznat po raspravi o imeninom genitivu mnoine, a najpoznatije je njegovo takvo djelo Kako da sklanjamo imena? ili Greke hrvatskih pisaca glede sklonovanja osobito 2-a padea mnoine. Hrvatski je narodni preporod imao veliko znaenje u preokretu hrvatske kulture, pa tako i samoga hrvatskoga jezika. Bogoslav je ulek bio jedan od najznaajnijih hrvatskih jezikoslovaca u to vrijeme. Bavio se istim problemom kao i Ku15 Polifunkcionalan.

40 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA relac, no i problemom refleksa staroga jata te slogotvornim /r/. Hrvatska slovnica i Gramatika dananjega hrvatskoga knjievnoga jezika dva su vana djela nastala na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, a njihov je autor Rudolf Strohal. Takoer, i mnogi drugi su se bavili prouavanjem hrvatskoga jezika, ali spomenimo nekoliko najvanijih: Stjepan Ivi, Josip Hamm, Ljudevit Jonke i Valentin Putanec. Vano je jo istaknuti i gramatiku Tome Maretia jer je ta gramatika bila prva hrvatska gramatika koja je po svom sadraju bila zamiljena kao gramatika hrvatskoga i srpskoga jezika kao jednoga jezika. Mnoge su se norme kroz povijest usavravale fonoloka (usmjerenost na broj afrikata16, odraz staroga fonema jata i status fonema /h/), pravogovorna norma (usmjerenost na naglasnu problematiku), morfoloka (najbolji su dokaz za razvijanja norme mnoinski nastavci za genitiv, dativ, lokativ i instrumental) te leksika norma kojoj se oduvijek pridavalo vie panje nego gramatici. Leksika i gramatika sinonimija su glavno obiljeje povijesti hrvatskoga knjievnoga jezika (Tafra 2012: 333). Kraj 19. stoljea donosi i kraj doba u kojem su hrvatski leksikografi svoje nadahnue za rad o hrvatskom jeziku nalazili u drugim, nama srodnim slavenskim jezicima. U stoljeu koje je iza nas prodiru internacionalizmi, a prvo mjestu zauzimaju anglizmi. Na kraju, zavrimo ovaj rad pitanjem. Postoji li moda opasnost da engleski jezik jednog dana ne postane vei problem za hrvatski jezik nego to su to kroz povijest bili talijanski, njemaki i maarski jezik?

LITERATURA
Tafra, B. 2012. Prinosi povijesti hrvatskoga jezikoslovlja. Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu. Zagreb.

16 Fonetski sloen konsonant, sliveni suglasnik.

Godina V, Broj 5

41

CASSIUS

VULGARIZMI U HRVATSKOM JEZIKU17

Martina Lonar

ultura u osnovnom znaenju podrazumijeva ono to se uzgaja, to se njeguje, ono za to brinemo (usp. www.eudict.com). Kad se radi o jezinoj kulturi, to i nije tako. U Hrvatskoj je malo pisano o vulgarizmima prije svega jer pristojni ljudi ne govore o nepristojnim stvarima, no tu je bitno razlikovati upotrebu vulgarizama koja jest nepristojna, a drugo je vulgarizam u svojoj biti koji nije nepristojan ili kako bi to Sili (2006: 110) rekao: Nema vulgarnosti rijei, nego vulgarnost rijeima. Drugi razlog slaba prouavanja vulgarizama u nas jest i to to definicija i granice vulgarizama nisu jednoznane pa tako u Ania (2003) i onje (2000) nalazimo za istu rije razliite leksikografske odrednice. Sama je obrada u rjenicima zanimljiva, kod spomenutih autora razliita je i obrada, ali i koliina unesenih vulgarizama. Naime, u Ania ih je daleko vie, vie je vezanih izraza ili fraza uz pojedine vulgarizme, no gledano u cjelini, i u jednom i u drugom rjeniku, kao i ostalim rjenicima, trebalo bi ih biti puno vie. Naravno, trebao bi se napisati i hrvatski rjenik vulgarizama kojega jo uvijek nema, to nije sluaj u drugim jezicima, primjerice poljskom. Vulgarizam je, kako istie Grochowski (1995), leksika jedinica pomou koje govornik otkriva svoje osjeaje prema nekomu ili neemu razbijajui jezini tabu. Upravo je dio u kojem kae da govornik otkriva svoje osjeaje, bitan za razumijevanje vulgarizama. Naime, oni nisu istoga ranga kao ostali izmi u jeziku poput anglizama, turcizama, arhaizama, ve su ovisni i o izvanjezinim imbenicima poput obrazovanosti, odgoja, socijalnoga statusa ..., a uz to i sama leksikografska odrednica vulg. ne govori o jezinom statusu rijei, nego o njezinu drutvenom statusu te posebno o govorniku koji ih upotrebljava. Vulgarizmi su neodvojivi od ve spomentoga tabua, ali i od eufemizama i psovki kao najrairenijih cjelina realiziranja vulgarizama, a najee ih susreemo u razgovornom stilu, ali ni tu nisu njegov obavezni dio, unutar njih postoje srni
17 Ovaj je rad skraena verzija zavrnoga rada na Preddiplomskom studiju kroatologije na Hrvatskim studijima

napisan pod mentorstvom prof. dr. sc. Branke Tafre.

42 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA leksemi koji se razliitim mehanizmima proiruju, a najznaajniji je semantiki, i to metaforom. Ovisno o upotrebi vulgarizama, ovisit e i njihovo kontekstno okruenje, tj. hoe li biti u sklopu uzreice, potapalice ili frazema ... Vulgarizmi, stoga, trebaju biti ea tema hrvatske leksikologije i leksikografije, a koliko su vani, govori i injenica da bez vulgarizama vic nije vic, odnosno izbacivanjem vulgarizama, vic prestaje biti to to jest.

Definicija vulgarizama
Na samom poetku vano je rei da ne postoji vulgarnost u jeziku, nego jezikom (Sili 2006: 110). Vjerojatno je nerazumijevanje ovih rijei i sam odnos prema vulgarizmima kao neemu niska prestia (Katni-Bakari 2001: 232) razlog njihova slaba istraivanja u nas. Sama rije vulgarizam dolazi od latinske rijei vulgus svjetina, gomila, odnosno vulgaris obian, svakidanji pa u dananjem irem znaenju znai ono to pripada velikoj masi, puku, narodu, a u uem smislu nepristojan izraz u govoru i jeziku; kletva; iskrivljeni oblik rijei (usp. Hrvatski jezini portal). ipka (1999) istie da odbacuje termin vulgarizam i prihvaa termin opsceni leksik jer je precizniji i pogodniji. Nadalje govori da se vulgarizam moe odnositi na vrlo iroku kategoriju supstandardnoga leksika koji svjedoi o niem kulturnom statusu osobe koja ga koristi (npr. store : zavjese, piva : pivo i sl.) i da je sam termin inae vieznaan u lingvistici (usp. vulgarni latinski). Sama rije opsceno znai ono to je za scenom, to se ne sme pokazivati (ipka 1999: 18) ili, kako se nalazi na Hrvatskom jezinom portalu: koji vrijea udoree ili izaziva stid, takav da na javnost i u javnosti djeluje vrlo nepristojno; skaredan, sraman, prostaki, nepristojan, razvratan. U hrvatskom je jezikoslovlju, osobito u leksikologiji i leksikografiji, uobiajen naziv vulgarizam. Vulgarizmi se pojavljuju najee u razgovornom stilu, ali nisu njegov obavezni dio. Grochowski (1995) daje jasnu definiciju vulgarizma: vulgarizam je leksika jedinica pomou koje govornik otkriva svoje osjeaje prema nekomu ili neemu razbijajui jezini tabu. Nadalje, istie kako je temeljno znaenje svakoga vulgarnoga izraza povezano s intimnim dijelovima ljudskoga tijela ili fiziolokom radnjom (najee spolni in), dakle, dotie se sfere ivota o kojoj se ne govori javno (u pravilu), a injenicu zato su ba te, a ne neke druge rijei, jezini tabu, ne da se racionalno i definitivno objasniti.18 Kad se govori o vulgarizmima, uvijek ih se

smjeta u suodnos s tabuom, eufemizmom i psovkom.

Vulgarizmi naruavaju sam tabu. Rije tabu europski su jezici preuzeli iz engleskoga taboo, a u engleski je jezik stigla iz polinezijskoga tonganskoga jezika u
18 Slobodni prijevod s poljskoga.

Godina V, Broj 5

43

CASSIUS
kojem znai zabranjen (ipka 1999: 12). To zabranjeno u tabuu donosi norma. Pod tabuom se razumijeva irok spektar zabrana, a za ovaj je rad najvaniji jezini element zabrana. Jezini se tabu vee uz sferu religije, sferu seksa pri emu opscenost nestaje kad se udaljujemo od ljudskoga organizma; sferu ljudskih osobina te sferu pogrdnih naziva. Ani (2009) istie kako tabuirano ne moemo razluiti od psihologije i mentaliteta drutva i pojedinih drutvenih slojeva i da vonja na hipokriziju navika po kojoj ih nazivamo narodnim jer u filmovima, romanima itd. koji vjerno prenose govor lica, vidi se kako graani, poslovni ljudi, plutokracija i intelektualci upotrebljavaju takve rijei i u veoj mjeri nego seljaci, koji se katkada jedino uzimaju kao narod. Nadalje istie kako je besmisleno odravati jaz izmeu pisanih i govorenih knjievnih djela pa dok smo s ekrana navikli uti sve, gutenbergovska proza toga se jo boji (isto: 632) pa zakljuuje kako tabuiranu rije, vezani izraz ili frazu treba upotrijebiti ili ne upotrijebiti jer prenemaganje samo teti. Eufemizam zamjenjuje vulgarizam. Grochowski (1995) istie kako je eufemizam termin koji se odnosi na sve jezine izraze koji opisuju objekt ili stanje stvari na neizravan nain (posredno upuivanje), koji ima intenciju zamjene vulgarizama te da je termin koji se procjenjuje iz perspektive kulturne konvencije kao neto to je najbolje, za razliku od izravnih izraza koji se smatraju manje vrijednim. Tvrdi, nadalje, da je eufemizam relativna veliina te da je relativno i samo utvrivanje to je eufemizam. ipka (1999) daje dobar primjer kada je vagina eufemizam (kad se misli na enski spolni organ) te da postaje vulgarizam kada oznaava enu ili djevojku time to implicira proces koji imamo u pika enski spolni organ i ena, djevojka. Za vulgarizme su vana kontekstna okruenja jer e upravo o tom okruenju ovisiti upotreba vulgarizama. Unutar tih okruenja spadaju: psovke, uzreice, potapalice, frazemi, izreke i poslovice, igre rijeima, doskoice i brojalice.

Psovka
Psovka je najira cjelina realiziranja vulgarizama. Grochowski (1995) istie kako je psovka leksika jedinica pomou koje govornik na spontan nain moe otkriti svoje emocije prema nekomu ili neemu, ne iskazujui nikakve informacije, tj. psovka je semantiki (informacijski) prazan izraz. Psovka, dakle, obuhvaa, osim ljudskoga bia, i sve one pojmove s kojima je seksualni in nemogu, tako, primjerice, pojave u prirodi, pojmovi mitoloke, religijske i apstraktne prirode, ali i ivotinje, stvari, kao to vidimo u primjeru: Jebem ti glavu ludu ili Jebem ti mrtvu majku. Kao to se vidi i u primjerima, u psovkama je dominantan glagol jebati koji

44 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA se ostvaruje unutar etiriju osnovnih obrazaca: imperativnom (najee u 2. l. jd. Jebi se!), optativnom (Jebo te otac, ili se zna javiti u kominom obliku Jebo ti sliku svoju, ili izrazito uvredljivom Jebo ti pas mater), prezentskom (Jebem ti stolicu ili Jebem ti mia, ovdje se pojavljuje i psovka u kojoj se vidi uloga kulta majke Jebem ti majku, ili primjer koji nam govori kako psovka ne mora biti samo jedna rije, ve i frazem i reenica Jebem te otpola, dopola nek te jebe aa koji te tako blesava napravio), futurskom (Jebat u ti majku). S jedne stane, vulgarizmi su ponekad uinkovitiji u komunikacijskom smislu od nevulgarnih izraza, primjerice u vicu, jer pristojna varijanta vie ne bi ni bila vic: Doe Ivica u kolu sav tuan i pita ga uiteljica: to je Ivice, zato si tako tuan? Umrla mi je baka. odgovara Ivica. A od ega ti je baka umrla? A od seksa. Kako Ivice, crni Ivice, od seksa? upita uiteljica. A sjebala se niz stepenice. S druge strane, vulgarizmi postaju izrazom slikovitih metafora i ostalih tropa i figura koje takoer mogu, onima koji takva stilska sredstva vole, poboljati saobraanje jezikom (kiljan 1989: 116). S tree strane, estom upotrebom vulgarizama, metafore gube svoje znaenje i mogu oznaavati doslovno bilo to, pa se pretvaraju u puke potapalice: to je i u svakodnevnom govoru najea funkcija psovke, (...) i one su, naime, u krajnjoj konsekvenciji, samo izrazi govornikove impotencije, posebno kad pokrivaju sva mogua znaenja (isto: 116). Psovke i vulgarizmi pripadaju sferi emocionalnoga i ekspresivnoga govora koji su najee negativno obiljeeni, ali postoje neki izrazi koji ne moraju biti u negativnom smislu: K vragu, kako dobra cura ili On ti je pametan u piku materinu! Grochowski (1995) istie kako ovisi o kontekstu psovke hoe li psovka pokazivati odreenu emociju, a ne samo o samoj psovci, tj. pokuaj pridavanja danoj psovci znaenje usko odreenih emocija u pravilu je osuen na propast, te nastavlja kako definitivno samo govornik moe odluiti je li u odreenoj situaciji upotrijebio odreen izraz zato to mu je to navika ili je bio svjestan svojih emocija. Nadalje kae da je psovka semantiki neovisna od vulgarizama; moe se psovati, ali i ne biti vulgaran, ali i biti vulgaran, ali ne psovati te objanjava kako se neke psovke i neki vulgarizmi esto koriste kao uvrede definirajui ih kao spontane govorne izraze koji otkrivaju govornikove emocije prema primatelju, tako da primatelj zna da govornik osjea neto loe prema njemu i da se primatelj osjea loe zbog toga; uvreda nije zasebna leksika jedinica, ve samo posljedica govornoga ina.
Godina V, Broj 5

45

CASSIUS
Prihvati li se psovka kao neto nasuno ili kao izraz govornikove impotencije, ona svakako mora stei ravnopravnost meu tematskim leksikografskim cjelinama te u leksikologiji openito.

Zakljuak
I rijei su kao odijela jedne pristaju jednim, a druge drugim prigodama, rijei su to Stjepka Teaka u knjizi Hrvatski na svagda()nji. I zaista, vulgarizmi su est dio nae svagdanjice. Uvijek se sjetim bake koja bi mi uljepala svagdanjicu svaki put kad bi me vidjela i rekla: A jebla sisu svoju, jes narasla! onako iz dragosti pa se esto zapitam pamtim li moda ovaj dogaaj zbog bake ili zbog njezine komine upotrebe vulgarizama. Ba zato to su dio jezine svagdanjice, vulgarizmi ne bi smjeli jezikoslovcima biti tabu tema. Vulgarizmi mogu biti svjei, ali i istroeni, s jedne strane stalnim, nepromjenjivim oblicima govore nam o nekom davnom odnosu prema ivotu, otkrivajui ljudsku prirodu, a s druge strane uvijek nastaju novi vulgarizmi, mijenjajui sebe, mijenjaju jezik. A te se promjene trebaju zabiljeiti, zaustaviti njihov ivot u trajan spomenik tako to bi se napisao rjenik hrvatskih vulgarizama pa ne bismo morali za nekim sonim hrvatskim vulgarizmima tragati po internetskim stranicama primjerice Swearsaurus19 koji donosi vulgarizme na 165 jezika, meu kojima je i hrvatski. Ili tragati po internetskim forumima gdje se malo-malo pojavi kakav alternativni hrvatski rjenik20. Sve nam to pokazuje kako postoji veliko zanimanje za ovu temu. Kakav god na stav bio prema vulgarizmima, a ima ih razliitih, naime, jo se enoa u 19. stoljeu bunio zbog velika utjecaja vulgarizama u kazalitu, nazivajui ga prostakim jezikom (Klai 1972: 237) pa do danas kada pisac Zoran Feri doputa vulgarizme u uionici jer potiu kreativnost (usp. www.jutarnji.hr), ostaje injenica kako su vulgarizmi dio hrvatskoga jezika i kao takvi trebaju se ravnopravno istraivati u leksikografiji i leksikologiji.

19 Swearsaurus how to insult, swear, cuss and curse in 165 languages, vie na www.it-rx.com. 20 Vie o alternativnom hrvatskom rjeniku vidi na www.croportal.net.

46 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA

LITERATURA
Ani, V. 2009. Nalije kalupa. Sabrani spisi. Disput. Zagreb. Ani, V. 2003. Veliki rjenik hrvatskoga jezika. Novi Liber. Zagreb. Grochowski, M. 1995. Sownik polskich przeklestw i wulgaryzmw. Wydawnictwo Naukowe PWN Sp. z o. o. Warszawa. Katni-Bakari, M. 2001. Stilistika. Nauna i univerzitetska knjiga. Sarajevo. Klai, B. 1972. Izmeu jezikoslovlja i nauke knjievnosti. Matica hrvatska. Zagreb. Sili, J. 2006. Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Disput. Zagreb. ipka, D. 1999. Opscene rei u srpskom jeziku. CPL Beograd. Prometej Novi Sad. Beograd. kiljan, D. 1989. Lingvistika svakodnevice. Knjievna zajednica Novog Sada. Novi Sad. Teak, S. 1991. Hrvatski na svagda()nji. kolske novine. Zagreb.

Internetski izvori
http://www.croportal.net/, (pristupljeno 2. 7. 2010.) http://www.eudict.com/, (pristupljeno 2. 7. 2010.) http://hjp.srce.hr/, (pristupljeno 1. 6. 2010.) http://www.it-rx.com/insult/, (pristupljeno 2. 7. 2010.) http://www.jutarnji.hr/zoran-feric, (pristupljeno 2. 7. 2010.) http://www.vicevi.biz/, (pristupljeno 1. 7. 2010.)

Godina V, Broj 5

47

CASSIUS

NAZIVI HRVATSKOGA JEZIKA U POVIJESTI

Sanja Novotny

am je naziv jezika jedan od elemenata nacionalnoga identiteta, kako objanjava Barbara Oczkowa (2010). Naziv se hrvatski jezik prvi put pojavio 1275. godine na Istarskom razvodu, ali se taj naziv kroz stoljea mijenjao. U vrijeme nastanka Istarskoga razvoda rije jezik znaila je i narod. Naziv hrvatski jezik zabiljeen je i na zapisu popa Martinca iz 1493. godine. Oba citata zapisana su na starohrvatskom jeziku koji se tada temeljio na akavskom narjeju. Sve do narodnoga preporoda ravnopravno je, uz ostale, bio i narodni naziv hrvatski (harvacki, hervacki, horvacki) jezik. No, u djelima pisanima na stranim jezicima, ali i na hrvatskom, vrlo se esto jezik nazivao ilirski/iliriki. Taj je naziv openito odreivao hrvatski jezik ili mu je znaenje bilo toliko iroko da je obuhvaalo jezike svih junih Slavena, pa i svih Slavena. Upravo je taj naziv najei u gramatikama i rjenicima isusovaca (Kai, Della Bella, Jambrei, Mikalja), franjevaca i pavlina (Belostenec). Toliko se iroko upotrebljavao zbog netone teorije prema kojoj su se etniki, ali i jezino Iliri poistovjeivali sa Slavenima. Naziv je ostao jo iz renesansnoga doba, a u Hrvatskoj je u potpunosti zaivio nakon Tridentskoga sabora, tonije tijekom katolike obnove. Sanja Kneevi (2007: 41) objanjava kako je kljunu ulogu u procesu standardizacije hrvatskoga jezika imao Bartol Kai, autor prve hrvatske gramatike. On je u svojoj Gramatici normirao naddijalektalni tip jezika tokavske osnovice, a naziva ga ilirskim. injenica je da se hrvatski jezik dugo nazivao i ilirski jezik ne pobija injenicu da je pojam ilirski jezik u pojedinim razdobljima i u pojedinih autora imao vrlo razliit opseg. Premda su upravo u 17. stoljeu jasno odreene granice ilirskih zemalja, pa time i ilirskoga jezika, u kroatistici se ilirizam 17. stoljea, odnosno barokni slavizam preusko tumai. U svakom sluaju ne treba gledati toliko na naziv jezika, vano je koji je jezik opisan ili kojim je jezikom neko djelo napisano (Tafra 2012: 41), tj. vano je da je to uvijek bio hrvatski jezik iako se nije uvijek zvao svojim narodnim imenom. Temelj kasnijim pogrenim teorijama i pogledima bila je hipoteza o etnogenezi Slavena, koju je postavio otac slavenske filologije Josef Dobrovsk po kojoj su

48 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA svi Slaveni potekli od Srba. Kad bi to bila istina, onda bismo trebali govoriti o Prasrbima umjesto o Praslavenima. Svoju je teoriju iznio 1818. godine, tj. u vrijeme kada je znanje o junoslavenskim jezicima bilo manjkavo zbog nedostatka teoretskih istraivanja i materijalnih dokaza, napose kad je rije o junoslavenskoj dijalektologiji (Oczkowa 2010: 16). U poetku je Dobrovsk dijelio June Slavene na Hrvate (kajkavci i Slovenci) i Srbe (akavci, tokavci, Torlaci, Bugari i Makedonci). Poznat je i naziv slovenski jezik, koji je Dobrovsk smatrao podvrstom hrvatskoga jezika, a koji u srednjovjekovnoj pismenosti na glagoljici znai slavenski. Kako navodi Oczkowa (2010: 16), njegovoj se klasifikaciji otro protivio slovenski lingvist Jernej Kopitar, koji je kajkavtinu pribrajao slovenskomu jeziku. Godine 1843. Antun Maurani, objavljujui Vinodolski zakon, prvi dao znanstveni opis akavskoga dijalekta. Na temelju je analize jezinih obiljeja doveo u sumnju miljenje o identinosti tokavskih i akavskih dijalekata te ih klasificirao kao dva razliita dijalekta istoga jezika. Njemu takoer moemo zahvaliti uvoenje termina tokavsko i akavsko narjeje u hrvatsko jezino nazivlje (Oczkowa 2010: 17). Njegova su istraivanja postala temeljem novoga vienja akavskih govora kao izvorno hrvatskih, a tokavskih kao srpskih, to je i Karadi smatrao, ali i neki slavisti. Od toga trenutka tokavtina je pripisivana srpskomu jeziku, koje se gledite jo i danas zna susresti u nekih srpskih jezikoslovaca. Prema tomu uenju u 19. stoljeu jedino bi akavci bili Hrvati, dok su Hrvati kajkavci ubrajani u Slovence, a Hrvati tokavci smatrani su Srbima, eventualno Srbima katolike vjeroispovijesti. Nakon razdoblja nijekanja injenice postojanja hrvatskoga jezika, koji je smatran srpskim, u slavistici se tridesetih godina 19. stoljea pojavljuje hrvatski naziv opet kao sloenica srpsko-hrvatski. Taj je naziv za hrvatski jezik oznaavao zajednitvo tokavskih i akavskih govora, kako navodi Oczkowa (2010: 17). J. P. afak je smatrao da Hrvati kajkavci, kao i hrvatski tokavci i akavci (koje je ee nazivao katolikim Srbima), tvore knjievnu, jezinu i kulturnu cjelinu. Uvodei naziv Iliri u uem smislu, u njih ubraja hrvatske akavce i tokavce, tj. katolike Srbe. Rezultat je uporaba naziva srpski kao sinonima ilirskomu (Serbisch oder Illyrisch) (Oczkowa 2010: 19). Polovicom 19. stoljea nastao je naziv srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik, koji se temelji na novotokavskom istonohercegovakom dijalektu. Neupitan je dokaz istovjetnosti obaju jezika bila zajednika dijalektna osnovica koja se poistovjeivala s jezinim zaviajem Vuka Stefanovia Karadia. Ispravak te definicije temelji se na izostavljanju atributa istonohercegovaki te isticanju novotokavtine kao jedine dijalektne osnovice hrvatskoga jezika. Taj su problem hrvatski lingviGodina V, Broj 5

49

CASSIUS
sti pokrenuli osamdesetih godina te su dokazali da nema argumenata za smatranje istonohercegovakoga dijalekta osnovicom hrvatskoga standarda. Hrvatski se standardni jezik izgradio na temeljima viestoljetnoga hrvatskoga knjievnoga jezika i na temeljima svojih narjeja. Novotokavtina je samo naelno dijalektna osnova jer nije ni jedan odreeni govor u temeljima standarda. Branka Tafra pie kako se naziv hercegovaki pojavio poslije, ali uglavnom je povezna s fonolokom normom ilirskoga jezika (npr. naglascima, izgovorom jata). Tafra naglaava da je otvorenost prema dijalektnome bogatstvu hrvatskoga jezika i danas obiljejem njegova standarda koje je znatno oslabljeno kasnijim djelovanjem vukovaca. Oni su odvojili hrvatski jezik od mnogih njegovih izvora te ga prilagodili Vukovu modelu i normi (Oczkowa 2010: 2728). Sudjelovanje novotokavske osnove u oblikovanju knjievnoga hrvatsko-srpskoga, a istodobno i hrvatskoga jezika, Ivi objanjava na nain koji oslikava tadanje poglede na tu temu, navodi Oczkowa (2010: 29). U skladu s tim na prijelazu 15. u 16. stoljee taj se jezik u Dubrovniku oblikuje kao knjievni na temelju lokalnoga jekavskoga dijalekta. Radovanovi upotrebljava naziv standardni jezik koji, krajem ezdesetih godina 20. stoljea, uvodi Brozovi. Oczkowa (2010: 36) navodi kako je taj termin bio ei u zapadnom jezikoslovlju. Zakljuili bismo temu s injenicom koliko je bitno pitanje naziva hrvatskoga jezika te kako je upravo ono odredilo vana razdoblja u razvoju nae zemlje. Naelo nacionalnoga suvereniteta i ravnopravnosti podrazumijeva pravo svakog naroda da ouva karakteristike nacionalnoga postojanja prema emu se dolazi do vane uloge naziva jezika kojim se hrvatski narod slui. Na je hrvatski jezik najvaniji spomenik cjelokupne hrvatske kulturne batine zbog ega je razumljivo nastojanje znanstvenika da mu se ouva njegovo narodno ime.

LITERATURA
Kneevi, S. 2007. Nazivi hrvatskoga jezika u dopreporodnim gramatikama. Croatica et Slavica Iadertina. Zadar, str. 4169. Oczkowa, B. 2010. Hrvati i njihov jezik. kolska knjiga. Zagreb. Tafra, B. 2012. Prinosi povijesti hrvatskoga jezikoslovlja. Hrvatski studiji. Zagreb.

50 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA

MOCIJSKI PARNJACI: KROATOLOKI OSVRT NA ENSKO21

Jasmina Pavi

ezik je proizvod sedimentacije jezika prolih razdoblja (Irigaray 1999: 25). Jezik nije univerzalan, on je nain drutvene komunikacije i nije neutralan ni nedodirljiv. Svako razdoblje nosi svoja pravila i svako razdoblje donosi nov napredak. Oit je paradoks kod napretka, koji ne mora nuno voditi prema naprijed, a u jezinom se kontekstu namee niz novih paradoksa, o kojima raspravlja Luce Irigaray u svojem poznatom eseju o jeziku: Postmodernizmom moemo nazvati stav dekonstruiranja tzv. binarnih opozicija, pa i one muko/ ensko. Nema, dakle, smisla pitati se to je muko i to je ensko, ve kako neka kultura odreuje suprotstavljene osobine koje ulaze u niz strukturalno povezanih binarnih opozicija (str. 8). U ovom e se radu razmatrati kako spol/rod utjeu na jezik, ali i kako jezik utjee na drutveni poloaj spolova/rodova. Piui o feministikoj kritici kao o jednoj od temeljnih struja suvremene teorije, Jonathan Culler spominje prvu podjelu rada po spolu te navodi kako je ena bila vezana uz kuanske poslove i porodicu, ponajprije zbog svoje fizioloke funkcije (Culler 1991: 3756). Slino navodi i Zlatko Vince u raspravi o rodu u jeziku, povezujui mukarce s jednim tipom posla (broenje, noenje oruja), a ene uz kuu i obiteljske poslove (Vince 1954/55: 115). Branka se Gali bavi upravo orodnjenim radom, te sugerira pogrenu utemeljenost pretpostavke o rodnoj podjeli rada: Rane analize ove rodne podjele rada polazile su od pretpostavke da su podjele izmeu mukih i enskih spolnih uloga prirodne i bioloke (Gali 2011: 26). U tom smislu, orodnjeni rad ima duboko korijenje, a danas sasvim vitalan plod. Prema navodima Branke Gali mnogi smatraju da su spol i dob najstariji oblici podjele rada, a obitelj mjesto koje podrava polarizaciju i dodjeljivanje uloga u kojima je jasno gdje ena pripada i komu slui (Gali 2011: 33). Nadalje, Gali smatra kako je upravo (ne)shvaanje kulta majinstva razlog zbog kojega je posao
21 Ovaj je rad skraena verzija zavrnoga rada na Diplomskom studiju kroatologije na Hrvatskim studijima, a

napisan je pod mentorstvom prof. dr. sc. Branke Tafre.

Godina V, Broj 5

51

CASSIUS
koji radi ena manje vrijedan i slui samo za popunjavanje obiteljskoga budeta. Zanimljiv je nain u kojem Gali primjeuje konstantu neravnopravnosti, a koja je izazvana neodvojivom enskom funkcijom reproduktivnom. Frapantna je injenica kako jedino ljudsko bie ena, barem za sada, moe odrati ovjeanstvo svojim reprodukcijskim svojstvima, a istodobno joj to svojstvo posude onemoguuje ravnopravnost. Orodnjeni je jezik novotvorenica modernoga svijeta, ali orodnjenost se u kontekstu zanimanja nadaje na samom poetku. Zbog tradicijskoga postojanja iskljuivo mukih i enskih poslova nije bilo potrebno stvoriti i upotrebljavati nazive, tj. mocijske parnjake, koji oznauju ensku osobu neke profesije ako ga je radio samo mukarac, ili obrnuto. S vremenom ene ulaze u sva zanimanja. No, tada se stvaraju nove razlike izmeu spolova jer takve enske profesije gube svoj presti. to je presti manji, to je ee oslovljavanje ene jedino nazivom u enskom rodu. Iako mocijska tvorba nije novna suvremenoga svijeta, enska se nevidljivosti, i u jezinom razmatranju, zadrala do dananjih dana. Razlog tomu mogu biti duboko ukorijenjeni ostaci antikih previranja. Jo je antika povijest podravala i odravala enu kao privatno, a na taj je nain ena postala ona koja ne stvara kulturu i ne pie povijest. Privatnost je u tom smislu znaila ivot bez mogunosti ljudskoga postojanja. Drugim rijeima, kako su to Aristotel i Platon nazivali, postojao je javni mukarac i privatna ena. Javno je ono osnovno za ljudski ivot, a privatno je samo nunost. enski mocijski parnjaci nisu samo aktivistiki problem. Nepronalaenje zadovoljavajuega parnjaka, dvojba oko pravilnije upotrebe, rjenike dvojbe oko natuknica kojima se imenuju enske osobe te njihov izostanak, samo su neki od upita koji s vremenom trpe. Pravi rjenik mocijskih parnjaka hrvatski jezik jo nema. Iako se prilino raspravljalo o mocijskim parnjacima kao rjenikim natuknicama, koji su esto dio nekoga drugoga rjenika (npr. Hrvatski estotni rjenik), uvjeti za samostalni rjenik nikada nisu bili u potpunosti zadovoljeni. Takoer, ne postoji tvorbeni tip koji bi odgonetnuo kako se tvori enski parnjak od imenica na -lac (ronilac, maevalac ). Tvorba pojedinanih primjera dovodi do nesistematizacije pa je najei odgovor da parnjaka nema. S druge strane, upotreba je generikih mukih mocijskih parnjaka kao opih sasvim neopravdana i (pre)esta. Cijeloga se ivot susreemo s mocijskim parnjacima, ali ipak nismo svjesni kompliciranosti i opsenosti ove teme. Ponajprije, prva je prepreka jezikoslovno nazivlje. Pokazalo se kako rjenici, jezini internetski portali, gramatike i drugi struni prirunici u pravilu ne poznaju naziv moviranje, a na njega se najee

52 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA samo upuuje. Osim toga, problematini su i pojmovi rod i/ili spol. Semantiki pojam spola treba razlikovati od gramatike kategorije roda Na primjeru imenice curetak postaje jasno kako je to imenica mukoga roda, ali se odnosi na ensku osobu. Hrvoja je Heffer naglasila kako je rod pitanje manjega ili viega, pitanje izbora (za razliku od spola). I to ne izbora mukoga ili enskoga, nego izbora iz niza mukoga i enskoga pluraliteta (Heffer 2007: 173). Mocija je (tvorbena) promjena spola i roda. Promjenom roda dolazi do pridjevne mocijske tvorbe (visok-, visok-a), a ako se izrie i spol, dolazi do imenine mocijske tvorbe, tj. do moviranja (glumac glumica). U tvorbi enskoga parnjaka najee sudjeluju sufiksi -a, -ica, -ka, -inja i -kinja, a kod mukoga parnjaka to su -(a)c i -(a)k. Od nekih se imenica ne moe napraviti mocijski parnjak, a ogranienja mogu biti razliita, pa i izvanjezina. Iako neki mocijski parnjaci nemaju svoj parnjak, pokuavaju se pronai razliita rjeenja za tvorbu. Do sada svi napori nisu pokazali dovoljno jasnu sistematizaciju problema. Pojedinana tvorba enskih parnjaka dovodi do nejasnoa naina tvorbe parnjaka. Prema Eugeniji Bari (1987) svi muki mocijski parnjaci mogu imati enski parnjak, samo je pitanje zaivljenosti tvorenice. U tom je smislu vano naglasiti razliku izmeu postoji i postoji u upotrebi. Ako parnjak postoji, potencirana je i njegova upotreba. Zanimljiv je prikaz rodnoga identiteta, koji navodi Irigaray, prema kojem su mukarci sebi pripisali osobnost, a ene sveli na status predmeta ili nita (Irigaray 1999: 53). To vrijedi i za rod rijei. Kosac je mukarac, a kosilica je orue kojim se slui mukarac i ta se rije ne moe dati enskoj osobi, ne postoji rije koja bi opisala enu koja kosi. Takoer, vrlo je znakovita injenica da rjenika natuknica tajnica sadri uputu: vidi tajnik. Na taj se nain preko jezika ugroava drutveni poloaj ene, a neposredno enski oblik vrlo esto aludira na omalovaavanje osobe. Prema tomu Irigaray zakljuuje kako su mukarci okrueni oruima enskog roda i enama-objektima (isto). Trenutak u kojem je ena postala razoarenje i prezir, prema Culler (1991), jest kada je u prvo vrijeme novoroene hranila majka. To je prvotno iskustvo najranije kada se javljaju razoarenja, a ishod je snana zlovolja prema toj ovisnosti i kompenzacijska tenja za poistovjeivanje s mukim osobama, koje zapaamo kao razliite i neovisne. ak ni keri majka moda nikada ne bi izgledala takvim potpunim ja kao to je to otac, koji je bio ja ve pri prvom susretu s njim (Culler 1991: 46). Vrlo je vano uoiti stanje u kojem sve vrijedno pripada mukarcima i oznaeno je njihovim, mukim rodom. Osim dobara koje u uem smislu rijei pripisuje sebi, mukarac poinje svoj rod pripisivati i Bogu (ovaj Bog) (Irigaray 1999: 25).

Godina V, Broj 5

53

CASSIUS
Prirunik Centra za enske studije spominje etiri podruja u kojima se ena diskriminira: jezik, obrazovno-znanstveni sustav, mediji i nasilje protiv ena. Jezik se smatra najjasnijim pokazateljem diskriminacije, a kako je mo imenovanja iskljuivo muka, jezik podrava i reproducira diskriminaciju (Centar za enske studije 2004). Irigaray smatra kako je pravo na jednakost tu da se pokae razlika. ene i mukarci nisu jednaki i jezik to jasno pokazuje. Glovacki-Bernardi zato inzistira na jezinoj biti roda: Bivstvo rijei u ljudskoj svijesti povezano je s bivstvom stvari i stoga treba nastojati ene u jeziku uiniti prisutnima (Glovacki-Bernardi 2008: 105). Zakljuuje se kako do promjena ne moe doi bez drutva i jezika. Sredinom je 20. stoljea (Savi 1995) i poetkom 21. stoljea (Pavi 2012) provedena komparativna analiza upotrebe enskoga mocijskoga parnjaka na odabranim publicistikim primjerima. Analizom je ustanovljeno kako se u 21. stoljeu dosljednije upotrebljava enski parnjak u svim publicistikim rubrikama, osim kod vritelja/vriteljice dunosti. Na taj se nain potvrdila nejasna razlika ope i/ili konkretne situacije. Ranije analize pokazuju kako je pojavljivanje enskoga mocijskoga parnjaka ovisilo o tipu rubrike u dnevnim listovima, a posebno je bila oita nevidljivost ene u vjerskim asopisima (Savi 1995). S druge pak strane, analizom se odabranih rjenika uoava nedosljednost u obraivanju mocijskih parnjaka. Ni jedan pregledani rjenik nije dosljedno navodio i muki i enski parnjak. Takoer, uoava se nedosljednost pri odabiru rjeenja za navoenje parnjaka kao posebna natuknica za svaki parnjak ili kao jedna natuknica za oba parnjaka. Ako je rjenik i bio dosljedniji (npr. enski i muki parnjaci imaju posebne natuknice), tada su se javljali drugi problemi (npr. nepronalaenje enskoga parnjaka). Iako bi navoenje svih enskih parnjaka moglo naruiti rjeniku ekonomiju, potrebno je problemu pristupiti interdisciplinarnije. Ipak, dosljednija bi upotreba oba parnjaka (mukoga i enskoga) pokazala pravedniju ravnopravnost spolova. Navoenje bi enskoga mocijskoga parnjaka, kao posebne natuknice, znailo i da enski parnjak uza sebe moe imati potrebne gramatike podatke. Na taj bi se nain sprijeile este pogreke provoenja sibilarizacije ili primjerice pogreke u izvoenju posvojnih pridjeva od mocijskih tvorenica (npr. uiteljicin* i uiteljiin). Nesustavnost rjenike obrade zbunjuje, zabrinjava, ali i osiromauje hrvatski rjeniki fond. Kako bismo svijetu i sami sebi mogli bolje objasniti i predstaviti hrvatski jezik nego dobrim, kvalitetni(ji)m, razumljivi(ji)m i dosljedni(ji)m rjenikom. Iako se dogodio pozitivan iskorak i danas je nezamislivo da Marija Terezija postane kraljem (kako pie u onovremenim dokumentima) (Lisii 1999: 468), i dalje postoje odreene predrasude. Postoji razlika u ravnopravnoj upotrebi mocijskih parnjaka. Ravnopravnija upotreba oba mocijska parnjaka prisutna je u

54 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA kolstvu, ugostiteljstvu, novinarstvu, kazalitu i filmu, u sportu itd. Podruja na kojima nije toliko ravnopravna upotreba enskoga mocijskoga parnjaka su diplome, nazivi kola te razni natpisi u rubrikama novina, knjiga i slino. Ponekada je bitno tko radi neki posao ili tko nam neto priopava jer nedostatak ili krivo protumaene informacije mogu dovesti do problema u komunikaciji. Zanimljiv je primjer s trudnim studentom (Glovacki-Bernardi 2008) koji se spominje u 1. stavku lanka 88. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Logino je da student ne moe biti trudan. Takvo je vrednovanje mukoga parnjaka kao neutralnoga u zakonskim tekstovima dodatno zakompliciralo situaciju. Zakon trai upotrebu oba rodna oblika na razliitim podrujima, ali sam sebi proturjei. Ako je muki rod neutralan (ni muki ni enski spol), zato se u nekim sluajevima mijea ta neutralnost s ne-neutralnou? Govorei o reprezentativnosti, Kodrnja (2008) uoava kako u Saboru i Vladi Republike Hrvatske postoje predstavnici opina, nacija, politikih stranki itd., ali ne postoji i ne uvaava se kategorija iz podruja razliitosti, a koja je starija od svih ostalih rod: Da je jedino u kategorijama individualnoga suvereniteta mogue misliti o realnom, a ne ideologiziranom suverenitetu pojedinaca otkrili su filozofi pretee graanske revolucije. I upravo stoga uvodi se logika reciprociteta i reprezentativnosti razliitih drutvenih segmenata (Kodrnja 2008: 210). Zastupnik jedne politike stranke ne moe zastupati drugu stranku, ali mukarac moe zastupati enu. Kako Kodrnja navodi, vie od 50 % stanovnitva Republike Hrvatske predstavlja 4 % zastupnica u Saboru. Stoga, autorica se pita, znai li to da u svim pitanjima mukarci mogu predstavljati ene? Zakonska je obveza ravnopravne upotrebe obaju mocijskih parnjaka za sva zanimanja dopunjena tablicom svih zanimanja u mukom i enskom rodu.22 Popis donosi mnotvo zanimanja, no istaknut e se brigadir istaica brigadirka istaica. U tablici se nalazi i ista, ali kada se govori o kategoriji kunih pomonica postoji samo istaica, iako se govori o mukarcu (brigadiru). Prema tomu, takvo stanje jo jednom pokazuje ukorijenjenost antike dihotomije javno/privatno. Feministkinje se bore za isticanja ene na svim ivotnim podrujima. Ali, povijesno gledano, i mnogi su se poznati mukarci u nas zalagali za ene i njihova prava. Bili su to primjerice Ivan Filipovi, Ivan Perkovac, August enoa, Josip Gall itd. (ego 2011). ene kao i mukarci imaju potpuno pravo na jednaku i ravnopravnu upotrebu odgovarajuega mocijskoga parnjaka, ali treba uzeti u obzir i druge mogunosti. Dosljednom upotrebom obaju parnjaka stvaraju se dodatni problemi, tj. teko je pratiti tekst u kojem se sve dvostruko navodi, a naruava se i jezina
22 Usp. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/378415.pdf

Godina V, Broj 5

55

CASSIUS
ekonomija. Znaenjem rijei diskriminacija nije u potpunosti obuhvaeno ono za to se feministi i feministkinje bore. Gotovo je uzaludno traiti teoretsku podlogu tim smjernicama, ali treba sprijeiti mogue probleme, kao kod trudnoga studenta. To znai da treba spominjati i enski mocijski parnjak, pogotovo ako je jedino on logian, ali ne treba forsirati na dosljednoj upotrebi koja naruava samu bit teksta. Irigaray smatra kako je pravo jednakost tu da se pokae razlika. ene i mukarci nisu jednaki i jezik to jasno pokazuje. Zrinjka Glovacki-Bernardi u studiji o orodnjenom jeziku navodi Kroskrityja koji smatra da jezik i komunikacija predstavljaju kljune kriterije pomou kojih lanovi neke skupine definiraju svoju skupinu i pomou kojih drugi definiraju tu istu skupinu i njezine lanove. Stoga u jezinom konstruiranju identiteta komunikacijskom praksom oslovljavanje ima osobitu ulogu. Rodni se identiteti takoer ustanovljavaju na razini rjenika i razgovorne prakse ime se govornik/ca pozicionira u skladu s kulturnim modelima mukog i enskog jezinog ponaanja (Glovacki-Bernardi 2008: 103). Suvremeno je drutvo donijelo brojne pozitivne promjene za enu na svim podrujima. S druge strane, tradicija je ostavila svoj trag i jo uvijek postoje elementi spolne diskriminacije. Kao to postoji seksizam u drutvu, tako postoji i seksizam u jeziku. Svaki/a govornik/ca modificira jezik na svoj nain zbog ega nastaju varijante istoga jezika. Jedan od aspekata jezine raznolikosti jest i nain na koji mukarci i ene upotrebljavaju jezik. Etnografi su u svojim istraivanjima uoili da mukarci i ene upotrebljavaju razliite rijei za isti pojam (Grani 2005: 193204). Grani (2005) navodi razliite primjere kako bi pokazala takvu upotrebu pa uoava istoznanice ija je upotreba strogo odreena. U mukom se diskursu upotrebljavala rije u mukom obliku, a kada bi se ta ista rije upotrebljavala u komunikaciji sa enom, ona bi se promijenila u enski oblik. Na taj su nain mukarci iskazivali svoju superiornost. Takoer, autorica navodi zanimljiv primjer enske varijante afrikoga jezika Bantu plemena Zulu u kojoj su neki glasovi zabranjeni enama pa tako u tom plemenu ena ne bi smjela izgovoriti z, tj. umjesto amanzi ona bi izgovorila amandaba (Grani 2005).Ako govorimo o varijantnim oblicima zasnovanim na spolnim razlikama, treba spomenuti i razlike u neverbalnoj komunikaciji (ene vie koriste neverbalne znakove), fonetici i fonologiji (naglasci, ton i sl.), izboru leksika itd. Spol kao razlikovno obiljeje ne iskljuuje druga nejezina razlikovna obiljeja (rasa, dob, podrijetlo itd.). Glavni je razlog aktiviranja feministkinja bio upravo slabo ili nikakvo postojanje enskih mocijskih parnjaka. Jesu li ene obiljeene mukim zvanjima, titulama i zanimanjima jer su one neutralne? Uz tolika pomukarivanja enskih

56 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA zanimanja, one kao da vie ne pronalaze svoju afirmaciju. Ne elei vie biti doktorice kao doktorove supruge, ene se sve vie bore za ravnopravnu upotrebu enskoga mocijskoga parnjaka doktorica i to u drutveno aktivnom smislu. ene su se oduvijek borile za svoj poloaj ne elei nita drugo nego ravnopravnost. Unato svim zakonskim obvezama i ostalim propisima, govor i jezik jesu spolno odreeni. Poticanje na ravnopravnost ne znai i poticanje na neutralnost. No, ako je i jedno i drugo upitno, ipak ostaje (ne)objanjiva arolija kojom ena (p) ostaje nevidljiva u svoj svojoj razliitosti od mukarca. Do promjena se ne moe doi bez drutva i jezika. No, drutvo i dalje osnauje zidove haremskoga jezinoga prostora, umjesto, kao to sugerira Irigaray, ulog govora i ulog jezika trebao bi se vie koristiti za veu kulturnu zrelost i za viu kulturnu pravdu (Irigaray 1999: 26).

LITERATURA
Bari, E. 1987. Mocijski parnjaci i njihova upotreba. Rasprave Zavoda za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku 13: 918. Culler, J.1991. O dekonstrukciji. Globus. Zagreb. Gali, B. 2011. ene i rad u suvremenom drutvu znaaj orodnjenog rada. Sociologija i prostor 49, 189 (1): 2548. Glovacki-Bernardi, Z. 2008. Kad student zatrudni ... rasprava o rodnoj perspektivi u jeziku. Alfa. Zagreb. Grani, J. 2005. Muke i enske varijante jezika. Jezik u drutvenoj interakciji (zbornik radova). Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku. Split, str. 193204. Heffer, H. 2007. Bioloka i drutvena kategorija roda u rodnoj teoriji i rodna teorija stereotipa. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 33: 165175. Irigaray, L. 1999. Ja, ti, mi. Za kulturu razlike. enska infoteka. Zagreb. Kodrnja, J. 2008. ene zmije rodna dekonstrukcija. Institut za istraivanje u Zagrebu. Zagreb.
Godina V, Broj 5

57

CASSIUS
Lisii, V. 1999. O spolu Marije Terezije (muki rod, enski rod). Teorija i mogunosti primjene pragmalingvistike (zbornik radova). Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku. Zagreb Rijeka, str. 467470. Savi, S. 1995. Jezik i pol (II). Istraivanja kod nas. Filozofski fakultet. Novi Sad. ego, J. 2011. O enama u Viencu i o liku uiteljice u trima knjievnim tekstovima 19. stoljea. Kroatologija 2, 2: 141169. Vince, Z. 1954/55. Drugarica direktor, gospoa profesor ili drugarica direktorica, gospoa profesorica? Jezik 3: 113118. Zakon o ravnopravnosti spolova (15. srpnja 2008. godine). Dostupno na internetskoj stranici: http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/hr/zakon-oravnopravnosti.html.

Internetski izvori
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/378415.pdf (pristupljeno 9. 8. 2012. )

58 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA

LATINICA JEDNO OD TRIJU HRVATSKIH PISAMA

Iva Suilovi

d triju hrvatskih pisama latinica je najmlaa. Od 9. stoljea kada su dobili svoje prvo pismo, glagoljicu, Hrvati ju upotrebljavaju sve do polovice 12. stoljea, a potom glagoljicu i irilicu. U 14. stoljeu poinje se upotrebljavati latinica. Prvi se tekstovi na latinici poinju javljati relativno kasno, u drugoj polovici 14. stoljea, ali latinica je ipak uspjela potisnuti i glagoljicu i irilicu. Oni su od 16. stoljea samo rubna hrvatska pisma. Najstariji su poznati tekstovi pisani latinicom Red i zakon sestara dominikanki u Zadru, djelo datirano 1345. godinom, te ibenska molitva iz 14. stoljea koja se pripisuje fra Pavlu ibenaninu. Proces uvoenja latinice, kao jedinoga hrvatskoga pisma, nije bio jednostavan ni jednodimenzionalan. Naime, latinicu nije bilo lako prilagoditi fonolokomu sustavu hrvatskoga jezika. Takoer, pojedini su dijelovi Hrvatske bili pod razliitim vanjskim utjecajima. Nadalje, latinina je grafija od svojih prvih poetaka bila u uskoj vezi s crkvenim ivotom, tonije s izgovorom latinskoga jezika. Kako se crkveni jezik u razliitim podrujima razliito izgovarao, tako su se razvili razliiti slovopisni sustavi. Prema tomu, u Hrvatskoj razlikujemo dva slovopisna sustava. S jedne strane, podruje je Dalmacije bilo pod utjecajem talijanskoga izgovora latinskoga jezika. Tako se, na primjer, u Dalmaciji palatali biljee kao gl za /lj/ ili gn za /nj/ te u tom primjeujemo utjecaj talijanskoga grafijskoga sustava. S druge strane, kajkavsko je jezino podruje bilo pod utjecajem Ugarske. Ondje primjeujemo utjecaj ugarskoga grafijskoga sustava pa se tako palatali biljee kao ly za /lj/ i ny za /nj/. Ipak, vei je problem predstavljalo pisanje naih nepanih glasova. Naime, kako pisci nisu nalazili neke strane uzore, koristili su se razliitim grafemima. Tako je isti pisac vrlo esto isti glas biljeio razliitim grafemima pa nije postojao jedinstven sustav. Promatrajui takvu situaciju te uviajui da je ona tetna za hrvatski jezik, istaknuli su se pojedinci koji su eljeli srediti nastali grafijski nered. Naime, iako pisci nuno prihvaaju dvoslove ili troslove, elja je za jednoslovnim rjeenjima stalno prisutna. Tu e elju prvi uspjeti ostvariti Pavao (Ritter) Vitezovi.
Godina V, Broj 5

59

CASSIUS
Tenja se za jednoslovnim rjeenjima ponajprije ogleda u upotrebi dijakritikih znakova. Koliko je ta elja uvrena u hrvatsku svijest, svjedoi i injenica da je ona prisutna ve u najstarijim tekstovima pisanim latinicom iz 14. stoljea.

Dalmatinski grafijski sustav

Prva osoba, koja se istaknula u reformi grafijskoga sustava, bio je ime Budini. On je, najvjerojatnije po uzoru na eku grafiju, u svojim djelima poeo upotrebljavati jednostavnu grafiju. Za nae grafeme i Budini upotrebljava sline. Takoer, Rafael je Levakovi na samom poetku svojega djelovanja dodao dijakritike znakove glagoljinim i irilinim slovima, a potom i latininima. Naalost, sve je ostalo samo u rukopisu. Bartol Kai, pisac nae prve gramatike, u predgovoru svojega djela Ritual rimski objanjava kako treba stvoriti grafiju u kojoj e uvijek jedan znak oznaavati jedan glas jer se dogaalo da pisac ima vie grafema za jedan fonem. Najvjerojatnije je najvaniju ulogu u pojednostavljivanju grafije odigrao Pavao Vitezovi. Naalost, nije se sauvalo nijedno njegovo latinsko djelo o reformi grafije, ali mi o njoj ipak saznajemo iz predgovora njegova djela Plorantis Croatiae saecula duo iz 1703. godine, u kojem itatelje upuuje na svoju raspravu Orthographia Illyricana. Njegova je osnovna zamisao da se svaki glas uvijek treba biljeiti istim i jednim znakom te da se trebaju koristiti dijakritiki znakovi. Potom, Vitezovi u svojim djelima odbacuje dvoslove i troslove te se ugleda na glagoljini monografski sustav. Na taj nain Vitezovi nudi dosljedan jednoslovni sustav u koji je ukljuio i dijakritike znakove. Upravo bismo stoga vrlo lako mogli ustvrditi kako je Vitezovi prava pretea Ljudevitu Gaju.

Slavonski grafijski sustav

Reformatorska je djelatnost slavonskih pisaca trajala od polovice 18. stoljea, a njezin e najvei uspjeh doi do izraaja krajem stoljea kada je slavonski slovopis postao najprihvaeniji i najproireniji. Prvi, koji se u reformi grafijskoga sustava u Slavoniji najvie istaknuo, bio je Jerolim Lipovi, a koji je svoja grafijska rjeenja iznio u predgovoru djela Dussu csuvauiche pohogjenje. On je za pojedine foneme uzeo sljedee grafeme: c /c/, ch //, cs //, gj //, cx /d/, lj /lj/, nj /nj/, s /s/, ss //, z /z/, x //, er /r/. Slavonski grafijski sustav zapravo predstavlja kompromis izmeu dalmatinske i sjeverne grafije. Upravo je doputenjem za primjenu u kolstvu, kao prirunik, slavonski i kajkavski slovopis postigao velik uspjeh. Istodobno su 1779. godine objavljeni kajkavski pravopis Kratki navuk za pravopiszanjye horvatzko za

60 Godina V, Broj 5

JEZINA BRUSIONICA potreboszt narodnih skol i slavonski Uputjenje k slavonskomu Pravopisanju za potrebu narodnieh ucsionicah u Kraljevstvu Slavonie pa su oba prirunika poetak pravopisnoga kodificiranja u nas. U 19. stoljeu, tonije 1830. godine, Ljudevit Gaj u Budimu tiska svoje djelo Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaa, poleg mudroubneh, narodneh i prigospodarneh temeov i zrokov. Reforma je grafijskoga sustava u tom djelu imala uzor u ekoj latinici. Dijakritiki je znak, koji Gaj uvodi, bila tilda (~). Za razliku od dalmatinske i slavonske grafije, u kajkavskoj se grafiji nisu primjenjivali dijakritiki znakovi. Prvi koji ih je predloio, kako je ve reeno, bio je Pavao Vitezovi, a od njega ih je preuzeo Ljudevit Gaj. Gaj je veliku pozornost posveivao upravo grafiji. Naime, njegovo je stajalite bilo da je upravo sreena grafija put za postizanje jedinstvenoga jezika, a jedinstveni jezik vodi i jedinstvu naroda. Dananja latinica svoj konani oblik poinje dobivati Gajevim lankom Pravopisz iz 1835. godine. U tom radu Gaj za osnovu hrvatskoga jezika uzima tokavsko narjeje, koje je bilo najrairenije na hrvatskom podruju. Nadalje, uvodi pisanje rogatoga e () za jat, znak za preuzima iz poljskoga jezika te uvodi dvoslove dj, lj, nj, tj za biljeenje fonema //, /lj/, /nj/, //. Reforma se grafijskoga sustava, kao i sva normativna djelovanja u razdoblju ilirizma, ostvarivala uglavnom preko pera, tj. pisanjem gramatika, pravopisa i razliitih predgovora u kojima su pisci izlagali svoje stavove o jeziku. Ilirci su eljeli stvoriti jedinstven, normiran jezik, a to je bio nain na koji su hrvatski jezik eljeli zatititi od stranih utjecaja kojima je konstantno bio izloen. Kako bi kodificirali jezik, jezikoslovci su esto posezali za starijim rjenicima i gramatika. Naime, eljeli su stvoriti opehrvatski leksik. Tako su sve gramatike, poevi od Kaieve, stvorile odreenu cjelinu. Upravo je Bartol Kai, kao otac hrvatske gramatike, bio uzor svim nadolazeim generacijama gramatiara. Oslanjajui se na povijest hrvatskoga jezika i uzevi u obzir zamisli hrvatskih jezikoslovaca, koji su se zalagali za hrvatski jezik prije njih, Gaj i ilirci nakon mnogih prethodnih pokuaja usustavljivanja uredili latinini slovopis, koji je inio osnovu jedinstvenoga jezika kao sustava. Trebat e do kraja stoljea samo neke slovopisne sitnice promijeniti da bi gajica ostala opeprihvaena ne samo u hrvatskom jeziku nego i u slovenskom te u srpskom kao drugo pismo. Tako su Hrvati konano imali oien put prema jezinomu ujedinjenju, a vrlo je jasno da je upravo jezik taj glavni element koji povezuje narod te ga ini jedinstvenim.

Godina V, Broj 5

61

CASSIUS LITERATURA
Kapetanovi, A. 2006. Hrvatska srednjovjekovna latinica. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 31, 1: 463471. Mogu, M. 1984. Glagoljica kao ortografski uzorak u hrvatskoj knjievnosti. Slovo 34:263268. Oczkowa, B. 2010. Hrvati i njihov jezik. kolska knjiga. Zagreb. Vince, Z. 1990. Putovima hrvatskoga knjievnoga jezika. Matica hrvatska. Zagreb.

62 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI

MLADI PISCI

Dragi itatelji i itateljice,

kako bismo rubriku Mladi pisci uinili to zanimljivijom i relevantnijom, od ovoga smo broja donekle promijenili njezinu koncepciju. Rubrika je podijeljena na tri dijela: poezija, kratka pria i esej, a radovi koje ovdje donosimo izabrani su na knjievnom natjeaju koji smo po prvi put proveli u svibnju 2012. Nadamo se da e to postati tradicija. Struno povjerenstvo sainjavao je predstavnik DSK-a Cassius, doc. dr. sc. Dubravka Zima i doc. dr. sc. Davor Piska koji su od prijavljenih radova odabrali najuspjenije. Odabrani radovi proglaeni su na znanstvenom kolokviju Uloga Matice hrvatske u hrvatskoj kulturi nekad i danas koji je 9. svibnja 2012. odran na Hrvatskim studijima. Pobjednici su natjeaja za kratku priu Martina Lonar, Vedran Volari i Bojan Koti, zatim za poeziju Sanda Kovai, Gordan Bezjak i Martina Dumbovi te za esej Bojan Koti i Marica Peri. Pobjednice i pobjednici nagraeni su vrijednim knjigama Matice hrvatske. Uivajte u njihovim radovima.

Urednitvo Cassiusa

Godina V, Broj 5

65

CASSIUS

POEZIJA
Sanda Kovai KONZERVE
Znate kako se u konzervama uva hrana? Tako i vi u konzervama uvate misli i elje svojih majki i oeva. Nema potrebe! Prestanite! Odbacite konzerve! One i onako tete okoliu! Vae ja je tu, ono se rodilo. Dajte mu da raste. Dajte mu da ivi. Njega ja elim upoznati. S njime elim opiti. Maknite te jebene konzerve jer na njih se mogu samo porezati.

66 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI

POLICE
minka li se kad odlazi u knjinicu? iri li tada svoje zaspale oi? Oblai li istu majicu? Misli li na ulicu kojom hoda? Nisi izala iz stana punih sedam dana. Vani je novi svijet. Vidi li ti to? Vani su nove misli, nove rijei i nove knjige. Vani je i on. Meu policama. eka te. eka te da zajedno pronaete novu knjigu. Praznu knjigu.

Godina V, Broj 5

67

CASSIUS

SAKRIJ SE
Stavi puno minke Na te svoje irom otvorene oi Moda sakrije pogreno otvorene zjenice Moda sakrije ono za ime udi Prebaci i kosu preko lica I jo, uz to, pogled zabij u pod Stavi i slualice u ui I pojaaj muziku na najjae Hodaj gradom i kimaj glavom Bravo! Sjedni, odlian pet!

68 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI

Gordan Bezjak ***

I donosim pozdrave dragi prijatelju, tako dugo nisam znao da si pored mene, skrivajui se iza farsa humora i bezbrige, pomalo uzimajui djelie mojeg strpljenja sebi u okrilje. Strai me, sudrue u mraku, i znam da mi donosi ovjenost. Oekujem te u krajevima svojih snova i u proimanju svojih nastojanja. Progutat u te, strane, i bez straha i u miru opet u biti cjelovit, svjestan tvojih pogleda i znajui da ova nada koju donosi lagano izmie.

Godina V, Broj 5

69

CASSIUS

Martina Dumbovi SRAMOTNO I VIAK.

Pred tobom je nevjera u odsijecanju jareih koa ispisanih uglatim jezikom, a vrvljenje postalo je ja tri metra dalje. No ipak ne postoji krv toliko gorka da zatvori upljine oiju razmoenih u formalinu ili naprosto iskopanih otricama beskompromisnih snova. I posljednje strujanje krvi sljepoonicama prodrijet e u topot nerazdijeljivih ostataka leeva jueranjih rijei, nepogaenih pogaenih otrgnutih razgrnutih rasprenih. Sri venom iz duplja pijanih krstarenjem nebom zrelosti i otkupljivanjem srasle due s milijun i dva razasuta ivota od neki dan, kada bogohulnice sopu niice poloene.

70 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI

Prljave djevice sabiru svoju ednost kratkim uzdisajima tromosti vlastitih ideala prodanih sinonjim otkupljivaima slabosti. Skloni te mizerne poglede jer nisam protiv i nije istina, pobogu, popij sr moga bitka nepromijenjenog nevaljalog noima ili godinama posljednjim prethodnim jer vara se, zasljepljuje sebi svojstvenim paradoksima mrzi i ne podnosi krutost kaljuno kontempliranu u ciklus ne prekidajui trepet. Trgaj mi eljust prstima samo ako e biti hrabra gutati oronule dijelove i grebi moje meso s nadlaktica samo akoe biti iva ja. Saivena po uzoru. Neeljena okolini.

Godina V, Broj 5

71

CASSIUS

PROZA
Martina Lonar INDIJANCI U HERCEGOVINI
Neu ja to radit, neuu! cvili baka s neizrecivo iskrenim izrazom lica. Gleda oko sebe i ne zna gdje je. Ajde, bako, dole smo tu da fino pikimo pa emo se nazad vratit u krevet. Pa onda piaj, ako si dola! odvrati mi baka. Ajde, bako, molim te, pliiiz, nemoj me ivcirat, pa pola pet je, ni neu spavat, ajde! Sjedi na koljci s pomalo ljutim izrazom lica kao ovo je zadnji put da ona za mene ovo ini i nikad vie nee, al ajd neka mi bude. Govorim joj da je ona zapravo kraljica i da svaki dan fino sjedi na svom tronu i kud e bolje. Priaj ti svoje, priaj i nastavi spavat. No, naravno, uvijek kratko traje, uz dravnu cestu, kamiondije samo ekaju kad e ugledati sebi slinog i zatrubiti, a mene bude zvuci: Urankaice i urankai, vi sluate Radio Slavoniju, 88. 6 Mhz! Prekrasan dan za jo prekrasnije aktivnosti, sunano je, najavljuju i trideset Celzijevih stupnjeva ... Ma, ne sipaaaj mi eer u kavu pa zna da tako ne pijem, ti, mamo, ko da me ne zna? nevjerojatno distonijskim glasom javlja se i sestra, koju zovem polusestrom pa joj govorim da su ju morali, jednostavno morali zamijeniti u rodilitu i pri tom laem naravno. Ne pijem kavu slatku da mi barem neto u ivotu bude gorko i hihoe se. Pomislim samo: hmm da, i zakolutam zatvorenim oima. Vide da se budim i poinju s pitanjima jesam li dobro spavala, mislim si da, kako da ne, ode u metropolu i izgubi svoju sobu, jo bolje, dijeli ju s bakom. A vidim da mi cimerica ve vae svoje dvije njite kruha namazane medom ili

72 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI domaim pekmezom i sre kavu, kako samo pjeva, bit e da se naspavala, a i zaboravila sinonju avanturu. Nuer avla malog, a je mi se naspavala! Da, ko i ti odvratim. Ja sam spavala ko nikad do sad, ee da bude mi dola tako ee, kako kola? Dobro je, ide i bjeim u kuhinju. Da, mama, pikila je, ne u krevet, da, kao i uvijek u isto doba. Samo da popijem kavu, uuu, Turkinjo moja, dvije lice eera uvijek. Duboko sam ve zaglibila s kavom, bijelu pijem od kad sam svjesna sebe, a to bi moglo biti oko prvoga razreda, iako se ne sjeam praktiki niega iz tog perioda (demencija je sve ea u mlaih ljudi), ali kavu znam da sam pila. I onda turska svaki dan, vie nisi curetak, pije tursku kavu, raste ti rep ve dobrano, a ve sam se i udala, ako emo po okusu. Morat e otii kupiti zavoje da baku previjemo, nema ih vie jer sam ih posudila Marici. Opet ju je prevario malac Pea. Pravio se da je prerezao ile, a zapravo se polio keapom i vikao kako nema ta za jest i da moe zvati ivu istinu koliko je friider prazan i da e se on ubiti ako mu ne spremi neto. Mali je car! i umirem od smijeha. Ma ta se smije, ena se sva nasekirala, a kad je skuila da ju zeza, hvatala ga je po p njive, jadnog smo malog skrivali, Bog zna ta bi mu radila u tom trenu. Al, eto zavoja nema. Pa taj malac je peti razred, ta oekuju od njega, mislim si dok je netko ve otiao po zavoje, dabome da neu i ja u trgovinu, sramota me zavoje kupovat i jo u se morat pozdravljat s ljudima koje vie i ne znam. Joj, bako kako u te pretvoriti u mumiju! Buahahahaha! U ega? Neu ti ja to na sebe stavljat da si me rodila i da si jo tolka! mislim si kolika sam pa nisam valjda ... ah, dobra joj je taktika. Mora, bako, ako te fino previjem, moe mi ispriat neku svoju priu. ak u sluat. Neu ja vama priat svoje prie, ta ste vi meni, niste mi ni vlino, kolik nokat, e kad sam ja bila iva, mogla sam ja svata. Vidim da nema druge nego da ju zapriam i govorim joj da je u selo doao sveenik, Afrikanac, objanjavam joj da je crne boje koe. Naravno da ga je ona vidjela. E sad kad sam vidjela crnjca, mogu slobodno umrit! smjekala se blago baka od dragosti.
Godina V, Broj 5

73

CASSIUS
Pa zar nisi ve mrtva, bako, kak sad to? Vrljaj ti vrljaj, zna ti re, taj te vakultet pokvario. To bi joj vrljnje oznaavalo sve: divaniti, sjediti, misliti, hodati, tako bi pozdravljala ljude: Aj vrljaj! Ili vikala: Nemoj vrljat! Sve to je ve potrebno jednom starom dementnom umu u pronalasku rijei. Jednom je ispriala priu kako joj je svekar bio veliki urvar i da je izrodio s jednom Micom malu Mariju da bi nam se ta ista Marija pojavila na pragu prije par godina i grlila i ljubila to je upoznala daljne roake. Dobro je dok su roaci, a ne roeni roaci komentirala bi braa. Jel vi to mene zajebaaaa da ne kaem ta? Ma ne, bako, naravno da nam je drago to smo dobili jo jedan plod u rodoslovnom stablu. Ne znate vi jo puno toga znala bi rei sebi pod bradu. Dok je jela svoju omiljenu ampre supu, smjekajui se poput malog djeteta, izgledala mi je pomalo tajanstveno i ve kad sam tjerala sestru iz kupaonice jer je sat vremena glumila pred ogledalom kako je Oprah i da vodi svoj ou (ne znam ko su joj bili glumci, bit e Gospoda Plemeniti Brabonjci koji su priali svoju teku sudbinu), baka mi ree da je vidjela crvene ljude. Je l opet urvar u pitanju? upitam dok je sjedala na koljku. Moj je aa iao u Ameriku trbuhom za kruhom ko i drugi tadan to su ili jer u Ercegovini nije bilo, nije bilo niega, a vratijo se, kau, sa svime i sa jednom neobinom enom odvrati baka, navlaei gae. Ajd sad, operi ruke kaem joj. Njene su bile crvene ruke i neke duge kose je lijepe imala. Ko i ova moja pletenica, tako dugu. Je l vala, bako, da ti nije ona majka? utei me gledala. A vidim da i ja malo bacam na njih smjekam se pomalo. Stari ljudi svata priaju, pusti to kraju, nego, nisi pustila vodu opazi baka. Wampanoag! izusti baka dok je kotli radio i pokae na obraz. Razabrah neto kao opanak, ali nisam to smatrala bitnim. Imala je baka na obrazu made, kako se moglo na prvu razaznati i za koji smo ju vodili dermatologu, mada je baka tvrdila da se radi o sitnom otisku golubice koji su kasnije, kae, ljudi prihvatili, zaokruili i pretvorili u znak mira. Wampanoag! proape jo jednom baka i namigne mi izlazei iz kupaonice.

74 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI Kupaonica je za baku uvijek bilo neobino mjesto pa to njeno prianje nisam doivljavala ozbiljno, no svejedno sam pitala majku je li ikad njoj o tom priala. Sa mnom uope ne pria o svojoj prolosti ree majka. Za obiteljskim rukom zamolih baku da ispria svima priu koju je meni priala, o Indijanki, plemenskom golubu, Wampanoagu i ostalom. ta vrlja ti? blijedo me pogleda baka i zanijemi pred ampre supom.

Godina V, Broj 5

75

CASSIUS

Vedran Volari NONA VONJA

Kau da je ekanje smrti mnogo gore od same smrti. Smrt je samo prelazak due u novi prostor; bilo u svjetlost ili tamu. Na nama je da odaberemo svoj put. Toliko sam davno roen da sada zaslueno leim na krevetu i gledam u bijeli strop. Nema ni mrlje na njemu. Moje vrijeme je prolo. Kosa mi je odavno posijedila, a lice se ispunilo borama. Nema vie snage u mojim nogama da bi me odrale na tlu. No ne alim se. Kao to rekoh moje je vrijeme prolo. Sve to sada mogu je ekati. ekati taj trenutak. Zanima me kako u se osjeati i to u vidjeti. Jedino to u ovim trenucima znam kako e se zasigurno neto promijeniti. Spavaa soba u kojoj leim je prazna. Moja ki i dva sina su u dnevnom boravku u prizemlju kue. Mogu uti njihove razgovore u vezi s pokopom. I oni ekaju moj kraj. Doktor im je juer rekao kako je samo pitanje vremena i da se tu vie nita ne moe uiniti. Drago mi je da u izdahnuti u ovoj kuu koju sam sagradio zajedno s pokojnom suprugom. Trebali smo zajedno provesti nae ivote u toj kui i odgajati djecu. Naalost, to se nije dogodilo. Dok sada nepomino leim, sve teem diem i gledam unatrag u svoj ivot i sve to sam ikada rekao i uinio, moje mutne misli stalno se vraaju na jedan dogaaj, na jednu no koja se ne moe zaboraviti. Na no toliko neobinu da je smrt moje supruge bacila u sjenu. Bio je 2. oujak 1955. Tada sam imao 38 godina. Prola su tri mjeseca od prometne nesree u kojoj smo se Eva i ja zatekli. Ona je izdahnula na mjestu, dok sam ja proao s lakim ozljedama; slomljena lijeva ruka i potres mozga. Nisam imao prilike ni oprostiti se od nje. Toliko se Bogu urilo oduzeti mi je. Te noi, s mislima na Evinu smrt, vozio sam se kroz Gorski kotar u oevom automobilu (nakon to je moj bio uniten u prometnoj nesrei, otac mi je posudio svoj). U to vrijeme bio sam u velikoj i tekoj depresiji ne znajui zato sam uope ostao iv nakon nesree. Stalno sam se pitao zato Bog nije mene uzeo. Vraao sam se s poslovnoga puta, doma u Zagreb, k svojoj djeci. Ona su tada bila mala i na uvanju kod Evinih roditelja. Jo uvijek nikoga nisam mogao pogledati u oi. Oduvijek sam krivio sebe zbog njene smrti, iako su mi svi govorili kako nije moja krivica.

76 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI Negdje nasred puta, kada sam se zatekao na cesti usred ume, stao mi je automobil. Ni danas mi jo nije jasno kako se to dogodilo. Ljutito sam izaao van i zalupio vratima. Otvorio sam haubu, no nisam nita vidio. Bilo je mrano i hladno, a i gusta magla se uzdigla te me hrabro okruila. U to vrijeme nije bilo mobitela, iako je pitanje ima li tamo i danas signala. Kako sam bio usamljen usred niega, nisam imao druge opcije nego nastaviti pjeice. Prije ili poslije doi u do neije kue, pomislio sam. Dugo sam hodao. Svakim korakom uo sam svoje korake u mraku kao i utanje lia u umi. Svaki put bi se trznuo i okretao na sve strane. Moda se ulo i zavijenije vukova, no to si nisam htio priznati. Bilo je jezivo, no morao sam ostati hrabar. Zbog djece, stalno sam si ponavljao. Pogled mi je bio udubljen u pustu cestu. Nikoga nije bilo ispred, nikoga iza. Hodao sam po mjestu na koje je i sam Bog zaboravio. Nakon nekoga vremena, kada sam ve osjeao bolove u nogama, srea mi se nasmijeila te sam ugledao lokal. Ispred njega bilo je malo parkiralite ispunjeno kamionima, automobilima i motorima. ula se i glazba. Sve je bilo osvijetljeno kao da se netko unutra dobro zabavlja. Jo se i dan danas sjeam table pred ulazom SAMO ZA PROLAZNIKE. Popevi se stepenicama, uao sam unutra. Sve je bilo puno ljudi. Pilo se za ankom, za stolovima, igrao biljar i pikado, zavodilo konobarice Prava feta usred niega. Nitko se nije osvrnuo na mene. Svi su bili zauzeti svojim zanimacijama. Priao sam anku i pozvao barmena. to emo? upitao me veselo. Nita, rekao sam nezainteresirano. Od Evine smrti nisam popio ni kap. Nekoliko kilometara juno stao mi je automobil. Ima li ovdje kakav automehaniar? Trebam hitno do Zagreba. Automehaniar? zaudio se kao da prvi put uje za to zanimanje. Ne znam. Ovo su gosti, ne poznajem ih. Djeca me ekaju, pokuao sam se izvui na kartu milosti, no netko na drugom kraju anka pozvao je barmena i ovaj je otiao k njemu. Do Zagreba, kae, najednom je prozborio duboki i hrapavi glas mukarca koji je sjedio do mene. Odmah sam ga odmjerio od glave do pete; bio je sav u crnome, s dugom konatom jaknom i eirom na glavi. Nisam nita stigao rei, kada je nastavio: Ja ne idem do Zagreba, no usput mi je. Ako eli, moe sa mnom. Potom je na eks ispio au pive do dna, lupio njome o ank, ustao se i izaao van. Bio je sam i inilo mi se kako ga nitko osim mene ni ne primjeuje. Da se razumijemo, nije to bio mukarac kakav se via svaki dan. Neka jeza je izlazila iz njega i srce
Godina V, Broj 5

77

CASSIUS
bi vam se stegnulo kada bi ga samo pogledali. Ako ste ena ne biste htjeli nikamo s njime, a kamoli da vas vozi po noi usred niega. Otrao sam za njim i doao do parkiralita. Ve je sjedio u svom automobilu. I vozilo mu je bilo tamno. Da i nije bila no ne znam bi li mogao odrediti marku tog automobila. Nikada prije ni poslije nisam vidio takvo to. Onda, ide ili ne? upitao me kroz otvoreni prozor s upaljenim motorom. Ne znam zato, no sjeo sam na suvozaevo mjesto i krenuli smo. U poeku je vladala tiina. Nisam znao to da ga pitam. Nita mi nije padalo na pamet. Nisam ga upitao za ime niti smo komentirali vremenske uvjete. On je samo utio u mraku vrsto drei ruke na volanu i gledao na put kao da je sam. Ispred nas vidjelo se samo svjetlo koje je proizlazilo iz automobila. Nekoliko puta pokuao sam mu vidjeti oi, no bezuspjeno. itavo vrijeme lice mu je bilo u tami mudro se sakrivajui ispod eira. Njegovo disanje nije se uope ulo i to me zabrinjavalo. Nije bilo nikakvoga mirisa i naznaka da je ita osim mene stvarno. Svata mi je u tim trenucima padalo na pamet. Priznat u da sam bio prestraen. Ve smo gotovo bili pred Zagrebom, kada je usporio i obratio mi se: Da nisi pio one noi, ona bi bila iva. No to i sam zna. Trijezan se nikad ne bi zaletio u ono stablo. Ti si kriv to je vie nema. Pogledao sam ga sa zaprepatenjem. to? Eva je mrtva zbog tebe i tvoga alkohola. Nisi smio voziti pijan. Ovdje sam jer me ona poslala da te odvedem na pravi put. O emu, dovraga, govori? Tko si ti? Do tada nitko nije znao da sam pio one noi kada je Eva poginula. Dok su policija i hitna stigli, ve sam se od oka otrijeznio. U to vrijeme nije se toliko ljudima govorilo da se pijan ne smije sjesti za volan. To nije bitno, rekao je gledajui cestu. Ni u jednom trenu nije me pogledao u oi. Ukoliko eli biti s Evom, sluaj me sada paljivo: 6. travnja 1968. Jasna Buglac iz Krapine skoit e sa zgrade, 11. rujna 1979. Antu Vulia iz Nina udarit e kamion, 6. srpnja 1985. Vesna Krianac iz Splita utopit e se u moru, 25. srpnja 1991. Ivan Asirovi iz Vukovara nagazit e na minu. to? Koliko god ludo zvualo nije se inilo da izmilja. Ne Sasvim suprotno. Bio je samopouzdan i vidjelo se da tono zna o emu govori. Kao da je znao budunost svih ljudi bolje nego li ja svoju vlastitu prolost. Mora izmijeniti njihovu sudbinu, jer spasivi njih, spasit e sebe. Ali kako? Voli li Evu?

78 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA Vie od bilo ega na svijetu rekao sam tiho suznih oiju. Na sam spomen njena imena, shrvao bi se. Onda smisli nain kako da ih spasi. Ako eli biti s njom, spasi te ljude. Ostao sam bez teksta. Potom mi je rekao neka izaem van. U oku, posluao sam ga i polako izaao. im sam zatvorio vrata, on je istog trena dao gas i ubrzo nestao kao da nikada nije ni bio sa mnom. Ostavio me tono kod table Zagreb. Ostavio me doma. U tim trenucima na istoku se poelo uzdizati sunce nagovjeujui novi dan. Dugo sam razmiljao o svemu tomu. Budio se noima i nikako nisam imao mira. Saznao sam za sve ljude koje je spomenuo. Uistinu su postojali. Pronaao sam ih i stupio u kontakt s njima. Nisam im rekao da znam budunost, ve ih sprijeio da one dane ne budu na kobnim mjestima. Sve sam ih spasio. Zahvaljujui meni, Jasna nije skoila sa zagrade, Antu nije udario kamion, Vesna se nije utopila, a Ivan nije nagazio na minu. Svi su oni danas sretni i ivi. Sada znam zato nisam poginuo u prometnoj nesrei s Evom. Moja sudbina je bila spasiti te ljude i time se iskupiti za svoju pogreku u kojoj sam izgubio suprugu. Dobio sam drugu ansu za raj i iskoristio sam je. I dalje leim na krevetu i umirem. Gledam u bijeli strop, sve sporije diem i vidim polako vidim svjetlost polako vidim Evu kako mi prua ruke nasmijeeno me dozivajui Iza nje je i mukarac u crnom, no sada je sav u bijelom. Iskupio si se, govori mi kroz misli. ujem i svoju djecu kako tre stubama prema sobi u kojoj lei moje tijelo, no mene vie nema. Sad sam s Evom negdje drugdje. Sretni smo. Jednoga dana i naa djeca e biti sretna s nama. Kau da je ekanje smrti mnoge gore od same smrti ... i u pravu su

Godina V, Broj 5

79

CASSIUS

Bojan Koti DE OFFICIIS

Te je nedjelje, kao i svake prije te, sjeo na vlak u kasno poslijepodne, no je ve polako gutala dan, ljepe je putovati nou kad se mrak spusti poput tihog slapa, lake je zaspati, a sa snom bre dolazi jutro i, ako smo dovoljno sretni, novi e dan donijeti zaborav. Petar je sjedio u zatvorenom odjeljku vagona okrenut prema cilju kretanja, zato gledati unazad, ono to je bilo neka ostane u prolosti, meutim postoje i drugi razlozi, oni fizioloki, Petru pozli ako je okrenut suprotno od smjera kojim putuje, na kraju krajeva, nije on jedini s tim problemom, ima jo ljudi sa slinim potekoama. Sjedio je sam gledajui daleko na obzoru sunce kako se sputa iza irokih breuljaka, pretvarajui ih tek u obrise sivih nijansi. U tom prijelaznom vremenu kada se dan dijeli napola, ako smo neoprezni, lako moemo utonuti u stanje neke pasivne potitenosti, pogotovo ako smo, kao i Petar, sami u zatvorenom odjeljku vagona, u vlaku koji nas vodi daleko od mjesta naeg uobiajenog prebivalita, kao da se i sami dijelimo na dvije nekad vrsto povezane sastavnice. U takvom je stanju i Petar putovao, ne zato to je htio, ve je morao, takva je priroda posla kojim se bavi, ne doputa mu da radi u svom rodnom gradu, ve daleko u metropoli gdje se nalazi sjedite tvrtke, gdje je bio potreban, zbog visoke funkcije koju je obavljao, u suprotnom bi ostao kod kue u sigurnosti i toplini doma, mogao bi svoja dva sina svako jutro otpratiti u kolu, mogao bi im pri odlasku rei: Volim vas obojicu! moda ih ak i zagrliti, iako su ve stariji, srednjokolci, a znamo kakav oni stav imaju prema roditeljskim zagrljajima, dananja djeca. Mogao bi lei kraj svoje ene i poljubiti je prije spavanja, a ujutro bi se probudio prije nje i nekoliko ju trenutaka gledao kako spokojno spava, nema ljepeg poetka dana nego vidjeti mir na licu voljene, siguran je i da bi izgladio razmiricu u kojoj su se rastali, naime izbila je svaa prije njegovog odlaska, neke lai su otkrivene, kao i uvijek uostalom, la ne moe biti bez posljedica, neke su rijei izgovorene i tako ostale kao dubok ponor izmeu dva povrijeena ponosa. Unato svemu, sjeo je Petar na taj kasni poslijepodnevni vlak, sam u zatvorenom odjeljku vagona i gledao sunce kako nestaje iza sivih breuljaka, dok se on gubio u mislima kakve nam se javljaju samo u takvim trenucima putovanja, kada

80 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI nas okolnosti odvajaju od onoga to volimo. Duboko je utonuo u svoje misli, sunce je ve zalo, mrak je prevladao, a kotai su monotono udarali o tranice relativno jednakim ritmom, ovisno o brzini kojom se vlak kretao, taj zvuk hipnotiki uvodi san, a ako smo paljiviji, moemo uti i melodiju, koja spojena s ritmom stvara pjesmu masivnog mehanizma, ditiramb stroja. Petar je sluao pjev vlaka, zatvorio je oi, vie se nije trudio odupirati snu, kada ga je prepao zvuk, nepoznat ton u ovoj stalnoj i jednolinoj pjesmi, otvorila su se vrata njegovog odjeljka, teki koraci, ne, to nije ton ovog akorda, to je intervencija, prekid koncentracije. U odjeljak je ula silueta, samo forma, tamni oblik bez sadraja, Petar je otvorio oi, sigurno kondukter, mora izvaditi kartu, gura ruke u depove, trai prijevoznu kartu, ne moe ju pronai nekoliko trenutaka: Oprostite, samo da ju pronaem. Ne trebam vau kartu, progovorio je glas siluete i sjeo nasuprot Petru, ulo se samo disanje dviju osoba u zatvorenom odjeljku, a pjesma je utihnula, jer sada je Petrova panja bila na nepoznatoj osobi koja sjedi nasuprot njemu. Tko je ako nije kondukter, mislio je, vlak nije stajao, stoga nitko nije mogao ui: Jeste li vi kondukter? Ne, nisam kondukter, ja ne provjeravam karte, ja provjeravam ljude, zautio je glas, a Petar je ostao zbunjen nekoliko trenutaka. Kako to mislite da provjeravate ljude? Gospodine, zato putujete? Zato to moram, putujem na posao, ovako radim svaki tjedan. Kako to mislite da morate na posao, kakva su to pitanja, pa svaki ovjek mora na posao, tako i ovaj koji sjedi nasuprot njemu. Petru je bilo nevjerojatno da mora odgovarati na takva pitanja: Moram na posao, kao i svi ljudi, to mi je dunost. Vi mislite da je to Vaa dunost, ali Vi zanemarujete one dunosti koje su zaista Vae, zanemarujete svoje dunosti, a te su najvanije. Ne razumijem kako to mislite. Lijepo, dragi gospodine, zanemarujete ono to ste sebi duni, zato ste i sjeli u ovaj vlak, po ne znam koji put, dok ste ustvari trebali ostati kod kue Nije mi jasno to Vi ustvari elite od mene, ne shvaam kako se uope usuujete tako mi prii. Shvatite, gospodine, ovo je moj posao i moja dunost. A to to ustvari spada pod vau dunost? To da Vas sprijeim u ovome to inite ve toliko dugo vremena. Kako to mislite da me sprijeite? Tako da vas ubijem. Da me ubijete? Da, da Vas ubijem, doao sam ovdje da Vas ubijem. Nije lako uti ovakve rijei, pogotovo kada ne osjeamo da smo neto sagrijeili, iako svatko od nas nosi dio krivnje, nitko nije nevin, ali uti vijesti o svojoj skoranjoj smrti kada putujemo vlakom na posao, sami u zatvorenom odjeljku i oekujemo konduktera da nam provjeri prijevoznu kartu, ne, nije lako, za svakoga postoji mjesto i vrijeme, a Petar nije mislio da je nedjeljna veer vrijeme, a vlak mjesto njegove smrti, uostalom, odakle tom ovjeku pravo da njega ubije: Uostalom, odakle Vam pravo da me ubijete? Petre, smirite se, sada ete usnuti. Ne, neu usnuti,
Godina V, Broj 5

81

CASSIUS
kako uope znate moje ime? Usnut ete, Petre, to Vam je moj posljednji dar i u tom trenutku je san doao Petru, iako ga nije oekivao. Sjedim sam u ovoj sobi, sivoj, vlanoj, dim cigarete stvara plavkastu liniju, iri se miris tamjana, nema nikakvih slika, knjiga, nema predmeta uope, samo sofa na kojoj sjedim i stakleni stol s pepeljarom, nema nieg ljudskog unutra, ivi li tko ovdje uope. e me napada, ustajem, odlazim van, gluha no, zelen mjesec, traim mjesto gdje se mogu napiti, pod nogama mi samo jedan put, ravan, nema skretanja, beton, a oko njega zarasla trava. Prolazim nekoliko metara, vidim kraj puta svoja dva sina, zato su ovdje, zato nisu u kui, sjede na travi, potpuno su goli, stajem kraj njih, ne mogu im se obratiti, nijem sam, plaem. Petre, kamo luta? pita me jedan pa drugi, nastavljam dalje, ulazim u park, samo jedan put, ali vie nije betonski, pijesak. Trava oko mene, vrbe i kesteni, tlo podrhtava, grane drvea se poinju izvijati prema nebu, travke se produuju, sve raste, puca zemlja, ujem pjesmu, sve vriti, nebo se rui, ujem trublje drvea, ujem bubnjeve tla, poinjem bjeati, naprijed, naprijed, samo je jedan put, pjesma se pojaava, violine cvijea, bas utrobe, kakofonija jezgre, trim dalje, ogluujem, grane se naginju nad moj put, samo naprijed, naprijed, trim, terce, kvinte, septime, kaos, kozmika poezija. Ulazim u zatvoren krug, okruen sam empresima, crni su, ne bacaju sjene, mjesec iznad mene, u sreditu je visok hrast, nema lia, gole grane, na njima sjede tri vrane, ispod rijetke kronje stoji mlad ovjek u bijeloj halji i izmama, na glavi ima pozlaeni lovor, kraj ovjeka stoji konj, zaogrnut grimiznom plahtom sa zlatnim obrubom. ovjek gladi konja po grivi, suze mu teku niz obraze, okree se meni, mahnito se smije, gura ruku pod halju, vadi sjajni bode, gleda me u oi, apne mi: Amor fati, amice, stisne bode u aku i zarije ga konju u vratnu arteriju, konj pada, posljednji krik, krv natapa tlo, a tlo se otvara tamo gdje krv tee, tee prema meni, pod nogama mi golem ponor, padam ... Petar se probudio, kao i svi kada u snu osjete da padaju, udan je to osjeaj, previe stvaran, a kada shvatimo da je to bio samo san, preplavi nas olakanje, zahvalni smo to je to bio samo san, tako i Petar, nije on iznimka, bio je sretan to je i dalje u svom zatvorenom odjeljku i to je samo sanjao, ali tko je bio onaj ovjek, ona silueta, je li i ona dio sna, Petar nije znao, ali to uostalom vie nije bilo ni vano, vano je da je budan u svom zatvorenom odjeljku, sad je sunce ve izalo, prola je cijela no, to je znailo da se uskoro blii svome cilju. Gledao je sunce daleko na obzoru kako u punom sjaju obasjava krajolik i prelijeva svoju svijetlost u njegov zatvoreni odjeljak, protegnuo je ruke, kao i veina nas nakon dugog sna, okrenuo je glavu ulijevo, prema vratima odjeljka, pogledao je u hodnik, u tom trenutku primijeti tamnu siluetu kako stoji pred staklenim vrati-

82 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI ma, onu poznatu siluetu, samo forma, oblik bez sadraja, Petar je ustao, uzmaknuo je iza, instinktivno, strah ne pita za razloge, i tada je osjetio kako se vlak naginje, nadesno pa nalijevo, sve jae i jae, sila mu je bacala tijelo po zatvorenom odjeljku vagona, jae i jae, sve dok vlak nije dosegnuo graninu toku nagiba i kotai vie nisu mogli ostati u svom leaju, iskoili su, a cijela se konstrukcija prevrnula, kripanje kotaa, urlici putnika, iskre na podnoju, usporavanje, zastoj, kraj.

Godina V, Broj 5

83

CASSIUS

ESEJ
Bojan Koti O VRAJEM OTOKU MIROSLAVA KRLEE
Vraji otok, prvi put objavljen 1923. u Savremeniku, najee je smatran novelom, ponajvie iz razloga to je i objavljivan u zbirkama novela (Novele 1937, 1948, 1955). Kao samostalna knjiga Vraji otok objavljen je 1924. u izdanju NZ-a Neva i u posljednjem izdanju Matice iz 2000. Dakle, Vraji otok se kao pripovjedna vrsta moe odrediti i kao dulja novela ili krai roman: novela zbog reduciranoga broja opisanih dogaaja i relativno maloga broja likova, ali i kao moderni roman. Tako Krlein kritiar Mate Hanekovi ubraja Vraji otok meu prve eksperimentalne romane u hrvatskoj knjievnosti. O nastanku Vrajeg otoka govori i sam Krlea u Davnim danima, u zapisu od 14. 3. 1921.: Prepisao sam ponovno (za dvadeset dana) Leeve kao roman od 217 stranica kao drugu varijantu od 180 stranica. Reducirao sve na 100 stranica, ponovno preradio u novelu o Kavranu na 200 stranica, ponovno sve prepisao i na kraju: sve ad acta. Prema ovom navodu moemo zakljuiti da je Vraji otok nastao na temelju drame Leevi koja je bila odbijena, kako Krlea navodi zbog jednoga glavnoga Bachovoga prigovora: Pa kad ste vi uli molim Vas, da je u Zagrebu kada sin ubio oca? Dakle, motiv razorenoga odnosa izmeu oca i sina ostao je snano prisutan i u Vrajem otoku kao prepoznatljiv motiv u cjelokupnom Krleinom opusu. Zanimljivo je napomenuti da je u vrijeme nastanka Vrajeg otoka bio najavljen roman Poplava, koji dodue nikad nije objavljen, ali naslov toga romana i simbolika rijeke u Vrajem otoku pretpostavljaju neku poveznicu izmeu ta dva teksta. Poetke radnje i same problematike Vrajeg otoka moemo nai u jednoj ranijoj Krleinoj noveli Mlada misa Alojza Tieka. U toj noveli radnja se koncentrira oko dana proslave Male Gospe kada istovremeno Alojz Tiek slavi 25 godina braka sa svojom suprugom Cecilijom, a njihov sin Alojz (Slavko) dri svoju mladu misu. (Jednaka imena oeva i sinova nisu prisutna samo u ovim novelama npr. Zastave Krlea i njegov otac dijelili su isto ime). Na toj proslavi, koja na kraju zavrava gotovo pogubno, ali opet mutno, nalazi se i Alojzov krsni kum Gabro (Gabrijel) Kavran, koji je, ini se jedini, nesretan na taj slavni dan. On gledajui svo-

84 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI je kume razmilja o svom sinu Gabrijelu, vojnom bjeguncu koji je prije nekoliko godina pobjegao i sve to sada zna o njemu je ono to piu novine, da je propao negdje u Londonu. Tako ve u Mladoj misi Alojza Tieka upoznajemo nadglednika vodostaja Gabru Kavrana, alosnog i slomljenog, koji gledajui mladoga Alojza Tieka razmilja o svom sinu: Alojz, on je vrnjak s mojim Gabrijelom! Moj se Gabrijel rodio u oujku, a mali Alojz nekako dva mjeseca kasnije. I eto! Alojz je ipak cijeli ovjek, svoj ovjek, gospodin, veleasni, a gdje je moj nesretnik? Gdje se on to skie? Fagabund! Nitko i nita! Kao kraj ove lamentacije, stari Kavran razmilja o tome to novine piu o njegovu sinu, ono to mu moda i najtee pada gledajui u sveto odijelo mladoga veleasnoga Tieka: Kako je sve to sramota! A i novine su to javno tampale, da njegov sin ne vjeruje u boga i da je jedan od prvih i najznamenitijih mladih bezbonika itave nam domovine! Dakle, ve u ovoj noveli moemo saznati mnogo o odnosu izmeu Gabrijela i njegova oca i o tome u kakvom su se tonu rastali. Vraji otok zapoinje povratkom ne vie tako mladoga Gabrijela nakon tri godine izbivanja iz rodne kue (motiv povratka takoer je jedan od Krleinih najeih motiva koji je do najvie razine doveo u Povratku Filipa Latinovicza). Prije daljnje razrade, koristit emo se podjelom Mladena Engelsfelda koji daje strukturalno naelo Vrajeg otoka: 1) povratak Gabrijela Kavrana u rodni dom, 2) pijanka u gostioni Zlatnoj lokomotivi, 3) razgovor izmeu Gabrijela Kavrana i doktora Grahenberga-Drakulia u prebivalitu starog Kavrana, 4) susret izmeu Gabrijela Kavrana i gospoe Sorge Drahenberg-Drakuli, i 5) sukob izmeu oca i sina. Pomou ovih 5 toaka pokuat emo prenijeti sadraj i uoiti te glavne odnose koji pokreu cjelokupnu radnju. (1) Nakon tri godine vratio se sin staroga Kavrana, Gabrijel. On je pobjegao nakon to je odbio obavljati vojnu slubu zbog ega ga je policija traila (ak su dolazili i kod njegova oca u prebivalite na vodostaju). Gabrijel se vratio, a otac ga je jedva prepoznao sin je imao vie sjedina nego otac, vie pokvarenih zuba, bio je u podrapanoj staroj odjei, jednom rijeju, neprepoznatljiv. Iako su se rastali u krvavoj svai, kada su se vidjeli, ocu je bilo drago to mu se jedinac vratio, ak mu je i suza potekla. Meutim, kod Gabrijela je ostao neki stari prijezir.
Godina V, Broj 5

85

CASSIUS
Ulazei u svoju roenu kuu, Gabrijel gleda stare i poznate mu predmete i ponu mu se vraati slike iz djetinjstva. Time se na povrinu polako vraaju one duboke i zakopane emocije. Nakon tri godine izbivanja, Gabrijel saznaje o svojim prijateljima (neki su se ubili, neki su sveenici ...). Doavi natrag na vodostaj, taj zaboravljeni svijet postaje svijet gnjilih i mrtvih tjelesa koja se gotovo svakodnevno nalazili u rijeci. Tako su nali i njegovu majku. Gabrijel potpuno nezainteresiran, sljedee dane provodi spavajui i opijajui se. Njegov je otac jo uvijek donekle suzdran i, iako ne shvaajui sinov nain ivota, a pogotovo ga ne odobravajui, on ipak ne prigovara sinu, osim za nedovren doktorat. Meutim, Gabrijel ga tjei da e ga napisati. Tako Gabrijelu prolaze dani u opijanju, spavanju i etnjama. (2) Radnja dolazi do druge prijelomne toke, do pijanke u Zlatnoj lokomotivi (u meuvremenu voda je na vodostaju prela iznad normalne razine i nastavila rasti.). U krmi se Gabrijel nalazi sa svoja dva stara prijatelja iz redakcije Liberalnog slova, Petrekom i turmom. S njima uz nekoliko aa previe razgovara o dogaajima koji su se zbili za njegova izbivanja. Izmeu ostaloga, Gabrijel saznaje da se njegova nekadanja ljubav, gospoica Ljiljana Sorge, udala za njegova bivega efa, redaktora Liberalnog slova, advokata i politiara, doktora Drahenberg-Sekulia. Gabrijel isprva ne vjeruje da se njegov bivi ef, jedna pristojno obuena mizerija, oenio, a kamoli za njegovu dragu. On panino odbija priznati da ju jo voli, naziva ju kurvom i droljom, ali njegovi alkoholni ispadi samo pokazuju da ona jo vlada njegovim srcem, to i u krajnjem stanju pijanstva i priznaje. Dakle, tu na povrinu izbija odnos izmeu Gabrijela i Ljiljane. U toj epizodi saznajemo da su makare i u krmu upada grupa krabulja. Dogaa se jedna bjesomuna scena, pijana i krvava, tipina za Krleina rana djela. Simbolika maska (opet karakteristina za Krleu) vie je nego oita cijelo vrijeme trajanja makara Gabrijel je u nekom stanju mirovanja, samo pratimo njegova emocionalna previranja kako saznaje sve vie informacija. Tek na kraju, kada maske padnu, on donosi odluku. U meuvremenu, razina vode raste. (3) Nakon to Gabrijel sretne doktora Drahenberg-Sekulia u Zlatnoj lokomotivi i nakon to odbije nekoliko njegovih poziva, doktor dolazi Gabrijelu u sobu, u prebivalite na vodostaju. U tom razgovoru Gabrijel saznaje da ga je doktor branio kada mu se pismom obratio otac Ljiljane Sorge, koji je uo da zaposlenik Liberalnog slova (Gabrijel) kvari njegovu ker i tjera ju na blud. Gabrijel saznaje i to da se Ljiljana pokuala otrovati i da je bila u ludnici, a cijelo ga je vrijeme doktor branio. Pri kraju razgovora doktor ak nudi Gabrijelu staro zaposlenje i ini se na trenutak da e se sve svriti u mirnom tonu. Gabrijel sve odbacuje jer jednostavno

86 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI ne moe prihvatiti da se Ljiljana udala za toga advokata, lijepo obrijanu mizeriju. Tako je sve zavrilo figurativnom pljuvakom u licu doktora Drahenberg-Sekulia. Budui da je stari Kavran uo gotovo cijeli razgovor izmeu dvojice, on bijesni na svoga sina to je tako odbio potenog i ljubaznog doktora. Izbija jo jedna svaa izmeu oca i sina, nakon ega Gabrijel nastavlja tri puna dana piti. (4) Nakon ta tri dana dolazi mu ena u bundi, Ona, gospoica Sorge. Padaju jedno drugome u zagrljaj. U mranu sobi ulazi stari Kavran, a Ljiljana se skriva bojei se da ju ne ulovi in flagranti s Gabrijelom. Stari odlazi van, kao i Gabrijel i Ljiljana, dogovorivi se za sastanak jo iste noi na reduti. (5) Vrativi se kui, Gabrijel dolazi u posljednji i najjai sukob s ocem. Na povrinu izlaze sve one dugo vremena skrivene misli i preuene rijei. Stari optuuje sina za nerad, za pijanevanje, za nedovren doktorat, za sramotu koju mu je priutilo njegovo bjeanje, a na kraju priznaje da je i sam priznao policiji da skriva sina. Gabrijelov razum se slama u tom trenu, odrie se oca, hladno i odluno. Ocu priznaje da je bio ljubavnik njegove ene Eve i optuuje ga za majino ubojstvo. To je kulminacija sukoba i crveno svijetlo alarma vodostaja poinje svijetliti. Stari se nastavlja brijati, a Gabrijel uzima eir i kaput te odlazi. Zadnja scena, posljednje sredite zbivanja dogaa se kada Gabrijel stoji na obali nabujale rijeke i do njega dopliva Princ Karnevala, slamnata lutka, sva promoena i rastrgana. On ju s gaenjem gleda i napokon ju odgurne nogom. Onda se trgnuo i poao u grad jakim i energinim korakom. Padaju maske i Gabrijel odluuje djelovati. Iako je i ovaj kraj nedoreen, nije toliko mutan kao u Tri kavalira ili Mladoj misi Alojza Tieka jer je odbacivanje maski daleko optimistinije; sada Gabrijel naputa vraji otok. Na temelju ove analize moemo zakljuiti da je ovaj roman (ili novela) pria o stalnim Krleinim preokupacijama povratak, odnos otac i sin, sukob pojedinac i okolina, ali i pria o promjeni, kako se naziva u Krleijani, pria o sazrijevanju odluke. To je jasno vidljivo iz nekoliko oitih znakova Gabrijel je statian, ali on neprestano dobiva informacije koje vode k donoenju odluke. Simbol rijeke to jasno predstavlja kako rijeka buja, buja i odluka u samom Gabrijelu. Na kraju, kada padnu sve maske, Gabrijel napokon donosi odluku i odlazi na sastanak s Ljiljanom.

Godina V, Broj 5

87

CASSIUS LITERATURA
Engelsfeld, M. 1977. Struktura Vrajeg otoka u: Umjetnost rijei (1-3). Krlea, M. 1959. Davni dani zapisi 1914. 1921. Zora. Zagreb. Krlea, M. 1948. Vraji otok u: Novele. Nakladni zavod Hrvatske. Zagreb. Krleijana III. 1993. (ur. Velimir Viskovi). Leksikografski zavod Miroslava Krlee. Zagreb.

88 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI

Marica Peri A. G. MATO SIMBOL HRVATSKE MODERNE

Pisac koji je hrvatsku knjievnost podigao na svjetsku razinu zaista zasluuje da se o njem pie. O njegovu zanimljivu, ali bijednu ivotu mnogo se toga moe rei, ali ono to je najvanije jest da se Mato okuao u raznim knjievnim vrstama, premda je za ivota, a pogotovo nakon smrti stekao glas jednoga od vanijih pisaca hrvatske moderne, njegovim je pjesmama trebalo vremena da se u knjievnoj kritici i javnosti nametnu kao vrijedno knjievno dostignue. Njegovo stvaralatvo prijelomno je u povijesti hrvatske knjievnosti. Kako ovo ne bi bile samo prazne rijei na papiru pomou primjera iz njegovih djela pokazat u vam veliinu njegovih rijei. Mato je jedan od najboljih hrvatskih putopisaca, evo to Mato govori o putopisu: ,,Putopisac moe biti uenjak i aljivija, slikar i psiholog, fantast i realist, poet i pripovjeda, jer u iroki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste od Byronove lirike, Goetovih refleksija, Taineovih studija, Fromentinovih krajolika pa do Sternovih ala, Heineovih fantazija i Stendhalovih biljeaka (itanka 1999: 224). Dakle, kroz putopis moemo izraziti sve literarne vrste i ne bojati se kritike. U putopisima se slui impresionistiko-asocijativnom metodom. U svojoj putopisnoj prozi motiv pejzaa koristi ne samo kao dio neke teme, ve i kao samostalnu temu, a to je ujedno i novost koju uvodi, povodei se za Barresom. Dakle, novost je u tom da njegov krajolik nije bezlian, nezanimljiv, ve sadri autorovu linost, ne samo po lirskoj intonaciji, tj. matoevskoj noti, ve i po tom to sam krajolik u pjesniku razvija asocijacije za razmiljanje posve razliitih problema, od intimnih do rodoljubnih. Zapravo krajolik slui kao graa za unutarnji doivljaj svijeta i ivota. Mato je duboko ostavio trag i u anru kritike i esejistike, te feljtonistike. Jedan je od najirokogrudnijih kritiara i nerijetko se sluio u obraunavanju s mnogim svojim suvremenicima te su ga mnogi zbog svoga impresionistikoga pristupa mnogim djelima (Kranjevia, Vidria, Kamova ) vrijeali i napadali. Meutim, treba napomenuti da njegova kritika nije znanstvena, ona govori vie o njem, nego o tim piscima i djelima o kojim progovara. Mato ne pravi razlike meu pojedinim knjievnim vrstama jer je smatrao umjetnost sinonimom za lijepo, te kreativnost individualnoga pieva stila uzima kao osnovni kriterij za estetsko vrednovanje
Godina V, Broj 5

89

CASSIUS
djela. Smatrao je da kritiar nije samo umjetnik koji usporeuje razne dojmove, analizirajui sama sebe, ve je i mislilac jer su umjetnine simboli. Kritiar ne trai samo odnos izmeu umjetnosti, nego trai i jedinstvo. Kritiar je portretist, slikar koji treba dosei individualnost i uiniti umjetnost ivom. Meutim, Matoeva vrijednost vidljiva je u njegovim novelama. Njegov pripovjedaki opus sadri vrlo mnogo motiva i tema koje uzima iz svoga ivotnoga iskustva. Pripovjedako stvaralatvo moemo podijeliti na dva stilsko tematska kruga nastala paralelno: jedan s tematikom iz stvarnoga ivota i drugi s neobinom tematikom. Cilj mu je bio da razliitim temama ostvaruje i iskuava razliite, kako je on znao rei, stilske studije. U jednome pismu, prijatelju Milanu Ogrizoviu, pie o svom poimanju poetike proznoga stvaralatva i o svojim literarnim uzorima: Od novelista najvie volim genij Poeov, zatim superiornu, konciznu tonost Merimeeovu i prirodnost Maupassantove satire. Tenju da se nigdje ne ponavlja, da ne zapadne u manirizam, uspio je ostvariti u veem dijelu svojih novela sakupljenih u tri zbirke: Ivrje (1899), Novo iverje (1900), Umorne prie (1909). Da je rije o izvrsnom piscu govore njegove novele u kojima obnavlja neke idiline dogaaje iz svoje mladosti (Nekad bilo sad se spominjalo), u kojima kroz matu opisuje apstraktnu ljepotu (Balkon, Cvijet sa raskra), u kojima nam daje opise svojih intimnih duevnih stanja (Camao), u kojima se slui bizarnou i groteskom (Mi, Iglasto eljade) U veini novela prisutna je tajanstvena, crna slutnja kojoj ovjek ne moe izbjei, rije o bizarnim temama (utjecaj E. A. Poea) u kojima prevladava tamno i mrano raspoloenje, dok u novelama u kojima se sjea djetinjstva i mladosti vlada svjetlost i optimizam, humor i anegdotizam. Cvijet s raskra novela je koja spada u drugi stilski krug Matoeva stvaralatva, pisana potpuno impresionistiki. Svoja lutanja matom u apstraktne predjele ljepote koje sadre lirske sekvence Mato uspjelo prikazuje. Novela govori o fotografu Solusu koji putuje svijetom i fotografira ono to je lijepo, u neprestanoj je potrazi za savrenom ljepotom. Putujui svijetom stigao je u jedan francuski gradi gdje je, nakon to se okrijepio, zaspao na jednom lovakom puteljku nedaleko od novoga ljetnikovca. Mato zatim auditivnim motivima stvara atmosferu i opisuje buenje. Ugledao je prekrasnu slijepu djevojku Izabelu: ,,Kosa se raskoljala u rumenozlatnim pramovima niz njeni, snjeni, goludravi vrat, tresui se u dugakim, tekim zavojcima na pupoljastim, mladim i slabakim grudima (Mato u: Plei 1997: 178). Izmeu njih se javlja ljubav, ali zbog Solusove potrebe da bude slobodan, ta ljubav nema uspjeha. Na samom kraju kada Solus odgovara Izabelu od odlaska s njim u svijet, dolazi njezin otac i grubo ju odvodi kui: ,,I debeli gos-

90 Godina V, Broj 5

MLADI PISCI podin otrgne sa mene i brutalno povede bijedno djevoje. Pardon, gospodine! Zahvalite gospoici ako ne razumjeh smisao vaih kleveta! reknem muklo, gotov na sve. Gospoica je nabasala sluajno, poto spavah, i ja je nagovarah da se vrati u kuu. No gospodin uini kao da me ne u, i poe, vukui te se morah braniti toljagom (Mato u: Plei 1997: 182). Vidimo da radnje gotovo i nema, sva motivacija je poetska. Sinestezija je jedna od najeih stilskih metaforikih pojava u lirici, a tako i ovdje, u prozi ima uspjenu ulogu. Primjerice, kada pisac opisuje Izabelu, opisuje ju kao anela (lijepa, blaga, nevina, slijepa), ali i simbola ljubavi. Izabela predstavlja ideal ljepote, ona predstavlja netaknuti cvijet s raskra gdje Mato usput prolazi. U noveli susreemo lirska obiljeja, opisa prirode koji zapravo iskazuju osjeaje prema Izabeli. Camao takoer spada u drugi stilski krug Matoeva stvaralatva, tj. novele s neobinom tematikom. Ova novela jedna je od najbizarnijih, ali i najboljih Matoevih novela, krenuvi od bizarnoga naslova. Rije je o pojedincu koji je u sreditu promatranja, a ne drutvo (kao u realizmu). To je pria o mistinoj ljubavi Alfreda Kamenskoga i fatalne Poljakinje Fanny, supruge Foresta, nekoga amerikoga magnata. U Alfredu se oituje kozmopolitanski karakter koji je uronio u Europu (proputovao je Norveku, Francusku, panjolsku) kako kae pisac: Potonuo bijae edno u tu Europu, mislei da e naii na ono novo i sakriveno u dui, glumei pred svijetom i podraavajui obinom ovjeku, a ne nae nita, ba nita (Mato u: Plei 1997: 132), i ne pronalazi dakle nita. On je nezadovoljan rutinom, eli dosei nedokuivo (pronai vrijednost i smisao ivota). Alfred je lik udaka, labilan je i podvojenih stanja, lako mijenja vjeru i raspoloenje, pun je osjeaja osamljenosti i introvertiranosti. Evo kako ga pisac opisuje: Bijae to ovjek koji tako jasno snivae da mijeae zgode snova sa dogaajima jave, da ga se ivot u snu esto jae doimae od realnih doivljaja (Mato u: Plei 1997: 132). Ljubav s Fanny je burna i strasna, meutim ostvarenju iskrene i savrene ljubavi pisac postavlja prepreku (koja je est simbol neega zlokobnoga, tajnovitoga i mranoga, to spreava ostvarenje ivotne sree glavnih junaka) u liku Camao. Evo to e Mato rei o Camau: Simbol tamnog, dumanskog svega onoga to se isprijei u trenutku ljudske sree (str. 132). Vratimo se na fabulu. U jednom trenutku vraa se Forest kojemu je sluga dojavio kako mu je ena nevjerna. Fanny je uspjela sakriti ljubavnika, meutim, dok je uvjeravala mua da je sluga lagao, papiga pone kretati tepanje ljubavnika. Forest tako ubija Alfreda, Fanny, slugu, psa i na koncu sebe. Jedini preivjeli lik jest papiga Camao, koja leti iznad hrpe leeva i kreti kao jedini ivi svjedok krvavoga raspleta. Iz svega ovoga mogli bismo zakljuiti da je rije o psiholokoj prozi jer
Godina V, Broj 5

91

CASSIUS
govori o njegovim proivljavanjima o intelektualcu, udaku, traganju za sreom i ljubavlju te se time udaljava od realizma. Kao to smo vidjeli Matoeva djela imaju iznimnu vrijednost. Sve te razliite motive bilo u pjesmama ili novelama spaja neto neopisivo, neizrecivo. U njegovim djelima zaista je rijeima tijesno, a mislima iroko, jer u dva stiha koja napie moemo razmiljati o razliitim stvarima. Ponajvie mi se svia nain na koji koristi jezik, nain kako pomou naega prekrasnoga jezika uspijeva doarati ne samo pejza, nego i atmosferu, stanje svoje due. Kao to sliku moemo uljepati kistom, tako Mato pjesmu uljepava svojim simbolistikim motivima. Rije je o jednom iznimnom piscu koji je hrvatsku knjievnost, osobito na podruju poezije, kritike i eseja, uzdigao na jednu vrhunsku razinu.

92 Godina V, Broj 5

HRVATSKI LATINITET

HRVATSKI LATINITET

LATINITAS KRLEIENSIS
Bojan Koti

ompleksna se slojevitost Krleina knjievno-jezinoga izraza izmeu ostaloga oituje i u njegovoj viejezinosti. U svojim je djelima Krlea pisao francuskim, madarskim, talijanskim, panjolskim i ponajvie njemakim agramer deutsche. Meutim, pisao je i klasinim jezicima: u puno manjoj mjeri grkim, ali najvie latinskim. Kao i svi prije spomenuti jezici, tako i latinski i latinizmi na specifian nain oblikuju jezini svijet Krleinih djela.

Afirmacija hrvatskoga latiniteta

Prije nego pokuamo tek povrinom zagrepsti u Krlein latinitas, vano je rei da je njegov stav prema latinskomu jeziku bio uvijek afirmativan. Uzmemo li u obzir da Krlea u gimnaziji nije imao sjajne ocjene iz latinskoga, tovie, u etvrtom je razredu na oba polugodita imao nedovoljan iz oba klasina jezika (to se moe vidjeti u prijepisu njegovih srednjokolskih svjedodbi koje donosi Stanko Lasi u svojoj Kronologiji), moe nas iznenaditi taj njegov pozitivan stav prema latintini. Meutim, sve je to u njegovoj antitetikoj maniri: od nemarnoga i neposlunoga uenika, Krlea je kao potpredsjednik JAZU-a uvelike potpomagao izdavanje djela hrvatskih latinista (u prvom redu Marka Marulia), a ureujui Enciklopediju Jugoslavije, zaloio se da hrvatski latinisti dobiju svoje opirne lanke, a neki i zasebne jedinice (Krleijana 1993). Jer, usprkos svojoj akoj neuspjenosti, koja moe biti rezultat raznoraznih faktora, Krlea je znao da je latinski, posebice onaj hrvatskih humanistikih i renesansnih autora, integralni dio hrvatskoga kulturnoga identiteta. U svojim je djelima, ponajprije onim esejistikim, Krlea pisao o Jurju Habdeliu, velikom Marku Antunu de Dominisu, a s posebnom naklonou bavio se Janom Panonijem. Time je nastojao hrvatskim latinistima vratiti ono mjesto koje zasluuju u hrvatskoj knjievnoj povijesti, a koje im je dotadanja knjievna kritika uskraivala. Piui O nekim problemima Enciklopedije (Republika 1953) Krlea kae: Historija nae knjievnosti obuhvatila je od naih latinista samo nekolicinu, i to onu najglasniju, i to tek u tangenti, tek toliko da ih spasi od zaborava, poto se njima kao nepoznatim strancima nije bavio nitko( isto).
Godina V, Broj 5

95

CASSIUS
U tom shvaanju hrvatske latinistike knjievnosti humanizma i renesanse kao jedne od osnovnih niti hrvatskoga kulturnoga tkanja, Krlein latinitas nije tek knjievno-stilski postupak njegovih modernistikih tenji, to je sinteza jedne viestoljetne i zaboravljene narodne misli koja je, mnogo prije nego to se i poelo priati o nekoj europskoj unijatizaciji, bila upravo europska.

Antiklerikalni latinitet
Osim od hrvatskih latinista, Krlein latinitet mnogo duguje i crkvenomu latinskomu. Ne treba zaboraviti da je Krlea kao mladi bio ministrant na zagrebakom Kaptolu. To je razdoblje svog ivota opisao u djelu Djetinjstvo 1902-03, iji je sastavni dio upravo latinski jezini izraz. S druge strane, isto tako ne treba zaboraviti da Krlea s 12 godina ita Darwina i postaje, kako sam kae, praktini ateist. S tim na umu, kakve veze ima jedan 12-godinji ateist s crkvenim latinskim? Krlei svojstveno, on je taj latinski jezik, koji je godinama sluao u crkvi u kojoj je ministrirao, na jedan satirian i ironian nain okrenuo upravo protiv izvora iz kojega je i potekao okrenuo ga je protiv Crkve. Opisujui svoje ministriranje u zagrebakoj katedrali, Krlea ukazuje na neke crkvene kontradiktornosti, besmislenosti i ponekad prestroge odnose sveenik prema samim ministrantima koji su u svakom trenutku morali biti posluni (itaj: podloni) i ponizni: Procedat oculis demissis, incessu gravi, erecto corpore...23 Donosei latinske naredbe i naloge onodobnoga zagrebakoga sveenstva, upravo tom izvornou latinskoga izraza, Krlea daje dubok uvid u stanje uma jednoga djeaka koji nije osjeao pripadnost toj crkvenoj zajednici, pogotovo kad bi sveenik, primjerice, rekao: Maledictus qui facit opus Dei negligenter24, a sam je znao da nemarno vri Boje djelo. Uz sve to, u tom crkvenolatinskom ozraju i u toj sakrosanktnoj instituciji, Krlea je, stojei kao ministrant iza oltara, meu masom vjernika u katedralnoj lai, ugledao svoju mladenaku ljubav djevojicu Isabellu. I naravno da se u tom trenutku u njemu javljaju osjeaji kojima nije mjesto u Bojoj kui. Tako on zagrebakoj katedrali dodaje i jednu erotsku notu pa se pita: Quid agis, o, homo, in Ecclesia stans? Formas mulierum curiose contemplaris?25 Iako nosei takva gorka sjeanja i teke osjeaje prema Rimokatolikoj crkvi, nije Krlea iz nje otiao praznih ruku. Tako se prisjea jedne poznate poeme iz 13. stoljea iji je autor talijanski franjevac Jacopone da Todi:
23 Neka stupaju oborenih pogleda, tekim korakom, uspravljena tijela... (Ovaj, kao i ostali u ovom tekstu, prije-

vodi su autora lanka).

24 Proklet onaj tko nemarno provodi djelo Boje. 25 to to ini, ovjee, stojei u crkvi? Znatieljno razmilja o enskim ljepotama?

96 Godina V, Broj 5

HRVATSKI LATINITET Stabat mater dolorosa juxta Crucem lacrimosa, dum pendebat Filius.26

Kaj i Quid
Motiv poetnih stihova Jacoponeove poeme, u kojima uplakana Djevica Marija kraj kria tuguje za svojim sinom, Isusom taj je motiv Krlea iskoristio u nekoliko svojih djela, a jedan je od najoitijih primjera u baladi Baba cmizdri pod galgama: A koga vraga cmizdri zamusana muaa, kaj su ti sinu dali tatski ogerli? Na galge dojde samo fini fifiri, naj sliniti, smardljiva bedaa. U tom kontekstu, moda valja za kraj spomenuti Krleine Balade Petrice Kerempuha. Iako se u tom remek-djelu hrvatske kajkavske poezije esto analiziraju upravo kajkavski jezini slojevi (koje Krlea preuzima od Belostenca, Habdelia, ali i svoje bake), ne treba zanemariti i one latinske. Oni se nalaze ne samo u motivima, kao u gore navedenoj baladi, ve i u samim naslovim nekih balada: Vigilia ali Straa nona, Carmen antemurale sisciense, Sectio anatomica ili Mizerere Tebi Jeruzalem. Takoer, u Baladama postoji jedan zanimljiv oblik knjievnosti, takoer nedovoljno istraen u tom djelu makaronsko pjesnitvo. Makaronski je jezik ustvari iskrivljeni oblik latinskoga koji je doslovno parodirani mixtum izmeu narodnoga jezika (ovdje hrvatskoga kajkavskoga!) i latinskoga. Tako latinske rijei u Baladama poprimaju hrvatske oblike pa, primjerice, latinski doktor postaje mediku, sudbina postaje or, a stavljati neto po zakonu ex lex postaje zeksleksiravati.

Latinski u korijenima
Dakle, oito je Krlea shvaao da je latinski sastavni dio hrvatske jezine kulture. U vrijeme turskih osvajanja, hrvatski su se pisci sluili upravo latinskim jezikom kako bi europske vladare upozoravali na osmanlijsku opasnost i latinskim su jezikom opjevavali propasti svojih gradova te pogibelj svoga naroda. A upravo se u narodu latinski jezik ukorijenio i do danas ostavio neizbrisiv trag u njem. Maem i

26 Stoji tuna mati / uplakana pokraj kria / dok na njemu sin joj visi.

Godina V, Broj 5

97

CASSIUS
jezikom narod se borio protiv samovolje okrutnih vladara, protiv njihovih okrutnih propisa i krvavih zakona. Ali kak bi potepuh Kerempuh rekel: Ne bu ni on lajal navek: signare - cum ferro27 pekel bogije kosti stare... Jemput bu sve negdo signare cum ferro ftargnul i pretargnul to godspodsko pero!

LITERATURA
Krlea, M. 1958. Balade Petrice Kerempuha. Zora, Zagreb. Krlea, M. 2005. Djetinjstvo 1902-03. ABC Naklada. Zagreb. Krleijana, sv. 1., Leksikografski zavod Miroslav Krlea. Zagreb. 1993. Lasi, S. 1982. Krlea: kronologija ivota i rada. GZH. Zagreb.

27 igosati maem

98 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA

ANIMALISTIKA

MAKA ILI OD BOANSTVA DO SEKSUALNE FANTAZIJE

Martina Vlajni

aslov ovoga eseja aforistiki opisuje put kojim je prola dananja domesticirana maka. Veina skrbnika maaka nedovoljno je upuena u povijest i karakter vlastitoga lana obitelji. Zapravo, velik broj ljudskih ivotinja uope ne gaji simpatije za make. One su im udne, strane, nedodirljive pa i zastraujue. Ovaj rad nastojat e prikazati kada zapoinje povijest domesticiranih maaka, na koji nain su se rasprostranjivale, odnos egipatske i kranske kulture prema makama, najpoznatije pasmine, predaje o njima, a prikazat e i tradicijske obiaje u belgijskom gradu maaka, s naglaskom na znanstveno iskoritavanje maaka u vivisekciji te na kraju na dananji odnos prema makama, kao i metafiziko povezivanje majih bia s naom erotikom. Na kraju se moemo i zapitati: je li naa vrsta napravila greku domesticirajui ih i moemo li se mi, danas, promijeniti i poboljati svoj odnos prema njima?

Slika 1. Promet zaustavljen radi make koja prenosi maia preko ceste, New York, 1925.

Godina V, Broj 5

101

CASSIUS

O makama povijesno
Povijest maaka zapoinje u davnom Egiptu, 1500 godina pr. n. e. gdje su pronaeni najstariji ostatci. Najvanija egipatska kultura bila je ito, to je iznimno poveavalo broj takora i mieva. Nagaa se da su se dananje domae make razvile od libijske make, budui da su ljudske ivotinje uvidjele njihovu korist u lovu na takore i mieve. Prema egipatskom vjerovanju, u poetku je postojalo samo golemo vodeno prostranstvo iz kojega je jednoga dana izronio breuljak. Kako je jedno boanstvo odluilo ivjeti na tom breuljku, stvorilo je Sunce za uzgoj itarica. Upravo je Sunce (Amon Ra) sredite egipatske religije. No, maka nije odmah proglaena boanstvom, budui da danju spava, a nou lovi. No je vezana uz crnu magiju, odsustvo Amona Ra, boga Sunca. Izvan Egipta make su bile relativno nepoznate, dok se trgovakim putovima izmeu Egipta i Rima nije proirilo znanje o njima. U Rimu su smatrane egzotinim ivotinjama i u njihovu drutvu uivali su samo rijetki, sve dok se nisu proirile cijelom Europom. Iz Aristotelovih zoolokih radova (Povijest ivotinja, O kretanju ivotinja, O raanju ivotinja, O dijelovima ivotinja, O postojanju ivotinja) moemo saznati da Grcima make nisu igrale posebnu ulogu u lovu na mieve i takore; ta je uloga bila namijenjena lasicama i zmijama. Aristotel jedva i spominje make, osim kada govori da su enke prirodno pohotne i zovu mujaka na parenje (Viskovi 1996: 60). Spomenimo basnu Djevojka maka koja se pripisuje Ezopu. Prema prii bogovi i boice svaali su se je li mogue da netko ili neto promijeni svoju prirodu. Budui da je Zeus smatrao kako njemu nita nije nemogue, naao je ulinu maku i pretvorio je u djevojku. Lijepo ju je odjenuo, nauio lijepu ponaanju i dogovorio joj udaju iduega dana. Na svadbi svi su se iuavali njenoj ljepoti i ponaanju. No, Afrodita je pustila mia kako bi dokazala da se priroda make nije promijenila. I imala je pravo, djevojka je skoila za njim i poela ga trgati zubima (Sax 2001: 59). Make su usko vezane za nordijsku boicu Freyu, boicu ljubavi, roenja, plodnosti, smrti figurirala je kao utjelovljenje seksualne elje, strastvene i promiskuitetne. esto je prikazivana s makama koje se igraju oko njenih nogu. Navodno su joj koiju vukle crne make koje su se transformirale u konje, a nakon vjerne slube pretvarane su u vjetice pod krinkom maaka (usp. Nordijska mitologija, http.). Osim to su make vladari meusobno darivali, kao to su to inili i svjetski putnici, bile su prisutne i na jedrenjacima, dakako iz praktinih razloga zbog mieva i takora. Vjeruje se kako su Feniani bili prvi koji su poeli prevoziti make na brodovima, a kasnije je svaki vei brod prevozio bar jednu maju obitelj (Bauer,

102 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA Babi 1994: 28). Na brodovima su, prema dobrom androcentrinom poretku, uvijek bili mukarci, dok se za ensku prisutnost na brodu vjerovalo da donosi nesreu. Na taj su nain make, ako su bile enke, bile jedina enska bia na brodu s ijim se enskim moima povezivalo prognoziranje vremena. Ako su se make umivale, znailo je da e padati kia. Ako je bila nestana, puhao bi jak vjetar. Takoer su znale, pretkazivale hoe li brod potonuti (Sax 2001: 59).28 ene engleskih mornara kod kue su ak drale crne make kako bi se njihovi muevi sretno vratili kui (Sax 2001: 60). To je jedan od rijetkih primjera u sustavu folklornoga vjerovanja u kojima crne make donose sreu. Povijesna injenica govori da je jedini razlog stvaranja zajednikoga ivota ljudske ivotinje i make, hrana to je makama omoguilo zadravanje specifinoga karaktera (Bauer, Babi 1994: 27). Maka je, prehranjujui se, takozvanim tetoinama, uvala hranu ljudskih ivotinja. Uspjela je zadrati svoju tajnovitost, ali i karakter koji ne doputa dresuru i podinjavanje.

Maje pasmine: egipatski mau

Uz ostatke peinskoga ovjeka nikada nisu pronaene maje kosti, sve do tisuu godina nakon pripitomljavanja konja.29 Zakljuuje se kako postoji nekoliko pratipova koji su nakon stoljea krianja i selekcije poprimili raznolikost i osobine dananje domae make (Bauer, Babi 1994: 24). Najpoznatiji nasljednik pasmine koju su oboavali Egipani bio je egipatski mau. Slika datirana oko 1100 godina pr. n. e. prikazuje glavno boanstvo staroga Egipta, Ra ili Amona Ra (Sunce), u obliku make kako odsijeca glavu zlom zmaju Apepu. Nakon Drugoga svjetskoga rata egipatski mau gotovo je izumro, ali je pasmina prihvaena 1990-ih i njeni geni su se nastavili iriti. Poznato je kako je u Italiju 1956. godine ovu maku donijela ruska princeza Natalija Trubecka koja je u to doba tamo boravila kao azilantkinja. U SAD emigrirala je nakon tri godine, gdje je nastavila s uzgojem ove pasmine. Egipatski mau najstarija je vrsta maaka, oboavana kao boica Bast (Bastet, Baset), jedna od djece Amona Raa. Sredite njena kulta bio je hram Per-Bastu koji je po njoj dobio ime. Prvobitno se smatrala zatitnicom Donjega Egipta te je prikazivana kao razjarena lavica ije se ime moe prevesti kao enska prodiraica. Smatrana faraonskom uvaricom i najviega boanstava Amona Raa dobila je
28 Naalost, Boria Sax ne navodi koji detalj ponaanja upuuje na potonue broda. 29 Istraivanja objavljena u amerikom znanstvenom asopisu Science govore da je divlji konj pripitomljen prije

oko 5500 god., meu pripadnicima kulture Botai iz bakrenoga doba u 4. i 3. tisuljeu pr. Kr. (usp. Pripitomljavanje konja, http.)

Godina V, Broj 5

103

CASSIUS
nadimke Dama plamena i Raovo oko. Oblik Bast kao razjarene lavice je zapravo boica lavica Sekhmet boica rata, vatre i kuge koja moe unititi sve oko sebe. Bast je u poetku smatrana boicom Sunca, no dolaskom Grka postaje boica Mjeseca, poznata kao Aelurus. U kasnijim zapisima Bast je preimenovana u Bastet, a zbog tumaenja imena kao ene iz upa masti, postala je boica parfema i dobila nadimak Mirisna zatitnica. Budui da je Anubis postao bog balzamiranja, Bast je kao boica masti, smatrana njegovom suprugom. Zbog karakteriziranja Bast kao boice parfema i ratnih gubitaka Donjega Egipta, smanjeno je njeno prikazivanje kao divlje i bijesne boice lavice te se poela prikazivati kao maka. esto je prikazivana s maskom lavice, kako bi se ilustrirala njena skrivena divlja strana. Bila je okarakterizirana kao dobra majka, kao i svaka maka koja skrbi za svoje maie te je esto prikazivana u drutvu istih. ene koje su eljele djecu, nosile su privjeske s prikazom boice i maia, a njihov je broj na privjesku bio jednak broju prieljkivane djece. Bast je prikazivana s tijelom ene i glavom make. Engleska rije pussy (eng. maca, i u prenesenom znaenju enski spolni organ) ili pus dolazi od Pasht, alternativnoga izraza za Bast (Sax 2001: 58). Make su u Egiptu i pojedinano bile tretirane kao boanstva. Budui da su smanjivale broj takora i mieva, koji su unitavali zalihe hrane te su ubijale kobre, zasluile su poseban tretman. Nosile su nakit, jele su iz istoga tanjura kao i ljudske ivotinje, nakon smrti njihovo tijelo izlagalo se ispred kue radi odavanja poasti. Herodot biljei kako je nakon smrti make alovala cijela obitelj, a u znak duboke alosti brijali su obrve. Nakon toga maku se nosilo u grad Bubastis na balzamiranje i sveano pokapanje (Sax 2001: 59). Ubojstvo make kanjavalo se istom sudbinom ljudske ivotinje. Grki povjesniar (koji je ivio u Rimu) Diodor Sicilski izvjetava o prii koja je smjetena u 1. st. pr. n. e. kada je lan rimske delegacije u Aleksandriji sluajno ubio maku te su ga zbog toga lokalni stanovnici ubili (Sax 2001: 58). Puko vjerovanje kako ubojstvo make donosi nesreu potjee vjerojatno iz toga razdoblja. Naime, Egipani su kanjavali ubojstva maaka izvan hrama, ali unutar njega su prinosili maje rtve boici Bast, najee lomei im vrat. U hram Per-Basta donosile su se mrtve ili ve mumificirane make radi pokopa. Tijekom iskapanja Bastina hrama, pronaeno je vie od 300 000 mumificiranih maaka.30 Nakon nekog vremena, zbog novih boanstava, izjednaavanja istih te zbunjujuih tumaenja, boanstvo je Bast iezlo.

30 Arheolozi pretpostavljaju da su se maje rtve prinosile makoglavoj Basti kako bi smanjili broj te divinizirane

maje populacije.

104 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA

Maneki-neko
U Japanu se za pasminu japanski bobtail smatra da donosi sreu, blagostanje i novac. Iz tog razloga izrauju se porculanske ili keramike make, takozvane Maneki-neko. Skulpture prikazuju japanskoga bobtaila koji pozdravlja s jednom podignutom apom, a ponekad ju pomou baterija i pomie. Iz tog razloga nazivaju se i pozdravljajuim makama. Maneki-neko mogu biti raznih oblika, boja, s raznim dekoracijama te se izrauju kao razni predmeti, privjesci, kasice i dr. Oko vrata uvijek imaju maramu, al ili ogrlicu, a esto su prikazani kako dre novi. Od svih pria o podrijetlu Maneki-neko, najpoznatija je vezana za Gotokuji hram, budistiki hram u Setagayi, u Tokiju, za koji se vjeruje da je pod zatitom Maneki-neko. Hram je nekada pripadao budistikim monasima koji su bili iznimno siromani, ali su uvijek nalazili hranu za maku Tamu. Kada je grof Neotaka jednoga dana prolazio pored hrama, zapazio je Tamu na vratima i krenuo za njom. Istog trena kada je grof krenuo, munja je udarila u mjesto gdje je stajao. Neke verzije predaje kau kako je Tama pozvala grofa apicom da doe u hram. Grof je nakon toga monahe spasio od bijede, a hram nazvao Gotokuji. Zidovi hrama oslikani su kratkorepim makama, japanskim bobtailima (usp. Japanska kultura i knjievnost, http.). Tragovi podrijetla japanskoga bobtaila seu daleko u prolost kada je japanski kralj na poklon od kineskoga kralja dobio maku. Maka je prvi put opisana u 6. st., u prii o Genji, koju je napisala uiteljica na kraljevu dvoru. Maka je bila vezana uz aristokraciju i bogate slojeve, sve dok jednog dana mievi nisu pojeli svilene bube, a make, lovei ih, postale uline make. Kao to sm naziv kae, to je maka kratkog repa. Predaja govori kako se maka u mjestu Kaisers, u jednoj hladnoj noi, grijala pokraj eravice. Kada je eravica iskoila iz ognjita, pala je ravno na makin rep koji se zapalio. Maka je u strahu poela bjeati i pritom zapalila cijeli grad, koji je bio izgraen od drveta. Kada je kralj uo za taj dogaaj, naredio je da se svim makama odsijeku repovi kako se to ne bi ponovilo (usp. Japanski bobtail, http.).

Japanski bobtail ili Hello Kitty

Pasmina japanski bobtail danas je najpoznatija kao Hello Kitty, draesna bijela makica s ruiastom manicom. Prvi put se kao lik pojavila na novaniku u Japanu 1974., a u SAD-u 1976. godine. Hello Kitty proizvodi tvrtka Sanrio, a kreatorica je Yuko Shimizu. Danas je poznata diljem svijeta, a njen lik moemo pronai svugdje na torbicama, novanicima, pepeljarama, biciklima, tortama, balonima, raunalnoj opremi, televizorima, obui, odjei itd. Osim toga, producirano je nekoliko serija Hello Kitty, a otvorena su i dva tematska parka, Harmonyland i Sanrio
Godina V, Broj 5

105

CASSIUS
Puroland (usp. Hello Kitty, http.). Zahvaljujui popularizaciji, Hello Kitty postala je najpoznatiji simbol hiperpotroakoga drutva.

Slika 2. Hello Kitty

Sveta Birma
Sveta Birma pasmina je domae make koja je poznata po svijetlom krznu, prekrasnim plavim oima, bijelim arapicama te kao uvarica dua budistikih sveenika. Nekad davno u Indokini, u Birmi, ivjeli su monasi s bijelim makama, kao uvari hrama boice Tsun Kyan Kse. Jednog dana prilikom napada na hram, ubijen je vrhovni sveenik i njegova dua preselila se u maku Shin. Maka je stavila ape na tijelo monaha i okrenula se prema skulpturi boice, koja je na sebi imala zlaanu haljinu i prekrasne plave oi. Maka je tada poprimila izgled boice, a samo su ape ostale bijele kao simbol istoe. Nakon to su se napadai uplaili i pobjegli, Shin je umrla od tuge, a sve make poprimile su isti izgled (usp. Sveta Birma, http.)

106 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA

Sijamska maka
Sijamska maka dobila je ime po zemlji Sijam (Tajland) gdje su ivjele na kraljevskim dvorovima. U poetku su bile masivnije grae i imale su kukicu na repu, koju uzgajivai danas, naalost, smatraju velikom anomalijom. Jedna predaja pojanjava kako je maka dobila kukicu na repu. Sijamska princeza drala je svoje prstenje na repu make. Kako je rep bio ravan, prstenje je padalo pa je sluga napravio vor na repu make, kako prstenje ne bi ispadalo. Osim to su bile uvarice prstenja, prema drugoj predaji bile su i uvarice kraljevske vaze. Kada je vaza jednog dana nestala, maji par krenuo je u potragu. Kada su je pronali, shvatili su da je preteka. Maka je ostala uvati vazu, a maak je otiao po pomo. No, maka se u tom trenutku trebala okotiti te je zavezala vazu za rep kako ju ne bi izgubila. Kada se maak vratio, pronaao je maku s maiima i vazom koja je zavezana repom. Kada je odvezao vazu, na repu je ostao vori, a isti su imali i maii (usp. Legende iz ivotinjskog svijeta, http.).

Make u jeseni srednjega vijeka

Naalost, srednji vijek, humanizam i renesansa predstavljaju crna razdoblja za make, budui da su povezivane s vjetiarenjem. Nerijetko su zavravale na lomaama s tzv. vjeticama. Jean Boille, spaljena 1620. godine u Vesoulu, tvrdila je kako je vidjela orgije maaka i demona. Sporazum s Vragom dogovoren je navodno otiskom maje ape na njenoj koi (Sax 2001: 60). Crna vjetica iz Fraddana navodno je letjela na ogromnoj maki. Pariki biskup Guillaume dAuvergne tvrdio je kako je vidio Sotonu s crnim makama sljedbenicama koje su ga ljubile ispod repa (Sax 2001: 60). Umjetnici kao to su Bernardino Luini, Benvenuto Cellini, Domenico Ghirlandaio i Bartolomeo della Gatta ak upotrebljavaju lik make kao simbol izdaje, npr. pod Judinim nogama na Posljednjoj veeri (Viskovi 1996: 205). Zanimljiv podatak govori kako su u mnogim srednjovjekovnim zgradama pronaene make koje su bile ive zazidane. Jedna od takvih zgrada je i poznati londonski toranj, a tema uzidavanja maje rtve ini i sadraj prie Crni maak Edgara Allana Poea (Sax 2001: 60). Neki povjesniari smatraju kako je jedan od razloga za irenje kuge upravo smanjenje broja maaka, a time i povean broj mieva i takora, glavnih prijenosnika kuge. Masovno ubijanje maaka povezano je s monoteistikim kranstvom koje je ideoloki ukinulo povezanost ivota ivotinja i ljudskih ivotinja, oduzimajui ivotinjama ak i duu, kao to to uostalom ine sve velike religije (Viskovi 1996: 72). U Bibliji se make ak i ne spominju, to moemo povezati s njihovom svetou u
Godina V, Broj 5

107

CASSIUS
neprijateljskom Egiptu. Krani i budisti bili su sumnjiavi prema arhainoj magiji, a to bi mogao biti razlog zato su kulture oko tih religija s nepovjerenjem gledale na make (Sax 2001: 62). Dok su u Europi spaljivane na lomaama, u islamskim zemljama su potovane zbog odravanja istoe, a bile su i jedine ivotinje kojima je bio doputen ulazak u damiju. Naime, postoji legenda koja kae kako je prorok Muhamed jednom prilikom, ne elei probuditi svoju ljubljenu mezimicu Muezzu koja je spavala na njegovu rukavu, odrezao rukav i tako otiao na molitvu. Svoje govore esto je drao mazei maku u krilu (usp. Legende iz ivotinjskog svijeta, http.).

Make u predajama
Uz make su nerijetko vezane razne predaje, a neke smo ve i spomenuli. Turska predaja o postanku maaka vezana je uz Noinu arku. Nakon to su se mievi neposluno namnoili, postali su prijetnja zalihama hrane. Noa je odluio potraiti Boju pomo, no u istom trenutku lav je kihnuo i iz tog kihanja stvorene su dvije make (usp. Legende iz ivotinjskog svijeta, http.). Jo jedna predaja govori kako je maak Manx svaki dan lijeno promatrao kako Noa i sinovi grade arku. Maak nije imao gospodara pa je cijeli dan mahao svojim prekrasnim repom na koji je bio izrazito ponosan. Nakon nekog vremena, sve su ivotinje trebale ui u arku. Dvije po dvije, sve su zauzele svoja mjesta, osim Manxa. Kada vie nije mogao ekati, Noa je poeo zatvarati vrlo teka vrata arke. Uvidjevi kako e ostati sam, Manx je potrao i uspio ui, no rep mu je ostao presjeen. I danas, Manx ee bez repa, ne bi li nas podsjetio da uvijek budemo toni (usp. Mjesec maaka, http.) Jedna poljska predaja govori o tom kako je vrba iva, tj. cica maca, dobila ime. Ujedno karakterizira maku kao brinu majku koja pati za svojim maiima. Govori kako je maka proljee za proljeem provela plaui pored rijeke u kojoj su se njeni maii, lovei leptire, utopili. Saalivi se, vrba je spustila svoje grane u vodu i spasila maie. Od tog proljea, vrbine grane dobivaju siune krznene pupoljke na mjestima gdje su se maii uhvatili. Druga verzija govori kako se jedan seljak, ljut to je maka omacila jo jedno leglo, odluio rijeiti maia. Zavezao ih je u platnenu vreu i bacio u rijeku. Nakon oajnoga plaa make za maiima, vrba je spustila svoje grane u vodu i spasila maie (usp. Legende iz ivotinjskog svijeta, http.). Japanska predaja govori kako je jedan mi postao velik problem japanskom uitelju borilakih vjetina. Mi je jeo njegovu zimnicu pa je uitelj odluio zatraiti maju pomo. Prvo je pozvao crnoga borbenoga maka. Maak je nakon puno

108 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA pokuaja morao priznati poraz, naklonio se miu u znak potovanja i otiao. Zatim je doao tigrasti maak, veliki mislilac. Nakon to nije uspio nadmudriti mia, poklonio mu se u znak potovanja i otiao. Istu sudbinu doivio je i sivi maak, borac sa sjenama. Na kraju, uitelj je pozvao staroga i umornoga maka. im je uao u kuu, prilegao je kako bi se odmorio te je potpuno ignorirao mia. Mi se opustio i postao neoprezan. Jednog dana kada je mi vukao velik zalogaj hrane, maak ga je uhvatio. Mi je bio prisiljen priznati poraz, naklonio se u znak potovanja i otiao (usp. Legende iz ivotinjskog svijeta, http.).

Belgijski grad maaka

U Ypresu, belgijskom gradu maaka, svake se godine u svibnju odrava maji festival, a svake tree i maja parada kada im se odaje poast kroz umjetnost i folklor. Predaja kae kako je na mjestu dananjeg trga u Ypresu stajao ogroman kip majeg boanstva, no na njega se, poetkom kristijanizacije, poelo gledati kao na avla. Budui da su u srednjem vijeku, jesni srednjega vijeka, make povezivane s vragom, demonima i vjeticama, u Ypresu su ih tretirali kao demonske fantazme. Svake druge nedjelje u oujku gradska je luda bacala make s kula i zvonika, kako bi se time simboliziralo istjerivanje avla. Nije poznat poetak te okrutne tradicije, ali pria govori kako su trgovci zimi uvali make u skladitima kako bi tamanile mieve i takore, a na proljee ih prodavali za okrutnu gradsku tradiciju. Najstariji autentini dokument iz 1410. govori kako su se make kupovale upravo s namjerom da bi ih se bacalo s tornjeva i zvonika. Godine 1817. navodno su baene, rtvovane u tom okrutnom obiaju posljednje maje rtve. Gradonaelnik Ypresa 1938. godine obnovio je tradiciju, ali s plianim makama. Tradicija se prekinula samo za Drugoga svjetskoga rata, da bi se od 1946. godine pa do danas neprekidno odravala. Sada se zbog hladnoe odrava u svibnju, kada ulicama parodiraju ljudi odjeveni u maje kostime. Ujedno u sklopu manifestacije odrava se i predstava koja prikazuje spaljivanje vie od tri stotine vjetica, kako je to nekada bilo u Ypresu. Navedeni obiaj pokazuje kakvu ulogu make imaju u tradiciji ovoga grada, a poznata je i predstava majih bajki. Jedna od njih je egipatska basna o opsadi maje tvrave koja govori o tome kako je mi Makit dobio obeanje od boice Bastet da e osvetiti mije roake koji su ubijeni u gradu divljih maaka. S vojskom pasa, takora i mieva, Makit je krenuo u napad na maju zemlju i njihovu tvravu. Vojska je uspjela zarobiti maku, a vojnik-pobjednik, tj. takor ju odvodi. U ovu su predstavu ukljueni muziari koji mariraju odjeveni u maje kostime, a pritom sviraju instrumente. Djeca su odjevena u maie i skakuu uokolo oponaajui igru maia, dok pored njih prolaze kolone konja koje
Godina V, Broj 5

109

CASSIUS
jau ljudske ivotinje odjevene u make. Parada zavrava dolaskom gradske lude na visokoj platformi s koje padaju konfete. Luda se penje na zvonik i baca pliane make u publiku, nakon ega slijedi vatromet. Na taj se nain Ypres svake godine pokuava oduiti svim majim rtvama zbog dugogodinjega niza okrutnosti.

Slika 3. Festival maaka u Ypresu

Vivisekcija
Poznato je da se make jo uvijek koriste u vivisekciji. Veina je maaka koje zavre u laboratorijima lutalice ili iz interaja. U amerikim laboratorijima mui se gotovo 22 tisue maaka godinje, dok vie desetaka tisua ubijenih maaka zavri u kolama radi disekcije. Okrutnosti koje trpe nevjerojatno su grube, bespotrebne i moralno neopravdane. U istraivanjima mozga maki bue lubanju kako bi u mozak ugradili elektrode koje mjere aktivnost modanih valova; u istraivanjima vida make uzgajaju u mraku, sa zaivenim ili odstranjenim oima; na Sveuilitu u Michiganu vade im oi i kasnije ubijaju; u istraivanjima sluha reu im ui i veu

110 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA ih kako bi mogli mjeriti modanu aktivnost u odnosu na razliite zvukove. Eksperimentirajui s modanim udarom, blokiraju dovod krvi u mozak i oi make, kako bi isti izazvali; u ortopedskim istraivanjima lomei im kraljenice, izazivaju nepokretnost i poremeaje donjega dijela lea i dr. (usp. PETA, Make u laboratorijima, http.). Danas postoji najmanje 450 metoda koje mogu zamijeniti istraivanja na neljudskim ivotinjama, emu u prilog ide injenica da je 90 % rezultata istaivanja na neljudskim ivotinjama nepogodno za ljudske ivotinje (usp. Testiranje na ivotinjama, http.). Vernon Coleman, lan Kraljevskoga medicinskoga drutva, izjavio je: Ne mogu se sjetiti nijednog veeg medicinskog proboja proizalog kao rezultat eksperimenata na ivotinjama. Pitam se koliko jo milijuna ivotinja mora biti rtvovano prije nego napustimo beskorisnu i barbarsku praksu eksperimentiranja na ivotinjama (usp. Pokusi na ivotinjama, http.).

Slika 4. Make za proizvodnju krzna

Godina V, Broj 5

111

CASSIUS

Karakter make
Maka je kroz povijest zadrala svoj izvorni karakter, nepromijenjen od strane ljudske ivotinje. Zooetiar Nikola Viskovi usporeuje narav psa i make te dokazuje kako je pas, za razliku od make, kroz povijest prilagoen ljudskim ivotinjama i njihovim oekivanjima. On je oovjeen i kultiviran (Viskovi 1996: 203). Maka ne eli ii u etnje, ona je samostalna, ima izraenu potrebu za samoom te se navodno lake snalazi (Viskovi 1996: 203). Svi navedeni razlozi su i vie nego dovoljni da shvatimo zato je zapadno drutvo naklonjenije psima. esto se istie kako je maka uvijek ondje gdje su najpogodnije prilike, to joj u svakom sluaju ne bismo trebali zamjeriti budui da bismo ispali licemjerni. Viskovi zanimljivo istie kako je maku nemogue (zlo)upotrijebiti te kako je mrska autoritativnim i agresivnim osobama (Viskovi 1996: 204). Prva asocijacija za psa vjerojatno bi glasila vjeran, a time je i oblikovana poslovica: pas je ovjekov najbolji prijatelj. Budui da su ljudske ivotinje sklone eufemizmima, prva asocijacija zasigurno ne bi glasila: podloan utjecaju, prihvatljiviji jer je manje svojeglav, prihvaa zapovijedi, koristan ljudskim ivotinjama, poslunou odrava osjeaj moi i dr. Mo daje pravo, a maka je nesposobna za poslunost (Viskovi 1996: 203). Viskovi pritom upuuje na aforizam knjievnika Josepha Merya: Bog je stvorio maku kako bi ovjek imao uitak da miluje tigra (Viskovi 1996: 202). Maka je pripitomljena iz istih razloga kao i pas, a to je korist. Razlika je u tom to ljudske ivotinje imaju daleko vie koristi od psa nego od make. U njima vide samo lovce na takozvane tetoine. Kada nema takozvanih tetoina, ne postoji ni razlog za suosjeajnost. Ljudske ivotinje ne cijene svojeglavost i individualnost u drugih vrsta jer smatraju da su blagoslovljeni jedinstvenim pravima, koja ni jedna druga vrsta na Zemlji ne posjeduje. U muslimanskoj i istonjakoj kulturi situacija je neto drugaija. Ondje je psima dodijeljena uloga istaa otpada i deraa leeva. Figuriraju kao psihopompi, pratioci u svijet mrtvih; kod Grka Hekata i Kerber; u staromeksikoj mitologiji Xolotl, koji prati Sunce u silasku pod Zemlju; Azteci su pse uzgajali kako bi ih pokapali s pokojnicima za drutvo; egipatski akal Anubis bog je mrtvih; psi su u Bibliji nekrofazi i dr. (Viskovi 1996: 204). Maka posjeduje tajanstveniju ulogu, ona je ista i lijepa, fascinira svojim karakterom. Zapravo je cijela povijest make zagonetnija, budui da kronike i knjievna djela puno vie obavijesti donose o povijesti pasa u drutvu ljudskih ivotinja. Make su tajnovite i bude sumnjiavost, o njima nema toliko podataka u povijesnim izvorima, ali ona je u knjievnosti esto predmet estetskoga ushienja. Sve se moe vrlo lako objasniti njenom slabom upotrebljivou (Viskovi 1996: 204).

112 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA

Erotinost, pornografija i make

Maka je mistina jer je nona ivotinja, ona je tajanstvena, blaga i grabeljiva u isto vrijeme. Njezini pokreti su elegantni, ali oprezni, svojim gipkim i vitkim tijelom kree se vrlo tiho i znatieljno. Upravo iz tog razloga maku povezujemo s erotikom i pornografijom. Internet bombardira korisnike s idejama kao to su cat eye look, glumicama i pjevaicama koje u odjei izgledaju kao seksi make i dr. Ti izrazi su se toliko ustalili da prilikom izgovora tih animalizacija femininoga vie ni ne razmiljamo to smo zapravo rekli. Vrlo esto nailazimo, ne samo na izraze nego i reklame, reklamne panoe, slike i dr., na kojima je ena prikazana kao ljudska maka kurva. Iz tog razloga ene u spavaim sobama odigravaju uloge nezasitnih makica, a izvan nje ulogu savrene domaice sve u skladu sa enskom prirodom. Carol J. Adams vrlo lijepo istie kako postoji podudarnost u tretmanu raspoloivih i iskoristivih tijela (Holy 2007: 563), mislei pritom na tijela ljudske i neljudske enske ivotinje. Tako spomenuta ekofeministica uvodi pojam antropornografija (antropornography)31 za oznaavanje prikaza neljudskih ivotinja kao kurvi, gdje se make oituju kao savren primjer. Antropornografija i pornografija oituju nejednakost, kako spola tako i vrsta. U pornografiji ljudskih ivotinja, spol nije razlikovanje nego dominacija. Stajalite itave jedne kulture postaje jedino stajalite ponavljano kroz oglaavanja, novinske ilustracije, spajanje pornografije i popularne kulture (usp. Pornografija mesa, http.). Ljudsko ensko i neljudska ivotinja postaju objekti, u ovom sluaju seksualni. William OBarr istie kako su u kulturi reklama i oglasa hijerarhija, dominacija i podreenost najee prikazane osobine socijalnih odnosa. Reklame ne prikazuju ravnopravnost, one prikazuju nekoga iznad neega, dominantno iznad podreenoga. Iz toga proizlazi da su mukarac, kultura, ovjek, bijelac i um iznad ene, prirode, ivotinje, nebijelca i tijela (usp. Adams 2004: 3940). Takoer istie kako je Amerika, dodijelivi prava dominantnima, priznala poloaj, klasu i mo. ovjek tada postaje definiran kao ne-ivotinja i ne-ena. U kranskoj tradiciji ensko je tijelo povezano s grijehom, seksom i smrti. Kao opravdanje za socijalnu dominaciju nerijetko se koristi i zajednika krivnja enske ljudske ivotinje i ivotinje (zmije) u Bibliji za uvoenje smrti. Iz srednjega vijeka potjee vjerovanje kako je zmija navela Evu na seksualni odnos. Nakon nagaanja jesu li Eva i zmija zaista imale seksualni odnos, isti je postao neto ivotinjsko, a ponaati se seksualno znailo je ponaati se kao ivotinja (usp. Adams 2004: 4344).
31 Izraz je skovala Amie Hamlin, suradnica feministiko-animalistike/vegetarijanske/veganske aktivistice i teo-

retiarke Carol J. Adams.

Godina V, Broj 5

113

CASSIUS
Paradoks je oit kada shvatimo trud i napor specista/ica u isticanju golemih razlika izmeu ljudskih i neljudskih ivotinja, a u isto vrijeme njihovu uzbuenost pri spomenu na seksi maku. Nije naodmet spomenuti ni gaenje pri pomisli na zoofiliju32 samo ako u pitanju nije seksi maka. Biblija u Starom zavjetu takoer osuuje zoofiliju: Tko bi god sa ivinom legao, treba ga kazniti smru (Izlazak udoredni zakoni 22, 18). Da nisi legao ni s jednom ivotinjom od nje bi postao neist. ena ne smije stati pred ivotinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opaina (Levitski zakonik 18, 23) (usp. ivotinje u pornografiji, http.). Patricia Hill Collins, afroamerika feministica, donosi teoriju o razvitku pornografije na temelju povezivanja iskoritavanja tijela crnkinja s tijelima neljudskih ivotinja. U vrijeme ropstva, crnkinje su se prodavale bogatim bijelcima na aukcijama. Bievi, lanci i uad podsjetnici su da se na crnkinje gledalo kao na neljudske ivotinje. Patricia Hill Collins zakljuuje kako je mogue da se pornografija razvila upravo zbog naina na koje su se tretirale crnkinje (Adams 2004: 6166). Povezano sa spomenutom slabom upotrebljivou make (Viskovi 1996: 204), ljudi koji su lukavi i prefrigani maje su prepredeni. Budui da ju ne moemo kontrolirati i koristiti u naoj vrsti sebine svrhe, sve asocijacije na maku blie su negativnomu nego pozitivnomu. U pozitivnom smislu o makama govorimo samo ako su umiljate, lijepe, iste ili ako su maii. One nisu vjerne, ponizne, dobro izdresirane, ak ni od velike pomoi. Samo su lijepe. Moda u tom kontekstu moemo promatrati i enu koja je seksi maka, lijepa, brine se o potomstvu, njeguje se, ali je u isto vrijeme tajanstvena, dakle predmet matanja koji je i privlaan, ali i budi strah. Poloaj ene u patrijarhalnom drutvu slian je poloaju make u domu. Privrenost domu koju make mogu razviti usporediva je s privrenou ene domu, a ponaanje izmeu psa i make esto slii na ponaanje mukarca i ene. Linije tijela make i njezin graciozni hod podsjea na enstvenu stranu ljudskih ivotinja enskoga roda. Boria Sax smatra kako maku u domu moemo promatrati i kao skrivenu divlju stranu ljudske ivotinje (Sax 2001: 57). Viskovi istie kako animalno u ovjeku izbija u mitovima o erotskoj privlanosti izmeu ene i ivotinje jer je u androcentrinoj kulturi ena blie mranoj unutranjosti ivotinje (Viskovi 1996: 36). Teoretiarka ekofeminizma Mirela Holy takoer istie povezanost ene i prirode, istiui kako se to uklapa u patrijarhalnu viziju identiteta prave ene brine majke i portvovne supruge (Holy 2007: 563). Tijekom povijesti vidljivo je kontinuirano uspostavljanje mukih ljudskih ivotinja kao dominantne skupine. Kao takvi posjeduju mo nad skupinama koje su podreene. Michael Kaschak istie kako se muke ljudske ivotinje doivljavaju
32 Postizanje erotinog uzbuenja pri gledanju i milovanju ivotinja, bestijalnost (usp. hjp, http.)

114 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA kao dominantne te pritom imaju pravo na ensku ljudsku ivotinju. Kako je voajerizam bitan dio psihologije muke ljudske ivotinje, njegova seksualnost usmjerava se prema enskim ljudskim ivotinjama, djeci ljudskih ivotinja i ivotinjama. Od reklama i novinskih pria, enska je uloga uloga seksualnoga bia, koje mora biti dostupno dominantnoj skupini (Adams 2004: 3438). ena-maka, alter ego Seline Kyle, usko je vezana uz Batmana, stvorena kao lik u prvom stripu o ovjeku imiu 1940. godine. Tijekom 70-ih i 80-ih postala je sve seksipilnija, tajanstvenija i sve vie poinje privlaiti ovjeka imia. Na filmu utjelovile su je Julie Newmar, Eartha Kitt, Michelle Pfeiffer, Halle Berry te Anne Hathaway koja glumi Selinu Kyle u filmu The Dark Knight Rises (redatelj Christopher Nolan, 2012).

Zakljuna analogija: ljudsko i ivotinjsko, maje i ensko

Ljudska je vrsta nemona da misli i objasni druga bia sasvim iznad analogija s vlastitim stanjima (Viskovi 1996: 35). Maka koja je zapoela svoj put kao boanstvo i tajanstveno sveto bie, zavrila je kao motiv seksualnih aluzija. Osim toga, zavrila je lutajui po gradovima i u strahu trai neto hrane, umire na najtunije naine, eka u sklonitima nekoga tko e joj pruiti malo ljubavi, na njoj vre nepotrebna istraivanja, ubijaju je zbog krzna33 i mesa34. Prema podacima neprofitne organizacije ASPCA, koja se od 1866. godine bori protiv okrutnosti prema neljudskim ivotinjama, broj maaka lutalica procjenjuje se na desetke milijuna. Veina zajednica u Americi broj maaka smanjuje zastarjelim, okrutnim, nedjelotvornim i smrtonosnim metodama (usp. ASPCA, make lutalice, http.). Ljudske ivotinje zbog pukih vjerovanja rjee udomljuju crne make ili imaju odreenu dozu averzije prema njima. Tuna sudbina vrste koju nikada neemo razumjeti. Moda bismo se trebali zapitati jesu li one manje vrijedne jer nisu kao mi ili smo zbog nametnutih vjerovanja i drutvenog sustava35 mi u zabludi i nedovoljno otvorena srca da razumijemo njih i njihov svijet?36

33 Godine 2008. u Hrvatskoj je zabranjen uvoz krzna pasa i maaka te proizvoda koji sadre njihovo krzno (usp.

Krzno pasa i maaka, http.).

34 U Kini i Junoj Koreji smatra se normalnim konzumirati meso maaka i pasa. Koliko god se zapadnoj kulturi to

inilo gnjusnim, nae konzumacijske navike nisu nita manje gnjusne.

35 Informacije o nametnutim vjerovanjima i drutvenom sustavu koji ih postavlja najbolje opisuje knjiga Melanie

Joy, Zato volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave. Uvod u karnizam. Knjiga je prevedena na hrvatski jezik 2012. godine u izdanju Prijatelja ivotinja i Dvostruke duge (prevela: Dunja Farka).
36 Ovom reenicom bi se mogao opisati odnos prema svim drugim (i ivotinjskim i biljnim vrstama), kao to se

moe primijeniti na sve vrste diskriminacije.

Godina V, Broj 5

115

CASSIUS LITERATURA
Babi, T., Bauer, M., 1994. Knjiga o maki, felinoloki prirunik, vlastita naklada, izdava prof. dr. sc. Mario Bauer. Zagreb. Holy, M. 2007. Animalizam u (eko)feministikom diskursu: od ontolokog veganizma do ekolokog animalizma. U: Kulturni bestijarij (ur. S. Marjani i A. Zaradija Ki): 557579. Marjani, S. 2007. Antropornografija ili ivotinja kao skopofilijski i seksualni predmet. U: Kulturni bestijarij (ur. S. Marjani i A. Zaradija Ki): 757770. Sax, B. 2001. The Mythical Zoo. ABC-CLIO. Santa Barbara. California. Viskovi, N. 1996. ivotinja i ovjek prilog kulturnoj zoologiji. Knjievni krug Split. Split.

Internetski izvori
Wikipedia, Bast: http://hr.wikipedia.org/wiki/Bast (10. 4. 2012.) Povijest maaka, Giornal: http://www.giornal.hr/index.php?id=172 (10. 4. 2012.) Egipatski mau: http://www.macke.com.hr/egipatski-mau/ (10. 4. 2012.) Wikipedia, domaa maka: http://hr.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87a_ma%C4%8Dka (10. 4. 2012.) SFDH, Make a zvoniku: http://www.sfdh.hr/razno/macke-na-zvoniku (15. 4. 2012.) Legende iz ivotinjskog svijeta: http://foursoftpaws.yuku.com/topic/440/t/ Legende-iz-zivotinjskog-svijeta.html#.T4AMBJlNuPc (11. 4. 2012.) Wikipedia, ena maka: http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDena_ma%C4%8Dka (25. 4. 2012.) SFDH, egipatski mau: http://www.sfdh.hr/standard/opis-pasmine-kategorijaiii/egipatski-mau (10. 4. 2012.) Wikipedia, Ra: http://hr.wikipedia.org/wiki/Ra (10. 4. 2012.) Mitologije svijeta: http://mitovi123.blog.hr/ (10. 4. 2012.)

116 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA Wikipedia, Sekhmet: http://hr.wikipedia.org/wiki/Sekhmet (10. 4. 2012.) Japanska kultura i knjievnost: http://www.znaksagite.com/diskusije/index. php?topic=8134.0 (11. 4. 2012.) Japanski bobtail: http://cats-sveonjima.blog.hr/2011/04/index.html (12. 4. 2012.) Sveta Birma: http://www.mojljubimac.hr/pasmine-macaka/sveta-birma (12. 4. 2012.) Svijet ljubimaca, Sveta Birma: http://svijet-ljubimaca.com/forum/viewtopic.php?t=3878 (12. 4. 2012.) Forum o ljubimcima, Sveta Birma: http://www.ljubimci-forum.com/index.php?topic=6426.30 (12. 4. 2012.) Nordijska mitologija: http://www.nordicpoint.net/nordijska_mitologija. php?page=ZnJleWE= (13. 4. 2012.) SFDH, Sijamska maka: http://www.sfdh.hr/standard/opis-pasmine-kategorijaiv/sijamska-macka (12. 4. 2012.) Wikicitati, make: http://hr.wikiquote.org/wiki/Ma%C4%8Dke (28. 4. 2012.) PETA, Make u laboratorijima: http://www.peta.org/issues/animals-used-forexperimentation/cats-in-laboratories.aspx (21. 7. 2012.) Testiranje na ivotinjama: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=597 (21. 7. 2012.) Pokusi na ivotinjama: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=52 (21. 7. 2012.) Krzno pasa i maaka: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=1731 (8. 8. 2012.) Pripitomljavanje konja: http://metro-portal.hr/prvi-konji-pripitomljeni-su-prije5500-godina/15510 (10. 8. 2012.) ASPCA, make lutalice: http://www.aspca.org/adoption/feral-cats-faq.aspx (10. 8. 2012.) Mjesec maaka: http://thepetgranny.wordpress.com/ (10. 8. 2012.) Carol J. Adams, 2004., The Pornography of Meat, The Continuum International Publishing Group Inc, New York:

Godina V, Broj 5

117

CASSIUS
http://books.google.hr/books?id=PE5bszpVat4C&pg=PA183&lpg=PA183& dq=Amie+Hamlin,+anthropornography&source=bl&ots=oCZLl549e_&sig =MomTwL-119iFEe9jXozD4Y3LlA5wQ&hl=hr&sa=X&ei=2xUkUMHSMrDP 4QTZ6IFg&ved=0CEcQ6AEwAQ#v=onepage&q=Amie%20Hamlin%2C%20 anthropornography&f=false (10. 8. 2012.) Pornografija mesa: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=1661 (10. 8. 2012.) HJP: http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=main (10. 8. 2012.) ivotinje u pornografiji: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=811 (10. 8. 2012.) Hello Kitty: http://www.toydirectory.com/MONTHLY/Apr2003/designinspiration.asp (14. 11. 2012.)

118 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA

VREDNOVANJE RAZLIITIH OBLIKA IVOTA I DUBINSKA EKOLOGIJA

Kristina Markalaus

irenje potroakih vrijednosti i materijalistiki stilovi ivljenja ugrozili su ekoloko zdravlje naega planeta. injenica da svi dijelimo isti planet privukla je panju znanstvenika tek otkriem da klorofluorougljikovodici ugroavaju ozonski omota koji titi povrinu planeta od Suneva ultraljubiastoga zraenja. esto se u sklopu toga naglaavaju negativne posljedice za ljude, no injenica je da e razliiti ekosustavi doivjeti dramatine promjene. Moda najzlokobniji problem povezan s globalizacijom ekoloke degradacije u suvremenom dobu jest unitavanje bioraznolikosti u cijelom svijetu. Mnogi biolozi istiu da se svijet nalazi usred najbrega masovnoga nestajanja ivih vrsta u 4, 5 milijardi dugoj povijesti planeta. Polovina svjetskih movara ve je unitena, a bioraznolikost ekosistema pitke vode ozbiljno je ugroena. Jedni od osnovnih problema jesu nekontrolirani rast populacije i prekomjerna potronja razvijenoga svijeta. Ljudi su najbrojniji sisavci na planeti. Samim poveanjem broja ljudi poveava se i potreba za hranom, drvetom i vlaknima, a ta potreba izloila je ekosisteme krajnjem pritisku. Sve nas ovo prisiljava da ponemo drugaije razmiljati o Zemlji koju nastanjujemo. Trebamo poeti drugaije razmiljati o naoj etici koja je velikim dijelom i dalje usmjerena na ovjeka. Treba se rijeiti dualistikih vrijednosti koje stavljaju ljudska bia u sredite univerzuma. Treba se rijeiti shvaanja prirode kao resursa koji se treba koristiti kao sredstvo za ispunjenje ljudskih elja. Trebamo razviti etiku koja ukljuuje pojmove koji nas vode onkraj vlastita interesa, odnosno interesa neke posebne interesne skupine. Treba odbaciti reciprono shvaanje etike prema kojemu se ja suzdravam od injenja loih stvari drugima dokle god oni ne ine loe stvari meni, jer prema takvomu shvaanju nemam razloga protiv toga da inim loe stvari onima koji su nesposobni cijeniti moje suzdravanje te u skladu s tim kontrolirati svoje ponaanje prema meni. Jedno od moguih rjeenja je prihvaanje dubinske ekologije kao jedne holistike ekoloke filozofije koja odbacuje ustaljenu antropocentrinu sliku svijeta te se koncentrira na vrste, ekosustave i ekosferu. Dubinska ekologija ukazuje na
Godina V, Broj 5

119

CASSIUS
povezanost i ovisnost svih dijelova ekosfere te intrinzinu vrijednost svih vrsta bez obzira na ljudske potrebe. Kako bismo se poblie upoznali sa shvaanjima dubinskih ekologa, najprije moramo ukazati na openite probleme koji se javljaju kod shvaanja samoga prirodnoga svijeta, shvaanja bia koja nastanjuju Zemlju te izvorita takvoga shvaanja. Primjerice, treba razmotriti iz ega se izvlai zakljuak o dualnosti ovjeka i prirode, o razlici izmeu ovjeka i ivotinja, kojemu se otro protive zastupnici dubinske ekologije.

Kranstvo i Grci
Kako pie Singer (2003), zapadni stavovi prema prirodi imaju svoje izvore u mjeavini stavova idovskoga naroda prikazanih u Bibliji te u filozofiji starih Grka, posebice Aristotelovoj. Te su dvije tradicije (idovska i grka) ljudska bia postavila u sredite moralnoga univerzuma. To se posebno mjesto ljudskih bia dobro moe vidjeti u Knjizi postanka: I ree Bog: Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima to puze po zemlji! Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i ree im: Plodite se, i mnoite, i napunite zemlju, i sebi je podloite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim ivim stvorovima to puze po zemlji! (Singer 2003: 202). Danas se unutar kranstva mnogo raspravlja o znaenju dodjele ove vladavine pa tako oni zabrinuti za okoli tvrde kako to ne treba smatrati doputenjem da s drugim ivim biima radimo to hoemo, ve prije da se za njih brinemo. ini se kako u Bibliji ne moemo pronai opravdanje za takvo tumaenje (Singer 2003: 202). Bog je ljudima dao vladavinu nad prirodnim svijetom te ga ne zanima kako se oni prema njemu odnose. Sama priroda nema nikakvu intrinzinu vrijednost i stoga unitavanje biljaka i ivotinja ne moe biti pogreno, osim ako se time teti ljudskim biima. Slian stav nalazimo i kod Aristotela koji je prirodu smatrao hijerarhijom u kojoj oni s manjom razumskom sposobnou postoje radi onih s veom, pa tako biljke postoje radi ivotinja, a sve druge ivotinje radi ovjeka. Vaan utjecaj izvrila je i ideja o svetosti ljudskoga ivota koja je religioznoga porijekla. Ta ideja izvire iz shvaanja kako je zemaljski ivot samo priprema za vjenost u direktnom kontaktu s Bogom, iz shvaanja kako neiji ivot ima smisla samo kao dio neega irega. Prema takvomu shvaanju Bog je konano objanjenje vrijednosti i smisla naega ivota. Iz tog osjeaja da je sve to radimo vano u nekom irem smislu, ini se, proizlazi ta iznimna vanost koju pridajemo svakomu ljudskomu biu. Bez obzira na porijeklo ovo je uenje, kako kae Singer (2003),

120 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA openito dio sekularne etike te predstavlja samo nain da se kae kako ljudski ivot ima neku posebnu vrijednost koja je odijeljena od vrijednosti ivota drugih ivih bia.

Bolje je biti nezadovoljno ljudsko bie nego zadovoljna svinja?

John Stuart Mill takoer je pokuao braniti stav da neka bia imaju veu vrijednost od drugih: Malo bi ljudskih stvorenja pristalo da ih se promijeni u bilo koju od niih ivotinja zbog obeanja najpotpunijeg omoguenja zvjerskih ugoda; nijedno inteligentno ljudsko bie ne bi pristalo biti budalom, nijedna uena osoba ne bi bila neznalica, nijedna osjeajna i savjesna osoba ne bi bila sebina i podla, ak i kada bi ih se uvjerilo da su budala, glupan ili lupe zadovoljniji svojim sudbinama negoli su oni svojima [] Bolje je biti nezadovoljno ljudsko bie nego zadovoljna svinja; bolje je biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna budala (Singer 2003: 81). Dakle, Mill je kao utilitarist smatrao da to je vie razvijen svjesni ivot bia, to je vii stupanj samosvijesti i racionalnosti i to je iri raspon moguih doivljaja, to se vie treba preferirati ta vrsta ivota kada bi se biralo izmeu njega i bia na nioj razini svjesnosti. Taj poznati odlomak komentirali su i kritizirali mnogi, a veina se slae kako je taj argument slab jer Sokrat ne moe uistinu znati kako je to biti budala. Takoer, ukoliko prihvatimo preferenciju ivota ovjeka pred ivotom ivotinje, ini se kako istovremeno moramo prihvatiti i preferenciju ivota normalnoga ovjeka (samosvjesnoga i racionalnoga bia) pred ivotom ne-samosvjesnoga ovjeka.

Kako vrednovati ivote razliitih bia?

Vano je pitanje imaju li vrijednost ivoti onih bia koja osjeaju te su sposobna doivjeti ugodu i bol, ali nisu racionalna i samosvjesna? Ovo pitanje o vrijednosti bia koje nije samosvjesno zapravo pretpostavlja neko stupnjevanje vrijednosti bia. Namee se pitanje je li opravdano uope pripisivati ivotima nekih bia veu vrijednost od drugih? Prema Singeru (2003) takav bi se stav mogao braniti samo ukoliko bismo pronali neki neutralni temelj, neko nepristrano stajalite s kojeg bi mogli prosuivati. Singer pokuava odgovoriti pomou jednoga misaonoga eksperimenta u kojem zamilja da ima posebno svojstvo da se moe pretvoriti u ivotinju, tonije konja. I pretpostavimo da kada sam konj, ja doista jesam konj, sa svim mentalnim doivljajima konja i iskljuivo s njima, a kada sam ljudsko bie, imam sve mentalne doivljaje ljudskog bia i iskljuivo njih. Napravimo sada i dodatnu pretpostavku da mogu ui u tree stanje u kojem se tono sjeam kako je to
Godina V, Broj 5

121

CASSIUS
Slika 1. Naslovnica knjige Petera Singera, Praktina etika (1979.), hrvatsko izdanje (2003.)

biti konj i tono se sjeam kako je to biti ljudsko bie (Singer 2003: 80). Dakle, u tom treem stanju on bi imao sposobnost usporedbe konjskoga postojanja s ljudskim postojanjem, tj. sposobnost da se izdigne iznad vlastita bia pri razmatranju vrijednosti ivota. Potom pretpostavlja da mu je pruen izbor izmeu ta dva ivota te bi on u tom sluaju birao izmeu vrijednosti ivota konja (za konja) i vrijednosti ivota ovjeka (za ovjeka). Iz toga Singer zakljuuje kako je smisleno davati prednost jednoj vrsti ivota nad drugom i da je neopravdano tvrditi kako ivot svakoga ivoga bia ima jednaku vrijednost (to je jedan od temeljnih stavova dubinskih ekologa). Singer naglaava kako nije nuno specistiki kada bi se vrijednost razliitih ivota stupnjevala u nekakav hijerarhijski poredak.

to sve treba uzimati u obzir pri donoenju odluka o okoliu?

Posljedice naih odluka utjeu na sva bia, ne samo na ovjeka te bi na to itekako trebalo obratiti panju. Singer (2003) navodi primjer s gradnjom brane preko jednoga kanjona rijeke Franklin u Australiji. Voda koju bi brana akumulirala jamila bi dravi zadovoljenje energetskih potreba tijekom sljedeih deset godina. To bi potaknulo izgradnju industrije s visokim energetskim potrebama, pridonosei time daljnjemu zapoljavanju i ekonomskomu rastu. U duboko zaklonjenim dolinama uz rijeku nalaze se stabla rijetkoga bora, a doline i kanjoni stanita su mnogih ptica i ivotinja. Kada odgovaramo na pitanje treba li branu izgraditi, mi biramo izmeu vrlo razliitih skupova vrijednosti. Oni koji se zalau za izgradnju brane, daju veu vrijednost zapoljavanju i viem prihodu po glavi stanovnika dr-

122 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA ave, nego zatiti netaknute prirode, biljaka i ivotinja. Dobiti ostvarene gradnjom brane (zapoljavanje, poslovne zarade) predstavljaju samo kratkorone koristi. Ipak, ini se kako nae drutvo ima potekoe u priznavanju dugoronih vrijednosti. Ljudi trebaju postati svjesni toga da neke stvari, kada ih jednom izgubimo, ne moe vratiti nikakva koliina novca. Veinom se rasprave o vanim pitanjima vezanim uz okoli vode pozivajui se na dugorone interese nae vlastite vrste, no u svakom ozbiljnom istraivanju vrijednosti okolia sredinje pitanje bit e pitanje o intrinzinoj vrijednosti. Proizvoljno je smatrati da jedino ljudska bia imaju intrinzinu vrijednost. Pitanje je koliko daleko see ta intrinzina vrijednost, samo do osjeajuih bia ili ide i preko granice osjeajnosti? Koju vrstu bia treba uzeti u obzir pri donoenju naih moralnih odluka? Vratimo se ponovno primjeru s izgradnjom brane. Kada bi se odluku donosilo samo na osnovi ljudskih interesa, izmjerili bismo ekonomske koristi za graane drave u odnosu na gubitke za izletnike u divljinu, znanstvenike i druge koji cijene ouvanje rijeke u njenom prirodnom stanju. No, kada osnovu nae odluke proirimo preko interesa ljudi, imamo puno vie toga suprotstavljenoga ekonomskim dobicima izgradnje brane. Tu su ivotinje koje e se ili utopiti ili umrijeti od gladi. To nisu lagani naini umiranja te patnji sadranoj u tim smrtima treba dati jednaku teinu kao to bismo je dali istoj koliini patnje koju doivljavaju ljudska bia. Teinu treba dati i injenici da bi itava jedna vrsta mogla nestati. Pitanje je koliku teinu trebamo dati zatiti ivotinja, vrsta, stabala i ekosustava doline, neovisno o interesima ljudskih bia za njihovom zatitom. Tu se pojavljuje temeljno moralno neslaganje: neslaganje oko toga koju vrstu bia treba uzeti u obzir pri naim moralnim odlukama (Singer 2003: 210).

Dubinska eklogija
Jo prije vie od etrdeset godina ameriki ekolog Aldo Leopold napisao je da treba stvoriti novu etiku, takozvanu etiku zemlje koja bi trebala obuhvatiti i tla, vode, biljke i ivotinje. Takva bi se etika bavila ovjekovim odnosom prema zemlji i svemu onomu to na njoj ivi i raste. Veoma utjecajan lanak na tu temu napisao je Arne Naess u kojem on razlikuje povrinski od dubinskoga ekolokoga pokreta. Povrinsko je shvaanje ogranieno na tradicionalni moralni okvir. Ekolozi koji su razmiljali na taj nain zanimali su se za izbjegavanje oneienja prirode samo radi eliminiranja tetnih posljedica za ovjeka. Dubinski su ekolozi pak eljeli zatititi cjelovitost biosfere radi nje same, bez obzira kakvu e korist od toga ovjek imati (Singer 2003: 213).
Godina V, Broj 5

123

CASSIUS

Slika 2. Planet Zemlja

Platformu dubinske ekologije oblikovali su 1984. godine Arne Naess i George Sessions. Ona se sastojala od osam toaka u kojima se govori o intrinzinoj vrijednosti ne-ljudskih oblika ivota, prekomjernosti ljudske tehnike intervencije, potrebi smanjivanja stanovnika i zamjene standarda ivljenja s kvalitetom ivljenja, nunosti provoenja politikih i drugih institucionalnih promjena za stvaranje ekoloki zdravijega drutva. Ta je platforma shvaena samo kao skup prijedloga koji su trebali posluiti kao predloci za daljnju raspravu, a ne kao skup nepromjenjivih dogmi. Platforma je bila iroko prihvaena te ini samu sr dubinske ekologije. Naessov je peat ostao dominantan u cijelom kasnijem razdoblju dubinske ekologije. Vaan je utjecaj na dubinsku ekologiju izvrilo i Naessovo razlikovanje izmeu uega osobnoga jastva i irega ekolokoga Jastva. Do ekolokoga Jastva dolazimo nadilaenjem uskih okvira nae egzistencije, orijentirane na privatne ciljeve te procesima poistovjeivanja sa sve irim razinama ljudskoga i ne ljudskoga svijeta. Samim time ne-ljudski entiteti ne shvaaju se vie kao sredstvo tehnike manipulacije i kao sredstva za poveanje materijalnoga standarda potroakoga drutva (Markus 2005: 146).

124 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA

Ekocentrizam nasuprot antropocentrizmu

Meu dubinskim ekolozima prevladava stav da je dubinska ekologija oblik mudrosti Zemlje te da treba stalno kritiki propitivati sustave vrijednosti i nain ivota koji dominira u razvijenim zemljama. Stoga svi dubinski ekolozi veoma esto kritiziraju temeljne vrijednosti modernoga tehnikoga drutva. Taj nain suvremenoga ivota oni smatraju najtetnijim oblikom ivota u itavoj povijesti ovjeanstva te on moe imati samo negativne posljedice. Najistaknutije mjesto u kritici tehnike civilizacije pripada kritici antropocentrizma i specistike hijerarhije po kojoj je ljudska vrsta najvia dok su druge vrste vrijedne samo toliko koliko su fiziki bliske ljudima. Dubinski ekolozi ne negiraju mnoge posebnosti ljudi, ali negiraju stav da takve posebnosti mogu biti osnova za postavljanje bilo kakve vrijednosne hijerarhije vrsta. Neke specifinosti ljudske vrste nisu razlog za pravljenje distinkcije izmeu prirode i ovjeka jer je prema njima ljudska vrsta integrirani dio ekosfere. Zemlja i ekosfera na su dom koji dijelimo s bezbrojnim drugim vrstama. Stoga, ekocentrizam treba imati prednost pred antropocentrizmom.

Biocentriki egalitarizam
Dubinski ekolozi esto istiu kako ne bismo trebali samo potivati svaku ivu stvar, ve bismo ivotu svake ive stvari trebali pridati istu vrijednost kao to je pridajemo vlastitomu ivotu. Jedan oblik biocentrikoga egalitarizma brane Bill Devall i George Sessions pa tako u knjizi Deep Ecology piu: Uvid biocentrike jednakosti je da sve stvari u biosferi imaju jednako pravo ivjeti i cvjetati te dospjeti do vlastitih pojedinanih oblika razvoja i samoostvarenja unutar ireg Samoostvarivanja. Ovaj temeljni uvid jest da svi organizmi i entiteti u ekosferi, kao dijelovi meusobno povezane cjeline, jesu jednaki po intrinzinoj vrijednosti (Singer 2003: 214). Ovaj je stav prilino radikalan. Na temelju ega uope moemo tvrditi da primjerice neki mikroorganizmi imaju intrinzinu vrijednost i da je ta vrijednost jednaka vrijednosti ivotinja i ljudi? To vjerojatno proizlazi iz miljenja da su svi organizmi dio neke meusobno povezane cjeline, ali ta nam povezanost ne govori nita o samoj intrinzinoj vrijednosti takvih organizama. Peter Singer (2003) istie kako dubinska ekologija ne uspijeva pruiti uvjerljive odgovore na pitanja o vrijednosti ivota pojedinanih ivih bia, no istie kako bi ova ekoloka etika mogla biti prihvatljiva kada bi se primijenila na vioj razini, na razini vrsta i ekosustava. Iza takvih pokuaja (da se iz ekoloke etike na ovoj razini izvedu neke vrijednosti) stoji neki oblik holizma, odnosno shvaanje da su vrsta ili ekosustav entitet za sebe, a ne zbroj jedinki. Vrsta i ekosustav shvaeni su kao
Godina V, Broj 5

125

CASSIUS
entiteti koji mogu imati vlastite interese. Singer, koji pripada animalistikomu krugu, optuuje dubinsku ekologiju za ekoloki faizam. On se zanima za pojedinana bia, a prema njemu holistike ekoloke etike zagovaraju rtvovanje pojedinanih bia u svrhu boljitka vrste i ekosustava (Markus 2003: 150).

Kult divljine
Vano mjesto unutar dubinske ekologije pripada kultu divljine. Divljina je vana jer govori o povezanosti svega postojeega. Jasno je izraena suprotnost divljine tehnikomu drutvu u kojem vlada instrumentalizam i konzumizam. Taj je kult posljedica ekocentrine orijentacije dubinske ekologije, odnosno uvjerenja da je ovjek samo mali dio prirode. Sessions tako istie kako se dubinska ekologija niti ne bi mogla smatrati kritikom suvremenoga tehnikoga drutva bez shvaanja i analiziranja te divljine kao neega veoma bitnoga (Markus 2003: 153). Iz kulta divljine proizlazi bioregionalizam, tj. njihova osuda velikih gradova te mobilnosti iji je jedini smisao uveanje tehnike moi. Bioregionalizam, koji zastupaju, zagovara minimalizaciju mobilnosti, prehranu proizvodima iz ekoregije, nalaenje ekolokoga doma i minimalnu ovisnost o globalizatorskim procesima. Potivanje prirode i divljine za dubinsku ekologiju sadri i religioznu dimenziju. Religija ovdje nije miljena kao autoritarna djelatnost i skup dogmi, ve kao putokaz duhovnog proienja, izgradnje harmoninog odnosa s ljudskom i ne-ljudskom okolinom, uvid u mistinu povezanost svih aspekata bitka (Markus 2003: 157). Dubinski ekolozi esto istiu kako na ne-ljudski svijet i prirodu treba ponovno poeti gledati kao sveti dom, vrijedan ljubavi i potovanja, a osloboditi se shvaanja tog svijeta kao izvora sirovina, jer jedino potujui svoj dom ljudi mogu poeti potovati sebe kao duhovna i etika bia.

Geja-teorija
James Lovelock u samoostvarujue sustave ukljuuje itav globalni ekosustav koji obiljeava pojmom Geja, prema grkoj boici zemlje. Pod tim pojmom misli na samoregulacijski organizam koji ini cijela povrina Zemlje zajedno sa ivotom koji nosi (Lovelock 2005: 9). Intrinzina vrijednost tog organizma lei u tom to se nastoji odrati ili zatititi. Lovelock pie kako velike ivotinje, biljke i morska trava imaju vane posebne funkcije, ali da mikroorganizmi jo uvijek upravljaju najveim dijelom Gejinog samoregulacijskog djelovanja (Lovelock 2005: 151). Navodi tri glavne karakteristike Geje koje bi trebale promijeniti nae odnose s ostatkom biosfere:

126 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA
Slika 3. Naslovnica knjige Jamesa Lovelockea, Geja. Novi pogled na ivot zemlje (1979.), izdanje iz 1987.

a) Najvanija je karakteristika Geje njezino nastojanje za odravanjem stalnih uvjeta za zemaljski ivot. b) Njezini vitalni organi nalaze se u njenom sredinjem podruju (izmeu 45. stupnja sjeverne i june irine), a potroni ili prekobrojni su uglavnom na rubnom podruju. to inimo naem planetu, u velikoj mjeri zavisi i gdje to inimo (Lovelock 2005: 166). c) Gejini odgovori na promjene na gore sukladni su kibernetikim zakonima u kojima su konstantno vrijeme i prirast petlje vani imbenici. Tako proces regulacije kisika ima vremensku konstantu koja se izraava u tisuama godina. Takvi polagani procesi daju najslabije upozorenje o nepoeljnim trendovima. Do trenutka u kojem se otkrije da stanje nije najbolje i pone se neto poduzimati, inercija je ve na djelo i stvari krenu na gore prije no to moe i nastupiti jednako sporo poboljanje (Lovelock 2005: 166). U posljednjem poglavlju Lovelock naglaava da ak ako ovjek opstane, moemo biti sigurni da e potpuno unitenje ekosustava tropskih uma znaiti gubitak izgleda za sva iva bia na Zemlji. Da bi se postigao uspjeh na globalnoj razini trebamo razumjeti i poznavati svoje teritorijalne granice unutar Geje, ali trebamo i svjesno brinuti o cjelovitosti onih podruja koja imaju veliku vanost za odravanje zdravlja planeta (Lovelock 2005: 170).

Kritika
Dubinska ekologija esto je meta napada, esto joj se zamjera pripisivanje interesa ili jastva vrstama ili ekosustavima. Jedan od kritiara je i Singer koji istie da ak i ako takve jedinke kao to su vrsta i ekosustav mogu imati interese i jastvo, dubinska ekologija suoit e se s problemima, jer je nuno ne samo da se za stabla, vrste i ekosustave u pravom smislu moe rei da imaju interese,
Godina V, Broj 5

127

CASSIUS
ve da imaju moralno relevantne interese. Ukoliko e ih se smatrati jastvima, trebat e pokazati da preivljavanje ili ostvarenje takve vrste jastva ima moralnu vrijednost, neovisno o vrijednosti koju ono ima zbog svoje vanosti za odravanje svjesnog ivota (Singer 2003: 215). Dalje pie kako pitanja kao to je: kako je za jastvo ostati neostvarenim, pruaju suvisle odgovore samo kada ih se postavlja za osjeajua bia, ali ne kada ih se postavlja za stabla, vrste i ekosustave. Iako biosfera moe reagirati tako da nam se moe initi kao samoodravaju sustav, to nije nikakav dokaz da se biosfera eli svjesno odrati. Isto tako, ne postoji nita to odgovara tomu kakav je osjeaj biti ekosustav poplavljen zbog brane, budui da takav osjeaj ne postoji. Singer usporeuje stabla, ekosustave i vrste sa stijenama, a ne osjeajuim biima. Prema njemu je vra osnova za pravljenje moralne granice podjela na osjeajua i neosjeajua bia nego podjela na ive i neive stvari. Singer time ne eli osporiti argument za zatitu netaknute prirode, ve samo naglaava kako je argument iz intrinzine vrijednosti biljaka, vrsta ili ekosustava problematian.

Zakljuak
Iako je jedan od temeljnih pojmova dubinske ekologije, pojam intrinzine vrijednosti, pomalo nejasan, on ipak naglaava jednu veoma bitnu ideju, ideju da svaki dio prirode ima vrijednost po sebi, a ne radi viih ciljeva. Priroda nije tu radi ljudi, njezina vrijednost nije instrumentalna. Vrijednost prirode trebala bi, meu ostalim, izgraditi i strahopotovanje ovjeka prema cjelokupnosti postojanja. Naalost, u tehnikom drutvu i velikim gradovima, malo je tko sposoban osjetiti strahopotovanje prema moi, veliini i ljepoti prirodnoga svijeta. Ekoloka destrukcija nije proizvod djelovanja jedne generacije pa se niti ne moe promijeniti voljom i naporom samo jedne generacije, no to nikako ne znai da ne trebamo poduzeti sve kako bismo ouvali na okoli i shvatili vanost svih bia, ivih i neivih. Treba promijeniti svijest ljudi, jer bez promjene svijesti ne moemo doi do radikalne promjene koja je svakako nuna. Treba se osloboditi dualizma koji je temelj humanistikih disciplina, a koji se oituje u prikazivanju ovjeka kao bia koje je odvojeno od prirode putem svoje povijesti. U sreditu je dubinske ekologije promjena paradigme, a rije je primarno o zaustavljanju okoline destrukcije. S druge strane, rije je o nadilaenju mnogih modernih utopizama ija je sredinja zamisao pokuaj preoblikovanja ovjekova destruktivnoga djelovanja bez radikalne promjene ivljenja. Treba odbaciti ideale materijalistikoga drutva u kojem je uspjeh mjeren brojem potroakih dobara. Treba poeti promicati

128 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA umjerenost kako bi se minimaliziralo oneienje i kako bi se osiguralo ponovno iskoritavanje svega to se moe ponovno iskoristiti. Dubinska ekologija jedan je mogui odgovor na poziv za povratkom ovjeka takvomu nainu ivota.

LITERATURA

Lovelock, J. 2005. Geja. Novi pogled na ivot Zemlje. Izvori. Zagreb. Markus, T. 2003. Vie-nego-ljudski-svijet. Dubinska ekologija kao ekoloka filozofija. Socijalna ekologija: asopis za ekoloku misao i sociologijska istraivanja okoline 12 (3/4): 143163. Singer, P. 2003. Praktina etika. Kruzak. Zagreb.

Godina V, Broj 5

129

CASSIUS

IVOTINJE SUBIA37 LJUDI

Sanja Ezgeta

tkada je svijeta, ovjek i ivotinja povezani su i imaju zajednikih osobina. Prvo su se ivotinje koristile za prehranu, da bi njihovim pripitomljavanjem, danas postale kuni ljubimci, prema kojima se sve ee odnosimo bolje nego prema ljudima. Razlog tomu je to ivotinja nikada nee povrijediti, iznevjeriti ili ostaviti, a ovjek hoe. Doista, ivotinje su nam suputnici, sugovornici, suosjeaoci, subia. Bez njih bismo se osjeali usamljeni i manje vrijedni, a oni bez nas ne bi imali komu vjerovati i koga uveseljavati. ivotinje vjerojatno nisu svjesne koliko nam znae, ali mi smo svjesni koliko one znae nama. Kada bismo barem razumjeli njihove jezike ili znakove i mogli s njima razgovarati, ba kao u basnama, pjesmama, priama! Tko zna, moda se jednom i to dogodi jer su ivotinje udesna bia, nekad ovozemaljska, a nekad onozemaljska. Ptice su svojom brojnou, nebeskom slobodom, udom leta, krhkom ljepotom, glasanjem i pjevom, brigom za mlade velianstvene neljudske ivotinje. Njima je dostupno ono to nijedan smrtnik sa zemlje ne moe dosei jer su uzdignute od zemlje, nalaze se gore, to ih ini monima i vladarima. Ti velianstveni vladari neba, vesela stvorenja, u nama stvaraju osjeaj vjene inspiracije i divljenja, ve pri samom pogledu u visine, kojom vladaju, koja je oitovanje njihove moi i vjenosti, svetosti. Ptice gotovo nikada ne miruju, one stalno lete iz kraja u kraj, ne obraajui panju na udaljenosti, mijenjaju mjesta, svojim pjevanjem potiu na veselje i svim svojim osobitostima postaju inspiracija, od djece i staraca, preko svetaca, glazbenika i slikara, do pjesnika (Viskovi 1996: 235). Na koji su nain i koje ptice nadahnule nae pjesnike, doivjet ete na sljedeim stranicama.

37 Horvat, A. 2010. Subia, hrvatski pjesnici o ivotinjama. V. B. Z. Zagreb.

130 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA

Dobria Cesari38 Poludjela ptica

Kakvi to glasi uju se u mraku, Nad nonim poljem, visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, nita, sitnica: Jedna u letu poludjela ptica. Nadlijee sebe i oblake trome, S vjetrom se igra i pjeva o tome. Svu svoju vjeru u krilima nosei, Kuda to leti, to bi htjela dsei? Nije li vrijeme da gnijezdo vije? Kad bude hladno, da se u njem grije. Ko li te posla pjevati u tminu? Sleti u niu, u bolju sudbinu. Ne mari za to poludjela ptica. Pjeva o vjetru to je svu golica. A kad je umor jednom bude srvo, Nee za odmor na nijedno drvo.

Cesari ne otkriva o kojoj je vrsti ptice rije, ali znamo da je ona toplokrvni kraljenjak na dvije noge, ije je tijelo pokriveno perjem, koji polae jaja, ima kljun bez zuba, prednje udove razvijene u krila te sloeni dini, ivani i probavni sustav. Za ptice je znaajna sposobnost letenja koju koriste za prehranu, parenje, izbjegavanje od grabeljivaca i za lov. Let im omoguavaju lagani kostur i dva miia za let prsni miii i udovi, krila. Sva osjetila u ptica su dobro razvijena, prvenstveno osjetilo vida i sluha, dok osjetilo njuha daleko zaostaje za onim u sisavaca, jer nemaju vanjskoga nosa. Ptice jedu vie nego druga iva bia, esto dnevno pojedu dva-tri puta vie od teine vlastita tijela, zbog ega su u usporedbi sa sisavcima, prodrljive. Za ptice je karakteristian i pjev kojim izraavaju osjeaje, dojmove, kojima se moe pridodati znaenje rijei. Pravi ptiji pjev odlika je ptica mukoga spola. Njime mujaci zavode enke ili uvaju teritorij. Stanite je ptica po itavoj Zemlji, u svakom njenom pojasu, one su graani itavoga svijeta, svakoga grada i sela, najviih planina i pustinja, prauma, livada i zemljita (Brehm 2003: 218220).

38 Dobria Cesari roen je 1902. godine u Poegi, a u Osijeku provodi djetinjstvo, zavrava osnovnu kolu i dva

razreda gimnazije. Za Prvoga svjetskoga rata dolazi u Zagreb, zavrava gimnaziju, upisuje pravo, a nakon godine dana filozofiju. Radio je u arhivu Hrvatskoga narodnoga kazalita, bio je lektor u koli narodnog zdravlja, knjiniar u Higijenskom zavodu, urednik u poduzeu Zora, redoviti lan JAZU-a, lan Drutva knjievnika Hrvatske. Umro je u Zagrebu 1980. godine. Cesaria ubrajamo meu najvee i najbolje hrvatske pjesnike (Brei 2008).

Godina V, Broj 5

131

CASSIUS
Cesarieva ptica nije obina, ona nadlijee sebe i oblake trome, s vjetrom se igra i pjeva o tome (Horvat 2010: 95). Moda je ptica personificirani pjesnik koji pjeva, stvara, a to je nita, sitnica, samo jo jedan pjesnik koji svoje ideje nosi na krilima, u srcu, iako ne zna kuda leti, to eli postii, ni zato leti u visine, kad je u niima bolja sudbina. Ne mari za to, uiva u vjetru koji je nosi i pjeva mu, odmahuje pjesnik rukom na savjete i upozoravanja, a kad postane umoran od toga i svjestan svoje upornosti koja prelazi u tvrdoglavost, nee za odmor nai nijedno drvo, nijednoga prijatelja da mu se izjada. Pjesma je sjetnoga tona, iako je on prikriven u tematici same ptice pa nas Cesari odvlai od te misli, time to pjeva o poludjeloj ptici koja je slobodna da se vine, da pjeva vjetru. Ptica nije poludjela, ve samo tei ostvarivanju svojih snova, elja, ideala koji je potiu na velianstven let. Iako je ptica kao ne-ljudska ivotinja najee opjevavana, zbog simbola slobode, leta, uzvienosti, Cesarieva je ptica drukija, ona je nita, sitnica jedna u letu poludjela ptica (Horvat 2010: 95). Kroz pticu je prikazan pojedinac koji ne odstupa od svojih ideala i tenji, nesvjestan da to treba promijeniti i posluati druge, smiriti se dok je vrijeme, jer e ono brzo proi, a izgubljeno i proputeno ne moemo ni nadoknaditi ni vratiti. Ova ptica moe ono to ovjek ne moe, ona je iznad zemlje, u visinama kojima vlada, ne moe joj nitko oduzeti njen let i slobodu, zato i ne mari za upozorenja i granice. Time je uzdignuta iznad ovjeka ljudske ivotinje koja hoda i sigurna je jedino dok hoda po tlu, a prostorima i vladarima iznad njega moe se samo diviti.

132 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA

Slavko Mihali39 Razgovor s lastavicom

Neprekidna lastavice, A gdje ti svoju misao stavlja, da nisi ve juer smislila dananje letove brza sretnice? kad tako spokojno dijeli prostore, neusporediva? Za sebe nema vremena. Zaposlih je u svojim krilima. Zar ne vidi, ovjee, to zavidan stoji podno stupa moje bezbrige sa zasunjenim oima a tako blistavim, da misao te tvoja pritisnula o zemlju?

Slika 1. Lastavica

Lastavica je malena, ljupko graena ptica pjevica iz roda vraparki, irokih prsa i plosnate glave i kratkoga, trokutastoga kljuna koja nastanjuje sve kontinente osim Antarktike. Karakteristina je lastaviina prilagoenost lovu kukaca, muha i komaraca u letu, zahvaljujui uskom tijelu, uskim krilima, i repu s 12 pera koji moe biti ravast ili etvrtast. Veina lastavica gradi gnijezdo od ilovae, perja, travki i vlastite sline koje nalikuje upljoj kugli. Lastavica je najpoznatija ptica se39 Roen je 1928. godine u Karlovcu gdje zavrava osnovnu kolu, gimnaziju i maturira. Pokree asopis Tribina,

radi kao urednik asopisa Knjievna tribina, postaje lan i predsjednik Drutva hrvatskih knjievnika, redoviti je lan HAZU-a. Nagraivan je brojnim nagradama za svoja djela. Umire u Zagrebu 2007. godine kao cijenjeni i vrijedan hrvatski pjesnik i akademik (Frange 1980).

Godina V, Broj 5

133

CASSIUS
lica koja poetkom jeseni uz svoje starije predvodnike odlazi u toplije krajeve da prezimi. Vraa se pod nae krovove nakon par mjeseci, najavljujui proljee i dane plodnosti (Brehm 2003: 297298). U egipatskoj je mitologiji boica Izida u lastavijem liku jadikovala nad umrlim Ozirisom sve do povratka sunca, to je simbol vjenoga povratka i navijetanje uskrsnua. ovjek je prijatelj ovih korisnih ptiica koje se u mnogim zemljama smatraju svetima. Lastavica je simbol ljubavi, blagostanja, sree, najava neega dobroga, u islamu je simbol samozataje i zovu je rajskom pticom, dok u Perziji znai samou, iseljenje, razdvajanje zbog svoje selilake prirode (Chevalier, Gheerbrant 1987: 343). Mihali pokuava doprijeti, povezati se s neljudskom ivotinjom, postavljajui pitanja na koja ona odgovara. Zastupljen je simbol ptice selice, koja odlazi i vraa se, ona je neprekidna, jer je ve juer smislila dananje letove. Rijeima neprekidna lastavice, neusporediva, brza sretnice Mihali naglaava ulogu ptice, dajui joj snaan utjecaj na smisao pjesme. Ptica mu pitajui ga zar ne vidi, ovjee, to zavidan stoji podno stupa mojeg sa zasuenjim oima a tako blistavim, da misao te tvoja pritisnula o zemlju? (Mihali prema Horvat 2010: 177), pokuava ukazati na svoju slobodu, bezbrinost, sreu, i na njegovu zaokupljenost mislima, problemima, koji ga pritiu o zemlju, ne dajui mu priliku da se vine, kao ona, koja spokojno dijeli prostore, neusporediva. Na kraju mu ptiica kae da je ona misli zaposlila u svojim krilima te time daje pjesniku i itatelju pouku da misli valja prenijeti u djela. Naglaen je i simbol dobroga, lastavica pokuava utjecati na ovjeka samim svojim ivljenjem i potaknuti ga da se pokrene.

134 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA

Ptico, eno, eno

Ptico sputenih krila Ptico s kljunom to se ne otvara Ptico kojoj se prikrada lovac a ti ga ne vidi. Uao je neto malo u periferiju tvojeg pogleda Ali si ga isprala suzama Koje su zatim pale u more da se ne zna

Ptico, eno, eno, gola eno, galebe bijeli Na alu to se rastapa Neto od sunca, neto od uasa

Slika 2. Galeb

Galeb je snana ptica, kratkoga vrata, velike glave, osrednje dugaka i svijena kljuna, ljupkih pokreta, koja nastanjuje gotovo cijeli svijet, a najvei broj vrsta nastanjuje umjerene i hladne klimatske pojase. Veina su galebova svederi, jedu ivu hranu, otpatke, strvinu, ribe, rakove, mekuce, bube, crve ... Prilino su glasne ptice, a njihov glas podsjea na krik. Vrsni su plivai i letai, lebde uigranom lakoom. Prema drugim su pticama zavidni i neprijazni, a prema mladima i branom drugu blagonakloni. Unutar svoje populacije pokazuje izuzetnu slonost

Godina V, Broj 5

135

CASSIUS
i prijateljstvo, tako e jedni drugima javiti ukoliko je neki galeb ozlijeen ili ukoliko prijeti opasnost. Sloni su i u vrijeme gnijeenja kada se udruuju u velika drutva i uvaju svoje mlade (Brehm 2003: 325328). U ovoj je pjesmi galeb antropomorfizirana alosna ena, s usnama koje ne govore, nesvjesna opasnosti koja moda prijeti, ene koja plae, a njezine suze padaju u more, da se to ni ne zna; galeb sputenih krila, s kljunom to se ne otvara, leti nad morem. Obraanje ptici, galebu bijelom, goloj eni u vokativu daje snagu cijeloj pjesmi jer se ta ljepota na alu rastapa neto od sunca, neto od uasa (Mihali prema Horvat 2010: 178). ena u obliju galeba savladava prostor, tu neizmjernu rasprostranjenost kojoj se ne zna sredite i koja se iri u svim pravcima. Prostor je neodvojiv od vremena, mogunost i mjesto ostvarenja, vanjska ili unutranja sredina u kojoj se kree svako individualno ili kolektivno bie (Chevalier, Gheerbrant 1987: 842). Prisjetimo se Galeba Jonathana Livingstona Richarda Bacha kada reenicom: Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misli da emo se na tom putu, izmeu Sada i Ovdje ipak povremeno sretati? (Bach 1973: 61) podsjea na meusobne susrete, na zajednike letove i karakteristike, koje ne moemo odbaciti i porei jer su oni dio nas, letjeli mi prostranstvima ili tik iznad zemlje.

136 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA

Vladimir Nazor40 Galeb

Lebde vrh mokrih dubljina, Od zore, tiho, polako, U krug se pomie tako Izmeu dviju modrina. Ne uje s kitnih planina utanje procvalih gronja; S kopna ne osjea vonja Kadulje i rumarina. On krui, miran i sam, Omamljen umom vala, Mirisom alge i soli.

A kad se smrkava dan, Nosi put neznana ala Krik neutjeljive boli.

Nazorov je Galeb slian Mihalievu galebu-eni, jer lebdi od zore do mraka izmeu dviju modrina neba i mora, nijem i sam, omamljen umom valova, nosei nepoznatome alu krik neutjeljive boli (Nazor prema Horvat 2010: 62). I ovaj je galeb usamljen i tuan, ali lijep i dostojanstven, iako nam pjesnik ne otkriva radi li se o eni ili nekom drugom. Iz ovog se moe zakljuiti da je galeb lijepa, tuna ptica, iju bol odaje krik. Galeb je i u Mihalia i u Nazora sam, a poznato je da su galebovi drutvene ptice, iako svaki galeb sam ui letjeti, sam napreduje, stvara, i sam umire, kao i svaki drugi ljudski i neljudski stvor. Autori su u pjesmama osamili galebove, izdvojili ih iz zajednice i dali im tune osobine, kako bi istaknuli njihovu velianstvenost i ljepotu, ime postigli kontrast izmeu drutvenosti i osamljenosti koje se meusobno upotpunjuju, ali i razdvajaju.

40 Vladimir Nazor, pjesnik, prevoditelj, prozaist, hrvatski politiar, predsjednik ZAVNOH-a i prvi predsjednik Na-

rodne Republike Hrvatske, roen je 1876. u Postirama na otoku Brau gdje zavrava osnovnu kolu. Gimnaziju polazi u Splitu, a u Zadru je predavao u gimnaziji. Poznato je njegovo prijateljevanje i odlazak u partizane s Ivanom Goranom Kovaiem, kao i njegovo politiko zalaganje. Napisao je mnoga djela za koja je nagraen. Umro je u Zagrebu 1949. godine (http://hr.wikipedia.org/wiki/Vladimir_Nazor).

Godina V, Broj 5

137

CASSIUS

Josip Pupai41 Kukavica

Vjetar ne silazi k njoj Kue je mimoilaze A vode toliko se povlae da ih ne dotakne njezin alobni pjev to u visini rastapa gusto zelenilo. alosna ptico osueno srce ume zato ne proplae Kukavica je ptica vitka tijela, mala, zaobljena kljuna, dugakih, iljastih krila, zaobljena repa, tamnosivkaste boje, spada u skupinu selica, putuje na velike razdaljine, a vraa se u travnju. Zbog toga je u narodu ustaljeno vjerovanje da proljee poinje tek kada se kukavica prvi put oglasi. Rasprostranjena je u cijeloj Europi, u velikom dijelu Azije, a prezimljuje u srednjoj i junoj Africi (Brehm 2003: 230232). Karakteristino je to kukavica svoja jaja polae u tua gnijezda, putajui da se o njima skrbe zamjenski roditelji, zbog toga je simbol ljubomore i parazitizma, ali i simbol lijenosti jer je nesposobna da sama sagradi gnijezdo (Chevalier, Gheerbrant 1987: 330). U veini je europskih zemalja ova ptica zatiena. Za kukavicu postoje vjerovanja da je zloslutna ptica, vjesnik smrti jer svojim alosnim glasanjem (ku-ku) simbolizira tugovanje za onim koga vie nema. U prenesenom se znaenju za plaljiva ovjeka ili onoga koji otima tue kae da je kukavica. U Pupaievoj je pjesmi zanimljivo to to je kukavica tuna i to je pjesnik pita aloI sama Koju nitko ne utjei bez snage da vidi potomstvo kao mudri glas zemlje kuka u Vjenost otkucava Samilost

41 Knjievnik Josip Pupai roen je u Slimenu kraj Omia 1928. godine. Urednik je asopisa Krugovi i Knjievnik.

Stvaralatvo mu je vezano uz more, prirodu, obiteljske odnose. Svojim pjesmama More, Moj kri svejedno gori, Tri moja brata, Zaljubljen u ljubav uklapa se u antologijske pjesnike. Poginuo je s obitelji u zrakoplovnoj nesrei 1971. godine na Krku, gdje je i pokopan (http://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Pupa%C4%8D).

138 Godina V, Broj 5

ANIMALISTIKA sna ptico osueno srce ume zato ne proplae? (Pupai prema Horvat 2010: 179), a ne da ona najavljuje tugu. Ona je beskrajno osamljena, ni vjetar, ni vode nee k njoj, nema nikoga da je utjei, ona kuka, tuguje, nee vidjeti potomstvo ni Vjenost. Prevladavaju sjetni ton i sumorne slike, zbog same simbolike ove ptice, i njezine vlastite samoe i alosti. Pupai je simboliku kukavice uklopio u pjesmu, zamijenivi uloge jer kukavica je oaloena i tuna, najavljuje svoju bol i tugu, a ne tugu za onim koga vie nema.

Slika 3. Kukavica

U prirodi nema ni nagrada ni kazna postoje samo posljedice (Robert G. Ingersoll). Stoga, umjesto zakljuka, prisjetimo se latinske poslovice da je priroda u najmanjem najvea te da ljudske i ne-ljudske ivotinje dijele isti ivotni prostor. Zato Voli sve to je stvorio Bog, sve zajedno i svako pojedinano zrno pijeska. Voli svaki list i svaku zraku sunca. Voli zvijeri i ptice, voli biljke, voli svaki djeli. Ako bude volio svaki djeli shvatit e misteriju cjeline koja poiva u Bogu (Fjodor Mihajlovi Dostojevski).

Godina V, Broj 5

139

CASSIUS LITERATURA
Chevalier, J., Gheerbrant, A.1987. Rjenik simbola. Matica hrvatska. Zagreb. Brehm, A. E. 2003. ivot ivotinja. Orakul. Zagreb. Brei, V. 2008. Dobria Cesari izabrana djela. Matica hrvatska. Zagreb. Frange, I. 1980. Slavko Mihali izabrana djela. Pet stoljea hrvatske knjievnosti. Matica hrvatska. Zagreb. Horvat, A. 2010. Subia, hrvatski pjesnici o ivotinjama. V. B. Z. Zagreb. Viskovi, N. 1996. ivotinja i ovjek. Knjievni krug. Split. Velika enciklopedija aforizama. 1977. Prosvjeta. Zagreb.

Internetski izvori
http://www.zivotinjsko-carstvo.com/ptice/o%20pticama.php http://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Pupa%C4%8Di%C4%87 http://hr.wikipedia.org/wiki/Vladimir_Nazor

Popis slikovnih priloga

Galeb: http://barkun.hr/gallery/albums/userpics/galeb.gif, 25. 2. 2013. Kukavica: http://3.bp.blogspot.com/_f6z9yW1NRsY/TQUtPNYApDI/AAAAAAAAAGo/VyIO6nDLl4U/s1600/Slide2.JPG, 25. 2. 2013. Lastavica: http://www.svijet-zivotinja.com/ptice/lastavica.jpg, 25. 2. 2013.

140 Godina V, Broj 5

TO SMO RADILI PROLE GODINE

TO SMO RADILI PROLE GODINE

MEUNARODNA LJETNA KOLA HRVATSKE KULTURE I HRVATSKOGA JEZIKA (PIROVAC, 3O. lipnja 7. srpnja 2012.)
Jelena Gazivoda, mag. croat., mag. comm.

rvatska kao dio slavenskoga svijeta bila je tema Tree meunarodne ljetne kole hrvatske kulture i hrvatskoga jezika Hrvatskih studija Sveuilita u Zagrebu, odrane u Pirovcu od 30. lipnja do 7. srpnja 2012. pod vodstvom doc. dr. sc Sanje Vuli. Teme predavanja u Meunarodnoj ljetnoj koli uvijek su raznovrsne, prilagoene interesu stranih studenata kroatistike i slavistike te Hrvatima iz dijaspore. Prva je Ljetna kola (2008.) imala dvije glavne teme, Marin Dri i juna Dalmacija, dok se druga (2011.) bavila hrvatskom kulturom kao dijelom srednjoeuropske i mediteranske kulture. Najbrojniji su polaznici 2012. godine bili studenti kroatologije sa Sveuilita u Gdanjsku (Poljska) s kojim su Hrvatski studiji, nakon druge Ljetne kole (2011.), potpisali i bilateralni ugovor te je prema njihovoj elji i izabrana glavna tema. U okviru kole organizirana je i

Godina V, Broj 5

143

CASSIUS
nastava hrvatskoga jezika za dvije skupine polaznika, prilagoena njihovu znanju, i to kao Pravogovor koji je drala doc. dr. sc. Sanja Vuli te Kulture hrvatskoga jezika vjebi prilagoenih znanju polaznika koje je drala Jelena Gazivoda, mag. croat. Polaznici su tako imali priliku sluati o nekim temama s kojima se tijekom svoga studija nisu susreli ili su se djelomino susreli. Doc. dr. sc. Sanja Vuli govorila je o Jurju Hauliku, Bogoslavu uleku i Josipu Andriu kao primjerima hrvatsko-slovakih veza, dok je njezino drugo predavanje bilo posveeno Hrvatima u Crnoj Gori. Uz predavanje i razgovor o Ivani Brli-Maurani, doc. dr. sc. Dubravke Zime dotakla se tema povezanosti motiva i pria sa slavenskom mitologijom. Slavenskim legendama Vladimira Nazora bavio se doc. dr. sc. Davor Piska, dok je o poloaju hrvatskoga jezika meu slavenskim jezicima govorio doc. dr. sc. Mario Grevi. S obzirom na to da se Pirovac nalazi u blizini Parka prirode Vransko jezero, organiziran je i posjet jezeru. U sklopu kulturnoga programa polaznica kole Rea Rani, mag croat. odrala je predavanje o Pirovcu i pirovakoj limenoj glazbi, koja ja bila tema njezinoga diplomskoga rada, a Jelena Gazivoda organizirala je kviz znanja o znamenitim Hrvatima. O razlozima studiranja kroatologije, kao i dolaska u Meunarodnu ljetnu kolu hrvatske kulture i hrvatskoga jezika Hrvatskih studija Sveuilita u Zagrebu te o svojim dojmovima, za Drutvo studenata kroatologije Cassius govorila je Elbieta Manuio, doktorandica na Sveuilitu u Varavi. Hrvatska, osim svojim prirodnim ljepotama, oarava i privlai ljude svom divnom i raznolikom kulturnom batinom. Bogatstvo kulture govori o veselom temperamentu, zbog kojega se svaki stranac osjea ovdje kao kod kue te uvijek dolazi drugi put. Elbieta ujedno smatra kako Hrvatska u Poljskoj postaje sve popularnija, ali ne samo zbog turizma nego Poljaci vjeruju da ona ima izvrsnu ekonomsku budunost zbog kulturnih i prirodnih prednosti nakon pristupanja Europskoj uniji. Zbog tih razloga te mnogih drugih prije pet godina odluila je studirati kroatologiju na Sveuilitu u Gdanjsku te nastaviti kroatoloka istraivanja na doktorskom studiju pri Poljskoj akademiji znanosti. Prvi je dolazak u Meunarodnu ljetnu kolu hrvatske kulture i hrvatskoga jezika Hrvatskih studija Sveuilita u Zagrebu za Elbietu bilo jako korisno iskustvo. Uz atmosferu u koli, zanimljiv program i razgovore s profesorima, brzo sam napredovala u znanju hrvatskoga jezika, te sam uvidjela (nala) nova podruja za komparativna poljsko-hrvatska istraivanja. Prvi dolazak bio je tako uspjean da sam dola drugi put 2012. i nadam se da u i ove godine moi doi. Preporuujem kolu svim ljudima koje fasciniraju hr-

144 Godina V, Broj 5

TO SMO RADILI PROLE GODINE vatski jezik i kultura te ele, zahvaljujui odlinim organizatorima, provesti izvrsno vrijeme doivljavajui lijepu hrvatsku kulturu. Ove e godine Meunarodna ljetna kola hrvatske kulture i hrvatskoga jezika pod vodstvom prof. dr. sc. Sanje Vuli biti odrana etvrti put. kola se odrava u Pirovcu od 6. do 13. srpnja, a glavna je tema Hrvati i Poljaci kroz stoljea.

Godina V, Broj 5

145

CASSIUS

U AST MATICI HRVATSKOJ

Josipa Ilii

loga Matice hrvatske u hrvatskoj kulturi nekad i danas naziv je znanstvenoga kolegija odranoga 9. svibnja 2012. na Znanstveno-sveuilinom kampusu Borongaj i to kao rezultat suradnje Matice hrvatske s Drutvom studenata kroatologije Cassius te Hrvatskim studijima Sveuilita u Zagrebu. Na ovaj se nain obiljeilo 170 godina rada Matice hrvatske, ali i 20 godina od osnutka Hrvatskih studija. Obljetnice su iskoritene kao izvrsna prilika da se mnogobrojnim studentima koji su posjetili kolegij priblii uloga Matice hrvatske u razvitku hrvatske kulture nekada te kako Matica hrvatska i danas utjee na njeno oblikovanje. Na razliite su naine temi pristupili i uvaeni gosti predavai: akademik Josip Bartuli, potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sui, prof. dr. sc. Branka Tafra, akademik Ante Stama te glavni tajnik Matice Zorislav Luki. O Vijencu sredinjem listu hrvatske knjievnosti i kulture jo od davne 1869. govorio je akademik Bratuli te tako otvorio znanstveni kolegij. No, Vijenac nije jedina tiskovina koju Matica hrvatska moe ponuditi kao izvor bogaenja hrvatske umjetnosti pa je potpredsjednik MH-a Sui okupljene upoznao i s ostalim radovima Matiinih ogranaka te njenim mnogobrojnim izdavatvima. O vanosti Matice hrvatske za samo Sveuilite izlagao je akademik Ante Stama, dok je Branka Tafra u svome izlaganju poseban naglasak stavila na izrazito snaan utjecaj Matice hrvatske u razvoju hrvatskoga jezika. Dio predavakoga kolegija zatvorio je Zorislav Luki upoznavi prisutne studente sa suradnjom Matice sa studentima i mladima. Tako je rezultat ove suradnje i Ciklus mladih glazbenika Matice hrvatske, zatim Galerija MH, ali i Komunikoloka te Filozofska kolu koje su mnogim studentima ponudili oslonac u stvaranju profesionalne karijere. Kolegij je zavren proglaavanjem najboljih prozaista natjeaja Drutva studenata kroatologije Cassius koji su pritom nagraeni Matiinim izdanjima, a to su Martina Lonar i Vedran Volari za kratku priu. Bojan Koti osvojio je prvo mjesto za najbolji esej, a Sanda Kovai za najbolju lirsku pjesmu. Iskoristila se prilika i za predstavljanje etvrtoga broja asopisa Cassius. Ne zaboravimo spomenuti i mlade nadarene glazbenike Martu Sesar i Natana Zlodru koji su ovaj kolegij otvorili svojim nastupom na flauti (Marta) i gitari (Natan).

146 Godina V, Broj 5

TO SMO RADILI PROLE GODINE

CASSIUS U SALZBURGU: PUTOVANJE NOVINARA (27.28. kolovoza 2013.)

Martina Lonar

organizaciji tvrtke Apriori komunikacije, a potaknuti Europskom akademijom znanosti i umjetnosti i njezinim meunarodnim sveuilitem Alma Mater Europaea sa sjeditem u Salzburgu (Austrija), odrana je novinarska konferencija na kojoj je sudjelovao i Cassius kao perspektivni studentski asopis. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, a povodom otvaranja magistarskoga Europskoga poslovnoga studija Alme Mater Europaee u Karlovcu i Bjelovaru, raspravljalo se o mogunostima koje se tim studijem otvaraju hrvatskim studentima i studenticama. Predsjednik akademije Felix Unger, priznati kirurg koji je prvi u Europi transplantirao srce, istaknuo je da akademija broji 1500 znanstvenika meu kojima je 29 nobelovaca te da je osnovana 1990. radi boljega prouavanja problema s kojima se suoava moderna Europa pa je jedan od njezinih ciljeva pomiriti tradicionalne i moderne pristupe suvremenim znanostima te graditi mostove u Europi s naglaskom na razvijanju tolerancije. Wissenschaft, Wirtschaft, Wirken (znanost, gospodarstvo, uinak) tri su naela na kojim je zasnovano svuilite kojemu je rektor njemaki politolog Werner Wiedenfeld, a prorektor slovenski pravnik Ludvik Toplak koji je na konferenciji istaknuo kako e hrvatski studenti zavretkom magistarskoga studija u Hrvatskoj biti kvalitetno osposobljeni ljudi s visokom razinom zapoljivosti u mnogim zemljama, posebice europskim. Osim europskoga poslovnoga studija, sveuilite nudi studije zdravstvene njege, fizioterapije, socijalne gerontologije, menadmenta, arhivistike i dokumentologije te ekoremediacije. Salzburg nije samo grad u kojem se odvija radnja filma Moje pjesme, moji snovi, u kojem je roen W. A. Mozart, C. Doppler ili S. Zweig, a koji je dobio ime po rijeci Salzach kojom se prevozilo mnogo soli, ve je i grad koji u turistikoj sezoni posjeti oko osam milijuna turista te neizostavan centar obrazovanja koji svoje znanstvene institucije i saznanja iri po itavoj Europi stvarajui jedinstven interdisciplinarni obrazovani prostor.

Godina V, Broj 5

147

CASSIUS

U POTRAZI ZA KAJ I A OD OGULINA DO MODRUA

Sanja Sekuli Uspjeno putovanje je kada putuje svojom zemljom kao stranac
G. K. Chesterton

kupivi se 21. travnja 2012. ispred Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, moje kolegice i ja, studentice tree godine Preddiplomskoga studija kroatologije na Hrvatskim studijima Sveuilita u Zagrebu, u sklopu kolegija Hrvatska dijalektologija, krenule smo autobusom na terensku nastavu od Ogulina do Modrua uz struno vodstvo dr. sc. Sanje Vuli. Sluajui na predavanjima o karakteristikama ikavsko-ekavskoga dijalekta akavskoga narjeja, u nama se probudila elja za time da ujemo autentian govor stanovnika Ogulinsko-modruke udoline. Ono to ini govor toga kraja zanimljivim je to to se gvori u njemu, unato tome to stanovnici pojedinih mjesta umjesto zamjenice a koriste kaj, temelje na ikavsko-ekavskom dijalektu akavskoga narjeja, a prepoznatljiv je po tome to su neke rijei ikavizmi, a neke ekavizmi. Tako primjerice, od mjesta koja smo posjetile, stanovnici Turkovi Sela, Ogulina i Ogulinskoga Zagorja rabe zamjenicu kaj. S druge strane, stanovnici Otarija i Skradinika rabe zamjenicu a. Kajakvizam kaj dijelom je uvjetovan blizinom stare akavsko-kajkavske granice oko Karlovca, dijelom migracijama, a dijelom odnosom prema kajkavtini kao prestinom narjeju kojim se govori u Zagrebu. Osim kajkavskoga utjecaja u te je krajeve prodro i novotokavski pa je tako u tome kraju dolo do pojave govora u kojem se isprepliu tri narjeja akavsko, kajkavsko i novotokavsko. Vozei se Karlovakom upanijom, ve na samom poetku putovanja, imale smo priliku putem vidjeti brojne utvrde razasute tim podrujem, koje su neko davno pripadale jednoj od najznamenitijih plemikih obitelji obitelji Frankopan. U Ogulinu se naoj maloj druini pridruio gospodin Zvonko Trdi, predsjednik Katedre akavskoga sabora Modrue. Katedra akavskoga sabora Modrue do sada je najmlaa Katedra akavskoga sabora, a djeluje u Karlovakoj upaniji.

148 Godina V, Broj 5

TO SMO RADILI PROLE GODINE Svrha te udruge je promicanje, poticanje i organiziranje kulturnih aktivnosti, posebice povijesnih, etnografskih, jezinih, arheolokih i drugih istraivanja, a jedna od zadaa je i ouvanje akavskoga govora kao osobite vrijednosti toga podruja. Katedra izdaje i znanstveni godinjak Modruki zbornik, u kojem se objavljuju znanstveni i struni radovi vezani uz podruje djelovanja udruge. Neto prije naega prvoga odredita, Turkovi Sela, proli smo kroz romsko naselje, nalik na ono iz filmova gdje ljudi ive u tronim kolibicama okruenim gomilama otpada. U Turkovi Selu, smjetenom podno gore udesnoga oblika, Kleka, srdano nas je doekao Josip Turkovi, predsjednik Dobrovoljnoga vatrogasnoga drutva Turkovii. Sam Klek poznat je kao kolijevka hrvatskoga planinarstva i alpinizma i oduvijek privlai brojne planinare, alpiniste, botaniare i sve ljubitelje prirode. Isto tako, njegove arobne stijene pruile su temelj brojnim narodnim priama o vjeticama koje se za olujnih noi okupljaju na Kleku, pri emu zvuci njihovih kola i vriskova dopiru sve do Ogulina. Gospodin Turkovi uveo nas je u prostorije Osnovne kole gdje nas je doekalo dvoje starijih mjetana s kojima smo imale priliku razgovarati. Prilikom razgovora uli smo, osim brojnih karakteristika govora Turkovi Sela, o kojima smo do tada sluali na predavanjima, i brojne prie o odrastanju u tome kraju, nainu njihova ivota, meusobnoj slozi, ali i one o ratnim stradanjima. Pozdravivi se sa srdanim i susretljivim mjetanima Turkovia, pogled nam je po posljednji put pao na Klek koji nas je jo jednom ostavio bez daha prije odlaska put Ogulina. U samome sreditu grada Ogulina nae je zanimanje pobudio ponor rijeke Dobre, poznat pod nazivom ulin ponor. Ime toga hidrogeolokoga spomenika prirode vezano je uz legendu o uli ili Zulejki iz 16. stoljea. Legenda kae kako je ula bila plemenita podrijetla, a kao takva, obeana je starijem plemiu za enu. Jednoga je dana u Ogulin stigao mladi krajiki kapetan Milan Jurai u kojega se ona zaljubila. U sukobu s Turcima Milan je izgubio ivot, a nesretna se ula, saznavi to, strmoglavila u ponor. Zanimljivo je kako se priroda poigrala i nadopunila tu legendu time to se danas na kamenoj litici moe vidjeti lice mukarca, za koje narod kae kako je to Milan koji gleda kamo je nestala njegova voljena. Naalost, ula nije jedina rtva ponora. Do dananjih vremena mnogo stanovnika odluilo je skonati na isti nain kao i ona. Iznad samoga ulina ponora smjestio se Frankopanov katel u kojem se nalazi Zaviajni muzej koji smo takoer posjetili. Grad Ogulin razvio se oko renesansnoga katela kojega je dao graditi jedan od najmonijih velikaa svojega vremena knez Bernardin Frankopan. Gradski zidovi katela izgraenoga oko 1500. godine omeivali su dvorini prostor s tri strane, dok se s etvrte strane nalazi palaa, trokatna zgrada s dvije polukrune kule na
Godina V, Broj 5

149

CASSIUS
rubovima. U muzeju smo imale priliku vidjeti arheoloku i etnografsku zbirku, spomen-sobu Ivane Brli-Maurani koja e uskoro biti premjetena u posebno zdanje, planinarsko-alpinistiku zbirku i izlobu akademskoga slikara Stjepana Galetia, roenoga Ogulinca. etnjom po sreditu grada doli smo do parka kralja Tomislava, u kojem se nalazi spomenik postavljen na tisuitu obljetnicu krunidbe kralja Tomislava te upna crkva Uzvienja svetoga Kria. Naputajui Ogulin, iz autobusa smo takoer imali priliku vidjeti jednu od najstarijih graevina u tom gradu, Crkvu sv. Jakova i pripadajue groblje, za koju se smatra da su ju podigli Frankopani u 12. ili 13. stoljeu. Nakon samo nekoliko minuta vonje, stigli smo u Ogulinsko Zagorje smjeteno oko izvora Mrenice ili, kako ju mjetani zovu, Mrinice. Ondje su nas doekale tri mjetanke i povele u razgledavanje oaravajuega krajolika bogatoga jezerima i potocima. Osim vodenih bogatstava, taj je kraj bogat i endemskim vrstama. Naime, podzemne vode toga kraja stanita su ovjeje ribice i ogulinske piljske spuve koja je jedina podzemna slatkovodna spuva do sada pronaena u cijelomu svijetu. Mjetanke su nas odvele do Rupeice. Rupeica je zajedniko ime pilje, krkoga izvora, vodenoga toka i jame, gdje smo vidjele ostatke staroga mlina, zadivljujue istu vodu i ule brojne prie kako iz prolosti, tako i iz svakodnevnoga ivota. Jednu vrlo zanimljivu predaju imale smo priliku uti doavi na Zeleno (mitovo) jezero, duboko 60 metara. Uz to je jezero vezana predaja prema kojoj je djevojku od zmaja, koji je boravio u tom jezeru, spasio sveti Juraj, a kao dokaz, kraj jezera se moe vidjeti kamen s otiskom kopita koji je smatran otiskom njegova konja. U vezi s tom predajom jest i drugi kamen na kojem je vidljiv otisak maloga stopala, koji se sada nalazi uz Lovaki dom gdje ga je zbog sigurnosti prenijela jedna mjetanka. Isto tako saznale smo kako se uz jedno drugo jezero, koje naalost nismo posjetile, veu legende o vilama. ule smo brojne prie o obiajima koji su se prenosili s koljena na koljeno, a koji se naalost danas sve manje njeguju. Naravno, sve te prie bilo je jo zanimljivije sluati na izvornom govoru toga kraja. Napustivi Ogulinsko Zagorje uputili smo se prema akumulacijskomu jezeru nastalom na toku Mrenice, jezeru Sabljaci, odakle smo nakon predaha krenuli prema Otarijama gdje nam se pridruio profesor Josip ibari. Preavi Marmontov most, nastao za vrijeme Napoleonove vladavine, doli smo do upne crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije gdje nas je doekao gospodin Ivan Mihaljevi koji nam je rekao nekoliko rijei o crkvi, ili kako je uobiajeno rei u Otarijama, o crikvi. Crkva u Otarijama danas je sredite upe Uznesenja Blaene Djevice Marije i svetite Gospe od udesa, a uza sve to ona je i jedan od simbola hrvatske nacionalne i crkvene povijesti. Godine 1450. ili 1451. knez Stjepan II. Frankopan

150 Godina V, Broj 5

TO SMO RADILI PROLE GODINE dao je sagraditi crkvu na breuljku, koja je ve od prvih pisanih vijesti bila na glasu kao mjesto udesnih uslienja. Nedugo nakon izgradnje, papa Pio II. svojom je bulom iz 1459. godine otarijskomu svetitu udijelio papinske povlastice. Crkva je unitena u osmanlijskim napadima 1521. godine, a kip Majke Boje prenesen je u mjesto Tromariju. Na temeljima svetita stare crkve, izgraena je 1688. godine dananja crkva u koju je vraen kip Majke Boje. Ostatci zidova s trima vratima te stupovi triju laa stare crkve (koji su vidljivi dandanas) tako su postali dvorite nove crkve. Kip Djevice Marije od udesa nalazi se u sredinjoj nii oltara te prikazuje Mariju koja svojim rairenim platem titi puk, dok u lijevoj ruci dri maloga Isusa. Povodom 500. obljetnice, papa Pijo II. podijelio je oprost svim hodoasnicima otarijske crkve. Godine 1959. udotvorna Gospa i njen sin okrunjeni su krunama izraenim po uzoru na krune hrvatskih kraljeva. Osim gospodina Mihaljevia, imale smo priliku uti i veleasnoga Antu Luketia. Idue odredite koje smo posjetile bilo je mjestace po imenu Skradnik, smjeteno izmeu Otarija i Josipdola. Odmah po dolasku mjetani Skradnika prvo su nas uveli u kapelicu posveenu Sv. Marku Krievaninu, njihovu zatitniku, koju su sami uredili. Na zidu kapelice nalazi se spomen-ploa na 91 rtvu Drugoga svjetskoga rata te na 3 poginula mjetanina u Domovinskom ratu. Sama injenica da je 91 osoba iz tako maloga mjesta izgubila ivot pomalo je zastraujua, a jo je stranija spoznaja da su neke obitelji izgubile ak dvadesetak svojih lanova u jednom ratu. Mjetani su nas kasnije ljubazno ugostili u svojoj drutvenoj prostoriji kako bismo mogli razgovarati s njima. Naa potraga za a u ovome se mjestu nala pred prvom preprekom. Naime, u razgovoru s mjetanima nismo imale priliku uti autentian ikavsko-ekavski dijalekt akavskoga narjeja toga mjesta koji inae kao zamjenicu rabi a. Ispostavilo se kako se mjetani ustruavaju u potpunosti koristiti svojim autentinim govorom u prisutnosti stranaca. No, unato tomu naa je potraga ipak zavrila sretno jer smo na samom odlasku pronale mjetanina koji nas je poastio autentinim govorom svoga kraja. Modru, neko jedan od najstarijih i najveih srednjovjekovnih naselja u Hrvatskoj, bio je naa posljednja postaja. Jo jedna u nizu utvrda knezova Frankopana, od kojih su danas vidljive samo ruevine, unitena je 1493. godine zbog osmanlijskih osvajanja, nakon ega je poela naoigled i nepovratno propadati. Dolazak podno Modrua donio nam je novi izazov penjanje na samu utvrdu. Unato visini i nagibu, naletima vjetra, a kod ponekih i strahu, naa se mala druina uspjela popeti. Obuzeo nas je osjeaj ponosa i oduevljenja uzrokovan neopisivim panoramskim pogledom s Modrua. Nakon nekoga vremena provedenoga na staroj utvrdi, dolo je i vrijeme za povratak. Bogatije za jedno iskustvo, iscrpljene,
Godina V, Broj 5

151

CASSIUS
ali sretne, vratile smo se u Zagreb gdje smo se oprostile i pune dojmova krenule kuama. Na ovom smo putovanju dobile povlasticu ne samo uti autentian akavski govor ovoga kraja, nego i vidjeti bogatu hrvatsku prirodnu i kulturnu batinu. Kulturna batina s ouvanom prirodom ini jedinstvenu cjelinu rijeke koje presijecaju breuljkasti krajolik, umovite vrhove, krka polja i brojne utvrde stopljene s krajolikom kao svjedoci burne prolosti. Vrijednost batine koju smo naslijedili duni smo tititi i prenositi dalje, ne samo kao dio hrvatske nego i svjetske kulturne i prirodne batine.

152 Godina V, Broj 5

TO SMO RADILI PROLE GODINE

USPOMENE S TERENSKE NASTAVE: GRADIE U AUSTRIJI I ZAPADNA MAARSKA (21. i 22. prosinca 2012.)
Andrea Slikovi

ripadam narataju mladih ljudi okrenutih budunosti, narataju koji, kada planira svoja putovanja, ne razmilja o sve malobrojnijim hrvatskim oazama u staroj dijaspori. Unato tomu, zajedno sa svojim kolegicama i kolegama koji smo u zimskom semestru ak. god. 2012./2013. na znanstvenom smjeru studija kroatologije na Hrvatskim studijima Sveuilita u Zagrebu sluali predavanja prof. Sanje Vuli iz predmeta Jezik Hrvata u dijaspori, eljno sam iekivala dvodnevnu terensku nastavu u Gradie u Austriji i zapadnoj Maarskoj. Nae odredite bila su mjesta u kojima ive Hrvati. Nekada gusto naseljena hrvatskim stanovnitvom, danas su ta naselja veinom svedena na malenu hrvatsku zajednicu poznatu kao gradianski Hrvati. Planirani datum odravanja terenske nastave bio je 8. i 9. prosinca 2012. Profesorica Sanja Vuli pomno je pripremala plan putovanja trudei se na to zanimljiviji nain nama studentima predstaviti ono to je ostalo od naih Hrvata na spomenutom prostoru. Mi smo ta znanja rado usvajali na kolegiju Jezik Hrvata u dijaspori. Hrvati u austrijskom Gradiu te u zapadnoj Maarskoj ivjeli su do 1921. kao susjedi, a tada ih je razdvojila nova dravna granica. Veselili smo se susretu s jednima i drugima. Naalost, vremenske neprilike odgodile su nae putovanje no uoi planiranoga putovanja, kao i na sam dan putovanja, Zagreb je zahvatila snana snjena vijavica. alosni, pognutih glava, vratili smo svoje spakirane torbe i cijeli dan jeli za put pripremljene sendvie. Novi datum zakazan je za 21. i 22. prosinca. Zbog skorih boinih blagdana dio studentica nije mogao tada s nama, a mi ostali krenuli smo na put s profesoricom Sanjom Vuli i njezinom doktorandicom Jelenom Gazivodom. Prvo mjesto koje smo posjetili bilo je selo Pinkovac u junom Gradiu u Austriji. Tamo nas je rairenih ruku i s velikim osmjehom doekao dr. Robert Hajszan, osniva Panonskoga instituta u Pinkovcu. Profesor Hajszan nam je pokazao prostor Instituta, dopustio nam da u rukama drimo jako stare bogoslune knjige
Godina V, Broj 5

153

CASSIUS
te nas razveselio s nekoliko primjeraka razliitih asopisa i listova koje smo kao dar ponijeli sa sobom. Nakon pounoga dijela programa, svi smo zajedno otili u seosku krmu u kojoj nas je prof. Hajszan u ugodnoj atmosferi poastio jelom i piem. Mi smo studenti tada prvi put u ivotu imali priliku uivo uti pinkovaki hrvatski govor, to nas je silno veselilo. Polako smo se, ali sigurno, naviknuli na dvoglase i izvorne hrvatske rijei koje smo tijekom stoljea mi u Hrvatskoj, naalost, zamijenili turcizmima. Iz Pinkovca smo dalje krenuli u srednje Gradie, u selo uevo, gdje nas je doekao vlasnik uevskoga dvorca, gospodin Rudi Golubi. Nakon razgledavanja dvorca, u domu gospodina Golubia popili smo gano (kako se to lijepo hrvatski kae), tj. alkohol za koji mi danas vie ne koristimo hrvatsku rije nego turcizam rakija. ak je i kolegica Neda, koja ne pije alkohol, uz nagovor iskapila jednu aicu. Nije ni potrebno napisati da smo dalje krenuli u jo veselijoj atmosferi. Sljedee odredite, a vjerujem svima nama studentima i najdrae, bio je Veliki Boritof. U Boritofu smo se smjestili u KUGI, Kulturnoj zadruzi, u kojoj nas je doekao dobro raspoloeni Joko Vlai. Upoznao nas je s djelovanjem udruge s ciljevima udruge, lanovima, nainom na koji funkcioniraju te nas je proetao kroz lijepo ureene prostorije koje su uvijek na raspolaganju svim lanovima. Ostatak veeri proveli smo uz igru, zabavu i veselje. Neki od nas prvo su gledali pripreme za mjuzikl mladih Gradianaca, zatim smo kartali uz poduku prof. Vuli (tom prilikom to je bila poduka iz remija), a u kasnim veernjim satima studentski dio ekipe pridruio se gradianskoj mladei koja je slavila roendan jednoga od svojih kolega. Na kolega Dino svojim je pjevakim vjetinama uz pratnju gradianskoga benda podigao atmosferu i stekao nova prijateljstva. Unato ivahnoj noi, rano ujutro, prije 6 sati, neki su od nas ve bili budni te s prof. Vuli otili na zornicu u uevo. To subotnje jutro zapoelo je laganim pahuljama snijega koje su navijetale boino vrijeme. Narod se okupljao u malenoj crkvi iz koje je dopiralo jedino svjetlo u tom idilinom, jo uvijek mranom jutru. I u crkvi se vidjelo ono to je ostavljalo negativan trag u sudbini Hrvata u Gradiu mladoga narataja u crkvi nije bilo. Asimilacija je uinila svoje. Sve u svemu, mi mladi koji smo bili na toj misi bili smo oduevljeni nekolicinom starijih uevskih Hrvatica i Hrvata koji su zduno izgovarali misne molitve na gradianskohrvatskom. Nakon mise i doruka koji su nam u KUGI pripremili nai kolege Dino i Vedran, uz asistenciju kolegica Eve i Nede, uputili smo se prema eljeznu glavnomu gradu Gradia. Tamo nas je doekao prof. Nikola Beni koji nas je s entuzijazmom proveo kroz grad te nas ukratko upoznao s nekim znaajnim graevinama i dijelovima toga grada. Za sve nas najimpresivnija bila je najvanija znamenitost eljezna raskoni dvorac Esterhazy u kojem, prema rijeima prof. Benia, i danas ivi stara kneginja. Da

154 Godina V, Broj 5

TO SMO RADILI PROLE GODINE dojam bude jo sveaniji, prof. Beni nas je uveo u prestinu glazbenu dvoranu u dvorcu koja je poznata kao Haydnova dvorana. Nakon nekoliko fotografija i kupljenih darova za obitelj i prijatelje u Hrvatskoj, zajedno s prof. Beniem krenuli smo u Trajtof. Tamo smo posjetili Znanstveni institut gradianskih Hrvatov u kojem nas je doekala gospoa Zlatka Gieler. Na svoje veliko zadovoljstvo, opet smo na dar dobili nama zanimljive knjige. Na objed smo otili u hrvatsku krmu u selu Klimpuhu. Nakon jela uslijedio je jo jedan posjet koji e, vjerujem, svima nama jo dugo ostati u srcu. Bio je to posjet knjievnici Ani oreti i njezinom suprugu u njihovu domu u Cogrtofu. Oni su nam zajednikim, slonim rukama pripremili pun i kolae te su nas na kraju otpratili s jo novih knjiga i ostalih darova. Nae su torbe ve polako postale tijesne za sve to su nam s osmijehom na licu darovali Hrvati u Gradiu. S knjievnicom Anom oreti i njezinim ugodnim domom u popodnevnim je satima zavrio na posjet Hrvatima u Austriji. Dalje smo krenuli prema maarskim mjestima u kojima i danas, kao i u ve spomenutim mjestima u Austriji, ive Hrvati. Prvo nae maarsko odredite bio je neobino tih grad opron. Nekoliko se nas sloilo da je neto specifino u tom gradu je li zbog tiine, ljudi ili neega treega, nismo se uspjeli domisliti. Nakon oprona stigli smo u grad Kiseg koji sigurno svi poznajemo iz biografije velikoga hrvatskoga ratnika koji je 1532. zajedno sa svojom hrvatskom vojskom obranio Kiseg od turske vojske. Naravno, rije je o Senjaninu Nikoli Juriiu. Danas se u Kisegu nalazi Juriiev spomenik koji smo mogli vidjeti u samom gradu, a kojim je grad iskazao svoju zahvalnost hrvatskomu velikanu. Posljednje mjesto koje smo posjetili tijekom dvodnevne terenske nastave bilo je selo Prisika. Tu nas je doekao veleasni tefan Dumovi, koji nas je proveo kroz Kranski muzej Hrvata. Kraj smo zainili jo jednim ganom, pjesmom i, naravno, fotografijom za Facebook. Profesoru Hajszanu, gospodinu Joku Vlaiu i profesoru Beniu zahvaljujemo na gostoprimstvu, volji i ljubaznosti! Hvala i svim ostalim Hrvatima koji su nas rado primili, pozdravili i uivo nam doarali hrvatsku jezinu starinu! Na kraju, osobito zahvaljujemo profesorici Vuli bilo je jo bolje od oekivanoga!

Godina V, Broj 5

155

asopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijima ISSN 1846-7571 Godina V, broj 5, Zagreb 2013. Besplatna tiskovina

CASSIUS

Nakladnik Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu Borongajska cesta 83 d, Zagreb Za nakladnika Josip Talanga Izdava Drutvo studenata kroatologije Cassius Lektura Josipa Ilii Korektura Filip Kopanica Martina Lonar Dizajn naslovnice Tamara Marjanovi Priprema i tisak Kasani d.o.o. Naklada 400 primjeraka