tradicija duga 300 godina POVIJEST SPUVARSTVA

Legenda kae da je Krapnjane loviti spuve nauio Grk s Krete imenom fra Antun poetkom 18. stoljea. On je na otok (oko 1704. god.) donio i znanje za preradu spuvi. Spuve je otok potom izvozio u Veneciju. Spuve su se najprije lovila ostima iz broda, tehnikom kojom su neko od krapanjskih spuvara lovili sve do ezdesetih, sedamdesetih godina prolog stoljea. Danas takvih vjetih lovaca na spuve nema, a nema ni spuava na dubinama dohvatljivim oku i ostima.

Lov spuava bio je iskljuiv i unosan obrt stanovnika otoia Krapnja. Za lov su upotrebljavali brodove od 4 do 5 t i do 1893. godine lovili su samo na osti, dakle do dubine oko 15 metara. U svakom brodu bila su po dva ovjeka: "sviar" koji je hvatao ostima spuvu i "ijavac" koji je veslao. Lovinu su dijelili izmeu sebe tako da je sviar dobivao polovicu, ijavac etvrtinu i brod etvrtinu. Ako je brod bio sviarev, tada su njemu pripadale dvije treine, ozljeivale i gulile s a ijavcu pa jedna. se Lov na osti nije bio najisplatljiviji, jer moglo se loviti samo kad je more bilo mirno. Osim toga, spuve su se temelja, unitavao zametak.

U vrijeme Austro-Ugarske monarhije, vlada u Trstu ivo je nastojala unaprijediti spuvarski obrt pa je 1893. g. dala zadruzi u Krapnju prvi ronilaki aparat, a 1896. g. i drugi aparat. Nastala je borba izmeu onih koji su lovili na osti i ronilaca. Od najstarijih vremena i poetka bavljenja spuvarstvom poznate su i krize koje su krapljanski spuvari proivljavali. Glavni im je uzrok bio ogranienost lovnih terena to je osobito bilo izraeno u vrijeme kad se lov spuava poeo obavljati ronilakim aparatima i brodovima na motorni pogon. Lovni tereni na kojima ivi najbolja spuva ogranieni su pa su motorizirani brodovi i ronilaki aparati brzo iscrpili raspoloive zalihe.

U godinama prije Drugog svjetskog rata pa do pedesetih i ranih ezdesetih bilo je petnaest do dvadeset ronilakih ekipa na Krapnju sa po 7 ili 8 lanova. Godine 1956. gotovo je zapeaena sudbina spuvarstva na otoku Krapnju kad se ulo u projekt koji se pokazao promaajem. est opremljenih ekipa otilo je u lov na spuve uz obale Egipta, a nakon neuspjeha i povratka zatvoreno je poduzee "Spuvar". Broj ronilaca poeo se naglo smaljivati, pa je poetkom 1968. godine bilo tek 11 ronilaca. NEKAD

SPUVARSTVO

Krapanjsko spuvarstvo vrhunac je doseglo 1912. godine kada su prodavali i po 400 tisua komada spuvi u Italiju, Francusku i Njemaku. Godine 1946. osnovano je i poduzee "Spuvar" u kojem su radila 32 ronioca koji su redovito odlazili u lov na spuve u 10 do 12 ekipa. Pored toga, u splistkom poduzeu "Brodospas" bilo je 16 ronilaca iz Krapnja,

trojica su bila u Upravi pomorstva u Splitu, a 21 ronilac radio je u pomorskim graevinskim poduzeima SPUVARSTVO du jadranske obale. DANAS

"Danas na Krapnju ima pet ekipa spuvara" - kae Grgo Milutin koji je s bratom Borisom poeo privatni lov spuava u osamdesetim kao prva ekipa iskljuivo s lakom opremom - "te jo tri na Brodarici i jedna u aboriu. Na ostalom Jadranu ima jo dvije ili tri ekipe, iji ulov nije znaajniji, 200 do 300 kg, dok ekipe s Krapnja ulove 3000 do 5000 kg godinje." Svaka ekipa ima jednog ili dva ronioca tako da ekipe s dva ronioca ukupno broje etiri ili pet lanova, dok one s jednim roniocem imaju tri ili ponekad samo dva lana.

Vjeruje se da su ga Grci prozvali po Jadrtovakom blatu (gr. Kopranon), gdje i danas Krapljani imaju svoje vinograde. Druga verzija kae da je u doba velikih plima, za kojih je more ulazilo u konobe, Krapanj bio sav pod vodom. Kad se more povlailo, na rubnovima otoka ostajalo bi blato (mulj).

Prije nego je poelo naseljavanje otoia, sav je otoi bio pokriven zelenom umom i bio je, prema starim spisima, ponos pokrajine. Otok Krapanj pripadao je nekada ibenskom Kaptolu koji ga je prodao 1436. godine nakon odobrenja ibenskom Pape plemiu Eugena IV. Tomi Juriu. Na Krapnju je vlasnik otoka Toma Juri poeo graditi kapelicu. Gradnja kapele zapoeta je

U svojoj oporuci Toma Juri odreuje da otoi pripadne franjevcima. Pet sinova Tome Juria sastaju se 5. prosinca 1446. godine s franjevcima radi dogovora o sudbini otoka. Dogovoreno je da se na otoku ne smije graditi, da se zemljite ne smije darovati ni prodavati, te da se ne doputa ispau na otoku. Crkva Sv. Kria u Krapnju posveena je 1523.

Naseljavanje Krapnja zapoelo je kao posljedica turskih prodora te bijegom stanovnitva u sigurnija podruja. Ve oko 1500. g. na Krapnju je bilo oko 200 seoskih kua (don Krsto Stoi, Sela ibenskog kotara). Nastanivi se na otoku bez izvora pitke vode, panjaka i obradive zemlje na kojoj bi bio mogu normalan ivot, doljaci su se vrlo brzo poeli okretati moru i preivljavati od mora.