Riječi boje i boja riječi – ljuske vida i

privida u istoj oniričkoj bajci

GALERIJA ALUMINIJ
12. TRAVNJA – 11. SVIBNJA 2018. MOSTAR
Nakladnik MATICA HRVATSKA MOSTAR
5. CVIJEĆE, 1957.
ulje na platnu
52 x 40,2 cm
RIJEČI BOJE I BOJA RIJEČI —
LJUSKE VIDA I PRIVIDA U
ISTOJ ONIRIČKOJ BAJCI
Glosa za slikarske i pjesničke plovidbe Antuna Masle

JESEN III. 1 

Žito zlatom prelijeva polja.

U kući u gradu zidovi prekriveni slikama.
Orašac, kuće, maslinici, vaze, cvijeće, mačke.
Slike, slike.
Radost u očima. Ali i tuga. Za dječakom,
za pticom, za bijelim jaganjcima.
Za žuljevitom rukom.
Osamljeni slikar crnim obrubljuje cvijet i kuću
i čempres. I oči.
U velikom oku krave suza. Oblak prekriva
Dječakovo sunce. Sivo. Jesenje kiše.
Ptice ostavljaju prazna gnijezda i odlaze.
Zbogom.
Pogled luta daleko za njima.
Zbogom.

Biti sam i drukčiji, biti svjestan svoje samoće i umjetničke različitosti i od njih stvoriti
svoj vlastiti otok - pouzdanu hrid zaklona i bogat vrt toplinom raznobojna cvijeća za-
grljen, živjeti sam za sebe u svojoj vlastitosti i biti sam sebi sigurnim sidrištem i svojim
vlastitim (izdvojenim i poetsko raskošnim) zavičajem, odlika je samo iznimnih um-
jetničkih ličnosti. Antun Masle, krhki skeptik, senzibilni i emotivni sanjar, melanko-
lično-sjetni lirik i u svom slikarskom radu zaigrani (prividno) oporo-robusni sardonik,
imao je i privilegij i (ne)sreću iskusiti (i živjeti) takvu umjetničku stvarnost. Njegova

1 
Antun Masle, Anđeo i ptice, urednik Luko Paljetak, Matica hrvatska, Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 1997.,
ISBN 953-6316-07-2, str.48
umjetnička promišljanja bila su, u vremenu njihova nastajanja i rasta, i u lokalnom
okruženju i u nacionalnim razmjerima, uistinu izniman likovni fenomen: bio je to
slikarski idiolekt podosta različit od svega onoga što se u tadašnjem likovno-um-
jetničkom prostoru/ozračju događalo i subjektivno umjetničko očitovanje izraslo iz
slikarova jastva i poetske vitalnosti, samo njegovim umjetničkim nervom uzdizanih.
Maslin način razmišljanja i oblici slikarskog izrijeka 2 u pedesetim i šezdesetim go-
dinama prošlog stoljeća u kojima su apstraktne i konceptualne tendencije domini-
rale likovnom scenom i bile dogma u koju se zaklinjalo, bili su sve samo ne požel-
jni (i društveno honorirani) slikarsko-umjetnički diskurs; bili su otklon nerazumljiv i
teško prihvatljiv mnogima, pa je Maslino slikarstvo, unatoč neprijeporno zamjetno
visokim poetsko-duhovnim i umjetničkim dosezima, bilo potiskivano u drugi plan i
osuđeno na prebivanje u sjeni tendencija koje mu po poetskoj senzibilnosti i umjet-
ničkim dimenzijama naslikanoga, počesto nisu bile (neka mi apologeti apstrakcije
oproste) niti do koljena.
Jačanjem postmodernističkih tendencija u sedamdesetim i osamdesetim godinama
te prihvaćanjem istovjetnog (ravnopravnog) odnosa prema svim (različitim) umjet-
ničkim stavovima i opcijama, (opći) pogled na likovnu stvarnost počeo je dobivati
potpuno drukčiju profilaciju i mnogo realnije okvire: likovni “...izmi” koji su u ranim
poratnim godinama bili potiskivani, negirani i smatrani nevažnima, prevladanima,
zastarjelima ili čak suvišnima (riječ je figuraciji raznog profila, ekspresiji, oslanjan-
ju na maštu i mehanizme podsvijesti, kolorizam...), sve su više počeli dobivati na
značenju i zauzimati mjesto koje im je u stvari i pripadalo.

Time je i percepcija Maslina slikarstva dobila posve drukčiji predznak, a potpunijoj

afirmaciji slikarova umjetničkog rada doprinijelo je i saznanje o njegovoj, za života
mu manje poznatoj širini umjetničkih interesa, osobito sklonosti prema glazbi (nerij-
etko kistom slijedeći “njena legata i ligature, njene sfumature i skokove” - L. Paljetak)
i pisanju. 3 Postmoderno vrijeme Maslu je prepoznalo ne samo kao vrsnog slikara kol-
oristu i umjetnika neprijeporno nekonvencionalnog ekspresionističko-artbrutovsk-
og naboja, nego i kao nadarenog pjesnika i pisca - lirika suptilna izrijeka i prozaika
istančanog spisateljskog dara - emotivnog bilježitelja svih zamijećenih, proživljenih
i doživljenih senzacija, ali gotovo uvijek, i onih malih, naizgled sasvim nevažnih ili

2 
Maslina sklonost figuraciji, užitak u nabrajanju i opisivanju detalja koji su mu privlačili pažnju, okrenutost istinitosti
i naivitetu sličnima onima u slikarstvu djece, sadržaji koje je njedrio, gusti kolorit koji je rabio i način na koji je boje
zgušnjavao i u gvaljaste nakupine strukturirao, potpuna sloboda u izboru materijala i procédéa te okrenutost ekspre-
sivnoj artbrutovskoj “grubosti” u izričaju i nekonvencionalnom tretmanu u oblikovanju (deformiranju) forme kojima
se u slikanju prepuštao bili su sušta suprotnost tehnologiziranim oblicima promišljanja i izvedbe likovnih radova u
vrijeme trajanja “Novih tendencija” koje su šezdesetim godinama 20. st. dominirale u hrvatskom likovnom prostoru.
3 
Masle je bio pasionirani ljubitelj glazbe: glazba ga relaksira i nadahnjuje i kada slika i kada piše; osobito cije-
ni Chopina, Čajkovskog, Debussyja, Šostakovića, Stravinskog, Berse i Schuberta o čemu svjedoče mnogi njegovi
rukopisi i pjesme,. Vidi: likovna monografija - Antun Karaman, Antun Masle, Život i djelo, Logos, Split, 1986. i
zbirka pjesama, Antun Masle, Anđeo i ptice, urednik Luko Paljetak, Matica hrvatska, Ogranak Dubrovnik, 1997.
potpuno beznačajnih stvari, detalja i događaja, koje je (s istim žarom, snagom i uvjer-
ljivošću kojim ih je slikao) opisivao i upisivao u svoja dnevnička razmišljanja, opaske i
ispovijedi i(li) u nadahnute stihove.

“Rodio sam se u Orašcu kotar Dubrovnik 1.IX.1919. (baš su trgali grožđe), od majke
Marije Litrica i Gjiva Masle cipelara. Otac je imao smisla za umjetnost i literaturu, te su mi
njegova pripovijedanja još i danas u svježoj uspomeni iz djetinjstva. Volio je sve što je lijepo i
produhovljeno. Majka je bila realniji tip, otac više zanešenjak i fantasta. Ja sam od majke primio
vanjski lik a od oca unutrašnji...” 4

3. PUT U ORAŠAC, 1956.

ulje na platnu
58,5 x 70 cm

4 
Antun Masle, iz Dnevnika.
5 
Antun Masle, iz Dnevnika.
6 
Riječ je u prvom redu o Marinu Tartagliji i Vladimiru Beciću njegovim profesorima na zagrebačkoj ALU, a onda i o
sudionicima na domjencima u kući Koste Strajnića na Gornjem Konalu – Milanom Konjovićem, Petrom Dobrovićem,
Otonom Postružnikom, Ivanom Aralicom, Jovanom Bijelićem te prijateljima Đurom Pulitikom i Ivom Dulčićem i
dr.- vidi: Antun Karaman, Kolorizam dubrovačkog slikarskog kruga, Art Studio Azinović, Zagreb, 2007., str.33-42 i
125-154, ISBN 978-953-6371-68-9
Masle je bio izuzetna i vrlo kompleksna stvaralačka ličnost. Okružje u kojemu je živio,
radio i stvarao, i motive koji su iz njega navirali: njegov rodni Orašac, pijevca šarenog
perja, crkvu sv. Marka u Veneciji i njezine čarobne kupole-tikvice, anđele koje je
sanjao, konje, ptice i maškare koji su ga impresionirali, suprugu Milu koju je obožavao,
svoj maleni slikama, bojama i slikarskim alatom prenatrpani sobičak-atelijer, jaganjce
i druge životinje koje je u djetinjstvu u svom oraškom domu hranio ili čuvao, boce na
ormaru ili polici, poneku ribu i trešnju na stolu..., sav taj raskošni svakodnevni i sno-
vitošću dodirnuti i oplemenjeni svijet gledao je očima dječaka kojemu je bilo teško (ili
koji možda nije želio) odrasti i svu tu ljepotu izgubiti, a naslikane slike, stihovi i zapisi
koje su iz tih opservacija izrastali/nicali krijese ljepotom, bezazlenošću i ljubavlju ko-
jima je, u emotivnoj raščlambi svog životnog okružja, stvari oko sebe s radošću grlio i
doživljene dojmove i odraze, sebi i drugima, rado i bespovratno darivao.

13. MRTVA PRIRODA, 1962.

ulje na platnu
46 x 50 cm
“...Vlak juri, mislim na svoje, vlak jauče, mislim o Zagrebu, o moru, o kunićima koji su ostali
kući. Sretan sam i tužan. Vlak me nosi, ali kuda? U Zagreb, u budućnost. Hoću li uspjeti?” 5

Iz dodira s poznatim slikarima s kojima se na zagrebačkoj ALU i na Strajnićevim

domjencima izravno susretao 6, a jednako tako i iz knjiga o modernoj umjetnosti
kojih u Strajnićevoj biblioteci nije nedostajalo, Masle je naučio mnogo, posebno o boji,
o značenju crteža (koji nikad nije zanemarivao), o slaganju kompozicije i spontanos-
ti slikanja, no od djece s kojom je u školi, kao nastavnik, mnogo vremena provodio,
naučio je možda najviše. U naivnom prostodušju i spontanosti dječjeg doživljavan-
ja stvarnog, u oporosti i nespretnosti njihova nesigurnog rukopisa, nekonvencio-
nalnoj uporabi boje, i posebno u plošnosti i metafizičkoj neodređenosti prostora,
oblika ili radnje viđenih nevinim dječjim duhom i očima... prepoznao je sve ono čemu
je i sam u slikanju neprestano težio. I duhovni dodiri s Van Goghovim, Rouaultovim,
Matisseovim i Chagallovim slikarstvom, kao i bliskost s André Bretonovim tezama i
art-brutovskim umjetničkim intencijama pa i nadahnuće (u tom vremenu paralelnim)
Dubuffetovim materičnim i robusnim snoviđenjima doprinosili su njegovu umjet-
ničkom zrenju i rastu samopouzdanja: domašaji navedenih velikana kista i njihovi
umjetnički porivi, ekstaze i katarze bili su mu i uzori, i poticaji, i potvrda raznolikih
mogućnosti, i potvrda vrijednosti vlastitih umjetničkih nastojanja, ali, što nije bilo
manje važno, pouzdan i visoko postavljen prag i korektiv u radu. U bistrim vodama
njihova stvaralaštva Masle se puno više ogledao negoli je iz njih pio, a ako bi poneku
kap tu i tamo slučajno i zahvatio, u istom bi je trenu na sebi svojstven način asimilirao i
uklapao u svoj osobni dijalekt, govor podosta drukčiji od govora svojih suvremenika
što je njegovo umjetničko djelovanje činilo izdvojenom i uistinu, iznimno vrijednom
pojavom i u dubrovačkom i u hrvatskom slikarstvu njegova vremena.

Slike kojima je svoje snove povjeravao Masle nije samo slikao, on ih je i živio. Zato
one i jesu tako neposredne i tako životno istinite. Svaka od njih, onako nagomilana
stvarima i sjećanjem, istovremeno je i introspektivna ispovijed i maštovita vizija
iz slikarova čudesnog svemira iznjedrena. U prvom nam se trenu učini da je možda
riječ tek o razigranoj oniričkoj bajci, nekoj raskošnoj sinestetičnoj simfoniji, ibsenovski
sjetnoj fikciji, kirkegardovski neveseloj fugi, ili o malarmeovski sjetnoj fantazmago-

5 
Antun Masle, iz Dnevnika.
6 
Riječ je u prvom redu o Marinu Tartagliji i Vladimiru Beciću njegovim profesorima na zagrebačkoj ALU, a onda i o
sudionicima na domjencima u kući Koste Strajnića na Gornjem Konalu – Milanom Konjovićem, Petrom Dobrovićem,
Otonom Postružnikom, Ivanom Aralicom, Jovanom Bijelićem te prijateljima Đurom Pulitikom i Ivom Dulčićem i
dr.- vidi: Antun Karaman, Kolorizam dubrovačkog slikarskog kruga, Art Studio Azinović, Zagreb, 2007., str.33-42 i
125-154, ISBN 978-953-6371-68-9
riji, no odmah potom ta nam se bajka učini sasvim realnim isječkom stvarnosti, ali i
simboličnom objavom egzistencijalne osame i tjeskobe i kristalnim ogledalom
čije odraze sjeni (poti) ili žari slikarova trenutačna duhovna ili osjetilna (čuvstvena)
ustreptalost. Ništa neobično, jer svaka je Maslina slika, uvijek i jednostavna i zagonet-
no neuhvatljiva: što više ključeva nudi, to je njezine brave teže otključati. U tome i jest
bit umjetničke vrijednosti i duhovno bogatstvo slojevitog Maslina poetskog svijeta.

6. RIBE, 1958.
ulje na platnu
74,5 x 61 cm
I tvarno (ono metijersko, slikarsko) lice tog poetskog svijeta jednako je bogato i slo-
jevito: poticajne motive na svojim slikama Masle slika uglavnom impastom, gnječeći
i rujući boju 7, tako da gotovo svaka slika na koncu izrasta u slojeviti, raskošno struk-
turirani palimpsest u kojemu ishodišni (zamišljeni) motiv biva promaknut u nešto
sasvim drugo od onog na početku rada promišljanog i u slikanju započetog: prozor
se pretvara u oko ili u sliku ovješenu na čavlu učvršćenom u pročelnom zidu kuće,
krovovi kuća izrastaju u latice cvijeta, cvijet se rastvara u sunce, brežuljak se pretvara
u val ili u mačku, riba u oblak, oblak u glavu ovna ili janjeta... Pri tome, sve naslikano:
i Orašac, i Grad, i stol, i mačke, i kuće, i maslinici, i vaze, i cvijeće, i ptice, i golubovi, i
slike na zidovima soba, i boje zavičaja, i radost, i tuga, i bol, i sjeta, i slutnja smrti... i
sve nenaslikano (ali jednako snažno doživljeno) svojim se tihim odrazima sinestetič-
no ogleda (i otkriva) i u proznim zapisima i(li) stihovima koji još suptilnije i slojevitije
predočavaju otiske slikarovih emotivnih stanja i(li) misli 8:

C V I J E Ć E  9 

Rodio sam se u travi, u cvijeću.

U djetinjstvu mi je pod prozorom
krvava ruža cvjetala, a još prije nje
ružičasta breskva, a prije breskve
bijeli bajami i trešnje.
U uglu naranča bijela miriše snažno.
Cvjetovi se šarene, lete leptiri,
ovce beru žuti kapin, ruta miriše
i poponac ljubičasti i pelin.
Šipci se crvene u Mare.
Zove me cvijeće djetinjstva i radosti.
Gledam ga kratkovidnim očima
i slušam kako mu srce lupa.
Smješim se obojenim čaškama,
gledam ih a one gledaju sunce
i njemu se i meni smješkaju sretno.

7 
Masle boju podređuje crtežu, ali je tretira vrlo slobodno: boja je na njegovim slikama uvijek i gusta i zvučna; on slike
naprosto gradi i pastozno ih nanesenim pigmentom (nerijetko pomiješanim i s gipsom) gotovo žbuka i ekspresivno struk-
turira, postavljeni motiv potom doslikava i crnim konturama boju snaži i uzdže, a eventualni suvišak boje struže; sve
postavljeno ponekad više puta (sve dok ne domaši željenu formu i gustoću boje) iznova doslikava i dodatno dorađuje...
8 
Sve svoje misli, razmišljanja i stavove o životu i raznim ugodnim i neugodnim situacijama s kojima se suočava ili se
već suočio, detaljne opise pojedinih događaja, stvarne priče koje je od nekoga čuo ili priče koje je sam izmislio, zapise
o likovnoj umjetnosti i pojedinim slikarima ili kiparima, impresije koje doživljava slušajući glazbu, procjene ponašanja
i karaktera pojedinaca s kojima dolazi u kontakt i sl. Masle u velikoj količini i brzom ritmu romana tijeka svijesti bez
zadrške prenosi na stranice svog dnevnika – brojnih zadaćnica čiji su listovi tekstom nerijetko ispunjeni od vrha do dna i
bez margina; piše brzo i jezgrovito, kratkim rečenicama ili stihom, uvijek nastojeći izreći i poetsku dimenziju napisanog.
9 
Iz bilježnice s narančastim koricama: Pjesme, A.Masle, str. 50.
A T E L I J E R  10

Sunčane zrake ulaze mi kroz prozor

i peku me.
Čuje se plač djece iz dvorišta,
razgovor prolaznika i drndanje kola.
Kroz prozor se vidi more i gradska luka.
Ovdje je mirno, malo tko me posjećuje.
Sve je u neredu i razbacano.
Portreti me gledaju sa zidova,
Paysagei, priroda moga kraja,
Puno ima ljepote u tim putovima,
čempresima tamnim,
maslinama modrim,
brdima i crvenim krovovima.
Tamo sam se nekad rodio
i kroz djetinjstvo prošao.

Z I M A I I .  11

Hladno je. Vuneni šal skriva bol.

Duboku, trajnu. Za životom, za cvijećem,
za bojama.
U očima cijeli svijet. Velik, nepoznat,
i dobar i zao. I ljudi i slike.
Odnekud tama. I bolni krik čempresa
U plavetnilu neba.

10 
Iz bilježnice s narančastim koricama: Pjesme, A.Masle, str. 2.
Iz zbirke pjesama: ANTUN MASLE, ANĐEO I PTICE, Matica Hrvatska, Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 1997.,
11 

urednik Luko Paljetak, str. 51.

S A N J A LO M I S E U M L A D O S T I
S T V A R N O  12

Jesenska noć. Kuće su pune vina i rogača i smokava. Jugo je. Mjesec je. Ali i oblaci bijeli jedre
nebom pa ga sad pokrivaju, a sad otkrivaju. Maslina se raširila kao ogromni kišobran ispred
naše kuće. To je stara maslina. Šuplja i kvrgava. Vjetar joj se osjeća u granama. - U radionici sjedi
otac. Radi i šuti, cipele popravlja. Tu svijeće nema, mjesec osvjetljuje. Meni je petnaest godina,
i ja šutim uz oca. Atmosfera je čudna i mistična. Mene je strah, ali od čega? Možda od tišine...

B E R S I N A M U Z I K A  13

Teška atmosfera, more uzburkano, sve se miješa, grmi, udaraju valovi o lađu, vjetar zviždi u
valovima i na mahove kao da se vjetar smiruje. I zbilja se smiruje, ali opet jača.
Čuju se bubnjevi pa se opet stišuju... Po nebesima opet grmi. Koturaju se velike lopte po
oblacima. Sprema se prijetnja i nanovo uzburkanost i opet pljuskovi, nemir, užas, pokolj,
propast, jad nesreće, potop. Nesreća, strašna nesreća, brodolom. U zraku zvuče tužni zvuci
kao smrt. Teško ćemo se spasiti.

S C H U B E R T, k l a v i r  14

Cvrkutanje ptica, žuborenje potoka, padanje bisera po kristalima, Valcer, ruke se njišu, haljina je
prozirna, okreće se oko svoje osi, tiho, tiše, a sad nešto jače i tako se stalno mijenja, pa zatrepti
i potrči u zavijutku oko potoka prosipljući zlatno sjeme što zvoni u ušima, kao da se igra, a tad
udari i opet se zanjiše u valceru sve brže i zamorenije. Pa tad stane.
Labud pliva po mirnom jezeru, ljeska mu se bijelo tijelo i nečujno klizi kao ptica kroz zrak, a
riba kroz more. Muzika, kao tišina, kao čežnja ili molitva u dolinama. Na krilima pjesme odvija
se melodija na labudovim krilima, u tihu jesen kad je lišće crveno, i pokoji otpadne do ptice
duga vrata. Zvone nježna zvona, zvoni zrak u predvečerje, trepti atmosfera mira i melankolije, a
dvorac je tamo u šumi. Vile još i nimfe nijesu se pojavile na jezeru, predvečerje.

12 
Dio teksta iz bilježnice sa žutim koricama: Pjesme, A. Masle, str. 41.
13 
Posljednji ispisani list u zadaćnici ukoričenoj tvrdim crno - smeđim koricama (i s neispisanom
naljepnicom na prednjoj korici).
14 
Isto.
Zvonko zvone zvona u riječima pjesnika-slikara i živim srebrom svog kristalnog
zvuka bude slike i boje koje će njegovom alter egu (slikaru-pjesniku) biti pouzdani vodiči
i oznake u uspješnoj plovidbi prema zajedničkim obzorima. Antun Masle je podjedna-
ko uspješno živio dva različita, ali opet tako slična i kompatibilna umjetnička života:
onaj profesionalni, javnosti izloženi život slikara i nastavnika likovnog odgoja, i onaj
drugi, od javnosti skriveni, samozatajni život pjesnika. Iako je po svojim duhovnim i
profesionalnim pregnućima, po zvanju, psihološkom ustroju, strastima, emocijama i
životnom opredjeljenju prvenstveno bio slikar, iz tekstova i stihova koje je hametice
pisao vidimo da Masli svijet rijēči nije bio ništa manje dragocjen ili važan; dapače, i
jedan i drugi život – život crtovlja i boja (život slika) i život slova i riječi (život stihova)
- bili su mu podjednako potrebni: međusobno su se ispreplitali, nadopunjali, jedan
drugoga poticali, jedan iz drugoga izvirali i jedan u drugog uvirali... I jedan i drugi
svijet omogućavali su mu jednako uspješnu plovidbu morima istovjetnih umjetničkih
bajki; i u jednom i u drugom mogao je s jednakim žarom i alkemičarskim srhom sne i
maštu spajati s viđenim i viđeno (poznato) miješati sa izmaštanim (nepoznatim) pa
doživljene senzacije (dodatnom ih alegoričnošću i snovitošću nadograđujući)
pretakati u snažnom metaforičnošću i egzistencijalnim srhom obilježene poruke.

Stvaralački krug koji se tim prožimanjima otvarao i zatvarao činio mu se zaštićenom

lukom u kojoj se osjećao sigurnim, zadovoljnim, u potpunosti svojim na svome i sebi
dostatnim; u njezinoj se tišini i miru mogao skloniti i odmoriti, zaboraviti sve eventu-
alne neugodnosti i dvojbe (...Danas i ove dane nešto sam slikao. Da li to što uopće vrijedi?
Da li, da se prave izložbe? Vrijedi li to?... 15) koje su ga činile nemirnim, obračunati se s
njima i kompenzirati sve ono što mu se činilo da nije uspio ili je ometan uzrujanom
svakodnevicom možda propustio ostvariti.
Svakodnevica koju je živio, nije bila ni lagana ni uvijek ugodna (...Ja bih najvolio ne
raditi u školi kad bi bilo moguće živjeti od slikarstva, ali to je nemoguće. Prodati jednu ili
dvije slike na godinu to je malo za hraniti ženu i dvije kćeri. Zato treba raditi, raditi i raditi... 16)
– živio je u vremenu koje u materijalnom pogledu nije bilo odveć izdašno, a obveze
u obitelji, na svakodnevnom poslu i u profesionalnom radu tražile su svoje. U takvoj
konstelaciji odnosa, sve što ga je mučilo, a ne bi uspio razriješiti slikanjem, Masle je
rješavao pisanjem: pisanje mu je kao oblik samoispovjedi pružalo utjehu i bilo siguran

15 
Isto, str. 56.
16 
Isto, str. 64.
20. RUŽIČASTI STOL, 1966.
ulje na platnu
71 x 84,5 cm
brod za plovidbu na njegovu Itaku, i, zapravo, ono je i bilo njegova vlastita Itaka (oblik
očuvanja unutarnje/duhovne ravnoteže); pisanje mu je bilo iskričavi, fini, diskretno
štićeni i brižljivo čuvani introspektivni diskurs (monolog) sa samim sobom – bilo mu je
oblik samokontrole i (samo)komuniciranja ponekad možda čak i vrjedniji od samoga
slikanja (oblika javnog komuniciranja s vanjskim svijetom); na koncu, pisanje mu je
bilo i raskošni cvjetni perivoj u kojem je, jednako, a možda i još slobodnije i bliže snima
nego li u slikarstvu, mogao saditi najraznobojnije cvijeće, i činiti od njega ugodno zak-
lonište od kojega izuzev mira i spokoja nije tražio ništa drugo, niti je od njega nešto
posebno očekivao, a toliko mu je mnogo radosti i zadovoljstva pružalo (i u duhov-
nom pogledu značilo). Pišući, Masle je uvijek dobro i precizno znao što želi reći i na
koji je način to najbolje učiniti. Koncentriran uglavnom na događaje koji su ga izrav-
no doticali, na razne ih je načine komentirao: ponekad poetično, ponekad sjetno i s
tjeskobom, ponekad vrlo trezveno ili blagonaklono, a nerijetko i s određenom dozom
skepse i(li) ironije.
I sa slikanjem je bilo slično, s tim da u samoj izvedbi Masle nije uvijek odveć pazio na
detalje. Predan u slikanju vrlo je često, pronesen snima i maštom, zaboravljao na
stvarnost. Vidi se to po mnogim sadržajnim i oblikovnim ekskursima, a možda još i
više po spontanosti i nevelikoj pažnji u izboru materijalā koje je u slikanju rabio ili,
pak, u načinu rada i slikanja u čemu je bio sve samo ne pretjerano pedantan – često
je slikao na slučajno nađenim papiri(ći)ma, komadima kartona ili odlomljenog lesoni-
ta, ili na komadima šperploče ili daske... Te su slike uglavnom bile omanjeg formata,
počesto i vrlo skromno uokvirene pa je djelo koje je u njegovom ubavom, pretrpanom
sobičku-atelijeru, velikim brojem naslikanih slika (posebno u zadnjoj godini života)
nezaustavljivo raslo, unatoč neprijepornoj svježini interpretacije i likovno-umjet-
ničkoj vrijednosti naslikanih sadržaja, privlačilo pažnju tek manjeg broja prijatelja i
zainteresiranih poklonika. Ni samu motiviku niti problematske (fenomenološke)
silnice njegova slikarstva, ni (ozbiljnu) naivnost izričaja, ni nevino djetinjim okom
(iskričavo) promatranje i viđenje svijeta, ni namjernu nezgrapnost naslikanih formi,
ni poetski srh kojim naslikani sadržaji trepere, niti alegorijsku slojevitost koju slike
nose... (sve što je bio Maslin umjetnički credo i slikarski forte), mnogi (pa čak ni dobar
dio likovne kritike) u trenutku njihova nastanka (pače ni kasnije) nisu u potpunosti
razumjeli niti njihovu umjetničku vrijednost prepoznali.
Ipak, uspjeh i potvrda umjetničkih vrijednosti i posebnosti Maslina slikarskog
(i pjesničkog) idiolekta/diskursa nije izostala; nažalost, to se nije dogodilo za njego-
va života, nego posthumno. Tako danas, na pedesetogodišnjicu slikarove smrti,
prisjećajući se njegovih slikarskih domašaja i neiscrpne širine i bogatstva njegove neu-
krotive mašte kao, uostalom i iznimne slojevitosti koju je u svom pedagoškom i um-
jetničkom radu iskazao, bez sustezanja se može ponoviti i vrlo jasno reći: Antun Masle
je veliko slikarsko ime, jedno od najvećih što ih je hrvatska likovna umjetnost (druge
polovice 20. st.) dala. Izgradivši sebe i svoju slikarsku vlastitost Masle je osvojio nišu
koja se u okvirima ekspresivnog kolorizma i art-brutovskih tendencija izdvaja svojom
posebnošću i koja je jedan od (značajnih) ideologemskih/stilogemskih repera ne samo
dubrovačke i hrvatske likovne umjetnosti već i mnogo šire. O tome svjedoči Maslino
sveukupno umjetničko djelo, i ono slikarsko i ono pjesničko, koje, što vrijeme više
prolazi, sve snažnije nastavlja rasti; jer, kako je to fra Vendelin Karačić u jednom svom
stihu o ljepoti nadahnuto primijetio (a može se primijeniti i na umjetnost općenito):
ljepota, /ergo i Maslina slikarska i pjesnička umjetnost/ ...očita i zagonetna... što se /be/
više daje duši i očima, sve je više ima. 17

Antun Karaman

17 
Fra Vendelin Karačić, Sičušnice, Franjevačka galerija, Široki Brijeg, 2014., str. 174; ISBN 978-9958-o952-1-4
4. (ČAROBNA) PTICA, 1958.
ulje na platnu
50 x 36,5 cm
27. AUTOPORTRET U ATELJEU, 1967.
kombinirana tehnika na kartonu
50,4 x 35,4 cm
1. ŽENA, 1950.
ulje na platnu
59 x 48,5 cm
2. PORTRET MILE, 1955.
ulje na platnu
56,6 x 42,5 cm
7. MAČKA, 1959.
ulje na kartonu
47,5 x 42,5 cm
8. OBORENI JAHAČ, 1959.
ulje na platnu
41 x 55 cm

37. KONJ, 1958.

ulje na platnu
60 x 75,3 cm
9. POLUAKT, 1960.
ulje na platnu
60,5 x 50 cm
10. NAJAMNA KUĆERINA, 1960.
ulje na platnu
71 x 84,5 cm
11. DALMATINSKI RIBAR, 1961.
ulje na platnu
75,3 x 55,8 cm
14. ČOVJEK S PTICOM, 1962.
ulje na platnu
77 x 55 cm
12. MRTVA PRIRODA, 1962.
ulje na platnu
57 x 78 cm

15. ORAŠAC, 1963.

ulje na platnu
47 x 59 cm
24. MOTIV IZ ITALIJE, 1962.
ulje na platnu
55 x 77 cm

28. FIRENZA, 1962.

ulje na platnu
48 x 64 cm
16. SOBA SA SLIKAMA, 1964.
ulje na platnu
60 x 74,5 cm
18. DJEVOJKA, 1965.
ulje na platnu
84,5 x 70,5 cm
17. NEVJESTA, 1965.
ulje na papiru
84,5 x 70,5 cm
22. MLADENCI, 1966.
ulje na lesonitu
50 x 70 cm
35. NA MAZGI, 1967.
ulje na platnu
32 x 40 cm
34. PUT U BOSNI, oko 1967.
ulje na platnu
28 x 40 cm

38. PEJZAŽ IZ ORAŠCA, oko 1965.

ulje na lesonitu
32 x 74 cm
19. STARI SAT U SPONZI, 1966.
ulje na platnu
66 x 48 cm
21. U KRILU, 1961.
ulje na platnu
95 x 67,5 cm
26. INTERIEUR II, 1967.
ulje na kartonu
51,5 x 72,5 cm

33. POLICA I SLIKE, 1967.

ulje na kartonu
50 x 70 cm
29. ŠTO NAJVIŠE VOLIM, 1967.
ulje na kartonu
69 x 49 cm
25. ODLAZAK, 1967.
ulje na platnu
30 x 37,8 cm

32. GRADSKA LUKA SA SV. IVANOM, 1967.

ulje na kartonu
30 x 49 cm
31. ORAŠAC, 1967.
ulje na kartonu
49,7 x 69,7 cm
36. MOSTAR, 1965.
ulje na lesonitu
34 x 50 cm
K ATA LO G

1. Žena, 1950. 14. Čovjek s pticom, 1962. 27. Autoportret u ateljeu, 1967.
ulje na platnu ulje na platnu kombinirana tehnika na kartonu
59 x 48,5 cm 77 x 55 cm 50,4 x 35,4 cm

2. Portret Mile, 1955. 15. Orašac, 1963. 28. Firenza, 1962.

ulje na platnu ulje na platnu ulje na platnu
56,6 x 42,5 cm 47 x 59 cm 48 x 64 cm

3. Put u Orašac, 1956. 16. Soba sa slikama, 1964. 29. Što najviše volim, 1967.
ulje na platnu ulje na platnu ulje na kartonu
58,5 x 70 cm 60 x 74,5 cm 69 x 49 cm

4. (Čarobna) ptica, 1958. 17. Nevjesta, 1965. 30.Slikar, 1967.

ulje na platnu ulje na papiru ulje na platnu
50 x 36,5 cm 84,5 x 70,5 cm 68 x 41 cm

5. Cvijeće, 1957. 18. Djevojka, 1965. 31. Orašac, 1967.

ulje na platnu ulje na platnu ulje na kartonu
52 x 40,2 cm 84,5 x 70,5 cm 49,7 x 69,7 cm

6. Ribe, 1958. 19. Stari sat u Sponzi, 1966. 32. Gradska luka sa sv. Ivanom, 1967.
ulje na platnu ulje na platnu ulje na kartonu
74,5 x 61 cm 66 x 48 cm 30 x 49 cm

7. Mačka, 1959. 20.Ružičasti stol, 1966. 33. Polica i slike, 1967.

ulje na kartonu ulje na platnu ulje na kartonu
47,5 x 42,5 cm 71 x 84,5 cm 50 x 70 cm

8. Oboreni jahač, 1959. 21. U krilu, 1961. 34. Put u Bosni, oko 1967.
ulje na platnu ulje na platnu ulje na platnu
41 x 55 cm 95 x 67,5 cm 28 x 40 cm

9. Poluakt, 1960. 22. Mladenci, 1966. 35. Na mazgi, 1967.

ulje na platnu ulje na lesonitu ulje na platnu
60,5 x 50 cm 50 x 70 cm 32 x 40 cm

10. Najamna kućerina, 1960. 23. Autoportret s pticom, 1966. 36. Mostar, 1965.
ulje na platnu ulje na papiru ulje na lesonitu
71 x 84,5 cm 29 x 23 cm 34 x 50 cm

11. Dalmatinski ribar, 1961. 24. Motiv iz Italije, 1962. 37. Konj, 1958.
ulje na platnu ulje na platnu ulje na platnu
75,3 x 55,8 cm 55 x 77 cm 60 x 75,3 cm

12. Mrtva priroda, 1962. 25. Odlazak, 1967. 38. Pejzaž iz Orašca, oko 1965.
ulje na platnu ulje na platnu ulje na lesonitu
57 x 78 cm 30 x 37,8 cm 32 x 74 cm

13. Mrtva priroda, 1962. 26. Interieur II, 1967.

ulje na platnu ulje na kartonu
46 x 50 cm 51,5 x 72,5 cm
30. SLIKAR, 1967.
ulje na platnu
68 x 41 cm
ANTUN MASLE ŽIVOTOPIS

Antun Masle rođen je 1. rujna 1919. u selu Orašac kraj Dubrovnika; bio je šesto od
osmero djece Điva Masle, postolara i žene mu Marije, rođene Litrica. Osnovno
školovanje završio je u Orašcu. Primjetivši njegov dar za crtanje otac ga je odveo u
Dubrovnik, tražeći mišljenje Marka Murata, koji ih je uputio Kosti Strajniću u čijem je
krugu Masle dobio prve poduke i došao u dodir s likovnom umjetnošću. Pohađao je
privatnu gimnaziju, a prvi je put izlagao kao osamnaestogodišnjak, u Splitu u Salo-
nu Galić 1937. godine. Sljedeće je godine uspješno položio prijamni ispit na Akademiji
likovnih umjetnosti u Zagrebu i upisao se u klasu prof. Marina Tartaglie. Tartaglia je
bio sklon stišanom koloritu, a Masle je težio boji pa je prešao u klasu prof. Vladimi-
ra Becića. Diplomirao je 1942. i studij nastavio u specijalki V. Becića. Za vrijeme rata
unovačen je u domobrane. Nakon završetka rata, 1945. vratio se u Dubrovnik. Prvu
samostalnu izložbu priredio je 1952. u Dubrovniku.

Godine 1954. oženio se za Milu Grbešić s kojom je dobio dvije kćeri, Brigitu 1955. i Do-
lores 1959. godine. Od 1955. do 1964. priredio je niz izložbi sa slikarom Đurom Pulitikom,
s kojim je godinama drugovao. U Pariz i Veneciju prvi put je putovao 1961., a 1963. prvi
put je samostalno izlagao u inozemstvu, u New Yorku (Long Beach Public Library Art
Gallery), SAD. Godine 1965. obolio je od neizlječive bolesti zbog koje se godinu poslije u
Zagrebu podvrgnuo operaciji koja nažalost nije dala željeni ishod – trajno ozdravljenje.

Umro je 20. kolovoza 1967. ne napunivši 48 godina života. Iza sebe je ostavio velik
slikarski opus.

Monografiju Antun Masle, autora dr.sc. Antuna Karamana objavio je “Logos” u

Splitu 1986., a zbirku pjesama Antun Masle, Anđeo i ptice, urednika Luka Paljetka, izdala
je Matica hrvatska, ogranak Dubrovnik 1997. godine. U povodu 30. godišnjice njegove
smrti Družba Braća hrvatskog zmaja u Dubrovniku podigla mu je spomen-ploču u
ulici Nikole Božidarevića na kući u kojoj je živio i stvarao u malom, skučenom atelijeru,
od 1955. sve do svoje smrti.
23. AUTOPORTRET S PTICOM, 1966.
ulje na papiru
29 x 23 cm
Gostujuća izložba Dubrovačkih ljetnih igara
ANTUN MASLE
Riječi boje i boja riječi – ljuske vida i privida u istoj oniričkoj bajci

Nakladnik
MATICA HRVATSKA MOSTAR
Kralja Zvonimira 14, 88000 Mostar, BiH
www.maticahrvatska-mostar.ba
mh-mostar@tel.net.ba
+387 (0) 36 325 895
https://www.facebook.com/MaticaHrvatskaMostar/

Za nakladnika
LJERKA OSTOJIĆ

Direktor Galerije Aluminij

DARKO JUKA

Tekst u katalogu
ANTUN KARAMAN

Fotografije
GORAN VRANIĆ
GRGO JELAVIĆ (3, 4, 5, 6, 13, 21, 24, 28, 36, 37, 38)

Grafičko oblikovanje
IVANA PUTICA

Postav izložbe
NIKOLINA PUTICA

Tehnički postav
ANITA BUNTIĆ, VALENTINA ČULE, MILA MUSA

Tisak
FRAM ZIRAL, Mostar

Naklada 300 primjeraka

Mostar, travanj 2018.

GALERIJA ALUMINIJ
Kralja Tvrtka 11, 88000 Mostar, BiH
www.aluminij.ba/galerija-aluminij
galerija@aluminij.ba
+387 (0) 36 310 222
www.facebook.com/galerija.aluminij

Sponzor izložbe:

Želimo posebno zahvaliti Ministarstvu kulture Republike Hrvatske za potporu u realizaciji izložbe.