Uvod

Ovaj rad je kratko upoznavanje s krškim reljefom. Krški je reljef značajno prisutan u
Hrvatskoj, a dinarski krš po mnogim je pojavama jedinstven u svijetu. Stoga bismo mu
trebali posvetiti veću pažnju.

Rad promatra krš u pet glavnih dijelova: 1. Definicija krškog reljefa

2. Kemijski proces okršavanja
3. Reljefni oblici na kršu
4. Voda u kršu
5. Život čovjeka na kršu

Namjera rada je biti vodič, i to početi od početka, tako da je dostupan i ,,neznalicama“,

a onda izgraditi zgradu znanja i sposobnosti uočavanja krških pojava i procesa u
prostoru u kojem živimo ili ga posjećujemo.

1
 Krški reljef za neznalice
Krš ne postoji samo u knjigama, prospektima, na stranicama interneta, na fotografijama
dalekih egzotičnih krajeva. Putujući na Jadran, često prolazimo kraj krasnih i vrlo
zornih krških reljefnih oblika. Dio fotografija u ovome članku snimljen je uz prometnice
kojima putujemo. Uz malo truda naučit ćemo prepoznavati reljefne oblike u kršu i znat
ćemo osnovu njihove priče. Neki se od njih u međunarodnoj stručnoj literaturi na
engleskom jeziku nazivaju ,,uvalas'', ,,dolinas'', ,,poljes''...

1. Što je krš?
Krš je skup reljefnih oblika koji su produkt kemijskog trošenja (korozije) stijena topivih
u vodi (karbonatne stijene, gips, sol). Postoje različiti oblici krša i možemo ih naći u
raznim dijelovima svijeta: na gorju Apalachian, na Floridi, Yukatanu, Karibima, u
sjevernoj Africi, Kini, Indiji, Indoneziji, Australiji, a u Europi u Alpama, Pirinejima,
Karpatima, Apeninima, Kaledonidima u Škotskoj, Hercinidima u Francuskoj i
Njemačkoj, Helenidima u Grčkoj, u Dinaridima. Krš Dinarida nama je najzanimljiviji i
on se donekle razlikuje od ostalih okršenih prostora u svijetu. Ovdje ćemo se baviti
upravo njime – dinarskim kršem.
Dinaridi su najvećim dijelom građeni od karbonatnih stijena, njihovih dviju vrsta -
vapnenca i dolomita. One su nastale taloženjem ljuštura školjkaša u moru Tetys tijekom
razdoblja mezozoika koje obuhvaća podrazdoblja trijas, juru i kredu (prije 230 – 66
milijuna godina). Zbog kalcijevog karbonata (CaCO3) u ljušturama školjkaša, koji je
topiv u vodi, karbonatne stijene su topive u vodi pa je stoga propuštaju. Ta se topivost
ne ostvaruje trenutno, nego kroz dugi niz godina, a propusnost nije poput one koju
imaju spužvaste tvari (karbonati nisu mekani), nego nagrizanjem nastaju pukotine zbog
kojih stijena više ne može zadržavati vodu.

Bijele stijene (Gorski kotar)

2
Uslojeni vapnenac na otoku Korčuli

Visoka litica Anića kuk u NP ,,Paklenica'' – izazov alpinistima

Na karbonatnim stijenama nastaje vrlo tanko tlo zato što su one slabo lomljive, a tlo
nastaje fizičkim i kemijskim raspadanjem stijena. Na tlu tankome nekoliko centimetara
nemoguće je razviti ratarsku djelatnost.

3
Pogled s ceste Obrovac – Prezid – tlo je toliko tanko, da stijene ponegdje izbijaju na
površinu – nemoguća je ratarska djelatnost

Ako slabim uvjetima ratarstva dodamo još i nedostatak vode, shvatiti ćemo zašto je
prostor krša prostor siromaštva i iseljavanja. Ovdje je moguć jedino uzgoj sitnozube
stoke (ovaca i koza). Ondje gdje je tlo deblje (kažemo da je krš pokriveniji), ondje su
uvjeti života donekle bolji (npr. u Lici u odnosu na dio Dalmacije). Neke su stijene zbog
svog kemijskog sastava podložnije mrvljenju (tako se dolomit mrvi mnogo više od
vapnenca) pa stoga na njima nastaje deblje tlo. Bitan činitelj nastanka tla još je i klima.

Krš u Hrvatskoj
Gdje u Hrvatskoj ima krša? Planinski sustav Dinaridi najvećim je dijelom okršen pa
krša u Hrvatskoj ima u njezinom dinarskom dijelu. Možemo reći da je grad Karlovac
,,granični kamen'' koji dijeli krške prostore Hrvatske od nekrških. Već su karlovačka
južna predgrađa smještena na brežuljkastom prostoru, a ti su brežuljci građeni od
karbonatnih stijena i pripadaju tektonskoj jedinici Dinarida. Dakle, gotovo sav dio
Hrvatske južno od Karlovca je krški, a onaj sjeverno od toga grada nije, premda
izoliranoga krša ima i u Panonskoj nizini (na slavonskim gorama, Medvednici,
Žumberku). Grad Karlovac je uzet za granicu jer je on najveće naselje na graničnom

4
pojasu krškog i nekrškoga dijela naše zemlje. No krških reljefnih oblika ima i u
slovenskom, bosanskohercegovačkom i srpsko-crnogorskom dijelu Dinarida.

2. Kemijski procesi
Glavnu ulogu u oblikovanju krškoga reljefa imaju kemijski procesi. Dakako da se tu još
uključuju tektonika i mehanički procesi, ali bez kemijskih procesa ne bismo govorili o
krškome reljefu. Krški je reljef rezultat kemijskoga trošenja stijena
Najvažniji uvjet za odvijanje procesa okršavanja jest topivost karbonatnih stijena u
vodi. Te stijene doduše izgledaju vrlo čvrsto i otporno, ali voda ih nagriza. To se
nagrozanje (kemijsko trošenje, korozija) ne događa na očigled, nego tijekom dugog niza
godina.
Kemijska jednadžba krškoga procesa glasi:

CaCO3 + H2O + CO2 ↔ Ca2+ + 2HCO32-

To znači da je kalcijev karbonat (CaCO3) u dodiru s vodom (H2O) i ugljik-dioksidom

(CO2) raspada na ione kalcija (Ca2+) i hidrogen-karbonata (HCO32-). Tako se karbonatne
stijene tope, a možemo reći da ,,stijena nestaje''.

Voda je nagrizla karbonatnu stijenu dok je tekla niz nju (NP ,,Paklenica'')

5
Rezultat kemijskog trošenja na stijenama s područja NP ,,Paklenica'' – priroda je vrlo
kreativna

Tulove grade na Velebitu (neposredno iznad tunela ,,Sveti Rok'') – rezultat kemijskog
trošenja (korozije) vapnenca

Zbog korozije u kršu ima vrlo mnogo šupljina. Prošupljenost je jedno od glavnih
obilježja stijena krških prostora. Tako nastaju brojne spilje, jame i drugi oblici.

6
Medvjeđa spilja na otoku Biševo (neposredno uz čuvenu Modru spilju)

Spilja Šupljara u NP ,,Plitvička jezera''

No, reakcija krškoga procesa je reverzibilna, to jest, moguć je i obratnti smjer: u

određenim uvjetima ponovo će se izlučivati kalcijev karbonat, rekli bismo ,,stijena će
rasti''. Nastajat će nakupine tvari koju zovemo sedra (traventin) te ,,spiljski nakit''
(stakaltiti i stalagmiti) u spiljama. To se događa ili djelovanjem nekih biljaka
(sedrotvorci) ili mehaničkim udarom (kapanje u spiljama).

Glavni fenomen Plitvičkih jezera je nastajenje sedre koja pregrađuje rijeku Koranu tako
da nastaju jezera. Sedra se taloži na biljke sedrotvorce.U prvom planu na fotografiji je
sedra koja se hvata oko biljaka sedrotvoraca.

7
3. Reljefni oblici u kršu

Škrape i kamenice
Što sve nastaje topljenjem karbonatnih stijena u vodi, odnosno o kojim je reljefnim
oblicima u kršu riječ? Vrlo očigledan rezultat nagrizanja karbonatne stijene od strane
vode su škrape. One su žljebovi nastali tečenjem kišnice i sniježnice (vode nastale
otapanjem snijega) po stijeni.

Škrape na Bijelim stijenema vrlo su velike

8
Škrape (Konalve)

Voda može otapati (nagrizati) karbonatnu stijenu i dok stoji na njoj u obliku lokve.
Često ovdje još trune lišće što pojačava nagrizanje (koroziju). Taka nastaje kamenica –
široko i plitko udubljenje u okršenoj stijeni.

Kamenica (Konavle)

9
Škrape i kamenice na karbonatnoj stijeni u okolici Komiše (otok Vis) – rječit primjer
kemijskog trošenja (nagrizanja)

Pobrđa, humlja i zaravni u kršu

Pobrđe označava brežuljkast reljef. Pobrđa u kršu su brežuljksati prostori u topivim
stijenama, u ovom slučaju karbonatnim. Nastala su difercijalnim (različitim) otapanjem
karbonatnih stijena zbog njihove nehomogenosti (nejednolikosti).

Krško pobrđe (snimljeno kod slapa Krčić kraj Knina)

Hum je usamljeno uzvišenje. Često se nalazi u polju u kršu te je riječ o zaostalim

neotopljenim dijelovima (neotopljeni zbog svog kemijskog sastava).

Hum Promina u Petrovom polju

10
Ponegdje postoje i zaravnjeni dijelovi u kršu, kod kojih tektonika nije igrala veću ulogu,
nego su oblikovani vanjskim procesima. To su zaravni u kršu. Takve su zaravan
zapadna Istra i dio sjeverne Dalmacije.

Sjevernodalmatinska zaravan u kršu u okolici Knina (pogled s ceste Gračac - Knin)

Polja u kršu
U kršu su uglavnom vrlo loši uvjeti za razvoj poljoprivrede. Uzrok je već naveden –
nedostatak tla. No, postoje određeni dijelovi dinarskoga krša koji su građeni od sipkih,
rastresitih stijena pa na njima onda nastaje i deblje tlo. Riječ je o poljima u kršu –
prostranim udubljenjima, najvećim oblicima u kršu (jedna os im je dugačka nekoliko
desetaka limometara, a najčešće je duža od druge). Dno polja grade rastresite stijene,
dok polje okružuju uzvišenja građena od karbonatnih stijena. Krška polja su mjesta
najrazvijenije poljoprivrede te zbog toga i najgušće naseljenosti u kršu.
Najveća polja u kršu Hrvatske su: Gacko, Ličko, Krbavsko, Kninsko, Kosovo, Petrovo,
Imotsko, Sinjsko, Vrgoračko, a postoje i vrlo velika polja i u drugim državama koje
zahvaćaju Dinaridi: Postojnsko i Cerkniško u Sloveniji, u Bosni i Hercegovini
Livanjsko, Grahovo, Glamočko, Kupreško, Duvanjsko, Popovo, Nevesinjsko, Gatačko
(ključni dio radnje epa ,,Smrt Smail-age Čengića'' odvija se u njemu) te polja u tim i
drugim državama.

Imotsko polje – prostrana udubina okružena karbonatnim uzvišenjima

11
Ličko polje – između Velebita i Ličkog sredogorja (u pozadini)

Livanjsko polje (BiH) – između obronaka planine Cincara (čije karbonatne stijene
izbijaju na površinu) i Dinare (u pozadini) iza čijih je vrhova Republika Hrvatska; I
Dinara, i Livanjsko polje i Cincar imaju dinarski pravac pružanja (SZ-JI) koji je nastao
naguravanjem Jadranske mikroploče na Euroazijsku u smjeru sjeveroistoka)

Ratarska djelatnost u Sinjskome polju

12
Kninsko polje – oaza ratarsvtva u kršu

Krbavsko polje – iako postoje izvrsni uvjeti za poljoprivredu, neka polja nisu obrađena
– zbog nedostatka stanovništva

Nastanak polja u kršu još je dijelom nepoznat. Zna se da im je temelje udarila tektonika,
a onda je uslijedilo kemijsko trošenje stijena od strane vode, proces okršavanja. Kroz
većinu polja teče tekućica koja je svojim radom stvorila šljunak i pijesak koji se nalaze
u njegovom dnu i na kojima nastaje debelo i kvalitetno tlo.

13
Spilje i jame
Podzemlje krša obiluje šupljinama – to su spilje i jame. Znanstvane disciplina koja ih
proučava, naziva se speleologija.
Spilje su podzemne šupljine koje su razvijene na vodoravnom pravcu (do 45° u odnosu
na ravninu Zemljine površine), a jame su podzemne šupljine koje su razvijene na
okomitom pravcu (45°- 90°). Hrvatska ima oko 1 500 spilja, jednostavnih, razgranatih,
spiljskih sustava, a najpopularnije su Cerovačke Pećine kraj Gračaca, Vrelo i Lokvarka
kraj Lokava u Gorskome kotaru. U bližem inozemstvu to su Postojnska jama i
Škocjanske jame u Sloveniji (slovenska riječ za spilju je ,,jama'').
Od jama u Hrvatskoj je najdublja Lukina (u Velebitu), a ima ih oko 3 600.
Najčešće je riječ o sustavu pukotina gdje se izmjenjuju one uže (prolazi) i šire
(dvorane). Tim sustavima često teče i voda – tekućica ponornica.
U spiljama i jamama zbog ponovnog stvaranja kalcijevog karbonata iz vode nastaje
spiljski nakit – sige, stupovi, saljevi i drugi oblici što ih priroda čudesno oblikuje kroz
dugi niz godina upornim kapanjem i tečenjem vode bogate otopljenim kalcijevim
karbonatom.

Cerovačke spilje

Spiljski nakit (stalaktiti) u Baraćevim spiljama

14
4. Voda u kršu

Kanjoni
Zbog korozivnog djelovanja tekućice na putu kojim ona teče, oblikuje se kanjon. U
Hrvatskoj su poznati kanjoni većih rijeka Zrmanje, Krke, Cetine, a slikoviti su i kanjoni
dviju rijeka iz Nacionalnog parka ,,Paklenica'' – kanjon Velike i kanjon Male Paklenice.

Kanjon Velike Paklenice u NP ,,Paklenica''

Kanjon jednoga od pritoka Zrmanje – pogled s ceste Obrovac - Prezid

15
Kanjon Zrmanje kraj Obrovca

Ponori i vrela
Za krš je karakteristična slijedeća pojava – mnogo vode u podzemlju, a malo na
površini. Geografija postavlja pitanje ,,Zašto?'' i nastoji ovu pojavu objasniti.
Ako su klimatski uvjeti u krškom prostoru takvi da ima mnogo padalina (kao npr. u
Lici), oblikovat će se brojne tekućice. Ako tekućica teče po karbonatnim stijenama, koje
su topive u vodi, nastat će na određenom mjestu otvor u kojega će se tekućica uliti – to
je ponor. Tekućica koja ponire, naziva se ponornica. U prostoru s vodonepropusnim
stijenama, kakva je npr. Panonska nizina, manja tekućica se ulijeva u veću, a ova na
kraju u more ili jezero gdje sve tekućice završavaju svoj tok. No, iako je tekućicama
Dinarida more vrlo blizu, mnoge od njih ne uspiju stići do njega – na putu stvore ponor
u kojega poniru. Njihova voda tada teče kroz podzemlje te na drugom mjestu, na dodiru
s vodonepropusnim stijenama, npr. s flišom (slijed lapora i pješčenjaka) vraća se na
površinu – to su vrela. Vrela su krški izvori koji su obično vrlo bogati vodom pa se tako
nazivaju. Zanimljiva je slučaj estavela – otvora na površini koji su povremeno vrela, a
povremeno ponori, ovisno o razni podzemne vode.

Đulin ponor – u središtu Ogulina rijeka Dobra (Đula) ponire da bi nakon 10-15
kilometara toka kroz podzemlje opet izbila na površinu s istim nazivom - Dobra

Često jedan ponor daje više vrela – ponornica se u podzemlju podijelila na više tokova.
Ponekad je teško odrediti koji ponor odgovara kojemu vrelu, no to se rješava
ulijevanjem boje u tok pa se na vrelima čeka izviranje obojene vode.
Tekući kroz podzemlje koje je u kršu bogato šupljinama zbog topivosti stijena, voda se
obogaćuje mnogim tvarima pa je zato voda iz krša vrlo kvalitetna. To je jedna od
16
strateški najvažnijih potencijala Hrvatske. Danas se između ostaloga može dobro
iskoristiti u turizmu koji bi uvelike oživio tradicionalno nerazvijeni krški prostoru.

Vrelo na rubu Ličkoga polja na kojemu izvore voda koja je tekla u podzemlju Velebita

Vrelo Une (video)

17
Vrelo na rubu Ličkoga polja na kojemu izvore voda koja je tekla u podzemlju Velebita

Sustavi kanala kojima teče voda u krškom podzemlju, vrlo su složeni. Zbog tih
podzemnih tokova ponekad je vrlo teško odrediti porječje neke tekućice. Tako je nakon
brojnih istraživanja utvrđeno da vode koje poniru u Livanjskome, Duvanjskome,
Glamočkome pa čak i Kupreškome polju, na kraju završavaju u Cetini. Hidrološko
porječje Cetine nekoliko je puta veće od topografskoga (prostor s kojega se voda
površinom slijeva u rijeku). Stoga kod tekućica u vodopropusnim stijenama (stijenama
topivima u vodi) treba računati na prihranjivanje tekućice ne samo s površine, nego i iz
podzemlja, to jest da je njihovo pravo porječje (hidrološko) veće od površinskoga
(topografskoga) (vidi Čečura, 2000. str. 61. i Riđanović, 1993. str.189.).
Ako nakon toka kroz podzemlje slatka voda izbija pod morem, nastaje vrulja.

Vrulja Dupci ili Vrulja (pogled s ceste Sinj – Makarska) – ovdje izbija dio vode iz
zaleđa, koji ne ulazi u Cetinu

18
5. Život u kršu
Zbog oskudice kvalitetnim tlom i vodom, život u kršu tradicionalno je siromašan. Ako
itko zna cijeniti obradivo tlo i pitku vodu, onda je to stanovništvo krških prostora. Kuće
se grade uglavnom na rubu polja i uzvišenja da se ne bi potrošilo obradivo tlo. Najveća
naseljenost je u poljima u kršu zbog obilja tla i vrela pitke vode te oko uvala i dolaca.
Stanovništvo krša stoljećima je živjelo ,,s kamenom'', okruženo karbonatnim stijenama
tako da su one postale neodvojiv dio njegovoga života. One se koriste, ali mnogo više u
prošlosti nego danas, za gradnju kuća, staja, suhozida i drugih pa se tako čini da je krški
čovjek srastao s kamenom, s karbonatnim stijenama. Od njih su građene kućice seljaka
do velebnih palača.

Kamena kuća i zid dvorišta u Karlobagu

Kažun – objekt za spremanje poljodjelskog oruđa i sl. u Istri (NP ,,Brijuni'')

19
Pulski amfiteatar građen od vapnenca nastalog u razdoblju krede, dovezenog iz
obližnjeg kamenoloma ,,Vinkuran''

Dubrovačke zidine čvrsto su uglavljene u uslojeni vapnenaciz razdoblja krede

20
Kamenolom u Zvečaju (snimljeno s pruge Zagreb – Oštarije)

Kamenolom u Pučišćima na Braču proslavio je ovaj otok širom svijeta.

Krški prostor ima jedno bitno obilježje – ekološki je vrlo osjetljiv., treba jako paziti na
ispuštanje otpadnih tvari jer one zbog propusnosti stijena mogu dospjeti do pitke vode.
Svaka tekućina izlivena na površini procjeđuje se kroz propusne stijene sve do vode
koja će se koristiti u prehrani i o kojoj ovisi ekološka ravnoteža prostora.

Nezbrinuti tekući organski otpad i karbonatne stijene – katastrofalan spoj

Zbog slabe naseljenosti i male gospodarske aktivnosti (nerazvijenosti) krški prostor ima
znatno očuvan okoliš što je ogroman potencijal u današnje vrijeme, a može se iskoristiti
kroz proizvodnju zdrave hrane i turizam. Proizvodnja zdrave hrane i turistička usluga
(proizvod) ne mogu biti velikoga opsega (tada bi dokinuli sami sebe), ali zato mogu biti
vrhunske kvalitete, baš onakve kakva se izuzetno traži na domaćem i inozemnom
tržištu.

Tekst i fotografije: mr.sc. Marijan Biruš

21