OD POJAVE PISMA DO LATINSKE ABECEDE

Opi pregled
-pismo u irem smislu moe biti svaki sustav vidljivih oblika (slika, znakova, simbola) koji imaju svrhu da
obavijesti
-pismo u uem obliku je sustav znakova koji vizualno reproduciraju odreene elemente govornog jezika
-pismo je grafiki izraz jezika i njegova trajna vizuelna predodba
-najednostavniji i najstariji sustav pisma tzv. piktografski sustav, tj. sustav slikovnog pisma
-piktogram je zapravo slika predmeta jednog ili vie dogaaja -> to je najrazumljivije i najuniverzalnije
pismo (kamen, kost, metal, drvo, koa, tkanina)
-piktogram nikada ne oponaa zvukovnu rije
-drugi stupanj u razvoju pisma jest tzv. ideografsko ili pojmovno pismo (ideogram nije vie samo slika
predmeta, nego negova ideja ili pojam ili ak i simbol)
-u ideografskom pismu znak-simbol ubrzo je postao grafiki znak govorne rijei na taj nain je stvorena
osnova za razvoj pravog glasovnog pisma
-trei stupanj u razvoju prvih oblika pisma je slogovno odnosno silabiko pismo u tom se sustavu
ista glasovna skupina jednako izraava u svim rijeima koje tu skupinu imaju
-poslijednji i konaan stupanj pisma jest alfabetsko pismo u kojem svaki glas ima svoj znak
-piktografsko pismo su razvili Sumerani oko 3900.g.pr.Kr. to je vrlo ogranien broj piktograma iz kojih se
razvilo klinasto pismo oko 3100.g.pr.Kr.
-kada su oko 1800.g.pr.Kr. Babilonci prodrli u Sumer i unitili ovu prastaru dravu, preuzeli su pismo i dali
mu svoje semitske znaajke (Asirci su takoer preuzeli to pismo)
-sredinom 4.tis. u Egiptu nastaje hijeroglifsko pismo koje se u svojoj hijeratskoj i demotskoj varijanti
neprestano kretalo prema jednostavnijim oblicima
-egejska civilizacija imala je kretsko pismo pripadalo je skupini linearnih pisama (varijanta A i B).
-Feniani koji su tijekom povijeti trgovali sa svim do tada razvijenim civilizacijama su oko 1500.g.pr.Kr.
razvili alfabetsko pismo.
-jednostavnost tog pisma ubrzo je pokazala sve prednosti nad ostalim pismima iz njega se izravno razvilo
grko pismo, a iz ovoga latinsko.
-u zemljama Dalekog Istoka Indiji, Indoneziji, Indokini, Kini i Japanu formirao drugi sustav pisma koji se
razvijao u protivnom smijeru tj. od jednostavnog prema sloenom. Jedna od vrsta piktografskog pisma
upotrebljavala se u zemljama Srednje i June Amerike.

LATINSKO PISMO RIMSKOG RAZDOBLJA

Klasifikacija i opa periodizacija latinskog pisma
-na temelju upotreba pismo se dijeli na knjino (scriptura libraria) i dokumentarno (scriptura
documentaria, diplomatica)

-s obzirom na opi smijer razvoja S. Maffei dijeli latinska pisma na majuskulu (velika), minuskulu (mala)
i kurziv (nagnuta slova).
-talijanski paleograf C. Paloi razlikuje tri razdoblja latinskog pisma od V. do XII.st., od XII. do XV.st. i od XV.
Do danas
-razdioba na tri velika razdoblja: rimsko (pisma u sreditima rimske kulture 1.-8.st), srednje (razdoblje
pisma koja se javljaju u velikim kulturnim sreditima: a) velike redovnike opatije 7.-12. st; b) velika
sveuilita 13.-14. st.) i moderno (od 15. st. do danas)
1. oni tipovi latinskog pisma koji su nastali u doba Rimskog Carstva
-arhajska kapitala iz koje se razvijaju epigrafski tipovi:
a) kvadratna kapitala
b) rustina kapitala
c) kurzivna kapitala
-iz navedenih epigrafskih tipova razvijaju se analogni tipovi knjien kapitale:
a) elegantna kapitala
b) rustina kapitala
c) kurzivna majuskula
-ovom razdoblju pripadaju tipovi latinskog knjinog pisma sveanog izgleda: unicijala i poluunicijala
2. latinska pisma srednjeg vijeka (vizigotsko, merovinko, beneventansko) na europskom kontinentu:
prekarolina, karolina, karolino-gotica, gotica i humanistika
-tu spadaju i pisma papinske kancelarije starija i mlaa kurijala
3. derivati humanistike ili moderna pisma (bullatica izvjetaen tip pisma papinske kancelarije)

arhajska kapitala
-spomenik Lapis niger je primjerak te kapitale pisan je bustrofedonom (slijeva na desno, sdesna na
lijevo) Grci unose oznake za vokale; lapis niger naen 1899. na Rimskom forumu u blizini slavoluka
Septimija Severa nastao 6.st.pr.Kr.
-arhajska kapitala ima 21 neproporcionalno slovo to je majuskula iz koje su potekla sva kasnija
latinska pisma
-zlatna kopa Fibula paenestina je pisana zdesna na lijevo
-kasnije su dodana slova y, z, a do 8.st. w, j, v (ukupno 26 slova)
-u Hrvatskoj vojnika diploma iz Siska
-tituli sveani natpisi; capitis quadrata (kvadratna kapitala) 1.) najsveaniji oblik pisma za titule; capitis
rustica malo manje svean oblik
-capitis rustica (rustina kapitala) drugi tip 2.) epigrafske kapitale (izduena slova koja se mogu smjestiti
u pravokutnik); actuaria poseban oblik rustine kapitale
-kurzivna kapitala trei tip 3.) epigrafske kapitale
-postoji i polukurzivna kapitala
Kvadratna kapitala (capitalis quadrata)
-Scriptura monumentalis seu quadrata
2

-Za titule (naslove knjiga) i natpise na javnim zgradama

-Karakteristina slova se mogu upisati u kvadrat
-Epigrafski spomenici po Rimskom carstvu
-Kod nas Solin (Salona), Nin (Aenona)
-Danas pismo sveanih natpisa, reafirmacija u renesansi
-Od Augusta do Konstantina 18 alfabeta
Rustina kapitala
-Izduena slova moe se upisati u pravokutnik na epigrafskim manje vanim spomenicima
-Poseban tip na vojnikim diplomama (acta) actuaria
-Od Augusta do Konstantina 12 alfabeta
Kurzivna kapitala
-Slobodnih poteza
-Na manje vanim tekstovima
-Slini kurzivnoj majuskuli
-Na olovnim ploicama

knjina kapitala
-moemo ju pratitit prije 4.st.
-njome je pisan Carmen de bello Actiaco papirus naen u ruevinama Herkulanuma
-postoje dva tipa (razlika u odnosu visine prema irini slova):
a) knjina elegantna kapitala capitalis elegans
b) knjina rustina kapitala

- capitalis rustica libraria

-rustina kapitala ima izduena slova dok su kod elegantne knjine kapitale slova jednake visine i irine
-to se osobito vidi kod slova C, D, G, M, N, O ,Q
-vie kodeksa je ispisano rustinom kapitalom
-javljaju se kratice izostavljanje pojedinih dijelova rijei (suspenzija): B (toka gore desno) = -BUS; Q
(toka gore) =-QUE
-u 5. stoljeu rukopisi kranskog sadraja imaju specifine kratice nomina sacra koje se krate jer se
esto ponavljaju: DS (gore podcrtano) = DEUS; DMS (gore podcrtano) = DOMINUS; DNS (gore podcrtano) =
DOMINUS
-nexus litterarum nalazi se takav splet slova kod kojih posljednji potez jednog slova slui istovremeno kao
prvi potez idueg (litterae contiguae): NT i UM (spoji slova)

kurzivna majuskula
-obiljeja: nejednake dimenzije slova, slova su povezana ligaturama, koje nastaju tako da u nekim
kombinacijama slovo ne poinje svojim poetnim duktusom nego se jednostavno nastavlja na prethodno
slovo; formiranje slova zbog brzine pisanja ovisi o temperamentu pisara
3

-njime se piu ugovori, potvrde o isplaenim raunima, privatna pisma pisalo se na povotenim
tablicama, olovnim ploicama, papirusu i na zidovima; pa su se koristili i stilus i kalamus
-ope karakteristike: povrnost oblika, ligature i nejednaka visina slova (vie se slova spajalo; neka slova
izduena a neka smanjena)
-slova A, B, E, R, S najee imaju ligature
-dva su tipa: onaj pisan calamusom na papirusu i stilusom na povotenim slovnim tablicama
-sluilo je kao poslovno pismo (ugovori, pisma, rauni)
-kurzivnom majuskulom su pisani papirusi iz Herkulanuma i Egipta
-datiranje tih spomenika oteano je velikim brojem kurzivnih alfabeta i individualnim osobinama pisara
-upotrebljavala se od 1. do 4.st.; opaa se ve u fragmentu epa Carmen de bello Actiaco
-povotene tablice iz Erdelja, olovna ploica iz Siska

uncijala
-njom se piu kodeksi od 4. do 9.st.
-na kamenim spomenicima se javlja u 3., a u knjinim spomenicima tek u 5.st.
-najstariji grki kodeksi Biblije, Sinajski i Vatikanski iz 4. st. pisani grkom uncijalom
-pojava uncijale se dovodi u vezu s prijevodima Biblije s grkog na latinski Vulgata je revidirana Biblija
(ovim se pismom iri kranstvo pa se naziva i kransko pismo)
-grka i irilska uncijala obino se nazivaju ustavnim pismom
-naglaene su oble forme ta je ovalnost najvie naglaena kod slova koja su ujedno i karakteristina A,
H, M, Q, U, E
-u tekstovima vjerskog sadraja obino se krate nomina sacra (DS Deus, DNS i DMS Dominus, HIS i
IHC Iesus, XPS Christus, SPS Spiritus, SCS - Sanctus) iznad svake skraenice je valovita crta
-osim kratica nalazimo i spajanje slova (tzv. litterae contiguae): UNT, UR, US, TR, NS
-stariji uncijalni kodeksi ne poznaju rastavljanje rijei ni reenica rijei su kasnije rastavljanje tokom ili
meuprostorom
-u mlaim kodeksima upotrebljava se interpunkcija, ali se ba dosljedno ne provodi, i to najee za
distinctio media toka, a za distinctio finalis toka i zarez
-primjeri uncijale: Itala sangallensisi, De re publica i Evangeliarum cividalense (ovaj zadnji ima zapis
Trpimira i Branimira na rukopisu)
-Splitski evangeliar sadri neto malo uncijale

poluuncijala
-preteno minuskulno knjino pismo oblih oblika koje se upotrebljava u kodeksima od 5. do 9.st.
-poluuncijala je mijeano pismo (scriptura mixla) kapitala, uncijala i kurziv
-primjeri: Fasti consulares, Didascalia apostolorum, Pismo Hilarija i Chronica
-primjer u nas je Splitski evangelijar nastao po. 9.st., a sadri evanelja koja se itaju tijekom liturgijske
godine
-karakteristina su slova A, G, R
-u tekstovima vjerskog sadraja obino se krate nomina sacra
4

-kodeksi pravnog sadraja imaju notae juris

-periodizacija poluuncijale: 1.) razdoblje formiranje prije 5. st.; 2.) razdoblje usavravanja u 5. i 6. st.; 3.)
razdoblje opadanja u 7. st.; 4.) razdoblje potpunog opadanja u 8. i 9. st.
-Litterae contiguae rijetke, pisar ih upotrijebljava obino na kraju retka ako bi redak bio odvie dug, ime
bi se naruio sklad stranice kodeksa

kurzivna minuskula
-nastala je u 4.st. temelj je svih srednjovjekovnih tipova latinskog pisma
-od kurzivne majuskule ima razbijenu formu slova, neproporcionalnost i ligature, a od uncijale oblinu nekih
slova
-individualnost pisara i raznolikost abecede (pismo se kree izmeu 4 imaginarne crte)
-vrlo ju je teko itati
-neke se ligature formiraju tako da se jedno slovo spoji s iduim gornjim dijelom posljednjeg duktusa, pri
emu se idue slovo nerazmjerno smanji pa se ini kao da se jednostavno zakvailo za ono ispred sebe
-kratice: suspenzije = pri kojima se pie jedno ili vie prvih slova, a ostalo se izostavlja; kontrakcije =
unutar rijei se izostavlja jedno ili vie slova
-primjeri: De pretiis rerum venalium, Antiquitates judicae i Trogirska olovna ploica (ona pripada skupu tzv.
ploica sa zapisima protiv uroka)
-specifinost Trogirske ploice jest da je kranskog sadraja
-tokom 7. i 8.st. poprima lokalna obiljeja to e dovesti do pojave nacionalnih pisama.

Minijatura kodeksa rimskog razdoblja

-nije sauvan ni jedan primjerak stariji od 4.st.
-podatke o iluminacijama nam pruaju djela Plinija Starijeg i Marcijal
-dva najstarija kodeksa rimske batine su kodeksi Vergilijevih djela: Vergilius Vaticanus i Vergilius Romanus
(oba se uvaju u Vatikanskoj knjinici)
-iluminacije kranskih kodeksa iz rimskog razdoblja zaista su rijetke (odlomak Itale (Biblije) iz
Quedlinburga) datiran 4.st.

Kratice
-pri itanju srednjevjekovnih orginala posebnu tekou predstavljaju kratice
-broj kratica varira ovisno o vremenu postanka rukopisa, a njihova se specifinost ogleda u tome to su
neke od njih karakteristilne za odreeno vrijeme i podruje
-ciljevi: praktiki da moemo tono itati pisane tekstove, a kritiki u tome da prema vrsti kratica
odredimo vrijeme i mjesto postanka rukopisa
-kratice se u latinskim tekstovima nazivaju: abbreviaturae, abbreviationes, siglae, notae
-paleografi dijele kratice u dvije skupine:

a) kratice rimskog razdoblja

-najstarije nalazimo na natpisima i pripadaju u tzv. suspenzije tj. onu vrstu kratica koje imaju jedno ili vie
poetnih slova, a ostatak je naznaen nekim znakom kraenja (npr: C.=Gaius; CN.=Gnaeus; S.=Spurius)
takve se kratice zovu litterae singulares, a kasnije samo singlae
5

-posebna velika skupina kratica u rukopisima jesu tzv. notae tironianae koje se pripisuju Ciceronovom
robu Tironu
ta se vrsta kratica upotrebljavala u govornikim spisima
-svaka se tironska kratica sastoji od glavnog (signum principale) i pomonog znaka (signum
auxiliare) (pomoni znak je manji od glavnog)
-najstarije primjerke nalazimo u merovinkim kraljevskim diplomama 7. i 8.st.
-u kranskom periodu rimskog doba javljaju se kratice kranske crkvene terminologije (nazivaju se
nomina sacra): DS (podcrtano gore) =Deus; IHS (isto podcrtano. i ostale su podcrtane gore)=Jesus; XPS
= Christus; SPS = Spiritus; kasnije EPS = Episcopus i PBR = Presbyter
-notae iuris ili pravne kratice su se upotrebljavale u spisima pravnog sadraja zadavale tekoe u pravnim
pitanjima jer su se tekstovi mogli krivo interpretirati)

b) kratice u srednjem vijeku

-u najranijem razdoblju srednjeg vijeka kratice nisu tako brojne
-za upotrebe gotice njihov je broj najvei, a u doba humanistike polako nestaju
-najee su ove kratice

suspenzije koje krate posljednji dio rijei (s. p. d. = salutem plurimam dicit; a. = actor; am (podcrtano
gore) = amen; an (isto podcrtano . ) = ante; in = inde; un = unde; dat = datum)

kontrakcije koje nastaju izostavljanjem nekoliko slova u rijei (gra (podcrtano gore ko i sve ostale) =
gratia; Lra = littera; pr = pater; nc = nunc; mgr = magister)

kratice koje nastaju upotrebom znakova koji imaju stalno znaenje

kratice koje nastaju upotrebom znakova s relativnim znaenjem

kratice koje nastaju upotrebom napisanih slova redovito krate R ili N

malo kratica nastaje upotrebom tzv. konvencionalnih znakova

-kratice imaju dvojak cilj:

1. praktiki da moemo tono itati pisane tekstove
2. kritiki da prema vrsti kratica odredimo vrijeme i mjesto postanka rukopisa

Brojevi
-brojevi su u odreenom smislu kratice jer se ee oznauju brojkama nego slovima
-u srednjem vijeu se upotrebljavaju 3 naina pisanja brojeva: grki, rimski i arapski
a) grki sustav se sastoji u tome da se jednim dijelom grkog alfabeta oznauju jedinice, drugim
desetice, treim stotice (tisuice se oznauju takoer slovima, ali se ispod njih stavlja mali zarez)
b) rimske brojke prihvatio je srednji vijek i zadrao ih do kraja
c) arapske brojke se u srednjem vijeku upotrebljavaju vrlo ogranieno (one su zapravo indijskog
podrijetla, a li su ih Arapi donijeli u Europu).

LATINSKO PISMO U SREDNJEM VIJEKU

Razvoj pisma od 7. do 12.st.
6

-kontinuitet latinskog pisma oituje se u tome to je ostalo jedino dominantno pismo

na podruju

nekadanjeg Rimskog Carstva, a li s druge strane, na tom istom prostoru nastale su pojave koje su
razbijale taj kontinuitet time to su se na osnovama kurzivne minuskule u novim dravama poeli
izgraivati novi tipovi latinskog pisma, specifini za sasvim odreena podruja.
-u srednji vijek ulaze: kapitala kao pismo naslova; uncijala i poluuncijala kao tipino knjino pismo i
kurzivna minuskula kao pismo poslovnih dokumenata i kodeksa
-od 7. do 12.st. formiraju se s jedne strane tzv. nacionalna pisma: talijanska, prekarolinka, minuskulna,
benventana, merovingika i vitigotika, a s druge strane karolina kao jedinstveno pismo zapadne Europe.
-u tom je razdoblju dominantna uloga crkve u oblikovanju kulture Benedikt iz Nursije je 629.g.
osnovao glasoviti samostan Montecassino koji je postao matini samostan zapadnog redovnitva.
-molitva, meditacija, fiziki rad na polju i u samostanskim radionicama, zatim pisanje i prepisivanje u
skriptoriju ispunjavaju radno vrijeme redovnika.
-benediktinski samostani na naoj obali: Sv Krevana i Sv. Marije u Zadru
-migracijom redovnika dolazi do migracije kodeksa
-osim tzv. nacionalnih pisama i karolinke minuskule u to doba u Irskoj i Engleskoj nalazimo tzv. inzularna
pisma
-u papinskoj kancelariji javljaju se starija i mlaa kurijala takoer izgraena na osnovi rimske kurzivne
minuskule.

Talijanska preklarolinka minuskula (2.pol.8.st.)

-razvila se iz polukurzive pod utjecajem uncijale i poluuncijale (prijelazno pismo) u drugoj polovini 8.st.
-u sjevernoj Italiji to je pismo u 9.st. zamijenjeno karolinkom minuskulom, a na jugu postupno
beneventanom.
-ornamentacija kodeksa vrlo je siromana invencijom i umjetnikim ukusom (moda zbog tekih
privrednih, politikih i kulturnih prilika)

Kurijalno pismo (8. 12.st.)

-kurijalno pismo je specijalno minuskulno pismo koje koristi papinska kancelarija
-razvilo se iz kurzivne minuskule
-ima stariju (do kraja 1 000.; slova su iroka i velika, haste neobino duge, razmak izmeu redaka takoer
neobino velik; papirus) i mlau fazu (manja slova, haste poinju dobivati ukrase u obliku zastavica,
pergamena)
-karakteristina slova su A, E, Q, T
-primjer kurijalnog pisma je Privilegij pape Benedikta VIII. Iz 1022. dubrovakom nadbiskupu Vitalisu
-broj kratica je veoma mali

Beneventana (9. 12./13.st.)

-u 7. i 8. st. osim uncijale i poluuncijale u junoj se Italiji upotrebljavala i kurzivna minuskula koja u
montekasinskom skriptoriju potkraj 8.st. poinje dobivati svoje specifine oblike, a koji pokazuju izrazito
kaligrafsku tendenciju
7

-potkraj 8.st. ta su morfoloka obiljeja tako izrazita da daju novu kvalitetu pismu koje paleografi nazivaju
beneventana.
-Mabillon je naziva scriptura langobardica, a Loew littera (scriptura) beneventana
-razvoj prolazi kroz 4 razdoblja:
1. poeci beneventane od druge polovine 8.st. do kraja 9.st., pokazuje oito kurzivno podrijetlo; oblici
slova nisu ustaljeni, upotreba kratica i ligatura nije dosljedna,skriptori ne razlikuju kratko i od dugog
2. razdoblje formiranja od kraja 9. do kraja 10.st. (kapuansko razdoblje); morfoloke osobine, ligature
i kratice postaju konstantne; rijei se piu odvojeno i poinje se upotrebljavati interpunkcija
3. razdoblje savrenstva od 11. do 12.st., vrijeme opata Teobalda i Deziderija; istie se osobito uglati
tio montekasinske beneventane; pismo je vrlo pravilno i precizno, minijature pokazuju jo vei bizantski
utjecaj
4. razdoblje opadanja od kraja 12. do kraja 13.st.; previe se naglaavaju uglaste komponente; visina
slova nije izjednaena, slova su manja i zbijenija; pad redovnike discipline i pojava gotice u 13.st.
-istiu se i Salerno, Cava Napulj, Kapua, Bari (Osor, Rab, Zadar, ibenik, Trogir, Split, Dubrovnik)
-nastala je kaligrafiranjem knjine kurzivne minuskule koja se u 8.st. upotrebljavala u junoj Italiji.
-u prvom redu je knjino pismo: osvojila je junu Italiju i Dalmaciju
-primjeri u Hrvatskoj

Evaneljar opatice Vekenege iz 11.st. iz samostana Sv. Marije u Zadru

Kartular Sv. Krevana

Kartular Sv. Petra u Selu

Historia Salonitana

Osorski evanelistar

Rapski evanelistar (fragment)

Trogirski evanelistar

-u poetku je obla, u kasnijim razdobljima uglata

-karakteristina slova: a (dvostruko zbijeno c na prvi pogled se prepoznaje beneventana), e, r, t (vrlo
nalik a); vrlo je esto spajanje slova zbijanje jednog slova uz drugo tako da se posljednji duktus jednog
slova pokrije s prvim duktusom idueg slova
-razlikuju se enklitike ligature (jedno se slovo spoji s prethodnim) i proklitike ligature (slovo se spoji
s iduim)
-do 11.st. nema posebnog interpunkcijskog znaka za upitnik
-ornamentacija beneventanskih kodeksa pokazuje razvojni put od skromnih poetaka do vrlo visoke
umjetnike razine (ornamentacija vezana uz 4 razdoblja razvoja beneventane)

Merovingika
-latinsko pismo nastalo na osnovi kurzivne minuskule, a upotrebljavala se u dravi Merovinga od 6. do 8.st.
-upotrebljavala se u knjigama i diplomatikim dokumentima
-ubraja se u nacionalna latinska pisma koja su imala prostorno i vremenski ogranienu upotrebu.
-prvo se formirala kao kancelarijsko, a tek kasnije kao knjino pismo
8

-karakteristine su duge osi slova, obilje ligatura, zbijena slova najee nagnuta ulijevo
-na oblikovanje utjecala je pisaa podloga, a u vrijeme njegova nastanka u kancelariji Merovinga bio je
koriten papirus
-postoji vie tipova merovingike:
1. kancelarijska merovingika Diploma Klotara iz 625.g. je prototip svih kasnijih diploma kraljevske
kancelarije
2. tip skriptorija opatije u Luxeuilu (ili a tip zbog karakteristinog slova A)
3. tip skriptorija samostana u Laonu (a-z- tip zbog karakteristinih slova A i Z)
4. tip skriptorija samostana Corbie kaligrafski elementi vie su naglaeni
5. tip L izrazito knjino pismo
6. tip H ili burgunski tip slovo H je nagnuto ulijevo
7. prekarolinka minuskula u dijelu Njemake i vicarske
-primjeri merovingike su:

Homilije sv. Augustina

Galikanski lekcionar

Missale gothicum

Hieronyimi epistolae

Historia francorum

-Knjina merovingika upotrebljavala se u samostanskim skriptorijima

-ornament merovinkih rukopisa prilino je siromaan svodi se na inicijal sastavljen od ptica ili riba koje
se prilagouju obliku slova
-svi se ukrasi izvode u pastelnoj crvenoj, zelenoj i utoj boji

Vizigotika
-latinsko pismo koje se razvilo iz kurzivne minuskule i upotrebljavala se na Pirinejskom poluotoku od
druge polovice 7. Do kraja 12.st.
-centar kulturne djelatnosti je Sevilla
-Izidor Seviljski je napisao Chronicu i Etymologiarum seu originum libri sex XX. enciklopedija
-razvijala se u dva smjera kao dokumentarna i kao knjina vizigotika
-knjina vizigotika pokazuje utjecaje uncijale i poluuncijale
-veina paleografa dri da je i arapsko pismo donekle utjecalo na opi oblik slova
-paleografi razlikuju 4 razdoblja u razvoju vizigotike:
1. razdoblje formiranja (8./9.st.) potezi su teki, slova iroka, rijei se uglavnom ne rastavljaju
2. razdoblje usavravanja (9./10.st.) rastavljanje rijei se dosljednije provodi, slova nisu zbijena, javlja
se i znak pitanja
3. razdoblje najveeg uspona (10./11.st.) slova se oblikuju na dovoljnom prostoru
4. razdoblje opadanja (12.st.) pokazuje utjecaj karolinke minuskule
-karakteristina slova su: A, G, T / slovo O je srcoliko

Irska i anglosaska srednjevjekovna pisma (scripturae insulares) inzularna

pisma
-pod tim pismima (otoka pisma) razumiju se pisma koja su se razvila iz poluuncijale i upotrebljavala se od
6.st. do kraja srednjeg vijeka u Irskoj, a u engleskoj do normanske invazije 1066.g.
-rimska kurzivna minuskula ondje nije uhvatila korijena
-vjerke knjige koje su dolazile iz Rima bile su pisane uncijalom i poluuncijalom pa je to bila osnova na
kojoj su se razvijala njihova srednjevjekovna pisma.
-najranije specifine pojave inzularnog pisma opaamo u rukopisima 2.pol. 6.st.
-to pismo ima dva oblika: obli i otri oblo pismo je sveanije i upotrebljava se u sveanim kodeksima;
otro pismo najee se upotrebljava u manje sveanim kodeksima
-openito se dri da je otri tip derivat oblog
-inzularna pisma se dijela na inzularnu majuskulu i inzularnu minuskulu
-postoji i prijelazni tip pisma koji je u sredini izmeu majuskule i minuskule
-u irskim dokumentima se upotrebljava i specijalna kurzivna minuskula
-najstariji kodeksi pisani inzularnim pismima su evangelijari, psaltiri i sl.

Book of Durrow ili Codex Durmachensis (najstariji)

Lindisfarne gospels

Book of kells

Echternach gospels

-psaltiri:

Cathac of S. Columcille

Benedictional of S. Aethewold

-djelo Bede Venerabilisa: Historia ecclesiastica gentis anglorum

-sustav kratica sasvim je osobit jer se temelji na sustavu iz rimskog doba (notae iuris, notae tironianae)
-znaajke inzularne minuskule su na prvi pogled otri oblici slova
-kao karakteristina slova smatraju se A, R, S
-broj ligatura prilino je velik
-osnovni ukrasni motivi su isprepletene spiralne vrpce
-posebna vrsta iluminacije su pojedinane slike evanelista i njihovih simbola; iluminirane su itave
stranice figuralnim prikazima iz Kristova ivota
-boje su pastelne: uta, zelena, crvena i smea (+upotreba zlata daje poseban sjaj)

Karolina
-pod karolinom razumijemo tip latinske minuskule koja se upotrebljava od dolaska na vlast Karla Velikog
(768.g.) do kraja 12.st. u najveem dijelu skriptorija i kancelarija zapadnog dijela europskog kontinenta.
ne pripada skupini tzv. nacionalnih pisama
-karolinska renesansa traje od dolaska na vlast Karla Velikog do smrti Karla elavog (887.g.)
-prepisuju djela grkih i rimskih pisaca

10

-nastala je reformom iz vie sredita, a oblikovala se pod utjecajem poluuncijale i kurzive i raznih tipova
prekarolinke minuskule.
-javlja se u Francuskoj, sjevernoj i srednjoj Italiji, Njemakoj i vicarskoj (potkraj 8. st.), Dalmaciji, Kataloniji
(u 9. st.), Engleskoj i papinskoj kancelariji (u 11. st.) te u ostalim dijelovima panjolske (u 12. st.).
-osvojila je skriptorije, a zatim postala pismom javnih i privatnih isprava
u srednjovjekovnim izvorima karolinka minuskula naziva se littera francigena, inae se jo nazivala
minuta erecta, okrugla minuskula ili openito minuskula
-danas se uvrijeilo da se pod nazivom karolinka minuskula misli na najraniju njezinu fazu u 8. i 9.
stoljeu; dok se kasnije faze zovu jednostavno minuskulom 10, 11. ili 12. st. Osim toga pod nazivom
diplomatika minuskula 9-12. st. treba razumijeti tip karolinke minuskule koji se razvio i upotrebljavao u
kancelarijama, a koji takoer ima svoje osbitosti
-ope znaajke karoline: pravilna, jasno, itljivo i pomno oblikovana slova
-svako slovo se pie za sebe, nita se u slovu pretjerano ne naglaava; izbjegavaju se suvine ukrasne
crtice koje bi mogle dati slovu izvjetaen izgled; odnos haste prema osnovi slova vrlo je proporcionalan
-rijei se u najranijim tekstovima ne rastavljaju
etiri razdoblja razvoja:
1. od pojave do kraja 9.st. naglaeni elementi kurzivne minuskule
2. razdoblje 10.st. oprema rukopisa je siromanija, oblikovanje slova pokazuje manju pravilnost i
ljepotu, elementi kurzivne minuskule postaju rjei
3. razdoblje 11.st. renesansna pisma: slova su vea i uspravna; rijei se u tekstovima redovito
odvajaju; javljaju se razni tipovi karoline sa znaajkama pojedinih zemalja; slova su vie zaobljenija
4. razdoblje 12.st. slova su sada via nego ira i zbijenija; redovito poinju poetnom crticom; javljaju
se razne suvine crtice koje ine da slova budu neto uglatija, to e dovesti do tipa karoline koji ima
neke elemente gotice, pa takav tip zovemo karolino-goticom
-talijanska karolina je velika i iznimno okrugla
-humanisti su upravo nju preuzeli kao model za reformu pisma, pa je njihova zasluga da su karolinka slova
ula u tiskarstvo kao poseban tip
-u Engleskoj je visoka i zbijena, u Francuskoj velika i okrugla
-panjolska karolina takoer je okrugla kao i u Francuskoj
-najstariji primjer u Dalmaciji je Splitski evangelijar (umeci), zatim Kartular sv. Petra na Selu, Korulanski
kodeks, Supetarski kartular, Briinski spomenici
-posebnu skupinu karolinkih kodeksa ine rukopisi zagrebake Metroploitane
-njoj je pripadala glasovita Radonova Biblija s poetka 9.st. (danas u Nacionalnoj knjinici u Beu)
-izvanredan je izvor za stariju hrvatsku povijest Registar pape Grgura VII. pisan je karolinom 12.st., a
sadri pisma suvremenim vladarima, knezovima i biskupima
-Mletaka kronika ivana akona s poetka 11.st. takoer je pisana karolinom
-nekoliko slikarskih kola: dvorska kola Karla Velikog, nova palatinska kola, kola u Reimsu, kola u
Toursu, kola u Metzu, kola grada Corbie
-otonska renesansa traje od po.10.st. do sredine 11.st. korisit se sustav interpunkcije s mnogo veim
brojem znakova nego u starije vrijeme.
11

Gotica
-gotica je latinsko pismo knjinog i dokumentarnog karaktera koje se u vie regionalnih varijanata
upotrebljava u skriptorijima i u kancelarijama zemalja zapadne Europe od kraja 12. do polovice 15.st.
-Izravan derivat karoline
-Knjiga trgovaka roba amanuenses izrauju knjige u skriptorijima pri sveuilitima
-osim latinskog sve se vie upotrebljavaju i narodni jezici
-pismenost vie nije privilegija klera
-osnivaju se sveuilita: Padova, Bologna, Pariz, Oxford, Cambridge i knjinice
-sada knjiga postaje trgovakom robom
-gotica je izravan derivat karoline
-meu ope znaajke ubrajamo potpuno naputanje oznake za diftong
-sustav kratica razvijen je u gotici kao ni u jednom drugom srednjevjekovnom pismu
-gotiki rukopisi obliju specifinim kraticama koje se grupiraju i prema granama znanosti, pa imamo
posebne kratice u teolokim, filozofskim, pravnim i medicinskim rukopisima
-postoji nekoliko tipova gotice:
1. littera formata u Francuskoj u 13. i 14.st. knjina gotica liturgijsog kodeksa
2. textus textura u Engleskoj i Njemakoj kaligrafsko pismo teksta, osobito pravnih kodeksa
3. littera rotunda kaligrafsko pismo sjeverne Italije
4. fractura tip prelomljenih slova kod kojeg se itie prelomljenost duktusa i kancelarijsko pismo; u 14.st.
u Njemakoj se koristi sveano knjino pismo
5. bastarda upotrebljava se u djelima knjinog i povijesnog znaaja; bastarda je sredina izmeu
kurzivne i knjine gotice
-u Italiji, panjolskoj i Dalmaciji je obla dok je u ostalim zemljama uglasta
-littera parisiensis gotica parikih sveuilinih radionica; littera oxoniensis ona iz Oxforda
-dva tipa kurzivne gotice: a) jedan u vladarskim ispravama; b) u privatnopravnim aktima, konceptima,
imbrevijaturama, raunskim knjigama, inventarima
-Guttenberg je goticom tampao prvu knjigu Bibliju u 200 primjeraka
-goticom su pisani statuti dalmatinskih gradova
-primjeri:
Biblia Sollemnis
Misal Jurja Topuskog
Decretum Gratian
Historia ragussi
ibenska molitva
Red i zakon
Korulanski lekcionar
Zadarski lekcionar
Vatikanski hrvatski molitvenik
12

-minijature gotikih kodeksa pripadaju u zlatno doba iluminacije rukopisa

-u Italiji su naglasu bolonjska, firentinska i lombardijska kola
HRVATSKA: U Hrvatskoj se upotrebljava u kancelarijama notarskim i ustanova javne vjere; Statuti
dalmatinskih gradova; Niz kodeksa

Humanistika
-tip latinskog pisma; nastala je pod utjecajem humanista u 15.st. po uzoru na karolinu
-nazivi: littera antiqua, lettera antica formata, lettera antica nuova, rotonda, romana
-sredite humanistike reforme pisma je Firenza
-humanistika se dijeli na:
1. knjinu oponaa razvijenu karolinku minuskulu 11. i 12. st. sa ostacima gotice; knjina jako oponaa
karolinu
2. kurzivnu vie primjesa gotice; esto u sveanim dokumentima (KANCELARIJSKA)
-u tisku se knjina humanistika naziva antiqua, a kurzivna humanistika se naziva italique
-primjer knjine humanisitke je Statua et leges civitatis Spalati
-primjer kurzivne humanistike su Historia Salonitana maior i Historia obsidionis Jadrensis
-minijatura kodeksa 15.st. vezana je za dvorove talijanskih vojvoda
-prijelazna

faza:

jednako

se

pismo

pretenim

elementima

humanistike

katkada

naziva

prethumanistikom ili latinski fere humanistica

-Kurzivan u tiskarstvu - italique
PISMA PAPINSKE KANCELARIJE
-Srednjovjekovna pisma
-Kurijala: starija i mlaa minuskulno pismo
-Starija kurijala se podudara s vremenom upotrebe papirusa
-Prvo sauvano pismo je iz 778.godine koje je papa Hadrijan I. uputio karlu velikom
-Nema puno kraenih rijei, ali ima ligatura kao i rimska kurzivna minuskula
-Sauvana su ukupno 52 pisma od ega 25 na papirusu
-Pismo pape Benedikta VIII. dubrovakom nadbiskupu Vitalu iz 1022. scriptura mixta s utjecajem karoline

Scriptura bullatica
-poslijednji pokuaj da se stvori novi tip latinskog pisma jest tzv. bollatica ili littera sancti Petri
-u papinsku je kancelariju takoer prodrla humanistika
do kraja 16.st. u papinskoj se kancelariji raa novo, do krajnosti izvjetaeno pismo
-to je pravo pismo hijeratskog toka odreeno za papinske bule
-bilo je tako neitljivo da je uz orginal redovito bio priloen i prijepis pisna humanistikom
-to je pismo oito uvedeno da se onemogui izdavanje falsificiranih papinskih bula
-ukinuo ga je tek papa Lav XIII. 1878.g.
-u naim se crkvenim arhivima nalazi mnogo papinskih bula pisanih tim pismom

13

DIPLOMATIKA
-Rije diplomatica od grke rijei diploma ( = duplico)
-U poetku oznaava svaki dokument koji je bio napisan na dvije ploice meusobno spojene (diptisi)
-Kod Rimljana to su bili dokumenti koje su izdavali carevi ili senat (cursus publicus)
-U srednjem vijeku se izraz diploma rijetko upotrebljava
-Od humanizma oznaava sveanu ispravu, ali diplomatiki dokumenti nisu samo sveani i zato =
= Diplomatika je znanost o dokumentima

Definicije i zadaa
Dvije su osnovne skupine svjedoanstava o prolosti:
1. narativni slobodni stil s vie ili manje autorove mate, nadugo i nairoko prianje o irem
vremenskom razdoblju i nizu povijesnih dogaaja
2. diplomatiki suhoparno i stereotipno govori o jednom inu pravnog karaktera ili jo o okolnostima
koje su u neposrednoj svezi s njim
Kod narativnih izvora moramo utvrditi stupanj povijesne istinitosti dogaaja koji se u njima navode
provjeravajui linosti, sredinu i redosljed zbivanja, a kod diplomatikih izvora moramo utvrditi njihovu
autentinost (zadaa diplomatike)
Diplomatika

pomona povijesna znanost koja prouava isprave (diplome) vlastitom kritinom

metodom da utvrdi njihovu vrijednost kao povijesnog svjedoanstva

-isprava pisano svjedoanstvo o jednom inu pravne naravi sastavljeno u odreenom obliku koji se
razlikuje po mjestu, epohi, osobama i vrsti samog pravnog ina
-isprava je pisano svejdoanstvo o jednom pravnom inu sastavljeno u propisanom obliku koji ima
zadau da joj zajami vjerodostojnost i dade dokaznu mo (C. Paoli)
-osnovne karakteristike isprave su da je to zapisani pravni in po pravilima pisanja
-sudionici isprave su:
auktor (izvritelj)
destinatar (kome se daje)
pisar (onaj tko pie)
-isprave se klasificiraju kao javne (izdaje ih nezavisna javna vlast: car, kralj, papa) i privatne
-naziv diplomatica uveo je u znanost Jean Mabillon, davi svom djelu naziv de re diplomatica libri sex
(1681)
-rije diploma potjee iz Grke i prvotno znai dvostruku tablicu (diptih) koja je sadravala
1. doputenje cara ili senata da se netko moe sluiti dravnom potanskom slubom
2. dekret kojim se veteranima daje ius civitatis ili ius conubii
-u srednjem vijeku rije diploma se jedva poznaje, a oznaava carski privilegij
-ponovno se javlja u doba humanizma i njome se oznauju u prvom redu isprave izdane u sveanom
obliku koje izdaju visoki feudalci i vladari
14

-razlikujemo ispravu u uem smislu i ispravu u irem smislu

-Dokument (documentum) u uem smislu jest svjedoanstvo o pravnom inu zapisano u odreenoj formi
-Dakle tri su elementa kojima se definira diplomatiki dokument:
A) pravni in
B) zapisan
C) u odreenoj formi
-isprave u irem smislu dijelimo u 3 skupine:
a) mandata dokumenti iskljuivo administrativnog karaktera koje via vlast upuuje nioj, a sadre
naredbu koju treba primijeniti
b) epistulae obuhvaaju korespondenciju svih vrsta (familijarna pisma ne pripadaju uoj domeni
diplomatike)
c) acta slubeni spisi koji prethode ispravi ili dolaze nakon nje (molbe, izvjetaji, biljeke, koncepti ili pak
registracije samog dokumenta)
-treba razlikovati povijesnu od diplomatike autentinosti > jedan dokument sastavljen nakon smrti
njegova autora moe imati povijesno sasvim autentian sadraj, ali jednako neka diploma moe biti izdana
u kraljevskoj kancelariji i s kraljevskim znanjem i potvrdom, a unato tome moe biti povijesno neistinita. U
posljednjem sluaju isprava je diplomatiki autentina, ali ne i povijesno.
-papa Inocent III. (12./13.st.) izdaje Decretum de crimine falsi u kojem se iznosi postupak koji se ima
primjenjivati prilikom analize sumnjivih isprava
-diplomatika je kao posebna grana znanosti nastala tek u 18.st.

Povijesni pregled razvoja diplomatike

-humanizam je dao poticaj da se razvije kritika diploma
-tome su mnogo doprinjeli neki oiti falsifikati
-Petrarca je ustanovio falsifikat diplome kojim su toboe Cezar i Neron dali neke privilegije
Habsburgovcima
-Lorenzo Valla i Nicolaus Cusanus otkrili su falsifikat darovnice kojom car Konstantin na samrti poklanja
papi Silvestru I. Zapadno Rimsko Carstvo
-Matija Vlai Ilirik zajedno sa suradnicima u djelu Ecclesiastica historia je dokazao da su tzv.
Pseudoizidorove dekretalije falsifikat (to je kronoloka zbirka raznih dekreta i zakljuaka koncila nastala u
9.st.)
-reformacija je jo vie potaknula kritiko ispitivanje
-izum tiska je velikom broju uenjaka stavio na raspolaganje arhivske materijale kojih su orginali dotada bili
ljubomorno uvani
-razvoj diplomatike u 17.st. potakla su dva vana dogaaja: budui da su u Tridesetogodinjem ratu
(1618. 1648.) nestale mnoge povelje kojima su i katolici i protestanti temlejili razna prava vestfalskim
je mirom odreeno da se do 1. sijenja 1648.g. na temelju starih isprava moraju urediti sva sporna
posjedovna pitanja povod da se konstruiraju falsifikati
-u sporu enskog samostana i grada Lindau je posredovao prof. Conring koji je povodom toga 1672.
napisao raspravu pod nazivom Censura diplomatis quod Ludovico imperatori fert acceptum coenobium
15

lindaviense, u kojoj je prvi put dao pravila za utvrivanje autentinosti diploma lo jezik nije znak da je
diploma falsifikat, nego ako njezin jezik i ortografija ne odgovaraju jeziku kancelarije onda je to znak
falsifikata
-u Francuskoj se javlja drugi tip diplomatikih ratova izazvao ih je isusovac Daniel Papebroch koji je
napisao da su falsifikati mnoge merovinke diplome izdane u samostanu Saint Denis
-u samostanu St. Germain des Pres u Parizu je djelovala benediktinska kongregacija Sv. Maura (Maurinci)
u kojoj je djelovao i Jean Mabillon (17./18.st.) svojim djelom De re diplomatica libri sex itav je problem
postavio na znanstvenu osnovu temelj moderne diplomatike

Karakteristike isprave
-karakteristike isprave su unutarnje (struktura, jezik, stil) i vanjske (pismo, materijal, tinta, peat, razni
znakovi)
-struktura isprave: protokol (uvod) / korpus (tekst) / eshatokol (zakljuak)

Invokacija (simbol za zazivanje imena Bojeg) moe

se zazivati rijeima ili simbolom (kri)
Intitulacija (ime pisca isprave) osim krsnog imena

Protokol

Inskripcija (ime i naslov destinatara - kome se pie)

Salutacija (formula pozdrava)
Arenga (moralna sentencija)
Promulgacija (sadraj)

Korpus

Naracija (to je prethodilo, zasluge)

Dispozicije (to se daje)
Finalne klauzule (formule kojima se titi uinak
pravnog ina mora se, zabranjuje se, zakletva, kazna,
prijetnja)
Potpisi i znakovi (pridonose vjerodostojnosti isprave)

Eshatokol

Datacija (mjesto i vrijeme)

Aprekacija (feliciter amen elja svih sudionika da
sadraj isprave bude uspjean)

Diplomatika razlikuje 3 skupine finalnih klauzula:

16

1. niz manjih formula kojima se titi pravni in od svih iznimaka ili kojima se posebno
osigurava
2. sanctio
3. corroboratio
Manje finalne klauzule su:
a) clausula praeceptiva kojom se posebno naglaava da se dispozitivni dio isprave mora izvriti
b) clausula prohibitiva kojom se zabranjuje da se bilo to uini to bi sprijeilo izvrenje dispozicije
c) clausula derogativa kojom se oduzima pravo pozivanja na neki suprotni prethodni akt
d) clausula reservativa kojom se u nekom ugovoru tite eventualna prava treih lica
e) clausula obligativa kojom kontrahenti zadani vjerom, zakletvom, jamcima ili obligiranjem svoje
osobe, svojih dobara i dobara svojih nasljednika jame da e ugovor ispuniti onako kako je ispravom
utvreno
f)

clausula renuntitativa kojom se netko odrie prava poziva na neke zakone, statute ili obiaje koji bi
mu dopustili da uini protivno od onoga to je dispozicijom odreeno

Sanctio formula kojom se izrie kazna onima koji bi uinili da se dispozicija ne izvri ili pak nagrada
onima koji izvre ono to se dispozicijom predvia
-nagrada se rijetko izrie, mnogo je ea prijetnja kaznom koja moe biti duhovna i vremenska
-pod duhovnom kaznom razumije se anatema, ekskomunikacija, zazivanje izljeva srdbe Boje na sve
koji bi pokuali uiniti neto to bi sprijeilo da se izvri autorova volja.
-vremenska se kazna sastoji u plaanju odreene svote novca dravnoj blagajni
Corroboratio formula kojom autor najavljuje sredstva i nain kojima pravnom inu osigurava pravni
uinak, trajnost i svjedoanstvo
-sredstva koja se tu javljaju su izjava da je isprava o pravnom inu napisana, peat, potpis, razni
znakovi i birograf

Jezik i stil isprave

-na podruju Zapadnog Rimskog Carstva isprave su pisane latinskim jezikom
-narodni jezik u ispravama najprije se javlja u Engleskoj (9.st.), junoj Francuskoj (10.st.) u sjevernoj
Francuskoj (13.st.), u Italiji u 10. i 11.st., u panjolskoj 13.st.
-narodni jezik je postupno prodirao u isprave ovih zemalja pa je latinski jezik prevladavao sve do 16.st.
-u nas je hrvatski jezik uao u ispravu Kartular opatije sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Brau ve
1184.g., ali je latinski jezik dominirao sve do 1847.g.
-barbarski narodi prihvatili su latinski kao jezik svoje administracije, ali su ga iskvarili da je u njemu bilo
malo toga zajednikog s klasinim jezikom.
-itajui srednjevjekovne isprave lako u njima moemo zapaziti poseban stil i ritam
-cursus ustaljen nain zavravanja reenice u odreenom ritmu

17

Vanjske karakteristike isprave

-u vanjske karakteristike isprave diplomatiari ubrajaju materiju na kojoj je pisana, zatim tintu, pismo,
osobite grafike znakove i peate.
-Papirus u upotrebi sve do VII. st. na prostorima Rimskog carstva, a u papinskoj kancelariji do XI. st.
-Pergamena: u kancelarijama od VII./VIII. st. do XIV./XV. st. notarski spisi na pergameni -> Fridrik II je
zabranio upotrebu papira za dokumente
-Papir se poinje u Europi upotrebljavati od XIII. st. i to u panjolskoj i Italiji, a kod nas najprije zabiljeena
upotreba u Trogiru
-Inae poinje vie od XV. st., a prevladavatii XVII. st.
-do kraja 7.st. pie se na papirusu kojeg onda zamjenjuje pergamena
-papir se poeo upotrebljavati u 13.st. u kancelarijama za pisanje registara, protokola i pisama
Posebni grafiki znakovi
1. u

invokaciji

nalazimo

simboliku

invokaciju

izraenu

znakom

kria,

kristogramom

ili

tzv.

Konstantinovim znakom i krizmonom koji se stavlja na poetku isprave, a sastoji se od poetnog slova
imena Iesus Christus
2. monogram on se sastoji od slova imena auktora isprave postavljenih najee u obliku kria
3. sredinom 11. st. papinska je kancelarija poela upotrebljavati znak zvan rota nastao je od znaka
kria, a postavljao se pred papin potpis ili prije Bene valete (monogram papinskih isprava)
4. notarski znak najvidljiviji znak notarskog akta; katkada se nalazi u lijevom gornjem kutu, meutim
obino je u lijevom donjem kutu notarskog akta (svaki notar ima svoj znak ime ili inicijali)
Peat takoer dio vanjske karakteristike isprave koji pri diplomatikoj analizi treba prouiti.
-sigilografija ili sfragistika odijelila se kao posebna ppz
-na poetku se pravio iskljuivo od prirodnog voska
-u 11.st. javlja se crveni i zeleni peat, a u 13.st. smei
-kao matica pri peaenju upotrebljavao se prsten ili metalna matica zvana typartum
-u 16.st. prevladava tzv. panjolski vosak
-metalni se peat najprije upotrebljavao u Bizantiji, a zatim je doao u papinsku kancelariju od metala se
najprije upotrebljavalo olovo, a za sveane povelje zlato
-oblik peata ovisi o materiji / votani peat moe biti okrugli, ovalni, duguljasti ili gotiki i peat u obliku
tita (geometrijski oblici vrlo rijetki)
Tipovi peata su:
1. vladarski tip prikazuje vladara kako sjedi na prijestolju
2. konjaniki tip prikazuje ovjeka na konju
3. pjeaki tip prikazuje ovjeka kao stoji
4. heraldiki tip prikazuje grb vlasnika peata
5. hagiografski tip prikazuje nekog sveca
6. monumentalni tip (topografski) prikazuje crkvu, grad ili utvrdu
7. tip na kojemu je samo natpis
-legenda okruuje lik peata i sadri ime i naslov vlasnika peata
-nain peaenja ovisi o materiji
18

-metalni peat visi na vrpci / votani peat moe biti visei ili utisnut / trei nain vosak prodre kroz
perforiranu pergamenu na drugu stranu
-isprave najee imaju samo jedan peat
-Peat koji ima lik na obje strane = sigillum duplex
-Legenda okruuje lik peata i sadri ime i naslov vlasnika
-Metalni peat uvijek visi sigillum pendens
-Votani peat: sigillum pendens
sigillum impresum
sigilum innexum
Vrste peata:

Veliki okrugli (sigillum maius)

Mali okrugli (sigillum minus)

Contrasigillum sa stranje strane utisnut manji tzv. sigillum secretum ili sigillum meum

Mali peat s prstenom peatnjakom (signetum)

Glavni sudionici isprave

-isprava obuhvaa dvije bitne stvari pravni in i njegovu dokumentaciju
-diplomatika znanost ima ove izraze:
1. auktor osoba koja vri pravnu radnju. To je u javnoj ispravi vladar koji ispravom daje benificij ili
privilegij, a u privatnoj ispravi oporuitelj koji oporukom nasljednicima rasporeuje svoja dobra, osoba
koaj prodaje kupcu pokretno ili nepokretno dobro, darovatelj koji nekoj osobi poklanja neko dobro
2. destinatar osoba kojoj je namijenjen pravni in uvijek se razlikuje od auktora pravnog ina
3. scriptor (pisar) isprave osoba koja po svome zvanju ili kao javni slubenik pie ispravu na molbu
prije navedenih stranaka ili na molbu jedne stranke
-Rogatar je osoba koja se pojavljuje u privatnim (notarskim dokumentima) koja je zamoljena da napie
dokument = notar
-Diktator je osoba koja u velikim kancelarijama oblikuje tekst dokumenta

Javna i privatna isprava

-moderna diolomatika zadrala je osnovnu klasifikaciju isprava podijelivi ih na javne i privatne
-javna isprava je ona koju izdaje nezavisna vlat (car, kralj, papa), sve su druge privatne
-Javni dokumenti su u osnovi oni koje je izdala osoba od javnog ugleda i moi (vladari, pape) i izdani su u
njihovim kancelarijama u odreenoj formi
-Privatni dokumenti su oni kojima se zapisuju u odreenoj formi poslovi sklopljeni izmeu privatnih
osoba.

19

-Dokumenti se dijele i na:

Probativne odnosno one koji samo biljee pravni in

Dispozitivne kojim pravni in postaje izvran

Postanak javne isprave

-isprave nastaju odreenim procesom kojega etape ovise o vrsti isprave
-prvi dio ima ove faze:
1. prethodni poslovi ovise o tome izdaje li auktor ispravu vlastitom pobudom ili na poticaj destinatara.
Ako izdaje na poticaj destinatara onda destinatar najprije molbom (petitio) moli auktora za ono to e
biti predmet pravnog ina
2. pravni in sastoji se u izricanju volje jedne ili vie osoba da se ostvari odreeni pravni uinak
odnosno da se dovede do kraja odluka auktora
3. poto se pefektuira pravni in, auktor daje naredbu da se o njemu sastavi isprava
-drugi dio ine faze koje se odnose na in pisanja isprave
1. izrada teksta
2. pisanje orginala
3. rekongicija priznanje da je isprava sastavljena po propisima kancelarije i da odgovara auktorovoj
volji
4. konvalidacija potvrda vjerodostojnosti; vri ju sam auktor vlastitim potpisom ili peatom kojim se
isprava peati po njegovoj naredbi ili pak to ini vie svjedoka svojim potpisom
5. taksiranje se obavljalo samo u velikim kancelarijema; destinatar je morao platiit odreenu svotu
novca
6. registriranje prepisivanje cijelog teksta u posebne knjige (registrum) obavljali su slubenici
kancelarije da bi ako ustreba mogli izdati prijepis
7. predavanje isprave destinataru to je esto bilo popraeno prigodnom ceremonijom

Postanak privatne isprave

Notarska isprava
-privatna isprava nastala je zbog potreba svakodnevnog poslovnog ivota
-postanak notarskog akta slian je postanku javne isprave
-poto bi stranke dogovorile da e sklopiti ugovor o pravnom poslu, obratile bi se notaru s molbom da im
redigira potreban akt
1. faza skiciranje ili koncept ugovora
2. faza notar unosi tekst ugovora u knjigu imbrevijatura
3. faza redigiranje originala
-slijedio je potpis stranaka, svjedoka i notara
-potpis stranaka je rijetkos jer je pismenost bila ograniena
Kaptolska isprava
20

-pod vjerodostojnim mjestima razumijemo one kaptole i samostane koji su imali pravo redigiranja
privatnih isprava
-Zagrebaki je kaptol tu funkciju obavljao ve 1229.g.
-kaptolsku ispravu pie anonimni pisar, a izdaje ju kanonik lektor, koji u ispravi takoer ostaje
anoniman
-peat daje kaptolskoj ispravi javnu vjeru
-uva ga kanonik (custos) u posebnoj krinji zatvorenoj pod peatom sedmorice kanonika
-pouzdanje u kaptolsku ispravu osigurava stroga kazna za onoga koji bi pokuao zloupotrijebiti peat i
falsificirati ispravu (njemu bi se u oba obraza utisnuo uareni peat)
-loca credibila u Dalmaciji: kaptoli zadarski, ninski, skradinski, kninski, trogirski i splitski te samostan
ivanovaca u Vrani
-zagrebaki kaptol djelovao je do 1855. kada je uveden javni notarijat
-isprave poinju intitulacijom s formulom pozdrava

Formulari
-srednjevjekovni je pisar sastavljao ispravu modificirajui je prema sadraju neke druge isprave ili prema
modelima koje nalazimo u zbirkama
-stari formulari su sadravali potrebnu pravnu terminologiju pa su u jednu ruku bili garancija da e
isprava zadovoljiti s formalne strane
-jedan od najpoznatijih autora notarskih formulara bio je Rolandinus Passagerii koji je 1234. obavljao
notarsku slubu u Bologni

Tradicija isprave
-isprava je mogla doi do nas na 3 naina: kao koncept, kao orginal, kao kopija
a) koncept pisana skica isprave bez ikakava pravnog uinka
b) original isprava koja je nastala voljom autora s svim unutarnjim i vanjskim svojstvima pa kao takva
ima potpunu pravnu mo
c) kopija prijepis isprave nastao nakon originala
-s obzirom na pravnu vrijednost kopije se dijele na jednostavne i autentine
-jednostavne nemaju nikakva znaka potvrde pa predstavljaju poseban problem prilikom prouavanja
jer je potrebno povijesnom kritikom dokazati istinitost njihova sadraja
-ovoj skupini pripadaju i tzv. imitativne kopije kopije koej potpino imitiraju sve unutarnje i vanjske
karakteristike originala
-autentine i ovjerene kopije one koje vidljivo posjeduju dokaznu mo i nadomijetaju original u
potpunoj mjeri
-destinatar esto trai ovjerenu kopiju zbog toga to je original isprave oteen i prijeti opasnost da e
postati neitljiv
-diplomatika razlikuje dvije vrste autentine kopije:
1. vidimus ili transumpt prijepis neke isprave umetnut u novu ispravu i potrvren autentinim
peatom
21

2. notarski prijepis razlikuje se po obliku; vrlo je nalik imitativnoj kopiji: notar bez uvodnih formula
prepisuje tekst i potvruje ga svojim znakom i potpisom
-posebnu skupinu kopija ine prijepisi isprava koji se unose u rukopisne knjige, a to su:
a) registri knjige u koje se unose ipsrave po volji autora; autor moe biti neka osoba ili ustanova, tj.
fizika ili pravna osoba. Najee se prijepisi unose neposredno poto je original napisan. Registre
posjeduju velike srednjovjekovne kancelarije i nema sumnje u njezinu autentinost.
b) kartular knjige u koje fizika ili pravna osoba unosi prijepise isprava izdanih u njihovu korist
-najstariji prijepisi su iz june Njemake iz 9.st. (kopijalne knjige)
-veina kartulara nastaje u skriptoriju destinara. Osim prijepisa isprava kartulari esto sadre razne
zabiljebe i inventare pokretnih i nepokretnih dobara. Najee poinju sa fundacionom listinom, tj.
ispravom koja govori o osnutku samostana. Nako toga slijede razne darovnice i privilegiji
-nai kartulari su dragocijen izvor za prouavanje hrvatske srednjevjekovne povijeti
-Povljanski kartular opatije sv. Ivana Krsititelja u Povljima na Brau pisan je irilicom i hrvatskim jezikom
-nastao je 1184., a prijepis 1250.
-Kartular Sv. Petra u Selu korinika je o postanku benediktinskog samostana koji je u Poljicama osnovao
hrvatski velika Petra Crni
-pisan je po. 12.st. karolinkom minuskulom osim poslijednjeg lista koji je pisan beneventanom
-Kartular benediktinskog samostana sv. Stjepana pod borovima nije sauvan u originalu nego u talijanskom
prijevodu iz druge polovine 17.st.
-Kartular crkve sv. Dujma u Splitu nije sauvan u originalu
-Kartular nekadanje opatije sv. Ivana Evanelista u Rogovu kod Biograda osim svojih sadraja sadri jo i
povelje i popis posjeda samostana sv. Kuzme i Damjana u Tkonu na otoku Pamanu
-Kartular sv. Krevana u Zadru poznajemo po iievu opisu i iz sauvanih kopija (nestao 1919.)
-Kartular samostana bednediktinskih redovnica sv. Marije u Zadru uva se u arhivu istog samostana

Falsifikati
-falsifikatom se moe smatrati svaki dokument koji po namjeni svog tvorca treba da bude ono to
zapravo nije
-potpuni falsifikati su tzv. fiktivni originali za koje se po vanjskim i unutarnjim karakteristikama ini da su
original, a zapravo su potpuno izmiljeni
-tri su osnovna uzroka falsifikatima

prijevara radi nezakonitog stjecanja dobara ili privilegija

zatita nedokumentiranog, ali valano steenog

tatina

Egdotika diplomatikih izvora

Egdotika znanost koja se bavi teorijom i praksom izdavanja povijesnih izvora
-praksa egdotike svodi se na pitanje kako prezentirati istraivau izvorni tekst i kako ga uiniti jasnim i
razumljivim
22

-budui da u jednom povijesnom dokumentu pstoje dvije vrste problema, problem izvornosti teksta i
problem njegove povijesne istinitosti razvile su se dvije vrste kritike
1. vanjska ili eruditivna kritika terba utvrditi prvotni oblik, vrijeme i mjesto postanka rukopisa,
njegova autora itd.
2. unutranja ili literarna bavi se izvorom u cjelini, a ponajprije pitanjem provjeravanja istinitosti
povijesnih injenica, interpretacija sadraja i posebno pitanjem koliko autor moe biti izravan svjedok
navedenih injenica

23