BANSKA HRVATSKA I VOJNA KRAJINA OD PROSVJEENOG APSOLUTIZMA DO

1848. GODINE

- Iskra Ivelji-

Dugo 19. stoljee hrvatske povijesti obiljeeno je dvama sveobuhvatnim procesima:

nacionalnom integracijom i modernizacijom. Temelji nacionlnog pokreta bit e postupno
pripremani od kraja 18. stoljea, da bi isti zapoeo 1835. godine. Jezgra preporoda nalazila se
u civilnoj Hrvatskoj, i to u trokutu omeenom Varadinom, Zagrebom i Karlovcem.
Nacionalni pokret poinje u Banskoj Hrvatskoj, a kasnije se javlja u Istri. Modernizacijski
procesi koji e od razdoblja neopsolutizma zahvatiti Bansku Hrvatsku, u Vojnoj krajini nee
moi biti u potpunosti primjenjivani sve do demilitarizacije 1870-tih godina, ali e se i u
krajikom drutvu tokom 19. stoljea zbivati niz promjena.

Nasuprot Banskoj Hrvatskoj u kojoj do 1848. godine postoji feudalizam srednjoeuropskog

tipa, u Vojnoj krajni postoji specifini sustav u kojem su, temeljem vojnog lena, krajinici
dobili zemlju na obradu uz obvezu sluenja vojske, a vojna vlast nadzire sve aspekte ivota,
vojnog i civilnog. Na mjesto starih kapetanija i vojvodstava, bit e ustrojeno 11 regimenata,
ne samo kao teritorijalnih jedinica nego i kao sredita vojne, upravne i sudbene vlasti. Prostor
Krajine, osim po geomorfolokim osobinama, razlikovao se i po etnikoj i konfesionalnoj
strukturi, s velikim udjelom srpskog i pravoslavnog stanovnitva.

STANOVNITVO I TERITORIJ

Graanska ili Civilna Hrvatska najstariji je dio, a inile su je tri upanije: Varadinska,
Krievaka i Zagrebaka. Od 1776. do 1786. godine postojala je i Severinska upanija
(sredite u Mrkoplju) kojoj su 1776. pridrueni Rijeka, a 1777. Bakar, Bakarac i Kraljevica
ime je formirano Hrvatsko primorje. 1779. godine Rijeka je proglaena izdvojenim tijelom,
ali je u sudstvu i kolstvu i dalje bila pod hrvatskom nadlenou.
Civilna Hrvatska sve do 1848. godine nije obuhvaala Meimurje, ali je ono u crkvenom
pogledu pripadalo nadlenosti zagrebake dijeceze.
1702. godine osnovane su Posavska i Podunavska krajina, a 1745. godine Poeka,
Virovitika, i Srijemska upanija.
Do promjene opsega Civilne Slavonije dolo je 1848. godine osnutkom Vojvodine srpske koja
je obuhvaala kotareve id i Ilok.
Hrvatsko-slavonska krajina bila je podijeljena na 11 regimenata. Hrvatski dio Vojne krajine
inilo je ukupno 8 pukovnija Varadinske, Banske i Karlovake krajine. Slavonska je imala 3

1
pukovnije od Lonje do Petrovaradina. Njoj je pridala i Petrovaradinska regimenta koja je
1851. godini pripojena Banatsko-srpskoj krajini, ali je ve 1873, godine opet bila vraena u
sastav Hrvatsko-slavonske krajine.
Iz Krajine su izdvojeni gradovi Koprivnica i Karlovac, ali je u nju ukljuen Senj.
Hrvatsko-slavonska krajina konano je dobila granicu prema Osmanskom Carstvu Dubikom
konvencijom iz 1795. godine, nakon Austrijsko-turskoga rata (1787.-1791.). Teritorijalni
dobitci bili su vrlo mali i odnosili su se na Liku i Ogulinsku pukovniju. Nova je granica
definirana na crti Dvor na Uni-Cetibgrad-gornji tok Zrmanje. H-S krajina prostirala se na
prostoru od panonskog bazena do sjevernog Jadrana, obuhvaala je malenu enklavu
umberaka, a Varadinski je generalat dijelio civilnu Hrvatsku od Slavonije.
Tijekom 1770-tih godina provedeni su popisi hrvatsko-slavonskih upanija, ali oni nisu bili
cjeloviti jer nisu obuhvatili plemstvo. Za vrijeme Josipa II., 1782. godine izraen je popis koji
je obuhvatio veinu hrvatsko-slavonskih upanija osim Krievake, ali opet bez plemstva.
1785. godine proveden je cjelokupni popis stanovnitva i kua s katastarskom izmjerom
produktivnih zemljita. U to vrijeme bilo je 8 slobodnih kraljevskih gradova, 6 biskupskih
gradova, 35 trgovita i 1.751 selo. Jozefinski popis iz 1785. godine predstavljao je vaan
pothvat koji se u takvom obliku vie u feudalno doba nee ponoviti.
Posljednji slubeni popis do 1848. godine bio je popis iz 1805. koji je bio manjkav i
necjelovit jer nije obuhvatio plemtvo, sveenstvo i vojnike.

Sljedei popis proveden je tek 1851. godine, no ne smatra se prvim modernim popisom jer
ima brojne nedostatke. Prvi moderni popis stanovnitva Habsburke Monarhije proveden je
1857. godine. U Vojnoj su se krajini zbog vojne obveze popisi vojno posobnih mukaraca
poeli voditi vrlo rano, prvi popis cjelokupnog stanovnitva proveden je u Hrvatskoj krajini
tek 1782., a u Slavonskoj 1776. godine.

NASLJEE PROSVIJEENOG APSOLUTIZMA

Rat za austrijsko nasljee koji se vodio od 1740. do 1748. godine iznio je na vidjelo
nespremnost habsburke vojske i neuinkovitost dravne uprave to je dovelo do reformi. One
su obuhvatile upravu, gospodarstvo, pravosue, kolstvo i vojsku, a imale su prosvjetiteljski i
centralistiki znaaj. Stoga je osnovana i vlada za Bansku Hrvatsku Hrvatsko kraljevinsko
vijee. Osnovana je Vojna akademija u Bekom Novom Mestu, a vladarica je utemeljila i
Ugarsku dvorsku gardu, u koju su se primali ugarski i hrvatski plemii, meu kojima su bili i
Ivan Kukuljevi. Nakon to Ugarski sabor 1764. godine nije pristao na poveanje kontribucije
i urbarijarnu regulaciju, Marija Terezija ga je otpustila.

2
REFORME:
Van Swieten je reorganizirao sveuilini studij medicine uvodei praktinu nastavu na
klinikama te u laboratorijima za fiziku i kemiju, a kao direktor Dvorske biblioteke zalagao se
za njezino otvaranje javnosti i za ublaavanje cenzure.
Znatan dio reformi odravao je i zasade kameralizma. Najistaknutiji kameralisti bili su
Sonnenfels i Gottlieb von Justi. Kameralizam je nastojao potaknuti razvoj trgovine,
manufakture i obrta te ekonomski ojaati seljatvo, poveti poreze, centralizirati i
profesionalizirati javnu upravu. Sukladno tome, 1762. godine puten je u promet papirni
novac, a 1771. utemeljena je beka burza.
1770. godine osnovan je politiko-kameralni studij u Varadinu koji je 1776. godine
premjeten na zagrebaku Kraljevsku akademiju znanosti.
Posebna pozornost pridavala se reformi kolstva, stoga je Opim kolskim redom iz 1774.
godine osnovno kolovanje postalo obveznim, ali u austrijskim zemljama. kolski red koji se
ticao Ugarske i Hrvatske iz 1777. godine nije nalagao obvezno kolovanje, ali je zapoet
proces laicizacije. Nakon ukidanja isusovakog reda, zagrebaka isusovaka gimnazija
postaje Kraljevskom akademijom znanosti.
U Hrvatskoj je osnovano Zagrebako kolsko okruje koje je bilo nadleno za civilnu
Hrvatsku i Slavoniju te Rijeku i Meimurje. Na elu mu je bio Nikola krlec Lomniki (jedan
od najveih hrvatskih pristaa marijaterezijanskih reformi).
Marija Terezija utemeljila je 1745. godine tri slavonske upanije dovrivi tako uspostavu
redovnog civilnog ivota u toj regiji, a time je i prekinula srednjovjekovnu tradiciju njihove
podlonosti Ugarskom saboru. No, Antun pii, virovitiki podupan, predloio je da
slavonski predstavnici u Ugarskom saboru budu odvojeni od hrvatskih nuncija i sjede meu
zastupnicima ugarskih upanija, to je i prihvaeno.
Kako bi potaknula privredni razvoj primorja, Marija Terezija je Rijeku, Bakar, Bakarac i
Kraljevicu pripojila Hrvatskoj osnovavi Severinsku upaniju. 1779. godine izgraena je
Lujzijana, cesta Karlovca od Senja.
1764. godine Kraljevica postaje ratna luka Monarhije, a 1797. godine mornarika baza postaje
netom steena Venecija.
Josip II. poeo je provoditi bitno radikalnije reforme prosvjetiteljskog, a djelomice i
ranoliberalnog znaaja. Ukinuo je kmetstvo u nasljednim zemljama, a patentom iz 1785.
godine hrvatski su kmetovi stekli pravo na selidbu, slobodnu enidbu, izbor zanimanja,
kolovanje djece i slobodu oporuke. Uvele su se i nove poljoprivredne kulture (krumpir,
kukuruz, djetelina i bundeve) o emu se govori kao o zelenoj revoluciji.

3
Uvodi se i nova porezna i urbarijalna regulacija temeljena na naelu zemljinog posjeda za
sve vrste posjeda.
Najradikalnije reforme zahvatile su odnos izmeu Crkve i drave. 1781. godine Josip je donio
Edikt o toleranciji kojim je svim kranskim konfesijama priznato pravo i sloboda
vjeroispovjesti, obavljanje javnih dunosti, akademska dostojanstva, pravo graanstva,
naseljavanje, posjedovanje dobra i zemlje, a djeca iz braka katolkinje i nekatolika mogla su
slijediti konfesiju roditelja istoga spola (ki majinu, sin oevu).
1783. godine Patentom o toleranciji idovima su dodijeljena kljuna prava poput
naseljavanja, ispovijedanja vjere i studiranja.
Posedbno je radikalan stav imao prema Rimokatolikoj crkvi kao najutjecajnijoj takvoj
instituciji. Proglasio je brak graanskim ugovorom, imenovao je crkvene velikodostojnike,
zabranio je samostalnu komunikaciju crkvenih oblasti i pojedinaca u Monarhiji s onima izvan
nje i ukinuo je sve preostale crkvene redove. Takoer je ukinuo i sva dotadanja sjemenita te
je ustrojio sredinja dravna sjemenita. Svjetovna vlast mijeala se u unutarnja crkvena
pitanja (odreivala je broj svijea koje smiju gorijeti u crkvi, ili raspored zvonjenja).
Osnovane su brojne nove upe kako bi sveenici mogli to bolje ispuniti svoju zadau, a to je
skrb za duevni i svkodnevni ivot vjernika. Sveenici su plae dobivali od drave.
Razdoblje prosvijeenog apsolutizma oznailo je poetak osnivanja masonskih loa. Hrvatske
loe osnovane su prvo u Glini i Zagrebu trudom grofa Ivana Drakovia. Najistaknutiji mason
bio je Maksimilijan Vrhovac, lan beke loe Prudentia. Masonske loe ubrzo su stavljene
pod strogi nadzor redarstvenika, a ubrzo su i zabranjene.
Jedan od najvanijih poteza Josipa II. bila je izrada sveobuhvatnih katastra i proglaenje
slobode tiska.
Nastojao je opismeniti stanovnitvo pa je osnivao i poticao polaenje osnovnih kola. Srednje
kolstvo trebalo je ostati rezervirano za elitu stoga je uveo kolarine i njemaki kao nastavni
jezik.
Utemeljio je opu bolnicu koja je trebala skrbiti za srednje i nie slojeve drutva. Sastojala se
od umobolnice i rodilita.
I u Hrvatskoj su otvarane bolnice, kao npr. zagrebaka bolnica koju je utemeljio Maksimilijan
Vrhovac ili rijek bolnica sv. Duh u kojoj je otvorena i umobolnica, prva takva u regiji.
U Hrvatskoj su centralizacijske reforme nailazile na veliko ogorenje. Umjesto upanija,
uvedene su nove oblasti iji se teritoriji nisu poklapali s onima nekadanjih upanija, a pritom
nisu potivane ni zemaljske granice. Prostor Banske Hrvatske obuhvaen je Zagrebakim i

4
Peukim okrugom, ali je Zagrebaki obuhvaao i bivu Zaladsku upaniju u Ugarskoj, a
Peuki Virovitiku i Srijemsku upaniju.
Obezvrijedio je i ast bana, postavivi na tu poziciju Franju Balassu.
Podruje od Rijeke do Novoga postalo je Ugarsko primorje s posebnim upraviteljem.
Jedan od najpoznatijih jozefinista bio je Maksimilijan Vrhovac kojeg je vladar postavio za
rektora centralnog sjemenita u Peti, a 1787. godine imenovan je zagrebakim biskupom.
Meu prosvjetiteljima, osim Vrhovca i krleca, valja spoemnuti A. B. Krelia (povijest
zagrebake Crkve i hrvatska politika povijest od poetka 17. st te Annuae), T. Brezovakog
(Matija Grabancija i Diogene), M. P. Katania, A. M. Relkovia (Satir iliti divji ovik), A.
Kanilia (Sveta roalija) i J. Keresturija. Najvei utjecaj imao je Razgovor ugodni naroda
slovinskog A. Kaia Mioia.
Prve novine u Hrvatskoj, Ephemerides Zagrabienses, tiskane su 1771. godine u Zagrebu na
latinskom jeziku.

Josip II. je u sijenju 1790. godine povukao sve reforme u Ugarskoj i Hravtskoj osim Edikta o
toleranciji i prava kmetova.

OBNOVA STALEKE USTAVNOSTI 1790.-1813.

Nakon smrti Josipa II., hrvatski i ugarski stalei nadali su se da e doi do obnove staleke
ustavnosti, to se i dogodilo. Na prijestolje je doao Leopold, a prvi vladarevi potezi opravdali
su oekivanja. Bansku ast dobio je Ivan Erdody, a sazvan je i Hrvatski sabor 1790. godine
kako bi pripremio hrvatske prijedloge i stavove za Ugarski sabor.
Barun Ignjat Magdaleni samtrao je kako je zbog apsolutizma obesnaena Pragmatika
sankcija i kako Hrvatska i Ugarska imaju pravo na odabir nove dinastije. No veina je
plemstva ipak bila za malo manje radikalno rjeenje zalaui se za oslanjanje na Ugarsku kao
saveznicu u borbi protiv apsolutizma. Kljuna osoba u formulaciji te nove prougarske politike
bio je Nikola krlec Lomniki. Posrijedi je, jasno, prougarska politika koja je protuteu Beu
traila u Budimu i Peti, ali ne podcjenjujui hrvatsku autonomiju. Ta politika usvojena je na
Hrvatskom saboru 1790. godine kada je zakljueno da se osnuje Senat kraljevstva kao
zajednika ugarsko-hrvatska vlada. Ako to nekim slujem ipak ne bi bilo mogue, hrvatsko-
slavonske oblasti do osloboenja hrvatskih krajeva od mletake i osmanske vlasti priznaju
nadlenost Ugarskog namjesnikog vijea. Sabor se sloio da se o vojnoj kontribuciji za
Hrvatsku odluuje na Ugarskom saboru, ali odjeljeno od ugarske kontribucije i to tako da o
njemu odluuju hrvatski poklisari zajedno s kraljem. (kontribucija je porez davan kralju kao
pomo za opremu vojske, a plemii su ga bili osloboeni jer su osobno ili u rat).

5
Kontribuciju bi izglasavao sabor, a Civilna Hrvatska imala je pravo na polovicu iznosa. Sabor
je takoer zahtijevao uspostavu banske vlasti u punom opsegu te prvo da kralju predlae
etvoricu kandidata za taj poloaj. Sabor se izjasnio za slubenost latinskog jezika uz uporabu
hravtskog u vojsci, a smatrao je da vojsku treba uiniti nezavisnom od krune. Sabor nije
priznao marijaterezijanski urbar i protivio se podjeli vjerskih i graanskih prava
protestantima. Sabor nije prihvatio krev prijedlog teksta kraljevske zavjernice prema kojem
bi vladar koji pogazi ustav izgubio pravo nasljedstva. Zahtjevali su i ukidanje Varadinskog
generalata i Ugarskog primorja.
U isto vrijeme, u Ugarskoj je ve poela prva faza nacionalnog pokreta, pa su hrvatski nunciji
bili iznenaeni zahtjevima i stavovima Ugrskog sabora iz 1790./1791. godine. Ugarski sabor
zahtjevao je da se maarski uvede, ako ne kao slubeni, onda barem kao neobavezni jezik u
kole. Takoer je dolo do izraaja maarski stav da su slavonske upanije dio ue Ugarske i
da trebju biti zastupane samo na Ugarskom saboru. Tim zahtjevima postalo je oito da
hrvatska prougarska politika nema nikakvih izgleda za uspjeh, pa su nunciji morali svojski
prionuti na obranu hrvatskih prava. Hrvatski je sabor 1791. godine istaknuo kako se ilirski
jezik treba predavati u gimnazijama, akademijama i sveuilitima.
Leopold je odbacio osnutak Senata kraljevstva i neovisnost vojske o Kruni i pravo Sabora da
predlae kandidate za bana, ali je priznao poseban hrvatski vjerski zakon i kontribuciju
odvojenu od ugarske, a podrao je i slubenost latinskog jezika u Hrvatskoj. Kako bi izvrio
pritisak na Ugarski sabor, Leopold je dozvolio Srbima u junoj Ugarskoj i Banskoj Hrvatskoj
da se okupe na saboru u Temivaru obeavi im ujedno osnutak Ilirske dvorske kancelarije u
Beu te autonomiju na zasebnom teritoriju u Banatu na elu sa srpskim despotom i saborom, a
na slian nain poticao je i rumunjske zahtjeve u Erdelju. Tek nakon to je ojaao svoj poloaj
prema Ugarskoj, Leopold se okrunio u crkvi sv. Martina u Pounu 1790. godine za ugarsko-
hrvatskog kralja.
Razdoblje kraja 18. i poetka 19. stoljea proeto je otporima i sazrijevanjem
kasnostalekog drutva te postupnim prihvaanjem potrebe uvoenja reformi i u
redovima hrvatske elite (plemstvu, sveenstvu i graanstvu). krlec je iznio
prosvjetiteljsko-kameralistike, ali i ranoliberalne ideje. Istaknuo je kako valja
poticati poljoprivredu, obrt, trgovinu, promet i manufakture jer je smtrao da je
stanovnotvo kljuna kategorija razvoja gospodarstva. Smatrao je da bi trebalo
zabraniti daljnje irenje alodija, povisiti poreze, uvesti sustav carinskih olakica
uvodei zatitne carine prema Austriji. Izjasnio se za ukidanje svih ekonomskih
monopola i liberalizaciju trgovine. Zalagao se za skrb o opem dobru, za

6
 odgovornost i profesionalizaciju uprave. Istaknuo je vanost naobrazbe te
postojanje drutvenog ugovora izmeu vladara i naroda kao i trodiobnu vlast jer
su izvrni organi samo jedan njezin segment.
Protivnici prougarske orijentacije bili su T. Brezovaki i M. Vrhovac. Vrhovac je u svom
djelovanju usredotoen na Bansku Hrvatsku i na nastojanja da se obnovi jedinstvo Trojedne
Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Smatrao je da je nuno formirati hrvatski jezini
standard. Zasluan je i za napredak zdravstva podizanjem bolnice u Zagrebu. Istaknuo se i u
politici kao banski namjesnik tijekom Napoleonskih ratova. Zalagao se da upnici marno
obavaljaju svoje pastoralne dunosti te da vode status animarum i liber memorabilium. Nakon
smrti Leopolda, postao je politiki nepodoban te je oklevetan da je lan jakobinske urote.

Obraun s jakobincima znaio je i obraun s pristaama korijenitih reformi, to je temeljno

obiljeje vladavine Franje II. Franjo se 1804. godine proglasio carem Austrije kao Franjo I.
Francuska uprava u hrvatskim krajevima nije trajala, svoje posjede napustili su ve 1813.
godine prepustivi ih austrijskoj vojsci na elu s generalom Franjom Tomaiem. Franjo I.
nije Banskoj Hrvatskoj vratio teritorij juno od Save nego ga je ukljuio u austrijsku
Kraljevinu Iliriju sa sjeditem u Ljubljani. 1807. godine ustaljeno je rjeenje kojim je Rijeka
bila zastupana u Ugarskom i Hrvatskom saboru. Vrhovno vojno zapovjednitvo u Zagrebu
ujedinjeno je s onim u Karlovcu.

OD APSOLUTNOG K NACIONALNOM

Nakon Napoleonova poraza, vladar je uveo apsolutizam pa je razdoblje od 1813. do 1825.

godine poznato kao franciscejski apsolutizam. Na Bekom kongresu potvrena je pripadnost
Lombardijsko-venetskoga kraljevstva Austrijskom Carstvu, dok su Moneda, Parma, Toskana i
Piacenza bile u posjedu pobonih grana Habsburga. Razdoblje od 1815. do 1848. godine u
Monarhiji je u znaku kneza Metternicha i njegove politike stabilnosti i odravanja europskog
poretka uspostavljenog na Bekom kongresu. Metternich je smatrao da bi valjalo dokinuti
velike razlike u ureenju pojedinih zemalja Monarhije, poglavito izmeu austrijskih zemalja i
Ugarske. Valja promatrati i njegove ideje o stvaranju junoslavenskoga kraljevstva unutar
Monarhije, s Hrvatskom, Dalmacijom i Kranjskom, koje su ostale neostvarene zbog vladareva
neslaganja, ali su svakako utjecale na Veliku Iliriju iz Drakovieve Disertacije te na davanje
doputenja Ljudevitu Gaju da tiska novine. Metternichovi planovi doli su prekasno jer su
narodi Monarhije ve krenule putem nacionalnog osvjetenja.

7
U to vrijeme nastale su i brojne domoljubne pjesme, odnosno pjesme usmjerene buenju
nacionalne svijesti, koje su nerijetko postale dravne himne. Antun Mihanovi 1835. godine u
Danici objavljuje pjesmu Horvatska domovina, koju je kasnije uglazbio Srbin Josif Runjanin.
Razdoblje od 1815. do 1848. godine u njemakoj i austrijskoj historiografiji esto se zove
predoujskim, a u hrvatskoj je definirano kao etapa pretpreporoda, zapoetog jo 1790.
godine.
U socijlanom pogledu valja istaknuti kako se, usprkos ouvanoj moi plemstva, graanstvo
sve jae afirmira, njegujui bidermajer, kulturu udobnosti, ali i jednostavnosti i familijarnosti.

Premda se vladar enio ak 4 puta i imao je 12 djece, naslijedio ga je maloumni najstariji sin
Ferdinand.

PREPORODNO RAZDOBLJE

Hrvatski sabor je 1827. godine pristao da maarski bude obvezan predmet.

Preporod je poetna faza hrvatskog naciopnalnog pokreta i uvelike je obiljeen znaajkama
takvih pokreta na podruju srednje Europe.
Jo Horvatska ni propala Ljudevita Gaja nastala je 1832. godine, a izvedena je 7. veljae
1835. usred njemakog igrokaza na sceni zagrebakog kazalita ime se prvi puta u kazalitu
uo hrvatski jezik. U Hrvatskoj je poetnu fazu nacionalnog pokreta obiljeio ilirizam.
Preporoditelji su preuzeli ranomoderne teze o ilirskom podrijetlu Junih Slavena, u tenji da
utemelje vlastitu tradiciju. Ilirizam nikako nije iskljuivao hrvatstvo, to je vrlo jasno istaknuo
Vukotinovi u djelu Ilirizam i kroatizam. Netono je ilirizam interpretirati kao nastojanje
stvaranja junoslavenske drave jer su posrijedi kulturna nastojanja.
Problem hrvatskim integracijskim nastojanjima predstavljalo je postojanje triju dijalekata.
Krajem 18. i poetkom 19. stoljea jezina je neujednaenost predstavljala problem dravnoj
upravi i kolstvu. Stoga je imenovana komisija koja je raspravljala o usklaivanju hrvatske,
odnosno kajkavske i slavonske, odnosno tokavske grafije. 1816./1817. godine kolski
nadzornik Toma Koak zalagao se za upotrebu tokavice u svim osnovnim kolama. Dodatna
potekoa bile su tadanje klasifikacije slavenskih jezika koje su hrvatski jezini korpus
cijepale, uglavnom identificirajui na cijelome slavenskom jugu dva kljuna jezika i naroda:
srpski i slovenski. Najistaknutiji slavisti poput Jerneja Kopitara, Josefa Dobrovskog, Vuka
Karadia ili Pavle afarika nisu predviali mjesto za standardni hrvatski jezik koji bi
obuhvatio sve hrvatske zemlje. Ljudevit Gaj se koristio modelom to ga je predloio slovaki
pjesnik Jan Kollar koji je predviao 4 jezika na slavenskome podruju, ruski, eki, poljski i
srpski, naglaavajui nunost knjievne i uope kulturne slavenske uzajamnosti. Kollarov

8
model bio je Gaju najprikladniji jer nije cijepao hrvatski prostor, a predviao je stvaranje
jednoga jezinog standarda na cijelome slavenskom jugu pod srpskim imenom, koje je Gaj
zamijenio ilirskim.
1830. godine Gaj je u Budimu objavio Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja,
prijedlog jedinstvenog hrvatskog pravopisa, ali ujedno i odraz sazrijevanja ideologije pokreta
s njemakim modelom kulturne nacije, temeljene na jeziku. Objavljivanje Kratke osnove
smatra se krajem dugotrajne pretpreporodne faze i poetkom neposredne pripremne faze
preporoda.
1832. godine Matija Smodek odrao je prva predavanja na narodnome jeziku na zgrebakoj
Akademiji, a Josip Kuevi 1830. usustavio je i objavio hrvatska municipalna prava.
1832. godine tiskana su dva vana dijela-Diserterija Janka Drakovia i Genius patriae Ivana
Derkosa. Drakovievo djelo istie mogunost stvaranja Velike Ilirije koja bi obuhvatila
Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju, Vojnu krajinu, Istru, Kranjsku i Koruku te Bosnu. Istie
kako narodni jezik valja uvesti u javnu upravu. Zalae se za poboljanje kolstva dostupnog
svima, za vjersku toleranciju i ravnopravnost spram pravoslavnih vjernika. Drakovi brani
hrvatsku municipalnu autonomiju prema Ugarskoj i predlae osnutak hrvatske vlade ali
istie zajedniku konstitucionalnost i potrebu politike i ekonomske suradnje. Neke od ostalih
predloenih mjera su uvoenje ranokapitalistikih elemenata unaprijeivanjem trgovine,
obrta, manufakture, poticanje stvaranja plemstva po zasluzi i humaniji odnos prema
kmetovima. Najvaniji elementi toga programa bili su prihvaeni na Hrvatskom saboru 1832.
godine. Zakljueno je da se protestantima ne dodjeljuju graanska prava u Hrvatskoj, da se
odbije zahtjev Virovitike upanije da slavonske upanije budu izuzete od ovlasti bana i
Sabora, brani slubenost latinskog jezika i zatrai puna obnova banske asti. Nunciji su dobili
instrukcije da se potakne pitanje osnutka hrvatske vlade ukoliko opet doe do nametanja
maarskog jezika. Odbijen je prijedlog da se plemstvo oporezuje. Tijekom 1830-tih godina u
Ugarskoj je nacionalni i reformni pokret u punom zamahu. Na Ugarskom saboru voenom od
1832. do 1836. godine istaknuli su se Lajos Kossuth, barun Miklos Wesseleny i Ferenc Deak.
Na tom saboru predlae se uvoenje maarskog kao nastavnog jezika u Hrvatskoj od petog
razreda gimnazije. Protiv toga hrvatski se zastupnici obraaju predstavkom vladaru, koji
odbija sankcionirati taj zakljuak, a Ugarski sabor 1843./1844. zakljuuje da za 10 godina
maarski jezik mora postati slubenim jezikom javne uprave u Banskoj Hrvatskoj.
Puna preporodna faza zapoinje 6. sijenja 1835. godine kad Gaj objavljuje Novine
horvatzke na kajkavskom s kulturnim prilogom Danicza. 1836. Gaj mijenja ime u Novine

9
ilirske koje izlaze na tokavskom. Ilirci se oslanjaju na tokavicu, dok se njihovi protivnici
maaroni oslanjaju na kajkavtinu.

Preporod u kulturi:
Dimitrije Demeter napisao je dramu Teuta, a I. Kukuljevi Sakcinski Juran i Sofija ili Turci
pod Siskom. Vatroslav Lisinski operu Ljubav i Zloba. Ivan Maurani proslavio se djelom
Smrt Smail-age engia, Stanko Vraz Gusle i tambura, ulabije, Petar Preradovi Prvenci,
Mirko Bogovi Ljubice, Smilje i kovilje, Domorodni glas. Vukotinovi je napisao Rue i trnje.
Ostali su bili Mihanovi, toos, Gaj, Matija Maurani, Nemei Gostovinski. Rakovac, Vraz
i Vukotinovi ureivali su knjievno glasilo Kolo. Sa svojim filolokim radovima istknuli su
se Ivan i Antun Maurani, Uarevi, Babuki i Veber Tkalevi.
Tijekom 1840-tih godina odvija se izraena politizacija i polarizacija na dva tabora-
maaronski i ilirski. Ilirci imaju Ilirsku stranku i Novine ilirske te se oklupljaju u Narodnom
domu. Maaroni imaju Horvatsko-vugersku stranku a okupljaju se u drutvu Kasino u palai
grofa Aleksandra Drakovia i nisu imali svoje novine.
Prva moderna politika karikatura Maaron u kolijevci pripisuje se Ivanu Havlieku.
Preporod su podravali dio srednjeg (Kukuljevi i Vukotinovi) i visokog (Janko Drakovi,
Jurica Ori, Franjo Kulmer) plemstva, znatan dio graanstva, poglavito gradska inteligencija
(Gaj, Babuki, Rakovac, Mauranii), dio asnika (Preradovi, Jelai) i sveenstvo (toos,
Veber Tkalevi). Valja istaknuti kako je meu pripadnicima preporoditelja bilo i puno
pripadnika drugih nacija i vjeroispovijesti poput Slovenca Vraza, Grka i pravoslavca Dimitrija
Demetra i Nauma Mallina, Srbina Petra Preradovia, Svetozara Kuevia, Slovaka i
protestanta Bogoslava uleka i drugih.
Maaronski pristae dolzili su iz redova visokog (Juraj i Levin Rauch) i sitnog plemstva
(Danijel Josipovi) te dijela graanstva.
Prilikom obnove zagrebake upanije 1845. godine na Markovu trgu dolo je do izgreda jer je
na okupljeno stanovnitvo pucano iz jedne maaronske kue, dolo je do komeanja i vojne
intervencije, a rezultat je bio vie ozlijeenih i mrtvih. (Na pripremama skuptine zagrebake
upanije 1845. godine krivotvoreni su potpisi, kako bi bilo vie maarona a
manje narodnjaka. Poginulo je 10 (15) ljudi te ranjeno tridesetak ljudi. Prvi hitac ispaljen je iz
kue maaronskog odvjetnika Tadije Feria). Te srpanjske rtve postale su narodnim
muenicima. Politizacija, ali i uspjesi preporoditelja potakli su beko sredite da 1848. godine
zabrani ilirsko ime, pa su se od tada stranka i novine zvali narodnima. Potpora plemstva bila

10
je kljuna za podrku preporoditeljskim zahtjevima u Hrvatskom saboru. Na saboru 1845.
godine doneseni su novi zahtjevi. Zahtjeva se uzdignue zagrebake akademije na razinu
sveuilita, a Zagrebake biskupije na rang nadbiskupije i metropolije, osnutak Katedre za
narodni jezik i knjievnost na Akademiji i ustroj Uenog drutva. Do 1848. godine
preporoditelji su postigli znatne uspjehe, proirili su krug svojih pristaa u kvantitativnom,
socijalnom i regionalnom pogledu, predijelili jezini standard, osnovali mreu udruga i
institucija, pokrenuli glasilo, objavili niz programatskih, ali i knjievnih djela, pridonijelu
politizaciji Banske Hrvatske te postigli da narodni jezik 1847. godine postane slubeni.
Preporoditeljski tabor unutar sebe podijeljen je bio na dva, uvjetno reeno, konzervativnija
(Janko Drakovi) i liberalnija (Vukotinovi, Maurani) dijela. Upravo je taj liberalniji dio
izrastao u voe etrdesetodmakog pokreta i stao iza sustavno dormuliranog nacionalnog i
graansko-liberalnog programa.
U teritorijalnom pogledu, jezgru preporoda inio je trokut Zagreb-Varadin-Karlovac.
Preporod su podupirali dijelom i trgovci, obrtinici, prijevoznici i poduzetnici, a njegovi su
odjeci doprli i do Istre, Dalmacije, BiH i june Ugarske, a veliko zanimanje za preporod javilo
se u Korukoj i Donjoj tajerskoj. Tako se u Dalmaciji oko 1840-tih stvara krug oko Ante
Kuzmania koji objavljuje Zoru dalmatinsku, a preporodne se ideje ire i u Istru u krugu
domoljubnih sveenika i nekih uitelja.

Preporod je bio vrlo popularan i meu enama graanske, ali i plemike elite. One 1842.
godine pokreu vlastito Drutvo domorotkinja. Najpoznatije su Sidonija Rubido Erdody,
Dragojla Jarnevi, Jelisaveta Pranika, Josipa Vanca (majica Ilira, zemaljski aneo
ili ljubljena mamica). Jarnevi i Erdody prikazane su na grafici Muevi ilirske dobe, a
Sidonija je ovjekovjeena na sveanom zastoru Hrvatskog narodnog kazalita.
DUNOSNICI I INSTITUCIJE SUSTAVA
Kraljevska vlast
Kralj je imao pravo na objavu rata, sklapanje mira, voenje vanjskih poslova, vrhovno vojno
zapovjednitvo, vrhovno redarstvo i nadzor, vrhovno zemljino gospodarstvo, regalna prava i
monopole, imenovanje slubi i asti, prava glede vjerskih zajednica te na odreenu vrhovnu
vlast u vrenju zakonodavnih, sudskih i izvrnih funkcija.
Od 1785. godine habsburki vladari nose i naslov apostolski (pravo imenovanja crkvenih
velikodostojnika).
Palatin

11
Palatin ili nadvornik prvi je barun Ugarskog kraljevstva, a postavljaju ga Sabor i vladar na
neogranieno vrijeme. On je posrednik izmeu vladara i stalea te ima upravne, sudbene i
vojne ovlasti. uvar je peata, vrhovni sudac i zapovjednik vojske. Predsjeda Gornjim
domom Ugarskog sabora, a od 1723. godine i Ugarskim namjesnikim vijeem i potpisuje
odluke Ugarskog sabora. Zadnji palatin bio je nadvojvoda Stjepan.
Personal
Po poloaju, personal je drugi barun Ugarskog kraljevstva te kraljev zastupnik u pravosudnim
poslovima. On predsjeda Donjim domom Ugarskog sabora, a od 1723. je i potpredsjednik
Ugarskog namjesnikog vijea i prisjednik ugarskog Stola sedmorice. Nerijetko je biran iz
nieg plemstva.
Ban
Ban je najvii svjetovni velikodostojnik Hrvatske. On je kraljev predstavnik na hrvatskom
teritoriju. Ban je virilist Gornjeg doma Ugarskog sabora. On posreduje izmeu vladara i
stalea. Ima iroke ovlasti, izvrne, sudske i vojne, najvii je elnik uprave i sudstva pa
predsjeda Banskim stolom. Zapovjednik je vojske. Ima svoje simbole, bansko ezlo i zastavu.
Od Ugarsko-hrvatske nagodbe, ban vie nije predsjedao Hrvatskim saborom, nego je to
postala zasebna dunost. Nije smio biti ni vojna osoba. Bana zamjenjuje podban, a s
vremenom se ustalila tradicija da je namjesnik zagrebaki biskup.
Austrijska dvorska kancelarija, Kuna, Dvorska i Dravna kancelarija, Dravno vijee
1620. godine utemeljena je Austrijska dvorska kancelarija kao habsburki pandan carskom
tijelu. Osim vanjske politike bila je nadlena i za Dvor i vladajuu dinastiju.
1760. godine osnovano je Dravno vijee kao savjetodavno tijelo sastavljeno od triju velikaa
u statusu ministra, triju lanova iz redova ostalog plemstva te strunjaka koji su nosili titulu
dravnog savjetnika.
Ugarska dvorska kancelarija
To tijelo funkcionira kao razgranata i velika pisarnica. Funkcionirala je i kao vjerodostojno
mjesto, ovlateno za izdavanje, ovjeru i pohranu dokumenta te voenje evidencija donacija,
podjela plemstva, imenovanja i slino.
Ugarska kraljevska komora
To tijelo je osnovano 1723. godine sa zadaom da bude ekspoziturom kraljeve izvrne vlasti
na teritoriju Ugarske. Bilo je odgovorno za provoenje zakona i kraljevskih odredaba i
ovlateno da suverenu predlae rjeenja. Od 1791. godine, jedan je savjetnik bio iz Hrvatske i
Slavonije.
Kraljevsko vijee za Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju

12
To tijelo osnovano je 1767. godine za teritorij Banske Hrvatske na poticaj Franje Kollera. Na
elu vijea bio je ban, a sainjavalo ga je 5 vijenika. Isprva mu je sjedite bilo u Varadinu,
ali je 1776. g. prebaeno u Zagreb. Cilj mu je bilo smanjiti utjecaj stalea.
Trgovaka intendanca
Sjedite joj je bilo u Trstu. Od 1752. godine podreene su joj Rijeka, Bakar, Senj i Karlobag.
Izvrno tijeli intendenance je kapetanski upravitelj.
Ugarski sabor
Ugarski je sabor bio dvodoman. Slubeni jezik sabora bio je latinski. Uglavnom je zasjedao u
Bratislavi. Poseban se sabor sastojao u svrhu krunidbe za ugarsko-hrvtskog kralja.
Hrvatski sabor
Hrvatski sabor je najvanija institucija gdje se okupljaju hrvatsko-slavonski stalei i redovi.
Slubeni naziv sabora je Generalna skuptina Kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Slubeni jezik sabora sve do 1847. godine bio je latinski, a prvi govor na hrvatskom odrao je
1832. godine generalmajor uro Rukavina Vidovgradski. Prvi zastupniki govor odrao je I.
Kukuljevi Sakcinski 2. svibnja 1843. godine. Raspravljanje na narodnom jeziku Sabor je
omoguio 1845. godine. 23. listopada 1847. godine hrvatski jezik je postao slubenim
jezikom Sabora i cjelokupne javne uprave u Banskoj Hrvatskoj.
Sabor ima zakonodavnu i pravosudnu funkciju, upravnu ulogu jer obavlja javne poslove poput
dravne obrane i financija.
Hrvatski sabor mora se sastati uoi Ugarskog sabora kako bi izabrao nuncije i uobliio
naputak za njih, te potom opet nakon Ugarskog sabora kako bi sasluao izvjee svojih
nuncija i proglasio zakljuke koje je vladar sankcionirao.
Hrvatski sabor ima samo jedan dom. Statuta su odredbe zakona koje su predstavljale zakon u
uem smislu.
Kljuni dunosnik saborskih poslova je protonotar. On je uvar dravnog peata i
dokumenata, vodi protokol saborskih zakljuaka i ovjerava ih svojim potpisom i peatom.
Hrvatska kraljevinska konferencija
Zvana je i banska konferencija. Tim se nazivom oznaavaju sastanci hrvatskih poklisara na
Ugarskome saboru kojim apredsjeda ban. To je savjetodavno staleko tijelo koje saziva ban ili
banski namjesnik u izvanrednim okolnostima kada se sabor ne moe sastati ili kada u kratkom
roku treba donijeti odluke.
Banski stol i Zemaljski sudbeni stol
To je sudbeno tijelo utemeljeno 1723. godine. Banski stol je istodobno prizivni i
prvostupanjski sud. Apelacije Banskoga stola od poetka 18. stoljea ile su na Kraljevsko

13
sudite i potom na ugarski Stol sedmorice, a od 1807. godine izravno na stol sedmorice. Na
elu mu je sam ban, ostali lanovi su prisjednici.
Zemljski sudbeni stol je sudbeno tijelo prve molbe i prizivni sud. Nadlean je u brojnim
parnicama pa i u tubama protiv upana i podupana u osobnim stvarima. Bavio se albama
na presude. Sjedite mu je bilo u Zagrebu.
upanije
upanije su teritorijalno upravne jedinice koje su sve do 1848. godine zajednice plemstva.
upanije civilne Hrvatske su Zagrebaka, Krievaka i Vradinska, a Slavonije Virovitika,
Srijemska i Poeka. upanije su regionalno uporite plemstva i uivaju znatnu samoupravu u
upravnim, financijskim, pravosudnimi vojnim poslovima. Ubiru kontribuciju, provode
insurekciju, skrbe o mitnicama, prometu, teinama i mjerama i slinim poslovima. Na elu im
je veliki upan.
Zaseban poloaj imaju slavonske upanije. U pravosudnom i politikom pogledu slavonske
upanije podreene su banu i Hrvatskom saboru, no izdvojene su u financijskom pogledujer
su ukljuene u ugarski porezni sustav. U Civilnoj Slavoniji uvedene su ugrske porte, a
andleno tijelo bilo je Ugarsko namjesniko vijee. Od 1751. godine slavonske upanije slale
su izaslanike na Ugarski sabor bez posredovanja Hrvatskog.
1759. godine uveden je novi upanijski sustav oktroiran Hrvatskoj. Taj sustav temeljen na
ugarskom iz 1723. godine pa je i hrvatske velike upane postavljao kralj. Time su upanije
velikim dijelom izmaknute itjecaju Sabora.
Veliki upan vodio je upravne, sudske i vojne poslove upanije i morao je biti sesilan u
dotinoj upaniji. On predsjeda velikim i malim upanijskim skuptinama, kao i svim
sudskim vijeanjima upanijskog sudbenog stola. upana zamjenjuju dva podupana. Na
razini cijele upanije postoji postoji sudbeni stol u kojem, osim velikog upana, sjede jurasori.
Zadatak upanijskog odvjetnika-fikala, bio je da nastupaju kao tuitelji protiv javnih
zloinaca te da budu branitelji onih koji nisu mogli platiti trokove parnice poput udovica,
sirotinje ili kmetova u sporu protiv vlasnika.

Notari su vodili arhiv i registraturu, pisali zapisnike sjednica i skuptina te formirali slubene
nekretnine.
SIMBOLI I CEREMONIJE
Postojale su tri kategorije naslova, grba i peat ovisno o uporabi. U prvu kategoriju pripadale
su najsveanije i najvanije prigode poput sklapanja ugovora, sveanih proglaenja,

14
abdikacija i slino. Druga je obuhvaala administrativna proglaenja i manje sveane prigode,
a trea carska runa pisma i natpise na kovanicama.
Trobojnica je nastala kombiniranjem starih simbola, plave boje slavonskog i srveno-srebrne
boje hrvatskog grba.
Skrb o pravilima ivota na Dvoru vodila su 4 dostojanstvenika: vrhovni dvorski upravitelj,
vrhovni komornik, vrhovni dvorski maral i vrhovni dvorski konjuar.
Meu damama, glavno mjesto zauzimala je glavna dvorska upraviteljica vladarice, potom one
pojedinih nadvojotkinja, a zatim dame palae i dvora te naposljetku ene komornika.

Sveanosti su se djelile na crkvene i svjetovne te javne i kune. Najvanija ceremonija bila je

krunidba ugarsko-hrvatskog kralja. Druga najvanija ceremonija bila je instalacija bana.
GOSPODARSKA SITUACIJA
Temelj itne trgovine, djelo Josipa ipua i Disertacija Janka Drakovia.
Usprkos zamahu trgovine i prometa, velike tekoe predstavljao je nedostatak dobrih
prometnica i modernih prometnih sredstava poput parobroda i eljeznica te spor preobrazba
manufakturalne u industrijsku proizvodnju. Teritorij Monarhije nije funkcionirao kao
zajedniko carinsko podruje, a ekonomski razvoj oteava i neotuivost feudalne batine.
Aktiviranje magistralnih trgovakih pravaca iz srednje Europe prema sjevernojadranskim
lukama s jedne strane te pema Solunu i Carigradu s druge strane, otvorilo je hrvatski prostor
intenzivnoj i unosnoj tranzitnoj trgovini u koju su se postupno ukljuivali domai trgovci.
Tako se obogatila rijeka obitelj Benzoni.
Zajedniki interesi dijela graanstva i plemstva potakli su stvaranje honoratskog sloja, ali su
doprinjeli i stvaranju novoga graanstva. Upravo na sjecitu magistralnih trgovakih pravaca
nastala je integracijska jezgra s urbanim sreditima Karlovcem, Siskom, Varadinom i
Zagrebom. Staleke udruge obrtnika i trgovaca u predoujskom razdoblju bili su cehovi i
trgovaki zborovi-gremiji.
Sve do 1848. godine, trgovina je i dalje bila optereena starim nametima kao to su kraljevska
carina tridesetnica i maltarina. Trgovinu je optereivao i neujednaen novani sustav u kojem
je postojali vie vrsta novca u opticaju. Sreivanju financija doprinijelo je i osnivanje
Austrijske narodne banke 1816. godine.
I dalje su bile u opticaju ceste koje su davno trebale biti modernizirane, a rije je o Jozefini i
Karolini. Jedna od rijetkih kopnenih prometnica bila je Lujzijana koja je povezivala sjeverni
Jadran sa zaleem. Valja spomenuti cestu prema Varadinu i Ptuju koja je poveznica sa
tajerskom te s autrijskim zemljama.

15
Stanje nije bilo bolje ni u pogledu rijenih puteva pri emu su glavnu potekou predstavljali
slaba brodljivost dijela Save i Kupe te ienje i odravanje tih prometnica.
1844. godine prvi je domai parobrod Sloga Ambroza Vranjicana doplovio u Sisak. Ubrzano
se razvijao Osijek prosperirajui na sjecitu trgovakih magistrala alpskih, podunavskih,
jadranskih i balkanskih prostora. Rijeka je jo 1719. godine proglaena slobodnom lukom te
zajedno sa Senjom, Karlobagom i Bakrom podvrgnuta Trgovakoj intendanci u Trstu.
Prva eljeznika pruga u svijetu otvorena je 1825 godine, dok je u HM prva moderna
eljeznica otvorena 1837. godine na relaciji Floridsdorf Deutsch Wagram. Gradnja prve
eljeznice u Hrvatskoj Zidani Most Zagreb sisak bila je 1862. godine. Ta pruga je
sjevernohrvatski prostor vezivala na prugu Be Trst.
Kljune prepreke uspjenoj izgradnji hrvatske eljeznike mree bile su uloga politikih
imbenika i nekoordiniranost i slabost domaih snaga.
Prvi tvorniki pogoni preteito su nastajali ili na plemikim imanjima i bili vezani uz preradu
njihova sirovina ili su bili osnivani inicijativom drave ili stranih investitora.prva vea
manufaktura osnovana je u Rijeci 1752. godine i bavila se preradom eerne trske. Struktura
prvih pogona uglavnom je obuhvaala prehrambenu, drvnu i duhansku industriju, staklane,
preradu pepeljike i koe, papirane te proizvodnju kamenine. Najvanije su bila prerada drva,
mlinovi i brodogradnja. Rijeka tvornica papira osnovana je 1828. godine i prvo je pravo
industrijsko poduzee. Jaka grana po vrijednosti proizvodnje bila je brodogradnja. Na
rijekim podrujima istiu se kao brodograditelji Andrea zanon, braa Schiavon te Karlo
Katalini. U Kraljevici se grade i ratni brodovi. Postojala je i rijena brodogradnja u Sisku,
Jasenovcu, Vukovaru, Petrovaradinu u Osijeku.

Eksploatacija rudnika u 18. stoljeu esto je bila u rukama pojedinih plemia, poput Erdodyja,
Batthyanya i Kulmera.
KOLSTVO
Pravo na osnovnokolsko obrazovanje stekla su, barem na papiru, sva djeca bez obzira na
staleku, konfesionalnu, etniku i spolnu pripadnost. Vjera je i dalje imala integrativnu ulogu
u drutvu, a vjeronauk je bio obvezan predmet na svim razinama obrazovanja. Vane kolske
reforme u Monarhiji raene su pouzoru na pruske, a njihov glavni artikulator bio je opat
Johann Felbiger.
Puke kole podijeljene su na jednogodinje trivijalke, na trogodinje glavne kole u
gradovima te normalke u glavnim gradovima pokrajina. Normalkama je pripojen prvi razred
gimnazije pa su gimnazije postale petogodinje s tri gramatika i dva humanistika razreda.

16
Trivijalke su nie poetne kole na selu, u njima se poduavao trivium (itanje, pisanje i
raunanje uz vjeronauk). U glavnim kolama dva do tri uitelja poduavala bi proireno
gradivo. Normalne ili uzorne kole imale su etiri do pet uitelj i ravnatelja te se iskljuivo iz
njih moglo ii na daljnje kolovanje.
Antun Roi, profesor varadinske gimnazije napisao je najrazraeniji prijedlog za preustroj
seoskih kola. Zalagao se za raznovrsnu nastavu, kvalitetne udbenike i nezavisnost uitelja
od upnika. Predloene su i mjere usmjerene poboljanju poloaja uitelja. Ljudevit
Vukotinovi u djelu Neto o kolah pukih opisuje loe stanje u kolstvu i predlae osnutak
uiteljske kole, postavljanje plaenih i odgovornih nadzornika, obvezno trogodinje kolstvo
za djeake i dvogodinje za djevojice.
Srednjokolsku razinu predstavljalo je 6 estogodinjih gimnazija, u Zagrebu, Varadinu,
Rijeci, Osijeku, Karlovcu i Poegi.
Strune kole slabo su bile razvijene, najbolje su napredovale pomorske kole. Prvu knjigu o
nautici napisao je Matija Andrijani.

Najvia hrvtska kolska ustanova je Akademija u Zagrebu. Kao nastavni jezik, hravtski je
uveden u praksu kolske godine 1848./1849. godine.
VJERSKE INSTITUCIJE I ZAJEDNICE
Meu crkvenim organizacijama kljunu ulogu imala je Rimokatolika crkva.kstoliks obnova
vre je vezala Bansku Hrvatsku uz Svetu Stolicu i beko sredite oslabivi sponu s
Ugarskom. Na prostoru Banske Hrvatske Katolika je crkva krajem 18. Stoljea organizirana
u tri biskupije: Zagrebaku, Senjsko-modruku i Srijemsko-bosansku.
Biskupi koji bi stajali na elu pojedine crkvene provincije nazivali su se primasi, a najvii
sveenici Banske Hrvatske su biskupi.osim svjetovnog sveenstva, vanu ulogu ima i
redovniko sveenstvo. Poseban utjecaj imale su franjevke-klarise te dominikanke i urulinke.
Vanu ulogu imala je i druba salezijanaca, a meu enama sestre milosrdnice sv. Vinka
Paulinskog.
Marija Terezija uvela je neke reforme kojima je odreeno da nitko ne moe polagati zavjete
prije 21. Godine te da se redovnici ne smiju udaljavati iz samostana ni naputati upsku
slubu. Papa je ukinuo isusovce, a Josip II. Ukinuo je vie od 700 samostana, a bolje su proli
jedino prosjaki redovi kao npr. franjevci. Svjetovno i redovniko rimokatoliko sveenstvo
imalo je mogunost dobre naobrazbe i izvan Hrvatske stoga ne udi da je elita katolikog
sveenstva bila izrazito dobro obrazovana.

17
Jurisdikciju nad sklapanjem brakova provodila je prema kanonskom pravu Rimokatilika
crkva sve do enidbenog patenta Josipa II. kojim je brak postao graanskim ugovorom.
Crkva je i u kasnostalekom drutvu kolektivni feudalni gospoda s velikim imanjima.
Dok je vie sveenstvo ivjelo u udobnosti, nerijetko i u raskonoj materijalnog egzistenciji,
nie je sveenstvo prualo potpuno drukiju sliku. To je sveenstvo ivjelo u nepovoljnim
materijalnim okolnostima, a u radnom pogledu bilo je mnogo optereenije jer je osim
redovnog pastoralstva obavljalo i posao kolskoga ravnatelja i uitelja. Stoga je razumljivo
zato je jozefinizam naao uporite meu niim sveenstvom. No jozefnizam se zasnivao na
nasadama ve postojeih strujanja poput jansenizma, febronijanizma i katolikog
prosvjeiteljstva. Jansenizam, nazvan po Flamancu Korneliju Jansenu, nijee skolastiko
razlikovanje volje kao nagona i volje kao ovjekova slobodna izbora istiui nunost
postojanja milosti. Febronijanizam je ime dobio po Nicolausu von Hontheimu (Febroniju)
koji organizira nacionalne crkve kao protuteu centralizmu rimske Kurije. Katoliko
prosvjetiteljstvo zamjetno je jo u prvoj polovici 19. Stoljea i ublailo je dogmatski znaaj
Crkve i protivilo se baroknoj pobonosti, kontemplativnim redovima i zahtjevalo reformu
liturgije.
Jozefinistike reforme promijenile su svakodnevicu sveenika. Naglaavaju vanost redovitog
pastoralnog rada pa se provodi regulacija upa prema broju vjernika te biskupija prema
zemaljskim granicama, reformira se bogosluje, a plae se isplauju iz dravne blagajne.
Katolika crkva imala je vanu ulogu u oblikovanje nacionalnog identiteta. U preporodu je
bio i znamenit broj sveenika kao to su opat I. Krizmani, kanonik S. Moyses i J. Haulik. No
najpoznatiji je Pavao toos koji se nalazi na Bukovevu sveanom zastoru za HNK. Mladi
sjemenitarci pokreu u Zagrebu 1836. Godine Kolko mladih rodoljuba. Cilj je promicanje
narodnog jezika, prevoenje djela svetih otaca i predavanja iz narodne povijesti.
Vano je napomenuti da je sveenstvo u velikom broju sudjelovalo na velikoj narodnoj
skuptini u Zagrebu na kojoj su prihvaena Zahtjevanja naroda.
Na prostor Banske Hrvatske pravoslavno stanovnitvo naseljavalo se krajem 17. i poetkom
18. stoljea u netom soloboenu Slavniju. Na prostoru Banske Hrvatske pravoslavci su
najzastupljeniji u Slavoniji. U gradovima uglavnom nema puno pravoslavaca, najvie ih je u
Osijeku i Karlovcu. Isprva je sjedite srpsko-pravoslavne mitropolije bilo u Kruedolu na
Frukoj gori, a zatim je premjeten u Srijemske Karlovce.
Na hrvatskom prostoru organizirane su krajem 17. stoljea Gornjokarlovaka eparhija, a
poetkom 18. stoljea Pakraka, Kostajnika i Severinska eparhija. No odrat e se samo
Pakraka i Srijemska eparhija.

18
I pravoslavna crkva ima svjetovno i redovniko sveenstvo. Kalueri ive u manastirima na
elu s igumanom. Najvie tijelo crkveno-zakonodavne i crkvenosudbene vlasti je arhijerejski
sabor, a izvrne arhijerejski sinod na elu s patrijarhom ili arhiepiskopom.
Iznimno su bile vane crkveno-narodne skuptine odravane u Srijemski Karlovcima. Na
zahtjev skuptine, Marija terezija je osnovala Dvorsku komisiju za Banat, Erdelj i Iliriju koja
je trebala skrbiti o svim crkvenim i vjerskim pitanjima pravoslavnih vjernika HM.
Izgradnjom hijerarhijske strukture, Pravoslavna je crkva u HM uvrstila svoj poloaj postavi
vanim zemljoposjednikom.
Vrlo dugo se Srbe nazivalo Raanima ili Raanima, a od kraja 18. st. Sve ee je u uporabi
naziv Srbi.
Ediktom Josipa II.pravoslavci stjeu pravo na obnaanje javnih slubi i graanskih prava.
Razlike izmeu katolianstva i pravosljavlja oituje se i u obrazovanju koje je kod katolikog
sveenstva bilo na viem nivou, ali i u liturgijskom jeziku, obredima, pitanjima primata pape i
crkvene discipline te na veu otvorenost pravosljavlja tradicionalnim vjerovanjima.
Jedan od vanih projekata katolike obnove je unijaenje-poticanje doseljenog pravoslavnog
stanovnitva da prihvate uniju s Katolikom crkvom. Grkokatolici pritom zadravaju
pravoslavnu liturgiju, li priznaju primat pape te vlast rimokatolike crkve. Unijaenje je
zamiljeno kao prvi korak pokatoliavanja pravoslavaca. Djela koja se bave tom temum jesu
Kamen pravi smutnje velike A. Kanilia. Uporite grkokatolika postat e umberak. 1777.
godine utemeljena je grkokatolika eparhija sa sjeditem u Krievcima, ali je broj
grkokatolika vrlo malen.
Protestanti ili evangelici zajedniki je naziv za sve kranske konfesije koje su se odijelile od
rimokatolianstva na temelju Lutherovih teza i teza njegovih uenika. Valja razlikovati
pripadnike augsburke i helvetske konfesije. Prvi prihvaaju teze koje je na temelju Lutherova
uenja oblikovao Melanchton, a drugi su kalvinisti. Reformacija se nije uspjela dublje i
trajnije ukorijeniti na hrvatskom tlu, to se vidi po iznimno malom broju protestanata.
idovi u Monarhiji ne samo da nisu bili jednakopravni nego nisu ni tolerirani, premda u
razliitim pokrajinama postoje razlike. Banska Hrvatska pripada onim podrujima Monarhije
u kojima su zabrane bile vrste pa im boravak i naseljavanje nisu bili soputeni. Verbalni i
tvorni antiseminizam su i horizontalno i vertikalno rasprostranjeni pojavljujui se u svim
pokrajinama i meu svim drutvenim slojevima.
idovi, kao sposobni privrednici i posjednici kapitala, pune blagajnu Marije Terezije brojnim
nametima i posebnim taksama. Vrhunac tih napora predstavljat e patent o toleranciji Josipa
II. od 31. Oujka 1783. Godine koji idovima u Ugarskoj jami pravo naseljavanja,

19
ispovijedanja vjere i studiranja. Krajem 18. stoljea i poetkom 19. idovi e se poeti
sustavnije doseljavati na prostor Banske Hrvatske i organizirati svoje bogotovne opine u
veim gradovima kao npr. Rijeka, Varadin i Zagrebm dok npr. neki gradovi kao Poega nisu
doputali naseljavanje idova. Osim bogotovnih opina osnivaju se i dobrotvorne zadruge-
Herve Kadie, a prva osnovana bila je u Varadinu.
Ugarski je sabor 1840. Godine dopustio idovima naseljavanje u svim gradovima osim
rudarskih naselja te stjecanje zemljoposjeda tamo gdje je to i ranije bilo mogue.
Predstavnici hrvatskih idova u dva su se navrata obratili Hrvatskom saboru traei slobodno
raspolaganje nekretnina,a i cehovskim zanatima, no zahtjevi su im bili odbijeni. idova je u
ruralnim sredinama bilo vrlo malo. ivot i djelovanje idova i dalje je bilo ogranieno, nisu
mogli stei graanska prava i nekretnine niti biti lanovi cehova pa su smjeli obavljati samo
zanimanja koja nisu bila cehovski organizirana.

idovi su veliko znaenje pridavali kolovanju pa su bili znatno zastupljeni meu lijenicima
i pravnicima te umjetnicima.
KASNOSTALEKO DRUTVO
Premda je feudalizam u cijeloj HM, pa tako i u Banskoj Hrbatskoj osnao na snazi, barem
formalno, sve do 1848. godine, valja imati na umu da je od prosvjeenog apsolutizma sustav
modificiran te da je posrijedi zavrna faza feudalnih odnosa i stalekog drutva.
Plemstvo pripada drugom staleu te uiva povlastice posjedovanja zemlje i podanika,
neplaanja poreza, sudbenih ovlasti i obnaanja javnh slubi. Oni imaju pravo na feudalnu
rentu, uivaju sudbene ovlasti prve instancije na svojem teritoriju, ubiru razna novana
davanja, postavljaju sveenike u crkvama i kapelama te uitelje na svom imanju.
U ranom novom razdoblju u Hrvatsku dolaze nove plemike obitelji.
U Banskoj Hrvatskoj plemstvo sve do 1848. Godine obnaa javne dunosti, ono je natio
politica, a njegova su kljuna uporita na zemaljskoj razini Sabor, a na regionalnoj upanije.
Od polovice 18. i posebice od poetka 19. stoljea intenzivira se ekonomska aktivnost
plemstva u agraru, zahvaljujui otvaranju trgovakih pravaca od Podunavlja ka
sjevernojadranskim lukama.
Dok je u Hrvatskoj oita brojnost sitnog plemstva i malih posjeda te znatniji udio plemstva
hrvatskog podrijekla, u Slavoniji je izraenije visoko plemstvo, dobrim dijelom, nehrvatskog
podrijetla s velikim posjedima.
Najvei broj plemia imale se Zagrebaka i Krievaka upanija. U Slavoniji ih je bilo najvie
u Virovitikoj upaniji. Meu Slavonskim plemstvom u 19. stoljeu prevladavaju velikai,

20
dobrim dijelom stranog podrijetla. Postoje razlike izmeu slavonskih veleposjednika domaeg
i stranog podrijetla. Strani veleposjednici dre svoje latifundije kao jednu gospodarsku
jedinicu, a domae velikake obitelji imaju vie srednjih i manjih posjeda. Meu
veleposjednicima bile su i crkvene institucije katolike i pravoslavne, a osobito veliki posjedi
pripadali su Zagrebakoj i Srijemsko-bosanskoj (akovakoj) biskupiji i pojedinim redovima
te pravoslavnoj mitropoliji u Srijemskim Karlovcima. Jedina latifundija izvan Slavonije bio je
posjed grofova festeticsa u Meimurju, meutim, ono do 1848. godine nije bilo dijelom
Banske Hrvatske.
Zanimljivo je da, barem uoi ukidanja feudalizma, ni jedan posjednik iz civilne Hrvatske nije
imao posjede u Slavoniji i obratno.
Elitu su predstavljali velikai ili magnati-baruni, grofovi, kneevi i vojvode, dok su
nadvojvode bili lanovi vladajue kue. Magnatima su po slubenoj dunosti pripadali ban,
dvorski dostojanstvenici i veliki upani. Nakon baruna, slijedili su vitezi, plemeniti i plemii
samo s pridjevkom von. U uvjetima otvorenog sukoba narodnjaka i maarona poetkom
1840-tih godina, postojale su tendencije da seljako plemstvo dobije pravo osobnog
sudjelovanja na Saboru, no to je otklonjeno 1845. godine.
Primjer plemike opine na elu s knezom je Turopolje.
U politiko.nacionalno, pogledu sitno plemstvo uglavnom e se opredjeliti za maaronstvo,
dok je situacija sa srednjim plemstvom sloenija.
ivot velikaa odvijao se u socijalnoj, kulturnoj i prostornoj izdvojenosti. Punoljetni velikai
su virilisti s pravom osobnog zastupanja na Hrvatskom saboru. Osim feudalnih imanja s
dvorcima, burgovima ili kurijama, velikai imaju i raskone gradske palae. Najpoznatijim
dvorcima pripada onaj Drakovievih u Trakoanu te dvorac Odescalchijevih u Iloku, te
dvorac oruevih u gornjoj Stubici. Od gradskih palaa izdvajaju se Rauch-Ori u Zagrebu i
patai u Varadinu.
Obiteljski ivot velikaa tekao je zadanim tokom. Matrimonijalna strategija bila je usmjerena
jaanju socijalnog ugleda i materijalnog blagostanja. Stoga izbor branog partnera nije bila
odluka pojedinca, nego dio ire socijalno-ekonomske obiteljske strategije. Brani partner
morao je biti iste konfesije, stalea i solidnog materijalnog stanja te besprijekorna udorea.
Plemika dokolica obiljeena je zabavama i sveanostima, plesovima, igrama, kartanjem,
lovom, jahanjem itd. Plemstvo, poglavito visoko, postaje sve obrazovanije.
Pripadnici tog sloja dobro su obrazovani poligloti koji vladaju latinski, nerijetko i starogrkim
i francuskim jezikom, a u Slavoniji i maarskim.

21
Vano je naglasiti da su i ene tog stalea biel dobro obrazovane. Poduavali su ih privatni
uitelji ili su polazile samostanske djevojake kole.
Plemii su bili vani pokrovitelji prosvjete, kulture, bogotovlja. Oni su patroni crkava i kola
na svojem teritoriju, a ta njihova uloga nee potpuno nestati ni ukidanjem feudalnih odnosa
1848. godine. Poznati dobrotvori bili su grof B. Patai i ena Eleonora, a grof J. Erdody sa
enom Marijom bio je pokrovitelj drutva Varadinska dobroinstva slonost. Grof Franjo
Drakovi bio je prvi predsjednik odbora varadinskog glazbenog drutva, a grof Juraj Ori
utemeljitelj zagrebakog streljakog drutva.
Preporod je jasno pokazao kako su velikai, ali i plemstvo uope, glede odnosa prema
nacionalnom pitanju unutar sebe raslojeni. Dio srednjeg plemstva pa i visokog, podupirao je
preporod, poglavito od sredine 1840-tih godina kada poinje politika suradnja Narodne
stranke s ugarskim magnatima. Plemike obitelji koje su podupirale preporod bile su
Drakovii, Orii, Jelaii, Kukuljevii, Oegovii. Osim odnos prema nacionalnom pitanju,
plemstvo je bilo podijeljeno i prema politikoj orijentaciji te odnosu prema modernizaciji.
Promaarski orijentirani bili su rauch ili bedekovi Komorski, a prema bekom dvoru bili su
okrenuti Kulmerovi, metel Oegovi i Bombellesa.
Vano je naglasiti da su liberali bili lanovi razliitih politikih opcija. Unionisti nisu bili
konzervativnji od narodnjaka ni obratno jer razlike nisu slijedile razdjelnicu liberalno-
konzervativno nego su tekle politiko-nacionalnim smjernicama. Plemiki liberalizam
podrazumijeva da jedan sloj plemstva, poput srednjeg, sitnog ili visokog, prihvati liberalne
ideje ili to uini plemstvo cijele jedne regije.
Termin graanstvo sloen je i obuhvaa barem tri znaenja: staleku pripadnost kao graana
slobodnih kraljevskih gradovan i povlatenih trgovita, graana u politiko-pravnom pogledu
kao cives, graana drave, to je znaenje rasprostranjeno od druge polovice 18.stoljea i kao
graansku klasu, tekovinu 19. stoljea. Staleko graanstvo pojam je razliit od moderne
graanske klase koja e se u Hrvatskoj oblikovati u razdoblju nakon 1848. godine. Velik dio
stalekog graanstva, poglavito njegov najbrojniji dio-obrtnici, opirat e se modernizaciji i
nee se moi prilagoditi trinoj privredi. Graansko pravo ogranieno je konfesijama,
spolnim, dobnim, ekonomskim i udorednim kriterijima. Graani su na neki nain kolektivni
feudalni gospodari, imaju i svoje posjede, pa ak i kmetove, uivaju regalna prava od kojih su
najvaniji vlastita uprava i sudstvo te kolektivnp zastupanje na saboru. Uz prava idu i obveze
poput javnih tereta, desetine, davanja vojnika i ukonaivanja vojske.
Drukija situacija je u primorskim gradovima koji imaju kapetanska vijea i podreena su
Transkoj intendenciji.

22
Gradovi civilne Hrvatske i Slavonije imali su ukupno tek 8 slobodnih kraljevskih gradova.
Jezgru stalekog graanstva inili su obrtnici. Trgovaca je bilo manje i bili su esto stranci. U
veim gradovima osobito slavonskim, vanu ulogu imali su dobrostojei srpski trgovci. Oni
su bili trgovci itom i stokom, s odbrim vezama ne samo u Monarhiji nego i na Balkanu.
Od poetka 19. stoljea sve je vie trgoavca idova.
U Zagrebu su najbroj bili obrtici poput obuara, krojaa, gumbara i tkalaca. Nije bilo slobode
obrta i trgovine, nego su iskljuivo pravo izrade i prodaje artikala na pojedinom podruju
uivali domai majstori i trgovci udrueni u korporacije i obrtnike cehove i trgovake
gremije. Slobodna prodaja proizvodila je vrijedila je samo za trajanja sajmova.
Eliti su pripadali zlatari, urari, kovai, zidari, mlinari i mesari. Trgovci su bili zatieni svojim
korporacijama-gremijima ili zborovima. Trgovci su esto bili Slovenci, Talijani, Srbi, Grci,
Nijemci, Maari ili esi.
Trgovci na malo zvali su se kramari ili sitniari.
Pripadnici pravne inteligencije uglavnom su bili Hrvati i Maari, a pripadali su im profesori,
uitelji, inovnici i lijenici.
U Monarhiji se razvija bidermajerski stil koji traje od 1815. do 1848. godine. Bidermajer je
naziv rasprostranjen diljem srednje Europe, a stil obiljeava jednostavnost i funkcionalnost
namjetaja i stambenih objekata, kao i leerne obiteljske i pejzane scene u slikarstvu.
Do kasnog 19. stoljea na prostoru Banske Hrvatske zbivala su se lokalna kretanja
stanovnitva i proces unutarnje kolonizacije. Civilna Slavonija imala je vea naselja, pravilna
rastera jer su kue poredane u niz inile sokake. Prostor civilne Hrvatske gue je naseljen, ali
je posrijedi vei broj manjih naselja, u nekim regijaa i prilino ratrkanih. Slavonska
vlastelinstva formirala su se tijekom dekameralitacije, od poetka 18. stoljea do 1830-tih
godina.
Dolo je do velikih nemira zbog novog poreznog sustava. Dobro organizirana buna je ona
Ticianova iz 1807. godine u Srijemu. Nemiri su zahvatili i posjede Karlovake mitropolije te
Voin. Veliki nemiri zahvatili su i Krievaku upaniju.
Feudalna renta sastojala se od triju dijelova: radne rente ili tlake, naturalne i novane rente.
Osim ubiranja feudalne rente, vlastelini su uivali velika i mala kraljevska prava.
Feudalna imanja sastojala su se od alodija i rustikala, a marijaterezijanski urbari proveli su
konanu diobu alodija u vlasnitvu gospotija i rustikala.
Kmetovi su imali utvrena prava. Urbijalno zemljite nije se smjelo pretvarati u alodijalno,
imali su pravo vinotoja u odreeno doba godine, napasanje stoke na zajednikom panjaku,
koritenja ogrijevnog i graevinskog drva te ira i iarki za prehranu svinja.

23
Na svakom feudalnom imanju bilo je vie vrsta podanika ili slobodnih ljudi, koji su obraivali
razne vrste zemlje ili pruali vlastelinu nune usluge. Najbrojnija kategorija podanika bili su
kmetovi, naseljeni na selinoj zemlji i u urbijalnom odnosu prema vlastelinu. eliri ili
inkvilini naseljeni su esto na krevinama i imaju ili vrlo malo zemlje ili nemaju zemlju nego
tek okunicu. Gornjaci obrauju gorne zemlje-vinograde, koji poput panjaka pripadaju
izvanselinim zemljama, i njihove su obveze zasebno utvrivane. Podanicima su pripadali i
inenjaci, slobodnjaci, ponekad ak i plemii, koji bi se naselili na vlastelinsko zemljite
preuzimajui podanike obveze plaanja ina.
Kmetovi su ivjeli na seljakom posjedu nazvanom selite, koje se sastojalo od unutarnjeg i
vanjskog dijela. Veina kmetova dobila je na uivanje tek dio selita.
Nain obrade zemlje bio je zastario sustav s redoslijedom zimskih i ljetnih usjeva te
ostavljanjem zemlje na ugaru. Zemlja se obraivaa runo ili uz pomo stoke, zastatjelim
plugovima i oruem, a mehanitacije nije bilo.
U cjelini se hrvatski prostor dijeli na tri velike zone: panonsku, mediteransku i dinarsku, a
Banska Hrvatska preteito je pripadala panonskoj.
SEOSKA OBITELJ
U velikoj proirenoj obitelji temeljni su odnosi oni zmeu mukih i enskih srodnika-oeva,
sinova i brae, a ne mua i ene.
Premda je u cjelini seljatvo manje raslojenno od plemstva ili graanstva, i ono ima svoju
elitu. Rije je o seoskim poglavarima, zvanim i seoski suci i knezovi. Seoskoj eliti pripadaju i
slobodnjaci poput obrtnika i sitnih trgovaca.
Marginalizacija se dogaala zbog niza uzroka-moralnih, materijalnih, zdravstvenih i dr.
Marginalnim skupinama mogli su pripadati tako razliiti pojedinci ili cijele zajednice poput
Roma, prosjaka, mentalnih i tekih fizikih bolesnika, invalida, siroadi, neudanih majki,
jeftinih prostitutki, zatvorenika ili putujuih zabavljaa u rasponu od cirkusanata do glumaca.
Marginalci su smatrani otpadnicima koji nisu dio drutvene zajednice i ne potuju njezine
norme te ne raspolau nikakvim ili gotovo nikakvim drutvenim utjecajem i moi.
Plemenska i ekonomska struktura Roma poivala jr uglavnom na obiteljskom i plemenskom
zajednitvu izraenom u obiajim, jeziku, gospodarskoj djelatnosti. Tako se plemenska
skupina koja se preteito bavila obraivanjem metala nazivala Kalderaima, a ona koja
obrauje drvo Koritarima. Popisom su iskazani Romi u 4 upanije: Srijemskoj, Poekoj,
Krievakoj i Virovitikoj.
Zbog nesjedilakog ivota na rubu su i putujui zabavljai angairani u curkusima,
menaerijama ili glumakim druinama.

24
Nesesilni su bili i skitnice i prosjaci, meu kojima je bilo i onih kojima je to bio nain ivota
kao i onih koji su to postali silom prilika.
Zatvorenici su silom onemogueni u slobodi kretanja, a tek je za prosvijeenog apsolutizma
ukinuta tortura tijekom istrage.
Ukidanje okivanja te uvjetni dopust bit e uvedeni tek reformama bana Maurnia.

Vojna krajina od prosvijeenog apsolutizma do 1848. godine

GENEZA I USTROJ
Vojna krajina nastala je kao nuna organizacija obrane protiv osm. osvajanja, a nakon
zaustavljanja njihova daljnjeg prodora prema srednjoj Europi, ostala je u funkciji ne samo kao
sustav obrane nego i kao sanitarni kordon prema Osm. Carstvu. Vojna krajina ni u vrijeme
slabljenja Osm. Carstva nije ukinuta jer je predstavljala jeftin i lako dostupan izvor vojnika,
koji su u interesu Habsburga ratovali diljem Europe. Krajina ne samo to nije ukinuta nego je
jo i proirena na dio Slavonije i Banat. U 18. st. Vojna krajina sastojala se od meusobno
razliitih dijelova, a takve historijski oblikovane cjeline obiljeja su i Hrvatsko-slavonske
vojne krajine, unutar koje razlikujemo Varadinsku, Karlovaku, Bansku i Slavonsku krajinu.
Caraffinova komisija je 1702. formirala posavsku i podunavsku granicu, a 1744. ureena je i
militalizirana Slavonsko-srijemska krajina. Sjedite Slavonske krajine bio je Osijek, a potom
Petrovaradin. Varadinska krajina dio je koji dijeli civilnu Hrvatsku od Slavonije, sjedite joj
je isprva bilo u Koprivnici, a potom u Bjelovaru. Karlovaka krajina imala je sjedite u
Karlovcu, a zapadni dio nje nazivan je i Primorskom krajinom. Banska krajine bila je u
civilnim poslovima pod integracijom Hrvatske, obuhvaala je Glinsku i Kostajniku
pukovniju (sa sreditem u Petrinji), a zapovjednik joj je bio Ban.
Vojna krajina bila je naseljena raznim etnikim, konfesionalnim i socijalnim skupinama.
Vlake skupine naseljavale su se pod vodstvom vojvode ili sveenika. Interes habsb. i Vlaha
bio je da oni ne podlijeu hrvatskim staleima te trae povlastice koje se kose sa
municipalnim pravima to rezultira vlakim problemom. Militarizacija u 18. st. dokinuti e
ustanove vlakog obiajnog prava, ali to nee otvoriti put utjecaju hrv. stalea. Zbog
neuspjeha unijaenja ovaj prostor ostaje veinom bikonfesionalan- katoliki i pravoslavan.
Pravoslavci se poinju smatrati Srbima, a katolici Hrvatima. Koliko je doseljeno stanovnitvu
uivalo povlastice toliko je i bilo optereenom obvezom ratovanja diljem Europe. Hrvatsko-
slavonska vojna krajina izuzeta je ne samo teritorijalno iz hrv. podruja, nego i iz
kompetencije Hrv. sabora i bana. Njome od 1578. do 1705. upravlja Unutarnjoaustrijsko
dvorsko ratno vijee u Grazu, a financiraju je unutarnjoaustrijski stalei.

25
Uoi i tijekom prosvijeenog apsolutizma Vojna krajina doivljava niz promjena. Kljune
reforme provode se za Marije Terezije kada je jasna tendencija da se krajinici pretvore u dio
stajae vojske, da se napuste stare kapetanije i organizira nova uprava vojnog
znaaja.Posjedovana zemlje bilo je vezano uz vojnu slubu, ali je vrhovni vlasnik i dalje
vladar koji zemlju daje na uivanje, to je nasljedno pravo. U naelu se zemlja mogla i
prodavati ili dati u zalog, ali s mehanizmom osiguranja da e Krajina ostati naseljena jer se
nije doputalo da se obitelj iseli, a da ne proda zemlju.Tijekom 1770-ih svaka obitelj plaa
zemljarinu ovisno o veliini zemljita, a za svakog odraslog mukarca glavarinu. Za svakog
vojnika dobivala se naknada u obliku konstitutiva koja se nije isplaivala dok je vojnik bio na
bojinici jer se smatralo da ga tada ne uzdrava obitelj.
Tijekom 1745.-47. na podruju Hrv.-slavonske vojne krajine formirano je 11 regimenti. U isto
vrijeme postojale su i zadruge. Pukovnije su bile poluge ekscentrinih vlasti, a zadruge njen
intrinsini mehanizam, ali pukovnije nisu bile samo nositelj vojne nego i upravne,
gospodarske i sudske vlasti te su formirane uglavnom na temelju vojnih razloga, a ne
prirodnih granica ili prethodnih upravnih dioba.

Slavonska krajina sastojala se od Gradike, Brodske i Petrovaradinske regimente, Varadinska

od urevake i Krievake, Karlovaka od Like, Otoke, Ogulinske i Slunjske, a Banska
od Glinske i Petrinjske regimente. Do 1786. krajike regimente, osim banskih, nisu imale
vlasnika koji ima prava postavljanja asnika, podvoza i sl. Nakon vojnih pohoda krajinici su
odlazili kui, a zbog slabog popunjavanja regimenti se u vrijeme prosvijeenog apsolutizma
pokuava provesti unificiranje i rijeiti probleme popune sastava pa se provodi
teritorijalizacija Krajine tako da se njezinu podruju pridodaju dijelovi civilnog podruja.
Postupno se uvodi i priuvni sustav pa je formiran Zemaljski bataljun kao posljednji, trei
poziv starijih krajinika koji se po potrebi mogao aktivirati. Tijekom 2. polovice 18. st.
ujednaene su krajike odore, osim serana posebnih vrsta jedinica rasporeenih du
kordona, a od 1808. obvezna je slubena odora. U to vrijeme uvodi se i novo oruje, stare
dvocijevke i duga koplja zamjenjuju okovane puke jednocijevke. S obzirom da je
regimentska uprava bila nadlena za sve poslove na svojem teritoriju, vojne i civilne,
pukovnik je bio nositelj sveukupne vlasti. Vojne poslove vode vojni, a ostale upravni asnici.
Jezik uprave bio je njemaki. Regimenta se dijelila na satnije, iji se broj ustalio na 12, a
postojali su i bataljuni kao isto vojne jedinice. Pjeakim bataljunima pridodane su i
husarske postrojbe, a kasnije grenadiri i elitni pjeaci. Od 1789. do 1798./99. proveden je
kantonalni sustav kao jedini pokuaj stvaranje civilne uprave neovisne o vojnoj upravi. Za

26
prosvj. apsolutizma nastojalo se i objediniti sredita pa je 1776. zapovjednitva Banske
krajine premjeteno u Zagreb, 1783. ujedinjeno sa onim Varadinske, a 1786. u Zagreb je
premjeteno i ono Karlovake krajine. Godine 1823. formira se Vrhovno vojno
zapovjednitvo za Hrvatsku krajinu pa tako ne teritoriju Hrv.slavonske krajine postoje dvije
generalkomande, ona u Zagrebu za Hrv. krajinu i ona u Petrovaradinu za Slav.-srijemsku
krajinu. U generalkomandi postojalo je 5 odjela. Jedan je bio i ekonomski kojem su pripadali
raunovodstvo, porezi, novarstvo, graevina, umarstvo. U politiki su ili bogotovlje i
nastava, obrt, trgovina i redarstvo. Formirana je i sudska hijerarhija. Nerijetko su tu bili strani
suci auditori, a primjenjivalo se kodificirano ratno pravo i potisnuti su narodni sudovi
temeljeni na obiajnom pravu. Regimentski sud inili su auditor i pet prisjednika(asesora), sve
redom asnici osim jednog vojnika. Vano optereenje bila je radna obveza, rabota. asnika
rabota ukinuta je tijekom 18. st., ali ostale su jo dravna i opinska koje vrijede za radno
sposobne mukarce koji nisu u vojsci. Dok je dravna bila namijenjena izgradnji objekata ili
prometnica od opeg znaaja, opinska se prilagoavala potrebi sela. Dravne rabota bile su
osloboene obitelji kordonskih sereana, a vojni obveznici opinske.
OJ, KRAJINO; KRVAVA ALJINO
Ne samo vojni obveznici ve i cijelo stanovnitvo bilo je u slubi vojske. Vojna vlast
proimala je sve pore krajikog drutva, njezini najnii ogranci kumpanijska su
zapovjednitva u selima, a njezina vlast zahvaa i same zadruge ije glavare ona potvruje.
Stega se odravala tjelesnim kanjavanjem ibom, korbaem ili okivanjem i zatvaranjem.
Kanjavalo se ne samo zbog krivinih dijela nego i zbog svaa unutar kune zadruge pa su
vojne vlasti same zakljuile kako se ene preesto tjelesno kanjavaju te da to treba svesti
samo na prijestupe.
POD JEDNOGLAVIM ORLOM

Sudbina Krajine zapeaena je bitkom kod Wagrama pa je Schonbrunnskim mirom iz 1809.

godine Napoleonu ustupljena cijela Krajina juno od Save dvije pukovnije Banske i etiri
Karlovake krajine. Na veliki zagovor marala Augustea Marmonta, krajiko je ureenje
zadrano, a teritorij francuske Krajine nazvan Vojnom Hrvatskom. Nakon stvaranja Ilirskih
provincija Marmontu nedostaje viih asnika jer su mnogi preli na habsb. teritorij te ih ak
mora dovoditi iz Dalmacije. Pravoslavno vjersko sredite Vojne Hrvatske premjeta se iz
Plakog u Karlovac. Uvodi se i civilni brak. Sudbina franc. vladavine u Krajini zapeaena je
Napoleonovim porazom, ali valja istaknuti kako krajinici nisu bili zadovoljni franc. upravom

27
pa je i uspjeh austr. propagande, u organizaciji koje je vanu ulogu imao general Vinko
Kneevi, bio znaajan.
INSTITUCIONALNI OKVIR
Dok su Krajinu financirali stalei tajerske, Koruke i Kranjske, njome je upravljalo
Unutarnjoaustrijsko dvorsko ratno vijee u Grazu. Godine 1705. to je tijelo podreeno
Dvorskom raznom vijeu u Beu, a 1743. je i ukinuto. Dvorsko ratno vijee sa sjeditem u
Beu najvie je vojno tijelo do 1848. godine, kada ga zamjenjuje Ministarstvo rata. Od 1748.
ono je preuzelo i financiranje Krajine. Godine 1765. osnovan je i generalni krajiki
inspektorat, nadlean za obrte, obradu tla i vojne poslove te je 1768. prerastao u krajiki odjel
Vijea. Nakon Napoleonskih ratova Vijee je podijeljeno na 15 odjela, a za Krajinu je bio
nadlean drugi. Vijee je takoer upravljalo Krajikim proventnim fondom, u koji su se
slijevali krajiki prihodi.
Krajiki upravni institut osnovan je 1807. u Grazu i bio je namijenjen obrazovanju upravnih
asnika.
GOSPODARSTVO
Premda je beko sredite od razdoblja prsvijeenog apsolutizma bilo zainteresirano za
poticanje privredne aktivnosti u Krajini, bilo je jasno da krajinici nemaju povoljnih uvjeta za
proizvodnju vika proizvoda i njihov plasman na trite te da se sekundarni i tercijarni sektori
mogu tek usporeno razvijati. Krajinici su smjeli izuiti obrt, ali samo onaj koji nije cehovski
organiziran. Iznimka su bili obrti nuni za funkcioniranje svakodnevnog ivota, poput
tesarstva, zidarstva, staklarstva ili teki obrti. Krjinicima je doputeno trgovanje ako nije
nautrb vojne slube i krajinikova gospodarstva. Manufakture su mogli osnivati samo uz
doputenje vlasti.
Poput cjelokupnog krajikog prostora, i krajiki je bio orijentiran na primarni sektor.
Od agrarnih kultura prevladavale su krumpir, zelje, itarice, luk, kelj, soivice, repa. Od voa,
sadilo se ljive, jabuke, kruke, trenje, orahe, ljenjake, a u primorskom dijelu Krajine
smokve, bademi, breskve i marelice.
Osim poljoprivrede, stanovnitvo se bavilo i stoarstvom. U Slavonskoj i Varadinskoj krajini
uzgajali su se goveda i svinje, a u dijelovima Banske i Karlovake krajine stoka sitnog zuba,
koze i ovce. Vaan je bio i uzgoj teglee stoke.
Vani trgovaki putevi vodili su i prem aistoku i sjeveru. Beko sredite naroito je
pokuavalo aktivirati i krajike luke Senj i Karlobag, Jablanac, Sv. Juraj pa se preko njih
odvijala iva trgovina. Trgovalo se i s Osmanskim Carstvom, naroito s Bosnom i Srbijom.

28
Posebno je bila unosna trgovina svinjama koje su se uvozile iz Bosne i Srbije pa se potom
dobro oteane preprodavale na sajmitima u Glini i akovu ali i drugdje.
Krajinici su iivali i povlastice bescarinskog uvoda artikala za osobne potrebe iz OC ili
Primorja te nabavu soli iz dravnih skladita po limitiranoj cijeni.
Kontumaci su bila vea sredita, a rateli su bili njihove podrunice. Vaan kontumac postojao
je u Kostajnici, a njegovi rateli bili su u Oblaju, Dubici i Korlatu.
ume su bile dravne, ali su Krajinici u njima imali pravo slunosti osim krenja i dranja
koza u umi.
Valja spomenuti brodogradnju i rudarstvo. Njvee krajiko brodograditeljsko sredite jest
dakako Senj. Najvei krajiki rudnik nalazio se u Trgovima pokraj Kostajnice. Posrijedi je
rudnik eljezne rude sa eljezarom koji je krajem 18. stoljea osnovala Transka rudarska
kompanija. Osnovan je rudnik eljeza na Petrovoj gori.
Najvanija davanja bila su zemljarina, potroarina i glavarina.
VOJNI KOMUNITETI
Dio krajikih gradova razvio se primarno u obliku fortifikacijskih sredita, poput Karlovca,
Siska petrinje ili Broda. Vojne su vlasti planski podizale sredita tijekom druge polovice 18.
stoljea poput Bjelovara, Gospia i Nove Gradike. Osnivani su i krajiki komuniteti ije je
stanovnitvo bilo osloboeno vojne obveze i rabote. Komuniteti su trebali izrasti u sredita
trgovine, obrta i privredne aktivnosti uope, koja bi svojom poreznom snagom mogla barem
djelomice rasteretiti dravu u financiranju Krajine. Najvaniji komuniteti bili su Zemun,
Srijemski Karlovci, Petrovaradin i Senj, Bjelovar, Petrinja i Kostajnica. Mali komuniteti
poput Karlobaga i Ivania imali su tek nekoliko stotina stanovnika. Najvei komuniteti bili su
Zemun i Srijemski Karlovci. Stanovnici komuniteta dijelidi su se na graane i kontribuente.
Za stjecanje graanskog prava moralo se platiti postotak od imetka. Upravu je vodio
magistrat, ali na elu komuniteta u pravilu je bio asnik.
Hrvatsko-slavonski komuniteti bili su meusobno vrlo razliiti, kako po geografkom
poloaju, privrednoj i kulturnoj razvijenosti, broju stanovnika, tako i po demografskim
parametrima. Senj se isticao svojom kulturom i drutvenom osebujnou jer je zbog stare
tradicije slobodnog grada imao sauvan patricijat.
Konfesionalna struktura stanovnitva komuniteta razlikovala se od onog za cijelu Krajinu pa
je, osim u Slavoniji, pravoslavno stanovnitvo i njima slabije zastupljeno.
Poloaj ena bio je povoljniji nego u ruralnim krajikim sredinama i zbog manjega radnog
angamana te injenice da njihovi muevi i oevi nisu morali ii u rat. ene u komunitetima
bile su manje sputane pa je udoree u gradovima uvijek bilo nepostojanije u selima.

29
Poloaj djece u komunitetima takoer je bio drukiji od onih u selima, premda ne valja
prenaglaavati razlike izmeu urbanih komuniteta i njihove ruralne okolice jer su i najvei
komuniteti u prvoj polovici 19. stoljea nerijetko imali izgled veih sela. ivot djece u njima
razlikovao se po tome to im je bilo dostupnije kolovanje te to su barem djeca srednjeg sloja
bila oloboena poslova poput uvanja stoke.

KOLSTVO POVOJAENOG DRUTVA

Vaan cilj krajikih kola bilo je odravanje postojeeg militaliziranog seljakog drutva te su
krajike kole bile produena ruka vojen vlasti i namijenjena im je vie odgojna negoli
obrazovna zadaa. Dakako, odgojna u funkciji vojne vlasti. Za prosvjeenog apsolutizma
provedena je temeljita reforma Krajine i krajiko je drutvo militalizirano. Reformama je
obuhvaena i prosvjeta pa je jo 1764. godine donesena uredba da se u svakom sreditu
pukovnije podigne normalna ili glavna kola, s njemakim kao nastavnim jezikom. Godine
1774. Opim kolskim redom za austrijske zemlje uvedeno je obavezno polaanje osnovnih
kola, a izraena je i tendencija da svjetovna vlast skrbi o prosvjeti. Mrea kola je, osim
normalki, obuhvaala dvogodinje trivijalke u sjeditu satnija u kojima se, osim vjeronauka,
itanja, pisanja i raunanja, uio i njemaki jezik. kolovanje se moglo nastaviti u viim
kolama zvanim naduionicama. Posrijedi su trogodinje neobavezne kole s time to je trea
godina opetovnica tijekom koje nema redovite svakovdnevne nastave nego se dvaput tjedno
ponavlja prethodno gradivo. Postojale su i opinske srpske narodne ilirske kole u kojima je
nastava bila na narodnome jeziku i koje su postupno potiskivale stare crkvenonarodne kole.
Nastavu su i dalje drali sveenici, a djevojicama su bile namjenjene zasebne osnovne kole,
kojih je bilo vrlo malo, kao uostalom i svih ostalih tipova kola. Vlast je prednost davala
katolikim kolama. Dok je sveenstvo nastojalo da kole zadre svoj religijski znaaj,
graanstvo je bilo zainteresirano za proirenje nastavnog gradiva barem osnovama
matematike te uenjem njemakog pa i latinskog jezika. Gimnazije su osnovane u veim
urbanim sreditima marom sveenitva.
Premda su uitelji kao obrazovaniji sloj stanovnitva pripadali barem lokalnoj eliti, poloaj
krajinih uitelja bio je esto nezavidan. Oni su u prosjeku manje obrazovani od onih u
Banskoj Hrvatskoj i imali su esto samo trogodinje obrazovanje vie kole. Prvi uiteljski
teaj utemeljen je tek 1882. Godine u trajanju od samo tri mjeseca, a od 1841. produen je na
pola godine. Osim izraene discipliniranosti i tjelesnih kazni, naglasak je bio na uenju
napamet i na frontalnoj nastavi.
ETNOKONFESIONALNOST

30
Nakon neuspjenih habsburkih tendencija unijaenja, Krajina je prostor bikonfesionalnosti
jer je gotovo cjelokupno stanovnitvo pripadalo ili katolikoj ili pravoslavnoj vjeroispovjedi.
Znaajan udio pravoslavnog komunitetskog stanovnitva bio je u Petrovaradinskoj regmenti.
Krajike upe spadale su u nadlenost Zagrebake, akovake i Senjsko-modruke biskupije.
Senjskoj su pripadale upe Like, Otoke i Ogulinske, est upa Slunjske pukovnije te senjska
i karlobaka upa. Zagrebakoj su pripadale preostale upe Slunjske pukovnije te sve upe
Banske i Varadinske krajine. Krajem 17. i poetkom 18. st. obnovljene su Bosanska i
Srijemska biskupija, a 1773. sjedinjene su u jednu biskupiju sa sjeditem u akovu. Poetkom
17. st. zapoeo je proces unijaenja, tj. integracije doseljenog pravoslavnog stanovnitva u
katolianstvo to je bilo neuspjeno. Nije bilo dovoljno snano podupirano jer se istodobno
pravoslavlje toleriralo, a katolika hijerarhija nastojala je grkokatolikim vjernicima
nametnuti crkvena davanja. Takoer je poloaj pravoslavlja jaao i postupno se formirala
pravoslavna hijerarhija. Tijekom ranomodernog razdoblja u Krajini je bilo i protestanata,
uglavnom njemakog podrijetla, a idovima dugo nije bio doputeno naseljavanje u Krajini.
Militarizacija je znaila i da krajike vlasti zamjenjuju vjerske. Prerade povlastica rezultirale
su i donoenjem Deklaratorija od 16. srpnja 1779., koji je na snazi praktiki do ukidanja
Krajine. Njime je Marija Terezija uzela pravoslavno stanovnitvo u zatitu, ali ga je podredila
pravoslavnoj hijerarhiji samo u duhovnim pitanjima iskljuujui crkveni utjecaj na voenje
narodnih poslova u tradicionalnom, privilegijalnom smislu. Katolika Crkva uivala je
podruku drave i bila privilegirana, upnici su od kasnog prosvijeenog apsolutizma bili
financirani i od drave i nisu bili ovisni o davanjima mahom siromanog seljakog
stanovnitva. Gradnja vjerskih objekata bila je mogua samo uz doputenje Dvorskog ratnog
vijea.
Do enidbenog patenta Josipa II. jurisdikciju nad sklapanjem brakova imala je Katolika
Crkva. Godine 1792. enidbeni patent de facto je obezvrijeen odredbom da enidbeni
predmeti pripadaju u dijecezansku nadlenost, ali ta odredba nije vrijedila na teritoriju
Krajine. Brak izmeu katolika i nekatolika je doputen. Takoer je doputeno da u mijeanim
brakovima sinovi slijede oevu konfesiju ako je on pravoslavac, a keri majinu ako je ona
katolkinja. Ipak 1770. odlueno je da mijeani parovi moraju odgajati djecu u katolikoj vjeri.
To je promijenjeno u vrijeme Josipa II. pa su u braku katolika i nekatolika djeca morala biti
katolici, a u obratnom sluaju mogla su slijediti konfesiju roditelja istog spola, sinovi oevu, a
keri majinu. Tek 1843. odreeno je da konfesije djece predstavlja predmet odluke roditelja.
Svakodnevni ivot nieg plemstva nije bio proporcionalan vanosti njegove uloge, posebice
kod pravoslavaca ije sveenstvo je u pravilu ivjelo tee nego katoliko.

31
Artikuliranje nacionalnih pokreta i jaanje nacionalnog diskursa pojaavat e stvarne i
virtualne razlike izmeu etnokonfesionalnih zajednica u nastojanju da se pridobije to vie
pristaa. Kljuni promicatelj srpskog imena biti e nie sveenstvo i srpskog graanstvo. Sava
Mrkalj u svom Azbukoprotestu objavljenom u Budimu 1810. godine smatra kako treba
dobaciti crkvenoslavenski i govoriti i pisati svojim srpskim jezikom. U svojim zaecima
srpski je pokret temeljen na pozivanju na strare privilegije feudalnog karaktera i
konzervativnog je znaaja u politikom i idejnom pogledu. Nastaju ustanci u Srbiji, a
protuturski naboj izrazito je izraen u Krajini. Ustanke je podupirao i mitropolit Stratimirovi.
Jedan od najznaajnijih srpksih prosvjetitelja Dositej Obradovi postao je pak savjetnikom
ustanikog voe i ministrom.Godine 1826. osnovana je Matica srpska u Peti i uspostavljena
je suradnja s ilirskim pokretom. Najblii ilircima bili su Petar Jovanovi, Milo Popovi i
Jovan Steji. U Hrvatskoj je to bio Mojsije Balti, osniva drutva srpske mladei u Grazu.
Hrvatsko-srpska suradnja kulminirati e u pokretu 1848. Slubena hrvatska politika
zahtijevati e federalizaciju Monarhije s time to bi jedna federalna jedinica bila cjelovita
Trojedna Kraljevina s ujedinjenim slovenskim zemljama i Vojvodinom srpskom proglaenom
u Majskoj skuptini u Srijemskim Karlovcima. Hrvatski nacionalni pokret potican je iz
Banske Hrvatske, a njegovi glavni promicatelji u Krajini bili su nie sveenstvo i dio vieg
sveenstva, graanstvo i dio asnika. Vaan je i Senj, biskupijsko sredite sa licejem i
tradicijom slobodnog grada koji e izrasti u vano sredite hrvatstva. Istie se i sveenik ime
Starevi. Osim sveenstva vanu ulogu u hrv. nacionalnom pokretu imali su i asnici, koji su
za razliku od onih srpskog podrijetla, djelomice pripadali starom plemstvu. Dio hrv. asnika
bili su pak puani koji su se istakli vojnim sposobnostima, stjeui i plemiki naslov, ali i
pripadajui time novom plemstvu armalistima. Hrvatski asnici se nisu odupirali njemakim
kolama i forsiranju njem. jezika.
Srpski nacionalni pokret je u znatnom zamahu poetkom 19. st., a srpskim ustanci utjecat e
uvelike i na njegovu daljnju profilaciju i odmak od pozivanja na, u biti feudalne, povlastice
srpskog naroda u Monarhiji. Hrvatski pokret razvija se neto usporenije, ali zato
kontinuiranije, pri emu je podloga historijskog prava ostala konstantnom i u razdoblju kada
se probija argumentacija prirodnim pravom. Hrvatski je pokret, za razliku od srpskog,
centripetalan. Uloga Zagreba kao centra nedvojbena je i ne javlja se dislociranost
integracijskog sredita.
KRAJIKO DRUTVO I SVAKODNEVNICA
Krajiko je drutvo patrijahalno povojaeno seljako drutvo u kojem su nositelji prava i
obveza obiteljske zadruge. Rije je o proirenoj viegeneracijskoj obitelji kojoj je na elu

32
mukarac. U pravilu je to bio jedan od starijih, ali ne nuno i najstariji mukarac. Zadruge su
najvie rasprostranjena kod bunjevakih i vlakih, a najslabije kod hrv. obitelji, koje su bile
preteito nuklearne obitelji. U nuklearnoj obitelji naglaava se srodstvo, a u zadrunoj
zajedniko stanovanje i vlasnitvo. Zadruno je vlasnitvo bilo kolektivno, iako su pojedinci,
pa i ene, mogli imati svoj imetak steen bilo batinom, mirazom ili novcem dobivenim u
ratu. Starjeina zadruge ugledni je stariji mukarac, ve otputen iz vojne slube i
nekanjavan. Ima pravo nadzora nad svim lanovima zajednice, koju je zastupao prema
vanjskom drutvu i vlasti. Obavlja kupnje, prodaje, dri novac u zajednikoj blagajni, srkbi o
svim gospodarskim aktivnostima. Prvenstvo meu enama uivala je starjeinina ena.
Kordinirala je sve poslove vezane uz domainstvo pripremu hrane, ienje kue, izradu
odjee, skrb o peradi, odgoj djece i slino. Vojne vlasti poticale su nastanak i odravanje
zadruga. Zadruge se nastojalo odrati i u doba kada je bilo jasno da se moraju poeti raspadati
jer su nespojive s modernizacijom. Drugim krajikim ustavom iz 1807. doputene su diobe,
ali uz niz uvjeta. Svi punoljetni mukarci morali su pristati na diobu i sloiti se oko naina
njezine provedbe, a nakon diobe svaka je inokosna obitelj morala imati barem pola selita i tri
vojnosposobna mukarca. Nasljedni red u obitelji vie zapravo ne postoji ako cijela zadruga
izumre. Pravo se prenosi odraslim mukarcima, a ako njih nema, onda ono pripada enama.
Krajike se obitelji uklapaju u istonoeuropski model. Potreba za radnom snagom ne
podmiruje se lanovima vlastite proirene obitelji nego angamanom najamnika. Mortalitet i
natalitet su visoki.
Vlasti su jo od prosvijeenog apsolutizma nastojale poboljati zdrastvenu i higijesnko-
epidemioloku situaciju. U vanim gradovima otvaraju se ljekarne i bolnice. Josip II. naloio
je da se u svakom sreditu pukovnije podigne bolnica. Osnovao je i ustanovu za obrazovanje
vojnih lijenika. Vojni su lijenici bili dobro obrazovani, ali njihove usluge nisu prodirale u
civilno stanovnitvo ruralnih sredina.
Naseljavanje Krajine nije bilo organizirano i nije teklo planski. Temeljita reforma provedena u
vrijeme prosvijeenog apsolutizma podrazumijevala je i plansko naseljavanje i eliminaciju
ratrkanih malih naselja. Potie se okrupnjavanje postojeih i osnutak novih naselja te
onemoguava gradnja kua na osami. Najvea su bila slavonska sela, a najmanja ona u
Karlovakoj krajini. Naselja su podizana dvoredno ili jendoredno du puteva, s tim to su
dvoredna imala na kraju ulice dva ardaka, a jednoredna na svakom kraju po jedan ardak.
Kue su graene od drva, ali na zidanim temeljima, krovovi su zbog obilnih padalina bili
visoki i strmi. U Kordunu i Lici bilo je i kua subalpskog tipa veih kua sa sobom i
prozorom u potkrovlju, s krovom napravljenim od daica. U sreditu naselja nalazili su se

33
asniki stanovi i crkve. Slavonska su naselja bila najvea, najbogatija, a i izgledom su se
razlikovala jer su ih oblikovale iroke ulice orovi. Kue su zidane i prostranije nego u
ostalom dijelu Krajine. Svakodnevnica krajinika bila je tako oblikovana geomorfolokim i
kulturnim znaajkama pojedine regije, ali i specifinou krajikog ureenja+vojnom slubom
i vrhovnitvom vojne vlasti. Znatan dio Hrv. slavonske krajine nalazio su u sferi utjecaja
dinarske kulture. Naselja tog prostora dijelila su se na tri ripa. U planinskim predjelima
izmeu Velebita i Kapele nastala su vea naselja na rubovima krkih polja, dok su u
breuljkastom i umovitom predjelu Slunjsku pukovnije naselja bila mala i ratrkana. U
Banskoj krajini postojala su naselja izmeu tih dvaju tipova. Taj dio Krajine obiljeava
stoarstvo, prevladavaju ovce i koze, a posebno vane bile su ovce, izvor mesa, mlijeka i
mlijenih preraevina, ali i sirovina poput koe i vune. Kue su jednostavne, s otvorenim
ognjitem i leajevima prostrtim uza nj na tlu. Kue su drvene s vie stonih i gospodarskih
nastamba talom, pojatom za ovce i koze, krmekom te kukuruzanom, trapom, kolnicom za
kola i suom za orue. Like brvnaice prizemnice su na prirodnoj padini ime se dobivaju
dvije razine. Prozori su maleni i prije uporabe stakla zatvaraju se mjeinom razapetom na
pominom okviru. Interijer je poremljen lako pokretnim namjetajem. Govorimo o niskom
kulturnom horizontu. Na Kordunu, Banovini i umberku kue su raznolikije i kreu se u
rasponu od jednostavnih potleuica do razraenijih katnica, prevladav dvodijelni ili trodijelni
stambeni trakt s ulaznom kuhinjom, sobama te ostavom. Gospodarski objekti nalaze se izvan
kue.
Prehrana se temeljila na itaricama, krumpiru, kupusu, luku te mlijeku i mlijenim
preraevinama. Pekarski obrt bio je razvijen iskljuivo u sreditima pukovnija. Vaan sastojak
prehrane bio je krumpir, kuhan ili peen. Od povra uzgajao se crveni i bijeli luk, kupus, kelj,
grah, lea i repa. Od mesa se jela ovetinca, janjetina, kozetina te u manjoj mjeri svinjetina,
junetina te puretina. Ribe su slabo bile zastupljene, uglavnom su posrijedi pastrve, arani i
tuke. Vaan je bio i med. Uzgajalo se ljive, kruke, jabuke, trenje, orahe, ljenjake te
grmovito voe poput kupina i borovnica. Uzgoj voa dobrim je dijelom bio namijenjen
peenju rakije, poglavito ljivovice.
Dinarsku kulturu karakterizira i izrazita patrijahalnost te ogromno znaenje krvnih i
rodbinskih odnosa koji se raunaju do ak u deveto koljeno. Usprkost svojoj neravnopravnosti
s mukarcima, ene nisu potlaene. U svojoj domeni samostalno su odluivale. Mnoge ene
imale su i iri utjecaj jer su savjetovale mua. U krajikom drutvu, enama pripada osobito
potovanje jer su one nerijetko morale preuzimati poslove mukaraca, odsutnih zbog vojne
slube. Dinarski dio Krajine nastavlja se primorskim cijelom, koji je obuhvaao vane luke

34
poput Senja i Jablanca. Dakako da su u tom primorskom dijelu i njegovom neposrednom
zaleu uvjeti svakodnevnice bili drukiji, poevi od klime do prehrane, u kojoj je bilo morske
ribe, smokava, rogaa, maslina i drugih mediteranskih kultura. U Varadinskoj i Slavonskoj
krajini bilo je vie goveda i svinja, a konzumacija mesa u svim oblicima naglaenija. Vana je
bila i paprika.
Lokalna krajika elita je endogena i egzogena. U uvjetima militaliziranog i hijerarhiziranog
drutva malo je krajinika moglo ostvariti znaajan socijalni uspon. Podasnici pripadaju
lokalnoj eliti. U Trenkovim Pandurima bilo je pomilovanih hajduka, koji doduenisu ratovali
protiv Osmanlija, nego su, nalikujui im izgledom, itili strah i trepet na bojinicama Rata za
austrijsko nasljee.
POLOAJ I IVOT ASNIKA
Konkretni provoditelji vojne vlasti bili su asnici: pukovnici, potpukovnici, bojnici, satnici,
natporunici, porunici, potporunici i zastavnici. Imenuje ih Dvorsko ratno vijee. Sve do
1767. u habsburkoj je vojsci bila uvrijeena kupoprodaja asnikih inova, ak i stranim
asnicima. Svakodnevnica krajikih asnika nije bila nimalo lagodna. Krajiki asici imali su
pravo na dopust iskljuivo uz doputenje nadlene Generalkomande te su bili podvrgnuti
strogom nadzoru i svaki se trenutak njihove slube pomno biljeio u tzv. liste o vladanju i od
1870-ih kvalifikacijske liste. Udovice i siroadi imali su pravo na tromjesenu plau. U
iznimnim situacijama udovice i djeca mogli su stei pravo na mirovinu, a ostvarile su ga
udovice svih asnika poginulih tijekom rata protiv Osmanlija 1788. Fiziki i mentalno teko
oboljeli asnici zavravali bi u ustanovama za invalide u Beu, Pragu, Brnu, Trnavi ili Ptuju, a
teki psihiki bolesnici u bekoj civilnoj umobolnici. Vojne su vlasti openito smatrale da
brak nije spojiv s kvalitetnom vojnom slubom jer obiteljski ivot odvraa asnika od
predanosti vojsci. enidba je zato vojnim osobama bila mogua samo uz doputenje
nadreenih, a idovima je u potpunosti bila uskraena. Glavni uvjet za enidbu bila je
enidbena kaucija kapital poloen u zakladu, iji je vlasnik uivao samo kamate. Kaucija je
namijenjena uzdravanju ene u sluaju muevljeve smrti. U sluaju muevljeve smrti kapital
ostaje u depozitnom uredu do enine udaje. Osim plae, asnici su imali i pravo na razne
novane dodatke, naturalna davanja kai i pravo na poslugu te na stnaovanje u namjetenom
dravnom stanu s vrtom. asnici su socijalni uspon mogli ostvariti vlastitom hravrou pa su
medalje za hrabrost, osim priznanja, znaile i novani doplatak. Od sredine 18. st.
konstituiralo se osamdesetak krajikih vojnih dinastija: Rukavina, Grivii, oli, Kneevi,
ani, Filipovi, Jelai, Njegovan, Petrovi i dr. Naposljetku valja spomenuti da su, usprkos
ogranienjima, strani i domai asnici esto u Krajini bili vjesnici novoga.

35
HISTORIJSKA IMAGOLOGIJA
Krajinici sami sebe predouju kao hrabre junake u carskoj slubi, koji brane ne samo svoj
lokalni zaviaj nego i opstanak drave. Krajinu 1848./49. potresa dublja kriza. Ukidanjem
feudalnih odnosa kmetovi su postali slobodni seljaci bez obveze vojne slube u Krajini, a oni
koji su bili kmetovi na selinim zemljama, postali su i njihovim vlasnicima. Nasuprot njima,
krajinici su i nakon 1848. ostali u krvavom zagrljaju vojne slube. Stereotipiziranje Krajine
ima dakle ishodite u samom krajikom drutvu, ali izvan njega. Krajiki stereotip odnosio se
i na duhovnu i fiziku sastavnicu. U historijskoj imagologiji Krjaina je predoivana kao posve
nerazvijen prostor, nastanjen preteno stoarima, hrabrim, ali surovim i divljim ratnicima,
nazaustavljivim na bojnom polju. Idealizirana je i hajdaija i uskoki ivot. Historijska
imagologija Krajine tako je prizvela stereotip o mentalnim i fizikim svojstvima krjainika,
uglavnom temeljenih na dinarskoj kulturi. Stereotip o krajinicima zapravo se uglavnom
temeljio na vrijednostima dinarskog dijela krajikog prostora, potiskujui njegovu
heterogenost.
ZAKLJUAK
Banska je Hrvatska u skoro tono stotinu godina od poetka prosvijeenog apsolutizma do
1848. prola razvojni put od predmoderne k modernoj povijesti. Osim zavretka
protomodernizacije i poetka same modernizacije, to je razdoblje obiljeeno i poetkom
nacionalnog pokreta. Drutvo Banske Hrvatske, iako u cjelini nedovoljno razvijeno,
zahvaeno je postupnom socijalnom dinamizacijom. Tako se polako oblikuje jezgra
graanstva koja e prihvatiti modernizaciju pa e graanska elita zajedno s dijelom plemstva i
sveenstva biti nositelj reformi i nacionalne integracije. Kmetovi su smijeli napustiti
feudalnog gospodara i postati graanima. Valja remizirati kako je preporod uspjeno objedinio
reformne incijative na kulturnom, ekonomskom i politiko-nacionalnom planu. Upravo za
preporoda polau se temelji kulturnih udruga i institucija, poput Matice ilirske, Kazalinog
drutva, Narodnog muzeja itd. Za prosvijeenog apsolutizma Krajina je militalizirana,
centralizirana i uniformirana, ali ipak i dalje postoje razlike u njezinim historijski oblikovanim
dijelovima. Krajinici imaju nasljedno pravo uivanja zemlje, ali ju ne smiju otuiti.
Pozornost se pridaje izgradnji kopnenih prometnica, podizanju jadranskih krajikih luka te
organiziranju vojnih komuniteta, mjesta s izvjesnom samoupravom ije je stanovnitvo
osloboeno vojne obveze i rabota. Krajiko je drutvo patrijahalno povojaeno drutvo u
kojem su nositelji prava i obveza bile obiteljske zadruge.

36
37