Starohrvatska prosvjeta llI/ 22 (1995)

UOK 726.54 "08"

Izvorni znanstveni rad

902.6

Crkva Sv. Spasa na vrelu Cetine

Akademik Ivo PETRICIOLI

HR - 23000 Zadar, Kralja Zvonimira 10

Autor iznosi pregled dosadanje literature o crkvi Sv. Spasa na vrelu Cetine posebno se osvrui
na istaraivanje S. Gunjae od 1947. do 1953. god. koje je pridonijelo tonom datiranju i pravilnom
odredivanju stilske pripadnosti crkve. Ona pripada predromanikOj arhitekturi druge polovine IX. st. a
istie se izuzetnom orginalnou. l!tjecaj karolinke arhitekture oituje se u tzv. Westwerku.

"U sjevernom dijelu ravnog Cetinskog polja u selu Cetini

l S GU ~AA, Rezultati arheolokog islrai

izmedu dvaju vrela istoimene rijeke diu se kao sa pladnja

vanja u staroj Vrlici , Slobodna Dalmacija, br.

911 (1 L 1948), ll.
ruevine crkve Sv. Spasa sa udovinim f,robljem oko nje. Sure sti
2 S. G UNJAA, Radovi na crkvi i groblju svetog
jene i krezuba zavrna linija Zidova govore o davnom zdanju koje
Spasa na Vrelu Cetine, Ljetopis jAlC Zagreb,
vjekovima stOji bez krova. Silni steci (monolitne nadgrobne ploe)
55 (949), 88: "...no to mu (Marunu) nikako
nije polo za rukom tbog raspirene vjerske
upravo ih sedamstotinadvadest i sedam na brOjU, bez onih
intolerancije u VrIikoj kraji ni , tako da je jedva
unitenih ljudskom rukom, f,ovore o nekadanjem velikom naselju.
Izmakao ivotnoj opasnosti, kad je pristupio
Jz
prvog pogleda ne znamo nita vie."
objektu s namjerom da izvede arheoloka iska

Tako je Stipe Gunjaa u novogodinjem broju "Slobodne

panja."
3 A. FORTIS, Viaggio in Dalmazia, Tomo ll,
Dalmacije", 1948. , god . predstavio crkvu i arheoloki lokalitet Sv.

Venezia, 1774, 73; G. LOVRI CH, Osservazioni

Spasa. L opirnom lan ku namijenjenom irem krugu itate lja, on

je tu iznio, ne krijui zadovoljStvo, prve rezultate svog istraivan
ja
tijekom jeseni minule godine. DOista, imao je zato i biti zado

pisca crkvu samo spominju a opisuju steke).

V. lAGO, Memorie sulla Dalmazia, Vol. II,
voljan, jer se ba njemu pruila prilika da zapone sustavno
Venezia, 1870, 256 (Lago kae da je crkva
istraivanje u jednom, za Hrvate zabranjenom podruju. Potomci
posveena Sv. Spasitelju, ali da neki spominju
srpskih doseljenika iz XVII. st. svojatali su crkvu i nikako nisu
Sv. Jeronima ija se godinjica slavi na dan
Uza aa , ona je udna , neob i na oblika "baro
doputali iskopavanja. Lujo Marun, koji je to pokuao, skoro je
knog stila", kakvog se ne s u s ree na drugim
stradao. 2 Slu ei tijekom II. svjetskog rata okupatoru, ti su bukai
graevinama u Dalmaciji, sagraena je vjerojat
bili potkraj 1944. god. poraeni, pa je Gunjai bio omoguen slo
no izmedu 1000. i 1400. god., a neki ju
bodan pristup. U tom svom prvom izvjeu on je spomenuo sve
povezuju s templarima. Zbog tih osobina
zasluuje da ju posjeti osoba koja se razumije
autore koji su se manje ili vie bavili crkvom Sv. Spasa (Fortisa,
u umjetnost). G. ALAEVI, Escursione a S.
Laga, Lovria, AJaevia, Zlatovia i Maruna)3 kritizirajui njihove
Salvatore a Verlica, Buttettino di al'cheologia e
tekstove i uklonio tada II znanosti uvrijeeno miljenje Ljube
storia dalmata, Split, V (1881), 129-133; S.
ZLATOVI, Sta ra crkva i grobite u Vrelu
Karamana da je crkva kasnosrednjovjekovna. 4 Datirao ju je prib
Cetine, Viestnik Hrv. arheologikog drutva ,
lino u X. stoljee. Ustanovio je izvorni oblik oltarnog prostora
1883, 102-107; L. MAR(:N, Starohrva tsko
trikonhalnog Ctrulisnog) tlocrta i utvrdio da je etvrtasta apsida,
groblje sa crkvom Sv. Spasa u Cetin i,

koja je Kararnanu sluila kao argument da crkvu kasno datira,

Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, 1 (1 895) br. 3i 4. i 2 (1896), br. 1.

naknadno prizidana, kad je izvorna sredinja konha poruena. 5
4 LJ. KARA.J\1AN , Iz kolijevke hrvatske prolosti,
Gunjaa je argumentirao datiranje u X. st., oslanjajui se na
Zagreb, 1930, 71 i sl. 24 .

ondanje
dosege analiza starohrvatskih arhitektonskih spomenika

5 Gunjaa smatra da je ta dogradnja uslijedila u

XJ1I.-XJV. st. Vjerojatnije je u XIV, jer su takve
i na Karamanove postavke da su trobrodne crkve nastale u osvit

pregradnje povijesno dokumentirJne II okolici

romanike II XI. st., a da su one centralnog tlocrta starije. Svoju

Zadra. Rogovski opar Petar dodao je takve
misao
formulirao je ovako: "(crkva) vue svoje osnove iz cen
oltarne prostore romanikim crkvama na

tralnog
tipa graevina koje su karakteristine za IX. i X.vijek.

okovcu 1369 i uRogovu 1374 god. (V. l.

sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia del
signor abbale A. Fortis, Venezia, 1776. (Ta dva

19

Starohrvatska prosvjeta 11I/22 (1995)

Alaeviev

tloris crkve Sv. Spasa

(1881.)

~,: :.-...~~

:,i,::--=~P-.,
n t...

:, ,:
I I

l . ____

l;

~ :
.'

...

L __

Marunov tloris crkve Sv. Spasa

(1895.)

Bitna je jezgra ove graevine ba vor ovih triju apsida

koje sainjavaju centralnu osnovu. Ona je u osnovi jednaka Sv.
Krevanu u (!) Krku i Sv. Nikoli u (O Ninu. Samo je kod ovih pred
nja prostorija kvadratina dok se kod Sv. Spasa razvija u dugi pra
vokutnik zbog kojeg prevladava longitudinalni bazilikaini tip
crkve. Zato ova graevina sadri u svome tlorisu oit prelaz iz slo
bodnih centralnih, ranih oblika naeg crkvenog graditeljstva u
kanonike oblike crkvene bazilikaine arhitekture. Kad slobodne
oblike nalazimo u IX. i X. stoljeu, a uniformne trobrodne monu
mentalne bazilike sredinom XI . vijeka, onda ovoj prelaznoj formi
crkve Sv. Spasa nema drugog vremenskog prostora doli X. stol
jea,,6. Gunjaa nije sretno izabrao primjere za usporedbu: crkva
Sv. Krevana kod Glavotoka na otoku Krku i crkva Sv. Nikole kraj
Nina romanike su graevine iz XII. st. 7 No ipak se tada pribliio
pretpostavljenom vremenu izgradnje, to je u tom asu znailo
znatan napredak u prouavanju toga znaajnog arhitektonskog
spomenika.
e nastavku istraivanja 1948. 8, pa 1952.9 i 1953. god.lO
Gunjaa je doao do vrijednih nalaza koji su pomogli datiranju i
vrednovanju crkve. Otkrio je arhitrav oltarne ograde s natpisom
upana Gastike karakteristinih paleografskih osobina (upotreba
semiuncijale) to ga je navelo da vrijeme postanka crkve pomakne
dalje u prolost - u IX. st. 11 . Po svojim dimenzijama, naime,
Gastikin arhitrav odgovara irini crkve Sv. Spasa, tako da se moe
s velikom sigurnou pretpostaviti da je crkva sagraena u IX. st
Gunjaa se pozabavio jo jednom crkvom Sv. Spasa,
bavei se ostacima tzv. "etvrte crkve" u Biskupiji kod Knina. 12
Smatrao je da i ta crkva ima oble kontrafore poput onih na crkvi
Sv. Spasa, pa je radi usporedbe objavio tlocrt crkve Sv. Spasa
zajedno s tlocrtima trobrodnih crkava u Biskupiji i Biogradu (za

PETRICIOLI, Graditeljska djelatnost rogovskog

opata Petra Zadranina, Biogradski zbornik,

Zadar, 1990, 381-396, a sauvao se i ugovor

kojim se zadarski graditelj Franul Stravilo

obvezao 14. X. 1408. da e dograditi ervrrasto

svetite manjoj crkvi na rtu Pamana (c.

FISKOVI, Zadarski sredovjeni majstori, Split,

1959, 151, bilj. 263)

6 v. bilj. 1.

7j PETRICIOLI, Od Donata do Radovana,

Split, 1990, 80-81; M. JURKOVI, Uloga Zadra,

Clunya i kneeva Frankopana u promOCiji

romanike na otoku Krim, Umjetnost na istonoj

obali Jadrana u kontekstu europske tradicy'e,

Rijeka, 1993, 178-9.

8 v. bilj. l.

9 S. GUNJAA, Rad ~uzeja hrvatskih starina II

godini 1952, Starohrvatska prosvjeta, Zagreb,

ser. III, 4 (955), 228.

10 ISTI, Rad Muzeja.. . Starohrvatska prosvjeta,

Zagreb, ser. III , 5 (J 956), 209

II ISTI, Novi nauni rezultati u h1vatskoj arhe

ologiji, Zagreb, 1958, str. 27

12 ISTI, ervrta starohrvatska crkva u Biskupiji

kod Knina i groblje oko nje, Starohrvatska

prosvjeta, Zagreb, ser. III, 2 (J952), 57-59

20

Starohrvatska prosvjeta IJ]/22 (1995)

TIoris crkve Sv. SPasa

(S. Gunjaa - T. Marasovi, 1949.)

13 T MARASOVI, CaroJinigian influence in the

preromanesque architecture in Dalmatia, Actes
du XIXe Congres International d' histoire de
l'art, Paris, 1958, 117
14 V. GVOZDANOVI, Two Early Croatian
Royal MausoJes, Peristil, Zagreb, 18-19 0975
76), S; ISTI, Znaaj starohrvatske arhitekture
za opu pOvijest evropskepredromanike, Prilozi
istraivanju starohrvatske arhitekture, Split,
1978, 139-141
15 I. NJKOLA]EVI Beleke o nekim problemi
ma ranohrianske arhitekture u Bosni i
Hercegovini, Zbornik radova Vizantolokog
instituta, Beograd, X (1967), 114.
lEit. MARASOVI, Prilog motj'olokoj klasi
fikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u
Dalmaciji, Prilozi istraivanju starohrvatske
arhitekture, Split, 1978, 57-61.

21

koje je, slijedei Karamana, mislio da su iz XI. st.), a koje takoer

imaju oble kontrafore.
T. Marasovi, koji je sudjelovao u Gunjainu istraivanju
1948. god. i snimio tlocrt crkve Sv. Spasa upozorio je, referirajui
na XIX. Meunarodnom kongresu povjesniara umjetnosti u
Parizu 1958. god. na karolinke osobine graevine: "narteks" s tri
jemom na katu, otvorenim prema oltaru, i zvonik sraten s
proeljem u osi graevine. l3
V. Gvozdanovi, koristei noviju literaturu, takoer je
istakao utjecaj karolinke arhitekture ne samo na crkvu Sv. Spasa
nego i na druge na teritoriju rane hrvatske drave, koji se Oituje
u zapadnom dijelu graevina u tzv. westwerku. Tako je ukazao da
trobrodne troapsidalne crkve nisu graene tek u XI. st., kako je
pisao Karaman nego i prije, te iznijevi neke primjere, ipak je slij
edei Karamana 14 datirao spomenute trobrodne crkve s oblim
kontraforima u XI. st.
L Nikolajevi prva je usporedila tlocrt crkve Sv. Spasa sa
starokranskim trikonhalnim crkvama u Dalmaciji: u Bilicama, u
Pridrazi, u Sutivanu i u Tepljuhu, smatrajui da su te crkve mogle
utjecati na graditelje crkve Sv. Spasa, po emu bi ona bila primjer
kontinuiteta uporabe odreenih starokranskih oblika u arhitek
turi ranoga srednjeg vijeka. Ona je uoila slinost crkve Sv. Spasa
s otkopanom crkvom na Lopukoj glavici u Biskupiji, gdje je
trikonhalno svetite neto reducirano. IS
T. Marasovi je, svrstavajui nae predromanike crkve u
arhitektonske tipove, ispravno povezao te dvije crkve. 16
Ja sam referirajui na IX. kongresu arheologa Jugoslavije
u Zadru, 1972. god., iznio miljenje da crkve s oblim kontraforima
treba jo jae vezati uz crkvu Sv. Spasa i sve zajedno datirati u IX.
st. U tu skupinu uvrstio sam, osim crkve Sv. Spasa, crkvu na

Starohrvatska prosvjeta III/22 (J 995)

Crkva Sv. Spasa prije konzervaci

je, pogled sa sjeveroistoka

Tloris crkve Sv. Spasa

(S. Sekuli - V. Gvozdanovi, 1978.)

Lopukoj glavici u Biskupiji, trobrodnu crkvu na Stupovima u

Biskupiji, tzv. katedralu u Biogradu, i uvjetno "etvrtu crkvu" u
Biskupiji ako su joj kontrafori bili obli. Tomu u prilog govori i
analiza skulpture crkvenog namjetaja. Ukrasi oltarne ograde na
Lopukoj glavici identini su onima na ogradi crkve u Riinicama
s natpisom vojvode Trpimira (845.-846. god.), a ukrasi iz crkve Sv.
Spasa onima s natpisima vojvode Branimira (879.-892. god.) u
opotu i drapnju. Ukrasi, pak, iz crkve na Stupovima jednaki su
drugim ulomcima namjetaja gdje se spominje u natpisima
Branimirovo ime (Mu, ~in). To sam miljenje uobliio i objavio
1980. god. en homage S. Gunjai J7 , a iste godine upotpunio u
referatu odranom na znanstvenom skupu "Cetinska krajina od
prethistorije do dolaska Turaka" u Sinju 18 . Tada sam upozorio na
jedan ulomak zabata oltarne ograde s osobinama skulpture IX. st.
za koji sam pretpostavio da bi mogao biti iz biogradske katedrale.
Kad je F. Bukariol objavio Jelievo izvjee o arheolokom istrai
vanju katedrale u Biogradu, ta se pretpostavka potvrdila. 19
Radi se, dakle, o jednoj stilski povezanoj skupini arhitek
tonskih spomenika nastalih u kraem vremenskom razdoblju,
tijekom druge polovine IX. st. Originalnost, koja se oituje u oblim
kontraforima i upotrebi svodova, govori u prilog tezi o postojanju
odreenog "projektnog ateljea" na teritoriju hrvatske drave onog
vremena.
Ka spomenutom znanstvenom skupu u Sinju pojedini
sudionici razvili su raspravu o tome, da li je zvonik crkve Sv.
Spasa istovremen s crkvom ili je naknadno prizidan. Povod tome
je bila injenica da je na istonom zidu zvonika ugraen niz

l: I PElRICfOLI, Oko datiranja umjetnikih

spomenika ranoga srednjeg vijeka, Gunjain
zbornik, Zagreb, 1980, 114-115.
18 ISTI, Prilog diskusiji o starohrvatskim crkva
ma s oblim kontraforima, Izdanja Hrv. arheo!.
drutva. Split, 8 (984), 221-226.
19 F. BUKARIOL, Istraivanja don Luke Jelia
u Biogradu na moru na poloaju Glavica,
Prilozi povijesti umje/nosti u DalmaCiji, Split,
27 (1988), 35; ISTI, O katedrali II Biogradu na
moru, Biogradski zbornik, Zadar, 1990, 3':'1

22

Starohrvatska prosvjeta 1lI/22 (1995)

Crkva Sv. Spasa tijekom

konzervacije, pogled sa zapada

Crkve s oblim kontrajorima:

a. Lopuka glavica, b. Sv. Spas,
c. Biograd, d. Stupovi
( I. Petridoli, 1980.)

23

Starohrvatska prosvjeta III/22 (1995)

a
b
---""--~'"

Starokranski

trikonhos u
usporedbi sa crkvama Sv. Spasa i
crkvom na Lopukoj glavici:
a. Sv. Spas, b. Lopuka glavica,
c. Tepljuh (Z. Gunjaa, 1980.)

\'1..-.'_ _-l...._ _......,;;'!1'"

Starokranski

trikonhosi:

a. Bilice, h. Sutivan, c. Pridraga

(Z. Gunjaa, 1980.)

24

Starohrvatska prosvjeta 1II/22 (J 995)

Z. G L'NJAA, O pojavi elemenata kasnoan

graditeljske tradicije na nekim ranosred

njovjekovnim sakralnim objektima, Izdanja

Hrv. arheo!. drutva, Split, 8(1984), 253-263

21 . RAPANI, Predromaniko doba u

Dalmacij'i, Split, 1987, 171.

22 Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmacij'i,

Split, 26(986), 61-68.

23 Traei analogije u istovremenoj arhitekturi

izvan Hrvatske, jurkov i (n. dj. , 69) navodi

crkvu S. Salvatore (S pas I) u Bresciji gdje

" bone apside.... nisu u osi zaelnog zida, ve

malo ukoso ulaze u prostor crkve." No apside

o kojima je rije su potkovastog tlocrta i nalaze

se u osi crkve (F. VERCONE, Od Teodorika do
Karla Velikog, Novi Sad, 1973, 204.)
24 T MARASOVI, "Westwerk" u hrvatskOj pre
dromanici, saetak predavanja, Znanstveni
skup "Starohrvatska spomenika batina ",
Zagreb, 6-8. X. 1992.; ISTI, Le "corps occiden
tal" carolingien sur les eglises preromanes
paleocroates en Dalmatie, Orbis romanus
christianusque, Paris, 1995, 227.
25 ISTI, Graditeljstvo starohrvatskog doba u
Dalmacij'i, Split, 1994, 166. Crkva u Czdolju
nikako ne spada u tu sku pinu, jer su joj etvr
lasti kontrafori dodani sred inom XV. st.
Sagradili su ih Ivan i Luka Hreli, ibenski gra
ditelji CI HRG i J. KOLAl'lOvr , :lova graa o
Ju~u Dalmatincu, Arhivski vjesnik, Zagreb, 17
18 (975); N. JAKI, O katedralama hrvatske
i kninske biskupije, Radovi Filozofskogfakulte
ta u Zadru, 27 (1 4)/ 1987-88, 128, bilj. 62.
20

tike

25

kamenih ploa u obliku dvoslivnog krova. Izneseno je miljenje

da je zvonik prvotno bio sagraen do te visine odnosno da je
crkva prethodno imala zvonik u obliku preslice. Zlatko Gunjaa je
u prilogu, gdje je analizirao srodnost u zidanju u starokransko
doba sranosrednjovjekovnom zidarskom tehnikom u Dalmaciji,
vei dio teksta posvetio upravo crkvi Sv. Spasa pobijajui navede
no miljenje. 2o Ukazao je na tragove skele i na poravnanja zidova
na odreenim visinama koji se poklapaju na crkvi i na zvoniku.
Onaj dvoslivni niz ploa on je protumaiO kao okapnicu nad
svodom crkve, to je uobiajena pojava uranosrednjovjekovnom
graditeljstvu, a za primjere je iznio okapnice na zvoniku stolne
crkve u Gradeu (Grado) i na tamburu crkve Sv. Donata u Zadru.
Komentirajui miljenje I. Nikolajevi o utjecaju starokranskih
trikonhosa na crkvu Sv. Spasa i crkvu na Lopukoj glavici, Z.
Gunjaa je ispravno istakao bitnu razliku . Dok na starokranskim
objektima samo sredinja apsida (konha) slui kao prezbiterij, odi
jeljen pravokutnom ogradom od ostalih dviju, na spomenutim
dvjema crkvama Cijeli trikonhalni prostor je u funkciji prezbiterija,
po svojoj povrini znatno manji u odnosu na crkvenu lau,
drukije nego to su odnosi u veliini i rasporedu prostora na
starokranskim primjerima. Na crkvi Sv. Spasa i na drugoj o kojoj
je rije istie se u tlocrtu samo sredinja apsida (konha), vea od
ostalih dviju , to su veim dijelom utopljene u zidnu masu (na
Lopukoj glavici jedna je sasvim reducirana).
. Rapani se osvrnuo na moje lanke i na lanak Z.
Gunjae i iznio svoje miljenje da su i crkva Sv. Spasa i ona na
Lopukoj glavici mogle biti starokranske, pa da su im naknadno
dodani kontrafori i zvonik. 21 No, takvo miljenje nema osnove.
Prvo: ni na jednom ni na drugom objektu nije pronaen ni jedan
ulomak kamenoga crkvenog namjetaja s elementima staro
kranske dekoracije, drugo: karakter trikonhalnog oltarnog pros
tora razlikuje se od tipinih starokranskih trikonhosa o emu je
ve bilo rijei , a zvonik i kontrafori srasli su s ostalim zidovima. Z.
Gunjaa je istakao da su na Lopukoj glavici pronaeni ostaci triju
oltara to svjedoi o odvijanju kulta bitno razliita od onog u doba
gradnje spomenutih starokranskih objekata.
M. Jurkovi je prihvatio moje i Gunjaine postavke u rad
nji pod irim naslovom "Crkve s westwerkom na istonom
Jadranu,,22. Upozorio je da osi manjih bonih apsida (konha) na
crkvi Sv. Spasa nisu okomite na os glavne apside, nego kose, to
vie govori o troapsidalnoj jednobrodnoj crkvi nego o trikonhosu
u pravom smislu rijei.23
T. Marasovi takoer se pozabavio westwerkom (zapad
nim korpusom zgrade, odnosno "predbrodom", kako ga naziva)
na hrvatskim predromanikim crkvama i posebnu pozornost
posvetio crkvi Sv. Spasa koja se od svih sauvala u najvioj visini
Zidova, tako da se moe raspravljati o obliku westwerka Z4 U
najnovijoj svojoj knjizi on prihvaa moje datiranje crkava s oblim
kontraforima i povezivanje u skupinu, samo joj dodaje, dodue s
rezervom, crkvu u Uzdolju kod Knina koja nema oble kon
trafore. 25
Ne smijemo zaobii publikaciju objavljenu u doba kad se
Cetina nalazila u tijeku Domovinskog rata u samozvanoj "Srpskoj

Starohrvatska prosvjeta 11I/22 (1995)

republici Krajini,,26 Tu se u raznim tekstovima , pokupljenim iz

beogradskih novina prije i poslije Il. svjetskog rata, nastoji dokaza
ti pripadnost Sv, Spasa srpskoj pravoslavnoj crkvi i dati vjerodos
tOjnost kgendi, bolje rei mitu, koji je nastao u XIX, st. i koji je
objavio N, Mila u poznatoj pseudopovijesnoj knjizi "Pravoslavna
Dalmacija", Po toj izmiljotini crkvu je dao sagraditi "srpski,
pravoslavni" kralj Bosne Tvrtko za svoje "srpske podanike" na
Cetini.
Zahvaljujui takvom vjerovanju crkva je u ratu ostala
poteena i nije unitena do temelja kao deseci katolikih crkava
(od kojih i neke vrijedne starohrvatske) na teritoriju koji je bio
okupiran od krajinika,
Crkvu su namjeravali rekonstruirati i to tako da odgovara
obliku pravoslavne crkve, dakako s kupolom. Projekt je izradio
Ilija Proti, dipl. ing, arh" i ne moe mu se zanijekati strunost. Da
bi konstruirao obveznu kupolu on se koristio podacima koje
prua sama crkva, Ka bonim zidovima s unutarnje strane nalaze
se jedan nasuprot drugom dva polupilastra tvorei dva nejednaka
traveja: manji blie ulazu i vei, kvadratnog tlocrta, prema prezbi
teriju , Pruti je namjeravao nad tim travejem sagraditi kupolu 27
Nai su strunjaci zanijekali njezino izvorno postojanje s obzirom
da kontrafori s vanjske strane teku u ujednaenu ritmu, a da je
postojala kupola njihov raspored bi bio drukiji.28
"Srpske republike Krajine" vie nema, ponovno je kao i
1945, god, pristup crkvi Sv, Spasa slobodan, i pred novom gene
racijom istraivaa stoji zadatak da se crkvi prie s maksimalnom
strunom odgovornou, Od crkve je dosad objavljen samo tloCIt
koji se esto reproducira 29, a dva puta s oznakom svodova u west
werku.3 Nedostaju presjeCi, nedostaju fotogrametrijski snimci koji
bi dokumentirali postupnost gradnje, koju je uoio Z, Gunjaa,
Treba se usredotoiti na one probleme o kojima nije kazana zad
nja rije, Mislim na iskazane sumnje o gradnji zvonika i usudio hih

Tloris crkve Sv. Spasa

(M. JurkOVi, 1992.)

26

v, MIINA, Sveti Spas u Cetini, Beogracl

1994,

U toj se knjizi bezono kiel ce s,

koji je "ugracI ivao" II crkvu
starohrvatske ulomke (na str. 51 preuzet Je
tekst iz lista "Pravoslavlje", Beograd, 15, X,
1989), S, GunjalI su napadali na slian nain i
drugi beogradski novinari nakon njegove smrti
(v, I. MLIVOl\JI, Posmrtni amari akademiku
Gunjai , Slobodna Valmacija, 10, DC 1989,
18-19,)

27 V, MIINA, n, dj. 53-60

28 U takvoj zamisli rekonstrukCije izraena je

maketa u Muzeju hrv atskih arheolokih

spomenika,

29 Prvi put u LjetopisU JAZ"; Zagreb, 55 (1949),

(v bilj, 2)

30 S, SEKULl-GVOZDANOVI, GraJiki prilog

tipologiji hrvatske sakralne arhitekture do

romanike, Prilozi istraivanjU starohrvatske

arhitekture, Split. 1978, T. 11/5; M, ]CRKOVl,

Jz brvatske spomenike batine od 9, do 11,

stoljea, Od Nina do Knina, Zagreb, 1992, 32,

sl. 6, 89, Kat. 18

Knin,

G UNJAA,

26

Starohrvatska prosvjeta 1l/122 (1995)

Toan

t/Qris katedrale u Biogradu

Bukario~ 1988.)

(L Jeli . F.

se spomenuti i problem kupole. Na Marunovu tlocrtu postoji jo

jedan par polupilastara na bonim zidovima, no nakon Gunjaina
istraivanja tlocrt pokazuje da ih nema, a taj nepostojei par
iskljuio bi potpuno pomisao o kupoli. Iako vjerujem da je S.
Gunjaa ispravno postupio istraujui bone zidove, predloio bih
da se temelji ponovo istrae na mjestu gdje ih je Marun oznaio.
Nakon to se izvri temeljito istraivanje crkve, precizno
snimi svaki detalj, nakon to se crkva struno konzervira, predstoji
nam izdavanje iscrpne monografije, ono to S. Gunjai nije uspje
lo, a za im je teio. Crkva Sv. Spasa je, to s punom odgo
vornou mogu tvrditi, najvredniji hrvatski spomenik iz vremena
vladavine domaih vladara i to iz ranijeg perioda, kad se crkva na
teritoriju rane hrvatske drave tek organizirala, naruitelj je dosto
janstvenik hrvatskog imena, a njezine morfoloke, stilske, kon
struktivne i funkcionalne osobine govore o originalnom ostvare
nju, koje u kontekstu sveukupne europske predromanike ima
istaknuto mjesto.
U tenji da se sve to ostvari, pomoi e i ovaj broj
Starohrvatske prosvjete.

27

Starohrvatska prosvjeta III/22 (1995)

Ivo Petriciali

THE CHURCH OF THE HOLY SA VIOUR AT THE SOURCE OF THE

CETINA RIVER

Summary

The Church ofthe Holy Saviour at the source ofthe Cetina River
first drew the attention of V Lago in 1870, who emphasized its unusual
form. lt was subsequently described by G. Alaevi in 1881, while L.
Marun offered a detailed description and published aphotograph in
1895, however the local Serbian population refused to let him undertake
further research . This was accomplished later by S. Gunjaa, who inves
tigated and conserved the church in several stages from 1947 to 1953,
also performing excavation ofthe large mediaeval cemetery surrounding
the church. The church has retained its originalform. II contains apres
bytmum with three apses, and a narthex wilh a balcony on the upper
floor, which would correspond to the so-called "westwork" of Carolingian
architecture, as well as a belfry on the facade. Rounded buttresses are
arranged densely on the lateral walls.
Many authors have cited the scientific value of this unusual
architectural form, particularly because of the Carolingian westwork
preserved in it. S. Gunjaa had already compared the Church ofthe Holy
Saviour to two other three-aisled churches with rounded butresses, only
the plan ofwhich had been preserved. Others noted the remains of a sin
gle naved church at Lopu6ka Glavica near Knin, which also had round
ed buttresses. Similarities were noted to three conch early Christian
churches in Dalmatia.
The author noted as far back as 1972 that the religious fur
nishings, remains of which had been found in churches with rounded
butressess, had common seulptural and stylistic characteristics corre
sponding to certain e;xamples ofreligious structures on which the names
of the Dux TIPimir a1d Dux Branimir can be distinguished, such that
the entire complex of rhese churches can be dated with certainty to the
second half of the 9th C;entury. The use ofbuttresses makes it evident that
the churches had arched roofs, whether single naved or three-aisled, an
element because ofwhich they can be cited as a very original form with
in the totality of European pre-Romanesque architecture. This architec
tural style can be considered as an imparlant contribution by architects
in the early mediaeval Croatian state.

28