STIPC G UN JAA

M U ZEJ HRVATSKIH STARINA

OD OSLOBOENJA DO DANAS

Jo 11 vrijeme osloboenja Dalmacije po e la jc snano cirkulirati krv II

obamrlim organizmima dalmatinskih kulturnih ustanova. Od naih muzeja
u to doba jedino Muzej hrvatskih starina nije obnovljen, bar toliko da bi
mogao biti pris tupaan posjetiocima, a to zbog potpuno postradalih pro
storija u Kninu za vrijeme rata i zbog mijenjanja sjedita. Muzejski pred
m e li su i dalje ostali II Svom ratnom sklonitu u Sinju, i upravitelj muzeja
jc imao slobodne rilke, da nastavi organizirati zatitu kulturno-historijskih
spom enika II srednjoj i sje vernoj Dalmaciji, koju je bio zapoeo jo II toku
Narodnooslobodilake borbe. Kad je Zadar bio os loboen, jo istog dana
postavilo se pitanje zatite cj elokupnog kulturno-historijskog blaga, koj e je
nj e ma ki okupator opustoio. Kako su gorua kulturna pitanja Zadra po
st epeno trnula, i rad u pojedinim us tanovama nastavili stru njaci, koji su
pridolazili, upravi telju knins~og muzeja bilo je napokon omogueno, da se
pozabavi samo arheolokim problemima sjevern e i srednje Dalmacije, koje
je i prije rata rjeavala uprava Knin skog muzeja. Kako onda nije moglo biti
uvjeta, da se zapo n e obnavljati Kninski muzej, to se njegov upravitelj
primio uj edno i dunosti direktora Arheolokog muzeja \I Zadru stim, da
ga osposobi, i taj je bio otvoren u jese n g. 1945 .
Bolni problemi Muzeja hrvatskih starina ipak se nisu gubili iz vida, i
pitanje njegove obnove naeto je 11 kol ovozu 1945. god. Pro elniku Kul
turn o umje tniko g odjela Ministarstva prosvjete podnese no je obrazloenje
o potrebi, da se obnovi taj Muzej 8 nekim izmjenama njegove preanje
funkcij e. Steklo se naime iskustvo, da starohrvatska arheoloka gra a , prije
rasuta po neznatnim mjes tima, nije postigla nikakvu svrhu, da j e za uju
znao malo koji arheolo g, da uop e nije bila poznata narodnim masama, da
nije bila s tru no uvana, a rijetko gdje zatiena i da je zato neki dio za
uvijek propao tl ratu (Bribir, Ohrovac). Hrvatski spom enici nisu dakl e hili
okupljeni II j ednom mjestu, kao to je trebalo, ne samo radi lakeg pregleda
j obrade, nego i zbog op e nitog uvida II njihov kvantite t i kvalitet, koji
rjeito govore o boga toj ostavtini materijalne i duhovn e kultllre starih
Hrvata na ovoj obali, koju je imp e rijalisti ki okupator nijekao smiljenom
i trad icionalnom propagandom ' is ti u i uvij ek svoj sp ecifi ni kulturni i

221

politiki utjecaj u prolosti Dalmacije, i time uspio obmanuti sUanu javnost;

a mi smo ga nehotice II tome pomagali tim, to smo nae kulturne preostatke
posakrivali po zabitnim mjes tima tako, da im se, onako rjeitim, gotovo
niotkuda nije moglo uti glasa. Zato je upravitelj Muzeja bio predloio, da
se podigne zgrada za jedan jedini starohrvatski muzej II Dal~aciji, II kojemu
bi se oko kninskog jezgra okupili svi starohrvatski spomenici. Dakako, bilo
je predloeno, da se ta zgrada podigne u istaknutom i prometnom mjestu,
kojemu gravitiraju mase i stranci, kako bi se omoguilo, da muzej to bolje
postigne svoju funkciju.

U veljai g. 1946. direktor je uputio apel nekolicini predstavnika vie

narodne vlasti, koji su pomogli, da se pitanje pomakne s mrtve tak e. Po
slije viekratne izmjene misli s pojedinim predstavnicima narodne vlasti II
Splitu ispitala se mogunost novog sjedita, i pokazalo se, da za to najbolje
odgovara Split. Konzervator je bio miljenja, da taj muzej treba da bude
vezan za historijsko tlo, da ne bude zaguen II tijes nom gradu, nego da bude
na istaknutom poloaju II lijepom pejsanom okviru, i zato je pledirao za
Klis. Iz prakti nih razloga s tim se sloio i ondanji predsjednik Oblasnog
NO-a Dalmacije, te je onda na to bio pristao i direktor Muzeja, iako jc bio
miljenja, da bi za to najbolje odgovarao historijski poloaj Snstjepana; a
ako to n e bi bilo mogu e, mislio je, da je najpriliniji prostrani bastion II
gradu, na koj emu je stara bolnica. Projekt za muzej II Klisu izradio je arh.
N. egvi, i II listopadu g. 1946. pristupilo se prethodnim radovima. Meu
tim, zapo e to se nije moglo nastaviti i popravila se klika tvrava i etiri
zgrade II njoj, kako bi se tu provizorno smjestio muzej, dok se ne smjcsti
II novu zgradu. U tu svrhu bHi su g. 1947. na Klis preneseni kameni spo ~
menici iz Sinja. Ali se pokazalo, da su ti b ez drugih, naroito kovinskih
predmeta nepotpuni i da tako izolirani krnj e sliku materijalne i duhovne
kulture naih predaka. Osim toga nije u mjestu bilo ni drugih radnih i.
stamhenih prostorija, pa se to provizorno stanje nij e moglo odrati.
Meutim je dozrijevalo pitanje o preuzimanju Muzeja od strane Jugo
slavenske akademije. Ona je II zamisli, da II Splitu s vremenom osnuje in
stitut za hrvatsku arheologiju, imala tretirati Muzej kao adneks Instituta,
pa je tim otpao i onako teak problem Klisa, te je uprava Muzeja zamolila,
da se lapidarij odmah prenese II Split, kako bi bio zatieniji i pristupa niji
prouavanju. Molbi je bilo udovoljeno, i u jesen g. 1948. lapidarij je pre
nesen II Split, t e je privremeno bib smjeten u trijem Crkvine Ivana Me
~trovia na mj es to, koje je taj majstor predvidio za svoje gipsane modele.
Tako se je omoguilo, da se barem vre restauracije i r ekonstrukcije kam e
nih spomenika, to je potrebno, da se izvri prije njihova smjetaja u de
finitivni lapidarij. Iste godine istraila se mogunos t izgradnje novog mu
zeja blizu C rkvine , ali tomu nije odgovarao prostor.

Potkraj godine za vrijeme boravka direktora Muzeja u inozemstvu od

se, da se za muzejske prostorije adaptira nekoliko kua II jugoisto
nom sklopu pala e cara Dioklecijana, ali se uprava Muze ja nije 8 tim sloila.
luilo

je

U poetku g. 1949. Muzej je preao \I ruke Jugoslavenske akademije, i tad

zapoeo rad na pomenutoj adaptaciji, koji jo i danas traje.

222

Unato tomu, to pomanjkanje prostorija onemogucuJe svestran rad usta~

nova, ipak se uspjelo dati ivota drugim problemima, koji nisu vezani za
zgradu. Glavni rezultati toga rada oituju se II pokretanju davno ugaslog
strunog organa ustanove, II arheolokim iskapanjima i u pripremanju
objekata za definitivnu postavu II nove prostorije.

ARHEOLOKA

ISKAPANJA

l. Gor;;na II Pridrazi kod Novigrada. Pored poloaja kod upske crkve

Bv. Martina u ovom selu, kod koje su se nali fragmenti pletcrnih skulptura
potkraj prolog stoljea, pronaena su g. 1940. jo dva starohrvatska arheo
loka lokaliteta: Mijovilovc i Goriilla. Prvi se istraivao pred sam rat, a
drugi u srpnju g. 1946. Radilo se samo nekoliko dana, i tom prigodom ulo
Se u trag starohrvatskom groblju. Pri tima istraivanjima vlasnici susjednih
vinograda priali su, da su krei vinograde nalazili grobove sa prilozima,
koji su se tada s neupuenosti unitavali. Na Goriini je tada pretraen mali
segment krevite glavice, i tu e se morati nastaviti istraivanje. Pronaeni
grobovi veinom su ovalnog tipa, a ovdje se prvi put susreo novi tip staro
hrvatskog groba; taj je nad poploanim dnom imao za poklopnice dvije
koso poloene ploe poput krova na dvije vode, tako da mu presjek ima
oblik istokranog trokuta. U grobovima bilo je priloga: naunica, prostih
karika, prstenja, zemljani prijen, kopa i fragmenti ukraenog roga.
2. Krunia ograda u Otiiu kod Sinja. Na ostatke stare crkve II Krunia
ogradi upozorio je g. 1891. Petar Stani (Sredovjeni spomenici II Vrlikoj
okolici. Vjesnik h. a. d. XIII. str. 12). Dana 16. prosinca 1946. poao sam
u Otii, da izvrim pokusno iskapanje i na poloaju Bam primijetio, kako se
poruene stijene pomijeane sobruenim maherom proteu II pravcima, koji
zatvaraju oblik crkve i pokazuju joj orijentaciju prema jugoistoku, a ispred
tragova proelja nasluuj.e se i narteks. Povrina je inae obrasla umom,
bunjem i travom. Kako s vanjske strane apside nije bilo ume, nego je tu
ledina, bilo je na tom mjestu najlake poeti pokusno iskapanje zato, to
je tu poinjao nasip i to se tu lako odstranjivala zemlja. Na rubu nasipa
odmah se pokazala vanjska strana oble apside. S njene istone strane u uglu,
gdje se apsida odvaja od zaeinog zida crkve, pronala se kolona sa sraslim
starokranskim kapitelom. Istodobno se poeo istiti zapadni rub nasipa,
gdje su se pokazali zidovi tono onako, kako su se nasluivali po obrisu ru~
evina. Videi, da se radi o starokranskoj , a ne starohrvatskoj crkvi, i ne
mogui se odrati na terenu zbog nevremena, obustavio sam rad. Pronaeni
objekt predan je Arheolokom muzeju II Splitu, i sad je na njemu, da na~
stavi rad.
3. Bunarska glavica nedaleko Mijoljae u Brnazima kod Sinja. U selu
Brnazima na obroncima Ivkovia glavice na pojati Kate Jagnji nalazio se
povrh vrata uzidan ulomak luka od trabeea, pregrade Sa starohrvatske crkve,
snabdjeven kukama, a na njemu je natp is HONOR. Ulomak je bio izloen
223

oteivanju, te sam ga g. 1933. izvadio i prenio u, Kninski muzej. S drug'e ,

june strane 'iste glavice na kui Mije Mandaca vidi Se ulomak 8 pleterom,
koji. je isklesan, da . poslui za vr a~ zida pod strehom. Ta dva ulomka oit
Su dokaz, da su u blizini postojali tragovi starohrvatske crkve. Propitkuju i
se za njene ostatke, seljaci 'mi r ekoe, da fragmenti sigurno potjeu od obli~
nje Runarske glavice (nazvane po bunaru, koji se nalazi s nj'en e sjeveroistone
strane). Tu je, kau dalje, pred zavretak prolog rata seljak Mandac pro
naao kapit el, koji je predao franje va koj arheolokoj zbirci II Sinju. Na
dalje tvrde, da je Marun poslije svretka prvog svjetskog rata namjeravao
iskapati na Glavici, ali da se nije mogao nagoditi s vlasnikom. Osim tih
o itih podataka tradicija o postojanju crkve poznaje se i po tom e, to se
neposredni predio i danas zove MijoJja a, a to govori o nekadanjem posjedu
crkve, koji se obi no nazivlje po njenom titularu ; tn je jasno po sv. Miho
vilu, sv. Miji.
.
Na Bunarskoj glavici, koja se nalazi od Mijolja e prema Manda evim ku
ama, ve sc od nekoga vremena vadi kopanac za betonske konstrukcije II
Sinju i blioj okolici. Godine 1947. kamion natovaren kopancem zakretao
j e' po oblioj ledini t. j, po zapadnom pristranku glavice, i pod njegovim
tokovima od jednom se provaJio groh. Radnik Jozo Vu kovi iz Brnaza
primijetio je, da je uruena pokrivena grobna plo a dekorirana, pa ju je
(~onjo u Sinj GNO-u, koji me je o tome obavijes tio i darovao plo u Muzeju.
Radilo se o pleternom fragmentu pluteja sa crkvene pregrad e. U travnju
iste godine pristupio sam arheolokom iskapanju, koj e je iznijelo na svijetlo
t emeljne ostatke starohrvatske crkve es terolisne tJorisne osnove, koju imaju
starohrvatske crkvice sv. Trojice II Poljudu kod Splita, sv. Mihovila u Pri
drazi kod Novigrad a i sv. Marije II Trogiru. T e melji crkvice zateeni su go
tovo samo II uajdonj em r edu kamenja, a negdj e ni njih nema, te se tu j
tamo razabiraju samo ostaci maltera, koji se poloio pod prvi r ed temeljnih
stijena, naro i to na isto noj strani crkve. Negdje j e temeljno kam enje po
vaeno radi ukapanja mrtvaca poslije poruenja crkve.
U unutranjos ti crkve djelomino se sauvao plonik in situ, a tako isto
i dio baze crkvene pregrade. Uz crkvu a sa zapadne strane, gdje joj j e bilo
proelj e , sa uvali su sc ostaci prostorije, koja je kasnij e dodana. Bit e da
je mali prostor crkve traio proirenje, koje se rijeilo tom dogradnjom. U
toj prostoriji naao se grob do groba. U jednom grobu pronali su se spoliji
uzeti za njegove oblonice, naime cijela prozorska tranzena i pilastar sa
crkvene pregrade, koji je ukraen pleterom. U tom grobu nalo se nekoliko
naunica i novac Ludovika Anujskoga.
Dalje su se nalazili grobovi na zapadnoj s trani, t. j. na zapadnom pri
stranku Glavice. U n ekim grobovima bilo je priloga. Vie prema vrhu Gla
vice bilo je i kasnijih grobova, naime iz XV., a vjerojatno i XVI, s tolje a .
Nalo se i d ekorativnih arhitektonskih dijelova II slobodnoj zemlji i uzidanih
II kasnije grobove. Vrijedno je is tai pronaeni vrh kria s primitivno ure
zanom glavom Krista, 'to ga II tre e m broju aso pisa donosi dr. K. Prijatelj.
Nalo se i dijelova grede s ostacima natpisa : [NDI GNUS PECCATOR FlERI
R (o govit) ..... (t)EMPOR E' DOM' (ini) .... i ..... PE ANGE{lomm) ..... , to Be vrlo

224

S. G unjU l: II : MIl :'('j h rlJ llt sJ,: ih s tllrl~lIn ml I)s i ll lwd eflja d o l /lIII CIS

Sl. /, K llr"

/I

Sili ju
r (lt(l

( n tl,~lIri( h'II1l

Ill. 26),

/I

/'-ujuj JI'

uil) shlo/l jell IIIcelItar IIII1:ej(l

:;(1

vrij eme

OO
Q
,~

o
,

---.j
.

'-.-'

.,

::,.

/'\

S. GUlljl/va: MfI:.ej

h rV(l/ <~,. ih

stllrillU Uli usluuo d enja du dalla s

SI, 3. U/ollw/r pletera u:.idan

SI, 4,

Pi/"s t(lI'

trllT/ Ze/lfl
II

II

vrh

'flI i:f'

jlI'fJ/l(/Jf'fli

law

MumJlu'fI

'~ lJflli(l II

8l'flfl:.imfl Iwtl Sirija

/I

nf'lIu:i/ll(l /'-O(j

grnhll XIV .

Sinja

Moljl! l:(/

"0
e}

c)

, O
0 " O

O
/"'

.
O

O
O O

O ~ E-

S.

CUlljlla;

Muz ej hrv(llshih slll r ;'la od oslob otl enj(l (lu dUlIlu

SJ, 6. Promu/eni jrllgmell l i crJrIJC lI 1! 8N?I / e s 1I 11 1P;SO ltt I N DI GNVS PECATOR Flf:: Rt

R( 08u v;t j. Miju/ju (1 II Brllo;:;;"", ko(1 Sinju

SI. 7. NIIl lI: tHlI/JilUl 1'EltIPOnF. DOl' t

NIl IJl i.~

/HI

Mij o / jll i

u. nrtW;:;I~ IIHt Irod Sinja au gll sta /948.

/';11 " zidnIl II grub XV XV I.

s tu/je.,

S . GI/fljaa: Mu::(>j hrt'atskih st(lri/lo o d o .~ IQ bocle"ju do dWIlI S

Sl. 9. S".

SJlfl .~

1/(1

vrdu

Cl't;lIl'.

OS/rw; gr e r/ e

I l'g u- r i j a .~ a I'r c>gr m/f'

Cr/we

S.

G,mjfJ(l:

MU:('j luvuls"i!, ~' lfIri,tl(j ot! oslubotlcnju du dallas

Sl. 10. Pridra!;(/ hod NOlligrtfda,

In/s m.etll; srede kod ("I'I.:IIC

s!ulJjno IJI"o/w(/eni
S I!,

Mflr!;'w

Sl. ll . Veliki .~Ic ah II groblju st'. S,UWl IIII lIrdu Cet ilLe.
pod njim jc '1(1(/ ('11 sINit" S (llJU/r(1I11f1

S.

Gunjau: Mu;,ej hrr.:u/skiIJ !l lnriflll od

Sl . 13. SI" SIJaS

liri

QsioiJ m i etlja do dalla s

vrelu Cetinc; 11lllllrll .i llja straIlU :;flvr$/,e oplike

.~ u/o c. ima orl clrI(ljla

~l

"

.~

'"'"

.."

'...S
:: ;
~'-'
e
"-

..

E~
~

"

'S
e

:::

VI

1...

...;

S.

Gunjaa:

Muzej hrvatskih starinj, (Jd oslobodenja do

dUlI(lS

SI. 16. S tarohrva tske lH111nice naene u grob" liU Spasit kod Kninu

Sl. 17. Spas kod K"hta.

Slu(,jliO

fl.ad c1Ii ulomak crkvene grede

S.

GWlja(': Muzej hr va t skih st(lrilla od o.slobod enja do dauas

SI. 18. S/~lit; flrhitckto/i ski ulomri

lwd pll i

tt

fltri';u

sl are

vijeb.ice na Narodnom trgu

----..

-.

...

S I. 19. Split, V estibul;

pron(lclJi

ulomci mramQrnug p/uz eja

Gunja a :

Muz ej Irr vatsh';-h 8L(lrina od oslobodcnj(l do d(ln(li)

Sl. 21. R (ko fl .HrlI;rruli pi/as IM iz Biii Jwpij e ( /jievo)

rUiit(lllrirlllli IJi /uslur ir;

Pr;,Jr(l ~~

S.

CIlI l jau: Mu::c j hr/w I s""!. .,/ur;/lu u(1 US/UbOl/PII;!! du dllll(/S

Sl. 22.

/( 1!"'01/ .~trllil'(1II1I f!1'1!:OI'.~Jftf trllIlZ('I UI

i: Bnwz(.

S I. 23. J<e!mll s,,.,,inllli I,ill/ ej i= i.J rtlpn jll hud Mr i ll i r n

vjerojatno dopunja (prinei) PE (m) ANGE (lorum) ... Princeps angelorum, to jc

upravo sv. Mihovil, i zato je zvana arhanel, pa bi to znailo, da j e tradicija
II nazivu blinje Mijoljae bila dobro osnovana.

4. Sv. Spas na vrelu Cetine. U jesen g. 1947. izvren je dj e lolni an po

pravak s tare crkve sv. SpasB na vrelu Cetine, a' tom se prigodom pristupilo
arheolokom istraivanju unutranjosti crkve i 8 njene vanjske june strnne.
Mjeseca rujna, listopada i stud enoga g. 19l18. istraivanjem je zahvaen
pros tor S ostalih strana crkve. O prvim radovima izvijestio sam javnost II
novogodinjem broju Sloboclne Dalmacijc g. 1948., a veoma kratko sam
sc osvrnuo i na r ezultate postignute g. 1948. II skupnom izvjetaju objelo
danj enom II Ljetopisu Ju gos lavenske akademije za g. 1949., gdje sam objavio
tloris crkve i otkrivenog segmenta starohrvatskih grobova. U taj ina e ne
jo definitivan nac rt potkrala se t e hni k a grijeka, do koje je dolo ne
oprezom, to e se korigirati. Opirn ija obrada objekta i nalaza bit e iznesena
11 posebnoj radnji, kad se zavre iskapanja.
5. Seoslw groblje II Niskom. U selu Niskom II dalmatinskoj Zagori s june
strane planine Mosea na seoskom groblju kod crkve sv. Ivana primijetio
sam g. 1944. Bteak, ua koj emu je ukl esa n tit i urezana godina 1460. Uz
sjevernu stranu obzide groblja opazio sam, da za biljeg novijeg groha slui
kasnije splotena kolona sa stiliziranim s tarokra nskim kapitelom. T a j novi
grob nalazio sc na upadJjivoU1 izbreku, te sam pomislio, da ono govori o
z3trpanim ostacima starije crkve. Tradicija o ranijoj sredovjenoj crkvi nije
postojala u selu; valjda i zato, to je nju mo glo apsorbirati pos tojanje ka
snije crkve, koja je uklonjena u drugoj polovini XIX. s toljea. Jo se vide
njeni ostaci, i kad je rij e o staroj crkvi, seljaci pomjljaju samo na tu.
Starokranska kolona 8 kapitelom i s t ea k iz XV. s t o lj ea dali su povoda,
da se misli, da je postojala s tarokr anska crkva, a vjerojatno i starohrvatska
II neposrednoj blizini groblja. U oujku 1948. pokuao sam joj ui u tra g.
Udaraju i profil II pravcu navedenog izbreka, odmah sam u njemu pronaao
ulomak starokranskog plute ja, a zatim se pokazao zid. Pratei zid dalje
konstatirao sam, da se tu radi o ostacima s tarokr anske trobrodn e crkve,
kojoj su se otkrili temelji sr ednje g i lijevog broua. U unutranjosti se nalo
arhitektonskih dij elova. Budui da se na tom poloaju nije ulo u trag ni
emu, to bi pripadalo starohr va tskom periodu, obustavilo se istra ivan je
p os lije d esetak dana, koj e e v e prema naravi nalaza JIustaviti uprava Ar.
h eo lokog muzeja u Splitu.

6. Glljina II Bratikovcima kod Skradina. G. 1948. pri kopanju temelja

za gradnju zadrunog doma na Gajini nailo se na jedan grob, II koJU se
naao prsten, a zatim u neposrednoj blizini otkrio drugi, u kom se nala
iroka aa o d utog stakla , kako to pri a ju seljaci. O nalazu je bio oba
vijeten poas ni konzervator II Sibeniku prof. F. Dujmovi , koji je obavi
jestio dr. M. Abrumia. K ako se znalo, da je II istom selu Marun pronalazio
starohrvatske grobove, i to u neposr ednoj blizini sadanj eg doma u vinogradu
Andrije Baljka, to je dr. Abrami obavijestio direktora toga llluzeja, te je
isti doputovao na teren. Tu se pret ra io prostor, koji se nalazi meu teme
ljima zadru no g doma, t. j. izvrilo se zatitno iskapanj e. Pronalo se u svemu
IS Staroluvat <b prosvjtta

225

etrnaest grobova. Tri su kasno antikna groba davno bila obijena i pretra
ena, pa nije iskljueno, da se to moglo dogoditi za seobe naroda. Kod
ostalih grobova prevladavao je ovalan oblik, a neki su, naroito djeji, bili
pa etvoras ti. Kod est grobova bilo je tlo poploano. Jedan djeji grob uope
nije imao oblonica nego samo poploano dno i uzglavnicu. Tc osobine prate
s tarohrvatske grobove. Priloga II grobovima nije bilo.

7. Biskupija kod Knina. Godine 1950. estomjesenom kampanjom izvr

ena je II Biskupiji revizija triju arh eolokih poloaja, na kojima su se prije
vrila arheoloka iskapanja, i to: na Crkvini u seoskom groblju, na Stupo
vima i II Katia Bajamima. O radovima i rezultatima na Crkvini i Stupovima
napisan je poseban i sumaran izvjetaj, a prikaz o radovima na Stupovima
bit e prireen, kad se okon aju radovi, koje je omela zima. Ovdje u tl
glavnim crtama tek registrirati r ezultate.
Na Crkvini sc pronalo mnogo arhitektonskih dekorativnih dij elova, od
kojih se neki spajaju s dijelovima, koji su sc pronali za prvih iskapanja,
zatim 88 netaknutih starohrvatskih grobova, 11 kojima je bilo i priloga, a
takvih priloga nalo se i 11 slobodnoj zemlji. Istraivanjem se kon statiralo:
da gradnja crkvene arhitekture pripada razdoblju IX.- X. stolj e a , da nema
tragova drugoj preanjoj crkvi, kako se dosada mislilo; da stilska i vre
menska razlika u d ekoru arhitektonskih dijelova ne pripada dvjema grade
vinama, kako se na osnovu te razlike to zaklju ivalo, nego dopllnjanju i.
izmjeni namjetaja kroz dugotrajno postojanje samo jedne crkve; da se pred
proeljem sagradio zvonik i trijem i da je sa sjeverne strane bazilike po
stojao prostran samostan.
Pored prilinog broja ponaenih grobnih priloga tu jc vrijedno is tai nalaz
novca II dva groba" po emu se priblino moe datirati prijelaz iz ovainih II
paetvoraste grobove, koji bi odgovarao izmaku XIII. i poetku XIV. sto
ljea. Po mletakom piccolu iz toga razdoblja moemo datirati tip naunica,
koje su kao i on pronaene u jednom grobu. U jednom grobu medu ostalim
prilozima na e na je ogrlica, koju sa injava niz od 1040 zrnaca od paste,
to predstavlja prvi nalaz te vrste 11 Dalmaciji i uj edno najv e u ogrlicu,
koja sc barem kod nas dosada pronala.
Na Stupovima je izilo na vidjelo osta sitnih arhite ktonskih fragmenata,
medu kojima i dio tegnrija, koji Se spaja s dru gim davno pronadenim di
jeiom.
R evijoIlI sc utvrdilo, da ostaci crkve na Kati .t HajamiIlla pripadaju
prethrvatskoj, a ne hrvatskoj graditeljskoj rllci. Time je uz dru ge dokaze
ujedno uklonjena fikcija o postojanju tragova kraljcvskog dvorc3 . To isto
vrijedi i za t. .zv. grafite, kojima su se pripisivali poku aji prvog poznatog
umjetni kog stvaranja Hrvata, to se bez ikakva uokaza datiralo osmim
s toljeem. Sada, kad se kon statirao prethrvatski karakter zdanja, kod kojeg
Sll' se oni nali, nema razloga, da ih ne veemo za isti period, II kojemu je
postojala crkva, naime za razdoblje od V. do VII. s toljea.

226

S L UCA)N I

NALAZI

1. Sv. M(lrlilt II Priclrazi kod Novigra(ia. Godine 19.1.t 6. seljak ime Zekan
jz Pridrage, koji je radio g. 1940. pri iskapanju 11 Mijovilovcu' i tada sc
llau io uo a vati arheoloke ohjekte, donio je II zadarski muzej dva deko
rirana kamena ulomka. Na j ednom sc nalazi pl eter, a na drugom s u geome
trijski izrac1eni Ink ovi, koj e susreemo na s tarokra nsk im plutejim3. Tvrdio
je, da j e ulomke pronaao kod crkve sv. Martina tl go mili izvan ohzide
seoskog groblja. Za ekskurzij e arheologa iz Dalmacije 11 aprilu g. 1947. na
mjerio se pisac ovog prikaza na drugi ulomak starokranskog pillteja, koji
jc sluio za biljeg na uzglavnici jednog seoskog groba s june s tran e pome
ullt e crkv e. U martu 1951. opet jc ugledao tre i ulomak pluteja upotreblj en
l:a uz glavniclI jednog groba jugozapadno od pro elja crkve. Jo prolog sto
ljea II blizini crkve pronalo se po grobljn dijelova s pleternom skulpturom
i s ostacima na tpisa i IIlomci fi guralne plastik e (v. Starohrvatska prosvjeta
Vl. 1901. sIr. 42-48.), ho je dalo povoda, da se oblik zlIJlske crkve sv. Mar
tina, koja jo sa da l)ostoji, okarakterizira starohrvatskim (Marun, Radi , Va
~ i ). M eutim se otkriem starokranske crkv e 11 Bilicama kod ibenika
pokazalo, da j e njen tloris identi a n s tlorisom crkve sv. Martina, pa se
otada na tloris crkve sv. Martina gledalo 8 rez ervom, te crkva osim kod Va
s ia nije ulaziln II literaturu naeg ranog graditeljstva. Sam se Radi nesvi
jes no bio pribliio vreOlenu njena postanka, kad ju je stao u spo reivati s
oblicima starokranskih cimiterijalnih oratorija, ali se pod dojmom nalaza
pic Icrnih skulptura odmah od toga udaljio, te komparacijom oznaka, koje
se s li n e nalaze kod drugih crkava, zakljuio, da se crkva sv. .Martina ) ll1oe
uz ostale da smatra obiljejem hrvatsko-bizantinskog graditeljskog sioga
(n. dj. s tr. 44). Danski arheolog arh. Dyggue govorei o IItjcca jn s tarokr al1~
skog graditeljstvii na sta rohrvatsko usporedio je meu ostalim i tloris crkve
II Bili cama fi tlorisom crkv e sv. Martina (v. Forsc hun~en in Salona III. tabla
na str. 123) . Makar se njegove lIsporedbe ue mogu bar jedna za drugom
I1svojiti, ipak smatram, da sc OJi time najvie pribliio probl emn postanka
crkve, to potvr<1l1jn ovi, naknadno prona eni dijelovi plutcja s tipinim
s tarokran s kim d ekorativnim motivom. Ja bih bio skloniji vjerovati, da
Hrvati nistl gradili c rkvu po nek om uzoru na starokransku, i drim, da se
II konkretnom s lu aju prije radi o samoj adaptaciji s tarokransk e crkve,
koja se do II s larohrvatsko doba s auvala, ako ne cijela, ono bar dj elomi no,
a u osnovici svakako. Uostalom posljednju rij e imat e arheoloki zahvat ;
trebat e naime obiti buku S nutarnje i vanjske strane zido'\'a, ne hi li se
opazila diskontinuitetna ljnija II gradnji, i on~a iskapanjem pretraiti pro
stor II crkvi i oko nje.
2. Sv. Spas na vreln Cetine. Godine 1939. seljak Petar Marijan donio je
II Knin ski muzej es t aplika, koj e S1l na(lene u grobu pod najveim s tek o m
na nekropoli sv. Spasa na vrelu Cetine. On je i spri a o, da je takvih komada
dosta na(leno i da ih jo ima kod seoske djece. Pisac ovih redaka uputio se
smjesta ua poloaj i tu doznao, da je seljak uro Preoanin odluio, da se
pokopa pod velikim s tekolIl i II tu sv rhu unaprijed dao za sc prirediti grob
)lod njim. Posao j e izvodio njegov radnik Stevan Preoanin , koji se namjerio
227

na suhozidnll raku i skelet u njoj. istei grob naa o je velik broj aplika,
a djeca, koja su se nalazila 11 blizini, dok je on bio 11 raki i izbacivao kosti
i priloge, kriom su uz ela nekoliko komada, te je tako ovih es t aplika do lo
II ruk e s pomenutog Marijana., a preko njega 11 Muzej. Na terenu sam uspio
idu i od ku e do ku e kupiti jo d evet komada aplik a tako, d~ je te godine
dospj elo 11 Muzej svega p etnaest komada . Iako s u mno gi dokazivali, da je
Stevan pronaao mno go vie komada i predao ih uri Preo aninu, ipak mi
nije polo za rukom, da ih vidim, je r su spomenuti naprosto nijekali, da ih
je bilo vie i tvrdili SII, da su djeca raznijela sve, to se pronalo. Tako ni
na kakav nain nije bilo mogu e predmetima ui II trag, iako je uprav a
.M uzeja i dalje ispitival.. pojedince, koji Sl1 ncprekidno tvrdili, da j e pred.
meta bilo mnogo vie i da se nalaze kod Ul'C Preo a nina . Poslije oslobo
(1enja doznalo sc, da ih je uro, koji j e za rata umro, kanio prodati drn go m
muzeju tl nadi, da bi primio ve u svotu. Predmeti 8 11 n ratu d os pjeli II Vr
liku, tc su mi poslije osloboenja bili dati na uvid, a u jannarn 1946. god.
kupljeni su za Muzej hrv. s tarina. Tada je nabavlj eno jo 56 komada aplika,
te se sada II 'M uzeju nalazi ukupn o 71 kom ad. S njima se naao i zlatni
prsten.
Godine 1947. za vrijemc arh eolokih iskapan ja kod crkve Fi V. Spasa is
pri ao mi je nalaz ni k Stevan Preo anin, da su se apllke nale slobodne,
a u nizu, koji se protezao ou lijevog ram ena prck o prsiju i tako isto ispod
le a skele ta do lijevo g hoka. Manje aplike iste su ~i rin e (12 HIm) , II razli i te
duine (20 i 12 mm) pa e tvoras ta i kvadrati na oblika i svaka ima po <.Iva
zaglavka, kojima su bile pri vr e n e na vrpci. Na nekima se jo opaaju
tragovi tvrdo satkane tk anine, od koje se sas tojala vrpca.
Aplike su lijevane od srcbra, kojc je pozla eno. Budu i da imaju dva
oblika, pa etvo ras t i kvaclra tiau , sigurno su na vrpci bil e izmje ni no
postavljene.
Paetvo rast c aplikc ukraene su ~alJlon sk i moti vom orolava (g rifa) , ko
j emu se rep ral anjuj e II li e. Orol av i su na vrpci morali stajati okrenuti
jedan naprama dru gome, jer su lijevani s orijentacijom II dva obratna pravca;
na devetnaest aplika orolnvi gleda ju ulijevo, a na dv ad ese t i jedn oj udeSIlO.
Kvadrati ne up like nisu j e(lnoli n c kao pa e tvoras te, nego ih ima tri vrs te:
1. Jeda naes t aplikn ornamentiranih samo li em, ko jem u je os II dij ago nali
kvadrata, a II sr edini je kv a drati na lisnatu rua. 2. J edana es t aplika imaju
lie II uglovima stilizirano II drugoj, ali veo ma s li noj varijanti, a na mjes tu
ru ic II srcdini inluju prilemlj l:m kosi kvadrati, 11 k ojelllu j e orolav stiliziran
druk ije nego kod paetvorastih aplika. Ti su kos i kvadrati i poispadali sa
etiri ap likc vjerojatno jo za noenja vrpce. 3. etiri aplike imaju grublj.e
stilizirano l ie na uglo vima, a na sr ed ini se nalazi rupa, koja se produuje
II smj eru vertikalne osi tako, da je neka s dru ge tran e za vrae na prema
vani, a kako na tim aplikama nema zaglavak a kao kod os talih, to znai, da
su sc ua vrpcu zaglavljivale POllIOU tih zavrataka. Ma li broj tih aplika s ru
pama govorio bi, ua su sc nalazile blizu kraju vrpce, i tu se u njihove rupe
zadijevala igla od sapona, koji sc nalazio na ob ratn om kraju vrp ce.

228

Negdje izmc.1u aplika, valjda pri kraju vrpce, bila je umetnuta mala nska
aplika s privjcskoJll u obliku broja 8, a taj je dekoriran izraslicama, na ko~
jima je stilizirano li e . Vjerojatno se na to privezivao kakav predm et.
Jedan kraj vrpce bio j c utisllut u dugaku apliku, koja je s vanjske strane
dekonrana cizeliranom fanta s tinom figurom: sa enskom glavom, ivotinj
skim nogama, krilima i r epom, koji sc kao i kod orolava ' ra lanjuj e II li e .
To je vjerojatno sirena. Ta aplika ima za zavretak kopu, na kojoj sc po
kree igla, a sama j c kop a zavravala enskom figurom 11 sjedecJIl stavu,
i uz njeno lice vidi se granica.
Drugi kraj zavravao j e isto tako dugakom aplikom, koja se preklapala
preko gibljivc osovine i kona no zavravala perforiranim vrkom, a na nj.e
govu zavretku je bradavica II obliku pupoljka. Na onoj polovini, u kojoj
je bila uvu ena vrpca, cizeliralla je slina figura kao na apliki s drugc strane
vrpce, koja je malo as nave dena. Na drugoj polovini nalazi se cizelirana
ljudska figura, iznad koj e se nalazi grana. No obje polovine ukraene Sll i
s nutaruje s trane. Prva aplika, 11 koju jc bila utisnuta vrpca, ima na kraju
do stranc vrpce cizel iranu pticu, a (laIje sc nalazi uokviren otvor, u kojemu
Rn vjerojatno II emajlu na tamnoj poJlozi cizelirana dva prizora II dva polja,
II svakom po dvij e ljudske fi gure, mukarac i ena, koji se dodiruju. Figure
u donjem polju pri dnu su o teene . Iznad svake glave nalazi se luk. U
drugoj polovini aplike II uokvirenom polju, koje je due, nalaze se crtom
odijeljena tri polja, a II svakom po jcdna ljudska figura. U gornjem pol-ju
je mukarac, na ijoj se nonji jasno razabira kukuljica, a II desnoj ruci
dri dva duga ka lista. U sr ednj em polju nalazi se enski lik, kojemu se iza
leda nalaze dva lista, a II donjem polju opet mukarac s dva lis ta 11 ruci,
a dva mu s toj e za ledima. U obje sc polovine plo ice od emajla miu u
okviru, po emu se vidi, da sc ovdje radi o ulocima.
Ako pronadene aplike naniemo jednu do druge, dobit emo duinu od
137 cm, pa je vrlo vjerojatno, da ih nije mnogo vie ni bilo. O tOtn bi uvje
ravala injenica, to se nalazi isti broj dvovrsnih kvad rati nih aplika, to
nije ba puki sluaj. Vjerojatno je nestala koja paetvoras ta, jer se one u
broju ne podudaraju s ohzirom na razliitu orijentaciju orolava na njima.
Ti ranogotiki primjerci aplik a sa vrpce, ili nazovimo pojasa, jedinstven
su nalaz ne samo tl Dalmaciji, nego 11 naoj zemlji uope, a inae su rijetki
i vani.
Ovdje iznosim reprodukcije pojedinih vrsta aplika, koj e je s originala
reproducirao akad. slikar Bartol Petri.
Na lijevoj ruci pokojnice naao se zlatan prsten provien sa dva kraja
zmijskim glavama, koje nose uzdignuto es t.erokutno postolje, II kojem se
nalazi pasta vitrea.
3. Knin.ska tvraava. uvar kninske tvrave Ivan lelovina namjerio se
g. 1947. na ulomak grede, koja potjee vjerojatno sa crkvene pregrade. Ulo
mak je bio uzidan II samoj zgradi, II kojoj se do g. 1942. nalazio muzej.
Zgrada je iznutra i izvana odavna obukana, te je tragmenat iziao na javu,
kad su se bombardiranjem potresli i dijelom sruili njeni zidovi. Na gredi
se sa uvao ostatak natpisnog polja, na kojemu se razabiru tragovi slova
SMAT ... Iznad nalpisnog polja nalazi se obli tap s nizom nerastvorenih

229

listova, a nau njim je pojas vertikalnih rastvorenih listova. Rub pri vrhu
grede zavrava nizom kuka, koje inae prate pleterne skulpture.
4. Spas kod Knina. G. 1947. za vrijeme poumljivanja viso ravni na brdu
Spasu, koja sc nalazi sjeverozapadno od kninske tvn1ave, namjerili su se
radnici na jedan starohrvatski grob. Odmah su ga p~ctraili ~ tl njem u naH
skelet i dvije 1l3Ullice kod glave, koj e su 8 neupu enos ti otetili. Za oyaj
nalaz doznao j e spomenuti Jelovina, te ga preuzeo i poslao ovom, Muzeju.
Radi Se o naunicama trozrnatog tipa. Na jednoj je preos talo samo jedno,
i to o teeno zrno, a na drugoj dva. Promjer naunice (upljinc) iznosi 25
mm. Na svakoj polukugli zrna nalazi se est lati ca oJ filigran ske ice, koje
se prema sredini zrna ire, tc se tu rairene i zaobljene latice obiju poluku
gala dodiruju. U s redini s vak e latice nalazi sc bradaviica II prilemljcuom
postolju od tanke ii. ice. Karike S I1 izmeu zrnja ovijene filigranskom icom.
Ohje naunice imaju na krajevima uku iznad zrna, II koju je ula:t:ila ku
kica, koja se nalazi na drugom kraju karike.
Na istom platou naao je g. 1950. is ti uvar Jelovina ulomak grede s pre
grade starohrvatske crkve. Ulomak je isplivao na povrinu pri ,)ravljenju
strelja kog zaklona za vrijeme vojne obuke. l elovina ga je pronaao II
izbaenom materijalu iz zaklona i poslao ga naem Mnzeju. Ulom ak je po
e tak desne strane grede, to se razabira po oblom rehru, koje je ulazilo
II lijeb te gurija. Na natpisnom polju urezana sn prili no rastavljena slova,
a fnlgm ent natpisa gl.asi: E D I F I e (avat, ata ... ). Vjerojatno je, da se radi o
os ta cima crkve sv. Spasa II blizini, po kojoj se prozvala ova uzvi sina.
5. Atrij grm/she vijeni ce II Splitu. U s ij e nju g. 1950. upravit eljica Etno
grafskog llluzeja u Splitu geta. Aida Koludrovi obavijes tila je upravu MH
zeja hrv. starina, da se pri vrenju pripremnih radova pred betoniranje atrija
Etnografskog lHuzeja, (koji je smje ten 11 staroj gradskoj vijenici na Na
rodnom trgu), nailo na jedan grob. Uprava Muzeja llfv. starina izvrila je
istraivanje, pri kojem sc utvrdilo, da je prona(1eni grob na zapadnom kraju
atrija novovjekovni. Imaju i na umu, ua se II njegovoj ohzidi ipak mogu
nai arhitektonski spoliji, pretres la se grohna ohzida i odmah se pri njenom
vrhu pronala dva ulomka d ekorirana pleternom plastikom. Ulomci se od
nos e na ostatke dvaju pluteja starohrvatske crkve. Prvi i vei ima n eobi no
i roku letvu s troprntastim pletenicama izrauenim na sistem vorova . Na
ostatku polja ispod le tve vide se dij elovi plet ernih koluta. Od drugog 1'111
teja naao se clio letve s troprutas tim pleterom. I stom prigolloIl1 pretraio
se it.av atrij, gdje se na lo nekoliko fra gmenata razli it e profilacije, od
kojih SIl neki oito novovjekovni. Sva je vjerojatnost, da su navedeni ostaci
pluteja pripadali srednjovjekovnoj crkvi sv. Lovre, koja sc 11 blizini na
lazila, a po kojoj se trg nazvao Platea sancti Laurcnlii .
6. Vestibul i podrum Diolclecijanove palae II Splitu. Godine 1949. pri
popravljanju zida na izlazu iz Vestibula namjerio sc restaurator Arheolokog
muzeja II Splitu g. Sime Eterovi na ulomak mramornog plutej a s ostatkom
letve, rubom II obliku ahovskog polja, plete rnim kolutima i lukom. God.
1951. pri ienju istono g dijela Dioklecij.mova podruma 11 kasnijoj prezidi
namjerili su se radnici na druge dijelove istog pluteja i prenij eli ih II na
muzej. .Po ll<tlaskn tih clijelova uprava Arheolokog muzeja \Istupila je prije

230

prona eni

dio Muzeju hrv. starina, pa se sada tl njelIlU" nalazi s ye, to ovomu

phiteju pripada, tc se on moe sastaviti gotovo II cijelosti.
Plntej je kvadrati na oblika (104 X 104 cm). Na njegovoj gornjOj stralii"
nalazi se letva i na njoj sU troprutasti koluti isprepleteni vorovima, koje
s a injavaju troprutasti polukrngovi. Donja povrina pluteja uokvirena .je "
sa strana sa dva vertikalna polja, II kojima 8U tri r eda sitnih naizmjence
lIdIlbenih kvadara tako, da se pribliuju izgledu ahovsko g polja. Plutej j e
II tom okviru ukraen pre teno organski n epovezanim dekorom. Osnovni "
ornamenat sainjavaju dvij e koncentrine troprutaste krunice, koj e su po~ "
vezane nezatvorenim, manjim, troprutastim krn n icama. T e m anjc krunice
nalaze Se po dvije na sve etiri s trane II smjerovima dij ago nala tog kvadr8~
tinog polja na plllteju. Male krunice spojene su opet m e usobno tropru
tastim tapovima, koji veu njihove kraj eve pri r as tvoru. U centru veib
koncentrinih krunica, t. j. u sr edin i samog polja, nalazi se ukraen" krug,
koji je obrubljen troprutom. U kru nom vijencu izmedu veih koncentrinih "
krugova bila 8U ras pore e na jo e tiri kruga poput onoga II centrI!. Sau
vala s u sc S llOW tri, a e tvrti, koji se na lazio ispod le tve, n estao jc, jer je
upravo na njegovu mjes tu probita rupa za neku sekundarnu porabu ; njeni
sc ostaci na dva kraja naziru. Polje tih krugova ispunjeno je kod svakoga
razliitim motivima. Po itavom polju nalaze se opet ra zli ito ukraene
male polnkuglice II oblikn pogaica. Njima su isp unjavane praz nine tako".
da ih oko sr edinjeg kruga ima e tiri . U krunom vijencu nalazi sc ' po
jedna 8a svake strane kru ga, te ih je tn bilo osam lIsve. Pri s vakom uglu
uokvirenog polja nalazile su se opet po d vije, dakl e ope l osam . Svega skupa
hilo ih je dvau eset, a s auvalo ih se esnaes t.
7. "Nabava srednjovjelwvn.ih novaca. Godine 1948. uprava mu zeja jc n8
bavila etiri srednjovjekovna noven, kojim a je nep ozna to nalazite. Novc i
su se naime odavna nalazili u priva tnika, koji ih je nabavio, a da nije I)itao
za porijeklo nalaza. Nabavljen je konka vni bi.zantinski zlatnik cara Mihajla
VII. Ducasa i tri srebrna kotorska novcu, od k ojih 5 11 .I va kovana za vlada
vine Ludovika Anujskoga, a jed an za cara Stefauu U roa IV .~ kako se to
vidi po njihovim imenima, koja se nalaze na aversu.

R ES TAURA C IJA

H Jo:KONSTRUKC IJA

KAME N IH

S POMENIKA

U prvom broju ovoga glasila (str. 281.) navedeno je, lla se jo u Kuiutl
raditi ua r es tauraciji kam en ih spomenika. Nastavak tog ra da omo
je prijenosom lapidari ja II Crkvinu, a sve vie ga iziskuj e p o treba
sistematske postave, koja e se izvriti, kad se rij ei pitanje novih prosto~
rija. U Crkvini sc nastavilo ispitivanje pripadno!!ti med u p ojedinim frag
m entima i opet se konstatiralo, dn sc n eki dij elovi po dek oru, dimenzijama,
materijalu i frakturama spajaju. U jesen prole go tIin e pristupio je radu
klesar dekorater P. Marovi , koji je te fra gme nte spoji o. Osim to ga restau~
riranju pristupilo se i r ekonstruk cijama nekih objekat a, nara vno onih, koji
poelo
guen

imaju pouzdan e elemente oblika, dekora i dimenzija. Na idejnoj rekon~

struk ciji r adi direktor Muzeja, te hni k e de talje II nacrtu izvodi as is tent B.
Pe tri, a ostvaruje P. Ma rovi . Ovaj put je dolo do izmjene II salUoj tehnici
rekonstruiranja dekora . Iskustvom se pokazalo, da je prva nji na in kom~
pletiranja pleterIlih povrina, koji se od originalnih preostataka razlikovao
samo dru gom nijansom boje, dovodio u zabunu p osjetioce tako, da 8 U oni
l c~ ko razlik o vali dopunu o d originala i es to puta zamjenjivati jedno za
drugo. Da se to izbjegne, a ina e da se postign e bolji efekat i plas tinije
prikae razlika izm eu onoga, to origi nalno pos toji, od dopune, koja treba
da govori samo, k ak av je objekt bio neko u cjelini, primijenila se druga
tehnika, te Se osim druge nijanse boje prekinuo i kontinuitet plohe time, to
jc dopunjavanje izved eno na podlozi, k oja je za l Cm pti a. Tako taj nagli
prekid na povrini odmah na prvi pogled stvara jasnu razliku originala od
d opune. U vezi s takvim na i nom rekonstruiranja uprava Muzeja zatraila
j t; od Jugoslavenske akademije komisiju, koja bi o svemu dala svoje miije
nje, i u njen sastav predlo ila majstora akad emika Vanju Radaua, jedno g
lana iz I. odj ela Akademije, konzervatora dr. Cvitu Fiskovia i direktora
Muzeja hrv. starina. P o tkraj velja e o. g. g. Radau i Fisk o vi su pregledali
r ekonstrukcije i saglasili se II na i nu rek onstruiranja, kako ga izvodi direktor
Muzeja. Neke od gotovih rekonstruk cija iZllosim ovdj e u r eprodukciji spre
man da primim obrazloe nu kritik u, koja e , to prije do e, biti od ve e
ko risti daljem radu.

232