Školski rad 14.5. 2020.

Morfološko ustrojstvo narječja – Čakavsko narječje

U današnjoj lekciji bavit ćemo se narječjima i njihovim značajkama. Kao što znamo postoje
tri narječja u hrvatskom jeziku: Čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječje. Nazive su dobila
po latinskoj upitnoj zamjenici quid koja znači ča/kaj/što.
Kako bismo saznali više o našem sustavu narječja, potrebno je pročitati u vašim udžbenicima
na stranici 60. i lekciju pod naslovom „Glavne značajke morfološkoga ustrojstva čakavskoga i
kajkavskoga narječja prema standardnom jeziku“kao i kratko „predavanje“ na temu
čakavskog narječja koje slijedi.
ČAKAVSKO NARJEČJE
Prostiranje u prošlosti:u prošlosti je čakavsko narječje zauzimalo veće područje.
-prije velikih seoba čakavsko je narječje sezalo na sjeveru do Kupe i Save, a istočna mu je
granica bila Una – Dinara – Cetina. U Istri su starinački čakavski govori samo oni
sjevernočakavskoga i buzetskog dijalekta, a svi su drugi migracijski
Prostiranje danas:Istra, Hrvatsko primorje (Rijeka i riječko zaleđe), od Rijeke do Senja
(izuzevši štokavski pojas između Novog Vinodolskog i Senja), kvarnerski otoci (Krk, Cres,
Lošinj, Unije, Susak, Rab, Pag, Vir, Olig, Silba). Otoci zadarskoga arhipelaga (Ist, Molat,
Sestrunj, Dugi otok, Iž, Ugljan, sjeverni dio Pašmana), kopno oko Zadra do Biograda. Otoci
šibenskoga arhipelaga (Zlarin, Prvić, Kaprije, Žirje). Kopno oko Vodica, Primoštena,
Rogoznice, Trogira, Kaštela, Splita.
Otoci Čiovo, Drvenik, Šolta, Brač, Hvar, Korčula,Vis, zapadni Pelješac sve do Lastova.
Djelomično na dalmatinskoj obali (Split, Zadar). Lika, Gorski kotar (Mrzle Vodice, Brestova
Draga, Vrbovsko, Stubica) i Žumberak.

Čakavski govori u dijaspori:

-čakavske oaze u Austriji (gradišćanski Hrvati), Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Italiji
-čakavski govori u dijaspori uglavnom pripadaju srednjočakavskomu dijalektu
Dijalekti čakavskog narječja: sjevernočakavski dijalekt, srednjočakavski dijalekt,
južnočakavski dijalekt, lastovski dijalekt, buzetski dijalekt, jugozapadni istarski dijalekt,
Najstariji spomenici:Valunska ploča (11. stoljeće), Plominski natpis, Baščanska ploča (oko
1100.), Vinodolski zakonik (1288.), Istarski razvodi (13. stoljeće), Kolunićev zbornik (1486.),
Pjesništvo čakavske stilizacije:
-najveći procvat od kraja 15. do početka 17. stoljeća (Marulić, Hekorović, Lucić, Zoranić,
Krnarutić, Baraković
-Vladimir Nazor “Galiotova pesan “ i “Ban Dragonja”, 1906.
-pjesnici u 20. stoljeću: V. Nazor, Drago Gervais, Pere Ljubić, Mate Balota (Mijo Mirković),
Marin Franičević

Antologijske zbirke čakavske poezije:

Pere Ljubić “Bodulske pisme”, Šibenik 1927.
Drago Gervais “Čakavski stihovi”, Crikvenica 1929.
Dragutin Tadijanović i Olinko Delorko “Hrvatska moderna lirika”, Zagreb 1933.
Ive Jelenović i Hijacint Petris “Antologija nove čakavske lirike”, Zagreb 1934.
Ive Jelenović “Nova čakavska lirika”, Zagreb 1947.
Zvane Črnja i Ive Mihovilović “Korablja začinjavaca”, Rijeka 1969.
Milorad Stojević “Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća”, Rijeka 1987.

Stari riječnici čakavske stilizacije:

Faust Vrančić “Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae,
Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae”, Venecija 1595.
Bartol Kašić “Razlika skladanja slovinskoga”, 1599. (rukopis)
Jakov Mikalja “Blago jezika slovinskoga”, Loretto 1649.
Ardelio Della Bella “Dizionario italiano, latino, illirico”, Venecija 1728.
Josip Voltić “Ričoslovnik iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika”, Beč 1803.

FONOLOŠKE ODLIKE ČAKAVSKOG NARJEČJA:

Zamjenica ča:
-zamjenica ča ne postoji u drugim slavenskim jezicima, a u čakavskom je narječju poseban
leksem
-kriterij najvišega ranga pri određivanju čakavskoga narječja

Glasovni kostur zamjenice ča:

-razlike između štokavaca i čakavaca, npr. čak. va : štok u, čak. kade : štok. gdje, čak. malin :
štok. mlin, čak. manon (manun) : štok. mnom
Veze prijedlog + ča:
-navezivanje prijedloga i zamjenice ča, pri čemu se reducira završno a, npr. za + ča > zač,
va + ča > vač, po + ča > poč, na + ča > nač
-u štokavskom i kajkavskom narječju završno se a ne reducira (štok. pošto, nešto : kajk.
pokaj, nekaj)
neki rubni čakavski govori umjesto zamjenice ča rabe što, kaj, ali se sklopovi prijedlog +
ča uvijek pojavljuju i u tim čakavskim govorima
-bez obzira kako upitno-odnosna zamjenica glasila u N,svi čakavski govori u G imaju
samooblik zamj ča - česa
-Samoglasnički inventar:jaka vokalnost u čakavskom narječju uzrokuje i povećan vokalni
inventar
-čakavski govori imaju većinom pet samoglasnika kao i štokavski, ali ima i govora s
različitim, uglavnom zatvorenim samoglasnicima a, o, e, pa i s dvoglasima (piet, gruad,
kuonj)
-neki čakavski govori imaju sustav s 8 vokala
-samo dugi vokali mogu mijenjati artikulaciju i proces uvijek ide ka višim i zatvorenijim
vokalima

Diftongacija:
-diftong je složeni glas koji nastaje neprekinutim klizanjem iz položaja jednog vokala u
položaj drugog u istom slogu
-sustav s dvovokalnim realizacijama unutar istoga sloga vokalniji je od sustava koji toga
nemaju
-oba dijela diftonga nisu po trajanju jednaka, tj. drugi je dio diftonga obično dulji
-diftonzi su uvijek dugi vokali , npr. mōj > muoj, I jd. zemljōn > zemljuon, G mn. sēl > siel
-u nekim slučajevima diftongaciju pospješuje zatvorenost sloga jer se vokali ne mogu održati
duljim nepromijenjeni u slogu, npr. tẽpal > tiepla, dõbar > duobra, debẽla > debiela
-diftongacija istovremeno zahvaća dva fonetski središnja vokala, jedan prednjeg niza (e) i
jedan stražnjeg niza (o) pa ta dva vokala u dugim (naglašenim i nenaglašenim slogovima)
diftongiraju u zatvorenom pravcu ē = ĕĕ > ie, ō = ŏŏ > uo
-u nekim se čakavskim govorima može diftongirati i ā = ăă > oa, ua, ao, npr. gload,
zdroavje, juaje, zuač, kvuas, Kaota, traova
-diftongacija se najbolje čuva na otocima koji kao zatvorene sredine najbolje čuvaju čakavske
odlike

Samoglasno R: Dvije skupine:

1. ØR vokalno r može biti dugo i kratko (brv, krv, Trst, rpa, crkva), vokalno r može biti
samo kratko (Trst, trd, četrtak, črn, brz), ova je skupina brojnija
2. VR - ar, er, or, ər (varh, smart, svekarva, parst, terbuh, deržati, berz, smort, vorh, sərce,
bərdo)
popratni vokali uz r nisu nastali vokalizacijom poluglasa (npr. otec, denes, prišel, čarn,
čarljen), već je riječ o nekoj vrsti diftongacije, npr. kŗъstъ> krst, pŗъstъ> prst, nakon
ispadanja poluglasa nastaje slogotvorno r koje nije vokal, ali ima središnje mjesto u slogu,
da bi se očuvala vokalnost umeće se a, e, o, a zatvorenost se ne može ostvariti na ŗ, već na
popratnom vokalu, npr. kârst, bâr, smärt

1. Ekavski čakavski govori:

sjevernočakavski dijalekt - istočna i središnja Istra (Opatija, Kastav), Rijeka, Bakar,
djelomično Gorski kotar, sav otok Cres, sjeverni dio Lošinja
-ĕ > e u osnovi i u nastavku i po tome se razlikuje od ostalih ekavaca: D jd. dobre žene,
mane, L jd. va sele, na prage, G mn. čakavskeh, drageh, L mn. po skeleh, komparativi
kratkeji, stareji,

2. Ikavsko-ekavski čakavski govori:

srednjočakavski dijalekt - otoci Krk, Rab, Lošinj, Susak, Pag, Dugi otok, Hrvatsko primorje
od Kraljevice do Novog, Senj, sjeverna Lika (Otočac, Brinje, Ogulin), dio Gorskog kotara
(Vrbovsko) i Žumberka (Kalje)
-ĕ > i, e u dugim i kratkim slogovima (mist, lipo, mliko, belo, testo, telo)
-Jakubinskij-Meyerevo pravilo
ĕ + d, t, z, s, n, l, r, st, zd (osim c) + vokal stražnjeg reda (a, o, u, Ø) > e, npr. bel, ded, leto,
pesak, seno, vera, mesto, testo, zvezda, žlezda
-u digtonškim govorima dugi ĕ > ie (liet, blieda, ciena, biel)
-ĕ > i u svim ostalim slučajevima i na kraju riječi, npr. brig, cviće, čovik, dica, grih, cip,
minjati, pliva, vrime, ždribe

3. Ikavski čakavski govori:

jugozapadni istarski i južnočakavski dijalekt - zapadna Istra, čakavska mjesta na
dalmatinskom kopnu (Split, Zadar), zapadni dio poluotoka Pelješca, otoci Ugljan, Pašman,
Murter, Šolta, Hvar, Brač, Korčula, Vis
-ĕ > i u osnovi i nastavku (čovik, Rika, zdraviji, pametniji)
-ikavizam je dosljedan i u onim riječima gdje se danas više ne osjeća refleks ĕ (cista ‘cesta’)

4. Jekavski čakavski govor:

lastovski dijalekt – Lastovo
-ĕ > je u dugim i kratkim slogovima, npr. djete, sjeno, svjeća, tjelo, pjesma, pjevati

Refleks poluglasa:uglavnom kao a (dan), a izuzetno na Krku kao e (den) ili o (don)

SUGLASNIČKE OSOBITOSTI ČAKAVSKOG NARJEČJA:

Fonologija-suglasnici:
u čakavskom se narječju nisu razvile zvučne afrikate đ i dž
*dj > j (meja, tujina, rojen, posajen)
postoje i varijacije izgovora *dj (d’: vid’en, čad’a; đ: osuđen, sađen)
dž > ž (žep, žigerica, kanžija, svidožba)
Čakavsko ć: umekšan izgovor, većina čakavskih govora razlikuje č i ć, a samo poneki ne

Cakavizam:
c /č/, z /ž/, s /š/: ca, zac, macka, zena, zivit, boze, nasal, kazes, maska
c /č/, ź /ž, z/, ś /š, s/: ca, cinit, cudo, clovek, źena, kriź, tuźan, joś, kokoś, meśo, caśt
-najjužnija cakavska točka je Vis (Vis, Komiža)
-Hvar (Hvar, Jelsa), Brač (Milna, Sutivan, Supetar), Omiš, Trogir, Šibenik, Pag, Ist, Silba,
Krk (Baška), Cres, Lošinj, Susak, liburnijski i središnji dio Istre
-cakavizam je dosta rasprostranjena pojava iako je danas u nestajanju

M>N:
1. kada dolazi do -m > -n
do ove pojave dolazi već krajem 15. stoljeća dok je u 16. stoljeću (Marulić, Hektorović,
Lucić, Zoranić) vrlo rijetka
početkom 17. stoljeća i u 18. stoljeću ona je uobičajena
2. koji su uzroci -m > -n
prijelaz je nastao uslijed pojednostavnjivanja izgovora pojedinih suglasnika ili suglasničkih
skupova
3. je li riječ o autohtonoj izoglosi (starom, hrvatskom neobičnom izgovoru) ili ne
neki smatraju da je do takvog prijelaza došlo pod utjecajem talijanskoga jezika, no tu pojavu
ne poznaju susjedni dijalekti talijanskoga jezika (npr. venecijanski dijalekt), već samo oni
udaljeniji (npr. toskanski)
ZAVRŠNO L:
-u čakavskom se narječju završno –l javlja uvijek u dvjema skupinama: u imenica i
pridjeva i u glagolskoga pridjeva radnog
1. završno se -l čuva bez izuzetka u svim kategorijama (kotal, posal, mrzal, debel, rekal,
donesal, znal) - središnja i istočna Istra, Kastavština, Gorski kotar, Hrvatsko primorje i
kvarnerski otoci
2. završno -l u N jd. vartal, vol, misal, debel, tepal, ali se ne pojavljuje u glagolskoga
pridjeva radnog (moga, iša, reka, dviga) – dalmatinski otoci
3. l > a, o
a)l > ā (rekăl > rekăă > rekā)
b) l > o (mogo, reko, peko)
c) između završnoga -a i drugih vokala pojavljuje se sekundarno j: vidija, govorija, čuja,
veseja, debeja
-u istom su govoru moguće i dvostrukosti: vrtal / vrta, dese pari skal / dese pari ska

DISIMILACIJA:
mn > - vn- (gumno > guvno, mnogi > vnogi)
mnj > -mlj- (sumnjati > sumljati, dimnjak > dimljak, tamnjan > tamljan)
-za čakavce je tipična disimilacija likvida
a) r, n > l (ali ne i obrnuto) – rebro > lebro, srebro > slebro
b) l se zbog disimilacije reducira – blagoslov > blagosov, blagosovit

DEPALATALIZACIJA:
1. lj a) lj > j (judi, jubit) - općečakavska crta b) plj, blj, vlj > pj, bj, vj (kopja, lipje, grobje,
zobje, divji, zdravje)
c) lj > l (nedila, žmul) - Susak
2. nj a) nъj > nj (ufanje, netjakinja, kolenje ‘svađa’) – Susak b) nj > n (ogan, mekine,
sukna, kuon, Lošin) - Susak
STARI SUGLASNIČKI SKUPOVI:
* dj > j (meja, preja, rajati), * tj > ć (noć, pomoć, svića)
* dъj > j, d’, đ: rojen, grozje, milosrje, rod’en, zagrad’en, zagrađen, grožđe
* tъj > ć: braća, podmićen *stj i *skj > šć (šćap, ognjišće, dvorišće)
*stъj > šć: lišće, kršćenje, mašćon *čt > št (počten > pošten)
-čr- (črn, črv, čriva, črljen, čarn, čarjen ‘crven’, červ, čern)
*čr- > cr- (carnjen, carcik ‘cvrčak’, crivo) – nije riječ o štokavskom utjecaju, već se
pojavljuje u sklopu cakavizma

NOVI SUGLASNIČKI SKUPOVI:

tk > lk (potkova > polkova) č > š (dečko > deško, mačka > maška, mučni > mušni) ć +
velari > j (voćka > vojka)

REDUCIRANJE SUGLASNIČKIH SKUPOVA:

na početku riječi (pčela > čela, ptica > tica, tkanica > kanica, pšenica > šenica)
na kraju riječi (milost > milos, žalost > žalos, radost > rados)

POSUĐENICE:
st > št (štumak 'želudac', štajon ‘doba, sezona’, štorija ‘pripovijest’)
sk > šk (škancija ‘polica’, škapulati ‘spasiti’, škartoc ‘papirna vrećica’, škatula ‘kutija’)
sp > šp (španjulet ‘cigareta’, špijati ‘uhoditi’, špina ‘slavina’, špital ‘bolnica’, šporkati
‘zamazati’)

TEZE O PRIRODI ČAKAVSKOGA NAGLASNOG SUSTAVA:

ALEKSANDAR BELIĆ «O čakavskoj osnovnoj akcentuaciji», 1935.
-temelj su čakavske akcentuacije " ^ ˜
-taj se sustav nalazi u sjevernočakavskim dijalektima (novljanski, liburnijski i krčki govori),
južnočakavskim dalmatinskim govorima i u štokavskim posavskim govorima
-različita uporaba tih triju naglasaka pokazuje da između spomenutih skupina govora postoje
određene genetske razlike
-temeljna je razlika u prirodi " naglaska koji može biti uzlazne i silazne prirode, npr.
stärac : stãrca, stärac : stârca
-uzlazna je priroda kratkoga naglaska odlika sjevernočakavskih govora, a silazna
južnočakavskih i većeg dijela posavskih govora
BLAŽ JURIŠIĆ «Govor otoka Vrgade», 1936.
-južnočakavski se govor podudara s hvarskom akcentuacijom, ali i sa sjevernočakavskom
STJEPAN IVŠIĆ«Iz naše akcentuacije i dijalekatske problematike», 1951.
-istražuje govor Senja čija se akcentuacija poklapa s južnočakavskom

MORFOLOGIJA ČAKAVSKOG NARJEČJA

Imenice: Ga
-L jd. –e: na nebe
-I jd. –om u palatalnih i nepalatalnih osnova (otokom, krajom, kraljom)
-nerazlikovanje funkcije A jd. i L jd. – bil sam u Split / grem u Split, bil sam u Splitu / grem
u Splitu, bil sam u Split / grem u Splitu
-slično je i u priloškim rekcijama: bil sam vani (vanka) / grem vani (vanka)
-G mn.: -, -ov, -i(h), -a (sel, brodov, putih, kraja)
-nepostojanje sinkretizma DLI mn.
-D mn.: -om / -em (gradom, poljem)
-L mn.: -eh, -ih (gradeh, poljih)
-I mn. –i (gradi. polji)
-A mn. –e (grade, brode, otoke, kraje, prijatelje), -i (gradi, brodi, otoci, kraji, prijatelji)
-imenice sa starim završetkom *-ino ponekad čuvaju stare oblike NAV mn., a u N jd.
izbacuje se krajnje –in, npr. N jd.: grajan, čoban, seljan, NAV mn.: grajane, čobane, seljane
-tako se sklanjaju i etnici – N jd. Splićan, Zadran, NAV mn.: Splićane, Zadrane
čuva se razlika u D jd. i L jd. palatalnih i nepalatalnih osnova: duši : žene

Ge
-G jd. također čuva razliku palatalnih i nepalatalnih osnova: duše : ženi
-u I jd. rijedak je gramatački nastavak –ov – ženov, rukov, dušov (Silba, Olib), a najčešći
je –om (ženom, dušom)
-N mn. –i (se zvezdi)
-G mn.: - (žen, ruk, slug, duš), -a (žena, ruka, sluga, duša), -ov (ženov, dušov)
-u A mn. čuva se razlika palatalnih (-e) i nepalatalnih (-i) osnova – duše : ženi
-nepostojanje sinkretizma DLI mn.
-D mn.: -am (ženam, rukam, kućam)
-L mn.: -ah (ženah, rukah, kućah)
-I mn.: -ami (ženami, rukami, kućami)
-imenice smokva, svekrva, lokva, crikva u NA mn. –av (crekav, lokav, smokav ) ili –i
(smoki, crekvi, lokvi)
-čakavski sjever: G-i (<y) D -e (<ĕ) L- e (<ĕ) I-un čakavski jug: G-e (ȩ) D
-i L -i I-on

Gi:
-I jd.: -ju (košću, mašću), -om > -um (košćum, mašćum)
-nepostojanje sinkretizma (jednakosti) DLI u mn.
-D mn.: -im (kostim)
-L mn.: -ih / -eh (kostih / kosteh)
-I mn.: -(i)mi, -ima (kost(i)mi, kostima)

ZAMJENICE:
-I jd. zamjenica ja, ti > -o (mano, tobo), -u (manu, tobo), -om / -um (manum, tobom)
-stari gramatički morfemi zamjenica mi, vi u D mn. (nam, vam), L mn. (nas, vas),
I mn. (nami, vami) ili pak DLI mn. (nami, vami)
-zamjenice on, ona, ono > un, na, no, a u množini ni, ne, na
-čuvanje enklitičkoga oblika zamjenice ona u D jd. (Dal sam je(j) 'Dao sam joj')
-A jd. zamjenice ona > ju (Videl sam ju)
-ovaj, onaj > vaj, naj > va, na
-ponekad se čuva razlika DLI mn. pokaznih zamjenica (D mn. tem, L mn. teh, I mn. temi)
-neodređene zamjenice kitaj / kita / kata / koto 'bilo tko', 'bilo koji', čato 'bilo što‘
-stara zamjenica *vьsь, *vьse, *vьsĕ > vas, (v)se, (v)sa, sav, s(v)e, s(v)a
-vsaki, vsaka, vsako > svaki, svaka, svako > saki, saka, sako

PRIDJEVI:
-u množinskim oblicima pridjeva dolazi do sibilarizacije: velici, drazi, svikolici (< veliki,
dragi, svikoliki)
-pri tvorbi superlativa učestala je tvorba pomoću superlativnih priloga i pridjeva u pozitivu,
npr. najviše, najmanje, najbolje, najgore + dobar, debel, lip

BROJEVI:
-brojevi veći od pet rijetko se dekliniraju, izuzetno tragovi (D - Velim četvrtim / Velim petim,
L - Velih četvrtih / Velih petih, I - Velima četvrtima / Velima petima)
-brojevi veći od 10 sa stegnutim –najs(t): jedanajs(t), dvanajs(t)
-unu, unula, unulo 'jednostruk', dupal, dupla, duplo 'dvostruk', trodupal, trodupla,
troduplo 'trostruk‘
-izricanje datuma (na šes(t) travnja)
GLAGOLI:
Infinitiv i supin:u infinitivu se gubi krajnje –i, –ti (kopat / kopa, prinest / prines) supin je
vrlo rijedak (homo spat, lovit)
Prezent:3. l. mn. prezenta na –eju, -edu (pijeju / pijedu), -iju, -idu (hvaliju / hvalidu)
Imperfekt i aorist:malo je čakavskih govora sačuvalo imperfekt i aorist (Susak)
Glagolski pridjev radni:hodil, hodila, hodilo krajnje –l često nestaje, npr. umrl > umra
-u blizini štokavskih dijalekata –l > (j)a, (j)o, -a: vidija, uzeja, vidijo, uzejo, reka, diga, umra
Imperativ:2. l jd. i mn. izriče se opisno: neka + prezent (neka kopa, kopaju / kopadu)
Kondicional:postoje dva stara tipa kondicionala glagola biti:jednina:bim/bim bi/biš bi/bi
množina:bimo/bimo bite/bite bi/biju
Optativ:proširena je uporaba glagolskoga pridjeva radnog u službi optativa za izricanje želje
(zdravice, psovke, kletve),
Na dobro vam došla Nova godina!Bili zdravi i veseli!Rajala svako godišće po dva sina!
Krepala kad si takova!More te sinje udušilo!Nestalo te!

SINTAKSA ČAKAVSKOGA NARJEČJA

brojne su elipse : šćapon ću te, po ušima ću ja njima
sažeto priopćavanje: vrnil se je otac, da dojdeš odmah doma
česte su bezlične konstrukcije: diglo ga u vojsku
izražavanje osobina prijedlogom od + genitiv: mih od koze 'kozji mijeh' , libar od mise
'misna knjiga, misal'
gradivni pridjevi tvore se konstrukcijom od + genitiv: prsten od zlata, čaval od gvozja,
žlica od dreva
umjesto posvojnih pridjeva česti su posvojni genitiv ili dativ: kovača žena; kovaču žena
instrumental oruđa često se tvori prijedlogom s / sa: udril ga je s lopatom
za + infinitiv: to mi je za prodati, nemaju ča za isti,
uz glagol morati učestala je uporaba da + prezent umjesto infinitiva: mora da gre u školu
-u namjernim se i izričnim rečenica umjesto veznika da upotrebljava neka: čekaj neka
dojde otac
-osim genitiva u vremenskom značenju upotrebljava se i akuzativ
ovu zimu ni bilo sniga, pop nam dojde svaku mladu nedilju, svaki dan sam doma

LEKSIK ČAKAVSKOGA NARJEČJA

brojne su metafore: usahla ti pipitula 'jezik u peradi', začepi gubicu 'usna', sebi potegni to
kopito 'stopalo', zakreniću ti šiju 'vrat', ostriži tu grivu 'kosa', otvorila si brzo žvale 'usta', na
se taj kljun 'nos',
eufemizmi: prdekalica, starka 'stara žena', pojti na stran, pojti za se, činiti poda se
'fiziološka nužda',
stare riječi: čret 'neobrađeno močvarno zemljište', črmalj 'nerodna zemlja', daž 'kiša', gruh
'zemlja pomiješana sa sitnim kamenjem', lazina 'prolaz između ograđenih zemljišta', les 'gaj',
otrok 'muško dijete', teg 'obrađeno zemljište',
trgatva 'berba grožđa', valje 'odmah',
romanizmi: bevanda 'razvodnjeno vino', bićerin 'čaša', brontulati 'mrmljati, prigovarati',
bruškin 'četka za ribanje',
kantat 'pjevati', kantun 'kut', levanat 'istočni vjetar', ponistra 'prozor', portun 'luka', skužati
'oprostiti', špeć 'zrcalo',
šporak 'prljav', šubito 'odmah', tavulin 'stolić', žvelto 'brzo',