14.

OPĆENITO O ČAKAVSKOM NARJEČJU

 PROSTIRANJE U PROŠLOSTI
- u prošlosti je čakavsko narječje zauzimalo veće područje
- prije velikih seoba čakavsko je narječje sezalo na sjeveru do Kupe i Save, a istočna mu je granica bila
Una – Dinara – Cetina
- u Istri su starinački čakavski govori samo oni sjevernočakavskog i buzetskog dijalekta, a svi su drugi
migracijski

 DANAŠNJE PROSTIRANJE
- Istra, Hrvatsko primorje (Rijeka i riječko zaleđe), od Rijeke do Senja (izuzevši štokavski pojas između
Novog Vinodolskog i Senja), kvarnerski otoci (Krk, Cres, Lošinj, Unije, Susak, Rab, Pag, Vir, Olig, Silba)
- otoci zadarskog arhipelaga (Ist, Molat, Sestrunj, Dugi otok, Iž, Ugljan, sjeverni dio Pašmana), kopno oko
Zadra do Biograda
- otoci šibenskog arhipelaga (Zlarin, Prvić, Kaprije, Žirje)
- kopno oko Vodica, Primoštena, Rogoznice, Trogira, Kaštela, Splita
- otoci Čiovo, Drvenik, Šolta, Brač, Hvar, Korčula, Vis, zapadni Pelješac sve do Lastova
- djelomično na dalmatinskoj obali (Split, Zadar)
- Lika, Gorski kotar (Mrzle Vodice, Brestova Draga, Vrbovsko, Stubica) i Žumberak

 Čakavski govori u dijaspori

- čakavske oaze u Austriji (gradišćanski Hrvati), Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Italiji
- čakavski govori u dijaspori uglavnom pripadaju srednjočakavskom dijalektu

 DIJALEKTI ČAKAVSKOG NARJEČJA

1. sjevernočakavski dijalekt
2. srednjočakavski dijalekt
3. južnočakavski dijalekt
4. lastovski dijalekt
5. buzetski dijalekt
6. jugozapadni istarski dijalekt

 NAJSTARIJI SPOMENICI
- Valunska ploča (11. stoljeće)
- Plominski natpis
- Baščanska ploča (oko 1100.)
- Vinodolski zakonik (1288.)
- Istarski razvodi (13. stoljeće)
- Kolunićev zbornik (1486.)

 PJESNIŠTVO ČAKAVSKE STILIZACIJE

- najveći procvat od kraja 15. do početka 17. stoljeća (Marulić, Hekorović, Lucić, Zoranić, Karnarutić,
Baraković i dr.)

1
- Vladimir Nazor “Galeotova pesan “ i “Ban Dragonja”, 1906.
- pjesnici u 20. stoljeću: V. Nazor, Drago Gervais, Pere Ljubić, Mate Balota (Mijo Mirković), Marin
Franičević i dr.

 ANTOLOGIJSKE ZBIRKE ČAKAVSKE POEZIJE

- Pere Ljubić “Bodulske pisme” , Šibenik 1927.
- Drago Gervais “Čakavski stihovi”, Crikvenica 1929.
- Dragutin Tadijanović i Olinko Delorko “Hrvatska moderna lirika”, Zagreb 1933.
- Ive Jelenović i Hijacint Petris “Antologija nove čakavske lirike”, Zagreb 1934.
- Ive Jelenović “Nova čakavska lirika”, Zagreb 1947.
- Zvane Črnja i Ive Mihovilović “Korablja začinjavaca”, Rijeka 1969.
- Milorad Stojević “Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća”, Rijeka 1987.

 STARI RJEČNICI ČAKAVSKE STILIZACIJE

- Faust Vrančić “Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae,
Dalmaticae et Ungaricae”, Venecija 1595.
- Bartol Kašić “Razlika skladanja slovinskoga”, 1599. (rukopis)
- Jakov Mikalja “Blago jezika slovinskoga”, Loretto 1649.
- Ardelio Della Bella “Dizionario italiano, latino, illirico”, Venecija 1728.
- Josip Voltić “Ričoslovnik iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika”, Beč 1803.

 ANTUN MAŽURANIĆ “ČRTICE”

- 1843. u 3. knjizi Kola analizira Vinodolski zakonik iz 1288. u 23 črtice
- uspoređuje različitosti štokavskog i čakavskog narječja
- ča za što (ča se veže s prijedlozima u akuzativu i tada otpada vokal a, a č se navezuje na prijedlog: vač
'u što', nač 'na što', poč 'po što', zač 'za što')
- bil za bio (l > o)
- j za dj (graja, rojen) - *dj > j
- v / va za u (iden v Riku ili va Riku)
- na kraju riječi m > n (iden, velin, pišen, rukun, nogun)
- saki 'svaki', se 'se', zeti / vazeti 'uzeti‘
- ĕ > e, i, ali nikada ije, je (Reka, Rika, svedok, svidok, meriti, miriti)
- mik za men (pramik, kamik)
- lj, nj > l+j, n+j (vesel-je, ufan-je)
- buki, smoki (bukva, smokva)
- zamjenice se skraćuju prijedlozima, a samoglasnik se ispušta (nav < na ov, nan < na on, nat < na ta)
- rječca l se naslanja na glagole (pišel Petar? vidimol?)
- jesam, hoću se pokraćuju (sil bil va crikvi? san; ćešil poć va crikvu? ću)
- u Vinodolu l nije samoglasnik i ne veli se vlći, tlći, dlg, pln, vlk već vući, tući, dug, pun, vuk
- u kondicionalu su oblici glagola biti bin, biš, bi bimo, bite, bi, a ne bi u svim licima i brojevima
- imenice m. roda u L jd. -i (na puti, na polji)

2
 - imenice muškog roda u G mn. - i –h
- A mn. = N mn. = G mn. (gonim voli)
- imenice ženskog roda u G jd. –i, -e (žene, ženi)
- N mn. = A mn. = G jd. ž. Roda
- G mn. imenica ž. roda tvori se od N jd., samo se ispusti završno –a (knjig, vod)
- nekada se zbog izgovora u tih imenica umeće -a (bukav, crikav)
- različiti naglasci u čakavskom (vodà, zemljà) i štokavskom narječju (vòda, zèmlja)

 JURAJ KRIŽANIĆ “GRAMATIČNO IZKAZANJE OB RUSKOM JEZIKU”, 17. Stoljeće

Križanić opisuje sličnosti čakavskog narječja i ruskog jezika te različitosti sa štokavskim narječjem

- u čakavskom se zadržalo završno l (pisal, hodil, pepel)

- G mn. –ov / -ev,  (bratov, kraljev, rib, let)
- uporaba N umjesto V (o Ivan)
- izostanak sibilarizacije u oblicima drugi, težaki, Vlahi, dragih, velikih
- ĕ > e, i (tilo, lito, vera, seno)

15. FONOLOŠKE OSOBITOSTI ČAKAVSKOG NARJEČJA 1

ZAMJENICA ČA

 Zamjenica ča
- zamjenica ča ne postoji u drugim slavenskim jezicima, a u čakavskom je narječju poseban leksem
- kriterij najvišeg ranga pri određivanju čakavskog narječja

 Glasovni kostur zamjenice ča

- vokalizacija poluglasa u slabom položaju u hrvatskom jeziku, npr. magla (< mьgla), daska (< dьska)
- razlike između štokavaca i čakavaca, npr. čak. va : štok u, čak. kade : štok. gdje, čak. malin : štok. mlin,
čak. manon (manun) : štok. Mnom
- jaka vokalizacija je izrazita tendencija čakavskog narječja
- čь > čә > ča – vokalizira se poluglas u slabu položaju
- vь > və > va (vъzęti, vъvĕkъ, , kъde, mъša < čak. vazeti, vavek, Vazam, važgati, kade, maša, pasa : štok.
uzeti, uvijek, Uskrs, užgati, gdje, misa, psa)

 Veze prijedlog + ča
- navezivanje prijedloga i zamjenice ča, pri čemu se reducira završno a, npr. za + ča > zač, va + ča > vač,
po + ča > poč, na + ča > nač
- u štokavskom i kajkavskom narječju završno se a ne reducira (štok. pošto, nešto : kajk. pokaj, nekaj)
- neki rubni čakavski govori umjesto zamjenice ča rabe što, kaj, ali se sklopovi prijedlog + ča uvijek
pojavljuju i u tim čakavskim govorima

3
 - bez obzira kako upitno-odnosna zamjenica glasila u N, svi čakavski govori u G imaju samo oblik
zamjenice ča - česa

SAMOGLASNIČKI INVENTAR

- jaka vokalnost u čakavskom narječju uzrokuje i povećan vokalni inventar

- čakavski govori imaju većinom pet samoglasnika kao i štokavski, ali ima i govora s različitim, uglavnom
zatvorenim samoglasnicima a, o, e, pa i s dvoglasima (piet, gruad, kuonj)
- neki čakavski govori imaju sustav s 8 vokala
- samo dugi vokali mogu mijenjati artikulaciju i proces uvijek ide ka višim i zatvorenijim vokalima

DIFTONGACIJA

- diftong je složeni glas koji nastaje neprekinutim klizanjem iz položaja jednog vokala u položaj drugog u
istom slogu
- sustav s dvovokalnim realizacijama unutar istog sloga vokalniji je od sustava koji toga nemaju
- oba dijela diftonga nisu po trajanju jednaka, tj. drugi je dio diftonga obično dulji
- diftonzi su uvijek dugi vokali, npr. mōj > muoj, I jd. zemljōn > zemljuon, G mn. sēl > siel
- u nekim slučajevima diftongaciju pospješuje zatvorenost sloga jer se vokali ne mogu održati duljim
nepromijenjeni u slogu, npr. tẽpal > tiepla, dõbar > duobra, debẽla > debiela
- diftongacija istovremeno zahvaća dva fonetski središnja vokala, jedan prednjeg niza (e) i jedan stražnjeg
niza (o) pa ta dva vokala u dugim (naglašenim i nenaglašenim slogovima) diftongiraju u zatvorenom
pravcu ē = ĕĕ > ie, ō = ŏŏ > uo
- u nekim se čakavskim govorima može diftongirati i ā = ăă > oa, ua, ao, npr. gload, zdroavje, juaje, zuač,
kvuas, Kaota, traova
- diftongacija se najbolje čuva na otocima koji kao zatvorene sredine najbolje čuvaju čakavske odlike

SAMOGLASNO R

Dvije skupine:

1. R

- vokalno r može biti dugo i kratko (brv, krv, Trst, rpa, crkva)
- vokalno r može biti samo kratko (Trst, trd, četrtak, črn, brz)
- ova je skupina brojnija

2. VR - ar, er, or, ər (varh, smart, svekarva, parst, terbuh, deržati, berz, smort, vorh, sərce, bərdo)

- popratni vokali uz r nisu nastali vokalizacijom poluglasa (npr. otec, denes, prišel, čarn, čarljen), već je riječ o
nekoj vrsti diftongacije, npr. kŗъstъ> krst, pŗъstъ> prst

- nakon ispadanja poluglasa nastaje slogotvorno r koje nije vokal, ali ima središnje mjesto u slogu
- da bi se očuvala vokalnost umeće se a, e, o, a zatvorenost se ne može ostvariti na ŗ, već na popratnom
vokalu, npr. kârst, bâr, smärt

REFLEKSI Ę

4
Dvije faze:

1. Starija

- ję-, čę-, žę- > ja- , ča-, ža-

- j, č, ž + ę > a (językъ, počęti, žęti > jazik, počati, žati)
- č, ž, š + ĕ > (krikĕti > kričĕti > kričati, legĕti > ležĕti > ležati, slyhĕti > slyšĕti > slišati)
- otvoreniji izgovor ę i ĕ iza palatala (> a) obilježje je Pr skupine ZJP

2. Novija

- ę > e (męso > meso)

REFLEKSI Ĕ

Dvije faze refleksa ĕ:

1. faza

- u svim je slavenskim jezicima ĕ > a, npr. prĕma > prama, ĕdъ > jad
- ta se faza poklapa s prijelazom ę > a

2. faza

- ĕ > e, i / e, i, je

- ovim se ne može odrediti narječje, već samo govor, ali je u čakavskom narječju dosta pouzdan kriterij

1.Ekavski čakavski govori

- sjevernočakavski dijalekt - istočna i središnja Istra (Opatija, Kastav), Rijeka, Bakar, djelomično Gorski
kotar, sav otok Cres, sjeverni dio Lošinja
- ĕ > e u osnovi i u nastavku i po tome se razlikuje od ostalih ekavaca
 D jd. dobre žene, mane
 L jd. va sele, na prage
 G mn. čakavskeh, drageh
 L mn. po skeleh
 komparativi kratkeji, stareji

2. Ikavsko-ekavski čakavski govori

- srednjočakavski dijalekt - otoci Krk, Rab, Lošinj, Susak, Pag, Dugi otok, Hrvatsko primorje od Kraljevice
do Novog, Senj, sjeverna Lika (Otočac, Brinje, Ogulin), dio Gorskog kotara (Vrbovsko) i Žumberka (Kalje)
- ĕ > i, e u dugim i kratkim slogovima (mist, lipo, mliko, belo, testo, telo)

5
Jakubinskij-Meyerevo pravilo

- ĕ + d, t, z, s, n, l, r, st, zd (osim c) + vokal stražnjeg reda (a, o, u, ) > e, npr. bel, ded, leto, pesak, seno,
vera, mesto, testo, zvezda, žlezda
- u digtonškim govorima dugi ĕ > ie (liet, blieda, ciena, biel)
- ĕ > i u svim ostalim slučajevima i na kraju riječi, npr. brig, cviće, čovik, dica, grih, cip, minjati, pliva,
vrime, ždribe

3. Ikavski čakavski govori

- jugozapadni istarski i južnočakavski dijalekt - zapadna Istra, čakavska mjesta na dalmatinskom kopnu
(Split, Zadar), zapadni dio poluotoka Pelješca, otoci Ugljan, Pašman, Murter, Šolta, Hvar, Brač, Korčula,
Vis
- ĕ > i u osnovi i nastavku (čovik, Rika, zdraviji, pametniji)
- ikavizam je dosljedan i u onim riječima gdje se danas više ne osjeća refleks ĕ (cista ‘cesta’)

4. Jekavski čakavski govor

- lastovski dijalekt – Lastovo

- ĕ > je u dugim i kratkim slogovima, npr. djete, sjeno, svjeća, tjelo, pjesma, pjevati

REFLEKS POLUGLASA

- uglavnom kao a (dan), a izuzetno na Krku kao e (den) ili o (don)

16.FONOLOŠKE OSOBITOSTI ČAKAVSKOG NARJEČJA 2

SUGLASNIČKE OSOBITOSTI ČAKAVSKOG NARJEČJA

 Fonologija – suglasnici
- u čakavskom se narječju nisu razvile zvučne afrikate đ i dž
- *dj > j (meja, tujina, rojen, posajen)
- postoje i varijacije izgovora *dj (d’: vid’en, čad’a; đ: osuđen, sađen)
- dž > ž (žep, žigerica, kanžija, svidožba

 ČAKAVSKO Ć
- umekšan izgovor
- većina čakavskih govora razlikuje č i ć, a samo poneki ne

CAKAVIZAM

- c /č/, z /ž/, s /š/: ca, zac, macka, zena, zivit, boze, nasal, kazes, maska

6
 - c /č/, ź /ž, z/, ś /š, s/: ca, cinit, cudo, clovek, źena, kriź, tuźan, joś, kokoś, meśo, caśt

- najjužnija cakavska točka je Vis (Vis, Komiža)

- Hvar (Hvar, Jelsa), Brač (Milna, Sutivan, Supetar), Omiš, Trogir, Šibenik, Pag, Ist, Silba, Krk (Baška), Cres,
Lošinj, Susak, liburnijski i središnji dio Istre
- cakavizam je dosta rasprostranjena pojava iako je danas u nestajanju

 Teorije o postanku cakavizma

1. poljski slavist Malecki smatra da je cakavizam nastao u 17. stoljeću pod venecijanskim utjecajem kao
dominantnim društvenim uzorom (leksički venecijanizmi cima, lemuncim, macel)

2. A. Belić i M. Hraste podržavaju tezu Maleckoga, no smatraju da je do pojave cakavizma došlo u 15. stoljeću

- da je cakavizam nastao pod utjecajem venecijanskog dijalekta dokazuju i riječi koje se i danas izgovaraju
onako kako su primljene iz venecijanoskoga preko gradskog govora, npr. cinkve < ven. cinque, particela < tal.
particella, civil < ven. civil

3. J. Hamm

- cakavizam nalazimo u nekoliko slavenskih sustava

- ako je hrvatski cakavizam plod mletačkog utjecaja u gradovima, zašto takvih pojava nema u Zadru,
Korčuli, Splitu, Omišlju koji su također imali jaku mletačku upravu
- cakavizma ima već i u 14. i 15. stoljeću, a i u glagoljici je izrazito razlikovanje č i c, ž i z, š i s
- odgovor o nastanku cakavizma je unutar vlastitog glasovnog sustava, a ne izvan njega
- smatra da je riječ o nastavku depalatalizacije č, ž, š > c, z, s

4. Ž. Muljačić

- fonemske analize romanskih i slavenskih govora na Jadranu i njihova distinktivna obilježja

- npr. romansko je č po svojim distinktivnim obilježjima bliže slavenskom ć, negoli slavenskom č
- cakavizam je plod dvaju uzroka: autonomnog, unutarnjeg, lingvističkog i heteronomnog, izvanjskog,
sociolingvističkog

5. M. Moguš – teorija o derivaciji fonema

- u jezičnim sustavima pored postojećih fonema ima i deriviranih

- čakavski je sustav naslijedio foneme c, č, ć, s, š, z, ž koji se mogu staviti u proporcionalni odnos
- c : č : ć = s : š : ś, tj. z : ž : ź
- dugogodišnji je mletački utjecaj samo mogao pospješiti ovakve procese
- fonetske analize pokazuju da se ś i ź nalaze u izgovoru između s i š te između z i ž

7
Sustav prije derivacije: Sustav poslije derivacije:

c ć č c ć č

s š s ś š

z ž z ź ž

 cakavizam je izvorna čakavska pojava

M>N

jesan, vidin, osan, sa ženon

M. Hraste

1. kada dolazi do -m > -n

- do ove pojave dolazi već krajem 15. stoljeća dok je u 16. stoljeću (Marulić, Hektorović, Lucić, Zoranić)
vrlo rijetka
- početkom 17. stoljeća i u 18. stoljeću ona je uobičajena

2. koji su uzroci -m > -n

- prijelaz je nastao uslijed pojednostavnjivanja izgovora pojedinih suglasnika ili suglasničkih skupova

3. je li riječ o autohtonoj izoglosi ili ne

- neki smatraju da je do takvog prijelaza došlo pod utjecajem talijanskog jezika, no tu pojavu ne poznaju
susjedni dijalekti talijanskog jezika (npr. venecijanski dijalekt), već samo oni udaljeniji (npr. toskanski)

M. Moguš

- smatra da je Hrastina teorija lakšeg izgovora znanstveno neutemeljena jer bi u tom slučaju dolazilo i do
prijelaza p, b čiji je izgovor još „teži“
- Moguš postavlja pitanje zašto onda ne dolazi do prijelaza nastavačnog završnog
-m > -n (zajam, sam, dim, Rim, lakom, grom, kum)
- Hraste nije iščitavao izvorna djela čakavskih pisaca 16. stoljeća (dō Duimu, testamēta, dostoiāstva)
- takvo je bilježenje označivalo neutralizaciju tih dvaju fonema, a crticom se označivala samo nazalnost
- značenjski je bilo svjedno kako će se fonetski ostvariti popom, stumačim, napokom ili popon, stumačin,
napokon
- kod završetka leksičkog morfema ne može doći do neutralizacije fonema -m i -n jer od njihova izbora
ovisi značenje (sam, sram, dim, grom, kum)
- prijelaz -m > -n javlja se na čitavom obalnom području

8
 - Moguš smatra kako je izgovor latinskog završnog -m bio uvjetovan početnim suglasnikom iduće riječi:
pred labijalom -m, pred dentalima -n, a tako je bilo i u romanskim jezicima, npr. lat. sum > tal. son
(sono), lat. cum > tal. con, a onda je talijanski utjecao i na čakavske i štokavske govore

ZAVRŠNO L

- i u kajkavskom narječju (dal, kopal, rekal, mislil, posal, kotal) te u nekim štokavskim govorima (Posavina
– Siče, Magića Mala, Selca i neki podvelebitski govori)
- u čakavskom se narječju završno –l javlja uvijek u dvjema skupinama: u imenica i pridjeva i u glagolskog
pridjeva radnog

1. završno se -l čuva bez izuzetka u svim kategorijama (kotal, posal, mrzal, debel, rekal, donesal, znal) -
središnja i istočna Istra, Kastavština, Gorski kotar, Hrvatsko primorje i kvarnerski otoci

2. završno -l u N jd. vartal, vol, misal, debel, tepal, ali se ne pojavljuje u glagolskog pridjeva radnog (moga, iša,
reka, dviga) – dalmatinski otoci

3. l > a, o

a) l > ā (rekăl > rekăă > rekā)

b) l > o (mogo, reko, peko)
c) između završnoga -a i drugih vokala pojavljuje se sekundarno j: vidija, govorija, čuja, veseja, debeja
- u istom su govoru moguće i dvostrukosti: vrtal / vrta, dese pari skal / dese pari ska

RAZJEDNAČIVANJE

 Razjednačivanje
- mn > - vn- (gumno > guvno, mnogi > vnogi)
- mnj > -mlj- (sumnjati > sumljati, dimnjak > dimljak, tamnjan > tamljan)
- za čakavce je tipična disimilacija likvida
a) r, n > l (ali ne i obrnuto) – rebro > lebro, srebro > slebro
b) l se zbog disimilacije reducira – blagoslov > blagosov, blagosovit

DEPALATALIZACIJA

1. lj

a) lj > j (judi, jubit) - općečakavska crta

b) plj, blj, vlj > pj, bj, vj (kopja, lipje, grobje, zobje, divji, zdravje)

c) lj > l (nedila, žmul) - Susak

2. nj

9
a) nъj > nj (ufanje, netjakinja, kolenje ‘svađa’) – Susak

b) nj > n (ogan, mekine, sukna, kuon, Lošin) - Susak

SUGLASNIČKI SKUPOVI

 Stari suglasnički skupovi

* dj > j (meja, preja, rajati)

* tj > ć (noć, pomoć, svića)

* dъj > j, d’, đ: rojen, grozje, milosrje, rod’en, zagrad’en, zagrađen, grožđe

* tъj > ć: braća, podmićen

*stj i *skj > šć (šćap, ognjišće, dvorišće)

*stъj > šć: lišće, kršćenje, mašćon

*čt > št (počten > pošten)

-čr- (črn, črv, čriva, črljen, čarn, čarjen ‘crven’, červ, čern)

*čr- > cr- (carnjen, carcik ‘cvrčak’, crivo) – nije riječ o štokavskom utjecaju, već se pojavljuje u sklopu cakavizma

 Novi suglasnički skupovi

tk > lk (potkova > polkova)

č > š (dečko > deško, mačka > maška, mučni > mušni)

ć + velari > j (voćka > vojka)

d, t + suglasnik > l (potpis > polpis, odgojit > olgojit ) – Hvar

kl, gl, hl + vokal > klj, glj, hlj (kljin, gljista, hljib)

ml > mlj (mljak)

gn > gnj (gnjoj)

 Reduciranje suglasničkih skupova

- na početku riječi (pčela > čela, ptica > tica, tkanica > kanica, pšenica > šenica)
- na kraju riječi (milost > milos, žalost > žalos, radost > rados)

 Posuđenice

10
st > št (štumak 'želudac', štajon ‘doba, sezona’, štorija ‘pripovijest’)

sk > šk (škancija ‘polica’, škapulati ‘spasiti’, škartoc ‘papirna vrećica’, škatula ‘kutija’)

sp > šp (španjulet ‘cigareta’, špijati ‘uhoditi’, špina ‘slavina’, špital ‘bolnica’, šporkati ‘zamazati’)

17. NAGLASNI SUSTAV ČAKAVSKOG NARJEČJA

- naglasni sustav štokavskog narječja karakterizira povećani naglasni inventar s novom distribucijom,
kajkavsko pojačana metatonija, a čakavsko konzervatizam

TEZE O PRIRODI ČAKAVSKOG NAGLASNOG SUSTAVA

 ALEKSANDAR BELIĆ «O čakavskoj osnovnoj akcentuaciji», 1935.

− temelj su čakavske akcentuacije " ^ ˜
− taj se sustav nalazi u sjevernočakavskim dijalektima (novljanski, liburnijski i krčki govori),
južnočakavskim dalmatinskim govorima i u štokavskim posavskim govorima
− različita uporaba tih triju naglasaka pokazuje da između spomenutih skupina govora postoje određene
genetske razlike
− temeljna je razlika u prirodi " naglaska koji može biti uzlazne i silazne prirode, npr. stärac : stã rca,
stärac : stârca
− uzlazna je priroda kratkoga naglaska odlika sjevernočakavskih govora, a silazna južnočakavskih i većeg
dijela posavskih govora

 BLAŽ JURIŠIĆ «Govor otoka Vrgade», 1936.

- južnočakavski se govor podudara s hvarskom akcentuacijom, ali i sa sjevernočakavskom

 STJEPAN IVŠIĆ «Iz naše akcentuacije i dijalekatske problematike», 1951.

- istražuje govor Senja čija se akcentuacija poklapa s južnočakavskom

TEZE O PRIJELAZNIM GOVORIMA I PRIJELAZNOJ AKCENTUACIJI

 VESNA JAKIĆ CESTARIĆ «Iz akcentuacije čakavskih kopnenih govora «, 1960.

− migracijski elementi s istoka nanijeli su na zapad sva odstupanja u akcentuaciji koja nalazimo u
posavskim i južnočakavskim govorima nasuprot sjevernočakavskima
− obrnutoga pravca utjecaja (zapad  istok) nije moglo biti, no ipak na kopnu i u južnim čakavskim
govorima pronalazimo osobine sjeverne čakavštine
− riječ je o prijelaznim područjima s akcentuacijom prijelaznoga tipa

 MATE HRASTE «Osnovna akcentuacija Biograda na moru i njegove okolice», 1959.

− na kopnu oko Biograda, na Pašmanu i Murteru pronalazi akcenatske izoglose koje su svojstvene
čakavskom sjeveru
− akcentuacija ovoga kraja bila je jednaka akcentuaciji sjeverozapadnih čakavskih govora, a čini prijelaz od
sjeverozapadne čakavske akcentuacije prema jugozapadnoj

11
TEZE O JEDINSTVENOJ ČAKAVSKOJ AKCENTUACIJI

 MILAN MOGUŠ «Za novu akcenatsku klasifikaciju», 1967. «O jedinstvu čakavske akcentuacije», 1971.
− čakavska je akcentuacija jedinstvena i bitno se razlikuje od slavonskih posavskih govora
− riječ je o istoj matici i o istim odnosima na čitavom čakavskom području
− ako se promijeni akcent ostaje staro mjesto, ako se pak promijeni mjesto upotrebljava se stari
akcenatski inventar

ZVONIMIR JUNKOVIĆ «Prilog za suvremenu čakavsku dijalektologiju», 1973.

 KLASIFIKACIJA NAGLASNOG SUSTAVA

Stara akcentuacija – starohrvatski akcenatski sustav.

Starija akcentuacija – ona u kojoj je došlo do bilo kojih akcenatskih promjena na istim starim mjestima.

Novija akcentuacija – ona u kojoj je došlo do bilo kakvog sustavnog pomicanja akcenatskog mjesta.

Nova akcentuacija – ona u kojoj je izvršeno potpuno pomicanje akcenatskog mjesta.

naglasni tip

stari stariji noviji novi

prva promjena naglasnog mjesta − − + +

zadnja promjena naglasnog mjesta 0 0 − +

promjena intonacije ili trajanja − + 0 0

POSTANAK ČAKAVSKOG TROAKCENATSKOG SUSTAVA

Nastanak " i ^

^>ˆ *gârdъ > starohrv. grâdъ

*zâlto > starohrv. zlâto

/>" *kárvā > starohrv. kräva

*kálda > starohrv. kläda

\>" *nèbo > starohrv. nëbo

*òko > starohrv. öko

12
 Fiziologija naglasaka
− " – sličan je književnom naglasku, ali je nešto manje ekspiratoran od štokavskog, osobito kada je ispred
ili iza njega nenaglašena duljina
− ^ - sličan je književnom, ali je nešto kraći od štokavskog
− ˜ - ekspiratorna je sila veća u drugom dijelu sloga, a i glas poraste (uzlazni karakter); razlika je između
štokavskog / i ˜ što glas u / raste jednako, a u ˜ skoči

13
MODELI ČAKAVSKIH NAGLASNIH SUSTAVA

Stari troakcenatski sustav ( " ^ ˜ )

− svojstven je najvećem dijelu čakavskih govora

− može imati varijante prema upotrebi nenaglašenih duljina
− sačuvane su prednaglasne i zanaglasne duljine (Kastav) - glāvä, têsān
− sačuvane su samo prednaglasne duljine (Senj, Vrisnik na Hvaru) – glāvä

Stariji troakcenatski sustav ( " ^ ˜ )

− bez završnog ã naglaska (ã > â) – Vis, Hvar - ženê, bižî

− s medijalnim ã naglaskom (hvarski govori) - mẽso, sũša

Stariji dvoakcenatski sutav ( " ^ )

− zapadna i sjeverna Istra, neki krčki govori, dio Lošinja, Cres, Unije, Rab, Pag, Ugljan, Silba, Olib, Dugi
otok
− kljûč, mihûr

Noviji dvoakcenatski sustav ( " ^ )

− Rab

Noviji troakcenatski sustav

( " ^ ' - poluakut)

− dio zapadne Istre, jugoistočna Istra, žumberački čakavci, lički čakavci, Vodice, Pakoštane, Biograd na
moru, Filip-Jakov, Turanj, Sukošan, Bibinje, Diklo, Zaton, Šolta, Čiovo, Trogir
− őko, nòga, mêso

Novi dvoakcenatski sustav

(" ^)

− Vodice u Istri, otoci od Raba do Ugljana

− glâva, trâva, gőra, lőza

- Stari se troakcenatski sustav održao kao osnovna oznaka na čitavom čakavskom terenu. Čuvanje takva
sustava i danas je odlika većine čakavskih govora.

14
 - Akcenatske inovacije pokazuju čvrstu povezanost s tim temeljnim sustavom: ako se promijeni naglasak,
ostaje staro mjesto; ako se pak promijeni mjesto upotrebljava se stari akcenatski inventar.

18. MORFOLOGIJA, SINTAKSA I LEKSIK ČAKAVSKOG NARJEČJA

MORFOLOGIJA ČAKAVSKOG NARJEČJA

Imenice

 Ga
− L jd. –e: na nebe
− I jd. –om u palatalnih i nepalatalnih osnova (otokom, krajom, kraljom)
− nerazlikovanje funkcije A jd. i L jd. – bil sam u Split / grem u Split, bil sam u Splitu / grem u Splitu, bil
sam u Split / grem u Splitu
− slično je i u priloškim rekcijama: bil sam vani (vanka) / grem vani (vanka)
− G mn.: -, -ov, -i(h), -a (sel, brodov, putih, kraja)
− nepostojanje sinkretizma DLI mn.
− D mn.: -om / -em (gradom, poljem)
− L mn.: -eh, -ih (gradeh, poljih)
− I mn. –i (gradi, polji)
− A mn. –e (grade, brode, otoke, kraje, prijatelje), -i (gradi, brodi, otoci, kraji, prijatelji)
− imenice sa starim završetkom *-ino ponekad čuvaju stare oblike NAV mn., a u N jd. izbacuje se krajnje –
in, npr. N jd.: grajan, čoban, seljan, NAV mn.: grajane, čobane, seljane
− tako se sklanjaju i etnici – N jd. Splićan, Zadran, NAV mn.: Splićane, Zadrane

 Ge
− čuva se razlika u D jd. i L jd. palatalnih i nepalatalnih osnova: duši : žene
− G jd. također čuva razliku palatalnih i nepalatalnih osnova: duše : ženi
− u I jd. rijedak je gramatački morfem –ov – ženov, rukov, dušov (Silba, Olib), a najčešći je –om (ženom,
dušom)
− N mn. –i (se zvezdi)
− G mn.: - (žen, ruk, slug, duš), -a (žena, ruka, sluga, duša), -ov (ženov, dušov)
− u A mn. čuva se razlika palatalnih (-e) i nepalatalnih (-i) osnova – duše : ženi
− nepostojanje sinkretizma DLI mn.
− D mn.: -am (ženam, rukam, kućam)
− L mn.: -ah (ženah, rukah, kućah)
− I mn.: -ami (ženami, rukami, kućami)
− imenice smokva, svekrva, lokva, crikva u NA mn. –av (crekav, lokav, smokav ) ili –i (smoki, crekvi, lokvi)

15
  Ge

čakavski sjever čakavski jug

N
G -i (<y) -e (ȩ)
D -e (<ĕ) -i
A
V
L - e (<ĕ) -i
I -un -on

 Gi
− I jd.: -ju (košću, mašću), -om > -um (košćum, mašćum)
− nepostojanje sinkretizma DLI mn.
− D mn.: -im (kostim)
− L mn.: -ih / -eh (kostih / kosteh)
− I mn.: -(i)mi, -ima (kost(i)mi, kostima)

Zamjenice

− I jd. zamjenica ja, ti > -o (mano, tobo), -u (manu, tobo), -om / -um (manum, tobom)
− stari gramatički morfemi zamjenica mi, vi u D mn. (nam, vam), L mn. (nas, vas), I mn. (nami, vami) ili
pak DLI mn. (nami, vami)
− zamjenice on, ona, ono > un, na, no, a u množini ni, ne, na
− čuvanje enklitičkog oblika zamjenice ona u D jd. (Dal sam je(j) 'Dao sam joj')
− A jd. zamjenice ona > ju (Videl sam ju)
− ovaj, onaj > vaj, naj > va, na
− ponekad se čuva razlika DLI mn. pokaznih zamjenica (D mn. tem, L mn. teh, I mn. temi)
− neodređene zamjenice kitaj / kita / kata / koto 'bilo tko', 'bilo koji', čato 'bilo što‘
− stara zamjenica *vьsь, *vьse, *vьsĕ > vas, (v)se, (v)sa, sav, s(v)e, s(v)a
− vsaki, vsaka, vsako > svaki, svaka, svako > saki, saka, sako

Pridjevi

− u množinskim oblicima pridjeva dolazi do sibilarizacije: velici, drazi, svikolici (< veliki, dragi, svikoliki)
− pri tvorbi superlativa učestala je tvorba pomoću superlativnih priloga i pridjeva u pozitivu, npr. najviše,
najmanje, najbolje, najgore + dobar, debel, lip

Brojevi

− brojevi veći od pet rijetko se dekliniraju, izuzetno tragovi (D - Velim četvrtim / Velim petim, L - Velih
četvrtih / Velih petih, I - Velima četvrtima / Velima petima)
− brojevi veći od 10 sa stegnutim –najs(t): jedanajs(t), dvanajs(t)

16
 − unu, unula, unulo 'jednostruk', dupal, dupla, duplo 'dvostruk', trodupal, trodupla, troduplo 'trostruk‘
− izricanje datuma (na šes(t) travnja)

GLAGOLI

 Infinitiv i supin
− u infinitivu se gubi krajnje –i, –ti (kopat / kopa, prinest / prines)
− supin je vrlo rijedak (homo spat, lovit)

 Prezent
− 3. l. mn. prezenta na –eju, -edu (pijeju / pijedu), -iju, -idu (hvaliju / hvalidu)

 Imperfekt i aorist
- malo je čakavskih govora sačuvalo imperfekt i aorist (Susak)

 Imperativ
- 2. l jd. i mn. izriče se opisno: neka + prezent (neka kopa, kopaju / kopadu)

 Kondicional - postoje dva stara tipa kondicionala glagola biti

jednina možina

1. bim / bim 1. bimo / bimo

2. bi / biš 2. bite / bite

3. bi / bi 3. bi / biju

 Glagolski pridjev radni

− hodil, hodila, hodilo
− krajnje –l često nestaje, npr. umrl > umra
− u blizini štokavskih dijalekata –l > (j)a, (j)o, -a: vidija, uzeja, vidijo, uzejo, reka, diga, umra

 Optativ
- proširena je uporaba glagolskog pridjeva radnog u službi optativa za izricanje želje (zdravice, psovke,
kletve), npr.

Na dobro vam došla Nova godina!

Bili zdravi i veseli!
Rajala svako godišće po dva sina!
Krepala kad si takova!
More te sinje udušilo!
Nestalo te!

17
SINTAKSA ČAKAVSKOG NARJEČJA

- brojne su elipse

šćapon ću te

po ušima ću ja njima

- sažeto priopćavanje

vrnil se je otac, da dojdeš odmah doma

- česte su bezlične konstrukcije

diglo ga u vojsku

udrilo u bor i svega ga okorubalo 'grom je udario u bor i ogulio mu svu koru'

- izražavanje osobina prijedlogom od +genitiv

mih od koze 'kozji mijeh'

libar od mise 'misna knjiga, misal'

- gradivni pridjevi tvore se konstrukcijom od +

genitiv

prsten od zlata

čaval od gvozja

žlica od dreva

- umjesto posvojnih pridjeva česti su posvojni genitiv ili dativ

kovača žena

kovaču žena

- instrumental oruđa često se tvori prijedlogom s / sa

udril ga je s lopatom

- za + infinitiv

to mi je za prodati

nemaju ča za isti

pošal je u grad za kupiti veštid 'odijelo‘

18
 - uz glagol morati učestala je uporaba da + prezent umjesto infinitiva

mora da gre u školu

- u namjernim se i izričnim rečenica umjesto veznika da upotrebljava neka

čekaj da dojde otac > čekaj neka dojde otac

- osim genitiva u vremenskom značenju upotrebljava se i akuzativ

ovu zimu ni bilo sniga

pop nam dojde svaku mladu nedilju

svaki dan sam doma

LEKSIK ČAKAVSKOG NARJEČJA

- brojne su metafore

usahla ti pipitula 'jezik u peradi'

začepi gubicu 'usna'
sebi potegni to kopito 'stopalo'
zakreniću ti šiju 'vrat'
ostriži tu grivu 'kosa'
otvorila si brzo žvale 'usta'
na se taj kljun 'nos'

- eufemizmi

prdekalica, starka 'stara žena'

pojti na stran, pojti za se, činiti poda se 'fiziološka nužda'

- stare riječi

čret 'neobrađeno močvarno zemljište'

črmalj 'nerodna zemlja'
daž 'kiša'
gruh 'zemlja pomiješana sa sitnim kamenjem'
lazina 'prolaz između ograđenih zemljišta'
les 'gaj'
otrok 'muško dijete'
teg 'obrađeno zemljište'
trgatva 'berba grožđa'
valje 'odmah'

19
- romanizmi

bevanda 'razvodnjeno vino'

bićerin 'čaša'
brontulati 'mrmljati, prigovarati'
bruškin 'četka za ribanje'
kantat 'pjevati'
kantun 'kut'
levanat 'istočni vjetar'
ponistra 'prozor'
portun 'luka'
skužati 'oprostiti'
špeć 'zrcalo'
šporak 'prljav'
šubito 'odmah'
tavulin 'stolić'
žvelto 'brzo'

20