INDOEUROPSKI

PRAJEZIK
INDOEUROPSKI
JEZIK

NEODREĐENI
KENTUMSKI
IE. JEZICI
JEZICI

SATEMSKI
JEZICI
• za prikazivanje odnosa među jezicima neke
jezične porodice
• njem. lingvist August Schleicher, polovica 19.
st.
• jezik-predak – u korijenu genealoškog stabla
• jezici-potomci – svi jezici neke jez. porodice
proizlaze iz jezika-pretka
 Prajezik cijele porodice

Grana A Grana B

jezici potomci
• vrhovi stabla – oni jezici koji sami nisu jezici-
preci nijednom jeziku
• mjesta račvanja grana na stablu (račvišta) –
oni jezici koji su sami jezici preci nekih jezika,
ali i potomci zajedničkog prajezika čitave
porodice (i eventualno potomci još nekih
jezika)
• poč. 20. st. Holger Pederson (danski lingvist) –
pretpostavka da su mnogi jezici sjeverne Euroazije
(među kojima uralski, altajski, indoeuropski i
semitski) grane jedne genetske nadporodice –
NOSTRATIČKE (lat. nostras “naški”)
• Vladislav M. Illič-Svityč – 60-ih god. 20. st. oživljava
nostratičku teoriju (indoeuropski, afrazijski (i
semitski), uralski, altajski, dravidski i kartvelski jezici)
• pretpostavka za ozbiljno razmatranje
ANATOLIJSKI ITALSKI KELTSKI GERMANSKI TOHARSKI
GRČKI JEZIK
JEZICI JEZICI JEZICI JEZICI JEZICI
 NURISTANSKI
IRANSKI INDIJSKI ARMENSKI ALBANSKI BALTIČKI SLAVENSKI
(KAFIRSKI)
JEZICI JEZICI JEZIK JEZIK JEZICI JEZICI
JEZICI
 ZAPADNOSLAVENSKI
JEZICI

ISTOČNOSLAVENSKI JUŽNOSLAVENSKI
JEZICI JEZICI
 ISTOČNOSLAVENSKI
JEZICI

SJEVEROZAPADNI
STARORUSKI RUSKI UKRAJINSKI BJELORUSKI RUSINSKI
RUSKI JEZIK
JEZIK JEZK JEZIK JEZIK JEZIK
(NOVGORODSKI)
 GORNJOLUŽIČKOSRPSKI
JEZIK

DONJOLUŽIČKOSRPSKI
JEZIK

1. POLJSKI
JEZIK

8.
2. KAŠUPSKI
LUŽIČKOSRPSKI
JEZIK
JEZIK

7. SLOVAČKI ZAPADNOSLAVENSKI 3. POLAPSKI

JEZIK JEZICI JEZIK

4. POMERANSKI
6. ČEŠKI JEZIK
JEZIK

5. SLOVINSKI
JEZIK
 JUŽNOSLAVENSKI
JEZICI BOŠNJAČ
KI
STAROSL BUGARS MAKEDO SLOVENS CRNOGO
SRPSKI HRVATSKI JEZIK
AVENSKI KI NSKI KI RSKI
JEZIK JEZIK (I
JEZIK JEZIK JEZIK JEZIK JEZIK
BOSANS
KI)
• IZDVAJANJE BALTOSLAVENSKIH jezika (iz ie. porodice)
– oko 1500. g. prije Krista
• RASPAD BALTOSLAVENSKOG jezičnog zajedništva i
KONAČNO IZDVAJANJE SLAVENSKIH jezika kao
posebne PORODICE – oko 500. g. prije Krista

PRASLAVENSKI JEZIK
PRASLAVENI
SLAVENSKI JEZICI
SLAVENI
• BALTOSLAVENSKA JEZIČNA ZAJEDNICA (1500.
– 1300 pr. Kr.)

• PRABALTIČKA JEZ. ZAJEDNICA

• PRASLAVENSKA JEZ. ZAJEDNICA
 Raspad baltoslavenske jezične zajednice

indoeuropski prajezik

baltoslavenski prajezik

praslavenski jezik prabaltički jezici

slavenski jezici
• PRASLAVENSKI JEZIK – posljednji zajednički
predak slavenskih jezika (prema lingvističkoj
analizi) – govorio se oko 600. godine na
golemom području od PELOPONEZA do
NOVGORODA u Rusiji
• “PREDSLAVENI” ili preci SLAVENA
• povijesni i arheološki izvori ne pružaju gotovo
nikakve spoznaje o precima Slavena i njihovu
jeziku
 Povijesni izvori o Slavenima
• HERODOT – grčki povjesničar (484. - 424. pr. Kr.) – pretpostavka o prvom
jezičnom tragu o precima Slavena – Historija – Neuri (Neuroί) – divlji
narod koji je navodno živio sjeverno od Azovskog mora
• ANDROFAZI – mitski ljudožderi koji obitavaju negdje u nepreglednim
stepama Europe
• metodološki neutemeljeno razmišljati da Herodot govori o Slavenima ili
precima Slavena
• SLAVENI – od 6. st. se pod tim imenom pojavljuju na dunavskim granicama
Bizanta – nepoznati su rimskim piscima (npr. TACITU koji se inače zanimao
za običaje barbarskih susjeda Rimskoga Carstva)
• mnogi lingvisti i filolozi pretke Slavena tražili u VENETIMA – narodu koji
(antički autori) obitava na sjeveru Poljske, oko ušća Visle (Venetski zaljev) –
spominju ih i Plinije (1. st. pr. Kr.) i Ptolomej (2. st. pr. Kr.)
• etnonim Veneti – vrlo proširen u Europi – i u onim njezinim
dijelovima gdje zasigurno nije nikada bilo Slavena i njihovih
predaka – Veneti po kojima je ime dobila današnja Venecija
živjeli su u sjeveroistočnoj Italiji prije rimskih osvajanja
• u antičkoj Galiji, blizu današnjeg Vannesa, živjelo je jedno
KELTSKO pleme koje se nazivalo Veneti
• na području Makedonije Herodot zabilježio i jedno ilirsko
pleme imenom Enetoί (što se pravilno izvodi izvodi iz starijega
*Wenetoi
• etnonim VENETI - lako prelazio s jedne etničke skupine na
drugu; izuzetno proširen u vremenu i prostoru; vrlo
neinformativan
• u latinskim izvorima - slavensko ime prvi put se
spominje kod JORDANA
• romanizirani gotski pisac iz 6. stoljeća – Povijest
Gota
• prikupio za svoje djelo mnoge danas izgubljene pisane
izvore, ali i usmene predaje svoga naroda
• Slavene naziva – VENETI i ANTI – brojan narod koji živi
na istočnoj obali Visle
• oblik slavenskoga imena SCLAVENI – vjerojatno točno
odražava praslavenski oblik *Slawēnaj
 Slaven
(prema lat.)

Slovjene
(sloviti) sclavus/slavus
(rob)

Slaveni
(lat. gloria, slava)
• etnonim ANTI (Antes) –
• isprva se odnosi na istočni dio Slavena ili na etnički
miješano stanovništvo u kojem su se slavenski
elementi pretapali s IRANSKIMA
• ima Antes vjerojatno je iransko *(anta- : rub, granica)
• i u bizantskim izvorima nakon 7. st. nestaje ime kojim
iranska plemena Sarmata i Alana u ukrajinskim
stepama nazivaju istočne skupine Slavena s kojima
dolaze u dodir
• u isto vrijeme kada i Jordan, prve vijesti o Slavenima donose i
bizantski izvori:
PROKOPIJE (Historia arcana; De bello Gothico) – Slavene
naziva –
SKLABĒNOÍ, ÁNTAÍ – ističe da su im isti jezik, običaji i
vjera
• Slaveni su već 548. prodrli do Drača na jadranskoj obali
• kasnije im se u pohodima pridružuju i Avari – nomadski narod
iz stepa, vjerojatno turkijskog podrijetla (čini se da su se
nomadsko-stočarski Avari nametnuli sjedilačkim Slavenima kao
neka vrsta vojne aristokracije koja je usmjeravala i organizirala
njihovu teritorijalnu i etničku ekspanziju – Slaveni: avarsko
pješaštvo u vojnim pohodima)
• NAJSTARIJA SAČUVANA SLAVENSKA PREDAJA o
vlastitu podrijetlu vezuje Slavene s PODUNAVLJEM –
Kijevski ljetopis, 11. st.
"Prije mnogo vremena Slaveni su zaposjeli obale
Dunava gdje je danas Ugarska zemlja i Bugarska. I
dijelovi tih Slavena raziđoše se po zemlji i nazvaše se
svojim imenima prema mjestu gdje su se naselili;
tako se oni koji su se naselili na rijeci Moravi prozvaše
'Morava', drugi se nazvaše Česima, a ti isti Slaveni
Bijelim Hrvatima…"
• Slaveni kao etnička zajednica sa sviješću o VLASTITU
IDENTITETU nastali u 6. stoljeću, za vrijeme seobe naroda, u
neprekidnim ratovima s Bizantom i Avarima
• u isto vrijeme kad se javlja opće ime za Slavene javljaju se i
posebna imena za slavenska plemena (hrvatsko ime javlja se
mnogo ranije => iranska tradicija *HARVAT => ploče iz Tanaisa)
• slavensko zajedništvo oblikovalo se na dunavskom limesu
Bizanta – gdje se među govornicima različitih, ali BLISKIH
DIJALEKATA i usko srodnih jezika proširila neka vrsta koiné –
zajedničkog naddijalektalnog idioma – PRASLAVENSKI – taj
jezik prilično jedinstven – u 6. i 7. st. nema nikakvih
svjedočanstava o njegovoj dijalekatskoj raščlanjenosti
• govornici toga jezika potekli su (u etničkom smislu) iz različitih
dijelova Istočne Europe sjeverno od Karpata i Dunava i
zapadno od Visle – među njima sigurno bilo puno onih koji su
sačuvali predaju o svojem iranskom, skitskom ili sarmatskom
podrijetlu
• područje u kojemu se govorio jezik iz kojega se razvio
PRASLAVENSKI prije ekspanzije prema dunavskom limesu
Carstva – najvjerojatnije SJEVEROISTOČNO OD KARPATA –
teritorij s najvećom koncentracijom hidronima (imena rijeka)
koje se mogu pripisati PRASLAVENSKOM
• koordinate: između DNJESTRA NA JUGU + ZAPADNOGA BUGA
NA ZAPADU + PRIPJATSKIH MOČVARA NA SJEVERU –
podudaranje s rasprostiranjem kulture KORČAK (zabilježene
od 5. do 7. st.) – u 7. st. ta se kultura pretapa u PRAŠKU –
nesumnjivo slavenska – posvjedočena na području širenja
Slavena prema zapadu (Češka i Moravska)