UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

ODSJEK ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU
KATEDRA ZA PERZIJSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

REFERAT IZ PREDEMETA: HISTORIJA PERZIJSKE KNJIIŽEVNOST

TEMA: SREDNJOIRANSKI JEZICI I POLOŽAJ
SREDNJOPERZIJSKOG(PAHLEVIJA) MEĐU TIM JEZICIMA.

STUDENTICA: LEJLA MEHOVIĆ

SARAJEVO, 2017.
 SREDNJO IRANSKI JEZICI I POLOŽAJ SREDNJOPERZIJSKOG MEĐU
TIM JEZICIMA
Kada govorimo o Iranu, uvijek se spominju tri epohe razvoja, bez kojih ne bismo
imali upotpunjenu sliku o današnjem Iranu. Te tri epohe ili faze su:
1. STAROIRANSKA EPOHA
2. SREDNJOIRANSKA EPOHA
3. NOVOIRANSKA EPOHA
Za ovaj referat ću govoriti najviše o srenjoiranskoj epohi, dok ću straoiransku i
novoiransku ostaviti po strani. Smatra se da je srednjoiranska epoha trajala oko 1000,
dok neki čak govore i 1200 godina. Počela je u doba kada su bili Eškanidi u III/IV
stoljeću p.n.e, a završila je sa Sasanidima u VIII/IX stoljeću n.e. Srednjoiranski jezici
prema strukturi i geografskom položaju se dijele na:
1. Istočne jezike
2. Zapadne jezike
U istočne jezike spadaju sogdijski jezik, skitski (sakski) jezik, harezmijski jezik i
baktrijski jezik. Dok u zapadne jezike spada pahlevi jezik koji se dijeli u dvije
varijante, a to su pahlevi eškani ili parćanski pahlevi jezik, te pahlevi sasani.
Pahlevi jezik sa svoje dvije varijante smatra se najvažnijim jezikom srednjoiranske
epohe. Pa se i u mnogim tekstovima može vidjeti, da ga zovu srednjoperzijskim
jezikom, označavajući jezik upravo te srednjoiranske epohe.
U nastavku ću govoriti o svakom jeziku pomalo. Prvo ću početi sa istočnim pa ću
onda preći na zapadne jezike srednjoiranske epohe.

ISTOČNI JEZICI

1. SOGDIJSKI JEZIK
Sogdijski jezik spada u istočnu grupu jezika ili tačnije rečeno u sjevernoistočnu
grupu jezika. Pričao se na području Sogdije ili Sogdijane, koja je bila Iranska drevna
civilizacija, koja je obuhvatala prostor današnjeg Uzbekistana i Tadžikistana, te
gradove kao što su Samarkand, Buhara, Hodžand i tadašnji Kiš, a današnji Šahrisabz.
Njene prijestolnice su se smatrale Samarkandom i Buharom. Sogdijski jezik govorio
se na području Sogdijane, ali smatrao se poveznicom istoka i zapada, jer se njime
pričalo na putu svile. Sogdi, govornici sogdijskog jezika se smatraju da su odigrali
veliku ulogu u kopnenoj trgovini između Kine, Indije i Zapada tokom prvog milenija
p.n.e. O Sogdijskom jezik najviše možemo saznati iz dokumenata “stara sogdijska
pisma” koja su pronađena u Kineskom Turkistanu. Zanimljivo je to da su Sogdi
zadržali Iranske plozive p, t, k, te afrikat č, a promijenili su iranske plozive b, d, g i
afrikat y, u β, δ, ž, γ. Smatra se da je nastao iz Aramejskog jezika, te da je s njim imao
dosta sličnosti, većina konsonanata čitala se isto, dok su se neki vokali mijenjali, kao
naprimjer y je moglo preći u dugo e ili u dugo i, dok je w moglo preći u dugo o ili
dugu u. Imali su i diftonge āi i āu, koji se često nisu tako čitali već āikūn (“ykwn) ili
āurāθē (“wr’δ’k).
Brojevi u Sogdijskom jeziku su glasili ovako:
1. Ǝftam ili ǝftamīk ili ǝftamčīk - Jedan, prvo
2. δeβti - Dva, drugo
3. (ǝ)štīk - Tri, treće
4. Čatfāram ili Čaftārmīk - Četiri, četvrto
5. Panč-am - Pet, peto
Jedini ostali dijalekt je današnji Jagnobi i danas se govori u Afganistanu.

2. SKITSKI (SAKSKI) JEZIK

Skitski ili sakski jezik spada u grupu istočnih iranskih jezika, klasičnog i kasnog
srednjoiranskog perioda, najviše se govorio na području Euroazije na regionu zvanom
Skitija. To područje Skitije lokacijom i vremenom nije bila ista, ali može se reći da se
protezala istočno od rijeke Visula, i većeg djela Srednje Azije i do Tarima.
Dominantne etničke grupe na tom području bili su nomadi Centralne Azije i
Pontijsko-kaspijskih stepa. Neki stručnjaci dijele skitski na dva dijalekta a to su:
1. Zapadni, konzervativni dijalekt (Alanski jezici ili Skitsko-sarmatski jezik)
2. Istočni, inovativniji (Saka jezici ili Skitsko-hotemski jezik)
Hotemski jezik se govorio na području današnjeg autonomnog regiona Xinjiang u
Kini. Najvažniji za sigurno dešifrovanje Hotemskog jezika su brojni radovi prevedeni
iz budističke sanskrit sūtra te iz mnogi medicinski tekstovi iz Siddhasara, preveden sa
Tibetantskog.
Današnji osetinski jezik je potomak jednog od skitsko-sarmatskog narječa.

3. HAREZMIJSKI JEZIK
Harezmijski jezik spada u istočnu grupu iranskih jezika. Pričao se na području
Harezma i oko rijeke Amu Darje, te uključujući i jedan dio Aralskog mora.
 Najstariji tragovi ovog jezika su natpisi na drvetu i koži pronađeni u Tupraku
u drugom stoljeću n.e. i natpisi na kostima i srebrenim posudama iz šestog i
sedmog stoljeća n.e. Tragovi koji imaju najveću vrijednost su iz XII i XIII
stoljeća n.e. i moramo naglasiti da su oni pisani na arapskom jeziku. Jezičko
područje Harezmijskog jezika graničilo je na jugoistoku sa Sogdima a na jugu sa
Partima.
Harezmijski se može podijeliti u dva slučaja:
1. Prvi je da su na kovanicama, drvenim pločama, na srebrenom posuđu i na
nekim kožama pisali aramejsko pismo
2. A drugi slučaj je da su pisali o nekim islamskim tekstovima na
arapsko-perzijskom pismu.
Kako sam već rekla pisali su na arapsko-perzijskom pismu, gdje su mnogi tekstovi
ostali nejasni, jer su u arapsko-perzijskom alfabetu izostavljali tačke koje
predstavljaju određeno slovo, pa su ti tekstovi bili teški za pročitati. U Harezmijskom
jeziku su se označavali kratki i dugi vokali uz konsonante y,w. Prije enklitika, stalno
su pisani kratki vokali, kako bi se razlikovali završeci.
Smatra se da je negdju u XIV stoljeću jezik izumro.

4. BAKTRIJSKI JEZIK
Baktrijski jezik spada u istočnu grrupu iranskih jezika. Pričao se u Centralnoj Aziji na
području Baktrije, što danas obuhvata Afganistan i Tadžikistan. Baktrijski jezik je bio
službeni jezik Kušanskog i Hefthalitskog carstva. Današnji govornici Mundži jezika,
(današnji istočni Iranski jezik koji se govori na sjeveroistoku Afganistana), se
smatraju potomcima govornika Baktrijskog jezika. Iako je ovo iranski jezik, pismo
mu je bilo preuzeto iz grčkog alfabeta. Pa tako imamo da se pomoću hete pisalo slovo
h, dok naprimjer imamo da se slova Xi i Psi nisu koristila, jer u Baktrijskim riječima
nema riječi u kojima ova dva konsonanta stoje jedan do drugog, te se smatra da su se
oni koristili da bi se iskazali brojevi.

ZAPADNI JEZICI
1. PAHLEVI JEZIK
Pahlevi jezik, spada u zapadnu grupu. Nekada se ovaj Pahlevi naziva i
srednjoperzijskim jezikom, dok će se većinom koristi Pahlevi jezik. Pahlevi jezik, ili
Pahlevi sasani i Pahlevi eškani su veoma slični po strukturi, ali razlikuju se u nekim
glasovima. Kao što možemo vidjeti na primjeru:
PAHLEVI SASANI - ČAHĀR; PAHLEVI EŠKANI-ČAFĀR
U Pahlevi eškaniju može se vidjeti i uticaj istočnih iranskih jezika naprimjer
Baktrijskog. Pahlevi eškani ili parćanski pahlevi, se pričao u Partiji, istočno od
Kaspijskog mora, te je postao službeni jezik Partijskih vladara. To je
sjevernozapadni srednjoiranski jezik drevne provncije Part. Aktuelana je bio u IV
stoljeću n.e i čak prvi natpisi Sasanidski vladara su napisani na ovom jeziku. Pahlevi
sasani je bio južnozapadni srednjoperzijski jezik. U doba Sasanida je bio službeni
jezik. Pahlevi sasani pismo je sadržavalo samo konsonante, gdje su se tri konsonanta
koristila kao osnova znanja,
(‘,”) = ā
<w> = ū, u, ō
<y> = ē, i, ī
Samo je nekoliko slovo odgovaralo određenim konsonantima, kao što su naprimjer
<m, n, z> =m, n, z. U prvobitnoj poziciji, sva slova su predstavljala određeni
konsonant. <P k’>= pak (čisto)
U Pahlevi tekstovima, kao što se koristi i danas, koristi nastavak an, koji je označavao
množinu. Mnoga djela su ostala na Pahlevi jeziku, a najstariji su oni iz perioda
Sasanida. Ostali su iz ovog perioda i natipisi na Pahlevi jeziku. Također su pronađeni
tekstovi svestog sadržaja, a najvažniji su komentar Aveste- zand, i komentar
komentara-pazand. I zand i pazand su napisani Pahlevi pismom i Pahlevi jezikom.
Početkom XX stoljeća u Kineskom Turkistanu su pronađeni neki značajni manihejski
dokumenti na pahlevi eškani.