Marta Šimić

STARONORDIJSKI
Staronordijski jezik je germanski jezik koji se
od VIII. do XV. st. govorio u Danskoj i na
Skandinavskom poluotoku, a također je (od
VIII. do XI. st.) bio prenesen i na Island i
Ferojske otoke te kolonije u Irskoj, Škotskoj,
na Grenlandu i u Rusiji. Ovaj jezik se razvio iz
pranordijskoga (od II. do VIII. st. na približno
150 runskih natpisa).

Rune su alfabetsko pismo kojima su pisali neki

od najstarijih germanskih jezika. Razvilo se iz
sjevernoitalskih alfabetskih pisama, poput
etrurskoga pisma, a među Germanima se
morao preko Alpa proširiti već u posljednjim
stoljećima prije Krista .Najstariji oblici ovog
pisma su se upotrebljavali od I. do VIII. st. ,
većinom ih dijelimo na 3 skupine . Većina slova
je jako slična latiničkima.
općegermanska 24 slova
Rune

Najstariji je runski natpis pronađen u Danskoj na mlađe rune 16 slova

jednom ceremonijalnom zlatnom rogu, nazvanom
„Rog iz Gallehusa“ prema lokalitetu na kojemu je bio 28 (poslije 33)
anglosaske rune
pronađen. Napisan je na protonordijskom jeziku, koji slova
su filolozi rekonstruirali kao zajednički nordijskim
narodima i koji se smatra neposrednim pretkom
suvremenih nordijskih jezika

Iako je za ovaj izumrli jezik najznačajnije runsko

pismo , postoje i tekstovi na latinici. Najviše
književnih i drugih tekstova napisano je na
zapadnonordijskoj varijanti, kojoj pripadaju
norveški i islandski. Tako je na Islandu bila dobro
razvijena srednjovjekovan književnost . U XII–
XIII. st. su nastali i djelomični gramatički opisi
jezika. Zanimljivo je kako je ovaj jezik imao
bogatu imeničku i glagolsku fleksiju, specifičnu za
sjevernogermanski rječnik.
Značajna imena za ovaj jezik:

o Aðísl ,Ádám ,Ádám , (muška imena) ,

o Ádís , Ama.   Arndís (ženska imena)

Marta Šimić

NEKE FRAZE NA
STARONORDIJSKOM JEZIKU:
Hi ek em – Moje ime je
Heil – Bok!
Þessi er minn homework- Ovo je moja zadaća
Nef er dauðr tunga – Staronordijski je mrtav
jezik