PRVA PALATALIZACIJA

Prvom palatalizacijom velarni suglasnici su se asimilirali (prilagodili) susjednim prednjim

samoglasnicima.

Prva palatalizacija je regresivna i događa se ispred svih prednjih samoglasnika.

Obično se pretpostavlja da su k, g, h prvo postali umekšani (palatalizirani) k', g', h', a zatim su se
asiblizirali (pretvorili u afrikate) u č, ǯ – ž, ,

Npr. snӗgЪ - snӗg'ЬnЪ – snӗžЬnЪ

Prva skupina / refleksi

1. Skupina sk i zg , koje su dale šč (št) i žǯ (žd):

- Rusko ščit i drožži;
- Poljsko szczyt i droždže;
- Slovensko ščit;
- Slovačko, češko, hrvatsko, makedonsko, bugarsko štit;
- Staroslavensko štitЪ;
- Bjelorusko droždžy;
- Ukrajinsko driždži;
- Češko droždi;
- Slovačko, staroslavensko, bugarsko droždie;
- Hrvatsko drožđe;

Prva palatalizacija je sprovedena i ispred kliznika j, koji je najbliži suglasnički srodnik

samoglasnika i.

Npr. DuhЪ – duša (<duhja)

Rezultati prve palatalizacije su jednaki u svim slavenskim jezicima. Skupine sk i zg različito su

se razvijale u raznim jezicima, naročito skupina žǯ, koja je postala od zg. Jedino lehitski jezici su
očuvali praslavenske skupine šč i žǯ nepromijenjenima. Istočnoslavenski jezici čuvaju šč, a
refleksi skupine žǯ različiti su. Tako imamo u ruskom žž, bjeloruskom i ukrajinskom ždž.

Manji broj čeških i slovačkih govora čuvaju obje skupine ali su u većini govora pojednostavljene
u št' i žd'.

Također i neki donjolužičko srpski govori čuvaju te skupine, a u većini su promijenjene u šć i

ždz.

Stanje je nejasnije i složenije u južnoslavenskim jezicima. U starocrkvenoslavenskom,

makedonskom, bugarskom i srpskom refleksi su št i žd.

U hrvatskom jeziku je još složenije. U književnom jeziku razvoj je bio različit. U čakavskom,
ikavskom i štokavskom refleksi su šć i žđ. Iako je hrvatski književni jezik, zamijenio šč sa št –
štit, sačuvao je praslavensko šč u umanjenicama ženskog roda sa sufiksom – ica (daščica,
treščica, guščica).

Pretpostavlja se da je prva palatalizacija provedena prije seobe Slavena u njihove historijske

prvobitne prostore, tj. prije 5. stoljeća. Provedena je i u nekim posuđenicama iz germanskih
jezika, koje su posuđene nakon raspada gotskog carstva, kojeg su srušili Huni 375. g. (hr. šljem
prema ger. Helmaz).

Najvjerovatnije je da se ta promjena izvršila u 5 st. Na temelju različitih promjena i činjenice da

su za provođenje jezične promjene potrebna najmanje tri naraštaja, tj. otprilike 75 godina, Arnošt
Lampreht zaključuje da se ta palatalizacija zbivala približno između 400. i 475. godine (± 25
godina).
DRUGA PALATALIZACIJA

To je izravna posljedica monoftongizacije diftonga ( ai u e, ai u i), dok su skupine kai, gai i hai
bile u skladu s načelom slogovne harmonije, tom promjenom nastaju skupine ke, ge, he, ki, gi, hi
koje narušavaju slogovnu harmoniju jer se u njima velarni suglasnik nalazi ispred prednjeg
samoglasnika, a to praslavenski nije podnosio. Ta je suprotnost uklonjena palatalizacijom
velarnih suglasnika. Rezultati ove palatalizacije su drugačiji i nisu isti na cijelom slavenskom
području.

Ova palatalizacija se opisuje obično tako da velari najprije umekšani, a tek zatim siblizirani.

Tradicionalno se pretpostavlja da su refleksi druge palatalizacije bili k – c, g – ȝ (poslije je došlo

do pojednostavljivanja ȝ u z na najvećem dijelu slavenskih zemalja). Ȝ se sačuvalo samo u nekim
lehitskim govorima i u zapadnomakedonskim govorima.

Ȝ je bilo živo i u Ćirilovo vrijeme, tako da je on za njega izradio posebno slovo ȝ (ȝӗlo) koje se
poslije samo koristi kao broj osam. Međutim to slovo je vrlo rano zamijenjeno na slavenskom
jugu sa z. Osim kod zamjene ȝ sa z, dijalektalne razlike se ponajviše očituju pri promjeni h, koje
je u zapadnoslavenskim dalo š, a drugdje s.

Primjeri:

Kaina – kena – cӗna

Staroslavenski i poljski cena, slovenački cena, poljski caly, ukrajinski cilyj, hrvatski cijena

Na slavenskom području skupina kv i gv

Provedena je u južnoslavenskim jezicima uz iznimku u istočnoslavenskim, a uopće nije

provedena u zapadnoslavenskim (zajedno s ovim, u mnogim ruskim i ukrajinskim govorima kv i
gv ostalo je nepromijenjeno).

Drugdje je kv dalo cv, a gv – ȝv – zv. Gvaizda - > gvӗzda

- Stsl ȝvӗzda
 - Sln. zvezda
- Hrv. zvijezda
- Bug. zvezda
- Rus. zvezda
- Češ. hvӗzda
- Polj. gwaizda

Skupina hv – samo jedan siguran primjerak koji može potvrditi ovu skupinu, a to je Nmn. vlЪsvi
(Njd. vlЪhvЪ – čarobnjak).

Razvoj velara k i g u skupinama sk i zg

Istraživači se slažu da su prvobitni refleksi u južnoslavenskim jezicima bili sc i zȝ.

Assemanijevo evanđelje u Suprasaljski zbornik (stsl. tekstovi) – ovdje je došlo do disimilacije tih
skupina u st i zd.

Mak. i bug. dijalekti Ljd. paska, dЪska i drᶒzga – zabilježeni oblici pastӗ, dЪstӗ i drᶒzdӗ.

Drugačiji je bio razvoj na početku riječi gdje je zadržan refleks c, ali otpalo je s koje je bilo
ispred njega. Hr. cijepati (- skaip), sl. cepati, mak. cepi, bug. cepja odg poljsko szcepać,
gornjolužičkosrpskio šćӗpać, ukr. skipka.

Pored ovoga u zapadnoslavenskim jezicima refleks tih skupina bio šč i žǯ i na početku i na kraju
osnove u oblicima čiji je nastavak sadržavao jat ili i, koji su potekli od diftonga (u staročeškom-
opreke vojsko u vojšče; u staropoljskom deska na deszcze).

U češkom i slovačkom refleski oba položaja promijenili u št' i žd'. U poljskom je na početku
ostao izvorni refleks, a na kraju osnove je pod utjecajem pravilne smjene k:c (rᶒka . rᶒce), glas c
uveden i u skupinu sk (a vjerovatno i glas ȝ u skupinu zg umjesto izvornoga ǯ). Tako da u
savremenom poljskom od 18.st imamo w Poslce i na desce, u lužičkosrpskom prvi refleks ȝ koji
je drugom palatalizacijom postao od g - > z.

U kijevko-poleškoj skupini refleksi sk i sc.

U ostalim istočnoslavenskim dijalektima na oba položaja refleks sc. George Shevelov smatra da
je prvobitni istočnoslavenski refleks bio sc, kao i u južnoslavenskim. U istočnoslavenskim
jezicima nije otpalo početno s, a u kijevsko-poleškim dijalektima se, kao i u istočnim
južnoslavenskim jezicima, promijenilo u st, ali ne samo unutar riječi već i na početku,
disimilacijom od st' -> sd', utjecajem drugih istočnoslavenskih dijalekata sk' zamijenjeno sa sc.

Na području staropskovskog narječja (sjeverozapadni dio Rusije) druge palatalizacije uopće nije
bilo. Tu su se velari samo umekšali, ali se nisu siblizirali. U novogorodskim zapisima na brezovoj
kori palatalizirani oblici se pojavljuju u formulama crkvenog ili službenog karaktera. U tom
narječju druga palatalizacija nije sprovedena ni u skupinama kv, gv, hv. Sve to pokazuje da se
promjena širila od juga prema sjeveru, te da je onda negdje izgubila snagu i prestala djelovati.

Hronologija – budući da je ovisna o monoftongizaciji diftonga ai i budući da ta monoftongizacija

mora biti mlađa od prve palatalizacije, jasno je da je druga palatalizacija mlađa od prve. Druga
palatalizacija je započela odmah iza monoftongizacije, a to znači oko 100 godina po završetku
prve palatalizacije. Arnošt Lampreht smatra da je provedena između 575.-675. godine (±25
godina).