Gerund, gerundiv, supin

Gerundiv
• Glagolski pridjev
• PREZENTSKA OSNOVA + -ndus, -nda, -ndum
(glagoli 1. i 2. konjugacije)
• PREZENTSKA OSNOVA + -endus, -enda, -
endum ( 3. i 4. konjugacija)
• Ima pasivno značenje i obilježava radnju koju
treba na nekome izvršiti, e.g. Opus finiendum
(posao koji treba dovršiti)
 Gerund
• Glagolska imenica
• Ima samo G., D., Ak. i Ab. Jednine!
• Kao NOMINATIV gerundu često služi infinitiv
prezenta
• G. –ndi
• D. –ndo
• Ak. –ndum
• Ab. -ndo
Upotreba gerunda i gerundiva- GENITIV
• G. Gerunda stoji uz imenice i pridjeve koji traže G.
(facultas, spes, cupiditas, ars; avidus, cupidus, peritus...)
• e.g. Facultas dicendi = vještina govorenja; spes
vincendi=nada u pobjedu; cupidus gerendi belli=željan
ratovanja)
• G. Gerunda često stoji uz prijedloge causa i gratia, koji
dolaze iza riječi na koju se odnose i po tome se razlikuju
od svih ostalih prijedloga u latinskom
• e.g. Scribendi causa=zbog pisanja; commonendi gratia=
radi opominjanja
 Upotreba gerunda i gerundiva- DATIV

• D. Gerunda upotrebljava se uz glagole koji

zahtijevaju dativ (adesse, studere, operam
dare...)
• Operam do discendo. Bavim se učenjem.
• Uz imenice složene od –vir koje označavaju
javne službe (duumvir, triumvir, decemvir)
• Decemviri legibus scribendis. Desetorica za
pisanje zakona.
Upotreba gerunda i gerundiva - AKUZATIV

• AK. Najčešće dolazi uz prijedlog AD, a nešto

rjeđe INTER.
• AD + gerund/gerundiv prevodi se prijedložnim
izrazom sa “za” ili namjernom rečenicom s
veznikom “da”
• E.g. Homo ad agendum natus est. Čovjek je
rođen za rad. Čovjek je rođen da radi.
Upotreba gerunda i gerundiva - ABLATIV

• Ab. Označava najčešće način, pa ga prevodimo

uglavnom gl. prilogom sadašnjim (na –ći)
• Errando discimus. Griješeći učimo.
 Zamjena gerunda gerundivom
• Kada uz gerund dolazi objekt u akuzativu, najčešće dolazi
do zamjene gerunda gerundivom
• Tada imenica(objekt) u akuzativu prelazi u padež gerunda,
gerund postaje gerundiv i prelazi u padež imenice
• Spes vincendi hostem. Nada u pobjedu neprijatelja.
GERUND
• Spes hostis vincendi. Nada u pobjedu neprijatelja.
ZAMJENA
• Takav gerundiv ima značenje gerunda! I najčešće dolazi do
zamjene poretka (gerundiv sada dolazi iza imenice)
 ZAMJENA GERUNDA GERUNDIVOM
• Do zamjene mora doći ako je gerund u d., ak. ili ab. S
PRIJEDLOGOM, dok u g. i ab. bez prijedloga može, ali i ne mora
• Ars administrandi rem publicam. GERUND
• Ars rei publicae administrandae. ZAMJENA

• Do zamjene ne dolazi kada je gerundu objekt pridjev ili

zamjenica srednjeg roda (facultas multa dicendi, id faciendo) ili
kada se želi izbjeći gomilanje nastavaka –orum, -arum
• Cupiditas gerendi magna bella. GERUND
• Cupiditas magnorum bellorum gerendorum. ZAMJENA
 SUPIN
• Gl. Imenica 4. deklinacije, postala od participa perfekta
pasivnog
• Ima samo Ak. i Ab. Jd (iako ovaj Ab. Često ima i značenje D.)
• Supin na –um (AK.) jednak je izgledom s.r. Participa perf.pas.
i označava svrhu i kretanje
• Zato uz taj Ak. dolaze glagoli kretanja (eo, proficiscor, venio,
mitto), a označava kretanje ili namjeru, svrhu
• Eo dormitum. Idem spavati. Idem na spavanje.
• Misi filiam panem emptum. Poslala sam kćer da kupi kruh.
Poslala sam kćer u kupovinu kruha.
 SUPIN
• Supin na –u označava Ab. i D.
• Dolazi uz pridjeve koji označavaju tjelesno ili moralno svojstvo
(pulcher, foedus, turpis, gravis, optimus...) i pridjeve koji izriču
mogućnost (facilis, mirabilis, incredibilis...), te uz izraze fas est (pravo
je, dopušteno je), nefas est (grijeh je, ne smije se), opus est (treba)
• Najčešći su: dictu, factu, visu, auditu, memoratu, cognitu, intellectu
• Multa faciliora sunt dictu quam factu. Puno toga je lakše reći nego
učiniti.
• Horribile auditu. Strašno je čuti.
• Nefas est postulatu, quod tuum non est. Grijeh je tražiti ono što nije
tvoje.