SINTAKSA PADEŽA

Sintaksa padeža
• Označava najčešću službu pojedinog padeža i njegovo korištenje

• Sintaksa nominativa, genitiva, dativa, akuzativa i ablativa

 Sintaksa akuzativa
Izvorna je funkcija akuzativa priložna oznaka smjera
ili cilja prema kojem je upravljena glagolska radnja,
iz čega se s vremenom razvila funkcija označavanja
objekta u rečenici.
 Akuzativ kao izravni objekt
• Akuzativ izravnoga objekta razvio se iz akuzativa cilja te stoji uz
prelazne glagole
• Objekt u akuzativu može biti izvanjski, kad se glagolska radnja odnosi
izravno na nj, npr. video urbem, ili unutarnji, kad je njegov pojam već
sadržan u samom glagolu, npr. cursum currere. Unutarnji objekt
uglavnom dolazi uz neprelazne glagole
 Akuzativ uz bezlične glagole
• Bezlični glagoli decet (me), dedecet (me), iuvat (me), fallit (me), fugit
(me), praeterit (me) imaju uza se akuzativ lica.
• Neminem fallit paucos sorte sua contentos esse.
• Hominem liberum dedecet hostibus servire.
 Dva akuzativa
• Uz glagole u značenju »nazivati koga čim« (appello, voco, nomino,
dico), »izabrati koga za što« (creo, eligo, deligo), »proglasiti koga za
što« (declaro, renuntio), »učiniti koga čim« (facio, efficio, reddo,
fingo), »smatrati koga čim« (puto, existimo, iudico, arbitror, duco,
habeo, numero), »dati za što« (do), »uzeti za što« (sumo, adscisco,
capio), »pokazati se čim ili kao« (me praebeo, me praesto), imaju uza
se dva akuzativa, od kojih je jedan objekt, a drugi dio predikata.

• Kad su ti glagoli u pasivu, uz njih stoje dva nomativa, npr. Cicero

consul creatus est.
 Dva akuzativa
• Me matrem tuam appellant.
• Ciceronem consulem creaverunt.
• Augustus Tiberium collegam imperii sumpsit.
• Praesta te bonum!
 Akuzativ prostora
• Dimenzije se u latinskom jeziku izriču akuzativom prostora. Uz takav
akuzativ obično stoje pridjevi longus, latus, altus (duljina, širina,
visina, dubina)
• Akuzativom prostora izriče se i udaljenost između pojedinih mjesta, uz
glagole distare, abesse i sl.

• Nemo potest triduo septingenta milia passuum ambulare.

• Milia passuum tria ab eorum castris castra ponit.
 Akuzativ vremena
• Akuzativ vremena rabi se da se označi koliko vremena što traje.
• Annos iam triginta in foro versaris.
• Aristoteles ait bestiolas nasci quae unum diem vivant.

• Specifičan je slučaj akuzativa vremena uz pridjev natus. To je jedan od

načina izricanja dobi u latinskom: puer decem annos natus (dječak od
deset godina)
 Akuzativ cilja (kamo?)
• Akuzativ cilja obično stoji s prijedlozima ad, in, sub (Caesar legiones in
Hispaniam praemiserat) uz glagole kretanja
• Upotreba akuzativa cilja u imenima mjesta bez prijedloga:
- u imenima gradova i manjih otoka (Cordubam venit; Romam proficisci;
ali: in Galliam pervenit; in Cretam duci);
- u imenicama domus, rus i humus (domum abierunt; rus misit pater);
 Akuzativ uzvikivanja
• Akuzativom uzvikivanja izriče se čuđenje ili bol
• obično stoji kao atribut, a pred njim uzvici o ili heu
• Nos miseras!
• Urbem venalem et mature perituram!
• O singularem sapientiam!
• Heu me infelicem!
Sintaksa nominativa
 Sintaksa nominativa
• Subjekt (Cicero optimus orator Romanus erat.)
• Dio imenskog predikata
• Apozicija ( Cicero, ille clarus orator, consul quoque erat.)

• Dva nominativa uz pasivne oblike glagola navedenih uz dva akuzativa

• Cicero a Romanis consul electus est.
• Romulus rex optimus a civibus existimabatur.
Sintaksa dativa
Dativ kao neizravni objekt (dativus obiectivus)
• Stoji uz prelazne i neprelazne glagole, neke pridjeve i priloge
• Treba paziti – u hrvatskom i latinskom ne podudaraju se glagoli koji imaju
objekt u dativu (cedo, credo, diffido, faveo, fido (confido), ignosco, impero,
invideo, irascor, noceo, parco, pareo, placeo, respondeo, servio, studeo,
suadeo (persuadeo))

• Irascor tibi. Ljutim se na tebe.

• Fido amico. Pouzdam se u prijatelja.
• Invideo ei. Zavidim mu.
• Parce tempori! Štedi vrijeme!
Dativ koristi ili dativ štete (dativus commodi
vel dativus incommodi) – dativ interesa
• Dativ koristi– izriče radnju koja se događa na nečiju korist. Prevodi se
prijedlogom za + imenica (koja je u lat. u D.)
• Non scholae, sed vitae discimus. Ne učimo za školu, nego za život.

• Dativ štete – izriče radnju koja se događa na nečiju štetu

• Sibi quisque peccat. Svako za sebe griješi (na svoju štetu).
Posvojni dativ (dativus possessivus)
• Dolazi uz oblike glagola esse, pokazuje lice ili stvar kojoj nešto pripada
• Glagol biti na hrvatski prevodimo glagolom „imati”
• Dolazi često uz imenice nomen, cognomen (ime, nadimak)

• Mihi est tres filios. Imam tri sina.

• Tibi nomen est Marcus. Ime ti je Marko, tvoje ime je Marko.

• Usporedi s hrvatskim: 23 su mi godine./ Imam 23 godine.

Dativ svrhe (dativus finalis)
• Izriče svrhu glagolske radnje, odgovara na pitanja ČEMU? ZA ŠTO?
• Stoji samo u JEDNINI!
• Dolazi uz glagole:
• Sum, esse, fui – biti na, služiti na
• Duco, 3., tribuo, 3., verto, 3. upisivati u
• Deligo, 3. izabrati za
• Mitto, 3. poslati u (za)
• Relinquo, 3. ostaviti za (kao)
• Habeo, 2. uzimati za, imati kao
Dativ svrhe - primjeri
• honori esse
• exemplo esse
• vitio ducere
• dono dare
• auxilio mittere
• praesidio relinquere
• ludibrio habere
Etički dativ (dativus ethicus)
• Imamo ga i u hrvatskom (Kako si mi?)
• Izriče nečiji interes za ono što govori
• Dolazi s pitanjima i uzvicima
• Najčešće se rabe osobne zamjenice za 1. i 2. l. jednine

• Quid mihi agis? Što mi radiš?

• Ecce tibi nuntius venit. Evo stiže ti glas.
Dativ vršitelj radnje (dativus auctoris)
• Stoji u PKP uz gerundiv
• Ovaj dativ je u funkciji subjekta u PKP

• Mihi libri legendi sunt.

• Ja moram čitati knjige.
Dvostruki dativ
• Uz dativ svrhe dolazi i lice u dativu interesa

• Tua salus mihi curae est. Tvoje zdravlje meni je na brigu.

• Dux reliquit copias navibus praesidio. Vojskovođa je ostavio čete za
zaštitu brodovima.