Latinski jezik – 1.

test
Civilizacija
Razdioba rimske književnosti:
- Prvo/uvodno razdoblje: do 240.pr.Kr.
- Drugi/arhajsko razdoblje: 240.-80.pr.Kr.
- Treće razdoblje/Zlatni vijek: 80.pr.Kr.-14.
 Ciceronovo doba: 80.-30.pr.Kr
 Augustovo doba: 14.
- Četvrto razdoblje/srebrni vijek: 14.-117.
- Peto razdoblje/razdoblje propadanja: 117.-476.

Očuvanje književnih djela Rimljana

- Od 1/5 autora sačuvano 1 ili više djela
- Najviše je očuvano iz Ciceronova i Augustova doba  zlatni vijek

Rimska književnost prema Grčkoj

- Veliki utjecaj grčke književnosti na rimsku  rimski autori
- Rim je bio posrednik između Grčke i Europe
- Može se ustvrditi da su rimski književnici bili i „inventores“ (stvaraoci), a
ne samo „imitatores“ (oponašatelji)
- 3 pjesnička roda (epika, lirika, drama) su se prvi put pojavila u Grčkoj

Zlatni vijek
- Ciceronivo doba
 Procvat proze
 Kraj Ciceronovog doba  kraj republike, početak Augustova doba,
početak carstva u Rimu
- Augustovo doba
 Obilježilo pjesništvo
 Književnici se okupljaju u književne krugove  na čelu ugledni i
utjecajni ljudi iz javnog života
  Mecena  naziv potječe od imena rimskog bogataša Gaja Cilnija
Mecenata
o Osoba koja novčanim i drugim materijalnim sredstvima
podupire napredak neke djelatnosti, kulture, umjetnosti,
znanosti i športa

Književni krugovi
- Mecenatov književni krug
 Horacije, Vergilije, Propercije
 Najsjajnije zvijezde rimske književnosti
- Mesalin književni krug
 Marcus Valerius Messalla (antikvar i filolog), Ovidije, Tibul
(književnici)
- Književni krug Azinija Poliona
 Gaius Asinius Pollio  utemeljitelj 1. javne knjižnice u Rimu
- Tito Pomponije Atika
 Titus Pomponius Atticus  1. poznati rimski izdavač

Marko Tulije Ciceron (Marcus Tullius Cicero)

- Najslavnija zvijezda rimskog govorništva
- 106.-43.pr.Kr.
- Smatra se najvećim rimskim govornikom i piscem koji je latinsku prozu
uzdigao do njezinog vrhunca
- Govornik, odvjetnik, državnik, filozofski pisac
- U politiku ga odvodi bavljenje pravom
- Djeluje u razdoblju između Sule i Cezara
- Protivnik Cezara  Cezar ga je cijenio
- Cezar i Ciceron platili su glavom svoj politički angažman

Katilinina urota
- Najslavniji politički govor
 Ciceron, rimski senat
  Kao konzul otkrio urotu 63.pr.Kr. koju je predvidio Lucije Servije
Katilina
- Proglašen pater patriae (otac domovine)
- Prisiljen otići u progonstvo  povlači se iz javnog života
- U građanskom ratu stao na stranu Pompeja  Cezar mu oprašta

Phillippicae (Filipike)
- Održao Cezar protiv Marka Antonija
- Napisane po uzoru na grčkog govornika Demostena
- Podupire Cezarovog posinka Oktavijana (kasnije 1. rimski car August)
- Poslije sklapanja 2. trijumvirata (43.pr.Kr.), čiji su sudionici bili Oktavijan,
Antonije i Lepid, ostaje sam te je među prvima poskribiran i ubijen
- Do kraja života ostaje vjeran republikanskim idealima

Ciceronova smrt
- Predaja kaže da su nakon što je ubijen, Ciceronova glava i desna ruka
bile izložene na govorničkom polju na Forumu (rostra) te je Fulvija,
treća supruga Marka Antonija, sjedeći na njegovoj mrtvoj glavi,
ukosnicom izbola njegov jezik kao kaznu za uvrede koje je u svojim
Filipikama izrekao protiv njezina supruga Marka Antonija
- U rimskoj književnosti nema pisca koji bi više i presudnije utjecao na
europsku kulturu od Cicerona

Dijelovi govora
1. Exordium, uvod
- Pozdrav, uvođenje u temu (captatio benevolentiae)
- Probijanje naklonosti
2. Narratio, pripovjedanje
- Predstavljanje teme/problema/događaja i njegovih okolnosti
3. Argumentatio, dokazivanje
- Probatio  pozitivno
- Confutatio  negativno
- De causa  iz samog predmeta
 - Extra causam  izvan predmeta
4. Peroratio, završetak
- Dobršetak govora uz naglašavanje ključne rečenice/misli/ideje
Stvaranje govora
- Inventio
 Pronalazak govora
- Despositio
 Raspored građe
- Elocutio
 Opremanje govora
- Memoria
 Pamćenje govora
- Actio
 Izvođenje govora

Marko Fabije Kvintilijan (Marcus Fabius Quintilianus)

- Pisac i učitelj govorništva u Rimu
- Nakon završenih studija gramatike i retorike u Rimu, 68. godine Galbe,
rimski namjesnik u Hispaniji odvodi ga u Rim gdje je bio plaćen od države

Govornikova izobrazba (Institutio oratoria)

- 12 knjiga
- Sadrži program studija za budućeg govornika
- Važno za upoznavanje pedagoških metoda u rimskim školama
- Uzor  Ciceron
- Ustaljen raspored dužnosti retora (officia oratoris)
- Govornik se treba izrađivati od djetinjstva
 Cilj:
o Odgoj idealnog govornika
 1. bitan uvjet za to je da bude pošten i čestit čovjek

Retorika, lat rhetor, -oris, m. – govornik

- Vještina lijepog i uvjerljivog iskazivanja govorom
 - Znanstvena disciplina koja proučava govorništvo i govor
- 2 osnovna stila antičke retorike:
 Azijski stil (genus asiaticum)
o Bogat stilskim efektima i mnoštvom govorničkih ukrasa
 Atički stil (genus atticum)
o Potiče jednostavnost s težnjom da govor slijedi strogu
logičku strukturu misli
- 3 vrste govora prema namjeni:
 Sudski govor u parnicama (genus indiciale)
o Pro Archia poeta
 Državni ili politički govor (genus deliberativan)
 Svečani govori (genus demonstrativum)

Gramatika
Zamjenice
- Promjenjive vrste riječi (mogu se deklinirati)
- Mora se slagati u rodu, broju i padežu s imenicom na koju se odnosi
 - Osobna i povratna zamjenica upotrebljavaju se kada je subjekt u 1. ili 2.
licu sg./pl.
- Posvojna i posvojno povratna upotrebljavaju se kada je subjekt u 3. licu
sg/pl
Pokazne zamjenice
1. Hic, haec, hoc – ovaj, ova, ovo
 Dekliniraju se u sg. i pl.
2. Iste, ista, istud – taj, ta, to
3. Ille, illa, illud – onaj, ona, ono
4. Ipse, ipsa, ipsum – sam, sama, samo
5. Is, es, id – onaj/on, ona, ono
6. Idem, eademi, idem – isti, ista, isto

pl.

is, ea, id – on, ona, ono

m. f. n. m. f. n.
N is ea id n ei(ii) eae ea
G eius g eoru earum eorum
m
D ei d eis(iis)
Ak eu ea id ak eos eas ea
m
Ab eo ea e ab eis(iis)
o

Odnosna zamjenica
quis, quae, quod – koji, koja, koje
m. f. n. m. f. n.
N qui quae quo n qui quae quae
d
G cuius g quorum quarum quorum
D cui d quibus
Ak quem quam quo ak quos quas quae
d
A quo qua quo ab quibus
b

Neodređene zamjenice
- Imenički oblik
 Sastavljen je od čestice ali i upitne zamjenice (quis, quid)
- Pridjevski oblik
 Sastavljen je od čestice ali i odnosne zamjenice
- Aliqui, aliqua, aliquod – neki, neka, neko
N aliquis aliquid
(netko) (nešto)
G alicuius
D alicui
Ak aliquem aliquid
Ab aliquo

Glagolske osnove
- 3 glagolske osnove:
 1. Prezentska osnova
 Prezent, imperfekt, futur I.  akt./pas., imperativ I./II.
 Infinitiv glagola + -a(re), -e(re), -e(re), -i(re)
2. Perfektna osnova
 Perfekt, pluskvamperfekt, futur II.  akt.
3. Perticipska osnova
- Perfekt, pluskvamperfekt, futur II.  pas.
- Perfektna osnova
a) Pravilna
 Amo, 1.
 Tvorba: prezentska osnova + v
o Amo, 1.  ama(re)+v  amav-
o Punio, 4.  puni(re)+v  puniv-
b) Nepravilna
 Moneo, 2., monui (1.l.perfekt akt.), monitum (particip) –
spominjati
 Monu(i)  monu
 Scribo, 3. scripsi (scrips(i)  scrips-), scriptum

Indikativ perfekta aktivnog

1. -i 1. -imus
- Izriče prošlu svršenu radnju 2. -isti 2. -istis
- Tvorba: perfektna osnova + 3. -it 3. -erunt
Glagol biti
formant fu+nastavci
1. fui 1. fuimus
2. fuisti 2. fuistis
3. fuit 3. fuerunt

Poslovice
- „Fortuna caeca est.“
 Sreća je slijepa
- „Liberae… sunt nostrae cogitationes“
 Naše su misli slobodne
- „Nemo propheta in patria“
  Nitko nije prorok u domovini
- „Sine amicitia vita est nulla“
 Bez prijateljstva nema života
- „Vitam regit fortuna, non sapientia“
 Životom upravlja sreća, a ne mudrost
- „Audiatur et altera pars“
 Neka se sasluša i druga (protivnička) strana
- „Qui unum habet vitium, omnia habet“
 Tko ima jednu manu, ima ih sve
- „Poeta nascitur, orator fit“
 Pjesnik se rađa (pjesnikom), govornik se postaje (govornikom)
- „Oratio quae habet sensus, facile in sensus et mentes hominum intrat“
 Govor koji ima osjećaja, lako ulazi u osjećaje i duše ljudi
- „Dignum laude virum Musa vetat mori“
 Muza ne da umrijeti mužu vrijednu hvale
- „Iubet nos Pythius Apollo noscere nosmet ipsos“
 Pitijski Apolon nam nalaže da upoznamo same sebe
- „Quidquid ide st, timeo Danaos et dona ferentes“
 Što god to bilo, bojim se Danajaca (Grka) i kad darove donosi
- „Amicitia nisi inter bonos esse non potest“
 Prijateljstvo može biti samo među dobrima
- „Amicus certus in re incerta cernitur“
 Pravi se prijatelj upoznaje u nevolji
- „Amicus est tamquam alter idem“
 Prijatelj je kao drugo „ja“
- „Amicus magis necessarius quam ignis et aqua“
 Prijatelj je potrebniji od vatre i vode
- „Amicitias… tibi iunge pares“
 Sklapaj prijateljstva samo sa sebi ravnima
- „Amicum secreto mone, palam lauda“
 Prijatelja nasamo kori, a javno ga hvali