Leksem – oblik samoznačne riječi koja predstavlja ukupnost svih svojih oblika i značenja

Leksik – čine ga svi leksemi nekog jezika

Općeuborabni leksik – leksemi koji su poznati svim govornicima

PODJELA LEKSIKA (VREMENSKA):

a) Aktivni – poznaje ga većina govornika (u uporabi je)

b) Pasivni – čine ga: historizmi, arhaizmi, nekrotizmi i knjiški leksemi (nije u uporabi)
c) Laksik na prijelazu – leksemi koji su na putu ili u aktivni ili u pasivni leksik
čine ga: zastarjelice, pomodnice, oživljenice, neologizmi

PASIVNI:

Historizmi – nekada su se upotrebljavali, a nestali su zbog izvanjezičnih razloga

 vizir, centurija, barun, talir, dukat, herceg, knez, ban

Arhaizmi – nekada su se upotrebljavali, a nestali su zbog unutarjezičnih razloga

 sarce, ljepost, kuralj, jerbo, dveri

Nekrotizmi – nalazimo ih kod pojedinih pisaca, idividualni leksemi, avantira

 nikad nisu zaživjeli: ljesit, množba, lučka, bugljar

Knjiški leksemi – pojavljuju se najčešće u rječnicima

 brodokršje, kamenarnica, drvar, kruhopekarstvo, mudrac

AKTIVNI:

Zastarjelice – riječi koje se sve rjeđe rabe u aktivnome leksiku

 fiskultura, gombanje, štetovati, ferije

Pomodnice – nastaju s modnim trendom

 dolčevita, japanke, šuškavac

Oživljenice – u nekom povijesnom trenutku prijeđu iz pasivnog u aktivni leksik

 gimnazija, putovnica, županija, bojnik, glazba, sustav

Neologizmi/novotvorenice – novonastale riječi koje nisu prihvaćene

 ljubomornik, prvomračje, dalekovidnica, zrakoplov

PROSTORNA RASLOJENOST LEKSIKA - prema širini područja na kojemu se rabe
(rasprostranjenosti) razlikujemo tri vrste leksema:

a) lokalizmi- pripadaju jednom mjesnom govoru

b) regionalizmi
c) dijalektizmi – štokavizmi, kajkavizmi i čakavizmi

Mjesni govor – konkretan govor unutar narječja

Skupina govora – čine je nekoliko mjesnih govora sa zajedničkimm obilježjima

Dijalekt – više skupina govora sa sličnim obilježjima unutar jednog narječja

Dijalektologija – znanost koja proučava narječja

Čakavsko narječje

 romanizmi: katriga (stolac), barka (čamac), kantati (pjevati)

Kajkavsko narječje

 germanizmi: frajla (gospođa), gemišt

 hungarizmi: pajdaš (prijatelj), cifrati se (dotjerivati se)

Štokavsko narječje

 turcizmi: avlija (dvorište), ćeif (volja), ćuprija (most)

Dijalektizmi se dijele na:

a) izrazni – svojim se izrazom razlikuju od standardnog jezika, npr. hiža (kuća)

b) značenjski – riječi su kojima se u standardnome jeziku pridružuje jedan sadrzžaj, a u
narjučju drugi, npr. gaće (hlače)
c) fonološki – razlikuje se naglaskom od standardnog jezika, npr. fala (hvala), mliko
(mlijeko)
d) morfološki – razlikuje se od riječi u standardnome jeziku morfološkim obilježjima,
primjerice rodom ili nastavcima, npr. misliju
e) tvorbeni – imaju isti korijenski morfem kao riječ u standardnome jeziku, ali se od nje
razlikuju tvorbenim sredstvom – prefiksom ili sufiksom, npr. kumek – ek za tvorbu
umanjenice ili starejši – ejši za tvorbu komparativa

FUNKCIONALNA RASLOJENOST

Stil - izbor izražajnih sredstava iz jezika za izricanje istoga sadržaja

Stilistika – znanost o stilu

Dijelimo na:

a) administrativni stil – administrativno-pravna djelatnost

  Tekstovi: obrasci, zakoni, zapisnici
 Obilježja: objektivnost, jasnoća, ustaljeni izrazi, česti pleonazmi
 Podstilovi: diplomatski, zakonodavno-pravni
b) znanstveni – znanost
 tekstovi: znanstveni radovi, referati, rasprave
 Obilježja: objektivnost, racionalnost, uporaba znanstvenih termina
 Podstilovi: strogo znanstveni, pedagoški, znanstveno-popularni

c) Publicistički – mediji
 Tekstovi: vijest, izvješće, članak, komentar, intervju
 Obilježja: ovisi o vrsti i namjeni teksta, javljaju se ustaljeni izrazi
 Podstilovi: novinarski, monografski-publicistički
d) Razgovorni – svakodnevna komunikacija (svakodnevni život)
 Obilježja: spontanost, poštapalice, geste, jednostavne rečenice, leksik:
standardne riječi, ali i kolokvijalizmi i žargonizmi
e) Književnoumjetnički - književnost
 Tekstovi: novela, roman, bajka, basna
 Obilježja: individualnost, riječi dobivaju nova značenja ovisno o autorovoj
 Podstilovi: prozni, dramski, pjesnički

Dekameron – novelistička zbirka sastavljena od 100 novela

 Autor: Giovani Boccaccio

August Šenoa najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac
moderne hrvatske književnosti, rođen u Tovarniku 1873., školuje se u Zagrebu, umire u
Zagrebu 1914. te se simboličo označava kraj jednog književnog razdoblja – hrvatske
moderne

Protorealizam – Šenoino doba, razdoblje hrvatske književnosti od pedesetih do osamdesetih

godina, tj. od 1849. g. kada završava ilirizam, do Šenoine smrti (1881.)

Humor – prikazivanje svega što je smiješno, javlja se u komediji, vicu, anegdoti

Ironija – ismijavanje ljudi i društvenih pojava tako da se govori suprotno og onoga što se
misli

Sarkazam – zlobna ironija

Satira – oštro i zajedljivo ismijavanje negativnih društvenih pojava

Groteska – naziv za izobličena prikazivanje stvarnosti u koje se unose elementi pretjerivanja i

karikature, ostavlja dojam na granici tragičnoga i komičnoga