Professional Documents
Culture Documents
1. 2.
3.
označenik
sadržaj predmet (ili pojam,ako nije materijalna označitelj , znak,
izraz
pojam u svijesti imenica, ako je apstraktna) k u ć a -
fonemi, riječ
(vidi crtež u knjizi , na kojemu se navedena tri elementa odnose na predmet, pojam i izraz za -kuću-)
-preneseno značenje:
a) METAFORA
-prijenos po sličnosti: lisac
-leksikalizirana ili okamenjena metafora: jagodica (prsta) ; ogranak (stranke, Matice hrv. i sl.)
b) METONIMIJA
-prijenos po asocijativnoj povezanosti u vremenu i prostoru: gimnazija - profesori i učenici, zgrada,
(vrsta škole)
-leksemi se raščlanjuju na značenjske sastojnice: žena - djevojčica ; time nastaju sinonimi, homonimi,
antonimi, hiponimi, hiperonimi
3. Sinonimija
-SINONIMI – kad 2 ili više leksema imaju različite izraze, a sadržaji im se podudaraju djelomično ili
potpuno
4. ANTONIMIJA
-postoje parovi riječi koje imaju značenjsku suprotnost (nebo-zemlja, svjetlost-tama, dan-noć)
-imaju ih imeničke, ali i druge vrste riječi:
1 pridjevi: crn-bijel
2 glagoli: cvasti-venuti
3 prilozi: blizu-daleko
4 prijedlozi: od-do
-kontekstualni antonimi – upotrijebljeni sa stilskom svrhom (imaju takvo značenje samo u tom
kontekstu ):
Sudbina što njemu nalijeva vina,
Tebi će naliti žuči. (D.Cesarić)
-izvan ove pjesme vino i žuč nisu antonimi → ovo su individualni ili kontekstualni antonimi
-povezivanjem antonima nastaju antiteze kao stilske figure oksimoron (luda pamet; oštroumna ludost)
5. HOMONIMIJA
Moj djed ima pet unuka. > muških (G mn. m.r.) ili ženskih (G mn. ž.r.) → jednak izraz u svim
potrebnim
elementima (morfološki homonim - vezan uz građu
riječi)
g) LEKSIČKI: identičan izraz različitih leksema (takvi su rijetki) -kad najmanje dva različita
leksema
tj. dvije riječi imaju isti sadržaj ; zovu se homonimski par
-ako se ne pišu jednako, a jednako se izgovaraju → homofoni ili istozvučnice (Rijéka – rijéka)
-ako se razlikuju prozodijski, a jednako se pišu → homografi ili istopisnice (dúga - dűga)
-leksički homonimi su rijetki → neki nestaju jer "smetaju" - iste riječi, pa bi moglo doći do zabune
-nastaju:
1) posuđivanjem i prilagodbom: pàša (napasanje) – pàša (turski)
2) tvorbom riječi: (prefiksima i sufiksima) - istupiti- (=izaći), - istupiti (=postati tup)
5) glasovnim promjenama: zrèti (gledati) – zrèti (sazrijevati)
6) udaljavanjem značenja i višeznačnica: list (biljke) – list (papira)
-vrste:
2) zastario leksem: čislo→broj, horugva→zastava
3) dobio drugi sadržaj: luka (livada) → za brodove i sl., pivo (piće) → vrsta pića
4) zbog tvorbe: kraljski→kraljevski, ljepost→ljepota
5) fonemski razlozi: cesar→car, sarce→srce
6) grafijski razlozi:
Ujević: pjesma Oproštaj→pisana grafijom iz Marulićeva vremena,
kao stilsko obilježje:
11) DIJALEKTIZMI (grč. dialektikos) – područje jednog narječja: čakavizmi, kajkavizmi, štokavizmi
-i štokavski leksik nije sav standardan, nego ima štokavizama - bječve (čarape)- koji se u knjiž.jez. ne
koriste
-u standardnom jeziku nalaze se i čakavski i kajkavski leksemi:
2 čakavski: klesar, spužva
3 kajkavski: kukac, tjedan, rubac
Stil - to je izbor nekog pisca između različitih mogućnosti koje postoje u jeziku, za izricanje istoga sadržaja
9. LEKSIČKO POSUĐIVANJE
-razlozi posuđivanja:
1 kad nema gotovih izraza ( evanđelje, moda, politika, škola,..)
2 unutarjezični razlozi – doprinošenje jasnoći naših leksema koji su im bliski po značenju:
početak-start
razgovor-intervju
9 izvanjezični razlozi: političke, gospodarske, kulturne, znanstveno-tehničke veze, zemljopisni dodiri
latinski (iz starogrčkog), njemački (iz francuskog i engleskog), turski (iz arapskog, perzijskog,
novogrčkog)
-ostali posredni jezici : mađarski (iz njemačkog), talijanski (iz latinskog) (do 1847. u hrvatskom Saboru se
govorilo latinski, a od tada -hrvatski)
-vrste posuđenica:
2 internacionalizmi (europeizmi) – iz klasičnih jezika
3 egzotizmi – za posebnost naroda (boršć, votka, pončo, bendžo,..)
4 prevedenice – izravni prijevodi (vodopad-Wasserfall → tvore se prema stranim predlošcima)
10. PRILAGODBA POSUĐENICA
-vrste prilagodbe:
- usvojenice – više ih ne osjećamo kao strane (prilagodile su se na više, na nekoliko načina): boja, car,
čamac,
kralj, krumpir, kukuruz, nafta, škola, temelj
- tuđice – nisu se posve prilagodile, ničim se ne uklapaju u standard:
ansambl – suglasnički skupovi na kraju, a i naglasak djeluje kao da je na zadnjem slogu
- show – šou – G. šoua, D šou – nastavci koji nisu u duhu hrvatskog jezika, kao
što u ovih riječi jesu u duhu hrv.jez.→ posao-posla, bifea, bistroa
-jezični purizam ili čistunstvo je posebna skrb za pravilnost standarda, gaji jezičnu kulturu - uz pomoć
stručnih knjiga koje se nazivaju-jezični savjetnici
-načela i kriteriji hrvatskih purista: u ocjenjivanju pravilnosti leksema, mjerodavan im je "narodni jezik" tj.
novoštokavski
2. Puristi su zabranjivali uporabu kajkavskih i čakavskih dijalektizama, ali su neki ipak ušli u jezični
standard: huškač (a ne podbadač), podrobno (a ne potanko), pospan (a ne dremovan, sanan),
tjedan (a
ne nedjelja ili sedmica), kukac, prah, črčkati,…
3. Puristi se najviše bave posuđenicama. Kroz našu povijest to je bila najučinkovitija borba protiv
latinskog,
talijanskog, turskog, mađarskog i njemačkog jezika, te 20-ih godina 20-og stoljeća protiv
srbizama sve
do danas, i sada – anglizmi - puristi su protiv onih koji nisu potrebni
-zahtjevi jezičnog purizma se odnose na standardni jezik, a ne na stilski obilježeni tj., ne na književna djela