Gramatika Latinskog Jezika (1 I 2 Razred)

Leonardo Šardi
PREGLED GRAMATIKE
LATINSKOG JEZIKA
(1. i 2. godina učenja)
Selnica, 15. 08. 2007.

UVOD U GRAMATIKU
LATINSKOG JEZIKA
LATINSKA ABECEDA
A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z
a b c d e f g h i k l m n o p q r s t u v x y z
GLASOVNI SUSTAV
1) samoglasnici (vokali): a, e, i, o, u, y (dugi i kratki)
2) dvoglasnici (diftonzi): ae, oe, au, eu, ei, ui
3) suglasnici (konsonanti):
a) konsonantski: i (j), u (v)
b) haknuti: h (aspirata)
c) tekući: l, r
d) strujni (spiranti): f, s
e) nosni (nazali): m, n
f) praskavi (eksplozivi):
BEZVUČNI ZVUČNI BEZVUČNI HAKNUTI
USNENI (LABIJALI) p b ph
ZUBNI (DENTALI) t d th
GRLENI (GUTURALI) c, k, q g ch
4) dvostruki suglasnici: x, z
NAGLASAK U LATINSKOM JEZIKU

1) slog je kratak ako se u njemu nalazi kratak samoglasnik
2) slog je dug po prirodi kada se u njemu nalazi dugi samoglasnik ili
dvoglasnik
3) slog može biti dug po položaju ako se u njemu nalazi kratak
samoglasnik iza kojeg slijede dva ili više suglasnika ili dvostruki
suglasnici x i z
4) ako iza kratkog samoglasnika slijede dva suglasnika od kojih je prvi p, t,
c, b, d, g, a drugi l ili r onda se oni zovu muta cum liquida: u tom
slučaju slog je prozi kratak, a u poeziji može biti dug i kratak
5) kad jedan pored drugog stoje dva samoglasnika onda je prvi dug, a drugi
kratak
6) dvosložne riječi imaju naglasak na drugom slogu od kraja
7) trosložne i višesložne riječi imaju naglasak na drugom slogu od kraja
ako je on dug, a ako je naglasak kratak on se seli na treći od kraja
8) que (i), ve (ili), ne (li): kada se ove tri enklitike spoje s riječju koja stoji
ispred njih ta riječ ima naglasak na posljednjem slogu bez obzira je li on
dug ili kratak
2
IZGOVOR U LATINSKOM JEZIKU
- u latinskom jeziku postoje dva izgovora:

1) KLASIČNI – izgovor starih Rimljana do kraja antike
2) TRADICIONALNI – sačuvao se predajom, a razvio u ranom
srednjem vijeku (u doba propadanja Rimske kulture)
ZAJEDNIČKE OSOBINE
 i izgovaramo kao j kad stoji pred samoglasnikom na početku riječi i na
početku sloga
 y izgovaramo kao i
 x izgovaramo ks
 udvostručene suglasnike čitamo tako da se čuju oba glasa
Glasovne skupine Izgovor Primjer Izgovor

ngu ngv lingua lingva
qu kv aqua akva
su pred samoglasnikom sv suadeo svadeo
nenaglašeno
ch h, k schola, Christus shola, Kristus
ph f pharmacopola farmakopola
th t theatrum teatrum
rh r rheuma reuma
3
RAZLIKE IZMEĐU KLASIČNOG I TRADICIONALNOG
IZGOVORA
Glasov Izgovor primjer izgovor

i klasični tradicionalni klasični tradicionalni
ae* ai/aj e aetas aitas/ajtas etas

oe* oi/oj e moenia moinia/mojnia menia
c k k ispred
suglasnika i
ispred a,o,u, Cicero Kikero Cicero
c ispred e, i, y, ae,
oe, eu
s s z među Caesar Kaisar/Kajsar Cezar
suglasnicima
ti ti ci pred avaritia avaritia avaricia
samoglasnicima**
ns ns nz pred mensa mensa menza
samoglasnicima
sm sm zm plasma plasma plazma
ls ls lz excelsus ekskelsus ekscelzus
* Kad u dvoglasnicima ae i oe treba izgovoriti oba glasa, iznad drugoga

stavlja se znak dijereze (¨).
** Kad se ispred ti nalaze s, t, x: bestia, molestia; kad je samoglasnik i: u G
zamjeničkog pridjeva totus = totius; u grčkim riječima: miltiades.
4
VRSTE RIJEČI
1) PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI:

imenice – SUBSTANTIVA
zamjenice – PRONONIMA
pridjevi – ADIECTIVA
brojevi – NUMERALIA
glagoli – VERBA
2) NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI:

prilozi – ADVERBIA
prijedlozi – PRAEPOSITIONES
veznici – CONIUNCTIONES
uzvici – EXLAMATIONES
* Riječi koje se dekliniraju imaju:
1) ROD – GENUS
muški – MASCULINUM (m)
ženski – FEMININUM (f)
srednji – NEUTRUM (n)
2) BROJ - NUMERUS
jednina – SINGULARIS (Sg)
množina – PLURALIS (Pl)
3) PADEŽ - CASUS
nominativ
genitiv
dativ
akuzativ
vokativ
ablativ
5
DEKLINACIJE
Prva ili a-deklinacija imenica
patria, ae, f.
N patria -a
G patriae -ae
D patriae -ae
A patriam -am
V patria -a
Ab patria -a
n patriae -ae
g patriarum -arum
d patriis -is
a patrias -as
v patriae -ae
ab patriis -is
- Osnova imenica završava na -a, N na -a, a G na -ae

- Imenice a-deklinacije su ženskoga roda. Iznimno su muškoga roda one imenice
koje označavaju mušku osobu, te imena rijeka i naroda.
- N. B. Opće pravilo: V=N; v=n; ab=d
Druga ili o-deklinacija
- Osnova imenica o-deklinacije završava na -o. Genitiv svih imenica o-

deklinacije završava na -i, dok u N može završavati na -us, -er i -um.
- Imenice na -us su pretežito muškoga roda. Ženskoga su roda one imenice koje
su po prirodi ženskoga roda, tj. označavaju žensku osobu ili stablo. Sve
imenice na -er su muškoga roda, a imenice na -um su srednjega roda.
- N. B. V=N, osim u imenica -us; ab=d. Osobitosti srednjeg roda: N=A=V;
n=a=v, uvijek završava na -a
- U imenicama na -er V=N, što znači da je bez nastavka.
- Imenica vir, -i, m. – muž, jedina je imenica na -ir u II. deklinaciji.
populus,-i, m. – narod templum,-i, n. – hram

N populus -us templum -um
G populi -i templi -i
D populo -o templo -o
A populum -um templum -um
V popule -e templum -um
Ab populo -o templo -o
n populi -i templa -a
g populorum -orum templorum -orum
d populis -is templis -is
a populos -os templa -a
v populi -i templa -a
6
ab populis -is templis -is
liber, -bri, m. – knjiga vir, -i, m. – muž

N liber n libri N vir n viri N-ø n-i
G libri g librorum G viri g virorum G-i g-orum
D libro d libris D viro d viris D-o d-is
A librum a libros A virum a viros A-um a-os
V liber v libri V vir v viri V-ø v-i
Ab libro ab libris Ab viro ab viris Ab-o ab-is
IZNIMKA: deus, i, m. – bog
deus, i, m – bog
N deus n dei, dii, di
G dei g deum, deorum
D deo d deis, diis, dis
A deum a deos
V deus v dei, dii, di
Ab deo ab deis, diis, dis
Treća ili mješovita deklinacija
- Svim imenicama III. deklinacije zajednički je nastavak za G -is. Prema

završetku osnove imenice te deklinacije dijelimo na:
1) Imenice s osnovom na suglasnik (suglasničke ili konsonantske
osnove).
2) Imenice s osnovom na -i- (i- osnove).
1) SUGLASNIČKE OSNOVE
- Te se imenice nazivaju i nejednakosložne jer u G imaju jedan slog više nego u
N. Padežne nastavke dodajemo na osnovu koju dobijemo kad u G odbacimo
nastavak -is.
- Imenice muškoga i ženskoga roda s osnovom na suglasnik imaju jednake
padežne nastavke; V=N; v=a=n.
- Imenice srednjeg roda imaju: V=A=N; v=a=n.
7
miles, militis, m. – vojnik
virgo, virginis, f. – djevica
tempus, temporis, n. – vrijeme
N miles virgo tempus
G milit-is virgin-is tempor-is
D milit-i virgin-i tempor-i
A milit-em virgin-em tempus
V miles Virgo tempus
Ab milit-e virgin-e tempor-e
n milit-es virgin-es tempor-a
g milit-um virgin-um tempor-um
d milit-ibus virgin-ibus tempor-ibus
a milit-es virgin-es tempor-a
v milit-es virgin-es tempor-a
ab milit-ibus virgin-ibus tempor-ibus
2) VOKALSKE OSNOVE
- Toj skupini pripadaju:
a) jednakosložne imenice na -is i -es; pretežito su ženskoga roda i
u N i G imaju jednak broj slogova
b) imenice koje pred nastavkom -is u G imaju dva ili više
suglasnika
c) te imenice u srednjem rodu u N završavaju na –e, -al,
-ar
- Za razliku od muškog i ženskog roda, imenice vokalskih osnova razlikuju se
samo u nastavku u genitivu plurala (-ium umjesto -um).
navis, navis, f. – brod

pars, partis, f. – dio
imber, imbris, m. – kiša
jednina množina
N nav-is pars imb-er n nav-es part-es imbr-es
G nav-is part-is imbr-is g nav-ium part-ium imbr-ium
D nav-i part-i imbr-i d nav-ibus part-ibus imbr-ibus
A nav-em part-em imbr-em a nav-es par-tes imbr-es
V nav-is pars imb-er v nav-es part-es imbr-es
Ab nav-e par-te imbr-e ab nav-ibus part-ibus imbr-ibus
i - osnove
mare, maris, n. – more
N mare n mar-ia
G mar-is g mar-ium
D mar-i d mar-ibus
A mare a mar-ia
V mare v mar-ia
8
AB mar-i ab mar-ibus
IZNIMKA: OSOBITOSTI U OBLICIMA IMENICA III. DEKLINACIJE

- Neke imenice i-osnova sačuvale su u A stariji nastavak -im, a u Ab -i.
Najčešće su: febris groznica; sitis žeđ; tussis kašalj; puppis krma, brod;
turris toranj; securis sjekira. To su imenica ženskog roda.
- Jednako se ponašaju i jednakosložna imena rijeka i gradova n a-is:
Tiberis, -is, m. Tiber; Albis, -is, m. Laba; Neapolis, -is, f. Napulj; Hispalis,
-is, m. – Sevilja.
IV. ili u-deklinacija
- Osnova imenica IV. ili u-deklinacije završava na -u-. Nominativ jednine

završava na -us ili na -u, a genitiv jednine na -us.
- Imenice koje u N završavaju na -us, pretežito su muškoga roda, a imenice na
-u su srednjega roda.
- Od imenica na -us ženskoga su roda sljedeće imenice:
idus, -uum, f. – Ide; tribus, -us, f. – kotar; porticus, -us, f. –trijem; acus, -us,
f. – igla; manus, us, f. – ruka; domus, -us, f. – kuća, dom; quercus, -us, f. –
hrast
- Iznimke IV. deklinacije:
1) domus, -us, f.
2) sve imenice koje u N imaju dva sloga od kojih je drugi -cus imaju u
dativu i ablativu plurala završetak -ubus umjesto -ibus. Još tri dvosložne
imenice (da bi se razlikovale od imenica III. deklinacije)imaju u d i ab
završetak -ubus: artus, -us, m. – ud, zglob; partus, -us, m. – porođaj; tribus,
-us, f. – kotar.
- Imenice portus i veru, imaju oblike na -ubus, i na -ibus.
gustus, gustus, m. – ukus gelu, gelus, n. – led

N gustus n gustus N gelu n gelua
G gustus g gustuum G gelus g geluum
D gustui d gustibus D gelu d gelibus
A gustum a gustus A gelu a gelua
V gustus v gustus V gelu v gelua
Ab gustu ab gustibus Ab gelu ab gelibus
domus, domus, f. – kuća

N domus n domus
G domus g domuum ili domorum
D domui d domibus
A domum a domos
9
V domus v domus
Ab domo ab domibus
Peta ili e-deklinacija
- Osnova imenica te deklinacije završava na –e. Imenice su ženskoga roda i u

većini apstraktne, pa stoga nemaju množinu. Potpunu množinu imaju samo
dvije imenice: dies, diei, m. – dan i res, rei, f. – stvar.
- Imenice acies, -ei, f. – oštrina, bojni red; species, -ei, f. – izgled; spes, -ei, f. –
nada; imaju u množini samo n, a i v acies, species, spes.
- Muškoga roda su dvije imenice: dies, diei, m. – dan i meridies, -ei, m. –
podne. Dies može biti ženskog roda kad znači rok ili određen dan: dies
frigidus - hladan dan; meridies calidus – toplo podne, ali dies constituta –
određeni dan.
- Imenica res, rei, f. – stvar, tvori mnoge sintagme u kojima poprima nova
značenja: res publica – država; res secundae – sreća, posao; res adversae –
nesreća; res gestae – junačka djela; res familiares – imetak…
res, rei, f. – stvar dies, diei, m. – dan

N res n res N dies n dies
G rei g rerum G diei g dierum
D rei d rebus D diei d diebus
A rem a res A diem a dies
V res v res V dies v dies
Ab re ab rebus Ab die ab diebus
10
DEFECTIVA CASIBUS – imenice koje nemaju sve padeže.
1) samo akuzativ: pessum – na propast

venum – na prodaju
2) samo ablativ: iussu – na zapovijed
iniussu – protuzapovijed
poudo – po težini
sponte – svojevoljno
3) samo nominativ i ablativ:
N. fors – slučaj
Ab. forte – slučajno
N. foras – van
Ab. foris – vani
4) imenice koje nemaju potpunu jedninu:
vis, f. – sila opis, f. – pomoć

N vis opis
G / / (opis)
D / /
A vim opem
V / /
Ab vi ope
n vires opes
g virium opium
d viribus opibus
a vires opes
v vires opes
ab viribus opibus
5) indeclinabilia – imenice koje se ne dekliniraju

fas – pravo
nefas – grijeh
mane – jutro
11
DEFECTIVA NUMERO (imenice nepotpune u broju)
- Singularia tantum su imenice koje se upotrebljavaju samo u jednini. To su

najčešće apstraktne imenice kao:
- iustitia pravednost
- scientia znanje
- vlastita imena (nomina propria) kao Marcus, Iulia itd.
- zbirne imenice (nomina collectiva), plebs puk
- tvarne imenice (nomina materalia), aurum zlato, itd.
- Pluralia tantum su imenice koje se upotrebljavaju samo u množini. Među tim
imenicama nalaze se mnoga imena naroda, gradova, svetkovina, gora, nazivi
glavnih dana u mjesecu i mnoge druge riječi:
- Illyrii, -orum, m. Iliri
- Cumae, -arum, f. Kuma
- Athenae, -arum, f. Atena
- Saturnalia, -orum, n. Saturnalie
- Alpes, -ium, f. Alpe
- Kalendae, Nonae, Idus
- minae, -arum, f. prijetnja
- deliciae, -arum, f. naslada
- feriae, -arum, f. praznici
- reliquiae, -arum, f. ostaci
- divitiae, -arum, f. bogatstvo
- liberi, -orum, m. djeca
- inferi, -orum, m. donji svijet
- superi, -orum, m. gornji svijet
- arma, -orum, n. oružje
- castra, -orum, n. tabor
- posteri, -orum, m. potomci
- Neke imenice u množini imaju drukčije značenje nego u jednini:
- aqua, -ae, f. voda; aquae, -arum, f. toplice
- copia, -ae, f. mnoštvo, obilje, zaliha; copiae, -arum, f. čete
- littera (litera), -ae, f. slovo; litterae, -arum, f. pismo, znanost
- auxilium, -ii, n. pomoć; auxilia, -orum, n. pomoćne čete
- impedimentum, -i, n. zapreka; impedimenta, -orum, n. prtljaga
- rostrum, -i, n. kljun; rostra, -orum, n. govornica
Deklinacija grčkih imenica
Već znamo da su Rimljani od Grka, uz sve ostalo, preuzeli i mnoge riječi (poeta pjesnik,
machina stroj, thesaurus blago, theatrum kazalište…), koje su prilagođene pravilima latinske
gramatike. Pjesnici, kao i obično, odstupaju od toga pravila pa kod njih nalazimo jedan manji broj
imenica koje su zadržale grčke padežne nastavke. To je najčešći slučaj s osobnim imenima i
12
imenima gradova. Množina tih imenica, ako je imaju, podliježe pravilima latinske deklinacije. Ako
imenica pripada grčkoj deklinaciji, u rječniku uz nju stoje nastavci za grčke padeže.
PRIDJEVI
Pridjevi I. i II. (a- i o-) deklinacije
- Pridjevi koji pripadaju I. i II. deklinaciji dekliniraju se kao imenice. U toj

skupini razlikujemo:
a) N m. -us; f. -a; n. -um: bonus, 3 – dobar
(čitamo: bonus, bona, bonum)
b) N m. -er; f. -a; n. -um: liber, -era, -erum – slobodan
(čitamo: liber, libera, liberum)
- Oblici za muški rod na -us i -er te oblik za srednji rod na -um dekliniraju
se kao imenice o-deklinacije. Oblik za ženski rod na -a deklinira se kao
imenica a-deklinacije.
- Jednako kao i imenice na -er, neki pridjevi na -er gube -e- od završetka
-er: pulcher, -chra, -chrum – lijep (čitamo: pulcher, pulchra, pulchrum).
- Pridjevi na -fer i -ger, u svim padežima zadržavaju -e-: lucifer, -era,
-erum – svjetlonosan; armiger, -era, -erum – onaj koji nosi oružje.
Pridjevi na –us, -a, -um

bonus, 3 (bonus, bona, bonum) dobar
Jednina Množina
m. f. n. m. f. n.
N bonus bona bonum n boni bonae bona
G boni bonae boni g bonorum bonarum bonorum
D bono bonae bono d bonis bonis bonis
A bonum bonam bonum a bonos bonas bona
V bone bona bonun v boni bonae bona
Ab bono bona bono ab bonis bonis bonis
Pridjevi na –er, -a, -um
liber, -era, - erum slobodan
Jednina Množina
m. f. n. m. f. n.
N liber libera liberum n liberi liberae libera
G liberi liberae liberi g liberorum liberarum liberorum
D libero liberae libero d liberis liberis liberis
A liberum liberam liberum a liberos liberas libera
V liber libera liberum v liberi liberae libera
Ab libero libera libero ab liberis liberis liberis
13
Pridjevi III. deklinacije
- S obzirom na broj završetaka u N, razlikujemo tri skupine pridjeva III.

deklinacije:
1) Pridjeve s tri završetka: za muški -er; za ženski -is; i za srednji rod -e. U
rječniku se navodi u N: acer, acris, acre.
2) Pridjeve s dva završetka: za muški i ženski rod na -is, a za srednji rod na -e.
U rječniku se navodi u N: dulcis, dulce.
3) Pridjeve s jednim završetkom za sva tri roda. U rječniku se navodi N i
završetak za G.
- Pridjevi III. deklinacije pripadaju i-osnovama, što znači da u Ab završavaju

na -i, u nav srednjeg roda na -ia, a u g na -ium.
pridjevi s tri završetka: acer, acris, acre oštar

jednina množina
m. f. n. m. i f. n.
N acer acris acre n acres acria
G acris acris acris g acrium acrium
D acri acri acri d acribus acribus
A acre acrem acre a acres acria
V acer acris acre v acres acria
Ab acri acri acri ab acribus acribus
Pridjevi s dva završetka Pridjevi s jednim završetkom

facilis, -e lagan audax, -acis odvažan
Jednina
m. i f. n. m. i f. n.
N facilis facile N audax audax
G facilis facilis G audacis audacis
D facili facili D audaci audaci
A facilem facile A audacem audax
V facilis facile V audax audax
Ab facili facili Ab audaci audaci
Množina
n faciles facilia n audaces audacia
g facilium facilium g audacium audacium
d facilibus facilibus d audacibus audacibus
a faciles facilia a audaces audacia
v faciles facilia v audaces audacia
14
ab facilibus facilibus ab audacibus audacibus
KOMPARACIJA PRIDJEVA
- U latinskom jeziku opisni pridjevi imaju tri stupnja: gradus positivus

(pozitiv), gradus comparativus (komparativ) i gradus superlativus
(superlativ).
- KOMPARATIV
- Komparativ se dobije kad se genitivu jednine muškoga roda pridjeva u
pozitivu oduzme nastavak -i ili -is i doda -ior, za muški i ženski, a -ius za
srednji rod.
Pridjev u pozitivu Komparativ

N G m. i f. n.
clarus, 3 slavan clar-i clar-ior slavniji, -a clar-ius slavnije
dulcis, -e sladak dulc-is dulc-ior slađi, -a dulc-ius slađe
audax, -acis odvažan audac-is audac-ior odvažniji, -a audac-ius odvažnije
prudens, -ntis razborit prudent-is prudent-ior razboritiji, -a prudent-ius razboritije
miser, -era, -erum jadan miser-i miser-ior jadniji, -a miser-ius jadnije
- Komparativi se dekliniraju po III. deklinaciji, kao imenice s osnovom na

suglasnik.
m. i f. n. m. i f. n.
N clarior clarius n clariores clariora
G clarioris clarioris g clariorum clariorum
D clariori clariori d clarioribus clarioribus
A clariorem clarius a clariores clariora
V clarior clarius v clariores clariora
Ab clariore clariore ab clarioribus clarioribus
- SUPERLATIV
- Superlativ se dobije kad se genitivu jednine muškoga roda pridjeva u
pozitivu oduzme nastavak -i ili -is i doda -issimus, -
-a, -um. Superlativ se deklinira kao pridjev I. i II. deklinacije
na -us, -a, -um.
Pridjev u pozitivu Superlativ

N G
clarus, 3 slavan clar-i clarissimus, 3 najslavniji, -a, -e
venustus, 3 zgodan venust-i venustissimus, 3 najzgodniji, -a, -e
audax, -acis odvažan audac-is audacissimus, 3 najodvažniji, -a, -e
dulcis, -e sladak dulc-is dulcissimus, 3 najslađi, -a, -e
prudens, -entis razborit prudent-is prudentissimus, 3 najrazboritiji, -a,-e
15
- Pridjevi koji u N završavaju na -er, superlativ tvore dodavanjem nastavaka
-rimus, -a, -um na cijeli N muškog roda pridjeva u pozitivu.

N
pulcher, -chra, -chrum lijep pulcherrimus, 3 najljepši, -a, -e
miser, -era, -erum jadan miserrimus, 3 najjadniji, -a, -e
acer, -cris, -cre oštar acerrimus, 3 najoštriji, -a, -e
- Šest pridjeva koji u N završavaju na -illis, superlativ tvore tako da im se u

genitivu jednine pridjeva u pozitivu odbije -is i doda -limus, -a, -um.

N G
facilis, -e lak facil-is facillimus, 3 najlakši, -a, -e
difficilis, -e težak difficil-is difficillimus, 3 najteži, -a, -e
similis, -e sličan simil-is simillimus, 3 najsličniji, -a, -e
dissimilis, -e različit dissimil-is dissimillimus, 3 najrazličitiji, -a, -e
humilis, -e nizak humil-is humillimus, 3 najniži, -a, -e
gracilis, -e nježan gracil-is gracillimus, 3 najnježniji, -a, -e
- OPISNA KOMPARACIJA
- Pridjevi a-deklinacije i o-deklinacije na -eus, -ius, -uus tvore komparativ
uzimajući prilog magis – više ispred pozitiva, a superlativ uzimajući prilog
maxime – najviše ispred pozitiva. U sklonidbi prilozi magis i maxime
ostaju nepromjenjeni, a sklanjaju se samo pridjevi.
Pozitiv Komparativ Superlativ

idoneus, 3 priklada magis idoneus, 3 prikladniji, -a, -e maxime idoneus, 3
n najprikladniji, -a, -e
necessarius, 3 potreban magis necessarius, 3 potrebniji, -a, -e maxime necessarius,3
najpotrebniji, -a, -e
arduus, 3 strm magis arduus, 3 strmiji, -a, -e maxime arduus, 3
najstrmiji, -a, -e
16
- NEPRAVILNA KOMPARACIJA
- Neki pridjevi u pozitivu, komparativu i superlativu imaju različite osnove.
- Multus nema oblika za komparativ muškog i ženskog oda u jednini, ali
u množini: n za m./f.: plures; za n. plura; g. za sva tri roda: plurium,
ostali padeži uobičajeno po III. deklinaciji.

m./f. n.
bonus, 3 dobar melior bolji, -a melius bolje optimus, 3 najbolji, -a, -e
malus, 3 loš peior gori, -a peius gore pessimus, 3 najgori, -a, -e
magnus, 3 velik maior veći, -a maius veće maximus, 3 najveći, -a, -e
parvus, 3 malen minor manji, -a minus manje minimus, 3 najmanji, -a, -e
multus, 3 mnogi N- plus više plurimus, 3 najviše (njih)
G pluris
- KOMPARATIVI I SUPERLATIVI BEZ POZITIVA

- Neki komparativi i superlativi nemaju pozitiva nego su nastali analogijom
prema nekim prijedlozima.
Prema prijedlogu Komparativ Superlativ

m./f. n.
pro pred prior prvi, -a prius prvo primus, 3 prvi, -a, -o
(od dvojice) (od dvojice) (od više njih)
citra s ove strane citerior ovostranski, -a citerius ovostransko citimus, 3 najbliži, -a, -e
ultra s one strane ulterior onostranski, -a ulterius onostransko ultimus, 3 posljednji, -a, -e
intra unutra interior unutarnji, -a interius unutarnje intimus, 3 (naj)prisni(ji), -a, -o
prope blizu propior bliži, -a propius bliže proximus, 3 najbliži, -a, -e
de niže od deterior gori, -a deterius gore deterrimus, 3 najgori, -a, -e
- ocior brži, -a ocius brže ocissimus, 3 najbrži, -a, -e
- PRIDJEVI S DVOSTRUKIM SUPERLATIVOM

superus, 3 gornji superior superius supremus, 3 ili summus, 3
gornji, -a, -e; viši, -a, -e najviši, krajnji
inferus, 3 donji inferior inferius infimus, 3 ili imus, 3
donji, -a, -e; niži, -a, -e najdonji, najniži
exterus, 3 izvanji exterior exterius extremus, 3 ili extimus, 3
izvanji, vanjski posljednji, krajnji
posterus, 3 idući posterior posterius postremus, 3 ili
kasniji, -a, -e postumus, 3
posljednji, krajnji
najposlije rođen (posmrče)
17
- PRIDJEVI BEZ KOMPARATIVA
- Neki pridjevi nemaju komparativa, pa taj oblik posuđuju od drugih
pridjeva.

m./f. n.
novus, 3 nov recentior recentius novije novissimus, 3
(od recens,-ntis) najnoviji, -a, -e
noviji, -a
sacer, -cra, -crum svet sanctior (od sanctus, 3) sanctius svetije sacerrimus, 3
svetiji, -a najsvetiji, -a, -e
vetus, -eris star vetustior (od vetustus, 3) vetustius starije veterrimus, 3
stariji, -a najstariji, -a, -e
fidus, 3 vjeran fidelior (od fidelis) fidelius vjernije fidissimus, 3
vjerniji, -a najvjerniji, -a, -e
- PRIDJEVI BEZ SUPERLATIVA

- Neki pridjevi nemaju superlativa pa ga nadoknađuju izrazima.

m./f. n.
iuvenis mlad iunior mlađi, -a iunius mlađe minimus, -a, -um natu najmlađi, -a, -e
senex star senior stariji, -a senius starije maximus, -a, -um natu najstariji, -a, -e
- KOMPARATIVI I SUPERLATIVI DVAJU NESKLONJIVIH

PRIDJEVA

m./f. n.
frugi čestit frugalior čestitiji, -a frugalius čestitije frugalissimus, 3 najčestitiji,
-a, -e
nequam nevaljao nequior nevaljaliji, -a nequius navaljalije nequissimus, 3
najnevaljaliji, -a, -e
18
ZAMJENICE
Posvojne zamjenice (Pronomina possesiva)

- meus, mea, meum moj, moja, moje
- tuus, tua, tuum tvoj, tvoja, tvoje
- noster, nostra, nostrum naš, naša, naše
- vester, vestra, vestrum vaš, vaša, vaše
- Latinski jezik ima zamjenice za 1. i 2. lice jednine i množine.

- Za 3. lice upotrebljava se genitiv pokazne zamjenice is, ea, id. Posvojne
zamjenice dekliniraju se jednako kao pridjevi a- i o-deklinacije. Vokativ
jednine muškog roda zamjenice meus, mea, meum glasi mi.
Posvojno-povratna zamjenica
(Pronomen possessivum reflexivum)
- Oblik suus, sua, suum odnosi se samo na 3. l. jednine i množine i zove se
posvojno-povratna zamjenica. Deklinira se jednako kao i pridjevi na -us,
-a, -um. U oblicima suus i suum oba u izgovaraju se kao samoglasnici zato
što je prvo u naglašeno.
- Posvojne zamjenice redovito prate glagolsko lice.
Jednina Množina
Patriam meam amo. Volim svoju domovinu. Patriam nostram amamus. Volimo svoju domovinu
Patriam tuam amas. Voliš svoju domovinu. Patriam vestram amatis. Volite svoju domovinu.
Patriam suam amat. Voli svoju domovinu. Patriam suam amant. Vole svoju domovinu.
Osobne zamjenice
(Pronomina personalia)
N ego ja tu ti n nos mi vos vi
G mei tui g nostri nas vestri vas
nostrum od nas vestrum od vas
D mihi tibi d nobis vobis
A me te a nos vos
Ab me te ab nobis vobis
- Latinski jezik nema oblika za osobnu zamjenicu 3. l. jednine, pa te oblike

posuđuje od pokazne zamjenice is, ea, id - onaj, ona, ono; koji tada znače
on, ona, ono.
19
Jednina Množina
N is ea id n ii (ei) eae ea
G eius g eorum earum eorum
D ei d iis (eis)
A eum eam id a eos eas ea
Ab eo ea eo ab iis (eis)
- G eius upotrebljava se kao posvojna zamjenica za 3. l. jednine u značenju

njegov ili njezin, a g eorum i earum kao posvojna zamjenica za 3. l.
množine u značenju njihov u svim padežima, te se ne dekliniraju. Posvojne
genitive eius, eorum, earum na hrvatski prevodimo pridjevskim oblikom
(posvojnim pridjevom, odnosno posvojnom zamjenicom).
- Primjer: N mater eius njegova (njezina) majka; A matrem eius njegovu
(njeziinu) majku; N mater eorum (earum) njihova majka.
- Prijedlog cum – s, sa; uz ablativ zamjenice stoji iza zamjenice na koju se
odnosi i to spojen s njom u jednu riječ: mecum sa mnom; tecum s tobom;
nobiscum s nama; vobiscum s vama.
Pokazne zamjenice (Pronomina demonstrativa)

- hic, haec, hoc – ovaj, ova, ovo; ille, illa, illud – onaj, ona, ono; iste, ista,
istud – taj, ta, to; ipse, ipsa, ipsum – sam, sama, samo; idem, eadem,
idem – isti, ista, isto
- Deklinacija pokaznih zamjenica pokazuje osobitosti zamjeničke
deklinacije: G na -ius i D na -i, dok je u ostalim padežima slična deklinaciji
pridjeva I. i II. deklinacije. Kao ille, illa, illud dekliniraju se i zamjenice
iste, ista, istud i ipse, ipsa, ipsum (koja u N i A srednje roda ima završetak
-um, a ne -ud).
- Idem, eadem, idem je pokazna zamjenica složena od is, ea, id i
nepromjenjive čestice -dem. Muški je rod nastao od is+dem ispadanjem
konsonanta s uz naknadno produljivanje vokala i. Ispred d, m prelazi u n.
20
Jednina
** hic, haec, hoc – ovaj, ova, ovo ille, illa, illud – onaj, ona, ono
** m. f. n. m. f. n.
N hic haec hoc ille illa illud
G huius illius
D huic illi
A hunc hanc hoc illum illam illud
Ab hoc hac hoc illo illa illo
Množina
n hi hae haec illi illae illa
g horum harum horum illorum illarum illorum
d his illis
a hos has haec illos illas illa
ab his illis
Jednina
ipse, ipsa, ipsum – sam, sama, samo iste, ista, istud – taj, ta, to
m. f. n. m. f. n.
N ipse ipsa ipsum iste ista istud
G ipsius istius
D ipsi isti
A ipsum ipsam ipsum istum istam istud
Ab ipso ipsa ipso isto ista isto
Množina
n ipsi ipsae ipsa isti istae ista
g ipsorum ipsarum ipsorum istorum istarum istorum
d ipsis istis
a ipsos ipsas ipsa istos istas ista
ab ipsis istis
Jednina
idem, eadem, idem – isti, ista, isto
m. f. n.
N idem eadem idem
G eiusdem
D eidem
A eundem eandem idem
Ab eodem eadem eodem
Množina
n iidem (idem) eaedem eadem
g eorundem earundem eorundem
d isdem (eisdem)
a eosdem easdem eadem
ab isdem (eisdem)
21
Osobno-povratna zamjenica (Pronomen personale reflexivum)
- Osobno-povratna zamjenica sebe, se u latinskom jeziku ima jednake oblike
za 3. l. jednine i množine:
N/n nema oblika

G/g sui sebe, se
D/d sibi sebi, si
A/a se sebe, se
AB/ab secum sebi, si
- Za razliku od hrvatskog jezika u latinskom se povratna zamjenica
upotrebljava samo kad je subjekt u 3. licu.
Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)

- S prijedlogom cum ablativi stoje postpozitivno: quocum, quacum,
quibuscum – s kojim, s kojom, s kojima. Genitivi jednine i množine često
imaju posvojno značenje čiji, čija, čije.
- Opće odnosne zamjenice su: quicumque, quaecumque, quodcumque –
koji god, koja god, koje god.
- Kod ovih zamjenica se deklinira samo prvi dio, dok –cumque ostaje
nepromijenjeno: quisquis, quidquid – tko god, što god (ima samo N, te Ab
u izrazu quoquo modo – na koji god način, kako god).
Jednina Množina
qui, quae, quod – koji, koja, koje
m. f. n. m. f. n.
N qui quae quod n qui quae quae
G cuius g quorum quarum quorum
D cui d quibus
A quem quam quod a quos quas quae
Ab quo qua quo ab quibus
Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)

- Imenski oblik: quis tko, quid što?
- Pridjevni oblik: qui(s)?, quae?, quod? – koji, koja, koje deklinira se
jednako kao odnosna zamjenica.
- Uter, utra, utrum koji, koja, koje (od dvojice) (deklinira se kao pridjev I. i
II. deklinacije, osim G na -ius i D na -i, po zamjeničkoj deklinaciji).
Za živo Za neživo
N quis tko? quid što?
G cuius
D cui
22
A quem quid
Ab quo
Neodređene zamjenice (Pronomina indefinita)

- Neodređene zamjenice obično su složene od odnosnih zamjenica quis
(qui), quae, quid (quod) i nepromjenjivih prefiksa ali-, ili sufiksa -que,
-vis, -dam, itd. Sklanjaju se jednako kao odnosna zamjenica, a prefiks ili
sufiks dodaje se na padežni oblik zamjenice. Razlikujemo imenske i
pridjevske oblike. Imenski oblici za muški i ženski rod imaju jedan, a za
srednji rod drugi oblik.
imenski oblik pridjevski oblik

aliquis, aliquid – netko, nešto aliqui, aliqua, aliquod – neki, neka, neko
quisque,quidque – svatko, svašto quique, quaeque, quodque – svaki, -a, -o
quivis, quidvis – tko god, što god quivis, quaevis, quodvis – koji, -a, -e god
quisquam, quidquam – itko, išto -
quidam, quiddam – netko, nešto quidam, quaedam, quoddam – neki, -a, -o
quilibet, quidlibet – tko (što) mu drago quilibet, quaelibet, quodlibet – koji mu drago
quispiam, quidpiam – bilo tko, bilo što quispiam, quaepiam, quodpiam – bilo koji
Nepotpune neodređene zamjenice nemo i nihil (nitko i ništa)

- za osobe – nemo; za stvari – nihil
- u stalnim izrazima pojavljuje se stari oblik genitiva nihili i ablativa nihilo:
nihili facere ništa ne cijeniti; pro nihilo esse ništa ne vrijediti
- o položaju negacije uz nemo i nihil ovisi značenje izraza: nemo non
svatko; non nemo nitko; nihil non sve; non nihil nešto
nemo nihil
N nemo – nitko nihil – ništa
G nullius – nikoga nullius rei – ničega
D nemini – nikomu nulli rei – ničemu
A neminem – nikoga nihil – ništa
Ab nullo – nikomu, nikim nulla re – ničemu, ničim
Zamjenički pridjevi (Adiectiva pronominalia)

- Epitet zamjenički dobili su stoga što njihovi oblici za sva tri roda u G
završavaju na -ius, a u D na -i, a to je odlika zamjeničke deklinacije. U
ostalim se padežima dekliniraju kao pridjevi I. i II. deklinacije.
- Alius posuđuje oblik za G od alter: (alterius)
unus, -a, -um – jedan, jedini neuter, -tra, -trum – ni jedan ni drugi
solus, -a, -um – samo, jedini alter, -tera, -terum drugi (od dvojice)
23
totus, -a, -um - čitav, sav nullus, -a, -um – nijedan
ullus, -a, -um ijedan uterque, utraque, utrumque – jedan i drugi
uter, -tra, -trum koji (od dvojice) alius, -a, -um – drugi (od više njih)
jednina množina
N solus sola solum n soli solae sola
G solius g solorum solarum solorum
D soli d solis
A solum solam solum a solos solas sola
Ab solo sola solo ab solis
Zamjenički prilozi (Adverbia pronominalia)

- Atribut zamjenički dobili su stoga što se tvore od zamjeničkih osnova.
Vremena Načina Mjesta

aliquando – nekada aliquotiens – nekoliko puta alicubi – negdje illuc – onamo
numquam – nikada ita, sic – tako ea – onuda inde – odanle
nunc – sad quam – kako eo – onamo istic – tu
olim – nekoć, jednom quotiens – koliko puta hac – ovuda istuc – tamo
quando – kada tam – tako hinc – odavle qua – kuda
tum, tunc – tada totiens – toliko puta huc – ovamo quo - kamo
umquam - ikada ut, quomodo - kako ibi – ondje ubi – gdje
illac – onuda ubique – svugdje
illic – ondje unde - odakle
24
BROJEVI (Numeralia)
U latinskom razlikujemo:
1) glavne brojeve (numeralia cardinalia), na pitanje quot? Koliko?
2) redne brojeve (numeralia ordinalia), na pitanje quotus? Koji po redu?
3) dijelne brojeve (numeralia distributiva), na pitanje quoteni? Po koliko?
4) priložne brojeve (adverbia numeralia), na pitanje quotiens? Koliko puta?
5) umnožne brojeve (numaralia multiplicativa), na pitanje quantuplex? Kolikostruk?
(sačuvano samo nekoliko)
Većina glavnih brojeva je nesklonjiva. Oni koji se ne sklanjaju imaju oblik pridjeva,
uz iznimku množine milia, koja je imenica.
Redni i dijelni brojevi imaju oblik pridjeva, a priložni oblik priloga. Redni, dijelni i
priložni brojevi su izvedeni, uz rijetke iznimke, od glavnih uz pomoć određenih sufiksa.
1. Od glavnih brojeva dekliniraju se:

a) brojevi 1, 2, 3
b) pune stotice od 200 do 900 kao pridjevi I. i II. deklinacije u množini: CC ducenti,
ducentae, ducenta
c) mille M – tisuća je nepromjenjiv broj, ali u brojevima dvije i više tisuća rabi se
milia. Milia je imenica i-osnove koja se deklinira: n i a milia g millium d i ab
millibus.
Ostali brojevi imaju za sve padeže isti oblik, dakle, ne dekliniraju se. Brojevi koji se
dekliniraju, slažu se s imenicom uz koju stoje u rodu, broju i padežu. Millie se ne
deklinira, ali dekliniraju se tisućice od 2000 nadalje: M millie; IIM duo milia; IIIM
tria milia…
Imenica uz glavne brojeve stoji u onom padežu u kojemu bi stajala da nema broja:
Quinque rosas emi. Kupio sam četiri ruže.
Rosas emi. Kupio sam ruže.
Uz millia, jer je imenica, brojeni predmet stoji u g množine:
Duo millia sestertium habeo. Imao dvije tisuće sestercija.
2. Redni brojevi se dekliniraju kao pridjevi koji u N završavaju na – us, -a, -um.
m. f. n. m. f. n. m. f. n.
N unus una unum n duo duae duo tres tria
G unius g duorum duarum duorum trium
D uni d duobus duabus duobus tribus
A unum unam unum a duo (s) duas duo tres tria
AB uno una uno ab duobus duabus duobus tribus
25
Znamenke Brojevi
arapske rimske GLAVNI REDNI
na pitanje: koliko? na pitanje: koji po redu?
1 I unus, -a, -um primus, -a, -um
2 II duo, duae, duo secundus ili alter
3 III tres, tria tertius
4 IV quattuor quartus
5 V quinque quintus
6 VI seks sextus
7 VII septem septimus
8 VIII octo octavus
9 IX novem nonus
10 X decem decimus
11 XI undecim undecimus
12 XII duodecim duodecimus
13 XIII tredecim tertius decimus
14 XIV quattuordecim quartus decimus
15 XV quindecim quintus decimus
16 XVI sedecim sextus decimus
17 XVII septendecim septimus decimus
18 XVIII duodeviginti duodevicesimus
19 XIX undeviginti undevicesimus
20 XX viginti vicesimus
21 XXI unus et viginti ili unus et vicesimus ili
viginti unus vicesimus primus
22 XXII duo et viginti ili alter et vicesimus ili
viginti duo vicesimus alter
28 XXVIII duodetriginta duodetricesimus
29 XXIX undetriginta undetricesimus
30 XXX triginta tricesimus
40 XL quadraginta quadragesimus
50 L quinquaginta quinquagesimus
60 LX sexaginta sexagesimus
70 LXX septuaginta septuagesimus
80 LXXX octoginta octogesimus
90 XC nonaginta nonagesimus
100 C centum centesimus
101 CI centum (et) unus centesimus primus
102 CII centum (et) duo centesimus alter
200 CC ducenti, -ae, -a ducentesimus
300 CCC trecenti, -ae, -a trecentesimus
400 DC (CCCC) quadringenti, -ae, -a quadringentesimus
500 D quingenti, -ae, -a quingentesimus
600 DC sescenti, -ae, a sescentesimus
700 DCC septingenti, -ae, -a septingentesimus
800 DCCC octingenti, -ae, -a octingentesimus
900 CM (DCCCC) nongenti, -ae, -a nongentesimus
1000 M mille millesimus
2000 IIM (II) duo (bina) milia bis millesimus
26
3000 IIIM (III) tres milia ter millesimus
100 000 CCCICCC (C) centum milia centies millesimus
1 000 000 |X| decies centena milia decies centies millesimus
5 000 000 |L| quinguagies centena milia quinquagies centies millesimus
Dijelni, priložni i umnožni brojevi
1. Dijelni brojevi sklanjaju se kao pridjevi a- i o-deklinacija u množini

2. Priložni brojevi se ne sklanjaju
3. Umnožni brojevi pojavljuju se samo u nekim oblicima. Tvore se završetkom (N)
-plex, (G) –plicis i sklanjaju se po trećoj deklinaciji. Najčešći su: simplex
jednostruk; duplex dvostruk; triplex trostruk; quadruplex četverostruk;
decemplex deseterostruk; centumplex stostruk; multiplex mnogostruk…
Priložni brojevi koji odgovaraju na pitanje koji put? završavaju na –um: primum prvi
put, iterum drugi put, quintum peti put, decimum deseti put…
Ništica (0) u latinskom ne postoji. Izražava se defektivnom zamjenicom nihil ništa ili
zamjeničkim pridjevima: nullus, -a, -um nijedan, nijedna, nijedno ili neuter, -tra,
-trum nijedan, nijedna, nijedno od dvojice (dvije, dvoje).
Normalan poredak znamenaka u latinskim složenim brojevima je od veće prema
manjoj (VIII, CXVIII…). Ako se manja znamenka nalazi ispred veće, ona se oduzima
od nje: XC, CD (CCCC) i sl.
Višeznamenkasti brojevi kojima je posljednja znamenka osam ili devet, izražavaju se
odbijanjem dva, odnosno jedan od sljedeće desetice, npr.: XXVIII čitamo
duodetriginta; XXIX undetriginta. Tako sve do XCVIII, koji čitamo nonaginta octo
i XCIX nonaginta novem.
Broj četiri nalazimo zapisan na dva načina: IV ili IIII (što je kod Rimljana
uobičajenije).
Zanimljivo je napomenuti da broj Ioznačava kažiprst (indeks, -icis, m.), II kažiprst i

srednji prst (digitus medius); III kažiprst, srednji prst i prstenjak (digitus anularis);
IIII kažiprst, srednjak, prstenjak i mali prst (digitus minimus) i V palac (pollex, -icis)
i mali prst.
U latinskoj množidbi množitelj se izriče priložnim, umnožak dijelnim, a umnožak
glavnim brojem:
Bis terna sunt seks 2 x 3 = 6; ter novena sunt viginti septem 3 x 9 = 27.
U razlomcima je brojnik glavni, a nazivnik redni broj: 3/6 tres sextae (tj. partes); 5/8
quinque octavae. Ako je brojnik 1, ne izriče se: 1/5 quinta pars, 1/8 octava pars. Ne
izriče se ni nazivnik koji je veći od brojnika za 1: 2/3 duae partes; 4/5 quattuor
partes, ali ½ dimidia pars ili dimidium.
27
Znamenke Brojevi
arapske rimske DIJELNI PRILOŽNI
na pitanje: po koliko? na pitanje: koliko puta?
1 I singuli, -ae, -a po jedan semel jedanput
2 II bini bis
3 III terni ter
4 IV quaterni quater
5 V quini quinquies
6 VI seni sexties
7 VII septeni septies
8 VIII octoni octies
9 IX noveni novies
10 X deni po deset decies deset puta
11 XI undeni undecies
12 XII duodeni duodecies
13 XIII terni deni ter decies
14 XIV quaterni deni quater decies
15 XV quini deni quindecies
16 XVI seni deni sedecies
17 XVII septeni deni septies decies
18 XVIII duodeviceni duodevicies
19 XIX undeviceni undevicies
20 XX viceni po dvadeset vicies dvadeset puta
21 XXI viceni singuli ili semel et vicies ili
singuli et viceni vicies semel
22 XXII viceni bini ili bis et vicies ili
bini et viceni vicies bis
28 XXVIII duodetriceni duodetricies
29 XXIX undetriceni undetricies
30 XXX triceni tricies
40 XL quadrageni quadragies
50 L quinquageni quinquagies
60 LX sexageni sexagies
70 LXX septuageni septuagies
80 LXXX octogeni octogies
90 XC nonageni nonagies
100 C centeni centies
101 CI centeni singuli centies semel
102 CII centeni bini centies bis
200 CC duceni ducenties
300 CCC treceni trecenties
400 DC (CCCC) quadringeni quadringenties
500 D quingeni quingenties
600 DC sesceni sescenties
700 DCC septingeni septingenties
800 DCCC octingeni octingenties
900 CM (DCCCC) nongeni nongenties
1000 M singula milia millies
2000 IIM (II) bina milia bis millies
28
3000 IIIM (III) terna milia ter millies
100 000 CCCICCC (C) centena milia centies millies
1 000 000 |X| decies centena milia decies centies millies
5 000 000 |L| quinquagies centena milia quinquagies centies millies
GLAGOLI (VERBA)
- Latinski glagol ima:
tri lica (tres personae)
dva broja (duo numeri):

jednina (singularis)
množina (pluralis)
šest vremena (sex tempora):

prezent (praesens)
imperfekt (imperfectum)
futur I. (futurum primum)
perfekt (perfectum)
pluskvamperfekt (plusquamperfectum)
futur II ili egzaktni (futurum secundum ili exactum)
tri načina (tres modi):

indikativ (indicativus) – izjavni način koji izražava stvarnu
radnju što se događa, što će se dogoditi ili se dogodila.
konjunktiv (coniunctivus) – izražava prošlu ili sadašnju
pomišljenu radnju, koja je obično nečim uvjetovana, najčešće je
to mišljenje subjekta glavne rečenice.
imperativ (imperativus) – je, kao i u hrvatskome, zapovjedni
način, izražava zapovijed ili zabranu.
dva glagolska oblika (duo verbi genera):

aktiv (activum)
pasiv (passivum)
pet glagolskih imena (quinque nomina verbalia):

glagolske imenice (substantiva verbalia):
infinitiv (infinitivus)
supin (supinum)
gerund (gerundium)
glagolski pridjevi (adiectiva verbalia)
particip (participium)
gerundiv (gerundivum)
- Latinski glagoli svoje oblike tvore od triju osnova: prezentske perfektne

i participske. Zajednički dio svih triju osnova zovemo glagolskom
osnovom
29
- Glagoli se mijenjaju po licima i vremenima, a ta se promjena zove
konjugacija ili sprezanje. U latinskom glagolu, jednako kao i u
hrvatskome, ima tri lica jednine i tri lica množine.
- Glagole u latinskom jeziku navodimo u 1. licu jednine indikativa

prezenta aktivnog, infinitivu prezenta aktivnog, 1. licu jednine
indikativa perfekta aktivnog i srednjem rodu participa perfekta
pasivnog. Broj uz 1. lice jednine prezenta aktivnog označava jednu od
četiriju konjugacija u koje su latinski glagoli svrstani prema završetku
osnove.
- Razlikovno obilježje koje glagol svrstava u jednu od četiriju konjugacija

jest završetak infinitiva prezenta aktivnog.
OBLICI PREZENTSKE OSNOVE – AKTIV

- INDIKATIV PREZENTA AKTIVNOG (I. – IV. deklinacije)
amo, 1. amavi, amatum – voljeti (infinitiv: amare)
habeo, 2. habui, habitum – imati, držati (inf.: habere)
scribo, 3. scripsi, scriptum – pisati (inf.: scribere)
– Tematski samoglasnik dolazi između osnove koja završava
na suglasnik i nastavka koji započinje suglasnikom.
cupio, 3. cupivi, cupitum – željeti (inf.: cupere)
punio, 4. punivi, punitum – kazniti, kažnjavati (inf.: punire)
- u rečenici se prevodi kao i hrvatski prezent (volim, voliš, voli…)

- nastavci: ø, -s, -t, -mus, -tis, -nt
Indikativ prezenta aktivnog

am-o habe-o scrib-o cup-i-o puni-o
ama-s habe-s scrib-i-s cup-i-s puni-s
ama-t habe-t scrib-i-t cup-i-t puni-t
ama-mus habe-mus scrib-i-mus cup-i-mus puni-mus
ama-tis habe-tis scrib-i-tis cup-i-tis puni-tis
ama-nt habe-nt scrib-u-nt cup-i-u-nt puni-u-nt
- KONJUNKTIV PREZENTA AKTIVNOG

- U I. konjugaciji između prezentske osnove i nastavaka -m, -s, -t, -mus, -tis,
-nt umetnut je vokal -e-, koji se s krajnjim -a- od osnove steže u -e-.
- Konjunktiv prezenta aktivnog II., III i IV. konjugacije tvori se tako da se
između prezentske osnove i nastavaka -m, -s, -t, -mus, -tis, -nt umetne
samoglasnik -a-.
Konjunktiv prezenta aktivnog
30
ame-m habe-a-m scrib-a-m cup-i-a-m puni-a-m
ame-s habe-a-s scrib-a-s cup-i-a-s puni-a-s
ame-t habe-a-t scrib-a-t cup-i-a-t puni-a-t
ame-mus habe-a-mus scrib-a-mus cup-i-a-mus puni-a-mus
ame-tis habe-a-tis scrib-a-tis cup-i-a-tis puni-a-tis
ame-nt habe-a-nt scrib-a-nt cup-i-a-nt puni-a-nt
- INDIKATIV IMPERFEKTA AKTIVNOG
- Imperfektom u latinskom, kao i u hrvatskom, izražavamo prošlu nesvršenu

radnju. Tvori se od prezentske osnove i nastavaka:
-bam, -bas, -bat, -bamus, -batis, -bant.
- Kod glagola III. i IV. konjugacije između osnove i nastavka pojavljuje se
tematski samoglasnik -e.
- Glagoli III. konjugacije na -io indikativ imperfekta aktivnog tvore
analogijom prema IV. deklinaciji, pa između osnove i nastavka dobivaju -i-
e.
Indikativ imperfekta aktivnog

ama-ba-m habe-ba-m scrib-e-ba-m cup-i-e-ba-m puni-e-ba-m
ama-ba-s habe-ba-s scrib-e-ba-s cup-i-e-ba-s puni-e-ba-s
ama-ba-t habe-ba-t scrib-e-ba-t cup-i-e-ba-t puni-e-ba-t
ama-ba-mus habe-ba-mus scrib-e-ba-mus cup-i-e-ba-mus puni-e-ba-mus
ama-ba-tis habe-ba-tis scrib-e-ba-tis cup-i-e-ba-tis puni-e-ba-tis
ama-ba-nt habe-ba-nt scrib-e-ba-nt cup-i-e-ba-nt puni-e-ba-nt
- KONJUNKTIV IMPERFEKTA AKTIVNOG

- Konjunktiv imperfekta aktivnog glagola svih konjugacija tvori se tako da se

na infinitiv prezenta aktivnog dodaju nastavci -m, -s, -t, -mus, -tis, -nt.
Konjunktiv imperfekta aktivnog

amare-m habere-m scribere-m cupere-m punire-m
amare-s habere-s scribere-s cupere-s punire-s
amare-t habere-t scribere-t cupere-t punire-t
31
amare-mus habere-mus scribere-mus cupere-mus punire-mus
amare-tis habere-tis scribere-tis cupere-tis punire-tis
amare-nt habere-nt scribere-nt cupere-nt punire-nt
- INDIKATIV FUTURA I. AKTIVNOG

- Futur I. aktivni glagola I. i II. konjugacije tvori se od prezentske osnove i

nastavaka: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt.
- Glagoli III. i IV. konjugacije tvore futur I. aktivni od prezentske osnove i
nastavaka: -am, -es, -et, -emus, -etis, -ent.
- U glagola III. konjugacije na -io, pojavljuje se -i- između osnove i
nastavaka.
Futur I. aktivni
ama-bo habe-bo scrib-a-m cupi-a-m puni-a-m
ama-bis habe-bis scrib-e-s cupi-e-s puni-e-s
ama-bit habe-bit scrib-e-t cupi-e-t puni-e-t
ama-bimus habe-bimus scrib-e-mus cupi-e-mus puni-e-mus
ama-bitis habe-bitis scrib-e-tis cupi-e-tis puni-e-tis
ama-bunt habe-bunt scrib-e-nt cupi-e-nt puni-e-nt
- IMPERATIV I. AKTIVNI (IMPERATIV PREZENTA)

- Imperativ I. aktivni izražava zapovijed ili zabranu. Pojavljuje se samo u 2.

licu jednine i 2. licu množine.
- Drugo lice jednine jednako je prezentskoj osnovi glagola, a drugo lice
množine ima nastavak -te, kao i u hrvatskome: gledaj-te, budi-te. U glagola
III. konjugacije između nastavka i osnove pojavljuje se tematski vokal -i-.
- Neki su glagoli III. konjugacije ipak sačuvali prvobitan način tvorbe
imperativa, pa 2. l. jednine ostaje bez nastavka.
Imperativ I. aktivni (imperativ prezenta)

/ / / / /
ama habe scrib-e cup-e puni
/ / / / /
/ / / / /
32
ama-te habe-te scrib-i-te cup-i-te puni-te
/ / / / /
- OSOBITOSTI U TVORBI IMPERATIVA I. AKTIVNOG

Imperativ I. aktivni
Glagol Infinitiv prezenta aktivnog 2. l. jd. 2. l. mn.
dico, 3. dic-e-re reći dic! dic-i-te!
duco, 3. duc-e-re voditi duc! duc-i-te!
facio, 3. fac-ere činiti fac! fac-i-te!
fero fer-re nositi fer! fer-te!
- IMPERATIV II. (IMPERATIV FUTURA)

- Imperativ II. aktivni naziva se i imperativom futura zato što su zapovijedi i

zabrane koje se njime izriču trajnog karaktera i odnose se na budućnost.
Imperativ II. ima 2. i 3. lice jednine i 2. i 3. lice množine, a upotrebljava se
u zakonskim izrazima, u raznim propisima i uopće u zapovijedima i
zabranama trajne vrijednosti. Tvori se od prezentske osnove i nastavka.
Kod glagola IV. konjugacije u 3. licu množine između osnove i nastavka
stoji tematski vokal –u-. U III. konjugaciji između osnove i nastavka u 2. i
3. licu jednine i u 2. licu množine stoji tematski vokal -i-, a u 3. licu
množine -u-.
Imperativ II. (imperativ futura)

/ / / / /
ama-to habe-to scrib-i-to cup-i-to puni-to
/ / / / /
ama-tote habe-tote scrib-i-tote cup-i-tote puni-tote
ama-nto habe-nto scrib-u-nto cup-i-unto puni-u-nto
- PARTICIP PREZENTA AKTIVNOG

- U latinskom se jeziku od glagolskih osnova tvore različiti oblici koji

nalikuju na imenice i pridjeve, a nazivamo ih glagolskim imenima.
Infinitiv je također glagolsko ime, odnosno glagolska imenica jer imenuje
33
glagolsku radnju. Među glagolskim imenima nalazi se i particip prezenta
aktivnog. Prevodimo ga glagolskim prilogom radnim -ći ili opisno: onaj
koji… Tvori se od prezentske osnove i nastavaka: za N -ns; za G -ntis.
- Glagoli III. i IV. konjugacije imaju tematski vokal -e, a glagoli na -io, -i-e.
- Particip prezenta aktivnog deklinira se kao pridjev III. deklinacije s jednim
završetkom. U Ab završava na -e kad ima značenje participa ili imenice, a
na -i kad ima značenje pridjeva.
- Pridjevi na -ans i -ens po svom su postanku participi prezenta. Kad se
upotrebljavaju kao pridjevi, oni u Ab imaju -i, a kad se upotrebljavaju kao
imenice ili participi, tada u tom padežu završavaju na -e.
Particip prezenta aktivnog

N ama-ns habe-ns scrib-e-ns cup-i-e-ns puni-e-ns
G ama-ntis habe-ntis scrib-e-ntis cup-i-e-ntis puni-e-ntis
- INFINITIV PREZENTA AKTIVNOG

Infinitiv prezenta aktivnog

amare habere scribere cupere punire
- GERUND
- Gerund je imenica aktivnog trajnog značenja. Ima samo zavisne padeže

jednine i deklinira se po o-deklinaciji, a kao nominativ mu služi infinitiv
prezenta aktivnog. Genitiv tvori dodavanjem nastavka -ndi na prezentsku
osnovu. Glagoli III. i IV. konjugacije dobivaju -e- između osnove i
nastavka, a glagoli na -io dobivaju -i-e-. U akuzativu obično stoji s
prijedlozima. Katkada umjesto akuzativa gerunda bez prijedloga stoji
infinitiv. Gerund je izgubio značenje participa necessitatis i postao
glagolska imenica. Ablativ gerunda na hrvatski jezik prevodimo
instrumentalom ili glagolskim prilogom radnim na –ći: pjevanjem ili
pjevajući.
Galli legatos ad Caesarem sui purgandi gratia miserunt. Gali su poslali
poslanike Cezaru da mu se ispričaju.
navis idonea ad navigandum brod prikladan za plovidbu
Gerund
N - - - - -
34
G ama-ndi habe-ndi scrib-e-ndi cup-i-e-ndi puni-e-ndi
D ama-ndo habe-ndo scrib-e-ndo cup-i-e-ndo puni-e-ndo
A (ad) ama-ndum (ad )habe-ndum (ad) scrib-e-ndum (ad) cup-i-e-ndum (ad) puni-e-ndum
Ab ama-ndo habe-ndo scrib-e-ndo cup-i-e-ndo puni-e-ndo
OBLICI PREZENTSKE OSNOVE – PASIV
- INDIKATIV PREZENTA PASIVNOG
- Prvo lice jednine indikativa prezenta pasivnog u svim konjugacijama tvori

se dodavanjem nastavka -r na aktivni oblik. U ostalim se licima na
prezentsku osnovu dodaju nastavci za pasiv: -ris, -tur, -mur, -mini, -ntur.
- Pasiv imaju samo prelazni glagoli, neprelazni glagoli u pasivu imaju samo
3. l. jd.
- amo – volim; amor – bivam voljen, volim se
Indikativ prezenta pasivnog

amo-r habe-o-r scrib-o-r cup-i-o-r puni-o-r
ama-ris habe-ris scrib-e-ris cup-e-ris puni-ris
ama-tur habe-tur scrib-i-tur cup-i-tur puni-tur
ama-mur habe-mur scrib-i-mur cup-i-mur puni-mur
ama-mini habe-mini scrib-i-mini cup-i-mini puni-mini
ama-ntur habe-ntur scrib-u-ntur cup-i-u-ntur puni-u-ntur
- KONJUNKTIV PREZENTA PASIVNOG

- U I. konjugaciji između prezentske osnove i nastavaka -r, -ris, -tur, -mur,

-mini, -ntur umetnut je vokal -e-, koji se s krajnjim -a- od osnove steže u
-e-.
- Konjunktiv prezenta aktivnog II., III i IV. konjugacije tvori se tako da se
između prezentske osnove i nastavaka -r, -ris, -tur, -mur, -mini, -ntur
umetne samoglasnik -a-.
Konjunktiv prezenta pasivnog

ame-r habe-a-r scrib-a-r cup-i-a-r puni-a-r
ame-ris habe-a-ris scrib-a-ris cup-i-a-ris puni-a-ris
ame-tur habe-a-tur scrib-a-tur cup-i-a-tur puni-a-tur
ame-mur habe-a-mur scrib-a-mur cup-i-a-mur puni-a-mur
35
ame-mini habe-a-mini scrib-a-mini cup-i-a-mini puni-a-mini
ame-ntur habe-a-ntur scrib-a-ntur cup-i-a-ntur puni-a-ntur
- INDIKATIV IMPERFEKTA PASIVNOG

- Tvori se tako da se na prezentsku osnovu dodaju nastavci: -bar, -baris,

-batur, -bamur, -bamini, -bantur.
- Glagoli 3. i 4. konjugacije imaju tematski samoglasnik -e-.
Indikativ imperfekta pasivnog

ama-ba-r habe-ba-r scrib-e-ba-r cup-i-e-ba-r puni-e-ba-r
ama-ba-ris habe-ba-ris scrib-e-ba-ris cup-i-e-ba-ris puni-e-ba-ris
ama-ba-tur habe-ba-tur scrib-e-ba-tur cup-i-e-ba-tur puni-e-ba-tur
ama-ba-mur habe-ba-mur scrib-e-ba-mur cup-i-e-ba-mur puni-e-ba-mur
ama-ba-mini habe-ba-mini scrib-e-ba-mini cup-i-e-ba-mini puni-e-ba-mini
ama-ba-ntur habe-ba-ntur scrib-e-ba-ntur cup-i-e-ba-ntur puni-e-ba-ntur
- KONJUNKTIV IMPERFEKTA PASIVNOG

- Konjunktiv imperfekta pasivnog glagola svih konjugacija tvori se tako da

se na infinitiv prezenta aktivnog dodaju nastavci -r, -ris, -tur, -mur, -mini,
-ntur.

amare-r habere-r scribere-r cupere-r punire-r
amare-ris habere-ris scribere-ris cupere-ris punire-ris
amare-tur habere-tur scribere-tur cupere-tur punire-tur
amare-mur habere-mur scribere-mur cupere-mur punire-mur
amare-mini habere-mini scribere-mini cupere-mini punire-mini
amare-ntur habere-ntur scribere-ntur cupere-ntur punire-ntur
- FUTUR I. PASIVNI
36
- Futur I. pasivni glagola I. i II. konjugacije tvori se od prezentske osnove i
nastavaka: -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini, -buntur.
- Futur I. pasivni glagola III. i IV. konjugacije tvori se od prezentske osnove
i nastavaka: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur.
Futur I. pasivni
ama-bo-r habe-bo-r scrib-a-r cup-i-a-r puni-a-r
ama-be-ris habe-be-ris scrib-e-ris cup-i-e-ris puni-e-ris
ama-bi-tur habe-bi-tur scrib-e-tur cup-i-e-tur puni-e-tur
ama-bi-mur habe-bi-mur scrib-e-mur cup-i-e-mur puni-e-mur
ama-bi-mini habe-bi-mini scrib-e-mini cup-i-e-mini puni-e-mini
ama-bu-ntur habe-bu-ntur scrib-e-ntur cup-i-e-ntur puni-e-ntur
- INFINITIV PREZENTA PASIVNOG

- Infinitiv prezenta pasivnog glagola I., II. i IV. konjugacije tvori se

dodavanjem nastavka -ri na prezentsku osnovu, dok se glagolima III.
konjugacije na prezentsku osnovu dodaje nastavak -i.
- U hrvatskom jeziku se prevodi: npr. osloboditi – infinitiv prezenta
pasivnog: bivati oslobađan, oslobađati se, biti oslobođen, osloboditi se.
Infinitiv prezenta pasivnog

ama-ri dele-ri scrib-i cup-i puni-ri
biti voljen biti razaran biti pisan biti željen biti kažnjen
- GERUNDIV (gerundivum)
- Gerundiv je glagolski pridjev pasivnog značenja, koji, kao što je to vidljivo

iz njegovih nastavaka za N, pripada I. i II. deklinaciji i deklinira se kao
pridjevna -us, -a, -um. Izražava radnju koja se treba ili mora izvršiti. Stoga
se i naziva participium neccesitatis. Zanijekani gerundiv izražava ne samo
radnju koju ne treba vršiti, nego i onu koja se ne smije ili ne može vršiti.
Tvori se od prezentske osnove glagola i završetaka za N -ndus, -nda,
-ndum. Glagoli III. i IV. konjugacije između osnove i nastavaka dobivaju –
e-, a glagoli na -io, -i-e.
- Razlikujemo atributivnu i predikatnu uporabu toga glagolskog pridjeva. U
klasičnoj je prozi atributivna uporaba rjeđa, a u takvim se primjerima
gerundiv slaže s imenicom u rodu, broju i padežu jednako kao i pridjevski
atribut: puella amanda djevojka koju treba voljeti; vir laudamus muž
37
kojega treba hvaliti; puer non puniendus dječak kojega se ne smije (ne
treba) kazniti.
Gerundiv
ama-ndus, -a, habe-ndus, -a, scrib-e-ndus, -a, cup-i-e-ndus, -a, pun-i-e-ndus, -a,
-um -um -um -um -um
OBLICI PERFEKTNE OSNOVE – AKTIV

- INFINITIV PERFEKTA AKTIVNOG
- Infinitiv perfekta aktivnog tvori se dodavanjem nastavka –isse na perfektnu

osnovu.
- Kao što infinitiv prezenta ne izražava samo sadašnju radnju, nego i radnju
koja se događa istodobno s radnjom glavnoga glagola, tako i infinitiv
perfekta ne izražava samo prošlu radnju, nego i radnju koja se dogodila
prije radnje glavnoga glagola.
Infinitiv perfekta aktivnog

amav-isse habu-isse scrips-isse cupiv-isse puniv-isse
- INDIKATIV PERFEKTA AKTIVNOG

- Indikativ perfekta aktivnog tvorimo od perfektne osnove i nastavaka: -i,

-isti, -it, -imus, -istis, -erunt.
- Perfektnu osnovu u svakog glagola dobivamo tako da u 1. l. jd. indikativa
perfekta aktivnog odbacimo krajnje -i.
- Razlikujemo: a) osnove na v-
b) osnove na u-
c) osnove na s (x)-
d) osnove s prijevojem
e) osnove s reduplikacijom
Indikativ perfekta aktivnog

amav-i habu-i scrips-i cupiv-i puniv-i
amav-isti habu-isti scrips-isti cupiv-isti puiv-isti
amav-it habu-it scrips-it cupiv-it puniv-it
38
amav-imus habu-imus scrips-imus cupiv-imus puniv-imus
amav-istis habu-istis scrips-istis cupiv-istis puniv-istis
amav-erunt habu-erunt scrips-erunt cupiv-erunt puniv-erunt
- INDIKATIV PLUSKVAMPERFEKTA AKTIVNOG

- Pluskvamperfekt izražava radnju koja se u prošlosti dogodila prije neke

druge radnje.
- Oblici indikativa pluskvamperfekta aktivnog svih glagola dobiju se kad se
perfektnoj osnovi dodaju nastavci: -eram, -eras, -erat, -eramus, -eratis,
-erant.
Indikativ pluskvamperfekta aktivnog

amav-eram habu-eram scrips-eram cupiv-eram puniv-eram
amav-eras habu-eras scrips-eras cupiv-eras puniv-eras
amav-erat habu-erat scrips-erat cupiv-erat puniv-erat
amav-eramus habu-eramus scrips-eramus cupiv-eramus puniv-eramus
amav-eratis habu-eratis scrips-eratis cupiv-eratis puniv-eratis
amav-erant habu-erant scrips-erant cupiv-erant puniv-erant
- KONJUNKTIV PERFEKTA I PLUSKVAMPERFEKTA AKTIVNOG

- Konjunktiv perfekta aktivnih glagola svih konjugacija tvori se od perfektne

osnove i nastavaka: -erim, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, a
pluskvamperfekt od nastavaka: -issem, -isses, -isset, -issemus, -issetis,
-issent.
Konjunktiv perfekta aktivnog

amav-erim habu-erim scrips-erim cup-erim puniv-erim
amav-eris habu-eris scrips-eris cup-eris puniv-eris
amav-erit habu-erit scrip -erit cup-erit puniv-erit
amare-erimus habu-erimus scrips -erimus cup-erimus puniv-erimus
amav-eritis habu-eritis scrips -eritis cup-eritis puniv-eritis
amav-erint habu-erint scrips -erint cup-erint puniv-erint
Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog

amav-issem habu-issem scrips-issem cup-issem puniv-issem
amav-isses habu-isses scrips-isses cup-isses puniv-isses
39
amav-isset habu-isset scrip –isset cup-isset puniv-isset
amare-issemus habu-issemus scrips –issemus cup-issemus puniv-issemus
amav-issetis habu-issetis scrips –issetis cup-issetis puniv-issetis
amav-issent habu-issent scrips –issent cup-issent puniv-issent
- FUTUR II. AKTIVNI

- Futur II. izražava radnju koja će se dogoditi u budućnosti prije neke druge
buduće radnje. Na hrvatski se prevodi futurom II. ili prezentom svršenoga
glagola.
- Futur II. aktivni tvori se tako da se na perfektnu osnovu dodaju nastavci:
-ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint.
Futur II. aktivni

amav-ero habu-ero scrips-ero cupiv-ero puniv-ero
amav-eris habu-eris scrips-eris cupiv-eris puniv-eris
amav-erit habu-erit scrips-erit cupiv-erit puniv-erit
amav-erimus habu-erimus scrips-erimus cupiv-erimus puniv-erimus
amav-eritis habu-eritis scrips-eritis cupiv-eritis puniv-eritis
amav-erint habu-erint scrips-erint cupiv-erint puniv-erint
OBLICI PARTICIPSKE OSNOVE – PASIV

- INDIKATIV PERFEKTA PASIVNOG
- Složeno glagolsko vrijeme. Indikativ perfekta pasivnog svih glagola sastoji

se od participa perfekta pasivnog i indikativa prezenta glagola esse. Particip
perfekta pasivnog tvori se od glagolske osnove. Završava na -tus, -ta, -tum
ili -sum, -sa, -sum. Taj oblik odgovara hrvatskom glagolskom pridjevu
trpnom. Deklinira se kao pridjev na -us, -a, -um. Uz glagol se navodi, u
srednjem rodu, četvrti osnovni oblik na -um.
Indikativ perfekta pasivnog

amatus, 3. sum habitus, 3. sum scriptus, 3. sum cupitus, 3. sum punitus, 3. sum
amatus, 3. es habitus, 3. es scriptus, 3. es cupitus, 3. es punitus, 3. es
amatus, 3. est habitus, 3. est scriptus, 3. est cupitus, 3. est punitus, 3. est
40
amati, 3. sumus habuti, 3. sumus scripti, 3. sumus cupiti, 3. sumus puniti, 3. sumus
amati, 3. estis habuti, 3. estis scripti, 3. estis cupiti, 3. estis puniti, 3. estis
amati, 3. sunt habuti, 3. sunt scripti, 3. sunt cupiti, 3. sunt puniti, 3. sunt
- INDIKATIV PLUSKVAMPERFEKTA PASIVNOG

- Indikativ pluskvamperfekta pasivnog sastoji se od participa perfekta

pasivnog i indikativa imperfekta glagola esse.
Indikativ pluskvamperfekta pasivnog

amatus, 3. eram habitus, 3. eram scriptus, 3. eram cupitus, 3. eram punitus, 3. eram
amatus, 3. eras habitus, 3. eras scriptus, 3. eras cupitus, 3. eras punitus, 3. eras
amatus, 3. erat habitus, 3. erat scriptus, 3. erat cupitus, 3. erat punitus, 3. erat
amati, 3. eramus habuti, 3. eramus scripti, 3. eramus cupiti, 3. eramus puniti, 3. eramus
amati, 3. eratis habuti, 3. eratis scripti, 3. eratis cupiti, 3. eratis puniti, 3. eratis
amati, 3. erant habuti, 3. erant scripti, 3. erant cupiti, 3. erant puniti, 3. erant
- KONJUNKTIV PERFEKTA I PLUSKVAMPERFEKTA PASIVNOG

- Konjunktiv perfekta pasivnog tvori se od participa perfekta pasivnog i

konjunktiva prezenta pomoćnog glagola sum, esse, fui, a konjunktiv
pluskvamperfekta pasivnog tvori se od participa perfekta pasivnog i
konjunktiva imperfekta pomoćnog glagola sum, esse, fui.
Konjunktiv perfekta pasivnog

amatus, 3. sim habitus, 3. sim scriptus, 3. sim cupitus, 3. sim punitus, 3. sim
amatus, 3. sis habitus, 3.sis scriptus, 3. sis cupitus, 3. sis punitus, 3. sis
amatus, 3. sit habitus, 3. sit scriptus, 3. sit cupitus, 3. sit punitus, 3. sit
amati, 3. simus habuti, 3. simus scripti, 3. simus cupiti, 3. simus puniti, 3. simus
amati, 3. sitis habuti, 3. sitis scripti, 3. sitis cupiti, 3. sitis puniti, 3. sitis
amati, 3. snt habuti, 3. sint scripti, 3. sint cupiti, 3. sint puniti, 3. sint
Konjunktiv pluskvamperfekta pasivnog

amatus, 3. essem habitus, 3. essem scriptus, 3. essem cupitus, 3. essem punitus, 3. essem
amatus, 3. esses habitus, 3. esses scriptus, 3. esses cupitus, 3. esses punitus, 3. esses
amatus, 3. esset habitus, 3. esset scriptus, 3. esset cupitus, 3. esset punitus, 3. esset
amati, 3. essemus habuti, 3. essemus scripti, 3. essemus cupiti, 3. essemus puniti, 3. essemus
41
amati, 3. essetis habuti, 3. essetis scripti, 3. essetis cupiti, 3. essetis puniti, 3. essetis
amati, 3. essent habuti, 3. essent scripti, 3. essent cupiti, 3. essent puniti, 3. essent
- FUTUR II. PASIVNI

- Futur II. pasivni složeno je glagolsko vrijeme koje se sastoji od participa

perfekta pasivnog i futura I. glagola sum, esse, fui.
Futur II. pasivni

amatus, 3. ero habitus, 3. ero scriptus, 3. ero cupitus, 3. ero punitus, 3. ero
amatus, 3. eris habitus, 3. eris scriptus, 3. eris cupitus, 3. eris punitus, 3. eris
amatus, 3. erit habitus, 3. erit scriptus, 3. erit cupitus, 3. erit punitus, 3. erit
amati, 3. erimus habuti, 3. erimus scripti, 3. erimus cupiti, 3. erimus puniti, 3. erimus
amati, 3. eritis habuti, 3. eritis scripti, 3. eritis cupiti, 3. eritis puniti, 3. eritis
amati, 3. erunt habuti, 3. erunt scripti, 3. erunt cupiti, 3. erunt puniti, 3. erunt
OBLICI PARTICIPSKE OSNOVE – GLAGOLSKA IMENA

- PARTICIP PERFEKTA PASIVNOG
Particip perfekta pasivnog

amatus, -a, -um habitus, -a, -um scriptus, -a, -um cupitus, -a, -um punitus, -a, -um
- INFINITIV PERFEKTA PASIVNOG

- To je složeni glagolski oblik koji se tvori od participa perfekta pasivnog i

infinitiva prezenta glagola sum, esse, fui.
Infinitiv perfekta pasivnog
42
amatum, -am, -um habitum, -am, -um scriptum, -am, -um cupitum, -am, -um punitum, -am, -um
esse esse esse esse esse
(-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse
- PARTICIP FUTURA AKTIVNOG

- Particip futura aktivnog dobijemo kad participu perfekta pasivnog nekog

glagola oduzmemo nastavke -us, -a, -um i dodamo -urus, -ura, -urum.
Particip futura aktivnog

amaturus, -a, -um habiturus, –a, -um scripturus, –a,-um cupiturus, -a, -um puniturus, -a, um
- Particip futura aktivnog može zamijeniti namjernu rečenicu:

Apollo ad Heliconem venit Musas salutaturus. Apolon je došao na goru
Helikon pozdraviti Muze (namjeravajući pozdraviti Muze)
Particip futura izražava radnju:
a) koja se događa poslije radnje predikata rečenice
b) radnju koju netko (obično subjekt) kani izvršiti.
- INFINITIV FUTURA AKTIVNOG

- To je složeni glagolski oblik koji se sastoji od participa futura aktivnog i

infinitiva prezenta glagola sum, esse, fui:
Infinitiv futura aktivnog

amaturus, -a, -um habiturus, –a, -um scripturus, –a,-um cupiturus, -a, -um puniturus, -a, um
- INFINITIV FUTURA PASIVNOG

- Infinitiv prezenta pasiva glagola eo, ire, ii, itum (iri), zajedno sa supinom
na -um tvori malo kad upotrebljavani infinitiv futura pasivnog:
43
Infinitiv futura pasivnog
amatum iri habitum iri scriptum iri cupitum iri punitum iri
- SUPIN
- Supin je nepotpuna glagolska imenica u-deklinacije koja se pojavljuje

samo u dva padeža:
a) akuzativ jednine ili supin na –um, po obliku je jednak nominativu
jednine srednjeg roda participa perfekta pasivnog. Obično stoji uz glagole
koji označavaju kretanje (venio, 4. veni, ventum doći, mitto, 3. misi,
missum poslati..), pri čemu izražava cilj glagolske radnje (akuzativ cilja).
Prevodi se namjernom rečenicom ili infinitivom:
Ceres ad Eleusinum quoque regem venit filiam amissam quaesitum.
Cerera je došla i k eleuzinskom kralju tražiti izgubljenu kćer.
b) dativ ili ablativ jednine ili supin na –u (kod starijih pisaca susrećemo
supin na -ui); najčešće stoji uz:
- pridjeve koji označavaju duševne i tjelesne osobitosti: iucundus ,3
ugodan, facilis, -e lagan; difficilis, -e težak; mirabilis, -e divan; horribilis,
-e strašan; uz superlativ optimus, 3 najbolji, uporabljene kao prilog u
srednjem rodu jednine
- horribile visu strašno za vidjeti, incredibile auditu nevjerojatno za
čuti…
- izraze: fas est pravo je; nefas est grijeh je
Nefas est mendacium dictu. Grijeh je reći laž.
Prevodi se infinitivom:
Minerva tibia ad epulas deorum canebat, quod erat iucundum auditu.
Minerva je na gozbi bogova svirala na flauti, što je bilo ugodno slušati.
Zamjena gerunda gerundivom
- Gerund se obično zamjenjuje gerundivom kad je njegov objekt ime (imenica,

zamjenica, pridjev ili broj) u akuzativu. Obvezno ga treba zamijeniti ako je
gerund u dativu ili u ablativu s prijedlogom. Evo postupka:
1. objekt prelazi u padež u kojem se nalazi gerund
2. gerund se, prelazeći u gerundiv, kao atribut slaže sa svojim imenom u rodu,
broju i padežu.
- Takav gerundiv nema značenje pravog participa necessitatis, nego se u
značenju izjednačuje s gerundom:
Gerund Gerundiv
spes inveniendi amorem spes amoris inveniendi
nada u pronalženju ljubavi
scribendo epistulas delector epistulis scribendis delector
uživam pišući pisma
epistolas scribendi causa epistolarum scribendarum causa
radi pisanja pisama
44
de expugnando oppidum de oppido expugnando
o osvajanju grada
de transeundo flumen de flumine transeundo
o prelaženju rijeke
OBLICI GLAGOLA SUM, ESSE, FUI – BITI
Indikativ
Prezent Imperfekt Perfekt Pluskvamperfekt Futur I. Futur II.
sum eram fui fueram ero fuero
es eras fuisti fueras eris fueris
est erat fuit fuerat erit fuerit
sumus eramus fuimus fueramus erimus fuerimus
estis eratis fuistis fueratis eritis fueritis
sunt erant fuerunt fuerant erunt fuerint
Konjunktiv Imperativ I. Imperativ II.
sim essem fuerim fuissem - -
sis esses fueris fuisses es! esto!
sit esset fuerit fiusset - esto!
simus essemus fuerimus fuissemus - -
sitis essetis fueritis fuissetis este! estote!
sint essent fuerunt fuissent - sunto!
GLAGOLSKA IMENA
Infinitiv prezenta: esse Infinitiv perfekta: fuisse Particip futura aktivnog:
futurus, -a, -um
Infinitiv futura: futurum, -am, -um esse
SLOŽENICE GLAGOLA SUM, ESSE, FUI – BITI
- Oblici perfektne osnove tvore se pravilno.

- Složenice glagola esse sastoje se od nekog prefiksa i glagola esse. U
perfektu ad-f>aff, dakle d ispred f prelazi u f, pa imamo ff..
- Složenice glagola sum, esse, fui:
ad-sum, ad-esse, affui – +dat. biti prisutan, biti tu
ab-sum, ab-esse, afui – +abl. biti odsutan, biti udaljen, ne biti tu
in-sum, in-esse, in-fui – biti u čemu
inter-sum, inter-esse, inter-fui – sudjelovati
prae-sum, prae-esse, prae-fui – biti na čelu
desum, deesse, defui – nedostajati, ne biti prisutan, ne biti tu
obsum, obesse, obfui – +dat. smetati, škoditi
supersum, superesse, superfui – +dat. još živjeti, nadživjeti
- Uz glagole adsum, desum, obsum, supersum, prosum i praesum stoji
dativ.
45
- Uz absum, abesse, afui stoji ablativ uz prijedlog a(b)
- Uz possum, posse, potui stoji infinitiv.
possum, posse, potui – moći

prosum, prodesse, profui – koristiti
Indikativ
Prezent Imperfekt Futur I.
possum prosum poteram proderam potero prodero
potes prodes poteras proderas poteris proderis
potest prodest poterat proderat poterit proderit
possumus prosumus poteramus proderamus poterimus proderimus
potestis prodestis poteratis proderatis poteritis proderitis
possunt prosunt poterant proderant poterunt proderunt
Glagolska imena
Infinitiv prezenta Infinitiv perfekta
posse prodesse potuisse profuisse
Bezlični glagoli (Verba impersonalia)

- Bezlični glagoli (verba impersonalia) dijele se na prave i neprave. Pravi
bezlični glagoli su oni glagoli koji se upotrebljavaju samo u 3. l. jd. svih
vremena i u infinitivu. Nepravi bezlični glagoli mogu se upotrebljavati i
osobno najčešće u drukčijem značenju.
- Neprelazni glagoli nemaju pasivnih oblika osim 3. l. jd. u bezličnoj uporabi
i infinitiva: itur – ide se; vivitur – živi se.
- Bezlični glagoli obično izražavaju:
a) neku prirodnu atmosfersku pojavu: tonat, 1. tonuit – grmi;
grandinat, 1. – tuča pada; ningit, 3. ninxit – sniježi; pluit, 3. pluit
– kiši
b) neko duševno raspoloženje: pudet (me), 2. puduit (me) sram me
je, sramim se; paenitet (me), 2. paenituit (me) – kajem se; taedet
(me), 2. taeduit, taesum est – gadi (mi) se; miseret (me), 2. – žao
(mi) je koga; piget (me), 2. piguit mrzi me, ne da mi se
c) ono što dolikuje ili što treba učiniti: decet, 2. decuit – dolikuje,
pristoji se; dedecet, 2. dedecuit ne dolikuje, ne pristoji se; licet, 2.
licuit – slobodno je, dopušteno je; oportet, 2.oportuit – treba.
- Evo i nekoliko nepravih bezličnih glagola:
iuvat (me), 1. iuvit (me) godi (mi) iuvo, 1. iuvi, iutum pomagati
praestat, 1. praestitit bolje je praesto, 1. praestiti odlikovati se
constat, 1. constitit poznato je consto, 1. constiti slagati se
Nepotpuni glagoli (Verba defectiva)
- Nepotpuni glagoli su oni glagoli koji nemaju sve oblike:

1. coepi, coepisse počeo sam
2. memini, memenisse sjećam se
46
3. odi, odisse mrziti
- Ta tri glagola imaju samo oblike perfektne osnove, a navode se u 1. licu
jednine indikativa perfekta i infinitiva perfekta. Prvi od njih, coepi,
coepisse ima značenje perfekta, dok oblike prezentske osnove posuđuje od
glagola incipio, 3. –cepi, -ceptum započeti. Glagol coepi ima i particip
perfekta coeptus, -a, -um, pa prema tome i pasivne oblike koji se tvore od
tog participa. Oblici perfektne osnove glagola odi i memini imaju značenje
prezenta, njihov pluskvamperfekt značenje imperfekta, a futur II. značenje
futura I.
- U oblicima glagola memini, memento sjećaj se! pamti! i mementote
sjećajte se! pamtite! sačuvan je jedini ostatak imperativa perfekta u
latinskom.
- Upotrebljavaju se još neki oblici drugih nepotpunih glagola. Najčešći su
oblici glagola inquam, aio, fari govoriti, reći
- Glagol inquam koristi se samo umetnut u upravni govor
Odložni glagoli (Verba deponentia)
- Glagoli koji imaju pasivne oblike, a aktivno značenje u latinskom se

nazivaju odložnim glagolima (verba deponentia). Naime, deponere znači
odložiti, a stari su gramatičari smatrali da su ti glagoli odložili aktivne
oblike i pasivno značenje, iako je poslije dokazano da neki od tih glagola
nikada nisu ni imali aktivne oblike.
- Ti se glagoli navode u 1. licu jednine indikativa prezenta, infinitivu
prezenta i 1. licu jednine muškog roda indikativa perfekta, a konjugiraju se
kao obični glagoli u pasivu. Aktivni oblici su im: particip prezenta
aktivnog: hortans hrabreći; particip futura aktivnog hortaturus onaj koji
će ili koji kani hrabriti, te infinitiv futura aktivnog, gerund i supin. Jedini s
pasivnim značenjem je gerundiv.
- Particip perfekta deponentnih glagola, kad je u nominativu, najčešće
prevodimo našim glagolskim prilogom prošlim na –vši: locutus rekavši,
mortuus umrijevši, oblitus zaboravivši..
Obliti privatorum publica curate! Zaboravivši na privatne stvari, skrbite
za državne (javne)!
hortor, 1. (hortari) hortatus sum obliviscor, 3. (oblivisci) oblitus sum

sokoliti zaboraviti
fatigor, 1. (fatigari) fatigatus sum loquor, 3. (loqui) locutus sum
posustati govoriti
polliceor, 2. (polliceri) pollicitus sum morior, 3. (mori) mortuus sum
obećavati umrijeti
patior, 3. (pati) passus sum partior, 4. (partiri) partitus sum
trpjeti, podnositi dijeliti
Imperativ odložnih glagola:
Glagol 2. l. jd. 2. l. mn.

hortor, 1. hortatus sum hortare! sokoli! hortamini! sokolite!
polliceor, 2. pollicitus sum pollicere! obećaj! pollicemini! obećajte!
loquor, 3. locutus sum loquere! govori! loquimini! govorite!
47
partior, 4. partitus sum partire! dijeli! partimini! dijelite!
Poluodložni glagoli (Verba semideponentia)
- To su glagoli koji u oblicima prezentske osnove imaju aktivne oblike

(prezent, imperfekt, futur I., particip prezenta, imperativ), a u perfektu,
pluskvamperfektu i futuru II. pasivne oblike s aktivnim značenjem.
- Među semideponentia ubrajamo i glagol fio, fieri, factus sum bivati,
postati, dogoditi se.
- Glagol revertor, 3. (reverti), reverti, reversus vratiti se jest
semideponentan glagol, ali od prezentske osnove tvori pasivne oblike, a od
perfektne aktivne, dok mu je značenje uvijek aktivno.
gaudeo, 2. gavisus sum confido, 3, -fisus sum

radovati se pouzdati se
audeo, 2. ausus sum fido, 3. –fisus sum
usuditi se pouzdati se
soleo, 2. solitus sum diffido, 3. fisus sum
običavati ne vjerovati, ne uzdati se
Fio, fieri, factus sum postajati, bivati, događati se
ind. prezenta konj. prezenta ind. imperfekta konj. imperfekta futur I.

fio fiam fiebam fierem fiam
fis fias fiebas fieres fies
fit fiat fiebat fieret fiet
fimus fiamus fiebamus fieremus fiemus
fitis fiatis fiebatis fieretis fietis
fiunt fiant fiebant fieremus fient
NEPRAVILNI GLAGOLI:
Eo, ire, ii (ivi), itum - ići
- Taj glagol pripada skupini nepravilnih glagola. Kao neprelazan glagol,

pasivne oblike ima samo u 3. licu jednine, npr. itur ide se; itum est išlo se,
ibitur ići će se… Osnova toga glagola pojavljuje se u dva oblika: e- i i-. U
indikativu i infinitivu perfekta te u konjunktivu pluskvamperfekta ii ispred
s steže se u i.
48
Prezent Imperfekt
indikativ konjunktiv indikativ konjunktiv Futur I Imperativ I.
eo eam ibam irem ibo -
is eas ibas ires ibis i!
it eat ibat iret ibit -
imus eamus ibamus iremus ibimus -
itis eatis ibatis iretis ibitis ite!
eunt eant ibant irent ibunt -
Perfekt Pluskvamperfekt
indikativ konjunktiv indikativ konjunktiv Futur II. Imperativ II.
ii ierim ieram issem iero -
isti ieris ieras isses ieris ito!
iit ierit ierat isset ierit ito!
iimus ierimus ieramus issemus ierimus -
istis ieritis ieratis issetis ieritis itote!
ierunt ierint ierant issent ierint eunto!
Infinitiv prezenta aktivnog ire supin na –um: itum;

supin na –u: itu
Infinitiv prezenta pasivnog iri gerundiv: eundus, -a, -um
Infinitiv perfekta aktivnog isse gerund:
Infinitiv perfekta pasivnog itum, itam, itum esse N (ire)
Infinitiv futura aktivnog iturum, -am, -um esse G eundi
Particip prezenta aktivnog iens, euntis D eundo
Particip prezenta pasivnog itus, ita, itum A (ad) eundum
Particip futura aktivnog iturus, -a, -um Ab eundo
Složenice glagola eo, ire, ii, itum
abeo, abire, abii, abitum odlaziti, otići obeo, obire, obii, obitum obilaziti, umirati
adeo, adire, adii, aditum pristupati pereo, perire, perii, peritum pogibati,
circumeo, circumire, circumii, circumitum propadati
obilaziti redeo, redire, redii, reditum vraćati se
intereo, interire, interii, interitum transeo, transire, transii, transitum
propadati prelaziti
praetereo, praeaterire, praeterii, exeo, exire, exii, exitum izlaziti, izići
praeteritum prolaziti mimo ineo, inire, inii, initum ulaziti, ući
Fero, ferre, tuli, latum – nositi
- U tvorbi oblika glagol fero, ferre, tuli, latum pokazuje sljedeće osobitosti:
a) oblike tvori od triju različitih osnova:
49
prezentska osnova: fer-
perfektna osnova: tul-
participska osnova: lat(o)-
b) u nekim oblicima prezentske osnove nastavci se dodaju izravno na
osnovu (bez tematskog vokala)
Aktiv
Prezent Imperfekt
indikativ konjunktiv indikativ konjunktiv Futur I. Imperativ I.
fero feram ferebam ferrem feram -
fers feras ferebas ferres feres fer!
fert ferat ferebat ferret feret -
ferimus feramus ferebamus ferremus feremus -
fertis feratis ferebatis ferretis feretis ferte!
ferunt ferant ferebant ferrent ferent -
Pasiv
Prezent Imperfekt Imperativ II
indikativ konjunktiv indikativ konjunktiv Futur I.
feror ferar ferebar ferrer ferar -
ferris feraris ferebaris ferreris fereris ferto!
fertur feratur ferebatur ferretur feretur ferto!
ferimur feramur ferebamur ferremur feremur -
ferimini feramini ferebamini ferremini feremini fertote!
feruntur ferantur ferebantur ferrentur ferentur ferunto!
Infinitiv prezenta aktivnog ferre

Infinitiv prezenta pasivnog ferri
Particip prezenta aktivnog ferens, -ntis
- oblici perfektne i participske osnove tvore se jednako kao i od pravilnih

glagola
Složenice glagola fero, ferre, tuli, latum
affero, afferre, attuli, allatum refero, referre, rettuli, relatum

donijeti, donositi natrag nositi, javljati, javiti
aufero, auferre, abstuli, ablatum differo, differre, distuli, dilatum
odnijeti, odnositi, otimati odgađati, odgoditi, razlikovati se (samo u
confero, conferre, contuli, collatum oblicima prezentske osnove)
snositi, usporediti, uspoređivati infero, inferre, intuli, illatum
effero, efferre, extuli, elatum unositi, unijeti
iznijeti, iznositi offero, offerre, obtuli, oblatum
perfero, perferre, pertuli, perlatum nuditi
podnositi, podnijeti praefero, praeferre, praetuli, praelatum
profero, proferre, protuli, prolatum više cijeniti, voljeti
iznositi, iznijeti transfero, transferre, transtuli, translatum
prenositi, prenijeti
50
A djelomično i glagol:
tollo, 3. sustuli, sublatum dizati, uklanjati
Glagoli volo, nolo, malo
volo, velle, volui – htjeti

nolo, nolle, nolui – ne htjeti
malo, malle, malui – (više) htjeti, voljeti
- Ti su glagoli nepravilni u oblicima prezentske osnove, ponajprije u

infinitivu prezenta: velle, nolle, malle
- Volo i nolo imaju particip prezenta: volens, -entis onaj koji hoće, hoteći
nolens, -entis onaj koji neće, ne hoteći
- Nolo ima imperativ prezenta noli! nemoj, nolite! nemojte, koji uz infinitiv
služi za izražavanje zabrane:
Noli tacere! Nemoj šutjeti! Noli turbare circulos meos! Ne remeti moje
krugove!
- Oblici perfektne osnove se tvore pravilno
velle nolle malle

Prezent
indikativ konjunktiv indikativ konjunktiv indikativ konjunktiv
volo velim nolo nolim malo malim
vis velis non vis nolis mavis malis
vult velit non vult nolit mavult malit
volumus velimus nolumus nolimus malumus malimus
vultis velitis non vultis nolitis mavultis malitis
volunt velint nolunt nolint malunt malint
Imperfekt
volebam vellem nolebam nollem malebam mallem
volebas velles nolebas nolles malebas malles
volebat vellet nolebat nollet malebat mallet
volebamus vellemus nolebamus nollemus malebamus mallemus
volebatis velletis nolebatis nolletis malebatis malletis
volebant vellent nolebant nollent malebant mallent
Infinitiv prezenta Imperativ
velle nolle malle Imperativ I. Imperativ II.
Futur I. ima samo nolo, nolle, nolui
volam nolam malam - -
voles noles males noli! nolito!
volet nolet malet - nolito!
volemus nolemus malemus - -
voletis noletis maletis nolite! nolitote!
volent nolent malent - -
51
AKTIV – PASIV – promjena oblika i službe riječi
- Uporaba pasiva česta je u latinskom jeziku. Kad aktivnu rečenicu

pretvaramo u pasivnu, objekt aktivne rečenice postaje subjekt pasivne
rečenice, pa iz akuzativa prelazi u nominativ. Subjekt aktivne rečenice
prelazi u ablativ s prijedlogom a (ab), ako je riječ o živom biću, i zove se
vršitelj radnje. Ako nije riječ o živom biću, tada izostavljamo prijedlog, pa
stoji sam ablativ. Glagol iz aktiva prelazi u pasiv i slaže se s novim
subjektom u licu i broju.
Aktiv
Romulus Romam aedificat.
subjekt u N objekt A predikat: 3. l. jd. prezenta aktivnog
Romul Rim gradi.
Pasiv
Roma a Romulo aedificatur
Subjekt u N vršitelj radnje u Ab predikat: 3. l. jd. prezenta pasivnog
Rim od Romula biva (sa)građen.
52
POPIS NAJČEŠĆIH GLAGOLA I
NJIHOVIH OBLIKA U LATINSKOM JEZIKU
53
accipio, 3. accepi, acceptum = primati minuo, 3. minui, minutum = umanjiti
ago, 3. egi, actum = raditi mitto, 3. misi, missum = slati
audeo, 2. ausus sum = usuditi se moneo, 2. monui, monitum = opominjati
aufero, auferre, abstuli, ablatum = odnijeti morior, 3.(mori) mortuus sum = umrijeti
augeo, 2. auxi, auctum = povećati moveo, 2. movi, motum = micati
cado, 3. cecidi, - (casurus) = pasti, nascor, 3.(nasci) natus sum = roditi se
poginuti noceo, 2. nocui, - = škoditi
caedo, 3. cecidi, caesum = sjeći, ubiti nolo, nolle, nolui = ne htjeti
capio, 3. cepi, captum = hvatati nosco, 3. novi, notum = upoznati
carpo, 3. carpsi, carptum = brati obliviscor, 3.(oblivisci) oblitus sum =
cedo, 3. cessi, cessum = koračati zaboraviti
claudo, 3. clausi, clausum = zatvoriti odi, odisse = mrziti
condo, 3. condidi, conditum = osnovati orior, 4.(ori) ortus sum = nastati
constituo, 3. constitui, constitutum = parco, 3. peperci, (temperatum) = štedjeti
odrediti pareo, 2. parui, - = pokoravati se
credo, 3. redidi, creditum = vjerovati patior, 3.(pati) passus sum = trpjeti
cresco, 3. crevi, cretum = rasti pello, 3. pepuli, pulsum = tjerati
cupio, 3. cupivi, cupitum = željeti peto, 3. petivi, petitum = tražiti
debeo, 2. debui, debitum = morati placeo, 2. placui, placitum = sviđati se
defendo, 3. defendi, defensum = braniti polliceor, 2.(polliceri) pollicitus sum =
deficio, 3. defeci, defectum = nedostajati obećavati
deleo, 2. delevi, deletum = razoriti pono, 3. posui, positum = staviti
dico, 3. dixi dictum = reći possum, posse, potui = moći
disco, 3. didici, - = učiti prosum, prodesse, profui = koristiti
divido, 3. divisi, divisum = dijeliti quaero, 3. quaesivi, quaesitum = tražiti,
do, dare, dedi, datum = dati pitati
doceo, 2. docui, doctum = poučavati quiesco, 3. quievi, quietum = mirovati
doleo, 2. dolui, - = žalostiti se rapio, 3. rapui, raptum = grabiti
duco, 3. duxi, ductum = voditi reddo, 3. reddidi, redditum = vratiti
eo, ire, ii, itum = ići redeo, redire, redii, reditum = vraćati se
facio, 3. feci, factum = činiti rego, 3. rexi, rectum = upravljati
fallo, 3. fefelli, (deceptum) = varati relinquo, 3. reliqui, relictum = ostaviti
fero, ferre, tuli, latum = nositi, podnositi rideo, 2. risi, risum = smijati se
fio, fieri, factus sum = postati scribo, 3. scripsi, scriptum = pisati
fluo, 3. fluxi, - = teći seco, 1. secui, sectum = sjeći
frango, 3. fregi, fractum = razbiti sentio, 4. sensi, sensum = osjećati, misliti
fugio, 3. fugi, (fugiturus) = bježati sequor, 3.(sequi) secutus sum = slijediti
gaudeo, 2. gavisus sum = radovati se sino, 3. sivi, situm = dopuštati
gero, 3. gessi, gestum = nositi statuo, 3. statui, statutum = odlučiti
habeo, 2. habui, habitum = imati studeo, 2. sudui, - = nastojati
iaceo, 2. iacui = ležati suadeo, 2. suasi, suasum = savjetovati
iacio, 3. ieci, iactum = bacati sum, esse, fui = biti
iubeo, 2. iussi, iussum = zapovijedati sumo, 3. sumpsi, sumptum = uzeti
iuvo, 1. iuvi, iutum = pomagati taceo, 2. tacui, tacitum = šutjeti
lavo, 1. lavi, lautum = prati tango, 3. tetigi, tactum = taknuti
loquor, 3.(loqui) locutus sum = govoriti teneo, 2. tenui, tentum = držati
malo, malle, malui = više htjeti timeo, 2. timui, - = bojati se
maneo, 2. mansi, mansum = ostati trado, 3. tradidi, traditum = predati
memini, meminisse = sjećati se traho, 3. traxi, tractum = vući
metuo, 3. metui, - = bojati se
utor, 3.(uti) usus sum = služiti se, veto, 1. vetui, vetitum = zabraniti
upotrebljavati video, 2. vidi, visum = vidjeti
veho, 3. vexi, vectum = voziti vinco, 3. vici, victum = pobjeđivati
venio, 4. veni, ventum = doći vivo, 3. vixi, - (victurus) = živjeti
verto, 3. verti, versum = okrenuti volo, velle, volui = htjeti, željeti
55
TABLIČNI PRIKAZ GLAGOLA
Oblici prezentske osnove - AKTIV
Indikativ prezenta aktivnog

am-o habe-o scrib-o cup-i-o puni-o
ama-s habe-s scrib-i-s cup-i-s puni-s
ama-t habe-t scrib-i-t cup-i-t puni-t
ama-mus habe-mus scrib-i-mus cup-i-mus puni-mus
ama-tis habe-tis scrib-i-tis cup-i-tis puni-tis
ama-nt habe-nt scrib-u-nt cup-i-u-nt puni-u-nt
Konjunktiv prezenta aktivnog
ame-m habe-a-m scrib-a-m cup-i-a-m puni-a-m
ame-s habe-a-s scrib-a-s cup-i-a-s puni-a-s
ame-t habe-a-t scrib-a-t cup-i-a-t puni-a-t
ame-mus habe-a-mus scrib-a-mus cup-i-a-mus puni-a-mus
ame-tis habe-a-tis scrib-a-tis cup-i-a-tis puni-a-tis
ame-nt habe-a-nt scrib-a-nt cup-i-a-nt puni-a-nt
Indikativ imperfekta aktivnog
ama-ba-m habe-ba-m scrib-e-ba-m cup-i-e-ba-m puni-e-ba-m
ama-ba-s habe-ba-s scrib-e-ba-s cup-i-e-ba-s puni-e-ba-s
ama-ba-t habe-ba-t scrib-e-ba-t cup-i-e-ba-t puni-e-ba-t
ama-ba-mus habe-ba-mus scrib-e-ba-mus cup-i-e-ba-mus puni-e-ba-mus
ama-ba-tis habe-ba-tis scrib-e-ba-tis cup-i-e-ba-tis puni-e-ba-tis
ama-ba-nt habe-ba-nt scrib-e-ba-nt cup-i-e-ba-nt puni-e-ba-nt
amare-m habere-m scribere-m cupere-m punire-m
amare-s habere-s scribere-s cupere-s punire-s
amare-t habere-t scribere-t cupere-t punire-t
amare-mus habere-mus scribere-mus cupere-mus punire-mus
amare-tis habere-tis scribere-tis cupere-tis punire-tis
amare-nt habere-nt scribere-nt cupere-nt punire-nt
Futur I. aktivni
ama-bo habe-bo scrib-a-m cupi-a-m puni-a-m
ama-bis habe-bis scrib-e-s cupi-e-s puni-e-s
ama-bit habe-bit scrib-e-t cupi-e-t puni-e-t
ama-bimus habe-bimus scrib-e-mus cupi-e-mus puni-e-mus
ama-bitis habe-bitis scrib-e-tis cupi-e-tis puni-e-tis
ama-bunt habe-bunt scrib-e-nt cupi-e-nt puni-e-nt
Imperativ I. aktivni (imperativ prezenta)
/ / / / /
ama habe scrib-e cup-e puni
/ / / / /
/ / / / /
ama-te habe-te scrib-i-te cup-i-te puni-te
/ / / / /
56
Imperativ II. (imperativ futura)
/ / / / /
/ / / / /
ama-tote habe-tote scrib-i-tote cup-i-tote puni-tote
ama-nto habe-nto scrib-u-nto cup-i-unto puni-u-nto
Particip prezenta aktivnog
N ama-ns habe-ns scrib-e-ns cup-i-e-ns puni-e-ns
G ama-ntis habe-ntis scrib-e-ntis cup-i-e-ntis puni-e-ntis
Infinitiv prezenta aktivnog
amare habere scribere cupere punire
Oblici prezentske osnove – PASIV
Indikativ prezenta pasivnog

amo-r habe-o-r scrib-o-r cup-i-o-r puni-o-r
ama-ris habe-ris scrib-e-ris cup-e-ris puni-ris
ama-tur habe-tur scrib-i-tur cup-i-tur puni-tur
ama-mur habe-mur scrib-i-mur cup-i-mur puni-mur
ama-mini habe-mini scrib-i-mini cup-i-mini puni-mini
ama-ntur habe-ntur scrib-u-ntur cup-i-u-ntur puni-u-ntur
Konjunktiv prezenta pasivnog
ame-r habe-a-r scrib-a-r cup-i-a-r puni-a-r
ame-ris habe-a-ris scrib-a-ris cup-i-a-ris puni-a-ris
ame-tur habe-a-tur scrib-a-tur cup-i-a-tur puni-a-tur
ame-mur habe-a-mur scrib-a-mur cup-i-a-mur puni-a-mur
ame-mini habe-a-mini scrib-a-mini cup-i-a-mini puni-a-mini
ame-ntur habe-a-ntur scrib-a-ntur cup-i-a-ntur puni-a-ntur
Indikativ imperfekta pasivnog
ama-ba-r habe-ba-r scrib-e-ba-r cup-i-e-ba-r puni-e-ba-r
ama-ba-ris habe-ba-ris scrib-e-ba-ris cup-i-e-ba-ris puni-e-ba-ris
ama-ba-tur habe-ba-tur scrib-e-ba-tur cup-i-e-ba-tur puni-e-ba-tur
ama-ba-mur habe-ba-mur scrib-e-ba-mur cup-i-e-ba-mur puni-e-ba-mur
ama-ba-mini habe-ba-mini scrib-e-ba-mini cup-i-e-ba-mini puni-e-ba-mini
ama-ba-ntur habe-ba-ntur scrib-e-ba-ntur cup-i-e-ba-ntur puni-e-ba-ntur
amare-r habere-r scribere-r cupere-r punire-r
amare-ris habere-ris scribere-ris cupere-ris punire-ris
amare-tur habere-tur scribere-tur cupere-tur punire-tur
amare-mur habere-mur scribere-mur cupere-mur punire-mur
amare-mini habere-mini scribere-mini cupere-mini punire-mini
amare-ntur habere-ntur scribere-ntur cupere-ntur punire-ntur
Futur I. pasivni
ama-bo-r habe-bo-r scrib-a-r cup-i-a-r puni-a-r
ama-be-ris habe-be-ris scrib-e-ris cup-i-e-ris puni-e-ris
ama-bi-tur habe-bi-tur scrib-e-tur cup-i-e-tur puni-e-tur
ama-bi-mur habe-bi-mur scrib-e-mur cup-i-e-mur puni-e-mur
ama-bi-mini habe-bi-mini scrib-e-mini cup-i-e-mini puni-e-mini
57
ama-bu-ntur habe-bu-ntur scrib-e-ntur cup-i-e-ntur puni-e-ntur
Infinitiv prezenta pasivnog

ama-ri dele-ri scrib-i cup-i puni-ri
biti voljen biti razaran biti pisan biti željen biti kažnjen
Oblici perfektne osnove – AKTIV
Infinitiv perfekta aktivnog

amav-isse habu-isse scrips-isse cupiv-isse puniv-isse
Indikativ perfekta aktivnog
amav-i habu-i scrips-i cupiv-i puniv-i
amav-isti habu-isti scrips-isti cupiv-isti puiv-isti
amav-it habu-it scrips-it cupiv-it puniv-it
amav-imus habu-imus scrips-imus cupiv-imus puniv-imus
amav-istis habu-istis scrips-istis cupiv-istis puniv-istis
amav-erunt habu-erunt scrips-erunt cupiv-erunt puniv-erunt
Indikativ pluskvamperfekta aktivnog
amav-eram habu-eram scrips-eram cupiv-eram puniv-eram
amav-eras habu-eras scrips-eras cupiv-eras puniv-eras
amav-erat habu-erat scrips-erat cupiv-erat puniv-erat
amav-eramus habu-eramus scrips-eramus cupiv-eramus puniv-eramus
amav-eratis habu-eratis scrips-eratis cupiv-eratis puniv-eratis
amav-erant habu-erant scrips-erant cupiv-erant puniv-erant
Konjunktiv perfekta aktivnog
amav-erim habu-erim scrips-m cup-erim puniv-erim
amav-eris habu-eris scrips-s cup-eris puniv-eris
amav-erit habu-erit scrip -t cup-erit puniv-erit
amare-erimus habu-erimus scrips -mus cup-erimus puniv-erimus
amav-eritis habu-eritis scrips -tis cup-eritis puniv-eritis
amav-erint habu-erint scrips -nt cup-erint puniv-erint
Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog
amav-issem habu-issem scrips-issem cup-issem puniv-issem
amav-isses habu-isses scrips-isses cup-isses puniv-isses
amav-isset habu-isset scrip –isset cup-isset puniv-isset
amare-issemus habu-issemus scrips –issemus cup-issemus puniv-issemus
amav-issetis habu-issetis scrips –issetis cup-issetis puniv-issetis
amav-issent habu-issent scrips –issent cup-issent puniv-issent
Futur II. aktivni
amav-ero habu-ero scrips-ero cupiv-ero puniv-ero
amav-eris habu-eris scrips-eris cupiv-eris puniv-eris
amav-erit habu-erit scrips-erit cupiv-erit puniv-erit
amav-erimus habu-erimus scrips-erimus cupiv-erimus puniv-erimus
amav-eritis habu-eritis scrips-eritis cupiv-eritis puniv-eritis
amav-erint habu-erint scrips-erint cupiv-erint puniv-erint
Oblici participske osnove – GLAGOLSKA IMENA
58
Particip perfekta pasivnog
amatus, -a, -um habitus, -a, -um scriptus, -a, -um cupitus, -a, -um punitus, -a, -um
Infinitiv perfekta pasivnog
amatum, -am, habitum, -am, scriptum, -am, cupitum, -am, punitum, -am,
-um esse -um esse -um esse -um esse -um esse
(-us, -a, -um) (-us, -a, -um) (-us, -a, -um) (-us, -a, -um) (-us, -a, -um)
Particip futura aktivnog
amaturus, -a, habiturus, –a, scripturus, –a,- cupiturus, -a, puniturus, -a,
-um -um um -um um
Infinitiv futura aktivnog
amaturus, -a, habiturus, –a, scripturus, –a,- cupiturus, -a, puniturus, -a,
-um esse -um esse um esse -um esse um
esse
Infinitiv futura pasivnog
amatum iri habitum iri scriptum iri cupitum iri punitum iri
Oblici participske osnove – PASIV

Indikativ perfekta pasivnog
amatus, 3. sum habitus, 3. sum scriptus, 3. sum cupitus, 3. sum punitus, 3. sum
amatus, 3. es habitus, 3. es scriptus, 3. es cupitus, 3. es punitus, 3. es
amatus, 3. est habitus, 3. est scriptus, 3. est cupitus, 3. est punitus, 3. est
amati, 3. sumus habuti, 3. sumus scripti, 3. sumus cupiti, 3. sumus puniti, 3. sumus
amati, 3. estis habuti, 3. estis scripti, 3. estis cupiti, 3. estis puniti, 3. estis
amati, 3. sunt habuti, 3. sunt scripti, 3. sunt cupiti, 3. sunt puniti, 3. sunt
Indikativ pluskvamperfekta pasivnog
amatus, 3. eram habitus, 3. eram scriptus, 3. eram cupitus, 3. eram punitus, 3. eram
amatus, 3. eras habitus, 3. eras scriptus, 3. eras cupitus, 3. eras punitus, 3. eras
amatus, 3. erat habitus, 3. erat scriptus, 3. erat cupitus, 3. erat punitus, 3. erat
amati, 3. eramus habuti, scripti, 3.eramus cupiti, 3. eramus puniti, 3. eramus
3.eramus
amati, 3. eratis habuti, 3. eratis scripti, 3. eratis cupiti, 3. eratis puniti, 3. eratis
amati, 3. erant habuti, 3. erant scripti, 3. erant cupiti, 3. erant puniti, 3. erant
Konjunktiv perfekta pasivnog
amatus, 3. sim habitus, 3. sim scriptus, 3. sim cupitus, 3. sim punitus, 3. sim
amatus, 3. sis habitus, 3.sis scriptus, 3. sis cupitus, 3. sis punitus, 3. sis
amatus, 3. sit habitus, 3. sit scriptus, 3. sit cupitus, 3. sit punitus, 3. sit
amati, 3. simus habuti, 3. simus scripti, 3. simus cupiti, 3. simus puniti, 3. simus
amati, 3. sitis habuti, 3. sitis scripti, 3. sitis cupiti, 3. sitis puniti, 3. sitis
amati, 3. snt habuti, 3. sint scripti, 3. sint cupiti, 3. sint puniti, 3. sint
Konjunktiv pluskvamperfekta pasivnog
amatus, 3. habitus, 3. scriptus, 3. essem cupitus, 3. punitus, 3.
essem essem essem essem
amatus, 3. esses habitus, 3. esses scriptus, 3. esses cupitus, 3. esses punitus, 3. esses
amatus, 3. esset habitus, 3. esset scriptus, 3. esset cupitus, 3. esset punitus, 3. esset
amati, 3. habuti, 3. scripti, 3. cupiti, 3. puniti, 3.
essemus essemus essemus essemus essemus
amati, 3. essetis habuti, 3. essetis scripti, 3. essetis cupiti, 3. essetis puniti, 3. essetis
amati, 3. essent habuti, 3. essent scripti, 3. essent cupiti, 3. essent puniti, 3. essent
59
Futur II. pasivni
amatus, 3. ero habitus, 3. ero scriptus, 3. ero cupitus, 3. ero punitus, 3. ero
amatus, 3. eris habitus, 3. eris scriptus, 3. eris cupitus, 3. eris punitus, 3. eris
amatus, 3. erit habitus, 3. erit scriptus, 3. erit cupitus, 3. erit punitus, 3. erit
amati, 3. erimus habuti, 3. scripti, 3. erimus cupiti, 3. erimus puniti, 3. erimus
erimus
amati, 3. eritis habuti, 3. eritis scripti, 3. eritis cupiti, 3. eritis puniti, 3. eritis
amati, 3. erunt habuti, 3. erunt scripti, 3. erunt cupiti, 3. erunt puniti, 3. erunt
PRIJEDLOZI
1.) PRIJEDLOZI S AKUZATIVOM (Praepositiones cum accusativo):
ante pred, prije erga prema ob pred, zbog per kroz, za, po
apud kod, pred contra nasuprot, penes u vlasti secundum duž, odmah
protiv poslije, prema
ad k, kod, do, oko, za inter između, za pone iza supra iznad, preko
adversus nasuprot, extra izvan post iza, poslije versus prema, put
protiv, prema
circum, circa oko infra pod, ispod praeter mimo, ultra s one strane,
osim, protiv preko
citra s ove strane intra u, među, za prope blizu, kraj trans preko, s one
(vrijeme) strane
cis s ove strane iuxta uz, kraj propter zbog
2.) PRIJEDLOZI S ABLATIVOM (Praepositiones cum ablativo)
a, ab, abs od, s, na absque bez e pred suglasnicima

a pred suglasnicima de o, s, sa ex i pred suglasnicima i
ab pred samoglasnicima i coram pred licem, pred pred samoglasnicima
pred h, te pred suglasnicima clam tajno, bez znanja tenus do, po
osim pred labijalima cum s, sa (stoji postpozitivno)
(b, p, m, v, f) e, ex is, po pro pred, za
abs pred zamjenicom te sine bez prae pred, zbog, od
3.) PRIJEDLOZI S AKUZATIVOM I ABLATIVOM

(Praepositiones cum accusativo et cum ablativo)
- Na pitanje kamo? stoji akuzativ, a na pitanje gdje? stoji ablativ.
in u, na, za, protiv sub pod, pred super nad, iznad, preko subter pod
60
4.) PRIJEDLOZI S GENITIVOM (Praepositiones cum genitivo)
- causa, gratia radi; stoje iza imenice na koju se odnose. To su zapravo

ablativi jednine imenica causa, -ae, f. uzrok, razlog i gratia, -ae, f. milost,
dražest, ljupkost.
PRILOZI
TVORBA PRILOGA NAČINA OD PRIDJEVA

- Od pridjeva I. i II. deklinacije prilozi se tvore tako što genitivu jednine
muškog roda pridjeva u pozitivu oduzmemo -i i dodamo -e.
N pridjeva G +nastavak prilog načina

clarus, 3 slavan clar-i -e clare slavno
luxuriosus, 3 raskošan luxurios-i -e luxuriose raskošno
superbus, 3 ohol superb-i -e superbe oholo
miser, -era, -erum bijedan miser-i -e misere bijedno
pulcher, -chra, -chrum lijep pulchr-i -e pulchre lijepo
- Od pridjeva III. deklinacije prilozi se tvore tako što se genitivu jednine

pridjeva u pozitivu oduzme -is i doda -iter.

celer, -is, -e brz celer-is -iter celeriter brzo
acer, -cris, -cre oštar acr-is -iter acriter štro
brevis, -e kratak brev-is -iter breviter kratko
felix, -icis sretan felic-is -iter feliciter sretno
- Od pridjeva i participa koji u N završavaju na -ens ili -ans prilozi se tvore

tako što se genitivu jednine pridjeva u pozitivu oduzme -is i doda -er.

diligens marljiv diligent-is -er diligenter marljivo
constans postojan constant-is -er constanter postojano
OSOBITOSTI U TVORBI PRILOGA NAČINA

a) od nekih pridjeva a- i o- deklinacije prilozi se iznimno tvore sa završetkom
-o. Najčešći su: raro rijetko; crebro često; subito iznenada; cito brzo; sero
kasno; continuo odmah; certo pouzdano; tuto sigurno; merito s pravom;
falso krivo.
b) U nekih od pridjeva a- i o- deklinacije javljaju se dvostruki oblici priloga:
humanus, 3: humane i humaniter čovječno, uljudno; firmus, 3: firme i
firmiter čvrsto; largus, 3: large i largiter darežljivo.
61
c) Od pridjeva audax smion, prilog glasi audacter smiono, a od difficilis
težak, difficulter teško.
d) Od alius drugi, prilog je aliter drukčije, a od violentus, 3 silovit, prilog je
violenter silovito, prema violens, -entis.
e) Kao prilog upotrebljava se i srednji rod pridjeva: multum mnogo; paulum
malo; ceterum uostalom; tantum samo, demum tek; primum prvi put;
facile lako; impune nekažnjeno.
f) Od bonus, 3 prilog je bene dobro.
STUPNJEVANJE PRILOGA NAČINA

- Komparativ priloga oblikom je jednak N srednjeg roda komparativa
pridjeva od kojega je nastao, a superlativ se dobije kad se superlativu
pridjeva u N muškog roda odbaci -us i doda -e.

docte učeno doctius učenije doctissime najučenije
luxuriose raskošno luxuriosius raskošnije luxuriosissime najraskošnije
superbe oholo superbius oholije superbissime najoholije
celeriter brzo celerius brže celerrime najbrže
acriter oštro acrius oštrije acerrime najoštrije
diligenter marljivo diligentius marljivije diligentissime najmarljivije
sapienter mudro sapientius mudrije sapientissime najmudrije
OSOBITOSTI U STUPNJEVANJU PRILOGA

a) stupnjevanje priloga s različitim osnovama u pozitivu, komparativu i
superlativu

bene dobro melius bolje optime najbolje
male zlo peius gore pessime najgore
magnopere, valde vrlo magis više maxime najviše
non multum malo minus manje minime najmanje
parum premalo minus manje minime najmanje
multum mnogo plus više plurimum najviše
b) prilozi bez pozitiva
- prius prije primum prvi put; primo isprva

- posterius poslije postremum posljednji put; postremo najposlije
- ocius brže ocissime najbrže
- potius radije potissimum najradije, osobito
c) prilozi bez komparativa
nuper nedavno - nuperrime tek nedavno

merito s pravom - meritissimo s najvećim pravom
d) prilozi bez superlativa
62
satis dosta satius bolje -
secus drukčije setius manje (iza negacije) -
e) stupnjevanje nekih priloga vremena i mjesta
saepe često saepius češće saepissime najčešće

diu dugo diutius dulje diutissime najdulje
prope blizu propius bliže proxime najbliže
f) ostali prilozi
- evo nekoliko priloga načina, vremena i mjesta koji se ne kompariraju:
Prilozi na -im: furtim kradomice; partim djelomice; passim
posvuda, raštrkano.
Prilozi na -tus: antiquitus od starine; penitus duboko,
sasvim; radicitus iz korijena.
- evo još nekih priloga:
ita, sic, tam tako, quam kako, satis dosta, solum, tantum
samo;
- neki prilozi mjesta koji odgovaraju na pitanje gdje?:
prope blizu, foris vani
- neki prilozi mjesta koji odgovaraju na pitanje kamo?:
foras van, retro natrag
- neki prilozi vremena na pitanje kada?:
nunc sada, tunc tada, olim nekoć, semper uvijek
63
VEZNICI (Coniunctiones)
- Veznici povezuju riječi ili rečenice. Razlikujemo više vrsta veznika, npr. et
– i sastavni je veznik; sed – ali suprotni je veznik; quia – jer uzročni je
veznik… Cum može biti veznik u značenju kad, jer, budući da i prijedlog s
ablativom u značenju s, sa.
- Veznike dijelimo na nezavisne i zavisne. Pravi veznici su one riječi koje

služe samo kao veznici, a nepravi veznici su one vrste riječi koje se
upotrebljavaju u službi veznika: upitno-odnosne zamjenice, zamjenički
prilozi i neke čestice.
SASTAVNI VEZNIK ET – i
Mornar, ratar i pjesnik možemo reći na dva načina:

a) nauta et agricola et poeta
b) nauta, agricola poetaque
- Et se ponavlja između riječi koje povezuje; -que (=et) se ne

ponavlja.
- Kad et stoji ispred prvog od elemenata koji se povezuje,

označava upornost.
- Ako -que povezuje grupu riječi, tada se ono naslanja na prvu od njih.
(Bona filia malusque filius. Dobra kći i loš sin.)
- -que obično povezuje međusobno suprotstavljene pojmove. Naglasak riječi

povezane sa -que stoji na prvom slogu od kraja riječi, ispred -que.
- Iza et ili -que ne upotrebljava se negacija non ili ne, nego nec ili neque.
(Agricola arat nec caeli auxilium expectat. Ratar ore i ne čeka pomoć
neba.)
64
- Kad se riječ ili sintagma koja se nalazi iza veznika jednako odnosi na dvije
riječi, te se dvije riječi povezuju s -que. (Horatius Vergiliusque poetae
Romani sunt. Horacije i Vergilije rimski su pjesnici.)
KONSTRUKCIJE
OPISNA (PERIFRASTIČNA) KONJUGACIJA AKTIVNA (PKA)
Particip futura aktivnog udružen s oblicima glagola esse u latinskom tvori konstrukciju
koja se maziva opisna (perifrastična) konjugacija aktivna (coniugatio perifhrastica activa), a
ima sva vremena koja ima glagol esse. Tu konstrukciju na hrvatski jezik prevodimo glagolima
hoću, kanim, namjeravam, voljan sam u onom vremenu i licu u kojemu je glagol esse i
infinitivu glagola koji je u participu futura:
Epistulam scripturus sum. Kanim (hoću, namjeravam, voljan sam) napisati pismo.
Epistulam scripturus eram. Kanih (htjedoh, namjeravah, bijah voljan) napisati
pismo.
Patriam numquam relicturus ero. Domovinu nikada ne kanim napustiti.
OPISNA KONJUGACIJA PASIVNA (coniugatio perifhrastica passiva)
To je konstrukcija gerundiva i glagola esse. Ima sva vremena koja ima glagol esse.
Prevodi se glagolima treba, mora, valja, u onom vremenu u kojemu je glagol esse i infinitivu
glagola koji je u gerundivu. Ako je negirana, ta se konstrukcija prevodi glagolima ne mora se,
ne smije se, ne može se i infinitivu glagola koji je u gerundivu.
Ducendus sum. Treba me voditi.

Patria amanda est. Domovinu treba ljubiti.
In periculo patria relinquenda non est. U pogibelji se ne smije napustiti domovinu.
Omnibus nobis patria amanda est. Svi mi moramo ljubiti domovinu.
Osoba koja vrši radnju, u latinskom je u dativu (dativus auctoris dativ radnog lica). U
prijevodu na hrvatski jezik taj dativ postaje subjekt rečenice. U PKP gerundiv se slaže sa
subjetom u rodu, broju i padežu. Predmet na koji prelazi radnja gerundiva u latinskom je u
nominativu, koji u prevođenju na hrvatski jezik, postaje objekt u akuzativu.
Libertas defendenda est. Treba braniti slobodu. (sloboda se mora braniti).

Omnibus civibus libertas defendenda est. Svi građani moraju braniti slobodu.
65
Kad u latinskom nije naveden subjekt, gerundiv se navodi u srednjem rodu, a glagol
esse u 3. licu jednine.
Parcendum est. Treba štedjeti.

Pecuniae parcendum est. Treba štedjeti novac.
Potpunu PKP imaju samo prijelazni glagoli koji inače imaju sve pasivne oblike, dok
kod neprelaznih glagola ta konstrukcija dolazi samo u 3. l. jd.
Eund est. Treba ići. Vivendum est. Treba živjeti.
U slučaju kad se u rečenici nađu dva dativa, radi izbjegavanja dvojbe oko toga koji je
od njih logički subjekt, umjesto dativa auctoris stoji prijedlog a(b) s ablativom.
Parentibus a vobis consulendum est. Vi se morate brinuti za roditelje.
AKUZATIV S INFINITIVOM (Accusativus cum infinitivo)
Audio puellam. Čujem djevojčicu.

Audio cantare. Čujem pjevati.
Čujem djevojku, pjevati
Audio puellam cantare. Čujem djevojku pjevati.
Čujem da (kako) djevojka pjeva.
Uz prijelazni glagol audio u prvom primjeru stoji lični objekt u akuzativu, a u drugom
primjeru stoji stvarni objekt u infinitivu koji ima značenje glagolske imenice. U trećem
primjeru oba objekta, i lični i stvarni, stoje kao koordinirani (usporedni) u istoj rečenici.
Nisu to dva koordinirana objekta nego čine zasebnu cjelinu u kojoj je prvi od njih
subjekt, a drugi njegov predikat. Ta je konstrukcija najprije stajala samo uz one prijelazne
glagole koji mogu imati lični objekt u akuzativu i stvarni u infinitivu. Poslije se počela
razvijati i uz druge glagole i s vremenom postala vrlo česta. Možemo reći da je ACI
konstrukcija u kojoj je subjekt u akuzativu, a predikat u infinitivu. Atributi, ako ih ima, se
slažu sa subjektom i također stoje u akuzativu. U hrvatskom jeziku umjesto te konstrukcije
stoji objektna izrična rečenica koja počinje veznicima da ili kako.
Pri prevođenju hrvatske rečenice na latinski izostavljamo veznik, subjekt ide u
akuzativ, a predikat u infinitiv. Infinitiv prezenta izražava radnju istodobnu s radnjom glavnog
glagola, infinitiv perfekta radnju koja se dogodila prije, a infinitiv futura radnju koja će se
dogoditi poslije radnje glavnoga glagola.
Scio vos sedulos esse. Znam da ste marljivi.

Scio vos sedulos fuisse. Znam da ste bili marljivi.
Scio vos sedulos futuros esse (fore). Znam da će te biti marljivi.
Ako je subjekt ACI osobna zamjenica 3. lica jednine ili množine, a odnosi se na
subjekt glavnog glagola, izražava se osobnom povratnom zamjenicom se. U ostalim
slučajevima stoji eum, eam, id; eos, eas, ea.
Pueri credunt se didicisse. Dječaci vjeruju da su naučili (oni sami).

Pueri credunt eos didicisse. Dječaci vjeruju da su oni naučili (neki drugi).
66
Posvojna povratna zamjenica u konstrukciji ACI stoji samo kad se odnosi na subjekt
glavnoga glagola. U ostalim slučajevima stoji: eius, eorum, earum:
Mater putat liberos eius venisse. Majka misli da su došla njezina (njegova) djeca
(tuđa djeca).
Mater putat liberos suos venisse. Majka misli da su došla njezina djeca (misli na
svoju djecu).
Budući da u latinskom službu riječi u rečenici ne određuje njezino mjesto, može doći
do nejasnoće u konstrukciji ACI u kojoj se nalaze akuzativ objekta i akuzativ subjekta.
Nejasnoća se u takvim slučajevima uklanja pasivnim izražavanjem.
Audimus vos amicos adiuvare. Čujemo da vam prijatelji pomažu.
Audimus vos ab amicis adiuvari. Čujemo da vam prijatelji pomažu.
Gdje nema nejasnoće, ostaju dva akuzativa:

Scimus Romulum Romam condidisse. Znamo da je Romul osnovao Rim.
Glagoli uz koje stoji ACI:
a) verba dicendi (glagoli govorenja): dico, 3. dixi, dictum reći, govoriti; narro, 1.
pripovjedati; trado, 3. tradidi, traditum pričati; nuntio, 1. javljati, javiti…
b) verba sentiendi (glagoli osjećanja): sentio, 4. sensi, sensum osjećati; video, 2.
vidi, visum vidjeti; audio, 4. čuti, slušati; puto, 1. misliti; scio, 4. znati; credo, 3.
credidi, creditum vjerovati, misliti
c) verba voluntatis (glagoli htijenja): volo, velle, volui htjeti; nolo, nolle, nolui ne
htjeti; malo, malle, malui više voljeti; cupio, 3. cupivi, cupitum željeti
d) verba affectuum (glagoli čuvstvovanja): gaudeo, 2. gavisus sum radovati se;
laetor, 1. veseliti se; doleo, 2. dolui žalostiti se; maereo, 2. –ui tugovati, biti
tužan; miror, 1. čuditi se
e) glagoli koji znače zapovijedanje, zabranu ili dopuštanje: iubeo, 2. iussi, iussum
zapovijedati, narediti; veto, 1. vetui, vetitum zabraniti; sino, 3. sivi, situm
dopuštati, dopustiti; patior, 3. passus sum trpjeti, podnositi
f) izrazi koji se sastoje od imenica ili pridjeva i glagola esse: fama est glas je, priča
se; fas est pravo je; nefas est grijeh je; notum est poznato je; necesse est nužno
je; verum est istinito je
g) neki bezlični glagoli: apparet, 2. apparuit jasno je; constat, 1. constit utvrđeno
je, poznato je; decet, 2. decuit dolikuje; oportet, 2. oportuit treba
NOMINATIV S INFINITIVOM (Nominativus cum infinitivo)
Nominativ s infinitivom je konstrukcija koja u latinskom jeziku stoji iza pasivnih

oblika nekih glagola. Subjekt konstrukcije stoji u nominativu, a njezin predikat u infinitivu.
Na hrvatski se prevodi zavisnom izričnom rečenicom čija je glavna rečenica besubjektna.
Latinski Subjekt Infinitiv Predikat

(Vos) didicisse videmini.
Hrvatski Subjekt zavisne Predikat zavisne Glavna rečenica
veznik (da) (2) vi (4) ste (3) učili (5) čini se (1)
67
GLAGOLI UZ KOJE STOJI NOMINATIV S INFINITIVOM
a) glagole govorenja i osjećanja (verba dicendi et sentiendi) u svim licima i

vremenima prezentske osnove u pasivu: dicor, 3. kaže se da ja; putor, 1. misli se
da ja; existimor, 1. smatra se da ja; credor, 3. vjeruje se, misli se da ja (uz
pasivna vremena participske osnove tih glagola stoji akuzativ u službi subjekta)
b) videor, 2. čini se da ja; iubeor, 2. zapovijeda se; vetor, 1. zabranjuje se; sinor, 3.
dopušta se – u svim licima i vremenima pasiva
c) fertur pripovijeda se da on, ona; feruntur pripovijeda se da oni, one; traditur
priča se (da on, ona); traduntur priča se (da oni, one) samo u tim oblicima
Ako je subjekt NCI osobna zamjenica, u latinskom se ne izriče jer je iz lica glavnoga
glagola koji se s njime uvijek slaže razvidno tko je subjekt:
Sanus esse videor. Čini se da sam zdrav. Sani esse videmur. Čini se da smo zdravi.
Sanus esse vieris. Čini se da si zdrav. Sani esse videmini. Čini se da ste zdravi
Sanus esse videtur. Čini se da je zdrav. Sani esse videntur. Čini se da su zdravi.
Često u konstrukciji NCI susrećemo dativus relationes, koji ograničava
besubjektnost, odnosno dubitativnost u latinskom jeziku
Linquam Latinam mihi didicisse videmini. Čini mi se da ste naučili latinski jezik.
ABLATIV APSOLUTNI (Ablativus absolutus)
To je zasebna participska konstrukcija koja se u latinskom jeziku razvila od drugih

ablativa s atributom, npr. od ablativa sredstva, uzroka i vremena. Takva se konstrukcija
smatra nečim odijeljenim ili odriješenim od uže veze s ostatkom rečenice, kao da čini zasebnu
cjelinu (absolutus od absolvere odriješiti). Sastoji se od imena (imenica, zamjenica, broj,
pridjev) i participa (prezenta aktivnog ili perfekta pasivnog) u ablativu.
U rečenici: Milites gladiis destrictis impetum fecerunt, gladiis destrictis možemo

protumačiti kao ablativ sredstva = trgnutim mačevima ili kao ablativ apsolutni = nakon što su
mačevi trgnuti. Protumačimo li taj ablativ kao apsolutni, prijevod te rečenice na hrvatski bit
će: Trgnuvši mačeve, vojnici navališe.
Ablativ apsolutni zamjenjuje vremenske, dopusne, uzročne i pogodbene rečenice.

Prevodimo ga redovito zavisnom vremenskom rečenicom, ako nema nikakvih dodataka
(korelativa), ali ako ih ima tada onom zavisnom rečenicom koja stoji uz taj korelativ:
… tot labentibus annis – (smisao vremenske rečenice)
… kad su tolike godine prolazile
… tamen labentibus annis – tamen… etsi, tametsi – (dopusna rečenica)
… iako su godine prolazile.
Prevođenje na hrvatski jezik:

1. dodamo veznik 1. izostavimo subjekt
2. imenica u ablativu
S latinskog na postaje subjekt u S hrvatskoga na 2. subjekt stavljamo u
hrvatski nominativu latinski ablativ
68
3. particip postaje 3. predikat postaje
predikat particip
Particip prezenta izražava trajnu, a particip perfekta svršenu radnju. Osim zavisnom
rečenicom, ablativ apsolutni može se prevesti i na drugi način. Rečenicu: Milites gladiis
destrictis impetum fecerunt, možemo prevesti:
a) zavisnom rečenicom: Pošto su trgnuli mačeve, vojnici navališe.
b) glagolskim prilogom: Trgnuvši mačeve, vojnici navališe.
c) prijedložnim izrazom: Poslije izvlačenja mačeva vojnici navališe.
d) usporednom rečenicom: Vojnici trgnuše mačeve i navališe.
Imenica koja je dio ablativa apsolutnog, ne nalazi se ni u kojem padežu u ostalom

dijelu rečenice.
Želimo li, prevodeći s hrvatskoga jezika na latinski jezik, ablativom apsolutnim
prevesti zavisnu rečenicu koja ima isti subjekt kao i glavna, moramo je staviti u pasiv da
dobijemo dva različita subjekta. Tako u rečenici: Kad je učenik pročitao knjigu, došao je u
školu, prvo treba zavisnu rečenicu staviti u pasiv: Kad je knjiga bila pročitana, učenik je
došao u školu. Libro lecto discipulus in scholam venit.
ABLATIV APSOLUTNI BEZ PARTICIPA
Cicerone consule Catilinae coniuratio patefacta est.

Kad je Ciceron bio konzul (za Ciceronova konzulovanja) otkrivena je Katilinina
urota.
Romulo rege Sabinae raptae sunt.
Dok je Romul bio kralj (za kralja Romula), otete su Sabinjanke.
Te duce milites fortiter pugnabant.
Kad si ti bio vođa (pod tvojim vodstvom), vojnici su se hrabro borili.
Hannibale vivo Romani Carthaginiensis vicerunt.
Za Hanibalova života (dok je Hanibal bio živ), Rimljani su pobijedili Kartažane.
Patre invito filius domum reliquit.
Protiv očeve volje, sin je napustio dom.
U svim bi tim primjerima morao stajati ablativ participa glagola sum, esse, fui koji se,
izuzimajući particip futura, ne rabi. Stoga se kaže da je ovo ablativ apsolutni bez participa.
Umjesto participa tada stoje neke imenice i pridjevi, i to:
a) imenice kojima se izriče čast, služba, djelatnost ili dob:
consule za konzulovanja
dictatore za diktature
duce pod vodstvom
auctore po nagovoru, na prijedlog
puero u djetinjstvu
sene u starosti
b) pridjevi kao:
me vivo za moga života
me invito protiv moje volje
me salvo dok sam u snazi, dok sam zdrav
me ignaro bez moga znanja
69
REČENICA
ZAKLJUČNE (KONKLUZIVNE) REČENICE
Romani magnanimi milites erant, itaque libertatem servabant. Rimljani
bijahu neustrašivi vojnici, stoga čuvahu slobodu.
- Zaključne su rečenice nezavisne rečenice koje započinju veznicima: itaque

stoga, igitur, ergo dakle, proinde prema tome, zato.
SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE

Feminae Romanae non solum specula argentea acceperunt, verum etiam
mores mutaverunt. Rimske žene nisu samo prihvatile srebrna ogledala, nego
su i promijenile običaje.
- Suprotne (adverzativne) rečenice pripadaju skupini nezavisnih rečenica i

počinju veznicima: sed, verum, vero, autem a, ali pak, at, atqui ali, ali
ipak, tamen ipak, non modo… verum etiam i non solum… sed etiam ne
samo… nego i.
SINTAKSA ZAVISNE REČENICE

Naziv sintaksa dolazi od grčke riječi syntaxis, koja dolazi od glagola syntatto
sastavljam, sređujem. Sintaksa je dio gramatike koji izučava rečenicu i njezine dijelove,
slaganje i odnose riječi u rečenici, vezanje jednih rečenica s drugima u jednu cjelinu, uporabu
vrsta riječi, te uporabu glagolskih oblika i konstrukcija. Naši stariji autori za sintaksu rabe
riječ skladnja.
Vremena se u latinskom vremenu dijele na glavna (prezent, futur I., futur II. i
imperativ) i sporedna ili historijska (imperfekt, perfekt i pluskvamperfekt). Radnja zavisne
rečenice uvijek se ravna prema glagolu glavne, ovisno o tome događa li se njezina radnja
istodobno, prije ili poslije radnje glavne rečenice. Zato u složenim rečenicama razlikujemo
situacije:
1. kad je predikat glavne rečenice u glavnom vremenu
70
2. kad je predikat glavne rečenice u historijskom vremenu.
U oba slučaju radnja zavisne rečenice može se događati:

a) istodobno s radnjom glavne rečenice
b) prije radnje glavne rečenice
c) poslije radnje glavne rečenice
Red rečenica: U zavisno-složenim rečenicama obično su vremenske, uzročne,

pogodbene, dopusne i poredbene ispred glavne rečenice, a upitne, namjerne i posljedične iza
nje.
Pravilo o slaganju vremena (Consecutio temporum)
Za zavisne rečenice s predikatom u indikativu vrijedi pravilo:

1. Ako su radnje zavisne i glavne rečenice istodobne, u njima stoji isto vrijeme:
Facio, quod possum. Činim što mogu.
Feci quod potui. Činio sam što mogu.
Faciam quod potero. Činit ću što budem mogao.
2. Ako se radnja zavisne rečenice dogodila prije radnje glavne rečenice, prezentu
glavne odgovara perfekt ili imperfekt zavisne, perfektu ili imperfektu glavne
odgovara pluskvamperfekt zavisne, futuru I. glavne odgovora futur II. zavisne:
Quantum didicimus, tantum scimus. Znamo koliko smo naučili.
Quantum didceras, tantum scivisti. Znao si koliko si naučio.
Quantum didiceris, tantum scies. Znat ćeš koliko naučiš.
3. Ako se radnja zavisne rečenice događa poslije radnje glavne rečenice, u njoj stoji
futur I. ili futur II:
Pugnare non desinemus quoad victoriam reportaverimus. Nećemo se prestati
boriti dok god ne pobijedimo.
Si didcerimus, sciemus. Ako naučimo, znat ćemo.
Si discemus, sciemus. Ako budemo učili, znat ćemo.
U latinskim zavisnim rečenicama vrijeme konjunktiva najčešće stoji relativno, tj.

ravna se prema vremenu glavne rečenice. Pravilno o tome koje vrijeme dolazi u zavisnoj
rečenici zove consecutio temporum (slaganje vremena).
Konjunktiv stoji uvijek u tzv. iznutra zavisnim rečenicama. To su rečenice kojima

pisac ne izražava svoje mišljenje nego tuđe, najčešće mišljenje subjekta glavne rečenice.
Stoga su one svojim sadržajem usko vezane s glavnom rečenicom. Uvijek su iznutra zavisne:
upitne, namjerne i zahtjevne. Ostale rečenice mogu također biti iznutra zavisne kad ne izriču
piščevo, nego tuđe mišljenje. Zbog toga konjunktiv unutarnje zavisnosti stoji i u zavisnim
rečenicama u neupravnom govoru. Kad u iznutra zavisnoj rečenici zamjenica trećeg lica
označava istu osobu koja je subjekt glavne rečenice, izražava se povratnim (refleksnim)
zamjenicama sui, sibi, se i suus…
Dux legatos interrogat, cur ad se venerint. Vojskovođa pita poslanike zašto su došli
k njemu.
Dux legatos inetorrogavit, cur ad se venissent. Vojskovođa je upitao poslanike zašto
su došli k njemu.
71
Glavna rečenica Radnja zavisne rečenice Vrijeme zavisne rečenice
glavno vrijeme istodobna konjunktiv prezenta
(prezent, futur I., futur II., prijevremena konjunktiv perfekta
imperativ) poslijevremena konjunktiv prezenta PKA
(-urus sum)
historijsko vrijeme istodobna konjunktiv imperfekta
(imperfekt, perfekt, prijevremena konjunktiv pluskvamperfekta
pluskvamperfekt) poslijevremena konjunktiv imperfekta PKA
(-urus essem)
Zavisno-upitne rečenice
Glavna rečenica Zavisna rečenica Glavna rečenica Zavisna rečenica

quis veniat. tko dolazi.
Quaero quis venerit. Pitam tko je došao.
quis venturus sit. tko će doći.
quis veniret. tko dolazi.
Quaerebam quis venisset. Pitah tko je došao.
quis venturus esset. tko će doći.
Zavisne-upitne rečenice zavise od glavne rečenice u kojoj stoje glagoli sa značenjem:

pitati rogo, 1., quaero, 3.; govoriti, reći loqui, dicere; znati scire; razumjeti, vidjeti, osjetiti
comprehendere, videre, sentire. Počinju upitnim zamjenicama, upitnim prilozima i upitnim
česticama jednako kao i nezavisno upitne rečenice. Razlika je samo u tome što u zavisno-
upitnim rečenicama nema razlike u značenju između čestica –ne i –num:
Mater interrogavit venissentne amici ili num amici venissent. Majka je pitala jesu
li prijatelji došli. Vrijeme zavisne rečenice u odnosu na vrijeme glavne rečenice ravna se
prema pravilu o slaganju vremena.
Nezavisno-upitne (interogativne) rečenice

- Nezavisno-upitne rečenice najčešće počinju:
a) upitnim česticama: enklitikom -ne koja se veže na najistaknutiju
riječ u pitanju, a znači: li, je li. Odgovor može biti potvrdan
(afirmativan) ili odričan (negativan).
Cupisne eos adiuvare? Želiš li im pomoći?
Kad se očekuje afirmativan odgovor: Nonne regnare cupiebas?
Kad se očekuje negativan odgovor: Num populum Romanum
times?
U dvostrukom pitanju: Utrum abis an manes?
b) upitnim prilozima: cur? zašto?, quando? kada?,
quomodo? kako?, ubi? gdje?, unde? odakle?, quo?
kamo?
c) upitnim zamjenicama i pridjevima: quis? quid? tko? što?, qui?
quae? quod? koji, -a, -e, quantus, -a, -um? kolik, -a, -o, qualis?
quale? kakav, kakva, kakvo?, uter, utra, utrum? koji od dvojice?
72
Vremenske (temporalne) rečenice u konjunktivu
Vremenske rečenice u konjunktivu počinju veznikom cum kad, koji se zove cum
historicum, a upotrebljava se u pripovijedanju prošlih događaja. Uz taj veznik stoji samo
konjunktiv imperfekta ili pluskvamperfekta prema pravilu o slaganju vremena, jer je u glavnoj
rečenici uvijek historijsko vrijeme. Konjunktiv imperfekta prevodimo trajnim, a konjunktiv
pluskvamperfekta svršenim glagolom.
Cum Hannibal Alpes transiret, multi eius milites perierunt.
Kad je Hanibal prelazio Alpe, poginuše mnogi njegovi vojnici.
Cum Hannibale Alpes transisset, Galli a Romanis defecerunt.
Kad je Hanibal prešao Alpe, Gali se odmetnuše od Rimljana.
Vremenske rečenice u indikativu

Ut parentes tuos cognovero, de te omnia scivero. Čim upoznam tvoje roditelje, znat
ću sve o tebi.
Postquam multos libros perlegeras, multa intellexisti. Nakon što si pročitao mnogo
knjiga, mnogo toga si shvatio.
Cum litteras tuas accepero, tunc tibi respondebo. Kad primim tvoje pismo, tada ću
ti odgovoriti.
Vremenske rečenice su zavisne rečenice koje izražavaju vrijeme radnje glavne

rečenice. U vremenima indikativa stoje i uz veznike:
a) cum kad (cum temporale), uz koji često stoje izrazi što pokazuju
vrijeme (tum, tunc tada, eo tempore u ono vrijeme, onda)
b) postquam, post quam pošto
c) ut, ut primum, ubi, ubi primum, cum primum, simul, simulac,
simulatque čim, kako, kad (svi imaju isto značenje, a uz njih, kad
izražavaju radnju koja se dogodila jedanput u prošlosti, stoji perfekt i u
glavnoj i u zavisnoj rečenici jer se radnje smatraju gotovo istodobnima.
Radnja koja će se dogoditi jedanput u budućnosti stoji u futuru II.)
d) dum, donec, quoad dok
e) antequam, priusquam prije nego
Rečenice uz verba postulandi, curandi, impediendi i timendi Kad se u

glavnoj rečenici nađe jedan od glagola zahtijevanja (verbum postulandi) i skrbljenja (verbum
curandi):
postulo, 1. zahtijevati; impero, 1. zapovijedati; peto, 3. petivi, petitum tražiti,
zahtijevati; hortor, 1. poticati; moneo, 2. monui, monitum opominjati; opto, 1. željeti;
rogo, 1. moliti; curo, 1. brinuti se; studeo, 2. studei, - nastojati; operam do, dare, dedi,
datum nastojati; suadeo, 2. suasi, suasum savjetovati; permitto, 3. permissi, permissum
dopuštati; persuadeo, 2., -asi, -asum nagovarati, zavisna rečenica počinje veznicima: ut da
ili ne da ne. Takva se zavisna rečenica slaže s glavnom po consecutio temporum kao
namjerna. To znači da je njezin predikat u konjunktivu prezenta ili imperfekta, ovisno o tome
je li u glavnoj rečenici glavno ili historijsko vrijeme.
Ako je u glavnoj rečenici jedan od glagola sprečavanja (verbum impediendi):

impedio, 4. priječiti; resisto, 3. restiti, - protiviti se; prohibeo, 2. prohibui,
prohibitum sprečavati; obsto, 1. obstiti smetati; deterreo, 2. deterrui, deteritum
73
odvraćati, zavisna rečenica počinje veznicima: quominus da ne ili ne da ne, da i slaže se s
glavnom prema CT jednako kao namjerna.
Ako je u glavnoj rečenici glagol bojazni (verbum timendi):

timeo, 2. timui bojati se; vereor, 2. veritus sum bojati se; metuo, 3. metui bojati se,
plašiti se; trepido, 1. plašiti se zavisna rečenica počinje veznicima:
a) ut ili ne non da ne kad se subjekt glavne rečenice boji da se nešto neće
dogoditi, a želi da se dogodi:
Rusticus timet, ut pluat. Seljak se boji da neće kišiti (a želi da kiši).
Timeo, ut amicus veniat. Bojim se da prijatelj neće doći (a želim da dođe)
b) ne da, da ne – kad se subjekt glavne rečenice boji da će se nešto dogoditi, a
želi da se ne dogodi:
Rusticus timet, ne grandinet. Seljak se boji da će padati tuča (a ne želi da
pada).
Timeo, ne amicus sero veniat. Bojim se da će prijatelj kasno doći (da ne
dođe kasno, da ne bi došao kasno).
Konjunktiv po C.T.
Odnosne (relativne) rečenice u konjunktivu

Odnosne rečenice stoje u konjunktivu kad imaju smisao neke druge zavisne rečenice:
a) namjerni smisao, kad je qui = ut is da on: Caesar legatos misit qui pacem
peterent. Cezar je poslao poslanike da traže mir.
b) uzročni smisao, kad je qui (= cum is) jer on: Dives es, qui parvo contentus sis!
Bogat si ti koji si malim zadovoljan (jer si malim zadovoljan).
c) posljedični smisao, kad qui = ut si takav da on, najčešće iza izraza: est, sunt,
inveniuntur ima ih takvih
U svim tim rečenicama, osim u rečenicama s posljedičnim smislom, konjunktiv se
ravna prema pravilo o slaganju vremena.
Centum senatores creat, sive quia is numerus satis erat, sive qiua soli centum
erant qui creare patres possent. (Tit Livije). Imenovao je sto senatora, ili stoga što je
taj broj bio dovoljan, ili stoga što ih je bilo samo sto takvih da bi mogli biti izabrani.
Ako odnosna rečenica ima posljedično značenje, u glavnoj rečenici dolaze izrazi ita,
sic, adeo, is, talis i slični; est, sunt, inveniuntur, reperiuntur ima ih, nalaze se; nemo est,
nihil est, quis est.
d) dopuni smisao: Milites, qui fortiter pugnarent, tamen victi erant. Premda su se
hrabro borili, vojnici bijahu pobijeđeni.
U glavnoj rečenici često dolazi riječ tamen ipak.
Odnosne (relativne) rečenice u indikativu

- Odnosna se rečenica odnosi na neku riječ u glavnoj rečenici ili na čitavu
glavnu rečenicu. Počinju:
a) relativnim zamjenicama: qui, quae, quod, quicumque
Inveni amicum quem diu quaerebam. Pronašao sam prijatelja
kojega sam dugo tražio.
b) relativnim prilozima: ubi, unde, quo, qua, quare
Ubi amici, ibi domus. Gdje su prijatelji, ondje je dom.
- Odnosne rečenice stoje u indikativu:
74
a) kad izriču nešto stvarno, odnosno kad pobliže određuju osobu, stvar ili
događaj
b) kad počinju općim odnosnim zamjenicama ili prilozima: quicumque
koji god, quisquis tko god, ubicumque gdje god, quocumque kamo
god, quotquot koliko god
Quidquid id est, amicis semper ignosce! Što god to bilo, prijteljima
uvijek oprosti!
Uzročne (kauzalne) rečenice u konjunktivu

Uzročne rečenice izražavaju uzrok zbog kojega se događa radnja glavne rečenice. U
konjunktivu stoje kad je rečenica iznutra zavisna, tj. kad se ne izriče piščevo, nego mišljenje
subjekta glavne rečenice i započinje veznicima quod i cum (cum causale) jer, budući da.
Vrijeme zavisne rečenice se u odnosu na vrijeme glavne rečenice ravna prema pravilu o
slaganju vremena.
Gaius, cum timeret ne interficeretur, numquam solus in publicum prodibat. Gaj
se nikada nije javno pokazivao jer se bojao da ga ne ubiju.
Athenienses s Lacedaemoniis auxilium petiverunt, quod magnis Persarum copiis
resistere non possent. Atenjani su od Spartanaca zatražili pomoć jer nisu mogli odoljeti
velikim perzijskim četama.
N. B. Veznik quod stoji i u indikativnim rečenicama. I indikativne i konjunktivne

rečenice na hrvatski prevodimo jednako. Ipak moramo razlikovati je li uzrok stvaran ili ga
takvim zamišlja subjekt glavne rečenice. Npr.:
Te amo, quod honestus es. Volim te jer si pošten (Opće poznata činjenica koja je
neupitna).
Te amo, quod honestus sis. Volim te jer si pošten. (tj. jer ja mislim da si pošten).
Uzročne rečenice katkada počinju odnosnim zamjenicama qui, quae, quod u značenju
jer, što. To su odnosne rečenice uzročnoga smisla. Glagolsko se vrijeme u njima ravna prema
C.T.
Infelix eris, qui amorem contemnas. Bit ćeš nesretan jer prezireš ljubav. (Bit ćeš
nesretan ti koji prezireš ljubav.)
Uzročne (kauzalne) rečenice

Tamen postea, quia viris magis placere cupiebant, mores mutaverunt. Ipak
poslije promijeniše običaje, jer su se željele više svidjeti muškarcima.
- Uzročne rečenice su zavisne rečenice koje izražavaju uzrok radnje glavne

rečenice. Stoje u vremenima indikativa uz veznike: quia jer, quoniam kad
već, budući da, quod što, jer.
Dopusne (koncesivne) rečenice u konjunktivu

Dopusne rečenice u konjunktivu prema C.T. stoje uz veznike: cum prema (cum
concessivum), licet makar, quamvis ma kako, ma koliko, ut pa makar, pa neka.
75
Multi, cum obesse vellent, profuerunt et, cum prodesse, obfuerunt. Mnogi su
koristili, premda su htjeli naškoditi, a naškodili, premda su htjeli koristiti.
Kod dopusnih rečenica u glavnoj rečenici često stoji izraz: tamen ipak.
Dopusne rečenice u indikativu

Feminae Romanae, etsi sedulissimae erant, saepe crudeles dominus
habebant. Premda rimske žene bijahu vrlo marljive, često su imale okrutne
gospodare.
Dopusne rečenice su nezavisne rečenice. U indiktiivu stoje uz veznike: etsi iako, etiamsi
iako, mada, tametsi iako, mada, iako, mada, quamquam premda
Poredbene (komparativne) rečenice u konjunktivu

Predikat poredbene rečenice stoji u konjunktivu po pravilu o slaganju vremena kad se
izražava zamišljena, subjektivna usporedba. Poredbene rečenice u konjunktivu započinju
veznicima: quasi, proinde quasi, proinde ac si, tamquam, tamquam si, velut, velut si, svi
u značenju kao da.
Ora et labora, quasi centum annos victurus sis. Moli i radi kao da ćeš živjeti sto
godina.
Pompeiani dignitates inter se dividebant, velut si Caesarem iam vicissent.
Pompejevci su dijelili između sebe časti kao da su Cezara već pobijedili.
Poredbene (komparativne) rečenice u indikativu

Tam prudens Caesar fuit quam fortis. Cezar je bio tako razborit kao i
hrabar.
Ut, populo magistratus, ita magistratibus leges praesunt. Kao što narod
predvode magistrati, tako magistrate predvode zakoni.
Lupa, ut antiqui scriptores narrant, Romulum et Remum lacte nutrivit.
Vučica je, kako pričaju stari pisci, Romula i Rema nahranila mlijekom.
- Kad izražavaju stvarnu usporedbu, poredbene rečenice stoje u indikativu i

počinju relativnom riječju (relativ), kojoj u glavnoj rečenici odgovara
najčešće pokazna riječ (korelativ).
korelativ relativ korelativ relativ

tam tako……… quam kao tantus tolik…… quantus kolik
tot toliko……… quot koliko idem isti……… ac, atque kao
talis takav……… qualis kakav ita, sic tako…… ut, sicut kao što, kako
- Ut (kao što, kako) može stajati i bez korelativa u glavnoj rečenici.
Posljedične (konsekutivne) rečenice u konjunktivu

Prave posljedične (konsekutivne) rečenice
Prave posljedične rečenice prepoznajemo po stvarnim ili pomišljenim izrazima u
glavnoj rečenici i po izrazima koji stoje u glavnoj rečenici: ita, sic, adeo, tam tako; talis
takav; tantus tolik. Počinje veznikom ut da i niječno: ut non da ne.
76
Verres Siciliam ita perdidit, ut ea restitui in antiquum statum nullo modo possit.
Ver je tako upropastio Siciliju da se nikako ne može vratiti u staro stanje.
Iza izraza sunt ima ih; inveniuntur, reperiuntur nalaze se, posljedične rečenice
započinju odnosnom zamjenicom qui, quae, quod, koja zadržava svoje značenje koji, koja,
koje.
Sunt homines qui die dormiant, nocte laborant. Ima ljudi koji danju spavaju, noću
rade.
Konjunktiv u pravim posljedičnim rečenicama stoji apsolutno, tj. u onom vremenu u
kojem bi stajao da je rečenica nezavisna.
Posljedične rečenice stoje i uz izraze:

a) fit ut događa se; fieri potest ut moguće je da; accidit ut, evenit ut, contingit ut
događa se da; a konjunktiv uz te izraze stoji apsolutno, kao u pravim posljedičnim
rečenicama. Ali kad su ti izrazi u perfektu (factum est, fieri potuit, accidit, evenit
contigit), posljedične rečenice stoje u konjunktivu imperfekta prema C.T.
Fieri potest ut amici inimici fiant. Moguće je da prijatelji postanu neprijatelji.
b) uz sequitur ut slijedi da; restat ut, relinquitur ut, reliquum est ut preostaje da;
mos est ut, consuetudo est ut običaj je da – konjunktiv stoji kao i u pravim
posljedičnim rečenicama, tj. u onom vremenu u kojem bi glagol bio da je rečenica
nezavisna.
Veznik je ut da i niječno ut non da ne

Nos abis, sequitur ut maneas. Ne odlaziš, slijedi (znači) da ostaješ.
Posljedične rečenice s quin

Kad je u glavnoj rečenici jedan od niječnih ili upitnih izraza, ako što su nemo est
nema nikoga, nihil est nema ničega, nullus homo est nema nijednog čovjeka, quis est? Ima
li koga?..., posljedične rečenice počinju s quin koji stoji umjesto nominativa qui non, quae
non, quod non. Ostali se zanijekni padeži zamjenice qui, quae, quod ne zamjenjuju s quin.
Konjunktiv uz quin često prevodimo kondicionalom.
I sljedeći niječni i upitni izrazi, povezani s quin uvode posljedične rečenice:
non dubito quin non est dubium quin

ne sumnjam da nema sumnje da
quis dubitat quin non multum abest quin
tko sumnja da ne treba mnogo da
nihil praetermitto quin non retineor quin
ništa ne propuštam da ne suzdržavam se da
Non est dubium quin Cicero optimus orator Romanus fuerit. Nema sumnje da je
Ciceron bio najbolji rimski govornik.
Quin u ovim izrazima prevodimo: da ili da ne. Posljedične rečenice s quin slažu se s
glavnom rečenicom po C.T., ali ima i primjera apsolutne uporabe konjunktiva.
77
Pogodbene (hipotetičke ili kondicionalne) rečenice
Pogodbena rečenica izražava uvjet (pogodbu) pod kojim se događa radnja glavne
rečenice, dok glavna rečenica izražava posljedicu tog uvjeta, odnosno te pogodbe. Pogodbena
rečenica obično stoji na prvom mjestu pa se stoga zove protaza, tj. prednja (protasis od
grčkog glagola proteino = stavljam naprijed), a glavna dolazi iza nje, pa se zove apodoza, tj.
stražnja (apodosis od grčkog glagola apodidomi = vraćam, stavljam natrag). Protaza i
apodoza zajedno čine hipotetički period. Protaza počinje veznikom si ako, da, kad, li,
zanijekana veznikom nisi, katkada ni i si non ako ne, da ne, kad ne, ne…li. Razlikujemo tri
vrste hipotetičkih perioda: realni, potencijalni i irealni.
Realne pogodbene rečenice

Realne pogodbene rečenice izražavaju pogodbu koja se smatra stvarnom, bez pitanja
ostvaruje li se doista ili ne ostvaruje. U realnom hipotetičkom periodu stoji i u protazi i u
apodozi bilo koje vrijeme indikativa. Veznik si prevodimo ako, li, a nisi ako ne, ne li
Si laboramus, habemus. Ako radimo, imamo.
Si laboravimus, habuimus. Ako smo radili, imali smo.
Si laborabimus, habebimus. Ako budemo radili, imat ćemo.
Si laboraverimus, habebimus. Ako uradimo, imat ćemo.
Futur II. prevodimo prezentom svršenoga glagola.
U realnoj protazi ipak susrećemo konjunktiv (coniunctivus eventualis) kad se u njoj
nalazi neodređen subjekt (tu ili quis):
Memoria minuitur, nisi eam exerceas. Pamćenje slabi ako ga ne vježbaš.
Turpis excusatio est, si quis contra rem publicam se amici causa fecisse fateatur.
Glupa je isprika, ako netko prizna da je radio protiv države radi prijatelja.
Potencijalne pogodbene rečenice

U tim je rečenicama moguća pogodba, pa je moguća i njezina posljedica. U protazi i u
apodozi za sadašnjost stoji konjunktiv prezenta koji se na hrvatski prevodi kondicionalom
sadašnjim nesvršenoga glagola, a za prošlost konjunktiv perfekta koji se na hrvatski jezik
prevodi kondicionalom sadašnjim svršenoga glagola. Veznici su si ako, li, a nisi ako ne, ne li.
Si diligenter laboremus, melius vivamus. Ako bismo marljivo radili, bolje bismo
živjeli.
Si didicerimus, sciverimus. Ako bismo naučili, znali bismo.
Irealne pogodbene rečenice

U tim rečenicama nema pogodbe, pa nema ni posljedice. U protazi i u apodozi stoji za
sadašnjost konjunktiv imperfekta, a za prošlost konjunktiv pluskvamperfekta.
U hrvatskom prijevodu stoji:

a) za sadašnjost: u protazi: da s prezentom ili kad s kondicionalom sadašnjim
b) za prošlost: u protazi: da s perfektom; u apodozi: kondicional prošli
Veznici su si ako, kad, da; i nisi ako ne, kad ne, da ne.
Si laborares, haberes. Da radiš (Kad bi radio) imao bi.
Si laboravisses, habuisses. Da si radio, bio bi imao.
78
Namjerne (finalne) rečenice u konjunktivu
Namjerne rečenice su zavisne rečenice koje izražavaju namjeru subjekta glavne
rečenice i stoje iza veznika ut da; ne da ne; neve i da ne, kad se rečenica niječno nastavlja i
quo (ut eo) da (što) uz komparativ. Prepoznaju se po tome što u glavnoj rečenici stoje ili se
po smislu razumijevaju izrazi kao:
Ideo, idcirco, propterea zato; ea condicione pod tim uvjetom; eo consilio, ea mente
s tom namjerom
Radnja namjerne rečenice uvijek se smatra istodobnom s radnjom glavne rečenice.
Prema pravilu o slaganju vremena, u namjernoj rečenici stoji konjunktiv prezenta kad je u
glavnoj rečenici jedno od glavnih vremena.
Venio ut vos salutem. Dolazim vas pozdraviti. (s namjerom da vas pozdravim).

Curre ne tarde venias. Trči da ne dođeš kasno (ne zakasniš).
Abeo ne id videam neve audiam. Odlazim da to ne vidim i ne čujem.
Difficulter laboramus quo facilius vivamus. Teško radimo da bismo lakše živjeli (da
što lakše živimo).
Kad je predikat glavne rečenice u historijskom vremenu, u zavisno-namjernoj rečenici

stoji konjunktiv imperfekta.
a) Audite ut discatis! Slušajte da naučite!

Venio ut te videam! Dolazim da te vidim!
b) Audivimus ut disceremus! Slušali smo da naučimo!

Veni ut te viderem! Došao sam da te vidim!
Namjerna rečenica može početi i odnosnom zamjenicom qui, quae, quod da (koji, -a,
-e da). To je odnosna zamjenica s namjernim smislom:
a) Hostium dux legatos mittit, qui pacem petant. Neprijateljski vojskovođa šalje
poslanike da traže mir.
b) Hostium dux legatos misit, qui pacem peterent. Neprijateljski je vojskovođa
poslao poslanike da traže mir.
79
vrsta rečenice veznici način
a) upitne zamjenice:
quis, quid; qui, quae, quod
b) upitni pridjevi:
qualis, -e kakav
quantus, 3 kolik
uter, -a, -um koji (od dvojice)
c) upitni prilozi:
upitne cur zašto, quando kada, konjunktiv po C. T.
(interogativne) quomodo kako, ubi gdje,
unde odakle, quo kamo
qua kuda
d) upitne čestice:
utrum…an da li…ili
ne da li, li – enklitika
num zar nonne zar ne
namjerne ut da; ne da ne konjunktiv po C. T.
(finalne) quo da što (uz komp.) (samo prezent i imperfekt)
iza verba postulandi ut da; ne da ne kao namjerne
(glag. zahtjevanja)
iza verba impediendi ne da, da ne kao namjerne
(glag. sprečavanja) quominus da, da ne
iza verba timendi ut da, da ne konjunktiv po C. T.
(glag. bojazni) ne da, da ne
posljedične ut da; ut non da ne konjunktiv apsolutno
(konsekutivne) quin da, da ne konjunktiv po C. T.
postquam pošto; ut, bui, ubi
primum, simul, simulac,
simultque čim, kad, kako; indikativ
vremenske dum, donec, quoad dok (bilo koje vrijeme)
(temporalne) antequam, priusquam prije
nego; cum kad (temporale)
80
konjunktiv po C. T.
cum kad (historicum) (samo imperfekt i plperf.)
quia jer; quoniam kad već,
budući da; quod što jer indikativ
uzročne
(kauzalne) quod što, jer; konjunktiv po C. T.
cum budući da (causale)
etsi iako; etiamsi, tametsi iako, indikativ
ma da; quamquam premda
dopusne
(koncesivne) cum premda (concessivum); konjunktiv po C. T.
licet makar; quamvis ma kako,
ma koliko; ut pa makar, pa neka
quam kako, kao; quot koliko; indikativ
qualis kakav; quantus kolik;
ac, atque kao, nego; ut, sicut,
quem-admodum kao što, kako
poredbene
(komparativne)
quasi, proinde quasi, proinde konjunktiv po C. T.
ac si, tamquam, tamquam si,
velut, velut si kao da
pogodbene
(kondicionalne)
1. realne pogodbene si ako; nisi ako ne protaza i apodoza
rečenice indikativ
2. potencijalne pogodbene si ako, kad; protaza i apodoza
rečenice nisi ako ne, kad ne konjunktiv prezenta
(rijetko perfekta)
protaza i apodoza
konjunktiv imperfekta za
3. irealne pogodbene si da, nisi da ne sadašnjost;
rečenice konjunktiv pluskvamperf. za
prošlost
odnosne qui, quae, quod indikativ
(relativne)
odnosne rečenice qui, quae, quod konjunktiv po C. T.
namjernog značenja
uzročnog značenja
posljedičnog značenja
dopusnog značenja
81
REČENICA
NEGACIJA
Puella nautam non expectat. Djevojka ne čeka mornara.
Puella, nautam ne expecta! Djevojko, ne čekaj mornara!
- Uz vremena indikativa (izjavnog načina, koji izražava stvarnu radnju)

negacija je non i stoji ispred glagola ako negira cijelu rečenicu, a ako
negira samo jednu riječ stoji ispred te riječi. Uz imperativ (zapovjedni
način), kad izražavamo zabranu, negacija je ne.
IZRAŽAVANJE USPOREDBE
Quintus audacior quam Antonius est. Kvint je hrabriji od Antonija. (nego
Antonije)
- Usporedbu izražavamo komparativom s quam. Imenica s kojom

uspoređujemo stoji u padežu koji zahtijeva njezina služba u rečenici.
- Ista rečenica može se izreći na drugi način:
Quintus audacior Antonio est. U tom primjeru stoji komparativ + ablativ
(bez quam).
- U izrazima u kojima se komparativ nalazi sam, bez nadopune, taj
komparativ prevodimo s dosta, jako + pozitiv pridjeva koji je u
komparativu.
Marcus fortior est. Marko je dosta (jako) hrabar.
- Kad usporedbu izražavamo superlativom, tj. kad želimo istaknuti najjače
svojstvo osobe, stvari ili pojave u odnosu na nekoga ili nešto drugo,
superlativ stoji uz genitiv. U genitivu stoji onaj ili ono s čim se netko ili
nešto uspoređuje. Takvu usporedbu možemo izreći i superlativom + e (ex)
+ ablativ.
Fabii omnium Romanorum audacissimi erant.
Fabii ex omnibus Romanis audacissimi erant.
Fabijevci bijahu najodvažniji od svih Rimljana.
- Treba razlikovati pravi superlativ od elativa. Elativ je superlativ kojim se,

bez usporedbe, izriče vrlo visok stupanj nekog svojstva.
Omnium puellarum Iulia pulcherrima est. Julija je najljepša od svih
djevojaka. (pravi superlativ)
82
Iulia pulcherrima est. Julija je vrlo lijepa. (elativ)
Odgovaranje na pitanja
Na pitanje se potvrdno odgovara:
a) ponavljanjem riječi na koju se pitanje odnosi
Vidistine hoc miraculum? Jesi li vidio ovo čudo? Vidi. Vidio sam.
b) riječima ita, etiam, vero, sane da, uistinu
Cantabistine? Hoćete li pjevati? Ita. Da.
Niječno se odgovara:
a) negacijom non uz riječ na koju se odnosi pitanje
Potestisne venire? Možete li doći? Non possumus. Ne možemo.
b) riječima minime, numquam, nullo modo
Veniesne in senatum? Hoćeš li doći u senat? Minime. Nipošto.
Upotreba konjunktiva u nezavisnim rečenicama
Konjunktivom se izriče: 1) ZAPOVIJED (kao i imperativom)

- za izricanje zapovijedi upotrebljava se 2. i 3. lice sg. i pl. konjunktiva
prezenta
Discas! Uči! 2. l. sg. Scribat! Neka piše! 3. l. sg.

Audiatis! Slušajte! 2. l. sg. Laudent! Neka hvale! 3. l. pl.
- ovaj konjunktiv se naziva konjunktiv zapovijedi ili CONIUNCTIVUS

IUSSIVUS (jusivni konjunktiv).
2) ZABRANA (uz negaciju ne)

- upotrebljava se konjunktiv pz. u 2. i 3. licu singulara i plurala
- stroga zabrana izriče se konjunktivom perfekta
Ne venias! Ne dolazi! 2. l. sg.

Ne credant! Neka ne vjeruje! 3. l. sg
Ne id faceritis! Da niste to učinili! 2. l. pl.
Ne fugeris! Da nisi pobjegao! 2. l. sg.
- ovaj konjunktiv se naziva konjunktiv zabrane ili CONIUNCTIVUS

PROHIBITIVUS (prohibitivni konjunktiv).
3) MOGUĆNOST
- izriče se konjunktivom prezenta i perfekta za sadašnjost, a imperfekta za
prošlost
- uz taj konjunktiv dolazi najčešće upitna zamjenica
- prevodi se našim kondicionalom I. ili II. ili glagolom moći i infinitivom
- negacija non
Quis dicat? Tko bi rekao?

Quis dixerit? Tko može reći?
Quis crederet? Tko bi bio vjerovao?
83
- ovaj konjunktiv se naziva konjunktiv mogućnosti ili CONIUNCTIVUS
POTENTIALIS (potencijalni konjunktiv).
4) POTICANJE
- upotrebljava se 1. l. pl. konjunktiva prezenta
- negacija ne
Discamus! Učimo!
Ne fugiamus! Ne bježimo!
- ovaj konjunktiv se naziva konjunktiv poticanja ili CONIUNCTIVUS

ADHORTATIVUS (adhortativni konjunktiv).
5) ŽELJA
- ispunjiva želja izriče se konjunktivom prezenta (rjeđe perfekta), a neispunjiva
želja izriče se konjunktivom imperfekta za sadašnjost, a pluskvamperfekta za prošlost
- uz neispunjivu želju često dolazi riječ utinam kamo sreće, o da
- negacija ne
Laudetur! Neka je hvaljen!

Discipuli melius discant! O da učenici bolje uče!
Utinam Caesar ne necatus esset! Kamo sreće da Cezar nije ubijen!
Utinam populus Romanus unum collum haberet! Kamo sreće da rimski
narod ima jedan vrat!
- ovaj konjunktiv se naziva željni konjunktiv ili CONIUNCTIVUS

OPTATIVUS (optativni konjunktiv).
6) SUMNJA ili KOLEBANJA

- izriče se konjunktivom prezenta za sadašnjost, a konjunktivom imperfekta za
prošlost
- negacija non uvijek dolazi uz upitne riječi
Quid legam? Što da čitam?

Quid facerem? Što je trebalo učiniti?
Cur non gaudeamus? Zašto da se ne veselimo?
- ovaj konjunktiv se naziva konjunktiv sumnje ili kolebanja ili

CONIUNCTIVUS DUBITATIVUS ili DELIBERATIVUS (dubitativni
konjunktiv).
Imena mjesta bez prijedloga na pitanja:

kamo?, odakle?, gdje?
KAMO?
Romam eo.
84
Athenas eo.
Carthaginem eo.
Pompeios eo.
Pharum eo.
- na pitanje kamo? ne koristi se prijedlog uz imena gradova i manjih otoka

- od općih imenica u akuzativu bez prijedloga koriste se:
domus, -us, f. – kuća Domum eo.
rus, ruris, f. – selo Rus eo.
- ovakav akuzativ naziva se akuzativ cilja.
ODAKLE?
Roma eo.
Athenis eo.
Chartagine eo.
Pompeis eo.
Pharo eo.
domo eo.
rure eo.
Idem iz (od) Rima, Atene, Kartage….
- na pitanje odakle? imena gradova, manjih otoka te domus i rus koriste se u
ablativu bez prijedloga (ablativ odvajanja).
GDJE?
Romam fui. – stari L
Athenis fui.
Pompeis fui.
Carthagine fui.
Phari fui.
Domi fui.
Ruri fui.
- imena gradova i manjih otoka te domus i rus na pitanje gdje? koriste se bez
prijedloga: singularia tantum 1. i 2. deklinacije i imenice domum i rus koriste se u
starom lokativu, a ostala imena u ablativu (pluralia tantum 1. i 2. deklinacije i
singularia tantum ostalih deklinacija) (ablativ mjesta).
85
SADRŽAJ
Uvod u gramatiku latinskog jezika………..………………………2

Imenice……………………………………………………………6
Pridjevi…………………………………………………………..13
Komparacija pridjeva……………………………………………15
Zamjenice………………………………………………………..19
Brojevi…………………………………………………………...25
Glagoli...........................................................................................29
Pregled najčešćih glagola u latinskom jeziku................................53
Tablični prikaz glagola…………………………………………..55
Prijedlozi………………………………………………………....59
Prilozi…………………………………………………………….60
Veznici…………………………………………………………...63
Konstrukcije……………………………………………………...64
Sintaksa zavisne rečenice………………………………………...69
Rečenica (ostalo)…………………………………………………81
Sadržaj…………………………………………………………....85
86
87

Gramatika Latinskog Jezika (1 I 2 Razred)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gramatika Latinskog Jezika (1 I 2 Razred)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Leonardo Šardi

Selnica, 15. 08. 2007.

NAGLASAK U LATINSKOM JEZIKU

- u latinskom jeziku postoje dva izgovora:

Glasovne skupine Izgovor Primjer Izgovor

Glasov Izgovor primjer izgovor

ae* ai/aj e aetas aitas/ajtas etas

* Kad u dvoglasnicima ae i oe treba izgovoriti oba glasa, iznad drugoga

1) PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI:

2) NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI:

* Riječi koje se dekliniraju imaju:

- Osnova imenica završava na -a, N na -a, a G na -ae

Druga ili o-deklinacija

- Osnova imenica o-deklinacije završava na -o. Genitiv svih imenica o-

populus,-i, m. – narod templum,-i, n. – hram

liber, -bri, m. – knjiga vir, -i, m. – muž

IZNIMKA: deus, i, m. – bog

Treća ili mješovita deklinacija

- Svim imenicama III. deklinacije zajednički je nastavak za G -is. Prema

navis, navis, f. – brod

IZNIMKA: OSOBITOSTI U OBLICIMA IMENICA III. DEKLINACIJE

IV. ili u-deklinacija

- Osnova imenica IV. ili u-deklinacije završava na -u-. Nominativ jednine

gustus, gustus, m. – ukus gelu, gelus, n. – led

domus, domus, f. – kuća

Peta ili e-deklinacija

- Osnova imenica te deklinacije završava na –e. Imenice su ženskoga roda i u

res, rei, f. – stvar dies, diei, m. – dan

1) samo akuzativ: pessum – na propast

vis, f. – sila opis, f. – pomoć

5) indeclinabilia – imenice koje se ne dekliniraju

- Singularia tantum su imenice koje se upotrebljavaju samo u jednini. To su

Deklinacija grčkih imenica

Pridjevi I. i II. (a- i o-) deklinacije

- Pridjevi koji pripadaju I. i II. deklinaciji dekliniraju se kao imenice. U toj

Pridjevi na –us, -a, -um

- S obzirom na broj završetaka u N, razlikujemo tri skupine pridjeva III.

- Pridjevi III. deklinacije pripadaju i-osnovama, što znači da u Ab završavaju

pridjevi s tri završetka: acer, acris, acre oštar

Pridjevi s dva završetka Pridjevi s jednim završetkom

- U latinskom jeziku opisni pridjevi imaju tri stupnja: gradus positivus

Pridjev u pozitivu Komparativ

- Komparativi se dekliniraju po III. deklinaciji, kao imenice s osnovom na

Pridjev u pozitivu Superlativ

Pridjev u pozitivu Superlativ

- Šest pridjeva koji u N završavaju na -illis, superlativ tvore tako da im se u

Pridjev u pozitivu Superlativ

Pozitiv Komparativ Superlativ

Pozitiv Komparativ Superlativ

- KOMPARATIVI I SUPERLATIVI BEZ POZITIVA

Prema prijedlogu Komparativ Superlativ

- PRIDJEVI S DVOSTRUKIM SUPERLATIVOM

Pozitiv Komparativ Superlativ

- PRIDJEVI BEZ SUPERLATIVA

Pozitiv Komparativ Superlativ

- KOMPARATIVI I SUPERLATIVI DVAJU NESKLONJIVIH

Pozitiv Komparativ Superlativ

Posvojne zamjenice (Pronomina possesiva)

- Latinski jezik ima zamjenice za 1. i 2. lice jednine i množine.

- Latinski jezik nema oblika za osobnu zamjenicu 3. l. jednine, pa te oblike

- G eius upotrebljava se kao posvojna zamjenica za 3. l. jednine u značenju

Pokazne zamjenice (Pronomina demonstrativa)

N/n nema oblika