GLASOVNE PROMJENE

1. glasovne promjene
1. 1. jednačenje suglasnika po zvučnosti
1. 2. jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe
1. 3. gubljenje suglasnika
1. 4. palatalizacija
1. 5. sibilarizacija
1. 6. jotacija
1. 7. epentetski l
1. 8. nepostojani a
1. 9. nepostojani e
1. 10. navezak
1. 11. vokalizacija
2. provođenje više glasovnih promjena
3. vježba

SADRŽAJ
• Glasovne su promjene promjene glasova koje
nastaju iz dvaju razloga – kako bi se olakšao
izgovor riječi ili prilikom promjene oblika riječi.

Prema tome razlikujemo fonološki i

morfološki uvjetovane glasovne promjene.
fonološki uvjetovane morfološki uvjetovane
• provode se radi lakšega • nastaju zbog gramatičkih
izgovora promjena oblika riječi i
• nastaju zbog promjene tvorbenih kategorija –
prirode fonema ili njegove tvorba uvećanica,
raspodjele unutar morfema umanjenica i zbirnih
imenica.
• vrste:
• vrste:
1. JEDNAČENJE
SUGLASNIKA PO
1. PALATALIZACIJA
ZVUČNOSTI 2. SIBIBLARIZACIJA
2. JEDNAČENJE 3. JOTACIJA
SUGLASNIKA PO MJESTU 4. EPENTETSKI L
TVORBE 5. NEPOSTOJANI A
3. GUBLJENJE SUGLASNIKA 6. NEPOSTOJANI E
7. NAVEZAK
8. VOKALIZACIJA
• Kada se jedan pokraj drugoga nađu dva suglasnika
različita po zvučnosti, prvi se suglasnik mijenja
prelazeći u svoj zvučni ili bezvučni parnjak.

1. zvučni + bezvučni > bezvučni (vrabac > vrapca)

2. bezvučni + zvučni > zvučni (svjedočiti > svjedodžba)

Jednačenje suglasnika po
zvučnosti
zvučni b d g dž đ ž z / / /
bezvuč p t k č ć š s f c h
ni
vrabac – vrabca > vrapca b>p

svjedočiti – svjedočba > svjedodžba č > dž

pred + postaviti – predpostaviti > pretpostaviti d>t
drug + čiji – drugčiji > drukčiji g>k
smeđ + kast – smeđkast > smećkast đ>ć
lažac – lažca > lašca ž>š
nizak – nizka > niska z>s
ODSTUPANJA OD PROVOĐENJA JEDNAČENJA PO
ZVUČNOSTI

1. d ispred c, č, ć, s, š ne prelazi u t
(napredak – napredci, odčepiti, odćušnuti, odstajati, odšetati)
2. d u prefiksima ispod- i iznad- ne prelazi u t
(iznadprosječan, ispodprosječan)
3. u riječima latinskoga porijekla koje počinju na ad-
(adhezija, adherencija) i sub- iza kojeg slijedi p (subpolaran)
4. u nekim posuđenicama i stranim imenima
(gangster, Habsburgovac)
• Kada se jedan pokraj drugoga nađu dva suglasnika različita
po tvorbenome mjestu, prvi se suglasnik zamjenjuje onim
suglasnikom koji je po mjestu tvorbe jednak drugome
suglasniku.

1. n ispred b, p prelazi u m
(bonbon > bombon)
2. s i z ispred š, ž, č, ć, đ, dž, lj, nj i j prelaze u š i ž
(čest – česći > češći, kosac – kosče > košče)
3. h ispred č i ć prelazi u š
(trbuh – trbuhčić > trbuščić)

Jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe

zubni n nenepča s z h
ni
dvousne m nepčani š ž š
ni

1. n (b) > m

stan + beni – stanbeni > stambeni

2. s (nj, lj) > š

prositi – prosnja > prošnja, misao – mislju > mišlju

3. z (lj, nj) > ž

snalaziti – snalazljiv > snalažljiv, kazniti – kaznjiv > kažnjiv

4. h (č) > š

orah + čić – orahčić > oraščić

ODSTUPANJA OD JEDNAČENJA PO TVORBENOME MJESTU

1. n ne prelazi u m ispred p i b u prefiksu izvan-

(izvanbračni, izvanbrodski, izvanparnični, izvanpansionski)
2. n ne prelazi u m ispred p i b na granici dviju osnova
(jednput, crvenperka, stranputica, vodenbuba, maskenbal,
vodenbuha)
3. s i z ne prelaze u š i ž na granici prefiksa i osnove koja
započinje na j, lj, nj (izjednačiti, iznjedriti, razljutiti, sljubiti,
raznjihati)
4. s, z i h ne prelaze u š i ž ispred lj i nj koji su nastali kraćenjem
jata (snježan, posljednji, ozljeda, sljepoća, snjegovi, sljedbenik)
• Kada se jedan pokraj druga nađu dva ista suglasnika, oni
se jednače i jedan se suglasnik gubi.

1. u prefiksalnoj tvorbi
(od + dijeliti – oddijeliti > odijeliti, bez + zvučan – bezzvučen >
bezvučan)

2. nakon glasovnih promjena

(bez + subjektan – bezsubjektan > bessubjektan > besubjektan, iz
+ šarati – izšarati > iššarati > išarati)

gubljenje suglasnika (1)

ODSTUPANJA OD GUBLJENJA SUGLASNIKA

1. u superlativima pridjeva čiji komparativ

započinje sa j (najjači,
najjasniji,najjaloviji)
2. radi očuvanja korijena riječi
(poddijalekt, naddržavni, naddruštveni,
nuzzarada)
• Osim gubljenja suglasnika zbog pojave dvaju istih suglasnika,
u riječima se gube i suglasnici d, t i s.

1. d i t u suglasničkim skupinama stn, štnj, zdn, ždnj

(mjestni – mjesni, nuždni – nužni, godištnji – godišnji, slastni – slasni)
2. d i t u izvedenicama i umanjenicama imenica na -dak, -tak, -dac, -tac
u kojima je a nepostojan
(patak – pače, želudac – želuca)
3. d i t ispred št
(godpodština – gospoština, hrvatština – hrvaština)
4. nekada ispred c, č, ć
(otca – oca; ALI: sudac – suca i sudca, zadatak – zadaci i zadatci)
5. s u -ski iza č, ć, s, š
(nogometašski – nogometaški, mladićski – mladićki, ribičski – ribički)

gubljenje suglasnika (2)

ODSTUPANJA OD GUBLJENJA SUGLASNIKA

1. kada d i t imaju razlikovnu ulogu

(grozdni od grozd i grozni od grozan, prstni od prst i prsni od
prsa, krastni od krasta, krasni od krasan)
2. t u skupini stn u izvedenicama riječi stranoga porijekla
(aoristni, azbestni, tekstni, protestni, kontrastni)
3. t i d u posvojnim pridjevima na -dac, -tac, -dak, -tka i -tak
(mladčev, sudčev, svetčev)
4. t i d u umanjenicama imenica na -dac, -tac, -dak, -tka i -tak
(trenutčić, uradčić, imetčić, motčica)
• Palatalizacija je glasovna promjena u kojoj se:

1. glasovi k, g i h ispred e i i mijenjaju u č, ž i š

vojnik – vojniče, duh – duše, vrag – vraže, stigoh – stiže, peku –

pečem

2. glasovi c i z ponekad se ispred e ili i mijenjaju u č i ž

zec – zeče, knez – kneže, ulica – uličica, učiteljica - učiteljičin

palatalizacija
ODSTUPANJA OD PALATALIZACIJE:

1. k, g i h ispred sufiksa -ica

kolega – kolegica, točka – točkica, buha - buhica
2. ispred sufiksa -in kod pridjeva nastalih od
hipokoristika

maca – macin, seka – sekin, baka – bakin

Sibilarizacija je glasovna promjena u kojoj se
glasovi k, g i h ispred i mijenjaju u c, z i s.

vojnik – vojnici, pruga – pruzi, duh – dusi

sibilarizacija
ODSTUPANJE OD SIBILARIZACIJE

1. imenice koje u osnovi imaju jedan suglasnik

(aga – agi, saga – sagi, liga – ligi, kika – kiki)
2. hipokoristici ženskoga roda
(baka – baki, koka – koki, seka – seki)
3. ženska vlastita imena i prezimena
(Anka – Anki, Draga – Dragi, Gliha - Glihi)
4. pripadnice naroda (etnika)
(Indijka – Indijki, Amerikanka – Amerikanki, Ličanka – Ličanki)
5. imena naseljenih mjesta (toponimi) ženskoga roda
(Lika – Lici, Krka – Krki, Kartaga – Kartagi)
6. imenice na -cka, -ska, -zga, -čka, -ćka, -tka
(mazga – mazgi, patka – patki, lijeska – lijeski, packa – packi, vračka – vrački,
praćka – praćki)
7. imenice kojima osnova završava na suglasnike od kojih je zadnji g
(sfinga – sfingi, tezga – tezgi, mazga - mazgi)
DOZVOLJENE DVOSTRUKOSTI (DUBLETE)

1. u dativu i lokativu nekih zemljopisnih imena ženskoga

roda s jednosuglasničkim završetkom osnove
(Lika – Lici – Liki)

2. u dativu i lokativu nekih zemljopisnih imena na -ska, -

ška (Aljaska – Aljaski – Aljasci, Gradiška –
Gradiški – Gradišci)

3. u dativu i lokativu nekih imenica sa završetcima -ska, -

tka, vka

(guska – guski – gusci, bitka – bitki – bitci, travka –

travci – travki)
Jotacija je glasovna promjena u kojoj se nepalatali k, g, h, c,
t, d, s, z, l i n stapaju s palatalom j u palatale č, ć, ž, š, đ, lj i nj.

jotacija
nepalatal palatal palatal

k č skak(ati) + jem = skačem, plak(ati) + jem = plačem

g ž strog + ji = stroži, blag + ji = blaži

h š suh + je = suše, mah(ati) + je = maše

c č klic(ati) + jem = kličem, mic(ati) + jem = mičem

t ć kret(ati) + ju = kreću, sret(ati) + jem = srećem

d đ mlad(i) + ji = mlađi, glad + ju = glađu

s š sis(ati) + jem = sišem, pis(ati) + jem = pišem

z ž niz(ati) + jem = nižem, brz + ji = brži

l lj zagrl(iti) + jaj = zagrljaj, dal(ek) + ji = dalji

n nj jesen + ji = jesenji, tan(ak) + ji = tanji

 Epenteza ili epentetski l umetanje je glasa l
kada se iza glasova p, b, m i v nađe glas j.

nepalatal epenteza primjer

+ palatal j
p plj kap – kapljica, glup – gluplji
b blj grob – groblje, rob – roblje
m mlj um – bezumlje, grm – grmlje
v vlj nabaviti – nabavljati, pretpostaviti –
pretpostavljam

epentetski l
Nepostojani je a glasovna promjena u kojoj se
samoglasnik a u nekim oblicima riječi gubi, a u
drugima pojavljuje.

gubi: konac – konca, momak – momka, ručak – ručka

pojavljuje: borca – boraca, momak – momaka, daske

– dasaka

nepostojani a
Najčešće se javlja u:

1. N jednine nekih imenica muškoga roda

borac – borci, momak – momci
2. A jednine imenica muškog roda koje znače što neživo
nokat – A nokat (ALI: borac – borca)
3. G množine nekih imenica muškoga roda
borac – boraca, momak – momaka, ručak – ručaka, doručka –
doručaka
4. G množine nekih imenica ženskoga roda
daska – dasaka, bačva – bačava, sestra – sestara
5. N muškoga roda nekih zamjenica
sav – sve, nikakav – nikakva, takav – takva
6. N jednine muškoga roda pridjeva i zamjenica u neodređenome
obliku
dobar – dobri, sitan – sitni, mrtav – mrtvi, snažan – snažni
Nepostojani e glasovna je promjena karakteristična
ponajviše za vlastita imena i toponime koji se iz
kajkavskoga narječja prenose u hrvatski standardni
jezik. Odnosi se na gubljenje glasa e u nekim oblicima
riječi.

Črnomerec – Črnomerca, Čakovec – Čakovca, Kumrovec –

Kumrovca, Gubec – Gupca, Franec – Franca, Ivanec – Ivanca,
Sremec – Sremca

nepostojani e
 Navezak je pokretni samoglasnik koji se može
javiti na kraju riječi, ponajviše iz stilske
obilježenosti ili lakšega izgovora, a da pritom ne
mijenja značenje riječi.

1. obvezan je:
1. kod prijedloga k ispred k, g i h (ka kući, ka guskama, ka
hramu)
2. kod prijedloga s ispred s, š, z i ž (sa sestrom, sa šibom,
sa zvijezdom, sa ženom)
3. kod prijedloga pod, nad, niz, kroz, uz i pred ispred
enklitičkih oblika zamjenica (kroza me, nada me, niza te,
preda me, uza te)
4. kod prijedloga s, pod, nad, pred ispred I osobne
zamjenica ja (sa mnom, poda mnom, nada mnom, preda
mnom)
2. neobvezan je:
1. u G (-a), D (-u) i L (-e) pridjeva i zamjenica muškoga i
srednjega roda

navezak moga oca, prema lijepomu djetetu, u starome panju

Vokalizacija je glasovna promjena u kojoj se
suglasnik l na kraju sloga ili riječi zamjenjuje
samoglasnikom o. Provodi se u sljedećim
slučajevima:

1. u glagolskome pridjevu radnome muškoga roda

(čitala – čitao, pjevala – pjevao, kuhala – kuhao)
2. u muškome rodu pridjeva
(mila – mio, nagla – nagao, topla – topao)
3. u N i A jednine imenica muškoga roda
(anđeo – anđela, kotao – kotla, posao – posla)
4. u G imenica muškoga roda na -lac
(mislilac – mislioca, nosilac – nosioca, ronilac – ronioca)
5. ispred sufiksa -ba
(seliti – seoba)

vokalizacija
 • U jednoj riječi može doći do više glasovnih
promjena. Tada ih navodimo onim redom kojim su
se i odvijale.
momak – momče = nepostojani a, palatalizacija.

• Koje su se glasovne promjene dogodile u sljedećim

riječima?
iz + šarati = izšarati = isšarati (JPZ) = iššarati (JPMT) = išarati
išarati (GUBLJENJE)
nepostojani s,
redak – retkaJPZ
nepostojani a, vokalizacija,
talac – taočepalatalizacija
gust + ji = gustji = gusći (JOTACIJA) = gušći
gust – gušći (JPMT)
zvijezd + je = zvijezdje = zvijezđe (JOTACIJA) = zviježđe
zvijezda – zviježđe (JPMT)

provođenje više glasovnih promjena

riječ postupak glasovna promjena
iscijediti iz + cijediti – izcijediti =
iscijediti
otac – oca
kazalište –
kazališni
prositi – prošnja
šiba – šiblje
žut – žući
voziti – vožnja
posla – posao
paluba – palublje
grozd – grožđe
iščistiti

Vježba