Glas i glasovne promjene

Glas može imati razlikovnu funkciju. Promjenom samo jednog glasa u riječi, dobijamo riječ potpuno novog značenja.
dan – dar; čađ – čar; pas – pad
Glas se mijenja i u neposrednom dodiru sa drugim glasom. Jedan se drugom prilagođavaju, približavaju po izgovoru,
ujednačuju. Ponekad dolazi i do ispadanja, umetanja, stapanja ili, jednostavne zamjene glasova:
o danas – današnji
o nizak – nisko
o učenik – učeniče
Do takvih pojava dolazi pod određenim uvjetima i u konkretnim glasovnim prilikama i zovemo ih glasovne promjene.
Glasovne promjene su i trag prošlosti, ali i znak razvoja jezika. Uvjete i pravila pod kojima se jedan glas mijenja u drugi
reguliraju glasovni zakoni.
Glasovne promjene svjedoče o promjenama u jeziku u različitim etapama njegovog razvoja. Glasovni zakon važi samo za
jedan (duži ili kraći) period razvoja jezika.
Palatalizacija
Zadnjonepčani suglasnici k, g, h ispred samoglasnika prednjeg reda e i i mijenjaju se u prednjonepčane suglasnike č, ž, š.
Ta pojava naziva se prva palatalizacija.
Zadnjonepčani suglasnici, odnosno velari, po toj promjeni prelaze u prednjonepčane ili palatalne suglasnike,
palataliziraju se.
Palatalizacija se sprovodi i u ovim oblicima riječi:
1. u vokativu jednine imenica muškog roda sa osnovom na k, g, h:
a) k > č: učenik > (učenik – e) > učeniče; vuk > vuče; rođak > rođače; junak > junače;
b) g > ž: vrag > vraže; Bog > Bože; beg > beže;
c) h > š: orah > oraše; siromah > siromaše;
2. u oblicima množine imenica oko i uho:
oko > oči, očiju, očima; uho > uši-ušiju-ušima;
3. u prezentu glagola čija se infinitivna osnova završava na k, g, h, kad se oni nađu ispred e:
tučem, tučeš, tuče (tuku); tečem, tečeš, teče (teku); vučem, vučeš, vuče (vuku), strižem, strižeš, striže (strigu)...;
4. u aoristu nekih glagola:
rekoh > reče, digoh > diže, podigoh > podiže, stigoh > stiže
5. u vokativu jednine imenica koje se završavaju na c i z:
otac > oče; mjesec > mjeseče; knez > kneže; vitez > viteže;
6. u umanjenicama (deminutivima) i uvećanicama (augmentativima), te nekim drugim izvedenicama:
noga > nožica > nožetina, krug > kružić, kružetina; vuk > vučica, muha > mušica; drug > družina; prah > prašina; grah >
grašak; dah > dašak...
7. u tvorbi nekih glagola:
sluga > služiti, krug > kružiti, suh > sušiti, trka – trčati...
8. u tvorbi nekih pridjeva:
siromah > siromašan, strah > strašan...

Odstupanja od prve palatalizacije imamo i u ovim slučajevima:

1. u oblicima pridjeva, zamjenica i brojeva:

mlak – mlakim, blag – blagim, jak – jakim, ovoliki – ovolikim, toliki – tolikim, drugi – drugim...
2. u oblicima imenica ispred nastavka -e:
vjesnike, ruke, sluge, pruge, snahe, muhe..
3. u oblicima pridjeva izvedenih ispred nastavka –in, kad se ti pridjevi tvore od imenica:
vaga – vagin, snaha – snahin, banka – bankin, Senka – Senkin, Blanka – Blankin, Salko – Salkin...