GLASOVNE PROMJENE

Fonoloki uvjetovane alternacije (zamjene). Do njih dolazi zbog prirode samoga

fonema, odnosno drugaije raspodjele fonema unutar morfema. Ovoj skupini
pripadaju jednaenja suglasnika (po zvunosti i po mjestu tvorbe) te udvajanje
i ispadanje suglasnika.
Morfoloki uvjetovane alternacije (zamjene) nisu uvjetovane prirodom samog
fonema, nego nekom gramatikom kategorijom (pade, lice) ili tvorbenom
kategorijom (umanjenica, uveanica, zbirna imenica i sl.). Morfoloki je uvjetovano
nepostojano a (kratak kratki), nepostojano e (akovec akovca), prijeglas
(poljom > poljem), navezak (tad tada), zamjena l sa o (itao itala),
palatalizacija (prah praina), sibilarizacija (oblak oblaci), jotacija (cvijet
cvijee) te alternacije ije, je, e i i (zvijer zvjerad).

NEPOSTOJANO A se gubi i ponovno javlja u razliitim oblicima iste rijei:

u N jd. i G mn. nekih imenica: vrabac, vrapca, vrapci, vrabaca, narana, narane,
narane, naranaa, izloba, izlobe, izlobe, izloaba
u N jd. pridjeva (neodreeni oblik): umoran, umorna; modar, modra; bistar, bistra;
dugaak (neodreeni vid), dugaki (odreeni vid); vjean, vjeni, siguran, sigurni
u N jd. nekih zamjenica: kakav, kakva; sav, svega; nekakav, nekakva
NEPOSTOJANO E je onaj e koji se u kajkavskim imenima mjesta i prezimenima javlja
samo u nekim oblicima. Kada se mjesna imena (toponimi) prenose iz mjesnih govora u
knjievni jezik, zadravaju neka svoja izvorna obiljeja. Javlja se
u N i A kajkavskih imena mjesta: Belec Belca; akovec akovca; Ivanec Ivanca;
Klanjec Klanjca, Vrbovec Vrbovca
u N nekih kajkavskih prezimena: Gubec Gupca, Sremec Sremca, Tkalec Tkalca
U nekim je kajkavskim prezimenima samoglasnik e postojan i javlja se u svim
padeima: Maek Maeka Maeku , odec odeca odecu
PRIJEGLAS je zamjenjivanje samoglasnika o samoglasnikom e iza palatalnih
suglasnika, suglasnika c i suglasnikih skupova t, d. Prijeglas se provodi
u I jd. imenica srednjega roda: poljom>poljem, suncem, igralitem, goditem
u I jd. i u svim padeima mnoine imenica mukoga roda kojima osnova zavrava na
palatale: ranjem, kraljem, muem, pritem, dudem.., ranjevi, ranjeva, ranjevima ;
kraljevi, muevi, pritevi, dudevi
Prijeglas se ne provodi u jednoslonih i dvoslonih imenica mukoga roda koje u slogu ispred
nastavka imaju samoglasnik e: Be Beom, je jeom, pade padeom.
NAVEZAK ili POKRETNI SAMOGLASNIK jest samoglasnik na kraju pojedinih rijei bez
kojih dotina rije moe biti, a da se njezino znaenje nimalo ne mijenja. Navezak
imaju:
1. zavisni padei pridjeva: dobrog dobroga; dobrom dobromu dobrome; dobrim
dobrima
2. zavisni padei zamjenica: mog moga; mom momu mome; mojim mojima; njim
njime
3. prilozi: tad tada, sad sada, kad kada, nikad nikada
4. prijedlozi: s sa, k ka, nad nada, pod poda, pred preda, uz uza, iz iza
Uz prijedloge kroz, nad, pod, pred i uz akuzativ jednine zamjenice on moe glasiti i nj, ali
tada prijedlog dobiva navezak -a: kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza nj.
Prijedlog k moe glasiti ka ako iza njega slijedi rije koja poinje suglasnikom k ili g,
odnosno suglasnikim skupom u kojem je drugi suglasnik k ili g: ka gradu, ka knjizi, ka
koli, ka zgradi.

Prijedlog s moe glasiti sa ako iza njega slijede suglasnici s, z, ili ili suglasniki
skupovi gdje je drugi suglasnik s, , z, : sa sobom, sa strahom, sa kolom, sa psom,
sa Ksenijom, sa penicom, sa rzanjem, sa Brezine (Bezine).
Prijedlog s naveskom dolazi i ako iza njega slijedi samo jedan glas: To se pie sa , a ne
sa .
Navezak moe doi i onda ako iza prijedloga slijedi nepromjenljiva rije, odnosno rije
koja se u reenici upotrebljava kao da je nepromjenljiva: Sebinjaci svaku reenicu
poinju sa ja.
S takvim a ponekad se upotrebljavaju i prijedlozi iz, niz, uz : iza sna, niza stranu, uza zid.
Prijedlozi nad, pod, pred imaju takvo a pred nekim zamjenicama: preda se, nada mnom, poda
mnom, preda mnom, nada nj
ZAMJENA L SA O (VOKALIZACIJA) jest zamjenjivanje suglasnika l samoglasnikom o na
kraju nekih rijei ili na kraju sloga.
Alternacija l/o provodi se:
u mukome rodu glag. prid. r.: hodala, hodao, htjela, htio, itao, pisao, radio, bio;
u N jd. nekih imenica mukoga roda: avao, posao, dio, kotao;
u N jd. pridjeva mukoga roda: cio, mio;
ispred sufiksa -ba: dijeliti dioba, seliti selidba i seoba
u zavisnim padeima imenica na -lac: gledalac, prevodilac, tuilac, etelac
Alternacija imenica na -lac ne provodi se samo u N jd. i G mn.: N jd. prevodilac, N mn.
prevodioci; G jd. prevodioca, G mn. prevodilaca;
Alternacija l/o ne provodi se:
u imenica i pridjeva u kojima je suglasnik l na kraju dugoga sloga: bolnica, jelka, znalac,
alac; bijel, stalan;
u umanjenica sa sufiksom na -ce: odijelce, ogledalce;
u nekih imenica sa suglasnikom l na kraju kratkoga sloga: molba, alba
Neke imenice i pridjevi imaju dvostruke likove: aneo i anel, predio i predjel, seoce i selce,
aneoski i anelski, cio i cijel, odio i odjel, seoski i selski
PALATALIZACIJA je glasovna promjena u kojoj:
velari (mekonepani suglasnici) k, g, h ispred samogl. e i katkada ispred i
prelaze u palatale (nepanike) , , : vuk vue, velik veliina, rak rai, rekoh ree; plug plue; mnogo mnoina; draga draica; duh due, prah praina;
dental (zubnik) c ispred samoglasnika e i katkada ispred i prelazi u palatal :
mjesec mjesee, mjeseina; ptica ptiica; zec zee;
dental z ispred samoglasnika e prelazi u palatal : vitez - vitee.
K, G, H (ispred e, i ) => , , ; C (ispred e, i ) => , Z (ispred e ) => .
Izmijenjena osnova koja je nastala palatalizacijom naziva se palatalizirana osnova.
Palatalizacija se provodi:
u V jd. imenica m. r. koje zavravaju na k, g, h: (vojnik) vojnie, (drug) drue, (Bog)
Boe, (puh) pue, (stric) strie, (mjesec) mjesee, (knez) knee
u prezentu glagola s osnovom na k, g, h: peem (pei osnova je pek +ti peku),
sijeem (sjei sjek+ti, sijeku)
u 2. i 3. licu aorista istih glagola: (sjekoh) sijee, (ispei = ispek+ti, ispekoh) ispee, (dii
= dig+ti, digoh) die
u tvorbi imenica ispred nekih sufiksa: uveanice (junak) junaina, (mukarac)
mukarina, umanjenice (ruka) ruica, (knjiga) knjiica, (krug) krui, (noga) noica,
(muha) muica, (prah) praak te (srce) sran
u tvorbi glagola ispred nekih sufiksa: (buka) buiti, (drug) druiti se, (prah) praiti
u tvorbi pridjeva ispred nekih sufiksa: (vuk) vuji, (Bog) Boji, (trbuh) trbuast, (stric)
striev, (knez) kneev.
Palatalizacija se ne provodi uvijek, npr. baka bakin, pjega pjegica, buha buhica, Luca
Lucin, Jozo Jozin

SIBILARIZACIJA je glasovna promjena u kojoj velari (mekonepani, jedrenici) k, g, h ispred

samoglasnika i prelaze u sibilante (piskavce) c, z, s.
Izmijenjena osnova koja je nastala sibilarizacijom naziva se sibilarizirana osnova.
K, G, H (ispred i ) => C, Z, S.
Sibilarizacija se provodi:
u D i L jednine imenica . r.: slika slici, majka majci, knjiga knjizi, svrha svrsi;
u N, D, V, L i I mnoine imenica mukoga roda: pjesnik pjesnici, pjesnicima, pedagog
pedagozi, pedagozima, propuh propusi, propusima;
u N i V kratke mnoine imenica mukoga roda: ak aci, vrag vrazi, duh dusi;
u imperativu nekih glagola kojima osnova zavrava na k, g, h: rei (prema rek+ti, rekao)
reci, recimo, recite, pei (pek+ti, pekao) peci , tei (tek+ti, tekao) teci..., lei
(leg+ti, legao) lezi...
Sibilarizacija se ne provodi:
u mnogim opim imenicama: liga ligi, kolega kolegi, psiha psihi, papiga papigi,
juha juhi, baka baki; u imenicama odmila (hipokoristici): seka seki, zeko zeki..
u nekim imenima i prezimenima: uka uki, Luka Luki, Anka Anki, Dubravka
Dubravki, Grga Grgi, Olga Olgi, Ladika Ladiki, Gliha Glihi
u etnicima . r.: Beanka Beanki, Vukovarka Vukovarki, Braanka Braanki
u nekim zemljopisnim imenima: Krka Krki, Kartaga Kartagi, Volga Volgi
u veini tvorenica enskoga roda na -ka: bolniarka bolniarki, frizerka
frizerki, novinarka novinarki, srednjokolka srednjokolki, intelektualka intelektualki
u imenica na -cka, -ka, -ka, -tka, -zga: kocka kocki, maka maki, voka
voki, patka patki, mazga mazgi
u nekih posuenica: Bask Baski, bronh bronhi
Dvostruke likove imaju:
neke tuice: flamingo flaminzi i flamingi;
neka zemljopisna imena: Lika Lici i Liki, Poega Poezi i Poegi, Gradika Gradici i
Gradiki, Aljaska Aljasci i Aljaski;
neke ope imenice na -ska, -tka, -vka: guska gusci i guski, humoreska humoresci i
humoreski, pripovijetka pripovije(t)ci i pripovijetki, travka travci i travki.
JOTACIJA (jota - grki naziv slova j) jest stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u
nov palatalni suglasnik.
Jotacija se provodi:
u komparaciji pridjeva (nastavak -ji): slai, blai, tii
u prezentu i imperfektu glagola (nastavak -jem, -jah): miem, voah
u glagolskom pridjevu trpnom (nastavak -jen): izraen, zapamen
u instrumentalu jednine imenica enskog roda (nastavak -ju): radou, pameu
u zbirnim imenicama (nastavak -je): cvijee, granje
nepalatal + j > palatal
c+j>
klicati > kliem (klic + -jem); zec > zeji (zec + -ji)
d+j>
mlad > mlai (mlad + -ji); roditi > roen (rod + -jen)
g+j>
blag > blai (blag + -ji); brz > bri (brz + -ji)
h+j>
mahati > maem (mah+-jem); puhati>puem (puh+-jem); suh(+-ji) >
sui
k+j>
jak > jai (jak + -ji); skakati > skaem (skak + -jem)
l + j > lj
sol > solju (sol + -ju); zagrliti > zagrljaj (zagrl + -jaj)
n + j > nj
tanak > tanji (tan + -ji); gran(a) + -je > granje; jesen + -ji > jesenji
s+j>
pisati > piem (pis + -jem), piu (pis + -ju); visok > vii (vis + -ji)
t+j>
smrt > smru (smrt + -ju)
z+j>
brz > bri (brz + -ji); lagati > laem (lag + -jem > laz + -jem)

Kako emo znati je li u prezentu dolo do palatalizacije ili jotacije?

Stavimo glagol u 3. lice mnoine prezenta i vidimo je li dolo do promjene.
Ako promjene nema (npr. od pei pek+ti peku peem), onda je to palatalizacija.
Ako promjena postoji (npr. pisati pis +ju piu piem), onda je to jotacija.
EPENTEZA ili epentetsko (umetnuto) L jest vrsta jotacije.
To su glasovne promjene koje nastaju kad se izmeu usnenih suglasnika b, p, m, v, f
umee suglasnik l (epentetsko l ) koji s glasom j ini novi suglasnik lj :
b + l + j > blj
groblje (grob + l + je); grublji (grub + l + ji)
p + l + j > plj
gluplji (glup + l + ji); snoplje (snop + l + je)
m + l + j > mlj
grmlje (grm + l + je)
v + l + j > vlj
ivlji (iv + l + ji); mravlji (mrav + l + ji); zdravlje (zdrav +
l + je)
f + l + j > flj
Vakuf > Vakufljanin (Vakuf + l + janin)

JEDNAENJE SUGLASNIKA (ASIMILACIJA) (po zvunosti i po mjestu tvorbe)

1. JEDNAENJE SUGLASNIKA PO ZVUNOSTI
Zvuni suglasnici
Bezvuni suglasnici

b
p

d
t

g
k

z
s

Do jednaenja dolazi kada se dva suglasnika razliita po zvunosti nau jedan pokraj
drugoga. Uvijek se prvi suglasnik ravna prema drugomu (mijenja se prvi suglasnik)!
Openito pravilo: kad se bezvuni suglasnici nau ispred zvunih, prijei e
u svoje zvune parnjake i obrnuto. (Sz = suglasnik zvuni; Sb = suglasnik bezvuni)
Sz+Sz > Sz Sz => zvuni suglasnik moe stajati samo ispred zvunoga suglasnika:
iz+graditi > izgraditi
Sb+Sb> SbSb =>bezvuni suglasnik moe stajati samo ispred bezvunoga: s+topiti >
stopiti
1. Sz + Sb > SbSb => zvuni ispred bezvunoga prelazi u svoj bezvuni par:
b/p: rob+stvo > ropstvo; vrab+ca > vrapca; gib+ka > gipka; d/t: slad+ka > slatka;
g/k: bog+ca > bokci; z/s: odlaz+ka > odlaska; iz+kopati > iskopati; uz+put > usput
Odstupanja u pisanju zvunoga suglasnika d (ne prelazi u t ili ne ispada) u trima sluajevima:
1. d u predmecima ispred bezvunih c, , , s, : nadcestar, odcijepiti, podcijeniti,
podcrtati; nadovjean, odepiti, podiniti; odunuti, odutjeti; nadsvoditi, odseliti,
odsjek, predsjednik, odsutan, predstava, podstavljen; nadumar, oduljati se, odetati
se, poditi...
2. d u sloenicama s predmecima ispod- i iznad-: ispodprosjean, iznadprosjean
3. d u drugim sloenicama zbog jasnoe: naddravni, naddrutveni, poddijalekt, podtajnik,
podtip, predturski.
Kad osnova rijei zavrava na bezvune skupove st i d, u tvorbi ispred zvunoga suglasnika
najprije ispada t, a onda se provodi jednaenje: gost+-ba>gosba=>gozba; vjet + -ba >
vjeba => vjeba.
2. Sb+Sz > SzSz =>bezvuni suglasnik ispred zvunoga prelazi u svoj zvuni par:
p/b: top+dija > tobdija; t/d: svat+ba > svadba, kosit+ba > kosidba; katkad
k/g: burek+dija>buregdija; s/z: glas+ba>glazba; s+biti>zbiti;
/d: naru+ba> narud+ba, narudbenica
Odstupanja od drugoga pravila, pisanje u nekim oblicima:

u sloenicama u kojima su prvi dio brojevi, npr. petgodinji, dvadesetgodinji,

tisugodinji
u predmecima stranoga podrijetla, u imenima i u nekim sloenicama: adhezija,
Habsburgovci, jurisdikcija, postgalenski, postdiplomski, podtekst

2. JEDNAENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE (po tvorbenom mjestu)

Do glasovne promjene dolazi kada se jedan do drugoga nau dva suglasnika razliita po mjestu
tvorbe. I ovdje se prvi glas uvijek ravna prema drugome.

Jednaenje po mjestu tvorbe provodi se kod samo etiri suglasnika: s, z, h, n.

1. s + , , lj, nj, >

(Prednjojezini) umnik s ispred (srednjojezinih) nepanika , , lj, nj prelazi u svoj
(srednjojezini) parnjak, nepanik: misao (mislju) > milju; s + epati > epati; (iz
+arati) >isarati > i()arati, nositi (nosnja) > nonja; bijesan (bjesnji) > bjenji
To se jednaenje katkad provodi poslije neke druge promjene, npr.
jednaenja po zvunosti: izupati (isupati) > iupati;
jotacije: list + je > (listje lise) > lie.
2. z + , d, lj, nj, >
umnik z zamjenjuje se ispred , d, lj, nj nepanikom : kazniti (kaznjiv) > kanjiv;
paziti (pazljiv) > paljiv; voziti (voznja)>vonja; miraz+dijka>miradijka; razariti >
raariti > raariti, kukuruz-njak > kukurunjak, mlaz-njak > mlanjak.
Zamjena suglasnika z nepanikom dogaa se i poslije neke druge promjene, npr. jotacije:
grozd (grozdje groze) > groe.
Odstupanja od pravila: s i z ispred lj i nj ne prelaze u i , ne jednae se:
ako njima zavrava predmetak (prefiks), a lj i nj su na poetku korijena:
sljubiti, izljubiti, razljutiti, iznjuiti, raznjihati;
ako su l i j rezultat jotacije (l + j, n + j), nastali stapanjem s glasom j nakon kraenja
korijenskoga sloga, npr. sljepoa (prema slijep), snjeiti (prema snijeg), ozljeda (prema
ozlijediti), bjesnjeti (prema bijesan).
3. h + , >
Suglasnik h zamjenjuje se nepanikom ispred nepanika i : orah (orahi)>
orai; trbuh (trbuhi)>trbui; drhtati i dahtati drhem, dahemi drem, daem
(vrijede oba lika)
4. n + b, p > mb/nb, mp/np
Kad je zvonanik n na kraju korijenskoga morfema, a sufiks zapoinje usnikom b,
zamjenjuje se nosnikom m (n /m): stan + beni > stambeni; obran + beni > obrambeni;
hiniti (hinba) himba, zelemba, prehrambeni, crmpurast ...
Jednaenje se ne provodi u pisanju sloenica kad je n na kraju prvoga dijela sloenice (u
pismu n, u izgovoru uvijek m): jedanput, izvanbrodski, vodenbuba, izvanbrani
ISPADANJE (GUBLJENJE) SUGLASNIKA
STAPANJE SUGLASNIKA
Kada se jedan uz drugoga nau dva ista suglasnika, oni se stapaju u jedan suglasnik.
Pridjev bezvuan sloenica je nastala od predmetka bez- i pridjeva zvuan: pojavila su se
dva jednaka suglasnika (-zz-), tzv. udvajanje (geminiranje), od kojih jedan ispada:
bez + zvuan > bezzvuan > bezvuan. Slino i preddvorje > predvorje; Rus + ski >
russki > ruski; bezakonje, obeznaniti, odahnuti, odijeliti.

JEDNAENJE I STAPANJE / ISPADANJE SUGLASNIKA

U nekim se rijeima najprije provodi jednaenje suglasnika po zvunosti, a onda dolazi do
stapanja/ispadanja: pet + deset > peddeset > pedeset; iz + sipati > issipati > isipati;
iz + shod > isshod > ishod; Englez + ski > englesski > engleski; od + tud > ottud
>otud; iseljenje, iscrpiti
U nekim se rijeima najprije provodi jednaenje po mjestu tvorbe, a onda ispadanje: bez
+ ini > beini > beini; raz + ariti > raariti > raariti.
U nekim rijeima provedena su oba jednaenja suglasnika, a zatim stapanje/ispadanje:
iz + arati > (zvuno jedn.) isarati > (mjesno jedn.) iarati > (stapanje) iarati;
raz + iriti > ras + iriti > rairiti > rairiti; est + deset > esddeset > ezddeset >
ezdeset.
Odstupanje od ispadanja. U nekim se oblicima ispadanje ne provodi u pisanju:
u superlativu pridjeva koji poinju zvonanikom j: najjednostavniji, najjasniji, najjeftiniji,
najjai, najjuniji
u nekim sloenicama (radi jasnoe) iji korijen poinje istim suglasnikom kojim zavrava
predmetak: naddravni, jedna dvadesettreina (1/23), izvannastavni, kreppapir,
hiperromantian, superrevizija, kilogrammetar, nuzzarada.
Dvojako pisanje
Doputeno je dvojako pisanje nekih rijei, to ne znai da se ti oblici razliito i izgovaraju,
npr. zadaci i zadatci, pogoci i pogodci.
U nekim oblicima moe se i ne mora provesti ispadanje suglasnika d i t. Doputeno je
dvojako pisanje troslonih i vieslonih imenica na dac, -dak, -tac, -tak, tj. s uvanjem
ili bez uvanja polazne osnove u pisanju: mladac mladci /mlaci; pogodak pogodci/
pogoci; mlatac mlatci /mlaci; svetak (blagdan) svetci/sveci. Izuzete su tri rijei:
oci, suci, sveci (od svetac).
ISPADANJE (GUBLJENJE) SUGLASNIKA D, T, S
U nekim oblicima moe doi do ispadanja suglasnika d i t::
1. d i t ispred c i
sudac (sudca) > suca, suci; otac (otca) > oca, oci;
svetac (svetca) > sveca, sveci; svetev > sveev
2. d i t ispred sufiksa tina (u izvedenicama): Hrvat + tina (hrvattina) > hrvatina;
Buzet ( Buzettina) > Buzetina
3. d i t u suglasnikim skupovima st, t, zd, d ispred nekog drugog suglasnika
(osim r, v ): bolestan (bolestna) > bolesna, bolesno; godite (goditnji) >godinji,
godinje;
nudan (nudna) > nuna, nuno
4. s u sufiksu -ski kada se ovaj sufiks nae iza suglasnika i
(suglasnik s ispada u pridjeva koji su izvedeni sufiksom ski, a korijen im zavrava na - ili ):
pjeva + -ski pjevaski => pjevaki; ribi + -ski ribiski ribiki; igraki, osnivaki
plemi + -ski plemiski => plemiki; Gospi + -ski > gospiki; zapreiki
Odstupanje od ispadanja:
u pridjeva stranoga podrijetla izvedenih sufiksom -ni ne ispada t, ve ostaje suglasniki
skup st na kraju korijena, tj u pismu se suglasnik t ne gubi u nekim rijeima stranoga
podrijetla: aorist + ni > aoristni; azbestni, protestni
t i s ne ispadaju u rijeima koje zavravaju sufiksima -ski, -stvo: grad + -ski > gradski;
brodski, ljudski, sudski, bratski, hrvatski,brat + -stvo> bratstvo; hrvatstvo, sredstvo,
sudstvo
d ne ispada u sloenica na -to: budto, kadto, pokadto

ALTERNACIJE ije / je / e / i

Na mjestu staroslavenskog odnosno starohrvatskog samoglasnika jata (, tzv. rogatog e)

danas se nalazi ije (svijet), je (svjetlost), e (vredniji) ili i (vidio).
U hrvatskom standardnom jeziku postoji dvoglasnik ie koji se biljei troslovom ije.
Ima razlikovnu ulogu: U prvom dijelu knjige govori se o umjetnikom djelu. Nekad se
pisao ie, a posljednjih stotinu godina pie se ije. Gdje se (uvijek dugi) dvoglasnik
izgovara, tu se pie ije.

KRAENJE I DULJENJE KORIJENSKOGA SLOGA (alternacije ije /je / e/ i)

Do razliitih realizacija (odraza ili refleksa) jata najee dolazi jer se dugi slog krati (ije u
je, e ili i, npr. bijel bjelji) ili se kratki slog dulji (je prelazi u ije: razumjeti
razumijevati).
DULJENJE SLOGA S KRATKIM je (je < ije)
Duljenjem postaje dvoglasnik ie (pie se ije) u sljedeim tipovima i rijeima:
1. Duljenje kratkoga je daje dvoglasnik ie (ije) u nesvrenim glagolima i glagolskim
imenicama (ako u svrenom obliku nije u osnovi rije mjera, mjesto i sjesti): dospjeti:
dospijevati, dospijevanje; odoljeti: odolijevati, odolijevanje; razumjeti: razumijevati,
razumijevanje; zapovjediti: zapovijedati, zapovijedanje; (Iznimke: mjera zamjeriti: zamjerati,
zamjeranje; mjesto namjestiti: namjetati, namjetanje; sjesti zasjesti: zasjedati,
zasjedanje).
2. Na mjestu osnovnoga e, i u rijeima letjeti, lei, liti, njihovih sloenica i sloenica sa zreti u poloajima u kojima se taj slog dulji, dolazi dvoglasnik ie (ije): letjeti: lijetati, lijetanje,
lei: lijegati, lijeganje, dozreti: dozrijevati, dozrijevanje, liti: lijevati, lijevanje
3. U tvorbi imenica od glagola s predmetkom pre-: u jednih se imenica to pre- dulji pa u
prije- imamo dvoglasnik ie (ije) prijekor prema prekoriti, prijelaz prema prelaziti, prijedlog
(predloiti), prijelom (prelomiti), prijenos (prenositi), prijepis (prepisati), prijevod (prevoditi),
prijevoz (prevoziti);
u drugih ostaje -pre : pregib, pregled, prekid, prelet, premaz, prepad, prepjev, preplet, prerez,
presjek, preskok To je zato to se neke takve imenice govore i s kratkim naglascima na -pre,
npr. prevrat, prebjeg, pretek, pa se taj -pre samo produljio, a nije se zamijenio dvoglasnikom.
U kolebanju izmeu likova sa -pre i prije- bolje je upotrijebiti likove sa prije-.
4. Dvoglasnik ie (ije) imaju glagolske imenice umijee, dospijee i prispijee.
5. U pojedinanim rijeima: htijenje (uz htjenje) prema htjeti; mnijenje (mniti, mnim);
pijevac, pijetao (pjevati); odijelo (odjeti), opijelo (opjevati), sijelo (sjesti).
U ostalim rijeima, koje su u pretenoj veini, duljenjem ne postaje dvoglasnik, nego
samo dugo je:
u genitivu mnoine: mjesto mjesta, djelo djela, vjera vjera, medvjed medvjeda
ispred dva suglasnika od kojih je prvi l, lj, n, r, v : djelo djelce, vjera vjerna, vjernik
u sloenicama tipa kutomjer, polumjer, toplomjer
u imenicama od milja i izvedenicama od njih: djevojka: djeva, djevin, djevac; djed: djedo
u nesvrenih glagola i izvedenica od njih ako su im u osnovi rijei mjera, mjesto i sjesti :
zamjerati, namjetati, zasjedati (V. gore toku 1.)
u imenica izvedenih sa -je: bezvjerac bezvjerje, krivovjerac krivovjerje, licemjer
licemjerje, proturjeiti proturjeje. Takoer i u troslonih izvedenica s dvoglasnikom u
osnovi:
izvijestiti izvjee, obrjeje / obreje, uz kolebanje jer je: naslijediti naslijee i
nasljee, ali samo korijenje, porijeje
i u rijeima: mjerov (mjera), vjetac, vjetica, pjev (pjevati), bdjenje (bdjeti), htjenje/
htijenje
Glagol sjei i njegove sloenice imaju u jednim oblicima je, a u drugima dvoglasnik ie (ije):
sjei, sijeem, sijee, sijeci, sijekui, sijecijah, sjekao, sjekla, sjeen ;

odsjei, odsijeem, odsijee, odsijeci, odsjekoh, odsijee, odsjekosmo, odsjekavi,

odsjekao
Tako je i u glagola isjei, nasjei, podsjei, posjei, presjei, rasjei, sasjei, usjei, zasjei
Premda se troglas ije jasno razlikuje od dvoglasnika ie (koji se pie troslovom ije), dakle,
rije nema u korijenu odraz jata, dobro je spomenuti da se javlja u sljedeim kategorijama i
rijeima:
u prez. glag. biti, liti, piti, iti, umjeti (i sloenica), sloenica sa -htjeti, -spjeti i
smjeti, brijati i sl.: liti lijem, piti - pijem, iti ijem, umjeti umijem, razumjeti
razumijem, sporazumjeti sporazumijem, smjeti smijem, prohtjeti prohtijem, dospjeti
dospijem, prispjeti prispijem, uspjeti uspijem , brijati brijem
glagoli bdjeti, vreti i njihove sloenice, u prezentu (uz bdim, bdi, probdim, probdi,
vrim, vri, provrim, provri), imaju i troglasovni slijed ije: bdijem, probdijem, vrijem,
provrijem
Glagol zreti u znaenju gledati u sloenici nazreti, obazreti, prozreti ima prezent nazrem,
obazrem, prozrem U znaenju sazrijevati (uz zrem i zrim, sazrem, sazrim) ima i likove s
troglasovnim slijedom: zrijem, sazrijem
pridjevi s mofemnom granicom u padeima: niijega, novijega
G jd. imenica na -ija kao kutije, rakije
prilog prije
enski lik broja dva dvije (izgovara se i s dvoglasnikom: dvie)
zastarjeli zamjeniki i pridjevni likovi na -ijeh, -ijem(a), npr. tijeh, dragijeh, tijem,
dragijem(a)
u vie posuenica: dijeta, garsonijera, garderobijer, higijena, hijena, orijent,
orijentacija
KRAENJE KORIJENSKOGA SLOGA S DVOGLASNIKOM ije (ije < je/ e/ i)
Imenice i imenske rijei

U mnoinskih oblika jednoslonih imenica mukog roda: svijet svjetovi, bijes

bjesovi.. Iznimka! Ako je naglasak u jednini nepostojan, u dugoj mnoini neke imenice
ne krate korijenski slog, dvoglasnik ostaje: lijek lijeka lijekovi; dio dijela dijelovi;
tijek tijeka tijekovi; brijeg brijega bregovi / brjegovi; smijeh smijeha
smijehovi.
Kratka mnoina svih imenica ima dvoglasnik: bijesi, brijezi, korijeni...
U imenica s nejednakim brojem slogova (u obliku koji se za jedan slog produuje,
krati se korijenski slog): dijete djeteta; tijelo tjelesa; vrijeme vremena/vrjemena
U oblika s tri uzastopna duga sloga: slijedei (glag. pril. sad.) sljedei (pridjev),
npr. Slijedei uitelja, uao je sljedei uenik.; svijetlei svjetlei (npr. svjetlei objekt);
kolijevka koljevaka; pripovijetka pripovjedaka; popijevka popjevaka
U komparativa i superlativa pridjeva i priloga: bijel bjelji, najbjelji; vrijedan
vrjedniji najvrjedniji; bijedan (naj)bjedniji; trijezan (trezven, srb.!) (naj)trjezniji;
lijepo (naj)ljepe
Nijedan pridjev u hrv. standardnom jeziku nema u komparativu i superlativu
ije.
U prednaglasnome poloaju: primijeniti primjenjivati; procijeniti procjenjivati;
sprijeiti
spr(j)eavati; zaprijeiti zapr(j)eivati; rijeiti rjeavati; razrijeiti
razrjeavati; lijep ljepota; slijep sljepoa; bijel bjelina; cijel cjelovit; grijeh
gr(j)ehota; brijeg br(j)egovit; bijel bjeloput; lijev ljevoruk
U imenica i pridjeva izvedenih iz glagola: promijeniti promjena; odijeliti odjel;
lijepiti ljepilo
U zbirnih imenica na -ad: drijebe dr(j)ebad; zvijer zvjerad;
U izvedenica na -ar i -ak: cvijee cvjear; lijek ljekar; lijev ljevak (ljevoruk
ovjek)

U deminutiva (umanjenica) na -i, -i, -ica, -ica: mijeh mjei; korijen

korjeni; grijeh gr(j)ei; trijeska tr(j)eica
U augmentativa (uveanica): svijet svjetina; mijeh mjeina; brijeg br(j)eina

U pridjeva na -ast, -cat , -it: bijel bjelkast; cijel cjelcat; vijek vjeit; rjeit,
korjenit
U sloenih pridjeva tipa gologlav: dugovjek, skupocjen, bjelokos, sjedokos,
ljevoruk...

Izvoenje iz ve izvedenih rijei ne zahtijeva promjenu korijenskoga sloga: cjelovit

cjelovitost; rjeit rjeitost; prijelaz prijelazni.
Glagoli
Ije prelazi u je kada od svrenoga glagola koji u osnovi ima ije tvorimo nesvreni glagol
sufiksima -iva(ti), -ava(ti).
Krati se jer je jat tada u prednaglasnom poloaju: dodijeliti dodjeljivati, ocijeniti
ocjenjivati, razmijeniti razmjenjivati, rijeiti rjeavati, primijeniti primjenjivati.
Je prelazi u ije pri promjeni glagolskoga vida, obino kada od svrenoga glagola koji u
osnovi ima je tvorimo nesvreni glagol sufiksima -iva(ti), -ava(ti): dospjeti
dospijevati, podsjei podsijecati, sagorjeti sagorijevati, razumjeti razumijevati.
Iznimka! Ako je u osnovi svrenoga glagola mjera, mjesto ili sjesti, ostaje oblik -je:
zamjeriti se zamjerati, premjestiti premjetati, nasjesti nasjedati.
E ili i prelazi u ije. Prema osnovnom e i i letjeti: lijetati, lijetanje; lei: lijegati,
lijeganje; liti: lijevati, lijevanje; zreti: sazrijevati. Iznimka! U prezentu imaju ije glagoli
umjeti: umijem, razumjeti: razumijem; -htjeti: prohtjeti, prohtijem; -spjeti: dospjeti,
dospijem; smjeti: smijem.
Ije ili je prelazi u i. Kad se je i ije nau ispred o, prelaze u i . Glagolski pridjevi
radni od glagola voljeti: volio, voljela, voljelo; ivjeti: ivio, ivjela, ivjelo; vidjeti:
vidio, vidjela, vidjelo; eljeti: elio, eljela, eljelo; crvenjeti se: crvenio se, crvenjela
se, crvenjelo se; stidjeti se: stidio se, stidjela se, stidjelo se; htjeti: htio, htjela, htjelo.
Iznimke: sjeo, odsjeo, zapodjeo i vreo, zreo (uz glagole vrio, zrio. Pridjevi su samo
vreo i zreo.) Pravilo ne vrijedi samo za glagole. Isto se dogaa u rijeima: cijeo >od cijel
> cio cijela; dio dijela.)
Glagoli koji u infinitivu imaju -ije zadrat e ga i u ostalim oblicima: grijeiti,
grijeim, grijeili. Isto se ponaaju glagoli koji imaju skup -je (tjerati, tjeram,
tjerali).
Iznimke: sjei, drijeti i mrijeti i njihove sloenice (posjei, prodrijeti, umrijeti...):
sjei sijeem, drijeti drem (zast.; derati), mrijeti mrem; posjei posijeem,
prodrijeti prodrem, umrijeti umrem

NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA

NAGLAENE I NENAGLAENE RIJEI
SLOG je najmanja izgovorna jedinica, dio rijei koji se izgovara kao cjelina.
U rijei je onoliko slogova koliko rije ima samoglasnika.
Uz samoglasnike u HSJ nosilac sloga moe biti i r (br do).
Slogotvorni mogu biti i l, lj, n, obino kao zavrni suglasnici iza dugoga sloga, i
to u posuenicama iz stranih jezika: bi-cik-l, Krem-lj, njut-n, kned-l, monok-l,
den-tl-men.

Fonem koji moe biti nosilac sloga naziva se slogotvornim ili silabikim
fonemom. To su samoglasnici i neki sonanti (r, l, lj, n).
NAGLASAK (AKCENT) jest isticanje sloga visinom i jainom glasa.
Naglaeni slog istie se jainom, trajanjem i intonacijom, npr. kazalite.
Jaina (intenzitet) naglaeni dio rijei izgovaramo jae.
Trajanje (kvantiteta) naglaeni slog moe biti dug ili kratak.
Intonacija (kretanje tona) moe biti silazna (ton se sputa) ili uzlazna (ton se podie).
PROZODIJA je znanstvena disciplina (gr. prosodia = naglasak + trajanje/kvantiteta)
koja prouava prozodijske jedinice ili prozodeme: naglaske, jainu, trajanje i
intonaciju. Ona je dio fonologije.
Naglasni sustav (akcentuacija) hrvatskoga standardnoga jezika sastoji se od
PROZODEMA:
etiri naglaska (dva duga i dva kratka, dva uzlazna i dva silazna)
nenaglaene kraine i (zanaglasne) duine.
Naglasni sustav hrvatskog standardnog jezika zasniva se na novotokavskom
etveroakcenatskom sustavu (starotokavski ima tri akcenta).
Veina hrvatskih narodnih govora ima tri naglaska: obino dva duga, ali samo jedan
kratak.
Razdioba (distribucija) naglasaka
U naelu jedna rije ima samo jedan naglasak. Odstupaju od toga dulje rijei, i to:
sloenice, npr. svijetlozelen, pedesetogodinjak, elektrotehnika; polusloenice: spomenploa
superlativi, npr. najplemenitiji, najpoznatiji.
Jedan je naglasak primaran, glavni, npr. u superlativu je na osnovi.
Nenaglaene rijei nemaju svoj naglasak, nego se izgovaraju zajedno s rijeju ispred
sebe (doi u, ako vam se, danas je) ili s rijeju iza sebe (u kui, na Hvaru).
Naglasnu (izgovornu) cjelinu ini
naglaena rije i nenaglaena rije ispred ili iza nje koja se uz nju vee u izgovoru.
Dobro mi je. (1 cjelina) uri ti se? (1 cjelina)
Ne elim vam/ smetati/ u radu. (3
cjeline)
VRSTE NAGLASAKA
Hrvatski standardni jezik ima 4 naglaska:
kratkosilazni

dugosilazni

kratkouzlazni

dugouzlazni

lav, san, riba, jagoda, puniti, otar, sir

mjka, plv, dn, ptam, lt, brd
slo, zdati, odvditi, zapstiti, izmknuti, planna
trba, ptati, naslgati, mekac, razjpiti, prepisvanje

MJESTO NAGLASKA U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU

Ne moe svaki naglasak stajati na svakom mjestu u rijei. Tri (odnosno etiri) su osnovna pravila:
1. Jednoslone rijei imaju samo silazne naglaske:
grd , grad , lk , luk , ps , pas, t g , c n , nov , n...
2. Dvoslone rijei imaju sva etiri naglaska na prvome slogu:
mjka, rka, riba, nga, na, slo, ran, para, pra, bmba, dobar, tma itd.
3. Troslone i vieslone rijei imaju na prvome slogu sva etiri naglaska, a na
sljedeima samo uzlazne: Krlovac, sjenica, sjnica, godina, prlika, slobda, potak,
visna,
mjstorica, talite, psljedica, pstojanost, hladvina, poduze, organizrati, nakupvati
itd.

4. Na posljednjem slogu u hrvatskim standardnim rijeima ne stoji naglasak.

NENAGLAENA (ZANAGLASNA) DUINA
U rijeima pamenje, hrvatsko, kazalite, cijeli, pozornicu oznaeni samoglasnici nisu
naglaeni, a izgovaraju se dulje to su samoglasnici s nenaglaenim duinama:
pmnje, hrvtsk.
Nenaglaena duina nalazi se iza naglaenoga sloga (vee se uz naglasak
ispred sebe). Moe se nalaziti u osnovnom obliku neke rijei (kzalte), na tvorbenom
sufiksu (dk) ili na nastavku (dbrh). Oznauje se crtom iznad samoglasnika na kojem
se nalazi.
Najei nastavci na kojima se nalazi nenaglaena duina:
padei imenica: G jd. . r.: tm, vod; I jd. s.r.: tmm, vdm; G mn. svih r.: plj;
odreeni oblik pridjeva: bijl, bijlga, bijlme itd.;
nastavci za prezent.: gledm, gled, gled itd.;
glag. prilog sadanji: taji, pi;
glag. prilog proli: protvi, napsvi.
NENAGLAENE RIJEI
Naglasnu (izgovornu) cjelinu ini jedna naglaena i jedna ili vie nenaglaenih
rijei koje se izgovaraju zajedno s naglaenim rijeima ispred ili iza sebe.
U naglasnoj (izgovornoj) cjelini uvijek je samo jedan naglaeni slog uz jedan ili vie
nenaglaenih. slogova (i brat e).
S obzirom na naglasak, rijei mogu biti:
naglaene rijei ili naglasnice (tonike rijei) ili klitike (rijei s vlastitim naglaskom)
nenaglaene rijei ili nenaglasnice (atonike rijei) enklitike i proklitike (rijei
bez svog vlastitog naglaska koje se s rijeju ispred ili iza sebe spajaju u jednu naglasnu
cjelinu)
PROKLITIKE (PRISLONJENICE, PREDNAGLASNICE) (prepozitivne atonike) jesu
nenaglaene rijei ispred naglaenih (tonikih).
Nemaju vlastitoga naglaska, pa se s rijeju (naglaenom) ispred sebe spajaju u jednu
naglasnu cjelinu (gr. proklino, stavim naprijed).
Dvosloni veznici (ili, niti) i neki prijedlozi (iznad) imaju svoj naglasak.
Proklitike su:
prijedlozi svi jednosloni prijedlozi: od, do, u, za, s(a) Tko je uz tebe bio na
izlobi?
dvosloni prijedlozi: meu, mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko:
Pourimo
prema koli! Oko kole skau djeca.; svi dvo/trosloni s prefiksom iz-:ispod, iznad,
izmeu
veznici: a, i, ni, da, *(kad) (*kad moe biti i naglaen) Nema ni nje ni njega.
negacija: ne Ne oekuj previe
Prelazak naglaska na proklitiku
Prednaglasnice su nenaglaene kad se nau ispred rijei s uzlaznim naglaskom.
Kada se proklitika nae ispred rijei sa silaznim naglaskom, naglasak moe
prijei na proklitiku: urim u grad. Naglasak koji prelazi na proklitiku moe biti:
kratkouzlazni (Nita n znm.) i kratkosilazni (urim u grd.)
Naglasak obvezatno prelazi:
a. nijenica ne i glagol: n ujm;
b. prijedlog i mnom: pred mnm.
c.
ENKLITIKE (NASLONJENICE, ZANAGLASNICE) (postpozitivne atonike) jesu nenaglaene
rijei koje se nalaze iza naglaenih.
S rijeju (naglaenom) iza sebe spajaju se u jednu naglasnu cjelinu (gr. enklino, naslanjam).
Enklitike su:

glagolske nenagl. oblici prezenta pom. glag. biti: sam, si, je, smo, ste, su. Tu mi
je.
nenagl. oblici aorista pom. gl. biti: bih, bi, bi, bismo, biste, bi. Zar bi i oni doli?
nenagl. oblici prezenta pom. gl. htjeti: u, e, e, emo, ete, e. Danas e doi.
zamjenike nenagl. oblici osobnih zamj. u gen.: me, te, ga, je, nas, vas, ih. Vidim
ga.
u dativu: mi, ti, mu, joj, nam, vam, im. ini mi se da je tako.
u akuzativu: me, te, ga (nj), ju (je), nas, vas, ih. elim te neto pitati.
nenaglaeni oblici povratne zamjenice: se, si. Ona se veseli.
estica (rijeca) li : eli li to uistinu?

Enklitiku esto stavljamo na mjesto gdje ne moe stajati!

U reenici Prole subote sam bila u kinu. enklitika sam nalazi se iza stanke (pauze) prole
subote izgovaramo zajedno, iza naglasne cjeline dolazi stanka pa se enklitika nema na to
nasloniti.
Dakle, iza naglaene cjeline i stanke ne moe stajati enklitika nego samo naglaena rije!
Pravilno je: Prole subote bila sam u kinu. ili Prole sam subote bila u kinu.
Ne valja: Ivan Vidovi je bio Treba: Ivan Vidovi bio je ili Ivan je Vidovi bio
Pogreno: U novoj godini me mnogo toga veseli. Pravilno: U novoj godini mnogo me toga veseli.
Redoslijed enklitika
Pravila:
Prvo dolazi glagolska pa zamjenika: Molio bih te. (Iznimka! Glagolska enklitika je 3.
lice jedn. prez. pom. gl. biti uvijek dolazi na zadnje mjesto, pa tako i iza zamjenike:
Poelio mu je sreu.);
Od dvije zamjenike enklitike, najprije ona u dativu: Ako mu je pokloni, bit e sretan.
Ako se nau zajedno sljedee enklitike, poredak je ovakav: rijeca li, *glagolska enklitika
(osim je na zadnje mjesto), zamjenika enklitika u dativu pa zamjenika enklitika u
genitivu i akuzativu: Smatra li da e mu ih pokazati? Kako li e mu se obradovati!
eli li rei da joj ih je dao?