LATINSKI JEZIK

Latinski jezik spada u skupinu latinsko-faliskikih jezika. Dobio je naziv po pokrajini Laciju (Latium), a
govorili su ga Rimljani. Danas je to mrtvi jezik: nijedan narod svijeta ne koristi ga u svakodnevnoj
komunikaciji, osim to se koristi u Vatikanu i veinom za vrijeme misa. No, budui da se osim u rimskoj
knjievnosti latinski jezik koristio i u srednjem vijeku, a i danas se koristi
umedicini, veterini i agronomiji, to nikako nije zanemariv jezik. Romanski jezici (poznati i kao
novolatinski jezici) podskupina su italskih jezika, posebno oni koji su se razvili iz dijalekata latinskog
jezika, odnosno tzv. vulgarnog latinskog, latina vulgata, kojim su, nakon raspada Rimskog Carstva,
govorili obini ljudi na prostoru dananje Italije, Portugala, panjolske, Francuske i Rumunjske. Mnoge
su rijei u navedenim jezicima latinskog podrijetla. I hrvatski, te primjerice engleski jezik,
obiluju latinizmima - (latinskim posuenicama i usvojenicama).

Postoje dva naina izgovora: klasini i tradicionalni. Klasinim izgovorom itamo tekstove koji su
nastali do propasti Zapadnog Rimskog Carstva (5. st.), a tradicionalnim sve tekstove koji su nastali
nakon 5.st.n.e.

Tradicionalni izgovor[uredi | uredi kd]

ae i oe itaju se kao e
i se ispred samoglasnika ita kao j
c se ispred e, i, y, ae, oe ita kao c, a inae kao k
ch se ita kao h, osim u iznimkama kao Christus [Kristus]
ngu se pred suglasnikom ita kao ngv
ph se ita kao f
rh se ita kao r
qu se ita kao kv
rh se ita kao r
th se ita kao th
s se izmeu samoglasnika ita kao z
ti se pred vokalom, i kad je nenaglaen, ita kao ci, a ako slijedi iza s, t ili x, tada se ita kao ti
x se ita kao ks, a y kao i

Klasini izgovor[uredi | uredi kd]

Vrijede pravila kao i za tradicionalni s malenim iznimkama:

c se ita kao k
ae se ita kao aj
oe se ita kao oj/oi
s se ita kao s

U latinskom jeziku postoji 9 vrsta rijei:

Promjenjive: Nepromjenjive:

Imenic Prilozi
 Prijedl
e ozi
Pridjevi Veznici
Brojevi
Glagoli Uzvici

Zamje
nice

Kod promjenjivih vrsta rijei, imenice, brojevi i zamjenice sklanjaju se (dekliniraju), glagoli se spreu
(konjugiraju), dok se pridjevi i sklanjaju (dekliniraju) i kompariraju.

Imenice[uredi | uredi kd]

U latinskom jeziku postoji pet deklinacija:

1. ili a-deklinacija
2. ili o-deklinacija
3. deklinacija, za:
konsonantske osnove
i-osnove
4. ili u-deklinacija
5. ili e-deklinacija

Imenice se dekliniraju na sljedei nain:

u 1., 2., 4., 5. deklinaciji uklonimo karakteristini nastavak za nominativ jednine, te potom na
tako dobivenu osnovu rijei dodajemo ostale nastavke
u treoj deklinaciji osnova imenice dobije se tako da se od genitiva mnoine odbaci
karakteristian nastavak -um, te se na tu osnovu dodaju nastavci.

Npr. servus, -i , m. = rob. Nominativ jednine jest servus, uklonimo -us i dobijemo serv-, te na tu osnovu
dodajemo ostale nastavke: genitiv jednine glasi servi, dativ glasi servo itd.

Imenice se u rjeniku navode u sljedeem obliku: amicus, -i, m.

Amicus je oblik za nominativ jednine, -i je nastavak za genitiv jednine (te po ta dva oblika
nedvosmisleno znamo kako se imenica deklinira), a m. je oznaka roda. Rod moe
biti m. (masculinum, muki rod), f. (femininum, enski rod) i n. (neutrum, srednji rod).

1. ili a-deklinacija[uredi | uredi kd]

Imenice su veinom enskog roda zbog ega se ova deklinacija jo naziva i enskom deklinacijom.
Izuzeci su imenice koje oznaavaju muku osobu, npr. agricola, ae, m. = ratar; pharmaceuta, ae, m. -
apotekar, farmaceut j
2. ili o-deklinacija[uredi | uredi kd]
U drugoj deklinaciji imenice su mukog (masculinum) ili srednjeg roda (neutrum). Mukog su roda one
imenice koje u nominativu jednine zavravaju na -us (npr. populus) ili -er (npr. paediater), a srednjega
one na -um (npr. oppidum).

Imenice 2. deklinacije moemo podijeliti na tri podgrupe:

I -us (masculinum)
II -er (masculinum)
III -um (neutrum)

Imenice virus (otrov) , vulgus (svjetina) i pelagus (more) srednjeg su roda iako u nominativu jednine
zavravaju na -us. Kod tih imenica nastavak za akuzativ jednine j

3. deklinacija[uredi | uredi kd]

Ovoj deklinaciji pripadaju one imenice kojima osnova zavrava ili na suglasnik (to su
tzv. konsonantske osnove) ili na samoglasnik i (tzv. i-osnove).

Osnova imenica dobije se tako da od genitiva jednine odbacimo karakteristian nastavak, a u treoj
deklinaciji to je -is.

U ovoj deklinaciji zastupljene su imenice sva tri roda.

Uobiajeni zavreci imenica mukog roda u nominativu i genitivu jednine su:

-or, -oris; -os, -oris; -o, -onis; -es, -itis; -ex, -icis; -x, -cis; -x, -gis
Imenice enskog roda obino zavravaju na:

-io, -ionis; -do, -dinis; -go, -ginis; -as, -atis; -us, -utis; -us, -udis; -x, -cis; -x, -gis
Imenice srednjeg roda najee zavravaju na:

-en, -inis; -us, -eris; -us, -oris.

I-osnovama pripadaju:

jednakoslone imenice, tj. one imenice koje u nominativu i genitivu jednine imaju
jednak broj slogova, npr. civis, -is, m.
imenice koje ispred nastavka -is u genitivu jednine imaju dva ili vie suglasnika,
npr. ars, artis, f.
imenice srednjeg roda koje u nominativu jednine zavravaju na -e, -al ili -ar,
npr. mare, -is, n..

4. ili u-deklinacija[uredi | uredi kd]

U genitivu jednine imenice ove deklinacije zavravaju na -us. U nominativu jednine imenice mukog
roda zavravaju na -us, a srednjeg na -u. Imenice enskog roda u ovoj su deklinaciji rijetke.

Primjeri: cantus, -us, m. - pjesma; manus, -us, f. - ruka, aka; genu, -us, n. - koljeno.

5. ili e-deklinacija[uredi | uredi kd]

Imenice ove deklinacije preteno su enskog roda, jedino su dies,ei,m dan i meridies,ei,m podne
mukoga roda, imenica dies moe biti i enskog roda kada znai odreeni rok. Relativno su
malobrojne, a neke nemaju oblike za sve padee. Samo dies i res stvar imaju potpunu mnoinu, a
neke imenice imaju samo n,a,v mnoine.

Glagol biti[uredi | uredi kd]

Glagol biti se na latinskom predstavlja sum, esse, fu gdje:

sum oznaava 1. lice sg. indikativa prezenta aktivnog (jesam)

esse oznaava infinitiv (biti)
fu oznaava 1. lice sg. indikativa perfekta aktivnog (bio sam)

Imperativ II.[uredi | uredi kd]

Imperativ II. koristi se u slubenim spisima i dokumentima. Postoje etiri lica: 2. sg., 3. sg., 2. pl. i 3. pl.

npr. amo, 1. capio, 3.

2.sg. amato capito
3.sg. amato capito

2.pl. amatote capitote

3.pl. amanto capiunto

Pridjevi[uredi | uredi kd]

Latinski se pridjevi dijele na dvije skupine:

pridjevi koji se dekliniraju po a-deklinaciji (u enskom rodu) odnosno o-deklinaciji (u mukom i

srednjem rodu). U rjeniku uz njih stoji oznaka 3. Primjer: altus, 3 ita se "altus, alta, altum"

pridjevi tree deklinacije.

Zamjenice[uredi | uredi kd]

Zamjenice se djele na:

osobne
 posvojne
povratne
pokazne
upitne
odnosne
neodreene

Zamjenice za prva lica nemaju vokativ.

Osobne (line) zamjenice[uredi | uredi kd]

U latinskom postoje osobne zamjenice za 1. i 2. lice sg. i pl. ,trea lica nadomjetaju se pokaznom
zamjenicom.

Prvo lice Drugo lice

ego, me ns, nostrum t, tu vs, vestrum

ja m. i f. mi m. i f. ti m. i f. vi m. i f.

Singular Plural Singular Plural

Nominativ ego ns t vs

Genitiv me nostr ili nostrum1 tu vestr ili vestrum1

Dativ mihi nbs tibi vbs

Akuzativ m ns t vs

Vokativ - - - -

(a) me\mecum (cum (a) nbs\nobiscum (cum (a) t\tecum (a) vbs\vobiscum (cum
Ablativ
me) nobis) (cum te) vobis)

1
oblici nostrum i vestrum koriste se samo u znaenju od nas, to jest od vas

Pokazne zamjenice[uredi | uredi kd]

Pokazne zamjenice u latinskom jeziku su sljedee:

1. hc, haec, hc ovaj, ova, ovo

2. iste, ista, istud taj, ta, to
3. ille, illa, illud onaj, ona, ono
 4. s, ea, d on(aj), ona, ono
5. dem, edem, dem isti, ista, isto
6. ipse, ipsa, ipsum sm, sama, samo

Brojevi[uredi | uredi kd]

Neki brojevi se dekliniraju, neki ne. Dekliniraju se:
1,2,3,200,300,400,500,600,700,800,900,2000,3000,...(tisuice) Ostali brojevi se ne dekliniraju.

pade 1 2 3

N/n unus, una, unum duo, duae, duo tres, tria

G/g unius duorum, duarum, duorum trium

D/d uni duobus, duabus, duobus tribus

A/a unum, unam, unum duo(s), duas, duo tres, tria

AB/ab uno, una, uno duobus, duabus, duobus tribus

Latinske izreke:

Acta, non verba. - Djela, ne rijei., Amor vincit omnia. - Ljubav sve pobjeuje. Clara pacta,
boni amici. - ist raun, duga ljubav., Cogito ergo sum. - Mislim, dakle postojim. Divide et impera.
- Podijeli i vladaj! Dum spiro, spero. - Dok diem, nadam se., Festina lente. - Pouri polako.,
Homo homini lupus est. - ovjek je ovjeku vuk., Labor omnia vincit. - Rad pobjeuje sve., Lapsus
linguae - govorna greka., Lapsus calami - greka u pisanju., Scientia potestas est. - Znanje je
mo., Persona non grata Nepoeljna osoba., Primus inter pares Prvi meu jednakima.