PROSVJETITELJSTVO I NJEGOV UTJECAJ

Prosvjetiteljstvo, sapere aude ili usudi se znati

vrijeme prosvjetiteljstva, ili stoljeće razuma je vrijeme koje

obilježavaju promjene u društvu i gospodarstvu
prosvjetitelji smatraju da su temeljne vrijednosti razum, priroda i
društvo, a čovjek je jedino razumno biće

 prosvjetiteljstvo je duhovni i intelektualni pokret koji se javlja u 17. i 18. stoljeću u

europskim zemljama, posebice u Francuskoj (gdje dostiže vrhunac) i Engleskoj, a
glavno obilježje mu je vjera u ljudski razum
 osnovne teze prosvjetiteljstva govorile su da su prirodno pravo čovjeka sloboda i
jednakost
 Immanuel Kant određuje značenje prosvjetiteljstva izrekom „sapere aude“ tj. „usudi
se znati“, odnosno usudi se koristiti vlastiti razum
 na razvoj prosvjetiteljstva utjecala su dva filizofska pravca – racionalizam i empirizam
 tvorac racionalizma, francuski filozof Rene Descartes utemeljio ga je na razumu
 tvrdnjom „Cogito, ergo sum.“ tj „Mislim, dakle jesam.“ govori da je čovjek
misaono biće i to je temelj njegove spoznaje
 John Locke, tvorac empirizma, navodi da je izvor spoznaje iskustvo
 ističe da je čovjek tabula rasa tj. prazan papir bez sadržaja
 osim razuma, prosvjetiteljstvo se temelji na promjenama u oblicima vlasti:
 Charles-Louis de Secondat Montesquie u svom djelu O duhu zakona (1748.)
zauzimao se za ograničenje kraljevske vlasti i trodiobu vlasti na sudsku,
izvršnu i zakonodavnu
 Jean Jacques Rousseau bio je protiv ustavne monarhije i opisuje to u svom
djelu Društveni ugovori (1762.)
 smatra da se vlast temelji na općoj volji i slobodi naroda koji svoje
predstavnike može svrgnuti s vlasti ako je nezadovoljan njome
 (François-Marie Arouet) Voltaire, jedan od najutjecajnijih filozofa
prosvjetiteljstva, bio je poznat po kritiziranju kršćanstva, provodnji vjerske
tolerancije i jednakosti svih građana pred zakonom
 zagovarao reforme u sudstvu i oporezivanje povlaštenih društvenih
slojeva
 zagovarao deizam – vjerska filozofija koja naučava da je Bog stvorio
Zemlju i život na njoj, ali se ne upliće u međuljudske odnose
 kako su prosvjetitelji htjeli poučiti narod, pokušali su sve dotadašnje znanje svijeta
prikupiti i spremiti njegov pregled na jedno mjesto – knjigu pod nazivom
Enciklopedija
 na njoj su radili poznati prosvjetitelji, tj. enciklopedisti Denis Diderot i Jean
le Rond d'Alembert
 prvo izdanje – Pariz, 1751.
 merkantilizam (od 15. do 18. stoljeća) – ekonomski napredak se temelji na slobodnoj
trgovini
 najvažniji merkantilist, Benedikt Kotruljević u svom djelu O trgovini i
savršenom trgovcu (1573.) opisuje dvojno knjigovodstvo
 načelo o ulaganju – ne držati sva jaja u istoj košari – potrebno ulagati u
više poslova
 količina novca može se povećati samo korištenjem vlastitih rudnika ili
razvojem vanjske trgovine
 kameralizam (Njemačka) – gospodarska politika kojom se nastoji državnu blagajnu
puniti novcem dobivenim od poreza
 fiziokratizam (sredina 18. stoljeća) – smatranje da napredak države i izvor bogatstva
leže u poljoprivrednoj proizvodnji
 suprotnost merkantilizmu
 glavni predstavnik – Francoise Quesnay
 Adam Smith (otac ekonomije) – Bogatstvo naroda (1776.), ekonomija se odvaja od
filozofije (ekonomski liberalizam)
 Matija Antun Relković - Satir iliti divlji čovik
 Ruđer Bošković
 klasicizam (druga polovica 18. stoljeća) obilježava objektivnost, strogost oblika i
jednostavnost
 rokoko (Francuska, druga polovica 18. stoljeća) koji ističe gracioznost i šarm
 POSTANAK I ŠIRENJE SJEDINJENIH AMERIČKIH
DRŽAVA
Američka revolucija i postanak Sjedinjenih Američkih
Država
 prvo naselje – Jamestown (1607.) - naselili su ga engleski doseljenici, a kasnije se na
tom području razvija i prva kolonija – Virginia
 1620. puritanci brodom „Mayflower“ dolaze na područje Sjeverne Amerike i osnivaju
grad Plymouth
 osim Engleza, Ameriku su u 16. stoljeću počeli kolonizirati i ostali narodi:
a) Nizozemci – New York (Novi Amsterdam)
b) Francuzi – Kanada, područja od Velikih jezera do Meksičkog zaljeva koja nazivaju
Louisiana po kralju Luju XIV.
c) Španjolci i Portugalci koje više zanimaju Srednja i Južna Amerika
 sjever (protukapitalističko okružje) – trgovina i obrt
 jug – poljodjelstvo, proizvodnja duhana i pamuka – trgovina crnim afričkim robljem
 Sedmogodišnji rat (1756. – 1763.) – sukob Francuske i Engleske – Mirom u Parizu
(1763.) Francuska gubi sve kolonije u Sjevernoj Americi
 u 18. stoljeću, 13 kolonija je pod vlašću britanske krune, ali sa širokom autonomijom:
svaka kolonija imala je vlastitu zakonodovnu skupštinu, a izvršnu vlast imao je
guverner (odgovoran kralju i parlamentu)
 novi zakoni i odredbe u korist interesa matične države (Zakon o prihodima, Zakon
o žigovima, zabrana naseljavanja zapadno od gorja Appalachea…) – razlog sve češćih
sukoba britanskih vlasti i stanovnika kolonija
 osnivanje revolucionarnih organizacija kao poticanje otpora Britancima – Sinovi
slobode
 Pokolj u Bostonu (1770.) – britanska vojska pucala na prosvjednike i ubila petoricu
Amerikanaca
 kolonisti su odgovorili bojkotom britanske robe, kralj George povlači sve poreze, osim
poreza na čaj, koji je trebao štititi monopol Istočnoindijske kompanije u Americi
 1773. Sinovi slobode preodjeveni u Indijance tijekom noći upadaju na brodove
usidrene u bostonskoj luci i bacaju čaj u more – Bostonska čajanka – Britanci
odgovaraju zatvaranjem bostonske luke i vojnom blokadom grada
 Prvi kontinentalni kongres u Philadelphiji (1774.) – kolonije ne podliježu zakonima
parlamenta u kojima nemaju vlastite predstavnike, već samo zakonima svojih
skupština
 kralj Đuro III. odgovorio je zahtjevom za podčinjenje kolonija – počinju pripreme za
otvoreni rat
 prvi oružani sukob britanske vojske i kolonista kod Lexingtona (1775.) – Britanci
pokušavaju zauzeti skladišta pobunjenika u Concordeu i ugušiti ustanak u
Massachusetsu – žrtve na obje strane – Britanci se povlače u Boston
 kralj odbija „peticiju maslinove grančice“ i stanovnike kolonija naziva
pobunjenicima – početak Američkog rata za neovisnost
  Drugi kontinentalni kongres u Philadelphiji (1775.) – osnivanje Kontinentalne
vojske, kolonije se odlučile za rat – zapovjednik George Washington
 nakon britanskog poraza i predaje 1777. kod Saratoge, u sukob se uključuju
Francuska, Nizozemska i Španjolska zbog vlastitih interesa (vraćanje kolonija)
 Benjamin Franklin pridonosi američko-francuskom savezništvu zbog svojih čestih
putovanja u Pariz
 poraz britanaca u Yorktownu (1781.)
 Mir u Parizu (1783.) – Velika Britanija prisiljena se odreći svojih američkih kolonija
te priznaje neovisnost SAD-a
 istodobno se u američkim kolonijama odvija revolucija s ciljem oslobađanja od
britanske vlasti – 4. srpnja 1776. u Philadelphiji objavljena Deklaracija o neovisnosti
(tvorac Benjamin Franklin, autor teksta Thomas Jefferson) - temelj američkog
ustava, prvi put u povijesti formulirana i zapisana neotuđiva prava čovjeka – raskinute
veze s Velikom Britanijom – proglašenje nastanka SAD-a
 osnovna načela Deklaracije: a) prirodno pravo – sloboda pojedinca,
jednakost svih ljudi, privatno vlasništvo, tolerancija
b) društveni ugovor – suverenitet naroda,
trodioba vlasti, savezno udruživanje države
 državno uređenje mora poštovati ova prava
 prvi američki ustav proglašen u Philadelphiji u rujnu 1787. od strane „očeva
osnivača“
 sustav „kočnica i ravnoteža“ – grane vlasti međusobno se nadziru
 prvi predsjednik – George Washington
 Kongres na zasjedanju u New Yorku 1791. donosi Povelju o pravima, dokument koji
se sastojao od prvih deset amandmana na američki ustav – ratificiran tek dvije godine
nakon
Shema političkog ustroja SAD-a:
FEDERALNA VLADA
 zajedničko tijelo svih 13 država
 odlučuje o pitanjima diplomacije, rata, obrane i financija
↓ ↓ ↓
ZAKONODAVNA VLAST IZVRŠNA VLAST SUDBENA VLAST
Kongres: Predstavnički dom, Senat Predsjednik, Podpredsjednik Vrhovni sud

VLADE DRŽAVA

 problem nejednakosti: crnci, žene, Indijanci, imovinski cenzus…

 predsjednik James Monroe postavio temelje američke vanjske politike – Monroeva
doktrina (1823.) – politika izolacionalizma pod geslom „Amerika Amerikancima“
Širenje Sjedinjenih Američkih Država na zapad i doba
građanskog rata
 širenje na zapad – prva polovica 19. stoljeća – potraga za novim teritorijima i izvorima
bogatstva
 masovno useljavanje Europljana – crnci i Indijanci bez građanskih prava
 1803. SAD od Francuske kupio Louisianu za 15 milijuna dolara (za vrijeme
Napoleonove vladavine)
 granica s Kanadom utvrđena nakon Američko-britanskog rata (1812. – 1815.) –
SAD usprotivio se britanskoj blokadi trgovine s Francuskom tijekom Napoleonovih
ratova
 Florida otkupljena od Španjolske 1819., a 1848. nakon rata s Meksikom pripojen
Teksas – granica SAD-a pomaknuta na rijeku Rio Grande i do obala Tihog oceana
 od 1848. Ameriku zahvaća tzv. “zlatna groznica” – masovna potraga za zlatom
 velike razlike između država sjevera i juga: sjever – slobodno poduzetništvo,
industrijska revolucija, mali zemljoposjednici

jug – velike plantaže na kojima rade

robovi (pamuk, duhan, indigo, šećerna
trska)

 1793. Eli Whitney patentira stroj za branje pamuka

 u drugoj polovici 19. stoljeća na sjeveru se razvija pokret abolicionizma – ukidanje
ropstva
 1820. Missouri kompromis – ropstvo se ne smije širiti sjevernije od južne granice
Missourija
 1860. za predsjednika izabran Abraham Lincoln – protivnik ropstva
 1861. odvajanje ili secesija država Juga iz Unije (Južna Carolina, Mississippi, Florida,
Alabama, Georgia, Louisiana i Teksas)
 izlaze iz Unije i stvaraju Konfederaciju Američkih Država pod vodstvom pukovnika
Jeffersona Davisa (predsjednik Konfederacije) – pridružuju im se još četiri države
 Lincoln ne odobrava izdvajanje država iz Unije – vojska Konfederacije u strahu od
moguće blokade svoje luke Charlestona napala utvrdu Fort Sumter – početak
Američkog građanskog rata
 na početku sukoba Konfederacija pod generalom Robertom Edwardom Leejom
ostvaruje niz vojnih uspjeha – Lincoln traži dobrovoljce – Bitka kod Antietama u
rujnu 1862. – zaustavljena Leejova ofenziva – Lincoln izdaje proglas o ukidanju
ropstva – Konferacija počinje gubiti – Lee se u travnju 1865. predaje – kraj
građanskog rata
 uzroci poraza Juga: reorganizacija vojske, ukinuće ropstva, zakon o zemlji,
gospodarska nadmoć Sjevera, pomorska blokada Juga
 XIII. amandmanom ropstvo je zabranjeno, osim kao oblik kazne (samo na papiru)
 drugi naziv za rat – druga američka revolucija
 16. 4. 1865. glumac John Wilkes Booth ubija američkog predsjednika Abrahama
Lincolna u kazalištu Ford's Theatre u Washingtonu
 stvorena tajna rasistička organizacija Ku Klux Klan
 useljavanje Kineza, Talijana, Rusa, Iraca ali i Hrvata
 1898. Mirom u Parizu, Španjolska se u korist SAD-a odrekla Kube, Portorika,
Filipina, Guame i Havaja
 1869. dovršena transkontinentalna željeznička pruga - povezuje istočnu i zapadnu
američku obalu
 od 1904. do 1913. izgradnja Panamskog kanala
 Amerikanci zagovaraju politiku “otvorenih vrata” u Kini
 ,,bick stick“ politika – američki predsjednik Theodore Roosevelt – hegemonija SAD-a
na oba američka kontinenta
 DOBA REVOLUCIJA
Francuska revolucija
 1774. na prijestolje stupa Luj XVI., a Francuska je i dalje posložena „starim
poretkom“ (fr. Ancien Régime) – plemstvo i svećenstvo čine 3% stanovništva, dok
97% čine građani, seljaci i ostali  feudalni, srednjovjekovni društveni odnosi i
podjela na staleže
 1788. u Francuskoj proglašen bankrot – ministar financija Turgot pokušao provesti
reforme i ujednačiti poreze među staležima, ali neuspješno – otpušten je
 Luj XIV. 1789. saziva u Versaillesu Skupštinu državnih staleža (nije se sastojao od
1614.) zbog uvođenja novih poreza
 zastupnici trećeg staleža zbog nepravde se odvajaju i proglašavaju Narodnom
skupštinom – zakonodvano tijelo koje predstavlja sve stanovnike Francuske 
Narodna ustavotvorna skupština
 14.7. Parižani napadaju Dom invalida
 14.7.1789. – pad tvrđave Bastille (simbol starog poretka u Francuskoj) – početak
Francuske revolucije
 Pariška komuna - tijelo koje predstavlja revolucionarnu vlast u glavnome gradu+
 u kolovozu Narodna skupština donijela zakon o ukidanju feudalnih povlastica -
sekularizacija
 26. 8. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina
 Crkva i svećenstvo stavljeni pod državnu upravu
 rujan 1791. – prvi ustav – Francuska postaje ustavna monarhija – trodioba vlasti i
kraljevsko pravo veta – skupština kao zakonodavno tijelo
 država podijeljenja na 83 departmana – pravo glasa određeno imovinskim cenzusom
(samo bogati građani imaju pravo glasa)
 preimenovanje Narodne ustavotvorne u Zakonodavnu skupštinu
 žirondinci (Gironde) – zastupaju interese bogatog građanstva i predstavljaju umjerenu
struju revolucije
 jakobinci (samostan u ulici sv. Jakova u Parizu) – vodstvo Maximilliana
Robespierrea („nepotkupljivi“) – zastupaju interese sitnog građanstva i širokih
pariških masa

Rat i revolucija
 Deklaracija iz Pillnitza – potpora vladavini kralja Luja XVI. – krivo shvaćanje
deklaracije – Zakonodavna skupština 1792. na zahtjev žirondinaca i njihova vođe
Jacquesa Brissota objavila rat Habsburškoj Monarhiji - planirano ujedinjenje
Francuske
 Marseljeza („Ratna pjesma rajnske vojske“) - buduća francuska himna
 opći ustanak – novo tijelo Narodni konvent – kralj svrgnut s vlasti i zatvoren
 pobjeda francuske vojske u bitci kod Valmyja – Habsburška Monarhija i Pruska
prisiljene na povlačenje
 rujan – novi ustav – Francuska postaje republika
  1793. Luj XIV. osuđen za veleizdaju i pogubljen na giljotini, a mjesecima kasnije i
njegova supruga Marija Antoaneta

Vladavina jakobinaca i vrijeme terora – radikalna faza

revolucije
 pokrajina Vendeé – ustanak rojalista protiv revolucionarne vlasti
 jakobinci u lipnju 1793. izveli državni prevrat – preuzeli vlast i uspostavili diktaturu
 Odbor javnog spasa – tijelo sa svom vlasti u državi – na čelu Georges Danton
 uvedena opća vojna obveza i pravo glasa za muškarce
 kult razuma i vrhovnog bića umjesto kršćanstva
 revolucionarni kalendar
 državni teror – oružje revolucije protiv svih njezinih neprijatelja (rojalista,
žirondinaca, demokrata…) – razdoblje velikog terora (od srpnja 1794.)
 završava vladavina jakobinaca – članovi Konventa u strahu za svoje živote svrgnu
Robespierrea – pogubljen
 glavno obilježje jakobinske diktature: teror, progoni, giljotina i strahovlada

Prema kraju revolucije, vladavina Direktorija

 žirondinci na vlasti
 vraćena sloboda crkvi, ukinute jakobinske reforme, ukinuto opće pravo glasa, vraćen
imovinski cenzus
 treći ustav – 1795. – izvršna vlast: Direktorij+, zakonodavna vlast: Vijeće pet
stotina

Napoleonovo doba, revolucionarni konzervativizam ili od

Republike do Carstva
 Napoleon (Korzika, 1769.)
 pohađa kraljevsku vojnu akademiju u Parizu
 1795. uspješno ugušio ustanak u Toulonu
 1796. - 1797. - velike pobjede u Italiji protiv Austrije
 1796. ratuje protiv Habsburgovaca u sjevernoj Italiji → 1797. osvojio Veneciju i
zauvijek srušio Mletačku Republiku
 Mir u Campoformiju (1797.) – Habsburška Monarhija priznaje francuska osvajanja
(Kraljevina Italija) i novostvorene vazalne države u Italiji; Cisalpinsku, Rimsku i
Genovešku Republiku, Habsburška Monarhija dobila Veneciju i bivše mletačke
posjede u Istri, Dalmaciji i Boki Kotorskoj
 1789. osvaja Egipat – želi prekinuti britanske veze preko Bliskog istoka i osvojiti
Indiju – pobjeđen u luci Agadiru – (britanski adminar Horatio Nelson u bitci kod
Abukira (1789.))
 1804. stvorena treća protufrancuska koalicija – Velika Britanija, Habsburška
Monarhija i Rusija
 1799. – državni prevrat – vladavina tročlanog tijela Konzulata – sebe proglasio prvim
konzulom, s pravom donošenja zakona
 novi ustav – Napoleon stekao gotovo apsolutnu vlast u Francuskoj
 konkordat s papom Pijom VII. (1801.) – ponovno dopušta Crkvi slobodu bogoslužja,
a Crkva zauzvrat priznaje gubitak svojih imanja
 +1804. donosi Građanski zakonik - temelj svim modernim europskim
zakonodavstvima - njime se potvrđuju temeljne stečevine revolucije (jednakost pred
zakonom, sekularizacija društva)
 osnovao državnu banku (Banque de France) – valuta: franak
 reforma školstva – državne škole (liceje) – školovanje budućih civilnih i vojnih
dužnosnika
 vojno-plebiscitarni carizam
 1804. u Parizu proglasio se carem Francuza (Napoleon I.) - krunio se u pariškoj crkvi
Notre Dame u nazočnosti rimskog pape Pija VII.
 bitka kod Trafalgara (1805.) s Velikom Britanijom koja pobjeđuje – poginuo
Horatio Nelson
 „trocarska“ bitka kod Austerlitza (1805.) – Napoleon pobijedio vojsku Habsburške
Monarhije koju vodi Franjo I. i rusku vojsku koju vodi Aleksandar I. - mir u
Požunu (1805.) - Napoleon je dobio Istru i Dalmaciju
 Napoleonove trupe ulaze i u Dubrovnik, a 1808. ukinuta je Dubrovačka Republika
 1806. porazio Pruse kod Jene - osvaja Berlin – 1806. proglašava +kontinentalnu
blokadu i +ukida Sveto Rimsko Carstvo Njemačkog Naroda
 +Rajnski savez – na području njemačkih država
 djelomično obnovio Poljsku – Varšavsko vojvodstvo (1807.)
 poraz Rusije – Mir u Tilzitu – primoran da pristane na kontinentalnu blokadu
 1808. osvojio Portugal i Španjolsku
 Bitka kod Wagrama (1809.) – pobjedio austrijsku vojsku
 +Mir u Schonbrunnu (1809.) - Habsburška Monarhija se morala u korist Francuza
odreći hrvatskih i slovenskih zemalja južno od Save
 iz njih je Napoleon utemeljio Ilirske pokrajine na čelu s francuskim mašalom
Augustom Marmontom
 francuska Velika vojska 1812. kreće na Rusiju
 bitka kod Borodina (1812.) – ruska se vojska s generalom Mihailom Kutuzovim
povlači i zapaljuje Moskvu, dok su francuske vojske ostale zarobljene u uništenoj
staroj prijestolnici – Napoleon se povlači – Rusi ga prate do Francuske – Rusiji se
pridružuju Pruska, Austrija i Velika Britanija
 +bitka kod Leipziga (1813.) – Bitka naroda – Napoleon svrgnut s vlasti i zatočen na
otoku Elbi
 na vlast se vraća dinastija Burbonaca – Luj XVIII.
 1815. Napoleon bježi s Elbe i vraća se u Francusku gdje opet preuzima vlast
(Napoleonovih 100 dana)
  vojsku vodi u Belgiju – konačan poraz od britansko-pruske vojske pod vodstvom
engleskog vođe Wellingtona i pruskog vođe Bluchera – Bitka kod Waterlooa
(1815.)
 prognan na otok Svetu Helenu gdje umire 1821.

Bečki kongres, konsolidacija i stvaranje novog europskog

poretka
 novi poredak u Europi – ruski car Aleksandar I., austrijski car Franjo I. i pruski kralj
Friedrich Wilhelm II.
 austrijski kancelar Klemens Wenzel Lothar von Metternich i britanski ministar
vanjskih poslova Robert Castlereagh
 odlučuju da će se u Europi obnoviti sustav i stranje iz vremena prije Francuske
revolucije
 restauracija – proces povratka legitimnih dinastrija i vladara na prijestolje te obnova
aristokratskog poretka
 Francuska – povratak dinastije Bourbon, granice vraćene na stanje od prije
1792.
 Pruska – područje uz Rajnu
 Rajnski savez pretvara se u Njemački savez (38 država – dominantna
Austrija)
 Belgija i Nizozemska (Batavska Republika) – Ujedinjeno Nizozemsko
Kraljevstvo
 Švicarska (Helvetska Republika) - status neutralne države
 Austrijska Monarhija – vratila vlast nad posjedima u sjevernoj Italiji i
Ilirskim pokrajinama
 Varšavsko vojvodstvo podijeljeno između Pruske i Rusije
 stvoreno Poljsko kraljevstvo – personalna unija s Rusijom
 Velika Britanija potvrdila vladavinu nad Maltom i Jonskim otocima, u
Cejlonu i južnoj Africi tj. Kapstadu
 obnovljena Papinska Država
 Sveta alijansa (1815.) – Austrija, Pruska, Rusija – održavanje poretka u Europi –
spriječavanje potencijalnih novih revolucija i ustanaka
 priključuje se još 16 država osim Velike Britanije, Osmanskog Carstva i
Papinske Države
Rađanje novih političkih ideja
 reakcionari – zagovaraju potpuni povratak na stanje prije revolucije
 početkom 19. stoljeća u Europi se javljaju dva suprotstavljena pogleda na stvarnost,
prve moderne političke ideje – liberalizam i konzervativizam
liberalizam
= svjetonazor i politička doktrina koja zagovara slobodu pojedinca i njegova temeljna
prava te demokratske oblike vlasti (parlamentarna demokracija)
 izražen u idejama prosvjetiteljstva i poslije deklaracijama u Francuskoj i SAD-u
 odbacivanje autoriteta monarha, države i Crkve
 u političkom smislu podupiru parlamentizam, konstitutivnost i sekularizam
 umjerenjaci – zagovaraju interese bogatog građanstva i demokratsko-
revolucionarno krilo – zagovaraju interese nižih slojeva
konzervativizam
= svjetonazor koji se protivi svemu što je novo, napredno, revolucionarno, a zalaže se za
očuvanje tradicionalnih vrijednosti – obitelji, vjere, države (apsolutna monarhija)
 odgovor na revolucije u Francuskoj
 predstavnici su plemstvo, ali i dio građanstva
 zauzimaju se za očuvanje političkog i moralnog poretka
nacionalizam
= ideologija koja ističe privrženost jednoj etničkoj skupini
 pozitivni nacionalizam: domoljublje (patriotizam)
 negativni nacionalizam: etnocentrizam, ksenofobija

 feudalno društvo  građansko društvo

 staleži  klase

Liberalne revolucije u Europi do 1848.

Španjolska
 nakon restauracije dinastije Bourbon ukinut napredni sustav iz 1812. i donesen novi,
liberalni ustav 1820. u Cadizu
 francuska vojska intervenira i u ime Svete Alijanse obnovljen apsolutizam
 politički sukobi vode do prvog građanskog rata u Španjolskoj
 uz britansku pomoć pobjeđuje liberalna kraljica Marija Kristina
 Španjolska svejedno ostaje autokratska država bez velikih građanskih sloboda
Francuska
 nakon pada Napoleona obnovljena je monarhija pod vlašću Luja XVIII.
 1814. izdao Ustavnu povelju kojom je potvrđen velik dio liberalne ostavštine
revolucionarnog doba i uređen odnos kralja i naroda
 njegov konzervativni nasljednik Karlo X. raspustio skupštinu i ukinuo slobodu tiska,
te konačno ukida 1830. ustav i ponovo zavladava apsolutistički
 uzrok je bilo pokretanje Srpanjske revolucije iste godine
 Karlo je bio prisiljen abdicirati
 uspostavljen je ponovo ustav = ustavna monarhija (do 1848.), a na prijestolje dolazi
Luj Filip, „kralj građanin“
Ujedinjeno Kraljevstvo Nizozemske
 ustanak u kolovozu 1830. potaknut Srpanjskom revolucijom
 belgijanci se bore za neovisnost koju i dobivaju iste godine
 Leopold I. (dinastija Sachsen – Coburg – Goth) – prvi belgijski kralj donio je liberalni
ustav kojim je zajamčio osobne i političke slobode građana
Rusija
 1825. u prosincu pokušaj ustanka mladih časnika uz pomoć vojnika na apsolutističkog
cara Nikolaja (Nikolu) I. koji je maloprije stupio na prijestolje nakon što se njegov
brat Konstantin odlučio odreći svoje krune
 pobunu su zapravo vodila tajna društva u Rusiji i Ukrajini, koja su u Ruskom Carstvu
željela provesti liberalne reforme: ukidanje feudalizma i donošenje ustava
 ustanici – dekabristi
 ustanak ugušen, represijom i cenzurom tiska odustaje se od liberalnih ideja

Revolucije 1848./1849.
 val ustanaka u Europi zbog želje za ukidanjem kmetstva, većim građanskim
slobodama i pravom naroda da odlučuje o vlastitoj sudbini
 potiču ih događaji u Francuskoj
 1846. zavladala je glad, prvo u Irskoj onda i na ostalim dijelovima kontinenta, početak
ekonomske krize
Francuska
 u Francuskoj opet izbija revolucija 1848.
 kralj Luj Filip odrekao se prijestolja i proglašena je Druga Francuska Republika
 na predsjedničkim izborima pobjeđuje Luj Napoleon Bonaparte, nećak slavnog cara
 1851. izvodi državni prevrat, a godinu dana nakon, uz potporu i odobrenje naroda
proglasio se carem Napoleonom III. i tako je nastalo Drugo Carstvo
Habsburška Monarhija i Kraljevina Pruska
 ustanak u ožujku 1848. u Berlinu
 traženje liberalnih reformi, novog ustava, većeg prava glasa i slobode tiska
 kralj Fridrik Vilim IV. prihvatio je neke zahtjeve naroda, ali raspustio parlament
 iduće godine ujesen uveden je novi ustav kojim su određene građanske slobode, ali i
kraljevsko pravo veta na odluke parlamenta (pa je ustav zapravo beskoristan)
 ustanak u Beču u ožujku 1848. i ustanak u Ugarskoj
 generali Windischgrätz, Jelačić i Radetzky ugušili su ustanke, a nakon abdikacije cara
Ferdinanda I., na vlast dolazi Franjo Josip I.
 1849. donosi novi oktroirani (nametnuti) ustav, kojim je ukinuo feudalizam i staleže
 potvrđena je dominacija Beča i habsburške loze (konzervativizam, apsolutizam),
ozakonjen centralizam

Doba nacija
Italija
 karbonari – tajna organizacija koja se borila za neovisnost (otpor francuskoj vlasti) i
ujedinjenje Italije
 pripadnici građanskog staleža, mladi intelektualci i u manjem broju članovi
aristokratskih obitelji
 često pokretali ustanke – bili progonjeni
 talijanski revolucionar i političar Giuseppe Mazzini (htio je stvoriti republikansku
federalnu Europu i osloboditi i ujediniti Italiju na demokratsko-republikanskoj osnovi,
zato je htio uništiti Austriju i Papinsku Državu) u Marseilleu je 1831. osnovao
radikalnu organizaciju Mlada Italija kojoj je cilj bio srušiti strane dinastije u
talijanskim državama (Bourbone i Habsburgovce) i nacionalno ujediniti Italiju
 (poticaj ostalim državama u Europi)
 1834. u Bernu nastaje Mlada Europa – savez revolucionarnih i republikanskih
društava
 revolucionari iz Italije, Njemačke i Poljske
 cilj: stvaranje neovisnih, ustavnih i nacionalnih država
 neuspjeh rušenja vlasti, ali poticaj za buđenje nacionalne svijesti i nastanak talijanskog
preporoda – Risorgimento
Njemačka
 Bečkim kongresom utvrđena je razjedinjenost njemačkih zemalja – Njemački savez
(koji se podudarao s granicama SRCNN)
 u Frankfurtu na Majni zasjeda savezni parlament, a stalni predsjedatelj je Austrija
 studenti u Wartburgu 1817. istaknuli ideju njemačkog jedinstva, protiveći se
austrijskoj dominaciji
 austrijski kancelar Metternich inicira progon studentskih tajnih organizacija
 1832. u Hambachu održan Demokratsko-republikanski zbor na kojem su promicane
ideje o njemačkom ujedinjenju
  1834., na prusku inicijativu sklopljen Njemački carinski savez  svi se polako okreću
Pruskoj
 obnova sukoba između Habsburga i Hohenzollerna zbog prevlasti na njemačkom
području
 nakon rješenja sukoba otvorila se opcija njemačkog ujedinjenja
Irska
 potkraj 18. stoljeća pod upravom Engleza i irskih protestanata
 većinsko stanovništvo – irski katolici isključeni su iz političkog života
 revolucije u Francuskoj i SAD-u potiču ih na otpor protiv britanske vlasti
 u Belfastu 1791. utemeljeno društvo Ujedinjeni Irci
 vođe ustanka 1798.
 ustanak ugušen, vlada premijera Williama Pitta mlađeg ukinula irski parlament i 1800.
proglasila Zakon o uniji – Irska postaje dio Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i
Irske
 Irska gubi državnu autonomiju, ali njezini predstavnici u britanskome
parlamentu mogu biti katolici
 kralj Đuro III. odbija dati politička prava katolicima, a William Pitt odstupa s
dužnosti premijera 1801.
 Daniel O' Connell – irski politički vođa u prvoj polovici 19. stoljeća koji se borio za
izjednačavanje katolika i protestanata te ukidanje političkog saveza između Irske i
Velike Britanije dovodi Zakon o katoličkoj emancipaciji 1829.
Belgija
 proglašenjem Ujedinjenog Nizozemskog Kraljevstva 1815. Belgija je pod vlašću
Vilima I. Oranskog
 Belgijci nezadovoljni jer u vladi, vojsci i upravi prevladavaju Nizozemci
 konferencija veleposlanika u Londonu u studenom 1830. Belgija je proglašena
nezavisnom državom
Osmansko Carstvo
Grčka
 krajem 18. stoljeća osnivaju se tajna društva – heterije kojima je svrha buđenje
nacionalne svijesti i poticanje na borbu za oslobođenje i neovisnost
 u Odesi 1814. grčki trgovci i domoljubi osnivaju heteriju pod vodstvom Aleksandra
Ipsilantisa i 1821. pokrenuli rat za oslobođenje
 fanarioti
 paralelno s tim ustanak na Peloponezu iste godine koji predvodi arhiepiskop German
(Germanos)
 1822. u Epidauru se sataje prva grčka Narodna skupština i proglašava neovisnost
sukladno s vojnim pobjedama
 Grci ubrzo nakon poraženi i Atena ponovo pripada Osmanskom Carstvu
 mnogi Europljani podupiru Grke i žele im pomoći da dobe neovisnost
 engleski književnik lord George Gordon Byron pridružuje se grčkoj vojsci
  uključuju se Velika Britanija, Francuska i Rusija pod vodstvom Edwarda Codringtona
na strani Grka
 Bitka kod Navarina 1827. europski saveznici pobjeđuju Osmansko Carstvo pod
vodstvom Ibrahim-paše
 Mir u Edirneu (Jedrenu) 1829. – Osmansko Carstvo priznaje grčku neovisnost
 u svibnju 1832. po dogovoru Velike Britanije, Francuske i Rusije, Grčka je proglašena
samostalnom kraljevinom
 prvi kralj Otto von Wittelsbach (Oton I.), a glavni grad je Atena
Srbija
 želja za oslobođenjem od turske vlasti
I. srpski ustanak
 na području Beogradskog pašaluka organiziran je vojni ustanak 1804. koji vodi Đorđe
Petrović – Karađorđe
 seoski trgovci koje podupire Srpska pravoslavna Crkva
 u početku imaju potporu Rusije i ostvaruju vojne uspjehe, međutim u to vrijeme
Napoleon napada Rusiju i Srbija sad nema saveznike, pa je ustanak ugušen 1813., a
Karađorđe bježi u Austriju
II. srpski ustanak
 1815. pod vodstvom Miloša Obrenovića
 vojni sukobi u Grčkoj i pritisak Rusije pomažu Srbiji
 vratio se Karađorđe, ali je nakon sukoba s Obrenovićem ubijen
 pregovorima i diplomacijom 1830. Srbija je dobila status autonomne kneževine u
sklopu Osmanskog Carstva
 Miloš Obrenović – nasljedni knez
 on vlada apsolutistički, pa tu izbijaju pobune i napokon 1838. ustav, kojim je
ograničena kneževska vlast
 protivnici Obrenovića, tzv. ustavobranitelji s vlasti svrgnu Obrenoviće i dovode
Karađorđeva sina Aleksandra – uspostavljena vladavina dinastije Karađorđević
 srpski ministar unutarnjih poslova Ilija Garašanin 1844. sastavio program srpske
nacionalne politike – Načertanije (Načertanje)
 = ujedinjenje svih Srba i stvaranje velike Srbije
 ideju potiče i srpski jezikoslovac Vuk Karadžić koji sve štokavce proglašava
Srbima
Nacionalni pokreti u revolucijama 1848./1849.
 osnovni ciljevi: rušenje apsoulutizma, uspostava građanskog naroda i ostvarenje ideja
nacionalnih pokreta
 revolucionarni pokreti 1848. – proljeće naroda
Italija
 revolucija počinje na Siciliji u siječnju 1848. i brzo se širi
 povod – gospodarska kriza  nacionalni karakter
  u Milanu i Veneciji organiziran je ustanak protiv habsburške vlasti u kojem sudjeluje
pijemontski kralj Karlo Albert
 u Bitci kod Custoze austrijski maršal Josef Radetzky porazio pijemontsku vojsku
 Pijemont opet ostane poražen u proljeće 1849. od austrijske vojske u Bitci kod Novare
 nakon vojnih poraza Karlo Albert abdicira, a vlast preuzima njegov sin Viktor
Emanuel II.
 revolucionari Giuseppe Mazzini i Giuseppe Garibaldi također doživljavaju neuspjeh u
rušenju Papinske Države i uspostavi Rimske Republike u veljači 1849.
 intervencijom francuske vojske, srušena je Rimska Republika i obnovljena je
Papinska Država
 Austrija u ljeto 1849. ponovo osvaja Veneciju i tu neuspješno završava pokušaj
talijanskog ujedinjenja
 rezultat revolucije: ukidanje feudalizma, staleškog poretka, nema ujedinjenja
Njemačka
 ustanak u Berlinu u ožujku 1848.
 provedbom liberalno-demokratskih reformi revolucionari žele njemačko ujedinjenje
dva rješenja (koncepta) njemačkog ujedinjenja:
1. velikonjemačko rješenje/Veliko njemački program ujedinjenja – sve njemačke
zemlje ujedinile bi se na čelu s Austrijom (Habsburgovci) bez Pruske
2. malonjemačko rješenje/Malo njemački program ujedinjenja – sve njemačke zemlje
ujedinile bi se na čelu s Pruskom (Hohenzollerni) bez Austrije
 u Frankfurtu u svibnju 1848. sastao se Svenjemački parlament, kao najviše
predstavničko tijelo svih njemačkih zemalja
 28. ožujka 1849. zastupnici su izglasali ustav buduće ujedinjene Njemačke i
carsku krunu ponudili Fridriku Vilimu II., koji ju je odbio
 rezultat revolucije: ukidanje feudalizma, staleškog poretka, nema ujedinjenja
Habsburška Monarhija
 13. ožujka 1848. počinju nemiri u Beču
 vojska pucala na građane koji su se okupili na potpisivanju peticije za uvođenje ustava
 podignute barikade u središtu grada, car se sklonio u Innsbruck
 Car Ferdinand I. smijenio je kancelara Metternicha i ukinuo feudalne odnose
Češka
 Česi tražili autonomiju i ravnopravnost s Nijemcima
 František PaLacký zagovarao ideju austroslavizma – cjelovitost Habsburške
Monarhije, federacija samostalnih i ravnopravnih naroda
 protivio se panslavizmu - ujedinjenje svih Slavena pod Rusima jer je Ruse smatrao
jednako opasnima kao i Njemce
 Slavenski kongres u Pragu koji je austroslavizam predstavio kao zajednički politički
projekt Slavena u Monarhiji
 zbog studentskih nemira koje je ugušio Windischgrätz, kongres je raspušten
 oktroiranim ustanom Franje Josipa I. nestaju sve nade o federalizaciji Monarhije
Mađarska
 ciljevi revolucije: građanske slobode i mađarska neovisnost
 Ugarski sabor u ožujku 1848. ozakonio građanske slobode, ukinuo kmetstvo i
proglasio samostalnost i personalnu uniju u Austrijom  velikomađarski projekt jer je
samostalna Ugarska trebala obuhvaćati područje od Karpata do Jadranskog mora
 mađarska vojska krenula u pomoć bečkim ustanicima, uskaču hrvatski ban Josip
Jelačić i austrijski vojskovođa knez Alfred Windischgrätz
 carska vojska osvaja Beč i Budimpeštu
 Mađari unatoč porazu ne odustaju
 Ugarski sabor na zasjedanju u Debrecenu donosi odluku o svrgnuću Habsburgovaca i
proglašava republiku
 predsjednik je vođa revolucije Lajos Kossuth
 u svibnju 1849. Franjo Josip I. traži pomoć cara Nikole I. za gašenje mađarskog otpora
 Bitka kod Vilagosa 13. kolovoza 1849. ruska vojska ulazi u Mađarsku i pobjeđuje,
gasi mađarsku revoluciju i u Habsburškoj Monarhiji uspostavljen je mir

Italija
 revolucionarne republikance predvode Giuseppe Mazzini i Giuseppe Garibaldi, a
Savojska dinastija u Kraljevstvu Pijemontu i Sardiniji zauzima se za uspostavu
monarhije (Cavour)
 Mazzini je 1853. osnovao Stranku akcije i pokušavao podignuti revoluciju
 vođa talijanskog nacionalnog pokreta Camillo Benso Cavour, predsjednik vlade
kraljevine Pijemonta (od 1852.) htio je pridobiti na svoju stranu čim više njih
 bio je i ministar gospodarstva, zauzimao se za slobodnu trgovinu i dogovorio neke
međunarodne gospodarske sporazume te osigurao građanske slobode
 u Pijemontu je bila dopuštena sloboda tiska, političkog udruživanja i govora
 tako je na svoju stranu pridobio mnoge
 glavna prepreka u ujedinjenju bila je Austrija koja se svojih posjeda neće odreći bez
vojnog sukoba
 Cavour osigurao savezništvo s Napoleonom III., priključio pijemontsku vojsku u
Krimski rat na strani Engleske i Francuske (1853. – 1856.)
 Napoleon III. obećao mu je pomoć u ratu protiv Austrije, a zauzvrat je Francuska
trebala dobiti Nicu i Savoju
 Austrija 1859. napala Pijemont jer je odbijen zahtjev Franje Josipa I. koji je tražio
raspuštenje pijemontske vojske
 1859. Bitke kod Magente i Solferina Austrija je bila prisiljena prihvatiti primirje
 Mirom u Zürichu iste godine Pijemont je dobio Lombardiju, ali je Venecija ostala pod
vlašću Habsburgovaca
 1860., nakon plebiscita (referendum = građanstvo, muškarci u talijanskim zemljama),
Pijemontu priključene Toskana, Parma i Modena
 kraj prve etape talijanskog ujedinjenja
 na jugu također kreću revolucije nakon ujedinjenja na sjeveru
  Giuseppe Garibaldi okupio vojsku dragovoljaca s namjerom da sruši Napuljsko
Kraljevstvo
 vojska se iskrcala na Siciliji i osvojila Palermo, zatim prelaze na kontinentalni dio
Italije
 u rujnu 1860. Franjo II. Bourbon bježi iz Napulja, a stvarni vladar postaje Garibaldi,
koji vlast prepušta pijemontskom kralju
 Kraljevina Italija proglašena 1861. u Torinu, koji postaje prijestolnica, a prvi talijanski
kralj je Viktor Emanuel II.
 proces ujedinjenja nije završen: Venecija je i dalje pod vlašću Austrije, a Papinsku
Državu štiti francuska vojska
 Garibaldi 1862. pokušava osvojiti Rim, ali neuspješno
 iste godine talijanska prijestolnica se seli u Firencu, a Rimu je priznata papinska vlast
 za pripojenje Venecije i Papinske Države Italija iskorištava jačanje Pruske i s njom
sklapa savezništvo 1866. protiv Austrije
 poraz u pomorskoj bitci kod Visa onemogućio je talijanski prodor preko Jadrana i
osvajanje Dalmacije
 zahvaljujući pruskim pobjedama u bitci kod Sadove (Königgrätza) – Austrija je
poražena, a vodi ih Wilhelm von Tegetthoff, Mirom u Pragu 1866. Venecija je
priključena Kraljevini Italiji
 francuska vojska povlači se iz Papinske Države koja je ukinuta
 Rim 1871. postaje glavni grad Italije
 Papa Pio IX. povukao se u Vatikan
 kraj ujedinjenja
 70-ih godina 19. stoljeća u Italiji se javlja nacionalistički pokret – Italija iredenta
(neoslobođena Italija)
 talijani žele južni Tirol, slovensko Primorje, Istru, Dalmaciju, Nicu i Savoju
Njemačka
 problemi oko ujedinjenja:
1. vanjskopolitički – Francuska koja želi održati svoju prevlast u Europi
2. unutrašnjopolitički – borba za prevlast između Austrije i Pruske
 Pruska ima bolje šanse
 pruski kralj Vilim I. za kancelara postavlja Otta von Bismarcka koji želi ujedinjenje na
osnovi malonjemačkog rješenja i osigurati njemačku prevlast u Europi
 Danska pokušala proširiti svoju vlast na sporne pokrajine Schleswig i Holstein
 Pruska je pokrenula rat protiv Danske, a Bismarck je u to uveo i Austriju
 Danska poražena, mirom u Beču 1864. Pruska je dobila Schleswig, a Austrija Holstein
 Austrija nezadovoljna dvojnom upravom – prusko-austrijski rat 1866.
 Bismarck u korist rata sklapa savezništvo s Italijom i Francuskom
 Italiji obećava Veneciju, a Francuskoj potporu za pretenzije u Belgiji
 austrijska vojska poražena od Pruske na čelu s Helmuthom von Moltkeom u bitci kod
Sadove (Königgrätza – Kraljičin Gradec) u Češkoj 1866.
 mirom u Pragu 1866. Austrija izbačena iz Njemačkog saveza, a Veneciju prepušta
Italiji
  1867. Sjevernonjemački savez na čelu s pruskim kraljem
 prusko-francuski rat počinje 17. srpnja 1870.
 pruska pobjedila u bitci kod Sedana u kojoj je zarobljen Napoleon III.
 Dvorana zrcala u Versaillesu njemački kneževi proglasili Drugo Njemačko Carstvo
1871.
 mir u Frankfurtu u svibnju 1871. Francuska izgubila pokrajine Alsace i Lorraine i
platila ratnu odštetu, a Napoleon III. i dalje zarobljen
 Njemačkom Carstvu priključile se i južne države pa je ujedinjenje završeno
Osmansko Carstvo
 Velika Britanija i Francuska bore se protiv Rusije u Krimskom ratu i sprječavaju
propast Osmanskog Carstva
 ustanak kršćana u Bosni i Hercegovini 1875. zbog nemogućnosti provođenja reformi
 Hrvati i Srbi nezadovoljni svojim položajem podigli ustanak, a oslanjaju se na pomoć
Austrije, odnosno Rusije
 = početak velike istočne krize
 uključuju se Srbija i Crna Gora, koje su htjele veći teritorij, a Rusija ih podupire i bori
se zajedno s njima protiv Osmanskog Carstva
 poraženi Osmanlije prisiljeni su na potpisivanje mira u San Stefanu 1878. kojim je
osnovana Velika Bugarska, pod ruskim utjecajem; Rumunjskoj, Srbiji i Crnoj Gori
priznata je neovisnost; Bosna i Hercegovina trebala dobiti autonomiju pod austrijskim
i ruskim nadzorom
 sazvan Berlinski kongres kako bi se spriječila ruska prevlast:
 dvije bugarske države: Kneževina Bugarska i Istočna Rumelija
 Rusija dobila Besarabiju
 Velika Britanija dobila Cipar
 Austro-Ugarska dobila pravo na okupacij Bosne i Hercegovine (i dalje dio
Osmanskog Carstva)
 Rumunjskoj priznata neovisnost – izgubila Besarabiju, dobila sjevernu
Dobrudžbu
 Srbija i Crna Gora dobile neovisnost