AUSTRALIJSKI STANDARDI ŠIFRIRANJA

ZA MKB-10-AM I ACHI

MEĐUNARODNA STATISTIĈKA KLASIFIKACIJA BOLESTI I SRODNIH ZDRAVSTVENIH

PROBLEMA, DESETA REVIZIJA, AUSTRALIJSKA MODIFIKACIJA
(MKB-10-AM)

AUSTRALIJSKA KLASIFIKACIJA ZDRAVSTVENIH INTERVENCIJA

(ACHI)

1 JUL 2006

Nacionalni centar za klasifikaciju u zdravstvu

© Copyright Commonwealth of Australia 2006, Fifth Edition

Australijski standardi za šifriranje

MeĎunarodna statistička klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, Deseta revizija, Australijska modifikacija
(MKB-10-AM) – Tabelarna lista bolesti i Abecedni indeks bolesti.

Australijska klasifikacija zdravstvenih intervencija (ACHI). Tabelarna lista intervencija i Alfabetski indeks intervencija

MKB-10-AM se zasniva na Međunarodnoj statističkoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema, Deseta revizija
(MKB-10) drugo izdanje © Copyright World Health Organization 2004. Zadrţana sva prava. Modificirano uz dozvolu za
potrebe Australijske vlade, sa oznakom .

Izdanje Nacionalnog Centra za klasifikaciju u zdravstvu (Sydney), Fakultet zdravstvenih nauka, Univerzitet u Sidneyju,
NSW 1825 Australija.

Pripremu štampe uradio Odjel za izdavačku djelatnost NCCH u Australiji

Mada su preduzete sve mjere i nastojanja da se osigura tačnost informacija u ovoj publikaciji, Nacionalni centar za
klasifikaciju i njegovo osoblje ne mogu garantirati da se u knjizi ne mogu naći pogreške, te stoga ne mogu preuzeti
odgovornost za rezultate i posljedice upotrebe ove knjige.

Knjiga podlijeţe odredbama izdavačkog prava. Moţe se reproducirati u cijelosti ili djelomično u svrhu studija ili obuke uz
obavezu naznake izvora, ne smije se koristiti u komercijalne svrhe ili prodavati. Reprodukcija u druge svrhe osim navedenih
zahtijeva pismenu suglasnost Nacionalnog centra za klasifikaciju (Sidnej), PO Box 170, Lidcombe NSW 1825 Australia.

Svu editorsku poštu uputiti na: Korisnici dokumenta mogu dati svoj doprinos reviziji na adresu:

Publications Manager Classification Support and Development Manager

National Centre for Classification in Health (Sydney) National Centre for Classification in Health (Sydney)
PO Box 170 PO Box 170
Lidcombe NSW 1825 Lidcombe NSW 1825
AUSTRALIA AUSTRALIA

Prodaju vrši Nacionalni centar za klasifikaciju u zdravstvu (Sidney), Fakultet zdravstvenih nauka, Univerzitet u Sidneyju.

Međunarodna statistička klasifikacija bolesti i srodnih problema, Deseta revizija, Australijska modifikacija (MKB-10-AM),
Australijska klasifikacija zdravstvenih intervencija (ACHI) i Australijski standardi za šifriranje(ACS).

Sadrţi: MKB-10-AM Tabelarna lista bolesti – MKB-10-AM Alfabetski indeks bolesti – ACHI Tabelarna lista intervencija
– ACHI Alfabetski indeks intervencija – Australijski standardi za šifriranje.

Peto izdanje.
Bibliografija.
Uključuje, indeksi
ISBN 1 86487 772 3 MKB-10-AM Tabelarna lista bolesti
ISBN 1 86487 773 1 MKB-10-AM Abecedni indeks bolesti
ISBN 1 86487 774 X ACHI Tabelarna lista intervencija
ISBN 1 86487 775 8 ACHI Abecedni indeks intervencija
ISBN 1 86487 776 6 Australijski standardi šifriranja
ISBN 1 86487 777 4 Set svih volumena
ISBN 1 86487 778 2 MKB-10-AM/ACHI/ACS eBook
1. Nozologija 2. Hirurška-Klasifikacija.
616.0012

SADRŢAJ
PRIZNANJA
SKRAĈENICE
UVOD
OPŠTI STANDARDI ZA BOLESTI
0010 Opšti standardi za apstrahiranje
0001 Glavna dijagnoza
0002 Dodatne dijagnoze
0046 Izbor dijagnoze za jednodnevni endoskopski tretman
0005 Sindromi
0008 Sekvele
0011 Prijem zbog operacije koja nije izvršena
0012 Suspektna stanja
0013 Šifre za 'ostale' i 'nespecificirane' bolesti
0015 Kombinirane šifre
0025 Dvostruko šifriranje
0026 Prijem radi kliničkog ispitivanja, ispitivanja odgovora na lijek ili terapijskog praćenja koncentracije lijeka u krvi
0027 Višestruko šifriranje
0033 Pravila koja se primjenjuju u tabelarnoj listi bolesti
0034 Pravila koja se primjenjuju u alfabetskom indeksu bolesti

OPŠTI STANDARDI ZA INTERVENCIJE

0016 Opšte smjernice za šifriranje procedura
0040 Konvencije/pravila koje se koriste u tabelarnoj listi intervencija
0041 Konvencije/pravila koje se koriste u alfabetskom indeksu intervencija
0019 Procedure koje nisu završene ili su prekinute
0020 Multiple/bilateralne procedure
0022 Pregled u anesteziji
0023 Laparoskopski/artroskopski/endoskopski operativni zahvat
0024 Panendoskopija
0028 Biopsija para-aortalnih limfnih čvorova
0029 Šifriranje ugovorenih procedura
0030 Pribavljanje i transplantacija organa
0031 Anestezija
0032 Srodne zdravstvene intervencije
0037 Pedijatrijske procedure
0038 Procedure koje se razlikuju na osnovu veličine ili broja lezija, te vremenu trajanja
0039 Reoperacije
0042 Procedure koje se obično ne šifriraju
0043 Reţnjevi i slobodni reţnjevi
0044 Hemoterapija
0045 UreĎaji za aplikaciju lijekova
0047 Adhezije

STANDARDI PO SPECIJALNOSTIMA
1. OdreĊene zarazne i parazitarne bolesti
0102 HIV/AIDS
0103 Streptokokna infekcija
0104 Virusni hepatitis
0108 Sepsa nakon infekcije urinarnog trakta/urosepsa
0109 Neutropenija
0110 Septikemija
0111 Bakterijemija
0112 Infekcija mikroorganizmom koji je rezistentan na lijekove

2. Neoplazme
0236 Šifriranje i redoslijed pisanja neoplazmi
0214 Intragam
0218 Karcinomatozni limfangitis
0219 Mastektomija radi maligniteta otkrivenog biopsijom
0222 Limfom
0224 Palijativna njega
0229 Radioterapija
0233 Morfologija
0234 Granična sijela
0237 Ponovna pojava maligniteta (rekurencija)
0239 Metastaze
0241 Malignitet usne
0242 Diseminirana karcinomatoza
0245 Remisija kod malignih imunoproliferativnih bolesti i leukemije
0246 Familijarna adenomatozna polipoza
0247 Hereditarni ne-polipozni karcinom kolona

3. Bolesti krvi i krvotvornih organa i odreĊeni poremećaji koji ukljuĉuju imunološki mehanizam
0301 Uzimanje i transplantacija matičnih ćelija
0302 Transfuzije krvi
0303 Abnormalni koagulacijski profil
0304 Pancitopenija

4. Endokrine, nutricione i metaboliĉke bolesti

0401 Dijabetes melitus i poremećaj regulacije glukoze
0402 Cistična fibroza
0403 Hiperglikemija

5. Mentalni i poremećaji ponašanja

0503 Poremećaji uzorkovani konzumacijom droga, alkohola i duhana
0505 Mentalno oboljenje koje komplicira trudnoću
0506 PrilagoĎavanje/depresivna reakcija
0511 Napadi panike sa fobijom
0512 Crte ličnosti/poremećaj
0516 Šifre socijalnih okolnosti
0517 Nepridrţavanje liječenja
0520 Porodična anamneza mentalnog oboljenja
0521 Hospitalizirani pacijent bez znakova mentalnog oboljenja
0525 Rehabilitacija i detoksifikacija od supstanci
0526 Münchhausenov poremećaj usmjeren na bliskog srodnika
0528 Alzheimerova bolest
0530 Predoziranje lijekovima
0531 Intelektualni poremećaj/intelektualna onesposobljenost
0532 Kognitivni poremećaj

6. Nervni sistem
0604 Moţdani udar
0605 Proširenje moţdanog udara
0606 Afazija/disfazija
0612 Hirurgija baze lubanje
0625 Kvadriplegija i paraplegija, ne-traumatska
0627 Mitohondrijalni poremećaji
0629 Stereotaksična radiohirurgija, radioterapija i lokaliziranje
0630 Hirurgija kvadriplegične šake
0631 Benigni napadi drhtavice
0632 Stereotaksična brahiterapija
0633 Stereotaksična neurohirurgija
0634 Dren, šant i ventrikulostoma za cerebrospinalnu tekućinu
0635 Apnea u snu i srodni poremećaji

7. Oko i adneksa
0701 Katarakta
0709 Pterigium
0710 Zrikavost
0719 Intolerancija na kontaktne leće
0723 Prstenasta pigmentacija korneje hrĎom
0724 Kalcijumski halacion korneje
0731 Odbijanje ili neuspjeli graft korneje
0732 Postproceduralna hifema
0733 Hemodilucija
0740 Trabekulektomija
0741 Ektropion/Entropion

8. Uho , nos, usta i grlo (ENMT)

0801 Gluhoća
0802 Tiha upala uha (‗Glue ear‘)
0803 Prijem radi odstranjivanja grometa
0804 Tonzilitis
0807 Funkcionalna endoskopska hirurgija sinusa (FESS)
0809 Intraoralni oseointegrirani implantati

9. Cirkulatorni sistem
0904 Srčani arest

0909 Koronarna arterijska premosnica (bajpas-graft)

0913 Hipertenzivna bolest bubrega (I12)
0915 Lije ventrikularna disfunkcija (LVD)
0920 Akutni edem pluća
0925 Hipertenzijan
0926 Hipertenzivna bolest srca (I11)
0927 Hipertenzivna bolest srca i bubrega (I13)
0928 Sekundarna hipertenzija (I15)
0933 Kateterizacija srca i koronarna angiografija
0934 Procedure za reviziju/reoperaciju srca
0936 Pjesmejkeri
0938 Ekstrakorporalna membranska oksigenacija (ECMO)
0939 Hirurška arteriovenska fistula/šant
0940 Ishemijska bolest srca
0941 Arterijska bolest
0942 Podvezivanje hemeroida

10. Respiratorni sistem

1002 Astma
1004 Pneumonija
1006 Respiratorna podrška
1007 Prijeteća respiratorna opstrukcija zbog cervikalnog facijalnog apscesa
1008 Hronična opstruktivna bolest pluća (COPD)

11. Probavni sistem

1101 Apendicitis
1103 Gastrointestinalno (GI) krvarenje
1106 Ulkus ţeluca sa gastritisom
1109 Prepunjenost (tromost) kolona
1110 Slobodna intraperitonealna tekućina
1111 Mezenterijalni adenitis sa apendektomijom
1117 Rektalno (PR- pre rectum) krvarenje, NS
1120 Gastroenteritis
1121 Ezofagitis
1122 Helikobakter/Kampilobakter

12. Koţa i potkoţno tkivo

1203 Debridman
1204 Plastična hirurgija
1205 Blefaroplastika
1210 Celulitis
1216 Kraniofacijalna hirurgija
1217 Reparacija rane koţe i potkoţnog tkiva
1220 Ekstraoralni oseointegrirani implantati
1221 Dekubitalni [presorni] ulkus

13. Mišićno-koštani sistem i vezivno tkivo

1301 Istegnuće leĎa
1302 Sindrom hronične boli u krstima
1307 Poremećaji diska sa mijelopatijom
1308 Lezija diska
1309 Dislokacija proteze kuka
1311 Egzostoza
1316 Koštani cementni spaceri/ zrnca
1319 Meniskus/rascjep ligamenta koljena, NS
1329 Artroplastika sa silastičnim dugmetom
1330 Iskliznuće diska
1331 Povrede mekih tkiva
1334 Spondiloza/spondilolisteza/retrolisteza
1335 Biomehaničke lezije, NEC
1336 Hipertonija
1342 Hiperefleksija
1343 Erozija koljena
1344 Postlaminektomijski sindrom
1348 Fuzija kičmenog stuba
1352 Juvenilni artritis
1353 Bankartova lezija
1354 SLAP lezija

14. Urogenitalni sistem

1404 Prijem radi dijalize
1408 Humani papiloma virus (HPV)
1415 Youngov sindrom
1417 Perkutana resekcija tumora čašice bubrega putem nefrostome
1420 Incizija vrata bešike zbog benigne hipertrofije prostate
1426 Amiloid kod dijalize
1427 Hidrokela
1428 Dietilstilboestrolski (DES) sindrom
1429 Sindrom boli u krstima/krvarenja
1430 Hronično oštećenje bubreţne funkcije
1431 Pregled u anesteziji (EUA), ginekološki
1433 Vjeţba bešike
1434 Ciste jajnika
1435 Mutilacija genitalnih organa ţene
1436 Ispitivanje uspostavljanja spontanog mokrenja
1437 Infertilitet

15. Trudnoća, porod i babinje

A. Trudnoća završena pobačajem
1503 'Kompletni' i 'inkompletni' pobačaj
1504 Hidatidozna mola
1510 Trudnoća sa pobačajem
1511 Prekid trudnoće
1514 Blighted ovum (vještičije jaje)
1544 Komplikacije nakon pobačaja, ektopične i molarne trudnoće

B. Poremećaji/procedure vezani za trudove i porod

1505 Spontani vaginalni porod jednog djeteta
1506 Nepravilna prezentacija, disproporcija i abnormalnost organa zdjelice majke
1508 Produţeno drugo poroĎajno doba kod neuroaksijalne blokade
1509 Pad estriola
1513 Indukcija
1515 Antepartalno stanje sa porodom
1517 Ishod poroda
1518 Duţina trajanja trudnoće
1519 Porod prije prijema u bolnicu (ekstrahospitalni porod)
1520 Višeplodni porodi
1521 Stanja koja kompliciraju trudnoću
1524 Starija dob majke
1525 Veliki multiparitet
1526 Hipertenzija u trudnoći
1527 Porod nakon termina
1528 Postpartalno krvarenje
1529 Nagli porod
1530 Prijevremeni porod
1531 Prijevremeno prsnuće ovoja
1532 Produţeni poroĎaj
1534 Porod forcepsom
1537 Slabiji fetalni pokreti
1541 Elektivni i hitni carski rez
1542 Porod zatkom i ekstrakcija
1543 Manuelno odstranjivanje (ručno ljuštenje) posteljice
1546 Deceleracije frekvence fetalnog srca
1547 Mekonijum u polodnoj vodi
1549 Infekcija/kliconoša streptokoka grupe B u trudnoći
1550 Otpust/premještaj u toku poroĎaja
1551 Akušerske laceracije/površinske ozljede meĎice (perineuma)

C. Poremećaji/procedure vezani za babinje

1501 Definicija babinja
1538 Postnatalne poteškoće u dojenju zbog neprihvatanja
1539 Suprimirana laktacija
1548 Postpartalno stanje ili komplikacija

16. OdreĊena stanja nastala u perinatalnom periodu

1602 Neonatalne komplikacije zbog dijabetesa majke
1605 Definicija stanja koja su nastala u perinatalnom periodu
1607 NovoroĎenče/neonatus
1608 Usvajanje
1609 NovoroĎenčad izloţena štetnom djelovanju uzroka od strane majke i poroĎajne traume
1610 Sindrom iznenadne smrti djeteta/akutni dogaĎaj koji ugroţava ţivot
1611 Opservacija i evaluacija novoroĎenčeta i djeteta radi sumnje na stanje koje se ne naĎe
1613 Masivni aspiracioni sindrom
1614 Respiratorni distres sindrom/bolest hijalnih membrana/nedostatak surfanktanta
1615 Specifične intervencije za bolesne neonatuse
1616 Hypoksična ishemijska encefalopatija (HIE)
1617 Neonatalna sepsa/rizik za sepsu
1618 Prematuritet i mala poroĎajna teţina
17. Kongenitalne malformacije, deformiteti i hromozomske abnormalnosti
(Ovo poglavlje je namjerno ostavljeno prazno)

18. Simptomi, znakovi i abnormalni kliniĉki i laboratorijski nalazi, NEC

1802 Znakovi i simptomi
1804 Ataksija
1805 Akopija
1806 Padovi
1807 Dijagnoze boli i procedure za liječenje boli
1808 Inkontinencija
1809 Febrilne konvulzije
1810 Razderotine koţe i slaba koţa

19. Povrede, trovanja i odreĊene druge posljedice vanjskih uzroka

1901 Trovanje
1902 Neţeljeni efekti lijekova
1903 Uzimanje dva ili više lijekova u kombinaciji
1904 Komplikacije procedura
1905 Zatvorena povreda glave/gubitak svijesti/potres mozga
1906 Trenutne i stare povrede
1907 Multiple povrede
1908 Laceracija sa povredom nerva i tetive
1909 Zlostavljanje odraslih i djece
1910 Gubitak koţe
1911 Opekotine
1912 Sekvele povreda, trovanja, toksičnih efekata i drugih vanjskih uzroka
1913 Infekcija rane stečena u bolnici
1914 'Degloving' povreda (gubitak koţe)
1915 Povreda (moţdine) kičme (uključujući traumatsku paraplegiju i kvadriplegiju)
1916 Površinske povrede
1917 Otvorene rane
1918 Fraktura i dislokacija
1919 Otvorena intrakranijalna povreda
1920 Otvorena intratorakalna/intra-abdominalna povreda
1921 Iščašenja i nategnuća
1922 Povreda nagnječenjem (Crushing injury)
1923 Kontakt sa otrovnim stvorenjima

20. Vanjski uzroci morbiditeta

2001 Šifre i redoslijed pisanja vanjskih uzroka
2004 Alergijska reakcija NS
2005 Trovanje i povreda – indikacija namjere
2008 Počinitelj napada, zlostavljanja ili zanemarivanja
2009 Način transporta pješaka

21. Faktori koji utiĉu na stanje zdravlja i kontakt sa zdravstvenom sluţbom

2103 Prijem radi oporavka/njega nakon intervencije
2104 Rehabilitacija
2105 Dugotrajni boravak/tip hospitalnih pacijenata koji trebaju njegu
2107 Privremena njega
2108 Ispitivanje
2111 Skrining specifičnih poremećaja
2112 Lična anamneza (istorija)
2113 Kontrolni pregledi kod specifičnih poremećaja

Dodaci
A. Osnovne smjernice za šifriranje
B. Etiĉki kod za kliniĉke šifrante
C. Zavjet kliniĉkih šifranata

Reference

Indeksi
Indeks standarda

PRIZNANJA
Nacionalni centar za klasifikaciju u zdravstvu (Sydney), Fakultet zdravstvenih nauka, Univerzitet u Sydney, osnovan je od
strane Programa za kliničke slučajeve, Odjel za zdravstvo i starenje Vlade Australije (DHA). Nacionalni centar za
klasifikaciju u zdravstvu (Brisbane), Škola javnog zdravlja, Queensland Univerzitet za tehnologiju, osnovali su: Program za
kliničke slučajeve, Australijski zavod za zdravlje i dobrobit, Australijski zavod za statistiku i Queensland Univerzitet za
tehnologiju.

Australijske standard za šifriranje izradio je Nacionalni centar za klasifikaciju u zdravstvu (NCCH) (Sydney), Univerzitet u
Sydney. NCCH uz zahvalnost odaje priznanje za veliki doprinos u pripremi ovog izdanja kliničarima i kliničkim šifrantima,
kliničkim grupama i Savjetodavnom komitetu za standard u šifriranju (CSAC)*. NCCH sa zahvalnošću odaje priznanje za
podršku Australijskom komitetu za kliničke slučajeve (CCCA) i Ogranka za razvoj akutne njege, Odjel za zdravstvo i
starenje, što su omogućili da Grupe za kliničku klasifikaciju i šifriranje (CCCG) daju svoj doprinos u izradi ovih standarda.

SKRAĈENICE
ACHI Australijska Klasifikacija zdravstvenih intervencija
ACS Australijski standardi za šifriranje
ADA Australijsko udruţenje stomatologa
AHMAC Savjetodavno vijeće Ministra zdravlja Australije
AIDS Stečeni imunodeficijencijski sindrom
AIHW Australijski zavod za zdravstvo i dobrobit
ALTE Akutno dogaĎanje koje ugroţava ţivot
AMI Akutni infarkt miokarda
AP Dodatna procedura
AR-DRG Australijske prečišćene grupe prema dijagnozi
ARM Prokidanje ovoja
ASA Američko udruţenje anesteziologa
AV Atrioventrikularni
AVF Arteriovenska fistula
AZT Azidotimidin (Zidovudine)
BAHA Slušno pomagalo pričvršćeno na kost
BCC Bazocelularni karcinom
BCG Bacil Calmette-Guerin
BiPAP Pozitivni zračni pritisak sa dva nivoa(Bi-level)
BMI ‗Body mass‘ indeks
BSA Područje površine tijela
BSS Šav crnom svilom
CABG(s) Koronarna arterijska premosnica (bypass graft)
CAD Koronarna arterijska bolest
CADD Pokretni aparat za kontinuirano davanje lijeka
CAL Hronična ograničenost disajnog puta
CAT Kompjuterizirana aksijalna tomografija
CCCA 'Clinical Casemix Committee of Australia'
CCCG Klinička klasifikacija i grupa šifara
CDE Eksploracija zajedničkog ţučnog kanala
CLO Mikroorganizam sličan Campylobacter-u
CMV Citomegalovirus
CNS Centralni nervni sistem
COAD Hronična opstruktivna bolest disajnog puta
COPD Hronična opstruktivna bolest pluća
CPAP Kontinuirani pozitivni zračni pritisak
CPB Kardiopulmonalna premosnica (bypass)
CSAC Savjetodavni komitet za standarde u šifriranju
CSA Centralna apnea u snu
CSAS Sindrom centralne apneje u snu
CSF Cerebrospinalna tekućina
CT Kompjuterizirana tomografija
CTG Kardiotokografija
CVA Cerebrovaskularni akcident
CVC Centralni venski kateter
CVS Kontinuirana ventilacijska podrška
D Dijagonalni (ogranak)
D&C Dilatacija i kiretaţa
DCIA Duboka cirkumfleksna ilijačna arterija
DES Dietilstilboestrolski sindrom
DHA Odjel za zdravlje starih
DKA Dijabetična ketoacidoza
DNA Deoksiribonukleinska kiselina
DRG Grupe prema dijagnozi
Dx Dijagnoza
EBV Epstein-Barr virus
ECG Elektrokardiogram
ECMO Ekstrakorporalna oksigenacija preko membrane
ECT Elektrokonvulzivna terapija
EEG Elektroencefalogram
EMG Elektromiografija
ENMT Uho, nos, usta i grlo
ENT Uho, nos i grlo
EOGBSD Rani nastanak bolesti izazvane streptokokom grupe B
ERCP Endoskopska retrogradna holangiopankreatografija
ESRD Zadnji stadij bubreţne bolesti
EUA Pregled pod anestezijom
FAP Familijarna adenomatozna polipoza
FDIU Fetalna smrt in utero
FESS Funkcionalna endoskopska hirurgija sinusa
FGM Mutilacija genitalija ţene
FRIMA Slobodna desna unutrašnja arterija dojke
GBS Streptokok grupe B
GI Gastrointestinalni
GFR Stepen glomerularne filtracije
HAV Hepatitis A virus
HBO Hiperbarični kisik
HBV Hepatitis B virus
HCV Hepatitis C virus
HDV Hepatitis D virus
HDL ‗High-density‘ (velike gustine) lipoprotein
HEV Hepatitis E virus
HHV-8 Humani herpes virus
HIE Hipoksična ishemijska encefalopatija
HIV Humani imunodeficijencijski virus
HNPCC Hereditarni ne-polipozni karcinom kolona
HPV Humani papiloma virus
HT Hipertenzija
ICU Jedinica intenzivne njege
IDDM Inzulin ovisni dijabetes melitus
IFG Poremećaj glikemije natašte
IgG/IgM Imunoglobulini
IGR Poremećaj regulacije glukoze
IGT Poremećena tolerancija glukoze
IHD Ishemijska bolest srca
IMV Intermitentna mandatorna ventilacija
INR MeĎunarodni usklaĎeni odnos
IOL Očna leća
IPPB Disanje sa intermitentnim pozitivnim pritiskom
IUGR Intrauterini zastoj u rastu
IV Intravenski
IVF In vitro fertilizacija
IVB Intravaskularna brahiterapija
KSHV Herpes virusni Kaposiev sarkom
LAD Lijeva prednja descendentna
LADA Latentni autoimuni dijabetes kod odraslih
LCX Lijeva cirkumfleksna
L-dopa Levodopa
LIMA Lijeva unutrašnja arterija dojke
LINAC Linearni akcelerator
LITA Lijeva unutrašnja torakalna arterija
LMCA/LCA Lijeva glavna koronarna arterija
LSCS Carski rez u donjem uterinom segmentu
LVD Disfunkcija lijeve komore
M Codes Šifre za morfologiju neoplazmi
MAIC Kompleks Mycobacterium avium
MALT Limfno tkivo vezano za mukozu
MBS 'Commonwealth Medicare Benefits Schedule' (Medicare lista naknada)
MBS-E 'Medicare Benefits Schedule Extended' (Proširena Medicare lista naknada)
MELAS Sindrom epizoda koje nalikuju udaru sa laktatnom acidozom kod mitohondrijalne encefalopatije
MEN Multipla endokrina neoplazija
MERRF Crvena vlakna raščupana miokloničkom epilepsijom
MKB MeĎunarodna statistička klasifikacija bolesti
MKB-O MeĎunarodna klasifikacija bolesti za onkologiju
MKB-9-CM MeĎunarodna klasifikacija bolesti – Deveta revizija – Klinička modifikacija
MKB-10 MeĎunarodna statistička klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema – Deseta revizija
MKB-10-AM MeĎunarodna statistička klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema – Deseta revizija –
Australijska modifikacija
MODY Dijabetes zrele dobi kod mladih
MRI Magnetna rezonanca (imaging)
MRSA Meticilin rezistentni Staphylococcus Aureus
MVA Udes motornim vozilom
NAHCC 'National Allied Health Casemix Committee'
NCCH Nacionalni centar za klasifikaciju u zdravstvu
NEC Nije klasificirano na drugom mjestu
NIDDM Inzulin ne-ovisni dijabetes melitus
NKHHC Neketonska hiperglikemijska-hiperosmolarna koma
NLD Masna nekrobioza kod dijabetičara
NOS Nije drugačije specificirano
NSTEMI Infarkt miokarda bez elevacije ST segmenta
OA Okcipito-anteriorni
OGD Ezofagogastroduodenoskopija
OL Okcipito-lateralni
OM Obtuse marginal
OP Okcipito-posteriorni
OSA Opstruktivna apnea u snu
OSAHS Sindrom opstruktivne apneje-hipopneje u snu
OSAS Sindrom opstruktivne apneje u snu
OT Okcipito-transverzni
PAWG Post-aurikularni Wolfe-ov graft
PCA Analgezija pod kontrolom pacijenta
PCOS Sindrom policističnih jajnika
PCR Reakcija lanca polimeraze
PDA Straţnja descendentna arterija
PIN Prostatična intraepitelna neoplazija
PND Postnatalna depresija
PPH Postpartalno krvarenje
PR Kroz rektum
PSV Podrška ventilaciji pod pritiskom
PTCA Perkutana transluminalna koronarna angioplastika
PTCRA Perkutana transluminalna koronarna rotaciona aterektomija
PV Kroz vaginu (per vaginam)
PVD Periferna vaskularna bolest
RCA Desna koronarna arterija
RFFF Radikalni slobodni reţanj podlaktice
RIMA desna unutrašnja arterija dojke
RITA Desna unutrašnja torakalna arterija
RSV Respiratorni sincicijski virus
SA Sinoatrijalni
SCC Skvamocelularni karcinom
SFD Malen za dob
SHVS Sindrom hipoventilacije u snu
SIDS Sindrom iznenadne smrti dojenčeta
SIRS Sindrom sistemskog upalnog odgovora
SLAP 'Superior labrum anterior-posterior'
SRS Stereotaksična radiohirurgija
SRT Stereotaksična radioterapija
ST S(talas i) T(talas na EKG/ECG)
STEMI Infarkt miokarda sa ST elevacijom
SVG Graft vene safene
TIA Tranzitorni ishemijski napad
TRAM Transverni rectus abdominus-a miokutani (pristup)
TTN Prolazna (Tranzitorna) tahipneja novoroĎenčeta
TURP Transuretralna resekcija prostate
URTI Infekcija gornjeg respiratornog trakta
UTI Infekcija urinarnog trakta
VAD Naprava za vaskularni pristup
VDD Ventrikularni dvostruki (komorni) aparat
VRE Vankomicin rezistentni Enterokok
WHO Svjetska zdravstvena organizacija
WHR Odnos struk-kukovi

UVOD
Australijski standardi za Međunarodnu klasifikaciju bolesti is rodnih zdravstvenih problema , Deseta revizija, Australijska
modifikacija (MKB-10-AM) i Australijska klasifikacija zdravstvenih intervencija (ACHI) primjenjuju se u svim javnim I
privatnim bolnicama u Australiji. PredviĎeno je da se revizije rade na redovnoj osnovi i da će ih slijediti naredna izdanja.
Vaţeća verzija Australijskih standarda za šifriranje će osigurati da oni reflektiraju promjene u kliničkoj praksi, dopune
kliničke klasifikacije, dopune Australijskih prečišćenih grupa vezanih za dijagnozu (AR-DRG) te različite zahtjeve
korisnika vezano za prikupljanje podataka o pacijentima.

Ovi standardi za kliničko šifriranje su napisani sa osnovnim ciljem da zadovolje konvencije o šifriranju prema MKB-10-
AM i ACHI. Od sekundarnog značaja je bilo razmatranje različitih načina upotrebe podataka o pacijentima. Pitanja poput
svrstavanja u DRG (Grupe prema dijagnozi), istraţivanja i planiranja, razmatrana su tek po zadovoljenju zahtjeva za
adekvatnim šifriranjem prema MKB-10-AM i ACHI.

Nivo detalja u standardima reflektira pretpostavku da su korisnici ovog dokumenta obučeni za izvlačenje relevantnih
podataka iz kliničke dokumentacije i upotrebu MKB-10AM i ACHI. Pretpostavka je da šifranti poznaju pravila MKB-10-
AM i ACHI i da ih se pridrţavaju.
Klinička dokumentacija bi trebala biti primarni izvor informacija za šifriranje podataka o bolesti pacijenta. Pravilno
šifriranje moguće je nakon pristupa konzistentnim i potpunim kliničkim informacijama. Bez dobre dokumentacije je teško,
ako ne i nemoguće, primijeniti upute za šifriranje. Pretpostavka je da se odluke u šifriranju ne donose samo na osnovu prve
strane kliničke istorije (ili kopije), već da se prije pripisivanja šifre analizira čitav klinički spis – istorija bolesti.

Ako je klinički spis neadekvatan za kompletno, tačno šifriranje, klinički šifrant treba od kliničara zatraţiti dodatne
informacije. U slučaju kada je napisana dijagnoza za koju nema potpore u postojećoj dokumentaciji, prije odreĎivanja šifre
moţe biti neophodno konzultirati se sa kliničarom.

Nekad su reference na odgovarajući dio MKB-10-AM i ACHI dovoljne da se kliničaru objasni šta se traţi kako za
dijagnozu, tako i za opis intervencije. Ako to ne uspije, potrebno je informisati upravu bolnice o neadekvatnosti kliničke
dokumentacije i efekta koji iz toga proizlazi na bolničke podatke o pacijentu.

Odgovornost za upisivanje ispravne dijagnopze i procedure, posebno glavne dijagnoze, pripada kliniĉaru, ne
kliniĉkom šifrantu.

Neophodan je zajedniĉki napor kliniĉara i kliniĉkog šifranta kako bi se postiglo da dokumentacija bude kompletna i
taĉna, sa odgovarajućim šiframa, i prijavom dijagnoza i procedura.

OPIS MEĐUNARODNE STATISTIĈKE KLASIFIKACIJE BOLESTI I SRODNIH ZDRAVSTVENIH

PROBLEMA – DESETA REVIZIJA – AUSTRALIJSKA MODIFIKACIJA
Klasifikacija bolesti moţe definirati kao sistem kategorija u koje se svrstavaju bolesna stanja prema uspostavljenim
kriterijima. Svrha MKB-10-AM i ACHI je u tome da dopusti sistematično evidentiranje, analizu, interpretaciju i
uporeĎivanje podataka o bolesti koji se prikupljaju iz različitih bolnica, iz različitih drţava. Sistem MKB-10-AM i ACHI
omogućavaju da se dijagnoze i procedure, kao i drugi zdravstveni problemi, prevedu iz riječi u alfanumeričku šifru, koja
dozvoljava lako pohranjivanje, traţenje i analizu podataka.

'MKB' je prvo korištena za klasificiranje uzroka smrti registriranih u prijavama smrti. Kasnije se njen obim proširio i na
dijagnoze bolesti. Bitno je napomenuti da se, iako je MKB primarno dizajniran za klasifikaciju bolesti i povreda sa
formalnom dijagnozom, svaki problem ili razlog za javljanje u zdravstvenu ustanovu ne moţe klasificirati na ovaj način.
Shodno tome, MKB ostavlja prostor za čitav niz znakova, simptoma, abnormalnih nalaza, tegoba i socijalnih okolnosti koje
mogu zamijeniti dijagnozu .

Osnovna struktura i principi klasifikacije bolesti MKB-10-AM

'Srţ' klasifikacije bolesti MKB-10-AM šifra sa tri karaktera, koja je obavezni nivo šifriranja za meĎunarodno izvještavanje
Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) u svrhu opšteg uporeĎivanja meĎu zemljama. Taj osnovni set šifara je proširen na
šifre sa četiri i pet karaktera, tako da se mogu identificirati bitni specifični entiteti, a u isto vrijeme odrţati mogućnost
prikazivanja podataka u širim grupama, kako bi se omogućilo dobivanje korisne i razumljive informacije.

MKB-10-AM je klasifikacija tipa varijabli po osovini. Njena struktura je prvenstveno dizajnirana da olakša epidemiološku
analizu. Bolesti su organizirane u slijedeće grupe:

• epidemijske bolesti
• konstitucionalne ili opšte bolesti
• lokalne bolesti sloţene po sijelu
• razvojne bolesti
• povrede

Prve i posljednje dvije čine 'posebne grupe', koje na jednom mjestu okupljaju stanja, za epidemiološke studije nepodobno
sloţena da su rasuta kao što bi to bilo, na primjer, da je klasifikacija primarno raĎena prema anatomskom sijelu. Preostala
grupa, 'lokalne bolesti sloţene po sijelu', uključuje poglavlja MKB-10-AM za svaki od glavnih sistema.
Razlika izmeĊu poglavlja 'specijalnih grupa' i poglavlja 'tjelesnih sistema', ima praktiĉne implikacije za
razumijevanje strukture klasifikacije, šifriranje prema njoj, te za interpretaciju statistiĉkih podataka koji se na njoj
zasnivaju. Mora se upamtiti da su, općenito, stanja primarno klasificirana u jedno od poglavlja 'specijalnih grupa'.
Kada postoji i najmanja nedoumica gdje treba staviti klasificirati odreĊeno stanje, prioritet imaju poglavlja
'specijalnih grupa'.

Tabelarna lista bolesti

Većinu tabela zauzima glavna klasifikacija bolesti koju čini 22 poglavlja. Prvi karakter šifre prema MKB-10-AM je slovo, a
svako slovo je vezano za odreĎeno poglavlje, sa izuzetkom slova D, koje je se nalazi u Poglavlju 2 Neoplazme i Poglavlju 3
Bolesti krvi i krvotvornih organe i određeni poremećaji koji uključuju imunološki mehanizam, te slova H, koje se koristi u
Poglavlju 7 Bolesti oka i adneksa i Poglavlja 8 Bolesti uha i mastoidnog nastavka. Četiri poglavlja (Poglavlje 1, 2, 19 i 20)
koriste više od jednog slova na prvom mjestu u šifri.

Šifre U00-U99, SZO namjerava koristiti za privremeno dodjeljivanje kod novih bolesti nesigurne etiologije, kao i za
specifične istraţivačke svrhe. Šifre U50–U71 se u MKB-10-AM koriste za klasificiranje sportskih aktivnosti koje su se
ranije svrstavale pod Y93.0 Aktivnosti, Kod bavljenja sportom.

Poglavlja i odgovarajuća slova, odnosno tip grupe su:

Poglavlje Naslov poglavlja Prefiks Tip

šifre
Poglavlje 1 Određene zarazne i parazitarne bolesti A, B Specijalno
Poglavlje 2 Neoplazme C, D Specijalno
Poglavlje 3 Bolesti krvi i krvotvornih organa… D Po sijelu
Poglavlje 4 Endokrine, nutricione i metaboličke bolesti E Po sijelu
Poglavlje 5 Mentalni i poremećaji ponašanja F Po sijelu
Poglavlje 6 Bolesti nervnog sistema G Po sijelu
Poglavlje 7 Bolesti oka i adneksa H Po sijelu
Poglavlje 8 Bolesti uha i mastoidnog nastavka H Po sijelu
Poglavlje 9 Bolesti cirkulatornog sistema I Po sijelu
Poglavlje 10 Bolesti sistema za disanje J Po sijelu
Poglavlje 11 Bolesti probavnog sistema K Po sijelu
Poglavlje 12 Bolesti koţe i potkoţnog tkiva L Po sijelu
Poglavlje 13 Bolesti mišićno-skeletnog sistema… M Po sijelu
Poglavlje 14 Bolesti urogenitalnog sistema N Po sijelu
Poglavlje 15 Trudnoća, porod i babinje O Po sijelu
Poglavlje 16 Određena stanja koja su nastala u perinatalnom periodu P Po sijelu
Poglavlje 17 Urođene malformacije, deformiteti… Q Specijalno
Poglavlje 18 Simptomi, znakovi i abnormalni klinički i laboratorijski… R N/A
Poglavlje 19 Povrede, trovanje i određena druga… S, T Specijalno
Poglavlje 20 Vanjski uzroci morbiditeta i mortaliteta U, V, W, X, Y N/A
Poglavlje 21 Faktori koji utječu na stanje zdravlja… Z N/A
Poglavlje 22 Šifre za posebne svrhe U N/A

Poglavlja su nadalje podijeljena u homogene 'blokove' kategorija sa tri karaktera. U Poglavlju 1 Određene zarazne i
parazitarne bolesti, naslovi blokova reflektiraju dvije osovine klasifikacije – način prijenosa i široke grupe zaraznih
mikroorganizama. U Poglavlju 2 Neoplazme, prva osovina je za ponašanje neoplazme; unutar ponašanja, osovina je ureĎena
uglavnom po sijelu, iako je nekoliko kategorija sa tri karaktera predviĎeno i za bitne morfološke oblike (npr. Leukemije,
limfomi, melanomi, mezoteliomi, Kaposiev sarkom). Opseg kategorije je prikazan u zagradi nakon svakog naslova bloka.

Unutar svakog bloka, neke od kategorija sa tri karaktera predstavljaju pojedinačna stanja, odabrana zbog njihove učestalosti,
teţine ili podloţnosti intervencijama javnog zdravstva, dok su druge predviĎene za grupe bolesti koje imaju odreĎene
zajedničke karakteristike. Za klasifikaciju uvijek postoji i odredba 'druga/ostala' stanja, čime se omogućava uključivanje
niza različitih, ali rijeĎih stanja, kao i 'nespecificiranih' stanja.
Osnovna struktura i principi ACHI klasifikacije procedura
ACHI klasifikaciju procedura izradio je MCCH, a zasnovana je na Medicare pregleda naknade troškova za
Coomonwealth(MBS). Glavne karakteristike klasifikacije su:

1. Šifra sa 7 karaktera u formatu xxxxx-xx. Prva dva karaktera predstavljaju broj stavke u MBS-u, a posljednja dva su
dodijeljena za svaki novi proceduralni koncept koji proizlazi iz opisa MBS stavke.

2. Hijerahijska struktura po slijedećim osovinama:

• Prvi nivo – anatomsko sijelo
• Drugi nivo – tip procedure
• Treći nivo – opis procedure

3. Uključivanje mnogo više procedura koje se mogu obaviti u neinstitucionalnim prostorima, kao što su ambulante u
zajednici.

Za dodatne informacije o klasifikaciji intervencija pogledati ACHI Tabelarna lista i Alfabetski indeks.

MKB-10-AM, ACHI I AUSTRALIJSKI STANDARDI ZA ŠIFRIRANJE

MKB-10-AM i ACHI priručnici za šifriranje se dopunjavaju svake dvije godine u Australiji. Australijski standardi za
šifriranje su dizajnirani za korištenje uz MKB-10-AM i ACHI Tabelarnu listu i Alfabetski indeks.

Australijski standard je da sve bolnice trebaju svake dvije godine nadograditi sistem šifriranja prema najnovijim verzijama
MKB-10-AM i ACHI, koje trebaju biti u ubotrebi najkasnije do 1. Jula godine u kojoj su izdate.

MKB-10-AM i ACHI Tabelarna liste uključuju i oznaku  uz odreĎene šifre, što ukazuje na to da postoji Australijski
standard za šifriranje koji moţe pomoći u primjeni šifre.

KAKO KORISTITI OVAJ DOKUMENT

Standardi su u ovom dokumentu kategorizirani po sijelu i/ili sistemu prema specijalnosti na koju se dijagnoza ili procedura
odnose.

Na primjer, standard za 'gastroenteritis' je i Poglavlju 11 Probani sistem, iako standard uključuje i diskusiju koda A09
Dijareja i gastroenteritis pretpostavljeno infektivnog porijekla koji se pojavljuje u Poglavlju 1 Određene zarazne i
parazitarne bolesti Tabelarne liste MKB-10-AM.

Operacije i procedure su takoĎer klasificirane prema lokaciji. Na primjer, 'tonzilitis' je obraĎen u Poglavlju 8 Uho, nos, usta
i grlo (ENMT). Sve procedure koje se mogu uraditi na različitim lokacijama uključene su u poglavlje 'Intervencije' .

Procedura koja uključuje okolne lokacije kategorizira se u jedan od dva poglavlja koja se mogu primijeniti, i treba kao prvo
biti navedena kao referenca i indeksu. Na primjer, 'Hirurgija baze lubanje' uključuje ENT, plastične i neurohirurge, a
obraĎena je u Poglavlju 6 Nervni sistem.

Termin 'kliničar' se koristi u čitavom dokumentu, a odnosi se na ordinirajućeg ljekara, ali se moţe odnositi i na druge
kliničke zdravstvene radnike kao što su babice, sestre i drugi zdravstveni radnici. Da bi se dala šifra vezana za konkretan
nalaz kliničara, informacije u dokumentu moraju odgovarati disciplini kojom se kliničar bavi..

Sistem brojĉanog obiljeţavanja standarda u poglavljima

Svakom standardu dodijeljen je četverocifreni ACS broj. Ove brojeve daje NCCH kako se prave novi standardi i uključuju u
centralnu bazu podataka. Za svaki standard postoji jedan broj. Kada se standard briše, i standard i broj se zadrţavaju u bazi
podataka, kako bi se omogućila analiza konvencija za šifriranje u vremenskim serijama.

Brojevi su ti koje treba koristiti kao identifikaciju u slučajevima kada klinički šifranti žele kontaktirati NCCH u
vezi nekog standarda.
Alfabetski indeks
Alfabetski indeks usmjerava kliničkog šifranta na odreĎene standardne brojeve i stranice na kojima se oni pojavljuju u ovoj
knjizi.1

1
Izdvojeno iz NCCH eBook, Jul 2006, Australijski standardi za šifriranje.
OPŠTI STANDARDI ZA BOLESTI

0010 OPŠTE SMJERNICE ZA APSTRAHIRANJE CMC

Doktor je odgovoran za pisanje dijagnoza na prednjoj stranici istorije bolesti. Prije šifriranja dijagnoze/procedure,
osoba koja šifrira mora provjeriti podatke evidentirane na prednjoj stranici tako što će izvršiti uvid u relevantne
dijelove kliničke dokumentacije.

Ako se rezultat pretrage razlikuje od kliniĉke dokumentacije, kao npr. klinička dijagnoza čira na ţelucu bez
'dokaza o čiru ' u histopatologiji, potrebno je slučaj proslijediti kliničaru. Iako su rezultati pretrage ključni za
proces šifriranja, postoje bolesti koje nisu uvijek potvrĎene pretragom.

Na primjer, Kronova bolest ne mora biti potvrĎena biopsijom.

Vaţno je potraţiti savjet kliničara kada je to potrebno za:

• provjeru dijagnoza evidentiranih na prednjoj stranici koje nisu potkrijepljene kliničkom dokumentacijom, i
• pojašnjenje odstupanja izmeĎu rezultata pretrage i kliničke dokumentacije.

PRIMJER 1:
Kliničar je na prednjoj strani evidentirao prijelom vrata femura kao glavnu dijagnozu. Dodatne dijagnoze koje su
evidentirane su upala pluća i ulkus duodenuma. Uvidom u kliničke zabilješke utvrĎeno je da je pacijent bio
hospitaliziran prije šest mjeseci zbog upale pluća i da je ulkus izliječen. Samo se prijelom vrata femura šifrira
odgovarajućom šifrom za vanjski uzrok zbog toga što ni upala pluća ni duodenalni ulkus nisu trenutna stanja i /
ili u skladu sa ACS 0002 Dodatne dijagnoze.

Abnormalni nalazi
Laboratorijske nalaze, rendgenske, patološke i druge dijagnostičke nalaze treba šifrirati ako nedvojbeno pruţaju
više detalja o već dokumentiranim stanjima i ako odgovaraju definiciji dodatne dijagnoze kao što je definirano u
ACS 0002 Dodatne dijagnoze.

PRIMJER 2:
Šifrirajte sljedeće:
• S72.03 Subkapitalna fraktura femura gdje dokumentacija pokazuje frakturu vrata femura i rendgenski
snimak pokazuje subkapitalnu frakturu.
• J21.0 Akutni bronhiolitis zbog respiratornog sincitialnog virusa gdje dokumentacija pokazuje bronhiolitis i
citološki nalaz potvrĎuje RSV kao uzrok.
• L57.0 Keratoza koţe gdje dokumentacija pokazuje 'prijem radi uklanjanja SCC' i patološki nalaz pokazuje
keratozu koţe izloţene suncu.

Ne šifrirajte laboratorijske, rendgenske, patološke i druge dijagnostičke nalaze koji zahtijevaju tumačenje
ordinirajućeg liječnika kako bi se utvrdio njihov klinički značaj i/ili povezanost sa odreĎenom bolešću

PRIMJER 3:
Ne šifrirajte sljedeće:
• N39.0 Infekcija urinarnog trakta, mjesto nije specificirano samo kada nalaz mikrobiološke analize pokazuje
pozitivnu urinokulturu, osim ako ordinirajući liječnik nije dokumentirao da pacijent ima UTI.
• J98.1 Plućni kolaps kada rendgenski nalaz pokazuje bazalnu atelektazu, osim ako ordinirajući liječnik nije
dokumentirao to stanje.
• K66.0 Peritonealna adhezija kada CT pokaţe da je to uzrok abdominalnog bola zbog kojeg se vrše pretrage,
osim ako ne potvrdi ordinirajući liječnik.

Prijeteća stanja
 Ako je prijeteće stanje dokumentirano, ali se nije ostvarilo tokom epizode zbrinjavanja, osoba koja vrši šifriranje
treba izvršiti uvid u kazalo kako bi utvrdila da li se stanje nalazi na popisu kao prijeteće pod glavnim izrazom ili
podizrazom. Ako se nalazi u kazalu, šifrirati odgovarajućom šifrom. Ako se ne nalazi, onda ne treba šifrirati stanje
opisano kao prijeteće

PRIMJER 4:
Prijeteća gangrena noge koja se nije desila tokom epizode zbrinjavanja zahvaljujući promptnom liječenju. S
obzirom da ne postoji stavka u kazalu 'gangrena, prijeteća' , ovaj slučaj treba šifrirati kao prethodno stanje, kao
što je arterioskleroza sa ulceracijom.
Stanja navedena u kazalu kao 'prijeteća':
O20.0 Prijeteći abortus
O47.- Laţni porođaj

0001 GLAVNA DIJAGNOZA

Glavna dijagnoza je definirana kao:

'dijagnoza koja nakon analize predstavlja dijagnozu koja je prouzročila epizodu bolničkog liječenja, epizodu
rezidencijalne skrbi ili posjetu zdravstvenoj ustanovi'.
(Odbor za standardizaciju zdravstvenih podataka (2004), Rječnik nacionalnih zdravstvenih podataka, Verzija 12
dodatak, AIHW).

Riječi 'nakon analize' u ovoj definiciji podrazumijevaju da je izvršena evaluacija nalaza kako bi se utvrdilo stanje
koje je glavni uzrok epizode liječenja. Analizirani nalazi mogu uključivati podatke iz anamneze, evaluaciju
mentalnog statusa, preglede specijalista, fizikalni pregled, rezultate dijagnostičkih pretraga i procedura, hirurških
zahvata, te patološke ili radiološke nalaze. Stanje utvrĎeno nakon analize moţe ili ne mora potvrditi dijagnozu pri
prijemu.

PRIMJER 1:
Dijagnoze na prvoj stranici:
Dijabetes mellitus
Koronarna srčana bolest
Infarkt miokarda
Tok bolesti:
Pacijent je ujutro imao jaku bol u prsima zbog čega je prebačen kolima hitne pomoći u bolnicu i primljen u
koronarnu jedinicu. U ovom primjeru, podaci iz kliničke dokumentacije ukazuju da je infarkt miokarda glavna
dijagnoza.

Razlozi prijema u bolnicu uvijek odreĎuju izbor glavne dijagnoze. U odreĎivanju glavne dijagnoze, upute o
šifriranju iz priručnika MKB-10-AM imaju prednost u odnosu na sve druge smjernice (vidi ACS 0033 Pravila
tabularne liste bolesti i ACS 0034 Pravila abecednog kazala bolesti).

Dosljedna i cjelovita klinička dokumentacija je od neizmjernog značaja. Bez takve dokumentacije, teško je, ako
ne i nemoguće, primijeniti smjernice za šifriranje. U daljnjem tekstu navedena su opća pravila o odabiru glavne
dijagnoze. Neka od ovih pravila razmatraju se u drugim poglavljima.

Šifre sa 'bodeţom' i zvjezdicom

Pravila šifriranja MKB-10-AM nalaţu da se šifra za etiologiju (bodeţ †) stavlja prije šifre za manifestaciju
(zvjezdica *) kao što je navedeno u abecednom kazalu (vidi takoĎer ACS 0027 Višestruko šifriranje).

Šifriranje osnovne bolesti (uzroĉnog stanja) kao glavne dijagnoze

 Kada je pacijent primljen s odreĎenim problemom i tokom epizode liječenja identificira se osnovna bolest koja je
prouzročila taj problem, onda se osnovna bolest šifrira kao glavna dijagnoza, a problem se ne šifrira.

PRIMJER 2:
Pacijent je primljen zbog epileptičkog napada. Nije ranije liječen zbog epileptičkih napada. CT je pokazao veliki
tumor mozga.
Glavna dijagnoza: Tumor mozga
Dodatna dijagnoza: Nema

Kada je pacijent primljen sa odreĎenim problemom, a osnovna bolest već je poznata u vrijeme prijema, te smo
liječili samo trenutni problem, u tom slučaju problem šifriramo kao glavnu dijagnozu. Osnovnu bolest šifriramo
kao dodatnu dijagnozu.

PRIMJER 3:
Pacijent je primljen zbog liječenja rekurentnih epileptičkih napada koje uzrokuje tumor mozga koji je
dijagnosticiran prije tri mjeseca.
Glavna dijagnoza: Epileptički napadi
Dodatna dijagnoza: Tumor mozga

Šifre za simptome, znakove i nedovoljno definirana stanja

Šifre simptoma, znakova i nedovoljno definiranih stanja iz Poglavlja 18 Simptomi, znakovi i abnormalni klinički i
laboratorijski nalazi ne koriste se kao glavna dijagnoza ako je utvrĎena konačna dijagnoza (vidi takoĎer ACS
1802 Znakovi i simptomi).

Akutna i hroniĉna stanja

Ako je stanje opisano i kao akutno (subakutno) i kao hronično i posebni podizrazi postoje u abecednom kazalu
na istom nivou, šifrirati oba i staviti akutno (subakutno) na prvo mjesto.

PRIMJER 4:
Dijagnoza: Prijem zbog akutnog pogoršanja hroničnog pankreatitisa.
Glavna dijagnoza: K85.9 Akutni pankreatitis,nespecificiran
Dodatna dijagnoza: K86.1 Drugi hronični pankreatitis

Ovaj kriterij ne treba primjenjivati ako:

a) MKB-10-AM sadrţi drugačiju uputu. Na primjer:

Prilikom šifriranja akutnog pogoršanja hronične mijeloidne leukemije, tabularna lista jasno upućuje osobu
koja radi šifriranje da navede samo šifru za 'hronično', C92.1 Hronična mijeloidna leukemija.

b) MKB-10-AM navodi da je potrebna samo jedna šifra. Na primjer:

Prilikom šifriranja akutnog pogoršanja bronhiolitisa, kazalo navodi da akutno stanje ne treba posebno šifrirati
pošto se nalazi u zagradi nakon glavnog termina (dodatni modifikator koji nije obavezan):

'Bronhiolitis (akutni) (infektivni) (subakutni) J21.9

- hronični (fibrozni) (obliterativni) J44.8'

c) prilikom šifriranja akutnog tonzilitisa sa operativnim zahvatom (vidi ACS 0804 Tonzilitis).

Dva ili više meĊusobno povezanih stanja od kojih svako potencijalno odgovara definiciji glavne
dijagnoze

Kada imamo dva ili više meĎusobno povezanih stanja (kao što su bolesti navedene u istom poglavlju MKB-10-AM
ili manifestacije koje su karakteristične za odreĎenu bolest) od kojih svako potencijalno zadovoljava kriterije
glavne dijagnoze, onda treba pitati liječnika da navede dijagnozu koja najviše odgovara definiciji glavne dijagnoze.
Ako nisu dostupne dodatne informacije, šifrirati kao glavnu dijagnozu prvu dijagnozu koja je pomenuta (SZO,
ICD-10, drugo izdanje, svezak 2, pravilo MB2, strana 113, Nekoliko stanja upisanih kao 'osnovno stanje').

Dvije ili više dijagnoza koje podjednako odgovaraju definiciji glavne dijagnoze

Kada imamo dvije ili više dijagnoza koje podjednako odgovaraju definiciji glavne dijagnoze imajući u vidu
okolnosti u vrijeme prijema pacijenta, dijagnostiku i/ili liječenje, a alfabetski indeks, tabularna lista ili standard ne
pruţaju upute u pogledu razvrstavanja, onda treba pitati liječnika da navede dijagnozu koja najviše odgovara
definiciji glavne dijagnoze.

Ako nisu dostupne dodatne informacije, šifrirati kao glavnu dijagnozu prvu dijagnozu koja je pomenuta (SZO,
ICD-10, drugo izdanje, svezak 2, pravilo MB2, strana 113, Nekoliko stanja upisanih kao 'osnovno stanje').

PRIMJER 5:
Stariji pacijent primljen zbog višestrukih problema – otpušten nakon četiri sedmice.
Dijagnoze: Procedure:
Kongestivno zatajenje srca debridman ulkusa
Hronična ulceracija noge dnevno previjanje ulkusa
Hronična opstrukcija dišnih puteva
Dijabetes mellitus
S obzirom da postoji više stanja koja su se mogla svrstati kao glavna dijagnoza, liječnik treba navesti dijagnozu
koja najviše odgovara definiciji glavne dijagnoze. Ako nisu dostupne dodatne informacije, šifrirati kongestivno
zatajenje srca kao glavnu dijagnozu zato što je ta dijagnoza prva navedena.

Šifre Z03.0 – Z03.9, medicinsko promatranje i procjena zbog sumnje na bolest i bolesna stanja

Šifre Z03.0–Z03.9 dodjeljuju se kao glavna dijagnoza za prijem pacijenta zbog procjene stanja kada postoje
pokazatelji postojanja bolesnog stanja ili nakon nesreće ili nekog drugog slučaja koji obično rezultira
zdravstvenim problemom, a nisu pronaĎeni dokazi za suspektno stanje niti je potrebno provoĎenje terapije. Šifra
za opservaciju ne koristi se u dokumentaciji sa dodatnim povezanim šiframa. Ako su evidentirani simptomi
povezani sa suspektnim stanjem, tada se šifre za simptom dodjeljuju, a ne šifra Z03.- (vidi takoĎer ACS 0012
Suspektna stanja). Za novoroĎenče, vidi ACS 1611 Opservacija i evaluacija novorođenčeta i dojenčeta zbog
suspektnog stanja koje nije potvrđeno

Prvobitni plan lijeĉenja nije proveden

Svrstati kao glavnu dijagnozu stanje koje je, nakon analize, dovelo do prijema u bolnicu, čak i ako liječenje zbog
nekog razloga nije provedeno (vidi takoĎer ACS 0011 Prijem zbog operacije koja nije izvršena).

Rezidualno stanje ili priroda posljedica (sekvele)

Prvo se navodi rezidualno stanje ili priroda posljedice, a onda šifra za sekvelu za uzrok rezidualnog stanja, izuzev
u nekim slučajevima kada abecedno kazalo navodi drugačije (vidi takoĎer ACS 0008 Sekvele i ACS 1912 Sekvele
ozljeda, trovanja, toksičnih učinaka i drugih vanjskih uzroka).

Napomena: Za dodatne informacije u pogledu odabira glavne dijagnoze u konkretnim slučajevima, slijedite
opća pravila i specifična pravila navedena u poglavljima. Posebice, prijemi radi akušerskih intervencija,
prijemi radi kemoterapije, radioterapije i dijalize imaju posebne smjernice za odabir glavne dijagnoze.
0002 DODATNE DIJAGNOZE
Dodatna dijagnoza je definirana kao:

‗stanje ili problem koji je bio prisutan u vrijeme glavne dijagnoze ili se pojavio tokom epizode bolničkog liječenja,
epizode rezidencijalne skrbi ili posjete zdravstvenoj ustanovi ‖

(Odbor za standardizaciju zdravstvenih podataka (2004), Rječnik nacionalnih zdravstvenih podataka, Verzija 12
dodatak, AIHW).
Za potrebe šifriranja, dodatne dijagnoze se smatraju stanjima koja su na neki način utjecala na tretman pacijenta u
smislu sljedećih potreba:

• liječenja
• dijagnostičkih pretraga
• povećanom njegom i/ili monitoringom

Jedno ili više gore navedenih faktora općenito rezultira produţenim bolniĉkim lijeĉenjem.

Ako postoji dilema da li neko stanje zadovoljava kriterije dodatne dijagnoze, odluku treba donijeti na temelju
Kreda kliničkog šifriranja i Etičkog koda za osobe koje se bave kliničkim šifriranjem.

Lijekovi

OdreĎeno stanje ne bi trebalo rutinski šifrirati samo zato što pacijent prima lijekove za liječenje tog stanja.
MeĎutim, ako se lijekovi promijene ili prilagode tokom epizode liječenja, ovo stanje treba šifrirati.

Višestruko šifriranje
Kao što je objašnjeno u ACS 0027 Višestruko šifriranje, postoje situacije kada je potrebno dodijeliti dodatne šifre
koje same po sebi ne zadovoljavaju gore navedene kriterije za dodatnu dijagnozu. U tom slučaju moraju se
slijediti pravila šifriranja MKB-10-AM koja su precizirana u odreĎenom standardu. Na primjer, kada se koristi
šifra iz kategorije I60–I69 Cerebrovaskularne bolesti, hipertenzija, ako je prisutna, takoĎer se šifrira imajući u
vidu da postoji uputa u ovoj kategoriji da se ‗koristi dodatna šifra za utvrđivanje postojanja hipertenzije ".

Procjene
Stanja koja dokumentira anestetičar tokom predoperativne procjene treba šifrirati samo kada su ispunjeni gore
navedeni kriteriji ili ako se s obzirom na stanje mijenja standardni protokol liječenja za odreĎeni postupak. Isto
tako, stanja evidentirana u procjeni prilikom prijema treba šifrirati samo kada ispunjavaju jedan od navedenih
kriterija.
Standardi za specijalnosti
Imajte u vidu da stanje koje je predmet standarda u ovom svesku mora zadovoljiti kriterije za dodatnu dijagnozu
prije nego što se šifrira, osim ako nije drugačije naznačeno.

Sljedeći standardi predstavljaju primjere kada se osobi koja šifrira daje uputa da šifrira stanja koja ne ispunjavaju
kriterije za dodatnu dijagnozu. Takve upute moraju se slijediti.

• 0005 Sindromi
• 0046 Odabir dijagnoze za endoskopiju istog dana
• 0102 HIV/AIDS
• 0104 Virusni hepatitis
• 0401 Dijabetes mellitus i poremećena regulacija glukoze
• 0503 Poremećaji zbog upotrebe droga, alkohola i duhana
• 0625 Kvadriplegija i paraplegija, netraumatska
• 0936 Pejsmejkeri
• 1517 Ishod poroda
• 1518 Trajanje trudnoće
• 1521 Stanja koja kompliciraju trudnoću
 • 1548 Postpartalno stanje ili komplikacije
• 1549 Infekcija/nosilac streptokoka B u trudnoći
• 2111 Skrining za otkrivanje specifičnih poremećaja
• 2112 Osobna anamneza
• 2113 Kontrolni pregledi za specifične poremećaje

Samostalni centri za jednodnevne intervencije

Treba napomenuti da neki pacijenti koji imaju značajne komorbititete, kao što su emfizem ili zatajenje srca, ne
mogu biti tretirani u samostalnim centrima za jednodnevne intervencije, jer ne ispunjavaju kriterije za prijem.
Ostala stanja, meĎutim, mogu utjecati na zbrinjavanje bolesnika i stoga se šifriraju prema kriterijima za dodatne
dijagnoze. (vidi takoĎer ACS 0046 Odabir dijagnoze za endoskopiju istog dana).

OdreĊivanje redoslijeda dodatnih dijagnoza

Ne postoji australski standard šifriranja u pogledu redoslijeda dodatnih dijagnoza. MeĎutim, one značajnije,
posebice komplikacije i komorbiditeti, trebaju biti na višem mjestu u redoslijedu šifri, posebno ako je broj
dostupnih polja za šifre ograničen.

0046 IZBOR DIJAGNOZE ZA JEDNODNEVNI ENDOSKOPSKI TRTETMAN CMC

Vaţna karakteristika ovog standarda je da on uključuje savjete za šifriranje odreĎenih stanja koja inače ne
zadovoljavaju kriterije za ACS 0002 Dodatne dijagnoze. Imajte na umu, meĎutim, da stanja koja su prisutna u
vrijeme endoskopije (npr. HOPB), za razliku od onih utvrĎenih na endoskopiju, ostaju podloţni kriterijima ACS
0002 Dodatne dijagnoze.

Obratite posebnu paţnju kada se ovaj standard primjenjuje i kada ne:

Ovaj standard se primjenjuje kod:

pacijenata koji su primljeni za endoskopske pretrage bilo kojeg organskog sistema (npr. kolonoskopiju,
bronhoskopiju, ERCP) ili artroskopiju i koji su takoĎer:

• jednodnevni pacijenti, odnosno, oni koji su primljeni i otpušteni istog dana, ili
• pacijenti koji se otpuštaju dan nakon prijema, ali namjera je bila da budu pušteni na dan prijema, ili
• pacijenti koji su primljeni dan prije zahvata, jer jednodnevni prijem za njih nije moguć ili izvodiv (npr.
bolesnici starije ţivotne dobi, oni koji ţive na udaljenom mjestu.)

Ovaj standard se ne primjenjuje kod:

• slučajeva kada pacijent dolazi na kontrolne preglede. Ovi slučajevi se šifriraju u skladu sa ACS 2113
Kontrolni pregled za specifične poremećaje.
• kod pacijenata za endoskopski pregled radi daljnjih pretraga poznatog stanja, kao što je karcinom ţeluca (ovi
slučajevi se šifriraju u skladu s ACS 0001 Glavna dijagnoza i ACS 0002 Dodatne dijagnoze), ili onih koji
imaju problema povezanih sa poznatim stanjem (ovi se šifriraju u skladu sa ACS 0001 Glavna dijagnoza)
• Pacijenti koji su primljeni radi skrininga, koji se šifriraju u skladu sa ACS 2111 Skrining za otkrivanje
specifičnih poremećaja.

1. Ako se utvrdi uzroĉna veza izmeĎu simptoma i jednog od nalaza (odnosno, ako kliničar dokumentira
povezanost ili standard upućuje na pretpostavljenu povezanost), ovaj nalaz treba tretirati kao glavnu dijagnozu.
Simptom ne treba šifrirati (izuzev u slučajevima kada su ispunjeni kriteriji prema ACS 1802 Znakovi i
simptomi), a druge nalaze, ako ih ima, treba evidentirati kao dodatne dijagnoze.

Elektronski generiran izvještaj ne predstavlja uspostavljenu povezanost, izuzev u slučajevima kada izvještaj
nedvojbeno ukazuje na činjenicu da jedan od nalaza sadrţi uzrok simptoma, a da su ostali nalazi incidentalni.

PRIMJER 1:
 Pacijent primljen radi ezofagogastroduodenoskopije (EGD) zbog bola u abdomenu. Ulkus ţeluca evidentiran kao
uzrok abdominalnog bola. TakoĎer evidentiran duodenitis.
Glavna dijagnoza: Ulkus ţeluca
Dodatne dijagnoze: Duodenitis (i ostali nalazi, ako postoje)
Procedura: EGD

2. Ako je uzroĉna veza iskljuĉena, šifrirati simptom kao glavnu dijagnozu, a sve nalaze kao dodatne dijagnoze.

PRIMJER 2:
Pacijent primljen zbog anemije na kolonoskopiju. Dokumentiran nalaz divertikularne bolesti koji ne objašnjava
anemiju.
Glavna dijagnoza: Anemija
Dodatna dijagnoza: Divertikularna bolest (i ostali nalazi, ako ih ima)
Procedura: Kolonoskopija

3. Ako uzroĉna vezan nije utvrĊena niti iskljuĉena, primijeniti kredo kliničkog šifriranja pri odlučivanju o
glavnoj dijagnozi, a šifrirati sve nalaze kao dodatne dijagnoze.

0005 SINDROMI
Ako ne postoji šifra koja bi opisivala sve elemente sindroma, ponekad je teško svaki od tih elemenata šifrirati
posebno.

Osobe koje se bave kliničkim šifriranjem trebaju imati u vidu da sindromi koji su navedeni u MKB-10-AM nisu
uvijek potpuno isti kao što su opisani u kliničkoj dokumentaciji.

Smjernice za utvrĊivanje redoslijeda prilikom šifriranja sindroma

1. Potraţite pojašnjenje od liječnika za svaki sindrom koji nije dovoljno preciziran u MKB-10-AM.
2. Kada se utvrde detalji sindroma, primijeniti pravilo glavne dijagnoze.
3. Ako je pravilo glavne dijagnoze teško upotrijebiti zbog višestrukih manifestacija sindroma, a niti jedna dijagnoza
ne zahtijeva liječenje, kao glavna dijagnoza šifrira se klinički najteţe stanje
4. Ako je više manifestacija iste kliničke teţine, za glavnu dijagnozu. koristite šifru hromozomskog/ genetskog
poremećaja.
5. Ako se radi o kongenitalnom sindromu, šifru Q87.- Ostali specificirani kongenitalni malformacijski sindromi koji
utječu na više organskih sistema upišite kao dodatnu dijagnozu za specificirane manifestacije koje su već šifrirane.
Dodavanje ove šifre ukazuje na sindrom za koji ne postoji specifična šifra u MKB-10-AM i o tome treba
obavijestiti drţavno savjetodavno tijelo za šifriranje.

0008 SEKVELA
Sekvela ozljeda i trovanja razmatraju se ACS 1912 Sekvele ozljeda, trovanja, toksičnih učinaka i drugih
vanjskih uzroka.

'Sekvele' se koriste u MKB-10-AM na isti način kao i 'kasni učinci' u MKB-9-KM . To su trenutna stanja
uzrokovana ranije postojećim stanjem.

Nema vremenskog ograničenja kada se šifra za sekvelu moţe koristiti. Rezidualno stanje (sekvela) moţe se javiti
rano tokom procesa, kao što je neurološki deficit nakon moţdanog infarkta ili se moţe javiti mjesecima ili
godinama nakon osnovne bolesti, kao na primjer kronično bubreţno zatajenje nakon prethodne tuberkuloze
bubrega.
 Posljedica bolesti smatra se da je kasna ako je dokumentirana u dijagnozi kao:
• kasna (učinak)
• stara
• posljedica
• zbog prethodne bolesti
• nakon prethodne bolesti

S obzirom da uzročno stanje više nije prisutno, šifra za akutni oblik bolesti se ne koristi.

Šifriranje posljedica bolesti (sekvela) zahtijeva dvije šifre:

• rezidualno stanje ili priroda sekvele (trenutno stanje)

• prethodno stanje (uzrok sekvele)

PRIMJER 1:
Sljepoća zbog prethodnog trahoma.
Šifra: H54.0 Sljepoća, oba oka
B94.0 Posljedice trahoma

PRIMJER 2:
Monoplegija ruke zbog prethodnog akutnog poliomijelitisa.
Šifra: G83.2 Monoplegija ruke
B91 Posljedica poliomijelitisa

PRIMJER 3:
Hemiplegija zbog prethodne cerebralne embolije.
Šifra: G81.9 Hemiplegija, nespecificirana
I69.- Posljedice cerebrovaskularne bolesti

Specifične šifre za kasne učinke:

B90.- Posljedice tuberkuloze

Posljedice uključuju stanja precizirana kao takva ili kao kasni učinci tuberkulozne bolesti u prošlosti, te
rezidualna stanja nakon tuberkuloze precizirane kao zaustavljena, izliječena, iscijeljena, neaktivna, stara
ili koja miruje, izuzev u slučajevima kada je utvrĎena aktivna tuberkuloza.
B91 Posljedice poliomijelitisa
B92 Posljedice lepre
B94.- Posljedice drugih nespecificiranih zaraznih i parazitarnih bolesti
B94.0 Posljedice trahoma
Sekvele uključuju rezidue trahoma preciziranog kao izliječeni ili neaktivni, te odreĎene precizirane
posljedice kao što su sljepoća, cikatricijalni entropion i konjunktivni oţiljci, izuzev u slučajevima kada
je utvrĎena aktivna infekcija.
B94. Posljedice virusnog encefalitisa
Posljedice uključuju stanja precizirana kao takva ili kao kasne posljedice, kao i ona koja su prisutna
godinu dana i duţe nakon početka uzročnog stanja.
B94.8 Posljedice drugih specificiranih zaraznih i parazitarnih bolesti
Posljedice uključuju stanja precizirana kao takva ili kao kasne posljedice, te rezidue ovih bolesti koje su
opisane kao zaustavljene, izliječene, iscijeljene, neaktivne, stare ili one koja miruje, izuzev u
slučajevima kada je utvrĎena aktivna bolest. Sekvele takoĎer uključuju hronična stanja koja su
evidentirana kao posljedice ili rezidualna stanja prisutna nakon godinu i više dana nakon početka stanja
koja se mogu pripisati kategorijama A00–B89.
 E64.- Posljedice pothranjenosti i ostalih prehrambenih nedostataka
E64.3 Posljedice rahitisa
Posljedice uključuju stanja precizirana kao rahitična ili zbog rahitisa koja su prisutna godinu dana i duţe
nakon početka bolesti, ili su navedena kao sekvela ili kasni učinak rahitisa.
E68 Posljedice hiperalimentacije
G09 Posljedice upalnih bolesti centralnog nervnog sistema
Ova kategorija upotrebljava se za šifriranje posljedica stanja koja se svrstavaju u:
G00.- Bakterijski meningitis, NEC (nije drugdje klasificirano)
G03.- Meningitis prouzrokovan ostalim i nespecificiranim uzrocima
G04.- Encefalitis, mijelitis i encefalomijelitis
G06.- Intrakranijalni i intraspinalni apscesi i granulomi i
G08 Intrakranijalni i intraspinalni flebitis i tromboflebitis
Sekvele upalnih bolesti centralnog nervnog sistema imaju dvostruku klasifikaciju:
G01* Meningitis kod bakterijskih bolesti svrstanih drugdje
G02.-* Meningitis kod drugih zaraznih i parazitarnih bolesti svrstanih drugdje
G05.-* Encefalitis, mijelitis i encefalomijelitis kod bolesti svrstanih drugdje i
G07* Intrakranijalni i intraspinalni apsces i granulom kod bolesti svrstanih drugdje treba šifrirati kao
kategorije označene kao sekvele osnovne bolesti (npr. B90.0 Sekvele tuberkuloze centralnog
nervnog sistema). Ako ne postoji kategorija sekvele za uzročno stanje (osnovnu bolest), šifrirati
kao osnovnu bolest.
I69.- Posljedice cerebrovaskularne bolesti
O94 Sekvele komplikacija u trudnoći, pri porođaju i puerperijuma
O97 Smrt zbog posljedica direktnih opstetričkih uzroka

Vaţno je dokazati da je sadašnje stanje direktna posljedica ili rezultat prethodne bolesti i da se zbog prethodne
bolesti ne obavlja akutna terapija.

0011 PRIJEM ZBOG OPERACIJE KOJA NIJE IZVRŠENA

Ako je pacijent hospitaliziran zbog operativnog zahvata, a zahvat zbog nekog razloga nije izvršen i pacijent je
otpušten, šifrirati na sljedeći način:

a) ako zahvat nije izvršen zbog administrativnih razloga:

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Pacijent primljen radi postavljanja ventilacijske cjevčice zbog sekretorne upale. Operativni zahvat
odgoĎen zbog odsustva hirurga.
Glavna dijagnoza: H65.3 Kronična mukozna upala srednjeg uha
Dodatna dijagnoza: Z53.8 Procedura nije izvršena zbog drugih razloga

b) ako operativni zahvat nije izvršen zbog stanja ili komplikacije nastale nakon prijema:

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Pacijent primljen zbog tonzilektomije. Zahvat odgoĎen zbog akutne infekcije gornjeg dišnog
sistema (URTI ).
Glavna dijagnoza: J35.0 Hronični tonzilitis
Dodatna dijagnoza: Z53.0 Procedura nije izvršena zbog kontraindikacija
J06.9 Akutna infekcija gornjeg dišnog sistema,nespecificirana
0012 SUSPEKTNA STANJA CMC
Šifriranje suspektnih stanja ovisi o tome da li je pacijent bio otpušten kući ili premješten u drugu bolnicu.

Pacijent je otpušten kući CMC

Ako je dijagnoza evidentirana u vrijeme otpusta opisana kao vjerojatna, suspektna, moguća ili je upotrebljen neki
drugi izraz koji ukazuje na nesigurnost u pogledu konačne dijagnoze, treba poduzeti sljedeće korake:

a) Liječnik treba da utvrdi da li se moţe odrediti konačna dijagnoza.

b) Ako liječnik potvrdi da je konačna dijagnoza nesigurna, dodijeliti šifru na osnovu slijedećih kriterija:

Ako su pretrage provedene i nije se mogao izvesti zakljuĉak iz rezultata, a lijeĉenje suspektnog stanja nije
zapoĉeto, dodijeliti šifru za simptom(e).

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Pacijent primljen zbog glavobolje. Otpušten je s dijagnozom '?meningitisa'. Pretrage izvršene za
vrijeme hospitalizacije nisu potvrdile dijagnozu meningitisa i nije započeto liječenje.
Glavna dijagnoza: R51 Glavobolja

Ako su izvršene pretrage i nisu potvrdile dijagnozu, a liječenje je započeto, šifrira se suspektno stanje

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Pacijent primljen zbog glavobolje. Otpušten je s dijagnozom '?meningitisa'. Pretrage izvršene za
vrijeme hospitalizacije nisu potvrdile dijagnozu meningitisa, ali je započeto liječenje.
Glavna dijagnoza: G03.9 Meningitis,nespecificiran
Ako su izvršene pretrage i nalazi pokazali vjerojatnu dijagnozu, a konkretno liječenje nije započeto, šifrira se
suspektno stanje.

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Po prijemu, pacijent se ţalio na mučninu, slabost i glavobolju. Otpušten s dijagnozom ‗vjerojatna
virusna bolest‘. Nakon pretraga isključene druge moguće dijagnoze i liječenje nije bilo potrebno
(ili moguće) za virusnu bolest.
Glavna dijagnoza: B34.9 Virusna infekcija, nespecificirana

Pacijent premješten u drugu bolnicu

Ako se pacijent premješta radi daljnjih pretraga suspektnog stanja, bolnica koja vrši premještaj treba da koristi
šifru suspektnog stanja (npr. meningitis). Dodatno se upisuje Z75.3 Nepostojanje i nedostupnost potrebnih
zdravstvenih kapaciteta kako bi se indiciralo da se radi o pacijentima koji se premješteni zbog suspektnog stanja.
(Napomena: ovu šifru ne treba koristiti za SVE premještaje s obzirom da otpusni status sadrţi takve podatke.)

Osobe nadleţne za šifriranje u bolnici koja vrši premještaj treba da koriste za šifriranje slučaja samo raspoloţive
informacije u vrijeme premještaja. Podaci koji se dobiju od bolnice u koju je pacijent premješten ne treba da se
koriste za donošenje odluke o šifriranju. Na primjer, pacijent je premješten sa '?meningitisom' i stoga se slučaj
šifrira kao meningitis. Ako se u otpusnom pismu bolnice u koju je upućen navodi da je pretragama utvrĎeno da
pacijent nije imao meningitis, prva bolnica ne treba da mijenja šifru za meningitis.

Mentalno zdravlje
Kada je u pitanju mentalno zdravlje, osoba moţe biti više puta primljena prije nego što se utvrdi konačna
dijagnoza. Ako je dokumentirano samo jedno suspektno stanje, ovo stanje treba šifrirati kao konačnu dijagnozu.
Ako je dokumentirano više suspektnih stanja, a nije jasno koje suspektno stanje je glavna dijagnoza, primijeniti
ACS 0001 Glavna dijagnoza (dvije ili više dijagnoza koje podjednako odgovaraju definiciji glavne dijagnoze).
0013 ŠIFRE ZA "OSTALE" I "NESPECIFICIRANE BOLESTI "
Šifre 'ostalo' i 'nespecificirano' ili 'rezidualno' obično se koriste za stanja koja su posebno navedena u kazalu pod
ovim šiframa.

Kod nivoa sa četvrtom znamenkom, redoslijed je sljedeći:

0–7 specifična stanja (u poglavlju o ozljedama, 7 se često koristi za 'višestruke' ozljede)

8 specifična stanja koja nisu drugdje klasificirana (ili kategorija 'ostalo')
9 nespecificirano stanje

PRIMJER 1: STRUKTURA SA ĈETVRTOM ZNAMENKOM

Vrsta šifre
L50 Urtikarija Kategorija
L50.0 Alergijska urtikarija Specifična
L50.1 Idiopatska urtikarija Specifična
L50.2 Urtikarija uzrokovana hladnoćom i vrućinom Specifična
L50.3 Dermatografička urtikarija Specifična
L50.4 Vibracijska urtikarija Specifična
L50.5 Holinergijska urtikarija Specifična
L50.6 Kontaktna urtikarija Specifična
L50.8 Ostale urtikarije Ostale urtikarije koje nisu klasificirane drugdje
Urtikarija:
• hronična
• rekurentna periodična
L50.9 Urtikarija,nespecificirana Nespecificirana

Ponekad se dvije rezidualne šifre '8' i '9' kombiniraju u jednu šifru kako bi se uključila i ‗ostala‘ i 'nespecificirana'
stanja.

Kod nivoa sa petim karakterom (znakom), redoslijed je sljedeći:

0 nespecificirana dijagnoza
1–8 specifična stanja
9 ostala stanja

PRIMJER 2: STRUKTURA, SA PETIM KARAKTEROM

Vrsta šifre
G47 Poremećaji spavanja Kategorija
G47.3 Apneja u snu 'Specifična' četveroznakovna kategorija
G47.30 Apneja u snu, nespecificirana Nespecificirana apneja u snu
G47.31 Sindrom centralne apneje u snu Specifična
G47.32 Opstruktivni sindrom apneje u snu Specifična
G47.33 Sindrom hipoventilacije u snu Specifična
G47.39 Ostale apneje u snu Ostale apneje u snu koje nisu klasificirane drugdje

Šifre za rezidualna stanja ne treba koristiti za neosnovano svrstavanje dijagnoza koje naizgled nisu nigdje
kategorizirane.

U kazalu potražite tačnu šifru koja je dodijeljena. Ne pretražujte tabularnu listu.

Kada liječnik koristi terminologiju koja se ne moţe naći u MKB-10-AM, potrebno je pronaći pojašnjenje u
alternativnim pojmovima koji se nalaze u MKB-10-AM. Ako nema drugog opisa, primjenjuju se sljedeće
strategije:

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Polip jednjaka.
 Šifra: K22.8 Ostale specificirane bolesti jednjaka
U ovom primjeru glavni pojam Polip u kazalu ne sadrţi podizraz 'jednjak'. Kako bi se pronašla odgovarajuća
šifra, pretraţite kazalo za 'Bolest, jednjak, specificirano NEC' koje navodi šifru K22.8 Ostale specificirane
bolesti jednjaka.

PRIMJER 4:
Dijagnoza: 67 godišnji muškarac sa subluksiranom kataraktom.
Šifra: H26.9 Katarakta, nespecificirana
U ovom primjeru nije moguće pronaći izraz "subluksirana" u kazalu pod Kataraktom niti sinonim niti je
specificirano NEC, te se šifrira šifrom H26.9

0015 KOMBINIRANE ŠIFRE

Jedna šifra koja se koristi za klasificiranje dvije dijagnoze ili dijagnoze sa manifestacijom ili povezanom
komplikacijom naziva se kombinirana šifra. Kombinirane šifre se identificiraju pretragom podizraza u kazalu i
čitanjem napomena o uključivanju i isključivanju u tabularnoj listi.

Dodijelite samo kombiniranu šifru kada ta šifra u potpunosti identificira odreĎeno dijagnostičko stanje i kada
kazalo tako navodi.

Višestruko šifriranje (ACS 0027)ne koristi se ako klasifikacija pruţa mogućnost kombinirane šifre koja jasno
označava sve elemente dokumentirane u dijagnozi.

PRIMJER 1:
Arterioskleroza ekstremiteta sa gangrenom.
Kazalo: 'Arterioskleroza, sa gangrenom I70.24' – ne:

I70.20 Ateroskleroza arterija ekstremiteta,nespecificirana i

R02 Gangrena, nije drugdje klasificirana

0025 DVOSTRUKO ŠIFRIRANJE

Iako postoji osnov da se ista šifra dodijeli za više istih stanja (npr. obostrane verikozne vene na nogama, I83.9,
I83.9 ili bilateralne Kolove frakture S52.51, S52.51), u šifriranju ne treba primjenjivati ovo pravilo. Ista šifra
moţe se ponovo staviti samo za procedure koje su neophodne za liječenje ovih stanja.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Varikozne vene, obostrano, noge.
Procedura: Bilateralni stripping (uklanjanje) i ligatura safenofemoralnog ušća varikoznih vena
Šifre: I83.9 Verikozne vene donjih ekstremiteta bez ulceracije ili upale
32508-00, 32508-00 [727] Podvezivanje safenofemoralnog ušća varikoznih vena

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Bilateralne Kolove frakture
Procedura: Zatvorena redukcija bilateralnih Kolovih fraktura
Šifra: S52.51 Fraktura donjeg okrajka radijusa sa dorsalnom angulacijom
47363-00, 47363-00 [1427] Zatvorena redukcija frakture distalnog radijusa

Za više detalja o višestrukom šifriranju, vidi ACS 0027 Višestruko šifriranje.

0026 PRIJEM RADI KLINIĈKOG ISPITIVANJA, ISPITIVANJA ODGOVORA NA LIJEK ILI
TERAPIJSKOG PRAĆENJA KONCENTRACIJE LIJEKA U KRVI

Kliniĉko ispitivanje

Kliničko ispitivanje je studija koja uključuje ljude kako bi se utvrdilo da li intervencija, uključujući liječenje ili
dijagnostičke procedure, doista moţe poboljšati zdravlje kao što se smatra. Klinička studija moţe uključivati
testiranje lijeka, kirurške ili druge terapijske ili preventivne procedure, odnosno terapijski, preventivni ili
dijagnostički ureĎaj ili uslugu. (Nacionalno vijeće za zdravstvena i medicinska istraţivanja (2001), Nacionalna
izjava o etičkom ponašanju u istraţivanju koje uključuje ljude, dio 12 – Klinička ispitivanja, NHMRC).

Klasifikacija
Ako se kao razlog za prijem navodi kliničko ispitavanje u svrhu istraţivanja, šifru Z00.6 Pregled normalne osobe
za poređenje i kontrolu u kliničkom istraţivačkom programu treba unijeti kao glavnu dijagnozu.

PRIMJER 1: KLINIĈKO ISPITIVANJE

Pacijent primljen na bronhoskopiju u okviru istraţivačkog projekta (kliničko ispitivanje).

Šifra: Z00.6 Pregled normalne osobe za poređenje i kontrolu u kliničkom istraţivačkom programu
41898-00 [543] Bronhoskopija

Testiranje odgovora (reakcije)na lijek

Ispitivanje odgovora na lijek kod pacijenta (ispitivanje lijeka, test reakcije, gutanje/oralna primjena) provodi se u
cilju praćenja reakcije odreĎenog pacijenta na odreĎeni lijek radi ispitivanja alergijske reakcije. Lijek za koji se
sumnja da izaziva alergijsku reakciju ponovo se daje pacijentu kako bi se utvrdilo da li će se pojaviti alergija na
taj lijek. Ovakvi pokusi/provokacijska ispitivanja lijeka neophodni su ako:
 jepacijent ranije imao alergijske reakcije na odreĎeni lijek i
 je liječenje odreĎenim lijekom neophodno i
 nema učinkovitog alternativnog lijeka

Terapijsko praćenje koncentracije lijeka

Terapijskim praćenjem koncentracije lijeka mjeri se njegova koncentracija u krvi u cilju utvrĎivanja
najučinkovitije doze za primjenu kod pacijenta.

Za većinu lijekova nije potrebna ovakva vrsta praćenja, jer se klinički učinak moţe lako mjeriti (pomoću krvnog
tlaka, otkucaja srca, itd.). Lijekovi koji zahtijevaju praćenje imaju posebne karakteristike; većina ima najbolji
učinak u malom rasponu. Ispod ovoga raspona, lijek nije učinkovit, a pacijent počinje imati simptome. Iznad ovog
raspona, lijek ima negativne ili toksične nuspojave. Praćenjem koncentracije lijeka otkriva se i interakcija sa
drugim lijekovima.

Za smjernice u pogledu prijema radi stabiliziranja nivoa antikoagulacije, vidi ACS 0303 Abnormalni koagulacijski
profil.

Klasifikacija

Ako se kao razlog za prijem navodi provokacijsko ispitivanje lijeka ili terapijsko praćenje koncentracije lijeka,
stanje pacijenta treba šifrirati kao glavnu dijagnozu. Z00.6 Pregled normalne osobe za poređenje i kontrolu u
kliničkom istraţivačkom programu nije potrebno u ovim slučajevima.
 PRIMJER 2: TERAPIJSKO ISPITIVANJE LIJEKA

Pacijent koji je ranije imao alergiju na penicilin primljen je radi specifičnih alergijskih testova sa penicilinskim
reagensima.

Šifre: Z03.6 Posmatranje zbog sumnje na toksične efekte unesenih supstanci

Z88.0 Lična anamneza o alergiji na penicilin
Šifrirati i provedene intervencije

PRIMJER 3: TERAPIJSKO PRAĆENJE KONCENTRACIJE LIJEKA U KRVI

Pacijent sa epilepsijom primljen radi praćenja koncentracije fenitoina.

Šifra: G40.90 Epilepsija, nespecificirana

0027 VIŠESTRUKO ŠIFRIRANJE

Ima situacija kada je potrebno dodijeliti višestruke šifre kako bi se obuhvatile različite komponente neke bolesti.
Svaka pojedinačna komponenta (odnosno šifra) ne mora neminovno zadovoljavati definiciju ACS 0002 Dodatne
dijagnoze, ali je potreban detalj kako bi se osiguralo da je cjelokupan medicinski koncept prikazan šiframa.
Glavna svrha šifriranja je
pretvaranje medicinske terminologije u šifre
Ako primjena kriterija iz ACS 0002 Dodatne dijagnoze rezultira medicinskom konstatacijom koja nije u
potpunosti prikazana šifrom ili šiframa, onda treba preispitati dodjeljivanje šifre. Dobar način provjere da li je
dodijeljena odgovarajuća šifra je ponovno pretvaranje šifri u medicinsku terminologiju.

Napomena: Izbjegavajte neopravdano i irelevantno višestruko šifriranje, kao na primjer šifriranje simptoma ili
znakova karakterističnih za dijagnozu.

Primjeri uobičajenog višestrukog šifriranja u MKB-10-AM su:

• etiologija i manifestacije
• lokalne infekcije za identificiranje organizama
• funkcionalna aktivnost neoplazmi
• morfologija neoplazme
• osnovna bolest
• toksične tvari
• opis ozljede ili uzrok trovanja ili štetnog dejstva
• dijabetes mellitus sa komplikacijama
• postproceduralne komplikacije

Sljedeća MKB-10-AM pravila šifriranja pomaţu u primjeni odgovarajućeg višestrukog šifriranja:

1. Pravila u pogledu etiologije i manifestacija – sistem ‘bodeţa i zvjezdica’

Šifre za etiologiju (osnovnu bolest) označene su kriţićem (†), a šifre manifestacije označene su zvjezdicom (*).
Dodijelite obje šifre istim redoslijedom kojim su navedene u abecednom kazalu, odnosno, prvo šifra za
etiologiju, a onda za manifestaciju.

PRIMJER 1:
Gonokokni epididimitis.
Stavka u kazalu: Epididimitis, gonokokni A54.2† N51.1*
Tabularni: A54.2 Gonokokni pelveoperitonitis i druge gonokokne infekcije genitourinarnog sistema
Gonokokni:
• epididimitis † (N51.1*)
N51.1* Poremećaji testisa i epididimisa u bolestima svrstanima drugdje
Gonokokni:
• epididimitis (A54.2†)

Rubrike u kojima se pojavljuju kriţićem obiljeţeni nazivi mogu se pojavljivati u tri različita oblika:

a) Ako se i oznaka (†) i alternativna šifra (*) pojavljuju u prvom redu rubrike, svi nazivi koji se mogu
svrstati u tu rubriku imaju dvostruku klasifikaciju (šifru) i svi imaju istu alternativnu šifru sa zvjezdicom (*):

PRIMJER 2:
B37.3† Kandidijaza vulve i vagine (N77.1*)
Kandidalni vulvovaginitis
Vulvovaginalna monilijaza
Gljivični sekret

b) Ako se oznaka (†) pojavljuje u prvom redu rubrike, ali bez alternativne šifre sa zvjezdicom (*),svi
nazivi koji se mogu svrstati u tu rubriku imaju dvostruku klasifikaciju (šifru) , ali imaju različite alternativne
šifre (koje se stavljaju uz svaki pojam).
PRIMJER 3:
A18.0† Tuberkuloza kostiju i zglobova
Tuberkuloza:
• kuka (M01.15*)
• koljena (M01.16*)
• kraljeţnice (M49.0-*)
Tuberkuloza:
• artritis (M01.1-*)
• mastoiditis (H75.0*)
• nekroza kosti (M90.0-*)
• osteitis (M90.0-*)
• osteomijelitis (M90.0-*)
• sinovitis (M68.0-*)
• tenosinovitis (M68.0-*)

c) Ako se ni oznaka (†) ni alternativna šifra sa zvjezdicom (*) ne pojavljuju u naslovu, rubrika kao cjelina
ne podlijeţe dvostrukom šifriranju, ali pojedinačni uključeni pojmovi mogu se dvostruko šifrirati i oni se
obiljeţavaju oznakama i njihovim alternativnim šiframa koje su date.

PRIMJER 4:
A54.8 Druge gonokokne infekcije
Gonokokni:
…
• peritonitis† (K67.1*)
• pneumonija† (J17.0*)
• septikemija
• koţne lezije
Šifre za manifestacije sa zvjezdicom (*) ne mogu se koristiti kao glavne dijagnoze.
2. Upute
 Osim u sistemu bodeţa i zvjezdice, postoje situacije kada su dopuštene dvije MKB-10- AM šifre kako bi se u
potpunosti opisalo stanje pacijenta. Upute kao što su ‗TakoĎer šifrirati…‘, ‗Dodijeliti dodatnu šifru za svako…‘,
‗Obratiti paţnju na…‘ ukazuju na takve situacije.

'Šifrirati takoĊer osnovnu bolest' – Unijeti šifre i za manifestaciju i za osnovnu bolest s tim što se prvo navodi
osnovna bolest.

'Koristiti dodatnu šifru za manifestaciju, kao …' – Unijeti i šifru koja označava manifestaciju, kao što su,
izmeĎu ostalih, navedeni primjeri.

Primijeniti upute za višestruko šifriranje kako je precizirano u abecednom kazalu ili tabularnoj listi.

0033 PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU U TABELARNOJ LISTI BOLESTI

Postoji odreĎeni broj pravila koja se primjenjuju u tabelarnoj listi MKB-10-AM, a koja treba poznavati kako bi se
vršilo propisno šifriranje i tumačenje statističkih podataka zasnovanih na MKB-10-AM šiframa.

Pojmovi ukljuĉivanja
Rubrike sa trećim i četvrtim karakterom sadrţe i odreĎen broj drugih dijagnostičkih pojmova. Oni se nazivaju
'pojmovi uključivanja' i navode se kao primjeri dijagnoza koje se svrstavaju u tu rubriku. Ti pojmovi mogu
upućivati na različita stanja ili mogu biti sinonimi. Oni ne predstavljaju podklasifikaciju rubrike.

Pojmovi uključivanja navedeni su prvenstveno kao vodiĉ za sadrţaj rubrike. Mnogi od njih odnose se na vaţne
ili uobičajene izraze koji pripadaju odreĎenoj rubrici. Drugi ukazuju na granična stanja ili mjesta kako bi se
napravila razlika izmeĎu jedne i druge potkategorije. Popisi pojmova ukljuĉivanja nisu iscrpni i alternativni
nazivi dijagnostičkih jedinki nalaze se u alfabetskom indeksu kazalu koje treba prvo pogledati prilikom šifriranja
navedene dijagnoze.

Pojmovi iskljuĉivanja
OdreĎene rubrike sadrţe popis stanja ispred kojih se navodi riječ 'isključuje'. Ova napomena 'isključuje' moţe se
naći odmah iza naslova poglavlja, bloka, kategorije ili šifre.

U MKB-10-AM postoje dvije vrste pojmova isključivanja. Značenja pojmova isključivanja pripremila je Svjetska
zdravstvena organizacija (SZO). Prilikom izrade MKB-10-AM napomene o isključivanju ostale su
nepromijenjene u odnosu na one koje se nalaze u MKB-10. Ovo je vaţno za razumijevanje dvije vrste napomena
o isključivanju koje SZO jednostavno opisuje kao:

Napomena o iskljuĉivanju – 1. vrsta Za šifriranje jednog stanja, 'to'pripada negdje drugdje.

Napomena o iskljuĉivanju – 2. vrsta Možete pomisliti da ‘to’ pripada ovdje, ali to nije tačno.

Vaţno je razumjeti principe koji se odnose na napomene o isključivanju u MKB-10, ali je takoĎer neophodno
podsjetiti na glavnu svrhu šifriranja:
pretvaranje medicinske terminologije u šifre
Ako primjena napomena o isključivanju rezultira medicinskom konstatacijom koja nije u potpunosti prikazana
šifrom ili šiframa, onda treba preispitati dodjeljivanje šifre. Dobar način provjere da li je dodijeljena odgovarajuća
šifra je ponovno pretvaranje šifri u medicinsku terminologiju.

Jednostavan primjer pretvaranja šifre u medicinsku terminologiju:

Medicinska tvrdnja: Holecistitis sa kolelitijazom

Pretvaranje u šifru: K80.10
Pretvaranje u medicinsku terminologiju: Kamen u ţuči sa drugom upalom ţučne kese, bez navedene opstrukcije
Ovo je dobra šifra imajući u vidu da i medicinska tvrdnja i prevod u medicinsku terminologiju uključuju upalu
ţučne kese (holecistitis) i kamen u ţuči (holelitijaza).

1. vrsta napomena o iskljuĉivanju (Za šifriranje jednog stanja, 'to'pripada negdje drugdje)
Ove napomene temelje se na principu jednostrukog ili višestrukog šifriranja u MKB-10. Princip jednostrukog
šifriranja primjenjuje se u nekim zemljama gdje se evidentira samo glavna bolest koja se liječi ili ispituje tokom
epizode zdravstvenog zbrinjavanja – odnosno, samo jedna šifra koja opisuje epizodu zbrinjavanja. Šifriranje
stanja samo jednom šifrom često dovodi do gubljenja dragocjenih podataka. U Australiji se primjenjuje višestruko
šifriranje kako bi se pruţili neophodni detalji za potpuni opis epizode zbrinjavanja.

Da podsjetimo, opće prihvaćena praksa je ponovno pretvaranje šifri u medicinsku terminologiju kako bi se
provjerila potpunost šifriranja.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Gangrena kod Raynaudovog sindroma
Kod jednostrukog šifriranja, ova dijagnoza bila bi šifrirana I73.0 Raynaudov sindrom jer šifra:
*R02 Gangrena, nije drugdje klasificirana iskljuĉuje gangrenu kod drugih bolesti perifernih
krvnih sudova (I73.-)
Dakle, napomena o isključivanju kod R02 znači da je ‗u jednostrukom šifriranju‘ gangrena kod Raynaudovog
sindroma klasificirana kao I73.0.
R02 Gangrena, nije drugdje klasificirana
Isključuje: gangrenu kod:
• ateroskleroze (I70.24)
• dijabetesa mellitusa (E1-.52, E1-.69, E1-.73)
• ostalih perifernih vaskularnih bolesti (I73.-)
gangrenu na odreĎenim specificiranim mjestima (vidi abecedno kazalo)
plinsku gangrenu (A48.0)
gangrenoznu piodermiju (L88)

U višestrukom šifriranju, R02 bi bila dodatna šifra kojom bi se u potpunosti opisala dijagnostička konstatacija
zato što šifra I73.0 ne pruţa više detalja o gangreni.

2. vrsta napomena o iskljuĉivanju (Možete pomisliti da ‘to’ pripada ovdje, ali to nije tačno )
Stanja koja se navode pod pojmom isključivanja slična su stanjima koja se navode u odreĎenoj rubrici u kojoj su
svrstana zbog čega mogu biti neispravno svrstana u tu rubriku.

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Hronična opstrukcija dišnih putova (HODP) i bronhiektazija.
Hronična opstrukcija dišnih putova označena je šifrom J44.9 Hronična opstruktivna plućna bolest,
nespecificirana. Bronhiektazija je svrstana pod J47 Bronhiektazije.
Pojmovi uključivanja/isključivanja za ove dvije šifre su sljedeći:
J44 Druge hronične opstruktivne plućne bolesti
 Uključuje: hronični:
• bronhitis:
• astmatični (opstruktivni)
• emfizematozni
• sa:
• opstrukcijom dišnih puteva
• emfizemom
Opstruktivna (i):
• astma
• bronhitis
 • traheobronhitis
Isključuje: astmu (J45.-)
astmatični bronhitis NOS (J45.9)
bronhiektazije (J47)
hronični:
• bronhitis:
• NOS (J42)
• obični i mukopurulentni (J41.-)
• traheitis (J42)
• traheobronhitis (J42)
emfizem (J43.-)
plućnu bolest prouzrokovanu vanjskim uzrocima (J60–J70)
J47 Bronhiektazije
Bronhiolektazije
Isključuje: nasljedne bronhiektazije (Q33.4)
tuberkulozne bronhiektazije (sadašnja bolest) (A15–A16)
Napomena o isključivanju navedena pod J44 znači da "moţete pomisliti da bronhiektazije pripadaju ovdje, ali to
nije tačno". TakoĎer, J47 nema napomenu o uključivanju koja ukazuje da bi HODP sa bronhiektazijom bila
svrstana pod J47. Stoga su ispravne šifre J44.9 Hronična opstruktivna plućna bolest, nespecificirana i J47
Bronhiektazija.

Napomena o isključivanju ne znači da je HODP sa bronhiektazijom šifrirana pod J47 samo iz ovih razloga:

1. Ako pretvorite J47 opet u medicinsku terminologiju, HODP nije uključena.

2. Bronhiektazija nije slična niti je dio HODP, te ne bi bila svrstana pod J44 kao što ukazuje napomena o
isključivanju.

3. Nema napomene o uključivanju kod J47 koja ukazuje da je HODP tu svrstana.

4. Stavka u kazalu za Bronhiektaziju ne uključuje podizraze koji se odnose na HODP ili obratno.

Opisi pojmova
Poglavlje 5 Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja sadrţi opise pojmova koji ukazuju na sadrţaj rubrika
imajući u vidu da se terminologija duševnih poremećaja u velikoj mjeri razlikuje od zemlje do zemlje i ponekad se
isti naziv koristi za sasvim različita stanja. Ovaj pojmovnik nije namijenjen osobama koje vrše šifriranje.

Okrugle zagrade ( )
Okrugle zagrade koriste se na četiri načina:

1. Okrugle zagrade koriste se za označavanje dopunskih riječi koje slijede nakon dijagnostičkog naziva, a ne utječu
na šifru koja se odnosi na riječi izvan zagrade. One se nazivaju dodatni modifikator koji nije obavezan.
PRIMJER 3:
U napomeni o uključivanju pod I12 Hipertenzivna bolest bubrega pojam 'arteriosklerotski nefritis (hronični)
(intersticijski) znači da je I12 šifra za pojam 'arteriosklerotski nefritis' sam ili označen jednom od riječi 'hronični'
ili ' intersticijski ' (ili oboje).

2. Okrugle zagrade koriste se za označavanje šifre na koju se pojam koji se isključuje odnosi.

PRIMJER 4:
I88 Nespecifični limfadenitis isključuje 'povećane limfne čvorove NOS' (R59.-)
 3. Okrugle zagrade koriste se u naslovima blokova u tabularnoj listi MKB-10-AM za uključivanje troznakovnih
šifri kategorija koje su uključene u taj blok.

4. Okrugle zagrade koriste se za šifru kriţića u kategoriji sa zvjezdicom ili šifru sa zvjezdicom nakon izraza sa
kriţićem.

PRIMJER 5:
A32.1† Listerijski meningitis i meningoencefalitis
Listerijski:
• meningitis (G01*)
• meningoencefalitis (G05.0*)
G01* Meningitis kod bakterijskih bolesti svrstanih drugdje
Meningitis (kod):
• antraksa (A22.8†)
• gonokokni (A54.8†)
• leptospiroze (A27.-†)
• listerijski (A32.1†)

Uglaste zagrade [ ]
Uglaste zagrade se koriste za označavanje sinonima, alternativnih izraza ili pojašnjenja.

PRIMJER 6:
A30 Lepra [Hansenova bolest]

Dvotaĉka :
Dvotačka se upotrebljava za navoĎenje uključenih i isključenih pojmova kada riječi koje im prethode nisu potpuni
nazivi. Kako bi mogli biti svrstani u odreĎenu rubriku, potrebno im je dodati jedan ili više pojmova koji ih
modificiraju ili pobliţe odreĎuju i koji su navedeni ispod njih.

PRIMJER 7:
U K36 Drugi apendicitis, dijagnoza 'apendicitis' moţe se uvrstiti samo ako je pobliţe označen kao 'hronični' ili
'rekurentni'.
K36 Drugi apendicitis
Apendicitis:
• hronični
• rekurentni

Vitiĉaste zagrade }
Vitičasta zagrada se koristi pri navoĎenju pojmova uključivanja i isključivanja kako bi se pokazalo da izrazi koji
se nalaze ispred ili iza zagrade nisu potpuni. Svaki od izraza ispred vitičaste zagrade treba da pobliţe odreĎuje
jedan ili više izraza koji slijede.

PRIMJER 8:
O71.6 Akušersko oštećenje zglobova i veza karlice
Avulzija unutarnje strane simfize }
Oštećenje trtice } akušerski
Traumatska separacija simfize (pubisa) }

NOS
NOS je skraćenica za ‗nije drugačije specificirano' ('not otherwise specified'), podrazumijevajući
"nespecificirano" ili "neodreĎeno".
 Ponekad se neodreĎeni naziv ipak svrstava u rubriku za specificiraniji oblik stanja. To je zbog toga što se u
medicinskoj terminologiji pod nazivom stanja obično podrazumijeva njegov najučestaliji oblik, a samo su najrjeĎi
oblici posebno označeni.

PRIMJER 9:
Mitralna stenoza je uobičajen izraz za "reumatsku mitralnu stenozu".

Ova nepisana pravila treba uzeti u obzir kako bi se izbjegle moguće nepravilnosti pri klasifikaciji. Paţljivi pregled
pojmova uključivanja otkrit će u kojim slučajevima je pretpostavljen uzrok. Osobe koje vrše šifriranje trebaju
obratiti paţnju da se naziv ne šifrira kao nespecificiran, izuzev u slučajevima kada je potpuno jasno da doista
nema nikakvih podataka koji bi ga mogli pobliţe označiti.

Analitičari podataka trebali bi isto tako biti svjesni da odreĎena stanja pripisana naizgled specificiranoj kategoriji
neće biti tako specificirana u dokumentaciji koja je šifrirana. Prilikom usporedbe trendova tokom vremena i
tumačenja statističkih podataka, vaţno je imati u vidu da se pretpostavke mogu promijeniti u periodu izmeĎu
revizija MKB-a. Na primjer, prije Osme revizije postojala je pretpostavka da je nespecificirana aneurizma aorte
uzrokovana sifilisom.

Nije klasificirano na drugom mjestu (NEC)

Riječi ' nije klasificirano na drugom mjestu ' kada se koriste u nazivu kategorije sa tri znamenke sluţe kao
upozorenje da se odreĎeni specificirani oblici navedenih stanja mogu pojavljivati u drugim dijelovima
klasifikacije.

PRIMJER 10:
J16 Pneumonija prouzrokovana drugim infektivnim uzročnicima, nije klasificirano na
drugom mjestu
Ova kategorija sadrţi J16.0 Pneumonija prouzrokovana klamidijama i J16.8 Pneumonija prouzrokovana drugim
specificiranim infektivnim uzročnicima. Za pneumonije prouzrokovane infektivnim uzročnicima koji su
precizirani postoje druge kategorije u poglavlju 10 Bolesti dišnog sistema i drugim poglavljima (npr. J09.-
Influenca prouzrokovana dokazanim virusom ptičjeg gripa, J15.- Bakterijska pneumonija, nije klasificirana na
drugom mjestu i P23.- Kongenitalna pneumonija). J18.- Pneumonija, uzročnik nespecificiran, označava
pneumonije za koje uzročnik nije naveden.

"I" u naslovima
'I' se odnosi na 'i/ili'. Na primjer, u rubrici A18.0† Tuberkuloza kostiju i zglobova, svrstani su slučajevi
'tuberkuloza kostiju','tuberkuloza zglobova' i "tuberkuloza kostiju i zglobova'.

0034 PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU U ALFABETSKOM INDEKSU BOLESTI

Abecedno kazalo je podijeljeno u tri dijela:

• Dio 1 sadrţi popis svih pojmova koji svrstavaju u Poglavlja 1–19 i Poglavlje 21, izuzev lijekova i drugih
hemijskih supstanci.
• Dio 2 predstavlja kazalo vanjskih uzroka morbiditeta i mortaliteta i sadrţi sve pojmove koji se svrstavaju u
Poglavlje 20, izuzev lijekova i drugih hemijskih supstanci.
• Dio 3, Tabela lijekova i drugih hemijskih supstanci sadrţi za svaku supstancu šifre za toksičnost i neţeljena
dejstva lijekova koji se svrstavaju u Poglavlje 19, i šifre u Poglavlju 20 koje označavaju neţeljena dejstva
odgovarajuće supstance koja je propisno aplicirana i da li je trovanje bilo slučajno, namjerno (samotrovanje)
ili neodreĎeno.
 Redoslijed
Glavni izrazi su razvrstani po abecednom redu. Razmaci, crtice, simboli i brojevi nalaze se ispred abecednih
oznaka. U prethodnim izdanjima bitan je bio abecedni redoslijed, dok su se razmaci i crtice ignorirali.

Struktura
Kazalo sadrţi vodeće izraze koji se nalaze na krajnjem lijevom dijelu kolone, zajedno sa ostalim riječima
(modifikatorima) koji su navedeni ispod njih na različitim nivoima razmaka (indentacije). Modifikatori koji ne
utječu na šifriranje nalaze se u zagradama nakon navedenog stanja (dodatni modifikatori) (vidi Okrugle zagrade
u ACS 0033 Pravila tabelarne liste bolesti).

NEC
NEC - nije klasificirano na drugom mjestu (Not elsewhere classified) indicira da su precizirane varijante
navedenog stanja klasificirane negdje drugdje, i da treba, gdje je prikladno , potraţiti precizniji pojam u kazalu.
Unakrsne reference
Unakrsne reference se koriste kako bi se izbjeglo nepotrebno dupliciranje pojmova u kazalu. Riječ 'vidi' upućuje
na drugi pojam; 'vidi takoĎer' upućuje na drugo mjesto u kazalu ako konstatacija koja se šifrira sadrţi druge
informacije koje se ne nalaze pod pojmom uz koji stoji 'vidi takoĎer'.2

2
Izvod iz knjige NCCH, juli 2006., Opšti standardi za bolesti
0016 OPŠTE SMJERNICE ZA ŠIFRIRANJE PROCEDURA
Definicija
Procedura se definira kao klinička intervencija koja:
• je hirurška po prirodi; i/ili
• nosi rizik u vezi sa samom procedurom; i/ili
• nosi rizik u vezi sa anesteziološkim procedurom; i/ili
• zahtijeva specijaliziranu obuku; i/ili
• zahtijeva posebne prostore ili opremu koji su dostupni samo u objektima za liječenje akutnih stanja.

Redoslijed šifara utvrĎuje se na sljedeći način:

• procedure koji se provode za liječenje glavne dijagnoze
• procedure koji se provode za liječenje dodatne dijagnoze
• dijagnostičke /eksploracijske procedure povezane sa glavnom dijagnozom
• dijagnostičke /eksploracijske procedure povezane sa dodatnom dijagnozom za epizodu liječenja.
(Odbor za standarde zdravstvenih podataka (2004), Nacionalni rječnik zdravstvenih podataka, verzija 12, dodatak,
AIHW).

PRIMJER 1:
Osnovna dijagnoza: Hronični cervicitis
Dodatna dijagnoza: Humani papiloma virus (HPV)
Menoragija
Procedura: Dilatacija i kiretaţa, dijatermija i biopsija cerviksa
Glavna procedura: Dijatermija cerviksa (35608-00 [1275]) jer je to procedura kojom je liječen hronični
cervicitis.

Sve značajne procedure izvršene od trenutka prijema do otpusta moraju se šifrirati. To uključuje dijagnostičke i
terapijske procedure.

Značajna procedura se definira kao procedura koja:

• je hirurška po prirodi, ili
• nosi rizik u vezi sa samom procedurom, ili
• nosi rizik u vezi sa anesteziološkom procedura, ili
• zahtijeva posebne prostore ili opremu ili specijaliziranu obuku

Razliku izmeĎu hirurških i nehirurških procedura sve je teţe definirati, posebno nakon uvoĎenja endoskopskih i
radioloških intervencija.

Na primjer, aspiracija tankom iglom, perkutani zahvati, koronarne perkutane angioplastike i endoskopske
terapijske procedure, zajedno sa ostalim vrstama tretmana, često ne zahtijevaju velike incizije i ne moraju se
provoditi u klasičnoj operacionoj sali. Veoma je vaţno da se šifriraju sve značajne procedure, uključujući
tradicionalne ‗nehirurške‘ procedure.

Procedure koje su u osnovi hirurške treba uvijek šifrirati i one zauzimaju visoko mjesto u redoslijedu šifri. Na
primjer, 'holecistektomija ' ili 'premoštenje koronarne arterije'. Ovakve procedure se navode prve.

Redoslijed navoĎenja procedura ne utječe na razvrstavanje u DRG sistem. Upute o primjeni specifičnih procedura
treba potraţiti u indeksu ovog dokumena.

Dijelovi procedure
Ne šifriraju se procedure koje su dijelovi neke druge procedure.

PRIMJER 2:
• laparotomija kao operativna procedura
 • koštani graft u toku kraniofacijalne rekonstrukcije
• šivanje rane nakon hirurškog zahvata u abdomenu

0040 KONVENCIJE/PRAVILA KOJI SE KORISTE U TABULARNOM POPISU

INTERVENCIJA
Format
Prvi nivo –anatomska regija kao okosnica
U strukturi Australske klasifikacije zdravstvenih intervencija (ACHI) glavna okosnica je anatomska regija. U
svakom poglavlju, anatomska regija je strukturirana prema načelu od 'gore' prema 'dole' (od glave do pete).

Drugi nivo – vrsta procedure kao okosnica

Druga okosnica je vrsta procedura koje su poredane tako da se započinje s najmanje invazivnim procedurama sve
do najinvazivnijih procedura. Standardne proceduralne okosnice su:
Pregled
Aplikacija, umetanje, uklanjanje
Incizija
Destrukcija
Ekscizija
Redukcija (samo se primjenjuje na poglavlje o muskuloskeletnom sistemu)
Popravak
Rekonstrukcija
Revizija
Reoperacija
Ostale procedure

Treći nivo – blok

MBS predstavlja cijenovnik usluga i strukturiran je prema specijalnostima. Imajući u vidu da se procedure u
ACHI zasnivaju na brojevima stavki u MBS i anatomskoj regiji, šifre u tabularnoj listi nisu uvijek poredane prema
brojčanom redoslijedu. Zbog toga je uveden treći nivo koji se naziva blok. Blokovi su numerirani u nizu na
tabularnom popisu kako bi se pomoglo u lakšem pronalaţenju odreĎene šifre i imaju nazive koji se veţu posebno
za šifre koje su sastavni dio bloka.

Postoje odreĎena poglavlja koja su iznimka u odnosu na navedeni opći format:

• Stomatološke usluge
Ovo poglavlje se zasniva na Australskom pregledu stomatoloških usluga i rječniku, 8. izdanje kojeg je objavilo
Australijsko udruţenje stomatologa (ADA). Primjerci ove publikacije mogu se dobiti od Udruţenja (adresa:
ADA, 75 Lithgow Street, St Leonards NSW 2065 Australia). Poglavlje o stomatološkim uslugama
strukturirano je prema vrstama usluga, npr. dijagnostika, prevencija, periodontika, oralna hirurgija, itd. Druge
okosnice se u većini slučajeva odnose na vrstu procedure.

• Akušerske procedure
Glavna okosnica ovog poglavlja povezana je sa razdobljem trudnoće, npr. antepartalne procedure, procedure
povezane sa trudovima, poroĎajem, itd. Druge okosnice odnose se na vrstu procedura.
• Radijacijske procedure u onkologiji
Glavna okosnica ovog poglavlja odnosi se na procedure radiološke onkologije. Druge okosnice unutar dijela o
radiološkoj onkologiji vezane su za vrstu radijacije, npr. vanjska zračna terapija, brahiterapija, računarsko
planiranje, itd.
• Neinvazivne, kognitivne i druge intervencije koje nisu klasificirane na drugom mjestu
 Glavna okosnica ovog poglavlja odnosi se na svrhu intervencije, npr. dijagnostičku, terapijsku ili potporu
klijentu. Sekundarna okosnica vezana je uz vrstu intervencije ili organski sistem. Na primjer, u glavnoj
okosnici Dijagnostičke intervencije, sekundarne okosnice su Procjena, Savjetovanje, Razgovor, Pregled,
Evaluacija ili Dijagnostičke pretrage, mjere ili ispitivanja – Oko i Adneksa. U glavnoj okosnici Terapijskih
intervencija, sekundarne okosnice su savjetovanje, edukacija ili nutriciona potpora ili Terapijske intervencije
– Kardiovaskularni sistem.

• Slikovna dijagnostika
Glavna okosnica ovog poglavlja odnosi se na izvršene usluge slikovnog pregleda , npr. ultrazvuk, tomografija,
radiografija, itd. U ovom poglavlju nema sekundarne okosnice.

Skraćenice
NEC Nije klasificiranona drugom mjestu (Not elsewhere classified). Ovaj termin se koristi u smislu upozorenja
da se odreĎene naznačene varijante postupaka iz popisa mogu pojaviti u drugim dijelovima klasifikacije.
Šifre koje sadrţe NEC dodjeljuju se samo kada nedostaju neophodne informacije kako bi se pronašla šifra
koja bi preciznije izraţavala izvršeni postupak.
NOS Nije drugačije specificirano (Not otherwise specified). Ova skraćenica podrazumijeva ‗nespecificirano'.

I/Ili u nazivima šifri

'I' u nazivu šifre znači 'i'. 'Ili ' znači 'ili'.

Na primjer:
48224-00 [1435] Koštani graft na radijus ili ulnu
47519-00 [1479] Unutarnja fiksacija frakture trohanternog ili subkapitalnog femura
46339-00 [1446] Sinovektomija tetive fleksora ili ekstenzora ruke
47384-00 [1429] Otvorena redukcija prijeloma dijafize radijusa
47384-01 [1430] Otvorena redukcija prijeloma dijafize ulne
47393-00 [1431] Otvorena redukcija prijeloma dijafize radijusa i ulne

Interpunkcija
[ ] Uglaste zagrade se koriste za označavanje sinonima, alternativnih izraza ili pojašnjenja.

( ) Okrugle zagrade se koriste za označavanje dopunskih riječi koje se mogu nalaziti ili ne nalaziti u nazivu
procedure, a ne utječu na šifru koja je dodijeljena.

: Dvotačka se upotrebljava u tabularnoj listi nakon nepotpunog pojma koji zahtijeva dodavanje jednog ili više
modifikatora kako bi mogao biti svrstan u odreĎenu kategoriju.

} Vitičaste zagrade se koriste za označavanje niza pojmova. Svaki od navedenih pojmova modificiran je
izjavom koja se nalazi na desnoj strani vitičaste zagrade.

Pojmovi ukljuĉivanja
Pojmovi uključivanja su proceduralni pojmovi koji su direktno stavljeni na popis pod naslov bloka ili opis šifre.
Njihova je svrha da daju primjere za pojmove koji su kategorizirani prema šifri ili bloku. Na primjer:
90064-01 [173] Refraktivna keratoplastika
Keratomileuza
Termokeratoplastika

Spisak pojmova uključivanja nije konačna i korisnici nikada ne bi trebalo da šifriraju direktno iz tabularne liste.
Treba prvo pogledati abecedno, jer sadrţi mnogo više proceduralnih izraza nego tabularni popis.
Upute
Upute se javljaju na odreĎenim mjestima u popisu procedura:

Poglavlje upute se odnose na šifre svrstane u poglavlje

Prvi nivo – anatomska regija upute se odnose na šifre svrstane prema odreĎenom
anatomskom mjestu
Drugi nivo – vrsta procedure upute se odnose na šifre svrstane prema odreĎenoj
vrsti
procedure
Treći nivo – blok upute se odnose na šifre svrstane pod naslov bloka

Četvrti nivo – šifra upute koje se odnose na šifru

Upute su poredane na sljedeći način:

Uključuje
Napomena
Također šifrirati kada se izvrši (Šifra također) (Šifra prvo)
Isključuje
Ukljuĉuje:
Napomena o uključivanju koristi se da bi se pobliţe odredio sadrţaj poglavlja, mjesto, vrsta procedure, blok ili
šifra. U nekim slučajevima, napomena o uključivanju se odnosi na dijelove procedure ili korištenu opremu koja je
svojstvena opisu šifre ili naslovu bloka. Na primjer:

36503-00 [1058] Transplantacija bubrega

Uključuje: vaskularnu anastomozu

U drugim slučajevima, napomena o uključivanju pobliţe odreĎuje mjesto. Na primjer:

30394-00 [987] Drenaţa intraabdominalnog abscesa, hematoma ili ciste

Uključuje: slijepog crijeva }
ilijačne jame }
intraperitonealni} absces, hematom ili cistu
zdjelični }
subhepatički }
subfrenični }
peritonitis

Napomena:
Napomena se moţe koristiti kao objašnjenje koje pojašnjava upotrebu šifre ili šifri. U mnogim slučajevima,
napomena sadrţi primjer dijagnostičkog termina, odnosno razlog zbog kojeg se procedura provodi (Napomena
nije iscrpna).
Na primjer:

39806-00 [11] Klipovanje intrakranijalne proksimalne arterije

Napomena: Izvodi se zbog aneurizme ili arterovenoznih malformacija

Napomena se takoĎe moţe koristiti za preciznije definiranje odreĎenih pojmova koji se koriste u opisima šifre u
okviru bloka. Na primjer:

[1651] Jednostavni i mali lokalni reţanj koţe, jedan stadij

Napomena: Reţanj tkivo koje je odvojeno sa donorskog mjesta i premješteno na ciljno mjesto zajedno sa
svojom krvnom opskrbom (peteljkom)

Vrste reţnjeva uključuju:

• klizni (npr. V–Y, dvopeteljkasti)
• fasciokutani
 • rotacijski
• transpozicijski (npr. Z-plastiku, romboidni)
Lokalni reţanj koji je uzet s mjesta pored oštećenja
Jednostavni pravilnog oblika, dvodimezijski
Mali relativno mali u odnosu na ciljno mjesto

TakoĊer šifrirati/šifrirati kada se izvrši:

Ova se uputa koristi u cijelom tabelarnom popisu kao savjet korisniku da dodatnu šifru treba dodijeliti kada se
izvode odreĎene povezane procedure ili kada se koristi odreĎena oprema. Na primjer:

41548-00 [323] Obliteracija mastoidne šupljine

Također šifrirati kada se izvrši:

• meatoplastika (41512-00 [305])

Šifriraj prvo:
Upute 'šifriraj prvo' pomaţu u ispravnom odreĎivanju redoslijeda šifri. Ova se uputa nalazi uz šifre koje se nikada
ne smiju dodijeliti same.

Iskljuĉuje:
Pojmove koji slijede riječ "Isključuje" treba šifrirati negdje drugdje kao što je naznačeno u svakom konkretnom
slučaju. Šifre pod uputom "Isključuje" nisu navedene u numeričkom redoslijedu nego su poredane sekvencijalno
prema broju bloka. Na primjer:

Isključuje: reţanj koţe nosa (45206-01 [1651], 45203 [1652], 45221, 45224 [1653], 45230 [1653] i [1654],
45227, 45233, 45236 [1654])

Šifre mogu biti navedene pod uputama "Isključuje" sa dodatkom ili bez njega (vidi gornji primjer 45230 [1653] i
[1654]. Ako se ne koriste dodaci, uputa se odnosi na sve dvoznamenkaste dodatke uz tu šifru. U gornjem primjeru
postoje dva dodatka za šifru 45230:

45230-00 [1653] OdgoĎeni direktni udaljeni koţni reţanj

45230-01 [1654] OdgoĎeni indirektni udaljeni koţni reţanj

0041 PRAVILA KOJA SE KORISTE U ALFABETSKOM INDEKSU INTERVENCIJA

Alfabetski indeks je vaţan zbog toga što sadrţi mnogo više proceduralnih naziva nego tabularna lista.

Nikada ne šifrirajte samo na temelju alfabetskog indeksa. Nakon lociranja šifre u indeksu, potraţite tu šifru u
tabelarnoj listi i provjerite značajne upute, kao što su napomene o uključivanju i isključivanju. Ove upute pruţaju
smjernice o korištenju dodatnih šifri, redoslijedu i isključivanju kojima se navode pravila kao npr. kada procedure
treba šifrirati na drugom mjestu.
Redoslijed
Glavni izrazi su razvrstani po abecednom redu. Razmaci, crtice, simboli i brojevi nalaze se ispred abecednih
oznaka. U prethodnim izdanjima bitan je bio abecedni redoslijed, dok su se razmaci i crtice ignorirali.

Crtice su uključene u klasifikaciju ACHI kako bi se ukazalo na nivoe indentacije (razmaka).

Brojevi, bilo arapski ili rimski, poredani su po veličini ispred abecednih oznaka. Na primjer:
 Test, testiranje (na) NEC (vidi također Ispitivanja) 92204-00 [1866]
- apsorpcija
- - radioaktivni B12
- - - 1 izotop 12512-00 [1863]
- - - 2 izotopi 12515-00 [1863]

Prijedlozi 'od', 'za', 'sa' i 'bez' nalaze se odmah nakon glavnog izraza ili podizraza na koji se odnose. Kada opis
procedure uključuje izraze koji su navedeni pod prepozicijskim podizrazom i abecednim podizrazom,
prepozicijski podizraz ima prednost. Na primjer:

Oblikovanje
- fistule
- - arteriovenske
- - - sa
- - - - graftom, venskim 34512-00 [765]*
- - - - protezom (Goretex) 34512-01 [765]
- - - ekstremitet
- - - - donji 34509-00 [765]**
- - - - gornji 34509-01 [765]

U ovom primjeru, 'oblikovanje arteriovenske fistule donjeg ekstremiteta sa graftom' treba šifrirati 34512-00
[765]* a ne 34509-00 [765]** zato što stavke pod prijedlogom 'sa' imaju prvenstvo u odnosu na abecedni
podizraz 'ekstremitet'.

Ako je prisutno više prepozicijskih reference, navode se abecednim redoslijedom. Na primjer:

Artroplastika (vidi također Popravak, zglob) 50127-00 [1571]

- oseointegracijom (umetanje titanskog sidrišta)
- - prst (noţni) 45794-07 [1698]
- radi hallux valgusa (hallux rigidusa) (jednostrano) 49821-00 [1547]
- - sa protezom 49839-00 [1547]
- - obostrano 49824-00 [1547]
- - - sa protezom 49842-00 [1547]
- gleţnja
- - radi zamjene zgloba (totalne) 49715-00 [1544]
- Austin Moore, kuk 47522-00 [1489]
Brojevi blokova
MBS predstavlja cijene usluga i strukturiran je prema specijalnostima. Imajući u vidu da se procedure u ACHI
zasnivaju na brojevima stavki u MBS i anatomskoj regiji, šifre nisu uvijek poredane u brojčanom redoslijedu na
tabularnom popisu. Zbog toga je uveden treći nivo koji se naziva blok. Blokovi su numerirani u nizu na
tabularnom popisu kako bi se pomoglo u lakšem pronalaţenju odreĎene šifre. Brojevi blokova u kazalu su
boldirani, nalaze se na desnoj strani šifre i odvojeni su od nje zagradama.

Glavni izrazi
Abecedno kazalo organizirano je prema ‗glavnim izrazima‘ koji su boldirani (napisani masnim slovima) radi
lakšeg pronalaţenja. Glavni izrazi obično obično označavaju vrstu provedene procedure, a ne anatomsku regiju.

Modifikatori
Glavni izraz ili podizraz moţe prethoditi nizu izraza u zagradama. Prisustvo ili izostanak ovih izraza u zagradama
u opisu procedure nema utjecaja na odabir šifre. Ovi izrazi se nazivaju dodatni modifikatori (koji nisu obavezni).
Na primjer:

Bronhoskopija (fiberoptička) (sa fluoroskopskim navoĎenjem) (sa lavatom) 41898-00 [543]

- sa
- - biopsijom (bronhija) (pluća) 41898-01 [544]
 - - dilatacija (suţenje bronhija) (suţenje traheja) 41904-00 [546]
- - ekscizija lezije 41892-01 [545]
- - - laserom 41901-00 [545]
- - uklanjanje
- - - stranog tijela 41895-00 [544]
- - - lezije 41892-01 [545]
- - - - laserom 41901-00 [545]
- - ispiranja (za prikupljanje uzoraka) 41898-01 [544]

Nakon izraza moţe se takoĎer naći niz podizraza koji imaju utjecaja na odabir odgovarajuće šifre za odreĎenu
proceduru. Oni se nazivaju ključni modifikatori. Ovi podizrazi čine pojedinačne linijske odrednice i opisuju
ključne razlike u pogledu anatomskog mjesta ili hirurške tehnike. Na primjer:

Klipovanje
- arterije 34106-14 [697]
- - aksilarne 34103-11 [697]
- - brahijalne 34106-10 [697]
- - srčana kolateralna (otvoreno) 38700-03 [691]
- - karotidne 34100-02 [697]
- - cervikalna NEC 34106-14 [697]
- - etmoidalna (transorbitalno) 41725-00 [697]

Nije klasificirano na drugom mjestu (NEC)

NEC se koristi u dvije svrhe pri čemu je neophodno izvršiti uvid u tabularnu listu:

1. Uz neprecizno definirane pojmove kao upozorenje da su odreĎene vrste procedure drugačije svrstane. Šifre za
takve pojmove treba koristiti samo ako ne postoje preciznije informacije.

2. Uz pojmove za koje ne postoji odreĎenija kategorija u tabularnoj listi i bilo kakve dodatne informacije ne
mogu promijeniti odabir šifre.

Izostaviti šifru
Uputa o izostavljanju šifre moţe se odnositi na izraze koji ukazuju na incizije koje su navedene kao glavni izrazi u
abecednom kazalu. Ako je incizija uraĎena samo radi daljnjeg operativnog zahvata, stavlja se uputa izostaviti šifru.
Na primjer:

Artrotomija (sa lavatom) 50103-00 [1555]

- kao operativni zahvat – izostaviti šifru
- gleţnja 49706-00 [1529]
- lakta 49100-00 [1410]
- kuka 49303-00 [1481]

Upute izostaviti šifru mogu se odnositi i na odreĎene procedure koje, kada se provode sa ostalim procedurama, ne
bi trebalo šifrirati. Na primjer:

Kardioverzija 13400-00 [1890]

- u vezi sa kardiohirurškim zahvatom – izostaviti šifru
Unakrsne reference
Unakrsne reference pruţaju korisniku moguće modifikatore za izraz ili njegove sinonime. Postoje tri vrste kriţnih
referenci:

1. 'vidi' podrazumijeva jasnu uputu da se pogleda na drugom mjestu. Koristi se uz izraze koji ne definiraju vrstu
procedure koja je provedena. Na primjer:

CAT (kompjuterizovana aksijalna tomografija) – vdi Tomografija, kompjuterizovana

 2. 'vidi takoĎer' upućuje korisnika na drugi glavni izraz kada u odreĎenim stavkama nema šifre. Na primjer:

Abdominoplastika
- redukcija – vidi također Lipektomija, abdominalna 'pregača'
- - Pitanguy 30177-00 [1666]
- - radikalna 30177-00 [1666]

3. 'vidi blok [xxxx]' upućuje korisnika na tabularnu listu radi dodatnih informacija ili referenci za konkretno
mjesto. Na primjer:

Asistencija
- endotrahealna respiratorna – vidi blok [569]

Eponimi
Procedure koje su dobile naziv po nekoj osobi (eponimi) navedeni su i kao glavni izrazi na odgovarajućem mjestu
po abecednom redu i pod glavnim izrazom ‗procedure‘. Eponim se obično nalazi ispred opisa procedure ili
odreĎenog anatomskog mjesta. Na primjer:

Darrachova metoda (osteotomija ulne) 48406-04 [1424]

- sa unutarnjom fiksacijom 48409-04 [1424]

Procedura
- Darrach (osteotomija ulne) 48406-04 [1424]
- - sa unutarnjom fiksacijom 48409-04 [1424]
0019 PROCEDURE KOJE NISU ZAVRŠENE ILI SU PREKINUTE
Ako je hirurška procedura bila prekinuta ili nije završena zbog bilo kojeg razloga, šifrira se do mjere do koje je
procedura izvršena.

PRIMJER 1:
Ako je uraĎena laparotomija kako bi se izvršila apendektomija, ali apendektomija nije provedena zbog toga što
je pacijent imao srčani zastoj, šifrirati samo laparotomiju.
30373-00 [985] Eksplorativna laparotomija

PRIMJER 2:
Nakon pokušaja endoskopske dekompresije karpalnog kanala, učinjena je konverzija , te je izvršena otvorena
dekompresija karpalnog kanala
Procedura prva po redu: 39331-01 [76] Dekompresija karpalnog kanala
Ostale procedure: 39331-00 [76] Endoskopska dekompresije karpalnog kanala

PRIMJER 3:
Nakon laparoskopski asistirane vaginalne histerektomije izvršena je abdominalna histerektomija.
Dodijeliti šifru: 35756-00 [1269] Laparoskopski asistirana vaginalna histerektomija koja
prethodi abdominalnoj histerektomiji

Osobe koje se bave kliničkim šifriranjem treba da obrate paţnju na to kada je neka procedura evidentirana kao
‗neuspjela‘ (npr. 'neuspio CDE' moţe značiti da su ispitivani zajednički ţučni vodovi, ali nije bilo moguće
ubrizgati boju). U ovakvim slučajevima, procedure treba šifrirati.

Napomena: MKB-10-AM sadrţi šifru za neuspješan porod forcepsom, 90468-05 [1337] Neuspješan forceps
što znači da nije postignut očekivani ishod (odnosno, porod nije proveden primjenom forcepsa).

0020 VIŠESTRUKE/BILATERALNE PROCEDURE CMC

 Šifriranje procedura treba da odraţava korištene resurse gdje god je to moguće. Stoga višestruke ili bilateralne
procedure općenito treba šifrirati onoliko puta koliko su provedene tokom epizode liječenja.

Kako je navedeno u ACS 0042 Procedure koje se obično ne šifriraju, neke procedure se ne šifriraju s obzirom da
su naznačene u dijagnozi ili povezanoj proceduri. TakoĎer, sukladno tom standardu, treba napomenuti da, ako
postoji posebna potreba da se šifrira neka procedura više puta u svrhu istraţivanja ili u druge svrhe, ove šifre se
mogu dodijeliti.

Općenito, ako se procedura ili procedure provode na dva ili više mjesta, ili se provode pod anestezijom, procedure
treba šifrirati onoliko puta koliko se provodi.

PRIMJERI:
Sljedeće procedure treba šifrirati onoliko puta koliko se provode:
Ekscizija višestrukih lezija koţe
Bilateralna rekonstrukcija gornjeg očnog kapka
Višestruki popravci tetive jedne ruke
Bilateralna aspiracija cisti jajnika

Izuzeci:

(a) Kada postoji standard za specijalnost koji izričito navodi drugačije šifriranje. Ovo je slučaj sa sljedećim
standardima:

• 0032 Srodne zdravstvene intervencije

• 0031 Anestezija
• 0044 Hemoterapija
• 0302 Transfuzija krvi
• 1911 Opekotine

(b) Procedure koje su po prirodi bilateralne ili imaju svoju šifru u MKB-10-AM koja označava višestrukost ili
bilateralnost u nazivu šifre ili izraze uključivanja, treba da imaju samo jednu šifru dodijeljenu za svaki
operativni zahvat.

PRIMJERI :
59915-00 [1990] Cerebralna angiografija (po prirodi uključuje bilateralne arterije)
35694-01 [1254] Laparoskopska anastomoza jajovoda
32087-00 [911] Optička kolonoskopija do hepatalne fleksure s polipektomijom (vidi izraz o
uključivanju)
41632-01 [309] Miringotomija sa umetanjem cjevčice, obostrane
49319-00 [1489] Potpuna artroplastika zgloba kuka, obostrano
93340-02 [1907] Elektrokonvulzivna terapija [ECT]  12 tretmana
46360-00 [1446] Sinoviektomija ovojnice tetive fleksora,  5 prstiju
Sinoviektomija ovojnice tetive fleksora, 5 ili više prstiju ruke

(c) Procedure koje se provode bez anestezije treba samo jednom šifrirati (izuzev ako nisu navedene u ACS 0042
Procedure koje se obično ne šifriraju kao procedure koje se ne šifriraju ili ako nije drugačije navedeno u
drugom standardu specijalnosti).

PRIMJERI:
Dodijeliti jednu šifru ako se sljedeće procedure provode nekoliko puta bez anestezije:
CT (istog mjesta i vrste)
Transfuzija krvi (iste vrste produkta)
Procedure ublaţavanja boli
Povezane zdravstvene intervencije
Hemodijaliza
0022 PREGLED POD ANESTEZIJOM
Pregled pod anestezijom (PPA) šifrira se kao procedura samo ako je to jedina izvršena procedura. Ne šifrira se u
sljedećem primjeru:

Procedure evidentirane u operacijskom izvještaju: ekscizija vaginalne ciste i PPA.

Ako u kazalu nije predviĎena odgovarajuća šifra ‗pregled‘ koja se odnosi na navedeno mjesto, dodijelite šifru za
‗ostale dijagnostičke procedure‘ navedenog mjesta. Ako ne postoji stavka u kazalu za ‗ostale dijagnostičke
procedure‘, onda dodijelite šifru za '‗ostale procedure‘ provedene na tom anatomskom mjestu. U nekim
slučajevima potrebno je konsultirati liječnika kada je u pitanju navedeno anatomsko mjesto.

Vrstu anestezije takoĎer treba šifrirati (vidi i ACS 0031 Anestezija).

PRIMJER 1:
Pregled cerviksa pod anestezijom (PPA) primjenom intravenozne opće anestezije.
Šifrirati: 35618-03 [1278] Ostale procedure na cerviksu
92514-XX [1910] Opća anestezija
Ova šifra se pronalazi u kazalu pod: 'Procedura, cerviks NEC'.

PRIMJER 2:
Pregled moţdanih ovojnica pod anestezijom (PPA) primjenom intravenozne opće anestezije.
Šifrirati: 90007-00 [28] Ostale dijagnostičke procedure na lubanji, mozgu ili moţdanim ovojnicama
92514-XX [1910] Opća anestezija
Ova šifra se pronalazi u kazalu pod: 'Procedura, moţdane ovojnice, dijagnostika NEC'.

Vidi takoĎer ACS 1431 Pregled pod anestezijom (PPA), ginekologija.

0023 LAPAROSKOPSKI/ARTROSKOPSKI/ENDOSKOPSKI OPERATIVNI ZAHVAT

Ako je izvršena laparoskopska, artroskopska ili endoskopska procedura i nema šifre kojom se mogu obuhvatiti i
endoskopija i procedura, obje procedure treba šifrirati.

PRIMJER 1:
Laparoskopsko odstranjenje ţučne kese.
Šifra: 30445-00 [965] Laparoskopska holecistektomija

PRIMJER 2:
Laparoskopska hepatektomija.
Procedura koja je prva po redu: 90346-00 [953] Potpuna hepatektomija
Povezana procedura: 30390-00 [984] Laparoskopija

0024 PANENDOSKOPIJA
U MKB-10-AM, pojam panendoskopija obuhvata endoskopiju probavnog trakta, na primjer, gastroskopiju,
duodenoskopiju, ileoskopiju i ezofagogastroduodenoskopiju (OGD). Pogledati tabelarni popis intervencija,
blokove:

[1005] Panendoskopija
[1006] Panendoskopija sa odstranjenjem stranog tijela
 [1007] Panendoskopija sa destrukcijom
[1008] Panendoskopija sa ekscizijom
Ezofagoskopije su, meĎutim, klasificirane posebno. Pogledati tabelarni popis intervencija, blokove:
[850] Ezofagoskopija
[851] Endoskopska injekcija u leziju jednjaka
[852] Odstranjenje stranog tijela iz jednjaka
[853] Ostale procedure aplikacije, ugradnje ili odstranjenja na jednjaku
[856] Postupci destrukcije na jednjaku
[861] Ostale procedure ekscizije na jednjaku
[862] Dilatacija jednjaka

Pojam panendoskopije moţe se takoĎer koristiti za endoskopije dišnog trakta i mokraćnog sistema, te stoga
negastrointestinalne endoskopije moraju biti šifrirane na odgovarajući način tako da se koristi šifra kojom se
ukazuje na najudaljenije anatomsko mjesto koje je bilo pregledano.

Endoskopija ileuma (uključujući biopsiju ileuma) moţe se provesti kroz gornji gastrointestinalni trakt ili donji
gastrointestinalni trakt. Stavke u kazalu pod 'ileoskopija' će pomoći u dodjeljivanju odgovarajuće šifre.

PRIMJERI:
Panendoskopija jednjaka, ţeluca, duodenuma i ileuma.
Šifra: 30473-05 [1005] Panendoskopija do ileuma
Panendoskopija donjeg gastrointestinalnog trakta s pregledom ileuma.
Šifra: 32090-00 [905] Fibreoptička kolonoskopija do cekuma
Panendoskopija farinksa, larinksa i bronha.
Šifra: 41898-00 [543] Fibreoptička bronhoskopija
Panendoskopija mokraćnog mjehura.
Šifra: 36812-00 [1089] Cistoskopija

0028 BIOPSIJA PARA-AORTALNIH LIMFNIH ĈVOROVA

Kada se šifrira ova procedura potrebno je posvetititi posebnu paţnju. Ako se dokumentira 'biopsija para
paraaortalnih limfnih čvorova", treba provjeriti operacijski izvještaj imajući u vidu da ovaj pojam moţe
podrazumijevati vrlo ekstenzivne procedure kao što su:

1. Procedura koju provodi urolog nakon operacije germinativno ćelijskih tumora testisa. Straţnji parijetalni
peritoneum se otvara izmeĎu bifurkacije aorte do trećeg dijela duodenuma i svo masno tkivo iznad i izmeĎu
velikih sudova je uklonjeno. Osim toga, glavne ţile se povlače kako bi se nodalno tkivo oko lumbalnih vena
takoĎer uklonilo. Ova procedura moţe potrajati i do sat vremena.

Ovu proceduru treba šifrirati kao 37607-00 [811] Radikalna ekscizija retroperitonealnih limfnih čvorova.

2. Manje ekstenzivna procedura uzimanja uzoraka paraaortalnih čvorova. Ovo obično provodi ginekološki onkolog
radi odreĎivanja stadija karcinoma cerviksa, endometrija i jajnika. Opet, straţnji parijetalni peritoneum se otvara od
bifurkacije aorte do dvanaesnika, ali se obično masni jastučić preko šuplje vene (što uključuje limfne čvorove) i
aorta uzimaju zasebno anteriorno, bez retrovaskularna disekcije. Ova procedura ne podrazumijeva odstranjivanje
koţe i moţe, ali ne mora uključivati eksciziju potkoţnog tkiva.

Ovu proceduru treba šifrirati prema naĉinu izvoĊenja:

35723-02 [810] Laparoskopsko uzimanje uzoraka para-aortalnog limfnog čvora radi određivanja stadija
ginekološke maligne bolesti
35723-03 [810] Uzimanje uzoraka para-aortalnog limfnog čvora radi određivanja stadija ginekološke
maligne bolesti
0029 ŠIFRIRANJE UGOVORENIH PROCEDURA
Ovaj standard se odnosi na sistem prikupljanja podataka kojeg je uspostavio Odbor za standarde zdravstvenih
podataka u čijem sastavu se nalaze predstavnici svih drţava i teritorija. Osobe koje se bave kliničkim šifriranjem
treba da budu upoznate sa metodama dostavljanja informacija u svojoj drţavi/teritorijalnoj jedinici.

Ako se bolničko liječenje provodi na temelju ugovornog aranţmana koji postoji izmeĎu dvije bolnice, sve
procedure koje se provode prema ugovoru se evidentiraju i šifriraju u obje bolnice. Bolnica koja ne provodi
proceduru treba označiti odgovarajuću šifru.

0030 PRIBAVLJANJE I TRANSPLANTACIJA ORGANA

Ovaj standard je predviĎen u pripremi za uvoĎenje epizode njege prilikom pribavljanja organa. Neke drţave mogu
dozvoliti korištenje šifri za pribavljanje organa u vezi sa:

• akutnom epizodom tokom koje pacijent umire; ili

• epizodom koja obuhvata period nakon moţdane smrti tokom koje se provodi ventilacija i eksplantacija

1. Ţivi donori
Pacijenti koji su primljeni za darivanje organa i tkiva općenito kao glavnu dijagnozu imaju jednu od dijagnoza
pod šifrom Z52.- Davaoci organa i tkiva. Sve dodatne dijagnoze i odgovarajuće šifre procedura takoĎer se
šifriraju.
(Vidi takoĎer ACS 0301 Prikupljanje matičnih stanica i transplantacija)

2. Donacija nakon moţdane smrti u bolnici. Kriteriji za donaciju su moţdana smrt, pristanak i
kliniĉka podobnost.
2a. U inicijalnoj epizodi tokom koje pacijent umre upisuje se glavna dijagnoza zbog koje je pacijent
primljen u bolnicu i šifra Z00.5 Pregled potencijalnog davaoca organa i tkiva kao dodatna dijagnoza
kojom se označava namjera da se organ nabavi. Z00.5 treba koristiti čak i ako organi nisu naknadno
osigurani. Ne šifrirajte procedure za pribavljanje organa tokom ove episode.

2b. Tokom epizode pribavljanja organa nakon inicijalne epizode i moţdane smrti, dodijeliti za glavnu
dijagnozu odgovarajuću šifru iz dijela Z52.- Davaoci organa i tkiva i odgovarajuću šifru ili šifre za
proceduru. Nije potrebno upisivati dijagnoze iz inicijalne epizode ili uzrok smrti imajući u vidu da su
već šifrirane u inicijalnoj epizodi. Upisivati šifre samo za pacijente koji doista idu dalje u procedure
donacije organa.

2c. Pacijenti oţivljeni u urgentnom odjelu i nakon toga ventilirani radi eventualne donacije nakon
moţdane smrti imat će kao glavnu dijagnozu Z52 .- šifru sa ili bez šifre za proceduru nabave organa,
zavisno od toga da li su ispunjeni kriteriji za donaciju. Ako se stanja ili ozljede takvih pacijenata tretiraju,
oni spadaju u kategoriju 2a.
3. Pacijenti koji primaju donirani organ će kao glavnu dijagnozu imati šifru bolesti zbog koje su primljeni
u bolnicu s odgovarajućom šifrom transplantacijske procedure. Nije potrebno šifrirati proceduru odstranjenja
bolesnog organa. Pacijenti podvrgnuti 'domino' transplantaciji (kad pacijent dobija i donira organe tokom
epizode skrbi, npr. srce / pluća) imat će dodatnu dijagnozu donora i šifre za transplantaciju i eksplantaciju (sa
transplantacijom kao glavnom procedurom).

TABELA EKSPLANTACIJE I TRANSPLANTACIJE ORGANA/TKIVA

ORGAN/ TKIVO
Dx ŠIFRA ŠIFRA PROCEDURE EKSPLANTACIJE ŠIFRA TRANSPLANTACIJSKE PROCEDURE

Krv, puna Z52.00 13709-00 [1891] Prikupljanje krvi za 13706-01 [1893] Transfuzija pune krvi
transfuziju
Krv, matićne Z51.81 13750-05 [1892] Afereza matičnih ćelija Blok [802] Presađivanje koštane
ćelije putem sa krioprezervacijom srţi/matičnih stanica
 afereze (vidi i
ACS 0301) 13750-04 [1892] Afereza matićnih ćelija

Krv, ostali Z52.08 Blok [1891] Terapijsko prikupljanje i Blok [1893] Transfuzija krvi i gama
produkti procesuiranje globulina
krvi/koštane srţi
Blok [1892] Afereza

Koţa Z52.1 90669-00 [1634] Ekscizija koţe za graft Odgovarajuća šifra

iz blokova [1640]
do [1650]
Kost Z52.2 Blok [1563] Ostale ekscizione Vidi Indeks
procedure na kostima intervencija –
drugih mišićnoskeletnih 'Graft, koštani,
lokacija prema mjestu '

Koštana srţ Z52.3 13700-00 [801] Uzimanje koštane srţi za Blok [802] Presađivanje koštane
presađivanje srţi/matičnih stanica

Bubreg Z52.4 Blok [1050] Kompletna nefrektomija Blok [1058] Transplantacija bubrega
radi transplantacije

Roţnjača Z52.5 42506-00 [161] Enukleacija očne Blok [173] Keratoplastika

jabučice bez i

Matične stanice Z52.8 42683-00 [254] Ekscizija lezije ili tkiva 90065-00 [174] Transplantacija matičnih
limbusa konjunktive stanica limbusa

Jetra Z52.6 90346-00 [953] Potpuna hepatektomija 90317-00 [954] Transplantacija jetre

Srce Z52.7 90204-00 [659] Odstranjivanje srca 90205-00 [660] Transplantacija srca
davaoca radi
transplantacije
Pluća Z52.8 38438-03 [553] Odstranjivanje pluća Blok [555] Transplantacija pluća
davaoca radi
transplantacije
Srce i pluća Z52.8 90204-01 [659] Odstranjenje srca i pluća 90205-01 [660] Transplantacija srca i
davaoca radi pluća
transplantacije

Pankreas Z52.8 Blok [978] Pankreatektomija 90324-00 [981] Transplantacija pankreasa

Hondrociti Z52.8 Blok [1561] Procedure ekscizije na Blok [1906] Implantacija hormona ili
(hrskavica) zglobovima na ostalim ţivog tkiva
mjestima
mišićnoskeletnog sistema

0031 ANESTEZIJA CMC CMC

Ovaj standard se odnosi samo na anesteziju (djelomičan ili potpuni gubitak osjeta), anestetike (lijekove koji se
koriste za indukovanje anestezije), te odreĎene vrste postoperativne analgezije. Za smjernice koje se odnose na
terapije boli koja nije povezana sa hirurškim procedurama, vidi ACS 1807 Procedure dijagnoze i terapije boli.

Definicija
Cerebralna anestezija
Pojam ''cerebralne anestezije' u MKB-10-AM obuhvata anesteziološke procedure opće anestezije i sedacije.
1. Opšta anestezija
92514-XX [1910] Opšta anestezija se upisuje za sve vrste opće anestezije. Ovo uključuje intravenoznu
anesteziju, inhalacijsku anesteziju ili kombinaciju ove dvije.

2. Sedacija
Razlika izmeĎu sedacije i opšte anestezije često je nejasna iz kliničke dokumentacije. Za potrebe klasifikacije
u MKB-10-AM, 92515-XX [1910] Sedacija se moţe dodijeliti ako se anestetik daje kao u općoj anesteziji
(odnosno intravensko ili inhalacijski ili oboje) i ne postoji dokumentacija o korištenju umjetnih dišnih puteva,
kao što su endotrahealna cijev, laringealna maska ili ţdrijelni tubus (Guedel tubus).

Oralna sedacija se ne šifrira.

Provodna anestezija
Izraz 'provodna anestezija' u MKB-10-AM obuhvata anestetičke procedure neuroaksijalnog bloka, regionalnog
bloka i infiltraciju lokalnog anestetika.

1. Neuroaksijalni blok
92508-XX [1909] Neuroaksijalni blok se dodjeljuje epiduralnoj, spinalnoj ili kaudalnoj anesteziji (ili
kombinaciji navedenih), a uključuje i injekciju i infuziju. Nije potrebna vrsta narkoze (opioid, lokalni anestetik
ili druga terapijska supstanca) za dodjeljivanje šifre.

2. Regionalna blokada
Šifre za regionalnu blokadu dijele se prema općoj anatomskoj regiji područja anestezije, a ne prema mjestu
primjene, odnosno navoĎenje nerva nije potrebno za postavljanje ispravne šifre.

3. Infiltracija lokalne anestezije

92513-XX [1909] Infiltracija lokalnog anestetika dodjeljuje za administraciju lokalnog anestetika, gdje je
učinak anestezije lokaliziran na nivou tkiva. (vidi Klasifikaciju, tačka 4.)

Ameriĉko društvo anesteziologa (ASA) Klasifikacija fiziĉkog stanja

Šifre u blokovima [1333] Analgezija i anestezija tokom trudova i porođaja, [1909] Provodna anestezija i [1910]
Cerebralna anestezija zahtijevaju dvoznamenkasti produţetak koji predstavlja procjenu stanja pacijenta prema
ASA sistemu (ASA skor). Tabela ocjena navedena je na početku svakog od ovih blokova u tabularnoj listi
intervencija. Prva znamenka u dvoznamenkastom produţetku šifre procedure predstavlja ASA skor kako je
prikazano u prvom stupcu tabele.

Drugo mjesto produţetka šifre odnosi se na modifikator 'E' na obrascu za anesteziju, pored ASA skora. 'E'
označava zahvat koji je bio hitan i moţe biti povezan sa suboptimalnim mogućnostima mijenjanja rizika. Pored
mjesta modifikatora 'E' stavlja se '0'.

Ove informacije moraju biti dokumentirane na obrascu za anesteziju prije dodjeljivanja navedenih šifri.
Kada nema dokumentacije o ASA skoru i nije evidentirano da se radi o hitnom zahvatu, šifrira se na oba mjesta 9.

PRIMJERI
1. Pacijent podvrgnut općoj anesteziji radi operacije srca i evidentirani ASA skor je 2.
Šifra: 92514-29 [1910] Opća anestezija, ASA 2,nije hitan
2. Pacijent podvrgnut sedaciji radi operacije katarakte u operacijskoj sali i ASA skor nije dokumentiran.
Šifra: 92515-99 [1910] Sedacija, ASA 9, nije hitan
3. Pacijent podvrgnut općoj anesteziji i regionalnom bloku donjeg ekstremiteta zbog višestrukih trauma noge,
ASA skor je 3E.
Šifra: 92514-30 [1910] Opća anestezija, ASA 3, hitan
92512-30 [1909] Regionalni blok, ţivac donjeg ekstremiteta, ASA 3, hitan
Postproceduralna analgezija
Pojam ‗postproceduralne analgezije‘ u MKB-10-AM obuhvata samo one procedure koje omogućavaju
kontinuiranu postproceduralnu analgeziju putem kontinuirane infuzije i koje su pokrenute u operacionim
prostorijama (operaciona sala ili soba za postoperativni oporavak).

Klasifikacija
1. Dodijeliti samo jednu šifru iz bloka [1910] Cerebralna anestezija i / ili jednu šifru iz bloka [1909] Provodna
anestezija (isključujući 92513-XX [1909] Infiltracija lokalnog anestetika) za svaki ‗odlazak u operacionu
salu‘ bez obzira gdje se u bolnici zahvat izvodi, npr. u operacionoj sali, sobi za endoskopiju, urgentnom
odjeljenju, kateterskoj laboratoriji.

Ako se primjenjuje više anestezija iz bloka [1910] Cerebralna anestezija i/ili bloka [1909] Provodna
anestezija tokom jednog ‘odlaska u operacionu salu’ (uključujući različite anestetike za različite procedure),
dodijeliti samo jednu šifru iz svakog bloka slijedećim redoslijedom (navedeni od najvećeg do najniţeg
prioriteta):

[1910] Cerebralna anestezija

i. Cerebralna anestezija (92514-XX)
ii. Sedacija (92515-XX)

[1909] Provodna anestezija

i. Neuroaksijalni blok (92508-XX)
ii. Regionalni blokovi (šifre 92509-XX, 92510-XX, 92511-XX, 92512-XX)
iii. Intravenska regionalna anestezija (92519-XX)

2. Ako se ista anestezija primjenjuje više puta tokom više ‘odlazaka u operacionu salu’, u okviru jedne
cjelokupne epizode hospitalizacije (npr. dva opća anestetika), potrebno je šifrirati onoliko puta koliko se
provodi.

3. Neuroaksijalni blok tokom trudova šifrira se jednom šifrom iz bloka [1333] Analgezija i anestezija tokom
trudova i poroda. Šifra 92506-XX [1333] Neuroaksijalni blok tokom trudova dodjeljuje se kod primjene
kaudalnog, epiduralnog i/ili spinalnog bloka, bilo putem injekcije ili infuzije, za olakšavanje boli tokom
trudova. Ako se neuroaksijalni blok tokom trudova nastavi i za vrijeme carskog reza, dodijeliti šifru 92507-
XX [1333] Neuroaksijalni blok tokom trudova i poroda. Ovo šifra se moţe dodijeliti kada, nakon vaginalnog
poroda, isti neuroaksijalni blok se nastavlja za postpartum procedure kao što je uklanjanje zadrţane placente
i/ili tretiranje opstetričke traume.

U slučajevima kada se primjenjuje neuroaksijalni blok samo za anesteziju za carski rez ili porod, dodijeliti
šifru
92508-XX [1909] Neuroaksijalni blok.

4. Ne unosite šifru 92513-XX [1909] Infiltracija lokalnog anestetika osim ako lokalna bolnica ne zahtijeva
podatke o takvim intervencijama.

5. Šifre za neuroaksijalni i regionalni blok u bloku [1912] Postproceduralna analgezija treba dodijeliti samo za
upravljanje (produţena infuzija/bolus injekcije/do vrha) blokovima koji su ranije primijenjeni za olakšavanje
boli / anestezije u poroĎajnom odjelu i/ili operacionoj sali (ili sobi za oporavak). Ove šifre ne podrazumijevaju
početni neuroaksijalni/ regionalni blok i treba im dodijeliti odgovarajuću šifru iz bloka [1909] Provodna
anestezija ili [1333] Analgezija i anestezija tokom trudova i poroda.

Ne unosite šifre iz ovog bloka ako je infuzija uključena nakon izlaska iz operacione sale ili sobe za
postoperativni oporavak. Ovi slučajevi odnose se na ACS 1807 Procedure dijagnoze i terapije boli. 92518-00
[1912] Intravenska postproceduralna infuzija, analgezija pod kontrolom pacijenta (PCA), 92518-01 [1912]
Intravenska postproceduralna analgezijska infuzija i 90030-00 [1912] Subkutana postproceduralna
analgezijska infuzija mogu biti dodijeljene ako lokalna bolnica zahtijeva podatke o tim intervencijama. Ako se
uključuje više vrsta infuzije u postoperativnom periodu, dodijelite samo jednu šifru iz bloka [1912]
Postproceduralna analgezija sljedećim redoslijedom (od najvećeg do najniţeg prioriteta):
 [1912] Postproceduralna analgezija
i. Upravljanje neuroaksijalnom blokadom (92516-00)
ii. Upravljanje regionalnom blokadom (šifre 92517-00, 92517-01, 92517-02, 92517-03)
iii. Subkutana postproceduralna analgezijska infuzija (90030-00)
iv. Intravenska postproceduralna infuzija, analgezija pod kontrolom pacijenta (PCA) (92518-00)
v. Intravenska postproceduralna analgezijska infuzija (92518-01)

6. Unesite anestezijsku šifru (šifre) odmah nakon šifre procedure na koju se odnosi. Ako je potrebno više šifara
kako bi se obuhvatili svi dijelovi procedure, onda unesite anestezijsku šifru (šifre) odmah nakon niza šifara.

7. Procedure koje se obično ne šifriraju (vidi ACS 0042 Procedure koje se obično ne šifriraju) treba šifrirate
kada se provode pod anestezijom. Na primjer, EEG izvršen pod sedacijom zahtijeva šifre za EEG i za sedaciju.

8. Šifre za anestetike koje su relevantne za ovaj standard nalaze se u sljedećim blokovima:

[1333] Analgezija i anestezija tokom trudova i poroda
[1909] Provodna anestezija
[1910] Cerebralna anestezija
[1912] Postproceduralna analgezija

0032 SRODNE ZDRAVSTVENE INTERVENCIJE

Srodne zdravstvene intervencije pripremljene su u saradnji sa predstavnicima srodnih zdravstvenih struka koji su
članovi Nacionalnog odbora Casemix za srodne zdravstvene struke (NAHCC). Procedure u okviru 13 srodnih
zdravstvenih oblasti zastupljene su u MKB-10-AM:

• Dijetetika • Audiologija
• Socijalni rad • Ortoptika
• Okupacijska terapija • Protetika i ortotika
• Fizioterapija • Farmacija
• Podijatrija • Psihologija
• Govorna patologija • Muzička terapija
• Pastoralna briga

Posebne šifre
Osnovni princip šifriranja procedura je da budu neutralne u odnosu na izvršitelja, što znači da se primjenjuje ista
šifra za provedenu proceduru neovisno o tome koji je zdravstveni radnik provodi.

U pripremi drugog izdanja MKB-10-AM pruţena je mogućnost suradnje sa predstavnicima srodnih zdravstvenih
struka u cilju restrukturiranja posebnih šifara za odreĎenja zanimanja iz prvog izdanja MKB-10-AM u šifre koje
su neutralne u odnosu na izvršitelja (zanimanje). Ovo restrukturiranje se u suštini zasnivalo na uklanjanju svih
referenci na specifične srodne zdravstvene profesije u specifičnim opisima šifri i racionaliziranju dupliciranih
procedura u više oblasti.

Specifične šifre koje predstavljaju intervencije zdravstvenih suradnika klasificirane su u poglavlju 19 Neinvazivne,
spoznajne i ostale intervencije koje nisu klasificirane na drugom mjestu. MeĎutim, vaţno je napomenuti da šifre u
drugim poglavljima takoĎer mogu predstavljati intervencije zdravstvenih suradnika. Na primjer, podijatristi mogu
imobilizirati frakturu tarsusa (47627-00 [1526]), podijatrijski hirurzi mogu izvršiti klinastu resekciju uraslog nokta
na nozi (47915-00 [1632]) i fizioterapeuti ili okupacijski terapeuti mogu promijeniti zavoj na rani (30055-00
[1601]).

Opće šifre
Blok [1916] Opće srodne zdravstvene procedure sadrţi sljedeće šifre:

95550-00 [1916] Srodna zdravstvena procedura, dijetetika

95550-01 [1916] Srodna zdravstvena procedura, socijalni rad
 95550-02 [1916] Srodna zdravstvena procedura, okupacijska terapija
95550-03 [1916] Srodna zdravstvena procedura, fizioterapija
95550-04 [1916] Srodna zdravstvena procedura, podijatrija
95550-05 [1916] Srodna zdravstvena procedura, govorna patologija
95550-06 [1916] Srodna zdravstvena procedura, audiologija
95550-07 [1916] Srodna zdravstvena procedura, ortoptika
95550-08 [1916] Srodna zdravstvena procedura, protetika i ortotika
95550-09 [1916] Srodna zdravstvena procedura,farmacija
95550-10 [1916] Srodna zdravstvena procedura, psihologija
95550-12 [1916] Srodna zdravstvena procedura, pastoralna briga
95550-13 [1916] Srodna zdravstvena procedura, muzička terapija
95550-11 [1916] Srodna zdravstvena procedura, ostalo

Klasifikacija
1. U pravilu, potrebno je samo dodijeliti opću ili opće šifre (blok 1916) za srodne zdravstvene procedure.
MeĎutim, ako postoji potreba da se prikupi više konkretnih podataka o srodnim zdravstvenim procedurama
na lokalnoj razini, onda je dopuštena dodjela opće šifre za kategoriju i/ili specifične šifre.
2. Opću šifra koja predstavlja profesionalnu grupu treba dodijeliti jednom za jednu epizodu zbrinjavanja,
neovisno o broju posebnih intervencija koje je izvršio relevantni stručnjak.
3. Prilikom dodjeljivanja specifičnih šifri i u slučajevima kada je ista procedura provedena više puta tokom
epizode skrbi, dodijelite odgovarajuću šifru samo jednom.

PRIMJER 1:
Pacijenta je tokom hospitalizacije posjetio fizioterapeut (izvršeno pet intervencija), socijalni radnik (dvije
intervencije) i dijetetičar (jedna intervencija).
Šifra: 95550-03 [1916] Srodna zdravstvena procedura, fizioterapija
95550-01 [1916] Srodna zdravstvena procedura, socijalni rad
95550-00 [1916] Srodna zdravstvena procedura, dijetetika
Ako je potrebna konkretnija odrednica, dodijelite specifičnu šifru ili šifre.

PRIMJER 2:
Radni terapeut proveo je vjeţbe za razvoj vještina percepcije, osjetne integracije i edukaciju o osjetnomotornoj
funkciji tokom epizode njege. Fizioterapeut je izvršio manipulaciju i mobilizaciju zgloba koljena.
Specifične šifre
96113-00 [1875] Vjeţbanje vještina u aktivnostima povezanim sa pamćenjem, orijentacijom,
percepcijom ili paţnjom
96112-00 [1875] Vjeţbanje vještina u aktivnostima povezanim sa
osjetnom/osjetnomotornom/osjetnoneuralnom funkcijom
96076-00 [1867] Savjetovanje ili edukacija o odrţavanju zdravlja ili oporavku
50115-00 [1905] Manipulacija/mobilizacija zglobova,nije klasificirano na drugom mjestu

Napomena: Moguće je dodijeliti i kombinirane šifre iz primjera (1) i (2). MeĎutim, radi dosljednosti podataka o
morbiditetu preporučuje se redovito dodjeljivanje samo općih šifri.

0037 PEDIJATRIJSKE PROCEDURE

Termin 'pedijatrijski' koristi se u odreĎenim nazivima šifre, prvenstveno u poglavlju Probavni sistem, kada je
klinički značajno razdvojiti procedure izvršene kod mlaĎih pacijenata. Na primjer:

43906-00 [857] Djelomična resekcija jednjaka s anastomozom, pedijatrijska

43906-01 [857] Totalna resekcija jednjaka s anastomozom, pedijatrijska

Općenito, definicija ‗pedijatrijski‘ moţe se primijeniti za hospitalizirane pacijente starosne dobi do 16 godina,
izuzev u slučajevima kada je u tabelarnom popisu intervencija ili konkretnom standardu naznačeno drugačije.
0038 PROCEDURE KOJE SE RAZLIKUJU NA OSNOVU VELIĈINE ILI BROJA LEZIJA,
TE VREMENU TRAJANJA
Neke procedure u MKB-10-AM razlikuju se na osnovu veličine lezije, broja ili vremena koje je bilo potrebno za
uklanjanje lezije.

PRIMJER 1:
45506-00 [1657] Revizija oţiljka lica duţine  3 cm
45512-00 [1657] Revizija oţiljka lica duţine > 3 cm
13020-00 [1888] Terapija hiperbaričnim kiseonikom, > 90 minuta i  3 sata
13025-00 [1888] Terapija hiperbaričnim kiseonikom, > 3 sata
32078-00 [910] Kruta sigmoidoskopija s odstranjenjem  9 polipa
32081-00 [910] Kruta sigmoidoskopija s odstranjenjem  10 polipa

Općenito, treba se rukovoditi kazalom intervencija koje sadrţi dodijeljenu šifru kako bi se omogućilo šifriranje u
slučajevima gdje veličina lezije ili trajanje procedure nije evidentirano u dokumentaciji.

PRIMJER 2:
Revizija
- oţiljak (koţa) (subkutano tkivo)
- - lice ( 3 cm duţine) 45506-00 [1657]
- - - > 3 cm duţine 45512-00 [1657]
Terapija
- hiperbarični kiseonik ( 90 min) (HBO) 96191-00 [1888]
- - > 3 sata 13025-00 [1888]

Ako nema kliničke dokumentacije i ako se ne mogu dobiti dodatne informacije od kliničara, a nema već
dodijeljene šifre u kazalu, šifrira se procedura sa najmanjom veličinom lezija, najkraćim vremenom
provođenja ili najmanjim brojem lezija, ovisno od slučaja.
PRIMJER 3:
Procedura: Resekcija tumora karotidnog tjelešca.
Resekcija
- tumor
- - karotidna arterija (karotidno tjelešce) (popravka karotidne arterije)
- - -  4cm u promjeru 34148-00 [705]
- - - - recidivirajući 34154-00 [706]
- - - > 4cm u promjeru 34151-00 [705]
- - - - recidivirajući 34154-00 [706]
Šifra: 34148-00 [705] Resekcija lezije karotidne arterije  4 cm u promjeru

0039 REOPERACIJE
Šifre za reoperacije dodjeljuju se kod liječenja postoperativnih komplikacija, kao što su na primjer krvarenja:

39721-00 [10] Postoperativno ponovno otvaranje mjesta kraniotomije ili kranijektomije

90009-00 [49] Postoperativno ponovno otvaranje mjesta laminotomije ili mjesta laminektomije
90047-02 [111] Ponovno otvaranje rane na štitnoj ţlijezdi
38656-01 [562] Ponovno otvaranje mjesta torakotomije ili sternotomije
33845-00 [746] Kontrola postoperativnog krvarenja ili tromboze nakon intraabdominalne vaskularne
operativne procedure
33848-00 [746] Kontrola postoperativnog krvarenja ili tromboze ekstremiteta nakon vaskularne procedure
30385-00 [985] Postoperativno ponovno otvaranje mjesta laparotomije
 35759-00 [1299] Kontrola postoperativnog krvarenja nakon ginekološke operacije NEC

Navedene šifre ne koriste se za ponovne operacije na istom mjestu zbog liječenja recidivirajuće bolesti ili zbog
liječenja drugog stanja koje nije povezano s osnovnom bolešću.

0042 PROCEDURE KOJE SE OBIĈNO NE ŠIFRIRAJU CMC

Ove procedure se obično ne šifriraju , jer se provode uglavnom rutinski za većinu pacijenata i/ili se provode više
puta tokom epizode. Što je najvaţnije, resursi koji se koriste za provoĎenje ovih procedura često se prikazani u
dijagnozi ili proceduri povezanoj sa dijagnozom. Na primjer:

• rendgensko snimanje i imobilizacija gipsom mogu se očekivati kod dijagnoze Kolove frakture
• intravenski antibiotici su očekivan kod dijagnoze septikemije
• kardioplegija kod operacije srca

Dakle, za odreĎenu dijagnozu ili proceduru postoji standardna terapija ili liječenje koje nije potrebno šifrirati.

Napomena:
a. Ako postoji posebna potreba da se šifrira neka od navedenih procedura u svrhu istraţivanja ili u druge svrhe,
ove šifre se mogu dodijeliti.
b. Imajte na umu da neke šifre sa ovog spiska mogu biti potrebne kod odreĎenih standarda na drugom mjestu u
ovom dokumentu. U takvim slučajevima, standard ima prvenstvo u odnosu na spisak, te navedenu šifru treba
dodijeliti kako je opisano u tom standard.
c. Ove procedure treba šifrirati ako se izvode pod anestezijom (isključujući lokalnu anesteziju, vidi ACS 0031
Anestezija).

1. Primjena gipsa
2. Kardioplegija
Šifrirati samo kada nije povezana sa operacijom srca, npr. neurohirurški zahvat
3. Kardiotokografija (CTG)
Šifrirati ako se koriste elektrode za poglavinu.
4. Previjanja
5. Terapija lijekovima
Terapiju lijekovima ne treba šifrirati izuzev u slučajevima kada se lijek daje kao glavna terapija tokom
istog dana (npr. kemoterapija za neoplazmu ili HIV) ili se specifično navodi u standard za šifriranje (vidi
ACS 1316 Cementni umetak /kuglice ACS 1615 Specifične intervencije kod bolesnog novorođenčeta)
6. Ehokardiogram
Šifrirati transezofagusni ehokardiogram
7. Elektrokardiografija (ECG)
Šifrirati ugradive ureĎaje za praćenje ritma srca koje pacijent sam aktivira (loop recorder)
8. Elektromiografija (EMG)
9. Hipotermija
Šifrirati samo kad nije povezana sa operacijom srca
10. Umetanje pacing ţica (privremenih elektroda)
Šifrirati samo kad nije povezana sa operacijom srca
11. Monitoring: srca, elektroencefalografija (EEG), vaskularni pritisak
12. Nazogastriĉna intubacija
13. Perfuzija
Šifrirati samo kad nije povezana sa operacijom srca
14. Postoperativna urinarna kateterizacija
Šifrirati ako je pacijent otpušten sa kateterom in situ
Šifrirati suprapubičnu kateterizaciju
(vidi ACS 0016 Opće smjernice za šifriranje procedura)
 15. Primarno šivanje hirurških i traumatskih rana
Šifrirati smo za traumatske rane koje nisu povezane sa dubljom povredom (npr. šivanje laceracije
podlaktice šifrira se samo ako nema neke druge povezane povrede) (vidi ACS 1217 Popravak rana na
koţi i potkoţnom tkivu)
16. Dijelovi procedura
17. Testiranje otpornosti na stres
18. Trakcija
Šifrirati samo ako je trakcija jedina procedura koja je provedena
19. Ultrazvuk
20. Rendgen bez kontrasta (jednostavni)

0043 REŢNJEVI I SLOBODNI REŢNJEVI

Definicija
Ovaj standard je predviĎen da pruţi pomoć u šifriranju reţnjeva i slobodnih reţnjeva. Graftovi (presadci)su
pomenuti radi boljeg razumijevanja procedura, ali nisu detaljno obraĎeni.

Postoje tri osnovna načina prijenosa tkiva:

• graftovi
• reţnjevi
• slobodni reţnjevi

Graftovi
Graft je komad tkiva koji nije prokrvljen. Graft uključuje sloj koţe ili tkiva koji je prenesen na odreĎeno ciljno
mjesto gdje njegova odrţivost ovisi o dotoku krvi na mjesto na koje je presaĎen.
Reţnjevi
Reţanj je komad tkiva koji je opskrbljen krvlju i po tome se razlikuje od grafta. Pojam ‗graft‘ se ponekad
neprecizno koristi i uključuje i reţanj. Osobe koje šifriraju trebaju paţljivo provjeriti dokumentaciju kako bi se
utvrdilo da li presaĎeno tkivo ima krvnu opskrbu. Reţanj moţe uključivati ţivce, kao i krvne ţile, i takav reţanj se
zove inervirani reţanj. S druge strane, reţanj sa krvnim ţilama, ali bez ţivaca, naziva se neinervirani.

Slobodni reţnjevi
Slobodan reţanj nema vlastitu opskrbu krvi. Zove se ‗slobodan‘ zato što uključuje resekciju komada tkiva iz
tijela i njegovo presaĎivanje na drugo mjesto gdje se krvne ţile koje se nalaze u reţnju potom
anastomoziraju sa krvnim ţilama primatelja, čime se osigurava vaskularna opskrba za presaĎeno tkivo.
Mikrohirurška anastomoza uključuje korištenje operacijskog mikroskopa. Izraz ‗presaĎivanje slobodnog tkiva‘
sinonim je za slobodni reţanj.

Dio reţnja koji sadrţi arteriju i venu (koji će biti anastomozirani na ciljno mjesto u slobodnom reţnju i ostati
povezani sa mjestom donora u reţnju) zove se peteljka (pedikl).

Sloj koţe miokutanog ili koštanog reţnja moţe biti u obliku vesla ili otoka (otočasti).

Spajanje dva kraja kostiju kod koštanog reţnja naziva se osteosinteza.

U ovom standard, izraz reţanj uključuje ‗reţanj‘ i ‗ slobodni reţanj‘.

Vrste tkiva ukljuĉene u reţnjeve:

Koţni reţanj sastoji se od koţnog/subkutanog tkiva

Koštani reţanj sastoji se od kosti

Mišićni reţanj reţanj se sastoji od mišića

Fascio/mio/kutani reţanj uključuje više slojeva tkiva iz fascija, koţnog/subkutanog tkiva

ili mišića. Naziva se i kompozitni reţanj.

Osteofasciokutani sastoji se od kosti, fascije i koţnog/subkutanog tkiva

Omentalni reţanj

Jejunalni reţanj (ili drugih dijelova

tankog crijeva)

Glavne vrste reţnjeva uglavnom su nazvane prema vrsti presaĎenog tkiva ili krvne ţile koju sadrţi
reţanj. Na primjer:

Radijalni podlaktiĉni slobodni tkivo bazirano na radijalnoj arteriji i često se koristi za

reţanj (RFFF) rekonstrukciju jednjaka

Slobodni jejunalni reţanj Jejunalno tkivo često se koristi za rekonstrukciju jednjaka

Reţanj duboke cirkumfleksne tkivo bazirano na dubokoj cirkumfleksnoj ilijačnoj arteriji. Ovaj
ilijaĉne arterije (DCIA) reţanj često se koristi za rekonstrukciju vilice.

Slobodni fibularni reţanj tkivo bazirano na peronealnoj arteriji i često se koristi za

rekonstrukciju vilice ili nesrasli prijelom tibije

Transverzalni rectus abdominus ovaj reţanj često se koristi za rekonstrukciju dojke. Moţe biti
miokutani reţanj (TRAM) slobodni reţanj ili otočasti reţanj sa vaskularnom peteljkom sa
gornjih epigastričnih krvnih ţila

Tehnike presaĊivanja reţnjeva:

Otoĉasti reţanj tkivo koje se prenosi potpuno se odvaja od okolnog i donjeg

tkiva, izuzev vaskularne peteljke koji se sastoji samo od arterije
i vene. Tkivo se provlači ispod koţe i dovodi do ciljnog mjesto
(peteljka ostaje ispod koţe i još uvijek je povezana sa
donorskim mjestom).

Lokalni koţni reţanj reţanj se uzima sa mjesta u blizini defekta pomicanjem

naprijed, rotacijom ili transpozicijom

Udaljeni koţni reţanj moţe biti spojen direktno sa ciljnim mjestom (direktni reţanj) ili
je potrebno posredno mjesto (indirektni). Ove metode mogu se
primjenjivati u etapama, zahtijevaju 'odgaĎanje' reţnja ili
formiranje i nakon toga širenje. Za definiciju ovih i ostalih
pojmova povezanih sa reţnjevima pogledajte napomene u
blokovima [1651], [1652], [1653] and [1654].
Klasifikacija
Šifre koje se koriste kada se šifriraju reţnjevi su u sljedećim blokovima:

• Reţanj
[1651] Jednostavni i mali lokalni reţanj koţe, jedan stadij
[1652] Veliki ili komplicirani lokalni reţanj koţe, jedan stadij
[1653] Udaljeni reţanj koţe, direktni
 [1654] Udaljeni reţanj koţe, indirektni
[1671] Miokutani reţanj
[1672] Mišićni reţanj
[1673] Otočasti reţanj
[1674] Slobodni reţanj

• dodatna šifra za mikrohiruršku anastomozu krvnih ţila i/ili ţivaca na ciljnom mjestu potrebna je za
slobodne reţnjeve.
[1695] Mikrohirurška anastomoza krvnih ţila
39300-00 [83] Primarni popravak ţivca
39306-00 [83] Primarni popravak ţivčanog debla
39318-00 [83] Ţivčani graft
39315-00 [83] Ţivčani graft na ţivčano deblo

Kada se šifrira slobodni reţanj, šifra iz bloka [1695] Mikrohirurška anastomoza krvnih žila uvijek se mora
primijeniti.

Rekonstrukcijske procedure pomoću reţnjeva

Reţnjevi se ponekad koriste za rekonstrukciju odreĎenih mjesta i reţanj moţe, ali ne mora biti uključen u šifru za
rekonstrukciju odreĎenog mjesta. Rekonstrukcija pomoću reţnja šifrira se kao što slijedi:

Rekonstrukcija mjesta
Neke šifre za rekonstrukciju uključuju reţanj. U takvim slučajevima, dodjeljuje se samo šifra za rekonstrukciju i
šifra za mikrohiruršku anastomozu (ako je izvršena).

PRIMJER 1:
Rekonstrukcija dojke pomoću TRAM reţnja zahtijeva sljedeće šifre:
45530-00 [1756] Rekonstrukcija dojke pomoću miokutanog reţnja
Budući da ova šifra uključuje reţanj, nije potrebna dodatna šifra za reţanj. MeĎutim, ostale procedure kao što je
mikrohiruška anastomoza krvnih ţila, ţivaca i svaki popravak sekundarnog defekta takoĎer treba šifrirati, po
potrebi, kako je navedeno u napomeni 'Također šifrirati kada se izvrši':
Također šifrirati kada se izvrši:
• mikrohirurška anastomoza krvnih ţila (vidi blok [1695])

• reparacija ţivca (39300-00, 39306-00, 39315-00, 39318-00 [83])

• popravak sekundarnog defekta:
• mišića trbušnog zida (30403-05 [1000])
• sa presatkom (graftom) (vidi kazalo: Graft, prema mjestu ili vrsti)
• mišić, sa reţnjem (45012 [1672])
• ne koţnog (npr. mišić), šavom (vidi kazalo: Šivanje,prema mjestu)

PRIMJER 2:
Totalna rekonstrukcija mandibule uz pomoć neinerviranog slobodnog koštanog reţnja zahtijeva sljedeće šifre:
45608-03 [1713] Totalna rekonstrukcija mandibule
45562-00 [1674] Neinervirani slobodni reţanj
Dodatno se šifrira mikrohirurška anastomoza krvnih ţila (45502 [1695]).

Šifre za rekonstrukciju razlikuju se ovisno od mjesta. MeĎutim, rekonstrukcije koje se obično izvršavaju, a koje
uključuju reţnjeve, nalaze se u blokovima:

[868] Rekonstrukcijska procedura na jednjaku

[1713] Rekonstrukcija mandibule
[1714] Rekonstrukcija maksile
 [1756] Rekonstrukcijska procedura na dojci

Šivanje koţnog defekta na mjestu uzimanja reţnja ne šifrira se posebno. Šivanje ostalih tkiva na mjestu uzimanja
(npr. mišića) treba šifrirati.
Primjena presatka na mjestu uzimanja reţnja nije uključena u šifre za reţnjeve, pa se dodatno šifrira uz šifre za
reţnjeve.
Šifre iz bloka [1695] Mikrohirurška anastomoza krvnih ţila ne uključuju mikrohirurški popravak krvnih ţila u
slučajevima kada se obavlja neovisno o prijenosu tkiva ili reimplantaciji uda ili prsta. Na primjer, za popravak
lacerirane digitalne arterije koristi se šifra 90209-03 [708] Direktno zatvaranje ostalih arterija.

Revizija reţnja može se odnositi na kozmetičko 'ureĎivanje' reţnja, a ne na potpunu reviziju reţnja ili ponovnu
proceduru. Šifre za reviziju koriste se samo kada je u pitanju manji zahvat. 'Reoperaciju' treba šifrirati kao
zasebnu proceduru sa reţnjem slijedeći upute date u ovom standard.

0044 HEMOTERAPIJA
Definicija
Farmakoterapija je liječenje pomoću lijekova. Hemoterapija je vrsta farmakoterapije i obično podrazumijeva
farmakoterapiju maligniteta, ali i drugih sistemskih stanja kao što su HIV (vidi takoĎer ACS 0102 HIV/AIDS),
lupus eritematosus i reumatoidni artritis.

U svrhu šifriranja, hemoterapija se definira kao:

―Administracija terapijske supstance (obično lijeka), izuzev krvi i krvnih produkata.‖

Hemoterapija se moţe primijeniti na više načina, uključujući sljedeće:

1. Intravenski
2. Intraarterijski
3. Intramuskularno
4. Intralezijski/subkutano
5. Intrakavitarno, npr. intraperitonealno, intratekalno, mjehur
6. Oralno

Klasifikacija
Jednodnevna epizoda lijeĉenja radi hemoterapije neoplazme
Za episode liječenja neoplazme ili stanja povezanih sa neoplazmom primjenom hemoterapije kada se pacijent
otpušta istog dana kada je primljen, šifrirati na sljedeći način:
 Z51.1 Fharmakoterapijska kura za neoplazme kao glavna dijagnoza
 šifra za neoplazmu koja se tretira kao prva dodatna dijagnoza (vidi takoĎer ACS 0236 Šifriranje i
razvrstavanje neoplazmi
 šifra ili šifre za dodatne dijagnoze za stanja povezana sa neoplazmom koja se liječe
 odgovarajuća šifra procedure

Jednodnevne epizode hemoterapijskog lijeĉenja ostalih bolesti koje se ne odnose na neoplazmu

Za epizode hemoterapijskog liječenja bolesti koje nisu povezane sa neoplazmom kada se pacijent otpušta istog
dana kada je primljen, šifrirati na sljedeći način:
 šifra za bolest
odgovarajuća šifra za proceduru

Višednevne epizode lijeĉenja hemoterapijom

Višednevne epizode liječenja hemoterapijom treba da imaju šifru za glavnu dijagnozu za stanje koje zahtijeva
liječenje hemoterapijom i odgovarajuću šifru za proceduru.
 Šifriranje hemoterapijske procedure
Kada pacijent prima farmakoterapiju nekoliko puta tokom epizode liječenja, a primjenjuje se ista šifra procedure,
šifrirati procedure samo jednom.

Šifriranje oralne hemoterapije tokom bolničkog liječenja nije obavezno kada je u pitanju prikupljanje podataka o
morbititetu u drţavi. MeĎutim, ove šifre se mogu dodijeliti ako su podaci o takvim intervencijama neophodni na
razini lokalnih bolnica.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Pacijent primljen na jednodnevnu hemoterapiju zbog karcinoma prostate. Primio intravenski
ciklofosfamid, otpušten istog dana.
Šifre: Z51.1 Farmakoterapijska kura za neoplazme
C61 Maligna neoplazma prostate
M8000/3 Neoplazma, maligna
96199-00 [1920] Intravenska primjena farmakološke tvari, antineoplastička tvar

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Pacijentica kojoj je ranije dijagnosticiran metastatski karcinom kostiju, sa primarnim karcinomom
dojke, primljena je jednodnevno na IV infuziju Aredije radi hiperkalcemije.
Šifre: Z51.1 Farmakoterapijska kura za neoplazme
C79.5 Sekundarna maligna neoplazma kosti i koštane srţi
M8000/6 Neoplazma, metastatska
C50.- Maligna neoplazma dojke
M8000/3 Neoplazma, maligna
E83.5 Poremećaj metabolizma kalcija
96199-00 [1920] Intravenska primjena farmakološke tvari, antineoplastička tvar

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Pacijent primljen jednodnevno na IV infuziju metilprednizona zbog multiple skleroze.

Šifre: G35 Multipla skleroza

96199-03 [1920] Intravenska primjena farmakološke tvari, steroid

PRIMJER 4:
Dijagnoza: Pacijentica primljena zbog hemoterapije karcinoma dojke u trajanju od 12 dana. Primijenjena
intravenozna hemoterapija (5FU).

Šifre: C50.- Zloćudna novotvorevina dojke

M8000/3 Neoplazma, zloćudna
96199-00 [1920] Intravenska primjena farmakološke tvari, antineoplastička tvar

0045 UREĐAJI ZA APLIKACIJU LIJEKOVA CMC CMC CMC

U ovom standard objašnjeni su pojmovi:
• Centralna venska kateterizacija
• Infuzijska pumpa (vanjska, implantabilna)
• Ugradivi ureĎaj za infuziju
• PICC (periferno umetnut centralni kateter)
• Rezervoar (port)
• Vaskularni pristupni ureĎaj
Definicija
Centralni venski kateter
Centralni venski kateter (CVK) [centralna linija] je vrsta katetera koji se koristi kod pacijenata kojima su
potrebne višestruke infuzije tekućine, krvi, krvnih produkata, kemoterapija ili totalna parenteralna ishrana. Za
razliku od običnog 'IV' katetera koji se stavlja u perifernu venu obično u bolničkoj sobi, umetanje CVK uglavnom
se provodi u operacionoj sali.

CVK se moţe postavljati perkutano (kroz koţu pomoću igle ili troakara) ili kroz inciziju koţe i vene direktno u
venu. Kateter se postavlja u venu (npr. vratnu ţilu, subklaviju ili perifernu venu ruke ili gornjeg dijela noge) i vrh
katetera se provlači kroz venu do desnog atrija srca, donje šuplje vene ili gornje šuplje vene. Drugi kraj katetera:

 moţe ostati izvan tijela (sa priključkom za cijev, injekcijsku kapicu ili ambulantni ureĎaj za aplikaciju
lijeka [vanjska infuzijska pumpica])

= Vanjski vaskularni pristup

[ureĎaj za vanjski vaskularni pristup]

Primjeri: Hickman, Broviac, Groshong, Cook

Ili

• postavljen tuneliziranjem pod koţu i povezan sa rezervoarom [portom] ili ugradivom pumpicom.

= Ugradivi vaskularni pristup

[ugradivi ureĎaj za vaskularni pristup]
[ugradivi vaskularni ureĎaj za infuziju ili pumpica]

Primjeri: Infusa-Port, Port-A-Cath

Implantabilini/ugradivi infuzioni aparat
Ugradivi infuzioni aparat sastoji se od katetera (centralni venski, intraabdominalni ili spinalni) i rezervoara.
Rezervoar je izraĎen tako da moţe podnijeti mnogostruke ubode specijalnih vrsta igala (npr. Huber) i pri tome
zadrţati nepropusnost. Na njega se moţe priključiti i ambulantni ureĎaj za primjenu lijeka [vanjska infuzijska
pumpa].

Ugradiva infuziona pumpa

Ugradiva infuziona pumpa je ureĎaj sa ugraĎenim rezervoarom koji sadrţi lijek unutar ugraĎenog sistema. Ova
pumpica ima vlastiti sistem koji omogućava primjenu propisane doze lijeka u propisanim vremenskim razmacima
kroz odreĎeno vremensko razdoblje.

Klasifikacija
Kateterizacija radi centralne, intraabdominalne ili spinalne infuzije lijekova:

• šifrira se kada je u pitanju vanjski vaskularni pristup kateteru:

39125-00 [39] Ugradnja ili zamjena spinalnog katetera

34521-01 [694] Kateterizacija/kanulacija intraabdominalne arterije
34524-00 [694] Kateterizacija/kanulacija neke druge arterije
13300-01 [738] Kateterizacija/kanulacija vene mekog oglavka novorođenčeta
13300-02 [738] Kateterizacija/kanulacija umbilikalne vene novorođenčeta
13319-00 [738] Kateterizacija centralne vene novorođenčeta
13300-00 [738] Kateterizacija/kanulacija ostalih vena novorođenčeta
 13815-01 [738] Perkutana kateterizacija centralne vene
13815-00 [738] Kateterizacija centralne vene
34521-02 [738] Kateterizacija/kanulacija intraabdominalne vene
90220-00 [738] Kateterizacija/kanulacija ostalih vena

• NE šifrira se posebno kada se postavljaju ugradivi vaskularni ureĎaji zato što je kateterizacija uključena u
šifre za ugradive vaskularne ureĎaje:

Ugradivi ureĊaji za infuziju:

39127-00 [39] Umetanje ugradivog uređaja za spinalnu influziju
34528-00 [766] Perkutano umetanje ugradivog vaskularnog uređaja za infuziju
30400-00 [766] Umetanje ugradivog vaskularnog uređaja za infuziju, intraabdominalni sud
34527-00 [766] Umetanje ugradivog vaskularnog uređaja za infuziju, ostali sudovi

Ugradive pumpe za infuziju:

39128-00 [39] Umetanje ugradive pumpe za spinalnu infuziju
34528-01 [766] Perkutano umetanje ugradive vaskularne infuzione pumpe
34527-01 [766] Umetanje ugradive vaskularne infuzione pumpe

Punjenje ureĊaja za primjenu lijeka

Kada procedura uključuje samo punjenje lijeka u ureĎaj za primjenu lijeka (vanjska ili ugradiva pumpica za
infuziju), a sam ureĎaj je postavljen ili umetnut ranije tokom liječenja, koristi se odgovarajuća šifra iz bloka
[1921] Punjenje uređaja za aplikaciju lijeka sa odgovarajućim dvoznamenkastim dodatkom koji označava vrstu
tvari:

96207-XX [1921] Punjenje ugradivog uređaja ili pumpice za infuziju

96208-XX [1921] Punjenje ambulantnog uređaja za aplikaciju lijeka

Odrţavanje ureĊaja za primjenu lijeka

UreĎaje za primjenu lijekova treba redovito odrţavati, npr. ispiranjem fiziološkom otopinom ili heparinskom
otopinom, kako bi zadrţali svoje osobine ili radi uzoraka tekućine za kulturu. Kada se takva procedura provodi
samostalno, koristi se sljedeća šifra:

13939-01 [766] Odrţavanje (samostalno) ugradivog uređaja ili pumpice za infuziju

13942-01 [766] Odrţavanje (samostalno) ambulantnog uređaja za primjenu lijeka
92058-00 [1890] Ispiranje vaskularnog katetera

Ove šifre ne treba upisivati kada su navedene procedure provedene u vezi sa većim procedurama kao što su
postavljanje, punjenje, uklanjanje ili zamjena ureĎaja za aplikaciju lijeka.

0047 ADHEZIJE
Razdvajanje adhezija moţe biti signifikantno ili incidentalno. Čak i ako se adhezije razdvajaju tokom druge
procedure (npr. abdominalne, kardiotorakalna), ovaj proces moţe biti signifikantan. Ako je razdvajanje adhezija
evidentirano na izvještaju o operaciji, treba dodijeliti i dijagnostičku šifru za adhezije i šifru za procedure
razdvajanja.3

3
Izvod iz knjige NCCH, juli 2006., Opći standardi za intervencije
 1 ODREĐENE INFEKTIVNE I PARAZITARNE BOLESTI

0102 HIV/AIDS CMC

U ovom standardu reference na 'B20–B24' isključuju kod B23.0 Sindrom akutne HIV infekcije.

Progresija bolesti
HIV infekcija slijedi više stadija/faza, od kojih svaka ima svoj nivo ozbiljnosti i simptoma. Osobe koje su
aficirane HIV infekcijom će često slijediti isti uzorak (na primjer prvo im se postavi dijagnoza pozitivnosti na
HIV protutijela, a onda sa progresijom bolesti ini razvijaju slijedeći stupanj izraţenosti bolesti). No ipak nije
neuobičajeno da se HIV infekcija prvi puta dijagnosticira kada su se već razvile komplikacije ili progresija bolesti.

Kodovi za HIV su slijedeći:

Dokumentacija HIV statusa se uvijek mora kodirati čak i kada nisu zadovoljeni kriteriji za dodatnu dijagnozu.

R75 Laboratorijski dokazi za virus humane imunodeficijencije [HIV] (odnosno neodrediv/neuvjerljiv dokaz
serološkog testiranja)

B23.0 Sindrom akutne HIV infekcije

Z21 Asimptomatski status infekcije virusom humane imunodeficijencije [HIV] (odnosno status infekcije,
HIV pozitivan NS)

B20–B24 Bolest virusa humane imunodeficijencije [HIV]

Kodovi R75, Z21, B23.0 i blok B20–B24 se meĊusobno iskljuĉuju i ne treba ih nabrojati zajedno u istoj
epizodi njege.

Laboratorijski dokazi za HIV – R75

Ovaj kod se treba pripisati maloj grupi bolesnika čiji testovi protutijela za HIV su neuvjerljivi. Ovo se obično
dešava u situacijama kada je screening test za HIV pozitivan, a nalaz koji ga potvrĎuje je ili neodreĎen ili
negativan. Ovi bolesnici mogu imati laţno pozitivan test na HIV infekciju. Distinkciju je obično moguće napraviti
ponavljanjem testa nakon odreĎenog vremenskog perioda.

Kako se R75 odnosi na bolesnike koji imaju neuvjerljiv HIV test, ovaj kod ne treba pripisivati kao vodeću
dijagnozu.

Sindrom akutne HIV infekcije – B23.0

Značajni dio (40–60%) bolesnika će razviti akutnu bolest ubrzo nakon akviriranja HIV infekcije. Ova se bolest
najčešće manifestira kao glandularna groznica, upala grla, limfadenopatija, osip i ponekad komplikacije kao što je
meningitis. Dijagnoza sindroma HIV infekcije (ili primarne HIV infekcije) se obično ne uspostavlja sve dok
bolesnik ne razvije protutijela na HIV (odnosno serokonverziju). Ali ipak, detekcija HIV infekcije virusnim
esejima moţe dozvoliti postavljanje dijagnoze prije nego što se razviju protutijela. Za ovo je obično potrebno 3-6
tjedana od početka bolesti. I premda dijagnoza HIV infekcije moţe biti visoku suspektna kod otpusta, ona obično
u ovom periodu neće biti potvrĎena. Suportivni dokazi sindroma akutne HIV infekcije u toku prijema uključuju
pozitivan HIV p24 antigen test. Vjerojatnost sindroma akutne HIV infekcije treba biti dokumentirana u kliničkim
listama. Negativan test HIV protutijela ne isključuje dijagnozu.

Kada postoji dijagnoza 'sindroma akutne HIV infekcije' (bio potvrĎena ili suspektna), pripišite kod B23.0
Sindrom akutne HIV infekcije kao dodatnu dijagnozu na kodove za aktualne simptome (na primjer,
limfadenopatija, febrilnost), odnosno komplikacije (na primjer meningitis). Ponekad, ne tako često, bolesniku
moţe biti potrebna ponovna hospitalizacija zbog sindroma akutne HIV infekcije zbog komplikacija bolesti. Prvo
treba sekvencirati kod vodeće dijagnoze (na primjer meningitis A87.8), u sindrom akutne HIV infekcije (Sindrom
akutne HIV infekcije) kao dodatnu dijagnozu.

Nakon kompletne rezolucije primarne bolesti, gotovo svi bolesnici postaju asimptomatični i takvi ostaju više
godina. Kodiranje budućih prijema bit će odreĎeno postojećim vodiljama. Kod sindroma akutne HIV infekcije
(B23.) ne treba koristiti ponovo nakon što se bolesnik oporavio od primarne bolesti. Kada klinički šifranti nisu
sigurni kako korektno pripisati postojeće HIV kodove (odnosno R75 Laboratorijski dokazi za virus humane
imunodeficijencije [HIV], Z21 Asimptomatski status infekcije virusom humane imunodeficijencije [HIV], ili B20–
B22, B23.8 ii B24), trebaju se konzultirati sa kliničarima.
Asimptomatski HIV status – Z21

Kod Z21 Asimptomatski status infekcije virusom humane imunodeficijencije [HIV], treba pripisati za bolesnike
kod kojih je postavljena dijagnoza pozitivnih HIV protutijela, ali su primljeni u bolnicu zbog stanja koje se ne
moţe pripisati HIV infekciji. Ovaj kod ne treba koristiti za subsekventne prijeme kada je bolesnik razvio bilo koju
manifestaciju HIV-a.

Kako se Z21 odnosi na bolesnike koji su asimptomatični i primljeni u bolnicu zbog liječenja sa HIV-om
nepovezanog stanja, ovaj kod se ne treba pripisivati kao vodeću dijagnozu.

HIV bolest – B20, B21, B22, B23.8, B24

Kodovi koji se odnose na bolest HIV-a su:

B20 Bolest virusa humane imunodeficijencije [HIV] koja rezultira sa infektivnim i parazitarnim bolestima
B21 Bolest virusa humane imunodeficijencije [HIV] koja rezultira sa malignim neoplazmama
B22 Bolest virusa humane imunodeficijencije [HIV] koja rezultira sa drugim specificiranim bolestima
B23.8 Bolest virusa humane imunodeficijencije [HIV] koja rezultira sa drugim specificiranim stanjima
B24 Nespecificirana bolest virusa humane imunodeficijencije [HIV]

Kada bolesnik razvije manifestaciju bolesti, to znači da je razvio sa HIV-om povezanu bolest (koja moţe ili ne
mora biti bolest koja definira SIDA-u). Prijemi za ove bolesnike trebaju se kodirati unutar kategorije B20–B24.
Na ovaj način se šifranti ne mogu vratiti na korištenjem kodova R75 ili Z21.

Ako bolesnik dolazi u bolnici sa stanjem koje nije povezano sa HIV infekcijom i ako postoji nejasna
dokumentacija koja se odnosi na bolesnikov aktualni HIV status, provjerite sa kliničarima i traţite da odrede
odgovarajući stadij bolesti i upotrijebite odgovarajući HIV kod (Z21 or B20–B24) da označite prisutnost infekcije.
U ovim slučajevima, HOV kod neće biti vodeća dijagnoza.

Sekvenciranje i odabir kodova

Odluke o sekvenciranju kodova treba donositi u svjetlu definicije vodeće dijagnoze.

Ako je HIV stanje koje je uglavnom odgovorno za bolesnikovo pojavljivanje u ovoj epizodi njege, koristite
odgovarajuće kodove iz kategorije B20–B24.

Ako je manifestacija HIV-a stanje koje je uglavnom odgovorno za bolesnikovo pojavljivanje u ovoj epizodi njege,
kodirajte manifestaciju kao vodeću dijagnozu.
Napomena: manifestacije koje su označene asteriskom (*) ne smiju nikada biti pripisane kao vodeća dijagnoza
kod HIV/AIDS-a (vidjeti ACS 0027 Višestruko kodiranje).

Kada manifestacije zahtijevaju i kod etiologije (†) i kod manifestacije (*), kao što je na primjer demencija kod
HIV-a (B22† i F02.4*), pripišite oba koda u redoslijedu koji je zadan (odnosno prvo etiologija, a potom
manifestacija).

Ako bolesnik ima više manifestacija koje se mogu klasificirati u dvije ili više kategorija unutar B20–B24, treba
pripisati samo HIV kod koje je povezan sa vodećom dijagnozom u odreĎenoj epizodi liječenja. Ovaj HIV kod
treba sekvencirati odmah nakon koda vodeće dijagnoze. Pripisivanje više od jednog koda iz bloka B20–B24
prihvatljivo je samo za one bolnice koje mogu zahtijevati ovaj nivo detalja i oni trebaju biti sekvencirani nakon
koda manifestacije sa kojim su povezani.

PRIMJER 1:
Bolesnik je primljen sa oralnom kandidijazom uzrokovanom HIV infekcijom .
Pripišite i sekvencirajte na slijedeći način:
Oralna kandidijaza B37.0 Kandida stomatitis
HIV bolest B20 Bolest virusa humane imunodeficijencije [HIV]koja rezultira u infektivnoj ili
parazitarnoj bolesti

PRIMJER 2:
Bolesnik sa AIDS-om je primljen sa vodećom dijagnozom Kaposi sarkoma koţe i dodatnim dijagnozama
sindroma propadanja i CMV retinitisa.
Pripišite i sekvencirajte na slijedeći način:
Kaposi sarkom C46.0 Kaposi sarkom koţe
HIV bolest B21 Bolest virusa humane imunodeficijencije [HIV]koja rezultira u malignim
neoplazmama
CMV retinitis H30.9 Horioretinalna inflamacija, nespecificirano
B25.8 Drugo, citomegalovirusne bolesti
Sindrom propadanja R64 Kaheksija

Manifestacije i druga povezana stanja

Sve manifestacije HIV infekcije se moraju kodirati. Ako je manifestacija dokumentirana, a HIV status je nejasan,
provjerite sa kliničarom prije pripisivanja koda iz kategorije B20–B24.

Kaposi sarkom

Kaposi sarkom je uvijek primarno neoplazma. Zbog toga svim specificiranim lokalizacijama treba pripisati kod iz
kategorije C46.- Kaposi sarkom. Kod morfologije je M9140/3. Kaposi sarkom i treba biti kodiran za svaku
subsekventnu epizodu njege nakon inicijalne dijagnoze. Etiološki uzročnik Humani Herpes Virus (HHV–8)
(takoĎer poznat kao Kaposi sarkom Herpes Virus (KSHV)) se moţe uvrstiti kao uzročnik.

Komplikacije i neţeljeni efekti antiretroviralne terapije

Antiretroviralna terapija moţe dovesti do komplikacija kao što je anemija, neuropatija i kamenci urinarnog trakta.
Zidovudin (AZT) je jedan od više licenciranih antiretroviralnih lijekova.

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Hemolitička anemija uzrokovana antiretroviralnim lijekovima kod bolesnika sa pozitivnim HIV
statusom.
Kodovi: Hemolitička anemija D59.2 Neautoimuna hemolitička anemija uzrokovana lijekovima
Neţeljeni efekti Y41.5 Antiviralni lijekovi koji uzrokuju neţeljene efekte u terapijskoj
upotrebi
antiretroviralnog lijeka
HIV pozitivan Z21 Status asimptomatske infekcije virusom humane imunodeficijencije
Odgovarajući kod mjesta dogaĎaja (Y92.-)

Dijagnoza: Bubreţni kamenac uzrokovan antiretroviralnim lijekovima kod bolesnika sa AIDS statusom.
Kodovi: Bubreţni kamenac uzrokovan N20.0 Kamenac bubrega
lijekovima
Neţeljeni efekt Y41.5 Antiviralni lijekovi koji uzrokuju neţeljene efekte u
terapijskoj upotrebi
antiretroviralnog lijeka
AIDS B20–B22, B23.8, B24
Odgovarajući kod mjesta dogaĎaja (Y92.-)

Jednodnevna kemoterapija

Kemoterapija

Za svrhe kodiranja, kemoterapija se odnosi na primjenu bilo koje terapijske supstance (obično lijeka), isključujući
krv i derivate krvi. Prijemi zbog kemoterapije za manifestacije HIV-a (kao što je infuzija ganciklovira za CMV
retinitis) trebaju biti kodirani sa vodećom dijagnozom stanja koje se liječi i odgovarajućim kodom procedure iz
bloka [1920] Administracija farmakoterapije (vidjeti takoĎer ACS 0044 Kemoterapija).

Treba pripisati dodatne kodove dijagnoze za označavanje HIV/AIDS statusa i bilo koje manifestacije koja se
tretira.

PRIMJER 5:
Dijagnoza: Osoba sa AIDS-om dolazi zbog jednodnevne infuzije više lijekova plućnog mycobacterium avium
kompleksa.
Kodovi: Plućna MAIC A31.0 Plućna infekcija mikobakterijem
AIDS B20 Bolest virusa humane imunodeficijencije [HIV]koja
rezultira u infektivnoj ili parazitarnoj bolesti
IV infuzija više lijekova 96199-09 [1920] Intravenska primjena farmakološkog pripravka,
drugi i nespecificirani farmakološki pripravak

Jednodnevna kemoterapija za Kaposi sarkom

Ako je bolesnik sa HIV/AIDS-om primljen zbog jednodnevne kemoterapije za liječenje Kaposi sarkoma, kod
vodeće dijagnoze treba biti Z51.1 Farmakoterapijska sesija za neoplazme zato što neoplazma predstavlja fokus
tretmana u ovoj epizodi njege prije nego HIV/AIDS.

Profilaktiĉka kemoterapija

Profilaktičke intervencije koriste se sa ciljem:

 • prevencije akvizicije odreĎene infekcije (primarna profilaksa), ili
• drţanje prethodno tretirane oportunističke infekcije suprimiranom (sekundarna profilaksa)

Primarna profilaktiĉka kemoterapija za HIV infekciju treba biti kodirana sa kodom vodeće dijagnoze Z29.2
Drugo, profilaktička farmakoterapija ako je bolesnik primljen i otpušten istog dana.

Manifestacija HIV infekcije se moţe kodirati ako je prisutna. Kod za HIV status treba biti sekvenciran kao
dodatna dijagnoza.

PRIMJER 6:
Dijagnoza: Bolesnik inficiran sa HIV bez simptoma bolesti dolazi na jednodnevnu antiretroviralnu terapiju.
Kodovi: Infuzija kemoterapije Z29.2 Drugo, profilaktička farmakoterapija
HIV pozitivan Z21 Asimptomatski status virusa humane
imunodeficijencije
Antiretroviralna terapija 96199-02 [1920] Intravenska primjena farmakološkog pripravka,
antiinfektivni pripravak

Sekundarna profilaktiĉka kemoterapija (za svrhe kliničke klasifikacije) treba biti kodirana u skladu sa
vodiljama u ACS 0102 HIV/AIDS 'Jednodnevna kemoterapija - Kemoterapija'

PRIMJER 7:
Dijagnoza: Osoba sa AIDS-om dolazi zbog jednodnevne infuzione terapije odrţavanja ganciklovirom zbog
citomegalovirus retinitisa
Kodovi: CMV retinitis H30.9 Horioretinalna inflamacija, nespecificirano
B25.8 Drugo, citomegalovirusne bolesti
AIDS B20 Bolest virusa humane imunodeficijencije [HIV]koja rezultira u
infektivnoj ili parazitarnoj bolesti
Ganciklovir IV infuzija 96199-02 [1920] Intravenska primjena farmakološkog pripravka,
antiinfektivni pripravak

0103 STREPTOKOKNA INFEKCIJA

Za bakterijske infekcije uzrokovane streptokokom iz grupa koje su opisane kao Grupa A, B, C, D, G, S.

pneumoniae ili drugih, grupiranja koja su iznesena u tabeli ispod mogu pomoći u pripisivanju kodova:

Grupa Bolest u kojoj je uoĉljiv

Grupa A
S. pyogenes Erysipelas
(senzitivan na penicilin) Puerperalna gorznica
Infekcija rane
Upala grla
Endokarditis
Reumatska groznica (post-streptokokna)
Glomerulonefritis (post-streptokokni)
Grupa B
S. agalactiae Neonatalne infekcije
(normalna flora vagine)
Grupa C
S. equisimilis Sinusitis
Endokarditis
Grupa D
 S. faecalis (enterococcus) } Uroinfekcija
S. faecium (enterococcus) } Endokarditis
S. bovis
S. equinus
enterococcus
Grupa G
Sinusitis
Endokarditis

S. pneumoniae (pneumococcus) Pneumonija

Sinusitis
Meningitis, itd
Drugo
S. viridans
S. salivarius
S. mitis
S. mutans
S. sanguis
S. lactis
Peptostreptococci Anaerobni, duboke infekcije

Napomena: Grupa A nije sinonim za  – hemolitički

Grupa A nije sinonim za  – hemolitički

0104 VIRUSNI HEPATITIS

Definicija
Virusni hepatitis

Virusni hepatitis je inflamatorna i nekrotična bolest jetrenih stanica. Virusi A, B, C, D i E mogu uzrokovati akutni
virusni hepatitis. Akutne infekcije virusima B, C i D mogu progredirati u kronični virusni hepatitis.

Virusni hepatitis koji traje duţe od šest mjeseci se obično definira kao 'kronični'. Ipak, ova je definicija arbitrarna.
Kronični virusni hepatitis je varijabilna progresivna bolest koja u konačnici rezultira sa cirozom i insuficijencijom
jetre. Dijagnoza kroničnog virusnog hepatitisa moţe se odrediti samo nakon biopsije jetre.

Bolesnici sa kroničnim virusnim hepatitisom često imaju poremećene nalaze jetrenih funkcija. Indikator
kroničnog virusnog hepatitisa je povišena vrijednost alanin transaminaze, premda ovo moţe biti uzrokovano i
drugim faktorima kao što je na primjer alkohol. Općenito, bolesnici sa kroničnim virusnim hepatitisom se prate
dva puta godišnje sa laboratorijskim pretragama krvi i ultrazvučnim pregledom. NovoroĎenčad majki koje imaju
kronični hepatitis B ili su kliconoše hepatitisa imaju povišen rizik za transmisiju i trebaju biti imunizirana ubrzo
nakon roĎenja (unutar 24 sata). Ekvivalentna vakcinacija za novoroĎenčad majki oboljelih od kroničnog hepatitisa
C ili kliconoša za hepatitis C ne postoji. Ova novoroĎenčad imaju otprilike 5% rizika od infekcije.

Općenito, nakon oporavka od infekcije nekim mikroorganizmom, osoba će razviti protutijela na taj odreĎeni
patogeni mikroorganizam. Protutijela na odreĎene infektivne bolesti se takoĎer mogu proizvesti imunizacijom.
Kod ovih vakciniranih osoba će testovi na protutijela u budućnosti ukazivati na prethodnu infekciju ili imunizaciju.
Ovi se ljudi ne smatraju 'kliconošama'. Kliconoša je osoba koja ima hepatitis B, C ili D virus i/ili protutijela u
svojoj krvi, a ne manifestira nikakve simptome bolesti. Ova osoba moţe prenijeti infekciju drugim ljudima.
Budući da je virus prisutan u krvi, moţe biti prenesen drugima. Vaţno je razumjeti razliku izmeĎu osobe koja je
kliconoša (rizik infekcije) i osobe čija protutijela ukazuju na prethodnu infekciju ili imunizaciju (koja nije rizik za
infekciju). Uloga testova na protutijela je u razlikovanju statusa kliconoštva i prethodne infekcije varira u odnosu
na vrstu infekcije.
.

Hepatitis A

Hepatitis A je bolest koja je vrlo zarazna i prenosi se enteričnim putem (fekalno-oralnim putem). Uobičajena je
transmisija unutar obitelji. U zemljama u razvoju je najčešći uzrok infekcije fekalna kontaminacija vode za piće.

Virus hepatitisa A (HAV) otkriva se pomoću dva testa protutijela:

1. IgM protutijela, pozitivan rezultat ukazuje na recentnu infekciju.
2. IgG protutijela, (anti-HA): pozitivan rezultat ukazuje na infekciju u prošlosti (prethodna ekspozicija HAV) ili
imunizaciju putem vakcinacije.

HAV nikada nije kronična infekcija. Nije poznato postojanje stanja kliconoštva i HAV ne igra nikakvu ulogu u
kroničnom aktivnom hepatitisu ili cirozi jetre.

Hepatitis B

Hepatitis B se moţe manifestirati kao akutna bolest, a moţe i progredirati u kroničnu infekciju. Hepatitis B virus
(HBV) se prenosi inficiranim tjelesnim sekretima kao što su krv i derivati krvi, transplantirano tkivo, slina urin,
sjeme i cervikalni sekreti. Većina odraslih bolesnika se potpuno oporavi, a imunitet im ostaje za cijeli ţivot. Ipak,
kod do 10% slučajeva, bolesnici će nakon akutne infekcije postati asimptomatski kliconoše HBV ili razviti
kronični aktivni virusni hepatitis (5%). Procjenjuje se da na svijetu postoji otprilike 300 milijuna kliconoša za
HBV.

Hepatitis C

Hepatitis C se moţe manifestirati kao akutna bolest, a moţe i progredirati u kroničnu infekciju. Virus hepatitisa C
(HCV) se prenosi parenteralno (na primjer transfuzijom, razmjenom šprica kod ovisnika, okupacionom
ekspozicijom krvi i derivatima krvi). Stope oporavka za hepatitis C virus (HCV) infekciju su mnogo niţe nego
kod B infekcije. Općenito je poznato da će oko 90%bolesnika progredirati u kroničnu infekciju.

Hepatitis C se razlikuje od hepatitisa B po tome što će bolesnik sa hepatitisom C imati virus ostatak svog ţivota
bilo da se radi o akutnoj ili kroničnoj infekciji ili asimptomatskim kliconošama.

Pozitivni test protutijela na hepatitis C ukazuje na infekciju hepatitisom C. PCR test se takoĎer moţe izvoditi;
pozitivan rezultat podrţava dijagnozu kronične hepatitis C infekcije. Ipak, negativni PCR rezultat ne znači nuţno
da ne postoji kronična infekcija, budući da virus i dalje moţe biti prisutan u malim količinama, a da nije detektiran
u uzorku krvi.

Hepatitis D

Virus hepatitisa D (HDV) moţe biti prisutan samo u prisutnosti HBV, nikada sam. On postoji ili kao ko-infekcija
sa akutnim hepatitisom B ili kao superinfekcija kod ustanovljenog kroničnog hepatitisa B. HDV se širi uglavnom
parenteralno (putem korištenih igala i krvi). Ovaj se virus takoĎer naziva delta uzročnikom.

Hepatitis E

Virus hepatitisa E (HEV) se prenosi enteričnim putem (fekalno-oralnim putem). Endemičan je u Jugoistočnoj
Aziji, zemljama sovjetske regije, Indiji, Srednjeistočnoj Africi i Centralnoj Americi. TakoĎer su bile poznate i
velike epidemije sa prijenosom sa jedne osobe na drugu. Normalni tok infekcije izgleda da je akutna i relativno
benigna bolest, osim u trudnoći.

HEV nikada nije kronična infekcija. Nije poznato postojanje stanja kliconoštva i HEV ne igra nikakvu ulogu u
kroničnom aktivnom hepatitisu ili cirozi jetre.
Klasifikacija

Status kliconoše virusnog hepatitisa uvijek treba kodirati čak i kada nisu zadovoljeni kriteriji za dodatnu
dijagnozu, Slijedeća tabela daje vodilje za primjenu kodova za hepatitis A, B, C, D i E:

Klasifikacija
Virusni
Kod/opis Opće odrednice
hepatitis/tip General Issues
Hepatitis A B15.0 Hepatitis A sa hepatičnom komom • Niti prethodna historija hepatitisa A niti
status kliconoše nisu kodirani.
B15.9 Hepatitis A bez hepatične kome
• O98.4 se pripisuje u slučajevima kada
O98.4 Virusni hepatitis kao komplikacija hepatitis A komplicira trudnoću, porod i
trudnoće, poroda i babinja babinje (zajedno sa dodatnim kodom ili
B15.0 ili B15.9 za specificiranje tipa
hepatitisa).
Hepatitis B B16.- Akutni hepatitis B • Kada je dokumentirana 'historija
hepatitisa B', ne smije se pretpostavljati
B18.0 Kronični virusni hepatitis B sa da je bolesnik kliconoša hepatitisa B i
delta-uzročnikom zato se Z22.51 ne kodira.

B18.1 Kronični virusni hepatitis B bez • Dokumentacija 'hepatitis B pozitivan' ili

delta-uzročnika 'kliconoša hepatitisa B ' bez indikacije
infektivnog procesa treba se kodirati sa
O98.4 Virusni hepatitis kao komplikacija Z22.51.
trudnoće, poroda i babinja
• O98.4 se pripisuje u slučajevima kada
Z22.51 Kliconoša virusnog hepatitisa B hepatitis B komplicira trudnoću, porod i
babinje (zajedno sa dodatnim kodom ili
B15.0 ili B15.9 za specificiranje tipa
hepatitisa). Ako je opstetrička bolesnica
kliconoša, pripišite kod Z22.51.
Hepatitis C B17.1 Akutni hepatitis C • Kada je dokumentirana 'historija
hepatitisa C', šifranti trebaju provjeriti
B18.2 Kronični virusni hepatitis C sa kliničarima i odrediti da li bolesnik
još uvijek ima znakove bolesti. Kada
O98.4 Virusni hepatitis kao komplikacija konzultacija nije moguća pripišite kod
trudnoće, poroda i babinja za kliconošu virusnog hepatitisa C
(Z22.52).
Z22.52 Kliconoša virusnog hepatitisa C
• Kada su dokumentirani neodreĎeni
pojmovi kao što je 'hepatitis C' ili
'hepatitis C pozitivan' i bolesnik ima
simptome hepatitisa C, šifranti trebaju
provjeriti sa kliničarima i odrediti da li
je bolest u akutnom ili kroničnom
stadiju. Kada konzultacija nije moguća,
pripišite kod za kronični virusni
hepatitis C (B18.2).

• Kada je bolesnik asimptomatiĉan, a u

dokumentaciji se koriste neodreĎeni
termini kao 'hepatitis C' ili 'hepatitis C
pozitivan', pripišite kod za kliconošu
 virusnog hepatitisa C (Z22.52).

• O98.4 se pripisuje u slučajevima kada

hepatitis C komplicira trudnoću, porod i
babinje (zajedno sa dodatnim kodom ili
B15.0 ili B15.9 za specificiranje tipa
hepatitisa). Ako je opstetrička bolesnica
kliconoša, pripišite kod Z22.51.
Hepatitis D (sa B16.0 Akutni hepatitis B sa delta- • O98.4 se pripisuje u slučajevima kada
akutnim HBV) uzročnikom (koinfekcija) sa hepatitis D komplicira trudnoću, porod i
hepatičnom komom babinje (zajedno sa dodatnim kodom ili
B15.0 ili B15.9 za specificiranje tipa
B16.1 Akutni hepatitis B sa delta- hepatitisa). Ako je opstetrička bolesnica
uzročnikom (koinfekcija) bez kliconoša, pripišite kod Z22.51.
Hepatitis D (sa hepatične kome • Z22.59 treba pripisati samo kada nema
kroničnim znakova aktivnog hepatitis D (stanje
HBV) B18.0 Kronični virusni hepatitis B sa kliconoštva za hepatitis D).
delta-uzročnikom

B17.0 Akutna delta-(super)infekcija

Hepatitis D (sa kliconoše hepatitisa B
kroničnim
HBV) O98.4 Virusni hepatitis kao
komplikacija trudnoće, poroda i
babinja

Z22.59 Kliconoša drugog specificiranog

hepatitisa

Hepatitis E B17.2 Akutni hepatitis E • Prethodna historija kliconoštva za

hepatitis E se ne kodira.
O98.4 Virusni hepatitis kao
komplikacija trudnoće, poroda i • O98.4 se pripisuje u slučajevima kada
babinja hepatitis E komplicira trudnoću, porod i
babinje (zajedno sa dodatnim kodom ili
B15.0 ili B15.9 za specificiranje tipa
hepatitisa). Ako je opstetrička bolesnica
kliconoša, pripišite kod Z22.51.

0108 SEPSA UZROKOVANA INFEKCIJOM URINARNOG TRAKTA /UROSEPSA

Sepsa koja je sekundarna urinarnoj infekciji ukazuje na to da je lokalizirana urinarna infekcija prodrla u krvotok i
postala generalizirana infekcija.
 Ako je sepsa klinički signifikantna treba biti sekvencirana prije vodeće dijagnoze.
 Ako nije, urinarnu infekciju treba sekvencirati kao vodeću dijagnozu.
Klinički značaj infekcije se najbolje evidentira korištenjem kure antibiotika zajedno sa znakovima i simptomima
sepse (na primjer temperatura itd), dok pozitivna urinokultura nije uvijek dijagnostička za uroinfekciju.

Za svrhe kodiranja, korištenje termina urosepsa moţe zahtijevati daljnju potrebu za pojašnjenjem kliničara da bi
se odredilo da li se ovaj termin odnosi na:

1. generaliziranu sepsu (septicemiju) uzrokovanu curenjem urina ili toksičnih proizvoda urina u krvoţilni sistem
ILI
2. urin kontaminiran bakterijama, bakterijskim proizvodima i drugim toksičnim materijalima bez drugih nalaza.
 Sepsu povezana sa:

 pobačajem
 ektopičnom trudnoćom
 molarnom trudnoćom

ili sepsa opisana kao postoperativna kao posljedica:

 infuzije
 injekcije
 transfuzije
 vakcinacije

i dalje treba kodirati njenim odgovarajućim kodovima kategorija.

0109 NEUTROPENIJA

Neutropenija je smanjenje broja neutrofilnih granuliranih leukocita u cirkulirajućoj krvi. Moţe je pratiti groznica i
temperatura

Česti uzroci su:

a) Reakcija na lijekove ili druge fizikalne agense (na primjer Bactrim). Ovo je nefebrilna forma neutropenije.

b) Neutropenija je povezana sa različitim bolestima uključujući:

 akutne leukemije
 druge hematološke maligne bolesti (na primjer Hodgkinova bolest)
 kolagenoze
 druge nebakterijske infekcije (na primjer, malarija, tifus)
 reumatoidni artritis (ponekad)
U nekim okolnostima (na primjer reumatoidni artritis), neutropenija je nefebrilna, dok je kod akutne leukemije,
malarija i tifusa povezana sa temperaturom.

c) Kongenitalna neutropenija.

c) Kronična benigna neutropenija koja nije povezana sa uzročnom bolesti ili ekspozicijom toksinima.

Sepsa/septicemija kod bolesnika sa neutropenijom treba se kodirati kada je dokumentirana od strane kliničara u
medicinskoj dokumentaciji. Moţe biti nazvana 'kliničkom septicemijom' ili 'septicemijom sa negativnom
kulturom'.

Klasifikacija

Kada je dokumentirana septicemija,

 kod septicemije treba sekvencirati prije koda neutropenije

Kada nije dokumentirana septicemija,

  pripišite kod D70 Agranulocitoza (neutropenija) i, ako je primjenjivo, R50.- Groznica nepoznatog
porijekla (pireksija) kao dodatnu dijagnozu.

U slučajevima neutropenije uzrokovane lijekovima treba pripisati kod za vanjske uzroke.

Vidjeti takoĎer ACS 0304 Pancitopenija.

0110 SEPTICEMIJA

Definicija
Sindrom sistemskog inflamatornog odgovora (SIRS)

SIRS se definira kao sistemski inflamatorni odgovor koji se moţe dogoditi kao reakcija na razne teške kliničke
inzulte kao što su pankreatitis, ishemija, politrauma, hemoragični šok, imunološki mediirana ozljeda ili infekcija
organa i infekcija. SIRS se manifestira sa dva ili više od slijedećih simptoma:

• temperatura > 38°C ili < 36°C

• frekvencija respiracija > 20 udaha/min or PaCO2 od< 32 torr
• frekvencija srca > 90 udaraca/min
• broj leukocita > 12,000/L ili < 4,000/L ili > 10% nezreli oblici.

Sepsa

Sepsa se definira kao sistemski inflamatorni odgovor (SIRS) na infekciju. Mikrobna invazija krvotoka nije
esencijalna za razvoj sepse: lokalno ili sistemsko širenje mikrobnih signalnih molekula ili toksina moţe takoĎer
izazvati ovaj odgovor. Sepsa se moţe koristiti u značenju lokalizirane infekcije i treba paziti da se ovako
upotrjebljen termin ne koristi kod pripisivanja koda

Septicemija

Termin septicemija se generalno koristi za opisivanje sistemske bolesti koju uzrokuje prisutnost bakterija u
krvotoku, premda se korištenje ovog termina nastoji obeshrabrivati uvoĎenjem više specifičnih termina kao što su
sindrom sistemskog inflamatornog odgovora (SIRS) i sepsa.

Slijedeće definicije iz: Međusobni odnosi između sindroma sistemskog inflamatornog odgovora (SIRS), sepse i
infekcije is (Konsenzus konferencija American College of Chest Physicians/Society of Critical Care Medicine:
Definicija sepse i dekompenzacije organa i vodilje za korištenje inovativnih terapija kod sepse (1992), Critical
Care Medicine, Vol 20, No 6.) mogu pomoći u razumijevanju meĎusobnih odnosa izmeĎu koncepata sepse,
infekcije, septicemije, bakterijemije i sindroma sistemskog inflamatornog odgovora (SIRS).

“Infekcija: Mikrobijalni fenomen karakteriziran inflamatornim odgovorom na prisutnost

mikroorganizama ili invazije normalno sterilnih tkiva domaćina ovim
mikroorganizmima.

Bakterijemija: Prisutnost vitalnih bakterija u krvi.

Sindrom sistemskog Sistemski inflamatorni odgovor na različite teške kliničke inzulte

inflamatornog odgovora: Odgovor se manifestira kao dva ili više od slijedećih stanja:

• temperatura > 38°C ili < 36°C

• frekvencija respiracija > 20 udaha/min or PaCO2 od< 32 torr (< 4.3 kPa)
• frekvencija srca > 90 udaraca/min
• broj leukocita > 12,000/L ili < 4,000/L ili > 10% nezreli oblici.
.

Sepsa: Sistemski odgovor na infekciju. Sistemski odgovor se manifestira sa dva ili više od
slijedećih stanja kao posljedica infekcije:

• temperatura > 38°C ili < 36°C

• frekvencija respiracija > 20 udaha/min or PaCO2 od< 32 torr (< 4.3 kPa)
• frekvencija srca > 90 udaraca/min
• broj leukocita > 12,000/L ili < 4,000/L ili > 10% nezreli oblici.

Teška sepsa: Sepsa povezana sa disfunkcijom organa, hipoperfuzijom i hipotenzijom. Hipoperfuzija

i perfuzione abnormalnosti mogu uključivati, ali nisu ograničene na , laktoacidozu,
oliguriju ili akutne promjene stanja svijesti.

Bakterijemija

Drugo
Fungemija
SIRS
Infekcija Sepsa Trauma

Opekline
Drugo

Infekcije krvi

Septični šok: Sepsa sa hipotenzijom unatoč adekvatne nadoknade tekućina, zajedno sa prisutnim
abnormalnostima perfuzije koje mogu uključivati, ali nisu ograničene na laktatnu
acidozu, oliguriju, ili akutnu alteraciju stanja svijesti. Bolesnici koji dobivaju
ionotropne vazopresorne lijekove ne moraju biti hipotenzivni u trenutku kada se mjere
abnormalnosti perfuzije.

Hipotenzija: Sistolički talk < 90 mm Hg ili smanjenje od > 40 mm Hg od osnovne vrijednosti u

odsutnosti drugih uzroka hipotenzije.

Multiorganska: Prisutnost izmijenjene funkcije organa kod akutno bolesnog pacijenta koja je takva

Sindrom disfunkcije: da nije moguće odrţavati homeostazu bez intervencije.‖

Međusobni odnosi između sindroma sistemskog inflamatornog odgovora (SIRS), sepse i infekcije is (Konsenzus
konferencija American College of Chest Physicians/Society of Critical Care Medicine: Definicija sepse i
dekompenzacije organa i vodilje za korištenje inovativnih terapija kod sepse (1992), Critical Care Medicine, Vol
20, No 6.)

Klasifikacija
 Treba voditi računa kada se interpretira dokumentacija sepse. Sepsa se moţe koristiti z značenju SIRS-a koji je
posljedica infekcije ili moţe značiti lokaliziranu infekciju (na primjer septična rana). Ako se nakon konzultacije sa
kliničarom utvrdi da je sepsa bila korištena u značenju lokalizirane infekcije, referirajte na unos indeksa Infekcija
a ne Sepsa.

Kada bolesnika ima sepsu kodiranu u:

O03–O07 Trudnoća sa abortivnim ishodom

O08.0 Infekcija genitalnog trakta i pelvična infekcija nakon abortusa i ektopične i molarne trudnoće
O75.3 Druge infekcije u toku poroda
T80.2 Infekcije nakon infuzije, transfuzije i terapijske infekcije
T81.42 Sepsa nakon procedure

pripišite dodatni kod iz kategorije A40.- Streptokokna sepsa u A41.- Drugo, sepsa da označite sepsu, ili B95–B97
Bakterijski, virusni i drugi infektivni uzročnici da označite identificirani uzročnik u lokaliziranoj infekciji. Kod
vanjskog uzroka (posebno kodovi komplikacija iz Y60.- do Y84.9) trebaju takoĎer biti pripisani kada su
relevantni.

Pozitivna hemokultura ne bi trebala biti korištena kao indikator sepse. Na primjer,, bolesnik sa infekcijom
centralne venske linije i pozitivnom hemokulturom ne treba biti dijagnosticiran sa sepsom. Slično tome, negativna
hemokultura ne isključuje kliničku dijagnozu sepse.

Sindrom sistemskog inflamatornog odgovora (SIRS)

SIRS treba kodirati na slijedeći način:
• SIRS kao posljedica infekcije kodira se u odgovarajući unos indeksa pod Sepsa.
• SIRS kao posljedica traume kodira se po tipu traume.
• SIRS uzrokovan kliničkim inzultom koji nije infekcija kodira se po tipu inzulta (na primjer pankreatitis,
ishemija).

0111 BAKTERIJEMIJA

Bakterijemija u striktnom značenju znači 'prisutnost bakterija u krvi'. Ona ne mora nuţno proizvoditi simptome
kod bolesnika. Termin bakterijemija u australskom kliničkom setingu se koristi u značenju bolesnika sa
simptomatskom bakterijemijom i ovakvim slučajevima treba pripisati kod A49.9 Bakterijska infekcija,
nespecificirano.

Bakterijemija koja je stečena u bolnici definira se pozitivnom hemokulturom kod bolesnika koji su bili afebrilni
kod prijema, odnosno njihova tjelesna temperatura kod prijema je iznosila manje od 37.4oC, a koji su postali
febrilni unutar 48 ili više sati nakon prijema. Kodirajte A49.9 Bakterijska infekcija, nespecificirano sa kodom
vanjskog uzroka Y95 Nozokomijalno stanje.

0112 INFEKCIJA MIKROORGANIZMIMA REZISTENTNIM NA LIJEKOVE

Definicija
Rezistencija na lijekove se moţe prepoznati kod najvećeg broja organizama. Ovaj se standard bavi kodiranjem
rezistentnih mikroorganizama koji su kod bolesnika uzrokovali infekciju. Pruţene su dodatne informacije o
infekcijama koje su uzrokovane mikroorganizmima čije liječenje zahtijeva dodatne resurse i koji se lako
prepoznaju.

MRSA: Meticilin rezistentni Staphylococcus Aureus

 Staphylococcus aureus je uobičajena bakterija koja se nalazi na koţi, ali ona moţe biti uzročnik većeg broja
bolesti i stanja koja variraju od gotovo beznačajnih do onih koja ugroţavaju ţivot. Stupanj infekcije varira od
apscesa oko šava do septičnog flebitisa, kroničnog osteomijelitisa, pneumonije, meningitisa, endokarditisa i sepse.

Meticilin je semisintetski penicilin koji se koristi u laboratoriji za prepoznavanje rezistencije premda se on više ne
koristi u kliničkoj praksi. Njemu slični lijekovi koji se koriste u terapiji su flukloksacilin i dikloksacilin.
• Multi-rezistentni – ovo su obično nozokomijalni sojevi MRSA-e koji su najčešće rezistentni na više
antibiotika, a ne samo meticilin i penicilin.
• Non multi-rezistentni – ovo su obično sojevi MRSA-e koji se akviriraju u zajednici i oni su najčešće
rezistentni samo na meticilin i penicilin (sa malim postotkom ovih sojeva koji su takoĎer rezistentni na
eritromicin i ciprofloksacin).

VRE: Vankomicin rezistentni Enterokok

Enterokok je gram pozitivni mikroorganizam koji normalno kolonizira donji dio gastrointestinalnog trakta i
genitalni trakt zdravih osoba. Enterokok je takoĎer poznat kao Streptokok Grupe D. Ovaj mikroorganizam u
odreĎenim okolnostima moţe biti patogen i uzrokovati urinarne infekcije, infekcije rane, septicemiju i
endokarditis.

Vankomicin je snaţni antibiotik koji se koristi u bolnicama kao glavni lijek za rezistentne stafilokokne infekcije
(MRSA).

Vankomicin rezistentni enterokok je soj enterokoka koji je razvio rezistenciju na vankomicin i mnoge druge često
upotrebljavane antibiotike.

Vaţno je razlikovati 'infekciju' uzrokovanu mikroorganizmom i 'kolonizaciju' sa tim mikroorganizmom. Bolesnik

moţe biti koloniziran mikroorganizmom i biti bez ikakvih znakova i simptoma infekcije koju taj mikroorganizam
uzrokuje. Tako mikrobiološki nalazi samo indiciraju prisutnost MRSA-e; VRE ili bilo kojeg drugog
mikroorganizma, što ne mora nuţno značiti da bolesnik ima infekciju uzrokovanu tim mikroorganizmom.

Klasifikacija
Prisustvo infekcije (infekcije rane, urinarne infekcije, pneumonije itd) mora biti dokumentirano i kodirano u
skladu sa ACS 0002 Dodatne dijagnoze prije pripisivanja dodatnih dijagnoza za mikroorganizam ili stanje koje je
kodirano kao posljedica mikroorganizma. Ako je kliničar dokumentirao da je mikroorganizam koji je uzročnik
infekcije rezistentan na antibiotik, onda se takoĎer mora pripisati i odgovarajući kod iz kategorije Z06.-
Bakterijski uzročnici koji su rezistentni na antibiotike.

Pripišite kod iz kategorije Z06.- Bakterijski uzročnici rezistentni na antibiotike kao dodatni kod da identificirate
antibiotik na koji je bakterijski uzročnik rezistentan.

Z06.- se nikada ne smije pripisati kao kod vodeće dijagnoze.

MRSA – Multi-rezistentne MRSA infekcije imale bi kodove pripisane na način koji slijedi:
• Kod za infekciju
• B95.6 Staphylococcus aureus kao uzrok bolesti koje su klasificirane u drugim poglavljima (ako organizam već
nije uključen u kod infekcije)
• Z06.8 Uzročnik rezistentan na više antibiotika

VRE – Infekcija rezistentna na vankomicin bila bi kodirana na slijedeći način:

• Kod za infekciju
• B95.2 Streptokok, grupa D, kao uzrok bolesti koje su klasificirane u drugim poglavljima (ako organizam već
nije uključen u kod infekcije)
• Z06.41 Vankomicin rezistentni uzročnik4

4
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Certain Infectious and Parasitic Diseases.
2 NEOPLAZME

0236 ŠIFRIRANJE I REDOSLIJED PISANJA NEOPLAZMI CMC (ISKLJUĈUJE JEDNODNEVNU

HEMOTERAPIJU/RADIOTERAPIJU)
Redoslijed pisanja šifre primarnog ili sekundarnog maligniteta ovisi o tretmanu tokom svake epizode. Izbor
glavne dijagnoze treba biti u skladu sa ACS 0001 Glavna dijagnoza.

Primarni maligniteta trebalo bi šifrirati kao trenutno stanje ako je epizoda zbrinjavanja radi:

• dijagnoze ili liječenja primarnog maligniteta, u bilo kojem od navedenih slučajeva:

– inicijalna dijagnoza primarnog maligniteta
– liječenje komplikacija maligniteta
– operativni zahvat radi odstranjivanja maligniteta
– medicinska njega vezana za maligniteta, uključujući i palijativnu njegu (vidi i ACS 0224 Palijativna njega)
– rekurencija primarnog maligniteta koji je prethodno eradiciran sa istog organa ili tkiva

• dijagnoze ili liječenja sekundarnog maligniteta, bez obzira na to kada je/je li primarno sijelo prethodno
resecirano. Za primarno sijelo se, ako je poznato, piše dodatna dijagnoza, ili C80 Maligna neoplazma bez
specifikacije sijela ako primarno sijelo nije poznato.

• liječenje usmjereno na zaustavljanje progresije karcinoma, kao što je:

– hemoterapija ili radioterapija (vidi i ACS 0044 Hemoterapija i ACS 0229 Radioterapija)
– naknadni prijemi radi šire ekscizije (čak i kada patohistološki nema vidljivog rezidualnog maligniteta)
– hirurško liječenje u stadijima zbog profilaktičkog odstranjivanja srodnog organa

• liječenje drugog nemalignog stanja, kada je maligniteta komorbiditet koji utiče na epizodu zbrinjavanja prema
ACS 0002 Dodatne dijagnoze.

• odobrenje stomatologa prije radioterapije. Malignitet ili komplikacija će se šifrirati kao glavna dijagnoza.

Ako je epizoda zbog kontrole i naknadne njege, malignitet se moţe šifrirati kao trenutno ili kao prošlo stanje,
ovisno o okolnostima oko epizode njege. (Vidi i ACS 1204 Plastična hirurgija, ACS 2112 Lična anamneza, i
ACS 2113 Kontrolni pregled kod specifičnih poremećaja.)

Kod multiplih sijela maligniteta, pisati šifru za svako sijelo kako bi se prikazala teţina stanja.

0214 INTRAGAM
Intragam je administriranje gama globulina koji se koristi kod pacijenata sa nedostatkom antitijela. Glavna
dijagnoza moţe biti hipogamaglobulinemija (D80.- Imunodeficijencija sa predominantnim defektima antitijela),
ali ako nije, treba pisati dokumentovanu glavnu dijagnozu. Pored toga treba pisati i jednu od šifri za procedure:

Za injekciju gama globulina pisati šifru iz bloka [1920] Administriranje farmakoterapije sa ekstenzijom -05.

Za infuziju gama globulina pisati 13706-05 [1893] Transfuzija gama globulina.

0218 KARCINOMATOZNI LIMFANGITIS

Kada o prirodi ovog maligniteta nema dodatnih informacija, pisati C78.0 Sekundarna maligna neoplazma pluća
(glavna) plus C80 Maligna neoplazma bez specifikacije sijela.
0219 MASTEKTOMIJA RADI MALIGNITETA OTKRIVENOG BIOPSIJOM
Kada biopsija dojke pokaţe maligniteta, ali se u uzorku koji je dobiven mastektomijom ne naĎu maligne ćelije,
pisati originalnu dijagnozu koju je pokazala biopsija.

0222 LIMFOM
Ekstranodalna sijela
Limfomi su sistemska oboljenja koja ne metastaziraju na isti način kao solidni tumori. Limfom, bez obzira na broj
zahvaćenih lokacija, ne smatra se metastatskim i treba ga šifrirati prema kategorijama C81–C85 . Limfomi ne
moraju nastati u limfnim čvorovima. Mogu poticati iz bilo kojeg limfnog tkiva u organizmu, I ne moraju biti
ograničeni na limfne čvorove ili ţlijezde. Limfomi koji se navode kao ‗ekstranodalni‘ ili sijela koje nije limfna
ţlijezda (npr. ţeludac) pišu se prema odgovarajućim kategorijama C81–C85.

Ne pisati šifru:
C77 Sekundarna i nespecificirana maligna neoplazmi limfnih čvorova
C78.8 Sekundarna maligna neoplazma drugih i nespecificiranih probavnih organa
C79.5 Sekundarna maligna neoplazma kosti i koštane srţi
za limfome.

Limfomi vremenom mogu mijenjati morfologiju od niţeg ka višem stepenu. Stoga, kod pisanja šifre za
morfologiju limfoma treba upotrijebiti posljednje rezultate biopsije.

0224 PALIJATIVNA NJEGA

Definicija
Palijativna njega je njega čija je klinička namjera ili cilj liječenja, primarno kvalitet ţivota za pacijenta sa
aktivnom, progresivnom bolesti, sa malim ili nikakvim izgledom za izlječenje. Obično se očituje
interdisciplinarnom procjenom i/ili zadovoljavanjem fizičkih, fizioloških, emocionalnih I duhovnih potreba
pacijenta; te pruţanju podrške u tuzi i bolnom gubitku pacijentu i njegovim njegovateljima/porodici. Uključuje
njegu koja se pruţa:

• jedinici za palijativnu njegu; ili

• kroz odreĎeni program palijativne njege; ili
• u okviru kliničkog tretmana od strane ljekara za palijativnu njegu ili, prema mišljenju ordinirajućeg ljekara,
kada je glavna klinička namjera palijacija.
(Nacionalni komitet za podatke u zdravstvu (2003), Rječnik nacionalnih zdravstvenih podataka, Verzija 12,
AIHW).

Usluge koje pruţa specijalista za palijativnu njegu uključuju:

• kliničke konzultacije/njegu
• ličnu njegu
• duhovnu/emocionalnu podršku/savjetovanje
• kućnu njegu/podršku
• edukaciju
• voĎenje slučaja/koordinacija njege

Klasifikacija
Glavna dijagnoza
Z51.5 Palijativna njega se nikada ne treba pisati kao glavna dijagnoza.
 Šifru za glavnu dijagnozu treba pisati tako da reflektira dijagnozu čije je rezultat relativno skraćena ţivotna
prognoza. Na primjer, pacijentu čija je osnovna bolest HIV/AIDS a boluje od Kaposievog sarkoma ili srodnog
maligniteta, HIV/AIDS treba pisati kao glavnu dijagnozu.

Z51.5 Palijativna njega trebala bi se pisati (kao šifra za dodatnu dijagnozu) samo kada njega koja se pruţa
pacijentu zadovolji gornju definiciju.

Intervencije treba šifrirati odgovarajućim šiframa.

0229 RADIOTERAPIJA
Kod pacijenata hospitaliziranih više dana (npr. Pacijenti odvojeni slijedeći dan nakon prijema) zbog radioterapije
malignog stanja, maligno stanje se treba pisati po redoslijedu kao glavna dijagnoza, a šifra odgovarajuće
radiološke onkološke procedure treba biti iz blokova [1786] do [1799] Radijacijske onkološke procedure. U
slučaju prijema na jednodnevnu radioterapiju (prijem i otpust istog dana), Z51.0 Radioterapijska sesija bi bila
glavna dijagnoza , a nakon nje idu šifre za malignitet i proceduru.

0233 MORFOLOGIJA
Prva četiri karaktera predstavljaju histološki tip neoplazme, a peti karakter indicira njeno ponašanje. Kod pisanja
šifara za morfologiju, uvjerite se da su shvaćene napomene za pojašnjenja date na početku dodatka 'Morfologija
neoplazmi' (Tabularna lista, Appendix A) .

Dodjeljivanje šifara za morfologiju je odluka koju donosi svaka zemlja/teritorija. Klinički šifranti, stoga, moraju
slijediti politiku svoje zemlje/teritorije.

Uočiti slijedeće bitne tačke:

1. Šifra za morfologiju uvijek se piše odmah nakon šifre neoplazme na koju se odnosi:
C00–D48 Neoplazme
D76.0 Histiocizoza Langerhansovih ćelija, NEC
L41.2 Limfomatoidna papuloza
O01.0 Klasična hidatidozna mola
O01.1 Inkompletna i parcijalna hidatidozna mola
O01.9 Hidatidozna mola, nespecificirana
Q85.0 Neurofibromatoza (ne-maligna)

2. Šifra za morfologiju se nikada ne smije pojaviti kao šifra za glavnu dijagnozu.

3. Ponašanje neoplazme prikazuje se zadnjim brojem šifre za morfologiju. Potrebno je zapaziti da se šifra
ponašanja moţe mijenjati u ovisnosti o opisu neoplazme u istoriji bolesti. Na primjer, 'superficijalni
neinvazivni adenokarcinom' treba šifrirati sa M8143/2 , a ne sa M8143/3 jer, iako se superficijalno širenje
adenokarcinoma obično klasificira ka 'maligan, primarno sijelo' (/3), opis 'neinvazivan' mijenja ponašanje na /2
(karcinom in situ).

Sve šifre za morfologiju koje se spominju u ovom dokumentu izdvojene su iz MKB-O, treće izdanje.

Ako morfološka dijagnoza sadrţi dva histološka pojma koji imaju različite M šifre, odabrati najveći broj pošto je
on obično više specifičan.

PRIMJER 1:
Epidermoidni karcinom tranzitornih ćelija
Karcinom tranzitrornih ćekija NS šifrira se sa M8120/3
Epidermoidni karcinom NS se šifrira sa M8070/3
 U takvom slučaju treba upotrebljavati najveću numeričku vrijednost (M8120/3)

0234 GRANIĈNA SIJELA

Primarno sijelo poznato
Ako se neoplazma širi iz poznatog primarnog sijela na susjedni organ ili sijelo (npr. debelo crijevo na bešiku,
jejunum ili ileum) šifrirati samo primarno sijelo. Širenje na susjedno sijelo nije primarno sijelo ali ni sekundarno
nastalo na tom sijelu, te se ne šifrira.

Primarno sijelo nije poznato

Primarni malignitet koji prelazi granice dvije ili više sub-kategorija, a čije se mjesto porijekla ne moţe odrediti,
klasificira se u većini slučajeva kao potkategorija '8' po četvrtom broju.

Za odreĎene maligne neoplazme čije se mjesto porijekla ne moţe odrediti, a čija navedena sijela preklapaju dvije
ili više kategorija po tri karaktera MKB-10-AM predviĎa slijedeće šifre.

C02.8 Preklapajuća lezija jezika

C08.8 Preklapajuća lezija velikih pljuvačnih ţlijezda
C14.8 Preklapajuća lezija usne, usne šupljine i ţdrijela
C21.8 Preklapajuća lezija rektuma, anusa i analnog kanala
C24.8 Preklapajuća lezija bilijarnog trakta
C26.8 Preklapajuća lezija probavnog sistema
C39.8 Preklapajuća lezija respiratornih i intratorakalnih organa
C41.8 Preklapajuća lezija kosti i zglobne hrskavice
C49.8 Preklapajuća lezija vezivnog i mekog tkiva
C57.8 Preklapajuća lezija ţenskih genitalnih organa
C68.8 Preklapajuća lezija mokraćnih organa
C72.8 Preklapajuća lezija mozga i drugih dijelova centralnog nervnog sistema

NeodreĊeno sijelo
Maligna neoplazma graničnih sijela (preklapajućih granica), koja nije klasificirana na drugom mjestu, a čije se
mjesto porijekla ne moţe utvrditi pripisuje se kategoriji C76.- Maligna neoplazma drugog i slabo definiranog
sijela.

Napomena: Upotreba ove kategorije je opravdana samo u slučajevima kade informacije vezane za prirodu
neoplazme nisu specifične (npr. maligna neoplazma grudnog koša).

0237 PONOVNA POJAVA MALIGNITETA (REKURENCIJA)

Ako se malignitet koji prethodno eradiciran ponovo pojavi, pisati šifru za izvorno primarno sijelo koristeći
odgovarajuću šifru iz C00–C75. Šifrirati i svako pomenuto sekundarno sijelo.

PRIMJER 1:
Pacijent kod kojeg je 1996 zbog karcinoma uraĎena kolektomija sigme, dolazi radi rekurencije na rektumu.
Šifre: C18.7 Maligna neoplazma sigmoidnog kolona M8010/3 Karcinom NS

Ako je u istoriji navedena 'rekurencija na oţiljku od mastektomije' bez daljnje kvalifikacije, treba je šifrirati sa
C79.2 Sekundarna maligna neoplazma koţe.

0239 METASTAZE
 Izjave kao što je 'metastatski karcinom jajnika' or 'metastatski karcinom kosti', trebalo bi preispitati sa kliničarem
da bi se odredilo da li je navedeno sijelo primarno ili metastaza.

Pridjev 'metastatski' se šaroliko koristi, nekad označava sekundarne depozite primarne lezije na drugom mjestu, a
nekad primarne koji metastaziraju. Nema arbitraţnog pravila koje bi ovaj problem moglo riješiti na
zadovoljavajući način. Stoga, šifrant mora dobro preispitati istoriju bolesti i po potrebi konzultirati kliničara radi
pojašnjenja.

Neoplazma opisana kao 'metastaska iz' sijela treba se interpretirati kao primarna za to sijelo. TakoĎe pisati i
odgovarajuću šifru za sekundarnu neoplazmu.

PRIMJER 1:
Karcinom aksilarnih limfnih čvorova i pluća, metastatski iz dojke.
Dojkat = primarno sijelo; čvorovi i pluća = sekundarna sijela.

Neoplazma opisana kao 'metastaska u' sijelo treba se interpretirati kao sekundarna za to sijelo. TakoĎe pisati i
odgovarajuću šifru za primarnu neoplazmu.

PREIMJER 2:
Karcinom dojke, metastatski u mozak.
Dojka = primarno sijelo; mozak = sekundarno sijelo.

Ako su u dijagnozi navedena dva ili više sijela i sva su opisana kao metastatska, nijedno kao primarno, šifrirati sa
'primarno sijelo nije poznato' i šifrirati navedena sijela kao sekundarne neoplazme tih sijela.

0241 MALIGNITET USNE

Za šifriranje maligniteta usne na raspolaganju su dvije serije šifara, C00.- Maligna neoplazma usne i C44.0
Maligna neoplazma koţe usne.

Šifru C44.0 Maligna neoplazma koţe usne koristiti za maligne lezije koje se javljaju na kosmatom dijelu koţe
izmeĎu ruba gornje usne i nosa (filtrum) ili na kosmatom dijelu koţe izmeĎu ruba donje usne i mentolabijalnog
sulkusa. Većina uobičajenih BCC i SCC javljaju se izvan granice usne i stoga ih treba šifrirati sa C44.0 Maligna
neoplazma koţe usne.

Sve druge maligne lezije sa opisom sijela 'usna', treba piasti sa odgovarajućom šifrom iz C00.- Maligna
neoplazma usne.

0242 DISEMINIRANA KARCINOMATOZA

Šifru C80 Maligna neoplazma bez specificiranog sijela koristiti samo onda kada se malignitet opisuje kao
'diseminirana karcinomatoza' ili 'generalizirani malignitet' (ili nekim drugim sličnim terminom opisanim u listi
uključivanja za C80) a specifiĉna sijela nisu dokumentovana. U slučajevima kada su dokumentovana specifična
sekundarna sijela, njih treba šifrirati posebno, umjesto C80.

0245 REMISIJA KOD MALIGNIH IMUNOPROLIFERATIVNIH BOLESTI I LEUKEMIJE

CMC
Ovaj standard je dat kako bi pomogao u odreĎivanju kada pisati peti karakter 'u remisiji' i 'bez pominjanja
remisije' za kategorije C88 Maligne imunoproliferativne bolesti, C90 Multipli mijelom i maligne neoplazme
plazma ćelija i C91–C95 Leukemija. Pored toga daje upute za razlikovanje koncepata 'u remisiji' i 'u anamnezi'
vezano za ova stanja. Definitivno izlječenje i, shodno tome, pisanje šifre 'u anamnezi', moţe značajno varirati od
 bolesti do bolesti, i samo se moţe primijeniti retrospektivno. Diferenciranje se, stoga, nakon kliničke konzultacije,
radi na osnovu kontinuiranog liječenja maligniteta, a ne odreĎenog vremenskog okvira.

Definicija
Kompletna remisija – nema potvrĎenih znakova ili simptoma maligniteta.
Parcijalna remisija – redukcija znakova ili simptoma tumora za > 50% , ali i dalje postoji dokaz aktivne bolesti.

Kada je dokumentacija nekompletna, a jedina informacija je 'u remisiji', savjetuje se potraţiti dodatno
pojašnjenje od kliniĉara.

Klasifikacija
Ovaj standard se odnosi samo na slijedeće kategorije:

C88.- Maligne imunoproliferativne bolesti

C90.- Multipli mijelom i maligne neoplazme plazma ćelija
C91.- Limfoidna leukemija
C92.- Mijeloidna leukemija
C93.- Monocitna leukemija
C94.- Druge leukemije specificiranog ćelijskog tipa
C95.- Leukemija nespecificiranog ćelijskog tipa

Sa petim karakterom:

0 bez pominjanja remisije (uključujući parcijalnu remisiju)

1 u remisiji (kompletna remisija)

Bez pominjanja remisije ('0')

Peti karakter 0 (bez pominjanja remisije) treba pisati kada:

• je to prvo pojavljivanje i dijagnoza bolesti, ili

• je iz dokumentacije jasno da čak i ako je došlo do redukcije, aktivna bolest i dalje postoji.

U remisiji ('1')
Peti karakter 1 (u remisiji) treba pisati kada:

• kliničar dokumentuje 'u remisiji' bez dodatnih informacija o stadiju ili anamnezi, a nije moguće posavjetovati
se sa kliničarom, ili
• je pacijent i dalje pod terapijom radi inaktivnog maligniteta ili zbog neţeljenih efekata terapije (npr. hirurške
intervencije, hemoterapije, drugog medikamentoznog tretmana, itd)
I

• kada je iz dokumentacije jasno da se radi o kompletnoj remisiji (nema znakova ili simptoma maligniteta).

Z85 Pozitivna liĉna anamneza maligne neoplazme

U slučajevima kada je evidentirana kompletna remisija i nema potvrde da je pacijent pod terapijom zbog
maligniteta ili neţeljenih efekata terapije, ako je to relevantno za trenutnu epizodu zbrinjavanja piše se 'lična
anamneza maligniteta' (prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze). Moguće šifre za 'ličnu anamnezu maligniteta' su:

Z85.6 Lična anamneza leukemije

Z85.7 Lična anamneza drugih malignih neoplazmi limfnog, hematopoetskog i srodnih tkiva

0246 FAMILIJARNA ADENOMATOZNA POLIPOZA

 Definicija
Familijarna adenomatozna polipoza (FAP) uzrokovana je mutacijom gena koji se naziva APC gen. Svako ima
ovaj APC gen, ali osobe koje imaju FAP nose izmijenjen ili mutiran gen. Jednom kada doĎe do promjene gena, on
se kao takav moţe prenijeti sa roditelja na dijete (nasljedni). FAB moţe početi već u dobi od 10 godina kada se u
kolonu razvijaju hiljade potencijalno karcinomatoznih polipa. Više od 90% osoba sa FAP-om oboljeti će od raka
kolona do pedesete godine ţivota.

Klasifikacija
D12.6 Benigna neoplazma kolona, nespecificirana
M8220/0 Adenomatozna polipoza kolona
Z83.7 Porodična anamneza bolesti probavnog sistema
ILI
Z80.0 Porodična anamneza maligne neoplazme probavnih organa

Ako pacijent sa adenomatoznom polipozom oboli od adenokarcinoma kolona, odgovarajuća šifra za morfologiju
je M8220/3 Adenokarcinom kod adenomatozne polipoze kolona.

Osobe sa rizikom za FAP na osnovu porodične anamneze bolesti treba pregledati u redovnim vremenskim
intervalima (vidi ACS 2111 Skrining za specifične poremećaje).

0247 HEREDITARNI NE-POLIPOZNI KARCINOM KOLONA

Definicija
Hereditarni ne-polipozni karcinom debelog kolona (HNPCC) uzrokovan je mutacijom gena, slično kao kod
familijarne adenomatozne polipoze (FAP). Termin 'ne-polipozni' koristi se kako bi se ovo stanje razlikovalo od
FAP-a. HNPCC je odgovoran za pribliţno 1–5% od svih tipova karcinoma crijeva. Osoba koja naslijedi ovaj
mutirani gen ima pribliţno 80% šanse da oboli od raka crijeva.

Klasifikacija
Ako je dokumentovan hereditarni ne-polipozni karcinom kolona (HNPCC), pisati slijedeće šifre:

C18.- Maligna neoplazma kolona

Z80.0 Porodična anamneza maligne neoplazme probavnih organa

Osobe sa rizikom za HNPCC na osnovu porodične anamneze bolesti treba pregledati u redovnim vremenskim
intervalima (vidi ACS 2111 Skrining za specifične poremećaje).5

5
Izdvojeno iz NCCH eBook, Jul 2006, Neoplazme.
3. BOLESTI KRVI I KRVOTVORNIH ORGANA I ODREĐENI POREMEĆAJI KOJI
UKLJUĈUJU IMUNOLOŠKE MEHANIZME

0301 UZIMANJE I TRANSPLANTACIJA MATIĈNIH STANICA CMC CMC

Definicija
Matiĉne stanice

Koštana srţ je izvor svih krvnih stanica uključujući eritrocite, leukocite i trombocite. Koštana srţ proizvodi
nezrele, nediferencirane stanice koje se zovu ‗matične stanice'. Ove stanice još nisu odreĎene za diferenciranje u
specifični tip krvnih stanica. U ovom je stupnju razvoja matična stanica fleksibilna i ima potencijal da stvori bilo
koju vrstu zrelih krvnih stanica.

Uzimanje matiĉnih stanica

Uzimanje matičnih stanica uključuje njihovo odstranjenje ili iz koštane moţdine ili iz periferne krvi (uključujući
krv iz pupkovine). Matične stanice iz periferne krvi skupljaju se pomoću afereze u kojoj se matične stanice
izdvajaju iz krvi i zadrţavaju. Koštan srţ se dobiva višestrukim aspiracijama grebene ilijačne kosti.

Matične stanice mogu se uzimati od:

• Od bolesnika sa poznatom bolešću kao što je malignitet, za terapijsku reinfuziju u kasnijim stadijima bolesti
(autologna donacija) ili
• Od zdravog donora za infuziju drugoj osobi (alogena donacija) ili
• Iz pupkovine fetusa ili njegove placente (alogena donacija).

Afereza (što znači 'oduzimanje') je proces kod kojeg se krv privremeno odstrani iz tijela, a naprava koja se zove
separator krvnih stanica koristi centrifugalnu silu da odvoji i prikupi ţeljenu komponentu krvi. Ostatak krvi se
nakon toga reinfundira u donora.

Transplantacija matiĉnih stanica

Transplantacija matičnih stanica moţe se postići korištenjem matičnih stanica koje su dobivene ili iz koštane srţi
ili iz periferne krvi. Transplantacija matičnih stanica moţe se izvoditi kod bolesnika koji boluju od bolesti koje
uključuju leukemiju, multipli mijelom, neuroblastomi, Ewingov sarkom gdje standardna terapija nije dovela do
izlječenja. Postoji cijeli niz drugih malignih i nemalignih poremećaja uključujući aplastičnu anemiju, talasemiju
major i autoimune poremećaje koji se takoĎer mogu liječiti transplantacijom matičnih stanica.

Za vrijeme faze transplantacije bolesnik prima visoke doze kemoterapije sa ili bez radijacije, u skladu sa
utvrĎenim protokolom. Po završetku kemoterapije i/ili radijacije, prethodno prikupljene matične stanice se putem
infuzije transplantiraju u bolesnika.

Za vrijeme autologne transplantacije matičnih stanica, krioprezervirane matične stanice se prvo otapaju (obično u
vodenoj kupelji) i potom brzo reinfundiraju u bolesnika. Kod alogene transplantacije , matične stanice se
infundiraju nakon svjeţeg prikupljanja ili nakon otapanja krioprezerviranih matičnih stanica, ili ponekad nakon
manipulacije u kojoj se otklanjanju eritrociti ili plazma u slučaju nepodudarnosti krvnih grupa.

Klasifikacija
Uzimanje matiĉnih stanica aferezom
Jednodnevne epizode njege (tj prijem i separacija u toku istog dana), kada je bolesnik hospitaliziran specifično
zbog afereze matičnih stanica, trebaju imati vodeću dijagnozu Z51.81 Afereza.

Višednevne epizode njege (tj separacija na dan koji nije dan prijema) u toku koje se vršila afereza matičnih stanica,
trebaju imati kod vodeće dijagnoze stanja koje je zahtijevalo liječenje. Pripisivanje koda Z51.81 Afereza kao koda
dodatne dijagnoze nije potrebno.

Odgovarajući kod(ovi) procedura trebaju biti pripisani iz bloka [1892] Afereza.

Uzimanje matiĉnih stanica iz koštane srţi

Jednodnevne epizode njege (tj prijem i separacija u toku istog dana), kada je bolesnik hospitaliziran specifično
zbog aspiracije koštane srţi i uzimanja matičnih stanica, Z52.3 Donor koštane srţi.

Višednevne epizode njege (tj separacija na dan koji nije dan prijema), u toku koje se vršila aspiracija koštane srţi i
uzimanja matičnih stanica, trebaju imati kod vodeće dijagnoze stanja koje je zahtijevalo liječenje. Pripisivanje
koda Z52.3 Donor koštane srţi. kao koda dodatne dijagnoze nije potrebno.

13700-00 [801] Uzimanje koštane srţi za transplantaciju treba biti pripisano kao kod procedure.

Transplantacija

Sloţenost transplantacije koštane srţi povezena je sa tipom donora. Kodovi procedura za različite tipove donora
su slijedeći:

Tip donora Kod procedure

Bolesnik (autologna)
13706-07 [802] Autologna transplantacija koštane srţi ili matičnih stanica bez in
vitro procesuiranja
ILI
13706-08 [802] Autologna transplantacija koštane srţi ili matičnih stanica sa in
vitro procesuiranim

Podudarna porodica
13706-00 [802] Alogena transplantacija koštane srţi ili matičnih stanica
podudarni srodnički donor, bez in vitro procesuiranja
ILI
13706-06 [802] Alogena transplantacija koštane srţi ili matičnih stanica
podudarni srodnički donor, sa in vitro procesuiranim

Singenična (identični
blizanac)
13706-00 [802] Alogena transplantacija koštane srţi ili matičnih stanica
podudarni srodnički donor, bez in vitro procesuiranja
ILI
13706-06 [802] Alogena transplantacija koštane srţi ili matičnih stanica
podudarni srodnički donor, sa in vitro procesuiranim

Nepodudarna porodica
13706-09 [802] Alogena transplantacija koštane srţi ili matičnih stanica,drugi
donor, bez in vitro procesuiranja
ILI
13706-10 [802] Alogena transplantacija koštane srţi ili matičnih stanica,drugi
donor,, sa in vitro procesuiranim

Podudarna ne u srodstvu
13706-09 [802] Alogena transplantacija koštane srţi ili matičnih stanica,drugi
donor, bez in vitro procesuiranja
ILI
13706-10 [802] Alogena transplantacija koštane srţi ili matičnih stanica,drugi
donor, sa in vitro procesuiranim
 Ako je bolesnik u toku faze transplantacije primao kemoterapiju i/ili radijaciju, treba pripisati dodatne kodove za
ove procedure.

0302 TRANSFUZIJE KRVI

Transfuzija krvi i infuzija krvnih derivata trebaju biti kodirane kad god se izvode. Višestruke transfuzije istog
krvnog derivata u toku iste epizode liječenja se trebaju odraţavati u samo jednom kodu za procedure. Ako se u
toku jedne epizode njege vrši transfuzija više od jednog krvnog derivata, potrebno je pripisati odgovarajuće
kodove za ove derivate.

PRIMJER 1:
Bolesnik je primio transfuziju pakiranih krvnih stanica tri puta u toku jedne epizode njege.
Pripišite: 13706-02 [1893] Transfuzija pakiranih krvnih stanica samo jednom

PRIMJER 2:
Bolesnik je primio transfuziju pakiranih krvnih stanica i gama globulina u toku jedne epizode njege.
Pripišite: 13706-02 [1893] Transfuzija pakiranih krvnih stanica i
13706-05 [1893] Transfuzija gama globulina

0303 ABNORMALNI PROFIL KOAGULACIJE CMC

Bolesnici koji uzimaju antikoagulante često zahtijevaju hospitalizaciju zbog preoperativne ili postoperativne
stabilizacije antikoagulantne terapije (varfarina). Slično tome, kada antikoagulanti ne kontroliraju stanje dovoljno
dobro ili kada je potrebno podešavanje koncentracije antikoagulanata, moţe biti potrebna hospitalizacija.

Klasifikacija

U slučajevima kada su bolesnici hospitalizirani zbog stabilizacije nivoa antikoagulanata (npr varfarina, clexana,
heparina ili fragmina) prije kirurškog zahvata, ili ako je bolesnikova kirurška hospitalizacija produţena zbog
potrebe za stabilizacijom nivoa antikoagulanata, pripišite Z92.1 Lična historija o dugotrajnom (aktualnom)
uzimanju antikoagulanata kao dodatni kod. Abnormalni koagulacijski profil je takoĎer poznat kao nestabilan INR,
hipervarfarinizacija, nedovoljna varfarinizacija, prolongirano vrijeme krvarenja, abnormalno vrijeme krvarenja,
itd. U slučajevima kada je bolesnik primljen i liječen zbog:
 nestabilan INR
 hipervarfarinizacija
 prolongirano vrijeme krvarenja
 abnormalno vrijeme krvarenja

pripišite D68.3 Hemoragijski poremećaj uzrokovan cirkulirajućim antikoagulantima.

Kada je bolesnik primljen na liječenje zbog nedovoljne varfarinizacije, pripišite kod D68.8 Drugi specifični
defekti koagulacije.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Bolesnik na dugotrajnoj terapiji antikoagulantima, hospitaliziran je jedan dan prije TURP
(transuretralne resekcije prostate) zbog heparinizacije.
Kod: Z92.1 Lična historija o dugotrajnom (aktualnom) uzimanju antikoagulanata (kao dodatni
kod)
 PRIMJER 2: (VIDJETI TAKOĐER ACS 1902 NEŢELJENI EFEKTI LIJEKOVA )
Dijagnoza: Bolesnik je na terapiji varfarinom zbog fibrilacije atrija, primljen zbog toksičnosti varfarina koja je
dovela do epistakse.
Kodovi: D68.3 Hemoragijski poremećaj uzrokovan cirkulirajućim antikoagulantima
R04.0 Epistaksa
Y44.2 Neţeljeni efekti antikoagulanata u terapijskoj upotrebi

Odgovarajući kod mjesta dogaĎaja (Y92.-).

PRIMJER 3: (VIDJETI TAKOĐER ACS 1901 TROVANJE)

Dijagnoza: Stariji gospodin primljen je zbog toga što je uzeo preveliku dozu varfarina što je dovelo do
hiperverfarinizacije.
Kodovi: T45.5 Trovanje antikoagulantima
D68.3 Hemoragijski poremećaj uzrokovan cirkulirajućim antikoagulantima
X44 Akcidentalno trovanje zbog izloţenosti drugim i nespecificiranim lijekovima,
medikamentima i biološkim supstancama

Odgovarajući kod mjesta dogaĎaja (Y92.-) i aktivnosti (U73.-).

PRIMJER 4:
Dijagnoza: Bolesnik sa historijom DVT (duboke venske tromboze), liječen je varfarinom u protekle dvije
godine i primljen je zbog CABG 8koronarnog arterijskog bajpasa). Otpust je odgoĎen zbog potrebe
za stabilizacijom varfarina nakon kirurškog zahvata.

KODOVI: Z92.1 Lična historija o dugotrajnom (aktualnom) uzimanju antikoagulanata (kao dodatni
kod)

0304 PANCITOPENIJA

Definicija

Pancitopenija je opći termin za simultano smanjenje koncentracije hemoglobina (anemiju) sa smanjenjem broja
leukocita (leukocitopenija/neutropenija/leukopenija) i trombocita (trombocitopenija).

Pancitopeniju moţe uzrokovati veći broj poremećaja, uključujući:

 neţeljeni efekti lijekova (posebno kemoterapijskih supstanci)

 aplastična anemija
 infiltracija ili zamjena koštane srţi (npr mijelodisplazija, mijelom, sekundarni karcinom, mijelofibroza,
ponekad akutna leukemija)
 bruceloza
 Fanconijeva anemija
 nedostatak folata
 paroksizmalna nokturnalna hemoglobinurija
 trudnoća
 sarkoidoza
 teška infekcija ili sepsa
 poremećaji slezene (npr hipersplenizam)
 sistemski lupus eritematodes
  nedostatak vitamina B12
(Kumar, P and Clark, M (2002), Clinical Medicine, Fifth Ed, W.B. Saunders, Sydney.)

Klasifikacija

Tamo gdje je dokumentirana pancitopenija bez daljnje specifikacije, pripišite kod D61.9 Aplastična anemija,
nespecificirano. Ovaj općeniti kod se moţe pripisati samo onda kada je dokumentirana 'pancitopenija' bez
spominjanja specifičnih krvnih abnormalnosti (anemija, neutropenija i trombocitopenija).

Pokušajte dobiti pojašnjenje kliničara za specifične krvne abnormalnosti (anemija, neutropenija i trombocitopenija)
i pripišite kodove za ova stanje radije od pripisivanja općenitog koda za pancitopeniju. 6

6
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Diseases of the Blood.
4 ENDOKRINE, NUTRICIONE I METABOLIĈKE BOLESTI

0401 DIJABETES MELITUS I POREMEĆAJ REGULACIJE GLUKOZE CMC CMC

CMC

POREMEĆENA REGULACIJA GLUKOZE (IGR)

Poremećaj tolerancije glukoze (IGT) i poremećaj glikemije natašte (IFG) označavaju abnormalna metabolička
stanja izmeĎu, odnosno u prelazu od normalne homeostaze glukoze i dijabetesa, a mogu ostati statična ili (što je
rjeĎe) vratiti se na normalu. Pored povećane vjerovatnoće za progresiju u dijabetes, pacijenti sa IGR (a posebno sa
IGT) skloni su većim kardiovaskularnim komplikacijama, jednako kao i oni sa dijabetesom.

IGT definira nivo glukoze u venskoj plazmi natašte ispod 6.9 mmol/L sa nivoom glukoze 2-sata poslije
opterećenja izmeĎu 7.8–11.0 mmol/L, dok je kod IFG nivo glukoze u venskoj plazmi natašte izmeĎu 6.1–6.9
mmol/L.

DIJABETES MELITUS
Revidirana klasifikacija dijabetes melitusa prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO, 1999) pokušava
kategorizirati dijabetes prema etiologiji i/ili patogenezi. U ovoj revidiranoj klasifikaciji, liječenje inzulinom ne
odreĎuje tip dijabetesa, i ne smatra se de-facto dokazom inzulinske ovisnosti.

Svaki oblik dijabetesa ima posebne karakteristike koje imaju implikacije na zbrinjavanje pacijenta.

Prema ovoj klasifikaciji kategorije dijabetes melitusa su slijedeće:

• Tip 1 dijabetesa
ranije nazivan inzulin ovisni dijabetes melitus (IDDM)
• Tip 2 dijabetesa
ranije nazivan inzulin ne-ovisni dijabetes melitus (NIDDM)
• Drugi specifiĉni oblici dijabetesa
(uključuje dijabetes uzrokovan drugim poremećajima)
• Gestacioni dijabetes
Ova kategorija je ograničena na ţene kod kojih je dijagnosticiran bilo koji stepen intolerancije na
ugljikohidrate (glukozu) u toku ili nakon 24 nedelje gestacije.

Klasifikacija uključuje stanja (često nazivana ‗komplikacije‘) koja obično nastaju SA dijabetes melitusom ili IGR-
om. Ta stanja mogu biti, ili ne, direktne posljedice metaboličkog poremećaja. MeĎutim, prisustvo uzroka i
efektivnog odnosa ne utiče na dodjeljivanje šifre.

Opšti principi klasifikacije kod dijabetes melitusa su:

* Pored šifara za poremećaj regulacije glukoze i dijabetes iz E09 – E14, kada je potrebno da bi se u
potpunosti opisala kliniĉka dijagnoza pisati i šifre iz drugih poglavlja. Ove dodatne šifre treba pisati
NAKON šifara E09 – E14 .

* U kategorije ‘sa komplikacijom’ pod E10–E14 , mogu se svrstati samo stanja indeksirana pod ‘Dijabetes,
dijabetiĉni’

* SVE trenutne komplikacije dijabetesa treba šifrirati tako da taĉno reflektiraju teţinu svakog
pojedinaĉnog sluĉaja dijabetesa. To moţe iziskivati pisanje više šifara.

* Kada nije naveden oblik dijabetesa, posebno kod pacijenata mlaĊih od 40 godina, prije pisanja šifre E14.-
Nespecificirani dijabetes melitus, potrebno je zatraţiti dodatna pojašnjenja od kliniĉara.
Tip 1 dijabetesa
Tip 1 dijabetesa karakteriziran je autoimunom destrukcijom ćelija otočića koje proizvode inzulin, što vodi u
nedostatak inzulina i obično skoro potpuno ili potpuno odsustvo proizvodnje inzulina. Predominantni oblik
dijabetesa obično se javlja prije 30 godine starosti, ali moţe se javiti u bilo kojoj starosnoj dobi. Uistinu će većina
pacijenata sa dijabetesom Tipa 1 u zajednici biti stariji od 40. Manji broj pacijenata (poznati i kao ‗Tip 1b
dijabetesa‘) nemaju značajan nivo karakterističnih auto-antitijela. Pošto Tip 2 dijabetesa predstavlja 85% svih
slučajeva dijabetesa, Tip 1 je kod starijih osoba manje zastupljen.

KLASIFIKACIJA
Kada je uz Tip 1 dijabetesa dokumentovana neklasificirana ‗gojaznost‘ (E66.-), hipertenzija (I10) ili poremećaj
lipida (E78.-), pisati odgovarajuću šifru dijabetesa sa ovim stanjima kao dodatnom dijagnozom.

Mali, ali ipak značajan broj starijih pacijenata razvije Tip 1 dijabetesa postepenije nego što se to obično vidi kod
mlaĎih, a imaju i karakteristična auto-antitijela. Ova grupa se moţe označiti kao latetntni autoimuni dijabetes kod
odraslih LADA ili manje uobiĉajeno Tip 1.5 dijabetesa.

KLASIFIKACIJA
Klinička dijagnoza Tipa 1.5 dijabetesa sa pozitivnim auto-antitijelima (GAD/IA2) treba pisati kao E10.- Tip 1
dijabetes melitusa ili bez pozitivnih auto-antitijela E14.- Nespecificirani dijabetes melitus.

Pacijenti sa Tipom 1 dijabetesa su skloni ketozi i za preţivljavanje im je potrebna inzulinska terapija.

'Medeni mjesec'
Ubrzo nakon dijagnoze, pacijenti sa Tipom 1 dijabetesa mogu proći kroz period različite duţine trajanja (obično
kratak), kada je potreba za terapijom inzulinom kako bi se postigao prihvatljiv nivo glukoze u krvi značajno
smanjena. Uistinu, u nekim slučajevima inzulin čak nije ni potreban; ova faza privremene remisije često se naziva
‗medeni mjesec‘, ali to ne utiče na klasifikaciju dijabetesa kod tih osoba kao Tip 1.

Tip 2 dijabetesa
Tip 2 dijabetesa je heterogen sindrom koji je rezultanta različitih doprinosa rezistencije na inzulin i nepravilnosti
u lučenju inzulina. Posebno je prevalentan kod nekih etničkih skupina u Australiji, a naročito kod:
• Australijskih Aboridţina i stanovnika otoka Torres Strait
• stanovnika otoka u Pacifičkom i Indijskom okeanu
• ljudi iz Azije, Indijskog potkontinenta i Bliskog istoka.

U ovim populacijama je Tip 1 dijabetesa relativno slabo zastupljen ili rijedak u poreĎenju sa bijelim populacijama.

Starosna dob u kojoj se javlja Tip 2 dijabetesa je sve niţa, vjerovatno zbog sve veće prevalence osoba sa
prekomjernom teţinom i gojaznih, mada je manji broj pogoĎene djece i adolescenata normalne teţine. Osobe sa
Tipom 2 dijabetesa u ovim mlaĎim starosnim grupama razlikuju se od slučajeva MODY (vidi niţe) pošto su
obično inzulin rezistentni i nemaju specifični genetski defekt koji se nalazi kod MODY slučajeva. PredviĎa se da
bi, zbog ovakvog porasta incidence i prevalence, pacijenti sa Tipom 2 dijabetesa uskoro mogli postati brojniji u
ovim starosnim grupama od pacijenata sa Tipom 1.

Drugi specifiĉni oblici dijabetesa (ukljuĉujući ‚sekundarni dijabetes‘ povezan sa

drugim bolestima)
Uključuju:
• genetski defekti funkcije beta-ćelija
• genetski defekti djelovanja inzulina
• bolesti egzokrinog pankreasa
• infekcije
• endokrinopatije
• dijabetes uzrokovan lijekovima ili hemikalijama
• imunološki potpomognute bolesti
• drugi genetski sindromi koji su ponekad povezani s dijabetesom.

KLASIFIKACIJA
Kada je dokumentova drugi specifični oblik dijabetesa treba pisati šifru E13.- Drugi specificirani dijabetes
melitus i odgovarajuću šifru za osnovni poremećaj ili pridruţeni genetski sindrom.

Dokumentovani IGR, kada je sekundaran uz drugi osnovni poremećaj ili pridruţeni genetski sindrom, treba
šifrirati sa E09.- Poremećaj regulacije glukoze a za osnovni poremećaj ili pridruţeni genetski sindrom pisati
dodatnu šifru.

Genetski defekti
Ova grupa poremećaja uključuje rijetke defekte funkcije beta-ćelija koji utiču na lučenje inzulina i isto tako rijetke
poremećaje koje karakterizira disfunkcija inzulinskih receptora što utiče na djelovanje inzulina uzrokujući
rezistenciju na inzulin.

Adultni dijabetes kod mladih (Maturity onset diabetes of the young - MODY) ograničen je na slučajeve sa jednim
ili drugim specifičnim monogenskim defektom funkcije beta ćelija koji uzrokuje poremećaj u lučenju inzulina, sa
minimalnom ili nikakvom rezistencijom na inzulin, esencijalno normalno djelovanje inzulina.

Egzokrine bolesti pankreasa

Mnogi oblici egzokrinih bolesti pankreasa mogu dovesti do pojave dijabetesa ili IGR-a. Uključuju hirurško
odstranjivanje tkiva pankreasa, neoplazme (adenokarcinom pankreasa), trauma, akutni i hronični pankreatitis,
fibrokalkuloznu pankreatopatiju, protein-deficijentna bolest pankreasa, hemohromatozu, cističnu fibrozu, beta-
talasemiju major i cistinozu.

KLASIFIKACIJA
Kada je uzrok dijabetesa ili IGR-a totalna ili parcijalna pankreatektomija, nastali dijabetes ili IGR treba šifrirati
E89.1 Postproceduralna hipoinzulinemija a ne E13 ili E09, samo za epizodu zbrinjavanja u toku koje je uraĎen
operativni zahvat. Shodno tome, pacijente koji su primljeni zbog razloga koji nisu sekvele nakon hirurškog
zahvata treba šifrirati sa E13 ili E09 prema dijagnozi.

U toku epizode akutnog pankreatitisa kod pacijenata sa ili bez dokumentovanog hroničnog pankreatitisa,
inzulinska terapija moţe biti neophodna za preţivljavanje. Nakon smirivanja akutne faze bolesti, inzulinska
terapija ne mora više biti neophodna. To, meĎutim, ne utiče na klasificiranje dijabetesa pod E13.
Infekcije
Dijabetes mogu direktno uzrokovati i virusi koji direktno uništavaju ćelije otočića pankreasa ili induciraju
autoimmune mehanizme koji nepovratno oštećuju otočiće. Ovi virusi uključuju Enteroviruse (Coxsackie B,
posebno B4), rubeolu (posebno kongenitalnu ili intrauterinu infekciju), rotavirus, citomegalovirus (CMV), itd., a
karakteristično uzrokuju dijabetes koji za preţivljavanje zahtijeva inzulinsku terapiju.

Napomena: Hiperglikemija moţe biti evidentna u toku stresa zbog mnogih infekcija, ali ako je tranzitorna, ne
mora neizostavno reflektirati dijabetes (vidi ACS 0403 Hiperglikemija).

Endokrinopatije
Dijabetes ili IGR sa pridruţenom rezistencijom na inzulin često nastaju ili se pogoršavaju kod Cushingove bolesti,
akromegalije, Connovog sindroma, glukagonoma, somatostatinoma, viška tiroidnog hormona (npr hipertireoza),
MEN 2a i 2b sindroma, ovarijalne hipersekrecije androgena i sindroma policističnih jajnika (PCOS). Nakon
uspješnog liječenja nekog od ovih stanja ponovo se moţe uspostaviti normalna homeostaza glukoze.

Induciran lijekovima ili hemikalijama

Dijabetes ili IGR mogu nastati ili se pogoršati nakon upotrebe niza često upotrebljavanih medikamenata
uključujući kortikosteroide, estrogene, tiroksin (tiroidni hormon), tiazidne diuretike, agoniste alfa-adrenoreceptora,
feitoina (Dilantin), nikotinske kiseline i agonista beta-adrenoreceptora. Nakon prestanka uzimanja ovih lijekova
moţe se ponovo uspostaviti normalna homeostaza glukoze.

Neki lijekovi, uključujući diazoksid, somatostatin,ciklosporin, interferon-alfa i pentamidin, te odreĎene hemikalije,

npr. Vacor (rodenticid), karakteristično uzrokuju trajni dijabetes direktnim toksičnim djelovanjem na otočiće,
zbog čega je za preţivljavanje neophodna doţivotna terapija inzulinom.

KLASIFIKACIJA
Kada je dijabetes ili IGR induciran lijekovima ili hemikalijama, pisati odgovarajuću šifru E13.- ili E09.- i dodatnu
šifru za vanjski uzrok (Poglavlje 20) za identifikaciju lijeka ili hemikalije koji je odgovoran za stanje.

Kada dijabetes ili IGR perzistiraju nakon uspješne eradikacije endokrinopatije ili nakon prestanka davanja
lijekova iz gore navedenih kategorija, pisati šifru iz E09, E10, E13 ili E14 sa dodatnom šifrom Z86.3 Lična
anamneza endokrinih, nutricionih i metaboličkih bolesti.

Imunološki potpomognute bolesti

Dijabetes, obično sa karakterističnim auto-antitijelima često identificiran sa Tipom 1 dijabetesa, moţe biti udruţen
sa brojnim imunološki potpomognutim bolestima, npr. celijačnom bolesti, Addisonovom bolesti, autoimunom
bolesti štitne ţlijezde (miksedem kod Hashimotovog tiroiditisa ili tireotoksikoza kod Gravesove bolesti),
poliglandularnih autoimunih sindroma 1 i 2, reumatoidnog artritisa i sindroma ukočenog stava ('Stiff man'
syndrome), te, u većini slučajeva, zahtijeva liječenje inzulinom.

Genetski sindromi
Brojni genetski poremećaji sa identificiranim specifičnim genskim defektima vezanim za dijabetes ili IGR,
javljaju se veoma rijetko. Dijabetes se moţe pokazati u ranom stadiju , na primjer Turnerovog sindroma,
Downovog sindroma, Alströmovog sindroma, Lawrence-Moon-Biedl sindrom, Wernerovog sindroma, Prader-
Willi sindroma i progresivne kupaste distrofije.

Neki specifični poremećaji su češće vezani za IGR nego dijabetes. MeĎu njima su odreĎeni genetski sindromi i
endokrinopatije uključujući Turnerov sindrom, Downov sindrom, Klinefelterov sindrom, MEN 2a i 2b sindrome,
Cockayneov sindrom, Prader-Willi sindrom, ahondroplazija i nasljedni feohromacitom.

KLASIFIKACIJA
Kod sindroma Prader-Willi (Q87.14), gojaznost zbog pohlepne hiperfagije nepromjenljiva je karakteristika i ne
treba je posebno šifrirati.

Inzulinska terapija
Terapija inzulinom u kontroli Tipa 2 dijabetesa i drugih specifičnih formi dijabetesa, kod kojih obično inzulin nije
potreban za preţivljavanje, veoma je česta u australijskim bolnicama kada su takvi pacijenti primljeni zbog drugih
razloga, npr. bolesti koja ne mora biti u vezi sa dijabetesom, traume ili hirurške, odnosno neke druge procedure.
Pored stoga, u australijskoj kliničkoj praksi se preko 30%pacijenata sa Tipom 2 dijabetesa liječi inzulinom, samim
ili u kombinaciji sa oralnim hipoglikemijskim agensom.

KLASIFIKACIJA
Kod pacijenata sa dijabetesom klasificiranih kao E11, E13 ili E14, ali ne i E10 ili O24, koji primaju trajnu
inzulinsku terapiju, pisati dodatnu šifru Z92.22 Lična anamneza dugotrajne (trenutne) upotrebe drugih
medikamenata, inzulin.
Terapija inzulinom u trudnoći
Uobičajeno je da se za adekvatnu kontrolu svih tipova dijabetesa u trudnoći (pre-egzistentni i gestacijski) provede
liječenje inzulinom. Upotreba oralnih antidijabetika opravdano je samo u posebnim slučajevima.
KLASIFIKACIJA
Za šifre O24.1–O24.9, data je i dodatna podjela po petom karakteru radi prikazivanja da li pacijent nije liječen
inzulinom (.1), liječen je inzulinom (.2) ili je nespacificiran (.9).

Metaboliĉki sindrom/sindrom rezistencije na inzulin

Većina pacijenata sa IGR (posebno IGT), Tipom 2 dijabetesa i drugim specifičnim oblicima dijabetesa su
prekomjerne tjelesne teţine ili gojazni, te imaju hipertenziju i hiperlipidemiju (ispravnije je reči dislipidemiju), pri
čemu se navedena stanja zajedno javljaju češće kod tih pacijenata nego u opštoj populaciji. Kombinacija ovih
poremećaja, udruţena sa rezistencijom na inzulin i/ili hiperinzulinizmom, doprinosi nastajanju makrovaskuklarne
bolesti, te stoga povećava rizik za kardiovaskularnu bolest. Kada je prisutna ova grupa poremećaja, stanje se
naziva 'metabolički sindrom, , 'sindrom inzulinske rezistencije' ili , 'sindrom X'.

Opisane su i druge komponente takozvanog 'metaboličkog sindroma' (npr. hiperurikemija, poremećaji koagulacije,
itd.), ali oni nisu neophodni za kategorizaciju ovog sindroma.

KLASIFIKACIJA
Sindrom policističnih jajnika (PCOS) i hipersekrecija ovarijalnih androgena se obično veţu za rezistenciju na
inzulin, iako se ovi poremećaji obično kategoriziraju kao endokrinopatije (vidi pod Drugi specifični oblici
dijabetesa). Kod pacijenata sa ovim stanjima vezanim uz dijabetes ili IGR treba pisati E13.- Drugi specifični
dijabetes melitus ili E09.1 Poremećaj regulacije glukoze sa karakteristikama rezistencije na inzulin.

Visceralna odlaganje masti/gojaznost/prekomjerna teţina

Intra-abdominalno visceralno deponovanje masti koje se primijeti prilikom abdominalnih operacija ili se potvrdi
slikovnom analizom (npr. CAT, MRI ili DEXA sken), ima poseban značaj u induciranju inzulinske rezistencije
vezane za dijabetes i IGR, i često je u vezi sa gojaznosti čija je distribucija tipično centralna (abdominalna).

Kod odraslih se za mjerenje prekomjerne teţine i gojaznosti preporučuje kombinacija BMI i obima struka.

Za odrasle (> 18 godina starosti) bijele osobe vaţe slijedeći parametri, koji nisu vaţeći za osobe drugog etničkog
porijekla.

Klasifikacija SZO za 'prekomjernu teţinu' i 'gojaznost' izgleda ovako:

• Prekomjerna teţina (gojaznost prvog stepena) se definira kao BMI od 25–29.9 kg/m2
• Gojaznost (drugi stepen) kao BMI 30–39.9 kg/m2
• 'Morbidna gojaznost' (treći stepen) kao BMI > 40 kg/m2

BMI nije uvijek tačan prediktor tjelesnih masti ili rasporeĎenosti masti, posebno kod mišićavih osoba (sportaši) ili
starih.

Obim struka je validna mjera abdominalne mase masti. Kod osoba sa BMI < 35, obim struka izmeĎu 80 cm–87.9
cm kod ţena i izmeĎu 94 cm–101.9 cm kod muškaraca se smatra znakom prekomjerne teţine. Obim struka > 88
cm kod ţena i > 102 cm kod muškaraca smatra se znakom gojaznosti.

U praksi se abnormalna i prekomjerna distribucija masti moţe mjeriti i odnosom kobima kukova/obima struka
(WHR), pri čemu je abnormalna vrijednost WHR > 0.90 kod muškaraca i > 0.85 kod ţena.

Hipertenzija
Hipertenzija se definira kao trajan krvni pritisak iznad 140/90 mm Hg prije liječenja.

Dislipidemija
Karakteristična dislipidemija prije liječenja, koja se pripisuje rezistenciji na inzulin, pokazuje povišenu vrijednost
triglicerida natašte (= 1.7 mmol/L) i pad vrijednosti frakcije HDL-holesterola (= 0.9 mmol/L kod muškaraca, =
1.0 mmol/L kod ţena).
Kod nekih pacijenata sa dijabetesom ili IGR moţe se naći podatak o abnormalnim vrijednostima lipida prije
liječenje, a koji nisu karakteristični za inzulinsku rezistenciju, uključujući nekvalificiranu 'hiperholsterolemiju'.

Nealkoholna masna infiltracija ili odlaganje masti u jetri

Ovaj poremećaj sadrţi čitav spektar oštećenja jetre, od obične steatoze do steatohepatitisa (NASH – nealkoholni
steatohepatitis), fibroze i ciroze. PotvrĎuje se slikovnim prikazom i/ili karakterističnim promjenama koje se naĎu
u biopsiji jetre. Danas se smatra da je ovaj poremećaj jako povezan sa rezistencijom na inzulin.

Acanthosis nigricans
Acanthosis nigricans je koţni poremećaj karakteristično vezan za stanje rezistencije na inzulin (posebno uroĎeno),
a ne za Tip 1 dijabetesa.

KLASIFIKACIJA
Kada je dokumentovano jedno ili više dolje navedenih stanja, piše se E11.72, E13.72, E14.72 *Dijabetes melitus
sa karakteristikama rezistencije na inzulin ili E09.1 Poremećaj regulacije glukoze sa karakteristikama rezistencije
na inzulin. To su:
• acanthosis nigricans
• karakteristična dislipidemija (povišen nivo triglicerida natašte i pad HDL-holesterola)
• hiperinsuliniz140/90 mm Hg am
• hipertenzija
• povećana intra-abdominalna visceralna depozicija masti
• 'inzulinska rezistencija'
• nealkoholna masna (promjene u) jetra
• gojaznost – samo kad su kod odrasle (> 18 godina) bijele osobe dokumentovani ovi kriteriji:
BMI > 30 kg/m2
SA
Obimom struka > 102 cm muškarci, za BMI 30–35
> 88 cm ţene, za BMI 30–35
ILI
WHR > 0.90 muškarci
> 0.85 ţene
Šifra dodatne dijagnoze se piše za acanthosis nigricans, dislipidemiju, hipertenziju, hiperinsulinizam, nealkoholnu
masnu (promjena u) jetru ili gojaznost.
Napomena: Kada je sa dijabetes melitusom ili IGRom, dokumentovana nekvalificirana 'gojaznost' (E66.-), ili
drugi poremećaj lipida (E78.-) , nekarakteristični za inzulinsku rezistenciju, i kada nije zadovoljen ni
jedan od gornjih kriterija, pisati odgovarajuću šifru za dijabetes ili IGR sa tim stanjima kao dodatnom
dijagnozom.
Napomena: Trenutno ne postoji jedna specifična šifra za metabolički sindrom/sidrom inzulinske rezistencije
bez dijabetesa ili IGR; u toj situaciji, svaka se od dokumentovanih komponenti poremećaja (npr
karakteristična dislipidemija, masna jetra, itd.) šifrira odvojeno.

Dijabetes melitus koji komplicira trudnoću

Dijabetes melitus skoro uvijek komplicira voĎenje trudnoće pošto ona moţe dovesti do destabiliziranja dijabetesa
i biti glavni razlog za hospitalizaciju.

KLASIFIKACIJA
Dijabetes melitus ili IGR koji komplicira trudnoću se klasificira u kategoriju O24 Dijabetes melitus u trudnoći:
 O24.0 Pre-egzistentni dijabetes melitus, Tip 1, u trudnoći
O24.1- Pre-egzistentni dijabetes melitus, Tip 2, u trudnoći
O24.2- Pre-egzistentni dijabetes melitus, drugi specificirani tip, u trudnoći
O24.3- Pre-egzistentni dijabetes melitus, nespecificiran, u trudnoći
024.5- Pre-egzistentni poremećaj regulacije glukoze, u trudnoći

Ove šifre se pišu kod onih ţena kojima je dijabetes ili IGR dijagnosticiran prije trudnoće..

Kada je u trudnoći prisutan pre-egzistentni dijabetes sa komplikacijama, pisati odgovarajuću dodatnu šifru iz
E09–E14.
Gestacijski dijabetes melitus (GDM)
U toku trudnoće, kod pravilno provedenog testa tolerancije glukoze, SZO kategorizira svaki stepen intolerancije
na glukozu kao dijabetes i ne izdvaja posebno IGR.

Kada se GDM definira sa 24 ili više nedelja trudnoće, ne moţe se diferencirati od poremećaja tolerancije na
glukozu ili dijabetesa Tip 2 koji prvi put dijagnosticiraju u istoj visini trudnoće. Čak i kod onih ţena sa
gestacijskim dijabetesom čija se tolerancija na glukozu nakon poroda vrati u normalu (najčešći scenarij), rizik za
naknadni nastanak dijabetesa Tip 2 progresivno raste. To je posebno slučaj kod ţena se prekomjernom tjelesnom
teţinom, kod gojaznih i/ili fizički neaktivnih ţena.

KALSIFIKACIJA
O24.4- Dijabetes melitus nastao sa 24 i više nedelja gestacije je odgovarajuća šifra kada je dijabetes prvi put
otkriven testom tolerancije glukoze, prema kriterijima SZO, sa 24 ili više nedelja trudnoće. Kada postoji sumnja
vezano za vrijeme nastanka dijabetesa, odnosno da se radi o nedijagnosticiranom pre-egzistentnom dijabetesu,
takve slučajeve šifrirati sa O24.9- Dijabetes melitus u trudnoći, nespecificirano vrijeme nastanka.

Gestacijski dijabetes se moţe ponovo pojaviti u narednoj trudnoći, a kada se to desi pisati šifru za gestacijski i
odmah iza nje šifru Z87.5 Lična anamneza komplikacija trudnoće, poroda i babinja.

Neonatalna stanja vezana za dijabetes majke

I tranziatorni i trajni neonatalni dijabetes melitus (P70.2 Neonatalni dijabetes melitus) su rijetki poremećaji, te
australijski kliničari obično ne koriste termin 'pseudodijabetes'. Kada se koristi ovaj termin, od kliničara treba
traţiti da ga razlikuje od pravog dijabetesa.

Kod novoroĎenčeta dijabetične majke često dolazi do tranzitornog pada vrijednosti šećera u krvi, i to se obično
pripisuje stanju i liječenju majke.

KLASIFIKACIJA
Za novoroĎenče sa tranzitornim padom vrijednosti šećera u krvi koji se moţe pripisati dijabetesu majke moguće je
pisati dvije šifre:

P70.0 Sindrom djeteta majke sa gestacijskim dijabetesom

P70.1 Sindrom djeteta dijabetične majke

Ove dijagnoze bi trebalo razjasniti sa kliničarom i potvrditi laboratorijskim vrijednostima šećera u krvi. Kada je
nesiguran podatak o vremenu nastanka dijabetesa kod majke (npr. pre-egzistentni dijabetes prvi put
dijagnosticiran u trudnoći ili gestacijski dijabetes), pisati šifru P70.1 Sindrom djeteta dijabetične majke.

KOMPLIKACIJE KOD DIJABETESA – AKUTNE

Akutne metaboliĉke komplikacije
Dijabetes sa ketoacidozom (DKA) se obično vidi kod pacijenata koji ovise o inzulinu da bi preţivjeli, mada
se moţe naći i kod drugih dijabetičnih pacijenata sa teškom sepsom ili infekcijom. Tipični nalazi su glikozurija 4+,
teška ketonurija, hiperglikemija, metabolička acidoza (nizak pH arterijske krvi i niske vrijednosti bikarbonata u
plazmi). Kliničari u Australiji rijetko mjere nivo ketona u krvi (ketonemija) u svrhu potvrde DKA.

DKA često rezultira somnolencijom, stuporom ili stanjem mentalne usporenosti, ali rijetko i stanjem duboke kome,
te se, stoga, rijetko piše E1-.12 *Dijabetes melitus sa ketoacidozom, sa komom.

Pacijenti sa DKA mogu imati i odreĎeni stepen hiperosmolarnosti, ali to ne utiče na šifru (E1-.1-).

KLASIFIKACIJA
Ako kod dijabetesa postoji očigledna ketoacidoza, pisati E1-.1- *Dijabetes sa ketoacidozom… i dodatnu šifru za
dijagnozu E87.0 Hiperosmolaritet i hipernatrijemija, ako je dokumentovan i hiperosmolaritet.

Kada je DKA rezultat nepridrţavanja propisane terapije inzulinom ili nekog drugog aspekta liječenja dijabetesa,
takvo ponašanje treba prikazati pisanjem dodatne šifre Z91.1 Lična anamneza nepridrţavanja medicinskog
tretmana i reţima (vidi ACS 0517 Nepridrţavanje liječenja).

Dijabetes sa hiperosmolaritetom koji se prikazuje kao neketozna hiperglikemijska-hiperosmolarna koma

(NKHHC), najčešće se javlja kod starijih pacijenata, a rijedak je kod pacijenata sa dijabetesom Tip 1.

Laktatna acidoza (E1-.13 *Dijabetes melitus sa laktatnom acidozom, bez kome, E1-.14 *Dijabetes melitus sa
laktatnom acidozom, sa komom) se najčešće razvije kod dijabetičnih pacijenata sa sepsom ili prekomjernim
uzimanjem alkohola, ili kod osoba sa značajnim bubreţnim ili jetrenim oštećenjem, te srčanim bolesnika
uzrokujući cirkulatorni kolaps, posebno kod onih koji se liječe oralnim hipoglikemisjkim agensom metforminom.
Laktatnu acidozu kod ovih pacijenata potvrĎuje značajan porast nivoa laktata u plazmi.

KLAIFIKACIJA
Kod manjeg broja slučajeva dijabetične acidoze, paralelno se moţe javiti ketoacidoza i laktatna acidoza. U tim
slučajevima pisati:
E1-.15 *Dijabetes melitus, sa ketoacidozom, sa laktatnom acidozom, bez kome
ILI
E1-.16 * Dijabetes melitus, sa ketoacidozom, sa laktatnom acidozom, sa komom

Dijabetes za stabiliziranje
Pacijenti čije stanje zahtijeva stabiliziranje loše kontrolitranog dijabetesa uključuju i osobe kod kojih se započinje
sa inzulinskom terapijom, a koji se smatraju pacijentima sa 'sekundarnim neuspjehom liječenja' oralnim
antidijabeticima. Uprkos lošoj ili nestabilnoj kontroli glikemije, ovi pacijenti, po definiciji, nemaju ketoacidozu.
Značajan faktor koji doprinosi lošoj ili nestabilnoj metaboličkoj kontroli kod nekih pacijenata su interkurentne
bolesti, posebno one koje uzrokuju dehidrataciju ili lošu nutriciju (npr. gastrointestinalni poremećaji). Jednako
tako, mučnina i povraćanje mogu biti rezultat hiperglikemije. Takav, loše kontroliran dijabetes, ne mora biti
glavni razlog za prijemu bolnicu.

Pacijenti kod kojih je započeta terapija inzulinom:

• kada su primljeni radi hirurške ili neke druge procedure, ili
• u toku trajanja liječenja drugih medicinskih poremećaja (npr. infarkt miokarda)

Ne bi se trebali automatski uključivati u ovu kategoriju 'nekontroliranog' pošto inzulinska terapija u ovim odjelima
ne mora označavati nestabilni dijabetes.

Nivo šećera u krvi kod dijebetičnog pacijenta, u momentu prijema u bolnicu, ne bi trebao biti jedini parametar
evaluacije kontrole dijabetesa. Umjesto toga, termine 'nekontrolirani' ili 'loša kontrola' kliničar bi trebao utvrditi
retrospektivnom analizom ukupne ranije i sadašnje istorije bolesti, prezentacijom i trenutnom epizodom liječenja,
obično i sa informacijom o izmjerenom nivou glikoziliranog hemoglobina (HbAIC  8%).

KLASIFIKACIJA
Kada u istoriji piše 'nestabilan', 'za stabiliziranje', nekontrolisan', 'loše kontrolisan' ili 'loša kontrola', kao glavni ili
dodatnu dijagnozu pisati šifru E1-.65 *Dijabetes melitus sa lošom kontrolom .

Kada su kod pacijenata iz ove kategorije naĎene komplikacije dijabetesa pisati odgovarajuću dodatnu šifru iz E1–
E14.

Hipoglikemijske i inzulinske reakcije

Hipoglikemija
U toku hipoglikemijskih epizoda pacijent moţe biti u komi i /ili sa grčevima (konvulzije ili napadi) koje ne
ukazuju na epilepsiju.

KALSIFIKACIJA
Hipoglikemijske epizode koje su rezultat ili nepravilno propisanog, ili nepravilno datog inzulina ii oralnog
hipoglikemijskog agensa, treba pisati na slijedeći način:

Glavna dijagnoza: E1-.64 *Dijabetes melitus sa hipoglikemijom

Dodatna dijagnoza: T38.3 Trovanje inzulinom i oralnim hipoglikemijskim [antidijabetičnim] lijekovima

Vanjski uzrok: X44 Zadesno trovanje sa, i izlaganje drugom nespecificiranom lijeku, medikamentu i
biološkoj supstanci

Odgovarajuća šifra mjesta nastanka (Y92.-) i šifra za aktivnost (U73.-)

Hipoglikemijske epizode uzrokovane inzulinom ili oralnim hipoglikemijskim agensom, kada je doza bila pravilna
ili je korigovana, treba šifrirati na slijedeći način:

Glavna dijagnoza: E1-.64 *Dijabetes melitus sa hipoglikemijom

Vanjski uzrok: Y42.3 Inzulin i oralni hipoglikemijski [antidijabetični] lijekovi

Odgovarajuća šifra mjesta nastanka (Y92.-)

Kada se hipoglikemija pojavi kod pacijenta sa dijabetesom i potvrĎenim poremećajem unutrašnjeg lučenja
pankreasa šifriranim sa E16.1 Druga hipoglikemija i E16.9 Poremećaj unutrašnje sekrecije pankreasa,
nespecificiran, šifru iz E13 pisati sa odgovarajućom šifrom iz E16.-.
Reakcija antitijelima na inzulin

KLASIFIKACIJA
Kod šifriranja hipoglikemijskih epizoda uzrokovanim antitijelima na insulin, pisati:

Glavna dijagnoza: E1-.64 *Dijabetes melitus sa hipoglikemijom

Vanjski uzrok: Y42.3 Inzulin i oralni hipoglikemijski [antidijabetični] lijekovi

Odgovarajuća šifra mjesta nastanka (Y92.-)

COMPLIKACIJE KOD DIJABETESA – HRONIĈNE

Bubreţne komplikacije
Stepen glomerularne filtracije (GFR) je najprecizniji pokazatelj bubreţne funkcije i njegov pad se zapaţa prije
nego što nivo kreatinina u serumu poraste iznad normalne vrijednosti. Kod dijabetesa bez vidljivih bubreţnih
komplikacija GFR je normalna, ili čak povišen. Kod početne nefropatije, GFR moţe početi da pada, a kod nastale
nefropatije je često smanjen na ispod 50% od normalne vrijednosti. U terminalnom stadiju bubreţne bolesti
(ESRD), GFR obično pada ispod 10% a kreatinin u serumu raste (vidi ACS 1430 Hronično oštečenje bubrega),
obično reflektirajući potrebu za zamjenom bubrega.

GFR se proračunava pomoću Cockroft-Gaultove jednačine:

(140 – starost u godinama) x tjelesna teţina (kg)

--------------------------------------------------- x 0.85 (za ţene)
814 x kreatinin u serumu (mmol/L)

Normalne vrijednosti: muškarci 100–150 mls/min/1.73 m2, ţene 85–130 mls/min/1.73m2

Napomena: Ovi kriteriji su kliniĉare, ne za kliniĉke šifranete. Šifranti bi, na osnovu kliničke dokumentacije
o stanju, trebali pisati samo E1-.22 *Dijabetes mellitus sa nastalom dijabetičnom nefropatijom i E1-.23
*Dijabetes melitus sa uznapredovalom bolesti bubrega .

Proračunavanje klirensa kreatinina sklono je precjenjivanju vrijednosti GFR.

Precizno šifriranje bubreţnih komplikacija moţe biti veoma kompleksno i teško zbog povećana incidence
hipertenzije kod pacijenata sa dijabetesom. Hipertenzija sama po sebi moţe uzrokovati ili proizaći iz bubreţnih
komplikacija, a često se prvi put pojavi tek kod nastale nefropatije. Takve poteškoće u interpretaciji, kada se
pojave, prodiskutovati sa nadleţnim kliničarem.

Incipijentna dijabetiĉna nefropatija

Konstantna ili perzistentna mikroalbuminurija je znak incipijentne dijabetične nefropatije. Odnosi se na povećanje
ekskrecije albumina prije liječenja iznad normale, ali ispod 140/90 mm Hg praga perzistentne ili kliničke
proteinurije (makroalbuminurija) koja se definira ekskrecijom proteina u urinu preko 0.5 g/24 sata (od čega je
pribliţno 50% u obliku albumina).

Konstantna ili perzistentna mikroalbuminurija se definira vrijednostima u tri uzastopna nalaza urina uzetim u
vremensklom period 3–6 mjeseci:

• ekskrecijom albumina u urinu od 20–200 mikrograma/min (ili mg/24 sata) u uzorku urina prikupljenog u toku
noći,
ILI
• ekskrecijom albumina u urinu od 20–300 mikrograma/min (ili mg/24 sata) u slučajnom uzorku,
ILI
• odnos albumin/kreatinin od 1.9–2.8 mg/mmol za muškarce i 2.8–4.0 mg/mmol za ţene, mjereno slučajnim
uzorkom, u uzorku urina preko noći ili 24 satnim uzorkom urina.

Napomena: U toku infekcije urinarnog trakta ili nakon intenzivne fizičke aktivnosti moţe doći do prolazne
pojave mikroalbuminurije.
Kada je mikroalbuminurija dokumentovana bez kvalifikacije o konstantnosti ili perzistenciji, za pojašnjenje pitati
kliničara.

KLASIFIKACIJA
Zabilješka ‗konstantna‘ ili‘perzistentna‘ mikroalbuminurija predstavlja suficijentnu dokumentaciju u prilog
dodjeljivanja šifre E1-.21 *Dijabetes melitus sa incipijentnom dijabetičnom nefropatijom.

Pacijenti sa incipijentnom dijabetičnom nefropatijom obično imaju povećan ili normalna GFR. Poboljšanjem
metaboličke i BP kontrole mikroalbuminurija se smanjuje ili potpuno nestaje.

Mikroalbuminurija se smatra vaţnim prediktorom većih kardiovaskularnih sekvela dijabetesa.

Nastala dijabetiĉna nefropatija i uznapredovala bolest bubrega

Australijski kliničari obično ne koriste termin dijabetični ‗nefritis‘ ili ‗nefroza‘, mada, kada se koriste, ove termine
treba šifrirati kao E1-.22 *Dijabetes melitus sa nastalom dijabetičnom nefropatijom ili E1-.23 *Dijabetes melitus
sa uznapredovalom bolesti bubrega. Termin ‗terminalni stadij bolesti bubrega‘ odnosi se na slučajeve sa
hroničnim oštećenjem ili otkazivanjem bubreţne funkcije kojima treba zamjenska terapija.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Dijabetična nefropatija kod muškarca starog 54 godine sa dijabetesom Tipa 1.

Šifra: E10.22 Tip 1 dijabetes melitusa sa nastalom dijabetičnom nefropatijom

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Nefrotski sindrom sa terminalnim otkazivanjem bubrega kod dijabetes melitusa Tip 1.

Šifra: E10.23 Tip 1 dijabetes melitusa sa uznapredovalom bolesti bubrega

N04.9 Nefrotski sindrom, nespecifiiciran
N18.0 Terminalni stadij bolesti bubrega

KLASIFIKACIJA
Kada su dokumentovane promjene kod dijabetične nefropatije koje se mogu klasificirati prema više od jedne šifre
(E1-.21, E1-.22, E1-.23), šifrira se samo najviše uznapredovali stadij.

Akutno otkazivanje bubrega

Akutno otkazivanje bubreţne funkcije kod dijabetesa moţe biti reverzibilno. Mogu ga precipitirati bolesti
uključujući one koje uzrokuju dehidrataciju, kao i upotreba koncentovanih rastvora intravenskih radioloških
kontrasta, posebno kada je pacijent pod restrikcijom unosa tečnosti. Veća je vjerovatnoća da će se takvo
otkazivanje pojaviti kod pacijenata sa dijabetičnom nefropatijom.

Kada se pod tim okolnostima u dijabetesu razvije zatajivanje bubrega, šifrirati na slijedeći način:
E1-.29 *Dijabetes melitus sa drugom specificiranom bubreţnom komplikacijom
N17.9 Akutno zatajenje bubrega, nespecificirano
Y57.5 Rendgensko kontrastno sredstvo uzrokuje neţeljeni efekat kod terapeutičke upotrebe
Odgovarajuća šifra za mjesto nastanka (Y92.-)

KLASIFIKACIJA
Kada je dokumentovana pre-egzistentna dijabetična nefropatija sa akutnim zatajenjem bubrega, pisati i E1-.29
*Dijabetes melitus sa drugom specificiranom bubreţnom komplikacijom i relevantnu šifru E1-.2- za nefropatiju.

Dijabetiĉna bolest oka

Dijabetiĉna retinopatija
Smanjena oštrina vida rijetko je vezana za dijabetičnu retinopatiju (E1-.31). Promjene koje ugroţavaju vid češće
su vezane za uznapredovale promjene kod retinopatije koje su klasificirane pod E1-.32–E1-.35. Kada je
dokumentovana dijabetična retinopatija i postoje znakovi gubitka vida, slučaj treba razjasniti sa ordinirajućim
kliničarom radi eventualnog prisustva dodatnih promjena u smislu (makularnog) edema retine (E1-.34).

KLASIFIKACIJA
Kada dijabetična bolest oka rezultira sljepoćom ili slabovidnosću, treba pisati dodatnu šifru H54.- Sljepoća i
slabovidnost.

Kada su dokumentovane promjene kod dijabetične retinopatije koje se mogu klasificirati pod više od jedne šifre iz
E1-.31–E1-.33 i/ili E1-.35 , šifrira se samo ona sa najviše uznapredovanim stadijem.

Katarakte
Dijabetes moţe uzrokovati kataraktu, mada je često ovu uzročnu vezu teško utvrditi. Kliničar bi mogao potvrditi
postojanje takve veze.
KLASIFIKACIJA
E1-.36 *Dijabetes melitus sa dijabetičnom kataraktom kada je kliničar indicirao uzročnu vezu izmeĎu katarakte i
dijabetesa. Ova veza mora biti dokumentovana kao ‗dijabetična katarakta‘ ili ‗katarakta zbog dijabetesa‘.

Kada ovakva uzročna veza nije indicarana, kataraktu kod dijabetičnog pacijenta treba šifrirati sa E1-.39
*Dijabetes melitus sa drugom specificiranom oftalmičkom komplikacijom, sa odgovarajućom dodatnom šifrom za
vrstu katarakte (npr H25.- Senilna katarakta, H26.- Druga katarakta).

Drugi oĉni poremećaji

Kod dijabetičara je povećana incidence okluzija arterije retine, okluzija vene retine i infarkta optičkog diska
(ishemijska optička neuropatija).

KLASIFIKACIJA
Ove poremećaje treba šifrirati kao E1-.39 *Dijabetes melitus sa drugom specificiranom oftalmičkom
komplikacijom sa dodatnim šiframa:

• okluzija arterije retine H34.2 Druge okluzije arterije retine

• okluzija vene retine H34.8 Druge vaskularne okluzije retine
• ishemijksa optička neuropatija H47.0 Poremećaji optičkog nerva, nije klasificirano na drugom mjestu

Dijabetiĉna neuropatija
Periferna, kranijalna i autonomna neuropatija se kod istog pacijenta mogu razviti u različitim kombinacijama;
periferna neuropatije je obično već prisutna kada se kod pacijenta pojavi sutonomna neuropatija.

KLASIFIKACIJA
Kada su dokumentovani različiti tipovi neuropatije koji se mogu klasificirati pod više od jedne šifre (E1-.41–E1-
.43) , posebno se šifrira svaki tip.

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Tip 2 dijabetes melitusa sa hipotoničnom bešikom i paralizom okulomotornog kranijalnog nerva.
Šifre: E11.43 Tip 2 dijabetes melitusa sa dijabetičnom autonomnom neuropatijom
N31.2 Flakcidna neuropatska bešika, nije klasificirano na drugom mjestu
E11.41 Tip 2 dijabetes melitusa sa dijabetičnom mononeuropatijom
H49.0 Paraliza trećeg kranijalnog nerva [oculomotorius]

Inzulinski neuritis (ili stabilizacijska neuropatija) je nedovoljno shvaćeno stanje koje se moţe javiti u toku
početne faze terapije inzulinom radi stabiliziranja dijabetesa, i koje se spontano povlači.

Dijabetiĉna dijareja je poseban oblik dijareje, često više naglašen noću, koji se moţe javiti ili pojačati u toku
perioda slabe metaboličke kontrole. Kada je u istoriji navedena bez drugih karakteristika autonomne neuropatije
koje se mogu klasificirati pod E1-.43 *Dijabetes melitus sa dijabetičnom autonomnom neuropatijom, njeno
označavanje treba potvrditi sa odgovornim kliničarom.
Srĉane aritmije (posebno u toku opšte anestezije) i respiratorni arest češće se javljaju kod dijabetičnih
pacijenata sa autonomnom neuropatijom.

Cirkulatorne komplikacije
Periferna vaskularna bolest (angiopatija) i dijabetes/IGR
Precizan patogeni odnos izmeĎu ateroskleroze koja pogaĎa velike krvne sudove (makrovaskularnabolest) i
dijabetesa ili IGR nije jasno utvrĎen. Okluzivna arterijska bolest moţe rezultirati iz ubrzane ateroskleroze koja se
pripisuje rezistenciji na inzulin, udruţenoj sa hipertenzijom i dislipidemijom, dodatno provocirana ili ubrzana
pušenjem.

KLASIFIKACIJA
Relevantne šifre za perifernu vaskularnu bolest sa dijabetes melitusom su slijedeće:
E1-.51 *Dijabetes sa perifernom angiopatijom, bez gangrene
E1-.52 * Dijabetes sa perifernom angiopatijom, sa gangrenom

Relevantne šifre za poremećaj regulacije glukoze su slijedeće:

E09.01 Poremećaj regulacije glukoze sa perifernom angiopatijom bez gangrene
E09.02 Poremećaj regulacije glukoze sa perifernom angiopatijom sa gangrenom

Pušenje se takoĎe šifrira (vidi ACS 0503 Poremećaji uzrokovani pušenjem i konzumacijom droga i alkohola).

Dijabetiĉna ishemijska kardiomiopatija (E1-.53)

Poseban oblik ishemijski kardiomiopatije, bez značajnog aterosklerotskog zahvatanja koronarnih arterija, javlja se
kod dijabetičnih pacijenata.

Komplikacije na koţi i potkoţnom tkivu

Stanja specificirana pod E1-.62 *Dijabetes melitus sa komplikacijama na koţi i potkoţnom tkivu poznate su
komplikacije dijabetesa i u većini slučajeva reflektiraju mikrovaskularnu zahvaćenost koja je obično povezana sa
drugim mikrovaskularnim komplikacijama (npr neuropatija, retinopatija, nefropatija).

Dijabetes i periodontalne komplikacije

Kao komplikacije dijabetesa priznati su samo akutni periodontalni apsces i peridontitis (ne i druge bolesti gingive
i periodoncija koje se mogu klasificirati pod K05 Gingivitis i bolesti periodoncija).

Dijabetiĉna fibrozna bolest dojke

Poznat i kao dijabetična mastopatija, ovaj poremećaj nepoznate etiologije pogaĎa ţene sa Tipom 1 dijabetesa iako
nije vezan za ovu kategoriju. To je benigno, bolno stanje, koje se kod prvog pojavljivanja lako moţe zamijeniti sa
malignom bolesti. Teško ga je uspješno liječiti i najčešće ima hroničan, indolentan tok, sa rekurentnim napadima
boli i nastankom novih kvrţica na dojci. Biopsija dojke pokazuje karakteristične histološke promjene
(sklerozirajući limfocitni lobulitis).

Dijabetes sa multiplim mikrovaskularnim komplikacijama

KLASIFIKACIJA
E1-.71 *Dijabetes melitus sa multiplim mikrovaskularnim komplikacijama se piše kada se stanje pacijenta moţe
klasificirati u dvije ili više od navedenih pet kategorija:

1. Bubreţne komplikacije (E1-.2-)

2. Oftalmične komplikacije (E1-.31–E1-.35, E1-.39)
3. Neurološke komplikacije (E1-.4-)
4. Dijabetična ishemijska kardiomiopatija(E1-.53)
5. Jedna od slijedećih komplikacija na koţi i potkoţnom tkivu (E1-.62):
• dijabetične:
• bule (bullosis diabeticorum)
• dermopatija (tačkaste mrlje na potkoljenici)
• eritem
• rubeoza
• lipoidna nekrobioza dijabetičara (necrobiosis lipoidica diabeticorum) [NLD]
• periungualne telangiektazija(e)
Pisati E1-.71 kao glavnu dijagnozu samo kada nijedna mikrovaskularna komplikacija ne zadovoljava principe
definicije glavne.

Za specifične mikrovaskularne komplikacije treba pisati dodatne šifre.

PRIMJER 4:
Dijagnoza: Pacijent primljen radi liječenja Tipa 2 dijabetične nefropatije. Pacijent ima i ishemiju retine koja se
pripisuje dijabetesu.

Šifre: E11.22 Tip 2 dijabetes melitusa sa nastalom dijabetičnom nefropatijom

E11.71 Tip 2 dijabetes melitusa sa multiplim mikrovaskularnim komplikacijama
H34.2 Druge okluzija arterije retine

Prema ACS 0001 Glavna dijagnoza, E11.22 se piše kao glavna dijagnoza.

PRIMJER 5:
Dijagnoza: Pacijent primljen sa Tipom 1 dijabetesa i komplikacijama u vidu nefrotskog sindroma, ishemije
retine i femoralne neuropatije.

Šifre: E10.71 Tip 1 dijabetes melitusa sa multiplim mikrovaskularnim komplikacijama

N04 .9 Nefrotski sindrom, nespecificiran
H34.2 Druge okluzija arterije retine
G57.2 Lezija femoralnog nerva

U ovom slučaju, pošto nijedna dijabetična komplikacija nije razlog za prijem, glavna dijagnoza je E10.71.

Ulkusi stopala u dijabetesu

Prisustvo ulkusa na donjem ekstremitetu samo po sebi ne mora značiti da se radi o ‗dijabetičnom stopalu‘. Stoga,
kada kod dijabetičnog pacijenta nije jasna etiologija ulkusa na stopalu, stanje treba pojasniti sa kliničarom.

KLASIFIKACIJA
Za dijabetični ulkus na donjem ekstremitetu se piše slijedeća šifra:

E1-.69 *Dijabetes melitus sa drugom specificiranom komplikacijom

L97 Ulkus donjeg uda, nije klasificiran na drugom mjestu

Napomena: E1-.73 *Dijabetes melitus sa ulkusom stopala zbog više razloga ne treba pisati za ulkus stopala
pošto se ova šifra koristi za stajne 'dijabetiĉno stopalo'.

Dijabetiĉno stopalo CMC CMC

Ovaj se termin koristi za definiciju dijabetičnih pacijenata sa ulkusom ili infekcijom stopala sa perifernim i/ili
neurološkim komplikacijama i/ili drugim posebnim kliničkim faktorima. Takvi pacijenti imaju ulkus i/ili infekciju
iz kategorije 1, prema listi navedenoj u daljnjem tekstu, i stanje iz barem jedne od narednih kategorija pod
brojevima 2-5:

1. Infekcija i/ili ulkus

Dijabetes sa ulkusom stopala E1-.69
Kutani apsces, furunkul i karbunkul noge L02.4
Celulitis noţnog prsta L03.02
Celulitis donjeg uda L03.11
Dekubitalni [presprni] ulkus L89.-
2. Periferna vaskularna bolest
Dijabetes sa perifernom angiopatijom,bez gangrene E1-.51
Dijabetes sa perifernom angiopatijom, sa gangrenom E1-.52

3. Periferna neuropatija
Dijabetes sa diabetičnom polineuropatijom E1-.42
Dijabetes sa diabetičnom autonombom neuropatijom E1-.43
Dijabetes sa neuropatskim edemom E1-.43
Dijabetes sa Charcotovom artropatijom E1-.61
Dijabetes sa diabetičnom osteopatijom E1-.61
Dijabetes sa multiplim mikrovaskularnim komplikacijama E1-.71
(samo kad se jedno od stanja moţe klasificirati pod E1-.4-)

4. Stanja koja uzrokuju deforitet i prekomjerno ‘punjenje’

Dijabetes sa neuropatskim edemom E1-.43
Dijabetes sa Charcotovom artropatijom E1-.61
Dijabetes sa dijabetičnom osteopatijom E1-.61
Kalus L84
Hallux valgus (stečeni) M20.1
Hallux rigidus M20.2
Drugi deformiteti haluksa (stečeni) M20.3
Drugi čekićasti noţni prst(i) (stečeni) M20.4
Drugi deformiteti noţnog prsta(iju)(stečeni) M20.5
Fleksioni deformitet, skočni zglob i stopalo M21.27
Padanje ručnog zgloba i stopala (stečeno), skočni zglob i stopalo M21.37
Ravni tabani [pes planus] (stečeni) M21.4
Stečena kandţasta šaka i kandţasto stopalo, skvrčena šaka i M21.57
skvrčeno stopalo, skočni zglob i stopalo
Drugi stečeni deformiteti skočnog zgloba i stopala M21.67
Drugi specificirani stečeni deformiteti udova, skočni zglob i stopalo M21.87

5. Prethodna amputacija (amputacije)

Stečeni nedostatak stopala i skočnog zgloba Z89.4
Stečeni nedostatak noge iz ili ispod koljena Z89.5
Stečeni nedostatak noge iznad koljena Z89.6
Stečeni nedostatak obe noge,bilo koja visina, osim samo prstiju) Z89.7

KLASIFIKACIJA
E1-.73 *Djabetes melitus sa ulkusom stopala uslijed multiplih uzroka pisati kada :

• je 'dijabetično stopalo' dokumentovano u istoriji bolesti, ili

• su zadovoljeni gore navedeni kriteriji

Treba pisati i šifre za specifične komplikacije (npr. polineuropatija (G62.9), periferna angiopatija (I70.2-), celulitis
noţnog prsta (L03.02)).

Eradicirana stanja kod dijabetesa CMC

Kada je komplikacija dijabetesa otklonjena, obično hirurškim putem, pisati šifru ‗druga specificirana komplikacija
iz odgovarajućeg odjeljka za dijabetes. Ne pisati specifičnu šifru za manifestaciju popšto je ona eradicirana.

PRIMJER 6:
Pacijent sa ličnom anamnezom Tipa 2 dijabetesa sa nefropatijom sa uraĎenom transplantacijom bubrega.
E11.29 Tip 2 dijabetes melitusa sa drugom specificiranom bubreţnom komplikacijom
Z94.0 Status bubreţnog transplantata
 PRIMJER 7:
Pacijent sa dijabetesom Tipa 1 i ranije otklonjenom dijabetičnom kataraktom sa insercijom IOL-a.
E10.39 Tip 1 dijabetes melitusa sa drugom specificiranom oftalmičkom komplikacijom
Z96.1 Prisustvo intraokularne leće

Napomena: Procedure za vaskularnu rekonstrukciju kod amputacija donjih ekstremiteta ne eradiciraju stanje
periferne vaskularne bolesti. Ove procedure, meĎutim, mogu eradicirati dijabetični ulkus na donjem
ekstremitetu. Kod ovog posljednjeg, pisati šifru E1-.51 *Dijabetes melitus sa perifernom angiopatijom,
bez gangrene I tamo gdje treba dodatnu šifru Z89.- za stečeni nedostatak uda.

KLASIFIKACIJA
Kada je Tip 1 dijabetesa izliječen transplantacijom pankreasa ili ćelija pankreasnih otočića, pisati odgovarajuću
šifru Dijabetesa Tip 1 za svaku prisutnu komplikaciju, zajedno sa dodatnom šifrom Z94.8 Status drugog
transplantiranog organa i tkiva. (Vidi i ACS 2112 Lična anamneza.)

SKRINING ZA DIJABETES
Rizik za oboljevanje od dijabetesa Tipa 2 povećava se:
 starosnom dobi
 gojaznošću
 smanjenom fizičkom akltivnosti

Skrining za dijabetes se često provodi kod:

 osoba sa porodičnom anamnezom bolesti
 pripadnika visoko rizičnih rasnih/etničkih grupa
 ţena sa ranijim GDM ili sindromom policističnih jajnika
 osoba sa hipertenzijom, dislipidemijom ili ranije identificiranim IGRom ili vaskularnom bolesti

(Vidi i ACS 2111 Skrining za specifične poremećaje.)

KLASIFIKACIJA
Z13.1 Posebni Skrining pregledi za dijabetes melitus treba se pisati kao glavna dijagnoza kada je pacijent primljen
radi skrininga, i kada je isključen dijabetes ili IGR. U slučajevima kada se skrining radi na osnovu porodične
anamneze, treba pisati i dodatnu šifru Z83.3 Porodična anamneza dijabetes melitusa.

EDUKACIJA O DIJABETESU

KLASIFIKACIJA
Pacijentima koji su primljeni specijalno radi ekdukacije o dijabetesu, pisati šifru za glavnu dijagnozu iz E10–E14
Dijabetes melitus i dodatnu šifru Z71.8 Drugo specificirano savjetovanje.

Pacijentima koji su primljeni zbog drugih razloga, a kojima se pruţa edukacija o dijabetesu, ne treba pisati
dodatnu šifru Z71.8 Drugo specificirano savjetovanje, pošto se edukacija smatra dijelom standardnog liječenja
dijabetesa.

0402 CISTIĈNA FIBROZA

Cističnu fibrozu treba šifrirati odgovarajućom šifrom iz E84.- Cistična fibroza nakon čega slijedi šifra za
specifičnu manifestaciju. Zapaziti da E84.8 Cistična fibroza sa drugim manifestacijama uključuje slučajeve sa
kombiniranim manifestacijama.

PRIMJER 1:
 Dijagnoza: Pacijent je primljen radi zbrinjavanja frakture tibije nakon pada sa ljestava. Pacijent se liječi zbog
bronhiektazija vezanih za cističnu fibrozu.
Šifre: S82.28 Druga fraktura tijela tibije
W11 Pad na ili sa ljestava
Odgovarajuća šifra za mejsto nesreće (Y92.-) i šifra aktivnosti (U50–U73)
E84.0 Cistična fibroza sa plućnim manifestacijama
J47 Bronhiektazije

0403 HIPERGLIKEMIJA
Prije nego što se za ovaj nalaz napiše šifra R73 Povišen nivo glukoze u krvi, potrebno je pitati kliničara da isključi
mogućnost dijagnoze dijabetes melitusa ili IGRa.

Tranzitorna hiperglikemija se moţe vidjeti kod stresa zbog bolesti, uključujući i infekcije, ali to ne mora
reflektirati dijabetes ili IGR, a takva stanja pominje SZO kod definiranja odgovarajućeg stanja za izvoĎenje
dijagnostičkih testova na dijabetes/IGR, čiji rezultati mogu biti kompromitirani takvim interkurentnim bolestima.7

7
Izdvojeno iz NCCH eBook, Jul 2006, Endokrine, nutricione i metaboličke bolesti.
5. MENTALNI I BIHEVIORALNI POREMEĆAJI

0503 POREMEĆAJI UZIMANJA DROGA, ALKOHOLA I DUHANA CMC CMC

Definicija

Termin ‗poremećaj upotrebe‘ moţe se koristiti za opisivanje bilo kojeg od slijedećih poremećaja upotrebe:

• akutna intoksikacija
• štetna upotreba
• ovisnost

Blok F10–F19 Mentalni i bihevioralni poremećaji koji su posljedice upotrebe psihoaktivnih supstanci ima četvrtu
znamenku koja specificira kliničko stanje bolesnika. Primijetite da su svi kodovi četvrte znamenke primjenjivi za
sve supstance. Kliničara koji kodira odreĎeno stanje treba prije svega voditi klinička dokumentacija u pripisivanju
četvrte znamenke.

Za potpunije razumijevanje ovih uvjeta pruţene su slijedeće definicije iz MKB-10-AM i WHO (1992) MKB-10
Klasifikacija mentalnih i bihevioralnih poremećaja - Klinički opisi i dijagnostičke vodilje:

Akutna intoksikacija

―Stanje koje nastaje nakon administracije psihoaktivne supstance, a koje rezultira u poremećaju nivoa svijesti,
kognicije, percepcije, afekta ili ponašanja ili drugih psihofizioloških funkcija i odgovora. Poremećaj je direktno
povezan sa akutnim farmakološkim efektima supstance i povlači se s vremenom sa potpunim oporavkom osim u
slučajevima u kojima je došlo do oštećenja tkiva ili drugih komplikacija.―

Štetna upotreba (zloupotreba)

―Uzorak uzimanja psihoaktivne supstance koji uzrokuje oštećenje zdravlja. Ovo oštećenje moţe biti fizičko (kao u
slučajevima hepatitisa kod osoba koje same injiciraju psihoaktivne supstance), ili mentalno (npr epizode
depresivnog poremećaja nakon teške konzumacije alkohola)… Štetnu upotrebu ne treba dijagnosticirati kada
istovremeno postoji sindrom ovisnosti, psihotični poremećaj ili druga specifična forma psihičkog poremećaja
vezana sa korištenjem alkohola ili droga

Sindrom ovisnosti

―Grupa bihevioralnih,kognitivnih i fizioloških fenomena koji se razvijaju nakon opetovane upotrebe supstance, a
koji tipično uključuju snaţnu ţelju za uzimanjem droge, teškoće u kontroliranju ove upotrebe, nastavljanja
uzimanja supstance unatoč postojanju već razvijenih štetnih posljedica, davanju većeg prioriteta uzimanju droge
nego drugim aktivnostima i obavezama, povišenoj toleranciji i ponekad fizičkim apstinencijskim simptomima.―

Klasifikacija
Akutna intoksikacija

'Akutna intoksikacija' (0) moţe se šifrirati u dodatku uz bilo koji drugi kod četvrte znamenke iz grupe F10–F19.
Na primjer, osobe koje imaju više trajnih problema vezanih sa uzimanjem droga ili alkohola kao što je štetna
upotreba (F1-.1), sindrom ovisnosti (F1-.2) ili psihotični poremećaj, (F1-.5) mogu takoĎer imati epizode akutne
intoksikacije.

PRIMJER 1:
Bolesnik se tretira zbog akutne intoksikacije superponirane na sindrom ovisnosti o alkoholu. Prvo
pripišite šifru za akutnu intoksikaciju (F10.0 Mentalni i bihevioralni poremećaji koji su posljedica
korištenja alkohola, akutna intoksikacija) sa dodatnim kodom dijagnoze F10.2 Mentalni i
bihevioralni poremećaji koji su posljedica korištenja alkohola, sindrom ovisnosti.

Štetna upotreba

Pripišite četvrtu znamenku 1 ako je kliničar jasno dokumentirao povezanost izmeĎu odreĎenog stanja ili
odreĎenih stanja i upotrebe alkohola/droga.

Ovakva dokumentacija uključuje kvalifikacijske izjave kao što su 'alkoholom inducirano' ili 'sa drogom povezano'
Što indicira dokaze da je korištenje supstanci bilo odgovorno za (ili značajno pridonijelo) fizičkom ili
psihološkom oštećenju.

'Štetna upotreba' je implicitna kod stanja klasificiranih sa F1-.2–9. Zbog toga četvrta znamenka '1' ne treba biti
šifrirana kada tokom epizode zdravstvene skrbi istovremeno postoji specifičniji poremećaj povezan sa upotrebom
alkohola ili droga vezan za istu supstancu zbog koje se pruţa skrb.

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Bolesniku je dijagnosticiran sa alkoholom povezani akutni pankreatitis.
Kodovi: K85.2 Alkoholom inducirani akutni pankreatitis
F10.1 Mentalni i bihevioralni poremećaji koji su posljedica korištenja alkohola, štetna
upotreba

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Bolesnik u dobi od 45 godina hospitaliziran je nakon krize svijesti. Potrebna je dodatna sestrinska
njega zbog tretmana alkoholne demencije i teške zloupotrebe alkohola,

Kodovi: R56.8 Druge i nespecificirane konvulzije

F10.7 Mentalni i bihevioralni poremećaji koji su posljedica korištenja alkohola, rezidualni
psihotični poremećaj sa kasnim početkom

Četvrta znamenka '1' štetna upotreba ne moţe biti pripisana budući da je dokumentiran više specifičan
poremećaj upotrebe alkohola, alkoholna demencija.

Opća pravila klasifikacije

• Opisi kao što su 'društveno pijenje' ili 'teško pijenje' ne trebaju biti kodirani.
• Kategorije F10–F19 isključuju bolesnike koji koriste nekaţnjive doze propisanih ili nepropisanih lijekova kada
su dokumentirani kao 'predoziranje. Slučajevi 'predoziranja' trebaju biti kodirani odgovarajućim kodom
trovanja iz tablice lijekova i kemikalija. Vidjeti takoĎer ACS 0530 Predoziranje lijekovima.

• Tamo gdje nije dostupna jasna dokumentacija ili klinički savjet zbog čega moţe biti izgubljena vitalna
informacija o drogama ili alkoholu jer ne moţe biti kodirana specifična četvrta znamenka, pripišite četvrtu
znamenku '1',( štetna upotreba), kao zadnje utoĉište umjesto nespecifične terminologije kao što je
'zloupotreba' ili 'poremećaj korištenja'.

Poremećaji upotrebe duhana

Ove kodove treba pripisivati kao dodatne dijagnoze kod svih slučajevima kod kojih postoji odgovarajuća
dokumentacija vezana za konzumiranje duhana.

Korištenje duhana moţe se klasificirati u jedan od slijedećih kodova:

Z86.43 Liĉna anamneza o poremećaju korištenja duhana

Dodijelite ovaj kod ako je dokumentirano da je bolesnik pušio duhan (bilo koju količinu) u prošlosti, isključujući
posljednji mjesec.

PRIMJER 4:
Dijagnoza: Bolesniku u dobi od 40 godina postavljena je dijagnoza kroničnog bronhitisa, a u anamnezi postoji
podatak da je prestao pušiti tri mjeseca prije prijema u bolnicu nakon što je pušio od 15.- godine
ţivota.

Kodovi: J42 Nespecificirani kronični bronhitis

Z86.43 Lična anamneza o poremećaju korištenja duhana

Z72.0 Aktualna upotreba duhana

Pripišite ovaj kod ukoliko dokumentacija ukazuje da:

1. Je bolesnik pušio duhan (bilo koju količinu) u toku proteklog mjeseca.

2. Postoji dokumentacija o 'opasnom' korištenju duhana. Opasno korištenje se definira kao obrazac upotrebe
supstance koji povećava rizik od štetnih posljedica za korisnika. Nasuprot štetnom korištenju, opasno
korištenje odnosi se na obrasce korištenja od značaja za javno zdravstvo premda su u odsutnosti bilo kojeg
aktualnog poremećaja kod individualnog korisnika.

Z72.0 uključuje dokumentaciju o 'pušaču'. Ovaj kod treba pripisati samo onda kada ne postoji dovoljno
dokumentacije za pripisivanje.2 Sindrom ovisnosti o duhanu ili F17.1 Štetno korištenje duhana.

PRIMJER 5:
Dijagnoza: Kod 40-godišnjeg pušača dijagnosticiran je sindrom karpalnog tunela.
Kodovi: G56.0 Sindrom karpalnog tunela
Z72.0 Upotreba duhana, aktualna

F17.1 Štetna upotreba duhana

 Pripišite ovaj kod samo ako je kliničar jasno dokumentirao povezanost izmeĎu odreĎenog stanja ili odreĎenih
stanja i pušenja (čak i ako je bolesnik prestao pušiti).

Ovakva dokumentacija uključuje stanja koja su kvalificirana kao 'sa duhanom povezana' što upućuje na dokaze da
je korištenje supstance bilo odgovorno za (ili značajno doprinijelo) fizičkoj ili psihološkoj šteti.

Ovaj kod ne bi trebalo pripisivati ako je dokumentiran sindrom ovisnosti o duhanu.

PRIMJER 6:
Dijagnoza: Bolesnik u dobi od 65 godina ima podatak u anamnezi o pušenju 40 cigareta dnevno od svoje 15.e
godine ţivota do prestanka pušenja u dobi od 51 godine. Bolesniku je kod prijema postavljena
dijagnoza emfizema povezanog sa pušenjem.
Kodovi: J43.9 Emfizem, nespecificirano
F17.1 Mentalni i bihevioralni poremećaji povezani sa korištenjem duhana, štetna upotreba

 Z86.43 ne treba biti pripisan

PRIMJER 7:
Dijagnoza: Kronični bronhitis povezan sa pušenjem kod 29-godišnjeg bolesnika.
Kodovi: J42 Nespecificirani kronični bronhitis
F17.1 Mentalni i bihevioralni poremećaji povezani sa korištenjem duhana, štetna upotreba

 Z72.0 ne treba biti pripisan

F17.2 Sindrom ovisnosti o duhanu

Pripišite ovaj kod ako je bolesniku postavljena dijagnoza 'sindroma ovisnosti o duhanu'.

PRIMJER 8:
Dijagnoza: Bolesnik je primljen u bolnicu zbog liječenja kronične redukcije dišnih putova i varikoznih vena
lijeve noge. Bolesnik ima sindrom ovisnosti o duhanu i nije pušio u toku proteklog tjedna. Ova
ovisnost je dokumentirana njegovim aktualnim stanjem apstinencije, snaţnoj ţelji da nastavi pušiti
u zadnjih šest mjeseci unatoč savjetu liječnika da je njegovo pušenje imalo štetne posljedice po
njegovo zdravlje.
.
Kodovi: J44.9 Kronična opstruktivna plućna bolest, nespecificirano
I83.9 Varikozne vene donjih ekstremiteta bez inflamacije ulcera
F17.2 Mentalni i bihevioralni poremećaji povezani sa korištenjem duhana, sindrom ovisnosti
F17.3 Mentalni i bihevioralni poremećaji povezani sa korištenjem duhana, stanje apstinencije

0505 MENTALNE BOLESTI KOJE KOMPLICIRAJU TRUDNOĆU CMC

Pripišite kod O99.3 Mentalni poremećaji i bolesti ţivčanog sistema koji kompliciraju trudnoću, porođaj i babinje
sa specifičnim kodom mentalne bolesti koji je sekvenciran kao dodatna dijagnoza. Napomena ovaj kod
iskljuĉuje postpartalnu depresiju.

Postpartalna depresija
Postpartalna depresija je nespecifična dijagnoza koja se odnosi na bilo koju depresiju koja nastaje u periodu
unutar 42 dana nakon poroda (postpartalni period).
„Postpartalni poremećaji raspoloţenja pokrivaju široku lepezu poremećaja raspoloţenja i bihevioralnih
poremećaja koje majka moţe doţivjeti u postpartalnom periodu. Ovo uključuje spektar od blagih do izraţenih
problema, od 'baby blues' do floridne psihotične epizode. IzmeĎu ovih krajnosti nalazi se postpartalna depresija
koja striktno govoreći ne predstavlja medicinski termin… Ona ja takoĎer različito definirana od pripadnika
različitih mišljenja što takoĎer često doprinosi značajnoj kontraverzi. Neki od dijagnostičkih termina koje
preporučuju kliničari izneseni su u Tabeli 1, a kako postoje razmimoilaţenja u mišljenima o ovom fenomenu,
jasno je da i podaci o stopama njegove prevalencije takoĎer variraju…

Tabela 1
Prevalencija postnatalnih mentalnih zdravstvenih problema

• Psihoze (0.3%)

• Postnatalna depresija (PND) koja uključuje (10–40%):

• anksiozne i depresivne neuroze (ili miješano)
• veliku depresiju
• minor depresiju
• distimiju
• poremećaj prilagoĎavanja
• posttraumatsko stresni poremećaj
• poremećaje ličnosti

• 'Baby blues'… (50–80%)

Postpartalna depresija mora se razlikovati od normalnih

reakcija na izazove vezane za novo majčinstvo.‖

Barnett, B and Fowler, C (1995), Caring for the family's future, Norman Swan Medical Communications,
Haymarket.

Klasifikacija

Ako je vrsta depresije specificirana i moţe se klasificirati u poglevlje o poremećajima mentalnog zdravlja,
potrebno je pripisati odgovarajući kod radije nego kod F53.0.

Ako se pripiše kod iz kategorije F32 Depresivna epizoda, peta znamenka ukazuje na to da li se depresija razvila u
pospartalnom periodu.

F53.0 Blagi mentalni i bihevioralni poremećaji koji su povezani sa babinjama koji nisu klasificirani na drugom
mjestu treba pripisati samo onda kada nije dokumentiran tip depresije ili ga nije moguće klasificirati
drugamo. Postpartalna depresija koja je dokumentirana sa početkom nakon pospartalnom perioda treba biti
prodiskutirana sa kliničarom.

Napomena u kategoriji F53 Mentalni i bihevioralni poremećaji koji su povezani sa babinjama koji nisu
klasificirani na drugom mjestu kaţe: ―Ova kategorija uključuje samo one mentalne poremećaje koji su povezani
sa puerperijem (počinju unutar šest tjedana nakon poroda)…‖. Ipak, ako je dokumentirana dijagnoza postpartalne
depresije bez dodatnih kvalifikacija, u bilo kojoj epizodi do godinu dana nakon poroda, još uvijek se moţe
pripisati kod F53.0.

A. Porod ili epizoda njege u puerperalnom periodu

PRIMJER 1:
 Dijagnoza: Pacijentica je rodila ţivu bebu spontanim vaginalnim poroĎajem. Dijagnoza je bila postpartalna
depresija. Pokušalo se dobiti daljnje kvalifikacije ovog termina, ali bez uspjeha.
Kodovi: O80 Spontani porod jednog djeteta
F53.0 Blagi mentalni i bihevioralni poremećaji koji su povezani sa babinjama koji
nisu klasificirani na drugom mjestu
Z37.0 Porod jednog ţivog djeteta
90467-00 [1336] Spontani verteks porođaj (opcionalni kod)

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Bolesnica je rodila ţivoroĎene blizance elektivnim carskim rezom donjeg segmenta pod
intravenskom općom anestezijom zbog poloţaja djece. Slijedećeg tjedna osjećala se potišteno i bila
je vrlo plačljiva. Konzilijarni psihijatar dijagnosticirao je baby blues.
Kodovi: O32.5 Maternalna skrb za multiplu gestaciju sa malprezentacijom jednog fetusa ili
više fetusa
F53.8 Drugi mentalni i bihevioralni poremećaji koji su povezani sa babinjama koji
nisu klasificirani na drugom mjestu
Z37.2 Blizanci,oba ţivorođena
16520-02 [1340] Elektivni carski rez donjeg segmenta
92514-XX [1910] Opća anestezija

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Bolesnica je hospitalizirana u 36.-om tjednu trudnoće zbog mirovanja i liječenja antidepresivima
zbog egzacerbacije njene major depresije. U toku ove epizode bolesnica je rodila ţivoroĎeno dijete
spontanim vaginalnim poroĎajem u 39.-om tjednu gestacije.
.
Kodovi: O99.3 Mentalni poremećaji i poremećaji ţivčanog sustava koji kompliciraju
trudnoću, porođaj i babinje
F32.20 Teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma, nije specificirana kao da
je nastala u postpartalnom periodu
Z37.0 Porod jednog ţivog djeteta
90467-00 [1336] Spontani verteks porođaj (opcionalni kod)

B. Epizode njege (nakon poroĊaja i puerperalne epizode) do godinu dana nakon poroda

PRIMJER 4:
Dijagnoza: Bolesnica je hospitalizirana šest mjeseci nakon poroda zbog postpartalne depresije. Otpuštena je
nakon četiri tjedna. Daljnje kvalifikacije o tipu depresije nije bilo moguće dobiti.
Kodovi: F53.0 Blagi mentalni i bihevioralni poremećaji koji su povezani sa babinjama koji nisu
klasificirani na drugom mjestu

PRIMJER 5:
Dijagnoza: Bolesnica je hospitalizirana šest mjeseci nakon poroda sa radnom dijagnozom postpartalne
depresije nakon čega joj je postavljena dijagnoza major depresije. Otpuštena je nakon četiri tjedna.
Kodovi: F32.21 Teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma, koja je nastala u postpartalnom
periodu.

0506 PRILAGOĐAVANJE / DEPRESIVNA REAKCIJA

Depresija NS
 Prije pripisivanja koda F32.9- Depresivna epizoda, nespecificirano klinički šifranti trebaju sa kliničarima
prodiskutirati i pojasniti specifičnosti poremećaja.

Tamo gdje je 'depresija' ili vodeća dijagnoza ili se tretira elektrokonvulzivnom terapijom, kliničara treba upitati da
pojasni da li se radi o major:

F32.- Depresivnoj epizodi

ili
F33.- Povratnom depresivnom poremećaju

Velika depresija

Za major depresiju koja je označena pojedinačnom epizodom major depresije pripišite kod F32.- Depresivna
epizoda.

Za major depresiju koja je označena sa više od jedne epizode major depresije pripišite kod F33.- Povratni
depresivni poremećaj.

0511 PANIĈNI NAPADI SA FOBIJOM

Treba kodirati i panične napade (F41.0 Panični poremećaja [epizodična paroksizmalna anksioznost]) i fobiju, sa
sekvencom fobije (F40.-) prvo.

Napomena: Ovaj standard isključuje kategoriju F40.0 Agorafobija koja ima petu znamenku koja označava sa
paničnim poremećajem (F40.01 Agorafobija sa paničnim poremećajem) i bez paničnog poremećaja
(F40.00 Agorafobija bez spominjanja paničnog poremećaja). Sve druge fobije sa paničnim napadima
trebaju biti kodirane sa dvije šifre kao gore.

0512 CRTE LIĈNOSTI/POREMEĆAJ LIĈNOSTI

Kada se postavi dijagnoza crta ličnosti (npr paranoidne crte ličnosti) potrebno je pitati kliničara da potvrdi da li se
u stvari radi o dijagnozi poremećaja ili o crtama ličnosti. Ako se radi o poremećaju, treba ga odgovarajuće kodirati.

Kada je postavljena dijagnoza koja e sastoji od više termina koji se mogu klasificirati pod različite četvrte
znamenke u F60 Specifični poremećaji ličnosti, onda treba kodirati svaki poremećaj. Na primjer grupa B
poremećaja ličnosti odnosi se na grupu poremećaja ličnosti: antisocijalni, granični, histrionski ili narcistični
(najčešće granični i antisocijalni poremećaji ličnosti). Prvo treba kodirati dominantni poremećaj ličnosti, zajedno
sa svim drugim dokumentiranim poremećajima ličnosti. Kada je dijagnoza postavljena bez identificiranja
dominantnog poremećaja ličnosti, potraţite pojašnjenje kod kliničara.

0516 SOCIJALNI KODOVI

Kada klinički šifranti kodiraju slučajeve kod kojih je vodeća dijagnoza mentalni poremećaj, moraju uzimati u obzi
i kodove kao što su slijedeći:

Z59 Problemi vezani za stanovanje i ekonomske okolnosti

Z60 Problemi vezani za socijalno okruţenje
Z63 Drugi problemi vezani za primarnu grupu podrške, uključujući i obiteljske okolnosti
Z64 Problemi vezani za određene psihosocijalne okolnosti
Z65 Problemi vezani druge psihosocijalne okolnosti
 Ove kodove treba pripisati kao dodatne dijagnoze ako ove okolnosti utječu na tretman bolesnika u aktualnoj
epizodi njege u skladu sa ACS 0002 Dodatne dijagnoze.

0517 NESURADLJIVOST U LIJEĈENJU

Z91.1 Lična historija o nesuradljivosti sa medicinskim tretmanom i reţimom je kod koji treba koristiti u
slučajevima kada je nesuradljivost u liječenju precipitirajući faktor za hospitalizaciju. Ovaj kod ne treba koristiti
kao vodeću dijagnozu.

0520 PORODIĈNA ANAMNEZA O MENTALNIM BOLESTIMA

Z81.- Porodična historija o mentalnim ili bihevioralnim poremećajima je kod koji se nikada ne pripisuje zato što:

• Teško je utvrditi da li zaista postoji porodična historija.

• Biljeţenje porodične historije o mentalnim bolestima u klasifikaciji smatra se faktorom koji doprinosi
stigmatizaciji koja je povezana sa duševnim bolestima.

• U slučajevima kada bolesnik ima ne-psihijatrijski poremećaj, činjenica o postojanju porodične historije za
mentalne poremećaje nije od nikakve relevantnosti.

• U slučajevima kada bolesnik ima psihijatrijski poremećaj, ne postoji razlog za biljeţenje da li njegova porodica
ima historiju mentalnih bolesti.

• Kada se podaci o porodicama uzimaju za istraţivanje u mentalnom zdravlju b olje je koristiti se definiranim
uzorkom jer bi rutinsko prikupljanje podataka bilo teško.

0521 HOSPITALIZIRANI PACIJENT BEZ ZNAKOVA MENTALNE BOLESTI

Kada se kod bolesnika koji je prisilno hospitaliziran kod pregleda naĎe da nema znakova mentalne bolesti, treba
pripisati kod dijagnoze Z04.6 Opći psihijatrijski pregled na zahtjev autoriteta. Za dobrovoljno hospitalizirane
bolesnike kod kojih se ne naĎe znakova mentalne bolesti, treba pripisati kodove Z00.4 Opći psihijatrijski pregled
koji nije klasificiran na drugom mjestu i Z71.1 Osoba koja prijavljuje smetnje kod koje nije postavljena nijedna
dijagnoza.

0525 REHABILITACIJA I DETOKSIKACIJA OD SUPSTANCI

Koristite kodove nabrojane u bloku [1872] Rehabilitacija i detoksikacija od alkohola i droga za odgovarajuće
tretmane i sa dijagnozama koje se odnose na ova stanja. Kodovi Z50.2 Rehabilitacija alkoholizma i Z50.3
Rehabilitacija bolesti ovisnosti ne trebaju biti pripisani za epizode hospitalne njege.

0526 MÜNCHHAUSENOV SINDROM OD SRODNIKA

Definicija
Münchhausenov sindrom odnosi se na opetovano stvaranje simptoma bolesti, obično akutne dramatične i
uvjerljive. Münchhausenov sindrom od srodnika predstavlja bizarnu varijantu sindroma u kojoj se dijete moţe
 koristiti kao surogat pacijenta. Roditelj falsificira povijest bolesti i moţe ozlijediti dijete lijekovima ili
kontaminacijom uzoraka krvi ili urina itd (Berkow, R (Ed.) (1999), Merckov priručnik za dijegnozu i terapiju
(sedamnaesto izdanje), Merck Research Laboratories, West Point.)

Klasifikacija
Pripisivanje koda za Münchhausenov sindrom (F68.1 Namjerno produciranje ili simuliranje simptoma i
invalidnosti, fizičkih ili psiholoških [fakticijski poremećaj]) ne bi bilo odgovarajuće za slučajeve
Münchhausenovog sindroma kod srodnika budući da je pacijent zapravo roditelj, a ne pacijent. Korektno
kodiranje je slijedeće:

T74.1 Sindrom zlostavljanja, fizičko zlostavljanje

Y07.01 Drugi sindromi zlostavljanja od strane roditelja

Odgovarajući kod mjesta dogaĎanja (Y92.-) i kod aktivnosti (U73.-).

0528 ALZHEIMEROVA BOLEST

Kada je dokumentirana samo Alzheimerova bolest, a ne 'Alzheimerova demencija', komponenta demencije se

moţe pretpostaviti i zato uvijek treba pripisati dva koda, G30.- Alzheimerova bolest i F00.-* Demencija u
Alzheimerovoj bolesti.

0530 PREDOZIRANJE

Kada je uzrok prijema predoziranje, a bolesnik naknadno bude tretiran i zbog pridruţenih psihijatrijskih stanja u
toku iste epizode njege 1, predoziranje treba sekvencirati kao vodeću dijagnozu.

1.
Primijetite da bi u većini drţava ova epizoda njege i dalje bila smatrana 'akutnim' tipom njege (vidjeti Health Data Standards Committee
(2004), National Health Data Dictionary, Version 12 Supplement, AIHW) pa bi stoga bila kodirana kao jedna epizoda njege.

0531 INTELEKTUALNI POREMEĆAJ/INTELEKTUALNA ZAOSTALOST

Intelektualna zaostalost

Kliničari savjetuju da se termin intelektualna zaostalost koristi u alternaciji sa mentalnom retardacijom pa

zato, kada je dokumentiran ovaj termin treba pripisati odgovarajući kod iz kategorija F70–F79 Mentalna
retardacija. Imajte na umu da F79.9 Nespecificirana mentalna retardacija bez spominjanja poremećaja
ponašanja treba pripisati samoa kao zadnje utočište. Treba traţiti dodatne informacije od ordinirajućeg kliničara
da se odredi opseg poremećaja.

Intelektualni poremećaj

Po pitanju termina intelektualni poremećaj:

• Ako se radi o stanju koje je kongenitalno, treba pripisati kod iz kategorije F70–F79 Mentalna retardacija
(trudite se da od ordinirajućeg kliničara dobijete podatak o opsegu poremećaja).

• Ako se radi o stanju koje je steĉeno, traţite podrobniju dijagnozu (npr demencija) od kliničara.
0532 KOGNITIVNO OŠTEĆENJE CMC

Ako je zabiljeţen kognitivni poremećaj, potrebna je daljnja klarifikacija o opsegu oštećenja (npr blagi poremećaj
ili gubitak nakon organskog oštećenja mozga). Ova pojašnjenja valja traţiti od ordinirajućeg kliničara. Ako to nije
moguće onda treba pripisati kod R41.8 Drugi i nespecificirani simptomi i znakovi koji uključuju kognitivne
funkcije i svijest.

F06.7 Blagi kognitivni poremećaj moţe se šifrirati samo kada su dokumentirani termini koji podrţavaju ovu
dijagnozu. Indeks putova za F06.7:

• Promjena, kognitivna (blaga) (organska) kao posljedica ili uzrokovana općim medicinskim stanjem
• Poremećaj, kognitivni, blagi
• Poremećaj, blagi, kognitivni
• Oštećenje, pamćenja, blago, nakon organskog oštećenja mozga
• Nedostatak, pamćenja, blagi, nakon organskog oštećenja mozga
• Gubitak, pamćenja, blagi, nakon organskog oštećenja mozga
• Poremećaj, nedostatak ili gubitak pamćenja, blagi, nakon organskog oštećenja mozga

Molimo, notirajte da je ovaj savjet superponiran savjetima i odrednicama sadrţanim u Casemix, DRGs i knjizi
kodiranja po specijalnostima: Mentalno zdravlje, droge i alkohol, (1999), strana 19.8

8
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Mental and Behavioural Disorders.
6- ŢIVĈANI SISTEM

0604 MOŢDANI UDAR

1. Aktualni
Cerebrovaskularni incident je nespecifičan termin. Prije pripisivanja koda pokušajte dobiti specifičniju dijagnozu
(npr subarahnoidalna hemoragija (I60), intracerebralna hemoragija(I61), cerebralni infarkt (I63)).

Sekvele (kasne posljedice)

Izraz sekvele se obično koristi tamo gdje kao posljedica stanja dolazi do stvaranja deficit, a ovaj nastaje kasnije od
originalnog stanja koje je do njega dovelo (npr skolioza nakon rahitisa). Cerebrovaskularni incident se razlikuje
po tome što su njegove sekvele neposredna posljedica incidenta. Zbog ovog razloga bi trebalo primjenjivati
slijedeći standard.

PRIMJER 1:
Bolesnik je doţivio infarkt mozga 1/1/00, a 7/1/00 je premješten u rehabilitacioni centar zbog nastavka
rehabilitacije.

Prva epizoda njege (1/1–7/1) dobiva kod I63.- (cerebralni infarkt), plus kodovi za bilo koji deficit.

Bolesnik je premješten na rehabilitaciju nakon prijema zbog cerebralnog infarkta. Bolesnik ima hemiparezu i
afaziju.

Druga epizoda:
Kodovi: Z50.- (rehabilitacija)
I63.- (cerebralna infarkcija)
G81.- (hemipareza) i
R47.0 (afazija)

Sve dok je bolesnik u kontinuiranom tretmanu, neovisno o tome koliko je vremena proteklo od
cerebrovaskularnog incidenta, pripišite kod iz kategorija I60–I64 (cerebrovaskularne bolesti) sa bilo kojim
primjenjivim kodom za deficit (npr hemiplegija).

I69.- Sekvele cerebrovaskularne bolesti, ovi kodovi se koriste kada je period liječenja završen, ali su rezidualni
deficit još uvijek manifestni i zadovoljavaju kriterije za dodatnu dijagnozu.

PRIMJER 2:
Bolesnik je primljen zbog hemikolektomije. Njegova je pokretljivost kompromitirana zbog rezidualne
hemipareze od prethodnog CVI. Tokom ove epizode liječenja bolesnik ne prima nikakav tretman za rezidualnu
hemiparezu.

Pripišite dodatni kod dijagnoze za hemiparezu i I69.- Sekvele cerebrovaskularne bolesti, označavajući da niti
CVI ni hemipareza nisu tretirani u toku ove epizode njege.

2. Jaĉina
Neurosciences CCCG je proizveo listu kodova za dodatne dijagnoze koji u nekoj mjeri indiciraju jačinu
moţdanog udara. Zanimljivo je uočiti da deficiti koje moţdani udar proizvodi kao što je na primjer hemiplegija,
nisu nuţno indikatori jačine moţdanog udara. Tabela u nastavku teksta prije svega je uključena zbog interesa,
budući da bi stanja navedena u njoj rutinski bila kodirana u toku procesa apstrakcije. Unatoč tome, zapamtite da
se u sluĉaju moţdanog udara disfagija, urinarna inkontinencija i fekalna inkontinencija mogu kodirati
samo kada su zadovoljeni odreĊeni kriteriji.

MOŢDANI UDAR-DODATNE DIJAGNOZE

DODATNA DIJAGNOZA
Infekcija urinarnog trakta, mjesto nije
specificirano
Aspiracijski pneumonitis
Pneumonija
Dekubitus i ulkus donjeg ekstremiteta
Plućna embolija i venska tromboza
Disfagija –pripisuje se samo onda kada zahtijeva
nazogastričnu sondu/enteralno hranjenje, ili još
uvijek zahtijeva liječenje 7 dana nakon što se
dogodio CVI
Urinarna inkontinencija – pripisuje se samo onda
kada je inkontinencija prisutna kod otpusta ili
traje više od 7 dana
Fekalna inkontinencija–pripisuje se samo onda
kada je inkontinencija prisutna kod otpusta ili
traje više od 7 dana
Urinarna retencija
Afazija
Sepsa
Druge bakterijske bolesti (npr gangrena)
MKB-10-AM KOD(OVI)
N39.0
J69.0
J12.0, J12.1, J12.2, J12.8, J12.9, J13, J14, J15.0, J15.1,
J15.2, J15.3, J15.4, J15.5, J15.6, J15.7, J15.8, J15.9, J16.0,
J16.8, J17.0, J17.1, J17.2, J17.3, J17.8, J18.0, J18.1, J18.2,
J18.8, J18.9
L89.-, L97
I26.0, I26.9, I80.2
R13
R32, N39.3, N39.4
R15
R33
R47.0
A40.0, A40.1, A40.2, A40.3, A40.8, A40.9, A41.0, A41.1,
A41.2, A41.3, A41.4, A41.50, A41.51, A41.52, A41.58,
A41.8, A41.9
A30.0, A30.1, A30.2, A30.3, A30.4, A30.5, A30.8, A30.9,
A31.0, A31.1, A31.8, A31.9, A32.0, A32.1, A32.7, A32.8,
A32.9, A33, A34, A35, A36.0, A36.1, A36.2, A36.3,
A36.8, A36.9, A37.0, A37.1, A37.8, A37.9, A38, A39.0,
A39.1, A39.2, A39.3, A39.4, A39.5, A39.8,
A40.0, A40.1, A40.2, A40.3, A40.8, A40.9, A41.1, A41.2,
A41.3, A41.4, A41.50, A41.51, A41.52, A41.58, A41.8,
A41.9, A42.0, A42.1, A42.2, A42.7, A42.8, A42.9, A43.0,
A43.1, A43.8, A43.9, A44.0, A44.1, A44.8, A44.9, A46,
A48.0, A48.1, A48.2, A48.3, A48.4, A48.8, A49.0, A49.1,
A49.2, A49.3, A49.8, A49.9, B96.88, R02

3. Stari CVI
 Stari CVI – treba paziti kada se kodira ova neodgovarajuća i zavaravajuća dijagnostička izjava koja moţe
podrazumijevati nešto od navedenog:
1. Bolesnik ima moţdani udar u anamnezi bez prisutnih neuroloških deficita, ili
2. Moţdani udar u anamnezi sa još uvijek prisutnim neurološkim deficitima.

Kod(2), kodira se i neurološki deficit sa I69.- Sekvele cerebrovaskularne bolesti tamo gdje deficiti
zadovoljavaju kriterije za dodatne dijagnoze (vidjeti ACS 0002 Dodatne dijagnoze).

Ne pripisujte kod I69.- sam, naime njemu uvijek mora prethoditi kod koji ukazuje na manifestaciju
kasnog efekta (npr hemipareza, afazija).

0605 EKSTENZIJA MOŢDANOG UDARA

Kodirajte ekstenziju moţdanog udara kao drugi cerebralni infarkt ili moţdani udar (I60–I64 Cerebrovaskularne
bolesti) ako nisu dokumentirani specifičniji podaci.

0606 AFAZIJA/DISFAZIJA

Afazija ne treba biti pripisana kao vodeća dijagnoza u epizodi akutne njege. 'Disfaziju' treba prodiskutirati sa
kliničarom budući da je ovaj termin neprihvatljiv.

0612 KIRURGIJA BAZE LUBANJE

Kirurški tretman lezija (kao što su glomus jugulare, meningiom, fibrosarkom, fibrozna displazija) koje uključuju
bazu lubanje (bazu prednje, srednje i straţnje lubanjske jame) često zahtijeva vještine više neurokirurga ili većeg
broja kirurga iz različitih specijalnosti koji rade zajedno ili u tandemu tokom operativne sesije.

Ove procedure uključuju kraniotomiju, retrakciju mozga, izolaciju i resekciju tumora i često rekonstrukciju kosti.

U cilju izbjegavanja ozbiljnih infekcija kao što su osteomijelitis i/ili meningitis, ove procedure se obično ne
izvode u stupnjevima zbog potrebe za definitivnim zatvaranjem dure, potkoţnog tkiva i koţe.

0625 KVADRIPLEGIJA I PARAPLEGIJA, NETRAUMATSKA CMC

Za kodiranje traumatske kvadriplegije/paraplegije, vidjeti ACS 1915 Ozljeda leđne moţdine.

Definicija

Paraplegija
―Paraplegija je poremećaj ili gubitak motorne i/ili senzorne funkcije u torakalnim, lumbalnim ili sakralnim
neurološkim segmentima koji nastaje nakon oštećenja neuralnih elemenata unutar leĎne moţdine. Paraplegija
pošteĎuje ruke, ali, ovisno o nivou oštećenja, moţe uključivati trup, noge i zdjelične organe. Ovaj se termin
korektno koristi za opisivanje ozljede kaude ekvine i konus medularisa, ali se ne bi trebao koristiti za opisivanje
lezija lumbosakralnog pleksusa ili lezija perifernih ţivaca izvan neuralnog kanala.
(Miller-Keane (1997), Encyclopedia & Dictionary of Medicine Nursing and Allied Health (sixth ed.), W. B.
Saunders, Philadelphia.)
Kvadriplegija

―Kvadriplegija je paraliza sva četiri ekstremiteta. Motorna i/ili senzorna funkcija u cervikalnim spinalnim
segmentima poremećena ili izgubljena zbog oštećenja tog dijela leĎne moţdine, što rezultira u poremećenoj
funkciji ruku i nogu, trupa i zdjeličnih organa. Ovaj termin ne uključuje stanja koja su posljedica oštećenja
brahijalnog pleksusa ili oštećenja perifernih ţivaca izvan spinalnog kanala.
(Miller-Keane (1997), Encyclopedia & Dictionary of Medicine Nursing and Allied Health (sixth ed.), W. B.
Saunders, Philadelphia.)

Klasifikacija

Inicijalna [akutna] faza paraplegije/kvadriplegije

'Akutna faza netraumatske paraplegije/kvadriplegije uključuje:

Prvi prijemi kao rezultat netraumatskog medicinskog stanja kao što je tranzverzni mijelitis ili infarkt leĎne
moţdine. Ovo moţe uključivati neka medicinska ili kirurška stanja koja su bila u remisiji, ali je došlo do
pogoršanja i oni zahtijevaju odreĎeni stupanj liječenja kod prvog prijema u epizodi bolesti kao i bolesnici koji su
pri puta primljeni zbog traume.

Ako bolesnik manifestira stanje koje uzrokuje leziju leĎne moţdine (npr mijelitis), pripišite slijedeće kodove:

1. Stanje (mijelitis) kao vodeća dijagnoza.

2. Kod iz G82.- Paraplegija i tetraplegija sa petom znamenkom 1 (nespecificirana, akutna), 3 (kompletna,

akutna) ili 5 (inkompletna, akutna).

Subsekventna [kroniĉna] faza paraplegije/kvadriplegije

Subsekventna faza paraplegije/tetraplegije uključuje:

Bolesnik sa paraplegijom/tetraplegijom primljen je u bolnicu / zdravstvenu ustanovu (uključujući rehabilitacijsku

ustanovu) nakon perioda akutne hospitalizacije za inicijalnu fazu liječenja.

Bolesnik sa paraplegijom/tetraplegijom primljen je sa vodećom dijagnozom stanja kao što su infekcija urinarnog
trakta, fraktura femura, itd, tamo gdje paraplegija/kvadriplegija zadovoljava uvjete za dodatnu dijagnozu.

U gore opisanim slučajevima pripišite kod G82.- Paraplegija i tetraplegija i druga stanja kako je prikladno.
Sekvenciranje ovih dijagnoza treba biti voĎeno definicijom vodeće dijagnoze. Neposredno nakon koda iz G82
Paraplegija i tetraplegija, pripišite dodatni kod/kodove za označavanje uzročnog stanja kvadriplegije/paraplegije
(netraumatske). Ovi mogu biti:
1. Prethodno stanje koje više nije prisutno (npr virusna infekcija, komplikacija medicinske/kirurške njege,
benigna spinalna neoplazma).
2. Kronično stanje (npr. multipla skleroza, degenerativna spinalna bolest).
Kod (1) pripišite kod sekvele(posljedice), gdje je to moguće (vidjeti takoĎer ACS 0008 Sekvele). Tamo gdje u
ICD-10_AM ne postoji kod za sekvele, pripišite odgovarajući kod iz kategorija Z85–Z87 za ličnu historiju
malignih bolesti ili drugih stanja.
Kod (2) pripišite kod za kronično stanje.
Ako etiologija ozljede leĎne moţdine nije identificirana u dokumentaciji, treba potraţiti pojašnjenje od kliničara.
0627 MITOHONDRIJALNI POREMEĆAJI

Mitohondrijalni poremećaji se razlikuju po svojim karakteristikama (heterogenosti). Varijabilnost je posljedica

činjenice da različiti organski sistemi mogu sadrţavati različite količine poremećenih mitohondrija, a samo ona
tkiva u kojima je postotak ovakvih mitohondrija visok će biti funkcionalno poremećena. Mitohondrijalni
poremećaji se mogu manifestirati na različite načine kod različitih ljudi, npr moţdane bolesti (encefalopatije),
mišićne bolesti (mitohondrijalne miopatije), bolesti ţivaca (neuropatije), srčane bolesti (kardiomiopatije),
endokrine, bubreţne ili bolesti koštane srţi kao i mješavine ovih i drugih karakteristika. Nedavno je otkriveno da
i vrlo česte bolesti kao što je dijabetes ili ishemična bolest srca mogu u nekim slučajevima imati mitohondrijalnu
osnovu. TakoĎer i bolesti starenja kao što je Parkinsonova ili Alzheimerova bolest mogu dijelom rezultirati od
zakazivanja mitohondrija.

Neki mitohondrijalni poremećaji za koji postoje specifični kodovi u ICD-10-AM su:

Mitohondrijalna encefalopatija, epizodni sindrom laktatne acidoze nalik moţdanom udaru (MELAS)

Mitohondrijalna encefalopatija, epizodni sindrom laktatne acidoze nalik moţdanom udaru (MELAS) je sindrom
koji obično pogaĎa mlaĎe ljude premda je doba početka poremećaja varijabilno. Prethodeći simptomi mogu
uključivati dugoročnu nervnu gluhoću ili teške migrene. Prezentacija je tipično sa epizodama nalik moţdanom
udaru, često sa naglaskom na straţnjem mozgu. Dijagnozu treba potvrditi ili sa nalazom tipičnih morfoloških
abnormalnosti u mišićnoj biopsiji ili demonstracijom karakterističnih mutacija mitohondrijske DNK. Pripišite kod
G71.3 Mitohondrijalna miopatija koja nije klasificirana na drugom mjestu.

Mioklona epilepsija ĉupavog crvenog vlakna (MERRF)

Mioklona epilepsija čupavog crvenog vlakna (MERRF) je stanje karakterizirano mioklonom epilepsijom, često
povezane i sa drugim karakteristikama uključujući nervnu gluhoću, cerebelarnu ataksiju i generalizirane
epileptičke dogaĎaje. Dijagnozu treba potvrditi ili sa nalazom tipičnih morfoloških abnormalnosti u mišićnoj
biopsiji (čupava crvena vlakna) ili identifikacijom patognomonične mutacije mitohondrijalne DNK. Pripišite kod
G40.4- Drugo, generalizirana epilepsija i epileptički sindromi.

Kroniĉna progresivna vanjska oftalmoplegija

Kronična progresivna vanjska oftalmoplegija je stanje karakterizirano progresivnom slabošću ekstraokularnih
mišića. Ovo moţe biti povezano sa slabosti udova, a u nekim slučajevima i pridruţenim retinalnim, kardijalnim ili
CNS stanjima. Dijagnoza se potvrĎuje karakterističnim abnormalnostima biopsije mišića ili nalazom dijagnostičke
mutacije mitohodnrijske DNK. Pripišite kod G31.8 Druge specificirane degenerativne bolesti nervnog sistema.

Kearns-Sayre sindrom ili Okulokraniosomatski sindrom

Kearns-Sayreov sindrom ili Okulokraniosomatički sindrom je mitohondrijalna bolest koju karakterizira početak u
djetinjstvu, kronična progresivna vanjska oftalmoplegija, srčani blok, pigmenotzni retinitis i degeneracija CNS-a.
Pripišite kod H49.8 Drugo, paralitički strabizam.

Mitohondrijalna miopatija

Neki bolesnici sa progresivnom slabošću ekstremiteta ili sa zamorljivosti koja je povezana sa mitohondrijalnom
insuficijencijom nemaju uključene ekstraokularne simptome. Ove slučajeve treba klasificirati kao mitohondrijalne
miopatije, a dijagnoza ovisi o karakterističnim histološkim anomalijama u biopsiji mišića i identifikaciji
dijagnostičkih mutacija mitohondrijalne DNK. Pripišite kod G71.3 Mitohondrijalna miopatija koja nije
klaificirana na drugom mjestu.

Dijagnozi 'mitohondrijalni poremećaj', 'mitohondrijalna bolest' ili 'mitohondrijalna citopatija' treba pripisati kod
E88.8 Drugi specificirani metabolički poremećaji kada nema dodatnih informacija o točnoj prirodi stanja.
0629 STEREOTAKTIĈKA RADIOKIRURGIJA, RADIOTERAPIJA I LOKALIZACIJA
Stereotaktička radiokirurgija (SRS) i stereotaktička radioterapija (SRT) su procedure koje se izvode u tretmanu
lezija mozga (općenito tumora), a koje zahtijevaju vještine i neurokirurga i radioterapeuta.

Vrste moţdanih tumora ili lezije koje se tretiraju sa SRS i SRT:

Benigni Maligni
Arteriovenske malformacije Gliomi
Meningeomi Metastaze (u rijetkim slučajevima)
Akustički neurinomi
Pituitarni tumori

Intrakranijalna stereotaktiĉka lokalizacija (40803-00 [1] Intrakranijalna stereotaktička lokalizacija)

omogućuje odreĎivanje precizne pozicije za brahiterapiju, radioterapiju ili intrakranijalne kirurške zahvate i uvijek
se izvodi prije stereotaktičke radioterapije ili stereotaktičke radiokirurgije. Intrakranijalna stereotaktička
lokalizacija uključuje nekoliko proceduralnih komponenti od kojih je ključna aplikacija okvira za glavu. Izvode
se i dijagnostičke imaging tehnike (CT, MRI, angiografija, mijelografija, ventrikulografija) zajedno sa
kompjuterski asistiranim odreĎivanjem koordinata, lokalizacijom i odreĎivanjem ciljeva.

Primijetite da su proceduralne komponente intrakranijalna stereotaktiĉke lokalizacije ukljuĉene u kod za

intrakranijalnu stereotaktiĉku lokalizaciju i da se ne kodiraju odvojeno.

Razlikovanje dva termina, stereotaktička radioterapija i stereotaktička radiokirurgija se općenito bazira na vrsti
okvira za glavu koji se koristi i veličini lezije koja se tretira.

Stereotaktička radiokirurgija:
• velike pojedinačne doze rendgenskog zračenja
• koriste se za manje tumore, općenito dijametra manjeg od 3 cm
• intrakranijalna stereotaktička lokalizacija uključuje okvir za glavu koji je vijcima pričvršćen za lubanju

Pripišite kodove: 15600-00 [1789] Stereotaktički radijacijski tretman, pojedinačna doza

40803-00 [1] Intrakranijalna stereotaktička lokalizacija

Stereotaktička radioterapija:
• frakcionirani tretman (sa korištenjem Gamma knife ili LINAC)
• koriste se za veće tumore ili tumore u neposrednoj blizini kritičnih struktura kao što je moţdano stablo,
optička hijazma ili optički ţivci
• intrakranijalna stereotaktička lokalizacija uključuje okvir za glavu koji je pričvršćen na zagrizni blok

Pripišite kodove: 15600-01 [1789] Stereotaktički radijacijski tretman, frakcionirani

40803-00 [1] Intrakranijalna stereotaktička lokalizacija

Intrakranijalna stereotaktička lokalizacija se takoĎer moţe izvoditi prije neurokirurškog zahvata u cilju
odstranjivanja, aspiracije ili biopsije tumora ili lezije mozga. Drugi primjeri intrakranijalnih stereotaktičkih
kirurških procedura su implantacije elektroda kod epilepsije, insercija Rickhamovog rezervoara i klipovanje
aneurizmi. U ovim slučajevima će intrakranijalna stereotaktička lokalizacija biti pripisana kao dodatni kod
odreĎenom kodu procedure intrakranijalnog kirurškog zahvata.

PRIMJER 1:
Stereotaktička voĎena biopsija mozga.

39703-00 [12] Biopsija mozga putem borerskih rupa

40803-00 [1] Intrakranijalna stereotaktička lokalizacija
 Spinalna stereotaktiĉka lokalizacija (90011-05 [29] Spinalna stereotaktička lokalizacija ) se izvodi sa
spinalnim kirurškim zahvatima kao što je stereotaktička voĎena biopsija, aspiracija ili odstranjenje spinalne lezije
i spinalna fuzija. Kao i sa intrakranijalnim procedurama, spinalna stereotaktička lokalizacija prethodi spinalnom
kirurškom zahvatu i uključuje i dijagnostičke imaging procedure (CT, MRI, mijelografiju) zajedno sa
kompjuterski asistiranim odreĎivanjem koordinata, lokalizacijom i odreĎivanjem ciljeva. Iako su konstruirani
stereotaktički okviri za kraljeţnicu, oni se rijetko koriste.

90011-05 [29] Spinalna stereotaktička lokalizacija treba se pripisati nakon koda za spinalnu proceduru na koju se
odnosi.

PRIMJER 2:
Stereotaktičko voĎeno odstranjivanje spinalnog meningeoma.

40312-00 [53] Odstranjivanje spinalne intraduralne lezije

90011-05 [29] Spinalna stereotaktička lokalizacija

0630 KIRURGIJA KVADRIPLEGIĈNE ŠAKE

Ove se procedure izvode u specijalnim odjelima na eksperimentalnoj bazi. One uključuju korištenje aktivnih
miotoma za rekonstrukciju nadlaktice Najčešća rekonstrukcija je transfer deltoideusa i tricepsa, koji uključuje i
korištenje dakronskog grafta. Implantacija motoriziranih stimulatora ţivaca se takoĎer moţe izvoditi. Pripišite
kodove za svaku pojedinačnu proceduru koja se izvodi, a slijedeći kodovi često mogu biti općeniti vodič:

47966-01 [1573] Transfer mišića koji nije klasificiran na drugom mjestu

90012-00 [67] Implantacija perifernog neurostimulatora

0631 BENIGNI NAPADI DRHTAVICE

Benigni napadi drhtavice predstavljaju dobro poznato neurološko stanje koje se najčešće susreće kod male djece i
najbolje se opisuje kao poremećaj pokreta. Napadi predstavljaju non-epileptički poremećaj koji ne uključuje
konvulzije i krize svijesti i moţe se dogoditi nekoliko puta dnevno, ali se frekvencija napada obično smanjuje sa
starenjem djeteta. Etiologija ovog poremećaja je nepoznata, a poremećaj ima tendenciju spontanog nestajanja bez
ikakvih rezidualnih efekata. Za vrijeme napada ne registriraju se nikakve EEG promjene, a za liječenjem najčešće
nema potrebe. Benignim napadima drhtavice pripisuje se kod G25.8 Drugi specificirani ekstrapiramidni i
poremećaji pokreta.

0632 STEREOTAKTIĈKA BRAHITERAPIJA

Intrakranijalne lezije ili tumori mogu se uništavati stereotaktičkom brahiterapijom. Kao i u slučaju stereotaktičke
radiokirurgije i radioterapije. Stereotaktička lokalizacija (vidjeti ACS 0629 Stereotaktička radiokirurgija,
radioterapija i lokalizacija) prethodi kod procedure brahiterapije.

Pripišite odgovarajući kod za stereotaktičku brahiterapiju zajedno sa kodom za stereotaktičku lokalizaciju,

diferencija ovisi dozi.

90764-00 [1791] Brahiterapija, intrakavitarna, niska doza ili

90764-01 [1791] Brahiterapija, intrakavitarna, visoka doza sa
40803-00 [1] Intrakranijalnom stereotaktičkom lokalizacijom

Za stereotaktičku brahiterapiju potreban je pristup mozgu. ovo se koţe izvesti kroz borerske rupe ili kroz postojeći
reţanj kraniotomije koji je ostao nakon prethodnog kirurškog zahvata parcijalne resekcije ili biopsije tumora. Ako
su za stereotaktički zahvat potrebne borerske rupe pripišite 39012-00 [7] Borerske rupe kao dodati kod.
0633 STEREOTAKTIĈKA NEUROKIRURGIJA

Intrakranijalna stereotaktiĉka neurokirurgija

Intrakranijalna stereotaktička kirurgija je termin koji se koristi za procedure kao što s primjerice stereotaktička
palidotomija (aktualno, preferirani tretman), stereotaktička talamotomija i stereotaktička cingulotomija. Ove se
procedure koriste u liječenju simptoma Parkinsonove bolesti (vidjeti primjer ispod).
Simptomi Parkinsonove bolesti:

Hiperkinetski Hipokinetski
tremor bradikinezija
rigiditet usporen hod
lijekovima izazvana diskinezija posturalna nestabilnost

L-dopa (levodopa) je dugo bili propisivana za liječenje Parkinsonove bolesti. Kod nekih pacijenata unatoč
inicijalnom terapijskom odgovoru, efekti ovog liječenja postupno nestaju i ponovo se javljaju simptomi kao što je
hiperkinezija. Stereotaktička neurokirurgija stvara ili stimulira leziju u mozgu (obično 4-5 mm dugačku i 3-4 mm
široku) koriste i stimulirajuće elektrode, elektrokauter, readiofrekvenciju ili kriokirurgiju. Kada je kirurški zahvat
uspješan, stereotaktička kirurgija omogućuje bolesniku da opet tolerira medikamentozni tretman i poboljšava
kvalitetu ţivota sa njihovom Parkinsonovom bolesti.

Stereotaktička neurokirurgija uključuje intrakranijalnu stereotaktičku lokalizaciju koje prethodi stereotaktičkoj

kirurškoj proceduri i uključuje postavljanje stereotaktičkog okvira za glavu, dijagnostičke procedure kao što je
MRI, CT, angiografija ili ventrikulografija, kompjuterski asistirano odreĎivanje koordinata, lokalizaciju i
postavljanje ciljeva. Nakon toga se izvodi stereotaktička kirurška procedura (palidotomija, talamotomija,
cingultotomija), obično pod lokalnom anestezijom koja omogućuje bolesniku da odgovara na zahtjeve za
kretanjem što dodatno pomaţe kirurgu da lokalizira cilj.

Primijetite da su proceduralne komponente intrakranijalne stereotaktiĉke lokalizacije i sterotaktiĉke

neurokirurgije (palidotomije, talamotomije ili cingulotomije) ukljuĉene u kod stereotaktiĉke procedure.

PRIMJER 1:
Stereotaktička palidotomija za liječenje Parkinsonove bolesti

40801-00 [27] Funkcionalna intrakranijalna stereotaktička procedura

Stereotaktiĉka spinalna kirurgija

Stereotaktička spinalna kirurgija, kao što je na primjer stereotaktička perkutana kordotomija, koristi se u liječenju
neizdrţive kronične boli. Kao i kod sterotaktičke neurokirurgije, stereotaktička spinalna kirurgija uključuje
spinalnu stereotaktičku lokalizaciju nakon koje slijedi stereotaktička spinalna (stvaranje ili stimulacija lezije leĎne
moţdine.

Primijetite da se spinalna stereotaktiĉka lokalizacija ne kodira odvojeno – ona je ukljuĉena u kod

stereotaktiĉke procedure.

PRIMJER 2:
Stereotaktička perkutana kordotomija zbog kronične boli

39121-00 [58] Funkcionalna spinalna stereotaktička procedura

0634 DRENAŢA I ŠANT CEREBROSPINALNOG LIKVORA I VENTRIKULOSTOMIJA

Vanjska ventrikularna drenaţa

Vanjski ventrikularni dren se uvodi u komoru mozga za drenaţu privremenog viška cerebrospinalnog likvora i
redukciju intrakranijalnog tlaka. Cjevčica drena povezana je sa vanjskom vrećicom. Ova se procedura moţe
izvesti i u bolničkom odjelu. Pripišite kod 39015-00 [3] Insercija vanjskog ventrikularnog drena. Kod za
odstranjivanje je 90001-00 [4] Odstranjivanje vanjskog ventrikularnog drena.

Vanjski ventrikularni dren se često koristi u toku intrakranijalnog kirurškog zahvata, a moţe se i ostaviti nakon
zahvata u cilju smanjenja cerebralnog edema. U ovim slučajevima nije potrebno kodirati inserciju drena.

Cjevčica drena se takoĎer moţe ubaciti u lumbalni spinalni kanal u cilju drenaţe suvišnog cerebrospinalnog
likvora u vanjsku vrećicu- Pristup je putem lumbalne punkcije; ovaj pristup nije potrebno kodirati. Pripišite
40018-00 [41] Insercija lumbalnog drena cerebrospinalnog likvora. Kod za odstranjivanje je 90008-00 [41]
Odstranjivanje lumbalnog drena cerebrospinalnog likvora

Šantovi cerebrospinalnog likvora

Insercija šanta cerebrospinalnog likvora izvodi sa ciljem odvoĎenja viška likvora, kao što je to na primjer kod
hidrocefalusa, iz moţdanih komora u ekstrakranijalnu šupljinu, kao što je na primjer peritonealna šupljina, gdje
ovaj višak likvora moţe biti resorbiran.

Šant se sastoji od katetera, proksimalnog kraja koji se smješta u dilatiranu moţdanu komoru kroz borersku rupu.
Borerska rupa je pristup i nije je potrebno kodirati. Cjevčica katetera se onda tunelira supkutano do distalnog
mjesta gdje se pričvrsti. U šant je ugraĎena i valvula koja regulira tlak i osigurava protok u jednom smjeru.

Pripišite kodove: 40003-00 [5] Insercija ventrikulo-atrijalnog šanta ili

40003-01 [5] Insercija ventrikulo-pleuralnog šanta ili
40003-02 [5] Insercija ventrikulo-peritonealnog šanta ili
40003-03 [5] Insercija ventrikularnog šanta na drugu ekstrakranijalnu
lokalizaciju

u ovisnosti od destinacije šanta.

Moţe se takoĎer izvesti i insercija šanta u cisternu magnu koja takoĎer drenira likvor u ekstrakranijalnu šupljinu.
Pripišite kod 40003-04 [5] Insercija cisternalnog šanta za inserciju cisternalnog šanta koja odvodi likvor na
ekstrakranijalnu lokalizaciju.

Insercija cerebrospinalnog šanta moţe se vršiti i endoskopski. U dodatku koda za inserciju šanta pripišite i 40903-
00 [1] Neuroendoskopija.

Šant za cerebrospinalni likvor moţe zahtijevati reviziju na proksimalnom ili na distalnom kraju zbog otklanjanja
opstrukcije ili korigiranja malfunkcije.

Za reviziju proksimalnog kraja:

Pripišite kodove: 40009-00 [24] Revizija ventrikularnog šanta ili

40009-01 [24] Revizija cisternalnog šanta

Za reviziju distalnog kraja:

Pripišite kodove: 90330-00 [1001] Revizija šanta cerebrospinalnog likvora [CSF] na

peritonealnom kraju
90174-00 [557] Revizija šanta cerebrospinalnog likvora [CSF] na
pleuralnom kraju
90200-00 [605] Revizija šanta cerebrospinalnog likvora [CSF] na atrijalnom
kraju
 Odstranjivanje šanta za cerebrospinalni likvor bilo sa intrakranijalnog ili distalnog kraja kodira se jednom šifrom,
jednom od donjih ili obje:
40009-03 [5] Odstranjivanje ventrikularnog šanta ili
40009-04 [5] Odstranjivanje cisternalnog šanta

Ponekad se insercija šanta cerebrospinalnog likvora vrši u lumbalni subarahnoidalni prostor, gotovo uvijek odvodi
likvor u peritonealnu šupljinu. Pripišite kod 40006-00 [42] Insercija spinalnog šanta.

Za reviziju spinalnog šanta:

Pripišite kodove: 40009-02 [56] Revizija spinalnog šanta (za reviziju na proksimalnoj
lokalizaciji) ili
90330-00 [1001] Revizija spinalnog šanta na peritonealnoj lokalizaciji
(za reviziju na distalnoj ili peritonealnoj lokalizaciji)

Odstranjivanje šanta cerebrospinalnog likvora kodira se sa 40009-05 [42] Odstranjivanje spinalnog šanta.

Ventrikulostomija

Ventrikulocisternostomija i ventrikulostomija treće komore su procedure koje se izvode u liječenju hidrocefalusa.

Obje procedure omogućuju drenaţu cerebrospinalnog likvora iz komore u drugo intrakranijalno mjesto.

Ventrikulocisternostomija (Torkildsenova procedura) uključuje bilateralne okcipitalne borerske rupe kroz koje
seplasiraju kateteri koji spajaju svaku lateralnu komoru sa cisternom magnom koja se obično otvara straţnjim
pristupom. Pripišite kod 40000-00 [19] Ventrikulocisternostomija.

Treća ventrikulostomija podrazumijeva stvaranja otvora u prednjem zidu treće komore koji omogućuje prolaz
cerebrospinalnog likvora u leĎnu moţdinu gdje moţe biti apsorbiran. Pripišite kod 40012-00 [19] Endoskopska
treća ventrikulostomija ili 40012-01 [19] Treća ventrikulostomija.

0635 APNEA U SNU I POVEZANI POREMEĆAJI DISORDERS

Hrkanje
Definicija

Hrkanje je uzrokovano turbulentnim tokom zraka u strukturama gornjih dišnih putova prilikom kojeg strukture
kao što su uvula ili meko nepce vibriraju u turbulenciji protoka zraka. Hrkanje se moţe dešavati i bez prisutnosti
opstrukcije, ali je gotovo uvijek prisutno kod opstruktivnog sindroma apneje u snu (OSAS).

Zato se za hrkanje ne moţe pretpostaviti da je posljedica opstruktivnog sindroma apneje u snu osim kada je to
dokumentirano od strane ordinirajućeg kliničara.

Klasifikacija

Pripišite kod R06.5 Disanje na usta ako nema dokumentacije o OSAS. Ako je OSAS dokumentiran uz hrkanje,
pripišite samo G47.32 Opstruktivni sindrom apneje u snu.

Opstruktivni sindrom apnee u snu (G47.32)

Definicija
Opstruktivni sindrom apneje-hipopneje u snu (OSAHS) karakteriziraju opetovane epizode parcijalne ili potpune
opstrukcije gornjih dišnih putova za vrijeme spavanja. Ovo se manifestira redukcijom protoka zraka (hipopnejom)
ili potpunim prekidom toka zraka (apnejom) unatoč inspiratornom naporu. Ove dogaĎaje često prekidaju buĎenja.
Dnevni simptomi od kojih je dominantna izraţena pospanost su najvjerojatnije povezani sa prekidima sna
(opetovanim buĎenjima), a moguće je da na njih utječe i rekurentna hipoksija. Primijetite da svi bolesnici sa
OSAS pate od dnevne pospanosti.

Najčešći uzrok OSAS je u tome da je bolesnik roĎen sa uskim orofarinksom. Ovaj problem se često pogoršava sa
godinama starosti jer tkiva gube elastičnost, kao i kod porasta tjelesne teţine, kod ţena u menopauzi i kod
uzimanja alkohola i sedativnih lijekova koji dovode do opuštanja mišića gornjih dišnih putova.

Drugi predisponirajući faktori su:

• Debljina
• Kraniofacijalne anomalije – mandibularna deficijencija – kongenitalne bolesti kao što su Trisomija 21,
Sindrom fragilnog X kromosoma, Prader-Willi sindrom, Pierre-Robin sindrom
• Intrafaringealne anatomske anomalije – suţavanje lumena farinksa, na primjer, tonzilarna hipertrofija suvišna
faringealna mukoza, edem farinksa,
• Drugi poremećaji kao što su hipotireoidizam, Marfanov sindrom, akromegalija, neuromuskularna stanja (npr
bulbarna paraliza) koja utječu na dilatatore gornjih dišnih putova.

Primijetite da opstruktivni sindrom apneje u snu ukljuĉuje dokumentaciju kao što je opstruktivna apneja
u snu (OSA) i opstruktivni sindrom apneje-hipopneje u snu (OSAHS).

Sindrom centralne apneje u snu (G47.31)

Definicija

Sindrom centralne apneje (CSAS) karakteriziraju opetovane epizode apneje u snu u odsutnosti opstrukcije gornjih
dišnih putova, što obično dovodi do pada saturacije kisika, čestim buĎenjima kao i simptomima u toku dana.

Postoje tri tipa CSAS ovisno o etiologiji:

• CSAS koji je posljedica neurološkog poremećaja
• CSAS povezan sa dekompenzacijom srca
• Idiopatski

Primijetite da centralni sindrom apneje u snu ukljuĉuje dokumentaciju kao što je (CSA) i centralni
sindrom apneje-hipopneje u snu (CSAHS).

Klasifikacija
Pripišite odgovarajući kod OSAS/CSAS kao vodeću dijagnozu sa dodatnom dijagnozom za uzrok kada je on
specificiran.

Primijetite da dva ili više oblika poremećaja disanja u snu mogu biti istovremeno prisutna. Naprimjer
OSAS moţe biti udruţen sa sindromom hipoventilacije u snu. U ovakvim sluĉajevima pripišite
odgovarajući kod za razliĉita stanja koristeći ACS 0001 Vodeća dijagnoza za ispravno sekvenciranje ovih
stanja.

Sindrom hipoventilacije u snu (G47.33)

 Centralna karakteristika sindroma hipoventilacije u snu (SHVS) je abnormalni porast arterijskog ugljičnog
dioksida (PaCO2) u toku spavanja što rezultira u ozbiljnoj hipoksiji. Hipoksija vodi do kliničkih posljedica kao što
su eritrocitoza, pulmonalna hipertenzija, cor pulmonale i respiratorna dekompenzacija.

Sindrom otpora u gornjim dišnim putovima

Ovaj sindrom je isključen iz MKB-10-AM zbog novijih savjeta iz izvještaja Američkog udruţenja za poremećaje
spavanja, Evropskog respiratornog udruţenja, Australazijskog udruţenja za poremećaje spavanja i Američkog
torakalnog udruţenja, koji su pronašli da postoji nedovoljno dokaza u dostupnoj literaturi koji bi podrţali 'sindrom
otpora u gornjim dišnim putovima' kao odvojen sindrom sa jedinstvenom patofiziologijom.

Pretrage
Uobičajena pretraga za apneju u snu je polisomnografija koja se uobičajeno izvodi tokom cjelonoćnog spavanja.
Polisomnografija uključuje elektroencefalografiju, elektro-okulografiju, elektromiografiju, elektrokardiografiju,
oksimetriju, snimanje protoka zraka kroz nos i usta i torakalnih i abdominalnih pokreta. 9

9
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Nervous System.
7. OKO I ADNEKSA OKA

0701 KATARAKTA
Definicija
Katarakte su opaciteti odnosno gubitak jasnoće kristalne leće. One su klasificirane po većem broju kriterija koji
uključuju etiologiju, morfologiju, dob u kojoj nastaju, zrelost itd.

Klasifikacija
Osim u slučajevima kada je katarakta specificirana kao senilna, traumatska, lijekovima uzrokovana itd pripišite
kod H26.9 Katarakta, nespecificirano. Pokušajte dobiti dodatne informacije za daljnju specifikaciju kada god je
to moguće.

Ispod se nalaze vodilje za klasifikaciju slijedećih specifičnih stanja katarakte:

Post-katarakta

'Post-katarakta' (H26.4) je stanje koje se razvija nakon ekstrakcije katarakte sa nepotpunim odstranjenjem
korteksa i insercije intraokularne leće. Meka tvar postaje upetljana u rezidualnu membranu i stvara 'pseudo-
kataraktu', ili fibroznu straţnju kapsulu koja se liječi sa YAG (Yttrium, Aluminium iGarnet) laser disekcijom.

Dijabetiĉka

Za katarakte kod bolesnika sa dijabetesom ne treba pretpostavljati da su dijabetičke osim ako je tako specificirano.
'Pravoj' dijabetičkoj katarakti se pripisuje kod E1-.36 *Dijabetes melitus sa dijabetičkom kataraktom dok se rani
početak katarakte povezane sa starosti kod dijabetesa kodiran sa E1-.39 *Dijabetes melitus sa drugim oftalmičkim
komplikacijama i to predstavlja odgovarajući kod za ovaj tip katarakte. (Vidjeti takoĎer ACS 0401 Dijabetes
melitus i poremećaj regulacije glukoze.)

Zrelost

• Nezrela katarakta je ona sa razbacanim opacitetima koji su odvojeni jasnim zonama

• Zrela katarakta je ona kod koje je korteks u cijelosti zamućen.
• Intumescentna katarakta je ona kod koje je leća postala natečena zbog imbibirane vode. Moţe biti zrela ili
nezrela.
• Prezrela katarakta je zrela katarakta koja se smanjila i ima naboranu kapsulu zbog curenja vode iz leće.
• Morgagnijeva katarakta je prezrela katarakta kod koje je potpuna likvefakcija korteksa dovela do tonjenja
nukleusa prema dolje.

Sa glaukomom

Ako se u toku iste operacije liječi i glaukom i katarakta sekvencirajte glaukom prije katarakte i u kodovima
dijagnoze i u kodovima procedure.

Sa sekundarnom insercijom leće

 Insercija sekundarne leće treba imati dijagnozu H27.0 Afakija. U ovim slučajevima je leće ili bila odstranjena
tokom prethodnog kirurškog zahvata ili je leća dislocirana ili je subluksirana i nije ispravno pozicionirana.

0709 PTERIGIJUM
Beta iradijacija zbog pterigijuma ili nakon odstranjenja pterigijuma treba imati pripisan odgovarajući kod iz bloka
[1786] Površni radijacijski tretman.

0710 RAZROKOST
Reparacija razrokosti ne bi trebala biti kodirana bez dodatne specifikacije o broju mišića uključenih u operativni
zahvat što treba biti dokumentirano.

0719 NETOLERANCIJA KONTAKTNIH LEĆA

Netolerancija kontaktne leće treba biti kodirana sa H18.8 Drugi specifični poremećaji kornee osim ako je
specificirano jedno od slijedećeg:

H16.8 Drugo,keratitis
H10.4 Kronični konjunktivitis
H18.2 Drugo, kornealni edem

0723 KORNEALNI PRSTEN BOJE HRĐE

Kornealni prsten boje hrĎe treba kodirati sa H18.0 Kornealne pigmentacije i depoziti i T90.4 Posljedice ozljede
oka i orbite, zajedno sa odgovarajućim odom za vanjske uzroke.

0724 HELACIJA KORNEALNOG KALCIJA

Helacija kornealnog kalcija zbog trakaste keratopatije je kemijsko odstranjivanje kalcija iz kornee i treba biti
kodirano sa 42647-00 [170] Parcijalna keratektomija.

0731 ODBACIVANJE ILI NEUSPJEH KORNEALNOG GRAFTA

Kornealni graftovi su kirurške procedure kod kojih se oţiljena ili bolesna kornea zamjenjuje jasnim tkivom kornee
donora ili pacijenta. Alternativni termini su kornealni transplantat ili keratoplastika. Najčešće neuspjeh kornealnog
grafta uključuje kornealni edem (H18.2) a do ovoga moţe doći u oku koje je fakično (kristalna leća je još uvijek
prisutna), afakično ili pseudofakično. Do odbacivanja kornee moţe doći zbog upale, na primjer intraokularnog
uveitisa (H20.-), endoftalmitisa (H44.0, H44.1) ili upale površine oka ili kornealne inflamacije (keratitis) (H16.-).
Kornealni graftovi takoĎer mogu biti neuspješni zbog prisutnosti intraokularne leće (Z96.1).

Kornealni graftovi koji ne uspiju (stanice jednostavno ne funkcioniraju adekvatno) ili budu odbačenit (imunološki
posredovan gubitak stanica), iz bilo kojeg drugog razloga osim upale, trebaju biti kodirani sa T85.3 Mehaničke
komplikacije drugih okularnih protetičkih naprava, implantata i graftova. Neuspjeh kornealnog grafta koji je
posljedica upale ili infekcije treba biti kodiran sa T85.78 Infekcija i upalna reakcija drugih unutrašnjih protetičkih
naprava, implantata i graftova.

Dodatne dijagnoze povezane sa odbacivanjem ili neuspjehom kornealnog grafta trebaju biti kodirane kao dodatak
uz T85.3 i T85.78. Na primjer:
H44.(0,1) Endoftalmitis
 H20.- Iridociklitis
H16.- Keratitis
H18.2 Drugo,kornealni edem
Z96.1 Prisutnost intraokularne leće

0732 POSTPROCEDURALNI HIFEM

Hifem uglavnom nastaje kao posljedica traume, ali do njega moţe doći i postoperativno. Pripišite kod H59.8
Drugi postproceduralni poremećaji oka i adneksa oka i H21.0 Hifema, za sve slučajeve postproceduralnog
hifema zajedno sa odgovarajućim kodom vanjskih uzroka.

0733 HEMODILUCIJA
Kod bolesnika sa okluzijom centralne retinalne vene (H34.8 Drugo, retinalne vaskularne okluzije ), okluzijom
grane retinalne vene H34.8) ili ishemičnom optičkom neuropatijom (H47.0 Poremećaji optičkog ţivca koji nisu
klasificirani na drugom mjestu ) moţe se izvesti procedura hemodilucije. Kada doĎe do bloka venskog sistema,
bolesnicima se izvodi venesekcija i infuzija ekspandera volumena (npr Rheomacrodex) što dovodi do poboljšanja
mikorcirkulacije. Pripišite kod 92063-00 [1893] Transfuzija krvnog ekspandera.

0740 TRABEKULEKTOMIJA
Trabekulektomija je procedura skleralne fistulizacije i periferalne iridektomije koja se uvijek izvodi zajedno sa
trabekulektomijom. Kako su skleralna fistulizacija i periferna iridektomija inherentne opisu procedure
trabekulektomije pripisuje se samo jedan kod. Pripišite 42746-04 [191] Trabekulektomija.

0741 EKTROPION/ENTROPION
Definicija
―Entropion je okretanje na unutra gornje ili donje vjeĎe na način da se rub oslanja i trlja od očnu jabučicu.
Ektropion je okretanje na van gornje ili donje vjeĎe tako da se rub ne oslanja normalno od očnu jabučicu nego
pada na van ili je odvučen na van.‖
(Cassin, B and Solomon, S (1990), Dictionary of Eye Terminology (second ed.), Triad Publishing, Florida.)

Klasifikacija
Blok [239] Procedure za ektropion i entropion grupira procedure koje se izvode isključivo za reparaciju
ektropiona ili entropiona.

42581-00 [239] Kauterizacija ektropiona

42581-01 [239] Kauterizacija entropiona
Kauterizacija koja se koristi za redukciju tkiva ruba vjeĎe ili za tretiranje izvrnutog/uvrnutog kapka.

42866-00 [239] Reparacija ektropiona ili entropiona stezanjem ili skraćivanjem donjih retraktora
42866-01 [239] Reparacija ektropiona ili entropiona drugom reparacijom donjih retraktora
Korekcija entropiona postiţe se reparacijom donjih 'retraktora' (termin koji se uobičajeno koristi za mehanizme
pokretanja očne jabučice).

45626-00 [239] Korekcija ektropiona ili entropiona tehnikom šavova

Za korekciju malpozicije kapka koriste se resorptivni šavovi. Incizija nije potrebna

45626-01 [239] Korekcija ektropiona ili entropiona klinastom resekcijom

Ekscidira se klinasti reţanj tarzusa i konjunktive (općenito u obliku trokuta, dijamanta ili romboida) za eliminaciju
ektropiona ili entropiona. Incizija se reparira sa odloţenim šavovima.
 PRIMJER 1:
Operativni izvještaj:
Dijagnoza: Ektropion (L) gornje vjeĎe.
Dijagnoza: Klinasta resekcija (L) gornje vjeĎe.
Pripišite kod procedure: 45626-01 [239] Korekcija entropiona i ektropiona klinastom resekcijom

Napomena: Druge procedure klasificirane na drugom mjestu u ACHI Tabularnoj listi mogu se izvoditi za
reparaciju ektropiona, kao na primjer graftovi, kantoplastika i procedura skidanja tarzusa.

PRIMJER 2:
Operativni izvještaj:
Dijagnoza: (R) LL Cikatricijalni ektropion
Dijagnoza: Lateralno kantalno pritezanje sa 4/0 najlonom.
PAWG (post-aurikularni Wolfeov graft) (L) uhato (R) donje vjeĎe pričvršćen sa 6/0 BSS sa vezom
preko 4/0 najlona na uho.
Pripišite kodove procedure:42590-00 [235] Lateralna kantoplastika
45451-00 [1649] Koţni graft pune debljine gornje vjeđe

U gornjem primjeru lateralni kantus je pričvršćen suturama, a postaurikularni Wolfeov graft je izveden zbog
reparacije ektropiona. Primijetite anatomsku razliku izmeĎu 45626-00 [239] Korekcija ektropiona ili entropiona
tehnikom šavova kod koje je kapak (vjeđa) prišiven i 2590-00 [235] Lateralna kantoplastika kod koje je prišiven
kantus (kut koji formiraju unutrašnji i vanjski spoj gornjeg i donjeg kapka).10
.

10
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Eye and Adnexa.
8 UHO, NOS, USTA I GRLO

0801 GLUHOĆA
Gluhoća (kategorije H90 Konduktivni i senzoneuralni gubitak sluha i H91 Drugi gubici sluha) moţe biti
prihvatljiva glavna dijagnoza u slijedećim situacijama:

• Ispitivanje kod djece kada se uradi CT sken ili test sluha pod sedacijom.
• Naglog senzoneuralnog gubitka sluha kod odraslih.

0802 TIHA UPALA UHA ('GLUE EAR')

Ako je jedina dokumentovana dijagnoza 'glue ear', pisati šifru H65.3 Hronični mukoidni otitis media. MeĎutim,
ako je dokumentovan i 'serozni otitis media', samo pisati H65.9 Ne-supurativni otitis media, nespecificiran only.

Ako je uho suho u momentu operacije, i dalje treba pisati jednu od ovih šifara.

0803 PRIJEM RADI ODSTRANJIVANJA GROMETA

Timpanostomijske cjevčice (grometi) koriste se kod rekurentnih infekcija srednjeg uha, kao što je tiha upala uha
('glue ear') i kod hroničnih infekcija, blokada ili oţiljaka eustahijeve tube. Svrha cjevčice je da stvori put za
drenaţu, a time, zbog prisustva cjevčice perzistira perforacija bubne opne.

Većina cjevčica je napravljena tako da nakon nekog vremena ispadne iz uha prirodnim putem, dozvolivši tako
bubnoj opni da zaraste bez dodatne pomoći. Neke su cjevčice, meĎutim, dizajnirane da ostanu na mjestu, obično u
toku perioda od dvije godine. Kada cjevčica dugo stoji, moţe se desiti da je treba hirurški odstraniti. Procedura
uključuje osvjeţavanje rubova perforacije i odstranjivanje cjevčice, a šifrira 41644-00 [312] Ekscizija ruba
perforacije bubne opne. Kod pacijenata koji su primljeni radi odstranjivanja zdrţane timpanostomijske cjevčice,
kao glavnu dijagnozu pisati H72.9 Perforacija bubne opne, nespecificirana.

0804 TONZILITIS
Tonzilitis koji nije specificiran kao akutni ili hronični moţe se šifrirati kao akutan (J03.- Akutni tonzilitis) osim
ako je raĎena tonzilektomija, u kojem se slučaju tonzilitis šifrira kao hronični (J35.0 Honični tonzilitis). Hronični
= rekurentni akutni.

0807 FUNKCIONALNA ENDOSKOPSAK HIRURGIJA SINUSA (FESS) CMC

Funkcionalna endoskopska hirurgija sinusa (FESS) je termin koji opisuje niz procedura koje se rade u hirurškom
liječenju bolesti sinusa.

FESS moţe uključivati različite procedure koje se mogu raditi u bilo kojoj kombinaciji. Stoga, klinički šifrant
mora provjeriti izvještaj sa operacije i pisati samo odgovarajuće šifre.

Ove procedure mogu uključivati:

41716-01 [387] Intranazalna maksilarna antrostomija, unilateralna (uključuje formiranje antralnog prozora
meatusa)
41716-02 [387] Intranazalna maksilarna antrostomija, bilateralna (uključuje formiranje antralnog prozora
meatusa)
41716-00 [383] Intranazalno odstranjivanje stranog tijela iz maksilarnog antruma
 41737-02 [386] Etmoidektomija, unilateralno
41737-03 [386] Etmoidektomija, bilateralno
41731-00 [386] Etmoidektomija, frontonazalni pristup
41731-01 [386] Etmoidektomija sa sfenoidektomijom, frontonazalni pristup
41737-09 [386] Frontalna sinusektomija
41746-00 [386] Radikalna obliteracija frontalnog sinusa
41752-01 [386] Sfenoidektomija
41716-05 [384] Biopsija maksilarnog antruma
41752-04 [384] Biopsija sfenoidalnog sinusa
41737-07 [384] Biopsija frontalnog sinusa
41737-08 [384] Biopsija etmoidalnog sinusa

Kada je FESS dokumentovan, pisati i 41764-01 [370] Sinoskopija kako bi se ukazalo na endoskopsku prirodu
hirurškog zahvata.

0809 INTRAORALNI OSEOINTEGRIRANI IMPLANTATI

Insercija intraoralnog oseointegriranog implantata je procedura u jednom ili dva akta koja uključuje implantaciju
vještačkih zubnih korijena koji sluţe kao osnovica za protezu ili vještačku krunicu zuba. Implantati su napravljeni
od titanijuma medicinske čistoće ili drugog biokompatibilnog materijala.

Endo-osealni implantat u jednom aktu uključuje hiruršku inserciju implantata u kost maksile ili mandibule.

Prvi akt kod endo-osealne implantacije u dva akta radi se, kao precizna sub-periostalna procedura, u operacionoj
Sali, pod lokalnom ili opštom anestezijom. Sluznica se zatvara preko implantata na period od nekoliko mjeseci
dok ne bude prihvaćena od okolne kosti (oseointegracija). Broj implantata kod jednog pacijenta moţe varirati od
jednog do više od deset.
Pisati 52627-00 [400] Intraoralni oseointegrirani zubni implantat, prvi stadij za endo-osealni implantat u jednom
aktu, ili prvi akt kod procedure ugraĎivanja implantata u dva akta.

Drugi akt kod endoosealne implantacije u dva akta radi se tri do šest mjeseci kasnije i uključuje aplikaciju
superstrukture (osnovice) na prethodno ugraĎeni implantat. Procedura koja se radi u drugom aktu je jednostavnija
od prve, a daje strukturu koja prominira iz zubnog mesa i na koju se kasnije pričvrsti proteza ili vještačka krunica
zuba. Pisati 52630-00 [400] Intraoralni oseointegrirani zubni implantat, drugi stadij.

(Pogledati i ACS 1204 Plastična hirurgija, za prijeme koji zahtijevaju rekonstruktivnu plastičnu hirurgiju.)11

11
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Ear, Nose, Mouth and Throat.
9. CIRKULATORNI SISTEM

0904 KARDIJALNI AREST

Kardijalni ili kardiorespiratorni arest (I46.- Kardijalni arest) treba kodirati samo onda kada je poduzeta
intervencija reanimacije, neovisno o njenom ishodu.

I46.0 Kardijalni arest sa uspješnom reanimacijom

I46.1 Iznenadna kardijalna smrt, tako opisana
I46.9 Kardijalni arest, nespecificirano

Kardijalni arest (I46.- Kardijalni arest) ne treba sekvencirati kao vodeću dijagnozu ako je uzročno poznato stanje
koje je do njega dovelo.

0909 GRAFTOVI ZA BAJPAS KORONARNIH ARTERIJA

Definicija

Bolesnici kojima je potreban koronarni bajpas graft (CABG) imaju primarni problem stenotične ili okluzivne
aterosklerotske lezije proksimalno u granama koronarnih arterija. Tamo gdje su lezije dovode do više od 50%
gubitka dijametra lumena arterije, dolazi do dramatične redukcije koronarnog krvotoka i poremećene perfuzije
miokarda u zoni distribucije aficirane arterije. Osnovni cilje CABG je povećanje koronarnog krvotoka u području
ishemije miokarda, distalno od mjesta signifikantne stenoze ili okluzije koronarne arterije. Ovo se postiţe
premoštavanjem lezije i direktnim omogućavanjem dodatnog neporemećenog dotoka krvi.

Indikacije za CABG uključuju poboljšanje prognoze sa kirurškim liječenjem u usporedbi sa konzervativnim

liječenjem i kontrolu ishemične boli (odnosno nekontroliranu kroničnu anginu, nekontroliranu nestabilnu anginu i
postinfarktnu anginu). Kod za vrstu angine treba sekvencirati kao vodeću dijagnozu, nakon čega slijedi
odgovarajući kod za koronarnu arterijsku bolest (vidjeti takoĎer ACS 0940 Ishemična bolest srca).

Koronarna cirkulacija sastoji se od dvije glavne arterije, desne i lijeve koronarne arterije. One imaju nekoliko
grana. Desna koronarna arterija (RCA) se grana u desnu oštru marginalnu arteriju i desnu straţnju descendentnu
(PDA) arteriju. Lijeva glavna koronarna arterija (LMCA/LCA) se grana u lijevu prednju descendentnu arteriju
(LAD), dijagonalnu, septalnu, lijevu cirkumfleksnu (LCX), tupu marginalnu (OM), straţnju descendentnu i
posterolateralne arterije. MKB-10-AM za koronarne arterije smatra dvije glavne arterije i njihove grane.

Vrste graftova za koronarni bajpas

Postoje dvije vrste graftova koje se mogu izvoditi; aortokoronarni graft (aorta na koronarnu arteriju) i koronarni
arterijski bajpas unutrašnje mamarne arterije.

Aortokoronarni graft je najčešći. On dovodi cirkulaciju iz aorte u okludiranu koronarnu arteriju premoštavanjem
okludiranog dijela krvne ţile. Za postizanje ovog premoštavanja koristi se segment krvne ţile, obično uzet od
bolesnika (autologni graft).

Pričvršćeni bajpas graftovi unutrašnje mamarne arterije općenito koriste unutrašnju mamarnu arteriju za
dovoĎenje opskrbe krvlju u okludirane koronarne arterije. Desna unutrašnja mamarna arterija se ponekad disecira
na oba kraja i na taj način postaje 'slobodni' graft' (FRIMA) i moţe se koristiti za dovoĎenje krvi iz bilo koje ţile.
Mamarne arterije se ponekad nazivaju 'torakalne' arterije pa tako moţe biti dokumentiran RITA ili LITA graft.
Kirurgija kljuĉanice / minimalno invazivna kirurgija

Uobičajeni operativni pristup za CABG je putem sternotomije. Ipak, neki bolesnici mogu imati kirurški zahvat
koji je manje invazivan. Ovi bolesnici koji imaju okluziju, obično LAD, koja se moţe premostiti korištenjem
grafta lijeve unutrašnje mamarne arterije (LIMA). Kirurški zahvat se izvodi kroz malu torakotomiju na srcu koje
kuca, a bolesniku za vrijeme zahvata nije potreban kardiopulmonalni bajpas (CPB). Ako je bolesniku sa
minimalno invazivnim kirurškim zahvatom potreban kardiopulmonalni bajpas, obično se izvodi periferna, a ne
centralna kanilacija.

Klasifikacija

Osnova za kodiranje procedura koronarnog bajpasa je broj koronarnih arterija koje se graftiraju i vrsta materijala
za graft koja se koristi (na primjer, vena safena, unutrašnja mamarna arterija ili drugi materijal). Uzimanje
materijala za autologni transplantat nije potrebno kodirati budući da je ovaj postupak sadrţan u kodu procedure.

Operativni izvještaj treba sadrţavati detalje o točnom broju krvnih ţila koje su premoštene i o vrsti graft
materijala koja je korištena. Primijetite da opis 'CABG x 4' moţe uključivati više vrsta graft materijala (na primjer
graft vene safene (SVG) x 3 i lijeve unutrašnje mamarne arterije (LIMA) x 1). Detalji procedure koja je izvedena
najčešće se opisuju skraćenicama kao u tekstu iznad.

Bajpas graftovi koji koriste unutrašnju mamarnu arteriju kodiraju se šiframa iz blokova:

[674] Koronarni arterijski bajpas – graft lijeve unutrašnje mamarne arterije [LIMA]
[675] Koronarni arterijski bajpas – graft desne unutrašnje mamarne arterije [RIMA]

Slobodni RIMA se takoĎer kodira u blok [675].

Bajpas graftovi koji koriste materijal koji nije unutrašnja mamarna arterija, pripisuju se kodovi na slijedeći
način:

[672] Koronarni arterijski bajpas – graft vene safene

Velika ili kratka vena safena sa noge.
[673] Koronarni arterijski bajpas – graft druge vene
Ovo moţe uključivati cefaličnu ili baziličnu venu sa ruke.
[676] Koronarni arterijski bajpas – graft radijalne arterije
Radijalna arterija sa ruke
[677] Koronarni arterijski bajpas – graft epigastrične arterije
Ovo uključuje gastroepiploičnu i donje epigastrične arterije
[678] Koronarni arterijski bajpas – graft druge arterije
Moţe uključivati arterije kao što je subskapularna, splenična, ulnarna i interkostalne arterije
[679] Koronarni arterijski bajpas – graft od drugog materijala
Uključuje Goreteks (sintetski) i eksperimentalno arterije krava ili drugih bovinih ţivotinja

Sekvencijalni (skip) graftovi se takoĎer mogu izvoditi. Ovo uključuje korištenje jednog dijela bajpas grafta i
njegovo anastomoziranje na drugu krvnu ţilu.

PRIMJER 1:
Vaskularizacija koronarne arterije postignuta je sa četiri grafta vene safene; od aorte do dijagonalne grane lijeve
koronarne arterije i na sekvencijalan način u tupu marginalnu granu arterije cirkumflekse, desnu koronarnu
arteriju i lijevu prednju descendentnu koronarnu arteriju.
Ova se procedura moţe dokumentirati i na slijedeći način:
CABGx4
SVG  D1
SVG  OM1  RCA  LAD
Pripišite: 38497-03 [672] Koronarni arterijski bajpas, sa korištenjem  4 grafta vene safene

PRIMJER 2:
Lijeva unutrašnja mamarna arterija je stavljena na LAD (lijeve prednja descendentna) a graftovi vene safene su
korišteni sa dovoĎenje krvi iz aorte u tupe marginalne grane cirkumfleksne arterije i za dijagonalnu arteriju.
CABGx3
LIMA  LAD
SVG: Ao  OM1
Ao  D1
Pripišite: 38500-00 [674] Koronarni arterijski bajpas, sa korištenjem 1 LIMA grafta
38497-01 [672] Koronarni arterijski bajpas, sa korištenjem 2 grafta vene safene

Dodatne procedure koje se izvode sa CABG

Kardiopulmonalni bajpas (CPB)

CPB je skretanje krvotoka iz srca i pluća u vanjski aparat srce-pluća putem kanile koja se plasira centralno ili
periferno. Ova mašina pruţa ventilacijsku i pumpnu funkciju organa koje zamjenjuje. Mjesto kanilacije mora biti
dokumentirano u kliničkom izvještaju.

Centralna kanilacija (putem aorte, šuplje vene ili pretklijetke) je češća metoda, osobito za CABG koji se izvode sa
otvorenim pristupom.

Pripišite: 38600-00 [642] Kardiopulmonalni bajpas, centralna kanilacija

Periferna kanilacija moţe se izvoditi putem femoralne arterije ili arterije supklavije.

Pripišite: 38603-00 [642] Kardiopulmonalni bajpas, periferna kanilacija

Kardioplegija

Srce je zaštićeno i drţi se u stanju asistolije infekcijom hladne kardioplegijske tekućine u korijen aorte, što dovodi
do hipotermijskog hiperkalijemijskog aresta. Kako kardioplegija predstavlja rutinski sastavni dio procedure
CABG, kodiranje ove komponente nije potrebno.

Hipotermija

Kardioplegija je upotpunjena hipotermijom, lokalnim hlaĎenjem površine srca kontinuiranom irigacijom hladne
otopine. Kako hipotermija predstavlja rutinski sastavni dio procedure CABG, kodiranje ove komponente nije
potrebno.

Privremene elektrode (privremeni pacemakeri)

Privremeni pejsing moţe se plasirati na površinu epikarda atrija i/ili ventrikla kroz zid prsnog koša prije
zatvaranja operativne rane. Ţice pacemakera se mogu koristiti postoperativno za stimuliranje srca u slučaju
srčanog bloka ili aritmije. Kako insercija ţica pacemakera predstavlja rutinski sastavni dio procedure CABG,
kodiranje ove komponenete nije potrebno.(Vidjeti takoĎer ACS 0936 Pacemakeri.)

Komplikacije
Komplikacije CABG općenito nastupaju unutar mjesec dana od kirurškog zahvata i mogu uključivati
postoperativnu hipertenziju, srčane aritmije, krvarenje i infekciju rane (ili sternalne rane ili mjesta sa kojeg je uzet
graft, na primjer noge ili ruke). TakoĎer moţe doći i do cerebrovaskularnih incidenata. (Vidjeti takoĎer ACS 1904
Komplikacije procedura i ACS 0934 Procedure kardijalne revizije/reoperacije.)

CABG koji se izvode bez kardiopulmonalnog bajpasa

U novije vrijeme nekim bolesnicima se izvodi CABG bez kardiopulmonalnog bajpasa (CPB). Obično se radi o
bolesnicima kojima je potreban samo jedan bajpas graft. Kirurški zahvat se izvodi putem sternotomije, ali se
koristi stabilizator srca umjesto stavljanja bolesnika na mašinu (pumpu) za kardiopulmonalni bajpas u cilju
omogućavanja izvoĎenja kirurškog zahvata na srcu koje ne kuca. Stabilizator srca zahvaća srce kao hobotnica i
fiksira ga, ostavljajući dovoljno prostora za izvoĎenje kirurškog zahvata na srcu koje kuca. Ove procedure mogu
biti dokumentirane kapo 'non-CPB CABG', 'CABG bez kardiopulmonalnog bajpasa', 'CABG uz pomoć
stabilizatora srca (ili hobotnice)', 'Oktopod CABG' ili 'OP (bez pumpe) CABG'.

Ne pripisujte kod za kardiopulmonalni bajpas za CBG koji se izvodi bez njega.

Reoperacija CABG-a

Klasifikacija bolesti

Reoperacija CABG koja se izvodi nakon mjesec dana od originalnog kirurškog zahvata obično ukazuje na
prirodni proces bolesti. To znači da je premoštenu arteriju okludirao ili stenozirao aterom, a ne da se radi o
komplikaciji grafta. Kao vodeću dijagnozu navodi se kardijalna bolest ili stanje koje je dokumentirano da
zahtijeva reoperaciju.

PRIMJER 3:
Bolesnik je primljen sa nestabilnom anginom koja se razvila tri godine nakon izvedene CABG procedure.
Kateterizacija srca ukazuje na bolest koronarnih arterija u ovim premoštenim (SCG) krvnim ţilama.

Vodeća dijagnoza: I20.0 Nestabilna angina

Dodatna dijagnoza: I25.12 Aterosklerotska bolest srca autolognih bajpas graftova

Kodovi I25.12 Aterosklerotska bolest srca autolognih bajpas graftova ili I25.13 Aterosklerotska bolest srca
neautolognih bajpas graftova trebaju se koristiti samo onda kada su oboljeli prethodni bajpas graftovi. U ovom
slučaju nije potrebno pripisati Z95.1 Prisutnost aortokoronarnog bajpas grafta kao dodatnu dijagnozu.

Ako su prisutni bajpas graftovi protočni i vitalni, a kirurški zahvat se izvodi zbog premoštavanja nativnih krvnih
ţila, pripišite kod I25.11 Aterosklerotska bolest srca nativnih koronarnih arterija zajedno sa kodom Z95.1
Prisutnost aortokoronarnog bajpas grafta.

Klasifikacija procedure
 Procedure reoperacije su kompleksnije i predstavljaju veću tehničku teţinu od inicijalnih kardiokirurških
procedura i stoga zahtijevaju značajno veću potrošnju resursa. Često su odsutne tkivne ravnine, a prisutne su
fibroza, oţivljavanje i brojne priraslice. Kada su prisutni i prethodni bajpas graftovi mora se voditi računa da se ne
izmjeste bilo kakvi labavi ili krhki materijali koji su općenito prisutni u ovim krvnim ţilama i mogu dovesti do
oslobaĎanja embolusa u srce, što potencijalno moţe dovesti do ishemije i infarkta.

Operativni izvještaj treba sadrţavati detalje operativne procedure. Procedura moţe uključivati rekonstrukciju
prethodnog bajpas grafta. Rekonstrukcija podrazumijeva oslobaĎanje ili diviziju, i ponovno šivanje krajeva
prethodnog bajpas grafta. Rekonstrukcija prethodnog bajpas grafta se obično izvodi zajedno sa novim bajpas
graftovima. TakoĎer se moţe izvoditi i razdvajanje adhezija.

*Kada se izvod reoperacija CABG sa rekonstrukcijom prethodnih bajpas graftova, pripišite:

CABG kod/kodovi, kao što odgovara, iz blokova [672]–[679] i

38637-00 [680] Reoperacija zbog rekonstrukcije grafta koronarne arterije

Ako se izvodi razdvajanje priraslica pripišite:

38647-00 [644] Razdvajanje torakalnih priraslica

Ako se izvodi kardiopulmonalni bajpas, pripišite odgovarajući kod:38600-00 [642] Kardiopulmonalni bajpas,
centralna kanilacija
38603-00 [642] Kardiopulmonalni bajpas, periferna kanilacija

* Kada se izvod reoperacija CABG a ne izvodi se rekonstrukcija prethodnog bajpas grafta, pripišite:

CABG kod/kodovi, kao što odgovara, iz blokova [672]–[679] i

38640-00 [664] Reoperacija zbog druge kardijalne procedure koja nije klasificirana na drugom mjestu

Ako se izvodi razdvajanje priraslica pripišite:

38647-00 [644] Razdvajanje torakalnih priraslica

Ako se izvodi kardiopulmonalni bajpas, pripišite odgovarajući kod:

38600-00 [642] Kardiopulmonalni bajpas, centralna kanilacija
38603-00 [642] Kardiopulmonalni bajpas, periferna kanilacija

0913 HIPERTENZIVNA BOLEST BUBREGA (I12)

OdreĎenim bubreţnim stanjima:

N18.- Kronična bubreţna insuficijencija

N19 Nespecificirana bubreţna insuficijencija ili
N26 Nespecificirani skvrčeni bubreg

Se pripisuju kodovi iz kategorije I12 Hipertenzivna bolest bubrega, kada je naveden kauzalni odnos (na primjer
'kao posljedice hipertenzije' ili 'hipertenzivni'). U ovakvim slučajevima pripišite samo kod iz kategorije I12.

Kod istog bubreţnog stanja sa hipertenzijom kod koje nije naveden kauzalni odnos, kodira se odvojeno.
Sekvencirajte u skladu sa okolnostima epizode njege.

0915 DISFUNKCIJA LIJEVE KLIJETKE (LVD)

 LVD ne bi trebalo sekvencirati kao vodeću dijagnozu. Kod za LVD je hould I51.8 Druge slabo definirane bolesti
srca.

0920 AKUTNI EDEM PLUĆA CMC

Kada je dokumentiran 'akutni edem pluća' bez daljnjih kvalifikacija o stanju koje ga je uzrokovalo, kodirajte I50.1
Dekompenzacija lijeve klijetke.

0925 HIPERTENZIJA

Kada se kodiraju kombinacije hipertenzije, bolesti srca i bubrega, vaţno je prepoznati da li su one i na koji način
meĎusobno povezane.

• Hipertenzija moţe uzrokovati bolest srca i/ili bubrega

• Hipertenzija moţe biti uzrokovana drugim stanjima, uključujući i neke bubreţne poremećaje
• Hipertenzija, bolest srca i bolest bubrega mogu biti meĎusobno nepovezane premda su istovremeno prisutne

0926 HIPERTENZIVNA BOLEST SRCA (I11)

OdreĎena srčana stanja:

I50.- Dekompenzacija srca

I51.4 Miokarditis, nespecificirano
I51.5 Miokardijalna degeneracija
I51.6 Kardiovaskularna bolest, nespecificirano
I51.7 Kardiomegalija
I51.8 Druge slabo definirane bolesti srca
I51.9 Bolest srca, nespecificirano

klasificiraju se u kategoriju I11 Hipertenzivna bolest srca kada je naveden kauzalni odnos (na primjer 'kao
posljedica hipertenzije' ili 'hipertenzivni'). U ovakvim slučajevima pripišite kod iz kategorije I11.

Kod istog kardijalno stanja sa hipertenzijom kod koje nije naveden kauzalni odnos, kodira se odvojeno.
Sekvencirajte u skladu sa okolnostima epizode njege.

0927 HIPERTENZIVNA BOLEST SRCA I BUBREGA (I13)

Pripišite kod iz kategorije kombinacije I13 Hipertenzivna bolest srca i bubrega kada su prisutne i hipertenzivna
bolest srca i hipertenzivna bolest bubrega.
0928 SEKUNDARNA HIPERTENZIJA (I15)

Pripišite ove kodove kada je navedeno da je hipertenzija 'posljedica' ili 'sekundarna' nekon drugom stanju, kao što
je na primjer stenoza bubreţne arterije (I15.0 Renovaskularna hipertenzija) ili kod feokromocitoma (I15.2
Sekundarna hišertenzija kod endokinoloških poremećaja).

0933 KATETERIZACIJA SRCA I KORONARNA ANGIOGRAFIJA

Definicija

Termini kardijalna kateterizacija i koronarni angiogram se često koriste u istom smislu premda se radi o dvije
različite procedure. U nekim se slučajevima koronarna angiografija izvodi bez kardijalne kateterizacije.

Koronarna angiografija

Koronarna angiografija predstavlja stvaranje slike cirkulacije u miokardu putem injiciranja kontrastnog sredstva,
obično selektivnom kateterizacijom svake pojedine koronarne arterije. Komore srca se ne kateteriziraju.
Angiografiju lijeve i desne koronarne arterije ne treba brkati sa kateterizacijom lijevog i desnog srca.

Kateterizacija srca

Kardijalna kateterizacija se razlikuje od koronarne angiografije po tome što ona podrazumijeva prolaz katetera u
komore srca (klijetke i pretklijetke).

Kardijalna kateterizacija se izvodi za mjerenje intrakardijalnih i intravaskularnih tlakova, dobivanje krvi za

plinsku analizu i mjerenje ejekcione funkcije srca, ali najčešći razlog zbog kojeg se izvodi je ventrikulografija.
Dokumentacija o ovim pretragama ukazuje da je izvoĎena kardijalna kateterizacija.

Kardijalna kateterizacija je invazivna procedura koja se izvodi:

 na desnom srcu, obično putem femoralne vene
 na lijevom srcu, obično putem femoralne arterije
 kao kombinirana procedura na desnom i lijevom srcu

Kardijalna kateterizacija se obično provodi zajedno sa koronarnom angiografijom.

Klasifikacija

 Koronarna angiografija bez kardijalne kateteritzacije, pripišite:

38215-00 [668] Koronarna angiografija

 Koronarna angiografija sa kardijalnom kateterizacijom, pripišite odgovarajući kod iz bloka [668] Koronarna
angiografija

38218-00 [668] Koronarna angiografija sa kateterizacijom lijevog srca

38218-01 [668] Koronarna angiografija sa kateterizacijom desnog srca
38218-02 [668] Koronarna angiografija sa kateterizacijom desnog i lijevog srca
  Kardijalna kateterizacija bez koronarne angiografije, pripišite odgovarajući kod iz bloka [667] Kardijalna
kateterizacija:

38200-00 [667] Kateterizacija desnog srca

38203-00 [667] Kateterizacija lijevog srca
38206-00 [667] Kateterizacija desnog i lijevog srca

Pripisuju se i dodatni kodovi kada se izvodi i ventrikulogram ili aortografija zajedno sa kardijalnom
kateterizacijom ili koronarnom angiografijom:

59900-00 [607] Lijeva ventrikulografija

59900-01 [607] Desna ventrikulografija
59900-02 [607] Lijeva i desna ventrikulografija
59921-00 [1990] Aortografija

Kada ne postoji informacija o tome koja strana srca je kateterizirana, kod bolesnika starijih od 10 godina, pripišite
'lijeva', a kod bolesnika mlaĎih od 10 godina, pripišite 'lijeva i desna'.

0934 KARDIJALNE PROCEDURE REVIZIJE/REOPERACIJE

Procedure revizije i reoperacije su kompleksnije od inicijalnih procedura i troše značajno više resursa. One se
najčešće izvode zbog zamjene zalistaka, CABG (vidjeti ACS 0909 Koronarni arterijski bajpas) i u pedijatrijskim
kardiokirurškim procedurama kao što je zamjena ţila i kongenitalne bolesti srca. Procedura revizije ili reoperacije
moţe biti indicirana zbog progresije toka bolesti, na primjer dolazi do recidiva angine pektoris ili razvoja
dekompenzacije srca; ovo je obično zbog toga što je graftirana arterija blokirana (prirodni proces i tok bolesti, a
ne komplikacija grafta). Procedura revizije ili reoperacije moţe se izvoditi i zbog komplikacije grafta.

Generalna vodilja je da se procedure revizije i reoperacije koje se izvode unutar mjesec dana od inicijalnog
kirurškog zahvata smatraju indiciranim komplikacijama inicijalne procedure. Procedure revizije i reoperacije koje
se izvode nakon mjesec dana ili više od inicijalne procedure obično ukazuju na prirodni proces bolesti.

1. Bolesnici koji su primljeni manje od mjesec dana nakon originalnog kirurškog zahvata zbog procedure
revizije ili reoperacije zbog komplikacija inicijalne procedure trebaju imati kod vodeće dijagnoze koji se
odnosi na komplikaciju.

2. Bolesnici koji su primljeni više od mjesec dana nakon originalnog kirurškog zahvata zbog procedure revizije
ili reoperacije koja nije povezana sa operativnom komplikacijom imaju kod vodeće dijagnoze onog
poremećaja zbog kojeg je indiciran kirurški zahvat.

U slučajevima kada U ACHI Tabularnoj Listi ne postoji specifičan razlog za proceduru reoperacije ili
revizije. pripišite kod tipa procedure nakon kojeg slijedi 38640-00 [664] Reoperacija zbog druge kardijalne
procedure koja nije klasificirana na drugom mjestu.
 PRIMJER 1:
Primjeri kodova procedura kardijalne revizije su:

38637-00 [680] Reoperacija zbog rekonstrukcije grafta koronarna arterije

38760-00 [613] Zamjena ekstrakardijalne cijevi protoka između desne klijetke i pulmonalne arterije
38760-01 [613] Zamjena ekstrakardijalne cijevi izmeđulijeve klijetke i aorte

0936 PACEMAKERI
Definicija
Srĉani provodni sistem

U zdravom srcu, svaki otkucaj je potaknut električnim impulsom koji potječe iz sinoatrijalnog (SA) čvora i koji
prolazi kroz srce kroz provodni sistem. Impuls iz SA čvora se šiti kroz atrije i dovodi do njihove kontrakcije i
pumpanja krvi u ventrikle ispod njih. Impulsi potom prolaze kroz atrioventrikularni (AV) čvor (spoj izmeĎu atrija
i ventrikula), u klijetke i dovodi do njihove kontrakcije i pumpanja krvi u pluća iz dsne klijetke, odnosno u tjelesni
krvotok iz lijeve klijetke.

Abnormalnosti provodnog sistema (na primjer AV blok) ili bolest SA čvora (poznata kao Sindrom bolesnog
sinusa) dovodi do nepravilnog ili pretjerano sporog ritma što rezultira u smanjenom srčanom outputu. Druge
disritmije sa brzom frekvencijom takoĎer dovode do slabijeg srčanog outputa zbog toga što se klijete ne mogu
potpuno napuniti prije kontrakcija. Pacemakeri umjetno stimuliraju srce i korigiraju ove poremećaje ritma.

Funkcije pacemakera
Dvije osnovne funkcije pacemakera su: sensing (osjećanje) i pacing (podešavanje brzine). Današnji pacemakeri
imaju sposobnost monitoriranja (osjećanja, sensinga) bolesnikovog provodnog sistema i isporučivanja električnih
impulsa pacing, podešavanje brzine) kada provodni sistem podbaci. Ako sistem osjeti d nije došlo do normalnog
otkucaja, aktivira se pacemaker i stimulira srce da proizvede normalnu kontrakciju.

Sistem trajnih pacemakera

Trajni pacemaker je dvodijelni sistem koji se sastoji od pulsnog generatora (pacemakera) i jedne do tri elektrode
(odvoda).

Pulsni generator (pacemaker) – u pulsnom generatoru se nalazi baterija, elektronički sklopovi i konektor za
odvode, a on se implantira u pokoţni 'dţep' na supklavijalnoj ili intraabdominalnoj lokalizaciji.

Elektroda (odvod) – odvodi su izolirane ţice koje prenose impulse iz pacemakera u srce i prenose signale iz srca u
pacemaker. Odvod uključuje elektrodu/elektrode, a budući da se oni ne mogu razdvojiti na njih se referira kaso na
elektrodu. Odvodi pacemakera mogu se plasirati ili transvenski (putem subklavije, cegaličke ili jigularne vene) u
unutrašnjost srca ili epikard (putem sternotomije, torakotomije ili subksifoidnim putem) na vanjski dio srca.
Elektrode imaju sposobnost osjećanja (sensinga) i podešavanje ritima (pacinga)

Postoje tri tipa trajnih pacemakera; jednokomorni, dvokomorni i trokomorni. Ovo se odnosi na sposobnost sistema
da vrši pacing/sensing u jednoj, dvije ili tri komore srca.

Jednokomorna naprava koristi jedan odvod koji je smješten ili u desni atrij ili u desni ventrikl. Ovaj sisitem
sposoban je za pacing i/ili sensing samo atrija ili ventrikla.

Dvokomorna naprava ima elektrode i u atriju i u ventriklu. Ovaj sistem ima sposobnost pacinga i/ili sensinga i u
atriju i u ventriklu. Dvokomorne naprave su kompleksne i skupe, ali se danas koriste češće od jednokomornih
naprava. One omogućuju sinkronizirani pacing u atriju i u ventriklu, i na taj način povećavaju kardijalni output.
VDD dvokomorne naprave koriste jednu (jednoprolaznu) elektrodu koja sadrţi elektrode za sensing atrija i
elektrode za sensing i pacing ventrikla.

Trokomorna naprava ima elektrode u tri srčane komore. Biventrikularni pacemaker je trokomorna naprava koja
ima elektrode u desnom atriju i u oba ventrikla. TakoĎer je poznat kao terapija kardijalne resinkronizacije (CRT),
ovaj pacemaker omogućuje sinkronizirani pacing atrija i oba ventrikla. Ovo omogućuje bolje punjenje lijve
klijetke i manje odlijevanja prema natrag iz desnog atrija, pa tako povećava količinu okisigenirane krvi koja se
pumpa u tijelo. Biventrikularni pacemakeri mogu imati i sposobnost defibrilacije.

Klasifikacija trajnih pacemakera

Troznamenkasti kod za pacemaker (opisan u blokovima opisa kodova [650]—[651]), odgovara MeĎunarodnoj
peteroznamenkastoj klasifikaciji pacemakera.

Pozicija 1 Pozicija 2 Pozicija 3

Komora- pacing Komora - sensing Naĉin odgovora
V = Ventrikul V = Ventrikul I = Inhibirani
A = Atrij A = Atrij T = Trigerirani
D = Dualni (atrij i D = Dualni(atrij i D = Dualni (atrijalni trigeriran
ventrikul) ventrikul) i ventrikularni inhibiran)
O = nijedna O = nijedna O = nikakav
Finalne dvije pozicije u Klasifikaciji pacemakera odgovaraju stupnju modulacije i multi-site pacinga. Ovi detalji
nisu sadrţani u kodovima procedura MKB -10-AM.

Privremeni pacemakeri (elektrode)

Privremeni pacemakeri su odvodi sa elektrodama koje se obično ubacuju transvenski, odnosno, ţica odvoda
ubacuje se kroz koţu i vodi kroz veliku venu do desne strane srca. Kao alternativa, transkutano (transdermalno)
podešavanje brzine moţe uključivati korištenje ţica elektroda koje su pričvršćene na elektrode prilijepljene na
prsa bolesnika i natrag za provoĎenje električnih impulsa. Koţa ostaje intaktna.

Privremene elektrode povezane su sa vanjskim izvorom energije pa tako ne zahtijevaju implantaciju pulsnog
generatora. Privremeni pacemakeri koriste se za odrţavanja ritma srca bolesnika do trenutka kada se moţe izvesti
insercija trajnog pacemakera ili kod bolesnika u toku kardiokirurškog zahvata. (Vidjeti takoĎer ACS 0909
Coronary Koronarni arterijski bajpas.)

Klasifikacija

Trajni pacemakeri

Kodovi za inserciju pacemakera su u blokovima:

[650] Insercija jednokomornog pacemakera

[651] Insercija dvokomornog pacemakera
[652] Insercija drugog pacemakera

Kodirajte takoĊer bilo koju inserciju elektroda iz blokova:

[648] Insercija trajne transvenske elektrode za pacemaker

[649] Insercija epikardijalne ili transkutane elektrode za pacemaker
Kodirajte takoĊer bilo koju inserciju automatskog implantabilnog kardioverter defibrilatora (AICD) (ICD)
(38524-00 [653] ).

Kada se izvadi privremena elektroda i plasira trajni pacemaker, trajni pacemaker se kodira kao inicijalna
insercija, a ne zamjena.

Testiranje jednoprolazne elektrode (sadrţi elektrode za osjećanje atrija i ventrikularno osjećanje i davanje
ritma), pripisuje se kodd 38284-00 [648] Insercija trajnih dvokomornih transvenskih elektroda.

Testiranje trajng pacemakera moţe uključivati EKG (elektrokardiografiju) ili teelmetriju (transmisija signala uz
pacemakera). Telemetrija pruţa informacije o statusu baterije, programabilnim funkcijama (na primejr modus,
frekvencija outputa, amplituda ili trajanje i širina) i frekvenciju korištenja pacemakera. Testiranje se izvodi
rutinski u toku epizode njege kada se vrši insercija pacemakera, pa tako u ovoj situaciji nije potrebno pripisivati
kod procedure. U slučaju testiranja tokom druge epizode njege, pripišite kod iz kategorije [1856] Testiranje
implantiranog kardijalnog pacemakera i/ili defibrilatora.

Reprogramiranje trajnog pacemakera (prilagoĎavanje frekvencija, promjena modusa) uključeno je u blok [1856]
Testiranje implantiranog kardijalnog pacemakera i/ili defibrilatora.

Zamjena trajnog pacemakera zahtijeva kodove za inserciju novog pacemakera i odstranjivanje starog. U ovisnosti
o razlogu zamjene, moţe se zamijeniti ili pacemaker ili elektrode ili oboje. Ova informacija je sadrţana u
bilješkama procedure. Ako je zamijenjena elektroda, kodirajte takoĎer i inserciju elektrode/elektroda i
odstranjenje trajne elektrode/elektroda.

Kraj ţivota baterije predstavlja indikaciju za elektivnu zamjenu pacemaker naprave. To nije komplikacija
naprave. Prijem zbog elektivne zamjene pacemakera kodira se sa:

Z45.0 Prilagođavanje i odrţavanje kardijalne naprave zajedno sa odgovarajućim kodovima procedure.

Komplikacije sistema pacemakera, pripisuju se kodovi:

T82.1 Mehaničke komplikacije kardijalnih elektroničkih naprava uključuje kvar na elektrodama pacemakera, lom
elektrode ili njeno pomicanje.

T82.7 Infekcija i upalna reakcija koja je posljedica kardijalnih i vaskularnih protetičkih naprava, implantata i
graftova uključuje infekciju dţepa pacemakera ili infekciju uzrokovanu elektrodom.

T82.8 Druge komplikacije kardijalnih i vaskularnih protetičkih naprava, implantata i graftova uključuju i
hematom u dţepu pacemakera ili elektrodu na kojoj je kroz mjeto dţepa nastala erozija.

Sindrom pacemakera se moţe javiti kod bolesnika sa ventrikularnim pacemakerom. Ovaj sindrom se manifestira
sa više funkcionalnih poremećaja uključujući povećanje srčanog outputa, kardiomegaliju, gunbitak atrio-
ventrikularnog sinkroniciteta i blok lijeve grane. Ovaj sindrom uzrokuje prisutnost pacemakera, a ne komplikacija
ove naprave. Za sindrom pacemakera pripišite kod I97.1 Drugi funkcionalni poremećaji nakon kardijalno
kirurškog zahvata.

Status pacemakera treba označiti pripisivanjem koda Z95.0 Prisutnost kardijalne naprave osim u slučajevima
kada pacemaker zahtijeva prilagoĎavanje ili odrţavanje u toku epizode njege. Bolesnicima sa pacemakerom in
situ potrebna je dodatna njega u toku kirurških zahvata i zato je treba kodirati za sve kirurške slučajeve.

Privremeni pacemakeri
Kodovi za inserciju privremenih pacemakera su:

90202-00 [649] Insercija privremene epikardijalne elektrode

90202-01 [649] Plasiranje privremene transkutane elektrode
38256-00 [647] Insercija privremene transvenske elektrode u pretklijetku
38256-01 [647] Insercija privremene transvenske elektrode u klijetku
 38256-02 [647] Insercija privremenih dvokomornih transvenskih elektroda

Kada se insercija elektroda privremenog pacemakera izvodi zajedno sa kardiokirurškom procedurom, ne

pripisujte kod. Sliĉno tome, procedure za prilagoĊavanje, repozicioniranje, manipulacija i odstranjivanje
pacemakera se ne kodiraju.

0938 VANTJELESNA MEMBRANSKA OKSIGENACIJA (ECMO)

ECMO (90225-00 [642] Ekstrakorporalna membranska oksigenacija [ECMO]) je tehnika pruţanja respiratorne
podrške kod koje krv cirkulira kroz umjetno pluće koje se sastoji iz od dva odjeljka koje odvaja membrana
permeabilna za plinove, pri čemu se krv nalazi sa jedne strane, a ventilacijski plin sa druge strane.

ECMO se izvodi kod dekompenzacije pluća zbog različitih uzroka koji uključuju i respiratorne i nerespiratorne
dijagnoze kao što je politrauma, utapanje, infekcije, neonatalna plućna bolest itd- Ova procedura proizvodi
značajne troškove i prolongiranu hospitalizaciju.

ECMO se kodira kada je opisan u kliničkoj dokumentaciji. Uočite da ECMO nije isto što i vantjelesna cirkulacija,
zbog čega postoji i napomena za isključivanje (Isključuje: ekstrakorporalna cirkulacija za kardiokirurške zahvate).

0939 KIRURŠKA ARETIOVENSKA FISTULA /SHUNT

Arteriovenska (AV) fistula: je abnormalni cjevoliki pasaţ izmeĎu arterije i vene. Neke se fistule kreiraju
kirurškim putem za bolesnike na hemodijalizi, dok druge nastaju kao posljedica traume ili kao kongenitalne
anomalije. AV fistula za hemodijalizu se kreira putem anastomoze, venskog grafta ili proteze (na primjer
Goroteks), a pripisuje joj se kod iz bloka 765] Procedure za kirurški kreiranu arteriovensku fistulu.

Arteriovenski (AV) šant: cjevčica u obliku slova U koja se umeće izmeĎu arterije i vene, što se najčešće izvodi
radi omogućavanja opetovanog pristupa arterijskom sistemu zbog hemodijalize. Dio plastične cjevčice je izvan
koţe. Za inserciju AV šanta, pripišite kod 34500-00 [764] Insercija vanjskog arteriovenskog šanta.

Otklanjanje ugruška iz AV fistule ili shunta

Ugrušci iz AV fistula i šantova mogu se ukloniti kirurškim putem ili angiografskim pristupom.

Operativni pristup uključuje otvaranje fistule ili šanta i čišćenje ugruška (trombektomija). Pripišite kod:

13106-00 [764] Trombektomija eksternog arteriovenskog šanta ili

34515-00 [765] Trombektomija arteriovenske fistule

Angiografski pristup uključuje kanilaciju arterije koje utječe u fistulu i (ili cijev) i administraciju trombolitičkog
sredstva (pod lokalnom anestezijom) ili upotrebu transluminalne balonske angioplastike kod koje se pomoću
balona izvadi ugrušak iz fistule (balonska angioplastika se ne izvodi kod AV šantova).

Za uklanjanje ugruška iz AV fistule ili šanta administracijom trombolitičkog sredstva, pripišite kod:

35317-00 [741] Perkutana periferna arterijska ili venska kateterizacija sa administracijom trombolitičkog ili
kemoterapijskog pripravka putem kontinuirane infuzije ili
35319-00 [741] Perkutana periferna arterijska ili venska kateterizacija sa administracijom trombolitičkog ili
kemoterapijskog pripravka putem pulsne spray tehnike ili
35320-00 [741] Otvorena periferna arterijska ili venska kateterizacija sa administracijom trombolitičkog ili
kemoterapijskog pripravka

Za uklanjanje ugruška iz AV fistule pomoću balonske angioplastike, pripišite kod:

 35303-06 [754] Perkutana transluminalna balonska angioplastika ili
35303-07 [754] Otvorena transluminalna balonska angioplastika

Korekcija stenoze AV fistule

Korekcija stenoze arteriovenske fistule se izvodi na jedan od dva navedena načina:

Dilatacijom stenoze putem balonske angioplastike. Pripišite kod:

35303-06 [754] Perkutana transluminalna balonska angioplastika ili

35303-07 [754] Otvorena transluminalna balonska angioplastika
ILI
Revizija stenoze incizijom, ligaturom ili reanastomozom fistule. Pripišite kod:

34518-00 [765] Korekcija stenoze arteriovenske fistule ili

34518-01 [765] Korekcija stenoze protetičkoe(graft) arteriovenske pristupne naprave

Prijem zbog zatvaranja AV fistule ili AV shunta

Prijem zbog zatvaranja AV fistule ili odstranjenja AV šanta kodira se šifrom za vodeću dijagnozu Z48.8 Druga
specifična kirurška follow-up njega sa kodom procedure:

34130-00 [765] Zatvaranje kirurški kreirane arteriovenske fistule ekstremiteta ili

34506-00 [764] Odstranjenje vanjskog arteriovenskog šanta

0940 ISHEMIĈNA BOLEST SRCA (VIDJETI TKOĐER ACS 0941 BOLEST AETERIJA) CMC
Definicija

Ishemična bolest srca je općeniti pojam za veći broj poremećaja koji pogaĎaju miokard, a zbog insuficijencije
koronarnog krvotoka, odnosno smanjene dopreme krvi u srce. ovo je obiĉno uzrokovano odlaganjem ateromskog
materijala koji progresivno opstruira koronarne arterije i njihove ogranke.

Klasifikacija
Ishemična bolest srca klasificira se u kategorije I20–I25 na slijedeći način:

Angina pektoris I20

Akutni infarkt miokarda I21
Subsekventni infarkt miokarda I22
Određene aktualne komplikacije koje nastaju nakon akutnog infarkta miokarda I23
Druge akutne ishemične bolesti srca I24
Kronična ishemična bolest srca I25
AKUTNI KORONARNI SINDROM
Definicija
Akutni koronarni sindrom obuhvaća više kliničkih znakova i simptoma koji upućuju na akutni infarkt miokarda
(AMI) (elevacija ili depresija ST segmenta, Q-val ili non Q-val), ili nestabilnu anginu (UA). Ovaj sindrom je
evoluirao iz operativnog termina koji se odnosi na konstelaciju kliničkih simptoma koji su kompatibilni sa
akutnom ishemijom miokarda. Sindrom obuhvaća bolesnike sa:

 recentnim početkom prolongirane prekordijalne boli u mirovanju

 recentnim početkom prekordijalne boli kod minimalnog napora
 preegizstentnom anginom pri naporu čiji se bol rapidno pogoršava.

Slijedeći dijagram objašnjava odnos izmeĎu akutnog koronarnog sindroma, infarkta miokarda i nestabilne angine.
(Braunwald, E (2000), ACC/AHA vodič za liječenje bolesnika sa nestabilnom anginom i infarktom miokarda bez
elevacije SZ-spojnice, Journal of the American College of Cardiology, Vol 36, No 3: 970–1062.)

Akutnii kor onarni sindr rom

Bez ST elevacije ST elevacija

infarkt miokarda (STEMI)

NSTEMI

Nestabilna Angina Infarkt miokarda (MI)

Non-Q valMI Q val MI

Klasifikacija
Akutni koronarni sindrom je općenit pojam koji uključuje stanja koja se opisuju kao infarkt miokarda, infarkt
miokarda sa elevacijom ST-spojnice (STEMI), infarkt miokarda bez elevacije ST-spojnice (NSTEMI), ili
nestabilna angina. Klinički šifranti se trebaju prije svega voditi dokumentacijom i
 pripisati kod iz kategorije I21.- Akutni infarkt miokarda ako je dokumentirana infarkcija, ili

 pripisati I20.0 Nestabilna angina ako je dijagnosticiran 'akutni koronarni sindrom' bez dokumentiranog
infarkta miokarda.
ANGINA PEKTORIS (I20)
Definicija
Mehanizam = tranzijentna, lokalizirana ishemija miokarda.

Postoji diskrepancija izmeĎu zahtjeva miokarda za kisikom količine kisika koja se doprema koronarnim
arterijama. Angina je jasno definiranog kratkog trajanja i povlači se potpuno bez rezidualne nelagode. Ona je
obično posljedica aterosklerotske bolesti srca, ali se moţe dogoditi i u odsutnosti značajne bolesti koronarnih
arterija kao posljedica spazma ovih arterija, ili kod teške aortalne stenoze ili insuficijencije kao i kod povećanih
metaboličkih potreba kao kod hipertireoidizma nakon terapije štitnjače, kod izraţene anemije, paroksizmalne
tahikardije sa brzom frekvencijom ventrikla, kod nekih bolesti vezivnog tkiva kao što je sistemski lupus, a koje
pogaĎaju manje koronarne arterije.

Specifični tipovi angine su:

* Nestabilna angina (I20.0)

Definicija
Kod I20.0 Nestabilna angina uključuje stanja opisana kao intermedijarni koronarni sindrom, predinfarktni
sindrom i li prijeteći infarkt miokarda. Angina koja nastaje unutar 24 sata nakon infarkta ili u toku epizode njege
zbog infarkta, a koje je poznata kao postinfarktna angina, kodira se takoĎer sa I20.0 Nestabilna angina .

Nestabilna angina je u spektru koronarnih srčanih bolesti, sindrom izmeĎu angine pektoris kod napora i akutnog
infarkta miokarda. Ona se prepoznaje po javljanju boli koja ima različit karakter, trajanje, iradijaciju i teţinu ili
koja u periodu od nekoliko sati ili dana crescendo kvalitetu, javlja se kod sve manjeg napora ili se javlja tokom
noćnog odmora.

Klasifikacija
Ako je bolesnik primljen sa nestabilnom anginom koja progredira do infarkta miokarda unutar iste epizode njege,
pripišite samo kod za infarkt miokarda.

Ako bolesnik razvije postinfarktnu anginu, kod I20.0 Nestabilna angina se sekvencira kao dodatni kod nakon kod
za infarkt miokarda.

* Angina pektoris sa dokumentiranim spazmom (I20.1)

Definicija
Spazam koronarnih arterija dovodi do smanjenja koronarnog krvnog protoka i on se moţe javiti spontano ili
nakon mehaničke iritacije koronarnim kateterom, ili pri izlaganju hladnoći ili odreĎenim lijekovima. Spazam se
moţe dogoditi u zdravim ili u stenoziranim koronarnim arterijama. kao posljedica spazma mogu se javiti aritmije,
angina pektoris pa čak i akutni infarkt miokarda, a u odsutnosti opstruktivne koronarne stenoze.

Prinzmetal varijanta angine se češće dogaĎa kod mirovanja nego pri naporu moţe se javiti u bilo koje vrijeme u
toku noći ili dana.

Klasifikacija
Kod za bilo koju vrstu angine treba sekvencirati prije koda za koronarnu aterosklerozu, ako je pronaĎeno da
bolesnik ima ovo stanje.

Bolesnici mogu imati bolest koronarnih arterija bez ikakvih simptoma angine. U ovakvim slučajevima se angina
ne kodira.

Mnogi šifranti tradicionalno promatraju anginu kao 'simptom' ateroskleroze zbog čega nekorektno sekvenciraju
aterosklerozu kao vodeću dijagnozu. Premda se angina moţe opisati kao simptom, ona pripada grupi simptoma
koji su izrazito značajni sami po sebi.
Bolesnici kod kojih je kao aktualno stanje dokumentirana i ishemična bolest srca i angina, mogu se kodirati sa oba
koda I25.9 Kronična ishemična bolest srca, nespecificirano i I20.9 Angina pektoris, nespecificirano.

AKUTNI INFARKT MIOKARDA (I21)

Definicija
Mehanizam = okluzija arterije.

Akutni infarkt miokarda je akutno stanje ishemije koje obično uzrokuje okluzija koronarne arterije trombom na
mjestu aterosklerotskog suţenja. Okluzija prekida dotok krvi u dio miokarda koji snabdijeva pogoĎena arterija što
dovodi smrti stanica u tom području. Ozbiljnost stanja ovisi o opsegu, odnosno veličini zone miokarda koja je
izloţena ishemiji i moţe varirati od umjereno ozbiljne bolesti do iznenadne smrti.

Klasifikacija
Infarkt miokarda se opisuje kao akutni ako traje četiri tjedna (28 dana) ili manje, i klasificira se u kategoriju I21
Akutni infarkt miokarda. Kodovi I21.0–I21.3 označavaju transmuralne ili infarkte miokarda sa ST elevacijom
(STEMI).

KodI21.4 označava subendokardni infarkt, koji je takoĎer poznat kao non Q-val, Non-ST elevacija infarkt
miokarda. Subendokardni infarkt ne zauzima cijelu debljinu stjenke miokarda. Na EKG.u daje uzorak proširenih
promjena ST segmenta koje je teško lokalizirati. I21.4 treba pripisati samo za subendokardni infarkt. Lokalizacija
aficiranog zida se ne kodira.

Kodovi iz kategorije I21 Akutni infarkt miokarda pripisuju se za infarkt i u prvoj bolnici u koju je bolesnik
primljen na liječenje i u bilo kojoj drugoj instituciji za akutnu njegu u koju se bolesnik premješta unutar četiri
tjedna (28 dana) ili manje od razvoja infarkta.

PRIMJER 1:
Bolnica A – bolesnik je primljen zbog inicijalne epizode njege zbog akutnog anterospetalnog infarkta
miokarda, nakon dva dana je premješten u drugu bolnicu.
Pripišite kod: I21.0 Akutni transmuralni infarkt miokarda prednjeg zida
Bolnica B – bolesnik je premješten zbog daljnje dijagnostičke obrade ili kirurškog zahvata nakon čega je
premješten natrag u Bolnicu A dvadesetog dana.
Pripišite kod: I21.0 Akutni transmuralni infarkt miokarda prednjeg zida
Bolnica A – bolesnik je premješten natrag bez da je otpušten iz akutnog odjela i otpušten na kućnu njegu na
dan 24.
Pripišite kod: I21.0 Akutni transmuralni infarkt miokarda prednjeg zida

SUBSEKVENTNI INFAKT MIOKARDA (I22)

Ovu kategoriju treba pripisati za infarkt bilo koje lokalizacije miokarda koji se razvija unutar ćetiri tjedna (28
dana) od početka prethodnog infarkta.
DRUGI AKUTNI I SUBAKUTNI OBLICI ISHEMIĈNE BOLESTI SRCA (I24)

Definicija

Mehanizam = prolongirana ishemija miokarda sa ili bez nekroze miokarda.

Koronarna tromboza koja ne rezultira infarktom miokarda (I24.0)

Promptna trombolitička terapija/i ili kirurški zahvat moţe spriječiti razvoj infarkta kod okluzije ili tromboze
arterije.

Dresslerov sindrom (I24.1)

TakoĎer poznat kao postinfarktni sindrom. Ovo se smatra reakcijom preosjetljivosti na infarkt miokarda i sada se
vrlo rijetko viĎe zbog toga što je liječenje infarkta miokarda značajno napredovalo. Sindrom moţe nastupiti u
periodu od 4-6 tjedana nakon infarkta miokarda i karakterizira ga perikarditis, perikardijalna frikcija i povišena
temperatura, sa ili bez upale pluća.

KRONIĈNA ISHEMIĈNA BOLEST SRCA (I25)

Ova kategorija uključuje stanja kao što je koronarna ateroskleroza, kronična koronarna insuficijencija, ishemija
miokarda i aneurizma srca.

Aterosklerotska bolest srca (I25.1-)

Definicija

Ovi kodovi uključuju stanja koja su opisana kao arteriosklerotska bolest, koronarna arterioskleroza, koronarna
striktura i koronarna skleroza ili aterom.

Mehanizam = plak manjih depozita u unutrašnjim slojevima (intimi) arterija.

Stvaranje ovih plakova, ili ateroma, dovodi do toga da unutrašnji zid arterije postaje hrapaviji, a mišićni sloj
arterije postaje rigidniji i neelastičan. Suţavanje lumena i otvrdnuće mišićnog sloja, smanjuju mogućnost prolaska
krvi kroz krvnu ţilu i mogu dovesti do ishemije tkiva koja opsluţuje ova krvna ţila, kao i do stvaranja ugrušaka
unutar same krvne ţile.

Klasifikacija

Podpodjela na petu znamenku ukazuje na prirodu koronarne arterije koja je uključena u proces. Ako je iz
dokumentacije jasno da nije postojao prethodni kardiokirurški zahvat i koronarni bajpas , pripišite kod I25.11
Aterosklerotska srčana bolest nativne koronarne arterije.

Ateroskleroza bajpas grafta se klasificira u I25.12 Aterosklerotska srčana bolest autolognog bajpas grafta ili
I25.13 Aterosklerotska srčana bolest ne-autolognog bajpas grafta.

Embolija ili okluzija bajpas grafta se klasificira T82.8 Druge komplikacije kardijalnih i vaskularnih protetskih
naprava, implantata i graftova.
Stari infarkt miokarda (I25.2)

I25.2 Stari infarkt miokarda je u osnovi kod iz vrste 'historija o...', premda nije uključen u Z poglavlje o kodovima.
Treba ga pripisati kao dodatni kod samo onda kada su zadovoljeni slijedeći kriteriji:

• 'stari' infarkt miokarda desio se prije više od 4 tjedna (28 dana);

• bolesnik aktualno ne prima njegu (opservaciju, evaluaciju ili liječenje) za svoj 'stari' infarkt miokarda; i
• 'stari' infarkt miokarda zadovoljava kriterije u ACS 2112 Lična historija.

Aneurizma srca (I25.3) ili koronarnih ţila (I25.4)

Aneurizma je vreća koja je nastala dilatacijom stjenke srca ili koronarnih krvnih ţila. Aneurizmu moţe uzrokovati
ateroskleroza budući da ona deformira i oštećuje mišiće stjenke do te mjere da oni toliko oslabe da se stvara
aneurizma.

Ishemiĉna kardiomiopatija (I25.5)

Ishemična kardiomiopatija je termin koji se katkad koristi za označavanje stanja u kojem ishemijska bolest srca
uzrokuje difuznu fibrozu i multiple infarkcije miokarda što vodi prema dekompenzaciji srca sa dilatacijom lijeve
klijetke

Napomena: Svi drugi oblici kardiomiopatije kodiraju se u I42 Kardiomiopatija i I43* Kardiomiopatija kod
bolesti koje su klasificirane na drugom mjestu.

• Aneurizma koronarne vene

• Arteritis koronarne arterije
• Deformacija koronarne arterije (stečena)
• Bolest, srce, specificirani oblik, koja nije klasificirana na drugom mjestu
• Koronarna insuficijencija, kronična ili sa navedenim trajanjem više od 4 tjedna.

Kroniĉna ishemijska bolest srca, nespecificirano (I25.9)

Ovaj kod treba koristiti kao posljednje utočište . Ako je u aktualnoj epizodi njege kao problem dokumentirana
ishemijska bolest srca (IHD), i nisu činjene intervencije kao što je CABG ili PTCA sa ili bez insercije stenta, onda
je prihvatljivo da se kodira specifična bolest (na primjer koronarna ateroskleroza, I25.1-) kao što je
dokumentirano u ranijem nalazu angiografije, kada god je to moguće.

S druge strane, ako je IHD dokumentirana kao problem, a vršene su intervencije, moguće je pripisati kod i za
I25.1- Aterosklerotska bolest srca i Z95.1 Prisutnost aortokoronarnog bajpas grafta ili Z95.5 Prisutnost
implantata i grafta koronarne angioplastike, ako postoji dovoljno detalja o stanju prethodno tretiranih graftova i
nativnih krvnih ţila. Ako detalji nisu dostupni, a IHD je navedena kao problem u epizodi njege, moţe se pripisati:,
I25.9 Kronična ishemijska bolest srca, nespecificirano i Z95.1 Prisutnost aortokoronarnog bajpas grafta.

Ako postoji podatak o historiji prethodnog kardiokirurškog zahvata zbog koronarnog bajpasa ili angioplastike,
pripišite kodove Z95.1 Prisutnost aortokoronarnog bajpas grafta ili Z95.5 Prisutnost implantata i grafta
koronarne angioplastike, samo onda kada je ovo stanje značajno za aktualnu epizodu njege.
0941 BOLEST ARTERIJA CMC

Napomena: Ovaj standard se NE ODNOSI na cerebralne i precerebralne krvne ţile.

Arterioskleroza
Arterioskleroza je općenit termin za više bolesti kod kojih dolazi do zadebljanja arterijskih zidova i gubitka
njihove elastičnosti.

Postoje tri glavna oblika arterioskleroze:

• ateroskleroza (najčešći oblik)

• Mönckebergova arterioskleroza (kalcifikacija malih arterija, obično kod starijih ljudi, koja e takoĎer naziva
medijalna kalcifična skleroza)
• arteriolarna skleroza (arterioloskleroza, koju najčešće uzrokuje hipertenzija u arteriolama, osobito bubrega,
slezene i pankreasa).

Klasifikacija

Ako je dokumentirana arterioskleroza (NS) koja pogaĎa veliku arteriju (na primjer koronarne arterije, renalne,
abdominalnu aortu, ilijačnu, femoralnu ili druge arterije), treba pripisati odgovarajući kod ateroskleroze.

PRIMJER 1:
I25.1- Aterosklerotska bolest srca
I70.2- Ateroskleroza arterija ekstremiteta

I za Mönckebergovu arteriosklerozu i za arteriolarnu sklerozu, slijedite indeks i pripišite odgovarajući kod.

Ateroskleroza

Ateroskleroza je najčešći oblik arterioskleroze i karakterizira je razvoj ţutih plakova (ateroma) unutar arterija kao
što su koronarne ili bubreţne arterije.

Ateroskleroza je patološki pojam, a njena dijagnoza ovisi o dokazima o očitoj bolesti (na primjer simptomi
prekordijalnog bola, intermitentne klaudikacije), a ne postotak opstrukcije krvnih ţila.

Dokumentacija 'opstrukcije' ili 'arterijskog plaka' na angiografiji znači aterosklerozu.

Procedure koje se izvode za aterosklerozu

Angioplastika (PTA/PTCA – perkutana (balonska) transluminalna koronarna angioplastika, PTCRA – perkutana

(balonska) transluminalna koronarna rotacionalna aterektomija), intra-arterijani stenting i bajpas graftovi (CABG,
femoro-poplitealni itd), se obično izvode u cilju uklanjanja ili olakšavanja simptoma ateroskleroze (na primjer,
angine, intermitentne klaudikacije). Zbog toga u odsutnosti sveobuhvatne dokumentacije ili kliničkog savjeta u
slučaju kada se izvodi neki od gornjih zahvata, moţe se pretpostaviti da je ateroskleroza uzročni faktor.

Klasifikacija
Ako je dokumentirano da arteriju pogaĎa ateroskleroza, treba pripisati odgovarajući kod za aterosklerozu. U
slučaju koronarne ateroskleroze (bolest koronarnih arterija – CAD), kada je prisutna angina, kao vodeća dijagnoza
se sekvencira angina, a kod za aterosklerozu se pripisuje kao dodatni kod (vidjeti ACS 0940 Ishemijska bolest
srca).

Bolest koronarne arterije (CAD)

Bolest koronarne arterije (CAD) se u 99% slučajeva odnosi na aterosklerozu. Preostalih 1% slučajeva su
posljedica spazma, embolije ili drugih specificiranih uzroka.

Klasifikacija

Ako je dokumentirana Bolest koronarne arterije (CAD) bez spominjanja spazma, embolije ili drugih specificiranih
uzroka (isključujući aterosklerozu), pripišite kod iz kategorije I25.1- Aterosklerotska bolest srca.

Embolija

Embolija je ugrušak stranog materijala, najčešće krvni ugrušak (na primjer iz atrija), koji se odlomio i
cirkulacijom je doplavljen do manje krvne ţile gdje se zaglavio. Embolija se moţe dogoditi i bez ateroskleroze.
Zbog toga, kada je dijagnoza dokumentirana kao 'embolija, ne smije se pretpostaviti da je prisutna ateroskleroza.
Ateroembolija je komadić (ugruška) ili ateromatoznog plaka ili trombotičkog materijala koji nalijeţe na plak, koji
se odlomio i cirkulacijom je doplavljen do manje krvne ţile gdje se zaglavio i prouzročio opstrukciju. Zbog toga
ateroembolija podrazumijeva prisutnost ateroskleroze, sa akutnom opstrukcijom koju je prouzročio osloboĎeni
fragment plaka.

Klasifikacija

Ako je dokumentirana embolija koronarne arterije (i bolesnik nije razvio infarkt miokarda), pripišite kod I24.0
Koronarna tromboza koja ne rezultira infarktom miokarda. U istoj situaciji u kojoj je bolesnik razvio infarkt
miokarda, pripišite kod iz kategorije I21 Akutni infarkt miokarda. Prisutnost ateroskleroze (na primjer kod
ateroembolije) kad je dokumentirana, treba biti označena kodom dodatne dijagnoze I25.1- Aterosklerotska bolest
srca.

Embolija drugih lokalizacija kodira se onako kako je označeno u Abecednom indeksu bolesti, na primjer
femoralna, ilijačna – kategorija I74 Arterijska embolija i tromboza; renalna – N28.0 Ishemija i infarkt bubrega.

Ishemija

Termin 'ishemija' odnosi se na fiziološki proces smanjenog krvotoka. Potrebno je odrediti uzrok ishemije (trauma,
embolija, tromb).

Dokumentacija o 'ishemičnoj nozi' odnosi se na PVD (vidjeti Periferna vaskularna bolest u tekstu ispod).
Ishemična bolest srca se moţe odnositi na koronarnu aterosklerozu, kroničnu koronarnu insuficijenciju,
miokardijalnu ishemiju ili na aneurizmu srca. Zbog toga ne treba pretpostavljati da je uzrok samo ateroskleroza.

Klasifikacija
Ako je moguće, treba pripisati specifičan kod za uzrok ishemije (na primjer, trauma, embolija, tromb

Ako je dokumentirana samo 'ishemična noga', pripišite kod iz kategorije I70.2- Ateroskleroza arterija ekstremiteta.

Ako je dokumentirana samo 'ishemična bolest srca', a dodatne informacije nisu dostupne, pripišite kod iz
kategorije I25.9 Kronična ishemična bolest srca, nespecificirano. (Vidjeti takoĎer ACS 0940 Ishemična bolest
srca).

Opstrukcija
Dokumentacija 'opstrukcije' se u većini slučajeva odnosi na aterosklerozu (vidjeti Ateroskleroza u tekstu iznad).
Termini opstrukcija i stenoza se koriste kao sinonimi (vidjeti Stenoza u tekstu ispod).

Klasifikacija
Ako je dokumentirano više od 50% opstrukcije arterije, ovo treba kodirati kao aterosklerozu (osim u slučajevima
kada je naveden drugi uzrok opstrukcije). Primijetite da instrukciju indeksa 'vidjeti također Embolija' treba
slijediti samo onda kada je 'embolija' ili 'ateroembolija' dokumentirana kao uzrok opstrukcije (vidjeti takoĎer
Embolija u tekstu iznad).

Okluzija
Termin 'okluzija' se koristi za opisivanje potpunog bloka ili opstrukcije krvne ţile, obično kao posljedica
ateroskleroze.

Klasifikacija
Ako je dokumentirana 'okluzija koronarne arterije, a nema dodatnih informacija, treba pripisati kod iz kategorije
I25.1- Aterosklerotska bolest srca. Ako je iz nalaza kardijalne kateterizacije i angiografije očito da je okluzija
posljedica tromboze ili embolije (a bolesnik nije razvio akutni infarkt miokarda), pripišite kod I24.0 Koronarna
tromboza koja ne rezultira infarktom miokarda. U istoj situaciji u kojoj je bolesnik razvio infarkt miokarda,
pripišite kod iz kategorije I21 Akutni infarkt miokarda. (Primijetite da default kod I21.9 pod 'okluzija, koronarna' i
instrukcija 'vidjeti također, Infarkt, miokard', treba slijediti samo kada postoji dokumentacija o infarktu.

Slično tome. 'okluzija' drugih arterija, za koju nije dokumentirano da je posljedica nekog drugog uzroka, kodira se
odgovarajućim kodom za aterosklerozu. (Primijetite da instrukciju indeksa 'vidjeti također, Embolija', treba
slijediti samo onda kada je 'embolija' dokumentirana kao uzrok okluzije (vidjeti takoĎer Embolija u tekstu iznad).)

Periferna vaskularna bolest (PVD)

U najvećem broju slučajeva PVD je posljedica ateroskleroze.

PVD takoĎer moţe uzrokovati embolus ili mikroembolus (na primjer iz srca za vrijeme fibrilacije atrija),
tromboza, trauma arterija, spazam zida arterije ili kongenitalni strukturalni defekt. Ako je dokumentiran 'PVD' ili
'(kronična) ishemična noga', a nedostaju daljnje informacije o uzroku PVD-a, moţe se pretpostaviti da je on
uzrokovan aterosklerozom.

Klasifikacija
Ako je PVD daljnje kvalificiran u dokumentaciji (na primjer Raynaudov sindrom, I73.0 Raynaudov sindrom;
embolija femoralne arterije – I74.3 Embolija ili tromboza arterija donjih ekstremiteta), kodirajte specifičnu bolest.

Ako je dokumentiran 'PVD' ili '(kronična) ishemična noga', bez daljnje specifikacije, pripišite kod I70.2-
Ateroskleroza arterija ekstremiteta. (I73.9 Periferna vaskularna bolest, nespecificirano ne treba se pripisivati.)

Stenoza
Stenoza je kvantitativni anatomski termin i često se odnosi na aterosklerozu.
 Termini 'stenoza' i 'opstrukcija su ekvivalentni (na primjer stenoza 60% = opstrukcija 60% ). Potpuna stenoza
dovodi do okluzije (Vidjeti takoĎer Opstrukcija u tekstu iznad.)

Klasifikacija
Ako je dokumentirano više od 50% stenoze koronarne arterije, bez daljnjih informacija, treba pripisati kod iz
kategorije I25.1- Aterosklerotska bolest srca. Ako je iz nalaza kardijalne kateterizacije ili angiografije evidentno
da je stenoza posljedica tromba (a bolesnik nije progredirao do infarkta miokarda), pripišite kod I24.0 Koronarna
tromboza koja ne rezultira infarktom miokarda. U istoj situaciji u kojoj je bolesnik razvio infarkt miokarda,
pripišite kod iz kategorije I21 Akutni infarkt miokarda.

Slično ovome, stenoza bilo koje druge arterije koja je veća od 50%, a koja nije dokumentirana kao posljedica
drugog uzroka, kodira se sa odgovarajućim kodom ateroskleroze. (Primijetite da je instrukcija Indeksa nakon
'Stenoza' – 'vidjeti također Striktura', a da default kodiranje 'Stenoze arterije koja nije klasificirana na drugom
mjestu u I77.1 Striktura arterije treba slijediti samo onda kada je 'striktura' dokumentirana bez daljnje
specifikacije. Vidjeti takoĎer Striktura u tekstu ispod.)

Striktura (suţenje)
Striktura se definira kao abnormalno suţenje u nekom otvoru ili tjelesnom prolazu, ako što je krvna ţila.

Klasifikacija
Nemojte pretpostavljati da je striktura posljedica ateroskleroze, ako ne postoje daljnje informacije o njenom
karakteru u medicinskoj dokumentaciji. Zato u slučaju kada je 'striktura arterije' dokumentirana bez daljnje
specifikacije, pripišite kod I77.1 Striktura arterije. No ipak, ako je očito (na primjer iz nalaza kardijalne
kateterizacije ili angiografije) da je striktura arterije posljedica tromba ili ateroma, pripišite više specifičan kod
kao što je u slučaju koronarne arterije, I24.0 Koronarna tromboza koje ne rezultira infarktom miokarda ili kod iz
kategorije I25.1- Aterosklerotska bolest srca. U istoj situaciji u kojoj je bolesnik razvio infarkt miokarda, pripišite
kod iz kategorije I21 Akutni infarkt miokarda.

Tromboza
Tromboza često predstavlja krajnju točku procesa ateroskleroze kada se na površini plaka stvori tromb koji dovodi
do opstrukcije krvne ţile.

Klasifikacija
Ako je dokumentirana tromboza koronarne arterije 8a bolesnik nije razvio infarkt miokarda), pripišite kod I24.0
Koronarna tromboza koje ne rezultira infarktom miokarda. U istoj situaciji u kojoj je bolesnik razvio infarkt
miokarda, pripišite kod iz kategorije I21 Akutni infarkt miokarda.

Trombozi drugih arterija treba pripisati kod u skladu sa Abecednim Indeksom Bolesti.

0942 PODVEZIVANJE HEMOROIDA

Definicija
Vanjski hemoroidi su nakupine nateknutih vena vanjskog perianalnog pleksusa pokriveni perianalnom koţom.
ispravniji naziv za vanjske hemoroide je 'koţni privjesci' ili 'peri-analni hematomi'. Oni su izrazito osjetljivi i
pokriveni su modificiranom koţom (anodermom).

Unutrašnji hemoroidi su vaskularni jastučići koji potječu iz subepitelnog pleksusa analnog kanala iznad
nazubljene linije. Unutrašnji hemoroidi su pokriveni sluznicom i nisu osjetljivi.

Kirurško liječenje hemoroida uključuje skleroterapiju, destrukciju (kauterizaciju, krioterapiju, infracrvenu

terapiju), eksciziju (hemeroidektomija) podvezivanje gumenom vrpcom.
 Podvezivanje gumenom vrpcom je procedura koja se koristi samo za unutrašnje hemoroide. Za vizualizaciju se
koristi proktoskop, hemoroid se zahvati forcepsom, ptomo provuče kroz alat za podvezivanje pomoću kojeg je
moguće aplicirati gumenu traku. Ova se procedura nikada ne izvodi na vanjskim hemoroidima, jer bi
podvezivanje bilo ekstremno bolno.

(Orlay, G (2003), Haemorrhoids – a review, Australian Family Physician, Vol 32, No 7: 523–526.)

Klasifikacija
Kada se izvodi podvezivanje/ligatura hemoroida, a ne postoji dokumentacija o tipu hemoroida, pripišite kod za
unutrašnje hemoroide (vidjeti Abecedni Indeks Bolesti: Hemoroidi, unutrašnji). Pripišite kod procedure 32135-
00 [941] Podvezivanje hemoroida gumenom vrpcom.12

12
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Circulatory System.
10. RESPIRATORNI SISTEM

1002 ASTMA CMC

Definicija

Bolesnici sa akutom teškom astmom (status asthmaticus) pate od pogoršanja svoje osnovne bolesti i ne
odgovaraju na uobičajenu medikamentoznu terapiju. Ova se definicija često odnosi na bolesnike koji su primljeni
u bolnicu sa vodećom dijagnozom 'astma'. Ipak zbog različitih prijemnih politika u bolnicama u zemlji, ne moţe
se pretpostaviti da astma kao vodeća dijagnoza nuţno znači 'akutnu tešku astmu'. Bolesnici sa astmom mogu biti
hospitalizirani iz drugih razloga (npr nemogućnost da se osigura skrb kod kuće, edukacija o bolesti, nedostupnost
liječnika opće prakse u ruralnim regijama).

Klasifikacija

J45.- Astma kod treba pripisati za dijagnoze kao što je 'astma', 'teška astma', 'akutna astma' ili bilo koja druga
varijacija ove terminologije koja je uključena u J46 Status asthmaticus.

J46 Status asthmaticus treba pripisati jedino kada je dokumentirano da je astma 'akutna teška' ili 'refraktorna'

Astma koja je opisana kao kroniĉna opstruktivna ili astma dokumentirana sa KOPB treba biti kodirana samo sa
J44.-. Kod iz J45.- Astma nije prikladan u ovakvim slučajevima, kao što je dokazano isključivanjem J45 i unosom
indeksa kako slijedi:

J45 Astma
Isključuje: kronični astmatični (opstruktivni) bronhitis (J44.-)
kronična opstruktivna astma (J44.-)

Indeks: Bolest, obolio

- plućaJ98.4
- - opstruktivna (kronična) J44.9
- - - sa
- - - - astma J44.-

J44.- Drugo, kronična opstruktivna plućna bolest je kod koji ne treba pripisivati za dijagnozu 'kronične astme'.
Kroničnu astmu treba kodirati sa J45.- Astma. (Vidjeti ACS 1008 Kronična opstruktivna plućna bolest
(KOPB)

1004 PNEUMONIJA
Pneumonija je upala alveola. Ova upala je najčešće posljedica infekcije. Veliki broj različitih mikroorganizama
moţe biti uzrokom pneumonije. Kod signifikantnog broja slučajeva pneumonije uzročnik se ne identificira.

Mikroorganizmi koji mogu uzrokovati pneumoniju kod bolesnika izvan bolnice (tj pneumonija stečena u zajednici)
mogu biti različiti od pneumonije koja je stečena u bolnici (tj nozokomijalna ili intra hospitalna pneumonija).
Kada kod bolesnika postoji stanje imunosupresije, u pneumonije kod ove populacije mogu opet biti uključene
druge vrste mikroorganizama.
 Upalni proces moţe uključivati dio ili cijeli plućni reţanj, ili dijelove više od jednog plućnog reţnja; ili reţnjeve u
različitim plućnim krilima. Primijetite da pneumonija koja je opisana kao 'donji reţanj' ne znači nuţno da je upala
lobalna. Lobalna pneumonija podrazumijeva konsolidaciju cijelog lobusa i ona se rijetko viĎa. Ipak, termina
'lobalna' se moţe koristiti sa značenjem uključivanja dijela jednog ili više lobusa. Zato kada se ovaj termin koristi
treba pojasniti sa kliničarom situaciju prije pripisivanja J18.1 Lobalna pneumonija, nespecificirano.

Jedini definitivni način dijagnosticiranja pneumonije je rendgen pluća. Nalaz rendgena će opisati lokalizaciju i
opseg pneumonije. Kada je dokumentirana samo 'pneumonija' bez rendgenskog dokaza, odnosno postavljena je
klinička dijagnoza pneumonije, pripišite odgovarajući kod za pneumoniju. Mikrobiološki nalaz, posebno nalaz
sputuma i hemokultura, definirat će mikroorganizme (ako su prisutni) za koje se misli da su uzrok pneumonije.

1006 RESPIRATORNA PODRŠKA CMC

KONTINUIRANA VENTILACIJSKA PODRŠKA

Definicija

Kontinuirana ventilacijska podrška (CVS) (takoĎer poznata kao mehanička ventilacija) je proces putem kojega se
plinovi isporučuju u pluća pomoću mehaničke naprave koja potpomaţe disanje na način da pojačava ili
nadomještava bolesnikove vstite sposobnosti disanja. Bolesnik na ventilacijskoj podršci je intubiran na neometani
kontinuirani način.

Klasifikacija

1. Prvo kodirajte trajanje kontinuirane ventilacijske podrške:

13882-00 [569] Odrţavanje kontinuirane ventilacijske podrške,  24 sata (vidjeti točku 5 ispod)

13882-01 [569] Odrţavanje kontinuirane ventilacijske podrške, > 24 i < 96 sati

13882-02 [569] Odrţavanje kontinuirane ventilacijske podrške,  96 sati

2. Pripišite dodatni kod za označavanje mjesta gdje je kontinuirana ventilacijska podrška započeta:

13857-00 [569] Kontinuirana ventilacijska podrška, započeta izvan jedinice intenzivne njege
ILI
13879-00 [569] Kontinuirana ventilacijska podrška, započeta u jedinici intenzivne njege

U jedinici intenzivne njege definira se kao kontinuirana ventilacijska podrška (CVS) koja je započeta u
jedinici intenzivne njege za vrijeme epizode njege koja se kodira. Ovo ukljuĉuje i neonatalne jedinice
intenzivne njege.

Izvan jedinice intenzivne njege definira se kao kontinuirana ventilacijska podrška (CVS) koja je započeta za
vrijeme procedure prijema koja se kodira, ali nije započeta u jedinici intenzivne njege (npr CVS koja je
započeta u jedinici urgentne medicine, porodničkom odjelu ili operacionoj sali).

Napomena: započinjanje prije epizode njege koja se kodira (nor u drugoj bolnici) nije uključeno u 'Izvan
jedinice intenzivne njege' (Vidjeti 'Premješteni bolesnici')

3. Pripišite dodatni kod ako je izvedena traheotomija sa kontinuiranom ventilacijskom podrškom:

 41880-00 [536] Perkutana traheotomija
41883-00 [536] Otvorena traheotomija, privremena
41883-01 [536] Otvorena traheotomija, trajna

4. Pripišite odgovarajući kod za intubaciju ili za odrţavanja iz bloka [568] Odrţavanje dišnih putova u
dodatku uz kod(kodove za CVS (blok [569]) za bolesnike koji imaju manje od 16 godina.

5. Pripišite kod za kontinuiranu ventilacijsku podršku za periode  24 sata SAMO kada se ventilacija ne izvodi
za vrijeme procedure. Na primjer, ventilacija za  24 sata u jedinici intenzivne njege nakon ozljede glave ili
opeklina treba biti kodirana.

Ventilacijska podrška koja se pruţa bolesniku za vrijeme operativnog zahvata povezana je sa anestezijom i
smatra se integralnim dijelom operativnog zahvata i stoga ventilacijsku podršku u trajanju  24 sata ne bi
trebalo kodirati. Ipak, ako je CVS započeta unutar operativnog zahvata i nastavlja se nakon njega duţe od 24
sata, potrebno ju je kodirati sa trajanjem koje započinje sa intraoperativnom intubacijom.

6. Ne kodirajte metode skidanja (npr CPAP, IMV, PSV) sa kontinuirane ventilacijske podrške.

Skidanje bolesnika sa CVS uključeno je u računanje trajanja kontinuirane ventilacijske podrške. Postoji više
načina za skidanje bolesnika sa ventilatora prije ekstubacije.

Raĉunanje trajanja kontinuirane ventilacijske podrške (CVS)

Sati kontinuirane ventilacijske podrške trebaju biti interpretirani kao kompletirani kumulativni sati

Za svrhu računanja trajanja kontinuirane ventilacijske podrške:

POĈNITE sa računanjem trajanja kontinuirane ventilacijske podrške (CVS) sa jednim od slijedećeg:

• Endotrahealna intubacija (i subsekventno započinjanje kontinuirane ventilacijske podrške)

Za bolesnike koji su intubirani u cilju kontinuirane ventilacijske podrške, počnite računanje trajanja sa
vremenom intubacije. Endotrahealna tuba moţe se plasirati oralno ili nazalno. Nazalno plasiranje preferira se
zbog izbjegavanje hiperekstenzije cervikalne kraljeţnice, kao sa ozljedama vrata kada se planira oralni kirurški
zahvat. Ipak, nazalne tubusi oteţavaju sukciju traheje zbog toga što su obično uţe i duţe od oralnih tubusa.

Ponekad će liječnik morati zamijeniti endotrahealni tubus zbog mehaničkih problema kao što je curenje u
manšeti. Odstranjivanje i istovremena zamjena endotrahealnih tubusa treba biti smatrano dijelom inicijalnog
trajanja. Nastavite računati trajanje. Za bolesnike koji počinju primati kontinuiranu ventilacijsku podršku
putem endotrahealne intubacije i kojima se naknadno načini traheostoma, počnite računati trajanje u trenutku
intubacije. Ovo računanje se nastavlja kroz vrijeme kada se koristi traheostoma.

Endotrahealni tubus zahtijeva nekirurško plasiranje. Obično se plasira prije kirurški plasiranog tubusa
traheostome. Ipak, kod prolongirane ventilacije, ili kada se očekuje prolongirana ventilacije, traheostomija se
plasira kirurški u prednju cervikalnu traheju da bi se spriječilo oštećenje larinksa i omogućila bolja pulmonalna
toaleta. Traheostoma se takoĎer moţe koristiti inicijalno za omogućavanje prohodnog dišnog puta za moguću
ventilacijsku podršku kada su kompromitirani gornji dišni putovi kao na primjer kod traume lica, opeklina,
faringealnih tumora ili epiglotitisa.

• Traheostomija (i subsekventno kontinuirane ventilacijske podrške kroz traheostomu)

Bolesnici sa traheostomom često zahtijevaju inserciju trahealnog tubusa koji će traheostomu drţati otvorenom
za priključivanje mehaničke ventilacijske naprave. Počnite računati trajanje kontinuirane ventilacijske podrške
u trenutku kada je ona započela.

• Prijem bolesnika na ventilatoru

Za bolesnike koji su primljeni sa plasiranom kontinuiranom ventilacijskom podrškom počnite računati trajanje
u trenutku prijema. (Vidjeti takoĎer 'Premješteni bolesnici'.)
ZAVRŠITE sa:

• Ekstubacijom (npr endotrahealnom, nazofaringealnom), ii

• Prestankom kontinuirane ventilacijske podrške (CVS) nakon perioda skidanja, ili

• Prestankom kontinuirane ventilacijske podrške (CVS) kod bolesnika sa trahestomom (nakon perioda
skidanja)
Trahealni tubus koji se koristi kod bolesnika sa traheostomom ponekad neće biti uklonjen danima nakon
prestanka kontinuirane ventilacijske podrške zbog toga što se ţeli osigurati respiratorna kompetencija ili zbog
potrebe pulmonalne toalete. U nekim okolnostima (npr neuromuskularne bolesti) trahealni tubus moţe biti
ostavljen neodreĎeno dugo ili trajno nakon prestanka kontinuirane ventilacijske podrške Zato se računanje
trajanja završava prestankom kontinuirane ventilacijske podrške, ili

• Otpustom, smrti, ili premještajem bolesnika na kontinuiranoj ventilacijskoj podršci (Vidjeti takoĎer
'Premješteni bolesnici'), ili

• Promjena tipa epizode njege (vidjeti ispod).

Promjena 'tipa epizode njege'

U slučajevima promjene 'tipa epizode njege' (npr akutna njega i rehabilitacija), računanje trajanja treba prestati u
trenutku prestanka trajanja epizode njege, a počinje računanje trajanja naknadne kontinuirane ventilacijske
podrške u novoj epizodi njege.

Subsekventni periodi kontinuirane ventilacijske podrške

Nakon završetka kontinuirane ventilacijske podrške , bolesnikovo stanje se moţe opet pogoršati i zahtijevati
subsekventni period kontinuirane ventilacijske podrške u toku iste hospitalizacije. Za obuhvaćanje ovog
subsekventnog perioda kontinuirane ventilacijske podrške, pripišite dodatni kod 13857-00 [569] Kontinuirana
ventilacijska podrška, započeta izvan jedinice intenzivne njege ILI 13879-00 [569] Kontinuirana ventilacijska
podrška, započeta u jedinici intenzivne njege.

Intubacija sa kontinuiranom ventilacijom

Intubacija se moţe izvesti i bez pridruţenog sistema ventilacijske podrške u situacijama kada je potrebno
odrţavati prohodne i otvorene dišne putove. Na primjer, djeca mogu biti intubirana, a ne ventilirana kod dijagnoza
kao što je astma, krup, epilepsija, a odrasli mogu biti intubirani kod opeklina ili duge teške traume.

U slučajevima intubacije bez ventilacije, neovisno o starosnoj dobi bolesnika, treba pripisati kod iz liste kodova
ispod:

22007-00 [568] Endotrahealna intubacija, jedan lumen

22008-00 [568] Endotrahealna intubacija, dvostruki lumen
90179-02 [568] Nazofaringealna intubacija
92035-00 [568] Drugo intubacija respiratornog trakta
22007-01 [568] Odrţavanje endotrahealne intubacije, jedan lumene
22008-01 [568] Odrţavanje endotrahealne intubacije, dvostruki lumen
90179-05 [568] Odrţavanje nazofaringealne intubacije
90179-06 [568] Odrţavanje traheostome
92035-01 [568] Odrţavanje druge intubacije respiratornog trakta

Premješteni bolesnici

Intubirani bolesnici i bolesnici na ventilaciji

Kada se premješta bolesnik koji je ventiliran (putem intubacije ili traheostome), primjenjuju se slijedeće
vodilje:

1. Bolnica iz koje se vrši premještaj pripisuje odgovarajuće kodove za ventilaciju (blok [569]) (i kod za
intubaciju (blok [568]) ako bolesnik ima manje od 16 godina ili traheostomiju (blok [536]) – ako su ove
procedure izvedene u zdravstvenoj ustanovi iz koje se vrši premještaj).

2. Bolnica koja prima premještenog bolesnika pripisuje odgovarajuće kodove za odrţavanje ventilacije (blok
[569]) (i kod za odrţavanje intubacije (blok [568]) ako bolesnik ima manje od 16 godina). Kod za započinjanje
kontinuirane ventilacijske podrške se ne pripisuje budući da je ova procedura izvedena u bolnici iz koje je
bolesnik premješten.

Intubirani bolesnici
Kada se premješta intubirani bolesnik (putem intubacije ili traheostome) primjenjuju se slijedeće vodilje:

1. Bolnica iz koje se vrši premještaj pripisuje odgovarajuće kod za intubaciju (blok [568]) ili traheostomiju (blok
[536]), ako su ove procedure izvedene u zdravstvenoj ustanovi iz koje se vrši premještaj.

2. Bolnica koja prima premještenog bolesnika pripisuje odgovarajući kod za odrţavanje intubacije (blok [568]).

DRUGI TIPOVI RESPIRATORNE PODRŠKE CMC

1. Kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (CPAP)
Kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima CPAP koristi se kod bolesnika koji spontano dišu i za
artificijelno odrţavanje pozitivnog tlaka u dišnim putovima nakon što je završen pasivni ekspirija. CPAP se
moţe primijeniti preko tijesno prijanjajuće maske za lice, preko nazalne maske, endotrahealnog ili trahealnog
tubusa. CPAO funkcionira otprilike kao disanje kroz cijev koja je uronjena u vodu što stvara pozitivan talk u
dišnim putovima koji drţi alveole otvorenim kroz fazu ekspirija.

CPAP putem nazofaringealne intubacije

Neki pacijenti mogu primati CPAP putem nazofaringealne intubacije pričvršćene na mehanički ventilator sa
kontinuiranim tokom koji je dizajniran za novoroĎenčad, ili za prikladno opremljen ventilatorski set koji je
uključen na modus CPAP. U ovakvim slučajevima, pripišite kod/ove za CVS iz bloka [569] i 90179-02 [568]
Nazofaringealna intubacija.

2. Bi-level pozitivni tlak u dišnim putovima (BiPAP) – 92039-00 [568]

BiPAP je oblik kontinuirane ventilacijske podrške koji omogućuje respiracijsku potporu tokom cijelog ciklusa
disanja. Bolesnikove dišne napore podrţavaju i i inspiratzorni i ekspiracijski pritisak. Ovo je dizajnirano da
radi sa sa ventilatorima sa maskom. BiPAP funkcionira u dva modusa tlaka. Prvi je kontinuirani pozitivni tlak
u dišnim putovima (CPAP), odnosno pruţanje konstantnog tlaka. Drugi je spontani modus, koji ciklira izmeĎu
inspiracijskih i ekspiracijskih tlakova (bi-level)kao odgovor na bolesnikove dišne napore.

Kada se BiPAP primjenjuje kontinuiran putem intubacije ili traheostome, treba pripisati kod iz bloka [569]
Kontinuirana ventilacijska podrška, a ne 92039-00 [568] Bi-level pozitivni tlak u dišnim putovima [BiPAP].

3. Disanje sa intermitentnim pozitivnim tlakom (IPPB) – 92040-00 [568]

IPPB je jednostavniji oblik ventilacijske podrške koji nije prikladan za kontinuiranu ventilacijsku podršku
bolesnika. On je primarno namijenjen za intermitentne respiratorne sesije koje traju 10 do 20 minuta, četiri do
šest puta dnevno. prije svega se koristi za administraciju aeorosoliziranih medikamenata ili kao liječenje
 početne respiratorne insuficijencije ili atelektaza. Ovi se ventilatori najčešće koriste pomoću uloška za usta ili
tijesno prijanjajuće maske za lice.

Raĉunanje trajanja neinvazivne ventilacije (NIV)

Sati neinvazivne ventilacije trebaju se interpretirati kao kumulativni sati. U cilju računanja trajanja NIV, period
sat izmeĎu prestanka i ponovnog započinjanja NIV treba interpretirati kao kontinuirani NIV.

Kodovi za neinvazivnu ventilaciju

treba pripisati za:

• novoroĎenčad (starost < 28 dana), bilo koje trajanje
• svi drugi bolesnici kada se daje  24 kumulativnih sati
ne treba pripisati za:
• kada se koristi kao metoda skidanja sa kontinuirane ventilacijske podrške
• kada se izvodi intubacijom ili traheostomijom (u ovim slučajevima pripišite odgovarajući kod iz bloka [569]
Kontinuirana ventilacijska podrška)
• kada se izvodi u periodu kraćem od < 24 kumulativna sata (osim novoroĎenčadi)

1007 PRIJETEĆA RESPIRATORNA OPSTRUKCIJA UZROKOVANA CERVIKALNIM ILI

FACIJALNIM APSCESOM
Kodirajte L02.1 Koţni apsces, furunkul ili karbunkul vrata. Za djecu < 16 godina starosti koja zahtijevaju
monitoring u Jedinici intenzivne njege zbog opstrukcije dišnih putova koja zahtijeva intubaciju koristite kod
92035-00 [568] Drugo, intubacija respiratornog trakta.

1008 KRONIĈNA OPSTRUKTIVNA PLUĆNA BOLEST (KOPB)

KLJUĈ:
1 Kronični bronhitis
2 Emfizem
3 Kronični bronhitis sa opstrukcijom = KOPB
4 Emfizem sa opstrukcijom = KOPB
5 Kronični bronhitis i emfizem sa opstrukcijom = KOPB
6 Kronični bronhitis i astma sa opstrukcijom = KOPB
7 Emfizem i astma sa opstrukcijom = KOPB
8 Kronični bronhitis, emfizem i astma sa opstrukcijom = KOPB
9 Astma
10 Opstrukcija protoka zraka
11 Kronični bronhitis i emfizem

Termin KOPB (sinonimi: kronično ograničenje dišnih putova (CAL), kronična opstruktivna bolest dišnih putova
(COAD)) koriste se za opisivanje stanja kroničnog bronhitisa sa opstrukcijom koja je vjerojatno posljedica
kronične astme i/ili emfizema ili kroničnog traheobronhitisa. Vaţni termini su kroniĉni i opstrukcija.

Astma koja je opisana kao kroniĉna opstruktivna ili astma koja je dokumentirana sa KOPB treba biti kodirana
samo sa kodom iz J44.-. Kod iz J45.- Astma je u ovim slučajevima neodgovarajući kao što je dokazano sa
isključivanjem sa J45 i indeksnim unosom kako slijedi:

J45 Astma
Isključuje: kronični astmatični (opstruktivni) bronhitis (J44.-)
kronična opstruktivna astma (J44.-)

Indeks: Bolest, obolio

- plućaJ98.4
- - opstruktivna (kronična) J44.9
- - - sa
- - - - astma J44.-

Na primjer, za 'akutna egzacerbacija CAL (Kroničnog ograničenja dišnih putova) sa astmom' treba pripisati kod
J44.1 Kronična opstruktivna plućna bolest sa akutnom egzacerbacijom, nespecificirano.

Akutna egzacerbacija KOPB ne zahtijeva dodatni kod koji će odraţavati komponente 'akutno' ili 'kronično' u
opisu. Pripišite samo kod J44.1 Kronična opstruktivna plućna bolest sa akutnom egzacerbacijom, nespecificirano.

Infektivna egzacerbacija KOPB ne zahtijeva dodatni kod koji će odraţavati komponente opis infektivnosti osim
kada se radi o stanju definiranom samom po sebi kao što je npr pneumonija (vidjeti KOPB sa pneumonijom). Ako
ne postoji dokumentacija o infektivnom poremećaju, dijagnoza 'infektivna egzacerbacija KOPB ili 'grudne
infekcije koja egzacerbira KOPB' treba opisati kodom J44.0 Kronična opstruktivna plućna bolest sa akutnom
infekcijom donjeg respiratornog trakta.

Napomena: Ako su za epizodu dokumentirani emfizem i KOPB, pripišite samo kod iz kategorije J44.- Drugo,
kronična opstruktivna plućna bolest.

KOPB sa pneumonijom CMC

Klinički, pneumonija ne mora uvijek dovesti do egzacerbacije KOPB. Često se dešava da je klinička
dokumentacija nejasna po pitanju da li je pneumonija dovela do egzacerbacije KOPB. Sa gledišta klasifikacije,
prisutnost KOPB sa pneumonijom je dovoljna da se pripiše kod J44.0 Kronična opstruktivna plućna bolest sa
akutnom infekcijom donjeg respiratornog trakta. Ovo je slično kodiranju dijabetes melitusa kada se primjenjuje
pravilo 'sa' i nije potrebno da klinički šifranti odreĎuju učinak veze izmeĎu tih stanja.

Kada je dokumentacija nejasna po pitanju vodeće dijagnoze, kao što je na primjer KOBDP/Pneumonija ili
pneumonija + KOPB, šifranti trebaju pronaći dokumentaciju u medicinskoj dokumentaciji ili traţiti savjet
kliničara o tome koje od ovih stanja zadovoljava kriterije u ACS 0001 Vodeća dijagnoza. Ako to nije moguće,
treba primijeniti odjeljak Dva ili više međusobno povezana stanja, od kojih svako potencijalno zadovoljava
kriterije za vodeću iz ACS 0001 Vodeća dijagnoza
 PRIMJER 1:
Saţetak otpusta dokumentiran kao KOBDP (Kronična opstruktivna bolest dišnih putova) /Pneumonija.

Kod:

Vodeća dijagnoza J44.0 Kronična opstruktivna plućna bolest sa akutnom infekcijom donjih dišnih
putova
Dodatna dijagnoza J18.- Pneumonija, mikroorganizam nespecificiran

PRIMJER 2:
Saţetak otpusta dokumentiran kao Pneumonija + KOPB egzacerbacija

Kod:

Vodeća dijagnoza J18.- Pneumonija, mikroorganizam nespecificiran

Dodatna dijagnoza J44.0 Kronična opstruktivna plućna bolest sa akutnom infekcijom donjih dišnih
putova 13

13
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Respiratory System.
11. PROBAVNI TRAKT

1101 APENDICITIS
Praksu kodiranja ne treba promatrati kao pitanje procjenjivanja kvalitete njege, odnosno kodiranje abdominalnog
bola (bazirano na negativnoj histopatologiji), kada je postavljena klinička dijagnoza apendicitisa.

a) Čak i kada nije zabiljeţen nikakav patološki dokaz apendicitisa, klinička dijagnoza apendicitisa treba biti
kodirana ako je dokumentirana.

b) Ako je zabiljeţena dijagnoza abdominalnog bola i nema nikakvih histopatoloških dokaza da se radi o
apendicitisu, kodirajte abdominalnu bol.

c) Ako je dokumentirana dijagnoza abdominalne boli i dokumentiran histopatološki dokaz o apendicitisu (na
primjer akutni apendicitis, subakutni apendicitis, fekolit), kodirajte apendiksno stanje.

1103 GASTROINTESTINALNO (GI) KRVARENJE CMC

Ako je bolesnik primljen zbog pretraga krvarenja iz gornjih partija gastrointestinalnog (GI) trakta, i kod
endoskopije su pronaĎeni ulkus, erozije ili variksi, klinički šifranti trebaju kodirati stanje koje je pronaĎeno 'sa
krvarenjem' i pretpostaviti da se krvarenje moţe pripisati leziji zabiljeţenoj na nalazu endoskopije, čak i kada
krvarenje nije registrirano kod pregleda ili do njega nije došlo za vrijeme prijema u bolnicu. Primijetite da neki
kodovi nemaju distinkciju ' sa krvarenjem' uključenu u kod, pa stoga u takvim slučajevima treba pripisati dodatni
kod K92.- Druge bolesti probavnog trakta. U slučaju ezofagitisa, kodirajte ezofagitis (K20 Ezofagitis) i
ezofagealno krvarenje (K22.8 Druge specificirane bolesti ezofagusa).

Ipak, ako se bolesniku vrše pretrage zbog melene, ovo ne treba pretpostaviti zato što melena ili drugo krvarenje iz
donjeg dijela probavnog trakta ne potječe uvijek iz tankog crijeva, kolona, rektuma ili anusa. Melena moţe
potjecati i iz ulkusa ţeluca ili duodenuma ili angiodisplazije ţeluca ili duodenuma. Ako dokumentacija nije
dovoljno jasna, provjerite se kliničarem. Ako nije postavljena uzročna veza izmeĎu simptoma i nalaza pretraga,
sekvencirajte prvo simptom, a nalaz nakon toga.

―Bolesnici sa anamnezom recentnog krvarenja u probavnom traktu se ponekad hospitaliziraju zbog

endoskopijskog odreĎivanja lokalizacije krvarenja, ali tokom pregleda se ne naĎe znakova krvarenja. Ako kliničar
postavi kliničku dijagnozu na osnovi anamneze ili drugih dokaza, činjenica da tokom epizode njege nije naĎeno
krvarenje ne isključuje pripisivanje koda koji uključuje spominjanje krvarenja ili kod iz ove kategorije… … 'K92
Druge bolesti probavnog trakta'… ako uzrok krvarenja nije bilo moguće odrediti‖
(Brown, F (1994), ICD-9-CM Priručnik za kodiranje sa odgovorima, American Hospital Publishing, Illinois.)

1106 ULKUSNA BOLEST ŢELUCA SA GASTRITISOM

Ulkusna bolest ţeluca (K25.-) treba biti sekvencirana kao vodeća dijagnoza koju slijedi K29.- Gastritis i
duodenitis kada su prisutna oba stanja.

1109 REDUNDANTNI KOLON

 Ovaj nalaz nije potrebno kodirati.

1110 SLOBODNA INTRAPERITONEALNA TEKUĆINA

'Slobodna intraperitonealna tekućina' u izvještajima ginekoloških procedura se ne treba kodirati. Kodirajte uzrok
intraperitonealne tekućine (na primjer upalna bolest male zdjelice, apendicitis, mezenterički adenitis ili rupturu
ovarijalne ciste).

1111 MEZENTERIĈKI ADENITIS SA APENDEKTOMIJOM

Mezenterički adenitis treba kodirati kada je zabiljeţen. Ako je histopatologija apendiksa normalna nakon
apendektomije, a zabiljeţen je mezenterički adenitis, kodirajte mezenterički adenitis (I88.0 Nespecifični
mezenterički adenitis) kao vodeću dijagnozu; ne kodirajte abdominalnu bol.

1117 PER-REKTALNO KRVARENJE, NS

Dijagnoza PR (per-rektalnog) krvarenja indicira na krvarenje iz probavnog trakta, a ne nuţno krvarenje iz rektuma
i zato kodovi K62.5 Hemoragija anusa i rektuma ne trebaju biti korišteni

Ako pretrage nisu otkrile stvarno mjesto krvarenja ili pretrage nisu izvedene, 'PR krvarenje' treba kodirati sa
K92.2 Gastrointestinalno krvarenje, nespecificirano.

1120 GASTROENTERITIS

Ako gastroenteritis nije opisan kao infektivni treba ga kodirati sa A09 Dijareja i gastroenteritis pretpostavljeno
infektivnog porijekla kod djece (15 godina i manje) i K52.- Drugo, neinfektivni gastroenteritis i kolitis kod
odraslih. Ovo reflektira vjerojatan infektivni uzročnik kod djece i druge moguće uzroke (na primjer lijekovi,
ishemija i metaboličke) kod odraslih.

Dehidracija sa gastroenteritisom
Kod prijema zbog liječenja gastroenteritisa i dehidracije, gastroenteritis treba sekvencirati kao vodeću dijagnozu
sa dehidracijom (E86 Deplecija volumena) kao dodatnom dijagnozom. Kriterij za pripisivanje koda dehidracije ne
bi trebala biti rehidracija (primjena IV tekućina), budući da se ovo moţe dešavati u cilju sprječavanja, ali i
liječenja dehidracije. Prije pripisivanja koda dehidracija mora biti klinički dokumentirana.

1121 EZOFAGITIS
Ezofagitis koji je opisan kao 'ulcerativni' treba biti kodiran sa K21.0 Bolest gastro-ezofagealnog refluksa sa
ezofagitisom. Kod K22.1 Ulkus ezofagusa ne treba pripisivati za ulcerativni ezofagitis zato što se K22.1 odnosi na
pojedinačne odvojene ulkuse i dijagnoze kao što su Barrettov ulkus, maligni ulkus i ulkus izazvan stranim tijelom.

1122 HELIKOBAKTER/KAMPILOBAKTER CMC

 Ovi termini nisu sinonimi. To su dva različita mikroorganizma od kojih svaki proizvodi različiti uzorak bolesti, pa
stoga trebaju biti kodirani zasebno.

Helicobacter pylori pogaĎa više od 50% populacije svijeta. Oko 30% Australijanaca inficirano je sa H. pylori,
ali većina ih nema nikakvih simptoma. H. pylori infekcija povezuje se sa aktivnim kroničnim gastritisom (sada
preklasificiran u Kronični gastritis povezan sa H. pylori) i do njega dolazi kod više od 90% of duodenalnih ulkusa,
95% of MALT limfoma i 80% ţelučanih ulkusa. H. pylori treba kodirati samo kada je pronaĎen u prisutnosti gore
opisanih stanja ili postoji dokumentirana povezanost sa nekim drugim stanjem.

PRIMJER 1:
Bolesnik je primljen zbog gastroskopije nakon mjesec dana dispepsije. Na gastroskopiji se ne pronaĎe nikakvih
abnormalnosti, Helicobacter pylori pronaĎen na CLO testu.
Kodovi: K30 Dispepsija
30473-01 [1008] Panendoskopija duodenuma sa biopsijom

Kod B96.81 (Helicobacter pylori) se ne pripisuje u ovom slučaju zbog toga što ne postoji dokumentirana
povezanost između infekcije sa H. pylori i dispepsije.

PRIMJER 2:
Bolesnik je primljen zbog panendoskopije. Napravljena je biopsija bulbusa duodenuma.
Nalazi: kronični duodenalni ulkus. Patološki nalaz: pozitivan CLO test.
Kodovi: K26.7 Duodenalni ulkus, kronični, bez hemoragije ili perforacije
B96.81 Helicobacter pylori [H. pylori] kao uzrok bolesti klasificiran u drugim
poglavljima
30473-01 [1008] Panendoskopija duodenuma sa biopsijom

Kod B96.81 (Helicobacter pylori) se pripisuje u ovom slučaju zato što je on pronađen u prisutnosti
duodenalnog ulkusa sa kojim je općenito povezan.

Kampilobakter infekcija moţe nastupiti (rijetko) izvan probavnog trakta, specifično u moţdanim ovojnicama,
ţučnom mjehuru, kao vaskularna infekcija, bakterijemija i apsces i moţe uzrokovati peritonitis kod bolesnika sa
kroničnim zatajenjem bubrega na hemodijalizi. U ovim slučajevima kod za mikroorganizam je A49.8 Druge
bakterijske infekcije nespecificirane lokalizacije.

A04.5 Campylobacter enteritis treba pripisati za Campylobacter infekcije gastrointestinalnog trakta.

CLO test znači 'Kampilobakteru nalik organizam' i treba ga kodirati kao biopsiju. Ako je CLO test pozitivan, ovo
ukazuje na prisutnost Helikobaktera ('Kampilobakteru nalik organizma). 14

14
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Digestive System.
12. KOŢA I POTKOŢNO TKIVO

1203 DEBRIDMAN
Ako je dokumentiran 'neekscizioni' debridman ili ako kirurg potvrĎuje da je debridman bio 'neekscizioni', pripišite
kod:

90686-00 [1627] Neekscizioni debridman opekline ili

90686-01 [1628] Neekscizioni debridman koţe i potkoţnog tkiva

Ovaj standard treba interpretirati tako da sadrţi slijedeće tačke:

• većina debridmana su ekscizioni

• provjerite sa kliničarom ako niste sigurni
• koristite kod za neekscizioni debridman ako dokumentacija/klinički savjet podrţavaju njegovu upotrebu

Kodovi za ekscizione debridmane su:

90665-00 [1628] Ekscizioni debridman koţe i potkoţnog tkiva

30023-00 [1566] Ekscizioni debridman mekog tkiva
30023-01 [1566] Ekscizioni debridman mekog tkiva koji uključuje kost ili hrskavicu
30017-01 [1627] Ekscizioni debridman opekline, < 10% površine tijela ekscidirano i izvršen debridman
30020-00 [1627] Ekscizioni debridman opekline,  10% površine tijela ekscidirano i izvršen debridman

(Vidjeti takoĎer ACS 1217 Reparacija rane koţe i potkoţnog tkiva i ACS 1911 Opekline.)

1204 PLASTIĈNA KIRURGIJA

Kozmetiĉka i rekonstruktivna plastiĉna kirurgija

Zahvati plastične kirurgije mogu se izvoditi iz medicinskih i iz kozmetičkih razloga. Kada je dokumentiran razlog
za rekonstruktivni ili kozmetički kirurški zahvat (na primjer mikromastija, višak tkiva lica, klempave uši, revizija
oţiljka, deformitet lubanje itd), kodirajte ovo stanje, aktualnu bolest ili ozljedu kao vodeću dijagnozu. Kada stanje
nije specificirano, ili termin nije prepoznat od MKB-10 (na primjer lice koje stari), pripišite kod Z41.1 Drugo,
plastična kirurgija zbog neprihvatljivog kozmetičkog izgleda ili Z42.- Follow-up njega uključujući plastičnu
kirurgiju, kao vodeću dijagnozu, kada je to prikladno.

PRIMJER 1:
Face lift izveden u općoj anesteziji zbog promjena lica vezanih za starenje. (Primijetite: starenje lica nije termin
koji je prepoznat kao dijagnoza u MKB-10)

Pripišite: Z41.1 Drugo, plastična kirurgija zbog neprihvatljivog kozmetičkog izgleda

45588-00 [1675] Facelift, bilateralni
92514-XX [1910] Opća anestezija

PRIMJER 2:
Redukciona mamoplastika izvedene u općoj anesteziji zbog visećih dojki. Kozmetička.

Pripišite: N64.8 Drugi specificirani poremećaji dojke

 45521-01 [1754] Redukciona mamoplastika, bilateralna
92514-XX [1910] Opća anestezija

PRIMJER 3:
Reparacija deformiteta lubanje izvedena u općoj anesteziji nakon odstranjenja maligne neoplazme.

Pripišite: M95.2 Drugo, stečeni deformiteti lubanje

Z85.9 Lična historija maligne neoplazme, nespecificirano
40600-03 [23] Drugo, kranioplastika
92514-XX [1910] Opća anestezija

PRIMJER 4:
Revizija oţiljka koja je izvedena u općoj anesteziji nakon iscjeljenja opekline podlaktice.

Pripišite: L90.51 Stanje oţiljka i fibroze koţe, kao posljedica opekline

T95.2 Posljedice opeklina i promrzlina gornjih ekstremiteta
Y89.9 Posljedice nespecificiranog uzroka
Y92.9 Nespecificirano mjesto događaja
45519-00 [1656] Revizija oţiljka opekline ili kontrakture opekline
92514-XX [1910] Opća anestezija

Odstranjivanje implantata dojke

Implantati dojke se odstranjuju zbog fizičkih ili psiholoških razloga.

Iako je implantat odstranjen ili zamijenjen zbog komplikacije samog implantata (na primjer granulomi, kronična
infekcija, curenje) onda pripišite odgovarajući kod iz kategorije T85.- Komplikacije drugih unutrašnjih protetičkih
naprava, implantata i graftova kao kod vodeće dijagnoze.

PRIMJER 5:
Odstranjivanje implantata dojke izvedeno u općoj anesteziji zbog kronične infekcije.

Pripišite: T85.78 Infekcija i inflamatorna reakcija kao posljedica druge unutrašnje protetičke
naprave, implantata ili grafta
Y83.1 Kirurški zahvat sa implantacijom artificijelne unutrašnje naprave
Y92.22 Područje zdravstvenih usluga
45548-00 [1758] Odstranjivanje proteze dojke
45548-00 [1758] Odstranjivanje proteze dojke
92514-XX [1910] Opća anestezija

U slučajevima kada je razlog odstranjivanja implantata psihološke naravi (nor anksioznost), a nisu vidljive bilo
kakve komplikacije implantata, pripišite kod Z42.1 Follow-up njega uključujući plastičnu kirurgiju dojke, kao
vodeću dijagnozu. Pripišite kod dodatne dijagnoze za psihološko stanje ili upotrijebite Z71.1 Osoba koja se ţali
na strah kod koje nije postavljena nikakva dijagnoza, kao odgovarajući kod.

PRIMJER 6:
Bolesnica je anksiozna zbog implantata dojke; bilateralna izmjena sa salinskim implantatima izvedena je pod
općom anestezijom.
 Pripišite: Z42.1 Follow-up njega uključujući plastičnu kirurgiju dojke
Z71.1 Osoba koja se ţali na strah kod koje nije postavljena nikakva dijagnoza
45555-00 [1758] Odstranjivanje silikonske proteze dojke i zamjena sa protezom koja nije
silikonska
45555-00 [1758] Odstranjivanje silikonske proteze dojke i zamjena sa protezom koja nije
silikonska
92514-XX [1910] Opća anestezija

Profilaktiĉka mastektomija

Termin 'profilaktička' kada se odnosi na mastektomiju moţe se odnositi na:

1. Osobe koje su imale bolest dojke (na primjer karcinom, fibrocistična bolest), ili
2. Osobe koje nisu imale prethodnu bolest dojke (nor porodična anamneza karcinoma dojke).

Tamo gdje je moguće pripisati kod za profilaktičku mastektomiju (na primjer fibrocistična bolest, porodična
anamneza karcinoma dojke), ovo treba sekvencirati kao vodeću dijagnozu (čak i kada je svo evidentno bolesno
tkivo prethodno resecirano). Z40.00 Profilaktički kirurški zahvat zbog faktora rizika za maligne neoplazme, dojka
ili Z40.8 Drugo, profilaktički kirurški zahvat treba pripisati kao dodatnu dijagnozu.

Za profilaktički kirurški zahvat koji je izveden u odsutnosti bolesti, ili kada se definitivnija dijagnoza ne moţe
izvaditi iz kliničke dokumentacije, pripišite Z40.00 Profilaktički kirurški zahvat zbog faktora rizika za maligne
neoplazme, dojka ili Z40.8 Drugo, profilaktički kirurški zahvat kao vodeću dijagnozu.

1205 BLEFAROPLASTIKA

Kodirajte kozmetičku blefaroplastiku sa 45617-00 [1662] Redukcija gornjeg kapka ili 45620-00 [1662] Redukcija
donjeg kapka. Ako se termin 'blefaroplastika' koristi u značenju rekonstrukcije kapka/kapaka, onda se posluţite
odgovarajućim nazivom pod Rekonstrukcija, kapak' iz Indeksa.

1210 CELULITIS

Kada je celulitis povezan sa otvorenom ranom ili ulkusom koţe, sekvencirajte kod za kompliciranu ranu koţe kao
vodeću dijagnozu, a celulitis kao dodatnu dijagnozu, ako se rana ili ulkus liječi. Za rane koje ne zahtijevaju
liječenje ili su bile lijelene ranije, a aktualna epizoda njege je liječenje celulitisa, sekvencirajte celulitis kao
vodeću dijagnozu sa kompliciranom ranom kao dodatnom dijagnozom. Ako je klinički šifrant u dilemi oko
sekvenciranja, potrebno je traţiti potvrdu kliničara.

Orbitalni i periorbitalni celulitis

Vaţno je prepoznati razliku izmeĎu orbitalnog i periorbitalnog celulitisa budući da se ova dva stanja i kodovi koji
im se pripisuju razlikuju. Savjetuje se kliničkim šifrantima da dijagnoze periorbitalnog celulitisa provjere sa
kliničarem kao bi se uvjerili da je kod H05.0 Akutna upala orbite odgovarajući.

Dijagnozu orbitalnog celulitisa treba koristiti kada postoji aktualna inflamacija mekog tkiva orbitalne šupljine
koja se moţe proširiti i uključiti oko. Ovo je vrlo ozbiljna infekcija i zahtijeva više dana antibiotske terapije, a
postoji i rizik od širenja infekcije na oko i intrakranijalnu šupljinu. Kodirajte H05.0 Akutna inflamacija orbite.

Termin 'periorbitalni celulitis' se uobičajeno koristi kada infekcija jasno uključuje tkivo oko oka uključujući kapak,
ali bez širenja u orbitalnu šupljinu. Ovo je mnogo manje ozbiljna infekcija od orbitalnog celulitisa i rijetko će
zahtijevati više od 1-2 dana hospitalizacije. Kodirajte 'periorbitalni celulitis' sa L03.2 Celulitis u području lica sa
 dodatnim kodom f H00.0 Hordeolumi druge duboke inflamacije kapka kada je uključen i kapak (kategorija L03
Celulitis isključuje celulitis kapka).

1216 KRANIOFACIJALNA KIRURGIJA

Resekcija kostiju lica

'Resekcija' u blokovima [1699] Resekcija mandibule, [1700] Resekcija maksile i [1701] Resekcija druge kosti lica,
se prije svega odnosi na resekciju tumora, te stoga uključuje okolno meko tkivo.

Bilo koja rekonstrukcija koja se izvodi sa resekcijom kodira se se dodatnim kodom iz blokova [1713]
Rekonstrukcija mandibule [1714] Rekonstrukcija maksile ili [1715] Rekonstrukcija zigomatične kosti.

Hemimaksilektomija se odnosi na resekciju polovine maksile, odnosno 45605-01 [1700] Parcijalna resekcija
maksile. Ipak kirurzi čestom koriste ovaj termin za totalnu resekciju jedne maksile (45596-00 [1700] Totalna
resekcija jedne maksile). Klinički šifrant trebaju provjeriti operativni izvještaj i utvrditi detalje vezano za resekciju
maksile, odnosno količinu odstranjene kosti.

Ostektomija kostiju lica

'Ostektomija' se moţe koristiti za eksciziju tumora, ali se češće koristi za eksciziju viška kosti kod slučajeva
razvojnih deformiteta i za posttraumatsku eksciziju kosti. Meka tkiva su obično očuvana.

Kodovi uključuju bilo koji koštani graft gdje se kost uzima iz istog mjesta lica. Za koštani graft koji se uzima sa
drugog mjesta kao što je greben ilijačne kosti, pripišite dodatni kod/kodove:

48239-00 [1569] Koštani graft koji nije klasificiran na drugom mjestu

47726-00 [1563] Uzimanje kosti za graft kroz odvojenu inciziju

1217 REPARACIJA RANE KOŢE I POTKOŢNOG TKIVA

Definicija
Površinska reparacija rane

Površinska reparacija rane koţe i potkoţnog tkiva uključuje jednostavnu reparaciju jednog sloja epidermisa,
dermisa ili potkoţnog tkiva sa šavovima.

Duboka reparacija rane

Reparacija koja uključuje dublja tkiva odnosi se na kompleksnije laceracije gdje je potrebna tehnika šavova po
slojevima. Kirurg moţe zašiti slojeve tkiva ispod koţe sa resorptivnim šavovima prije zatvaranja koţe šavovima.
Duboko ili meko tkivo uključuje strukture kao što su mišić, tetiva, fascija, ligament, ţivci, krvne i limfne ţile ili
zglobovi i sinovijalno tkivo.

Klasifikacija
 Blok [1635] Reparacija rane koţe i potkoţnog tkiva uključuje kodove koji razlikuju površnu reparaciju od duboke
reparacije i reparacije mekog tkiva:

30032-00 [1635] Reparacija koţe i potkoţnog tkiva glave i vrata, površinska i 30026-00 [1635] Reparacija koţe i
potkoţnog tkiva druge lokalizacije, površinska pripisuju se za površinske reparacije rane.

PRIMJER 1:
Površinska rana čela. Bez oštećenja struktura ispod koţe.

Procedura: Reparacija površinske rane čela

Kod: 30032-00 [1635] Reparacija rane koţe i potkoţnog tkiva glave i vrata, površinska

30035-00 [1635] Reparacija koţe i potkoţnog tkiva glave i vrata, koja uključuje meko tkivo i 30029-00 [[1635]
Reparacija koţe i potkoţnog tkiva druge lokalizacije, koja uključuje meko tkivo pripisuju se za reparacije koje
uključuju meko tkivo, gdje nije identificirana reparacija specifičnog mekog tkiva (kao što je definirano iznad).
Kodovi za reparaciju specifičnih mekih tkiva se trebaju pripisati umjesto toga (vidjeti primjer 3).

PRIMJER 2:
Duboka rana šake sa uključenošću mekog tkiva.

Procedura: Reparacija duboke rane šake koja uključuje šavove po slojevima.

Kodovi: 30029-00 [1635] Reparacija rane koţe i potkoţnog tkiva druge lokalizacije, uključujući meko
tkivo

Suturiranje koţe i potkoţnog tkiva je inherentni dio reparacije struktura mekog tkiva. Kod iz bloka [1635]
Reparacija rane koţe i potkoţnog tkiva se ne pripisuje za Primjer 3 (vidjeti takoĎer ACS 0042 Procedure koje se
normalno ne kodiraju, točka 15 i ACS 1331 Ozljede mekog tkiva).

PRIMJER 3:
Traumatska rana desne šake uključujući oštećenje ţivca i tetive.

Procedura: Reparacija ţivca i tetive desne šake.

Kodovi: 39300-00 [83] Primarna reparacija ţivca

47963-02 [1467] Reparacija tetive šake koja nije klasificirana na drugom mjestu

(Vidjeti takoĎer ACS 1908 Laceracija sa oštećenjem ţivca i tetive.)

1220 EKSTRAORALNI OSEOINTEGRIRANI IMPLANTATI

Oseointegracija je proces povezivanja kosti pomoću implantata titanijskog vijka.

Procedure koje koriste oseointegracijske implantate koriste se u mnogim područjima rekonstrukcije tijela. Termin
se moţe koristiti za inserciju dentalnih implantata, što je poznato kao intraoralni oseointegracijski implantat
(vidjeti ACS 0809 Intraoralni oseointegracijski implantati).
 Ekstraoralno, oni se mogu koristiti za pričvršćivanje slušnog pomagala sa sijelom u kosti (BAHA), protetičke
zamjene uške, oka, nosa i zglobova prstiju (metakarpofalangealnih), i drugih teških rekonstrukcijskih problema
kao što je pričvršćivanje proteze ekstremiteta.

Indikacije za proceduru uključuju provodni gubitak sluha, reumatoidni artritis i gubitak dijelova tijela zbog
karcinoma ili traume.

Ova procedura se uobičajeno izvodi u sva stadija:

Prvi stadij – Implantacija titanijske fiksture

[1698] Implantacija titanijske fiksture (oseointegracijska procedura)

Ovaj stadij uključuje inserciju titanijskog implantata u bolesnikovu kost. Nakon ovoga se provodi tromjesečni
period zacjeljivanja kada će se implantat čvrsto povezati sa kosti.

Pripišite dodatni kod kada se zajedno sa prvim stadijem oseointegracijske procedure izvodi i rekonstrukcija, graft
kosti i reparacija reţnja.

U slučajevima oseointegracije zbog zamjena zgloba ili prsta (45794-07 [1698] Oseointegracijska procedura,
implantacija titanijske fiksture zgloba prsta), potrebno je pripisati dodatne kodove za eksciziju glave
metakarpalne kosti sinovektomiju i transfer tetiva kada se one izvode.

Drugi stadij – Fiksacija transkutanog potpornja

[1697] Fiksacija transkutanog potpornja (oseointegracijska procedura)

Ovaj stadij uključuje fiksaciju potpornja kroz koţu na titanijski implantat. Ovo sluţi kao okvir za kasnije
pričvršćivanje protetičke naprave koja se jednostavno klipuje na svoje mjesto za vrijeme posjete doktoru. Blok
[1697] uključuje ekspoziciju titanijske fiksture, koţni graft mjesta fiksture i stanjivanje koţnog reţnja preko
mjesta fiksture.

Ova dva stadija se uobičajeno izvode tokom dvije odvojene hospitalizacije, premda se ponekad procedura moţe
izvesti i tokom jedne operativne epizode. Ovo je često slučaj kod procedure koja se izvodi za implantaciju slušnog
pomagala sa sijelom u kosti. Ako je to slučaj, pripišite oba koda za tu operativnu epizodu:

45794-00 [1698] Oseointegracijska procedura, implantacija titanijske fiksture za pričvršćivanje slušnog

pomagala sa sijelom u kosti [BAHA]i

45797-00 [1697] Oseointegracijska procedura, fiksacija transkutanog potpornja za pričvršćivanje slušnog

pomagala sa sijelom u kosti [BAHA]i

(Vidjeti takoĎer ACS 1204 Plastična kirurgija, za prijeme koji zahtijevaju rekonstruktivne zahvate plastične
kirurgije.)

1221 DEKUBITALNI ULKUS

Definicija
Dekubitalni ulkus je inflamacija ili ulkus koţe koja pokriva koštanu izbočinu. Nastaje zbog ishemične hipoksije
tkiva koja je posljedica pritiska. Ovakvi se ulkusi najčešće nalaze na sakrumu, koţi lakata, petama, vanjskoj strani
gleţnja, unutrašnjem dijelu koljena ili na rubovima uški nepokretnih bolesnika.

Klasifikacija

Dekubitalni ulkusi su stupnjevani u ovisnosti o njihovoj teţini. Pripišite jedan od kodova iz tablice ispod na
osnovi slijedećeg:
 dokumentacija, Stadij I, II, III ili IV ili
 dokumentacija teţine i izraţenosti ulkusa na primjer ulkus pune debljine sa gubitkom koţe.

MKB-10- Naziv koda Opis

AM kod
L89.0 Dekubitalni ulkus, Stadij I Dekubitalni ulkus koji je ograničen samo na eritem.

Ulkus izgleda kao definirano područje trajnog crvenila

(eritema) kod lagano pigmentirane koţe, dok kod tamnijih
tonova koţe ulkus moţe imati trajne crvene, plave ili ljubičaste
tonove, bez gubitka koţe.

L89.1 Dekubitalni ulkus, Stadij II Dekubitalni ulkus sa:

•abrazijom
•plikom
•gubitak djelomične debljine koţe koji uključuje epidermis i/ili
dermis
•gubitak koţe NS
L89.2 Dekubitalni ulkus, Stadij III Dekubitalni ulkus sa gubitkom pune debljine koţe koji
uključuje oštećenje ili nekrozu potkoţnog tkiva koje se proteţe
do fascije.

L89.3 Dekubitalni ulkus, Stadij IV Dekubitalni ulkus sa nekrozom mišića, kosti ili suportivnih
struktura (nor tetive ili zglobne čahure).
L89.9 Dekubitalni ulkus, Dekubitalni ulkus bez spominjanja stadija.
nespecificirano

Ako bolesnik ima ulcera različitih stupnjeva na više mjesta, pripišite samo kod koji indicira najviši stupanj.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Dekubitalni ulkus drugog stupnja sakruma i ulkus pune debljine (trećeg stupnja) sa gubitkom koţe
na petama.
 Kodovi: L89.2 Dekubitalni ulkus, Stupanj III15

15
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Skin and Subcutaneous Tissue.
13. MUSKULOSKELETNI SISTEM I VEZIVNO TKIVO

1301 NATEGNUĆE LEĐA

Kada se koristi dijagnoza 'nategnuća leĎa' i odnosi se na staru ozljedu, pripišite M54.5 Bol u donjem dijelu leđa sa
kodovima za kasne posljedice ako je to primjenjivo. Nemojte kodirati aktualnu ozljedu kako je to indeksirano pod
'nategnuće' osim ako je jasno ubiljeţeno u kliničkoj dokumentaciji.

1302 SINDROM KRONIĈNOG BOLA U DONJIM LEĐIMA

Ako je naveden uzrok bola, kodirajte samo uzrok. Ako ovaj uzrok nije poznat, kodirajte M54.5 Bol u donjem
dijelu leđa ili M54.4 Lumbago sa išijasom.

1307 POREMEĆAJI DISKA SA MIJELOPATIJOM

Poremećaji diska nisu nuţno povezani sa mijelopatijom ili radikulopatijom. U mnogim slučajevima su ovi
poremećaji diska zapravo potpuno asimptomatski. Zato mijelopatiju treba kodirati samo kada je dokumentirana.

1308 LEZIJA DISKA

Ovo je neprihvatljiva dijagnoza. Obratite se kliničaru radi pojašnjenja.

1309 DISLOKACIJA PROTEZE KUKA

Slučajevi kod kojih je bolesnik pretrpio traumatsku dislokaciju proteze kuka kodiraju se sa S73.0- Dislokacija
kuka sa dodatnim dijagnostičkim kodom Z96.64 Prisutnost implantata kuka. Primejri ovakvih traumatskih
dislokacijama su u slučajevima kada bolesnik koji se u bolnici oporavlja od operacije zamjene kuka, padne iz
kreveta i dislocira protezu zbog posljedice ovakvog naglog pokreta kao što je izvrtanje ili pad.

Treba koristiti kod iz kategorije T84 Komplikacije unutrašnjih ortopedskih protetičkih naprava, implantata i
graftova u slijedećim okolnostima:

• Gdje dokumentacija ukazuje da postoji mehanička greška kao posljedica neispravnih komponentni proteze ili
prezategnutih ili labavih ligamenata.

• Kada je razlog hospitalizacije revizija proteze kuka.

• Kada dokumentacija navodi 'osteoartritis' kao vodeću dijagnozu, a bolesnik prolazi drugu ili treću zamjenu
kuka.

Zatvorena redukcija dislocirane proteze kuka treba se kodirati sa 47048-00 [1487] Zatvorena redukcija dislokacije
kuka.

1311 EGZOSTOZA
 Dijagnoza 'egzosztoze' bez dalje specifikacije je neprihvatljiva treba konzultirati kliničara radi dobivanja više
detalja.

1316 CEMENTNI SPEJCERI/PERLE

Cementni spejser ili akrilno punilo koje se ubacuje u inficirani protetički zglob. Spejser je impregniran sa
antibiotikom (nor gentamicin) koji uništava infekciju. Kada se infekcija razriješi, odstranjuju se proteza i spejser i
ugraĎuje nova proteza.

Ako je cementni spejser dio druge procedure kao što je odstranjivanje proteze zgloba, nije potrebno kodirati
inserciju i odstranjivanje cementnog spejsera Ako se insercija ili odstranjenje cementnog spejsera vrši kao
neovisna procedura, pripišite slijedeće kodove:

Insercija: kodirajte na mjesto incizije +Injiciranje antibiotika vidjeti blok [1920] Administracija farmakoterapije
sa ekstenzijom -02)

Odstranjivanje: kodirajte na mjesto incizije + 92202-00 [1908] Odstranjivanje terapijske naprave koje nije
klasificirano na drugom mjestu

Ova se procedura moţe dokumentirati i kao 'insercija gentamicinskih perli' koje treba kodirati kao gore.

1319 RAZDERROTINA MENISKA/LIGAMENTA KOLJENA CMC

Kada se kodira dijagnoza razderotine meniska ili ligamenta, koja nije specificirana kao aktualna ili stara,
pokušajte dobiti pojašnjenje kliničara. Pretpostavite da je ozljeda stara, osim ako je specificirana kao akutna. ovo
je u kontradikciji sa standardnim savjetom sadrţanim u Indeksu aktualne ozljede.

Napomena: Ovaj standard je izuzetak od ACS 1906 Aktualne i stare ozljede.

1329 ARTROPLASTIKA SILASTIĈKIM DUGMETOM

Ova se procedura sastoji od artroplastike protetičkog tipa. Artroplastika silastičkim dugmetom kodira se kao
zamjena zgloba.

1330 ISKLIZNUTI DISK

Kada se izvještava o dijagnozi 'iskliznulog diska' (tj dislokacija intervertebralnog diska, hernijacija ili prolaps),
ako posljedica aktualne ozljede, pripišite kod iz jedne od kategorija koje se odnose na dislokaciju, uganuće ili
nategnuće zglobova i ligamenta:

S13 Dislokacija, uganuće i nategnuće zglobova i ligamenta u nivou vrata

S23 Dislokacija, uganuće i nategnuće zglobova i ligamenta u nivou prsnog koša
S33 Dislokacija, uganuće i nategnuće zglobova i ligamenta u nivou lumbalne kraljeţnice i zdjelice

i pripišite odgovarajući kod vanjskog uzroka.

Ako nije dokumentirano da je dijagnoza posljedica aktualne ozljede, pripišite ili M50.2 Dugo, dislokacija
cervikalnog diska ili M51.2 Drugo, specificirana dislokacija intervertebralnog diska. Pripišite kasne posljedice
 vanjskih uzroka kada je to primjenjivo. Treba primijetiti da većinu slučajeva treba kodirati sa M50.2 ili M51.2 jer
je često teško povezati ovo stanje sa odreĎenom ozljedom.

1331 OZLJEDE MEKOG TKIVA

Definicija

Meko tkivo (duboko tkivo)

Meko tkivo se definira kao tkivo koje povezuje, podrţava i okruţuje druge strukture i organe u tijelu. Meko tkivo
uključuje mišiće, ţivce, tetive, masno tkivo, krvne i limfne ţile, fascije i tkivo oko zglobova (sinovijalno tkivo),
(odnosno sva tkiva osim koţe, potkoţnog tkiva, hrskavice i kosti).

Meko tkivo se često opisuje kao 'duboko tkivo' zbog njegove anatomske pozicije u tijelu u odnosu na površno
tkivo' (koţa i potkoţno tkivo). Kliničari mogu koristiti termin 'meko tkivo' u smislu koji uključuje koţu i potkoţno
tkivo, ali šifranti u cilju kodiranja moraju napraviti distinkciju izmeĎu mekog tkiva 8definiranog kao gore u
tekstu9 i ko0ţe i potkoţnog tkiva. Ova je distinkcija sadrţana u ACHI (Australska klasifikacija zdravstvenih
intervencija).

Tkivo koje se naziva dubokim ' ili 'dubljim' i ispunjava kriterije koji su izneseni gore, treba interpretirati kao meko
tkivo, osim ako je drugačije dokumentirano (vidjeti takoĎer ACS 1217 Reparacija rane koţe i potkoţnog tkiva).

Dokumentaciju sa bilješkama o ozljedi mekog tkiva treba proslijediti kliničaru radi dobivanja više detalja. Treba
definirati prirodu ozljede, npr nategnuće, uganuće ili kontuziju. Tamo gdje se ne moţe dobiti podatke o prirodi
ozljede mekog tkiva, kodirajte 'Ozljedu' po lokalizaciji, a ne otvorenu ranu.

1334 SPONDILOZA/SPONDILOLISTEZA/RETROLISTEZA

Spondiloza je artritis kraljeţnice, dok je spondilolisteza iskliznuće tijela kralješka prema naprijed. Retrolisteza je
iskliznuće prema natrag.

Pripišite:
Spondiloza M47.- Spondiloza
Spondilolisteza M43.1- Spondilolisteza
Retrolisteza M43.2- Drugo, fuzija kraljeţnice

1335 BIOMEHANIĈKE LEZIJE KOJE NISU KLASIFICIRANE NA DRUGOM MJESTU

Blok M99 Biomehaničke lezije koje nisu klasificirane na drugom mjestu treba izbjegavati za bolničko kodiranje
jer on ne odraţava klasični zapadni pristup medicinskoj nauci koji se bazira na sistemima tijela i organima 8a ne
segmentima tijela).

Ovaj blok ne pruţa prihvatljiv nivo detalja za klasificiranje bolesnikovih specifičnih stanja.
1336 HIPERTONUS

Hipertonus (R25.2 Grč i spazam) treba kodirati samo kada ordinirajući liječnik izjavi da je klinički značajan.

1342 HIPEREFLEKSIJA

Hiperefleksija (R29.2 Abnormalni refleks) s treba kodirati samo kada ordinirajući liječnik izjavi da je klinički
značajna.

1343 EROZIJA KOLJENA

Erozija koljena je termin koji se koristi za opisivanje hrapavosti zglobne hrskavice. Erozije takoĎer mogu biti
dokumentirane kao 'promjena stupnja *', * što je jednako 1, 2, 3 ili 4. Osim u slučajevima kada su specificirane
kao lezije patele, erozije koljena treba kodirati kao osteoartritis koljena. Sistem stepenovanja kodira se na slijedeći
način:

Erozija koljena stupnjevi 1–4: M17.0 Primarna gonartroza, bilateralno ili

M17.1 Drugo, primarna gonartroza
Erozija koljena NS: M17.0 Primarna gonartroza, bilateralno ili
M17.1 Drugo, primarna gonartroza
Erozija patele: M22.4 Hondromalacija patele

1344 POSTLAMINEKTOMIJSKI SINDROM

Ovaj se termin koristi za opisivanje bola koji perzistira unatoč izvedenog kirurškog zahvata na kraljeţnici čije je
cilj bilo olakšavanje ovog bola. Termin uključuje postoperativno stanje sa kontinuiranim bolom nakon
laminektomije, discektomije, spinalne fuzije ili foramenotomije. termin isključuje stanja kod kojih se spominje
discitis ili arahnoiditis i instabilitet. Ne postoji distinktna konstelacija simptoma. Uzrok neuspjeha kirurškog
zahvata je multifaktorijalan i varijabilan. Postlaminektomijski sindrom (M96.1 Postlaminektomijski sindrom koji
nije klasificiran na drugom mjestu ) treba pripisati samo onda kada je dokumentiran 'Postlaminektomijski
sindrom'. Bol u leĎima nakon kirurškog zahvata treba kodirati sa odgovarajućim kodom za bol u leĎima.

1348 SPINALNA FUZIJA

Spinalna fuzija moţe se izvesti sa ili bez unutrašnje fiksacije. Unutrašnja fiksacija (vidjeti blok [1390]
Unutrašnja fiksacija kraljeţnice) u osnovi pripada jednom od tri tipa:

• Jednostavna unutrašnja fiksacija: moţe imati obli ţičanih petlji ili jednostavnih koštanih vijaka koji su
dizajnirani da imobiliziraju zglobne fasete. Cijena ovakvih implantata je relativno niska.

• Nesegmentni implantati: ovi implantati su u obliku šipke ili ploče koja premošćuje duţinu kraljeţnice i
pričvršćuje se za kraljeţnicu na gornjem i na donjem kraju fuzije. Pričvršćivanje moţe biti kukom ili
fiksacijom pomoću vijka. Cilj je imobilizirati (i u slučaju deformiteta, korigirati) kraljeţnicu dok se fuzija
konsolidira. Sa odim tipom implantata, on premošćuje duţinu kraljeţnice bez intermedijarnih pričvršćivanja.

• Segmentni implantati: ovo je fuzija kod koje su imobilizirani implantati koji se pričvršćuju ne samo na
gornjem i donjem kraju nego i na više interventnih lokacija. Koristi se za duge fuzije. Ova se fuzija ne odnosi
samo na skoliozu kod koje se najčešće koristi.
 Druge indikacije mogu biti korekcije deformiteta kraljeţnice kao što su kifoza, imobilizacija frakture kod tumora
kraljeţnice kao i lumbosakralna fuzija zbog degeneracije.

Segmentalni implantati mogu se opisati kao prednji i straţnji. Ima nekih boelsnika sa izraţenim problemima koji
mogu zahtijevati kombinaciju prednjih i straţnjih implantata. Operativna insercija zahtijeva ekspoziciju kao za
Harringtonove šipke. MeĎutim, zbog veće kompleksnosti implantata, vrijeme operativnog zahvata je značajno
duţe.

1352 JUVENILNI ARTRITIS

Uključivanje napomene u M08 Juvenilni artritis tvrdi slijedeće:

―Artritis kod djece sa početkom prije 16.-og roĎendana i u trajanju duţe od tri mjeseca.‖

Kriteriji su izloţeni kao vodič za sadrţaj ove kategorije.

Ako je 'juvenilni artritis dokumentiran, a kriteriji nisu zadovoljeni i dalje treba pripisati kod M08.- Juvenilni
artritis.

Ako je 'juvenilni artritis dokumentiran, a kriteriji su zadovoljeni, provjerite sa kliničarem do koje mjere je
pripisivanje M08.- Juvenilni artritis adekvatno.

1353 BANKARTOVA LEZIJA

Bankartova lezija je odvajanje prednjeg glenoidnog labruma i čahure ramenog zgloba kao posljedica prednje
dislokacija ili subluksacije ramena. ovo moţe biti predispozicija za opetovane prednje dislokacije.

Kada je dokumentirana Bankartova lezija u vezi sa aktualnom traumatskom dislokacijom ramena, pripišite:

S43.01 Prednja dislokacija humerusa

S43.4 Uganuće i nategnuće ramenog zgloba

Pripišite takoĎer i odgovarajući kod za vanjski uzrok, mjesto dogaĎaja i kodove aktivnosti.

Kada je dokumentirana Bankartova lezija u vezi sa opetovanom traumatskom dislokacijom ramena, pripišite:

M24.41 Rekurentna dislokacija i subluksacija zgloba, regija ramena

M24.21 Poremećaj ligamenta, regija ramena

Kada je dokumentirana Bankartova lezija i nema dokaza aktualne ozljede, pripišite:

M24.21 Poremećaj ligamenta, regija ramena

1354 SLAP LEZIJA

Definicija

Gornji labrum prednja-straţnja lezija (SLAP) su ozljede labruma koje se proteţu od ispred tetive bicepsa do iza
tetive bicepsa. Postoje četiri tipa SLAP lezija:

Tip 1 – spoj labruma sa glenoidom je intaktan, ali postoje dokazi habanja i degeneracije

Tip 2 (najčešći tip) – uključuje odvajanje labruma od tetive duge glave bicepsa sa ruba glenoida.

Tip 3 –labrum je odvojen i dislociran u zglob, ali je tetiva duge glave bicepsa intaktna

Tip 4 – i labrum i tetiva duge glave bicepsa su odvojeni od ruba glenoida i dislocirani u zglob, a razderotina
labruma proteţe se u biceps.

Ova je informacija saţeta u tabeli ispod:

Tip SLAP Stanje labruma Stanje tetive bicepsa

lezije
1 intaktan, ali pohaban intaktna
2 odvojen odvojena
3 odvojen intaktna
4 odvojen odvojena i pocijepana

SLAP lezije obično nastaju kao posljedica ozljede, koja moţe biti akutna ozljeda ili ozljeda zbog pretjerane
upotrebe. Ponekad se mogu promatrati kao degenerativne razderotine, ali bi ovo bilo vrlo neuobičajeno.

Tipovi 2 i 4 SLAP lezije su nestabilni i općenito se mogu reparirati artroskopski ponovnim pričvršćivanjem
labruma na glenoid. Tipovi 1 i 3 SLAP ozljeda su stabilne lezije i reparacija artroskopskim debridmanom je
obično adekvatno liječenje.

Klasifikacija

Tamo gdje dokumentacija nije potpuna, treba traţiti klinički savjet za odreĎivanje toga da li je lezija posljedica
akutne ozljede (traumatske) ili degenerativnog rascjepa (netraumatska). Klasifikacija ovihlezija prikazana je u
tabeli ispod:

SLAP lezija Traumatska Netraumatska

Tip 1 & 3 S43.4 Uganuće i nategnuće zgloba M24.11 Drugo, poremećaji
ramena zglobne hrskavice, regija
ramena
i pripišite odgovarajuće kodove za
vanjski uzrok, mjesto dogaĎaja i kodove
aktivnosti
 Tip 2 & 4 S43.4 Uganuće i nategnuće zgloba M75.8 Drugo, ozljede
ramena ramena
S46.1 Ozljeda mišića i tetive duge glave
bicepsa

i pripišite odgovarajuće kodove za

vanjski uzrok, mjesto dogaĎaja i kodove
aktivnosti

Razlika izmeĎu M24.11 i M75.8 bazira se na cijepanju tetive bicepsa.16

16
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Musculoskeletal System and Connective Tissue.
14 UROGENITALNI SISTEM

1404 PRIJEM RADI DIJALIZE

Jednodnevna epizoda i epizoda tretmana preko noći
Kada se pacijent otpušta isti dan kada je primljen na dijalizu ili dan nakon prijema, kao glavnu dijagnozu pisati ili
Z49.1 Ekstrakorporalna dijaliza za ekstrakorporalnu dijalizu, ili Z49.2 Druga dijaliza za peritonealnu dijalizu.

Višednevna epizoda lijeĉenja

Kada epizoda liječenjem dijalize traj više dana, i nije postojala namjera primiti pacijenta na jednodnevni tretman,
kao glavnu dijagnozu šifrirati stanje koje je dovelo do prijema. U tom slučaju, dijaliza bubrega se naglašava
šifrom za procedure. Stoga nisu potrebne šifre Z49.1 Ekstrakorporalna dijaliza i Z49.2 Druga dijaliza.

Kada se radi o dijalizi koja traje više dana, a namjera je bila primiti pacijenta na jednodnevni tretman, kao glavnu
dijagnozu šifrirati stanje koje je dovelo produţavanja boravka pacijenta i Z49.1 ili Z49.2 kao dodatnu dijagnozu.

1408 HUMANI PAPILOMAVIRUS (HPV) CMC

Postoji preko 50 identificiranih tipova HPV. Humani papiloma virusi selektivno inficiraju epitel koţe i mukoznih
membrane. Ova infekcija moţe:

• biti asimptomatska
• stvarati bradavice
• biti udruţena sa nizom kako benignih tako i malignih neoplazmi

1. HPV vezan za bradavice

HPV vezan za anogenitalne bradavice
Benigne anogenitale bradavice (Condylomata acuminata) uzrokovane su humanim papiloma virusom (HPV) I
spolno su prenosive.

Klasifikacija
Anogenitalna sijela se šifriraju sa glavnom dijagnozom iz liste navedene niţe, te sa dodatnom šifrom A63.0
Anogenitalne (venerične) bradavice:

Perianalne K62.8 Druge specificirane bolesti anusa i rektuma

Cervikalne N88.8 Drugi specificirani ne-upalni poremećaji grlića materice
Uretre N36.8 Drugi specificirani poremećaji uretre
Vagine N89.8 Drugi specificirani ne-upalni poremećaji vagine
Vulve N90.8 Drugi specificirani ne-upalni poremećaji vulve i međice
Penisa N48.8 Drugi specificirani poremećaji penisa

HPV vezan za duge bradavice

Druge bradavice koje su vezane za HPV uključuju obične bradavice (verrucae vulgaris) i ravne bradavice
(verrucae plana).

Klasifikacija
Pisati samo B07 Virusne bradavice kada se šifriraju bradavice koje nisu anogenitalne.

2. HPV vezan za stanja koja nisu bradavice

 Pojava odreĎenih tipova HPV vezana je za displaziju i karcinom grlića materice, kao i za druge malignitete
urogenitalnog trakta (karcinom penisa, vulve i anusa).

Klasifikacija
Ako je HPV dokumentovan kao povezan sa stanjem koje nisu bradavice, pisati šifru za navedeno stanje kao
glavnu dijagnozu sa šifrom za dodatnu dijagnozu B97.7 Papiloma virus kao uzrok bolesti klasificirane u
drugom poglavlju.

PRIMJER 1:
UraĎena je biopsija i dijatermija grlića materice i rezultat je pokazao ‘displaziju i stepena sa efektom HPV‘.
Šifre: N87.0 Blaga cervikalna displazija
B97.7 Papiloma virus kao uzrok bolesti klasificirane u drugim poglavljima
35608-00 [1275] Kauterizacija grlića materice
35608-02 [1276] Biopsija grlića materice

1415 YOUNG-OV SINDROM

Šifrirati i poredati komponente Young-ovog sindroma:

N46 Muški infertilitet

J98.4 Drugi poremećaji pluća
J47 Bronhiektazije

1417 PERKUTANA RESEKCIJA TUMORA ĈAŠICE BUBREGA PUTEM

NEFROSTOMIJE
U ovom slučaju potrebne su dvije šifre kako bi se identificirali i aspekti procedure (npr. sama procedura
(destrukcija lezije bubrega) i pristup (nefrostomijom)). Pisati 36522-01 [1048] Parcijalna nefrektomija i 36624-00
[1056] Perkutana nefrostomija.

1420 INCIZIJA VRATA BEŠIKE ZBOG BENIGNE HIPERTROFIJE PROSTATE

Pisati N40 Hiperplazija prostate kao glavnu dijagnozu. Bilo kakva dokumentovana opstrukcija vrata bešike treba
se šifrirati kao dodatna dijagnoza (N32.0 Opstrukcija vrata bešike). Pretpostavlja se da je opstrukcija vrata bešike
uzrokovana hipertrofijom prostate, osim ako neko drugo stanje nije navedeno kao uzrok.

Ako je uraĎen TURP i incizija vrata bešike, postaviti TURP (37203-00 [1165] Transuretralna resekcija prostate
[TURP]) kao prvu šifru za procedure, a inciziju vrata bešike (36854-00 [1095] Endoskopska incizija vrata bešike)
kao dodatnu proceduru.

1426 AMILOID KOD DIJALIZE

Amiloid kod dijalize (E85.3 Sekundarna sistemska amiloidoza) je specifični oblik amiloidoze zbog odlaganja u
tkiva amiloidogenog proteina, ß2 mikroglobulina, koji se akumulira kod zatajenja bubrega i postaje klinički
značajan nakon nekoliko godina liječenja dijalizom. Protein se prvenstveno odlaţe u kosti, te unutar i oko
zglobova, posebno ramena, ali se moţe odlagati i u druga tkiva. Stanje obično uzrokuje sindrom karpalnog tunela,
zbog odlaganja oko ručnog zgloba, koji treba šifrirati ako je prisutan. Moţe dovesti do progresivnog
onesposobljenja sa smanjenom pokretljivosti i u najgorem slučaju do smrti.

1427 HIDROKELA
 Hidrokela je nakupljanje tekućine u bilo kojoj vrećastoj šupljini ili kanalu, a najčešće se javlja u tunici vaginalis
testis ili duţ sjemene vrpce. Stanje moţe proizaći iz infekcije epididimisa ili testis. Hidrokelu moţe uzrokovati i
opstrukcija limfnih i venskih sudova u vrpci. Kongenitalna hidrokela uzrokovana je nedovršenim zatvaranjem
kanala izmeĎu peritonealne šupljine i skrotuma u toku prenatalnog razvoja.

Hidrokele prisutne na porodu treba šifrirati kao kongenitalne, P83.5 Kongenitalna hidrokela. Hidrokele koje se
javljaju u starijoj dobi treba pisati sa odgovarajućom šifrom iz kategorije N43 Hidrokele i spermatokele.

Korekcija hidrokele
Kod djece (do 12 godina starosti), većina hidrokele su komunikantne, tako da se vrši operacija zatvaranja
otvorenog nastavka (kao kod indirektne ingvinalne hernije) i koja se šifrira kao unilateralna korekcija ingvinalne
kile (vidi Alfabetski indeks intervencija).

Korekcija hidrokele se takoĎer šifrira kao unilateralna reparacija ingvinalne hernije.

Pisati odgovarajuću šifru za eksciziju hidrokele ako procedura:

• zahvata tuniku vaginalis

• je dokumentovana kao Jaboulay-eva procedura
• je dokumentovana kao everzija vreće

Kod odraslih (dob > 12 godina), hidrokele su obično nekomunitantne i reparacija reparacija je obično ili na
okruglom ligament, sjemenovodu ili tuniki vaginalis. Ako u istoriji bolesti nije navedena specifična lokacija, za
više detalja pitati kliničara.

1428 DIETILSTILBOESTROLSKI (DES) SINDROM

Dietilstilboestrolski (DES) sindrom uzrokovan je sintetičkim estrogenom, dietilstilboestrolom, koji se koristio u
prevenciji prijetećeg pobačaja kod majke pacijenta. To liječenje rezultira povećanom incidencom cervikalne i
vaginalne displazije koja se javlja kod ţenskih potomaka u dobi oko 15 godina.

Šifrirati kao:

Odgovarajuća šifra za displaziju/neoplazmi po lokaciji

P04.1 Fetus i novorođenče na kojeg je uticala medikacija data majci

Y42.5 Drugi estrogeni i progestageni koji kod terapeutičke upotrebe uzrokuju neţeljene efekte

Odgovarajuća šifra mjesta na kojem se javlja (Y92.-).

1429 SINDROM BOLI U KRSTIMA/KRVARENJA

Sindrom boli u krstima/krvarenja (N39.81 Sindrom boli u krstima/krvarenja) je poseban klinički sindrom boli u
krstima sa ili bez krvarenja, predominatno kod mlaĎih ţena kod kojih se ne moţe naći konzistentna patološka ili
psihološka abnormalnost. Ovaj sindrom obično uključuje obimne i česte pretrage urinarnog trakta kako bi se
isključila druga stanja i često zahtijeva ponavljanu i duţu hospitalizaciju radi ispitivanja i tretmana boli.

1430 HRONIĈNO OŠTEĈENJE BUBREŢNE FUNKCIJE

Ova šifra je uvedena kako bi se razlikovalo hronično oštećenje bubreţne funkcije i hronično zatajenje bubrega.
Ova dva stanje se klinički razlikuju prema slijedećem kriteriju:

Klinički kriterij za svrstavanje pod hronično oštećenje bubreţne funkcije (N18.91) je:
 Odrasli (> 14 godina) Kreatinin u serumu > normalan ali < 0.3 mM/L
Djeca (< 15 godina) Kreatinin u serumu > normalan ali < 0.2 mM/L

Klinički kriterij za svrstavanje pod hronično zatajenje bubrega (N18.0, N18.8 ili N18.90) je:

Odrasli (> 14 godina) Kreatinin u serumu > 0.3 mM/L

Djeca (< 15 godina) Kreatinin u serumu > 0.2 mM/L

Napomena: Ovi kriteriji su za kliničare, ne kliničke šifrante. Šifranti bi na osnovu kliničke dokumentacije
samo za stanje mogli pisati N18.90 nespecificirano zatajenje bubrega i N18.91 Hronično oštećenje
bubreţne funkcije.

1431 PREGLED U ANESTEZIJI (EUA), GINEKOLOŠKI

Pregled u anesteziji (EUA) inherentan je sa skoro svakom ginekološkom procedurom, a zasigurno za dilataciju i
kiretaţu ( D&C). Pregled u anesteziji (35500-00 [1296] Ginekološki pregled šifrira se samo ako nije uraĎen
zajedno sa nekom drugom procedurom.

(Vidi i ACS 0031 Anestezija i ACS 0022 Pregled u anesteziji.)

1433 VJEŢBA BEŠIKE

96158-00 [1904] Vjeţba bešike treba se pisati kada je pacijent uključen u period vjeţbanja refleksnog praţnjenja
bešike (što moţe uključivati intermitentnu kateterizaciju) kako bi se uspostavio bešični reţim koji rezultira
minimiziranjem infekcije, stvaranja kamenca i refluksa. Dijagnoze za ovakav prijem obuhvataju inkontinenciju,
retenciju ili neurogenu bešiku.

1434 CISTE JAJNIKA

Ciste jajnika mogu se klasificirati kao:

1. Normalne fiziološke 'ciste'

Folikul u razvoju započinje kao veoma mala cistična struktura, 3-4 mm u promjeru. Pošto ‗bude odabran‘ da
postane dominantni folikul, progresivno raste tako da u momentu ovulacije ova ‗cista‘ ustvari rupturira I
oslobaĎa jajnu stanicu. To nije cista u pravom smislu riječi, već folikul u razvoju koji prije nego što pukne
dostiţe promjer 20-25 mm.

U lutealnoj fazi ciklusa, corpus luteum je takoĎer ‗cista‘ koja se puni krvlju.

U ovim slučajevima, ciste su u stvari fiziološke strukture koje ne treba šifrirati.

2. Abnormalni fiziološki mehanizmi koji rezultiraju formiranjem ciste

Postoje tri tipa cističnih struktura koje nastaju kada fiziologija postaje abnormalna:

a) Folikularne ciste, kada promjer ciste prelazi 25 mm. Obično se vide u vrijeme menarhe, ili menopauze,
ali se mogu pojaviti u bilo koje vrijeme tokom reproduktivne faze ţivota.

Šifrirati: N83.0 Folikularna cista jajnika

b) Cista corpus luteuma (ţutog tijela): to je kada samo ţuto tijelo postane veće nego što je to normalno i
cistično. To je karakteristična slika u ranoj trudnoći, posebno kod pacijentica koje su imale neki od
oblika stimulacije ovulacije.
 Šifrira se: N83.1 Cista korpus luteuma (žutog tijela)

c) Policistiĉni ili multicistiĉni jajnici: pomoću ultrazvuka jasno se identificiraju jajnici sa velikim brojem
malih cističnih struktura. Klasičan izgled policističnog jajnika je 15-20 malih folikula, 2-5 mm u
promjeru, a koji se nalaze u subkortikalnom dijelu jajnika. Kada su cistične strukture nešto veće, mnogi
reproduktivni endokrinolozi to nazivaju multicističnim jajnicima. U ovom slučaju je veličina cista
uvijek malena, mnogo manja nego kod normalnih folikula neposredno pred ovulaciju.

Šifrira se: E28.2 Sindrom policističnih jajnika

3. Patološke ciste
Drugi oblici cističnih struktura su patološke strukture koje patolozi jasno definiraju kao benigne ili maligne.

1435 MUTILACIJA GENITALNIH ORGANA ŢENE

Definicija
Svjetska zdravstvena organizacija definira mutilaciju genitalnih organa ţene (FGM) kao:

“Sve procedure koje uključuju parcijalno ili totalno odstranjivanje vanjskih genitalnih organa ţene ili druge
povrede genitalnih organa ţene iz kulturoloških ili nekih drugih neterapeutičkih razloga.”

Ova definicija obuhata niz praksi različitog stepena mutilacije, od obrezivanja do infibulacije. Infibulacija
uključuje odstranjivanje klitorisa, velikih usana i dijelova malih usana, nakon čega se rubovi rane prišivaju,
ostavljajući samo mali otvor promjera nekoliko milimetara do centimetara za prolazak urina i menstruiranje.
Infibulacija se susreće kod nekih 15 % ţena koje su podvrgnute mutilaciji genitalnih organa.

Praksa FGM (obrezivanja) postoji i perzistira u okviru kompleksne mreţe vjerovanja i ubjeĎenja, koja mogu biti
udruţena sa tradicijom, ekonomijom, religijom, estetikom i/ili higijenom.

O mutilaciji ţenskih genitalnih organa (obrezivanju) se izvještava u Omanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima,
Jemenu, Indoneziji, Masleziji, Indiji i 29 drugih afričkih zemalja.

Bitno je napomenuti da probleme koje bi povezale sa obrezivanjem, ne doţivljavaju sve ţene koje su podvrgnute
obrezivanju.

Komplikacije do kojih moţe doći:

• Neposredne komplikacije koje uključuju bol, krvarenje, infekciju, povrede, opstrukciju mokraćnih puteva i
smrt.

• Kasne komplikacije uključuju oţiljak vulve, infekciju zdjelice i urinarnog trakta, opstrukciju u menstrualnog i
urinarnog protoka, urinarne I fekalne fistule, inkontinencija, opstrukcija pri pobačaju i porodu, vaginalne i
povrede meĎice prilikom poroda, te seksualne poteškoće uključujući i nekonzumaciju poslnih odnosa i bolan
odnos.

Klasifikacija
Z90.7 Stečeni nedostatak genitalnog organa (genitalnih organa) trebalo bi pisati kao dodatnu dijagnozu kada je
FGM udruţena sa:

1. Prijemom radi reparacije FGM

UtvrĎivanje glavne dijagnoze ovisi o dokumentaciji. MeĎutim, kada je informacija o razlogu za korekciju
nespecifična preferira se šifra N90.8 Drugi specificirani ne-upalni poremećaji vulve i međice. TakoĎer treba
pisati i šifru za dodatnu dijagnozu Z90.7 Stečeni nedostatak genitalnog organa (genitalnih organa).
 Šifrirati dokumentiranu proceduru, npr. 35533-00 [1294] Vulvoplastika.

2. Prijem radi lijeĉenja stanja/problema vezanog za mutilaciju ţenskih genitalnih organa

Pisati odgovarajuću šifru za stanje, npr. urinarnu infekciju N39.0 Infekcija urinarnog trakta, nije specificirana
lokacija, sa dodatnom šifrom Z90.7 Stečeni nedostatak genitalnog organa (genitalnih organa).

3. Trudnoća na koju utiĉe FGM

Pisati O34.7 Zbrinjavanje majke zbog abnormalnosti vulve i međice i druge relevantne šifre iz Poglavlja 15
Trudnoća, porod i babinje sa dodatnom šifrom Z90.7 Stečeni nedostatak genitalnog organa (genitalnih
organa).

Napomena: Dokumentaciju o FGM ne treba šifrirati osim ako ne zadovoljava gore navedene kriterije i/ili
kriterije za dodatne dijagnoze (vidi ACS 0002 Dodatne dijagnoze).

1436 ISPITIVANJE USPOSTAVLJANJA SPONTANOG MOKRENJA

Neki se pacijenti otpuštaju sa kateterom in situ, općenito nakon operacije mokraćne bešike ili prostate. Potom se
ponovo primaju u bolnicu radi ispitivanja uspostave spontanog mokrenja, kako bi se vidjelo mogu li mokriti bez
katetera. Kateter se vadi i pacijent pokušava mokriti. Ako pokušaj spontanog mokrenja ne uspije, pacijent se
ponovo katerizira, a spontano mokrenje se pokuša kasnije.

Ispitivanje spontanog mokrenja šifrirati na slijedeći način:

Prijem radi ispitivanja uspostave spontanog mokrenja – postoperativno - uspješno

Glavna dijagnoza: Z46.6 Namještanje i podešavanje urinarne naprave
Dodatna dijagnoza: Z48.8 Drugi specificirani hirurški nadzor i praćenje
*Procedure: 36800-03 [1090] Endoskopsko odstranjivanje trajnog katetera
ILI
92119-00 [1902] Odstranjivanje druge naprave za drenaţu mokraće

Prijem radi ispitivanja uspostave spontanog mokrenja – postoperativno - neuspješno

Glavna dijagnoza: Z46.6 Namještanje i podešavanje urinarne naprave
Dodatna dijagnoza: N99.8 Drugi postproceduralni poremećaji urogenitalnog sistema
R33 Retencija urina
Y83.- Hirurška operacija i druge hirurške procedure kao uzrok
abnormalne reakcije pacijenta ili kasne komplikacije, bez
spominjanja neţeljenog događanja za vrijeme procedure
Y92.22 Mjesto nastanka, područje zdravstvene sluţbe
*Procedure: 36800-03 [1090] Endoskopsko odstranjivanje trajnog katetera, I
36800-00 [1090] Kateterizacija bešike
ILI
92119-00 [1902] Odstranjivanje druge naprave za drenaţu mokraće, I
36800-00 [1090] Kateterizacija bešike

Prijem radi ispitivanja uspostave spontanog mokrenja – ne postoperativno - uspješno

Glavna dijagnoza: Z46.6 Namještanje i podešavanje urinarne naprave
*Procedure: 36800-03 [1090] Endoskopsko odstranjivanje trajnog katetera
ILI
92119-00 [1902] Odstranjivanje druge naprave za drenaţu mokraće
 Prijem radi ispitivanja uspostave spontanog mokrenja – ne postoperativno - neuspješno
Glavna dijagnoza: Z46.6 Namještanje i podešavanje urinarne naprave
Dodatna dijagnoza: R33 Retencija urina
*Procedure: 36800-03 [1090] Endoskopsko odstranjivanje trajnog katetera, I
36800-00 [1090] Kateterizacija bešike
OR
92119-00 [1902] Odstranjivanje druge naprave za drenaţu mokraće, I
36800-00 [1090] Kateterizacija bešike

*Ove procedure se obično ne šifriraju (vidi ACS 0042 Procedure koje se obično ne šifriraju), ali su u datoj
situaciji relevantne pa su, stoga, i uključene.

Napomena: Nakon nekoliko neuspješnih prijema za probu spontanog mokrenja, pacijent moţe biti upućen na
hospitalizaciju za ponovno vjeţbanje bešike u kojem se slučaju primjenjuje ACS 1433 Ponovno vjeţbanje
bešike.

1437 INFERTILITET
Kod prijema radi ispitivanja ili liječenja infertiliteta (muškog ili ţenskog), širu iz kategorije N97 Ţenski infertilitet
ili šifru N46 Muški infertilitet pisati kao šifru za glavnu dijagnozu.

IVF
Kod prijema specifično za IVF procedure, glavna dijagnoza je 'IVF' ili 'infertilitet', te bi se kao šifra za glavnu
dijagnozu trebalo pisati Z31.2 In vitro fertilizacija. Za tip infertiliteta, ako je poznat, moţe se pisati dodatna šifra
iz kategorije N97 Ţenski infertilitet, uključujući N97.4 Ţenski infertilitet udruţen sa muškim faktorima.17

17
Izdvojeno iz NCCH eBook, Jul 2006, Urogenitlani system.
15 TRUDNOĆA, POROD I PUERPERIJUM

A. TRUDNOĆA ZAVRŠENA POBAĈAJEM

1503 'KOMPLETNI' I 'INKOMPLETNI' ABORTUS (POBAĈAJ)

Kada je pacijentica primljena po dijagnozom ‗spontani pobačaj‘, a nije uraĎena intervencija, provjeriti da li u
ultrazvučnom nalazu ima navoda o prisustvu produkata koncepcije. Ako ultrazvučnim pregledom nije uočeno
prisustvo produkata koncepcije, pobačaj šifrirati kao kompletni; sa četvrtim karakterom:

5 Kompletni ili nespecificirani, kompliciran infekcijom genitalnog trakta ili zdjelice

6 Kompletni ili nespecificirani, kompliciran naknadnim ili obilnim krvarenjem
7 Kompletni ili nespecificirani, kompliciran embolijom
8 Kompletni ili nespecificirani, sa drugim i nespecificiranim komplikacijama
9 Kompletni ili nespecificirani, bez komplikacije

1504 HIDATIDOZNA MOLA

Hidatidozna mola moţe dovesti do spontanog pobačaja. U ovom slučaju, ako je uraĎena intervencija, treba pisati
odgovarajuću intervenciju nakon pobačaja:

35643-00 [1267] Dilatacija i kiretaţa [D&C] nakon pobačaja ili za prekid trudnoće ili
35643-01 [1267] Aspiraciona kiretaţa uterusa nakon pobačaja ili za prekid trudnoće

1510 TRUDNOĆA SA POBAĈAJEM

Pošto se u Australiji ţivoroĎenim definira dijete sa navršenih najmanje 20 nedelja gestacije ili najmanje 400 g
tjelesne mase, kao abortus se, stoga, definira ekspulzija ili ekstrakcija produkata koncepcije bilo kojim sredstvom,
prije nego što fetus postane viabilan, odnosno prije navršenih 20 nedelje trudnoće (140 dana) i/ili tjelesne teţine
manje od 400 g.

1511 PREKID TRUDNOĆE

Ako se trudnoća prekida zbog poznate ili sumnje na fetalnu abnormalnost, ili zbog nekog drugog fetalnog ili
placentarnog problema, primijeniti slijedeće vodilje:

1. Ako se prekid trudnoće vrši prije nastanka fetalnog viabiliteta (prije navršenih 20 nedelja gestacije i/ili sa
tjelesnom masom ispod 400g) pisati O04.- Medicinski pobačaj kao glavnu dijagnozu, sa šifrom poput O35.0
Zbrinjavanje majke kod (sususpektne) malformacije centralnog nervnog sistema fetusa kako bi se ukazalo na
razlog za prekid trudnoće.

2. Ako se trudnoće prekida nakon nastanka viabiliteta fetusa, kao glavna dijagnoza se navodi razlog za prekid,
kaošto je intrauterina smrt fetusa (O36.4 Zbrinjavanje majke zbog intrauterine smrti).

Ako prekid trudnoće rezultira porodom ţivog djeteta, piše se dodatne dijagnoze O60.1 Prijevremeni trudovi sa
prijevremenim porodom, O09.- Trajanje trudnoće i odgovarajuća šifra Z37 Ishod poroda.

Vidi ACS 1513 Indukcija, za primjere procedura uključenih u prekid trudnoće.

1514 BLIGHTED OVUM (VJEŠTIĈIJE JAJE)
Ako je konačna dijagnoza ‗blighted ovum‘, pisati šifru O02.0 Blighted ovum i nehidatidiformna mola čak i ako
nema patohistološke potvrde.

1544 KOMPLIKACIJE NAKON POBAĈAJA, EKTOPIĈNE I MOLARNE TRUDNOĆE

Šifre iz kategorije O08 Komplikacije nakon pobačaja, ektopične i molarne trudnoće pišu se kada pacijentica
ponovno primljena sa kasnim komplikacijama pobačaja koji je tretiran ranije.

Šifru O08 treba pisati kao dodatnu šifru za identificiranje komplikacija vezanih za kategorije O00–O02
(Ektopična trudnoća, Hidatidiformna mola,Drugi abnormalni produkti koncepcije).

Zaostali produkti koncepcije

Ako je pacijentica primljena zbog zaostalih produkata koncepcije nakon pobačaja koji je tertian ranije, pobačaj
treba šifrirati kao komplikaciju trenutnog , inkompletnog pobačaja (O03–O06 sa četvrtim karakterom .0–.4).

MeĎutim, ako je pacijentica primljena radi zaostalih produkata koncepcije nakon ranije tretiranog neostvarenog
pobaĉaja (missed abortion), šifrirati neostvareni pobačaj kao glavnu dijagnozu kako bi reflektirala dijagnozu
primarne epizode. U ovom slučaju, pacijentica još uvijek trpi ‗neostvareni pobačaj‘ a ne komplikaciju pobačaja.

Upisati treba I dodatnu šifru iz O09 Trajanje trudnoće koja ukazuje na duţinu trajanja trudnoće u momentu kada
je došlo do pobačaja (koji se mogao desiti prije prethodne epizode zbrinjavanja – intervencije). Ako to nije
poznato, pisati šifru O09.9 Nespecificirano trajanje trudnoće. Ne piše se šifra iz kategorije O08 Komplikacije
nakon pobačaja, ektopične i molarne trudnoće.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Rupturirana tubarne trudnoća sa šokom.
Glavna dijagnoza: O00.1 Tubarna trudnoća
Dodatne dijagnoze: O08.3 Šok nakon pobačaja, ektopične i molarne trudnoće
O09.- Trajanje trudnoće

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Inkompletni pobačaj sa perforacijom materice.
Glavna dijagnoza: O06.3 Nespecificirani pobačaj, inkompletni, sa drugim i nespecificiranim
komplikacijama
Dodatna dijagnoza: O08.6 Oštećenje organa i tkiva zdjelice nakon pobačaja,ektopične i moplarne
trudnoće
O09.- Trajanje trudnoće

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Diseminirana intravaskularna koagulacija nakon pobačaja obavljenog prije dva dana u drugoj
bolnici.
Glavna dijagnoza: O08.1 Odgođeno ili jako krvarenje nakon pobačaja, ektopične i molarne
trudnoće
Dodatna dijagnoza nije potrebna pošto je pobačaj uraĎen u prethodnoj epizodi zbrinjavanja.

PRIMJER 4:
Dijagnoza: Krvarenje i zadrţani produkti koncepcije nakon medicinskog abortusa uraĎenog u toku prethodnog
prijema.
Glavna dijagnoza: O04.1 Medicinski pobačaj, inkompletni, kompliciran odgođenim ili jakim
krvarenjem
 Dodatna dijagnoza: O09.- Trajanje trudnoće

PRIMJER 5:
Dijagnoza: Zadrţani produkti koncepcije nakon prethodnog prijema zbog missed abortion-a (neostvarenog
pobačaja) uraĎenog aspiracionom kiretaţom.
Glavna dijagnoza: O02.1 Missed abortion
Dodatna dijagnoza: O09.- Trajanje trudnoće

B. POREMEĆAJI/PROCEDURE VEZANI ZA TRUDOVE I POROD

1505 SPONTANI VAGINALNI POROD JEDNOG DJETETA
O80 Spontani porod jednog djeteta odnosi se na spontani vaginalni porod jednog djeteta:

bez abnormalnosti/komplikacije koja se moţe klasificirati na drugom mjestu u Poglavlju 15 Trudnoća, porod I
babinje i
bez manuelne ili instrumentalne intervencije.

1506 NEPRAVILNA PREZENTACIJA, DISPROPORCIJA I ABNORMALNOST ORGANA

ZDJELICE MAJKE CMC
Kada je potrebno zbrinjavanje ili intervencija zbog nepravilne prezentacije, disproporcije ili abnormalnosti
zdjeličnih organa majke prije nastanka trudova, pisati šifru iz bloka:

O32 Zbrinjavanje majke zbog poznate ili sumnje na nepravilnu prezentaciju fetusa,
O33 Zbrinjavanje majke zbog poznate ili sumnje na disproporciju, ili
O34 Zbrinjavanje majke zbog poznate ili sumnje na abnormalnost zdjeličnih organa.

Kada se dijagnoza nepravilne prezentacije, disproporcije ili abnormalnosti zdjeličnih organa majke nakon
nastanka trudova (u toku poroda)ili kada je u toku poroda potrebno zbrinjavanje i/ili intervencija, treba pisati
šifru iz slijedećih blokova:

O64 Trudovi i porod na koje utiče nepravilna pozicija ili prezentacija fetusa,
O65 Trudovi i porod na koje utiče abnormalnost zdjelice majke, ili
O66 Drugi faktori koji utiču na trudove i porod.

Prezentacije koje se smatraju abnormalnim

Nabrojane nepravilnosti u prezentaciji I poziciji trebaju se šifrirati ako zahtijevaju zbrinjavanje u toku trudnoće ili
su prisutne kod nastanka trudova i na porodu:

zadak
čeoni stav
uklopljena prezentacija
pupčanik ispred glave
zastoj sa dubokim poprečnim stavom
lični
perzistentna okcipitoposteriorna pozicija ('lice-na-simfizu')
prolabirane ručica
transverzni/kosi poloţaj
nestabilni poloţaj
 Okcipitalni stavovi poput okcipitoanteriornog (OA), okcipitolateralnog (OL), okcipitoposteriornog (OP), ili
occipitotransverznog (OT) su normalni i ne treba ih šifrirati osim ako se ne radi intervencija.

Uterini oţiljak
O34.2 Zbrinjavanje majke radi uterinog oţiljka od prethodne operacije treba pisati (bez obzira na to da li je
intervencija raĎena u toku ili prije poroda) u svim slučajevima kada:

• se pacijentica prima radi elektivnog carskog reza zbog prethodnog carskog reza,

• prije poroda carskim rezom prethodi probni porod (proba uterinog oţiljka od carskog reza ili neke druge
operacije na uterus), ili

• stari uterine oţiljak zahtjeva zbrinjavanje ali u toj epizodi zbrinjavanje ne doĎe do poroda, npr. antepartalno
zbrinjavanje uterinog bola zbog starog oţiljka.

O75.7 Vaginalni porod nakon prethodnog carskog reza treba pisati kada probni porod završi vaginalnim
porodom.

1508 PRODUŢENO DRUGO POROĐAJNO DOBA KOD NEUROAKSIJALNE BLOKADE

Neuroaksaijalna blokada moţe produţiti drugo poroĎajno doba, ali šifru O74.6 Ostale komplikacije spinalne i
epiduralne anestezije u toku trudova i poroda ne treba pisati samo na osnovu toga što je primijenjena
neuroaksijalna blokada. Da bi se pisala navedena šifra mora postojati klinička dokumentacija koja jasano ukazuje
na posljedičnost u odnosu drugog poroĎajnog doba i administriranja neuroaksijalne blokade.

Ne šifrirajte produţeno drugo poroĎajno doba ako nije jasno specificirano.

1509 PAD ESTRIOLA

Pad estriola ne treba šifrirati. Ako je, prema dokumentaciji, zastoj u rastu (IUGR-intrauterine growth retardation)
uzrokovan padom estriola, pisati šifru O36.5 Zbrinjavanje majke zbog slabog fetalnog rasta.

1513 INDUKCIJA
Razlozi za indukciju
Indukcija poroda se radi iz mnogo razloga (npr. pre-eklampsija, abnormalni antenatalni kardiotokografski zapis
(CTG), prethodno antepartalno krvarenje, dijabetes, intrauterini zastoj u rastu (IUGR)). Ako u dokumentaciji nije
naveden nijedan razlog, ili je kao razlog navedeno ‗socijalni‘ ili ‗elektivni‘ (nisu pisane druge šifre iz O00–O99),
a indukcija završi normalnim vaginalnim porodom, pisati O80 Spontani porod jednog djeteta kao glavnu
dijagnozu

(pogledati i ACS 1505 Spontani vaginalni porod jednog djeteta.)

Procedure za indukciju
U svrhu šifriranja procedura za indukciju primjenjuju se slijedeći standardi:

Ako se trudovi induciraju za dovršetak trudnoće medicinskim sredstvima, bez obzira na visinu trudnoće i bez
obzira na ishod, šifra procedure će biti:

90465-00 [1334] Medicinska indukcija poroda, oxytocin-om ili

90465-01 [1334] Medicinska indukcija poroda, prostaglandinom ili
90465-02 [1334] Druga medicinska indukcija poroda ili
90465-05 [1334] Medicinska i hirurška indukcija poroda
 (Pogledati niţe, Medicinska i hirurška indukcija)

Općenito, prekid trudnoće koji se dešava nakon 14 navršenih nedelja uključuje trudove, i stoga ga treba šifrirati
prema bloku [1334] Medicinska ili hirurška indukcija trudova. Prekid trudnoće prije navršenih 14 nedelja radi se
dilatacijom i kiretaţom, ili aspiracionom kiretaţom i ne uključuje trudove.

PRIMJER 1:
Pacijentica je primljena u 21. Nedelji trudnoće sa dijagnosticiranom intrauterinom fetalnom smrti (FDIU).
Trudnoća je prekinuta medicinskom i hirurškom indukcijom.
Šifra: 90465-05 [1334] Medicinska i hirurška indukcija
Šifra 90462-00 [1330] Insercija supozitorija prostaglandina za indukciju pobačaja u ovom slučaju se ne moţe
primijeniti pošto prekid trudnoće kod ove pacijentice uključuje trudove.

PRIMJER 2:
Pacijentica je primljena sa trudnoćom starom 12 nedelja i dijagnozom izloţenosti virusu rubeole. Trudnoća je
prekinuta aspiracionom kiretaţom.
Šifra: 35643-01 [1267] Aspiraciona kiretaţa nakon pobačaja ili za prekid trudnoće

Medicinska i hirurška indukcija

Iako se medicinska i hirurška indukcija često primjenjuju kod iste pacijentice, to rijetko bude istovremeno. U
nekim slučajevima, medicinska indukcija se daje neposredno nakon prokidanja plodnih ovoja (ARM). MeĎutim, u
nekim slučajevima se sačeka da proĎe vremenski period od nekih pola sata kako bi se vidjelo da li će doći do
spontane uspostave trudova. Neki akušeri nakon prokidanja vodenjaka čekaju i do četiri sata.

90465-05 [1334] Medicinska i hirurška indukcija trudova odnosi se na slučajeve kada je pacijentici prokinut
vedenjak i data medicinska indukcija, čak i ako je vremenski period izmeĎu prokidanja ovoja i medicinske
indukcije veći od četiri sata. Iako se medicinska indukcija moţe dati i nakon pojave kontrakcija to ne treba šifrirati
kao medicinsko pojačavanje.

Medicinska i hirurška stimulacija

90466-00 [1335] Medicinska stimulacija nakon nastanka trudova i 90466-01 [1335] Hirurška stimulacija trudova
pišu se samo u slučaju kada se pospješuju spontano nastali trudovi. Šifru 90466-02 [1335] Medicinska i hirurška
stimulacija trudova treba pisati kada se prokidanje vodenjaka (ARM) i medicinska stimulacija primjene
istovremeno ili nakon spontanog uspostavljanja trudova.

1515 ANTEPARTALNO STANJE SA PORODOM

Ako epizoda uključuje porod djeteta, ali je pacijentica hospitalizirana zbog antepartalnog stanja koje je zahtijevalo
tretman duţi od sedam dana prije poroda, postaviti antepartalno stanje kao glavnu dijagnozu.

1517 ISHOD PORODA

Za svaki porod u istoriju bolesti majke treba upisati odgovarajuću šifru iz Z37.- Ishod poroda. To ne smije biti
glavna dijagnoza.

1518 DUŢINA TRAJANJA TRUDNOĆE

Kategorija O09 Duţina trajanja trudnoće namijenjena je za šifriranje visine trudnoće u momentu prijema majke
zabiljeţenom u istoriji bolesti.
 O09.0 < 5 navršenih nedelja
O09.1 5–13 navršenih nedelja
O09.2 14–19 navršenih nedelja
O09.3 20–25 navršenih nedelja
O09.4 26–33 navršenih nedelja
O09.5 34–36 navršenih nedelja
O09.9 Nespecificirana visina trudnoće

Šifru iz O09 treba pisati kao dodatnu dijagnozu u svim slučajevima:

Pobačaja/abortusa (O00–O07 Trudnoća sa pobačajem)

Prijetećeg pobačaja (O20.0)
Prijevremenog prsnuća ovoja (O42) (prije navršenih 37 nedelja gestacije)
Prijeteći prijevremeni poroĎaj (O47.0 Laţni trudovi prije navršenih 37 nedelja gestacije)
Rani nastanak trudova (O60 Prijevremeni porođaj)

Visinu trajanje) trudnoće treba izvesti iz podataka o visini trudnoće zabiljeţenim u kliničkoj dokumentaciji.

O09.9 Nespecificirana visina trudnoće treba pisati samo onda kada slučaj ispunjava sve kriterije, a nije upisana
visina trudnoće.

Šifre za Trajanje trudnoće razradili su akušeri i ginekolozi CCCG-a s posebnom namjerom da se identificira
visina trudnoće za specifiĉne grupe visoko-rizičnih trudnoća (identificiranih gore) i samo se tim stanjima treba
pripisivati šifra O09.-.

1519 POROD PRIJE PRIJEMA U BONICU (EKSTRAHOSPITLANI POROD)

Ako je pacijentica rodila dijete prije prijema u bolnicu i ako pri prijemu nije provedena procedura vezana za porod,
te ako kod majke nema komplikacija u babinjama, pisati odgovarajuću šifru iz kategorije Z39.0- Postpartalna
njega i pregled neposredno nakon poroda. Ako prije prijema doĎe do komplikacije, tu komplikaciju treba šifrirati
kao glavnu dijagnozu, a ne prema kategoriji Z39.0-.

Ako se pacijentica nakon poroda upućuje u bolnicu kao pratnja bolesnog djeteta, a pruţi joj se rutinska
postpartalna njega, pisati odgovarajuću Z39.- šifru.

Ako se pacijentica premješta iz jedne u drugu bolnicu radi njege nakon carskog reza, bez prisustva stanja koje se
zadovoljava definiciju glavne ili dodatne dijagnoze, odgovarajuću Z39.- šifru treba pisati kao glavnu dijagnozu, a
Z48.8 Drugo specificirano hirurško praćenje i zbrinjavanje kao dodatnu dijagnozu.

(Vidi ACS 1548 Postpartalno stanje ili komplikacije.)

1520 VIŠEPLODNI PORODI

Kod višeplodnog poroda, ako su djeca poroĎena na različit način, treba šifrirati svaki od primijenjenih načina
poroda.

PRIMJER 1:
Prijevremeni porod dvojaka u 35.oj nedelji trudnoće, prvi dvojak poroĎen ekstrakcijom za zadak, a drugi dvojak,
u poprečnom poloţaju, zbog opstrukcije carskim rezom u donjem uterinom segmentu (LSCS).
Šifra: O64.8 Porođaj na koji utiče nepravilna pozicija i prezentacija
O32.5 Zbrinjavanje majke sa višestrukom trudnoćom i nepravilnom prezentacijom jednog
ili više fetusa
O30.0 Blizanačka trudnoća
O60.1 Prijevremeni trudovi sa prijevremenim porodom
 O09.5 Trajanje trudnoće 34-36 navršenih nedelja
Z37.2 Blizanci, oba ţivorođeni
16520-03 [1340] Hitni carski rez u donjem uterinom segmentu
90470-03 [1339] Ekstrakcija zatka

1521 STANJA KOJA KOMPLICIRAJU TRUDNOĆU

Poglavlje 15 Trudnoća, porod i babinje sadrţi dva bloka šifara za implikacije koje se odnose na trudnoću, O20–
O29 Drugi poremećaji kod majke predominantno vezani za trudnoću i O94–O99 Druga akušerska stanja, nije
klasificirano na drugom mjestu. Stanja za koja se zna da se često javljaju u trudnoći imaju posebne šifre u O20–
O29. Za šifriranje drugih stanja koja kompliciraju trudnoću (ili se pogoršavanju u trudnoći, ili predstavljaju glavni
razlog za akušersku njegu) pišu se šifre iz O98 Zarazne i parazitarne bolesti majke koje su klasificirane na
drugom mjestu ali kompliciraju trudnoću, porod i babinje ili O99 Druge bolesti majke koje su klasificirane na
drugom mjestu ali kompliciraju trudnoću, porod i babinje, zajedno sa dodatnom šifrom iz drugih poglavlja MKB-
10-AM za identifikaciju specifičnog stanja.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Egzacerbacija sindroma karpalnog tunela uzrokovana trudnoćom.
Šifra: O26.82 Sindrom karpalnog tunela u trudnoći
U ovom primjeru je sindrom karpalnog tunela u trudnoći indeksiran pod specifičnu šifru.

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Trudnoća komplicirana anemijom zbog nedostatka ţeljeza.
Šifra: O99.0 Anemija koja komplicira trudnoću, porod i babinje
D50.9 Anemija zbog nedostatka ţeljeza, nespecificirana
U ovom primjeru, anemija koja komplicira trudnoću je indeksirana kao O99.0. Za opis specifičnog tipa anemije
potrebna je dodatna šifra.

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Akušerska pacijentica primljena radi astme koja komplicira trudnoću.
Šifra: O99.5 Bolesti respiratornog sistema koje kompliciraju trudnoću, porod i babinje
J45.9 Astma, nespecificirana
U ovom primjeru astma koja komplicira trudnoću nije indeksirana specifično. Da bi se pronašla odgovarajuća
šifra iz O99, potrebno je locirati šifru za bolest ili stanje u drugim poglavljima MKB-10-AM (J45.9) i onda
provjeriti indeks pod 'Trudnoća – komplicirana sa – stanja u – J00 – J99' ili ' Trudnoća – komplicirana sa
– bolesti – respiratorni sistem (stanja u J00 – J99)'.

Trudnoća kao sluĉajan nalaz

Ako je trudnica primljena zbog stanja koje nije u vezi sa trudnoćom, koje niti komplicira trudnoću niti se
pogoršava uslijed trudnoće, te pacijentici nije potreban akušerski nadzor ili zbrinjavanje, tada se činjenica da je
pacijentica trudna klasificira kao 'slučajan nalaz'. U ovom slučaju šifra stanja treba biti navedena kao glavna
dijagnoza , a trudnoća kao Z33 Trudnoća, slučajan nalaz.

PRIMJER 4:
Trudnica primljena sa frakturom metakarpusa (šaka prignječenja vratima).
Glavna dijagnoza: S62.32 Fraktura metakarpalne kosti (kostiju)
Dodatne dijagnoze: W23.0 Zahvaćenost, gnječenje, stiskanje ili uklještenje u ili između vrata
Odgovarajuća šifra mjesta nezgode (Y92.-) i šifre aktivnosti (U50–U73)
Z33 Trudnoća, slučajan nalaz
1524 STARIJA DOB MAJKE
Z35.51 Nadzor primigravide starije ţivotne dobi (stare prvorotke) treba pisati ako je starosna dob prvorotke 35 ili
više godina.

Z35.52 Nadzor multigravide starije ţivotne dobi (stare višerotke) treba pisati ako je starosna dob višerotke 35 ili
više godina.

• Ova stanja treba šifrirati kada su dokumentovana od strane akušera/kliniĉara/babice.

• Ako je zadovoljen kriterij za specifiĉnu akušersku dijagnozu ali relevantna dijagnoza nije
dokumentovana, prije pisanja šifre konzultirati kliniĉara.

1525 VELIKI MULTIPARITET

Z35.4 Nadzor trudnoće sa velikim multiparitetom treba pisati kada je ţena rodila pet ili više viabilnih fetusa.

• Ovo stanje treba šifrirati kada su dokumentovana od strane akušera/kliniĉara/babice.

• Ako je zadovoljen kriterij za specifiĉnu akušersku dijagnozu ali relevantna dijagnoza nije
dokumentovana, prije pisanja šifre konzultirati kliniĉara.

1526 HIPERTENZIJA U TRUDNOĆI CMC

Šifre iz kategorija O10–O16 Edem, proteinurija i hipertenzivni poremećaj u trudnoći, porodu i babinjama ne bi
trebalo pisati samo na osnovu izmjerenih vrijednosti krvnog pritiska. U kliničkoj dokumentaciji moraju se
dokumentovati stanja kao što je 'hipertenzija inducirana trudnoćom', 'pre-eklampsija' ili 'pre-eklamptična
toksemija'.

• Ovo stanje treba šifrirati kada su dokumentovana od strane akušera/kliniĉara/babice.

• Ako je zadovoljen kriterij za specifiĉnu akušersku dijagnozu ali relevantna dijagnoza nije
dokumentovana, prije pisanja šifre konzultirati kliniĉara.

1527 POROD NAKON TERMINA

Porod se smatra 'post-terminskim' sa ili preko 42 nedelje gestacije. Pisati šifru O48 Prolongirana trudnoća.

• Ovo stanje treba šifrirati kada su dokumentovana od strane akušera/kliniĉara/babice.

• Ako je zadovoljen kriterij za specifiĉnu akušersku dijagnozu ali relevantna dijagnoza nije
dokumentovana, prije pisanja šifre konzultirati kliniĉara.

PRIMJER 1:
Pacijentica je porodila dijete sa 41 nedeljom gestacije. U kliničkoj dokumentaciji akušer je naveo prenenost.
Pisti šifru za prenešenu trudnoću – porod poslije termina.

1528 POSTPARTALNO KRVARENJE

Krvarenje od 500 ml ili više smatra se postpartalnom hemoragijom - krvarenjem (PPH).
Krvarenje nakon carskog reza u količini od 750 ml ili više takoĎer se smatra postpartalnim krvarenjem.

• Ovo stanje treba šifrirati kada su dokumentovana od strane akušera/kliniĉara/babice.

• Ako je zadovoljen kriterij za specifiĉnu akušersku dijagnozu ali relevantna dijagnoza nije
dokumentovana, prije pisanja šifre konzultirati kliniĉara.
 PRIMJER 1:
Pacijentica ima postpartalni gubitak od 400 ml. Kliničar je u istoriji upisao 'pospartalno krvarenje'. Pisati šifru za
PPH.

1529 NAGLI POROD

Nagli porod je teško definirati u smislu vremenskog trajanja jer, iako porod moţe djelovati kao izuzetno brz,
moguće je nisu uočeni rani znakovi trudova. Šifru za nagli porod treba pisati samo kada je kliničar uz porod
naglasio 'nagli'.

• Ovo stanje treba šifrirati kada su dokumentovana od strane akušera/kliniĉara/babice.

• Ako je zadovoljen kriterij za specifiĉnu akušersku dijagnozu ali relevantna dijagnoza nije
dokumentovana, prije pisanja šifre konzultirati kliniĉara.

1530 PRIJEVREMENI POROD

Kada se šifrira 'prijevremeni porod' ili porod (spontani, inducirani ili carskim rezom) koji nastane prije navršenih
37 nedelja gestacije, pisati šifru O60.1 Prijevremeni trudovi sa prijevremenim porodom.

Ako je razlog za rani porod naveden u kliničkoj dokumentaciji, to se piše kao glavna dijagnoza, a nakon toga
O60.1. Ako nije naveden nikakav razlog, kao glavnu dijagnozu pisati šifru O60.1. Upisati i šifru za dodatnu
dijagnozu O09 Trajanje trudnoće.

1531 PRIJEVREMENO PRSNUĆE OVOJA

Najčešći redoslijed zbivanja je da ovoji rupturiraju u toku poroĎaja (npr. Kada započnu kontrakcije i dilatacija
grlića). Kada do prsnuća ovoja doĎe prije početka trudova, stanje se naziva 'prijevremeno prsnuće ovoja'.

'Straţnja voda' je kolokvijalni termin za amnionsku tekućinu u uterusu iza prednjačeće česti fetusa. Za curenje
'straţnje vode' treba pisati šifru za prijevremeno prsnuće ovoja.

Kada se trudovi jave unutar 24 sata nakon prsnuća ovoja pisati šifru O42.0 Prijevremeno prsnuće ovoja, početak
trudova unutar 24 sata.

Kada se trudovi jave u toku perioda 1 – 7 dana nakon prsnuća ovoja pisati šifru O42.11 Prijevremeno prsnuće
ovoja, početak trudova nakon 1 – 7dana.

Kada se trudovi jave više od 7 dana nakon prsnuća ovoja pisati šifru O42.12 Prijevremeno prsnuće ovoja, početak
trudova nakon više od 7 dana.

Za kalkulaciju vremenskog perioda od prsnuća ovoja kod pacijentica koje su otpuštene/premještene nakon
prsnuća vodenjaka, a prije početka poroĎaja, potrebno je koristiti i vrijeme otpusta/premještaja.

Napomena: Šifru O09.- Trajanje trudnoće treba koristiti kao dodatnu dijagnozu uz šifre O42.0 i O42.1- u
slučajevima kada je trajanje trudnoće kraće od 37 nedelja.

Laţno prsnuće ovoje treba šifrirati sa O47.- Laţni porođaj.

• Ovo stanje treba šifrirati kada su dokumentovana od strane akušera/kliniĉara/babice.

• Ako je zadovoljen kriterij za specifiĉnu akušersku dijagnozu ali relevantna dijagnoza nije
dokumentovana, prije pisanja šifre konzultirati kliniĉara.
1532 PRODUŢENI POROĐAJ
Kada se poroĎaj vodi aktivno, kao što se to radi u bolnici, poroĎaj se naziva produţenim ako porod ne nastupi 18
sati nakon početka trudova.

• Ovo stanje treba šifrirati kada su dokumentovana od strane akušera/kliniĉara/babice.

• Ako je zadovoljen kriterij za specifiĉnu akušersku dijagnozu ali relevantna dijagnoza nije
dokumentovana, prije pisanja šifre konzultirati kliniĉara.

1534 POROD FORCEPSOM

MKB-10-AM ne uključuje eponime za forceps mada je to često način na koji se takvi porodi dokumentuju u
medicinskoj dokumentaciji. Slijedeća lista sluţi kao pomagalo za dopisivanje odgovarajuće šifre. MeĎutim, pošto
se neki eponimi koriste za različite tehnike, klinički šifrant se mora voditi pozicijom na kojoj je forceps apliciran,
kad je takva informacija dostupna.

Izlazni (niski) forceps – Simpsonovs, Wrigleyov, Lauffov

Forceps se stavlja kada je glava bebice na meĎici (na izlazu).

Srednji forceps – Neville-Barnes, Haig-Ferguson, Simpsonov

Forceps se postavlja kada je glavica bebe na visini spina (ischiadica).

Ekstrakcija zatka sa forcepsom na glavicu koja slijedi (vidi ACS 1542 Porođaj i ekstrakcija zatka).

Rotirajući forceps – Keillandov

Metod rotiranje bebe u uterusu kako bi se korigovala (ili poboljšala) prezentacija za porod.

Visoki forceps – moguće Keillandov

Ovaj forceps se koristi kada glavica nije angaţovana ili je iznad ruba ulaza u zdjelicu; rijetko se koristi.

Forceps u toku carskog reza ne treba šifrirati.

1537 SLABIJI FETALNI POKRETI

Z36.8 Ostali oblici antenatalnog skrininga traba pisati kod prijema sa dijagnozom slabijih pokreta fetusa, kada
nije dokumentovan razlog, a pacijentica je otpuštena neporoĎena. O36.8 Zbrinjavanje majke zbog drugih
specificiranih fetalnih problema se koristi kod pacijentica koje su primljene sa dijagnozom slabijih fetalnih
pokreta, nema dokumentovanog razloga za stanje, a poroĎene su u toku epizode zbrinjavanja. Ako je
dokumentovan razlog za slabije fetalne pokrete, treba ga šifrirati, a ne pisati O36.8 ili Z36.8, bez obzira na to je li
pacijentica poroĎena ili ne u toku epizode zbrinjavanja.

1541 ELEKTIVNI I HITNI CARSKI REZ CMC

Elektivni carski rez se definira kao carski rez uraĎen planski, prije ili nakon javljanja trudova, a kada je odluka za
proceduru donesena prije nastanka trudova. Ne uključuje carski rez nakon probnog poroda kod uterinog oţiljka.
(vidi ACS 1506 Nepravilna prezentacija, disproporcija i abnormanost zdjeličnih organa majke).

Hitni carski rez se definira kao carski rez zbog hitne situacije (npr. Zastoj u porodu, fetalni distres). Najbolje ga
opisuje fraza 'kada se carski rez radi a da se prethodno nije smatralo da će biti neophodan'. Carski rez nakon
neuspjelog probnog poroda smatra se hitnim carskim rezom.

1542 POROD ZATKOM I EKSTRAKCIJA

 Porod zatkom uz ruĉnu pomoć se definira kao spontan porod u svim slučajevima kada se nakon poroda pupka
dijete razvije uz jednostavnu pomoć. Za oslobaĎanje ruku i ramena djeteta moţe se primijeniti ručna pomoć po
Løvsetu ili neki drugi oblik ručne pomoći. Glavica djeteta moţe se poroditi manevrom prema Mauriceau-Smellie-
Veitu ili forcepsom. Ako se koristi forceps, treba pisati 90470-02 [1339] Asistirani porod zatkom sa forcepsom
na glavicu koja slijedi.

Ekstrakcija zatka se definira kao ekstenzivna manuelna akcija kako bi se pomoglo pri porodu djeteta. Nadole se
povlače noţice djeteta, uradi se ekstrakcija ručica i potom se porodi glavica nekim od manevara kao što je
Mauriceau-Smellie-Veit manoeuvre ili pomoću forcepsa. Ako se koristi forceps, pisati 90470-04 [1339]
Ekstrakcija zatka sa forcepsom na glavicu koja slijedi.

1543 MANUELNO ODSTRANJIVANJE (RUĈNO LJUŠTENJE) POSTELJICE

Manuelno odstranjivanje posteljice moţe se raditi i iz drugih razloga osim retencije posteljice. Stoga, nije tačno
pretpostaviti da se, ako je uraĎeno ručno ljuštenje, radilo o retenciji posteljice. Retenciju posteljice treba šifrirati
samo onda kada je dokumentovana od strane kliničara.

Ručno ljuštenje posteljice je rutinska procedura kod carskog reza i ne treba je posebno šifrirati.

1546 DECELERACIJE FREKVENCE FETALNOG SRCA

Dokumentirane 'rane', kasne' ili varijabilne' deceleracije šifriraju se samo ako je dokumentiran i 'fetalni distres' ili
je uraĎena instrumentalna ili hirurška intervencija.

1547 MEKONIJUM U PLODNOJ VODI

Samo prisustvo mekonijuma u plodnoj vodi nije uvijek indikator fetalnog distresa i , stoga, treba ga šifrirati samo
kada je dokumentovan 'fetalni distres' ili uraĎena instrumentalna ili hirurška intervencija.

1549 INFEKCIJA/KLICONOŠA STREPTOKOKA GRUPE B U TRUDNOĆI

Infekcije uzrokovane Streptokokom grupe B (GBS) kod trudnica su veoma rijetke. Često se vaginalnim brisom
moţe identificirani GBS, meĎutim, ţena nema simpotoma i jednostavno je samo kliconoša. U Australiji se
prevalenca vaginalnog kliconoštva GBS procjenjuje na 12%-15%. Kod pribliţno 1%-2% djece roĎene od strane
majke kliconoše, doći će do rane pojave bolesti izazvane streptokokom grupe B (EOGBSD), od čega nekih 6%
ima fatalan ishod. Rizik za nastanak EOGBSD i smrt posebno je visok kod preterminske novoroĎenčadi.1 Moţe se
dati profilaktička terapija kako bi se osiguralo da se mikroorganizam ne prenese na bebu u toku poroda.

Klasifikacija
Za akušerske pacijentice sa Streprokokom grupe B primjenjuju se slijedeća pravila u šifriranju:

Ako nije data profilaktiĉka terapija, pisati:

Z22.3 Kliconoša druge specificirane bakterijske bolesti

Ako je data profilaktiĉka terapija (npr. pencillin), pisati:

Z22.3 Kliconoša druge specificirane bakterijske bolesti
i
Z29.2 Druga profilaktička farmakoterapija

Ako postoji dokumentovana infekcija urogenitalnog trakta uzrokovana Streptokokom grupe B, pisati:
 O23.9 Druge i nespecificirane infekcije urogenitalnog trakta u trudnoći
i
B95.1 Streptokok, grupa B,kao uzročnik bolesti klasificiranih u drugim poglavljima
1
Connellan, M i Wallace, EM, (2000), Prevencija perinatalne bolesti uzrokovane Streptokokom grupe B: praksa skriniga u drţavnim
bolnicama u Viktoriji, Medical Journal of Australia, Vol172, No7: 317–320.

1550 OTPUST/PREMJEŠTAJ U TOKU POROĐAJA

Definicija
Laţni trudovi, poznati i kao Braxton Hicks-ove kontrakcije, su nepravilna stezanja gravidnog uterusa koja se
počinju javljati u prvom trimestru, a kako trudnoća napreduje povećava se njihova učestalost, trajanje i intenzitet.
Ključna razlika izmeĎu laţnih i pravih trudova je u tome da se grlić u toku laţnih trudova ne mijenja, dok se u
toku pravih trudova razmekšava i dilatira.

Ţena moţe započeti sa porodom u jednoj bolnici, a potom biti prebačena u dugu bolnicu radi dovršetka poroda.
Razlozi za premještaj mogu biti:

Klinički/medicinski – medicinsko stanje majke ili djeteta, odnosno i majke i djeteta

Administrativni – nepostojanje akušerske sluţbe, nedostatak akušerskih kreveta, nedostatak neonatološke sluţbe,
izbor pacijentice

Ţena moţe biti sa trudovima a otpuštena kući kako bi sačekala uspostavljanje kvalitetnijih trudova prije ponovnog
prijema u bolnicu za porod.

Klasifikacija
Kod šifriranja prijema koji završio porodom pisti slijedeće šifre:

 liničko – medicinsko (akušersko) stanje zbog kojeg je potreban premještaj pacijentice.

 Administrativne/Otpust kući:
- kod  37 navršenih nedelja gestacije pisati odgovarajuću šifru iz kategorije Z34 Nadzor normalne
trudnoće kao glavnu dijagnozu
- kod < 37 navršenih nedelja gestacije pisati O60.0 Prijevremeni trudovi bez poroda kao glavnu
dijagnozu

1551 AKUŠERSKE LACERACIJE/POVRŠINSKE OZLJEDE MEĐICE (PERINEUM)

Definicija
Akušerske laceracije/površinske ozljede meĊice
Akušerske površne ozljede (uključuju račvu, usne, koţu, vaginu i vulvu) su površinske rane koje malo ili nikako
ne krvare i koje nije potrebno suturirati.

Akušerske laceracije (rascjepi) su veće i dijele se na četiri kategorije – prvu, drugu, treću i četvrtu. Sve četiri
obično zahtijevaju šivanje. Laceracije trećeg i četvrtog stepena zahtijevaju dodatnu brigu jer zahvatanje analnog
sfinktera moţe dovesti do fekalne inkontinencije.

Epiziotomija proširena laceracijom

Urezana epiziotomija se u toku poroda djeteta proširi. Širenje rezultira spontanom perinealnom traumom, a moţe
zahvatiti okolne strukture, poput analnog sfinktera i mukoze.
 Laceracija koja se proširi epiziotomijom
Moţe se pojaviti mala laceracija meĎice koja zahtjeva proširivanje epiziotomijom kako bi se omogućio porod
djeteta.

Klasifikacija
Laceracije/površinske ozljede
Površinske ozljede i laceracije meĎice koje nisu suturirane se ne šifriraju.

Ako je dokumentovana 'površinska ozljeda labija' koja je i suturirana, pisati O70.0 Laceracija međice prvog
stepena u toku poroda.

Epiziotomija proširena laceracijom

U ovom scenariju za reparaciju laceracije potrebna je dodatna šifra jer je obično teţa i moţe uključivati i sfinkter
(rascjep trećeg i četvrtog stepena).

Potrebne su dvije šifre za proceduru: 90472-00 [1343] Epiziotomija, zajedno sa odgovarajućom šifrom iz bloka
[1344] Postpartalno šivanje za reparaciju laceracije.

Laceracija proširena epiziotomijom

Potrebna je samo jedna šifra, 90472-00 [1343] Epiziotomija, pošto je reparacija početne laceracije sadrţana u šifri
za epiziotomiju.

C. POREMEĆAJI/PROCEDURE VEZANI ZA BABINJE

1501 DEFINICIJA BABINJA
Puerperijum (babinje) je period od 42 dana nakon poroda. Prijem zbog problema vezanih za laktaciju nakon 42
dana treba šifrirati kao puerperalni. Stanja vezana za laktaciju koja se jave dvanaest mjeseci nakon poroda treba
šifrirati kao stanje izvan Poglavlja 15 Trudnoća porod i babinje. Na primjer, mastitis kod dojilje koji se pojavi 18
mjeseci nakon poroda treba šifrirati kao N61 Upalni poremećaji dojke.

1538 POSTNATALNE POTEŠKOĆE U DOJENJU ZBOG NEPRIHVATANJA

Poteškoća u prihvatanju je stanje kada beba ne prihvata dojku majke kako bi se omogućilo efikasno dojenje. Za
šifre O91 Infekcije dojke vezane za porod i O92 Ostali poremećaji dojke i laktacije vezani za porod dodana je
podjela po petom karakteru kako bi se ukazalo na poremećaje dojke sa i bez poteškoća u prihvatanju.

Poteškoće u prihvatanju mogu biti udruţene sa:

Stanje Pridruţeni pojmovi MKB-10-AM šifra

Uvučene bradavice
Ispucale bradavice
Ostali poremećaji dojke
Uvučena bradavica (e) O92.01 Uvučena bradavica vezano za
Inverzija porod, sa spominjanjem poteškoća u
prihvatu dojke
Fisure O92.11 Ispucala bradavica vezano za
porod, sa spominjanjem poteškoća u
prihvatu dojke
Blistered O92.21 Drugi i nespecificirani
Bruised poremećaji dojke vezani za porod, sa
Grazes spominjanjem poteškoća u prihvatu dojke
 Inficirane bradavice
Apscesi
Prethodna operacija dojke
O91.01 Infekcija bradavice vezana za
porod, sa spominjanjem poteškoća u
prihvatu dojke
Apsces dojke O91.11 Apsces dojke vezan za porod, sa
Purulentni mastitis spominjanjem poteškoća u prihvatu dojke
Subareolarni apsces
Implantat dojke O92.21 Drugi i nespecificirani
Redukcija dojke poremećaji dojke vezani za porod, sa
Transpozicija bradavice spominjanjem poteškoća u prihvatu dojke

Hipogalaktija Kašnjenje u nadolaţenju mlijeka O92.41 Hipogalaktija, sas pominjanjem

Insuficijentna produkcija mlijeka poteškoća u prihvatu dojke
Galaktoreja Prevelika produkcija mlijeka O92.61 Galaktoreja, sa spominjanjem
poteškoća u prihvatu dojke

Drugi razlozi za poteškoće u prihvatanju dojke pri dojenju mogu uključivati kulturne običaje, etnička pitanja,
nedavni carski rez ili neonatalne probleme (koji su pobrojani niţe). U tim slučajevima pisati Z39.1 Njega i
pregled dojilje.

Neonatalni problemi koji uzrokuju probleme u prihvatanju dojke:

• Više djece
• Odbijanje majke da doji dijete zbog problema poput novoroĎenačke ţutice, poremećaja zbog konzumiranja
toksičnih supstanci (droge, alkohol..), efekti terapeutičkih lijekova ili analgetika
• UroĎene malformacije poput visokog nepca ili zečje usne
• Hromozomske abnormalnosti kao što je Trisomija 21
• Prijevremeno roĎeno dijete takoĎer moţe biti razlog za teškoće u prihvatanju zbog brzog zamaranja i potrebe
za komplementima/suplementima istisnutom majčinom mlijeku

Na istoriji novoroĎenčeta upisati odgovarajuću šifru za specifični neonatalni poremećaj dokumentovan kao razlog
za poteškoće u prihvatanju, nakon čega pisati šifru P92.- Problemi sa hranjenjem novorođenčeta.

1539 SUPRIMIRANA LAKTACIJA

Fiziološka supresija laktacije (neuspjela laktacija) koja nastaje prije uspostave laktacije treba se obiljeţiti šifrom
O92.3- Agalaktija.

O92.5- Suprimirana laktacija treba pisati kod terapeutičke supresije laktacije prije ili nakon uspostave laktacije.
To se radi kod pacijentica sa stanjima poput epilepsije, manične depresije ili kada je trenutna medikamentozna
terapija kontraindicirana u dojenju.

Napomena: Elektivno suprimiranje (npr. majka ne ţeli da doji) se ne treba šifrirati.

1548 POSTPARTALNO STANJE ILI KOMPLIKACIJA

U slučajevima kada postpartalno stanje ili komplikacija, koji se mogu klasificirati prema akušerskom poglavlju,
budu razlogom pruţanja zdravstvene usluge, a pacijentica se porodila prije prijema ( npr. u bolnici ili kod kuće),
šifra iz Z39.0- Postpartalno zbrinjavanje i pregled neposredno nakon poroda mora se pisati kao dodatna
dijagnoza. U takvim slučajevima se Z39.0- nikada ne smije pisati kao glavna dijagnoza (vidi ACS 1519 Porod
prije prijema, vezano za Z39.0- kao glavne dijagnoze).

PRIMJER 1:
 Pacijentica je primljena sa puerperalnom plućnom embolijom nakon što je poroĎena u drugoj bolnici prije sedam
dana.

Glavna dijagnoza: O88.2 Akušerska tromboembolija

Dodatna dijagnoza: Z39.01 Postpartalno zbrinjavanje nakon poroda u bolnici

Ako je pacijentica tretirana zbog postpartalnog stanja u toku epizode zbrinjavanja tokom koje je došlo do poroda,
ne treba pisati šifru Z39.0.

PRIMJER 2:
Spontani porod zatkom sa jednim ţivoroĎenim djetetom i plućnom embolijom nakon porodaeous breech
delivery with a single liveborn infant with a pulmonary embolism post delivery.

Glavna dijagnoza: O32.1 Zbrinjavanje majke zbog prezentacije zatkom

Dodatne dijagnoze: O88.2 Akušerska trombooembolija
Z37.0 Porod jednog ţivog djeteta

U slučajevima kada je pacijentica tretirana zbog puerperalnog stanja ili komplikacije, a rodila je u toku
prethodne epizode zbrinjavanja, šifra Z39.0- Postpartalnao zbrinjavanje i pregled neposredno nakon poroda
mora se pisati kao dodatna dijagnoza.18

18
Izdvojeno iz NCCH eBook, Jul 2006, Trudnoća, porod i babinje.
16 ODREĐENA STANJA NASTALA U PERINATALNOM
PERIODU

1605 DEFINICIJA STANJA KOJA SU NASTALA U PERINATALNOM PERIODU CMC

Obratite paţnju na uputu koja se nalazi na početku Poglavlja 16 Određena stanja koja su nastala u perinatalnom
periodu Tabularne liste MKB-10-AM, koja kaţe da poglavlje uključuje stanja koja su potiču iz perinatalnog
perioda, mada do smrti ili bolesti dolazi kasnije.

Perinatalni period se u Australiji definira kao:

“Period koji započinje sa navršenih 20 nedelja gestacije (140 dana), a završava sa 28 navršenih dana nakon
poroda.”
(Nacionalni komitet za podatke u zdravstvu (2003), Rječnik pojmova iz zdravstvenih podataka , Verzija 12,
AIHW).

Većina stanja koja su nastala u perinatalnom period nestaju nakon kratkog vremena. Neka, meĎutim, perzistiraju
tokom ţivota i treba ih klasificirati prema šiframa iz ovog poglavlja, bez obzira na starosnu dob pacijenta.

PRIMJER 1:
‗Clear cell‘ adenokarcinom vagine zbog intrauterinog izlaganja DES-u (dietilstilboestrol). Pacijentica sada ima
25 godina.
Šifre: C52 Maligna neoplazma vagine
(M8310/3) ‗Clear cell’ adenokarcinom NS
P04.1 Fetusi novorođenče na koje su djelovali drugi lijekovi kod majke
Y42.5 Drugi estrogeni i progestageni koji uzrokuju neţeljene efekte u terapeutičkoj upotrebi
Odgovarajuća šifra mjesta na kojem se javlja (Y92.-).

Bitno je zapaziti i da neka stanja koja se mogu pojaviti u perinatalnom period, kao što je bronhiolitis, nisu
kategorizirana u Poglavlju 16. Kada se takvo stanje pojavi prilikom epizode poroda, prihvatljivo je pisati šifru iz
drugih poglavlja MKB-10-AM, bez šifre iz Poglavlja 16.

PRIMJER 2:
J21.9 Akutni bronhiolitis, nespecificiran
Z38.0 Jedno dijete, rođeno u bolnici

1602 NEONATALNE KOMPLIKACIJE ZBOG DIJABETESA MAJKE

NovoroĎenče dijabetične majke ponekad preţivljava prolazni pad nivoa glukoze u krvi, koji se obično pripisuje
stanju majke. Ova dijagnoza, šifra P70.1 Sindrom djeteta dijabetične majke ili P70.0 Sindrom djeteta majke sa
gestacionim dijabetesom, trebalo bi da ima potvrdu u laboratorijskim nalazima te razjašnjena od strane kliničara
(vidi I ACS 0401 Dijabetes melitus poremećaj regulacije glukoze).

1607 NOVOROĐENĈE/NEONATUS
Neonatus je ţivoroĎeno dijete mlaĎe od 28 dana.

Neonatalni period se u Australiji definira kao:

―…tačno četiri nedelje ili 28 navršenih dana, počevši od dana poroda (dan 0) i istekom po završetku dana 27. Na
primjer, beba rođena 1. Oktobra ostaje neonatus do navršenih četiri nedelje 28. Oktobra I 29. Oktobra prestaje
biti neonates.”
 (Nacionalni komitet za podatke u zdravstvu (2003), Rječnik pojmova iz zdravstvenih podataka, Verzija 12,
AIHW).

Napomena: Zbog razlika u drţavnim politikama vezano za novoroĎenčad, klinički šifranti se za uputstva
moraju obratiti drţavnim organima za zdravstvo. MeĎutim, ako se novoroĎenačke epizode šifriraju u vašoj
zemlji/oblasti, trebalo bi primjenjivati slijedeća bitna pravila:

1. Šifra iz kategorije Z38 Ţivorođena djeca prema mjestu rađanja trebalo bi da stoji kao glavna dijagnoza kada
je novoroĎenče dobro (uključujući bebe kod kojih je uraĎena cirkumcizija). Ova kategorija uključuje bebe
roĎene:

• u bolnici
• van bolnice I primljene odmah nakon roĎenja.

PRIMJER 1:
NovoroĎenče, roĎeno kod kuće, nema morbiditeta, vaginalni porod.

Šifra: Z38.1 Jedno dijete, rođeno van bolnice

2. Svako morbidno stanje koje je nastalo u toku epizode poroda treba staviti prije Z38.- Ţivorođena djeca prema
mjestu poroda.

PRIMJER 2:
NovoroĎenče, roĎeno u bolnici, sa hipoglikemijom, vaginalni porod.
Šifre: P70.4 Druga neonatalne hipoglikemija
Z38.0 Jedno dijete rođeno u bolnici

3. Z38 šifre se ne mogu koristiti kada je liječenje provedeno u toku drugog ili naknadnih prijema.

PRIMJER 3:
Muško novoroĎenče, premješteno iz bolnice A nakon elektivnog carskog reza u bolnicu B, Dan 2, sa
respiratornim distresom sindromom i pneumnotoraksom.
Šifre za bolnicu A: P22.0 Respiratorni distres sindrom novorođenčeta
P25.1 Pneumotoraks nastao u perinatalnom periodu
Z38.0 Jedno dijete, rođeno u bolnici
Šifre za bolnicu B: P22.0 Respiratorni distres sindrom novorođenčeta
P25.1 Pneumotoraks nastao u perinatalnom periodu

PRIMJER 4:
NovoroĎenče, ponovi prijem sa 7 dana starosti, zbog cirkumcizije.
Šifre: Z41.2 Rutinska i ritualna cirkumcizija
30653-00 [1196] Cirkumcizija muška

1608 USVAJANJE
Zdravo novoroĎenče u status ‗čeka na usvojenje‘ treba šifrirati sa Z02.8 Drugi pregledi u administrativne svrhe.

1609 NOVOROĐENĈAD IZLOŢENA ŠTETNOM DJELOVANJU UZROKA OD STRANE

MAJKE I POROĐAJNE TRAUME CMC
 Šifre u kategorijama P00–P04 Fetus i novorođenče na koje su djelovali faktori od strane majke i komplikacije
trudnoće i poroda treba koristiti samo da bi se ukazalo na to da je novoroĎenče bilo izloţeno štetnom utjecaju
stanja majke.

Da bi se mogla pisati jedna od ovih šifara, u istoriji mora postojati dokumentacija o problemu kod novoroĎenčeta
(efekt), kao i napomena da je problem uzrokovan jednim od stanja majke ili komplikacijom trudnoće ili poroĎaja.
Stoga uvijek moraju postojati dvije šifre: jedna za problem i jedna za uzrok. Uvijek treba prvo pisati šifru za
problem, a nakon nje šifru za uzrok. Dakle, šifra iz P00-P04 nikada ne moţe biti glavna dijagnoza novoroĎenčeta.

Šifre iz P10–P15 Porođajna trauma ukazuju da je u toku poroda postojala odreĎena trauma, te da zbog toga
vjerovatno treba dopisati i šifru iz kategorije P03 Fetus i novorođenče izloţeni štetnom djelovanju komplikacija
porođaja. MeĎutim, da bi se mogla pisati šifra iz P03.- , prethodno mora biti dokumentovan uzrok i efekt.

Ako majka ima stanje ili komplikaciju poroda koja ne uzrokuje neţeljene efekte na djetetu:

• na kartonu djeteta ne pisati šifru iz P00–P04;

• ako je stanje majke uzrokovalo potrebu za pruţanjem više zdravstvenih usluga novoroĎenčetu nego što je to
obično, primjereno je pisati šifru Z76.2 Zdravstveni nadzor i njega drugog zdravog dojenčeta i djeteta (na
primjer,u slučaju posmatranja nakon carskog reza) ili Z03.7- Opservacija i evaluacija novorođenčeta zbog
sumnje na stanje koje nije nađeno.

Ne postoje ograničenja za upotrebu šifara iz P00—P04. Na primjer, pacijentici staroj 25 godina , sa 'clear cell'
adenokarcinomom vagine zbog intrauterine ekspozicije djelovanju DESa (dietilstilboestrol) pisaće se šifra za
karcinom i nakon nje šifra P04.1 Fetus i novorođenče izloţeni štetnom djelovanju drugih lijekova koje uzima
majka (vidi i ACS 1605 Definicija stanja koja su nastala u perinatalnom periodu).

PRIMJER 1:
Jedno novoroĎenče sa povredom od skalpela (potrebno šivanje) kao rezultat carskog reza.
Šifre: P15.8 Druga specificirana porođajna trauma
P03.4 Fetus i novorođenče sa štetetnim djelovanjem carskog reza
Z38.0 Jedno dijete, rođeno u bolnici

PRIMJER 2:
Jedno novoroĎenče navedeno kao 'maleno za dob'. Za majku je navedeno da je hipertenzivna [U dokumentaciji
nije navedena povezanost izmeĎu SFD i hipertenzije.]
Šifre: P05.1 Maleno za gestacijsku dob
Z38.0 Jedno dijete, rođeno u bolnici

PRIMJER 3:
Jedno novoroĎenče poroĎeno carskim rezom, primljeno na odjel Posebne njege zbog opservacije nakon carskog
reza. [Nema dokumentovanih problema.]
Šifre: Z76.2 Nadzor zdravlja i briga o zdravom dojenčetu i djetetu
Z38.0 Jendo dijete, rođeno u bolnici

1610 SINDROM IZNENADNE SMRTI DJETETA/AKUTN I DOGAĐAJ KOJI UGROŢAVA

ŢIVOT
Definicija
Sindrom iznenadne dojenačke smrti ('Sudden Infant Death Syndrome' -SIDS) odnosi se na sindrom iznenadne i
neobjašnjene smrti dojenčeta ili malog djeteta. Općenito se smatra patološkom dijagnozom (detaljnim
obdukcionim pregledom su isključeni drugi razlozi).
 Akutni dogaĎaj koji ugroţava ţivot ('Acute Life Threatening Event -ALTE) se odnosi na sindrom akutne
kardiorespiratorne ugroţenosti koji obično zahtijeva reanimaciju, a čiji uzrok nije razjašnjen. ALTE je termin koji
se radije koristi nego 'umalo izbjegnuti SIDS'. Nije jasna veza izmeĎu SIDSa i ALTEe.

Klasifikacija
1. Većina slučajeva SIDSa javlja se kao smrt koja je nastupila prije dolaska u bolnicu i stoga obično ne
zahtijevaju šifriranje radi prijema.

2. Ponekad je započeta reanimacija djeteta ali dijete umire. Ako nalaz obdukcije potvrdi SIDS, piše se R95
Sindrom iznenadne smrti djeteta.

3. Rijetko, SIDS moţe komplikovati prijem zbog drugih razloga. Ako nalaz obdukcije potvrdi SIDS, piše se R95
Sindrom iznenadne smrti djeteta.

4. U slučajevima očigledne ALTE kada se naknadnim ispitivanjima utvrdi osnovni uzrok (uključujući različite
neurološke, gastrointestinalne i respiratorne poremećaje), treba šifrirati samo osnovni uzrok.

5. U slučajevima očigledne ALTE kada se naknadnim ispitivanjima ne utvrdi osnovni uzrok, pisati R95 Sindrom
iznenadne smrti djeteta.

1611 OPSERVACIJA I EVALUACIJA NOVOROĐENĈETA I DOJENĈETA ZBOG

SUMNJE NA STANJE KOJE SE NE NAĐE
Šifre iz Z03.7- Opservacija i evaluacija novorođenčeta i dojenčeta zbog sumnje na stanje koje se ne nađe pišu se
na kartonu djeteta u ograničenim situacijama, kod, inače, zdravog djeteta za koje se sumnja da ima rizik za
abnormalno stanje, ali se nakon opservacije i ispitivanja utvrdi da ne postoji potreba za daljnjim liječenjem ili
medicinskom njegom (Vidi i ACS 1617 Neonatalna sepsa/rizik za sepsu.)

Šifra iz Z03.7 se koristi kao glavna dijagnoza, osim ako glavna dijagnoza ne treba biti iz kategorije Z38
Ţivorođena djeca prema mmjestu rođenja, u kojem slučaju je Z03.7- samo dodatna dijagnoza.

1613 MASIVNI ASPIRACIONI SINDROM

Definicija
Masivni aspiracioni sindrom se javlja kada dijete udahne dok je još u uterusu ili poroĎajnom kanalu (prenešenost
moţe igrati vaţnu ulogu) aspirirajući plodnu vodu, vaginalne ili orofaringealne tečnosti, od kojih svaka moţe
sadrţavati mekonijum. Moţe se javiti dispnea, tahipnea, pištanje i/ili apnea. Kod blaţih oblika, dispnea se javlja
ubrzo nakon poroda i traje 2-3 dana. Kod teţih slučajeva, dijete je veoma loše i zahtijeva intenzivnu njegu, a
stanje moţe imati fatalan ishod.

Terapija uključuje aspiriranje tragova mekonijuma iz usta i nazofarinksa čim se porodi glava, a potom i iz farinksa
i traheje pod vizuelnom kontrolom pomoću laringoskopa. Ako je potrebno, vrši se intubacija i ponovna aspiracija,
te se pruţa ventilacijska podrška i opšta intenzivna njega. Često je potreban ovlaţeni kisik i profilaktička
antibiotska terapija. Komplikacije uključuju pneumotoraks i potrebu za asistiranom ventilacijom sa pozitivnim
pritiskom.

Klasifikacija
Kategorija P24 Neonatalni aspiracioni sindromi trebala bi se koristiti samo u slučajevima 'masivnog aspiracionog
sindroma' (P24.9 Neonatalni aspiracioni sindrom, nespecificiran), 'sindroma aspiracije mekonijuma' (P24.0
Neonatalna aspiracija mekonijuma), itd. i slučajevima sa značajnom respiratornom bolesti koja je indicirana
potrebom za dodatnim kisikom tokom perioda od najmanje 24 sata.
 Za stanja kao što je 'sindrom aspiracije mekonijuma' ili ' masivni aspiracioni sindrom' kod kojih je potreba za
kisikom kraća od 24 sata, pisati šifru P22.1 Tranzitorna tahipnea novorođenčeta.

TRANSITORNA (PROLAZNA)TAHIPNEA NOVOROĐENĈETA/PRIVREMENA TAHIPNEA

NOVOROĐENĈETA (TTN)
Definicija
TTN je dobro poznat sindrom novoroĎenčeta sa nastankom u prvim minutama poslije poroda pa do nekoliko sati.
Karakteriziran je tahipneom, uz manje ili nikakve poteškoće u disanju. Često je prisutna hipoksemija, a odgovor
na dodatni kisik je obično dobar. Iako se obično povuče nakon 24 sata, moţe perzistirati i do nekoliko dana. Ne bi
trebalo biti znakova sepse ili srčanih smetnji. Rentgenogram pluća pokazuje povećano prisustvo tečnosti u
šupljinama i intersticiju pluća. TTN je benigno stanje bez dugoročnih sekvela.

Problem se javlja kada je u tečnosti prisutan mekonij, jer je tada prihvatljiva i alternativna dijagnoza aspiracionog
sindroma (P24.- Neonatalni aspiracioni sindromi – koristiti ranije navedene kriterije za korištenje šifre P24.-).
Ako ovisnost o kisiku prestane unutar 24 sata i bebe ide u krevetić, tada više vrijedi dijagnoza TTN (P22.1
Prolazna tahipnea novorođenčeta) .

Klasifikacija
Šifra P22.1 Prolazna tahipnea novorođenčeta trebala bi se pisati kod onih beba kod kojih je dijagnoza opisana
kao:

• prolazna tahipnea [novoroĎenčeta] (bez obzira na duţinu trajanja oksigenoterapije) ili

• sindrom apsiracije mekonijuma, ili } kada je terapija dodatnim kisikom
• masivni aspiracioni sindrom } potrebna manje od 24 sata

Ako se stanje opisuje kao 'sindrom aspiracije mekonijuma' ili ' masivni aspiracioni sindrom', a terapija kisikom je
potreban duţe od 24 sata, pogledati uputstva za 'masivni aspiracioni sindrom'.

1614 RESPIRATORNI DISTRES SINDROM/BOLEST HIJALINIH

MEMBRANA/NEDOSTATAK SURFANKTANTA
Definicija
Respiratorni distres sindrom ili bolest hijalnih membrana ima isto značenje kao i nedostatak surfanktanta i treba se
postaviti kao dijagnoza ako je kod dijagnosticiran:
• respiratorni distres do četvrtog sata ţivota, i
• postoje radiološki znakovi difuznog retikulo-granularnog izgleda poput zdrobljenog stakla u oba plućna polja,
i/ili
• zračni bronhogram prevazilazi granice srca, i
• bolest prati obrazac konzistentan sa dijagnozom.

Respiratorni distres sindrom karakterizira:

• cijanoza ili potreba za kisikom, i
• tahipnea (broj udisaja > 60/min), i
• uvlačenje rebara/sternuma, i
• roktanje kod izdisanja.

Prirodni tok bolesti hijalinih membrana je:

• progresivno pogoršavanje počevši od prvih sati pa do 36 sati ţivota, i
• plato od 36 sati do 60 sati, i
• oporavak nakon 5–7 dana.

Mada je ovo uveliko izmijenjeno upotrebom vještačkog surfanktanta, tok bolesti i dalje ostaje prepoznatljiv.
 Ovo je bolest koja ugroţava ţivot i često zahtijeva mehaničku potopru disanja.

Klasifikacija
Šifru za respiratorni distres sindrom novoroĎenčeta (P22.0 Respiratorni distres sindrom novorođenčeta) treba
čuvati za klasifikaciju stanja:
• bolesti hijalinih membrana, ili
• respiratorni distres sindrom, ili
• nedostatak surfaktanta.

Nespecificirani respiratorni distres

Pojam 'nespecificirani respiratorni distres' ne bi trebalo šifrirati kao takav, jer se on smatra simptomom, a ne
dijagnozom. Od kliničara treba traţiti dodatne informacije vezano za dijagnozu.

1615 SPECIFIĈNE INTERVENCIJE ZA BOLESNE NEONATUSE CMC CMC

Standardi za šifriranje, postavljeni niţe, odnose se na specifične intervencije za bolesne neonatuse. Ovi standardi
daju vrijedne podatke koje pomoći u poboljšanju AR-DRG klasifikacije neonatalnih stanja.

Enteralna infuzija
Enteralna infuzija (96202-07 [1920] Enteralna administracija farmakološkog agensa, nutricione supstance),
poznata i gastrično hranjenje ili hranjenje na sondu, treba pisati samo kada je administrirano više (> 1) puta u
toku jedne episode zbrinjavanja..

Napomena: Ova šifra se ne koristi za procedure lavaţe (ispiranja) ţeluca.

Terapija kisikom
92044-00 [1889] Drugo obogaćivanje kisikom treba pisati samo kada je terapija kisikom (preko inkubatora, kutije
za glavu, maske ili kanile) primjenjivana duţe od ĉetiri sata. Primjeri dijagnoza koji mogu trebati terapiju
kisikom su ‗tranzitorna tahipnea‘(P22.1 Tranzitorna tahipnea novorođenčeta) ili 'drugi respiratorni problem
nakon poroda' (P22.8 Drugi respiratorni distres novorođenčeta).

Parenteralna terapija teĉnostima

96199-07 [1920] Intravenska administracija farmakološkog agensa, nutriciona supstanca i 96199-08 [1920]
Intravenska administracija farmakološkog agensa, elektroliti trebaju se pisati kod liječenja poremećaja
ugljikohidrata, hidratacije ili elektrolita. Primjeri dijagnoza koje mogu trebati perenteralnu terapiju tečnostima su
‗neonatalna hipoglikemija‘ (P70.- Tranzitorni poremećaji metabolizma ugljikohidrata specifični za fetus i
novorođenče) ili 'drugi prolazni poremećaji elektrolita kod novoroĎenčeta' (P74.- Drugi neonatalni tranzitorni
poremećaji elektrolita I metabolički poremećaji).

Napomena: Ove šifre ne treba pisati kada su procedure dio reanimacije nakon poroda.

Parenteralni antibiotici/anti-infektivni lijekovi

Šifre intervencije za injekciju antibiotika i drugih anti-infektivnih lijekova treba pisati samo kada su davani > 24
sata (vidi blok [1920] Administracija farmakoterapije sa ekstenzijom -02). Primjeri dijagnoza koje mogu trebati
takvo liječenje su ‗perinatalna infekcija‘ (P39.8 Druge specificirane infekcije specifične za periantalni period) i
'neonatalna sepsa' (P36.- Bakterijska sepsa novorođenčeta).

Fototerapija
 šIfru za fototerapiju novoroĎenčeta treba pisati sa mo kada se u liječenju novoroĎenačke ţutice fototerapija
provodi duţe(> 12 sati). Šifra za procedure je 90677-00 [1611] Ostala fototerapija, koţa.

Napomena: Šifru za dijagnozu novoroĎenačke ţutice treba pisati samo kada fototerapija provoĊena > 12
sati.

Transfuzije
13706-01 [1893] Transfuzija pune krvi
13706-02 [1893] Transfuzija izdvojenih ćelija
92062-00 [1893] Transfuzija drugog seruma (uključujući plazmu ili albumin)
92063-00 [1893] Transfuzija ekspandera krvi (uključujući dekstran, itd)

Gornje šifre se pišu kada je transfuzija raĎena neonatusu. (Vidi i ACS 0302 Transfuzije krvi.)

Primjeri dijagnoza kod kojih moţe trebati transfuzija su:

Fetalni gubitak krvi P50.- Fetalni gubitak krvi

Kongenitalna anemija P61.3 Kongenitalna anemija zbog fetalnog gubitka krv
P61.4 Druge kongenitalne anemije, nisu klasificirane na drugom mjestu
Neonatalna policitemija P61.1 Polycythaemia neonatorum
Anemija kod prematuriteta P61.2 Anemija zbog prematuriteta
Šok R57.9 Šok, nespecificiran
Hipovolemija P74.1 Dehidratacija novorođenčeta

Bolest majke/inkapacitiranost za brigu o djetetu

U slučajevima kada neonatus zahtijeva njegu zbog bolesti majke ili ‗inkapacitiranosti za njegu‘, odgovarajuća
šifra se piše samo ako je neonatus iskljuĉivo ovisan o njezi duţe od 24 sata (konsekutivno).

Takvi slučajevi uključuju ‗bebu za usvajanje‘ (Z02.8 Drugi pregledi u administrativne svrhe) ili smrt majkje
(P01.6 Fetus i novorođenče pogođeni smrću majke).

1616 HIPOKSIĈNA ISHEMIJSKA ENCEFALOPATIJA (HIE)

Definicija
Ovaj klinički sindrom je encefalopatijski proces koji prati ozbiljniju perinatalnu hipoksično-ishemijsko oštečenje.
Encefalopatija se klinički gradira na:

Gradus 1 Hiperaktivnost, hiper-refleksija, dilatirane zjenice, tahikardija ali bez grčeva.

Gradus 2 Letargija, mioza, bradikardija, deprimirani refleksi (npr Moro), hipotonija i grčevi.

Gradus 3 Stupor, flakcidnost, grčevi, odsutan Moro i bulbarni refleksi.

Klasifikacija
Gradus 1 Šifrirati sa P91.6 Hipoksična ishemijska encefalopatija [HIE] novorođenčeta

Gradus 2 Šifrirati sa P91.6 Hipoksična ishemijska encefalopatija [HIE] novorođenčeta

+
P90 Konvulzije novorođenčeta

Gradus 3 Šifrirati sa P91.6 Hipoksična ishemijska encefalopatija [HIE] novorođenčeta

 +
P91.4 Cerebralna depresija neonatusa
+
P90 Konvulzije novorođenčeta

Ako je dokumentovana, treba šifrirati svaku ko-egzistentnu tešku poroĎajnu asfiksiju (P21.0 Teška porođajna
asfiksija.

1617 NEONATALNA SEPSA/RIZIK ZA SEPSU

Neonatalna sepsa moţe se definirati kao invazivna bakterijska infekcija koja nastaje u prvih 28 dana ţivota. Rana
neonatalne sepsa je kod više od 50% slučajeva klinički vidljiva unutar 6 sati od poroda; od čega je velika većina
prisutna unutar prvih 72 sata nakon poroda. Kasna neonatalne sepsa se obično pokaţe nakon navršenih četiri
dana I uključuje nozokomijalno stečene infekcije.

Faktori rizika za nastanak invazivne neonatalne infekcije uključuju:

• prijevremeni poroĎaj
• prijevremeno prsnuće ovoja
• znakove infekcije majke
• višeplodni porod sa odgoĎenim porodom drugog ili narednog djeteta
• prolongirana rupture ovoja
• majku klicinošu infekcije streptokokom grupe B
• prethodnu bebu sa invazivnom grupom streptokokne bolesti

Neonatusi kod kojih postoji jedan ili više od navedenih faktora rizika, a kod kojih nema simptoma, mogu dobiti
dijagnozu ‗ rizik za sepsu‘ i profilaktički se tretirati antibioticima ili biti zadrţani u bolnici radi daljnjeg
posmatranja.

Klasifikacija
Kod neonatusa sa specifičnom infekcijom, kao što je neonatalna sepsa, pisati odgovarajuću šifru za dijagnozu,
zajedno sa šiframa za pridruţene intervencije (kao ACS 1615 Specifične intervencije za bolesno novorođenče).
Ako je infekcija rezultat stanja majke moţe se pisati dodatna šifra iz kategorije P00–P04 Fetus i novorođenče na
koje djeluju faktori majke i komplikacije trudnoće, poroda i babinja.

Za neonatuse sa dijagnozom ‗rizik za sepsu‘ bez dokumentovanog stanja, primjenjuju se slijedeća pravila:

Ako je neonatus bio samo na posmatranju i nije ordinirana profilaktička terapija za sepsu, pisati odgovarajuću
šifru iz kategorije Z03 Medicinsko posmatranje i evaluacija kod sumnje na bolesti i stanja.

Ako je neonatosu data profilaktička terapija, pisati odgovarajuću šifru iz kategorije Z03 Medicinsko posmatranje i
evaluacija kod sumnje na bolesti i stanja, zajedno sa odgovarajućom šifrom iz kategorije Z29 Potreba za drugim
profilaktičkim mjerama i odgovarajućom šifrom za intervenciju (prema ACS 1615 Specifične intervencije za
bolesnog neonatusa).

1618 PREMATURITET I MALA POROĐAJNA TEŢINA

PoroĊajna teţina i gestacijska dob
Šifre P07.0- Ekstremno niska porođajna teţina i P07.1- Druga niska porođajna teţina odnose se na teţinu bebe
izmjerenu na porodu, ne na teţinu izmjerenu prilikom narednih epizoda zbrinjavanja.

Šifre P07.2- Ekstremni imaturitet i P07.3- Druga preterminska djeca odnose se na duţinu trajanja gestacije
(boravka fetusa u uterus), a ne na starost bebe (starost bebe po porodu u sedmicama).
 Kod korištenja šifre iz kategorije P07 Poremećaji vezani za kratko trajanje gestacije i nisku porođajnu teţinu, nije
klasificirano na drugom mjestu za epizode nakon poroda, peti karakter mora odgovarati poroĎajnoj teţini i
gestacijskoj dobi iz epizode poroda.

Mala poroĊajna teţina

Šifru za malu poroĎajnu teţinu kod normalne gestacijske dobi, treba pisati na kartonu djeteta samo kada je
dokumentovao akušer/kliničar/babica, i kada zadovoljava kriterije za dodatnu dijagnozu. Ne treba je rutinski pisati
za svu terminsku djecu teţine ispod 2500 g.

Pravilne šifre za ovo stanje su P05.0 Lagano za gestacijsku dob ili P05.1 Malo za gestacijsku dob. Šifre iz P07
poremećaji vezani za kratko trajanje gestacije i malu porođajnu teţinu, nije klasificirano na drugom mjestu
namijenjeni su za situaciju sa malom poroĎajnom teţinom kod prematurnog djeteta.

Prematuritet
Kod epizode poroda, glavna dijagnoza će općenito biti ili P07.2- Ekstremni imaturitet ili P07.3- Druga
preterminska djeca.

Naknadne epizode (nakon epizode poroda) za liječenje specifičnog stanja, trebalo bi da kao glavnu dijagnozu
imaju šifru tog specifičnog stanja. U tim slučajevima se mogu pisati i šifre iz kategorije P07 poremećaji vezani za
kratko trajanje gestacije i malu porođajnu teţinu, nije klasificirano na drugom mjestu, ako su zadovoljeni kriteriji
prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze.

Naknadne epizode kada je prematuritet jedini razlog za prijem (npr hospitalizacija radi monitoringa, podizanja
tjelesne teţine ili uspostavljanja hranjenja) za glavnu dijagnozu trebalo bi da imaju šifru iz P07. MeĎutim, ako je
dijete starosti > 28 dana i teţine  2500g na prijemu, kao glavnu dijagnozu pisati Z51.88 Drugo specificirano
medicinsko zbrinjavanje, a kao dodatnu dijagnozu šifru iz P07.19

19
Izdvojeno iz NCCH eBook, Jul 2006, OdreĎena stanja koja su nastala u perinatalnom periodu.
17 KONGENITALNE MALFORMACIJE, DEFORMITETI I
HROMOZOMSKE ABNORMALNOSTI
(Ovo je poglavlje namjerno ostavljeno prazno)
18. SIMPTOMI, ZNAKOVI I ABNORMALNI KLINIĈKI I LABORATORIJSKI NALAZI KOJI
NISU KLASIFICIRANI NA DRUGOM MJESTU

1802 ZNAKOVI I SIMPTOMI

Premda se simptomi kao takvi općenito ne kodiraju kada postoji definitivnija dijagnoza, postoje slučajevi kada
treba kodirati simptome. Napomene na početku Poglavlja 18 u MKB-10-AM mogu vam pomoći da odlučite kada
je potrebno pripisati kodove iz kategorija R00–R99, a dio ovih napomena iznesen je u tekstu koji slijedi:

―Stanja i znakovi ili simptomi uključeni u kategorije R00–R99 sastoje se od:

(a) slučajeva za koje se niti nakon razmatranja svih činjenica koje se odnose na taj slučaj nije moglo doći do
specifičnije dijagnoze;

(b) simptoma i znakova koji su postojali kod inicijalnog pregleda, a koji su se pokazali prolaznim i čiji uzrok
nije mogao biti odreĎen;

(c) provizionalnih dijagnoza koji se nisu vratili na dodatne preglede ili liječenje;

(d) slučajeva koji su upućeni na druga mjesta radi nastavka pretraga ili liječenja prije nego što je uspostavljena
dijagnoza;

(e) slučajeva kod kojih preciznija dijagnoza nije bila moguća zbog bilo kojeg drugog razloga;

(f) odreĎenih simptoma za koje su pruţene dodatne informacije i pojašnjenja, a koji sami po sebi
predstavljaju vaţne poteškoće u zdravstvenoj skrbi.

Posljednja točka je od posebne vaţnosti budući da neki 'simptomi', zbog njihove vaţnosti, takoĎer zahtijevaju
kodiranje kao i njihov uzrok.

1804 ATAKSIJA

Postoji mnogo tipova ataksije. Zbog toga klinički šifranti trebaju traţiti savjet kliničara prije nego što se odluče
pripisati kod R27.0 Ataksija, nespecificirano.

1805 AKOPIJA

'Akopija' je neodgovarajući termin i klinički šifranti trebaju traţiti savjet kliničara za odreĎivanje podrobnije
dijagnoze koja odraţava razlog prijema bolesnika. 'Nepokretnost' i 'slabost' su iz iste kategorije i takoĎer ih treba
pojasniti sa odgovarajućim kliničarom.

1806 PADOVI
 R29.6 Tendencija padanja koja nije klasificirana na drugom mjestu je kod koji treba pripisati sa,o u onim
slučajevima kada bolesnik, obično starije ţivotne dobi, biva primljen u zdravstvenu ustanovu zbog padova nejasne
etiologije, a u toku epizode njege nije pronaĎen nikakav uzrok za ovo stanje. Ovaj kod ne treba koristiti u
slučajevima poznate traume povezane sa padovima ili poznatog medicinskog stanja za koje je pronaĎeno da je
uzrok opetovanih padova, na primjer, Parkinsonova bolest.

1807 DIJAGNOZE BOLI I PROCEDURE TERAPIJE BOLI CMC

Akutni bol

Kada bolesnik pati zbog postoperativnog bola ili bola koji je direktno povezan sa nekim drugim stanjem, pripišite
samo kod/kodove za stanje zbog kojeg je izveden kirurški zahvat ili stanje/stanja koja uzrokuju bol. R52.0 Akutni
bol ne treba nikada pripisivati kao vodeću dijagnozu u ovakvim okolnostima (vidjeti takoĎer ACS 0001 Vodeća
dijagnoza , i ACS 1802 Znakovi i simptomi). R52.0 Akutni bol se moţe pripisati samo kada nema dokumentacije o
mjestu ili uzroku akutnog bola.

Pogledajte listu isključivanja u R52 Bol koji nije klasificiran na drugom mjestu koji isključuje upotrebu kodova u
ovoj kategoriji kada je specificirano mjesto i vrsta boli.

Primjeri procedura za akutnu bol su:

[32] Epiduralna injekcija

[33] Epiduralna infuzija
[34] Kaudalna injekcija
[35] Kaudalna infuzija
[36] Spinalna injekcija
[37] Spinalna infuzija
[39] Insercija spinalnog katetera, infuzijske naprave ili pumpe
[1909]–[1910] Anestezija
[1912] Postproceduralna analgezija

Kroniĉni neizdrţivi bol

Kronični bol treba sekvencirati kao vodeću dijagnozu samo onda kada je prijem bolesnika indiciran specifično
zbog terapije boli, a nije uspostavljena nikakva sa tim povezana definitivna dijagnoza. Najčešće će ovi bolesnici
biti primljeni zbog jednodnevnog kirurškog zahvata za terapiju boli, kao što su:

[60] Administracija anestetičkog pripravka u okolinu kranijalnog ţivca

[63] Administracija anestetičkog pripravka u okolinu perifernog ţivca
[65] Administracija terapijskog pripravka u okolini simpatičkog ţivčanog sistema
[81] Kirurška simpatektomija
[85] Reoperacija zbog prethodne simpatektomije

Mjesto bola treba koristiti za pripisivanje koda vodeće dijagnoze. R52.1 Kronični neizdrţivi bol ii R52.2 Drugo,
kronični bol treba pripisati kao vodeću dijagnozu samo kada:

• mjesto bola nije specificirano (vidjeti napomenu Isključuje za kategoriju R52)

I
• 'kronični neizdrţivi bol' ili 'kronični bol' dijagnoze su dokumentirane i zadovoljavaju definicije za vodeću
dijagnozu u ACS 0001 Vodeća dijagnoza.

U svim drugim slučajevima gdje je dokumentiran kronični bol, stanje koje uzrokuje bol treba sekvencirati kao
vodeću dijagnozu.

PRIMJER 1:
 Dijagnoza: Bolesnik je primljen na dnevni kirurški zahvat zbog kronične neizdrţive boli donjeg dijela leĎa.
Bolesnik je tretiran injekcijom anestetika zbog analgezije.
Kod: M54.5 Bol u donjem dijelu leđa
18286-01 [65] Administracija anestetičkog pripravka u okolini lumbalnog dijela simpatičkog
ţivčanog sistema

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Bolesnik je primljen u bolnicu zbog pretraga 'kronične neizdrţive boli'. uzrok i lokalizacija boli
nisu odreĎeni u toku epizode njege.
Kod: R52.1 Kronični neizdrţivi bol

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Za bolesnika koji boluje od karcinoma pluća je kod prijema u bolnicu registrirano da pati od teškog
bola u kostima koji je posljedica koštanih metastaza. Bolesniku je za kontrolu boli dan morfij.
Kodovi: C34.9 Maligna neoplazma bronha ili pluća, nespecificirano
M8000/3 Neoplazma, maligna
C79.5 Sekundarna maligna neoplazma kosti i koštane moţdine
M8000/6 Neoplazma, metastatska

1808 INKONTINENCIJA

Inkontinencija je klinički značajna kada:

• se klinički ne smatra da je ona fiziološki normalna,

• se klinički ne smatra da je ona razvojno normalna, ili
• je uporna kod bolesnika sa značajnim invaliditetom ili mentalnom retardacijom.

Kodovi za urinarnu i fekalnu inkontinenciju (R32 Nespecificirana urinarna inkontinencija, R15 Fekalna
inkontinencija) pripisuju se samo onda kada je inkontinencija trajna prije hospitalizacije, prisutna je kod otpusta ili
traje najmanje sedam dana.

1809 FEBRILNE KONVULZIJE

Definicija
Febrilne konvulzije (febrilne krize svijesti) dešavaju se prije svega kod djece od šest mjeseci do sedam godina
starosti, povezane su sa temperaturom i općenito se ne nalazi dokaza za intrakranijalnu infekciju ili drugi
definirani uzrok. Vaţno je uočiti da se febrilne konvulzije ne javljaju kod odraslih i ako je dijagnoza febrilnih
konvulzija registrirana kod bolesnika koji ne zadovoljava kriterije starosti za ovaj standard, treba se savjetovati sa
kliničarem radi pojašnjenja.

Jednostavne ili benigne febrilne konvulzije se klinički definiraju kao kratkotrajne (manje od 15 minuta trajanja),
solitarne i generalizirane.

Ne jednostavne ili komplicirane febrilne konvulzije se klinički definiraju kao ili fokalne prirode, ili produţenog
trajanja (duţe od 15 minuta, sa pridruţenim fokalnim neurološkim znakovima ili imaju tendenciju ponovnog
pojavljivanja u periodu kraćem od 24 sata.
 Najveći broj febrilnih konvulzija su jednostavne i ove konvulzije ne zahtijevaju drugog liječenja osim opservacije.
Liječenje ne jednostavnih febrilnih konvulzija uključuje inserciju intravenske kanile, davanje lijekova, a ponekad i
mehaničku ventilaciju (zbog lijekovima izazvane apneje ili kontinuiranih konvulzija). Sve febrilne konvulzije ipak
predstavljaju alarmantno stanje i potrebno je isključiti moguće uzročne faktore kao što je epilepsija, encefalitis,
intracerebralno krvarenje, gastroenteritis, otitis media, sepsu, pneumoniju ili meningitis.

Klinički šifranti moraju biti upoznati sa različitom terminologijom povezanom sa febrilnim konvulzijama.
Termine 'febrilne krize svijesti' je sinonim za febrilne konvulzije. 'Napad' ili 'fras' tamo gdje je 'napad povezan sa
temperaturom (pireksijom) je takoĎer sinonim za febrilne konvulzije.

Klasifikacija
Razlika izmeĎu jednostavnih (benignih) i ne jednostavnih (kompliciranih) febrilnih konvulzija nema nikakvog
utjecaja na njihovu klasifikaciju i ponuĎena je samo zbog toga da klinički šifranti znaju i imaju na umu kliničku
značajnost entiteta febrilnih konvulzija.

R56.0 Febrilne konvulzije treba pripisati kao vodeću dijagnozu u slučajevima febrilnih konvulzija (jednostavnih i
ne jednostavnih) kada nije dokumentiran uzročni faktor.

Tamo gdje je dokumentiran uzročni faktor, treba slijediti konvenciju za vodeću dijagnozu (vidjeti ACS 0001
Vodeća dijagnoza).

1810 RAZDEROTINA KOŢE I FRAGILNA KOŢA

Definicija
Fragilna koţa je stanje koje se često povezuje sa bolesnicima starije ţivotne dobi i bolesnicima koji pate od teških
kroničnih bolesti, ili su na terapiji steroidima, dehidrirani, pothranjeni ili pate od deficijencije vitamina D. Koţa
postaje krhka, gubi svoju elastičnost i razvija tendenciju da lakše puca. Tekstura koţe bolesnika koji pate od
efekata akutne teške bolesti moţe takoĎer postati krhka. Ponekad moţe biti teško pronaći razlog zbog kojeg je
došlo do ovih razderotina koţe, osobito kod starijih bolesnika koji pate od demencije, zbunjenog stanja, senilnosti
itd. Često se dešava da razderotine koţe ne budu primijećene od kliničkog osoblja, a uzrok ovih razderotina mogu
biti normalne dnevne rutine.

Klasifikacija
Pripišite kod R23.4 Promjene teksture koţe, kada je dokumentirano od strane kliničara da krhka koţa ili
razderotina koţe nejasne etiologije zadovoljava kriterije za ACS 0002 Dodatne dijagnoze.

Razderotina koţe, traumatska, odnosi se na ACS 1917 Otvorene rane.20

20
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Symptoms, Signs and Abnormal Clinical and Laboratory
Findings, Not Elsewhere Classified.
19. OZLJEDA, TROVANJE I NEKE DRUGE POSLJEDICE VANJSKIH UZROKA

1901 TROVANJE

Definicija

Trovanje lijekovima i drogama uključuje supstance uzete greškom, u suicidalne svrhe i homicidalne svrhe, kao i
neţeljene efekte propisanih lijekova koji su uzeti u kombinaciji sa samoinicijativno uzetim lijekovima. Trovanje
ukljuĉuje nepravilnu upotrebu.

Klasifikacija

Trovanje je klasificirano u kategorije T36–T50 Trovanje lijekovima, medikamentima i biološkim supstancama.

Ovi kodovi opisuju vrstu lijeka koji je uzrokovao trovanje.

U dodatku koda za trovanje, treba pripisati kod dodatne dijagnoze koji indicira bilo koju ozbiljnu manifestaciju
(na primjer koma, aritmija). Izuzetak za ovo pravilo je predoziranje inzulinom, gdje se kod E1-.64 (*Dijabetes
melitus sa hipoglikemijom) sekvencira prvi, a kod za trovanje kao dodatna dijagnoza, (T38.3 Trovanje inzulinom i
hipoglikemičnim (antidijabetičkim) lijekovima ), (vidjeti takoĎer ACS 0401 Dijabetes melitus i poremećaji
regulacije glukoze).

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Koma uzrokovana predoziranjem kodeinom.
Kodovi: T40.2 Trovanje narkoticima i psihodislepticima (halucinogeni), drugo opijati
R40.2 Koma, nespecificirano

1902 NEŢELJENI EFEKTI LIJEKOVA

Definicija

Neţeljeni efekti korektnih supstanci koje su primijenjene na ispravan način uključuju alergijske reakcije,
hipersenzibilnost, idiosinkratske reakcije, interakcije lijekova (kada svaki lijek predstavlja korektnu supstancu
primijenjenu na ispravan način) i sliĉne situacije koje primarno uključuju propisno uzimanje lijekova.

Klasifikacija

Neţeljeni efekti korektnih supstanci koje su primijenjene na ispravan način su klasificirani u ovisnosti o prirodi
neţeljenog efekta. Kod za vanjski uzrok koji označava vrstu lijeka ili medicinalnog pripravka koji je doveo do
neţeljenih efekata, se mora pripisati.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Gastritis uzrokovan aspirinom koji je uziman onako kako je propisan.
 Kodovi: K29.7 Gastritis, nespecificirano
Y45.1 Salicilati koji uzrokuju neţeljene efekte u terapijskoj upotrebi

Odgovarajući kod za mjesto dogaĎaja (Y92.-)

Ako je manifestacija neţeljene reakcije lijeka nespecificirana, pripišite kod T88.7 Nespecificirani neţeljeni efekt
lijeka ili medikamenta.

1903 DVA ILI VIŠE LIJEKOVA UZETI U KOMBINACIJI

Medikamenti u kombinaciji sa alkoholom

Neţeljena reakcija na lijek koji je uzet u kombinaciji s alkoholom treba biti kodirana kao trovanje sa obje tvari.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Teška depresija centra za disanje nakon uzimanja Seconala u kombinaciji sa alkoholom
(akcidentalna).
Kodovi: T42.3 Trovanje antiepilepticima, sedativno-hipnotičkim lijekovima, antiparkinsonicima i
barbituratima
G93.8 Drugo, specifični poremećaji mozga
T51.0 Toksični efekti alkohola, etanol
X41 Akcidentalno trovanje ekspozicijom antiepilepticima, sedativno-hipnotičkim lijekovima,
antiparkinsonicima i psihotropnim lijekovima koje nije klasificirano na drugom mjestu
X45 Akcidentalno trovanje ekspozicijom alkoholu
Odgovarajući kod za mjesto dogaĎaja (Y92.-) i kod aktivnosti Kod (U73.-)

Napomena: Sekvenciranje kodova vanjskog uzroka moţe varirati u raznim drţavama.

Prepisani lijekovi koji su uzeti u kombinaciji sa lijekovima koji nisu prepisani

Neţeljena reakcija do koje dolazi zbog toga što je uzeta kombinacija lijeka koji je prepsian i lijeka koji nije
prepsian treba se kodirati kao trovanje sa obje tvari.

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Hematemeza uzrokovana uzimanjem kumadina (prepisanog) i aspirina (koji nije prepisan) u
kombinaciji (akcidentalna).
Kodovi: T45.5 Trovanje antikoagulantima
K92.0 Hematemeza
T39.0 Trovanje salicilatima
X44 Akcidentalno trovanje ekspozicijom drugim i nespecificiranim lijekovima, medikamentima i
biološkim supstancama
X40 Akcidentalno trovanje ekspozicijom neopijatnim analgeticima, antipireticima i
antireumaticima
Odgovarajući kod za mjesto dogaĎaja (Y92.-) i kod aktivnosti Kod (U73.-)

Dva ili više prepisanih lijekova koji su uzeti u kombinaciji

Ako nastane neţeljena reakcija zbog uzimanje kombinacije dva ili više prepisanih liejkova, kodiraju su oba lijeka
kao neţeljeni efekti korektnih supstanci koje su primijenjene na ispravan način.
 PRIMJER 3:
Dijagnoza: Koma uzrokovana antihistaminikom i barbituratima koji su uzeti u kombinaciji (svaki od ova dva
lijeka je prepisan).
Kodovi: R40.2 Koma, nespecificirano
Y43.0 Antialergijski lijekovi i antiemetici koji uzrokuju neţeljene efekte u terapijskoj upotrebi
Y47.0 Barbiturati, koji nisu klasificirani na drugom mjestu, koji uzrokuju neţeljene efekte u
terapijskoj upotrebi
Odgovarajući kod za mjesto dogaĎaja (Y92.-)

Napomena: Ako specifični lijek koji je uključen nije indeksiran u MKB-10-AM, koristite kod za vrstu lijekova
(na primjer antialergici).

1904 KOMPLIKACIJE PROCEDURA CMC

Definicija

Komplikacija procedure

U najširem smislu, 'komplikacija' moţe biti:

• usko povezana sa procesom bolesti

• rezultirati iz odsustva intervencije (na primjer ne liječenje stanja)
• biti povezana sa kompleksnom interakcijom izmeĎu procesa bolesti i intervencija
• biti direktno povezana sa intervencijo, (na primjer (ne)invazivne procedure, kirurški zahvati, anestezija,
medikamentozna terapija)

Za svrhe standarda kodiranja, proceduralne komplikacije se definiraju kao:

Stanje ili ozljeda koja je više povezana sa kirurškom/proceduralnom intervencijom nego sa procesom
bolesti.

Primjeri proceduralnih komplikacija

Primjeri proceduralnih komplikacija koji se mogu odnositi na različite tipove intervencija su infekcija,
dehiscencija rane i kirurška ozljeda.

Proceduralne komplikacije mogu se dogoditi:

• u toku procedure (vidjeti Nezgoda, u tekstu ispod)

• nakon procedure (vidjeti Rane komplikacije i Kasne komplikacije u tekstu ispod) i
• u nekim slučajevima, godinama nakon intervencije (vidjeti Kasne komplikacije u tekstu ispod)

Dokumentacija i indeksna terminologija

Komplikacija koja se razvija u postproceduralnom periodu i dokumentirana je korištenjem terminologije kao što e
'postoperativna', ne mora nuţno zadovoljavati kriterije za definiciju proceduralne komplikacije 8vidjeti tekst gore),
i zato se ne kodira kao proceduralna komplikacija.

U ovom standardu termin 'postproceduralno' moţe se odnositi na dogaĎaj koji se zbiva nakon neinvazivne
procedure, invazivne procedure, anestezije ili kirurškog zahvata.
'Postproceduralno' se u Indeksu pojavljuje samo onda kada stanje na koje se ovaj termin odnosi
zadovoljava kriterije za definiciju postproceduralne komplikacije (vidjeti u tekstu gore).

Za svrhe kodiranja, komplikacije se dijele na:

Nezgoda

Nezgoda se definira kao neţeljeni dogaĎaj u toku medicinske ili kirurške njege. Ona moţe biti primijećena u toku
procedure. Na primjer, za vrijeme kirurškog brojanja pronaĎeno je da nedostaje kompresa i potrebno je ponovno
eksplorirati ranu. Sa druge strane, nezgoda koja se dogodila za vrijeme kirurškog zahvata moţe ostati
nezamijećena sve do završetka kirurškog zahvata. na primjer, bolesnik se nakon abdominalnog kirurškog zahvata
ne oporavlja onako kako se to očekuje, kod laparoskopije se registrira mali ubod na crijevu (akcidentalni ubod u
toku inicijalne procedure); u toku laparoskopske procedure ova se nezgoda registrira i suturira.

Oba ova primjera zadovoljavaju definiciju nezgode. Nezgoda se moţe dogoditi i bez ikakvog neţeljenog efekta na
bolesnika. Na primjer, mali ubod u susjedni organ moţe bit repariran u trenutku kada je nastao i bolesnik ne
doţivljava nikakve neţeljene posljedice.

Rana komplikacija

Rane komplikacije su one koje nastaju u periodu < 29 dana nakon procedure i koje nisu bile vidljive za vrijeme
procedure.

Kasna komplikacija

Kasna komplikacija je ona koja se razvija i traje > 28 dana nakon procedure. U nekim slučajevima koţe se raditi
o 'funkcionalnoj' komplikaciji, na primjer postproceduralnom hipotireoidizmu. Ove komplikacije mogu trajati
mnogo godine nakon procedure.

Sekvela

Sekvela komplikacije je aktualno stanje koje je posljedice postproceduralne komplikacije koja se dogodila ranije.
Ova prethodna komplikacija moţe biti klasificirana u bilo koju od gore navedenih kategorija, odnosno nezgoda,
rana komplikacija ili kasna komplikacija. Kao i sa klasifikacijom ostalih sekvela u MKB-10-AM, ne postoji
vremensko ograničenje za korištenja koda sekvele. Ipak, za razvoj sekvele mora postojati originalna
postproceduralna komplikacija. Na primjer, atrofija mišića kao posljedica ozljede ţivca koja se dogodila u toku
procedure tri godine prije toga, klasificira se kao sekvela. S druge strane, dislokacija unutrašnje protetičke naprave
dvije godine nakon originalnog kirurškog zahvata klasificira se kao kasna komplikacija budući da ona nije
rezultat ranije postproceduralne komplikacije.

Tranzijentno postproceduralno stanje

Neka tranzijentna stanja dešavaju se u postproceduralnom periodu, ali se ne smatraju postpoceduralnim

komplikacijama.

Primjeri ovih stanja su:

• anemija • kardijalne aritmije

• konfuzija • poremećaji elektrolita
• glavobolja • hipertenzija
• hipotenzija • mučnina
• parestezija • retencija urina
• povraćanje

Klasifikacija
Napomena: MKB-10-AM kodovi za procedure nisu uključeni u primjerima u ovom standradu.

Klasifikacija tranzijentnih stanja

Tranzijentna stanja ne treba kodirati kao postproceduralne komplikacije kada se ona razvijaju u
postproceduralnom periodu, osim u slučajevima kada su ona i dalje prisutna u trenutku otpusta iz zdravstvene
ustanove ili traju najmanje sedam dana ili postoji dokumentacija od strane kliničara da to stanje predstavlja
komplikaciju procedure. Ako nije moguće odrediti da li je stanje tranzijentno ili trajno, onda stanje ne treba
kodirati kao posproceduralnu komplikaciju. Ipak, njemu se još uvijek moţe pripisati kod ako ono zadovoljava
kriterije za dodatnu dijagnozu (prema ACS 0002 Dodatna dijagnoza).

PRIMJER 1:
Elektivna reparacija aneurizme abdominalne aorte. Postoperativni tok relativno uredan. Oligurija se razvila u
postoperativnom periodu, ali je reagirala na administraciju tekućina i nivo kreatinina je ostao u referentnim
vrijednostima. Bolesnik je otpušten u dobrom stanju osam dana nakon operativnog zahvata.
Kodovi: I71.4 Aneurizma abdominalne aorte bez spominjanja rupture
R34 Anurija i oligurija

PRIMJER 2:
Elektivna ekscizija neurinoma akustičnog ţivca subokcipitalnim pristupom. Bolesnik se ţalio na glavobolju u
postoperativnom periodu koja je tretirana analgezijom. Kontrola glavobolje je nastavila predstavljati problem za
vrijeme hospitalizacije, a kod otpusta još uvijek zahtijeva olakšanje bola svakih sat vremena.
Kodovi: D33.3 Benigna neoplazma kranijalnih ţivaca
M9560/0 Neurilemom NS
G97.8 Drugi postproceduralni poremećaji ţivčanog sistema
R51 Glavobolja
Y83.8 Drugo, kirurške procedure
Y92.22 Područje zdravstvenih usluga

Klasifikacija nezgoda
Kod dijagnoze

Kada nije nastupio nikakv neţeljeni efekt, nezgoda se klasificira sa:

• kod dijagnoze iz bloka T80–T88 Komplikacije kirurške i medicinske njege koje nisu klasificirane na drugom
mjestu,
• kod za ozljedu (S00 do T79), kada je primjenjivo, zbog daljnjeg opisa vrste i/ili lokalizacije nezgode, i
• kod vansjkog uzroka iz bloka Y60–Y69 Nezgode bolesnika u toku kirurške i medicinske njege ili bloka Y70–
Y82 Medicinske naprave povezane sa nezgodama u dijagnostičkoj i terapijskoj upotrebi. (Pogledajte odlomak
koji slijedi za korektno pripisivanje kod vanjskog uzroka.)

PRIMJER 3:
Cistoskopija zbog dijatermije trigonitisa. U toku cistoskopije je distalna uretra slučajno lacerirana. Laceracija je
suturirana u toku procedure cistoskopije. Bolesnik nije imao nikakvu neţeljenu reakciju u toku preostalog
perioda ove epizode njege.
Kodovi: N30.3 Trigonitis
T81.2 Akcidentalna punkcija ili laceracija u toku procedure, koja nije klasificirana na drugom
mjestu
S37.30 Ozljeda uretre dio nespecificiran
Y60.4 Nenamjeran rez, punkcija, perforacija ili krvarenje u toku kirurške i medicinske njege, u
toku endoskopskog pregleda
Y92.22 Mjesto događaja, regija zdravstvenih usluga
U ovom primjeru bolesnik nije doţivio nijedno stanje koje je povezano sa nezgodama i zato se pripisuje kod iz
bloka T80–T88 i kod vanjskog uzroka iz bloka Y60–Y69.

Kada postoji neţeljeni učinak kod bolesnika, nezgoda se klasificira sa:

• kod dijagnoze iz bloka T80–T88 Komplikacije kirurške i medicinske njege koje nisu klasificirane na drugom
mjestu,
• kod ozljede (S00 do T79), kada je to primjenjivo, za detaljniji opis vrste i/ili mjesta nezgode i,
• Kod dijagnoze iz Poglavlja 1 do 18 koji indicira specifičnu vrstu neţeljenog efekta, i
• kod za vanjske uzroke iz bloka Y60–Y69 Nezgode kod bolesnika u toku kirurške i medicinske njege ili bloka
Y70–Y82 Medicinske naprave povezane sa nezgodama u dijagnostičkoj i terapijskoj upotrebi. (Vidjeti
odjeljak teksta u nastavku za korektno pripisivanje koda vanjskih uzroka.)

PRIMJER 4:
Kolonoskopija i kauterizacija polipa kolona. toku procedure perforiran je zid kolona, a bolesnik je razvio akutni
peritonitis.
Kodovi: K63.5- Polip kolona
T81.2 Akcidentalna punkcija ili laceracija u toku procedure, koja nije klasificirana na
drugom mjestu
S36.50 Ozljeda kolona, dio nespecificiran
K65.0 Akutni peritonitis
Y60.4 Nenamjeran rez, punkcija, perforacija ili krvarenje u toku kirurške i medicinske njege,
u toku endoskopskog pregleda
Y92.22 Mjesto događaja, regija zdravstvenih usluga

Kod vanjskog uzroka

Kada se pripisuje kod vanjskog uzroka za nezgodu, treba pripisati kod iz bloka Y60–Y69 Nezgode bolesnika u
toku kirurške i medicinske njege, kada se nezgoda dogodila u toku procedure kao posljedica ljudske intervencije.

Suprotno, kada je nezgoda direktno uzrokovana napravom, protezom ili materijalom za implantata, a ne ljudskom
intervencijom, a nezgoda se dogodila i registrirana je u toku procedure, potrebno je pripisati kod iz bloka Y70–
Y82 Medicinske naprave povezane sa nezgodama u dijagnostičkoj i terapijskoj upotrebi, a ne kod kasnih
komplikacija.

PRIMJER 5:
Bolesnik sa sindromom bolesnog sinusa primljen je zbog insercije trajnog pacemakera sa dualnom komorom sa
transvenskom insercijom elektroda. testiranje pacemakera u toku procedure otkriva problem sa pulsnim
generatorom što nije moguće korigirati reprogramiranjem. Pulsni generator je zamijenjen i nije bilo daljnjih
incidenata
Kodovi: I49.5 Sindrom bolesnog sinusa
T82.1 Mehanička komplikacija kardijalne elektroničke naprave
Y71.2 Kardiovaskularne naprave povezane sa nezgodama, protetičkim i drugim implantatima ,
materijalima i akcesornim napravama
Y92.22 Mjesto događaja, regija zdravstvenih usluga

PRIMJER 6:
Šest mjeseci nakon procedure rekonstrukcije dojke, primijećeno je da je silikonski implantat iskliznuo sa svog
mjesta. Implantat se zamjenjuje.
Kodovi: T85.4 Mehaničke komplikacije proteze i implantata dojke
Y83.1 Kirurški zahvat sa implantacijom artificijelne unutrašnje naprave
Y92.22 Mjesto događaja, regija zdravstvenih usluga

Klasifikacija ranih i kasnih komplikacija

Kod dijagnoze

Rane postproceduralne komplikacije se generalno klasificiraju pod T80–T88 Komplikacije kirurške i medicinske
njege koje nisu klasificirane na drugom mjestu. No ipak, primijetite da je ovaj blok, blok koji nije klasificiran
na drugom mjestu sa dugačkom napomenom o isključivanju. Odjeljak ove napone o isključivanju uključuje izraz
'specificirane komplikacije koje su klasificirane na drugom mjestu' sa nekim primjerima vrsta komplikacija koje
se kodiraju u sekciju 'postproceduralnih' u odreĎenim poglavljima.

Većina kasnih komplikacija se klasificira u blokove 'postproceduralnih poremećaja' (vidjeti listu ispod). Primjeri
za kasne/ funkcionalne poremećaje su postmastektomijski sindrom limfedema, postproceduralna insuficijencija
ovarija, kronična plućna insuficijencija nakon kirurškog zahvata, fibroza pluća nakon radijacije

E89 Postproceduralni endokrini i metabolički poremećaji, koji nisu klasificirani na drugom mjestu
G97 Postproceduralni poremećaji nervno sistema, koji nisu klasificirani na drugom mjestu
H59 Postproceduralni poremećaji oka i adneksa oka , koji nisu klasificirani na drugom mjestu
H95 Postproceduralni poremećaji uha i mastoidnog nastavka, koji nisu klasificirani na drugom mjestu
I97 Postproceduralni poremećaji cirkulatornog sistema, koji nisu klasificirani na drugom mjestu
J95 Postproceduralni respiratorni poremećaji, koji nisu klasificirani na drugom mjestu
K91 Postproceduralni poremećaji probavnog trakta, koji nisu klasificirani na drugom mjestu
M96 Postproceduralni muskuloskeletni poremećaji, koji nisu klasificirani na drugom mjestu
N99 Postproceduralni poremećaji genitourinarnog trakta, koji nisu klasificirani na drugom mjestu

Potrebno je paţljivo slijediti Indeks u svakom slučaju radi korektnog pripisivanja koda. Ako ne postoji specifičan
podpojam za 'postproceduralno' u Indeksu pod glavnim terminom, slijedite 'Pogledajte' za 'Komplikacije' , nakon
čega slijedi odgovarajući tjelesni sistem na kojeg se komplikacija odnos, i potom 'postproceduralno'. Dodatni kod
iz Poglavlja 1 do 19 moţe se pripisati da pruţi daljnju specifikaciju stanja.

PRIMJER 7:
Bolesnik razvija hematom brahijalnog pleksusa kao posljedicu kirurškog zahvata i potrebno mu je liječenje koje
uključuje fizikalnu terapiju.

Kodovi: G97.8 Drugo, postproceduralni poremećaji ţivčanog sistema

S14.3 Ozljeda brahijalnog pleksusa
Y83.9 Kirurška procedura, nespecificirano
Y92.22 Mjesto događaja, regija zdravstvenih usluga

Kod vansjkog uzroka

Odgovarajući kodovi az vanjske uzroke za rane i kasne komplikacije su:

Y83–Y84 Kirurške i druge medicinske procedure kao uzrok abnormalne reakcije kod bolesnika, ili kasnije
komplikacije, bez spominjanja nezgode u toku procedure

PRIMJER 8:
Dijagnoza: Infekcija rane u oţiljku od kolecistektomije, pet dana postoperativno.

Pogledajte: Infekcija
- rana
- - postproceduralna, koja nije klasificirana na drugom mjestu T81.4
Kodovi: T81.41 Infekcija rane nakon procedure
Y83.6 Drugo, odstranjivanje organa (parcijalno) (totalno)
Y92.22 Mjesto događaja, regija zdravstvenih usluga

PRIMJER 9:
Dijagnoza: Endoftalmitis zbog intraokularnog kirurškog zahvata za kataraktu.
Pogledajte:Endoftalmitis – bez podpojma za postproceduralni/postoperativni

Komplikacije
- oko
- - postproceduralne H59.9
- - - specificirane, koje nisu klasificirane na drugom mjestu NEC H59.8
Kodovi: H59.8 Drugo, postproceduralni poremećaji oka i adneksa oka

H44.0 Purulentni endoftalmitis

Y83.1 Kirurški zahvat sa implantacijom unutrašnje protetičke naprave
Y92.22 Mjesto događaja, regija zdravstvenih usluga

PRIMJER 10:
Dijagnoza: Trajna utrnulost nakon injekcije lokalnog anestetika.
Pogledajte:Utrnulost– bez podpojma za postproceduralnu/postoperativnu

Komplikacije
- anestezija, anestetik, koji nije klasificiran na drugom mjestu (vidjeti također Anestezija,
komplikacija ili reakcija koja nije klasificirana na drugom mjestu NEC) T88.5
Kodovi: T88.5 Drugo, komplikacije anestezije
R20.8 Drugi i nespecificirani poremećaji osjeta koţe
Y84.8 Drugo, medicinske procedure
Y92.22 Mjesto događaja, regija zdravstvenih usluga

Klasifikacija sekvela komplikacija kirurške njege

Kodiranje sekvela komplikacija kirurške njege zahtijeva najmanje četiri koda:

• rezidualno stanje ili priroda sekvela (aktualno stanje)

• T98.3 Sekvele komplikacija medicinske i kirurške njege koje nisu klasificirane na drugom mjestu
• Y88.- Sekvele kod kojih je vanjski uzrok medicinska i kirurška njega
• Y92.22 Mjesto događaja, područje zdravstvenih usluga

PRIMJER 11:
Kronični osteomijelitis potkoljenice kao posljedica prethodne infekcije unutrašnje ortopedske fiksacijske
naprave
Kodovi: M86.66 Drugo, kronični osteomijelitis, potkoljenica her
T98.3 Sekvele komplikacija kirurške i medicinske njege koje nisu klasificirane na drugom
mjestu
Y88.3 Sekvele kirurških i medicinskih procedura kao uzrok abnormalne reakcije kod
bolesnika, ili kasnije komplikacije, bez spominjanja nezgode u toku procedure
 Y92.22 Mjesto događaja, regija zdravstvenih usluga

1905 ZATVORENE OZLJEDE GLAVE / GUBITAK SVIJESTI / POTRES MOZGA

Klasifikacija
Za ozljede glave kao što su frakture, intrakranijalna ozljede i podatak o gubitku svijesti, potrebno je pripisati
kodove za svaku vrstu ozljeda (na primjer frakture (S02.-), intrakranijalne ozljede (S06.1–S06.9) i gubitak svijesti
(S06.01–S06.05)).

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Bolesnik je zadobio frakturu etmoidalne kosti (rendgen) i veliki subduralni hematom (CT mozga).
Prijavljen je gubitak svijesti nespecificiranog trajanja.
Kodovi: S06.5 Traumatsko subduralno krvarenje
S02.1 Fraktura baze lubanje
S06.01 Gubitak svijesti nespecificiranog trajanja
vidjeti blok [1952] Kompjuterizirana tomografija mozga

Gubitak svijesti

Ako je opisan gubitak svijesti u dodatku uz druge kranijalne i intrakranijalne ozljede, potrebno je pripisati kod iz
bloka S06.01–S06.05 (Potres mozga) kao dodatni kod uz tip ozljede.

Potres mozga ili 'ozljeda glave'

Kod S06.00 Potres mozga treba pripisati samo ako postoji izvještaj od strane kliničkog zdravstvenog radnika o
'potresu mozga' bez ikakvih drugih opisa ili pojašnjenja stanja svijesti. ?Ozljeda glave' i 'zatvorena ozljeda glave'
su nespecifične dijagnoze i klinički šifranti trebaju ovaj zapis provjeriti radi dobivanja specifičnije dijagnoze. U
odsutnosti podataka i daljnjeg pojašnjenja dijagnoze, treba pripisati slijedeći kod: should be assigned:

S09.9 Nespecificirana ozljeda glave

Napomena: Ako je opisan 'potres mozga' ili 'zatvorena ozljeda glave' bez specifikacije o gubitku svijesti,
kodirajte samo gubitak svijesti (S06.01–S06.04).

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Bolesniku je postavljena dijagnoza zatvorene ozljede glave. Prijavljen je gubitak svijesti u trajanju
od tri sata.
Kod: S06.03 Gubitak svijesti umjerene duţine trajanja [30 minuta do 24 sata]

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Bolesniku je postavljena dijagnoza zatvorene ozljede glave. Bolesnik je pretrpio teški potres mozga
sa opisanim gubitkom svijesti u trajanju od tri sata. CT mozga ukazuje na intracerebralno krvarenje.
Kodovi: S06.23 Multipli intracerebralni i cerebelarni hematomi
S06.03 Gubitak svijesti umjerene duţine trajanja [30 minuta do 24 sata]
vidjeti blok [1952] Kompjuterizirana tomografija mozga

Koma koja nije povezana sa ozljedom glave

Koristite slijedeće kodove za simptome u slučajevima gdje ne postoji izvještaj o ozljedi glave:
R40.0 Somnolencija
R40.1 Stupor
 R40.2 Koma, nespecificirano

PRIMJER 4:
Dijagnoza: Bolesnik je primljen u bolnicu nakon prometne nesreće sa bolom u abdomenu, ali bez izvještaja o
ozljedi glave. Bolesnikovo stanje svijesti se pogoršalo u narednih 24 sata. Ipak, CT mozga nije
ukazao na ikakve abnormalnosti. Bolesniku je kasnije postavljena dijagnoza masne embolije i on je
ostao u komi naredna tri dana.
Kodovi: T79.1 Masna embolija (traumatska)
R40.2 Koma, nespecificirano
vidjeti blok [1952] Kompjuterizirana tomografija mozga

Kod S06.9 Intrakranijalna ozljeda, nespecificirano se koristi rijetko kada se iz kliničke dokumentacije ne moţe
izvući specifičnija dijagnoza.

1906 AKTUALNE I STARE OZLJEDE

Definicija

Aktualna ozljeda – ozlejda za koju slijedi reparacija ili još treba biti završena. Vodeća dijagnoza treba ostati kao
kod ozljede kod inicijalnog i subsekventnog tretmana atualne ozoljede. (Vidjeti takoĎer ACS 1911 Opwekline
(Ponovni prijem zbog tretmana opeklina.)

Stara ozljeda – ozljeda na kojoj je izvršena reparacija. Ipak, nakon operativnog zahvata nije došlo do restitucije
funkcionalnosti i potrebno je daljnje liječenje. Slijedite pravilo za kasne posljedice u ACS 1912 Sekvele ozljeda,
trovanja i drugih vanjskih uzroka.

(Vidjeti takoĎer ACS 1319 Menisk /cijepanje ligamenta koljena, NS.)

1907 MULTIPLE OZLJEDE

Klasifikacija

Ozljede treba kodirati za individualnu lokalizaciju/vrstu kada god je to moguće.

Kombinirane kategorije za višestruke ozljede T00–T07 Ozljede koje uključuju više regija tijela kodovi kojima se
uobičajeno pripisuje četvrta znamenka '.7' trebaju se koristiti samo onda kada broj ozljeda koje treba kodirati
premašuje maksimalni broj polja za kod dijagnoze. U ovim slučajevima koristite individualne kodove
lokalizacije/vrste ozljede i kod višestrukih kategorija za kodiranje manje ozbiljnih ozljeda (na primjer površinska
ozljeda na multiplim lokalizacijama, otvorene rane na multiplim lokalizacijama i ozljede uganuća i nategnuća).
ovo će osigurati da su sva značajna stanja nabrojana i registrirana u svim detaljima svoje prirode reflektirana kroz
odgovarajuće kodove.

(Vidite takoĎer ACS 0027 Multiplo kodiranje.)

PRIMJER 1:
Dijagnoze: Fokalna kontuzija mozga, traumatska amputacija uha, gubitak svijesti, kontuzija lica, vrata i ramena
i laceracija obraza i bedra.
Kodovi: S06.31 Fokalna cerebralna kontuzija
S06.01 Gubitak svijesti nespecificiranog trajanja
 S08.1 Traumatska amputacija uha
S01.41 Otvorena rana obraza
S71.1 Otvorena rana bedra
S00.85 Površinska ozljeda drugih dijelova glave, kontuzija
S10.95 Površinska ozljeda vrata, dio nespecificiran, kontuzija
S40.0 Kontuzija ramena i nadlaktice
U ovom primjeru, S09.7 Višestruke ozljede glave i T01.8 Otvorene rane koje uključuju druge kombinacije regija
tijela ne bi bilo pripisano jer je kada je god to moguće potrebno pripisivati individualne kodove.

Sekvenciranje višestrukih ozljeda

U slučajevima višestrukih specificiranih ozljeda, odaberite kao vodeću dijagnozu stanja koje predstavlja
najozbiljniju prijetnju ţivotu bolesnika. Iako najteţe stanje nije identificirano u dokumentaciji, potrebno je
potraţiti pojašnjenje od kliničara.

1908 LACERACIJA SA OZLJEDOM ŢIVCA I TETIVE

Klasifikacija
U slučajevima laceracija koji uključuju oštećenja ţivca ili tetive, kodove trba sekvencirati an slijedeći način:

laceracija sa oštećenjem ţivca najteţa

laceracija sa oštećenjem tetiva umjereno teška
laceracija nekomplicirana najmanje teška

Otvorena rana sa oštećenjem arterije ili ţivca

Ključni faktor kod vaskularnih ozljeda je potencijal gubitka ili kompromitiranja ekstremiteta. U ovim slučajevima
kada se arterijsko i nervno oštećenje mogu dogoditi zajedno, treba dati prioritet sekvenciranju oštećenja arterije
nakon čega slijedi oštećenje ţivca i potom laceracija. Tamo gdje ne postoji potencijal za gubitak ekstremiteta, a
dogodila su se oštećenje i ţivca i arterije, potrebno je konzultirati kliničara u vez pojašnjenja pravilnog
sekvenciranja dijagnoza.

1909 ZLOSTAVLJANJE ODRASLIH I DJECE CMC CMC

Klasifikacija
Ţrtva

U slučajevima zlostavljanja gdje dokumentacija sadrţi podatke o tome da je do ozljede/ozljeda došlo kao
posljedica zanemarivanja i/ili zlostavljanja, specifičnu ozljedu (na primjer slomljenu ruku) treba kodirati kao
vodeću dijagnozu. takoĎer treba pripisati kod vanjskog uzroka koji opisuje mehanizam ozljede/ozljeda.

Kada je kao posljedica zanemarivanja i zlostavljanja nastalo neko drugo stanje, a ne ozljeda, ovo specifično stanje
(na primjer. pothranjenost) treba kodirati kao vodeću dijagnozu. Pripišite kod dodatne dijagnoze iz kategorije T74
Sindrom zlostavljanja. Treba pripisati odgovarajući kod za vanjske uzroke iz kategorije Y06 Zanemarivanje i
napuštanje ili Y07 Drugo, sindromi zlostavljanja.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Bolesnik u starijoj ţivotnoj dobi pati od generalne pothranjenosti koja je posljedice zanemarivanja
od strane njegovog sina (koji je bolesnikov skrbnik).
Kodovi: E46 Nespecificirana proteinska i energetska pothranjenost
T74.8 Drugo, sindromi zlostavljanja
Y06.02 Zanemarivanje i napuštanje, drugi član obitelji
 Odgovarajući kod mjesta dogaĎaja (Y92.-) i kod aktivnosti (U73.-)

U slučajevima u kojima postoji sumnja na zlostavljanje odraslog ili djeteta, ili prijemi 'djeteta pod rizikom', kada
nisu dokumentirane nikakve aktualne ozljede povezane sa zlostavljanjem, treba pripisati kod iz kategorije T74
Sindrom zlostavljanja kao vodeću dijagnozu.

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Dijete za koje postoji sumnja da je ţrtva fizičkog zlostavljanja od strane roditelja. Nema nikakvih
vidljiv ozljeda niti stanja povezanih sa zlostavljanjem.
Kodovi: T74.1 Fizičko zlostavljanje
Y07. 01 Drugo, sindrom zlostavljanja od strane roditelja
Odgovarajući kod mjesta dogaĎaja (Y92.-) i kod aktivnosti (U73.-)

Anamneza o zlostavljanju

Zbog osjetljive prirode ovog pitanja, kodovi za ličnu anamnezu o zlostavljanju trebaju se pripisati jedino onda
kada ih podrţava dokumentacija u kliničkim kartonima i kada je ovaj podatak direktno relevantan za aktualnu
epizodu njege.

kada je povijest zlostavljanja dokumentirana bez daljnje kvalifikacije, treba pripisati kod Z91.8 Lična anamneza o
drugim specifičnim faktorima rizika. Ipak, kada je dokumentirano zlostavljanje seksualne ili fizičke prirode koje
se dogodilo u djetinjstvu, anamneza se kodira na slijedeći način:

Liĉna anamneza o seksualnom zlostavljanju koje se dogodilo u djetinjstvu

Z61.8 Drugi negativni ţivotni događaji u djetinjstvu treba pripisati za dokumentaciju kao što je 'historija
seksualnog zlostavljanja' koja nije sp0ecificirana na drugi način. Ako je počinitelj seksualnog zlostavljanja poznat,
pripišite kod Z61.4 Problemi povezani sa navodnim seksualnim zlostavljanjem djeteta unutar primarne grupe
podrške ili Z61.5 Problemi povezani sa navodnim seksualnim zlostavljanjem djeteta izvan primarne grupe
podrške.

Liĉna anamneza o fiziĉkom zlostavljanju koje se dogodilo u djetinjstvu

Z61.6 Problemi povezani sa navodnim fizičkim zlostavljanjem djeteta, je kod koji treba pripisati.

Savjetovanje za druge osobe koje su pogoĊene zlostavljanjem, osim ţrtve

Kada je prijem indiciran zbog savjetovanja ili liječenja osoba koje su pogoĎene zlostavljanjem djeteta, a nisu ţrtva
zlostavljanja, pripišite kod Z61.6 Problemi povezani sa navodnim fizičkim zlostavljanjem djeteta.

Kada je prijem indiciran zbog savjetovanja ili liječenja osoba koje su pogoĎene zlostavljanjem bračnog druga ili
partnera, koje nisu niti ţrtva niti počinitelj, pripišite kod Z63.0 Problemi u vez sa bračnim drugom ili partnerom.

Kada je prijem indiciran zbog savjetovanja ili liječenja srodnika (koji n us bračni drug ili partner) ili prijatelja
ţrtve ili počinitelja, pripišite kod Z63.79 Drugo, stresni ţivotni događaji koji pogađaju obitelj i domaćinstvo.

1910 GUBITAK KOŢE

Klasifikacija
 Potrebno ja pojasniti sa kliničarem stanja koja se opisuju kao 'gubitak koţe' budući da iz ovog naziva nije jasno da
li je opisani gubitak koţe povezan sa otvorenom ranom ili je posljedica otvorene rane.

1911 OPEKLINE CMC CMC

Definicija

Opisivanje opeklina u 'stupnjevima' nije klinički relevantno u Australiji. Aktualna terminologija odnosi se na
'debljinu' opekline, odnosno da li je ona parcijalne ili pune debljine koţe.

kako se klinički moţe korisitit i termin 'površinska' za opisivanje i eritema i plikova (parcijalna debljina), klinički
šifranti moraju provjeriti sa kliničartima prije nego što pripišu kod eritema. U odsutnosti kliničkog savjeta,
opeklina opisana kao 'površinska' bez jasne specifikacije da li se radi samo o eritemu, treba biti kodirana kao
opeklina parcijalne debljine (plikovi, gubitak epidermisa).

Klasifikacija

Opeklina od sunca kodira se u:

L55.0 Opeklina od sunca, eritem
L55.1 Opeklina od sunca, parcijalne debljine koţe
L55.2 Opeklina od sunca, pune debljine koţe

Primijetite da je kod za vanjske uzroke jedinstven u kodovima L55.- Opeklina od sunca te zato nije potrebno
pripisivati odvojeni kod za vanjske uzroke (Vidjeti takoĎer ACS 2001 Kod za vanjske uzroke, upotreba i
sekvenciranje).

Ipak, i za sunčane opekline, potrebno je pripisati kod iz kategorije T31.- Opekline klasificirane prema širini
površine tijela koja je uključena i X32.- Ekspozicija sunčanim zrakama, kada je dokumentiran postotak površine
tijela.

Sekvenciranje

Prvo kodirajte mjesto najteţe opekline. Na primjer, opeklina pune debljine će biti sekvencirana prije opekline
parcijalne debljine. Čak i kada opeklina parcijalne debljine zauzima najveće područje površine tijela (BSA),
opeklina pune debljine treba biti kodirana na prvom mjestu.

Kod višestrukih opekline iste debljine, prvo kodirajte lokalizaciju najvećeg područja površine tijela.

Opekline koje zahtijevaju graft trebaju biti kodirane ispred onih koje ne zahtijevaju graft.

Kodovi lokalizacije

Opekline treba kodirati prema njihovoj lokalizaciji kada god je to moguće.

Na primjer, opeklina djelomične debljine koţe abdominalnog zida i perineuma bila bi kodirana u:

T21.23 Opeklina parcijalne debljine koţe (plikovi, gubitak epidermisa) trupa, abdominalni zid i
T21.25 Opeklina parcijalne debljine koţe (plikovi, gubitak epidermisa) trupa vansjkih genitalija a ne
T29.2 Opekline više regija, nije spomenuto više od opeklina parcijalne debljine koţe

Opekline iste lokalizacije, ali različitih stupnjeva kodiraju se prema najvišem stupnju.
Na primjer opekline parcijalne debljine koţe i pune debljine koţe u području skočnog zgloba bi bila kodirana u:

T25.3 Opeklina pune debljine koţe skočnog zgloba i stopala

Multiple opekline i ozljede

Kada broj kodova za odreĎeni slučaj premašuje broj polja predviĎenih za upisivanje kodova, treba koristiti kod za
višestruke opekline i precizno grupirati prema AR-DRG. Ako su potrebni višestruki kodovi, koristite ih za
opekline parcijalne debljine, a kodove koji su više specifični sačuvajte za opekline pune debljine.

Area površine tijela (BSA)

Svaka opeklina kojoj je pripisan kod iz kategorije T20–T25 Opekline vanjske površine tijela, specificirana po
lokalizaciji ili T29 Opekline više regija tijela (tj isključujući oko i unutrašnje organe) treba imati i kod iz
kategorije T31 Opekline klasificirane po zahvaćenosti površine tijela. Ovaj kod indicira postotak površine tijela
BSA) koji je uključen u opeklinu. Kod T31 je vaţan za AR-DRG grupiranje i treba biti sekvenciran na takav način
da se osigura njegovo uključivanje u proces grupiranja. Obično će biti sekvenciran nakon posljednjeg koda
lokalizacije.

Kod T31 Opekline klasificirane po zahvaćenosti površine tijela uvijek mora imati pet znamenki. Peta znamenka f
'0' indiccira da je manje od 10% opekline pune debljine tamo gdje je komponenta pune debljine
nespecificirana. Četvrta znamenka je suma svih individualnih postotakapovršine tijela. Informaciju o postotku
zahvaćene površine tijela treba dati kliničko osoblje zaduţeno za popunajvanje medicinske dokumentacije o
opeklinama.

Inhalacijske opekline

Bilo koja inhalacijska komponenta ozljede treba biti kodirana u kategoriju T27 Opekline respiratornog trakta.
T31 Opekline klasificirane po zahvaćenosti površine tijela se ne moţe koristiti sa kodovima iz kategorije T27
Opekline respiratornog trakta i T28 Opekline drugih unutrašnjih organa, osim u slučajevima kada takoĎer
postoje i opekline površine tijela.

Kodovi kategorija T27–T28 se uobičajeno sekvenciraju kao vodeća dijagnoza ako su prisutne i vanjske opekline,
osim kada kliničar jasno dokumentira da je inhalacijska opeklina/opekline, najznačajnija dijagnoza.

Previjanje/debridman opeklina

Previjanje opeklina se kodira samo kada se izvodi pod anestezijom (isključujući lokalnu anesteziju, vijeti ACS
0042 Procedure koje se normalno ne kodiraju). I za previjanje višestrukih opeklina pod anestezijom, treba
pripisati samo jedan kod.

Ako se u toku operativne epizode izvodi i debridman/debridmani i previjanje/previjanja iste lokalizacije,

kodirajte samo debridman. Pripišite kod koji odrţava ukupnu površinu tijela na kojoj je izvršen debridman
(vidjeti blok [1627] Debridman opeklina).

Ako se u toku operativne epizode:

 vrši debridman jedne lokalizacije i previjanje na drugoj lokalizaciji, pripišite jedan kod za debridman i jedan
kod za previjanje

 vrši debridman na više lokalizacija i previjanje na više lokalizacija, pripišite jedan kod za debridman i jedan
kod za previjanje

Kodovi koji se pripisuju trebaju odraţavati ukupnu površinu tijela koja je previjena i na kojoj je izvršen
debridman (vidjeti blokove [1600] Previjanje opeklina i [1627] Debridmane opekline).
 Prijem zbog promjena zavoja opekline
Pripišite kod Z48.0 Briga o kirurškim zavojima i šavovima za prijeme zbog promjene zavoja. Kao dodatnu
dijagnozu treba pripisati odgovarajući kod opekline.

Ponovni prijem zbog tretmana opekline

Ponovni prijemi zbog transplantacija i debridmana opeklina kodiraju se sa odgovarajućim kodom opekline kao
vodećom dijagnozom, osim u slučajevima kada je prijem indiciran zbog liječenja komplikacije ili kasnog efekta
opekline kada kao vodeću dijagnozu treba kodirati prirodu komplikacije ili kasnog efekta (na primjer kontrakture
oţiljka).

Kodiranje infekcija kod bolesnika sa opeklinama

Standardna klinička praksa u tretmanu bolesnika sa opeklinama je i profilaktički tretman infekcije. Zato uvijek
treba konzultirati kliničara prije pripisivanja koda za infekciju.

1912 SEKVELE OZLJEDA, TROVANJA, TOKSIĈNIH EFEKATA I DRUGIH VANJSKIH

UZROKA
Definicija
'Sekvela' ozljede je aktualno stanje koje je uzrokovano prethodnom ozljedom, trovanjem ili toksičnim
djelovanjem vanjskih uzroka.

PRIMJER 1:
Ezofagealna striktura kao posljedica ranije ingestije solne kiseline.

Klasifikacija
Ne postoji vremensko ograničenje za upotrebu koda sekvele. Rezidualno stanje moţe biti uočljivo odmah nakon
akutne faze, kao što se na primjer slobodna tijela u zglobnoj čahuri kao posljedica prethodne ozljede, ali se mogu
dogoditi i mjesecima i godinama kasnije, kao što je na primjer oţiljavanje zbog prethodne laceracije tetive.

Sekvele ozljeda, trovanja ili toksičnog djelovanja ili drugih vanjskih uzroka moţe se dokumentirati na jedan od
slijedećih načina:

• kasni (učinak)
• stara
• posljedica
• uzrokovan prethodnom ozljedom, trovanjem, toksičnim djelovanjem ili drugim vanjskim uzrocima koji su se
dogodili u prethodnoj epizodi njege
• nakon prethodne ozljede, trovanja, toksičnog efekta ili drugih vanjskih uzroka koji su se dogodili u prethodnoj
epizodi njege

Budući da uzročni faktor nije više aktualan, kod za akutnu ozljedu, trovanje, toksični efekt ili druge vanjske
uzroke se ne pripisuje.

PRIMJER 2:
Prijem zbog reparacije tetive nakon laceracije tetive prsta prije dva tjedna ne predstavlja sekvelu budući da je
laceracija još uvijek prisutna i tretira se.

Kodiranje sekvela trovanja, toksičnog efekta ili drugih vanjskih uzroka zahtijeva tri koda:
 • rezidualno stanje ili priroda sekvele (aktualnog stanja)
• uzrok sekvele (prethodno stanje)
• vanjski uzrok ozljede, trovanja, toksičnog efekta ili drugih vanjskih uzroka itd

Rezidualno stanje ili priroda sekvele se sekvencira prvo nakon čega slijedi urok kasnog efekta.

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Krivo srasla fraktura radijusa zadobivena pri padu sa ljestvi kod kuće za vrijeme krečenja.
Kodovi: M84.03 Krivo srasla fraktura, podlaktice
T92.1 Sekvele frakture podlaktice i nadlaktice
Y86 Posljedice dugih nesreća
Odgovarajući kod mjesta dogaĎaja (Y92.-)

Kodovi dijagnoza sekvela ozljeda su:

T90.- Sekvele ozljeda glave
T91.- Sekvele ozljeda vrata i trupa
T92.- Sekvele ozljeda gornjeg ekstremiteta
T93.- Sekvele ozljeda donjeg ekstremiteta
T94.- Sekvele ozljeda koje uključuju višestruke i nespecificirane regije tijela
T95.- Sekvele opeklina i promrzlina
T96 Sekvele trovanja lijekovima, medikamentima i biološkim supstancama
T97 Sekvele toksičnih efekata supstanci koje prvenstveno nisu u medicinskoj upotrebi
T98.- Sekvele drugih i nespecificiranih efekata vanjskih uzroka

Kodovi sekvela vanjskih uzroka su:

Y85.- Sekvele transportnih nesreća
Y86 Sekvele drugih nesreća
Y87.- Sekvele namjernog samo-ozljeđivanja, napada i događaja neodređene namjere
Y88.- Sekvele sa medicinskom ili kirurškom njegom kao vanjskim uzrokom
Y89.- Sekvele drugih vanjskih uzroka

Daljnje liječenje ozljeda (na primjer odstranjivanje ortopedskog čavla) ne treba promatrati kao originalnu ozljedu
Ovim slučajevima treba pripisati odgovarajući kod iz kategorije Z koji opisuje potrebu za daljnjim liječenjem (na
primjer Z47.0 Njega u follow-upu koja uključuje odstranjivanje frakturne ploče ili druge naprave za unutrašnju
fiksaciju) zajedno sa odgovarajućim kodom za proceduru.

1913 INFEKCIJA RANE KOJA JE STEĈENA U BOLNICI

Definicija
Infekcija kirurške rane je ona kod koje su naĎeni purulentni materijali u iscjetku. Reakcija oko materijala šavova
se ne treba kodirati unutar ove definicije.

Klasifikacija
Kodirajte T81.41 Infekcija rane nakon procedure zajedno sa odgovarajućim kodom komplikacije kao kodom
vanjskih uzroka. Kodovi iz okvira Y60–Y69 Nezgode kod bolesnika u toku kirurške i medicinske njege, Y70–Y82
Medicinske naprave povezane sa nezgodama u dijagnostičkoj i terapijskoj upotrebi i Y83–Y84 Kirurške i druge
medicinske procedure kao uzrok abnormalne reakcije bolesnika ili kasnije komplikacije, bez spominjanja nezgoda
u toku procedure.
1914 'DEGLOVING' OZLJEDA (SKIDANJE RUKAVICE)
Definicija
'Degloving' ozljeda podrazumijeva odguljivanje koţe i potkoţnog tkiva od fascije koja je povezana sa traumom.
Ona moţe biti kompletna i nekompletna.

Kompletni tip podrazumijeva da je reţanj koţe i potkoţnog tkiva u potpunosti odljušten ili visi ne nekoliko
končastih spojeva koji su takvi da tkivo nije vitalno i mora se ekscidirati.

Nekompletni tip podrazumijeva da reţanj ostaje pričvršćen peteljkom signifikantne veličine tako da je reţanj ili
dio reţnja ostao vitalan. Ovisno o vitalnosti reţnja moţe biti potrebna ekscizija ishemičnog tkiva.

Zatvorena 'degloving' ozljeda se moţe desiti kada se devitalizirana koţa odvoji nekoliko dana nakon nesreće.
Primjer za ovo je osoba koja je pretrpjela reznu ozljedu prsta na ruci koja je prerezala krvne ţile u prstu kada je tu
osobu pogazio autobus. Premda je mehanizam isti, nema nikakve povezanosti sa vanjskom ranom.

Klasifikacija
Kompletna 'degloving' ozljeda:

Pripišite kod za 'otvorenu ranu odreĎene lokalizacije'.

Pripišite kod za 'ozljedu krvne ţile' odreĎene lokalizacije', ako je primjenjivo.
Pripišite kod za eksciziju tkiva, ako je izvedena.
Pripišite kod za reparaciju graftom ili reţnjem, ako je izvedena.

Nekompletna 'degloving' ozljeda:

Pripišite kod za 'otvorenu ranu odreĎene lokalizacije'.

Pripišite kod za eksciziju tkiva, ako je izvedena.
Pripišite kod za reparaciju graftom ili reţnjem, ako je izvedena.

Zatvorena 'degloving' ozljeda:

Pripišite kod za 'ozljedu krvne ţile' odreĎene lokalizacije.

Ne pripisujte kod za otvorenu ranu
Pripišite kod za eksciziju tkiva, ako je izvedena.
Pripišite kod za reparaciju graftom ili reţnjem, ako je izvedena.

1915 OZLJEDE LEĐNE MOŢDINE CMC (ukljuĉuje traumatsku paraplegiju i kvadriplegiju)

Definicija
Ozljeda leĊne moţdine
Trauma leĎne moţdine rezultira u gubitku senzorne i motorne funkcije koji ima za posljedicu paralizu
ekstremiteta i/ili trupa (tj paraplegija/kvadriplegija/tetraplegija).

Paraplegija

―Paraplegija je poremećaj ili gubitak motorne i/ili senzorne funkcije u torakalnim, lumbalnim ili sakralnim
neurološkim segmentima koji je posljedica oštećenja neuralnih elemenata unutar leĎne moţdine. Paraplegija
ostavlja pošteĎenim ruke, ali ovisno o nivou, moţe uključivati trup, noge i zdjelične organe. Ovaj se termin
korektno koristi i za opisivanje ozljeda kaude ekvine i konus medularisa, ali ga ne treba koristiti za opisivanje
lezija lumbosakralnog pleksusa ili ozljede perifernih ţivaca izvan neuralnog kanala.‖
(Miller-Keane (1997), Encyclopedia and Dictionary of Medicine, Nursing and Allied Health (sixth ed.), W.B.
Saunders, Philadelphia.)

Kvadriplegija

―Kvadriplegija je paraliza sva četiri ekstremiteta. Motorna i/ili senzorna funkcija u cervikalnim spinalnim
segmentima je poremećena kao posljedica oštećenja tog dijela leĎne moţdine. što rezultira u poremećenoj funkciji
ruku i nogu, kao i trupa i zdjeličnih organa. Ovaj termin ne uključuje stanja koja su posljedica lezije brahijalnog
pleksusa ili ozljede perifernih ţivaca izvan neuralnog kanala.‖
(Miller-Keane (1997), Encyclopedia and Dictionary of Medicine, Nursing and Allied Health (sixth ed.), W.B.
Saunders, Philadelphia.)

Tipovi ozljede leĊne moţdine

Vrsta lezije leĎne moţdine treba biti prvi kod koji se pripisuje za ozljedu leĎne moţdine (tj kompletna ili
nekompletna lezija. Treba primijetiti slijedeću definiciju:

Kompletna lezija odnosi se na transsekciju ili totalnu ablaciju funkcije leĎne moţdine na mjestu ozljede.

Nekompletna lezija odnosi se na situacije kada dio funkcije moţe biti očuvan (na primjer mjesto osjeta ili
pokreta ispod nivoa ozljede) i moţe postojati potencijal za oporavak, parcijalni ili kompletan.

Funkcionalni nivoi ozljede leĊne moţdine

Segmenti leĎne moţdine funkcionalno ne korespondiraju sa anatomskim strukturama kraljeţnice (sa izuzetkom
gornjih cervikalnih segmenata).

Funkcionalni nivo ozljede leĎne moţdine ekvivalentan je najniţem intaktnom spinalnom segmentu (na primjer
kompletna lezija C4 leĎne moţdine podrazumijeva da je funkcija četvrtog i viših cervikalnih ţivaca očuvana i da
nema nikakve funkcije na nivoima ispod).

Funkcionalni nivo ozljede leĎne moţdine implicitno ukazuje na odreĎeni nivo paralize. No ipak, kliničari mogu
akutnu ozljedu opisati kao paraplegiju ili kvadriplegiju.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Kompresivna fraktura Th12 sa kompresivnom ozljedom leĎne moţdine na istom nivou i
nekompletnom paraplegijom sa senzornim nivoom L2.
Kodovi: S24.12 Nekompletni sindrom leđne moţdine, torakalna leđna moţdine
S34.72 Funkcionalna ozljeda leđne moţdine, L2
S22.06 Fraktura torakalnog kralješka, nivo Th11 i Th12

Inicijalna (akutna) faza ozljede leĊne moţdine

Inicijalna faza ozljede leĎne moţdine je faza liječenja neposredno nakon traume i ona moţe uključivati više od
jedne epizode akutne njege.

Ona uključuje i bolesnike koji su pretrpili ozljedu leĎne moţdine (paraplegija/kvadriplegija) kao posljedicu
traume i koji se odmah premještaju iz jedne bolnice u drugu radi liječenja akutnog stanja
.
Subsekventna (kroniĉna) faza ozljede leĊne moţdine

Subsekventna faza je bilo koja epizoda njege nakon inicijalne faze.

Subsekventna faza uključuje i bolesnike koji su primljeni sa paraplegijom/kvadriplegijom zbog liječenja drugih
i/ili povezanih stanja (na primjer urinarna infekcija).

Klasifikacija

Inicijalna faza – neposredno nakon traume

Kod prvog pregleda bolesnika sa ozljedom leĎne moţdine nakon traume (na primjer kompresija, kontuzija,
laceracija, transsekcija ili nagnječenje moţdine) treba klasificirati slijedeće detalje:

1. Vrsta ozljede leĎne moţdine — da li je kompletna ili nekompletna (S14.1-, S24.1-, S34.1 Druge i
nespecificirane ozljede cervikalne, torakalne, lumbalne leđne moţdine).
2. Nivo lezije leĎne moţdine — funkcionalni nivo (S14.7-, S24.7-, S34.7- Funkcionalni nivo ozljede cervikalne,
torakalne, lumbalne leđne moţdine).

Bolesnik je najvjerojatnije doţivio i frakturu i/ili dislokaciju kralješka. U ovim slučajevima takoĎer kodirajte i
slijedeće:
3. Lokalizaciju frakture — ako je došlo do frakture kralješka (S12.0–.2-, S22.0-, S32.0- Fraktura cervikalnog,
torakalnog, lumbalnog kralješka).
4. Lokalizaciju dislokacije— ako je došlo do dislokacije (S13.1-, S23.1-, S33.1- Dislokacija cervikalnog,
torakalnog, lumbalnog kralješka).

Inicijalna faza – premješteni bolesnik

Ako je bolesnik doţivio ozljedu leĎne moţdine kao posljedicu traume i odmah je premješten iz jedne akutne
bolnice u drugu akutnu bolnicu, kod vrste ozljede se sekvencira kao vodeća dijagnoza. kao prviu dodatnu
dijagnozu treba pripisati odgovarajući nivo funkcionalne ouzljede leĎne moţdine u obje bolnice.

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Bolesnik je primljen u Bolnicu A sa ozbiljnom ozljedom kraljeţnice. CT pregledom potvrĎena je
dislokacija Th7/Th/ 8 kraljeţaka sa kontuzijom leĎne moţdine na istom nivou. Nakon stabilizacije
u Bolnici A, bolesnik je premješten u Bolnicu B gdje je izvedena prednja spinalna fuzija.
Kodovi: Bolnica A
S24.10 Ozljeda leđne moţdine. nespecificirana
S24.70 Funkcionalna ozljeda leđne moţdine na torakalnom nivou, nespecificirana
S23.14 Dislokacija Th7/Th/ 8 torakalnih kraljeţaka
vidjeti blok [1959] Kompjuterizirana tomografija kraljeţnice
Bolnica B
S24.10 Ozljeda leđne moţdine. nespecificirana
S24.70 Funkcionalna ozljeda leđne moţdine na torakalnom nivou, nespecificirana
S23.14 Dislokacija Th7/Th/ 8 torakalnih kraljeţaka
48669-00 [1389] Prednja spinalna fuzija = 2 nivoa

Ozljeda leĊne moţdine – subsekventna faza

Ako je bolesnik sa paraplegijom/kvadriplegijom primljen u bolnicu ili zdravstvenu ustanovu radi liječenja (na
primjer neurogenog mjehura), a paraplegija ili kvadriplegija zadovoljavaju kriterije za dodatnu dijagnozu ,
pripišite kod G82.- Paraplegija i tetraplegija i druga stanja kako je odgovarajuće. Kod sekvenciranja ovih
dijagnoza treba se voditi definicijom vodeće dijagnoze (Vidjeti takoĎer ACS 0625 Kvadriplegija i paraplegija,
netraumatska.)

Neposredno nakon koda G82.- Paraplegija i tetraplegija, pripišite T91.3 Sekvele ozljede leđne moţdine da
ukaţete na to da je paraplegija/kvadriplegija sekvela ozljede leĎne moţdine, i nakon toga odgovarajući kodove za
kasni efekt, vanjski uzrok i mjesto dogaĎaja.

Nije potrebno kodirati traumatsku ozljedu jer se ove kodove koristi samo u inicijalnoj fazi.

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Infekcija urinarnog trakta. Nekompletna paraplegija na nivou C5.
Kod: N39.0 Infekcija urinarnog trakta, lokalizacija nespecificirana
G82.26 Paraplegija,nespecificirana, nekompletna, kronična
T91.3 Sekvele ozljede leđne moţdine
Y85.0 Sekvele nesreće motornog vozila
Y92.40 Cesta

Tip ozljede leĊne moţdine

Ako bolesnik prezentira sa ozljedom leĎne moţdine, prvo kodirajte tip ozljede moţdine (odnosno kompletna ili
nekompletna). Ako ne postoji informacija, kodirajte u kategoriju nespecificirano.

Ako je registrirana dijagnoza potresa ili edema leĎne moţdine bez daljnjeg objašnjenja), kodirajte u jednu od
kategorija dolje:

S14.0 Potres i edem cervikalne leđne moţdine

S24.0 Potres i edem cervikalne torakalne leđne moţdine
S34.0 Potres i edem cervikalne lumbalne leđne moţdine [conus medullaris]

PRIMJER 4:
Dijagnoza: Bolesnik je pretrpio frakturu četvrtog cervikalnog kralješka sa dislokacijom tijela kralješka 4/5 i
nekompletnom kontuzijom leĎne moţdine na nivou C5.
Kodovi: S14.13 Drugi nekompletni sindromi leđne moţdine, cervikalna leđna moţdina
S14.70 Funkcionalna ozljeda leđne moţdine, cervikalni nivo nespecificiran
S12.22 Fraktura četvrtog cervikalnog kralješka
S13.14 Dislokacija C4/5 cervikalnog kralješka

Funkcionalni nivo ozljede leĊne moţdine

Ozljede leĎne moţdine i korjenova spinalnih ţivaca predstavljaju osobite teškoće za kliničke šifrante u smislu
odreĎivanja najniţeg intaktnog segmenta. Ovu informaciju u svakom slučaju treba sadrţavati dokumentacija, a
osobito u onim slučajevima kod kojih je izveden CT ili MRI pregled.

Kodirajte funkcionalni nivo ozljede leĎne moţdine kao dodatni kod nakon koda za vrstu ozljede leĎne moţdine.

Uvijek prvo sekvencirajte tip ozljede leĊne moţdine nakon ĉega slijedi funkcionalni nivo ozljede leĊne
moţdine i nakon toga frakturu/dislokaciju ako je primjenjivo.

Ako nije naveden funkcionalni nivo ozljede leĎne moţdine ili ga nije moguće dobiti (po mogućnosti od
ordinirajućeg neurokirurga) onda kodirajte nespecificiranu kategoriju unutar relevantne sekcije (odnosno
cervikalne, torakalne, lumbalne).

Nemojte pretpostavljati da j funkcionalni nivo ozljede leĊne moţdine isti kao i nivo frakture ili dislokacije.
 Funkcionalni nivo ozljede leĊne moţdine korespondira uvijek sa nivoom ozljede leĊne moţdine.

PRIMJER 5:
Dijagnoza: Bolesnik je pretrpio frakturu četvrtog cervikalnog kralješka i dokumentirana je nekompletna lezija
leĎne moţdine na nivou C5.
Kodovi: S14.13 Drugi nekompletni sindromi leđne moţdine cervikalne leđne moţdine
S14.70 Funkcionalna ozljeda leđne moţdine, cervikalni nivo nespecificiran
S12.22 Fraktura četvrtog cervikalnog kralješka

Kodiranje fraktura i dislokacija kraljeţaka

Kodirajte nivo frakture/dislokacije kao što je specificirano u medicinskoj dokumentaciji. Ako je opisana ozljeda
leĎne moţdine, uvijek sekvencirajte kodove za ozljedu leĎne moţdine prije kodova za frakturu ili dislokaciju. U
slučajevima kod kojih medicinska dokumentacija ne specificira jasno nivo vertebralne ozljede kodirajte ozljedu na
nespecificiranu lokalizaciju.

Ako je došlo do dislokacije kraljeţnice, ali nisu opisana obje dislocirane lokalizacije (na primjer dislokacija Th5),
kodirajte na nivou koji je opisan i nivou neposredno ispod njega (na primjer Th5/Th6).

Napomena: Nivo frakture i/ili dislokacije ne odgovara uvijek nivou funkcionalne ozljede leĎne moţdine.

PRIMJER 6:
Dijagnoza: Fraktura trećeg i četvrtog torakalnog kralješka sa dislokacijom na nivou Th2/3 iTh3/4. Kompletna
laceracija leĎne moţdine na nivou Th3..
Kodovi: S24.11 Kompletna lezije torakalne leđne moţdine
S24.70 Funkcionalna ozljeda leđne moţdine, torakalni nivo nespecificiran
S22.01 Fraktura torakalnog kralješka, nivo Th1 i Th 2
S22.02 Fraktura torakalnog kralješka, nivo Th3 i Th 4
S23.11 Dislokacija Th1/Th2 i Th2/Th3 torakalnih kraljeţaka
S23.12 Dislokacija Th3/Th4 i Th4/Th5 torakalnih kraljeţaka

Za otvorene/sloţene frakture kraljeţnice, koristite i dodatni kod za otvorenu ranu (vidjeti takoĎer ACS 1917
Otvorene rane). kada je registrirana sloţena fraktura više kraljeţaka, primijenite samo jedan kod za otvore4nu
ranu.

Za višestruke frakture ili dislokacija kodirajte svaki nivo posebno. Ako je fraktura iste lokalizacije opisana kao
otvorena/sloţena, koristite kod za otvorenu ranu 'koja komunicira sa frakturom'. Nije potrebno pripisivati kod
otvorene rane 'koja komunicira sa dislokacijom'.

PRIMJER 7:
Dijagnoza: Sloţene frakture drugog, trećeg i četvrtog torakalnog kralješka sa dislokacijom na nivou Th2/Th3.
Kompletna laceracija leĎne moţdine na nivou Th3.
Kodovi: S24.11 Kompletna lezija torakalne leđne moţdine
S24.70 Funkcionalna ozljeda leđne moţdine, torakalni nivo, nespecificirano
S22.01 Fraktura torakalnog kralješka, nivo Th1 i Th 2
S22.02 Fraktura torakalnog kralješka, nivo Th3 i Th 4
S21.81 Otvorena rana (bilo kojeg dijela prsnog koša) koja komunicira sa frakturom
S23.11 Dislokacija Th1/Th2 i Th2/Th 3 torakalnih kraljeţaka
S23.12 Dislokacija Th3/Th4 i Th4/Th5 torakalnih kraljeţaka

1916 POVRŠINSKE OZLJEDE

 Klasifikacija

U odjeljcima S00 Površinska ozljeda glave, S10 Površinska ozljeda vrata, S20 Površinska ozljeda prsnog koša,
S30 Površinska ozljedaabdomena, donjeg dijela leđa i zdjelice, hijerarhija za klasificiranje površinskih ozljeda je
prvo bazirana na lokalizaciji, dočim je u svim drugim odjeljcima o površinskim zljedama hijerarhija bazirana na
vrsti ozljede. Ovo je osobito značajno kada se kodira 'drugo' ili 'nespecificirano' kod površinskih ozljeda.

Koristite dodatni kod za opisivanje bilo kojeg uzročnika infekcije koji je povezan sa površinskom ozljedom.

Površinske ozljede kao što su abrazija ili kontuzije, se ne kodiraju kada su povezane sa ozbiljnijim ozljedama iste
lokalizacije.

PRIMJER 1:
Dijagnoze: Fraktura donjeg dijela humerusa, abrazija i kontuzija lakta, fraktura skapule.
Kodovi: S42.40 Fraktura donjeg dijela humerusa, dio nespecificiran
S42.10 Fraktura skapule, dio nespecificiran

1917 OTVORENE RANE

Definicija
Otvorena rana se općenito definira kao rana koja penetrira kroz koţu ili komunicira sa prostorom ispod rane. Ovo
uključuje ugrize ţivotinja, rezne. Laceracijske i ubodne rane ( sa ili bez penetrirajućeg stranog tijela).

Klasifikacija
Sekcija otvorene rane za svaku regiju tijela se takoĎer koristi za opisivanje otvorenih rana koje komuniciraju sa
frakturom ili dislokacijom i ozljedama kod kojih je došlo do penetracije unutrašnjih tjelesnih šupljina (j
intrakranijalne rane, intratorakalne rane i intraabdominalne rane).

Otvorenu ranu treba kodirati u dodatku ozljede.

Pogledajte ACS 1918 Fraktura i dislokacija, ACS 1919 Otvorena intrakranijalna ozljeda i ACS 1920 Otvorena
intratorakalna i intraabdominalna ozljeda.

Razderotine koţe, netraumatske, pogledajte ACS 1810 Razderotine koţe i krhka koţa.

Komplikacije otvorenih rana

Ako je otvorena rana opisana kao komplicirana zbog infekcije, stranog tijela ili zbog odgoĎenog cijeljenja ili
liječenja, pripišete kod 'otvorena rana po lokalizaciji' iza kojeg slijedi:
T89.0- Komplikacije otvorene rane
Kada otvorena rana ima strano tijelo i infekciju, pripišite:
T89.01 Otvorena rana sa stranim tijelom (sa ili bez infekcije)
Upotrijebite dodatni kod za označavanje uzročnika infekcije.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Bolesnik je primljen sa otvorenom ranom koljena u kojoj se nalazi slomljeno staklo. Rana je
inficirana stafilokokom.
Kodovi: S81.0 Otvorena rana koljena
T89.01 Otvorena rana sa stranim tijelom (sa ili bez infekcije)
 B95.8 Nespecificirani stafilokok kao uzročnik bolesti koje su klasificirane u drugim
poglavljima

1918 FRAKTURE I DISLOKACIJE

Klasifikacija
Fraktura koja nije dokumentirana kao 'otvorena' se klasificira u MKB-10-AM kao zatvorena.

Za frakture/dislokacije kraljeţaka, vidjeti takoĎer ACS 1915 Ozljede leđne moţdine.

Za kodiranje otvorenih fraktura i otvorenih dislokacija potrebna su dva koda. Prvo pripišite kod frakture ili
dislokacije, nakon čega slijedi odgovarajući kod za otvorenu ranu koja komunicira sa frakturom/dislokacijom.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Otvorena fraktura vrata femura.
Kodovi: S72.00 Fraktura vrata femura, dio nespecificiran
S71.81 Otvorena rana (bilo kojeg dijela kuka ili bedra) koja komunicira sa frakturom

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Otvorena prednja dislokacija humerusa.
Kodovi: S43.01 Prednja dislokacija humerusa
S41.82 Otvorena rana (bilo kojeg dijela ramena ili nadlaktice) koja komunicira sa
dislokacijom

Tamo gdje je fraktura/dislokacija iste lokalizacije opisana kao otvorena, koristite samo kod 'otvorena rana koja
komunicira sa frakturom'. U ovim slučajevima nije potrebno kodirati i otvorenu ranu iste lokalizacije.

PRIMJER 3:
Dijagnoza: Otvorena fraktura /dislokacija distalnog humerusa.
Kodovi: S42.40 Fraktura donjeg kraja humerusa, dio nespecificiran
S41.81 Otvorena rana (bilo kojeg dijela ramena ili nadlaktice) koja komunicira sa frakturom
S43.01 Prednja dislokacija humerusa

Tamo gdje postoji više ozljeda od kojih je samo jedna otvorena, uvijek prvo sekvencirajte otvorenu ranu koja je
direktno povezana sa frakturom ili dislokacijom.

Izuzetak: Otvorene rane zahtijevaju dva koda (jedan za opisivanje lokalizacije frakture i drugi koji indicira da
je fraktura otvorena) sa izuzetkom slijedećih kategorija koje imaju petu znamenku za opisivanje
otvorene ili zatvorene frakture:

T02 Frakture koje uključuju multiple regije tijela

T08 Fraktura kraljeţnice, nivo nespecificiran
T10 Fraktura gornjeg ekstremiteta, nivo nespecificiran
T12 Fraktura donjeg ekstremiteta,, nivo nespecificiran

Fraktura i dislokacija
Kodirajte i frakturu i dislokaciju sa frakturom sekvenciranom na prvo mjesto osim kada je drugačije specificirano.
 Na primjer, Monteggia fraktura dislokacija je klasificirana kao fraktura (S52.21 Fraktura proksimalne dijafize
ulne sa dislokacijom glave radijusa), a Lisfrancova fraktura dislokacija je klasificirana kao dislokacija (S93.33
Dislokacija tarzometatarzalnog zgloba).

1919 OTVORENA INTRAKRANIJALNA OZLJEDA

Definicija

Otvorena intrakranijalna ozljeda je ona kod koje je kao posljedica ozljede došlo do penetracije kranijuma,
odnosno moţdanog koštanog oklopa, čime je izloţena intrakranijalna šupljina.

Ako je intrakranijalna rana dokumentirana kao ozljeda glave, prvo pripišite kod za intrakranijalnu ozljedu nakon
čega slijedi kod za otvorenu ranu.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Rana glave sa laceracijom do cerebruma i intracerebralno krvarenje.
Kodovi: S06.23 Multipli intracerebralni i cerebelarni hematomi
S06.28 Druge difuzne cerebralne i cerebelarne ozljede
S01.83 Otvorena rana (bilo kojeg dijela glave) koja komunicira sa intrakranijalnom ozljedom

Otvorena fraktura sa intrakranijalnom ozljedom

Kada je otvorena fraktura lubanje povezana sa intrakranijalnom ozljedom, pripišite kod za intrakranijalnu ozljedu
i kod za frakturu.

S01.83 Otvorena rana (bilo kojeg dijela glave) koja komunicira sa intrakranijalnom ozljedom

U ovim slučajevima ne pripisujte kod 'Otvorena rana (bilo kojeg dijela glave koja komunicira sa frakturom'
budući da ja priroda otvorene rane reflektirana u kodovima za intrakranijalnu ozljedu.

1920 OTVORENA INTRATORAKLANA/INTRAABDOMINALNA OZLJEDA

Definicija
Otvorena intratorakalna ili intraabdominalna rana je ona kod koje je došlo do penetracija intratorakalna ili
intraabdominalne šupljine i na taj način eksponiranja šupljine.

Napomena: Laceracija abdominalne ili torakalne regije ne uključuje nuţno pridruţenu intrakavitarnu
penetraciju i zbog toga je potrebno paţljivo čitati dokumentaciju prije kodiranja ove vrste ozljeda.

Klasifikacija

Ako je opisana otvorena intratorakalna rana, prvo pripišite kod intratorakalne ozljede nakon čega slijedi kod:

S21.83 Otvorena rana (bilo kojeg dijela prsnog koša) koja komunicira sa intratorakalnom ozljedom

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Rana prsnog koša koja uzrokuje punkturu pluća.
Kodovi: S27.38 Drugo i nespecificirano, ozljede pluća
 S21.83 Otvorena rana (bilo kojeg dijela prsnog koša) koja komunicira sa intratorakalnom
ozljedom

Ako je opisana otvorena intraabdominalna ozljeda, prvo pripišite kod za intraabdominalnu ozljedu nakon čega
slijedi kod za otvorenu ranu.

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Potpuni prekid parenhima bubrega, laceracija slezene i laceracija tankog crijeva. Dokazi o protruziji
crijeva kroz abdominalni zid.
Kodovi: S37.03 Potpuni prekid parenhima bubrega
S36.02 Razderotina kapsule slezene, bez značajnog prekida parenhima
S36.40 Ozljeda tankog crijeva, nespecificirana
S31.83 Otvorena rana (bilo kojeg dijela abdomena) koja komunicira sa intraabdominalnom
ozljedom

Otvorena fraktura povezana sa intratorakalnom ili intraabdominalnom ozljedom

U slučajevima otvorena frakture trupa koja je povezana sa intrakavitarnom ozljedom prvo pripišite kod
intrakavitarne ozljede nakon čega slijedi odgovarajući kod za frakturu.

S21.83 Otvorena rana (bilo kojeg dijela prsnog koša) koja komunicira sa intratorakalnom ozljedom ili
S31.83 Otvorena rana (bilo kojeg dijela abdomena) koja komunicira sa intraabdominalnom ozljedom

U ovim slučajevima ne pripisujte kod 'Otvorena rana (…) koja komunicira sa frakturom' budući da je otvorena
priroda frakture reflektirana u kodovima pripisanim za intrakavitarnu ozljedu.

1921 UGANUĆA I NATEGNUĆA

Klasifikacija
MKB-10-AM klasifikacija uganuća i nategnuća u dvije sekcije tjelesnih regija:

1. Dislokacija, uganuće i nategnuće zglobova i ligamenata

2. Ozljeda mišića i tetive.

2. Budite paţljivi kada kodirate ozljede uganuća i nategnuća mišića i tetiva budući da su one klasificirane pod
naslovom ' Dislokacija, uganuće i nategnuće zglobova i ligamenata
.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Teška ozljeda uganuća kriţnog ligamenta.
Kod: S83.50 Uganuće i nategnuće nespecificirano kriţnog, ligamenta

PRIMJER 2:
Dijagnoza: Uganuće kvadricepsa.
Kod: S76.1 Ozljeda mišića i tetive kvadricepsa

1922 CRUSH OZLJEDA

Definicija
 'Crush' ozljeda se moţe opisati kao djelovanje sveobuhvatne vanjske sile na regiju tijela koje je trajalo odreĎeni
period vremena (obično više od 1 sata) koje moţe dovesti oštećenja anatomskih struktura i do ozbiljnih sistemskih
posljedica (tj 'Crush sindrom'). U ovim slučajevima prognoza je mnogo gora nego što bi bila za konkretne ozljede.

Klasifikacija
Smatra se da je klasifikacija 'crush' ozljede u MKB-10-AM korištena u mnogo širem smislu i da njena primjena na
specifično stanje moţe dovesti do kompleksnih stanja koje sa stajališta kodiranja mogu biti teške.

Prvo kodirajte aktualnu ozljedu kada je dokumentirana 'crush' ozljeda.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Teška 'crush' ozljeda stopala koja je uzrokovala frakture druge, treće i pete metatarzalne kosti.
Fraktura pete metatarzalne kosti je sloţena.
Kodovi: S92.3 Fraktura metatarzalne kosti
S91.81 Otvorena rana (bilo kojeg dijela skočnog zgloba ili stopala) koja komunicira sa
frakturom

'Crush' sindrom

U dodatku, treba koristiti kod za 'Crush' sindroma (T79.5 Traumatska anurija) kada je to dokumentirano od strane
kliničara.

'Crush' sindrom se definira kao:

―Edem, oligurija i drugi simptomi insuficijencije bubrega koji nastaju nakon nagnječenja dijela tijela, posebno
veće mase mišića, što dovodi do oslobaĎanja mioglobina.‖
(Miller-Keane (1997), Encyclopedia and Dictionary of Medicine, Nursing and Allied Health (sixth ed.), W.B.
Saunders, Philadelphia.)

1923 KONTAKT SA OTROVNIM/NEOTROVNIM ŢIVIM BIĆIMA

Envenomacija (otrovanje)

Envenomacija je toksični efekt ili kontakt sa otrovnom biljkom ili ţivotinjom.

Kontakt sa zmijama

Envenomacija od ugriza zmije

U slučaju envenomacije od ugriza zmije, pripišite kod, T63.0 Toksični efekt kontakta sa otrovnim ţivotinjama,
zmijski otrov, kao vodeću dijagnozu. Treba pripisati i kod za vanjske uzroke iz kategorije X20.0 Kontakt sa
otrovnom zmijom.

Kategoriju X20.0 Kontakt sa otrovnom zmijom treba pripisati samo onda kada postoje definitivni dokazi o
kontaktu sa otrovnom zmijom. Dokaz kontakta sa otrovnom zmijom uključuje:

• formalna identifikacija same zmije koja je ugrizla bolesnika (kao otrovne)

• detekcija specifičnog zmijskog otrova u tjelesnim tekućinama i/ili
• dokaz toksičnog efekta zmijskog otrova (envenomacije) uključujući i primjenu protuotrova.

Kitovi za detekciju otrova (VDK-i) se koriste zajedno sa drugim informacijama (kao što je klinička slika, znanje o
otrovnim zmijama u specifičnoj regiji, identifikaciji zmije koja je donesena u bolnicu zajedno sa bolesnikom).
Koriste se za odlučivanje o tome koji protuotrov treba upotrijebiti, ako su kod bolesnika prisutni značajni
simptomi otrovanja. Ako nije moguće načiniti pouzdanu identifikaciju, koristi se polivalentni zmijski protuotrov
(ili odgovarajuća kombinacija monovalentnih protuotrova u Viktoriji i Tasmaniji).

Kada se dogodio ugriz zmije i rezultat VDK je pozitivan, pripišite kod iz kategorije koji je u korelaciji sa otrovom
koji je otkriven neovisno o tome da li je došlo do otrovanja ili ne.

PRIMJER 1:
VDK je otkrio otrov riĎovke. Nema znakova otrovanja i nije primijenjen protuotrov. Pripišite kod za otvorenu
ranu odreĎene lokalizacije kao vodeću dijagnozu, a kao kod vanjskog uzroka X20.00 Kontakt sa riđovkom.

U slučajevima kod kojih je došlo do otrovanja koje zahtijeva primjenu protuotrova, pripišite kod T63.0 Toksični
efekt kontakta sa otrovnim ţivotinjama, zmijski otrov, kao vodeću dijagnozu i kod za vanjske uzroke iz kategorije
X20.0 Kontakt sa zmijom otrovnicom prema specifičnom protuotrovu koji je primijenjen.

Kada je primijenjen polivalentni protuotrov, pripišite kod vanjskog uzroka X20.09 Kontakt sa nespecificiranom
zmijom otrovnicom . Izuzetak kod ovoga su slučajevi kada je primijenjen 'egzotični' polivalentni protuotrov zbog
kontakta sa ne-australijskim otrovnim zmijama i kada postoji pozitivna identifikacija zmije koja je ugrizla
bolesnika. Tada pripišite kod vanjskog uzroka X20.08 Kontakt sa drugom specificiranom otrovnom zmijom.

Kontakt sa poznatom otrovnom zmijom se takoĎer moţe dogoditi, a da nije primijenjen protuotrov. Ovakva
situacija se naziva 'suhi ugriz' i ona ne treba isključivati pripisivanje koda iz X20.0 Kontakt sa otrovnom zmijom
kada postoje definitivni dokazi da je zmija bila otrovna.

Alergijske reakcije na zmijski otrov

Zajedno sa toksičnim efektima envenomacije, ili umjesto njih, miţe doći i do alergijskih reakcija. Ovoje vrlo
vjerojatno u slučajevima osoba koje se profesionalno bave baratanjem reptilima koji su razvili alergiju na otrov. U
ovim slučajevima treba pripisati kod iz kategorije T78 Neţeljeni efekti koji nisu klasificirani na drugom mjestu.

Protuotrov

Postoje serije pet monovalentnih zmijskih protuotrova koji se koriste kod ujeda australskih zmija (smeĎa, tigrasta,
crna, death adder i tajpanka), protuotrov za morsku zmiju i različiti egzotični protuotrovi koji se koriste u liječenju
ugriza ne-australijskih otrovnih zmija (na primjer onih koje se drţe u zoološkim vrtovima). TakoĎer postoji i
poliovalentni protuotrov koji kombinira pet monovalentnih otrova za slučajeve kada vrsta zmije nije identificirana.

Postoje i protuotrovi za ribu kamenjarku, paralitičkog krpelja, pauka sa crnim leĎima i pauka sa mreţom u obliku
lijevka.

Bolesnici mogu primiti više ampula protuotrova. ovakvi bolesnici su mogli dobiti ampule protuotrova kao
pojedinačne boluse ili kombinirani sadrţaj dvije ampule.

Primjeni protuotrova se pripisuje kod iz bloka [1920] Administracija farmakoterapije sa dodatkom -04.

Neţeljene reakcije na protuotrov

Klinički šifranti trebaju razgovarati sa kliničarima radi pojašnjenja vezanog za to postoje li dokazi za bilo koju
neţeljenu rekaciju vezanu za protuotrov.
Indikatori koji upućuju na neţeljene efekte na protuotrov uključuju:

• Znakovi i simptomi akutnih alergijskih reakcija kao što su osip, dispneja, urtikarija, abdominalni bol,
povraćanje i/ili proljev, hipotenzija i kardijalni arest.
• Dokazi o liječenju akutnih alergijskih reakcija injekcijom adrenalina, antihistaminika, kortikosteroida,
intravenskih tekućina i/ili koloida/kristaloida.
• Upotreba više ampula protuotrova.
• Prethodna historija alergije na otrov ili protuotrov.
• Dokumentacija o korištenju adrenalina, antihistaminika, kortikosteroida za liječenje akutne alergijske reakcije
nakon administracije protuotrova.

Napomena: Koderi moraju voditi računa da dokumentaciju o upotrebi ovih lijekova za liječenje akutne
alergijske reakcije treba razlikovati od premedikacije koja se koristi prije davanja protuotrova.
Premedikacija supkutanim adrenalinom se trenutno preporučuje prije intravenske primjene australskih
protuotrova za zmijski otrov. Šifranti trebaju provjeriti sa kliničarom da li je evidentirana injekcija
adrenalina primijenjena kao premedikacija prije davanja injekcije protuotrova ili za lijelenje neţeljene
reakcije.

Anafilaksija

Anafilaksija, kada je dokumentirana kao neţeljena reakcija na primjenu protuotrova kodira se sa T80.5
Anafilaktički šok kao posljedica seruma.

Serumska bolest
Serumska bolest kao posljedica odlaganja imunih kompleksa, smatra se komplikacijom primjenen stranih proteina
u otopinama kao što je to slučaj kod protuotrova.

Kod korištenja više ampula protuotrova, raste i vjerojatnost pojave odgoĊenih reakcija, specifično serumske
bolesti. Malo je vjerojato da će ove reakcije biti primijećene u toku hospitalizacijske epizode (budući da se obično
razvijaju dva tjedna nakon primjene protuotrova). Serumskoj bolesti se pripisuje kod T80.6 Druge serumske
reakcije.

Druge specificirane neţeljene reakcije na protuotrov

Druge specificirane neţeljene reakcije na injekciju protuotrova kodiraju se sa Other T80.6 Druge serumske
reakcije.
Kada je dokumentiran nespecificirani neţeljeni efekt, šifranti se trebaju posacjetovati sa kliničarem da razjasne i
potvrde o kojoj se specifičnoj rekaciji radi. U odsutnosti daljnje dokumentacije pripišite T88.7 Nespecificirani
neţeljeni učinak lijeka ili medikamentat.

Svim sluĉajevima nećţeljenih efekata na protuotrov treba pripisati kod Y59.3 Imunoglobulin kao uzročnik
neželjenih efekata u terapijskoj upotrebi.

Kontakt sa neotrovnom zmijom

Tamo gdje ne postoje pozitivni dokazi da je zmija bila otrovna, treba kodirati otvorenu ranu kao vodeću dijagnozu
i kod iz kategorije W59 Ugriz ili nagnječenje od drugih reptila. Kod W59.0 Ugriz ili nagnječenje od neotrovne
zmije treba pripisati samo onda kada je dokumentirano da je zmija bila neotrovna i nema nikakvih dokaza o
envenomaciji. Tamo gdje nije dokumentirano da je zmija bila neotrovna i nema nikakvih dokaza o envenomaciji
pripišite kod W59.1 Ugriz ili nagnječenje od zmije, nepoznato da li je otrovna ili neotrovna.

Kontakt sa paucima
Envenomacija od ugriza pauka
U slučajevima envonemoacije od ugriza pauka pripišite kod iz kategorije, T63.3 Toksični učinak kontakta sa
otrovnim ţivotinjama, otrov pauka kao vodeću dijagnozu.TakoĎer treba pripisati kod za vanjske uzroke iz
kategorije X21.- Kontakt sa paucima. Pauci su gotovo po pravilu otrovni (99,9% pauka je otrovno).
 Kontakt sa bjelorepim i drugim nekrotizrajućim arahnidima
Bjelorepi pauci i drugi nekrotizirajući arahnidi uzrokuju nekrozu sa plikovima tkiva na mjestu ugriza. Mnogi
bolesnici prezentiraju bez definitvne anamneze o ugrizu ili bez identifikacije ţivotinje koja ga je proizvela kada su
sojetili ugriz. Zbog ovoga dijagnozu nekrotizirajućeg arahnidizma treba smatrati u mnogim slučajevima
dijagnozom okolnosti. Lokalne promjene (tipično plikovi, eritem ili induracija) se obično povlače nakon nekoliko
tjedana. Šifranti trebaju pojasniti i konzultirati se sa klinilarem da potvrde identifikaciju pauka i/ili kliničkih
karakteristika kontakta u svime slučejevima prije nego što se odluče pripisati kod X21.2 Kontakt sa bjelorepim ui
drugim nekrotizirajućim paukom.

Kontakt sa neotrovnim paukom

W57 Ugriz ili ubod neotrovnog insekta ili drugih neotrovnih člankonoţaca terba pripisati samo onda kada je
specifično dokumentirano da je pauk bio neotrovan.

Venomska imunoterapija
Venomska imunoterapija se razlikuje od desenzitizacije na polen ili prašinu, koji predstavljaju specificirane vrste
profilaktičke imunoterapije (na primjer infuzija normalnog gama globulina). venomska imunoterapija uključuje
injiciranje malih, ali rastućih doza venoma, a ne protutijela. Venomska imunoterapija je prihvaćena kao standrad
nejge za sistemske alergijske reakcije izazvane otrovima insekata iz roda Hymenoptera. Postoji više različitih
shema doziranja, uključujuči tradicionalni (indukcija imunoterapije tokom nekoilko tjedana, ambulantno), hitni
(indukcija u toku nekoliko dana), i ultra-hitni (indukcija unutar nekoliko sati). U hitnim protokolima, postizanje
doze odrţavanja je brţe i na taj način nudi bolesniku raniju zaštitu. Trenutno je venom za venom imunoterapija
limitirana na pčele i ose, ali se uskoro očekuje ova vrsta zaštite i za alergiju na mrave.

Saţetak protokola doziranja venomske imunoterapije

Protokol Vrijeme do doze odrţavanja Tip otrova

Tradicionalni(Konvencionalni) 49 dana Pčela/Osa

Cluster 29 dana Pčela/Osa
Hitni 2–21 dana Pčela/Osa
Ultra-hitni 6 sati Osa

Red insekata Hymenoptera uključuje vespide (ţuti kaput ili evropska osa ili papirnate ose, afide (pčele), mrave i
ichneumon muhe.

Klasifikacija

U slučajevima prijema zbog profilaktičke imunoterapije zbog desenzitizacije na otrov pčela, osa i mrava, pripišite
odgovarajući kod iz kategorije Z51.6 Desenzitizacija na alergene kao vodeću dijagnozu. takoĎer pripišite i jedan
od slijedećih kodova procedura, ovisno o rţimu doziranja koji je primijenjen:
• 96195-00 [1884] Administracija proteina venoma, drugo
• 96195-01 [1884] Administracija proteina venoma, hitni protokol
• 96195-02 [1884] Administracija proteina venoma, ultra- hitni protokol 21

21
Extracted from NCCH eBook, July 2006, Injury, Poisoning and Certain Other Consequences of
External Causes.
20. VANJSKI UZROCI MORBIDITETA

2001 UPOTREBA I SEKVENCIRANJA KODOVA ZA VANJSKE UZROKE MORBIDITETA

Kodovi U50–Y98 se ne koriste kao vodeća dijagnoza. Oni su namijenjeni za upotrebu kao dodatni kodovi za
označavanje vanjskog uzroka stanja koja su klasificirana u Poglavlju 19 Ozljede, trovanja I određene druge
posljedice vanjskih uzroka, a mogu se koristiti I kao dodatni kodovi za stanja klasificirana u bilo kojem drugom
poglavlju ukoliko ona imaju vanjski uzrok.

Kod za vanjski uzrok mora se koristiti sa kodovima od S00–T98 i Z04.1–Z04.5 i za komplikacije i abnormalne
reakcije koje su klasificirane izvan Poglavlja o ozljedama (S00–T98).

Moţe se pripisati više od jednog koda za vanjske uzroke kada je to potrebno da se u cijelosti prevede dijagnostički
opis. Kodovi za vanjske uroke trebaju biti sekvencirani direktno nakon dijagnostičkog koda/kodova na koje se
odnose. Višestruki kodovi za vanjske uzroke trebaju biti pripisani paţljivo da se osigura da značajni dijagnostički
kodovi ne budu odstranjeni da bi se zabiljeţilo dodatne kodove za vanjske uzroke (vidjeti ispod Kodovi za koje
nije potreban kod vanjskog uzroka).

Vidjeti kategoriju Y92 Mjesto događaja I blok U50–U73 Aktivnost u Tabularnoj listi bolesti vezano za pravila
koja se odnose na dodatne kodove koji se zahtijevaju kod nekih kodova za vanjske uzroke.

Kodovi koji ne zahtijevaju kod za vanjski uzrok

Cijeli niz stanja koja su uzrokovana vanjskim faktorima predstavljeni su odreĎenim kodovima unutar Poglavlja 1
– 18. Neki od ovih kodova ne zahtijevaju pripisivanje koda za vanjski uzrok (vidjeti listu ispod). Kod za vanjski
uzrok se ne zahtijeva zato što je informacija o vanjskom uzroku sadrţana u kodu dijagnoze I stoga nije potrebno
pripisivati dodatni kod vanjskog uzroka jer on neće pruţiti nikakvu dodatnu informaciju.

KOD OPIS
L23.0 Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovan metalima
L23.1a Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovan adhezivima
L23.2 Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovan kozmetičkim preparatima
L23.4 Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovan bojama
L23.5 Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovan drugim kemijskim proizvodima
L23.6 Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovan hranom u kontaktu sa koţom
L23.7 Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovan, biljkama koje nisu hrana
L24.0 Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovan detergentima
L24.1 Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovan uljima i masnoćama
L24.2 Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovan otapalima
L24.3 Iritantni kontaktni dermatitis uzrokovan kozmetičkim preparatima
L24.5 Iritantni kontaktni dermatitis uzrokovan drugim kemijskim proizvodima
L24.6 Iritantni kontaktni dermatitis uzrokovan hranom u kontaktu sa koţom
L24.7 Iritantni kontaktni dermatitis uzrokovan biljkama koje nisu hrana
L24.8 Iritantni kontaktni dermatitis uzrokovan drugim agensima
L25.0 Nespecificirani kontaktni dermatitis uzrokovan kozmetičkim preparatima
L25.2 Nespecificirani kontaktni dermatitis uzrokovan bojama
L25.3 Nespecificirani kontaktni dermatitis uzrokovan drugim kemijskim proizvodima
L25.4 Nespecificirani kontaktni dermatitis uzrokovan hranom u kontaktu sa koţom
L25.5 Nespecificirani kontaktni dermatitis uzrokovan biljkama koje nisu hrana
L25.8 Nespecificirani kontaktni dermatitis uzrokovan drugim agensima
L55.0 Opeklina od sunca, eritem
L55.1 Opeklina od sunca, parcijalna debljina koţe
L55.2 Opeklina od sunca, puna debljina koţe
L55.8 Drugo, opeklina od sunca,
L55.9 Opeklina od sunca, nespecificirano
L56.2 Fotokontaktni dermatitis [berloque dermatitis]
L56.3 Solarna urtkarija
L56.4 Polimorfna svjetlosna erupcija
L56.8 Druge specifične akutne promjene koţe koje su posljedica ultraljubičastog zračenja
L56.9 Akutne promjene koţe koje su posljedica ultraljubičastog zračenja, nespecificirano
L57.0 Aktinična keratoza
L57.1 Aktinični retikuloid
L57.2 Cutis rhomboidalis nuchae
L57.3 Poikiloderma Civatte
L57.4 Cutis laxa senilis
L57.5 Aktinični granulom
L57.8 Druge koţne promjene koje su posljedica kronične ekspozicije neionizirajućem zračenju
L57.9 Koţne promjene koje su posljedica kronične ekspozicije neionizirajućem zračenju, nespecificirano
O34.2 Maternalna njega zbog oţiljka uterusa od prethodnog kirurškog zahvata
O86.0 Infekcija opstetričke kirurške rane
O90.0 Dehiscencija rane od carskog reza
O90.1 Dehiscencija perinealne opstetričke rane
O90.2 Hematom opstetričke rane
P04.0 Fetus i novorođenče koji su pogođeni anestezijom i analgezijom majke u toku trudnoće i porođaja
P04.2 Fetus i novorođenče koji su pogođeni upotrebom duhana majke
P04.3 Fetus i novorođenče koji su pogođeni upotrebom alkohola majke
P04.6 Fetus i novorođenče koji su pogođeni ekspozicijom majke kemijskim supstancama u okolini
P04.8 Fetus i novorođenče koji su pogođeni ekspozicijom majke drugim štetnim utjecajima
P10.0 Subduralno krvarenje kao posljedica porođajne traume
P10.1 Cerebralno krvarenje kao posljedica porođajne traume
P10.2 Intraventrikularno krvarenje kao posljedica porođajne traume
P10.3 Subarahnoidalno krvarenje kao posljedica porođajne traume
P10.4 Razderotina tentorija kao posljedica porođajne traume
P10.8 Drugo, intrakranijalne laceracije i krvarenja kao posljedica porođajne traume
P10.9 Nespecificirano, intrakranijalne laceracije i krvarenja kao posljedica porođajne traume
P11.0 Cerebralni edem posljedica porođajne traume
P11.1 Drugo, specificirana ozljeda mozga kao posljedica porođajne traume
P11.2 Nespecificirana ozljeda mozga kao posljedica porođajne traume
P11.3 Porođajna trauma facijalnog ţivca
P11.4 Porođajna trauma drugih kranijalnih ţivaca
P11.5 Porođajna trauma kraljeţnice i kraljeţničke moţdine
P11.9 Porođajna trauma centralnog nervnog sistema, nespecificirano
P12.0 Cephalhaematoma kao posljedica porođajne traume
P12.1 Chignon kao posljedica porođajne traume
P12.2 Epikranijalno subaponeurotično krvarenje kao posljedica porođajne traume
P12.3 Modrice skalpa kao posljedica porođajne traume
P12.4 Monitoring traume skalpa novorođenčeta
P12.8 Drugo, porođajna trauma skalpa
P12.9 Porođajna trauma skalpa nespecificirano
P13.0 Fraktura lubanje kao posljedica porođajne traume
P13.1 Drugo, porođajna trauma lubanje
P13.2 Porođajna trauma femura
P13.3 Porođajna trauma drugih dugačkih kostiju
P13.4 Fraktura klavikule kao posljedica porođajne traume
P13.8 Porođajna trauma drugih dijelova skeleta
P13.9 Porođajna trauma skeleta, nespecificirano
P14.0 Erbova paraliza kao posljedica porođajne traume
P14.1 Klumpkeova paraliza kao posljedica porođajne traume
P14.2 Paraliza freničnog ţivca kao posljedica porođajne traume
P14.3 Drugo, porođajna trauma brahijalnog pleksusa
P14.8 Porođajna trauma drugih dijelova perifernog ţivčanog sistema
 P14.9 Porođajna trauma perifernog ţivčanog sistema, nespecificirano
P15.0 Porođajna trauma jetre
P15.1 Porođajna trauma slezene
P15.2 Trauma sternomastoida kao posljedica porođajne traume
P15.3 Porođajna trauma oka
P15.4 Porođajna trauma lica
P15.5 Porođajna trauma vanjskih genitala
P15.6 Nekroza potkoţnog masnog tkiva kao posljedica porođajne traume
P15.8 Drugo specificirano, porođajna trauma
P15.9 Porođajna trauma, nespecificirano

Napomena: Postoje odreĎene okolnosti kada nije obavezno pripisati kod za vanjske uzroke kao dodatak kod iz
poglavlja o ozljedama (S00–T99). (Konzultirajte zdravstvene vlasti Vaše drţave ili teritorije).

2004 ALERGIJSKA REAKCIJA NS

Alergijska reakcija NS kodira se u T78.4 Alergija, nespecificirano. Ako uzročni faktor nije poznat, kod vanjskog
uzroka za Alergijske reakcije NS treba biti X59 Izloţenost nespecificiranom faktoru.

2005 TROVANJE I OZLJEDE – OZNAKA NAKANE

Postoji odreĎeni broj kategorija unutar klasifikacije kodova za vanjske uzroke koji dozvoljavaju razlikovanje
trovanja i ozljeda u odnosu na to da li je do njih došlo akcidentalno ili su suicidalna ili samoizazvana, homicidalna
ili se radi o namjerno nanesenim ozljedama od strane drugih ljdi ili pak neodreĎene nakane.

Napomena: Nemojte pretpostavljati nakanu. Nakana mora biti dokumentirana u medicinskoj dokumentaciji od
strane kliničara.

X40–X49 Akcidentalno trovanje ili ekspozicija štetnim supstancama

Napomena 'uključuje' na početku ovoga bloka u Tabularnoj listi bolesti specificira:
• akcidentalno predoziranje
• krivi lijek koji je dan ili uzet greškom
• lijek uzet omaškom
• akcidenti u upotrebi lijekova, medikamenata i bioloških supstanci u toku medicinskih ili kirurških
procedura.

X60–X84 Namjerno samo-ozljeĊivanje

Ove kategorije koriste se sa ozljedama i trovanjima koja su specificirana kao:
• namjerno samo-ozljeĎivanje ili trovanje
• samoubojstvo (pokušaj).

Napomena: Samo-nanesene ozljede bez izrečene ili implicirane namjere za samo-ozljeĎivanje treba
kodirati šiframa iz bloka Y10–Y34 Događaj neodređene namje.

X85–Y09 Napad
Ove kategorije koriste se sa ozljedama i trovanjima koja su specificirana kao:
• ubojstvo
• ozljede nanesene od drugih osoba sa namjerom ozljeĎivanja ili ubojstva, na bilo koji način.

Y10–Y34 DogaĊaj neodreĊene nakane

Kodovi iz ove kategorije sačinjeni su za upotrebu kada je nakana nespecificirana ili ne moţe biti
odreĎen. To znači da ozljede nisu specificirane kao akcidentalne (nenamjerne), samo-nanesene sa
namjerom samo-ozljeĎivanja ili kao napad.
2008 POĈINITELJ NAPADA, ZLOSTAVLJANJA ILI ZANEMARIVANJA
U slučaju napada, specifična ozljeda/ozljede trebaju biti kodirane kao vodeća dijagnoza/dijagnoze. Treba pripisati
kod za vanjske uzroke iz kategorija X85–Y09 Napad, neovisno o mehanizmu ozljede (npr. Ubod noţem,
premlaćivanje, pečenje).
Slijedeće potkategorije za klasifikaciju počinitelja koriste se na nivou pete znamenke za kodove X85–Y09.

.0 Bračni drug ili partner u domaćinstvu

.1 Roditelj
.2 Drugi član obitelji
.3 Skrbnik
.4 Poznanik ili prijatelj
.5 Organi vlasti
.6 Osoba koja je ţrtvi nepoznata
.7 Više osoba koje su ţrtvi nepoznate
.8 Druga specificirana osoba
.9 Nespecificirana osoba

Note: Brojka '0' za petu znamenku zahtijeva se kod kategorija X85–X91, X93, X96–X98, Y00–Y02 i Y04–Y09.

Pete znamenke navode se hijerarhijski u ovisnosti o vezi izmeĎu počinitelja i ţrtve. Pripišite onu petu znamenku
koja najbliţe označava vezu izmeĎu počinitelja i ţrtve (odnosno broj koji je najviši na listi).

PRIMJER 1:
Susjedova kćer plaćena je da čuva dijete. Ona zlostavlja dijete: dominantni odnos sa djetetom je plaćena dadlija.
Pripišite petu znamenku .3 Skrbnik.

Rodbinska veza
Rodbinska veza izmeĎu počinitelja i ţrtve će uvijek imati prednost nad nerodbinskom vezom.

PRIMJER 2:
RoĎak ţrtve je plaćen da čuva dijete. On/ona zlostavlja dijete; dominantni odnos sa djetetom je roĎak. ČPripišite
petu znamenku.2 Drugi član obitelji radije nego .3 Skrbnik.

Partner roditelja – koji ţivi u zajedniĉkom domaćinstvu ili ne

U slučajevima kada je dokumentirano da je počinitelj napada, zlostavljanja ili zapostavljanja partner roditelja,
pripišite petu znamenku .1 Roditelj samo u slučajevima kada ovaj počinitelj ţivi u istom domaćinstvu. U
slučajevima kada partner roditelja ima odvojeno trajno prebivalište od ţrtve, pripišite petu znamenku .4 Poznanik
ili prijatelj.

Kada je dokumentacija u smislu statusa prebivališta počinitelja koji je partner roditelja neadekvatna, a niti daljnje
informacije nisu dostupne, pripišite petu znamenku .1 Roditelj (drugim riječima partner roditelja koji ţivi u istom
domaćinstvu).

Organi vlasti

Organi vlasti su bilo koje osobe kojima je dozvoljen autoritet nad drugim osobama, a koji kao počinitelji mogu u
vršenju svoje duţnosti napadati, zanemarivati ili zlostavljati tu osobu. Ova kategorija uključuje, ali nije
ograničena na vojno osoblje, čuvare sigurnosnih sluţbi i osoblje zatvorskih i odgojno-popravnih institucija.
Pripišite potkategoriju .5 Organi vlasti samo onda kada počinitelj ima poziciju autoriteta u odnosu na ţrtvu u
trenutku kada je napad počinjen.
 Višestruki poĉinitelji
Kada su višestruki počinitelji poznati ţrtvi treba kodirati počinitelja čiji je odnos sa ţrtvom najbliţi, neovisno o
tome koja osoba je nanijela najviše štete ţrtvi. Ako o ovome ne postoji dokumentacija koja moţe podrţati
pripisivanje odreĎenog koda, pripišite .7 Više osoba koje su ţrtvi nepoznate

Kada su svi višestruki počinitelji nepoznati ţrtvi pripišite .7 Više osoba koje su ţrtvi nepoznate. Kada su
višestruki počinitelji individualno dokumentirani klinički šifranti trebaju pripisati potkategoriju za onog
počinitelja čiji je odnos sa ţrtvom najbliţi.

PRIMJER 3:
Majka i njezin partner koji ne ţivi u istom domaćinstvu napadnu njezinog sina šakama. Pripišite odgovarajući
kod za ozljedu i Y04.01 Napad fizičkom silom, roditelj, plus odgovarajući kod za mjesto dogaĎaja i kodove
aktivnosti.

PRIMJER 4:
Osoba ja napadnuta fizičkom silom od strane kolege sa posla i druge osobe koja ţrtvi nije poznata. Pripisivanje
kodova treba odraţavati odnos ţrtve i poznatog počinitelja. Pripišite Y04.04 Napad fizičkom silom, poznanik ili
prijatelj, , plus odgovarajući kod za mjesto dogaĎaja i kodove aktivnosti.

2009 PRIJEVOZNA SREDSTVA PJEŠAKA

Definicija
Prijevozno sredstvo pješaka moţe se definirati kao 'nešto što sluţi kao sredstvo transporta', a uključuje romobile,
koturaljke, invalidska kolica, skateboard i sl.

Klasifikacija
Slijedeće toče pruţaju opće klasifikacijske vodilje:

1. Bilo koji pad koji nastaje nakon kolizije sa prijevoznim sredstvom pješaka uključen je u V00–V09.

2. Kada sudar nastaje izmeĎu dva pješaka koji su na nogama, ovo je klasificirano pod W03 Drugo, pad na istom
nivou. Koji je posljedica kolizije ili guranja od strane druge osobe W51 Sudaranje ili posrtanje u drugu osobu
(ovisno o tome da li je uključen pad).

3. Bilo koji pad koji uključuje pješačko prijevozno sredstvo npr, koturaljke, skateboard itd koji nije u sudaru sa
drugim pješačkim prijevoznim sredstvom klasificiran je pod W02 Pad koji uključuje klizaljke, skije, koturaljke,
skateboard i druga pješačka prijevozna sredstva.

4. Kategorija V00 Pješak koji je ozlijeđen u koliziji sa pješačkim prijevoznim sredstvom uključuje koliziju u kojoj
je jedna ili obje osobe na pješačkom prijevoznom sredstvu. Ipak, potpodjela na petu znamenku u V00 prepoznaje
samo način prijevoza pješaka koji predstavlja drugu stranu u koliziji u trenutku nesreće.

PRIMJER 1:
Bolesnik je hospitaliziran zbog frakture rebra. Bolesnik je pao dok je prelazio ulicu kada ga je udarila osoba na
romobilu (bez motora).
Pripišite: S22.32 Fraktura jednog rebra koje nije prvo rebro
V00.15 Pješak ozlijeđen u koliziji sa pješačkim prijevoznim sredstvom, prometna nesreća,
romobil, bez motora
Odgovarajuće mjesto dogaĎaja (Y92.-) i kod aktivnosti (U73.-)
PRIMJER 2:
Pacijent je hospitaliziran zbog kontuzije grudnog koša. Bolesnik je prelazio ulicu u invalidskim kolicima kada ga
je pregazio motocikl.

Pripišite: S20.2 Kontuzija toraksa

V02.1 Pješak ozlijeđen u sudaru sa motornim vozilom na dva ili tri kotača
Prometna nesreća
Odgovarajuće mjesto dogaĎaja (Y92.-) i kod aktivnosti (U73.-)
PRIMJER 3:
Pacijent je hospitaliziran zbog Colleove frakture. Bolesnik je prelazio ulicu i zadobio ozljede prilikom pada
nakon sudara sa drugim pješakom na nogama.

Pripišite: S52.51 Fraktura donjeg kraja radijusa sa dorzalnom angulacijom

W03 Drugo, pad na istom nivou kao posljedica kolizije ili guranja od strane druge osobe
Odgovarajuće mjesto dogaĎaja (Y92.-) i kod aktivnosti (U73.-)
PRIMJER 4:
Pacijent je hospitaliziran zbog distalne frakture radijusa i ulne. Bolesnik se vozio na skateboardu kada je zadobio
ozljede pri padu.

Pripišite: S52.6 Fraktura donjeg kraja radijusa i ulne

W02.1 Pad koji uključuje klizaljke, skije, koturaljke, skateboard i drugo
Pješačka prijevozna sredstva, pad koji uključuje skateboard
Odgovarajuće mjesto dogaĎaja (Y92.-) i kod aktivnosti (U73.-)
21 FAKTORI KOJI UTIĈU NA STANJE ZDRAVLJA I KONTAKT
SA ZDRAVSTVGENOM SLUŢBOM

2103 PRIJEM RADI OBORAVKA/NJEGA NAKON INTERVENCIJE CMC

Kada je pacijent premješten iz jedne bolnice u drugu sa dijagnozom ‗postoperativni oporavak‘, a jasno je da i
dalje treba aktivan tretman, kao glavnu dijagnozu pisati šifru Z48.8 Drugi specificirani hirurški nadzor i
naknadna njega. Stanje zbog kojeg je raĎen operativni zahvat prikazuje se kao šifra za dodatnu dijagnozu.

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Pacijent kome je klipovana aneurizme u mozgu premješten je iz Bolnice A u Bolnicu B gdje ostaje
21 dan.
Šifre: Z48.8 Drugi specificirani hirurški nadzor i naknadna njega
I67.1 Cerebralna aneurizme, nerupturirana

Kada je jedini tretman ‗opšta sestrinska njega‘, šifru za glavnu dijagnozu uzeti iz kategorije Z54 Oporavak.

Ako oporavak/naknadna njega slijedi nakon medicinskog tretmana stanja, šifru stanja pisati kao dodatnu
dijagnozu.

Ako dokumentacija ukazuje na socijalne razloge zbog kojih se pacijent ne moţe otpustiti kući iz Bolnice A, i zbog
toga doĎe do premještaja u Bolnicu B, za upute pogledati ACS 2107 Privremena njega.

2104 REHABILITACIJA
Kod pacijenata primljenih radi rehabilitacije, kao glavnu dijagnozu treba pisati odgovarajuću šifru iz grupe Z
(Z50.- Njega koja uključuje upotrebu procedura za rehabilitaciju), sa izuzetkom Z50.2 Rehabilitacija
alkoholičara i Z50.3 Rehabilitacija narkomana (vidi ACS 0525 Rehabilitacija i detoksifikacija od supstanci).

Kada je provedeno više procedura za rehabilitaciju piše se Z50.9 Njega koja uključuje upotrebu procedure za
rehabilitaciju, nespecificirano, a detalje o specifičnim procedurama indicirati će šifre procedure.

Stanje koje je dovelo do toga da je pacijent na rehabilitaciji treba pisati kao dodatnu dijagnozu.

Ako je pacijentu pruţena i rehabilitacija i oporavak, prvo pisati odgovarajuću šifru Z za rehabilitaciju, a potom
šifru za oporavak. Moţe se koristiti i više Z šifara, pod uslovom da zadovoljavaju kriterije za dodatnu dijagnozu
prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze.

Općenito, stanja treba šifrirati slijedećim redom:

1. Glavna dijagnoza, Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju

2. Medicinsko stanje koje zahtijeva rehabilitaciju
3. Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
4. Šifre procedura za rehabilitaciju

Napomena: Slijediti drţavno uputstvo za prikupljanje podataka o morbiditetu vezano za potrebu pisanja šifre
vanjskog uzroka kod slučajeva povreĎivanja. Izuzetak od ovog pravila je upotreba šifara za sekvele
djelovanja vanjskih uzroka i šifara za mjesto na kojem se dogodilo povreĎivanje. Ove šifre su obavezne u
svim naknadnim epizodama zbrinjavanja kod slučajeva povrede kičmene moţdine (vidi Primjer 7).

PRIMJER 1: MOŢDANI UDAR

Dijagnoza: Pacijent je premješten u centar za rehabilitaciju radi rehabilitacije nakon moţdanog udara koji se
dogodio prije 7 dana. Trenutni defekti uključuju hemiplegiju, afaziju i urinarnu inkontinenciju..
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
I63.9 Cerebralna infarkcija (moţdani udar), nespecificirano
G81.- Hemiplegija
R47.0 Disfazija i afazija
R32 Nespecificirana urinarna inkontinencija
Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

Dijagnoza: Rehabilitacija kod hemiplegije nakon moţdanog udara koji se dogodio prije tri godine.
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
G81.9 Hemiplegija, nespecificirana
I69.4 Sekvele moţdanog udara, nije specificiran kao krvarenje ili infarkcija
Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

Za dodatne informacije o pisanju šifara kod moţdanog udara, posebno u vezi rezidualnih deficit pogledati ACS
0604 Moţdani udar.

PRIMJER 2: UGRADNJA VJEŠTAĈKOG ZGLOBA

Dijagnoza: Pacijent primljen zbog rehabilitacije nakon ugradnje vještačkog kuka nakon dugotrajnog
osteoartritisa kuka.
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
M16.1 Druga primarna koksartroza
Z96.64 Prisustvo implantata kuka
Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

PRIMJER 3: POVREDA GLAVE

Dijagnoza: Pacijent primljen zbog rehabilitacije nakon krvarenja u mozgu uslijed udesa sa motornim vozilom.
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
S06.23 Multipli intracerebralni i cerebelarni hematomi
Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

PRIMJER 4: FRAKTURA
Dijagnoza: Pacijent primljen zbog rehabilitacije nakon primarnog zbrinjavanja frakture butne kosti (pad sa
balkona).
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
S72.3 Fraktura tijela femura
Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

Napomena: Moţe se pisati i dodatna šifra iz Z96.6 Prisustvo ortopedskih implantata ako se zna da je u toku
zbrinjavanja frakture upotrjebljen ortopedski implantat.

PRIMJER 5: AMPUTACIJA
Dijagnoza: Pacijent primljen zbog rehabilitacije nakon amputacije potkoljenice kao rezultat periferne
angiopatije kod dijabetesa Tip I.
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
E10.51 Tip 1 dijabetes melitusa sa perifernom angiopatijom, bez gangrene
Z89.5 Stečeni nedostatak noge od ili ispod koljena
 Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

PRIMJER 6: HIRURGIJA KIĈMENE MOŢDINE

Dijagnoza: Pacijent primljen na rehabilitaciju nakon laminektomije zbog prolapsa diska L5/S1.
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
M51.2 Druga specificirana pomjeranja interverterbralnog diskusa
Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

PRIMJER 7: TRAUMATSKA POVREDA KIĈMENE MOŢDINE

Dijagnoza: Pacijent premješten radi rehabilitacije iz urgentnog centra nakon udesa sa motorom u kojem je
pretrpio frakturu četvrtog cervikalnog kralješka sa dislokacijom 4/5 tijela cervikalnog kralješka i
kontuzijom kičmene moţdine na istom nivou.
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
S14.10 Povreda cervikalne kičmene moţdine, nespecificirana
S14.70 Funkcionalna povreda kičmene moţdine, cervikalni nivo, nespecificirana
S12.22 Fraktura četvrtog cervikalnog kralješka
S13.14 Dislokacija C4/5 cervikalnih kralješaka
Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

Dijagnoza: Pacijent primljen radi nastavka rehabilitacije zbog gore navedene povrede kičmene moţdine, devet
mjeseci nakon udesa. Pacijent ima inkompletnu paraplegiju na visini C4.
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
G82.26 Paraplegija, nespecificirana, inkompletna, hronična
T91.3 Sekvele povrede kičmene moţdine
Y85.0 Sekvele udesa sa motornim vozilom
Y92.40 Cesta
Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

PRIMJER 8: KARDIJALNA REHABILITACIJA

Dijagnoza: Pacijent primljen zbog rehabilitacije nakon ugraĎivanja koronarne arterijske premosnice prije pet
dana, uraĎene zbog koronarne arterijske bolesti.
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
I25.1- Aterosklerotska bolest srca
Z95.1 Prisustvo aortokoronarne premosnice (grafta)
Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

PRIMJER 9: DRUGA MEDICINSKA STANJA

Dijagnoza: Pacijent sa Parkinsonovom bolesti primljen radi opšte rehabilitacije i jačanja.
Šifre: Z50.- Njega koja uključuje procedure za rehabilitaciju
G20 Parkinsonova bolest
Dodatne dijagnoze prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze
Šifre za rehabilitacijske procedure

2105 DUGOTRAJNI BORAVAK/TIP HOSPITALNIH PACIJENATA KOJI TREBAJU

NJEGU
 Zbog nedostatka ustanova za pruţanje zdravstvene njege i drugih tipova sluţbi za podršku u nekim područjima,
pacijenti se primaju u bolnice na duţi vremenski period ili kao pacijent kojima je potrebna njega. Ovi prijemi
mogu biti direktni, od kuće, bez potrebe za akutnim zbrinjavanjem, ili kao promjena karaktera epizode liječenja,
kada se pacijentu prestane akutno zbrinjavanje (pogledati: Nacionalni komitet za podatke u zdravstvu (2003),
Nacionalni rječnik zdravstvenih podataka, Verzija 12, AIHW za definicije 'vrsta njege' i 'akutna njega').

U takvim slučajevima bi kao glavnu dijagnozu trebalo pisati šifru iz kategorije Z75 Problemi vezani za medicinske
ustanove i drugu zdravstvenu zaštitu. Svako stanje koje nastane u toku ove epizode zbrinjavanja treba šifrirati kao
dodatnu dijagnozu (prema ACS 0002 Dodatne dijagnoze).

Kada je pacijent primljen radi akutnog zbrinjavanja i poslije toga ostaje boraviti u bolnici duţi vremenski period
ili ostaje na njezi, a tip epizode njege se ne mijenja, onda se akutno stanje šifrira kao glavna dijagnoza a šifra
Z75.- se piše kao dodatna dijagnoza.

2107 PRIVREMENA NJEGA

Termin 'privremena njega' odnosi se na prijem pacijenata u bolnicu koji, u toku definiranog vremenskog perioda,
nemaj nikoga ko bi ih njegovao kod kuće. Najčešće je period privremene njege u svrhu omogućavanja
njegovatelju ili njegovateljima da se 'privremeno rasterete' od uloge njegovatelja.

Najčešće korištena šifra za glavnu dijagnozu kod privremene njege je Z75.5 Njega tokom godišnjeg odmora
njegovatelja, ali pogodna je i Z74.2 Potreba za pomoći kod kuće a ni jedan član domaćinstva nije u mogućnosti
pruţiti pomoć.

Iako će pacijentu biti pruţena njega zbog njegovog stanja (ili više njih) dok su u bolnici, bitno je da to stanje nije
stavljeno kao glavna dijagnoza, pošto ono nije dovelo do prijema u bolnicu. Često takav pacijent ima hroničnu
bolest, poput hronične opstrukcije disajnih puteva, a o tome moţe brinuti njegovatelj kod kuće.

Ako je pacijent premješten iz Bolnice A u Bolnicu B zbog socijalnih razloga koji ne dozvoljavaju otpust kući,
glavna dijagnoza (za Bolnicu B) je socijalni razlog koji dovodi do premještaja sa dodatnom dijagnozom Z54.-
Oporavak.

2108 ISPITIVANJE
Kada je pacijent primljen u ne-akutnu ustanovu radi ispitivanja, kao glavna dijagnoza se piše razlog za ispitivanje.

2111 SKRINIG SPECIFIĈNIH POREMEĆAJA CMC

Definicija
Skrinig je testiranje ili ispitivanje na bolesti ili prekurzore bolesti kod asimptomatskih pojedinaca kako bi se
onima, kod kojih rezultat bude pozitivan, uradila rana detekcija i pruţilo liječenje.

Klasifikacija
Šifre iz kategorija Z11, Z12 i Z13 Specijalni skrining za… trebale bi se pisati kao glavna dijagnoza kada je
pacijent pregledan (npr. Endoskopija) radi odreĎene bolesti ili poremećaja, kada bolest zbog koje je pacijent
podvrgnut skriningu nije detektirana ili nikada nije bila detektirana.

Šifru bolesti pisati kao glavnu dijagnozu ako je bolest zbog koje je raĎen skrining detektirana u toku epizode
skrininga. Nije potrebna šifra iz Z11.-, Z12.- ili Z13.- .

Z12.- Specijalni skrining na neoplazme se ne piše u slijedećim okolnostima:

 • kontrolni pregled zbog prethodne anamneze neoplazme (Z08.- kontrolni pregled nakon liječenja zbog
maligne neoplazme), ili

• kada je simptom ili znak razlog za pregled (šifrirano prema odgovarajućem simptomu/znaku).

(Vidi i ACS 2112 Lična anamneza i ACS 2113 Kontrolni pregled zbog specifičnog poremećaja.)

PRIMJER 1:
Dijagnoza: Pacijent primljen zbog kolonoskopije radi porodične anamneze raka kolona. Kolonoskopijom nije
naĎena nikakva abnormalnost.
Šifres: Z12.1 Specijalni skrining za neoplazme probavnog trakta
Z80.0 Porodična istorija malignih neoplazmi probavnih organa
32090-00 [905] Optička kolonoskopija cekuma

2112 LIĈNA ANAMNEZA (ISTORIJA)

Šifre u kategorijama Z85–Z87 za ličnu anamnezu maligne neoplazme ili druge bolesti i stanja nikada ne treba
postavljati kao glavnu dijagnozu. (Vidi i ACS 0236 Šifriranje i redoslijed pisanja neoplazmi)

Ove šifre se pišu samo kao dodatne dijagnoze kada je stanje potpuno razriješeno ali je podatak o tome relevantan za
trenutnu epizodu zbrinjavanja. (Vidi i ACS 2111 Skrining specifičnih poremećaja i ACS 2113 Kontrolni pregledi
kod specifičnih poremećaja.)

2113 KONTROLNI PREGLEDI KOD SPECIFIĈNIH POREMEĆAJA

(Vidi i ACS 2111 Skrining specifičnih poremećaja.)

Šifre iz kategorije Z08 Kontrolni pregledi nakon liječenja malignih neoplazmi ili Z09 Kontrolni pregledi nakon
liječenja stanja koja nisu maligne neoplazme pišu se kao glavna dijagnoza kada je pacijent primljen radi kontrole i
praćenja stanja i nije naĎeno rezidualno stanje ili rekurencija stanja.

Napomena: Ovaj standard isključuje slučajeve kada je pacijent primljen zbog daljnjeg liječenja neoplazme, npr.
Šire ekscizije prethodno ekscidirane lezije (vidi ACS 0236 Šifriranje i redoslijed pisanja neoplazmi).

Kao glavnu dijagnozu treba pisati odgovarajuću šifru koja opisuje tip prethodnog liječenja iz kategorije Z08 ili
Z09 . Za ličnu anamnezu, kao dodatnu dijagnozu zabiljeţiti odgovarajuću šifru iz kategorija Z85–Z87 .

PRIMJER 1:
Pacijent primljen radi kontrole karcinoma bešike (prethodno liječen zračenjem). Zabiljeţena je trabekulacija
bešike ali ne i rekurencija maligniteta.
Z08.1 Kontrolni pregled nakon radioterapije zbog maligne neoplazme
Z85.5 Lična anamneza maligne neoplazme urinarnog trakta

PRIMJER 2:
Pacijent primljen radi kontrole ulkusa ţeluca (liječen medikamentozno). Endoskopija pokazuje zacijeljene
ulkuse, bez znakova aktivne ulceracije.
Z09.2 Kontrolni pregled nakon farmakoterapije zbog drugih stanja
Z87.11 Lična anamneza peptične ulkusne bolesti

Ako se bolest javlja ponovo ili je prisutna kao rezidulano stanje, stanje šifrirati kao glavnu dijagnozu. (Vidi i ACS
0046 Izbor dijagnoze za jednodnevnu endoskopiju.)
 PRIMJER 3:
Karcinom bešike naĎen kontrolnom cistoskopijom.
C67.9 Maligna neoplazma bešike, nespecificirana
M8010/3 Karcinom NS
Z08.9 kontrolni pregled nakon nespecificiranog liječenja maligne neoplazme22

22
Izdvojeno iz NCCH eBook, Jul 2006, Faktori koji utiču na stanje zdravlja I kontakt sa zdravstvenom
sluţbom.