Dativ

Dativ je padež indirektnog ili daljnjeg objekta jer pokazuje kome je radnja upućena ili
namijenjena. Pored toga pokazuje u čiju se korist ili na čiju se štetu vrši radnja.

1) Dativ objekta (dativus obiectivus)

a) Dativ kao objekt uz glagole
Objekt u dativu imaju gotovo isti glagoli u latinskom i hrvatskom jeziku, npr.: do,
1.; pareo, 2., noceo 2., mitto, 3., dono, 1., prosum, prodesse, etc.
Amicus epistulam mihi misit.
1) Glagoli koji u latinskome imaju objekt u dativu, a nemaju u hrvatskome:
fido, confido cui – uzdam se u koga nudo cui- udajem se za koga
diffido cui ne vjerujem/ ne obtrecto cui umanjujem koga
pouzdajem se u koga parco cui štedim koga/što
irascor, suscenseo cui – srdim persuadeo cui nagovaram koga
se/ljutim se na koga studeo cui bavim se čime; težim za
maledico cui - grdim koga čime; nastojim oko čega
benedico cui – blagosivljem koga supplico cui- ponizno molim koga
medeor cui – liječim koga vaco cui- bavim se čime

Nero nec populo nec moenibus pepercit (Svetonije)

Neron nije poštedio ni narod ni bedeme.
Quaedam aquae ulceribus medentur (Seneka)
Neke toplice liječe čireve.

2) Budući da su to u latinskom neprelazni glagoli u pasivu se mogu upotrijebiti samo

bezlično, ali i tada uz njih dolazi dativ, tj. isto kao i svi glagoli koji imaju objekt u
dativu. Nemini parcetur- Nitko neće biti pošteđen. Mihi invidetur.- Zavidi mi se.

3) Glagoli s prefiksima: ant-, inter-, ob-, post-, prae-, sub-, super-, imaju uz sebe objekt u
dativu osobito kada imaju preneseno značenje.
antefero, praefero, antepono - više cijeniti što od čega/više voljeti što od čega
praepono, praeficio stavljam/postavljam koga na čelo čemu
postpono, posthabeo manje cijeniti/manje voljeti što od čega
intersum – sudjelovati u čemu
praesum – preživjeti/ nadživjeti koga
praesto – isticati se nad nekim/nad čime; nadmašiti koga u čemu/čime (humanitate
oratori praestitit – nadmašio je govornika ljubaznošću)
succedo – naslijediti koga, doći iza koga (na neku službu) Tiberius Augusto successit.1
Pacem bello anteponimus. Više volimo mir nego rat.
Amicitiam omnibus rebus humanis anteferte, sed veritatem amicitiae! – Prijateljstvo
cijenite vše od svega na svijetu, ali istinu više i od prijateljstva!

1
Kada uz succedo dolazi akuzativ im značenje približiti se komu/čemu: Exercitus urbem successit. – Vojska se
približila gradu.

1
4) Glagoli s prefiksima: ad- i in- kada imaju preneseno značenje slažu se s dativom, tj. imaju
daljnji objekt u dativu. Ako se rabe u osnovnom značenju tada se redovito ponavlja prijedlog
od kojeg je nastao prefiks.
Adsum amico – pomažem prijatelju : ad forum adsum – nalazim se na trgu
Infero iniuriam iunioribus – nanosim nepravdu mlađima - terrorem in plebe intulit – unio je
strah među narod.2

Glagoli koji posjeduju sposobnost dviju konstrukcija:

dono 1. cui quid – darovati komu što : dono quem aliqua re – obdariti koga čime
circumdo, 1. opasati
intercludo, 3. spriječiti
aspergo, 3. poškropiti
macto, 1. žrtvovati
interdico 1. zabraniti3

Augustus magnam pecuniam civbus/ magna pecunia cives donavit.

August je darovao građanima veliki novac.
Semiramis Babylonem muro/Babyloni murum/ cirucumdedit.
Semiramida je opasala Babilon

b) dativ objekta uz pridjeve

Kada su pridjevi: carus, 3; amicu, 3; inimicus, 3; gratus, 3; ingratus, 3; similis, e; dissimilis, e;
familiaris, e; aequalis, e; utilis, e; inutilis, e; proximus, 3 i sl. dio imenskog predikkata traže
objekt u dativu.
Concordia civbus utilis est. Mors somno similis est. Sibi quisque proximus est.
NB! 1) Uz amicus, inimicus, familiaris, aequalis kada se upotrebljavaju kao imenice uz njih
dolazi genitiv, a n dativ, npr. Amicus populi Romani – prijatelj rimskog naroda
2) Uz pridjeve similis i dissimilis dolazi dativ kad je riječ o duhovnoj ili unutrašnjoj, te o
potpunoj sličnosti ili različitosti, a genitiv kada je sličnost ili različitost djelomična i
akcidentalna, npr. Homo homini similis est. (tj. U svemu): Dicta eius veri similis erant.
Njegove riječi nalikovaše na istinu.
3) uz propior, ius i proximus, 3 pored dativa može se upotrijebiti i auzativ, npr. Domus uribi
proxima : domus urbem proxima

II) Dativ učešća

Ta se dativ može promatrati kao dativ koristi (commodi) i kao dativ štete (incommodi), a
izriče na čiju se korist ili štetu odvija radnja predikata, npr. Disco mihi- učim sebi tj.na svoju
korist; quisque sibi peccat – svatko griješi na svoju štetu.
Takav dativ dolazi uz neke glagole uz koje pored dativa učešća može se konstruirati s
akuzativom, ali tada taj glagol ima neko drugo značenje. Među tim glagolima su najčešći:
2
NB! Bellum inferre cui – navijestiti kome rat; zaratiti na koga
3
Uz intercedo dolazi dativ lica i ablativ stvari: intercedere alicui aqua et igni – zabraniti komu upotrebu vatre i
vode.

2
timeo, metuo patri - bojim se za oca
patrem- bojim se oca
consulo alicui – brinuti se o nekome
aliquem pitati za savjet nekoga
provideo, prospicio alicui – pobrinuti se za nekoga
aliquem predvidjeti/predviđati nešto
moderor alicui – obuzdavati koga ili što
aliquem upravljati čime
caveo alicui – (po)brinuti se za koga
aliquem - čuvati se koga ili čega (cave canem!)
ab aliquo – čuvati se / paziti se od koga ili čega
tempero alicui – štedjeti/pošteđivati nekoga
aliquem – uređivati/sređivati nešto ili nekoga
ab aliquo – uzdržavati se od nečega/nekoga

a) Etički dativ sličan je dativu interesa jer pokazuje nečije intimno interesiranje za
neogaili nečije učešće u predikatnoj radnji. Dakle, nije živa zainteresiranost zbog
koristi ili štete onoga koji se interesira nego svojevrsna znatiželja ili određena bliskost
među tim osobama. Taj dativ tvore zamjenice: mihi, tibi, nobis, vobis, npr.: Quid mihi
agit Aticus? – Što mi radi Atik?
Etički su dativ fraze:
Quid tibi bis? – Što hoćeš? Što kani? Što ti pada na pamet?
Qui nobis vultis? Što hoćete s nama? Što s nama namjeravate?
Quid sibi vut haec oratio /fabula/dicta? – Što znači ovaj govor/priča/riječi?
- Uzvici: Vae tibi misero! – Jao tebi jadniče!
Vae victis! – Jao pobijeđenima!

b) Dativ radnog lica (dativus auctoris/respectivus) pokzuje lice koje vrši predkatnu
radnju. Dolazi najčešće u konstrukciji pasivne perifrastične konjugacije (Lingua aliena
discipulis discenda est), a rjeđe uz particip perfekta pasivnog umjesto ablativa: Cui
non sunt auditae Demosthenis vigiliae? Tko nije čuo za Demostenova bdijenja?

c) Prisvojni dativ (dativus possessivus) dolazi uz glagol sum, esse, fui i pokazuje lice ili
stvar kojoj nešto pripada. Redovito ga prevoimo tako da dativ posesvni prtorimo u
subjekt, a subjet latinske rečenice u objkt, dok oblik glagla esse prevodimo glagolom
imati. Nobis hostis nullius est. Mi nemamo nijednog neprijatelja.

III) Dativ svrhe (dativus finalis) izriče svrhu predkatne radnje i odgovara na pitanje :
čemu? Za što? S kojom svrhom? Uvijek dolazi u jednini, a najčešće uz glagole:
duco, tribuo, verto - upisivati u
deligo - izabrati
do - davati, ubrajat u
mitto – poslati
relinquo – ostaviti

3
Accipio – primiti
Habeo – imati, uzimati
Sum, esse – služiti za/na

Fraze
Honori esse – biti na čast; exemplo esse – služiti kao primjer
Vitio vertere – upisati u grijeh
Dono dare – dati na dar
Auxilio mittere – poslati u pomoć
Praesidio relinquere – ostaviti za zaštitu / da štiti
Ludibrio habere – imati za porugu / izrugivati se
Quaestui habere – upotrebljavati na svoju korist
Religioni habere – žacati se
Subsidio vnire – doći u pomoć
Receptui canere – trubiti za uzmak

NB! Najčešći dativ svrhe uz glagol esse u prijevodu na hrvatski poprimaznačenje

imenice koja je u dativu, npr. Mihi dolori est – boli me; mihi curae est – brenem se; mihi
gaudio est – radujem se; mihi oneri est – teret mi je; mihi honori est – dičim se; usui est –
korist itd.
Obično uz dativ svrhe dolazi i dativ interesa pa tako nastaje konstrukcija dvostrukog
dativa. Tua salus mihi curae est. – tvoj spas je moja briga. = Brinem se za tvoj spas.
Apollonius mihi magno usui fuit. – Apolonije mi je bio od velike koristi. Alteri crimini
dabis quod tu ipse fecisti? Hoćeš li ubrojiti u krivnju drugome ono što si sam učinio?