1

HRVATSKA FILOZOFIJA
- bitno pitanje itave filozofije to to uope znai da neto jest? to znai biti za razliku od ne biti?
- U 18. st. budi se tako upravo u dalmatinskim gradovima svijest o vlastitoj tradiciji - u toj se aktivnosti
napose istiu dubrovaki historiografi
Ignjat ori (1675-1737, 18.st)
- prvi pie bibliografije hrvatskih filozofa
Fran Maria Appendini (1768-1837, 19.st)
- Fasti litterario-rhagusini - donosi biobibliografije slavnih Dubrovana.
- nastojanje oko stvaranja hrvatske terminologije za odreene struke, tako i za filozofiju, tonije logiku
- 19. st - ilirski preporod - buenje nacionalne svijesti
Ivan Kukuljevi Sakcinski (1816-1889, 19.st)
- jedna je od najznaajnijih osoba Ilirskog preporoda.
- Knjievnik primarno, ali istrauje uope hrvatsku kulturno-povijesnu tradiciju.
- Dri prvi govor na hrvatskom u Saboru 1843.
- Jedan je od utemeljitelja hrvatske historiografije.
- Za filozofiju su znaajni njegovi radovi Marko Maruli i njegovo doba
Vinko Pacil (1825-1869, 19.st)
- prvi udbenik logike na hrvatskom
Franjo Raki (1828-1894, 19.st)
- sa Strossmayerom utemeljuje Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti. Dvadeset godina bio je
(ujedno prvi) predsjednik Akademije.
- Pokree prvi znanstveni asopis u Hrvata Knjievnik
- rad posveen ivotu i djelu Rueru Bokovia
- u povijesti filozofije znaajan je po tome to prvi tematizira znaajna pitanja u vezi s uspostavljanjem
filozofijske tradicije, prije svega pitanje postojanja jedinstvene tradicije, odnosno problem mogunosti
nacionalne filozofije
- osvjetava i problem jezika u filozofiji, tonije problem nepostojanja hrvatske filozofijske terminologije
- filozofijski tekstovi Razum i vjera, Kakova da bude naa prosvjeta, Kranstvo i oveanstvo - prve
filozofijske rasprave na narodnom jeziku.
- Prvi zapoinje rad na istraivanju hrvatske filozofske tradicije pa pie tekstove ivot i djelo Ruera
Bokovia, Povijest humanizma i renesanse u Dubrovniku, Dalmaciji i Hrvatskoj
Franjo pl. Markovi (1845- 1914, 20.st)
- na obnovljenom Sveuilitu u Zagrebu, 1874. godine, gdje je prvi profesor filozofije
- "Filozofijske struke pisci hrvatskog roda s onkraj Velebita v stoljeih XV-XVIII", rektorski govor,
programatski spis, u kojem su poloeni temelji istraivanja hrvatske filozofijske tradicije, istie vanost
istraivanja filozofijske tradicije

2
- osvjetava injenicu i dokumentira (spiskom filozofa i njihovih djela) postojanje hrvatske filozofske
batine, formulira kriterije uvrtavanja nekog pisca meu hrvatske filozofe te utvruje zadatke to predstoje
istraivanju nacionalne duhovne batine
- Kao zadatke rada na nacionalnoj filozofiji on vidi sljedee:
- 1) uvesti filozofiju u okvire nacionalne kulture, to znai prije svega prevoditi na hrvatski
filozofska djela, filozofirati na narodnom jeziku
- 2) prikupiti grau, tj. djela starih hrvatskih filozofa iz stranih biblioteka, prevesti ih i proraditi ih
(veina je pisala i na latinskom i na hrvatskom)
- istrauje ivote i djela najznaajnijih predstavnika hrvatske
- pie "Filozofijski rad Ruera Bokovia"
- biva otvoreno pitanje ideje nacionalne filozofije
- Razvoj i sustav obene estetike, afirmira se kao pisac prve znanstvene estetike na hrvatskom
- upozorava na dominantan utjecaj njemake filozofije na hrvatske filozofe te istie potrebu upoznavanja s
drugim europskim filozofskim tradicijama.
Albert Bazala (1877-1947, 20.st)
- Markoviev nasljednik
- osnovao Puko sveuilite
- Dao je znatan doprinos razvoju hrvatske filozofijske terminologije, filozofski orginalan pisac
- "Povijest filozofije " - tri sveska
- napisao je monografiju "Filozofijski portret Franje Markovia", "Maruliev moralno-prosvjetni rad",
Katanieva Elementa peripatetica
- nacionalnu filozofiju trai u oitovanjima nacionalnog duha. Ne slaui se, dakle, posvema s
Markovievom koncepcijom nacionalne filozofije posebno tematizira taj problem u dva svoja lanka:
Filozofijska tenja u duhovnom ivotu Hrvatske (od pada apsolutizma ovamo), te O ideji nacionalne
filozofije
- dri da manifestacije narodnog duha valja traiti i u religiji i u umjetnosti, a ne samo u filozofiji
- hrvatska je filozofija artikulirana na hrvatskom jeziku i izraava specifinost nazora na svijet hrvatskog
naroda. Smatra da bi u jeziku mogao nai ono to bi bilo specifino za nacionalni duh
- narodnu specifinost odreuje kao posebno intonirani ivotni osjeaj u specifinim okolnostima oblikovan
- Upozorava na razlike termina u prevoenju (pr. kosmos (gr. ureen, lijep, harmonija) - mundus (lat. ima
skroz drugaiju pozadinu od grkog)) - pojam "ousia" (gr.) u latinski prelazi kao substantia (pod-stajati).
Temelj kod "ousia" je glagol biti (einai). Substantia ne pokriva sva znaenja koja ousia ima, ne pokriva bit.
Hipokeimenon je kod Aristotela ousia. Ousiji pridolaze akcidenti. Hipokeimenon je samo jedan segment
pojma, a ostatak ostaje nepokriven
- Svoja vlastita filozofijska stajalita iznosi u dvije filozofijske studije - Metalogiki korijen filozofije i
Svijest i svijet, subjekt i objekt
- Pravac miljenja - aktivistiki voluntarizam.
- dominantnom logicizmu i racionalizmu svoga vremena Bazala na neki nain suprotstavlja ono iracionalno kao zajedniki temelj filozofije, umjetnosti i religije, znaajnu ulogu imade naglaavanje uloge
volje koja odreuje i smjer spoznavanja, a potvrdu ega nalazi u cjelokupnoj povijesti filozofije.
Stjepan Zimmermann (1884-1963, 20.st)
- Bavio se uglavnom problemima spoznajne teorije
- temeljna okupacija ovog najznaajnijeg predstavnika neoskolastike, jest noetika. Najznaajnije mu je djelo
Opa noetika

3
- Uvod u filozofiju, Filozofija kranstva
- razdoblja Drugog svjetskog rata - dvije znaajne njegove knjige: Kriza kulture i Smisao ivota.
- temeljni interes usmjeren na vrednote, prije svega one kranske, te na osobu kao nosioca tih vrednota.
Trajna mu je preokupacija bila i Kantova filozofija o emu pie djelo Kant i neoskolastika
- zainteresiran za djelovanje sveenika zaslunih za promicanje filozofije u naim krajevima, pa pie:
Historijski razvitak filozofije u Hrvatskoj (Filozofija u Hrvatskoj, zastupana po sveenikom staleu kroz
tisuu godina), Juraj Dragii kao filozof humanizma
- Filozofija ivota
- postavio je tezu da hrvati samim pokrtavanjem ulaze u krug zapadnjake kulture i dobivaju hrvatsku
filozofiju. U 9. st. u dvoru kneza Trpimira i Benediktinskom samostanu imamo dokaze da se netko bavio
filozofijom

Znaajke razvoja filozofije u Hrvata do 15. st.

- Dvor kneza Trpimira je intelektualno sredite
- Benediktinci sa svojim samostanima, koji od 6. stoljea u tom dijelu Mediterana predstavljaju arita
kulturnog ivota, zasluni su za kakvo takvo njegovanje filozofije zahvaljujui kolama koje dre.
- Dionizije Areopagita neoplatonizam ugrauje u kransku filozofiju.
- Kriarski ratovi 11., 12., i 13. st s Istoka dolaze rukopisi grkih filozofa na Zapad
- Zabrana Aristotelovih prirodno filozofskih spisa u Parizu.
- U 13. st. vrhunac kranske filozofije Toma Akvinski
- u ranim je stoljeima dominacija Platona jer su ga mogli najvie pribliiti kranskom nauku Timej pie o stvaranju, 'kozmologija'. Platon ima pojam Demijurga. Demijurg oblikuje materiju idejama, nema
stvaranja iz niega kao u Postanku. To je kljuna razlika koja se provlai kroz cijeli srednji vijek. Platonove
ideje poinju smatrati mislima Bojeg uma, logosa
- bit filozofije srednjeg vijeka je pomou grke filozofije istumaiti kranski nauk
- Kalcidije (4.st) - jedini prijevod Platona do 12. st koje zapad posjeduje
- 6. st - Dionizije Areopagita - primijenio Platoniku hijerarhiju na duhovna bia, sfere anela
ARISTOTELOVSKA TRADICIJA na Zapadu i u Hrvatskoj
- Porfirije je uenik novoplatonike kole. Na prijelazu u 4. st Porfirije pie uvod u Aristotelovu logiku.
- Boetije komentira aristotelove logike spise (samo 3) - to je sve to zapad od originalnih Aristotelovih
djela posjeduje do dolaska Arapa
Ptolomejev geocentriki sustav
- vaei sve do heliocentrikog
- Aristotelova slika svemira iz 12. knjige Metafizike
- Sublunarna i supralunarna sfera. U centru je zemlja, oko nje ide mjesec, oko toga ide sunce. U sublunarnoj
sferi (zemlja do mjesec) vladaju 4 elementa (voda, vatra, zemlja, zrak) i 4 svojstva (toplo-hladno, suhovlano). Izvan mjeseca u supralunarnoj sferi je eter (quinta esentia). U sublunarnom se deava promjena
zbog primanja i odbacivanja 4 svojstava. Tamo je karakteristina mjena. Tamo gdje je eter sve je
nepromjenjivo, vjeno, sve se kree po idealnim krunicama, ne moe se odrediti niti poetak niti kraj.
Javlja se pitanje utjecaja vanjske sfere na zemaljsku.
- utjecaj Ptolomeja na Hermana - Eudokso i Klaip su po Aristotelu autori toga svijeta, od njih preuzima
Aristotel, od njega Ptolemej koji ga modificira, a od njega Herman koji isto modificira

4
- uvodi teoriju epicikla - uoava pojavu retrogradnog gibanja

Herman Dalmatin (1110-1154, 12.st)

- gradi svoju filozofiju na Timeju
- jedan meu prvima uveo Aristotelovu prirodnu filozofiju na zapad
- Prevodi (s arapskog) i komentira djela arapskih autora, poboljava prijevode koji ve postoje
- s Robertom od Chestera preveo Kur'an
- Ptolemejevu "Planisferu" prevodi s arapskog na latinski
- Tei praktinoj primjeni znanstvenih spoznaja. Bavi se konstrukcijom astrolaba (sprava za odreivanje
poloaja zvijezda)
- Hermanova filozofija je sinteza raznih miljenja - Ptolemej, Aristotel, Platon, hermetizam, stoika uenja
- najznaajnije djelo "De essentiis" (O bitima) potpisuje s "Heramnnus secundus" - spaja elemente
Platonovih
uenja
s
Aristotelovima,
uz
mnogo
elemenata
hermetizma.
- Znaenje Hermanove filozofije: - Posredno uvoenje Aristotelove prirodne filozofije
- Oivljavanje interesa , preko astrologije, za prirodna zbivanja i prirodnu filozofiju uope
- Izvoenje originalne misaone sinteze, povezivanjem razliitih slojeva grkog filozofskog miljenja,
gnostike tradicije i arapskog prirodno-filozofijskog interesa, s kranskim svjetonazorom
- 5 biti (essentiae) nepromjenjivog - mjesto, vrijeme, uzrok, odnos, gibanje (Aristotel - njegove kategorije
su najvii rodovi stvari, pod uzrokom se vode svi mogui uzroci)
- Izmeu njih postoji hijerarhija.
- Temeljni je uzrok. Ima 3 uzroka svega: eficijentni (tvorni), tvarni i formalni uzrok. Eficijentni,
prvotni je uzrok jedan, jednostavan, nepokretan, ujedno tvorni i pokretaki uzrok. To je trojedni kranski
Bog.
- hijerarhija uzroka po stupnju dostojanstva (ujedno tri poela svakog poroda): tvorni (causa efficiens),
tvarni i oblikovni uzrok.
- Sljedee znaajno je gibanje. Gibanja prvotnog uzroka: stvaranje (creatio) i raanje (generatio) prvo raanje koje on zove stvaranje je creatio ex nihilo. Ide kontra Platona, izrazito kranski stav Prvotni
uzrok najprije ex nihilo stvara poela; raanje - nastajanje stvari iz poela. To je zdruivanje tvari i oblika
(mijeanje poela), nastajanje tijela svijeta. Bog najprije stvara poela koja su ideje, misli boanskog uma.
Ideje su u umu koji je povezan sa sinom. Sin je logos, verbum, nous. Ideje neto uobliuju, a tvarni element
je ono to je sporno kod Hermana
- eidos = forma = ob-lik. Eid ima korijen u esse. Oblik je ono to mi u neemu vidimo. Bit koja se
vidi u neemu je forma koja neto odreuje. Korijen eid i id imaju bitne veze s drugim korijenom oid
(znanje), u slovenskom je isti korijen - ved-la (znala) - znanje da je to upravo to neto a ne neto drugo
-Prvo i zadnje u stvarima su elementalna svojstva, prva sjemena (muka-enska), ono netjelesno
tjelesno, ope bivstvo; prapoela - sjemena su : toplo i hladno, vlano i suho.
- tvarno poelo - platon nema materije. Tvar je u svemu to jest ista (ono bezoblino), razlika
dolazi od oblika, oblici od biti. Svi su oblici iz prve vjene (aeterna essential) biti Boga. Materije u vrijeme
Hermana nemaju isti smisao kako ih mi danas mislimo. Platon za drugo poelo ima nekoliko izraza:
munost, hora (nije prazan prostor), ono to prima, podmet. (Demijurg materiju iz stanja kaosa prevodi u
stanje kozmosa. Kaos se sastoji od tragova 4 elemenata, to jo nisu elementi u kaosu nego neto za to se
moe naslutiti da e biti elementi. To su toplo, vlano, suho i hladno, a ne sami elementi, poslije tek postaju
zemlja, vatra, voda i zrak). Kod Hermana je vrlo slino kao kod Platona. Isto postoje elementi u tragovima.

5
etiri elementa nisu temeljno od ega sve biva jer su sloeni najmanje od dva svojstva te ne mogu biti
temelj svega.
-Sve to jest dijeli se na bit i bivstvo (essentia i substantia) koji se razlikuju kao aktivno i pasivno
poelo.
-Drugotno raanje je nastajanje propadljivog (occidua). Sve je propadljivo odreeno mjestom i
vremenom. Svijet i vrijeme istovremeni su.
-Svijet je odreen dvjema krajnostima. Jedna je Zemlja koja miruje u sreditu, druga je granica
svijeta i sastoji se od tri sfere koje se gibaju.
- kozmologija - Aristotel - ima eter kao peti element nebeskog svijeta. Sfera fiksnih zvijezda je konac
svemira. Sve pokree nepokrenuti pokreta koji misli samog sebe. Gibanje se zbiva prema van, prema koncu
svemira. Nepokrenuti pokreta pokree samog sebe, a gibanje se dalje iri. On nije eficijentni, tvorni uzrok,
on ne stvara. On je finalni uzrok, cilj. On pokree tako to sve tei njemu kao finalnom uzroku. Kad kod
aristotela govorimo o gibanju, mislimo primarno na miljenje. Druge planete pomiu mali umovi koje
aristotel zove substantiae separate ili odvojene supstancije. Ti mali umovi su uvijek usklaeni s velikim
umom
- Granice sublunarnog svijeta kod Hermana u biti nema. Kod Kalcidija i Hermana nema stroge
razdjelnice, nego je ista tvar. Sjemena koja su odredbena za nebesku regiju se ne mogu mjeati, a u
zemaljskoj se neprestano mjeaju i to uzrokuje promjenjivost ove regije. Osma je sfera fiksnih zvijezda, a
preko su zvijea koja ine znakove zodijaka. Striktno razlikuje podruje razliitog i istog, smrtnog i
vjenog, pasivnog i aktivnog - striktni dualizam. Zemlja koja miruje u sreditu je ono najloije, to je ide
dalje to je bolje. 9. sfera bi bio nepokrenuti pokreta, bog i blaeni duhovi. Zemaljska sfera je sfera
pasivnog, trpnog. Ona je pod utjecajem sfera iznad. Naglaava ulogu srednjeg u kojem nema eter kao to
ima aristotel. Srednjem dijelu, mediumu daje veliko znaenje i veliku ulogu. Prvi uzrok je causa efficiens,
kranski bog i aristotelovski nepokrenuti pokreta. On ex nihilo raa tvorni i tvarni uzrok (materijalni i
formalni). Mijeanjem materijalnog i formalnog uzroka dobivamo masu tijela svijeta, to naziva tjesto
sjemena. Ono ini sr svijeta. Forme su ideje koje potjeu od eficijentnog uzroka. Promjene u zemaljskoj
sferi su prouzroene causom eficiens kao prvotnom uzroku, te sferom srednjeg kao drugotnim uzrokom, to
su boji pomonici. Ideja da su planeti boji pomonici, instrument boji je stara ideja koja potjee od
Filona Aleksandrijskog. Zemaljsko podruje se dijeli na tri carstva: mineralno, biljno i ivotinjsko. Ista je
svjetska materija zbog prapoela suho, vlano, toplo i hladno. U srednjem podruju se sjemenja ne mijeaju
kao u zemaljskom podruju. Zahvaljujui odreenim proporcijama rasporeda nebeskih tijela i intervalima
meu njima, postoji glazba sfera. Tvrdi da sve to giba na neki nain zvui. Sfere su one koje se gibaju i one
zvue. Ima ih sedam. Kad se piu u ravnini izgledaju kao notni zapis. Prva materija je zapravo ono umno.
Nema toga to um ne moe zamisliti, a kad misli o neemu misli na materijalno. ovjek je kao
mikrokozmos odraz makrokozmosa - nema niega to bi bilo u velikom svijetu ega ne bi bilo u ovjeku.
ovjek nosi u sebi sva tri carstva (mineralno, biljno i ivotinjsko). Uzrok to sve povezuje je nerazrjeivi
vor, causa consilians ili Ljubav. Na unutarnju sferu ne djeluju samo planeti nego djeluju i znakovi zodijaka.
Svaki organ ovjekovog tjela je pod utjecajem nekog planeta i znaka zodijaka. Sva se medicina temeljila na
tome. Planeti se ne gibaju, nego su oni privreni na sfere, prozirne kristalinske kulge koje se okreu na
koncentrinim krugovima. Svijet je kao cjelina zamiljen kao kugla, savreno tijelo. Mora biti kugla jer ih
pokree boanski oblik koji moe pokretati samo neto savrno. Biti su iz srednje sfere a supstancije iz
zemaljske. Astrologija Hermana je pod utjecajem Arapa. Predbacuje i Platonu i Aristotelu da nisu dovoljno
pozornosti posvetili srednjem prostoru gdje su planeti. Usvojio je promjenu svijeta od Aristotela, no
aristotelova promjena see samo do srednje sfere, a u srednjoj sferi je eter. Do J. Brune (16. st) se svijet
striktno dijeli na podmjesevu i nadmjeseevu sferu. Herman je prekretnica. Tvar u mogunosti je
neodrena, vjena, to je neto to je potencijalno, to moe primiti bilokoju formu, no aktualno nije nita.

6
Boje stvaranje naziva prvo gibanje. Ono je izvan vremena. Vrijeme je u korelaciji sa stvorenjem, tako je i s
prostorom. Prije stvorenja nema nita. Zbog toga nema problema prve materije uz stvaranja ex nihilo.
Linearno gibanje vremana je funkcija ljudskog spoznavanja. Bog nije prije vremena u kronolokom smislu,
nego po dostojanstvu.Do boga kao poela dolazimo razumom. To je prirodan nain dolasla do boga,
theologia naturalis. Objavljena teologija, kransko poimanje boga, ima neto to na razum ne dokuuje. To
je otajstvo trojstva. Filozofija je u svojoj sri teologija jer je nauk o prvom poelu. Lumen naturale prirodno svjetlo. Boja milost je potrebna da bismo prihvatili istinu trojstva. To je lumen supranaturale.
- naa je spoznajna mo u odnosu na svegueg boga ogranina, mi moemo spoznati samo ono to je
nadovezano na naa osjetila
- nominalizmom (teoloki apsolutizam, voluntarizam) se javio problem univerzalija

Srednjovjekovna filozofija
- nominalistiki smjer- Kritiko propitivanje mogunosti ljudske spoznaje - akcent na spoznaji
pojedinanog, oslanjanje na iskustvo kao jedini temelj sigurnosti
- konsekvencije za religioznu spoznaju - nema dokaza za besmrtnost due, opstojnost Boja za razum samo
je vjerojatna, moralni relativizam, sve vie se istie razlika izmeu logica naturalis i logica fidei, odnosno
uenje o dvije istine.

Humanizam
- veina intelektualaca se luila grkim, latinskim i hebrejskim
- Vanjski uzroci - kriarski ratovi XI. i XII. st - donose se rukopisi s Istoka, Turci - dodir s Istokom, bjeanje
intelektualaca na Zapad
- unutarnji uzroci - potreba za obnovom, duboka moralna kriza je ono to je prouzroilo humanizam i
renesansu iznutra
- u theologiji naturalis nema nikad sigurnosti za moralnost djelovanja
- humnaizam je primarno stilski pokret, povratak na antiku, duhovni pokret. Humanizam je kult
obrazovanja. U sreditu interesa je jezik (trivij)
- Mogue ga je odrediti s dva temeljna znaenja kao duhovno-povijesno razdoblje i openito kao stav,
dranje spram ovjeka i njegova poloaja u svijetu, odreenje ovjenosti ovjeka, pri emu je humanitas
sredinji predmet.
- filoloki aspekt - pokret, borba za odreeni stil - antika uzor (literatura); Ciceronov latinski, otra kritika
srednjovjekovnog stila pisanja i metode
- povratak antici u svakom pogledu; novi prijevodi antikih autora
- edukativni program - prioritet studia humaniora - akcent na disciplinama trivija
- zato humanizam? - svoenje na ovjeka se svodi na nekoliko razliitih podruja. Vraanje na antiku nakon
srednjeg vijeka kojeg doivljavaju kao barbarsko vrijeme. Latinski se u srednjem vijeku iskrivio pod
utjecajem narodnih jezika. Zbog toga srednji vijek doivljavaju kao barbarsko razdoblje. Poinju pisati
ciceronovskim latinskim. Kult obrazovanosti se vraa latinskom paideia, disciplinama trivija (gramatika,
retorika, dijalektika). Jezik je manifestacija ovjekova stava o svijetu. ovjek biva. To je veliki uvid tog
razdoblja. Novo je da ovjek biva spoznat kao bie koje se neprestano mijenja. Humanizam je jedno
osvijeteno prouavanje ovjeka.

7
- humasta je tehniki termin koji oznaava ovjeka koji je pismen. Pismen ovjek se nazivao umanista. Od
tu je i naziv humanizam u uem smislu rijei
- konac 14. st. dominantni knjievnici - Boccaccio (Decameron), Petrarca, Dante. Italija postaje
intelektualno sredite
Odnos HUMANIZAM - FILOZOFIJA
- interes za konkretno, povijesno - Od interesa nisu openita odreenja nego konkretne situacije u kojima se
svagda drukije iskustvo svijeta manifestiralo: potpun izraz toga u mijenama jezika
- aktualne discipline trivija - gramatika, dijalektika, retorika
- Od tradicionalne filozofijske problematike prisutna moralno-filozofijska tematika. U skladu s tim spisi o
ovjeku, spisi o ljudskoj srei dominiraju meu filozofijskim spisima u razdoblju humanizma.
- ovjek u sreditu interesa
- Drukiji aspekt promatranja ovjeka: oima ovjeka, a ne kako ga vidi Bog. ovjek se okree sebi samom,
istrauje sebe u konkretnim situacijama
- Novo poimanje znanosti antika: ideal znanosti - sigurno znanje - episteme (najvii stupanj sigurnosti) sada ono vjerojatno, retorika - umijee nagovaranja - uzor znanosti - primjenjivost, a ne theoria (umsko
promatranje). Bitan uvid: povijesnost ovjeka
- Jedan od najznaajnijih rezultata humanizma - kritika metoda: otkrivanje antike, antikog naina
ivljenja, tekstova - mogunost komparacije, napose kritiki stav spram srednjovjekovnog stila, od tada
karakteristino. Kad su se promatrali svi prijevodi dolazi se do uvida da postoje razliite interpretacije.
Mogua je komparacija i na temelju nje humanizam razvija kritiku metodu
- razumijevanje ljudskog hermeneutika - Iskustvo razumijevanja jednog teksta: spoznaja povijesnosti razliita razdoblja - razliite interpretacije, napose na primjeru Aristotelovih tekstova. Iz toga spoznaja:
nema jedne definicije ovjeka, jer ovjek nije naprosto, ve ovjek biva. Taj proces treba razumjeti.
- tezu o dvostrukoj istini su podravali arapski filozofi. Razdjeljuje se teoloki nain razmatranja od
filozofskog - Aristotel iz skolastike filozofije nije pravi Aristotel, on je kranizirani Aristotel koji nema
veze s onim to su otkrili iz Grkih tekstova. Grki Aristotel je poganski aristotel. Aristotelizam ima arapsku
liniju koja tei dvostrukoj istini te ide kuranskoj objavi i liniju ortodoksnih aristotelovaca koji se bore za
istog Aristotela. Linija ortodoksnih aristotelovaca trai itanje izvornog Aristotela na Grkom
- novoplatoniari kau da nema razlike, da se i filozofija i teologija bave istim predmetom
Nai najznaajniji centri u humanizmu i renesansi
- Dubrovnik na putu izmeu grke i italije
- Intelektualni krug oko Cvijete Zuzori Nikola V. Gueti, Miho Monaldi, Jakov Buni, Dominko
Zlatari, Didak Pir, Antun Medo
- Split : Marko Maruli
- Trogir: Trankvil Andreis
- ibenik: Vrani Faust i Antun, Ivan Polikarp Severitan;
- Zadar: Federik Grisogono
- Na Sjeveru dvor Matije Korvina: tzv. humanistiki Korvinski krug - Ivan Vitez od Sredne i Jan Panonije
- bave se etikom temetikom
- pojavljuje se stav - znanje koje mora ovjeku biti korisno. Interes poinje biti konkretna ivotna situacija
- veina obrauje pitanje ljudske sree i savrenstva, vezano uz pitanje ljudskog ivota
- veina se bavila prevodilakom djelatnou. Poetkom 15. st. veina se djela prevodila s grkog na latinski
to je vano za filozofiju

8
Moralno-filozofijski spisi iz razdoblja humanizma
- humanizam traganje za odgovorom na pitanje o ljudskoj srei kroz analizu konkretnih oblika ivota.
- Openito 15. i 16. st. doveden u pitanje jedan sustav vrijednosti
- Srea vezana uz afirmaciju razumskog u ovjeku.
- Bitno za humanizam pomiriti antiku i kransku koncepciju.

Marko Maruli (1450-1524, 16.st)

- Dva najznaajnija djela s moralno-filozofijskom problematikom :Evanelistar i Pouke za estit ivot s
primjerima svetaca( Institucije)
- uzrok krize je uruavanje moralnih vrednota. Apelira na europu da se uini radikalna reforma, no nain
obnove koji nudi je povratak na izvorne kranske vrednote (skromnost, vjera, uzdravanje od tjelesnih
zadovoljstava). Smatra da je razlog krize u tome to je samo kranstvo odstupilo od naela koje je na svom
poetku proklamiralo. Rjeenje je da se na to ponovo vrati. Vrijedan je jedino duhovni ovjek koji mora
nastojati oko kranskih vrlina kako bi se ostvario kao potpun ovjek, to znai odbaciti tjelesnost, askeza.
- prvo molitva, onda razmiljanje. Daje apsolutno prednost vjeri. Samo onaj kom je dana boanska milost,
taj e razumjeti istinu vjere. eli otkriti kao se ovjeka privodi vrlini. Navodi primjere svetaca koji su se
odlikovali nekom vrlinom i pokazuje to su s time dobili.
- Primjenjuje dihotomiku shemu dua-tijelo, dobro-zlo, ovostrano-onostrano
- Valja prezirati sve tjelesno, to je put spasa. Pretpostavka - vjera! Osnovni problem - spas due.
- Psiholoka analiza konkretnih ljudi, sveci kao konkretne osobe. Osnovni motiv: duhovna obnova, povratak
na iskonske kranske vrednote.
- Pripada pokretu devotio moderna
Fran Trankvil Andreis (1490-1571, 16.st)
- bavio se retorikom
- Djelo Treba li filozofirati? - U njemu raspravlja o pitanju smisla, to ovjeka ini sretnim, to ini
blaenstvo ovjekova ivota. Pisan u formi dijaloga. Pitanje treba li se baviti teoretskim radom. Upozorava
na prolaznost tjelesnih ugoda, te na trajnost duhovnih, tematizira pitanje mira duha. Njegov sugovornik se
zalae za prirodu, kako bi ovjek i kao tjelesno i kao duhovno bie bio sretan. ovjek ne moe biti sretan
ako zanemaruje jednu stranu. Sugovornik inzistira na tome da je priroda po Bogu. Frankvil se koleba izmeu
kranskog morala i stoikih vrlina u smislu postizanja mira due, no za razliku od stoika koji idu na
neinjenje (apraksia, wu wei u zen budizmu), on ide na stav vita activa. U dui mora vladati razum, logos.
Potrebno je uskladiti na logos s logosom kozmosa. Ukoliko kozmosom vlada logos to znai da je sve
odreeno po nekim logikim principima. S time se treba pomiriti i to dovodi do mira. Frankvil to djelomino
prihvaa, no ne theoria, ne samo umsko promatranje, nego se treba sa svjetla vratiti u spilju, vita activa. Uz
vita aktiva ide i uloga zajednice. Vita activa je povezana s ovjekovim naporom (labor). Zajednica je ta koja
uva, nosi i predaje znanje, ali je jako vaan napor da se postane ovjekom. ovjek je ono to on od sebe
ini, ima slobodnu volju. Kae da se raamo kao ljudi, no samim roenjem jo nismo ljudi, to je neovjek,
nije ispunio ono to ovjek jest, nije ispunio ideju ovjeka. Potreno je realizirati bit ovjeka. Mi se moramo
oblikovati, obrazovati do toga da postanemo ljudi.
- samo priroda nije dovoljna, ovjek je stvoren za neto vie

9
- nastojanje oko pomirenja kranskog i humanistikog ideala ovjeka - pie o humanistikim vrednotama znanju, obrazovanju, a drutvo ima kljunu ulogu kao prenositelj znanja
- baviti se filozofijom je upranjavanje vrline
- Nagrada za vrlinu je sigurna, ali u onostranom
Nikola Modruki (1420-1480, 15.st)
- zalagao se za glagoljicu u bogosluju
- O srei smrtnika - pie u formi dijaloga. Polazi od teze kako je ovjeku mogue prirodnim putem
spoznati to je cilj ljudskog ivot. Dokazom da je to mogue spoznati prirodnim putem jest - filozofija
(Aristotelova)
- ovjeku je usaena prirodna tenja za spoznajom Boga, uzroka i izvora svega.
- Najvia srea: savrena spoznaja savrena predmeta = Boga
- Filozofijskoj spoznaji najvii predmet je boanska bit
- Teologijska spoznaja (po milosti) i ovozemaljska filozofijska razlikuju se samo u stupnju izvjesnosti
- njegova rasprava nije primarno rasprava o cilju ljudskog ivota nego o mogunosti spoznaje toga cilja.
Federik Grisogono (1472-1538, 16.st)
- Speculum astronomicum, De modo collegiandi, prognosticandi et curandi febris, O ljudskoj srei i
savrenstvu.
- pitanje sree za njega je pitanje savrenstva, a ljudsko se savrenstvo postie znanjem
- astrologija je ona ljudski steena znanost koja ovjeka najvema usavrava i ini sretnim, jer mu
omoguuje da predvidi, pa onda i preduhitri budua dogaanja
- isticanje uloge matematike
- napisao komentar euklidovih elemenata
- koristio je astrologiju u lijeenju i kad govori o matematici kao najvioj znanosti zapravo govori o
astrologiji
- astrologija je dobivala na znaenju jer ukljuuje i praktini dio
- u raspravama pie o plimi i oseki, no najznaajnije je o srei i ljudskom savrenstvu, te dolazi do zakljuka
da je astrologija najznaajnija znanost jer omoguuje ovjeku da spoznaje moguu budunost, te da se
uskladi s tim i djeluje prema tome. Pomae se s biljkama koje su suprotnog djelovanja od djelovanja planeta.
Tu je iskustvo igralo ulogu, a bilo je vezano sa svojstvima koja su im pridavana. Sve na Zemlji se dogaa po
kombinacijama ih svemira.
- zastupa holistiki pristup ovjeku u medinici

Renesansna filozofija
Renesansni aristotelizam
- Do 16. stoljea Zapad poznaje : Aristotelove logike spise, Aristotelove prirodno-filozofijske spise,
Aristotelovu metafiziku
- Padova centar aristotelizma, dvije najznaajnije struje aristotelizma averoisti i aleksandristi (spor oko
tumaenja smrtnosti odnosno besmrtnosti due i znaaja djelatnog uma).
Antun Medo (1530-1603, 16.st)
- samouk filozof
- Najznaajniji predstavnik aristotelizma u hrvatskoj renesansnoj filozofiji

10
- napisao komentare VII. i XII. knjige Aristotelove Metafizike (pretpostavljamo da je u 12. komentaru
metafizike iao ire od Aristotela i da je spominjao Kopernikov sustav (jedno od prvih spominjanja
kopernika u hrvatskoj filozofiji)
- Neke prigovore Porfirijevim predikabilijama - kritizira Porfirija da on kao neoplatonik tumai Aristotela
kojeg bi trebalo tumaiti nominalistiki. Kae da Porfirije grijei jer upotrebljava imenice za Aristotelove
kategorije umjesto pridjeva koji su u izvorniku. Aristotel misli pridjevima ono ope to se primjenjuje na
pojedinano, to nije entitet
- poziva na novi pristup Aristotelovim djelima - metoda koju smatra ispravnom je oslanjati se samo na tekst,
uz zanemarivanje svih dotadanjih komentara i parafraza - ustaje protiv platonike odnosno neoplatonike
interpretacije
- vidi mrlje na suncu - prije se smatralo da su nebeska tjela kao savrena potpuno okrugla, no spoznajom
mrlja na suncu i mjesecu dolazi se do zakljuka o udolinama i izboenjima na povrini to je dovelo do
zakljuka da su ta tijela poput zemlje, da imaju reljef, izloeni su primjeni. To pokazuje da nema bitne
razlike izmeu Zemlje i nebeskih tijela koje su smatrali boanskima. Zbog mrlja je dubrovanin posumnjao
u staru sliku svijeta. ovjek je poeo drugaije gledati nebo.
Renesansni platonizam (neo-platonizam)
- Kad se govori o Aristotelovoj filozofiji u renesansnom neo-platonizmu, misli se na elemente aristotelizma
prisutne u tim djelima.
- Renesansni neo-platonizam je bitno sinkretizam - nastoji istaknuti zajednike elemente Platonove i
Aristotelove filozofije (integrirao je elemente aristotelove i stoike filozofije), odnosno pokazati kako je
mogue interpretirati ih kao dvije sukladne filozofije
- ide na to da pokae da su filozofija i teologija jedno te isto. Milost se na neki nain povezuje s ljudskim
umom
- tematske cjeline
a) Problem ovjeka
b) Filozofijsko-teologijski sklop pitanja: tradicija priscae theologiae, piae philosophiae i uspostavljanje
philosophiae perennis
c) Prirodno-filozofijska problematika
d) Novi koncept znanosti
e) Transformacija slike svijeta
f) Specifino vienje uloge umjetnosti i estetika problematika
Juraj Dragii (1450-1520, 16.st)
- pie obranu kardinala Besariona u vezi polemike koji je filozof blii kranskom nauku, Platon ili Aristotel.
Stao je na stranu Platona
- Proroanska rjeenja za Jeronima Savonarolu
- Defensio praestantissimi viri Johannes Reuchlin
- napisao spis o vladajuem principu u dui, dva izdanja logike u skolastikom duhu
- Preuzima Dioginizijevu podjelu nebskih sfera.
Frane Petri (1529-1597, 16.st)
- naao puno rukopisa na Grkom i rukopise kaldejskih prorotava
- Jedan od prvih koji je predavao platonovu filozofiju
- faze - Antropoloka ili humanistika - djela se bavi disciplinama trivija, pie idea poetika, idea
historia, sretan grad, spis de homine

11
- faza kritike aristotela - pie djelo u etiri sveska, kritika aristotela i cjelokupne recepcije
aristotelizma. Usporeivao je sve spise koje je naao kako bi dobio izvornog Aristotela, no temeljna nakana
mu je bila pokazati da Aristotel nije orginalni pisac nego da je sve pokupio od prethodnika. Djelo
Peripatetike rasprave.
- njegova vlastita filozofija - izraena u pia philosophia (Nova sveopa filozofija)- Kaldejska
proroanstva pripisana Zoroastru i Hermetiki spisi - objavljuje znaajno izdanje tih spisa u Dodatku.
Pie da eli aristotelovu bezbonu filozofiju zanijeniti jednom pobonom. Sadri 4 knjige. Prva knjiga je
"sve svjetlo", druga je "pitanje poela", "trea je "pitanje sve due" i etvrta je "kozmologija". Pita se to mi
vidimo u svemu. Mi vidimo biti. Vidimo klupu fizikim oima, no biti vidimo svjetlom uma. Pita po emu je
um vidljiv i dolazi do Boga koji je tvorac, poelo.
- Deset dijaloga o povijesti, Deset dijaloga o retorici
-Prisca theologia drevne tradicije istovremene ili prije Mojsija - prije kranske objave, anticipiraju
nauk o Trojstvu
- Recepcija te tradicije, koja je izvor nauka o Trojstvu, iskazanog u tim spisima filozofijskim
kategorijama, slui Petriu i Skaliu kao argument u dokazivanju mogunosti filozofijskog dosezanja
teologijske istine.
- pie 9 knjiga u okviru raspravljanja o poelu o presvetom trojstvu. Nije dovoljan novoplatonizam te
ide na objave koje sadre tu tematiku, koristio je hermetike spise, kaldejska prorotva. U jednom od tih
traktata pie da je sin boji um. Bog postaje ono spram ega se uspostavlja dijalog, taj bog je sve. Boga
tumai kao um koji spoznaje samog sebe i preko ljubavi prema ocu (duh sveti) spoznaje da nije on najvie
nego da je ono najvie otac. Sve je produevljeno. Sve to jest govori te je mogua komunikacija sa svim
biima. Kae da i ivotinje govore i sporazumijevaju se. Izvor svega je svjetlo koje je trojedni bog.
- kozmologija - Prvo to iz boga proistjee je prostor koji je beskonaan. Dio prostora u kojem je vidljivi
svijet je konaan, a granica su zvijezde stajaice. Bog je sva bia, neka je iznio iz sebe van, a neka je
zadrao u sebi da ih iznese kad bude htio te mu je potreban prazan prostor. Kae da Zemlja rotira oko
sredita svemira. Poela su tjelesno netjelesna (prostor, toplina, fluid, svjetlo). To znai da mogu biti u
tijelima, no u svojoj su biti netjelesna, beskonana. Zemlja ne miruje u sreditu svemira nego se kree, a
pokree ju dua kao i sva ostala nebeska tijela. U konano beskonanom prostoru fluid je jedinstvena tvar.
On se zgunjava prema sreditu vidljive tvari a razrjeuje to vie idemo van iz tijela. U inteligibilnom su
duhovi, isti umovi i svjetlo uma. Pomou toga moemo vidjeti. U kozmologiji se iz boga, svjetla sputamo
dolje. Umsko se svjetlo sputa u materijalni svijet te se mi zahvaljujui oima moemo uzdii do spoznaje
izvora svega. Petrieva kozmologija u 4. dijelu, nosi naziv pantozija. Razvija tezu o beskonanosti prostora.
Za nju je pretpostavka poimanja boga koji je sva bia iz sebe iznio van koja je htio a koja nije je zadrao u
sebi. Zemlja nije nepokretna nego se okree oko svoje osi jer ima duu. Planeti nisu privreni na na orbite
nego su slobodni jer su boanska bia te ne mogu biti privreni, a pokree ih dua. To su umna bia te zato
odrava stalnu, konstantnu udaljenost. Fluid je jedna jedinstvena svjetska matija koja se protee od sredita
svijeta, zemlje do u beskonano. U sreditu je fluid najgui, a kako se udaljavamo od sredita to se sve vie
razrjeuje. Izvan toga su blaeni duhovi i sam bog, ono inteligibilno, no to je jo uvijek jedan te isti fluid jer
je Jedno (prvo) sve. Ono duhovno je prisutno u drugome na jedan drugi nain.
- spoznaja koja tei za spasenjem ovjeka, vraanjem u izvor, u Boga.
Pavao Skali (1534-1575, 16.st)
- Najznaajnija su mu djela: Satyrae philosophicae, Miscellaneorum de rerum causis et successibus
te Encyclopediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon
- u svojim djelima zapravo dokazuje kako i grka filozofija, ali i filozofijsko-teologijske tradicije to joj
prethode poznaju tajnu Trojstva. Pritom Um (nous) biva istumaen kao Sin Boji ! Na temelju toga pokazuje

12
kako postoji jedna neprekinuta tradicija uenja, iju jezgru ini uenje o trojednom poelu. Tradicija
Philosophiae perennis
- preuzima tezu: ljudi su oduvijek imali spoznaju Boga, bilo da su do nje doli prirodnim svjetlom, bilo
objavom. Bog se jednom objavljuje, drugi put ovjek ga spoznaje u filozofiji, primjer grka filozofija
(Platonova filozofija dokaz da je i prije kranstva bilo jasne spoznaje Oca i Sina).
- Temeljna teza glasi: Una scientia de uno principio - i filozofija i teologija imaju isti cilj, cilj je uvijek jedno
poelo Bog
- istina o Ocu i Sinu kao najviim poelima. Bitno je pritom da je u toj tradiciji Sin prepoznat kao rije, um
- Spoznaja Boga razumskim putem ravnopravna je s objavom.
Estetika problematika u okviru renesansnog neo-platonizma
Nikola V. Gueti (1549-1610, 16/7.st)
- Pie uglavnom u formi dijaloga
- pie komentare Aristotelovoj retorici, komentare o dui, supstanciji svijeta
- dijalog o ljepoti i dijalog o ljubavi posveuje pjesnikinji Cvijeti Zuzori (bila mu je uzor ljepote).
Rasprava kulminira u Bogu kao izvoru Lijepog i Dobra, i pri emu se tjelesna ljepota doivljava, u skladu s
platonikom tradicijom, kao manifestacija duhovne ljepote. Naglaeno uzvisivanje tjelesne ljepote, u vrlo
preciznim opisima enskog tijela koje povezuje s moralno lijepim, tj. s vrlinama, tako da Lijepo i Dobro
uvijek dolaze u paru. Lijepo vee uz proporciju te istie ulogu matematike.
- Platonova teorija ideja - krevet koji je realizirana ideja kreveta u drvu je najprije ideja u glavi
umjetnika koji stvara jedan konkretni predmet, on je jedan odraz odraza, nekakvi iscjedak zbilje koji
stvaraju ideje. Platon pie o ljepoti kao odnosu izmeu ono to mi doivljavamo i ideje. Zbog toga teme o
ljepoti spadaju u platonizam iako je on bio protiv umjetnosti
- teze o ljepoti - uzvisuje ljepotu Cvjete Zuzori, dijalog vode ene koje raspravljaju o filozofiji,
ljepoti, ljubavi. Tvrdi da su ene superiornije mukarcima zbog svog psihiko-tjelesnog sklopa. Vana je
uloga proporcije. Vana je kalokagatija, ljepota unutranjosti due i tijela, fizika ljepota proizlazi iz ljepote
due. Proporcije tijela kakve navodi su se uile u tadanjim kolama. Da bi tijelo moglo biti lijepo dua mora
biti udoredna.
- Sopra la metheore d Aristotele, Quaestio de immortalitate intellectus possibilis. Contra
Alexandrum Aphrodiseum, Commentaria in primum librum artis rhetoricorum Aristoteli
- pisao drutveno-politike rasprave, tako raspravu Governo della famiglia i Dello stato delle
republiche
Miho Monaldi ( 1540-1592, 16.st)
- osniva akademije dei Concordi
- Najznaajnije mu je djelo Irenr ili o ljepoti - to je djelo posveeno Cvijeti Zuzori
- Compendio breve della metafisica
- pokuava izvesti svojevrsnu sintezu Platonove, Aristotelove i Tomine filozofije.
- U vezi s problemom lijepoga i ljepote filozofira na tragu neoplatonikih teorija - uloga koju pridaje
matematikom u koncepciji lijepoga.
Transformacija slike svijeta u renesansnom miljenju
a) Novi stavovi u kozmologiji Frane Petri i njegove postavke izloene u Nova de universis
philosophia, napose u dijelu Pancosmia
b) Uloga magijskog u renesansnom svjetonazoru - Frane Petri i Pavao Skali

13
c) S astrologijom i protiv astrologije do nove znanosti Federik Grisogono (djela Speculum
astronomicum, O ljudskoj srei i savrenstvu), Juraj Dubrovanin ( Epistolae mathematicae seu de
divinatione) , Andrija Dudi (napisao je komentar o znaenju kometa koje je zapoeo aristotelovim
razmatranjima kometa (komet je vatreni nanos suhog isparavanja kad ue u mjeseevu sferu). Pokuava
dokazati da kometi nisu nadnaravna pojava, glasnici boji, nego da su prirodna pojava. Njegov prijatelj
Skvaralupi(?) je pokuao dokazati da se kometi pojavljuju u nadmjesenom krugu, a ne mjesenom)
d) c) Novi koncept znanosti prije svega Federik Grisogono i njegovo poimanje astrologije kao paradigma
novog koncepta korisne znanosti
- Tiho Brahej (16.st) - napravio najtoniji izraun poloaja nebeskih tijela. Prvi je registrirao i pojavu nove
zvijezde u Kasiopei.
- Frane Petri (16.st) - aristotelov eter nije nikakva peta esencija nego da je to sve jedan fluid, koncepcijom
neba brani tezu o jedinstvenosti svemira, itav svemir je jedno tijelo. Zvijezda je po njemu nastala
zgrunjavanjem, a nestala razrjeivanjem fluida. Nebeskim tijelima vladaju due i duhovi kojima vlada Bog,
mogue je da se promjene na nebeskim tijelima dogaaju zbog Boje volje, ili prirodnom uzrocima no zbog
boje volje.
- Andrija Dudi (16.st) - kae da je uklonio svako proricanje koje je dovodilo do ludila jer su prorotva
proricala propast kraljevstva. Kae da je spoznao da Aristotel i njegovi sljedbenici grijee jer su kometi
iznad mjeseca.
Nikola Kuzanski (1401-1464, 15.st)
- prvi koji je donio tezu o beskonanosti svijeta, te tvrdi da je Zemlja jedna plemenita zvijezda.
- J. Bruno postavlja tezu o beskonanosti svijetova, svaka toka u svemiru moe biti sredite
REFORMACIJA
- javljaju se autori koji zadravaju dijelove aristotelove filozofije i spajaju ga s novim spoznajama
Matija Vlai (1520-1575, 16.st)
- predstavnik protestanata meu naim filozofima
- Clavis scripturae sacrae - bavi se pitanjem metode tumaenja zavjetnih knjiga - na temelju tumaenja
sv. Pisma razvio je jednu vrstu hermeneutike metode, te je jedan od utemeljitelja hermeneutike. Sadri:
enciklopedijski rjenik pojmova Biblije, i to je zapravo prvi hermeneutiki rjenik.
- raspravlja o odnosu filozofije i teologije

Filozofija u Hrvatskoj u 17. stoljeu

- Poveava se unutarnja napetost izmeu znanstvenog, odnosno prirodno-znanstvenog i filozofijskog
pristupa pojavama; na djelu sukob metoda
- Dvije kljune tendencije: s jedne strane empiristika linija i s druge strane filozofijsko-teologijska liniji.
- sredite se duhovnih zbivanja u Europi premjeta se iz Italije, koja je to bila sve od konca 14. stoljea, na
Sjever
- stoljee aristotelizma - dvije linije u okviru toga opeg okvira filozofiranja: jedna koncentrirana oko
prirodoznanstvene odnosno prirodno-filozofijske problematike, druga nastoji (re)afirmirati aristotelizam kao
filozofiju kojom se najadekvatnije izlae sadraj vjere.
- institucioniranje

14
Juraj Dubrovanin (1580?-1622, 17.st)
- predstavnik renesansnog aristotelizma
- promatra dalekozorom povrine Sunca i Mjeseca na kojima opaa mrlje
- predstavnik je one struje padovanskog aristotelizma koja je bila otvorena za nove spoznaje
- Najznaajnije djelo: Peripatetike rasprave
- Znatan doprinos - na polju utvrivanja kriterija znanstvenog istraivanja, u njegovu opsenom djelu
Matematika pisma ili o gonetanju
- kozmologija - izvan postoji prazan prostor u kojem moe postojati svijet. Sumnja u Aristotelove postavke.
Matija Frki (1583-1669, 17.st)
- zbog astronomskih spoznaja je uvidio da aristotelov i ptolomejev sustav ne funkcioniraju
- Peripatetika istraivanja
- trai izvornu Aristotelovu misao, te eli uskladiti aristotelizam i kransku misao
- O nebeskoj supstanciji i njezinom nastanku i kretanju - osporava Aristotelovo uenje o nebu kao
(vjenoj) petoj supstanciji i prihvaa Anaksagorino uenje o nebu kao (propadljivoj) vatri.

Faust Vrani (1551-1617, 17.st)

- pisac je prvog u nas tiskanog rjenika Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum.
Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (Rjenik pet najuglednijih europskih jezika,
latinskog, talijanskog, njemakog, dalmatinskog i madarskog)
- "Logika nova" - zalagao se za reformu aristotelove logike. U kritici aristotela kae da se aristotelova logika
uvijek odnosi na ono poznato, a nama je logika potrebna za ono novo
- Ethica christiana (kranska etika) - udbenik iz etike koji nije posve originalan
- Machinae novae (novi strojevi) - upoznaje se s djelima Leonarda DaVincija. Uz 49 bakroreza je pisao
komentare i opise na 5 europskih jezika (njemakom, talijanskom, latinskom, panjolskom i francuskom),
donosi opis konstrukcija raznih naprava, graevina (ponajvie mlinova i mostova)
- U logici polemizira i osporava Aristotelovu koncepciju metafizike te pokuava prikazati logiku kao
teorijski temelj znanosti. - reprezentat struje miljenja koja uz metafiziku forsira prirodnu filozofiju koja je
sve vie usmjerena na praktinu primjenu spoznaja do kojih ovjek doe
- najvii oblik znanja je astronomija
Stjepan Gradi (1613-1683, 17.st)
- Kratka rasprava o dubrovakim starinama
- na latinskom u stihovima opjevao potres u Dubrovniku
- Kao matematiar i znanstvenik pie i nekoliko rasprava s podruja prirodne filozofije ( o prostom padu, o
ubrzanom kretanju), tekst Dissertationes quattuor physico-mathematicae).
- Teze peripatetike filozofije izloene u obliku rasprava - ovaj rad sadri tri dijela: logiku, fiziku i
metafiziku. U njemu se meutim bavi prije svega problemima aristotelovske fizike.
Marko Antun de Dominis (1560-1624, 17.st)
- Crkvena drava
- O zrakama vida i svjetlosti u leama i o dugi, Eurip ili mnijenje o plimi i oseki mora - reagira na
pojavu novih optikih sprava (dalekozora), bavio se optikom
- uglavnom prihvaa neke temeljne postavke Aristotelova tumaenja svijeta, poput one o tenji elemenata k
njihovu prirodnome mjestu, o sredinjem poloaju Zemlje u svemiru

15
- Njegova djela prirodoznanstvenog karaktera primjerom su kako se je sukob dvaju pristupa svijetu
manifestirao primarno kao problem metode, s jedne strane one skolastiko-teoloke spekulativne i s druge
strane metode novovjekovne znanosti to ukljuuje promatranje, mjerenje, eksperiment i matematsku
analizu.
- jedan od onih koji su na prijelazu iz tradicionalne filozofije metafizike na prirodnu filozofiju
Marin Getaldi (1568-1626, 17.st)
- matematiar i optiar, izraivao je zrcala koja su bila postavljena od Dubrovnika do Lokruma u spiljama, te
je njima prouavao optiki zanimljive pojave
NASTAVA FILOZOFIJE
- Znaajan segment za praenje glavnih tokova filozofijskog ivota u Hrvatskoj u 17. stoljeu predstavlja
nastava filozofije - Za nastavu filozofije u kolama toga razdoblja karakteristino je da je jo uvijek vezana
uz djelovanje crkvenih redova - svi ti redovi svoje nastavne programe usklauju s tzv. Ratio atque institutio
Studiorum societatis Jesu (Temelj i uredba/ustanova studija drube Isusove), to predstavlja od isusovaca
koncem 16. stoljea propisan nastavni plan, koji unosi neke promjene u dotadanju strukturu studija
- filozofijski teaj obuhvaao je logiku, fiziku i metafiziku.
- 1607 - isusovci na gornjem gradu utemeljuju gimnaziju (osnove zagrebake akademije) koja 1669.
dobivaju pravo dijeljenja diploma (osnivanje svuilita). 1874. sveuilite je obnovljeno. Isusovci su razvili
nastavni plan koji dugo dominira
Franjo Jambrehovi (1631-1703, 17.st)
- Philosophia peripatetica - obrauje nastavne predmete logiku, fiziku i metafiziku.
- peripatetiko usmjerenje
- u drugoj polovici 17. stoljea dominantno uenje u Hrvatskoj upravo aristotelizam
- rukopisi sauvani u knjinicama diljem Hrvatske, nastali u tom stoljeu svjedoe o sve intenzivnijem
interesu za prirodno-filozofijsku problematiku.
RAD NA TERMINOLOGIJI
- 17. St - znaajno je i nastojanje oko filozofijske, napose prirodno-filozofijske hrvatske terminologije
Jakov Mikalja (1601-1654, 17.st)
- hrvatsko-latinsko-talijanski rjenik Blago jezika slovinskoga ili slovnik u komu izgovarajuse rjeci
slovinske latinski i diacki
Bartol Kai(1575-1650, 17.st)
- prva hrvatska gramatika Institutiones linguae illyricae - libri duo (Osnova ilirskog jezika - dvije
knjige) a sainio je i prvi Hrvatsko-talijanski rjenik
Juraj Habdeli (1609-1678, 17.st)
- Dikcionar ili rei slovenske
Pavao Riter Vitezovi (1652-1713, 17/8. st)
- Lexicon

16
Ivan Belostenac (1594-1675, 17.st)
- najznaajniji rjenik sainjen u tom stoljeu je Gazofilacij ili riznica -hrvatskih imena
- Osnovni problem postrenesansnog miljenja : Problem metode
- -uvoenje novih metoda: 1/ eksperiment 2/ matematika analiza
- -Usvojen novi koncept znanosti:
1/ znanost kao korisna znanost u slubi ovjeka, znanje mora biti primjenjivo 2/ znanje kao mo u smislu
"ovladavanja prirodom"

Prosvjetiteljstvo (18. Stoljee)

- Um se suprotstavlja objavi, objavljenom znanju - vai kao jedini autoritet, cilja se na umnu svjetlost, um je
dominantan, pitanje vjere i razuma
- tada zapravo poinje moderno doba
- razvija se kritiki stav spram metafizike, onto-teologijske tradicije
- ovjek definiran prije svega razumom, jedinim mjerilom istine
- 1789. Francuska revolucija.
- istiu se francuski prosvjetitelji koji su enciklopedisti najznaajniji predstavnici : Diderot, Voltaire,
Helvetius, Holbach, D Alembert, Condillac, Montesqieu, Rousseau; Enciklopedija kritikom
razmatranju podvrgnuto ukupno duhovno i kulturno nasljee, publikacija u kojoj su sabrana sva dosegnuta
znanja, informacije na jednom mjestu. Nije vana dubina, spekulacije, nego irina znanja
- filozofija se popularizira - Filozofiji pridana prije svega praktina uloga (dominantnost korisnosti) njen je
cilj obrazovati ljude u svrhu preobrazbe svijeta
- Filozofom se dri prije svega prosvijeen ovjek ( i knjievnici).
- Pravom se je znanou dri samo prirodna znanost, cijelu metafiziku valja svesti na fiziku. Ne vie traganje
za prvim poelima nego za iskustvenim injenicama, dominantan pravac materijalizam, u tumaenju prirode
mehanicizam (sva su bia strojevi), u prirodi determinizam (u svijetu nema sluajnosti)
- Moral se dri podvodivim pod ope fizike zakonitosti, i povijest se odvija prema prirodnim zakonima
- Drava se odvaja od crkve i crkvenih redova
- vrh europske filozofije zapada, njemaki idealizam je u 18. st
- Prosvjetiteljstvo se oituje u Kantovoj filozofiji - njegovo filozofiranje je raskid s antikom tradicijom,
javlja se pitanje transcendentala, pitanje o ljudskoj spoznaji (pod kojim uvjetima mi zbilju moemo
spoznati). Bokovi tvrdi to isto. Nije pitanje to je neto nego kako ja mogu znati da je to takvo a ne
drugaije.
Hrvatska filozofija SITUACIJA u 18 ST:
- presudnu ulogu u vezi s filozofijom u 18. stoljeu odigrali Isusovci , prije svega u nastavi filozofije, ali i
svojim misionarskim radom.
- tri najvea sustava tumaenja svijeta nastala u tom stoljeu - Descartesov, Newtonov i Bokoviev
NASTAVA FILOZOFIJE - Zagrebaka akademija u 18. st.
- Septem artes jo uvijek podloga (gramatika, retorika, povijest, zemljopis, matematika)
- Isusovaki Ratio studiorum temelj nastave sve do reforme Marije Terezije 1752. Logika, fizika i
metafizika. Temelj nastave fizike jo uvijek su neke knjige Aristotelove Fizike. Fizika kao filozofijska
disciplina je philosophia naturalis. U philosophia naturalis predaje se o prirodnim supstancijama i tijelima, o
uzroku, gibanju

17
- Reforma u nastavi fizike u 18. stoljeu (1752): dijeli se na dva predmeta: physica particularis ( u okviru
koje se sad obrauju problemi akustike, kalorike, mehanike, elektriciteta, magnetizma, optike, geografije,
astronomije) i physica generalis.
Luka Bakranin (1692-1727, 18.st)
- izlae Descartesovo tumaenje svijeta i brani osnovne teze Descartesove filozofije.
Benedikt Stay (1714-1801, 18.st)
- spjev o Descartesovoj filozofiji i Newtonovoj mehanici - Philosophiae recentioris versibus traditae libri
sex - znaajno je to pie o recentnoj filozofiji (descartesova i newtonova) u stihovima. Uz stihove postoje
agnotaciones, biljeke ispod latinskog teksta od Ruera Bokovia koji je u njima izloio kljune ideje svoje
filozofije, a kasnije preradio u svojim djelima i nakraju izloio u djelu "teorija prirodne filozofije
Kazimir Bedekovi (1727-1782, 18.st)
- prvi uvodi eksperimentalnu fiziku na Akademiju.
- djelo Exercitatio philosophica in primam Newtoni regulam
- 1773. ukinut je isusovaki red
Leopold Biwald (1731-1805, 18.st)
- izdaje udbenik "Physica generalis" i "Physica particularis"
- Cilj studija fizike u reformiranim akademijama nije vie da pripravi za studij teologije upoznavanjem
svijeta kao djela Bojeg, nego se u fizici ui ono to e biti od koristi u praksi.
- 1752. mijenja se nastava filozofije tako to sva nova dostignua ulaze u nastavu fizike koja se dijeli na dva
dijela (fizika partikularis (sva nova dostignua) i fizika univerzalis (aristotelova prirodna filozofija))
Josip Ruer Bokovi (1711-1787, 18.st)
- Svoja teorijska znanja esto primjenjuje u praksi
- "teorija prirodne filozofije - trai jedno poelo na koje se sve moe svesti. Temelj njegovog razmiljanja
je filozofija. Tu smo jo uvijek na granici izmeu fizike i filozofije. Sve prirodne pojave pokuava svesti na
elementarne estice koje nisu atomi. Sve to pripisujemo materiji su po njemu funkcija naeg opaanja
pojava, ali to je iza toga mi ne znamo.
- Pita od ega je materijalni svijet, to je toka? Materijalni svijet se sastoji od toaka koje nisu
materijalne. Toka je sredite sila. Sile odreuju identitet toke. Kad se toke previe priblie na jednoj
odreenoj udaljenosti poinje djelovati odbojna sila, a kad toga ne bi bila toke bi se proele. On kae da mi
ne znamo to je ta sila niti toka. Svemo Boja prijei da mi spoznamo svijet i tvari oko sebe. Pitanje
prostora i vremena su otvorena pitanja, mogu je i drugaiji svijet. Svijet kakav doivljavamo je funkcija
naeg spoznavanja. Nain na koji zbilju doivljavamo ovisi o pojedincu i nekomunikabilan je.
- za pitanje odakle sile u toki kae da mi to neznamo, da je Bog uinio da je tako. Ako se od Boga
apstrahira sve se svodi na "to je naprosto tako" (zen budizam)
- do zakljuaka je doao promiljanjem, a ne matematikim formulama - stvarnost promatra na
filozofski nain
- Radovi s podruja optike i astronomije sakupljeni su u Opera pertinentia ad opticam et astronomiam
- poinje od Newtonove teorije tumaenja pojava u prirodi
- Tragajui za uzrocima i principima svega problematizirat e tri kljune stvari: materiju, silu i gibanje. Cilj
mu je pritom istumaiti sve iz najmanjeg mogueg broja principa

18
-moj novi svijet karakter oznaava s philosophicae meditationes
- Temeljne kategorije kojima nastoji istumaiti pojave su gibanje, udaljenost, poloaj, sila, dakle kategorije
koje su matematiki izrazive.
Simeon ui (1784-1828, 19.st)
- Philosophia critice elaborata u deset svezaka - prvo je svjedoanstvo recepcije Kantove filozofije u nas.
Andrija Kai-Mioi (1704-1760, 18.st)
- poznatiji kao pjesnik - Razgovor ugodni naroda slovinskog, Korabljica (najizdavanjiji hrvatski autor)
- na narodnom jeziku progovorio o povijesnim zbivanjima
- najznaajnije djelo: Elementa peripatetica - bavio se Aristotelovom filozofijom, udbenik iz filozofije
Andrija Doroti ( 1761 1837, 19.st)
- Najznaajnije djelo: filozofski ogled o ovjeku - nije toliko originalan koliko je znaajno to to
poleminizira s nekim vrlo znaajnim autorima i enciklopedistima 18. st. Ukljuen je i francuski filozof
Lametrie s djelom "ovjek stroj". ovjekovo tijelo se moe promatrati i kao stroj. Ljudski organizam jest
jedna vrsta mehanizma, postoje principi po kojima neko tijelo funkcionira. Doroti se kritiki postavlja.
Znaajno je jer imamo zapis o autorima koji govore u to vrijeme
Benedikt Rogai (1646-1719, 18.st)
- uitelj studia humaniora
- Najznaajnije mu je djelo: Euthymia sive de tranquillitate animi - istie kako i filozofijska poruka moe
biti iskazana u lijepoj formi.
- upuuje na potrebu zdruivanja poezije i filozofije te istie mir duha kao cilj ispravna odgoja,
naglaavajui pritom presudnu ulogu razuma - didaktika funkcija pjesnitva
- opisao je i potres u Dubrovniku 1678
- pie u stihovima jednu pounu pjesan "karmen didascalicum" (o miru due) - raspravlja o tome kako
postii mir due, blisko stoikim pogledima. Pokuava pokazati da se filozofija ne mora izlagati samo
suhoparnim, dosadnim traktatima, nego se moe pokazati na popularan nain, u stihovima
- prosvjetiteljski pisci poput Antuna Kanilia, Matije Reljkovia i Petra Katania istakli su se svojim
radom ponajvie na knjievnom, a manje na filozofskom planu.

NOVIJA HRVATSKA FILOZOFIJA

uro Arnold (1853-1941, 20.st)
- prvog doktora filozofije
- Filosofija, prirodne nauke i sociologija. Rije u prilog metafizici, O psihologiji bez due, Zadnja
bia. Metafizika rasprava, Monizam i kranstvo
- u svojim djelima reagira na pozitivizam kao dominantnu misaonu orijentaciju poetka dvadesetog stoljea,
preispitujui prije svega ulogu filozofije i to kroz analizu u njoj prevladavajuih a njemu suvremenih struja.
Upozorava na znaenje metafizike i religije u ivotu ljudskom, pokuavajui ipak upozoriti na njihovo
prilagoavanje novim metodama.
- filozofiji e (ontologiji) odrediti ulogu koordinatora meu rezultatima spoznaja razliitih znanstvenih
disciplina.

19
- zainteresiran za estetiku problematiku.
Pavao Vuk-Pavlovi (1894-1978, 20.st)
- problem spoznajne teorije - Spoznaja i spoznajna teorija, Spoznajna teorija i metafizika
- praktikih preokupacija predstavlja i pedagogija Linost i odgoj
- razvija svoju originalnu filozofiju odgoja, te posebice problem vrednota Vrednota u svijetu
- djela: O izlazitu estetike, O smislu filosofije, O znaenju povijesnih smjeranja, Spinozina nauka

Izmeu dva rata

Aleksandar Muini (1909-1945, 20.st)
- " Filozofija u Hrvata od 1919-1938 - O filozofiji izmeu dva rata
Kruno Krsti (1905-1987, 20.st)
- tijekom drugog svjetskog rata objavljuje kratki pregled "Filozofija u Hrvatskoj
- izrauje program istraivanja hrvatske filozofije za Institut za filozofiju
Vladimir Filipovi (1906-1984, 20.st)
- U ranijim djelima osnovna mu je preokupacija u filozofiji aksiologija
- idejni zaetnik i urednik Filozofskog rjenika
- najzasluniji za pokretanje istraivanja hrvatske filozofijske tradicije i izdavanje asopisa Prilozi za
istraivanje hrvatske filozofske batine
Teofil Harapin
- Razvitak filozofije kod Hrvata