Dicta et sententiae (izrazi i poslovice) – primae classes; I pars

1. Historia est magistra vitae. (Marko Tulije Ciceron) Povijest je učiteljica života. Povijest
učimo da bismo pametno iskoristili iskustva prijašnjih generacija.
2. Periculum in morā. Opasnost je u odgađanju (neke se stvari ne mogu odgađati, treba
djelovati hitno; kad treba hitno operirati nekoga ili na vrijeme naučiti gradivo…)
3. Licentia poëtica. Pjesnička sloboda. Izraz kojim se hoće reći da za pjesnike ne vrijede ista
pravila kao za prozne pisce. Pjesnik se ne mora držati strogih pravila. Kad se izrazimo
slobodnije…
4. Post nubila Phoebus. Poslije oblaka Feb. Phoebus je grčki pridjev koji znači „blistavi“ i bio
je stalni atribut grčkog boga sunca, Apolona. Izreka želi reći: poslije svake kiše će sinuti
sunce, poslije nesreće mora doći sreća.
5. Aurōra Musis amīca. Zora je Muzama prijateljica. Aurora („Zora, svitanje“, aurora
borealis…) je rimska božica zore, svitanja, lijepa, mlada i odjevena u ružičastu haljinu, koja
najavljuje novi dan i ponovno rađanje sunca. Muze (Musae, Musis – dativ pl. - Muzama) su
bile grčke božice zaštitnice raznih umijeća. Otac im je bio Zeus, a majka božica pamćenja,
Mnemozina. Bilo ih je devet.
Muze, koje inače žive na prekrasnoj grčkoj planini Parnas i uglavnom se druže s „Blistavim“
Apolonom, ipak silaze i među ljude i nadahnjuju pjesnike, pjevače, plesače, umjetnike i
znanstvenike ( i danas izraz „muza“ označava osobu koja je nečije nadahnuće… po njima se
glazba zove i muzika; hram Muza je muzej, itd). Kako su Aurora i Muze prijateljice,
umjetnici i znanstvenici vole stvarati zorom, bar tako kaže ova izreka…
(Za one koje zanima, one su: Euterpa - zaštitnica glazbe, lirike; Kaliōpa - zaštitnica epskog
pjesništva i govorništva; Klio - zaštitnica povijesti, historiografije; Erāto -
zaštitnica ljubavnog pjesništva. Melpomēna - zaštitnica tragedije; Polihimnija - zaštitnica
zborskog pjevanja; Terpsihora - zaštitnica plesa; Talija - zaštitnica komedije; Uranija -
zaštitnica astronomije.)

6. S.P.Q.R. = Senātus populúsque Romānus. Senat i rimski narod. Ovaj izraz (uvijek u obliku
akronima) je naziv i simbol rimske republike. Rimljani su 509. g. prije Kr. protjerali kralja
Tarkvinija Oholog (koji je bio Etruščanin – pa su se time riješili i etruščanske vladavine) i
osnovali republiku („res publica“ – javna stvar; upravljanje državnom kao javna, zajednička
stvar, a ne vlast pojedinca), kojom ne vlada kralj, nego senat – vijeće starijih (očeva) i narodne
skupštine (komiciji). Ovaj je akronim sve do kraja Zap. rimskog carstva označavao rimsku
državu i nalazio se na svim službenim spisima, javnim građevinama, vojnim simbolima i sl.
7. Non quis, sed quid. Ne tko, nego što. Nije važno tko, nego što govori, radi. Ponekad i osobe s
kojima se inače ne slažemo, mogu imati pravo.
8. Fortes Fortūna iuvat. (stih iz Vergilijeve Eneide) Hrabre pomaže Sreća. Ovim riječima
Eneja, trojanski junak i izbjeglica, hrabri svoje Trojance. Fortuna ne voli kukavice . Budi
hrabar, pa će ti i sreća pomoći. (Fortūna je bila rimska božica sreće)
9. Fortūna caeca est. [Fortuna ceka est]. Fortuna je slijepa. Ova izreka pak tvrdi suprotno od
prethodne; budući da je božica Sreće slijepa (obično je na kipovima prikazuju s povezom na
očima), ona ne vidi kome pomaže. Zato i loši ljudi često imaju sreće, a dobri stradaju.
(Fortuna, slijepa božica sreće, bila je jako popularna i štovana u Rimu, pa su joj tepali:
„Fortuna, imperatrix mundi…“ – Fortuno, vladarice svijeta; imala je i ono čudesno kolo Sreće
(Fortunae rota) koje se stalno okretalo, pa je sretnik mogao postati nesretnik i obrnuto… U
jednoj je ruci držala „rog obilja – cornu copiae“ iz kojeg su stalno izvirala bogatstva koje je
mogla dati bilo kome… zato su je stalno i molili i gradili joj hramove…
10. Fama volat. Glasina leti. Za razliku od popularne Fortune, božica Fama je bila prilično
omražena. Rimljani su je zamišljali kao krilatu ženu s licem ružnog psa, s naćuljenim velikim
ušima. Ona leti ulicama, prisluškuje i čim čuje kakvu vijest, poleti i raširi je svima. Izraz se
koristi kad hoćemo reći da se novosti, osobito one ružne, brzo rašire.

11. Ab ovō. (ovum – jaje) Od jajeta. Horacije. Od početka. Međutim, iza ovog jednostavnog
izraza krije se jedna čudna mitološka priča. U drevna vremena grčkim gradom Spartom vladao
je kralj Tindarej koji je imao lijepu ženu Ledu. U nju se zagledao Zeus. Tražio je od nje da
prevari Tindareja, ali ona nije htjela. Lukavi se Zeus pretvorio (ipak je on bio bog!) u njenog
ljubimca, bijelog labuda, kojeg je ona stalno držala u naručju. I – nemojte pitati kako – nakon
nekog vremena je Leda rodila blizanke, ali čudne – jedna se rodila normalno, a nakon nje,
Leda je snijela labuđe jaje. Iz tog jajeta se izlegla druga djevojčica, Zeusova kći, lijepa Helena,
čija će otmica pokrenuti rat – trojanski rat, kojeg će opjevati Homer u Ilijadi. Veliki rimski
pjesnik Horacije držao je da je Ilijada idealan ep koji bi trebao služiti kao uzor mladim
pjesnicima. U svom djelu Pjesničko umijeće (Ars poëtica) pohvalio je to što Homer
pripovijest o tom ratu ne počinje „od jajeta“ (tj. Heleninog rođenja) nego odmah ide u
„središte zbivanja“ (in medias res) tj. u desetu godinu rata, u kojoj konačno pada Troja. I tako
je nastao izraz „ab ovo“ u značenju: pričati od početka, iscrpno…
12. Aquila non capit muscas. Orao ne hvata muhe. Orao, inače ptica rimskog boga Jupitera, bila
je i simbol rimske vojne snage (rimske legije su uvijek nosile „orlove“). Orao se ne
zadovoljava malim, bezvrijednim muhama. Tako i Rim ne osvaja male i beznačajne. Ne baviti
se sitnicama. Ne zadovoljavati se s malo.
13. Carpe diem! Iskoristi dan. Dio stiha rimskog pjesnika Horacija. U toj pjesmi on svojoj
prijateljici Leukonoji savjetuje da se ne bavi horoskopima i proricanjem budućnosti, nego da
svaki dan iskoristi u potpunosti, kao da je posljednji. Zamislite da vam je ovo zadnji dan
života…
14. Res, non verba! Djela, a ne riječi!
15. Deus ex machinā. Bog iz stroja. U grčkim tragedijama rasplet je na kraju obično donosio lik
nekog božanstva. Na kraju tragičnih zbivanja bog (ili božica) bi se pojavio (iako prije uopće
nije bio dio radnje) i objasnio zašto se tragični događaj dogodio i donio pravičnu utjehu i sl.
Glumca koji je glumio tog boga spuštali su na scenu pomoću stroja nalik na dizalicu s
košarom (tako bi se dobio dojam da bog silazi s Olimpa). Danas izraz „bog iz stroja“
koristimo za osobu koja se neočekivano pojavi na kraju neke situacije i ponudi rješenje
problema… (sam izraz inače poznajemo iz djela slavnog filozofa Aristotela „Pjesničko
umijeće“).
16. Sine irā et studiō. Bez ljutnje i pristranosti.(studium – sklonost prema nekome, nastojanje da
se nekoga prikaže u dobrom svjetlu). Rimski povjesničar Tacit na samom početku svojih
Anala (Anali su povijesno djelo koje opisuje povijest Rima po godinama) kaže da će pisati
„bez ljutnje i pristranosti“, tj. da će biti objektivan.
17. Lupus in fabulā. Vuk u priči. Mi o vuku, vuk na vrata. O osobi pričamo, a ona se pojavi, kao
vuk u Ezopovoj basni.
18. Qualis pater, talis filius. Kakav otac, takav sin. Kad sin u nekom pogledu nalikuje na svog
oca.
19. Alma mater. Blaga majka. Izraz za sveučilište. Ono kao blaga majka hrani svoju djecu
znanjem (studenti sveučilišta – osobito se to koristi za slavna sveučilišta kao što su Oxford,
Cambridge - zato se zovu alumni – štićenici, hranjenici, djeca).
20. Ad litteram. Do slova. Doslovno. Prenositi nečije riječi od riječi do riječi.

21. Divide et impera! Podijeli pa vladaj! Kako ćeš pokoriti brojne neprijatelje? Zavadi
ih, natjeraj ih da se bore između sebe, a onda, kad se međusobno istrijebe, vladaj.
Zgodna rimska vanjskopolitička izmišljotina, u upotrebi i danas.
22. Ave, Caesar, imperātor, moritūri te salūtant! Zdravo, Cezare, zapovjedniče,
pozdravljaju te oni koji će umrijeti! (imperātor – zapovjednik, kasnije car; moritūrus –
onaj koji će umrijeti; salūto, 1. – pozdravljati). Prije početka borbe, gladijatori bi se
postrojili ispred počasne lože i ovakvim riječima pozdravljali ili cara, ili nekog
zapovjednika…
23. Cum tacent, clamant. Kad šute, viču. (cum – kada; taceo, 2. – šutjeti; clamo, 1. –
vikati) I kada šute, oni viču. Njihova šutnja govori više od riječi. Ciceron, Prvi
govor protiv Katilīne. Dok im je Ciceron govorio o uroti koju sprema njihov kolega,
Katilina, senatori su ostali sjediti u muku, u tišini, nevjerici, šoku. Ciceron na to kaže
Katilini: ova šutnja, muk, govori više od riječi.
24. Festīna lente! Požuri polako! (festīno, 1. – požuriti; lente - polako); budi brz, ali ne
brzoplet.
25. Bis dat, qui cito dat. Dva puta (dvostruko) daje, onaj koji brzo daje. Onaj koji brzo
pruži pomoć, pružio je dvostruku pomoć. (bis – dva puta; do, 1. – davati; cito – brzo)

26. Ubi tu Gaius, ego Gaia. Gdje ti Gaj, ja Gaja. Gaj i Gaja, imena tipična za Rimljane.
Ove je riječi, kao obećanje odanosti, govorila mladenka svom mužu na ceremoniji
vjenčanja.
27. Repetitio est mater studiōrum. Ponavljanje je majka učenja. (studium, ii n. – ljubav
prema nečemu, sklonost; učenje, bavljenje nečim). Sve se uči se ponavljajući. Zato u
izreci stoji genitiv množine, studiōrum. Svih učenja. Ništa se ne nauči od prve…
28. Ora et labōra! Moli i radi! (oro, 1. – moliti; labōro, 1. – raditi) Geslo benediktinaca.
29. Hīc Rhodus, hīc salta! Ovdje ti je Rodos, ovdje skači! (Rhodus, i f.- Rodos, grčki
otok; salto, 1. - skakati) Radi se o čovjeku koji se jednom vratio s Rodosa u Atenu;
stajao je kraj atletskog igrališta i gledao ljude kako skaču u dalj. Pri tome se hvalio
kako je on, kad je bio na Rodosu, skočio dalje od svih njih. Kad je svima dojadio,
prišao mu je jedan čovjek, povukao crtu u pijesku ispred njega i rekao mu ove riječi.
Prestani se hvaliti nekim prošlim uspjesima, sad i ovdje se dokaži.

30. Hīc et nunc. Ovdje i sad.

31. Quod nocet, saepe docet. Ono što škodi, često poučava. (quod – odnosna zamjenica
u N. sg. neutrum; noceo, 2. – štetiti, škoditi; doceo,2.- poučavati, učiti nekoga). Iz
štete, neugodne situacije, poraza se može barem naučiti lekcija…
32. In memoriam. U sjećanje (na nekoga). memoria, ae f. – sjećanje
33. Non est medicīna sine linguā Latīnā. Nema medicine bez latinskog jezika. Iako je i
grčki jedan od medicinskih jezika, službeno je to latinski; medicina, doktor, pacient,
injekcija, infuzija, amputacija, pulmologija, intravenozni… sve su ovo latinizmi.
34. In dubiō pro reō. (dubium, ii n. – sumnja, nedoumica; reus, i m. – okrivljenik; pro –
za, u korist nekoga) U sumnji za optuženog. U sumnji treba biti na strani okrivljenog.
Ako krivnja nije u potpunosti dokazana, čovjek je nevin.
35. Nulla dies sine lineā. Nijedan dan bez crte. (nullus, a, um – nijedan; dies – dan; linea,
ae f. – crta, potez). Jednom su prilikom pitali slavnog grčkog slikara Apela (Apelles, 4.
st. pr. Kr., službeni slikar Aleksandra Velikog) koja je tajna njegove vještine. A on je
odgovorio da otkad zna za sebe, nijedan dan nije proveo a da nije barem povukao crtu.
Tajna uspjeha je u svakodnevnom radu.
____________________________________________________________________
36. Cum granō salis. (cum – s, sa; granum, i n. – zrno; sal, is m. – sol) Sa zrnom soli. S
malo opreza. Npr, znamo da je netko sklon laganju ili preuveličavanju, pa kažemo da
njegove tvrdnje treba uzeti „cum grano salis“, tj. ne treba slijepo vjerovati u nečije
riječi, treba biti oprezan.
37. Per aspera ad astra. (per – kroz; ad – do; asper, -era, -erum – strm, težak; astrum, i n.
– zvijezda); kroz strmine do zvijezda. Da bismo se popeli na vrh planine, do zvijezda,
moramo svladati teške strmine. Težak je put do uspjeha. Bez muke nema nauke.
38. Hannibal ad portas. (Hannibal – Hanibal, kartažanski vojskovođa iz II. punskog
rata; ad – do, na; porta, ae f. – gradska vrata); Hanibal na vratima. Poznato je da je taj
mladi vojskovođa sa slonovima i vojskom prešao Gilbratar, pa Hispaniju i preko Alpa
neočekivano napao Italiju. Rim je bio u panici. Do danas ovaj izraz označava krajnju
opasnost.
39. Inter arma silent Musae (leges). (inter – između, među; arma, orum n. – oružje;
sileo, 2. – šutjeti; leges – zakoni) Među oružjem Muze šute. Dok traje rat, nema
umjetničkog stvaranja. Postoji i verzija s 'leges': Inter arma silent leges. Među
oružjem zakoni šute. U ratu nema zakona i radi se ono što se nikad ne bi radilo u
miru.
40. Post festum. (festum, i n. – svetkovina, događaj); 'poslije slavlja'. Lako je
kritizirati… kad je slavlje već gotovo. Prekasno.