HRVATSKI JEZIK/MATURA/LIPANJ

2016.
DOBRIA CESARI

Vagonai

Socijalna pjesma je vrsta lirske pjesme koja opisuje socijalnu nepravdu,

siromatvo, siromana predgraa.

T: ivot ljudi koji stanuju u vagonima.

K: vagon kao dom, izgled dimnjaka=izgled ivota, ulica-naputena pruga,

bijeli eljezniki broj, vrt, nedjelja, alkohol kao utjeha, ljeto,
nepromjenjivost postojeeg stanja.

Jis: to nikad nije na putu-ironija, eljezni, nahereni, tuni-epiteti, pa ima ga

i naa boe moj-ironija, 'ko na bijeli eljezniki broj-poredba, katreni, rima.

Uz: siromatvo utjee na meuljudske odnose i tuni ivotni okoli jednak

je tunom ivotu.

JOSIP PUPAI

Zaljubljen u ljubav

T: ljubav.

K: intezitet ljubavi iskazan motivima iz prirode, osobine i izgled voljene

ene, nazivi za voljenu osobu, intezitet ljubavi.

Jis: kao travu-poredba, volio sam vodu divljeg jezera-metafora, snop ita-
metafora, etnja paprati-metafora, jer se podavala kao svijea i otirala kao
ivica-poredba, stih slobodan, perfek, sjetan ton pjesme.

Uz: voljena osoba sjedinjuje sve to pjesnik voli, volei nju pjesnik voli
ljubav openito-sveobuhvatna ljubav.

ANTUN GUSTAV MATO

Jesenja veer

T: ugoaj jeseni.

K: ugoaj jeseni, izgled prirode, humaniziranje pejsaa-povezivanje

pejsaa s ljudskim raspoloenjem, izdvajanje gordog jablana.
Jis: jesenje vee-asonanca, oblaci-subjekt na poetku 2.stiha-inverzija,
olovni, teki i utom golim-epiteti, oblaci snivaju-personifikacija, sunce u
ranama-metafora, vrbe crnei se crnim ranama-aliteracija, ceste tonu u
daljini ljudskih nemira-metafora, sonet, arhaizam-suhijem, gluhijem.
Uz: unato umiranju prirode, mogue je aputati u ivotu.

BALADA

Balada je vrsta pjesme koja govori o stradanjima i nesreama. Njen

obiajni zavretak je tragina smrt junaka. Balade dijelimo na: narodno i
umjetnike.

Hasanaginica

T: tragina sudbina ene.

K: Hasanagina bolest, Hasanagina poruka, topoti konja, dolazak

Hasanagiinog brata, Hasanagiino obraanje bratu, Hasanagiin oprotaj
s djecom, Imotski kadija prosi Hasanaginicu, Hasanagiina molba bratu da
je ne predaje, brat ne mari za njezinu molbu, molba imotskom kadiji,
prolazak imo Hasanaginog dvora, djeca pozivaju majku, Hasanagiina
molba starjeini svatova da se zaustave, Hasanaginica doziva djecu,
Hasanaga doziva djecu, Hasanagiina smrt.

Jis: slavenska antiteza, pitanje, negacije, pitanja i odgovor. Prvih 6 stihova

asonanca, anafora, epiteti, metafora, inverzija. Lirski, epski i dramski
elementi.

Uz: tragedija ene uvjetovana nesporazumom s muom i tragedija majke

koja mora ostaviti djecu.

GRKA KNJIEVNOST

Antikom knjievnosti smatramo grku i rimsku knjievnost. Postignua

grke i rimske knjievnosti kao i kulture tako su velika da su snano
utjecali na razvitak europske civilizacije da dananja europska kultura i
civilizacija svoj uzor imaju upravo u antikom vremenu. Pridjev antiki ne
znai samo star nego dragocjen te visoko vrijedan ba kao i pridjev
klasian, izveden iz klasine umjetnosti koji je dostojan oponaanja. Ta
knjievnost je uzor mnogim kasnim knjievnim razdobljima. Grku
knjievnost moemo podijeliti u nekoliko razdoblja.

Arhajsko razdoblje (750.-450.god.pr.Kr), u ovom razdoblju velikim dijelom

predvladava usmena knjievnost. Najznaajnija djela su Ilijada i Odiseja.
Klasino razdoblje (450.-232.god.pr.Kr), glavno kulturno sredite je Atena.
Pojavljuju se brojni tragiari i pjesnici kao to su Eshil, Euripid, Sapfa,
Anakreont.

Helenistiko razdoblje (323.god.pr.Kr-6. stoljea), u ovom razdoblju grka

knjievnost se razvija pod vlau Makedonaca i moe se podijeliti u dva
dijela. Prvo je Aleksandrijsko razdoblje koje je trajalo (323.god.pr.Kr-
30.god.pr.Kr.) i drugo je Rimsko razdoblje (30.god.pr.Kr.-529.god. poslije
Krista) kad car Justinijan zatvara filozofsku kolu u Ateni. U Rimskom
razdoblju grka knjievnost razvija se u okviru Rimske drave. Rimljani su
vojniki porazili Grke, a Grci su svojom kulturom i civilizacijom osvojili Rim.
Rimljani su se natjecali sa Grcima.

HOMER

Ep se u tradiciji epske knjievnosti smatra najcjenjenijom knjievnom

vrstom sve do poetka 19. st.pr.Kr. Ep pripovijeda o dogaanjima vani za
neku ljudsku zajednicu i opisuje likove koji su odigrali vanu ulogu u
njezinoj sudbini. Najpoznatiji ep je nastao u Staroj Grkoj, to je Ilijada.
Homer je ime najstarijeg poznatog grkog pjesnika koji je napisao
najznaajnije grke epove Ilijadu i Odiseju. Nemamo pouzdanih podataka o
njegovom ivotu. Pretpostavlja se da je roen u mjestu Smirna u Maloj
Aziji. Smatra se da je on bio slijepi pjesnik koji je putovao od mjesta do
mjesta i recitirao stihove. Pojavilo se tzv. Homersko pitanje, kako o
njegovom ivotu nemamo pouzdanih podataka? Koncem 18. stoljea
razvila se rasprava o tzv. Homerskom pitanju. To je pitanje je li isti autor
napisao Ilijadu i Odiseju. Problem nije definitivno rjeen, no predvladava
miljenje po kome su Ilijada i Odiseja djelo jednog genijalnog stvaralca koji
je uobliio postojeu grau i stvorio zaokruene epske cjeline i to Ilijadu u
mlaim danima, a Odiseju u starijim.

Ilijada

Ilijada je starogrki ep nastao najvjerojatnije u 8.st.pr.Kr. Obrauje

dogaaje vezane uz 10. godinu rata izmeu Grka i Trojanaca. Bogovi su se
direktno umijeali u rat. Rat se vodio izmeu Ahejaca odnosno Grka koji se
jo nazivaju Dajancima i Trojanaca. Ep ima 15600 heksametara, koje su
stari Grci toliko cijenili da su ga smatrali darom boga Apolona. Naziv Ilijada
nosi ime po Ilija, a to je drugo ime za Troju. Ilijada zapoinje invokacijom, a
to je posebni knjievni postupak kojim pjesnik na poetku djela priziva
muze ili boanstvo traei nadahnue za pisanje djela. In medias res ili u
sreditu stvari je epska tehnika kojom pjesnik bez veih uvoda ukljuuje
itatelja u radnju. Povod rata bila je otmica Helene, najljepe ene na
svijetu. Opisan je ratni pohod na Troju. Dolo je do gozbe u kojoj je
trojanski kraljevi Paris trebao dodijeliti jabuku najljepoj meu boicama.
Za tom jabukom pohrlila je Hera koja je obeala Parisu mo, Atena koja mu
je obeala mudrost i Afrodita koja mu je obeala Helenu, najljepu enu na
svijetu. Paris se opredjeljio za Afroditinu ponudu, meutim nevolja je bila u
tome to je Helena ve bila udata za grka Menelaja, pa ju je Paris morao
oteti. Otmica Helene je bila povodom najveeg rata koji je opisan u
povijesti svjetske knjievosti. Deset godina je trajao rat. Ratna srea se
okretala, sad je bila na strani Grka, sad na strani Trojanaca.

Ahilejev tit

T: grki svjetonazor koji moemo iitati iz izgleda Ahilejeva tita to ga

kuje Hefest.

K: Hefest kuje tit za Ahileja, nebesa, ivot u gradu gozbe i svadbe, svaa
naroda u skuptini, opsada Troje, ivot na selu, kraljevsko imanje, zlatan
vinograd, pjesma djeaka, stado goveda, lavovi napadaju goveda, panjak,
ocean.

Jis: ep je napisan heksametrom, stihom od 6 stopa, koji se temelji na

izmjeni dugih i kratkih slogova. Ep je prepun ustaljenih epiteta koji se
stalno ponavljaju uz odreene imenice. Djelo je protkano inverzijama kao i
personifikacijama, a to je glavna stilska figura.

Uz: Grci su vjerovali da postoji nebo, zemlja i ocean, a zemaljski ivot

postoji u 3 oblika; ivot u gradu, ivot na selu i pastirski ivot.

Odiseja IX. pjevanje: Odisej kod Kiklopa Polifema

Tema: bijeg Odiseja i njegovih mornara iz pilje gdje ih je zatoio kiklop

Polimef.

Kompozicija: Polifemov svakodnevni posao, uobiajeni doruak, zatvaranje

pilje, Odisej smilja osvetu, Kiklopov povratak, Kiklopovi poslovi, Odisej
daje Kiklopu vino, Kiklopovo pijanstvo, Odisej se Kiklopu predstavlja kao
Nitko, Kiklopov dar Odiseju, Kiklopov san, osljepljenje Kiklopa, dolazak
susjeda, Polifem govori da ga Nitko eli ubiti, Odisej smilja nain da se s
prijateljima spasi iz peine.

Likovi: Kiklop je jednooki div, ljudoder, snaan je. Odisej je mudar, lukav,
hrabar, uspijeva se suprostaviti Kiklopu i izbjei smrt.

Jezik i stil: ustaljeni epiteti, perifraze, stih je heksametar, intertekstualnost.

Univerzalno znaenje: lukavost i hrabrost kao temelj svakog zdravog

ovjeka.

ESHIL
Eshil je grki tragiar rodom iz Eleusine i jedan od tvoraca grke tragedije.
Suvremenik je Grko-Perzijskih ratova i raanja Atenske demokracije kao i
borac u bitkama kod Maratona i Salamine. Napisao je oko 90 drama od
kojih je najpozantija tragedija Okovani Prometej. Prvi je meu grkim
tragiarima koji je stvorio lik kojem je sudbina namjenila da se rtvuje za
ope dobro ovjeanstva. Opa obiljeja Eshilovih tragedija: uvodi 2
glumca, smanjuje ulogu kora, pojaava znaenje dialoga, radnja je
jednostavna i sastavljena od Titanskih likova, stil je svean i uzvien s
obiljem metafora, likovi nisu obini ljudi nego bogovi s dobrim i loim
osobinama. Preko likova razmatramo o sudbini ovjeka koja je u rukama
bogova. Prometej je simbol grke mitologije. On je dobro znao da u zemlji
drijema nebesko sjeme. Uzeo je ilovae, natopio je vodom napravio
ovjeka prema slici bogova. Ulio je ljudima nadu i obdario ih snagom.
Ukrao je bogovima vatru i darivao je ljudima, te su ljudi vatru iskoristili za
svoj napredak. Ukrotio je goveda i konje kako bi radili za ovjeka. Sagradio
je ljudima prvu lau. Upoznao je ljude, suosjeao se s njima, nauio ih je
kako e pripitomiti ivotinje, kako e ovladati zanatima, nauio ih je pisati,
imao je vjetinu promicanja budunosti. On je ovjeka uinio ovjekom.
Dao mu je napredak i civilizaciju, spasio je ljudski rod kad ga je Zeus htio
unititio i zbog toga ga je Zeus okrutno kaznio. Dao ga je prikovati uz
planinu Kavkaz i orao mu je kljucao jetru. Ponosno je i dalje prkosio Zeusu,
ali se nije priklonio tiraniji. Na kraju mu je Zeus naredio da mora nositi
prsten nainjen od svojih okova. U znak zahvalnosti Prometeju ljudi su
poeli nositi prsten s kamenom.

Okovani Prometej

T: Prometejeva kazna.

K: Prometej je razapet izmeu ljudi i bogova. Njegova tragina krivnja

proizlazi iz odnosa prema ljudima. On je pobunjenik protiv bogova. Simbol
je ljudske potrebe za znanjem, ovjekova pobune i otpora na tiraniju.
Motivi: Prometej je ponien kaznom, Prometej je pomogao Zeusu da
svrgne Krona s prijestolja, prosvijetljenje ovjeku, Prometejeva nemo da
sam sebi pomogne, klonue Prometejeva duha, ljekovite masti, tumaenje
snova, zvukova i znamenja, tumaenje leta ptica, rtva bogovima.
Prometej izraava svoju srdbu, bol, tugu, mrnju, saaljenje, patnju, prkos
i hrabrost.

Jis: uzvien stil, Prometej tragian lik u smislu junake vrline i tragine
krivnje.

Uz: simbol vjene potrage za znanjem i otpor tiraniji.

SOFOKLO
Antigona

T: sukob pojedinca i vlasti.

K: zborovoa komentira Antigonino uhienje, Kreont je zaprijetio

straarima da uhite osobu koja je prekrila njegovu zapovijed i pokopala
Polinika, straar opisuje straaru to se dogodilo, Antigonino priznanje,
Antigonina vjernost boanskim zakonima, strah od bojeg gnjeva,
Kreontovo razmiljanje o kazni, Antigonina svijest o vlastitoj slavi.

L: Antigona-pokree je ljubav. Njoj je najvanija obitelj, ona je vjerna

boanskim zakonima zbog kojih zanemaruje zemaljske. Antigona moe biti
shvaena kao pravednica, zagovornica tradicionalnog pokreta. Kreont-za
razliku od Antigone njega pokree mrnja, njemu je vanija vlast od
obitelji. On ne uvia da je zemaljski zakon kojeg je on proglasio u
suprotnosti s boanskim.

Jis: dijelovi grke tragedije: prolog, epizodij, eksod i steizim.

Uz: vladar ne uvia da je njegov zakon u suprotnosti s boanskim

zakonom. Posljedica toga je tragian zavretak.

EURIPID

Euripid je posljednji veliki grki tragiar. Napisao 90 tragedija od kojih je 17

sauvano. Suvremenik peloponeskog rata. Najpoznatije dragedije: Medeja,
Hipolit, Elektra. Pretea psiholoke drame jer se bavi psihologijom likova,
pogotovo ene koje razdiru strasti. Obiljeja Euripidovih tragedija: udaljava
se od opih problema, udubljuje se u psihu pojedinca, njegovi likovi su
obini ljudi sa svim ljudskim nedostatcima i strastima, pozornost posveuje
psihologiji likova, likovi su suprostavljeni i razdiru ih strasti, likovi su obini
ljudi koji su rtve strasti, nagona, osjeaja, smanjuje ulogu kora, vei
prostor zauzima dijalog, na sceni se pojavljuju ljudi iz puka (Elektrin mu),
likovi nisu okarakterizirani samo radnjom kao u mitologiji nego i unutarnjim
dvojbama, pitanje tragine krivnje razmatra se vie na psiholokoj nego na
mitolokoj razini. Elektra je bila smrtnica, ki kralja Agamnenona i njegove
ene Klitemnestre. Dok je Agamnenon ratovao pod Trojom u Mikeni je
doao njegov brati Egist i zaveo mu enu. Kada se Agamnenon vraao iz
rata s laama punih blaga i robinja Egist i Klitemnestra su ga ubili i vjenali
se, pa je Egist postao mikenski kralj. Odmah je pokuao ubiti Oresta,
Agamnenova sina i nasljednika, ali je Elektra spasila brata Oresta
pomogavi mu da pobjegne. Nakon 7 godina Orest se vraa da osveti oca,
Elektra mu pri tom pomae.

Elektra

T: Elektra i Orest ubijaju majku i ouha.

K: prigovor majinom razumu, Klitemnestrino uljepavanje za
Agamneninove odsutsnosti, Klitemnestru raduju porazi mueve vojske,
prebacivanje zbog vlastitoga ivota, komentar braka, majin oprost,
pitanje majci o Orestu, Klitemnestrin strah, Elektrin strah od Egista,
Elektrina la, Elektrine namjere, aluzija na Agamnenovu smrt,
Klitemnestrina molba, Klitemnestino zapomaganje, pravda.

Jis: Eletra-Klitemnestra: odnos utemeljen na lai i meusobnom

prebacivanju, mrnja, elja za osvetom, ljudi i bogovi vie nisu heroji nego
obini ljudi, Elektra-poniena mlada ena, deheroizacija lika.

Uz: ubojstvo svakog pojednica kao krivca i pred bogom i pred ljudima, zato
osveta ne moe donijeti zadovoljstvo nego jo veu patnju i nesreu.

RIMSKA KNJIEVNOST

Rimsku knjievnost nemogue je razumjeti bez poznavanja Grke

knjievnosti. Temeljno obiljeje Rimske knjievnsoti je nasljedovanje Grkih
uzora i nadmetanje s njima. Naziv Rimska knjievnost izveden je iz naziva
Rimske drave pa se uglavnom rabi za knjievnost pisanu na latinskom
jeziku. Rimljani su od Grka preuzeli shvaanje knjievnosti te temeljne
knjievne oblike i vrste. Povjesniari knjievnosti djele je na nekoliko
razdoblja:

Arhajsko razdoblje (240.-80. g.pr.Kr.), ovo razdoblje je u znaku knjievnih

prijevoda i kazalinih prilagodbi. Ponajvie se javljaju komediografi poput
Klauta, Terencija koji prenose grke predloke na rimsku pozornicu. Veliki je
utjecaj grke drame. Najvei procvat u ovom razdoblju doivljava
komedija.

Zlatni vijek rimske knjievnosti (80. g.pr.Kr. 14.g), Rimska knievnost u

ovom razdoblju dosee vrhunac. Epove piu Lukrecije, Vergilije, Ovidije.
Elegije i epigrame pie Katul. U ljubavnom pjesnitvu ogledaju se
Proporcije, Tibul, Ovidije, a poslanice pie Horacije. Meu proznim piscima
posebno mjesto zauzimaju povjesniari kao to su Cezar, Salustije i Livije.
U govornitvu sredite je imao Ciceron.

Srebreno razdoblje rimske knjievnosti (14.-117. g.), ovo razdoblje

omeuju vladavine careva Tiberija i Trajana. Javljaju se brojni autori iz
rimskih provincija zbog irenja Rimskog carstva. Osobito su razvijeni
romani, basne, epigrami i satire. U satiri se ogledaju Juvenal. Romane pie
Petronije, basne Fedro, epigrame Marcijal, povjesniar Tacit, a tragedije
pie Seneka.
Razdoblje kasnog carstva (117.-476.), ovo razdoblje oituje se u sukobu
Rimske tradicije i nadolazeeg kranstva. Na kraju dolazi do pomirdbe ta
dva svijetonazora.

PUBLIJE VERGILIJE MARON

Publije Vergilije je jedan od najveih rimskih pjesnika. Bio je prijatelj cara

Augusta i pjesnika Horacija. Njegovo poznanstvo s carem Augustom bilo je
presudno za stvaranje najveeg rimskog epa pod nazivom Eneida. August
je svoje dostojanstvo elio pojaati plemenitim, junakim pa i boanskim
podrijetlom. Vergilije je slovio za najboljeg pjesnika svog doba. Njih dvojica
su se sloili da bi valjalo napisati jedan ep koji bi bio ravan Homerovim, u
kojem bi se vidjelo to rimsko plemenito podrijetlo. Osim Eneida Vergilije je
napisao i Georgike, spjev u slavu zemljoradnje i Bukolike, spjev na temu
pastirskog ivota.

Eneida

Eneida je epski spjev od 9896 heksametara. Piui ovaj spjev Vergilije je

htio udovoljiti caru Augustu da rimskoj knjievnosti podari nacionalni ep.
Eneida obrauje mit o trojanskom junaku Eneji, jednom od posljednjih
preivjelih trojanskih vojskovoa koji je htio sagraditi ponitenu Troju i bog
Jupiter mu je zapovjedio da mora potraiti novu postojbinu za svoj narod.
On je prema predaji osnovao rimsku dravu. Bio je praocem kraljevskog
roda Julijevaca kojem su pripadali Cezar i August. Prvih 6 pjevanja ogleda
se na Odiseju gdje se opisuju Enejina lutanja nakon pada Troje, a drugih 6
na Ilijadu gdje su opisana Enejina ratovanja nakon iskrcavanja na Italinske
otoke.

T: Eneino pripovjedanje o propasti Troje.

K: invokacija, Enejino obraanje Didoni, Atenina pomo Grcima

(Danajcima), trojanski konj, danajska la o funkciji konja, odabir junaka koji
e biti zatvoreni u utrobu konja, Grci se skrivaju na otoku. Trojanci su
vjerovali da su Grci otili u Mikenu, Troja osloboena alosti, izlazak
Trojanaca i pregledavanje negdanjeg grkog tabora, Palada(gr.) ili
Minerca (rim.)-Atena, Timetov savjet, Kapisov savjet, upozorenje. Ulks-
Odisej, Ahivci-Grci, Teukri-Trojanci, Ne vjeruj Danajcima ni kad darove
nose., Enejino razmiljanje, dolazak trojanskih pastira sa svezanim
mladiem, grka pretvaranja i lai, zarobljenikovo jadovanje, Sinon je
zarobljenikovo ime, Sinon pripovjeda o Palamedu, Sinonovo prijateljstvo s
Palamedom, Sinonova odluka da bude osvetnik.

Jis: retrospektivno pripovjedanje odnosno povratak unazad. Likovi su

osvetoljubivi, hrabri, rjeiti, nagli, okrutni. Prevladava osjeaj asti i
vjernosti zajednice.
Uz: teak poraz u ratu koji su im nanijeli bogovi, ojaali su narod da
otvrdne i sagrade kasnije najmoniju dravu.

GAJ VALERIJE KATUL

Gaj Valerije Katul roen je nedaleko od Verone. Sa 18 godina preselio se u

Rim i posvetio se poeziji. Bio je u ljubavnoj vezi sa udatom enom Klodijom
iju ljubav je opisivao u svojim pjesmama. Katul pripada skupini neoretika,
tj. skupini pjesnika koji se oslanjaju na grke pjesnike Alkeja i Sapfu te
dijele uvjerenja kako valja njegovati pjesnitvo. Katulova slava temelji se
na duboko-iskrenim kratkim pjesmama. U njima lirski subjekt iznosi svoj
intimni ivot. Teme njegovih najboljih pjesama su prijateljstvo, gozbe,
pijanke, strasna i trajna ljubav prema prevrtljivoj Klodiji s kojom je bio u
ljubavnoj vezi, a svoje osjeaje je izraivao u pjesmama koje prate tijek
njegove ljubavi od prvih simpatija do strasti, preko boli zbog ljubavnog
rastanka. Njegov lirski izraz nadahnut je poezijom Alkeja i Sapfe. Njegova
poezija as je gruba, as je njena, ali moemo kazati da je Katul ostao
nenadmaan u Rimskoj lirici.

Jadni Katule

T: izgubljena ljubav.

K: pjesnik se obraa samome sebi. Misao mu se vraa u prolost to ga

prisjea na sreu zbog ljubavi, te sadanjost gdje ima tugu zbog ljubavnog
raskida. Lirski subjekt ima potrebu prevladati tugu i nepriznati vlastite
osjeaje. Iskazan je prijekor voljenoj djevojci i njegova autosugestija gdje
mora biti ponosan usprkos osjeajima gubitka jer prema njemu gubitnica je
voljena osoba jer izgubila je onog koga je volila.

Jis: polisindeton, inverzija, katrene.

Uz: elja za prevladavanjem ljubavne boli i pretvaranje samog sebe iz

rtve u pobjednika.

KVINT HORACIJE FLAK

Kvint Horacije Flak je bio sin osloboenog roba, naobrazovan i postao

intelektualna elita u rimskom carstvu. Bio je prijatelj cara Augusta koji je
bio duhovni pokrovitelj knjievnosti. Vei dio ivota proveo je na seoskom
imanju gdje je i pisao svoja djela. Od brojnih pjesnikih djela napisao je 2
knjige pjesnikih poslanica od kojih je najpoznatija poslanica Pizonima koja
je jo u antici prozvana pjesniko umijee ili ars poetica gdje Horacije
iznosi svoju klasicistiku estetiku. U svojim pjesmama propagira
hedonizam odnosno tjelesne uitke i zadovoljstva. U novije vrijeme
Horacije je jedan od najitanijih i najprevoenijih Rimskih klasika.
Lidiji

T: razgovor Lidije i lirskog subjekta.

K: trodjelna struktura pjesme. Pjesma je napisana u vidu razgovora izmeu

pjesnika i njegove bive drage. Prve dvije strofe, odnosno prvih 8 stihova
odnose se na njihovu prolost i na sreu u zajednikoj vezi. 3. i 4. strofa
odnosno drugih 8 stihova odnose se na sadanjost. Pjesnik je u vezi s
Klodijom, a Lidija s Kaloisom 5. i 6. strofa odnosno zadnjih 8 stihova
odnose se na moguu budunost. To je vizija zajednike seree u ponovnoj
meusobnoj ljubavi i vezi.

Jis: metafore, inverzije, poredbe, epiteti.

Uz: nenadmana mo ljubavi koja je van racionalne spoznaje.

PUBLIJE VERGILIJE MARON

Publije Vergilije Maron bio je najznaajniji Rimski pjesnik u doba cara

Augusta. tienik je Augustov i prijatelj pjesnika Horacija. Poznanstvo s
carem Augustom bilo je presudno za stvaranje najveeg Rimskog epa,
Eneide. August je svoje carsko dostojanstvo elio pojaati plemenitim,
junakim pa i boanskim podrijetlom. Vergilije je slovio za najboljeg
pjesnika svog doba. Njih dvojica su se sloili da bi valjalo napisati jedan ep
u kojem bi se vidjelo to Rimsko plemenito podrijetlo. Osim Eneide Vergilije
je napisao i Georgike, spjev u slavu zemljoradnje.

Eneida: je epski spjev od 9896 heksametara. Piui ovaj spjev Vergilije je

htio udovoljiti caru Augustu da Rimskoj knjievnosti podari nacionalni ep.
Eneida obrauje mit o trojanskom junaku Eneji, jednom od posljednjih
preivjelih trojanskih vojskovoa koji je htio sagraditi poruenu Troju, a bog
Jupiter mu je zapovijedio da mora potraiti novu postojbinu za svoj narod.
On je prema predaji osnovao rimsku dravu i bio je praocem kraljevskog
roda Julijevaca kojem su pripadali Cezar i August. Prvih 6 pjevanja ogleda
se na Odiseju, opisuje Enejina lutanja nakon pada Troje, a drugih 6 na
Ilijadu gdje se opisana Enejina ratovanja nakon izbacivanja na Italske
obale. Eneja se iskrcao na uu rijeke Tiber, ispod 7 breuljaka je utemeljio
Grad, zatim se oenio Lavinijom i nakon njegove smrti sljedei narataj se
seli i Alba Longu, gdje e se roditi Romul i Rem, utemeljitelji Rima. Nakon
Hektrorove smrti Eneja je postao vrhovni zapovijednik Trojanske vojske,
najhrabriji i najportvovaniji branitelj Troje. Sudbina koja je odredila pad
roje, odredila je i Enejin spas. Odreeno mu je da uva svog roda. On je
jedini od voa koji je se spasio iz gorueg grada i iz njega izveo sina
Askanija i oca Anhiza. Rodnu zemlju nije napustio dobrovljno. Nije se
mogao ogluiti na zapovijedi Jupitera da nae novu domovinu u Italiji 7 je
godina lutao morima, posjetio je brojne krajeve i doivio patnje. Za vrijeme
plovidbe umro mu je otac. Na Kreti se zamalo utopio, na Siciliji je dospio
pred raspaljenu Etnu. Po oevu savjetu uplovio je u ue rijeke Tiber i
kasnije osnovao grad.

PUBLIJE OVIDIJE NAZON

Publije Ovidije Nazon je bio jedan od najplodnijih rimskih pjesinka. Vei dio
ivota provodi u Rimu gdje se zarana posvetio knjievnosti. ivio je
lagodno sve dok ga car August iz nama nepoznatih razloga nije protjerao
na otok Crnog mora, gdje je i umro. Dok je boravio u Rimu napisao je 3
knjige ljubavnih pjesama ili Amores. Ep Ljubavno umijee ili Ars Amatarca i
zbirka ljubavnih pjesama Heroide. Najpoznatija zbirka su Metarmorfoze. To
je epsko djelo u 15 knjiga u kojima pripovijeda o razliitim pretvorbama
mitolokih mitova. Iz vremena progonstva ostale su 2 zbirke elegija. To su
tualjke iz tekih dana progonstva i Ex ponto. U njima iznosi svoju tugu i
stvara pjesme koje su prema tomu i ugoaju nazvane elgijama. Odlike ovih
djela stvaralatva su sljedea: bio je majstor stiha i izvanredan
pripovjeda, odlikuje se duhovnou, humorom, fantazijom i psiholokim
zapaanjem. Ponekad mu nedostaje dubina misli i iskreni doivljaj.
Genijalni je zabavlja i majstor knjievnog umijea. Uivao je veliku
popularnost svog doba, ali njegovo stvaralatvo oznaava opadanje
Rimske knjievnosti. Izvrio je velik utjecaj na Europsku kulturu srednjeg
vijeka i renesanse. Njegovo najznaajnije djelo su Metarmorfoze. Glavna
tema je ljubav. Ep je napisan u heksametrima. Ima 11955 heksametara.
Sadri 250 pria povezanih u 15 cjelina koje se temelje na pretvorbi likova.
Zbirka zapoinje pretvorbom kaosa u kozmos, a zavrava pretvorbom Gaja
Julija Cezara u zvijezdu.

Metarmorfoze

T: ljubav Pirama i Tizbe zavrava tragino.

K: Piram i Tizba ivjeli su u Babilonu kao susjedi, kua do kue. Meu njima
rodila se ljubav, no njihovi im oevi nisu doputali da se viaju. Oni se
pronali rupu u zidu izmeu svojih kua kroz koju su izgovarali ljubavne
rijei. Dogovorili su se da se nau na mjsestu van grada. Na to mjesto prva
je dola Tizba i ugledala je lava krvave njuke kako dolazi piti vode. Ona
pobjegne, ali joj u bjegu spadne marama. Lav pronjui njenu maramu i pri
tom je zakrvavi njukom, i napivi se vode ode. U tom trenutku pojavi se
Piram i ugledavi zakrvavljenu maramu pomisli da je lav rastrgao Tizbu te
stane sebi prebacivati krivnju to je je tu doveo. U oaju zabije sebi ma, a
krv iz rane ila je jako da je zakrvavila dudove plodove iznad njega. U to
naie Tizba, on je ugleda zadnjim pogledom i umre, potom ona sebi zabije
no u srce. Sahranjeni su zajedno, a od tog doba dudovi su plodovi krvavo
crvene boje.

Jis: epiteti, metafore.

Uz: ljubav neostvariva zbog oeva zavrava tragino.

SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST

Srednji vijek je ogromno razdoblje knjievnosti. Povjesniari knjievnosti su

ga omeili vremenski od propasti Zapadnog rimskog carstva od 476. pa do
pada Carigrada pod Turke 1453.,ili otkria Amerike 1492. ili pak poetka
reformacije 1517. god. Srednji vijek trajao je od 5.15. st. Srednjovjekovno
razdoblje prepoznatljivo je po gradovima koji su opasani debelim zidinama,
po velikim gotikim i romanikim katedralama, po feudalnim dvorcima,
vitezovima, trubadurima. Pod kraj srednjeg vijeka pojavljuju se putujui
pjevai koji su putovali od dvora do dvora. U duhovnom smislu srednji vijek
je obiljeen kranstvom kao najvanijom religijom. Rimski Papa bio je
pravi vladar Europe budui da nijedan kraj, niti jedna drava nisu bili
priznati ako ih on nije blagoslovio odnosno potvrdio. Srednji vijek zapoinje
gospodarskim i kulturnim nazadovanjem s obzirom na dostignua Antike.
Europa je u tom vremenu zaostajala naspram Indije i Kine. Od 4. do 6. st.
brojna barbarska plemena razaraju rimske gradove. Rim razaraju Goti i
Vandali dok ostala podruja unitavaju brojna plemena kao to su Huni,
Slaveni, Avari i Germani. To je za posljedicu imalo nestajanje nekih vanih
steevina civilizacije kao to su kole i pismenost. U velikoj mjeri i brojni
vladari su bili nepismeni. Knjievnost je vezana za Crkvu. Brojni narodi su
naputali mitologiju u prelazili na kranstvo. to se jezika tie od 5.9. st.
prevladava Latinski, a od 9.st razvijaju se nacionalne knjievnosti na
narodnim jezicima. Srednjem vijeku se esto dodaje epitet mrani,
mislei na nepravednu drutvenu raslojenost, na Crkvu, plemstvo i
kmetove, na inkviziciju. U kasnom srednjem vijeku pojavili su se putujui
pjevai i jaka tradicija usmene knjievnosti koja je pripadala nepismenom
narodu.

Kronologija srednjeg vijeka:

- 313. car Konstantin proglaava Milanski edikt osnosno ravnopravnost

kranske vjere s ostalim vjerama.
- 391. kranstvo postaje glavna religija Rima.
- 393. car Teodozije djeli Rimsko carstvo na Istono i Zapadno.
- 401. sveti Jeronim prevodi Bibliju na latinski.
- 410. Vizigoti pustoe Rim.
- 430. plemena Angla i Sasa poinju naseljavati Britaniju.
 - 476. svrgnut posljednji rimski car Romulus Augustus.
- 486. kralj Klodvig osniva franaku dravu.
- 529. sv. Benedikt osniva prvi samostan Monte Cassino.
- 622. u Arabiji se dogaa Hidra, odnosno prelazak Muhameda iz
Meke u Medinu i to je poetak Islama.
- 768. Karlo Veliki ujedinjuje Germanska plemena i iri svoju dravu.
- 800. Karlo Veliki u Rimu je okrunjen za cara i potom je uspostavljen
feudalni poredak.
- 863. braa iril i Metod dolaze meu Slavene i ire pismenost.
- 879. Papa Ivan VIII. odobrava knezu Branimiru osnutak Hrvatske
drave.
- 925. kralj Tomislav proglaen je Hrvatskim kraljem.
- 1054. raskol Crkve na Rimokatoliku i pravoslavnu.
- 1090. zapoinje prvi kriarski rat.
- 1102. Pakta ConventaMaarski kralj Koloman okrunjen za Hrvatskog
kralja.
- 1452. Turci osvajaju Carigrad.
- 1492. pomorac Christophor Columbo doplovio je do Amerike.

AURELIJE AUGUSTIN

Aurelije Augustin je bio kranski filozof, teolog i knjievnik. Ispoetka

pripadao je razliitim sektama, ali je kasnije zbog grinje savjeti ostavio
obitelj, preobratio se i postao kranin. ivio je u prijelaznom razdoblju iz
Rimskog carstva u Srednji vijek. Obraunao se sa vjerskim herezama.
Tumaio je Bibliju, crkvene dogme, pitanja Boje milosti, odnos dobra i zla.
Najznaajnije njegovo djelo je ConfessionesIspovijesti. Augustin je iz
poetka bio heretik, kasnije se javno ispovijedio i ta njegova Ispovijest je
zapravo njegova autobiografija. Ispovijesti je jedan od najljepih primjera
autobiografije iz srednjovjekovne knjievnosti. U toj autobiografiji Augustin
ispovijeda o svom grenom ivotu prije nego to se obratio u vatrenog
vjernika. Najprije govori o djetinjstvu i kolovanju u rodnim gradu, a potom
o svom vjerskom i ivotnom putu od sekte pa do krana, kao i o
obiteljskom ivotu.

Ispovijesti

T: radosti i muke kolske dobi, te nastojanje autora da vjerom osmisli

vlastiti ivot.

K: preporuke odraslih, kolovanje, batine zbog lijenosti u uenju, molitva

Bogu, smijanje batinama, srea zbog igre. Pripovijeda ispovijeda svoje
mladenake grijehe, iskazuje svoj odnos prema mladenakom grijehu i
obraanje Bogu.

Jis: pripovijedanje u 1. licu, prozni tekst, hvaljenje Boga.

Uz: ljudska potreba za smislom vlastitog ivota i promatranje djetinjstva iz
perspektive odrasle osobe.

BEOWULFENGLESKA KNJIEVNOST

Englezi su se na europskoj pozornici pojavili tijekom velike seobe naroda u

5. i 6. st. 3 velika germaska plemena Angli (Englezi), Sasi (Saksonci) i Juti
doli su preko istoka odnosno Danske i naselili poduja Rimske otone
provincije Britanije. Starosjedioce Kelte su potisnuli na zapad, u Irsku i
Wales. Dolaskom na Britansko otoje njihov se jezik poeo razvijati
odvojeno od ostalih germanskih jezika. Prihvatili su kranstvo i latinicu.
Najpoznatije djelo na staroengleskom jeziku je epski spjev Beowulf.
Pronaen je u jednoj knjizi potkraj 10. st. To je prvi junaki ep u Europi u
srednjem vijeku. Napisan je u 3182 stiha. To je staroengleski ep o junaku
Beowulfu koji ubija udovite Grendela i tako spaava Danski dvor.
Fabularnu okosnicu ine brobe s udovitima, ivoti na dvorima, ratnike
opreme i sjevernjaki krajolici. Skandinavski junak Beowulf dolazi na dvor
danskog kralja kako bi mu pomogao u borbi protiv Grendelaudovita iz
movare koji napada dvorac danskog kralja i ubija njegove vitezove. Nakon
toga bori se sa zmajem koji uva ogromno blago. U toj borbi pogine, a prije
toga je ubio zmaja i tako je oslobodio svoj narod od te nemani i priskrbi mu
zmajevo blago.

EP O NIBELUNZIMANJEMAKA KNJIEVNOST

Njemaka knjievnost poinje epskim spjevom o Nibelunzima koji je negdje

oko 1200. god. nastao na temelju starih vitekih pria koje su se prenosile
usmenim putem. Radnja se dogaa u 5.st. nakon provale Huna, okrutnog
Atile na podruje Rimskog carstva koji je doao u dodir s plemenom
Burgunda sa sjeditem u gradu Wormsu na rijeci Rajni koja inae ima
veliku simbolinu vrijednost za Njemce jer je uvijek predstavljala granicu
izmeu Rimskog carstva i germanskih plemena. Fabula je sloena i
razgranata i oslanja se na germansku mitologiju, na legende i viteku
knjievnost. Djelo je napisano tzv. nibelunkom strofom od 4 rimovana
stiha pri emu se u svakom stihu pronalazi po 7 naglaenih mjesta. Likovi
su rasporeeni po hijerarhiji i olienje se srednjovjekovnog viteza. Sloena
je i razgranata fabula. Opisuje podvige, enidbu i smrt mitskog junaka
Siegfrida, koji je oteo blago demonskim patuljcima Nibelunzima i stekao
arobne moi. Zaprosio je ker burgundskog kralja no dobio je tek kad je
njezinom bratu pomogao osvojiti islandsku kraljicu. Od tad se burgundi
nazivaju Nibelunzima.
 PJESMA O ROLANDUFRANCUSKA KNJIEVNOST

Francuzi se spominju u 4. i 5.st., ali tada jo kao germansko pleme Franaka

iji je kralj Klodvig 486. god. osnovao svoju dravu na podruju Rimske
pokrajine Galije. Prvi tragovi Rolandskog francuskog javljaju se u 9.st. kad
unuci Karla Velikog, braa Karlo elavi i Ludovik Njemaki djele njegovo
carstvo na istonu, Njemaki dio i zapadnu, Francuski dio. Pri tome Ludovik
koristi starofrancuski jezik koji je nastao od latinskog, Karlo staronjemaki
koji se ubraja u germansku skupinu jezika. Prvi procvat Francuske
knjievnosti dogodio se u 12.st. kad se javljaju prve pjesme o junakim
vitekm djelima. Najznaajniji junaki francuski ep je Pjesma o Rolandu.
Tema epa je borba viteza Rolanda. Ovo je ep koji govori o podvizima Karla
Velikog. Spjevan je u desetercima. Djelo ima povijesnu podlogu. Opisuje
povratak Karla Velikog s pohoda na ondanju muslimansku panjolsku.
Fabula je zasnovana na povijesti. Njegov vitez Roland primjer je viteza
velike hrabrosti i asti koja ga je dovela do pogibije. Opisuje napad baska
na odstupnicu vojske Karla Velikog koji se vraao s pohoda protiv
Saracena, pri emu je poginuo niz francuskih velikana. Oko tog povijesnog
dogaaja splele su se razliite legende. Prema dogovru, ukoliko bi Roland
bio napadnut od Saracena trebao bi zatraiti pomo od glavnine vojske
tako da puhne u rog Olifant. Kad je dolo di napada Roland nije puhnuo u
rog jer nije elio da se Karlo izlae opasnosti jer se odluio boriti do
posljednjeg ovjeka. Prije smrti uspio je unititi svoj uveni ma Durdanel
kako nebi pao u ruke neprijatelja. Roland je olienje srednjovjekovnih
vitekih ideala. Njegove odlike su junatvo, vjernost i odanost. Ep je
napisan u desetercima, u strofama nejednake duljine, prepunih asonancih.
Pouka djela je spremnost za najvee rtvovanje, za domovinu koju ovjek
moe dati, a to je ivot.

PJESMA O CIDUPANJOLSKA KNJIEVNOST

panjolski nacionalni ep nastao je u prvoj polovici 12-og stoljea. To je prvo

djelo na Kastiljskom jeziku koji je kasnije postao standardni jezik cijele
panjolske. U tom razdoblju panjolska je bila pod vlau Maura.
Najznaajniji ep zove se Ep o Cidu. Ep opisuje povijesne osobe odnosno
glavnog junaka, primjer hrabrosti, potenja i ponosa. Ep se smatra
vrhunskim ostvarenjem na kojeg se uvelike oslanja panjolska knjievnost.
Sadraj ovog epa vezan je za panjolskog nacionalnog junaka Rodriga. On
je bio vazal kastiljskog kralja. Njegov lik je u spjevu idealiziran, Mauri su ga
se bojali, opisano je kako je na samrti spasio Valenciju. Narodna tradicija je
ga idelalizirala i pretvorila u savrenog viteza, junaka bez mane i straha.
Lik Cida je inspirirao brojne umjetnike i izvan granica panjolske.

Trubadurska lirika

Trubadurska lirika je tip kasne srednjovjekovne lirske poezije nazvan prema

trubadurima, koji su se od 11. do 13.st. proirili iz Provanse cijelom
Europom. Tako putujui pjevali su od dvora do dvora. Uz trubadure pjevai
su bili i ongleri. Trubadur je autor, pjesnik i glazbenik koji je obrazovan i
talentiran. Ima vii drutveni poloaj i pristup velikakim dvorovima.
ongler je bio onaj koji izvodi tuu glazbu i tue stihove, on je samouk u
svome umijeu. Nije imao pretjeran ugled u drutvu. Iao je od grada do
grada i rijetko bi bio angairan na nekom dvoru. Trubaduri su uveli nove
lirske oblike, romanse. To je novo shvaanje knjievnosti koje se temelji na
ljubavi prema eni koja je posebna i uzviena, a zadatak pravog
srednjovjekovnog viteza je da bude njen zatitnik. Bitnu ulogu imao je tzv.
kult dame koji se oitovao u nizu knjievnih postupaka kojim se opisivalo
kako se pjesnik zaljubljuje, kako mu njegova izabranica u pravilu ne
uzvraa ljuav i kako se esto blage i erotske tematike vanu ulogu su
odigrali i zavjeti vjernosti, odanosti, a religijski motivi isprepleteni su s
uzvienom ljubavi prema eni. Osim trubadurske, vanu ulogu pod kraj
srednjeg vijeka odigrala je vagandna lirika. Vagandi su skitnice, odnosno
srenjovjekovni studenti i klerici koji su putovali od grada do grada. Pisali su
i pjevali pjesme u krmama i tako zaraivali za ivot. Pisali su poeziju
uglavnom na latinskom jeziku. Tematika njihovih pjesama najee je
odgovarala Anakreontici. Stvorili su poseban tip lirike. Najbolje sauvan u
zborci Carmina Burana gdje su mnogim elementima izraza i tematikom i
vrlo kritinim stavom prema postojeim institucijama, osobito prema Crkvi
uvelike utjecali na druge srednjovjekovne vrste.

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST

U elji da se osamostali od Franake Crkve, moravski kralj Rastislav

zamolio je bizantskog cara da mu poalje misionare koji bi njegovom
narodu navjetavali vjeru njima bliskim jezikom. Tako je 863. poslao u
Moravsku misiju brau Konstantina irila i Metoda. Iako su po narodnosti
bili Grci odlino su poznavali slavenski jezik, ponajvie makedonsko
narjeje. Konstantin je za svaki znak smislio obiljeje tj. slovo. To pismo
danas zovemo glagoljicom, po glagolu glagoljati to znai govoriti, a taj
prvi slavenski jezik koji je imao svoje pismo nazivamo staroslavenskim
jezikom. Nova se pismenost neometano irila po slavenskom svijetu.
Njemako sveenstvo mu se usprotivilo i protjerali su uenike irila i
Metoda iz Moravske. Mnogi od tih uenika su stigli i u nae krajeve
ponajvie na prostor Istre, Primorja i otoka i tako su zapoeli glagoljoku
tradiciju. U tom vremenu razlike meu slavenskim jezicima bile su male,
ap je staroslavenski jezik bio razumljiv svim Slavenima. U zemljama koje
su bile pod utjecajem Zapadnog Rimskog crkvenog obreda staroslavenski
jezik je s vremenom iziao iz uporabe. Jedino u Istri, Kvarneru i otocima je
sauvan. Jednako tako i pismo glagoljica doivjelo je transformaciju iz oble
u uglatu. U sklopu te tradicije nastala su i prva djela. To je u prvom redu
Baanska ploa. Prvi natpis na hrvatskom knjievnom jeziku napisan
glagoljicom. irilicom se danas naziva pismo koje je nastalo krajem 9.st. u
Bugarskoj i ubrzo se proirilo slavenskim zemljama pod grkim utjecajem.
irilica se jednim svojim krakom proirila i na zapad gdje je od nje nastala
tzv. Zapadna irilica zvana jo i Bosanica. Od poznatih djela pisanih na
Bosanici valja naglasiti Poljiki statut iz Poljica nedaleko od Splita.

BAANSKA PLOA

Baanska ploa je prvi vei pisani spomenik. Pisana je mjeovitom

akavskog i staroslavenskog jezika. Napisana je prijelaznim tipom
glagoljice od oble prema uglatoj. Na mjestu Baka na otoku Krku nalazi se
jedna romanika crkva graena od grubog kamena, posveena je svetoj
Luciji, a uz tu crkvu nekad se nalazio i benediktinski samostan od kojeg su
danas ostali samo temelji. U toj crkvi su znanstvenici, povjesniari,
jezikoslovci polovicom 19.st. zapazili jednu neobinu kamenu plou koja je
posljednih stoljea sluila kao nadgrobna ploa ugraena u pod crkve. Bio
je to natpis pisan glagoljikim pismom napisan tekst opata Drzike o tome
kako je kralj Zvonimir samostanu sv. Lucije poklonio zemljite za gradnju
crkve i uz navedene svjedoke te kako je tu opat Dobrovit s benediktincima
sagradio crkvu. Ploa zavrava nejasnom i nedovrenom reenicom to
nas upuuje da je postojala i desna ploa koja je meutim nestala i na
kojoj se nalazio drugi dio teksta. Godine 1934. ploa je prenesena u
Zagreb gdje je popravljena i konzervirana te je postavljena u atrij Hrvatske
Akademije Znanosti i Umjetnosti (HAZU). Baanska ploa je prvi do danas
poznati vei cjeloviti tekst napisan oko 1100. prijelaznim oblikom glagoljice
o dokaz da su Krk i Primorje tada bili u sastavu Hrvatske drave.

HUMAKA PLOA

Humaka ploa je najstariji pisani spomenik u BiH i nastala je pod kraj

11.st. Isklesana je na kamenu, etverokutnog je oblika, po svoj prilici bila
je oltarska pregrada u crkvi Arhanela Mihovilo u Humcu, nedaleko od
Ljubukog. Pisana je bosanicom. Pred natpisom Humake ploe uklesan je
znak kria. Tekst ima 12 redaka razliite duljine. Ukupno je uklesano 78
znakova koji tvore 24 rijei. Veina rijei je kraena pa je isputeno oko 30
slova. Danas se Humaka ploa uva u muzeju franjevakog samostana na
Humcu kraj Ljubukog.
 LJETOPIS POPA DUKLJANINA

Oko 1149.god. jedan nepoznati katoliki sveenik iz Duklje sastavio je

staroslavenskim jezikom povijest Dukljanske dinastije kao i povijest
Slavena openito. Duklja je u srednjem vijeku bila jedna od nezavisnih
kneevina na podruju dananjeg crnogorskog primorja i djela Albanije iji
je vladar bio u vazalnom odnosu naspram hrvatskim kraljem Zvonimirom.
Kasnije, najvjerojatnije u 14.st. negdje oko Splita preveden je na hrvatski
jezik i tom su prilikom dodani posebni dijelovi, vezani za povijest, a
posebno je poznata pria o ubojstvu kralja Zvonimira i njegovoj kletvi kao i
pria o kraljeviu Pavlimiru, tobonjem osnivau Dubrovnika. O istinosti tih
pria se sa sigurnou nita ne moe rei, posve su nepouzdane, ali to je
svakako najstariji ljetopis tog vremena sauvan na latinskom i hrvatskom
prijevodu, dok je staroslavenski izvornik izgubljen.

ZAPIS POPA MARTINCA

Pop Martinac je sveenik glagolja iz 15.st. koji se u Grobniku iznad Rijeke

bavio prepisivanjem knjiga. Svjedok je uvene Krbavske bitke iz 1493. na
Krbavskom polju u kojoj su Turci porazili Hrvatsku vojsku gdje je gotovo
cijelo hrvatsko plemstvo bilo pobijeno, a ban Henrik Derenin zarobljen, a
bosanski paa ubijen. Pop Martinac je zabiljeio taj poraz. Ostavio je pod
kraj 15.st. jedno od najpotrebnijih svjedoanstava o turskoj opasnosti. On
je bio oevidac tekih poraza. Djelo je napisano na staroslavenskom jeziku.
Najpoznatiji citat iz zapisa je Turci nalegoe na jezik horvatski.
 DANTE ALIGHIERI

Dante Alighieri roen je u Firenzi. Bio je talijanski nacionalni pjesnik.

Svestrano je naobrazovan i postao je tvorac talijanskog nacionalnog jezika.
Kada mu je bilo 9 godina prvi put je susreo djevojicu njegovih godina
imena Beatrice i taj susret bio je od posebne vanosti za njegov ivot i
knjievno stvaralatvo. Drugi put ju je susreo u 18-oj godini i ona ga je
pozdravila, a njemu se inilo da je dotaknuo vrhunac blaenstva. Beatrice
postaje njegovo ivotno nadahnue i anelska ena koju e uzdii do
simbola Boje milosti. Godine 1290. umire Beatrice, a pjesnikov oaj bio je
besprijekoran. Dante se poinje baviti i politikom koja mu otvara put
viskoim poloajima, ali ga vodi i velikoj nesrei. Prilike u Italiji bile su
sloene i opasne. Ve 50 godina vodio se rat izmeu Gvelfa (pristalica
Rimskog Pape) i Gibelina (pristalica Njemakog cara). U Firenzi su veina
bili Gvelfi, ali meu njima je dolo da razdora na Crne i Bijele. Bijeli Gvelfi,
meu kojima je bio i Dante htjeli su Firenzu uiniti jakom republikom
osloboenu od utjecaja Pape i cara. Kad su se 1303.god. Crni Gvelfi
dokopali vlasti protjerali su sve svoje protivnike. Dante je morao pobjei,
ostavi tako bez domovine zapoinje mukotrpna lutanja. Kuajui gorki
kruh progonstva nikad nije gubio nadu da e se vratiti u rodni grad.
Ukazala mu je se prilika za povratak kas se i najokorjelijim protivnicima
dozvolilo vratiti,ali pod utjecajem da budu pokorni. Dante se pod takvim
uvjetima nije elio vratiti. Tajno se nastanio u Ravenni gdje je napisao
svoje remek djelo Boanstvena Komedija. Boanstvena Komedija je epski
spjev i vizija pakla, raja i istilita. Ep se dijeli u 3 dijela. Svaki od ta 3
dijela ima 33 pjevanja i uvodno pjevanje pa ih je ukupno 100. Boanstvena
Komedija je himna i hvalospjev ljubavi, kakav jo nije izrekao niti jedan
pjesnik. U spjevu izbija kritiki duh novog vremena koji se ne ustruava
napasti ni Crkvu ni njeno dostojanstvo kao i s mnogo razumjevanja
pokazati slabosti i veliinu ljudske prirode i opisati pravo ovjeka da
slobodno misli. Beatrice je simbol ljubavi, Vergilije rimski pjesnik je simbol
mudrosti, dok je Dante simbol grenog ovjeka.

FRANCESCO PETRARCA

Francesco Petrarca talijanski je pjesnik. Vei dio ivota proveo je u

Avignonu, tadanjem sreditu papinskog dvora, i tu je prvi put sreo
djevojku Lauru koja e postati sredinja osoba njegova ivota i draga
inspiracija njegovih talijanskih stihova. Laura je bila udata ena. Nije mu
uzvraala ljubav i u njenu slavu stvorio je neto neprocjenjivo za ljubavno
pjesnitvo. Petrarca je za ivota stekao slavu i dobio je najvee priznanje
to pjesnik za ivota moe dobiti, ovjenan je lavorovim vjencem. Svjetsku
slavu stekao je zbirkom pjesmama Konconijer koja je posveena Lauri.
Tema zbirke je ljubav na prvi pogled, ljubavna patnja i bol zbog
umejtnikog stvaranja. Kanconijer je zbirka talijanskih stihova u kojima je
Petrarca dao intimni dnevnik svoje ljubavi prema Lauri, njenu ljepotu pri
emu je u prvom dijelu naglaena ljubavna enja, a u drugom dijelu ona
se povezuje s ljubavnim i religioznim osjeajima. Kanconijer ima 366
pjesama od kojih su 317 soneti, 29 kancone, 9 sestine, 7 balade i 4
madrigala. Sve ove pjesme razvija do majstorskog savrenstva. Opisuje
ljubav prema konkretnoj eni koja ga svojom ljepotom i fiziki privlai, te
prikazuje svoju unutarnju razapetost izmeu srednjovjekovnih naela i
enjom ime Petrarca najavljuje renesansu. Petrarcin sonet sastavljen je
od 2 katrena i 2 tercine s najeim rasporedom a-b,b-a,c-d-c u tercinama.
Petrarca je postao utemeljiteljem novog posebnog pjesnikog stiha koji se
proirio na Europsku knjievnost. Po njemu se ovo pjesnitvo naziva
Petrarkizam. Odlike petrarkizma su: vrhunski dotjerani stihovi, tematika se
svodi na ljubavne osjeaje, patnja zbog nauzvraene ljubavi, opisi enske
ljepote, enja za smru zbog nemogunosti ostvarenja idela. Petrarkisti
eznu za voljenom enom koja je uzviena i nedostina. Ljubav je za njih
bol, patnja i inspiracija za umjetniko stvorenje.

GIOVANNI BOCCACCIO

Giovannni Boccaccio talijanski je pripovjeda koji je najvei dio ivota

proveo u Firenzi. Tu se bavio knjievnou. Napisao je niz djela na
talijanskom i latinskom jeziku. Najznaajnije djelo je Dekameron. Potpuno
je napustio nasljee srednjeg vijeka i postao zaetnik novih tokova u
svjetskoj knjievnosti. On naglaava svjetovnost, esto se izruguje
pokvarenom dijelu sveenstva, ali ne namjerava nikoga vrijeati.
Boccaccio je oivio istu Antiku. Zasluan je to je u Firenzi osnovana
katedra za izuavanje Homera. Dekameron je knjiga od 100 novela
uokvirenih priom o kugi koja je 1348. godine harala Firenzom i prisilila 3
mladia i 7 djevojaka da napuste grad. Oni prikrauju vrijeme
pripovijedajui naizmjenice zanimljive prie. Najee teme su ljubav,
stjecanje bogatstva, izrugivanje ljudskoj gluposti, izrugivanje vjerskom
licemjerju. Za razliku od srednjovjekovne knjievnosti, ove novele su
svjetovnog karaktera. One slave zdrav razum, dosjetljivost i slobodu
ljubavi. Boccaccio je opisao sve slojeve drutva, od trgovaca i prostitutki
pa sve do feudalaca i sveenika. Opisivao je ljudske poroke i ivotne
uitke. Zastupao je hedonizam. Dekameron je definitivno probio led
srednjovjekovnih predrasuda u kojima se jasno nagovjeta sloboda
shvaanja.
 HUMANIZAM

U svakidanjem govoru rije humanizam znai pohvalu osobine ljudskosti.

Taj naziv ustalio se kao oznaka jednog povijesnog fenomena koj se
oblikovao u Italiji, proirio se Europom i trajao izmeu 1350.-1600. godine.
Slubeni jezik tog vremena u Europi bio je latinski pa su se pisci veinom
sluili tim jezikom za pisanje svojih djela. Taj proces oznaio je zaokret
prema ovjeku i njegovoj povijesnoj stvarnosti. Antiki tekstovi bili su
rudnici znanja. Humanizam u Hrvatskoj okrenuo se takoer talijanskim
aritima. Dolo je do izraaja bogatstvo primorskih gradova koji su ivjeli
u gospodarskom i kulturnom blagostanju. U te gradove dolazili su lijenici,
profesori, pravnici i biljenici potiui stanovnitvo da se okrene kulturi
Antike. Znatan dio domae mladei odlazio je na visoka inozemna uilita i
stekao uvid u odgojne i obrazovne ciljeve kakvi su zagovarali humanisti.
Najznaajnija humanistika sredita su: Dubrovnik, Split, ibenik i Zadar.
Humanizam je osobito bio razvijen u gradovima uz more zbog gospodarske
razvijenosti i utjecaja Italije. U sjevernom dijelu nositelji humanizma su
crkveni dostojanstvenici i vlastela. Najznaajniji humanistiki pisci su
Marko Maruli, Ivan esmiki, Juraj igori, Antun Vrani.

MARKO MARULI

Marko Maruli roen je u Splitu 1450. u staroj splitskoj plemikoj obitelji.

kolovao se u rodnom gradu i Italiji te je stekao solidnu humanistiku
naobrazbu. Radio je kao odvjetnik i kao sudac. Zarana je ostao bez oca pa
je postao skrbnikom mnogobrojne obitelji. Snano je djelovao na splitsku
mlade i korio ih je zbog poroka. Pisao je djela na latinskom i hrvatskom
jeziku. Njegova djela toliko su obilata da je kasnije nazvan otac hrvatske
knjievnosti. Najznaajnija su mu djela na latinskom jeziku: De institutione
bene beatque vivendi per exempla sanctorum, Evangelistarium,
Quinquaginta parabolae, Epistolae domini Maci Maruli, Spalatersis ad
Adrianum VI., Davidias.

Davidijada

T: ivot kralja Davida, starozavjetnog lika.

K: ep na latinskom jeziku u 14 pjevanja. Lirski subjekt izvanredno poznaje

epsku tematiku i vladanje heksametrom. Prikazan je starozavjetni kralj
David, njegovi sukobi, ratovi i ljubavi. Ep je prepun alegorije. David vjeruje
u Boga, a Golijat ne vjeruje. David je mlad i nejak, a Golijat je golem i
snaan. Davidu je oruje praka, a Golijatu ma. David pobjeuje, Golijat
gubi. David je pobjedio najjaeg meu Filistejcima.

Jis: vidljiv je utjecaj antike epike (heksametar), na poetku zastupljena

invokacija, gdje Maruli zaziva kranskog Boga, a ne Apolona.
Uz: vjera daje pojednicu mo da postigne naizgled nemogue, vjera je
mo.

IVAN ESMIKI (IANUS PANNONIUS)

Ivan esmiki, humanist iz panonske Hrvatske. Nemamo pouzdanih

podataka o njegovom ivotu. Zna se da se kolovao u Italiji, da je bio
sveenik i doktor prava. Djelovao je na dvoru Matijaa Korvina.
Najznaajnije djelo mu je autobiografska elegija U smrt majke Barbare.

U smrt majke Barbare

T: majina smrt.

K: ovo je autobiografska elegija sastavljena iz 5 dijelova; najprije uvod gdje

pjesnik opisuje majinu ulogu u vlastitom ivotu, da mu je ona
predstavljala puno toga, u drugom dijelu je pohvala pokojnika, 3. dio je
pjesnikovo tugovanje, 4. dio je opis bolesti, smrti, pogreba, groba, utjehe i
nada u ponovni susret, u posljednjem dijelu pjesnikovo proivljavanje
postaje univerzalno i kolektivno.

Jis: do izraaja dolazi isprepletanje subjektivnog gdje je prisutna vlastita

tuga i univerzalnog gdje svatko moe u pjesnikovoj boli prepoznati vlastitu
bol. Imamo mnotvo poveznica, a antikom knjievnosti.

Uz: osobno proivljavanje postaje kolektivno i univerzalno.

RENESANSA U EUROPSKOJ KNJIEVNOSTI

Naziv renesansa potjee od francuske rijei to u prijevodu znai ponovno

raanje. Renesansa je jedno od najkreativnijih razdoblja u knjienosti i
umjetnosti. Oznaila je prekid sa srednjim vijekom. Vremenski se odreuje
od 14.st pa do 16.st. u ostatku Europe. Renesansa predstavlja jedan od
najkrupnijih pokreta u kulturi zapadne Europe koji e dovesti do preokreta
u znanosti, filozofiji i knjievnosti. Italija je zemlja u kojoj je umjetnost
renesanse nala svoj najvii izraz jer je u njoj najprije dolo do razvoja
gradova i gomilanja bogatstva u pojedinim gradskim obiteljima. Italija je
bila arite kao nasljednica rimske civilizacije. Na njenom prostoru ostali su
brojni spomenici antike tradicije s mitskim gradom Rimom. Talijanski jezik
bio je najblii latinskom. Na Apeninskom poluotoku razvili su se gradovi
gospodarskog blagostanja. To su bila urbana sredita s kulturnim tenjama.
Upravo takvi gradovi postali su sredita renesansnog ivota. Za razliku od
srednjeg vijeka kad se javni ivot ureivao prema feudalnoj hijerarhiji i
dvorskoj strukturi. Ekonomski razvoj omoguio je umjetniki razvoj. Vanu
ulogu imali su otkrie Amerike, Kopernikov sustav, odreeni tehniki izumi
i brojna dostignua drugih znanosti. Zbog ovakvih znaajki dolazi do
promjene svijetonazora. Razvija se znanost posebice matematika, fizika i
astronomija. Nikola Kopernik, Galileo Gallilei i Giordano Bruno govore
protiv geocentrinog sustava. Dralo se da u renesansi potjee svijetlost
nasuprot mranom srednjem vijeku.

FRANCOIS REBELAIS

Francois Rebelais je bio prvi veliki francuski pripovijeda i najkrupnija

figura francuske renesanse. U mladosti je bio redovnik benediktinac. Ve
zarana je pokazao interes za antike jezike; za grki, latinski i hebrejski.
Bio je osumnjien da ita heretike knjige pa je protjeran iz samostana
kojeg je kasnije nazvao brlogom lijenosti i pohote. Kasnije se sprijateljio s
istanknutim humantistima. Imao je bezgranino povjerenje u prirodu i
znanost. Hedonistiki je zaljubljen u ivot i zemaljske radosti. Vjerovao je u
mogunosti koje stoje pred ovjekom. Kritizirao je zastarjele
srednjovjekovne poglede i postalo ogledalo vjere renesansnog ovjeka u
mo nauke i plemenitosti ljudske prirode koja treba omoguiti slobodan
razvoj na podruju fizikog i duevnog ivota. Takav pogled na svijet
naziva se pantagruelizam. Najznaajnije djelo mu je roman Gargantua i
Pantagruel.

Gargantua i Pantagruel

T: ivot Gargantue i Pantagruela.

K: roman je sastavljen iz 5 knjiga. U njemu autor izvre cijeli srednji vijek

naopake. U tom romanu sve se svodi na parole, dosjetke, ismijavanje,
ale. Gargantua i Pantagruel su divovi, otac i sin. U Pantagruelovim ustima
su cijela sela i gradovi. Opisano je njihovo podrijetlo, roenje, djetinjstvo,
kolovanje, ratovi i gozbe. Glavna stilska figura u romanu je hiperbola.
Tako kad se Pantagruelova kobila pomokri u Francuskoj nastane poplava, ili
kad on svoju vojsku eli zatititi od kie isplazi jezik i sve ih pokrije. Za
dojenje Gargantue treba 17 913 krava, a kad se Gargantua pomokrio
utopilo se 260 418 Pariana, ne raunajui ene i djecu. Kasnije Gargantua
postaje filozof i glavno filozofsko pitanje mu je eniti se ili ne i to pitanje
ostaje bez konanog odgovora. Cijela ivotna mudrost mu se svodi na
jednu rije pij. To oznaava renesansnu e za opijanjem, radoznalou i
tjelesnim uitcima. Kad se Gargantua rodio odmah je gorkim glasom
zatraio piti. Sve se vrti oko hranjenja, pijenja i spolnih odnosa. Majka ga je
rodila iz uha, a ime bi mu odgovaralo Debeloguzac.

Jis: hiperbola, izoblienje, rugalice, ale, dosjetke. Rebelaisovo djelo

najprepoznatljivije je po bunom smijehu koje je istodobno i svjetonazor jer
je izraz ovjekove radosti, bezbrinosti i ivotnog optimizma. Buni je
smjeh Rebelaisova borba protiv srednjovjekovnog obezvrjeivanja ivota i
borba protiv monih licemjerja autoriteta.
Uz: slobodan razvoj ovjeanstva i pravo ovjeka da slobodno misli.

MIGUEL SAVEDRA DE CERVANTES

Najvei panjolski pripovjeda i najsnanije ime panjolske renesanse.

kolovao se u Sevilji i Madridu. Bio je vojnik, sudjelovao je u uvenoj bitci
kod Lepanta gdje je panjolsko brodovlje porazilo tursko, i u toj bitci bio je
ranjen u ruku. Kasnije mu se ruka poela suiti. Po povratku u domovinu
bio je zarobljen od gusara kod kojih je proveo 5 godina u zatoenitvu, a
kada je pokuao pobjei jedva je izvukao ivu glavu. Otkupljen je u
drutvenom solidarnou svojih sugraana. Po povratku u domovinu nije
ga doekala srea. Onako bolestan lutao je panjolskim gradovima, nitko
nije mario za zasluge i patnje isluenog vojnika. Upao je u dugove i dospio
u duniki zatvor. Nadao se da e se pisanjem izvui iz duga i u zatvoru
pie svoj najglasovitiji roman Don Quiote.

Don Quiote

T: pustolovine Don Quiotea, viteza koji eli unititi zlo u svijetu.

K: roman je iskomponiran iz 2 dijela. Zamiljen je kao satira na preivjele,

ali u to doba jo popularne srednjovjekovne viteke romane. Djelo ima
opeljudsku vrijednost. U 1. dijelu opisuje se kako je osiromaeni plemi
Alonso Quiano toliko itao viteke romane da mu se um pomutio i doslovno
uzeo to u njima pie, zdravo za gotovo i krenuo da se proslavi kao vitez
junakim i plemenitim podvizima. Sklepao je viteku opremu i uzeo je
staro kljuse i dao mu zvuno ime, te je svoja putovanja posvetio priprostoj
djevojci koja o tome pojma nije imala. Uspio je nagovoriti i seljaka Sanchu
Panza da mu postane perjanik obeavi mu da e postati namjesnik na
otoku kojeg e sigurno osvojiti. Sancho potaknut pohlepom pristane i od
tada se niu njihove zajednike pustolovine, Don Quiotea premlate, koji
put i Sancho dobije batine premda se uvijek nastoji mudro izaknuti. Don
Quiote je vitez i uzvieni lik koji se bori za ostvarenje dobra. On je tragian
lik. Zamjenuo je stvarno i nestrvarno, on je idealist pomreaena uma.
Sancho Panza je realan, uvia kakva je stvarnost, u pustolovine ide iz
koristoljublja, materijalist je i brine se samo o svom zadovoljstvu. Temeljnu
okosnicu romana ine odnosi meu likovima. Don Quiote je predstavnik
vitetva, a Sancho Panza je predstavnik puka. Don Quiote zastupa
knjievnu uenost, a Sancho seljako mudrovanje. Don Quiote govori sa
stajalita ludosti, a Sancho sa stajalita zdravog razuma. Sve se to moe
shvatiti kao sukob ideala i zbilje. Don Quiote je pogrjeio u vremenu,
pokuao je ivjeti u prolosti dok Sancho ivi u sadanjosti. Prema tome
svaki od njih na drugaiji nain eli graditi sudbine. Njihove razlike postaju
tako uzrokom svega onoga to e roman opisati do dana dananjega. To je
doba u kojem luak postaje junakom kojem se moramo diviti zbog
upornosti kojom pokuava provesti iluziju dok s druge strane neobrazovani
seljak ne uvia kako ivot ne vrijedi ako u svemu nema bar malo ideala i
ludosti.

Jis: Don Quiotizam je smjean i besmislen pothvat. Borba s vjetrenjaama

je uzaludan, smjean i naivan in. Ovo je roman karaktera.

Uz: tragikomian poraz ovjeka koji ima uzvien cilj da promjeni i pobolja
svijet koji nije u skladu s njegovim idealima.

WILLIAM SHAKESPEARE

William Shakespeare engleski je pjesnik i dramatiar, te najvei dramski

stvaralac svjetske knjievnosti. Nastanio se u Londonu gdje je ivio kao
glumac, redatelj i pisac kazalinih komada. O njegovom ivotu nemamo
pouzdanih podataka. Postojala je teorija da Shakespeare nije pisao svoja
djela budui da nije bio plemikog podrijetla. Mislilo se da je sva njegova
djela pisao engleski filozof Roger Bacon, ali kasnije je velikom
Shakespeareu ispravljena povijesna nepravda. Postoje 3 faze
Shakespeareova stvaralatva:

1. faza traje od prilike do 1600. godine kad nastaju gotovo sve

Shakespeareove kraljevske drame kao to su Richard III., Henrik IV.,
Henrik V. i tragedija Romeo i Julija.
2. faza traje izmeu 1600. i 1608. godine, u njoj prevladavaju tragini
elementi i pesimizam. Iz ovog razdoblja datiraju sve njegove velike
tragedije i komedije koje predstavljaju neku vrstu modernog
dramskog ideala. Tu spadaju Shakespeareova najpoznatija djela kao
to su Hamlet, Othela, Kraj Lear, MacBeth, Julije Cezar te komedije
Ukroena goropadnica, San Ivanjske noi, Mletaki trgovac, Kako
vam drago, Na Tri kralja i dr.
3. faza traje izmeu 1608. i 1611. godine, u Shakespeareovom
stvaralatvu javlja se filozofska smirenost i iz ovog razdoblja nastala
su djela Zimska pria i Oluja. Elizabetansko kazalite (Globe theatre)
je najpoznatije kazalite u kojeg je Shakespeare ugradio dio sebe. Na
zastavi Shakespeareovog Globe theatra Totus mundus agit
histronem odnosno Cijeli svijet se gri, pretvara, preokree, igra.

Globe theatre je bio osmerokutan s okruglom pozornicom i okruglim

gledalitem. Publika je stajala okruujui pozornicu s 3 strane. Predstave
su se igrale danju pri prirodnoj svjetlosti. Poinjale su popodne i trajale su
4-5 sati. Na kraju svake predstave bio je ples za gledatelje, a glumci su
svima zaeljeli laku no i predloili da se svi zajedno pomole za kraljevo
zdravlje. Kazalite je bilo izvor radosti i dogodovtina, gledatelji su bili
eljni dogaaja, dolazili su u kazalite da bi sudjelovali u igri, navijali i ljutili
se i veselili. Shakespeareov sonet pripada tzv. Elizabetanskom sonetu koji
se strukturom razlikuje od petrarkina soneta, po sadraju, izrazu i obliku.
Petrarkin sonet sastavljen je iz 2 katrene i 2 tercine, dok je Shakespeareov
sonet sastavljen iz 3 katrena i 1 distiha.

Hamlet

T: Hamletova osveta i odnos prema ivotu i smrti.

K: Hamlet je najpoznatija Shakespeareova tragedija u kojoj se preko

sudbine nesretnog danskog kraljevia, u kojoj je za vrijeme odsutnosti stric
ubio oca, oenio se njegovom majkom i sjeo na prijetolje raspravlja o
osnovnim pitanjima ljudske egzistencije. Raspravlja se o pravdi i krivnji,
ljubavi i mrnji, ivotu i smrti, vjernosti i izdaji, odnosno o mogunostima
spoznaje apsolutne istine i djelovanja u sklopu s tom istinom prema ocu,
majci i eni. U djelu nema ba prave dramske napetosti jer nam je istina o
oevom ubojstvu i osveti kazana ve na poetku. Hamlet je postao
metafora sudbine. Svojim dilemama, razgovorima s duhovima, poniranje u
prolost koje se ne eli sjeati, odbijanjem ponuene ljubavi, razmiljanjem
o ivotu prevarene osobe on srlja u budunost ne elei spoznati zlo u
ljudima. Hamletov monolog biti ili ne biti postao je simbol ovjekovog
traginog prava da sumnja u sve vrijednosti pa i svoj zdrav razum.
Spoznao je da je prevaren i od te spoznaje svjesno strada. Takav Hamlet
uklopljiv je u sve protore i vremena kao dokaz sukoba ljudskosti s
materijalizmom. Pojavio se ovjek koji o zloinu smije govoriti glasno bez
obzira to mu se domovina pretvara u tamnicu, a ubojica sjedi na
prijestolju. Hamlet nije buntovnik, njegovo djelovanje je tiho i neujno. On i
nije posve sklon osveti. Polonija ubija sasvim sluajno. Svi Hamletovi
neprijatelji imaju plan za unitenje Hamleta, ali Hamlet moralno dominira i
pobjeuje. To je dokaz da dobro pobjeuje zlo, a istina la. On je posve
dobar mladi, ali teki teret osvete ne moe zbaciti sa sebe. Materijalni i
moralni slom njegova ivota je gubitak oca koji je bio uporite njegova
ivota. Hamlet je neodluan. On dvoji o ivotu i smrti. ivot je za njega
izgubio svaki ar. Za njega su nestale sve istinske ivotne vrijednosti.
Spreman je umrijeti zbog puke ravnodunosti prema ivotu. Tragedija
postavlja pitanje biti ili ne biti koje je svatko od nas jednom upotrijebio. On
svoju majku na neki nain prezire jer je iznevjerila ljubav njegova oca i
udala se za ubojicu. Hamlet u njoj vidi sve ene i razoarao se u ljubav.

Jis: djelo je pisano izmjenom stiha i proze, tragedija je zasnovana na

psiholokom karakteru likova.

Uz: u djelu se ogledaju problemi svijeta, vlasti, osvete, prijateljstva,

ubojstva, izdaje, ljubavi, smrti, braka.
 MARKO MARULI

Marko Maruli roen je u Splitu 1450. u staroj splitskoj plemikoj obitelji.

kolovao se u rodnom gradu i Italiji te je stekao solidnu humanistiku
naobrazbu. Radio je kao odvjetnik i kao sudac. Zarana je ostao bez oca pa
je postao skrbnikom mnogobrojne obitelji. Snano je djelovao na splitsku
mlade i korio ih je zbog poroka. Pisao je djela na latinskom i hrvatskom
jeziku. Njegova djela toliko su obilata da je kasnije nazvan otac hrvatske
knjievnosti. Najznaajnija su mu djela na latinskom jeziku: De institutione
bene beatque vivendi per exempla sanctorum, Evangelistarium,
Quinquaginta parabolae, Epistolae domini Maci Maruli, Spalatersis ad
Adrianum VI., Davidias.

Judita

T: starozavjetna pria o udoviti Juditi koja je spasila puk Izraelski od velike

pogibelji.

K: ep od 6 pjevanja. Napisan je 1501., a objavljen 1521. Tekst Judite

posveen je Dujmu Balistriu. Naslov Judite u cjelosti glasi:Libar Marka
Marula Splianina u kom se uzdri istorija svete udovice Judit u verzih
hrvastski sloena kako ona ubi vojvodu Holoferna po sridi vojske njegove i
spasi puk Izraelski od velike pogibelji. Starozavjetnu priu o Juditi Maruli
je oblikovao u 6 pjevanja piui narodnim jezikom, odnosno splitskom
akavtinom. Glavni lik je Judita, idovska udovica koja je ubila oholog i
pohlepnog asirskog vojskovou Holoferna i tako spasila svoj grad Betuliju.
Ovom priom o Juditi Maruli je svojim sugraanima elio ubiti vjeru i nadu
u mogunost otpora i spasa od Turaka koji su vremenu pisanja ovog djela
nali se nadomak Splita. Grau za ovaj tekst izabrao je gledajui alosno
stanje svoje domovine koju su tuinci pokorili. Lik Judite: pobona, posti,
svoju poudu gui postom. Lik Holoferna: ohol, i preko lika Holoferna
Maruli predstavlja glavnu ideju epa.

Jis: u epu imamo znaajke Judite kao renesansnog epa. 1. linearnost- gdje
su likovi jasno razopanieni jedni od drugih. 2. povrinsko- gdje je bitno
ono to je u prvom planu. 3. zatvorena forma-simetrinost- gdje su motivi
svedeni na neki geometrijski oblik.

Uz: ljubav kao patnja donosi lirskom pjesniku nadahnue.

IKO MENETI

iko Meneti dubrovaki je vlastelin i knjievnik. Roen je u dubrovakoj

vlastelinskoj obitelji. Mladost je proveo razuzdano i zbog toga se njegovo
ime esto spominje u sudskim spisima dubrovakog arhiva. Izvoen je
pred sud zbog izgreda na ulicama i napastovanju ena. Umro je u velikoj
epidemiji kuge. Meneti pripada prvoj generaciji hrvatskih renesansnih
lirskih pjesnika. Najvei dio njegovih pjesama sauvan je u zborniku Nike
Ranjene. Kao uzor mu je bio Francisco Petrarca, te uz Doru Dria smatra
se prvim hrvatskim petrarkistom. Najvei dio stvaralatva Meneti temom
nasljeuje petrarkizam, opisuje se ljepota pjesnikove drage, ali u jednom
dijelu svojih pjesama odstupa od klasinog petrarkizma te opjevava
pjesmu uslianog ljubavnika. Pjesme su mu najee napisane dvostruko
rimovanim 12-ercem, veinom su ljubavne tematike, a esto se u akro
stihu pojavljuju imena ena kome su pjesme posveene. Iz njegovih
pjesama moemo iitati faze ljubavi, faze udvaranja djevojci, razliite
emocionalne odnose lirskog subjekta prema njoj, od njenosti do
nasrtljivosti ili srditosti.

Prvi pogled

T: blagoslivljanje prvog susreta s voljenom enom.

K: u pjesmi su prisutni motivi, praenje detalja razliitih faza ljubavi,

ljubavnog udvaranja, pa tako i trenutak ljubavi odnosno prvi pogled.
Pjesnik nam govori i usredotoen je na motive kao to su : godinje doba,
doba dana, pogled kroz prozor, zateenost eninom ljepotom i
kratkotrajnost prvog susreta.

Jis: obraanje voljenoj eni u 2. licu. Uporaba jednoslonih rijei utjee na

ritminost pjesme. Pjesma je napisana dvostruko rimovanim 12-ercem.
Glavna stilska figura je poredba.

U z: velianje ljubavi, enske ljepote i patnje lirskog subjekta.

DORE DRI

Dore Dri bio je ugledni dubrovaki puanin i stric slavnog komediografa

Marina Dria. Humanistiku naobrazbu stekao je u Dubrovniku, a zatim
studirao pravo u Italiji. Njegovo pjesnitvo sauvano je u rukopisu i u
zborniku Nike Ranjene. Za razliku od ika Menetia, Dri u
akrostihovima ne zapisuje imena ena, nego svoje ime ili pak uzdahne.
Pjesme su uglavnom kratke, upuene nekoj osobi, dominiraju teme ljepote
i ljubavi. U veini pjesama obraa se dragoj, voljenoj osobi, opjevavajui i
slavei njenu ljepotu i njene duhovne vrijednosti. Rijee se u pjesmama
nalaze iskazi o vlastitoj ljubavi. Osim lirike Dri je pisao i pastirske igre.
Najznaajnija pastirska igra mu je Radmio i Ljubimir, i tako je postao
zaetnikom pastorale, to je razgovor meu Dubrovanima, izmeu
Ljubmira zaljubljenog u vilu i Radmia koji ga odvraa od te ljubavi.

Grem si, grem

T: gubitak mira zbog okrutnosti voljene ene.

K: pjesma je oblikovana kao ispovijed o nesretnoj ljubavi, o ljubavnim

mukama i patnjama. Ponavljanjem stihova grem si, grem, odnosno
odlazim lirski subjekt nas odvodi u glavni motiv ove pjesme, a to je
ljubav. Ljubav se shvaa kao gubitak mira, spokoja, odnosno kao gubitak
srca. Taj stari motiv gubitka srca, odnosno diobe srca i tijela moemo
shvatiti kao bijes ili mahnitost, ili ljubav kao bolest koju nitko ne moe
izlijeiti. Srce udi za voljenom enom i ljuti se zbog vlastite nemoi i
neuzvraene ljubavi. Svjestan je nemogunosti izlijeenja ljubavne boli.
Ravnoduan je pogled voljene ene koji je za ranjenog pjesnika ravan
smrti. Lirski subjekt usporeuje svoj pjev s pjesmom ranjenog labuda, koji
je ranjen od lovca. Budui da je njegovo srce otilo od njega pjesnik mora
umrijeti jer nitko ne moe ivjeti bez srca.

Jis: pjesma je napisana dvostruko rimovanim 12-ercem. U akrostihu

nalazimo pjesnikovo ime.

Uz: ljubav kao opsjednutost i potpuna nemo da se bilo to uini s vlastitm

ivotom osim da se opjeva vlastita nemo i prieljkuje smrt.

HANIBAL LUCI

Hanibal Luci hrvatski je renesansni pjesnik i dramski pisac s otoka Hvara.

Potjee iz jedne ugledne hrvatske vlastelinske obitelji. Luci nije mario za
puk i gajio je uobiajene predrasude te je puk nazvao mnotvo koje
razuma nema. Kasnije dolazi do bune puana na otoku pa se Luci morao
sklonuti. U mladosti je pisao stihove u kojima opjevava ljubav prema eni i
njenu ljepotu. U svoju liriku unosi obilje tema i motiva koji ljubav,
opjevavaju kao tjelesni uitak, kao ljubavnu igru, kao boansku mo, a
ljepotu kao boanski dar i kao pokretaku snagu i nadahnue pjesnika.
Lirika mu je pisana najee dvostruko rimovanim 12-ericima u bogatoj i
zreloj akavtini. Njegova pjesma Jur nijedna na svit vila proglaena je
najljepom pjesmom starije hrvatske knjievnosti. Luci je pisao i drame i
on je autor prve hrvatske drame koja se zove Robinja.

Jur nijedna na svit vila

T: ljepota voljene ene.

K: pjesnik opisuje 3 motiva. Prvi je motiv fizikog izgleda voljene osobe

gdje je opisana kosa, obrve, lice, usta, zubi, grlo, vrat, prsa. Drugi motiv je
djelovanje te ljepote na pjesnika i okolinu i trei je molitva Bogu da ljepotu
sauva od prolaznosti.

Jis: stih je osmerac sa stankom iza 4 sloga, mnotvo ukrasnih pridjeva s

kojima se doarava ljepota voljene osobe. Strofa je oktava. Uvia se
simetrinost u sadraju i formi pjesme jer osim to govori o ljepoti voljene
ene, ova nam pjesma govori i kakva mora biti lijepa renesansna pjesma.
Utjecaj petrarkizma. Takoer prisutna je hiperbola, usporedbe, rima je
ukrtena i obgrljena.

Uz: opjevavanje ljepote voljene ene ime se ona uva od prolaznosti i

zahvaljujui umjetnikom djelu postaje vjena.

PETAR ZORANI

Hrvatski renesansni pisac roen u Zadru, potjee od obitelji koja je doselila

iz Nina krajem 15.st. zbog malarije i provale Turaka. Zorani je bio notar i
pravnik. Postao je poznat kao pisac prvog romana u hrvatskoj knjievnosti
iz 1536. godine, a to je vrijeme kad su Turci duboko prodrli u hrvatske
krajeve poslije bitke na Mohakom polju i prve opsade Bea. Roman
Planine je jedino njegovo sauvano djelo.

Planine

T: putovanje pastira Zorana.

K: ovo djelo u prozi, ali dijelom i u stihovima. Pripovijeda o putovanju

pastira Zorana koji se moe identificirati s piscem Petrom Zoraniem. U
romanu se slavi i velia ljepota rodnog mjesta, njegov zaviaj, odnosno
Zadarska okolica. Roman oblikuje temu obraenja od ovozemaljske ljubavi
prema duhovnoj ljubavi, prema Bogu, prema istini. Pojavljuju se razliiti
problemi kao to su problem turske opasnosti i problem hrvatskog
plemstva. Glavni junak romana je Zoran koji naputa dom i kree u planine
da nae lijek od nesretne ljubavi. Od drugih likova u romanu javljaju se
brojni pastiri i vile i oni su Zoranovi sugovornici. Njihov je zadatak odvratiti
ga od ovozemaljske ljubavi i ukazati mu na duhovne vrijednosti i vjenu
istinu. Najzanimljiviji dio Planina je Perivoj od Slave i tu je Zorani iskazao
svoj patriotizam i ljubav prema domovini. Perivoj od Slave je posveen
vjenoj slavi tj. umjetnosti. Svjestan je da je hrvatska knjievnost tek u
razvoju. U Perivoju od Slave susree vile: Latinku, Grkinju, Kaldejku i
Hrvaticu i te su vile alegorije umjetnosti pojedinih naroda.

Jis: roman ima 24 poglavlja, najznaajnija stilska figura je alegorija.

Uz: povezivanjem domoljublja i umjetnosti proizlazi vjena slava.

PETAR HEKTOROVI

Petar Hektorovi hrvatski renesansni pjesnik s otoka Hvara. Otac mu je bio

na elu plemstva kad su odbijali zahtjeve puka. Kad su Turci provalili na
Hvara Hektorovi se jedva spasio preplovivi u Italiju na ribarskom amcu.
Da bi zatitio sebe i svoje sugraane dao je sagraditi tvravu Tvrdalj.
Hektorovi je doivio duboku starost. Tvrdalj je renesansni dvorac koji
govori o Hektoroviu da je imao istanan ukus za arhitekturu i hortikulturu.
Hektorovi je u mladosti doivio bunu puana i kugu, a zatim provalu
Turaka na otok, a u starosti je ivio mirnim ivotom posvetivi se lijepim
umjetnostima i filozofiji. U mladosti je pisao ljubavne pjesme no od tih
pjesama se nita nije sauvalo. Pisao je i poslanice dopisujui se s
prijateljima iz drugih dijelova Dalmacije. Njegovo najznaajnije djelo je prvi
putopis u hrvatskoj knjievnosti, a to je Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Ribanje i ribarsko prigovaranje

T: trodnevno putovanje Bra-Hvar-olta.

K: Ribanje i ribarsko prigovaranje je spjev napisan u 3 dijela u kojem

Hektorovi opisuje svoj trodnevni put od Hvara, Braa i olte. Na tom putu
drutvo su mu pravili ribari Nikola i Paskoje. Po sadraju Ribanje je prvo
djelo u kojem nije opisano nikakvo alegorino putovanje nego je to stvarno
putovanje, realno putovanje gdje je opisana ljepota prirode i zaviaja. To je
opis puta renesansnog ovjeka koji uiva u prirodi i svjestan je da je
priroda ono mjesto i ono utoite ovjekovom duhu u kojem se moe posve
opustiti i okrijepiti. Ribanje je tako i prvo opisano turistiko putovanje
modernog renesansnog ovjeka i prvo djelo u kojem je opisan svijet po
mjerilima ovjekovih ovozemaljskih potreba. U spjevu je pripovjeda
identian samim pjesnikom Petrom Hektoroviem. Opisana su putovanja
Jadranskim otocima i pripovijeda se o dogaajima koji su se na tom putu
dogodili. esto su opisani pejzai kroz koje je drutvo plovilo. Opisani su i
ribarski dijalozi, citati ribarskih dijaloga navodei njihove mudre izreke i
pametne razgovore.

Jis: prvi hrvatski putopis. Djelo posveeno Hijeronimu Bartueviu. Pjesnik

uvodi likove teaka u knjievnost.

Uz: ljepota prirode utjee na ovjeka i donosi mu duevni mir.

NIKA PELEGRINOVI

Nika Pelegrinovi je renesansni pjesnik s otoka Hvara. Knjievna povijest

mu je uinila veliku nepravdu pripisujui autorstvo njegove maskarete
Jeupka Andriji ubrankoviu no pogrka je ispravljena kada je
ustanovljeno da Andrija ubrankovi uope nije postojao i da o njemu ne
postoje nikakvi arhivski podatci i da je Nika Pelegrinovi pravi autor
Jeupke. Maskarete su u to doba bile popularne, to je karnevalska tradicija
koja se proirila iz Italije. To su bile pjesme koje je govorila maska, sredinji
lik bio je maskirani izvoa koji se obraao publici. Nika Pelegrinovi
svojom Jeupkom stvorio je djelo iznimne vrijednosti i originalnosti.
Jeupka

T: proricanje sudbine u pokladnim danima.

K: pjesma se sastoji od 1 uvodne pjesme i jo 6 pjesama u obraanju 6.

gospoi zaljubljeni pjesnik kroz usta ciganki izraava svoje osjeaje.
Pelegrinovieva Jeupka oblikovana je kao pjesma koju govori ciganka.
Jeupka oznaava Egipanku jer se vjerovalo da cigani potjeu iz Egipta i
prema predaji to je proklet narod. Vjerovalo se da su oni ukrali avle sa
Isusova kria i Bog ih je prokleo da lutaju svijetom i da nemaju svoje
domovine. Uz taj narod vezana su vjerovanja da se bave gatanjem,
proricanjem sudbine i davanja savjeta mladim gospoama. Ciganka
paljivo dolazi do voljene osobe, dobro pazi to e izgovoriti i otkriva itavu
lepezu branih odnosa. Ispod maske ciganke krije se sam autor. On gata 6-
erima gospoama, nagovara ih na ljubav i eli doi do one 6. i izjaviti joj
ljubav. Kod one 6. pada maska s cigankina lica i nadzire se pravi subjekt
pjesme, a to je pjesnik koji se na petrarkistini nain obraa svojoj dragoj
kao srameljivi zaljubljenik optuujui je da je srca tvrda i nagovarajui je
na ljubav. On eli navesti voljenu osobu da mu ljubav uzvrati.

Jis: pjesma je napisana u katrenima. Stih je osmerac.

Uz: tijekom poklada slobodno se moe govoriti to bi u obinim prilikama

bilo nepristojno.

MARIN DRI

Marin Dri zvani Vidra bio je pjesnik i komediograf, osebujna pojava u

hrvatskoj knjievnosti i kulturi, iznimna po knjievnom djelu, po svojim
shvaanjima i ivotnim potezima. U njegovom ivotu traje stalan sukob
izmeu domovine i inozemstva, siromatva i bogatsva, elje za mirom i
elje za puostolovinama. U njegovom stvaralatvu vidljiv je sudar onog
tradicionalnog i liberlanog. Rodio se u pukoj obitelji koja je jo prije
njegova roenja izgubila nekadanji imetak te je Dri bio osuen da se
cijeli ivot bori s novcem i da se na razliite naine snalazi. Vrlo je
vjerojatno da se zbog neimatine zaredio za sveenika premda je kod
njega izazov svjetovnog ivota uvijek bio jak. U Dubrovniku je bio orgulja
tamonje katedrale. U 30-im godinama ivota dobio je pomo od vlade
dubrovake republike te je otiao studirati u toscanski grad Sienu. Taj mu
je boravak u Sieni bio silno koristan. Tu se upoznao sa suvremenim
gibanjima u talijanskoj literaturi. U Sieni postaje rektorom sveuilita i
vicerektorom studentskog doma, a kasnije zbog ale na raun toscanskog
vojvode biva izbaen sa sveuilita. Nakon toga vraa se u Dubrovnik i
tamo provodi svoje najintezivnije godine ivota potpuno se posvetivi
knjievnosti. Njegov boravak u Dubrovniku je vrijeme najintezivnijeg rada
u knjievnosti. Pie kazalina djela, u njima glumi, izdaje zbirku
petrarkistikih stihova, ali u Dubrovniku je osjetio odreenu skuenost.
Kazaline predstave su bile strogo nadzirane, za sve je bilo potrebno
doputenje vlasti. Imao je prilike osjetiti svu teinu politikog pritiska na
literaturu i tu se zaela klica njegova revolta, koja e progovoriti kasnije.
Progovorio je pod kraj ivota. U to doba boravio je u Italiji i bacio se u
pravu politiku pustolovinu. Pisao je pisma toscanskom vojvodi Cassinu
Mediciu u kojima ga je namjeravao nagovoriti da slui vlastelinsku upravu
u Dubrovnike i da sebi podvrgne Dubrovaku republiku. Umro je u Veneciji.
Najznaajnija djela su: pastirske igre; Venera i Adam, Tirena, pokladna
komedija Novela od Stanca, komedije; Dundo Maroje, Skup, Arkulin,
tragedija Hekuba.

Novela od Stanca

T: ala sa starcem Stancem.

K: djelo se bazira na suprotnosti izmeu liberalne mladosti i konzervativne

starosti. Ovo je dramska ala koju u karnevalskoj noi izvode dubrovaki
mladii izvrgujui smjehu Stanca, seljaka koji je star, praznovjeran i eli se
pomladiti jer ima mladu enu. Stoga je on idealan objekt za ismijavanje
dubrovakim mladiima. Stanac dolazi u Dubrovnik kako bi trgovao, nitko
ga ne eli primiti na poinak. Sjedi uz fontanu na gradskom trgu i
dubrovaki mladii Miko, Vlaho i Divo u toj karnevalskoj noi ele se
naaliti sa njim, uvjeravaju ga da e ga vile pomladiti te dok spava obriju
mu bradu, oduzimaju mu imovinu, a zauzvrat ostavljaju novac. Dri je
izabrao suprostavljene likove. Stanac govori vlaki, a mladii jezikom
grada. Tu je suprotnost starih i mladih, izmeu urbanog i seljakog
mentaliteta.

Jis: suprotnost liberalne mladosti i konzervativne starosti, dvostruko

rimovani 12-erci u 7 kratkih prizora.

Uz: opis dubrovakog nonog ivota i negostoljubivost grada prema

strancima.

BAROK

Naziv barok potjee od panjolske odnosno portugalske rijei barocco koja

oznaava nepravilan odnosno neobraen biser. Barok je doista prva velika
knjievna epoha, koju povjesniari knjievnosti pokuavaju odrediti
znaajkama koje bi bile svojstvene iskljuivo nainu umjetnikog
oblikovanja. Knjievnost baroka nastala je kao reakcija na renesansu,
vremenski ga moemo okvirno odrediti od prilike izmeu 1570. i 1670. U
knjievnosti dominiraju religioznost, misticizam i onostrana tematika. Izraz
je bujan, naglaeno je ukraavanje, knjievnost postaje sama sebi svrhom.
Odlike baroka su takoer smisao za neobino, tajanstveno, izoblieno, kao
i sklonost prema povratku srednjovjekovnoj alegoriji. Nastao je prije svega
u mediteranskim zemljama i u pojedinim europskim zemljama razliito se
naziva. U Italiji se naziva marinizam prema talijanskom pjesniku
Gianbattisti Marino, u panjolskoj se naziva gongorizam prema
panjolskom piscu Luisu de Gongori, u Francuskoj se naziva precioznost
prema damama to ih je ismijavao Moliere, a u Engleskoj je jufjuizam
prema jednoj pripovijesti Johna Lylye-a. Danas se uglavnom dri da se svi
ovi pojmovi mogu povezati zajednikim imenom manirizam. Pretea
baroka je talijanski pjesnik Torquato Tasso. Njegova djela ubrajaju se u
vrhunska ostvarenja svjetske etike. Barok je na vrhuncu u panjolskoj i ova
knjievnost u panjolskoj naziva se zlatnim vijekom panjolske
knjievnosti. Najznaajniji predstavinci zlatnog vijeka panjolske
knjievnosti su: Luis de Gongora, Lope de Vega, Tirso de Molina, Pedro
Calderon de la Barca. Barok je sklon prema duhovnosti za razliku od
renesanse koja izraava svjetovnost. Sklon je prema neem nejasnom,
tajanstvenom, mistinom, na njega utjee svjetonazor reformacije i
protureformacije. U Njemakoj pojavljuje se Martin Luther koji u katedrali u
Wurthenbergu iznosi teze o novoj reformiranoj Crkvi tako da se Europa
podjelila na protestantski sjever i katoliki jug. Dolazi do osnivanja novih
redova, prije svega isusovaca koji postaju brana protestantizmu. Na naim
prostorima nije bilo ozbiljnijih pokuaja protestantizma, izuzetak je Istra na
elu s Matijom Vlaiem Ilirikom. Najpoznatiji predstvnici baroka u
hrvatskoj knjievnosti su Ivan Gunduli, Ivan Buni Vui u dubrovakom
krugu, Fran Krsto Frankopan, Petar Zrinjski, Ana Katarina Zrinjski u
ozaljskom krugu. Barok se izraava u kienosti. U ljubavnim pjesmama
vie nema poziva na uivanje nego dolazi do izraaja prolaznost
ovozemaljskih vrijednosti. Poruka baroka je Memento mori-Sjeti se ovjee
da si smrtan, to je spoznaja o vlastitoj prolaznosti gdje se smrt pojavljuje
kao sigurna realnost i to je razdrailo matu brojnih pjesnika. Pomisao na
smrt postaje njihova opsesivna tema, ivot se najee usporeuje s
cvijetom rue koji ujutro procvate, a naveer povene. Najei stih baroka
je stanca, koja je sastavljena od 11-eraca, a raspored rima je a-b, a-b, a-b,
c-c. Koneto (Concetto) je stilska figura vrlo popularna u razdoblju baroka.
Ivan Gunduli njome se jako puno slui. Temelji se na vjetini pronalaenja
slinosti izmeu pojava i predmeta koji su naizgled potpuno razliiti. Bit
koneta je duhovnost. Najee je iskazan u obliku hiperbole, antiteza te
domiljatih i otroumnih naina izraavanja. Koneto proizvodi uenje.

ZLATNO DOBA PANJOLSKE KNJIEVNOSTI

Zlatnim vijekom panjolske knjievnosti nazivamo razdoblje 16. i 17. st
gdje se barokna knjievnost nastavlja na knjievnost kasne renesanse.
Javlja se novi odnos prema ivotu i umjetnosti. Brojni renesansni oblici
doivjeli su korjenite promjene i ustupili su svoje mjesto novim baroknim
oblicima. Mistinost, religioznost, razapetost izmeu due i tijela omiljene
su teme panjolskih baroknih pjesnika. Rijetko u kojoj zemlji kazalite je
bilo tako popularno. Dramski pisci morali su udovoljiti zahtjevima
strastvene publike. Najznaajniji pisci zlatnog vijeka panjolske
knjievnosti su: Luis de Gongora, Lope de Vega, Tirso de Molina i Perdo
Caldreron de la Barca. Kazalite Lope de Vega ima svoje puke
karakteristike. Njegova pozornica nalazila se u gradskom dvoritu, bila je
skromna, a grau za djela je crpio iz ivota. Lope de Vega je bio miljenik
publike. De la Barcino kazalite je gradsko, on je pjesnik visokog baroka,
odlikuje se bujnim metaforama, teme su mu moralne i univerzalne. On
stvara psiholoke moralne likove. Tirso de Molina je pisao crkvene i
svjetovne drame, a najpoznatije djelo mu je Seviljski varalica.

PEDRO CALDERON DE LA BARCA

Najvei je dramatiar panjolskog baroka i posljednji veliki pisac zlatnog

vijeka panjolske knjievnosti. U mladosti je imao buran ivot, kasnije se
smirio i postao sveenik. Drame su mu dobro prihvaene na dvoru pa je
postao neka vrsta dvorskog pisca. Bio je ljubimac italake publike. Poruke
njegovih drama odgovarale su vladajuem svjetonazoru. Najznaajnija
drama mu je ivot je san.

ivot je san

T: stvarnost ili san.

K: drama u 3 ina pisana u stihovima i predstvlja vrhunac de la Barcina

stvaralatva. Proeta je o refleksijama o ivotu i smrti, ljubavi i istini,
protkana je monolizima o nepoznatoj i nepromjenjivoj sudbini, o nemoi
razlikovanja sna i stvarnosti te o dvojbama vezanim uz vjeru i
proroanstvo. Dramu obiljeava pesimizam i dvojbe oko vjere i sumnje te
istine i privida. Drama zapoinje priom o tome kako poljskom kralju
Baziliju astrolozi proriu neobian san, da e njegov sin Sigismund biti
okrutan vladar koji e kraljevstvo dovesti do rasula pa ga Bazilije daje
zatvoriti i odgojiti ga potpuno odvojena od svijeta, no s vremenom ipak
posumnja u proroanstvo pa dovodi sina, a prije toga ga da uspavati. Kad
ga je doveo kazao mu je istinu o njegovom podrijetlu i poloaju. Naavi se
odjednom u novim okolnostima Sigismund se ponaa kao razmaeno dijete
koje moe zapovijedati svima, ne uvaava nikoga, postaje okrutan u
postupcima prema drugim ljudima, nemilosrdan je, dolazi do verbalnog
sukoba s ocem. Bazilije dri da se proroanstvo ispunja, vraa ga u raniju
izolaciju, a Sigismund vie ne zna to je san a to java. Vojnici saznaju da
je nasljednik prijestolja, ne slau se s izborom Bazilija, oslobaaju
Sigismunda i pozivaju ga da svrgne oca. Sigismund najprije oklijeva, zatim
prihvaa poziv, pobjeuje oevu vojsku, postaje kralj i razborito rjeava
sukobe na dvoru.

Jis: drama u stihovima, 3 ina, metafore.

Uz: odgoj i nasljee igraju kljunu ulogu u razvoju ljudske linosti.

IVAN DIVO GUNDULI

Ivan Divo Gunduli roen je u Dubrovniku. Bio je lan jedne od najstarijih i

najuglednijih dubrovakih vlastelinskih obitelji. kolovao se u svom
rodnom gradu. U tom vremenu u Dubrovniku su poeli djelovati isusovci
koji su bili nosioci ideja katolike obnove. Obavljao je razliite dunosti u
dravnoj upravi i to kao lan velikog vijea, dubrovakog senata i malog
vijea(vlade). Knjievnim radom bavio se tokom cijelog ivota. Nakon
mladenakih ljubavnih ostvarenja, u zrelijim godinama priklonio se
ozbiljinim temama i problemima, a rezultat takve orijentacije su njegova
najznaajnija djela: Pjesni pokorne kralja Davida gdje se Gunduli afirmirao
kao kranski autor. Ta zbirka sadri prepjeve biblijskih psalama. 2. djelo je
Dubravka napisana 1628. godine, to je pastirska drama. Suze sina
razmetnoga (1621.), poema i Osman, barokni ep iz 1621.-1633. Ova 3
djela su vrhunska ostvarenja u hrvatskoj knjievnosti koja predstavljaju
velika dostignua u europskom baroku.

Suze sina razmetnog

T: izgubljeni i naeni sin.

K: religiozna poema u 3 plaa to obrauje biblijsku parabolu iz Evanelja

po Luki o grenom i razmetnom sinu, koji se odmetnuo od oca, a kad se
pokajao bilo mu je sve oproteno i otac ga je ponovno primio. Gunduli
pria o sagrijeenju, o grijehu, o spoznaji vlastitih grijeha i o pokajanju.
Pokajanje ima alegorijsko znaenje, ocrtava nemarnost ovjeka prema ocu,
prema Bogu od kojeg bjei i odaje se grijehu. Bijeg dovodi ovjeka u bijedu
i nesreu pa se ovjek shvaajui razliku izmeu Boga i svijeta, dobrota i
zla ponovno vraa Bogu koji mu u svojoj neizmjernoj dobroti sve oprata.
Naslov djela je metaforian, suze nisu samo doslovna oznaka za opis
emocijalnog stanja ovjeka nego i metafora za knjievno djelo koje takvo
stanje opisuje. U drutvenom smislu Gunduli upozorava na brojne
razmetne sinove koji rasipaju novac te se sukobljavaju s oevima. Grijeh,
sagrijeenje, spoznaja, okajanje i iskupljenje grijeha osnovne su teoloke
misli. Nakana poeme da itatelju kroz biblijsku priu opie put od grijeha
do oprosta te da ga navede na normalan ivot. Djelo je inspirirano milju o
veliini bojeg pratanja i kao nada itatelja u mogunost spasa.

Jis: poema je podjeljena u 3 plaa: Sagrijeenje, Spoznaja i Skruenje.

Mnotvo je stilskih figura, strofa je sestina, stih je osmerac, raspored rima
je a-b, a-b, c-c.

Uz: nada u mogunost spasa.

Dubravka

T: ljubav prema rodnom gradu i njegovoj slobodi.

K: pastirska igra koja ima doslovno i alegorijsko znaenje. U doslovnom

znaenju svake godine se biraju najljepi pastir i pastirica, to su Dubravka i
Miljenko, ali bogati i stari Grdan potplatio je sudsko vijee i ono Dubravku
dodjeljuje Grdanu, pravdu ispravlja Bog Lero koji trese hram i Dubravku
dodjeljuje Miljenku. Alegorijski: pjesni opisuje drutvene i politike prilike u
Dubrovniku, istie slobodu kao izvor vrijednosti te isticanjem antonima
sloboda-ropstvo, ljepota-runoa, sramota-ast, tama-svijetlost daje nam
sliku vjerno doaranog djela. Mjesto radnje je Dubrovnik. Dubrava je
simbol Dubrovnika Dubravka je simbol dubrovake slobode, Miljenko je
simbol dubrovakog plemstva, a Grdan simbolizira obogaeni sloj
dubrovakih graana koji se ele domoi dubrovake vlasti enidbom s
plemkinjama. U pastorali Gunduli velia slobodu, mir i dobro. Dogaaj je
smjestio u pradavna vremena i tako se distancirao od svakidanjice, lica je
smjestio u umsku idilu i prirodu. Sve je opisano, s puno svijetlih boja kao
simbol istoe i ljubavi.

Jis: pastirska igra u 3 ina, izmjena dvostruko rimovanih 12-eraca i

osmeraca, isticanje etikih problema kao to je podmiivanje i moralnih
problema kao to su sklonost porocima i raskalaenost.

Uz: propada svaka drava u kojoj korupcija i mito vie vrijede od istoe i
ljepote te vrijednost slobode za ivot pojedinca koja je preduvjet za
kvalitetan ivot i drutveni ivot.

IVAN BUNI VUI

Ivan Buni Vui potomak je ugledne dubrovake obitelji. Obrazovao se u

dubrovakim kolama. Obavljao je razliite slube u dubrovakoj
administraciji. Ono najvrijednije od njega je zbirka pjesama Plandovanja. To
je zbirka lirskih pjesama religioznog i ljubavnog karaktera, gdje pjesnik
slijedi tradiciju. U nekim pjesmama vidimo biljege petrarkizma. To je ve
bio pomalo istroeni pjesniki standard pa je u Plandovanjima dao novu
estetiku snagu potisnuvi renesansu i tako je zauzeo barokno stajalite.
Naziv zbirke Plandovanja upuuje na dokolicu u kojoj je ona nastala,
vjerojatno je to bilo u pjesnikovoj mladosti kad su Plandovanja ozanavala
oputeno i uivanje u ivotu, ljubavi i mladosti. Pjesme su mahom
ljubavnog karaktera, pune su hedonizma, proete su blagim humorom,
ironijm, brojnim metaforama i drugim stilskim figurama.

Nemoj, nemoj ma Ljubice

T: neuzvraena ljubav.

K: motivi su: upozorenje Ljubici, izgled, prolaznost ljepote, prolaznost

mladosti, prolaznost zemaljskih vrijednosti, vrijeme kao gusar i elja za
uzvraanjem ljubavi. Lirski subjekt upozorava Ljubicu da ivot brzo prolazi,
da je kratkotrajan. U renesansi taj osjeaj proizlazio je iz uvjerenja kako je
ovaj svijet jedini sigurni i dan je ovjeku na uivanje, a u baroku kako je
svijet kratkotrajan i kako zbog te kratkotrajnosti treba grabiti sve to moe
dati.

Jis: stih 8-erac, strofe su katrene, glavna stilska figura je metafora,

raspored rima je a-b, a-b, a-b, a-b, a-b, a-b.

Uz: ljubav kao pokreta ljudskih uvjerenja i postupaka.

PROSVJETITELJSTVO

Prosvjetiteljstvo je pokret nastao u Francuskoj potkraj 17.st., a kasnije se

proirio cijelom Europom. Glavni nostielji ideja prosvjetiteljstva bila je
graanska klasa, ali su ga podupirali i pojedini europski vladari kao to su
Friedrich II. u Njemakoj, Josip II. u Austro-Ugarskoj i carica Katarina u
Rusiji. Ovo se razdoblje naziva prosvijeeni apsolutizam. Na ideje
prosvjetiteljstva utjecale su ideje engleskih filozofa: Isaca Newtona,
Thomasa Hobbsa, Johna Locka i Renea Descartesea. Prosvjetiteljstvo je
razdoblje uenosti i znanstvenog ispitivanja i tada nastaju znanosti
politika, ekonomija i sociologija. Tada se pojavljuju temelji zakonskih
sustava koji se i danas primjenjuju u modernim demokracijama.
Prosvjetiteljstvo je pokret koji je protuklerikalan. Prosvjetitelji kau da put
prema Bogu vodi preko osobnog doivljaja, kau da je potrebno izbaciti
mitove iz povijesti i Biblije i da je potrebna svjetovna interpretacija
povijesti i Biblije. Kad su europljani doli u novootkrivene zemlje June
Amerike susreli su se s politeistima, s ljudima koji nisu poznavali pojam
braka, ivjeli su kao ljudoderi, vjerovali su u duhove i shvatili su da
slobodnije ive od europljana. Tu je nastao pojam liberalno drutvo. Pojavili
su se veliki mislioci prosvjetiteljstva: Montesquieu; njegovo djelo O duhu
zakona, plod je dugogodinjeg razmiljanja i temelji se na golemom
materijalu koji je skupio lutajui Europom. On se smatra osnivaem
ustavne znanosti koja je ula u ustavni ivot Europe. Cijelo francusko 18.
stoljee obiljeila je misao drugog velikog prosvjetitelja, a to je Voltaire.
Zamjerali su mu da mu je ukus previe klasian, da je zastupao monarhiju,
da se premalo zanimao za socijalne ideje, da su mu ideje kaotine, ali mu
nitko ne moe osporiti njegov istinski i slobodarski duh kao i golem
doprinos za vjersku i nacionalnu toleranciju kao i pravo ovjeka da
slobodno misli. Jean Jacques Rousseau je trei veliki mislilac
prosvjetiteljstva. On je u svojim djelima zahtjevao da se ovjek odrekne
iskvarene civilizacije, da se vrati prirodnom nainu ivota. Najvei mislilac
ateistikog kruga je Denis Diderot. On je zaetnik najveeg djela
prosvjetiteljstva, a to je Enciklopedija. Diderot se najvie okomijo na
katoliku Crkvu, na feudalno ureenje i stupao je protiv klasnih povlastica i
isticao slobodu govora. U njegovim djelima dolazi do izraaja razmiljanja
o moralu i drutvenim odnosima. Njegovo djelo Redovnica upereno je
protiv zatvaranja djevojaka u samostane. Glavna junjakinja je istinska
vjernica koju ne privlae radosti koje ivot nudi oznad samostanskih zidina,
ali se ipak cijelo njeno bie buni protiv neprirodnog naina ivota i
formalne pobonosti unutar samostanskih zidina. Svi ovi prosvjetitelji
svojim stvaralatvom nastojali su prodrijeti u drutvo i slojeve drutva. Ti
demokratski stavovi dolaze do izraaja u irokom rasponu od francuske
revolucije do niza graanskih revolucija u 19. stoljeu. Prosvjetitelji su u
znatnoj mjeri nadahnuli politika dogaanja koja su slomila feudalni sustav
i doveli do uspostave modernog graanskog drutva. Moderni europski
zaokni svoje poetke duguju zasadama prosvjetiteljskih ideja.

KLASICIZAM

Klasicizam dolazi do izraaja od sredine 17. stoljea pa do polovice 18.

stoljea. Bilo je to vrijeme carskog apsolutizma i to je izraz visokog
plemstva koje je ivjelo po dvorovima. Najznaajniji teoretiar klasicizma je
Nicola Boiley. On je iznio elemente klasicistike estetike i jasna pravila
kako treba pisati, a to su: treba gajiti savrenstvo, kult forme, jasnou
izraza, harmoniju stila. Mora se opnaati priroda, ovjek mora biti prikazan
kao moralno bie, mora se paziti da jezik bude primjeren to bi za
tragediju oznaavalo uzvieni stil. Mora se potivati pravilo dolore et
delectare to znai pouavati i razveseljivati. Za svoja naela klasicisti su
vjerovali da sve diktira razum tj. racionalizam iji je zaetnik u filozofiji bio
Rene Descartes, koji je drao da su strasti izraz surovih nagona u tijelu, a
ljubav je podlona zakonima strasti, dakle razum je konana istina. Ocem
klasicistike tragedije smatra se Pierre Corneille. On se sluio motivima iz
rimske prolosti, stvorio je junake slobodnih linosti koji nisu rtva sudbine
nego svoje ivotne puteve odreuju vlastitom voljom. Drugi veliki francuski
klasicist je Jean Racine. On je u svojim djelima prikazuje junake naglaenih
strasti koji potpuno gospodare svojim inima. Trei veliki klasicist je Jean
Baptiste Poquelin Moliere. On je mnogoemu odstupao od pravila
klasicistike poetike, puno je slobodnije shvatio jednistvo mjesta, vremena
i radnje. Bio je graanski orijentiran, kritizirao je staleke predrasude i
upozoravao na negativne pojave u drutvu.

PIERRE CORNEILLE

Pierre Corneille je francuski dramski pisac, po zanimanju pravnik. Zarana

se posveuje kazalitu i poinje pisati komedije s kojima postie zapaen
uspjeh. Najznaajnije djelo mu je tragikomedija Cid u kojoj velia
patriotizam u skladu s duhom vremena i Descartesovom filozofijom.
Osjeaj dunosti, volja i razum rukovode postupcima glavnih junaka. Djelo
je nailo na izvanredan prijem kod italake publike, ali ga je slubena
kritika osudila. Pouen tim iskustvom Corneille pie niz tragedija u kojima
se pridrava klasicistike poetike i stvara prottip francuske klasicistike
tragedije, ali nijedna nije imala tako veliki uspijeh kao cid. Osim Cida,
ostala djela su mu: Medeja, Horacije, Melita, Udovica.

Cid

T: sukob asti i ljubavi.

K: fabula Cida temelji se na srednjovjekovnom epu o Cidu i na uvijek

aktualnim i nerazjanjenim sukobima izmeu strasti i dunosti. Radnja
zapoinje tako to Don Rodrigo, sin Don Diega zaljubio se u Himenu, ker
Don Gomeza, ali njihovi oevi su u sukobu. Don Diego je star i nemoan,
trai od sina da ga zamjeni u dvoboju s Don Gomezom. Don Rodrigo tako
mora birati izmeu asti i obitelji, tj. dunosti prema ocu i ljubavi prema
Himeni. Himena sve pokuava kako ne bi dola do dvoboja, ali joj to ne
uspjeva jer se Don Rodrigo unato strastvenoj ljubavi odluuje za ast i
dunost pa u dvoboju ubije Himenina oca. Himena tada trai osvetu pa
Don Sancho koji je takoer zaljubljen u Himenu nudi da e izazvati na
dvoboj Don Rodriga. Don Rodrigo nudi Himeni ma da ga ona ubije i tako
osveti oevu smrt. Objanjava joj da je morao ubiti njenog oca zbog ljubavi
prema njoj. U meuvremenu dolazi do napada Maura. Don Rodrigo odlazi u
borbu, proslavi se hrabrou i dobiva poasni nadimak Cid to znai
gospodar. Kasnije eli umrijeti zbog patnje to je nanio Himeni, a kralj eli
nareuje da se Himena mora udati za pobjednika u dvoboju izmeu Don
Rodriga i Don Sancha. Don Sancho dolazi pred Himenu sav krvav i
objanjava da je Don Rodrigo pobjedio, ali mu je potedio ivot.

Jis: tragedija pisana aleksandrincem (12-erac sa stankom iz 6. sloga),

potivanje jedinstva, mjesta i vremena radnje. Don Rodrigo i Himena
nositelji su drutvenog sustava vrijednosti u kojem su obiteljska i
individualna ast iznad pojedinanog.
Uz: sukob asti i strasti, opeg i individualnog postoji u svim vremenima i
drutvima, ali je razlika u spremnosti pojedinca da individualno podredi
opem.

JEAN BAPTISTE POQUELIN MOLIERE

Moliere kao mladi naputa predvienu pravniku karijeru, meutim on se

posvetio kazalitu, najprije kao glumac, redatelj, pisac i direktor vlastite
kazaline druine kojoj je predano sluio sve do svoje smrti koja ga ej
zatekla na kazalinim daskama. Napisao je 33 komedije to u stihovima,
to u prozi i u njima dao ogledalo francuskog drutva 17. stoljea.
Prikazivao je karaktere i tipove svih drutvenih sredina i slojeva francuskog
drutva ismijavajui i osuujui sve to je u suprotnosti s prirodom koja je
po Moliereu dobra i razumna. esto je izreena misao da je on
najpopularniji komediograf svih vremena. Komedije su mu izvoene na
pozornicama po cijelom svijetu i nisu izgubile nita od izvornog smisla za
humor jer takva problematika nikad ne zastarijeva. Imena njegovih likova
ula su u terminologiju. Harpagon je sinonim za krtca, Tartuffe je sinonim
za vjerskog licemjerja. Moliere je ismijavao sve negativne pojave u
drutvu. U djelu krtac ismijao je krtost, u djelu Mizantrop ismijavao je
ovjekomrsce, u djelu Umiljeni bolesnik ismijavao je neznanje lijenika, u
Tartuffeu ismijavao je vjersko licemjerje. Najznaajnija djela su mu: Don
Juan, Mizantrop, krtac, Umiljeni bolesnik, kola za ene, kola za
mueve, Tartuffe i dr.

krtac

T: krti starac koji je opsjednut svojim blaagom.

K: krti starac Harpagon opsjednut je novcem, uva ga, te eli udati ker
Eliz za bogatog starog Anselma. Motiv za tu odluku je injenica da keri ne
treba dati miraz. Eliz voli mladog upravitelja oeva imanja Valera. Drugi
ljubavni trokut ine Harpagon i njegov sin Cleante koji ele istu djevojku
Mariane. Harpagon ostaje bez svog novca, krade mu ga sluga Le Fleche.
Zavretak komedije je sretan, zaljubljena Harpagonova djeca sklapaju
brak, a on dobiva svoj novac.

Jis: komedija karaktera, intertekstualnost (utjecaj jednog knjievnog djela

na drugo, u ovom sluaju utjecaj Plautove komedije na Molerea).

Uz: krtost kao mana moe izobliiti ljudski karakter, uiniti ga

opsjednutog za novcem i ravnodunog naspram blinjem.

FRANCOIS-MARIE AROUET VOLTAIRE

Voltaire je francuski filozof i knjievnik, ovjek koji je svojim slobodarskim

duhom obiljeio cijelo jedno stoljee, iz sebe je ostavio ogromno
stvaralatvo gdje je ismijavao ljudske mane i predrasude. Roen je u
Parizu, kolovao se u isusovakim kolama, kasnije postaje odvjetnik. Zbog
svojih pisama dospio je u zatvor, kasnije odlazi u Englesku gdje se
oduevljava engleskom filozofijom, drutvenim ureenjem, engleskom
kulturom i knjievnou. Pie filozofska pisma koje kasnije pariki
parlament proglaava heretikim. Kad su 1734. tiskana njegova filozofska
pisma u kojima hvali engleski nain ivota, te vjersku i politiku toleranciju,
francuska javnost ih je oduevljeno prihvatila, ali slubeno miljenje djela
je smatralo heretikim, knjiga je spaljena na lomai, a Voltaire je morao
napustiti Pariz. Gledajui kako mu spaljuju knjigu na lomai Voltaire je
prokomentirao moje su knjige kao kesteni, to ih vie peku, sve se vie
prodaju. Najpoznatija djela su mu Henrijada i Candide.

Candide

T: prilike u svijetu koje upoznaje Candide nakon to je otjeran iz dvorca na

kojem je bio zatien od svega zla.

K: Candidus-ist, iskren. Sam naslov ns upuuje na ironiju poruke kad

netko tvrdi da mu je sve dobro iako mu ide sve zlo. Voltaire se ovdje ruga
optimizmu kao svjetonazoru. Predmet ironije je filozofija Gottfried Leibniza
koja polazi od stajalita ako je Bog dobar i svemoan onda je morao
stvoriti najbolji od moguih svjetova. Voltaire eli kazati da je to
besmislica, objanjava to krvavim ratovima, potresom u Lisabon,
nepravednim smaknuima itd. Candide je ivio u dvorcu svog strica,
pouavao ga je filozofiji, sljedbenik Leibnizove filozofije, zaljubio se u
sestrinu pa je bio istjeran iz dvorca. Na silu su ga unovaili i od tad
poinju njegove pustolovine od kojih svaka pokazuje kako vlada zlo u
svijetu, napravda i nesrea. Doivljava potres u Lisabonu, osuuje ga
inkvizicija, saznaje da je dvorac njegova strica razoren u ratu, nakon toga
bjei u Junu Ameriku, tamo susree ljudodere i dospijeva u utopijsku
zemlju El Dorado, prati ga filozof Martin pri emu vie puta biva pokraden i
prevaren. Voltaireov zavrni komentar je glasovita izreka kako je najbolje
obraivati vlastiti vrt i u tim okvirima ovjek moe biti sretan.

Jis: glavno stilsko sredstvo je ironija. Usprkos svemu zlu s kojim se susree
glavni junak vjeruje onom emu su ga drutveni poloaju, etika pitanja,
politika, svakidanji ivot gdje Voltaire nije nikoga potedio.

Uz: smjeh nad prostodunou i razmiljanje o svijetu u kojem ivimo.

ANTUN MATIJA RELJKOVI

Roen je nedaleko od Nove Gradike u mjestu Davor. Cijeli ivot proveo je
kao vojnik to u domovini to izvan nje. Bio je sudionik ratova koji su tada
harali Europm, bio je zaobljen i to zatoenitvo u Frankfurtu na Odri je
odigralo veliku ulogu u njegovom stvaralatvu. Kao zarobljeniku bila mu je
dostupna knjinica i tako se upoznao s prosvjetiteljskim idejama.
Promatrao je napredna njemaka sela i gradove, a u mislima mu je bila
rodna Slavonija koja se tek nakon 1700. oslobodila od Turaka. Smatrao je
da razlog zaostalosti Slavonije lei u zaostalim turskim obiajim, sjelima,
prelima i kolima koja po njegovom miljenju treba iskorjeniti i umjesto njih
uvesti kole gdje e mladii i djevojke obrazovati. Napisao je veliki
prosvjetiteljski ep Satir iliti divji ovik.

Satir ili divji ovik

T: kritika neobrazovanosti, loeg gospodarenja i loih ivotnih navika.

K: Satir je djelo od 11 pjevanja. U njemu autor opisuje i kritizira loe

moralne i gospodarske prilike u Slavoniji. Stranice djela otkrivaju iskrenost
i zabrinutost pisca zbog tekih prilika u Slavoniji tijekom osloboenja od
Turaka te njegovu elju da se takvo stanje nadvlada. On smatra da se zlo
moe iskorjeniti samo kolovanjem. Satir govori Slavoncu o ljepoti
Slavonije, o ponienosti kroz brojne ratove, o osvajaima koji unose loe
navike i obiaje, o otporu kolstvu, o loem stanovanju. estoko kritizira
to Slavonci slabo poznaju svoj jezik, prelo, sjelo, kola, rastrona pirovanja
i na kraju slijede savjeti i upute kako e se boriti protiv praznovjerja i
predrasuda. Poziva na zdrav ljudski razum. Slavonac je stanovnik Slavonije
koji je nakon osloboenja od Turaka doivio potpun slom u duhu i kulturi,
postali su nemarni ljudi koji nisu marili nizato.

Jis: ep u 11 pjevanja, tokavsko narjeje.

Uu: nain unaprijeenja ivota pojednica i cijele zajednice.

 ILIRSKI PREPOROD

U vremenu kad je u europskim knjievnostima romantizam uao u zavrnu

fazu, u hrvatskoj knjievnosti javlja se pokret koji se naziva ilirskim
preporodom. Orijentacija tog preporoda je politika i kulturna. Europa je u
tom vremenu bila zahvaena valom nacionalnih buenja. Mladi
intelektualci odlaze na studije u Be i Prag. Tamo se susreu sa slinim
idejama nacionalnog buenja i po povratku nastoje nacionalno osvijestiti
svoj narod. Svoju borbu su usmjerili u ouvanje hrvatskog jezika. Osnovna
ideja iliraca je ujedinjenje svih junih Slavena u jednu dravu. Nagovjetaj
nacionalnog buenja je poziv zagrebakog biskupa Maksimilijana Vrhovca
za skupljanje narodnog blaga i to je poetak buenja nacionalne svijesti.
Najveu ulogu u afirmaciji hrvatskog jezika imao je Ljudevit Gaj. On je
izdao 1830. godine djelo Kratka osnova hrvatsko-slavenskog pravopisanja.
Gaj se zalae za istou jezika, izabrao je tokavtinu kao bazu zajednikog
jezika svih junih Slavena. Iako je sam Gaj govorio kajkavski, tokavskim
su govorili neki od Hrvata, Crnogorci, Srbi i Bosanci. 1834. izdaje novine
Hrvatske, slavinske i dalmatinske sa prilogom Danica Horvatska. Kasnije
dolazi do ureenja ilirskog naziva, novine postaju Ilirske i Danica Ilirska.
Godine 1843. Ivan Kukuljevi Sakcinski odrao je prvi govor u hrvatskom
Saboru na hrvatskom jeziku. Pokret postaje sve djelotvorniji, prikljuuju mu
se dijelom Slovenci i Srbi. Najznaajniji predstavnici bili su: Ljudevit Gaj,
Grof Janko Drakovi, Ivan Kukuljevi Sakcinski, Stanko Vraz, Ivan
Maurani, Dimitrija Demetar. Ilirski pokret je sve vie zadirao u politiku i
dolazi do sukoba zbog razliitih poimanja ilirskog pokreta. Gaj je smatrao
da pokret mora biti politiki i da knjievnost mora biti podreena politici,
dok je Stanko Vraz doivljava kao umjetniki pokret. Skupina istomiljenika
sa Vrazom osnivaju asopis Kolo, oko kojeg su se okupili ilirci. 1843. beki
dvor zabranio je ilirsko ime. Ilirski pokret postaje narodni pokret. Novine
postaju Narodne novine. Ilirci su osnivali itaonice, djelovali su na buenju
nacionalne svijesti. Na kraju pokret je doivio slom, ali ono to je ostalo od
njega predstvlja neto neprocjenjivo za budunost. Bio je to poetak
standardizacije hrvatskog jezika, uvedeni su dijalektiki zakoni, osnova je
Matica Ilirska, osnovana je katedra za izuavanje hrvatskog jezika.

STANKO VRAZ

Bio je pjesnik, knjievnik, putopisac i prevoditelj te je pisao lanak o jeziku.

Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski profesionalni
knjievnik. Meu prvima se predstavio piui o Danici, ija se poezija sa
svojom originalnou razlikuje od tadanjih budniarskih pjesama ilirskih
stihotvoraca. Smatramo ga osnivaem hrvatske knjievnosti. Njegovo
pjesnitvo, posebno ljubavni stihovi, pravo su osvjeenje u vremenu
budniarskog-davorijskih stihova. Vraz se uvrstio meu vrhunske pisce
ilirizma, ravnopravno sa Ivanom Mauraniem i Petrom Preradoviem koji
predstavljaju vrhunac romantizma. U vremenu kada se u naoj knjievnosti
piu domoljubne pjesme, Vraz stvara prvi kanconijer ljubavne poezije.
ulabije (mirisne jabuke) su zbirka pjesama u kojoj pjesnik spaja ljubav
prema voljenoj eni (Ljubici Kantilly) s ljubavlju prema domovini.
Suvremenici su napadali Vraza jer je pisao o ljubavi dok su ostali pisali o
domovini. Vraz je kritiarima odgovorio da pjesnik moe pisati o temama, s
kojima se naivio i da mora slijediti nadahnue. U prvom dijelu
prevladavaju vedre slike krajolika koje izraavaju pjesnikovo raspoloenje i
Ljubiinu ljepotu. U drugom dijelu je isprepletanje ljubavi prema eni s
ljubavlju prema domovini. Trei dio je nastao nakon Ljubiine udaje.
Prevladavaju ozbiljni i tuni tonovi i snaan osjeaj bola nakon Ljubiine
smrti.

Otkud modre oi

T: ljubav.

K: motivi: tjelesna ljubav, prepoznavanje dua, srodnost dua, vjenost

ljubavi. Pjesma se temelji na usporedbi dviju ena: crnokose i plavokose.
Opjevava preobraaj ljubavi od zemaljske i tjelesne do nebeske i duhovne.
Pjesnik smatra da se dua voljene ene javlja u novom tijelu i prua mu
mogunost ostvarenja ljubavi i sree.

Jis: sonet o preobrazbi tjelesne ljubavi u duhovnu.

Uz: izraavanje ljubavnih osjeaja, te proimanje ljubavi i vlastitog ivota.

PETAR PRERADOVI

Hrvatski pjesnik i general. Bio je potomak siromane krajike obitelji te je

zbog toga poao u vojnike kole, jer su to bile jedine kole koje je mogao
zavriti na troak drave i tako se njegova mati koja je bila udovica nije
morala brinuti za njegovo kolovanje jer je to bilo o troku drave. Kao
pjesnik slubovao je u Austriji i Italiji. Njegova prva ena bila je talijanka, a
druga njemica. Bio je jako obrazovana osoba za vrijeme u kojem je ivio.
Osim njemakog, poznavao je talijanski, francuski, kasnije je ak zaboravio
svoj maternji jezik. Presudnu ulogu za njegovo stvaralatvo odigrao je
susret s Ivanom Kukuljeviem u Milanu koji ga je oduevio idejama ilirskog
preporoda. Vraa se u Zadar, ponovno ui maternji jezik i na njemu pie
stihove. Najznaajnija djela su mu zbirke pjesama Privjenci i Nove pjesme.
Po povratku u Zadar pie prvu pjesmu Zora puca, bit e dana, gdje
najavljuje novo vrijeme s idejom ilirskog preporoda.
Preradovievo stvaralatvo

U atmosferi ilirskog preporoda javlja se jedno novo ime, to je pjesnik koji

e zasnovati sintezu ideje slavenstva poetskom rjeju. Njegova poezija
kree se u irokom rasponu od domoljubnih stihova preko intimne ljubavne
poezije u kojoj razmilja o ivotu kao o sudbini. U svojim lirskim zanosima
doivio je Hrvatsku kao svoju domovinu. U njegovu najintimniju poeziju
salio je svoja ivotna iskustva, razoaranja, ivotne tragedije, smrt prve
ene, gubitak djece, nesporazum s drugom enom i sve je to utkao u
stihove o kojima moemo dugo razmiljati. Preradovi je bio pjesnik voen
imperativom vlastitih emocija. Bilo je to ujedno njegovo prokletstvo jer za
takvo pjesnitvo bio je potreban i odgovarajui jezik koji je bogat svim
nijansama i mogunostima, ali hrvatski jezik bio je, naalost, tek u
povojima pa ga je teko savladavao. Govorio je o tom problemu koji ga je
muio i stvarao mu zapreku u stvaralakom postupku. elio je izbrusiti svoj
duh, ali unato tome nije uvijek uspijevao uskladiti svoj izraz sa
doivljajem. Dokazano je da je roeni ilirik. Dominirao je hrvatskom
knjievnou sve do pojave Silvija Strahimira Kranjevia.

Mrtva ljubav

T: ovjek.

K: pjesnikovo pitanje o mjestu gdje bi mogao pokopati svoju ljubav, postaje

univerzalno pitanje o mjestu pohrane vlastitih emocija i uspomena. U
zemlji se pretvara u dragi kamen, u moru biser, a na nebu u zvijezdu.
Zemlja i voda kao 2 elementa nameu se svakom ovjeku, ali on tei
treemu, tei visinama. U visinama bit e nemogue uprljati ih svojim
sitnim zemaljskim nezadovoljstvima, pohlepama i zavistima. Pjesma je
nastala nakon smrti pjesnikove supruge, a sama pjesma je pretvaranje
njezine uspomene u zvijezdu koja simbolizira vjenost i koja sjaji
itateljima, ona je postala duhovna vrijednost.

Jis: pjesma u katrenima, mnotvo stilskih figura, metafora.

Uz: pretvaranje zemaljske ljubavi koja je kratka u nebesku koja je vjena.

Ljudsko srce

T: opeljudska tema o ivotu i ovjeku.

K: motivi: trajno nezadovoljstvo, zapitanost o razlozima nezadovoljstva,

svijest o ljudskoj prolaznosti i elja da se iskoriste zemaljske mogunosti. U
ovoj refleksivnoj pjesmi Preradovi pomilja o razlozima trajnog
nezadovoljstva ljudskog srca, doemo do nekog cilja ve poelimo neto
drugo. Odgovor lirskog subjekta da uslijed svijesti o prolaznosti elimo
iskoristiti sve ovozemaljske mogunosti i slasti.
Jis: sonet, metafora.

Uz: ljudsko srce kao metonimija za trajni ljudski nemir.

IVAN MAURANI

Pjesnik, jezikoslovac, politiar i prvi ban puanin. Jedan je od najznaajnijih

linosti ilirskog preporoda i roen je u Novom Vinodolskom, pjesme je
poeo pisati jo kao srednjokolac u Rijeci. U periodu od 1835. do 1841.
bio je suradnik Gajeve Danice. Bavio se leksikografijom, zajedno sa
Jakovom Uareviem izdao je rjenik Njemako-ilirski slovar. Prvo djelo koje
je predstavilo Maurania kao pjesnika je nadopuna Gundulieva Osmana,
nadopunio je 14. i 15. pjevanje, ondje gdje je smrt prekinula Gundulia.
Uradio je to izvrsno pogodivi stih, metriku i usvojivi njegov stil, jezik i
izraz u cjelini. Tu je pokazao originalne kvalitete koje e se osobito
oitovati u njegovom najznaajnijem djelu, epskom spjevu Smrt Smail-age
engia. To je djelo saetak cjelokupnog dotadanjeg pjesnikog roda,
napisano na osnovi nekakvog povijesnog nevanog dogaaja, povezano je
s religijskim osjeajima i domoljubljem.

Smrt Smail-age engia

T: smrt Smail-age engia.

K: ep u 5 pjevanja; Agovanje, Nonik, eta, Hara i Kob. Polazite za ep je

stvarni povijesni dogaaj o kome se u ono vrijeme pisalo. Bila je to pogibija
Smail-age engia, opisana je atmosfera ivljenja BiH pod turskom
vladavinom. Pjesnik postavlja problem na temelju suprotnosti. Na jednoj
strani je lik Smail-age koji je tiranin i krvnik, on se naslauje mukama
porobljene raje, a na drugoj strani je eta odnosno narod kao cjelina,
oznaava skromnost, religioznost, osjeaj za blinjeg. Autor naglaava
smrt tlaitelja, to se odlino uklapa u ideju ilirizma. U Agovanju Smail-aga
je na vrhuncu svoje moi i daje pogubiti zarobljene Crnogorce kao i turina
Duraka koji ga je usudio savjetovati da pripazi jer e mu se Crnogorci
osvetiti. U Noniku, sin starog Duraka, Novica ulja se nou prema
Crnogorcima kako bi se prikljuio osvetnicima. U eti Crnogorci i Novica
kreu osvetiti se. U Harau Smail-aga okrutno kupi hara, muei i
ubijajui zarobljenu raju, dolazi eta i napada Smail-agu, tabor Smail-age
pogiba. U Kobi, aga je sveden na obinu lutku koja se klanja svakom tko
ulazi u sobu. Crnogorci su predstavljeni kao cjelina, kao kolektiv i to je
koncepcija Iliraca. Ako je ideal romantiara u Europi izraava individualne
linosti koja je uzdignuta iznad svoje sredine i u sukobu s njom npr. Child
Harold. Ideal naih Iliraca bio je kolektiv, odnosno zajednica.

Jis: mnotvo arhaizama, turcizama, izmjena deseteraca i osmeraca.

Uz: dobro i zlo u sukobu s idejom i vjerom u pobjedi dobra.

MATIJA MAURANI

Bio je putopisac i brat Ivana Maurania. kolovao se u rodnom mjestu

Novom Vinodolskom, zavrio kovaki zanat, esto putovao Crnom Gorom,
Srbijom i u nekoliko navrata Bosnom. U Bosnu je putovao na dvor Fazli-
pae erifije. Bosna i Orijent privlaili su ga neodoljivom snagom. Napisao
je putopisnu prozu Pogled u Bosnu 1842. koja je u trenutku pojave
predstavljala vrhunac knjievne umjetnosti rijei.

Pogled u Bosnu

T: putovanje u Bosnu.

K: putopisac pripovijeda o svom putu, ali nigdje ne proputa dati svoj sud o
krajevima gdje je prolazio i ljudima koje je vidio. Pria tee glatko,
priprostim jezikom. Bilo je i trenutaka kad je naem putniku i ivot bio na
kocki. Opisana je zemlja Bosna, narod i obiaji. Bonjacima se nazivaju
Muhamedovci. Krani se raja bonjaka ili vlasi. Prave Turke autor naziva
Osmanlijama. Putujui kroz Bosnu, Maurani je na puki nain bez ikakvih
literarnih utjecaja kao dobar poznavalac narodnog stvaralatva napisao
djelo koje predstavlja realistiki prikaz svega doivljenog i vienog. U tom
trenutku isprepliu se pievi pogledi na odnose izmeu Islama i
Kranstva, opisao je obiaje, svakodnevni ivot, slike vezirskih dvorova,
pae, age, te da svoja razmiljanja o svakodnevnom ivoru, ljubavi i smrti.

Jis: mnotvo arhaizama, turcizama, legende, obiaji.

Uz: ovjekovo oduevljenje egzotinim krajevima, ljubav prema putovanju i

otkrivanju drugaijih obiaja, zemalja i razmiljanja.

PROTOREALIZAM-ENOINO DOBA

Naziv protorealizam znai da se radi o knjievnosm razdoblju u kojem su

se pojavile realistine znaajke koje e u potpunosti prevladati u razdoblju
realizma. Ovo razdoblje je u potpunosti u znaku linosti Augusta enoe ije
stvaralatvo toliko obilno da se po njemu zove protorealizam ili enoino
doba. Knjievnost u vremenu nakon ilirskog preporoda bila je skoro zamrla,
enoa je razdrmao i probudio. Protorealizam je trajao izmeu 1860.-1881.
godine. 1881. godine umire August enoa. Osnovno obiljeje ove politike
situacije bilo je guenje hrvatskog nacionalnog identiteta te nametanje
austrijskih i maarskih interesa. Sve zakone donosio je Be, hrvatski Sabor
nema pravo odluivanja, slubeni jezik je njemaki. U tom vremenu djeluju
3 politke stranke: narodnjaka, unionistika i pravaka. One imaju
razliite stavove prema aktualnim pitanjima. Narodnjaci pristaju na
ujedinjenje s Ugarskom i Austrijom pod uvjetom da Ugarska prizna
teritorijalnu neovisnost hrvatskih zemalja. Unionisti zastupaju obnovu
zajednice sa Ugarskom bez ikakvih posebnih uvjeta. Pravai zastupaju
ideju samostalnosti, na elu pravaa stajao je dr. Ante Starevi. Pravai se
protive junoslavenstvu i zagovaraju radikalno hrvatstvo. Najveu ulogu u
prosvjeivanju naroda odigrala je narodnjaka stranka, najzasluniji meu
njima bio je biskup Josip Juraj Strossmayer. On je bio mecena i zasluan za
osnutak Matice Hrvatske. Zamrlu knjievnost probudio je enoa, koji je bio
autor prvog hrvatskog povijesnog romana Zlatarevo zlato. Osim enoe
djelovali su Franjo Ciraki, Luka Boti, Franjo Markovi, Mirko Bogovi, Adolf
Weber Tkalevi, Josip Eugen Tomi, Ante Starevi i dr.

AUGUST ENOA

Najutjecajniji pisac 19.st. Bio je istinski tvorac moderne hrvatske

knjievnosti. Stvaralatvo mu je obilato, okuao se u gotovo svim
knjievnim vrstama pa su ga drugi pisci oponaali. U javnosti se pojavio
kao novinar, svojim dopisima iz Praga, osobito svojim politikim lancima i
feljtonima pod nazivom Praki listovi. U seriji feljtona Zagrebulje isticao je
negativne pojave u zagrebakoj svakodnevnici kao to su podnareenost,
njemcarenje, licemjerje i dr. Najvei umjetniki domet ostvario je kao
romanopisac. Odgojio je italaku publiku. Povijesni romani zauzimaju
sredinje mjesto u njegovom stvaralatvu, napisao ih je 5, a to su:
Zlatarevo zlato, Seljaka buna, uvaj se senjske ruke, Diogene i Kletva. U
Zlatarevom zlatu tematizira dogaaje iz razliitih razdoblja hrvatske
povijesti. U romanu uvaj se senjske ruke opisana je epizoda uskoke
povijesti poetkom 17.st. U Seljakoj buni imamo sukob feudalaca i seljaka
u 16.st. U Diogeneu politike spletke u monarhiji poetkom 18.st. U Kletvi
dogaaji iz 14.st. Povijesne romane pisao je po uzoru na kotskog
romantiara Waltera Scotta. Izvrio je veliki utjecaj na pripovijednu prozu
kojom e dominirati sve do poetka 20.st. Osim romana veliki uspjeh
postigao je svojim Povjesticama, to su pripovjedna djela u stihu s motivima
iz povijesti i narodne predaje. Najpoznatije su Propast Venecije, Smrt Petra
Svaia, Kameni svatovi, Kugina kua, Prokleta klijet i dr.

Seljaka buna

T: seljaka buna.

K: 1573. seljani su u znak protesta prestali plaati nerazumne poreze,

nakon to su se uzalud alili caru i banu na zlodjela stranih plemia, tako je
jedan od najgorih plemia Franjo Tahy poslao svoje plaenike, ali su ih
seljaci s orujem spremno doekali. Zbog toga otpora hrvatski Sabor je
seljake proglasio izdajucama domovine na to su ovi odogovorili sveopim
ustankom protiv feudalnih gospodara. Za vou bune izabran je Ambroz
Gubec kasnije nazvan Matija Gubec iz Gornje Stubice. Seljaci se nisu samo
ograniili na ruenje nepravednog poretka nego su napravili program po
kojem su planirali ukinuti vladavinu plemstva i uspostaviti svoju vladu koja
e voditi brigu o porezima i drugim davanjima za obnovu domovine. Gubec
je sa svojim najbliim suradnicima Ilijom Greguroviem, Andrijom
Pasancem, Vinkom Lepoiem i dr., podigao seljake na ustanak. Pokret
seljaka brzo se proirio, buna je zahvatila preko 60 vlastelinstava na
podruju sjevernozapadne Hrvatske i Slavonije. Feudalna vojska brzo je
slomila bunu. Gapar Alapi, voa banskih eta, razbio je vojsku kmetova
kod Kerestinca. Jedino su ostali neporaeni Gupevi pobunjenici u
hrvatskom zagorju kod Stubikih Toplica. Njih je napala plemika vojska,
seljani su bili loe naoruani, bez konjanitva, pruili su tako estok otpor
da se nije znalo tko e pobijediti sve dok feudalnoj vojsci nije stigla pomo.
Gapar Alapi slomio je estok otpor pobunjenika koji su uz moralnu
pobudu isticali i socijalne motive svog ina.

Jis: roman povijesne tematike sa dramskim intezitetom to je vidljivo u

sceni stubike bitke i pogibije Matije Gubca na Markovom trgu u Zagrebu.

Uz: Historia est magistra vitae.

Prijan Lovro

T: odrastanje i kolovanje prijana Lovre.

K: ovo je pripovijest u 1. licu, govori o darovitom seoskom djeaku koji

naputa selo i odlazi na kolovanje u grad. elja njegovih roditelja je da
bude sveenik jer u to doba seoski mladii su pred sobom imali 2
mogunosti: da budu sveenici ili uitelji. Razlog zbog kojeg enoa
pripovijeda o Lovri pronalazimo u uvodu i tu enoa eli dokazati da u
domovini ima dogaaja, a nema pravih pisaca koji bi te dogaaje opisali.
Pripovijeda tvrdi da Hrvatska ima grae za knjievna djela, a nema pisaca
koji bi tu grau znali iskoristiti. Udovica ita samo strane romane, tvrdi da
se hrvatska djela pisana prema istom obrascu o ljubavi dvoje mladih, ona
tvrdi da je Hrvatska mala zemlja i nema dogaaje koji bi bili zanimljivi
italakoj publici. Lovro je darovit, voli itati, inteligentan je, ima seosko
podrijetlo. Sveeniko zvanje je uspijeh za seoske djeake, iskazao je
Lovrino nezadovoljstvo i tuga zbog nepronalaenja samoga sebe u
sveenikom zvanju. S Lovrom se pripovijeda upoznaje za vrijeme studija
u Pragu.

Jis: pripovijedanje u 1. licu, pojava realistinih elemenata.

Uz: vanost dogaanja i pisaca za budunost jednog naroda.

ROMANTIZAM
Zapoinje oko 1800. godine uspostavom modernog graanskog drutva
nakon francuske revolucije, nastala je kao reakcija na prosvjetiteljstvo i
klasicizam. Romantiarski pjesnici odupiru se klasicistikoj ideji rada i
suportstavljaju naelo nerada i nemira. Umjesto klasicistikog razuma
romantiari nude duu. Romantiarski pokret obuhvatio je gotovo sve
europske zemlje i u njima dobio poseban oblik. Odlike romantizma:
suprostavljanje klasicizmu i racionalizmu, oslananje na matu i osjeaje,
pesimistiko raspoloenje, izraz razoarenja svjetske boli tzv.
weltschmertz, zanimanje za egzotine zemlje i primitivne naroda, sklonost
prema tamnim stranama ivota. Romantiari uvijek za neim eznu,
njihovo glavno ozraje je no, zamjeuje se njihova sklonost prema neem
abnormalnom, prema mati, snu. Vlast za romantiare ne proizlazi iz
zakona nego iz svijesti. Pjesnik mora traiti nadahnue, mora biti genij.
Pjesnici su osjeajni, teme trae iz dalekih neistraenih krajeva.
Romantizam je nastao u Engleskoj. Najznaajniji engleski romantiari:
William Blake, William Wordsworth, Lord Gordon Byron, Samuel Tylor
Coldridge, njemaki romantiari: Friedrich Schiller, Johann Wolfgang
Goethe, Novalis, Herder. Ameriki romantiar je Edgar Allar Poe, a
najznaajniji ruski romantiari su: Aleksandar Sergejevi Pukin i Mihail
Jurjevi Ljermontov. Romantizam u hrvatskoj knjievnosti poklapa se s
pojmom ilirski preporod. Najznaajniji predstavnici: Stanko Vraz, Ljudevit
Gaj, Ivan Maurani, Petar Preradovi i Dimitrija Demeter. Francuski
romantiari: Victor Hugo i Alphonse de Lamartine.

JOHANN WOLFGANG GOETHE

Najvei i najsvestraniji njemaki knjievnik. Za poetak njegovog

stvaralatva presudan je bio studentski boravak u Starsbourgu, gdje se
upoznao s klasinom knjievnosti i narodnim obiajima. Odmah je stao na
elo grupe mladih i revolucionarno orijentiranih pjesnika pod nazivom
Strum und Drang, koji se bore protiv klasicistikih ideja, propovijedaju
povratak prirodi i slobodu osjeaja. Najznaajniji roman iz ovog razdoblja je
Patnje mladog Werthera.

Patnje mladog Werthera

T: ljubav.

K: roman je napisan u obliku pisma Werherovom prijatelju Willhemu. Ovo

je najglasovitiji roman romantizma. Sva su pisma upuena Willhemu osim
jednog koje je na kraju upueno Lotti, u koju je ludo zaljubljen iako je ona
zaruena. Zaljubljuje se i nju, drui se s njom i zarunikom Albertom. Kad
mu je bilo jasno da se zaruke nee raskinuti, bjei iz tog grada, ali uskoro
se vraa. Strastveno se povjerava Lotti, a ona zaplaena njegovom strau
i nesigurna u vlastite osjeaje moli Werthera da se vie ne viaju. On je
oajan, trai da bude pokopan u odijelu u kojem je upoznao Lottu.
Okosnica romana je ljubavna pria gdje je posebice ocrtan lik mladog i
darovitog ovjeka koji je osjeajan i zavrava tragino. Werher je
romantiarski pjesnik kojim upravlja strast, a ne razum. Sklon je matanju,
uiva u prirodi, u opreci je s drutvom i esto je pesimistian. Ljubav mu je
patnja, odnosno bolest koja mu onemoguuje racionalno prosuivanje. Ne
moe joj se oduprijeti i jedini izlaz je samoubojstvo. Smrt je za njega
osloboenje od boli i patnje, ali otvara nadu u ostvarenje sree s Lottom u
nekoj novoj dimenziji postojanja.

Jis: epistolarni roman, izlijev osjeaja, Wertherizam-pojava koja oznaava

svjetonazor i ivotni stil po uzoru na Werthera.

Uz: zaljubljenost prerasta u ljubav koja unitava sve sile Wertherovog bia,
ine ga emotivno vezanim za Lottu gdje se nemogunost rjeavanja ljubavi
rjeava samoubojstvom.

WILLIAM WORDSWORTH

Engleski pjesnik i glavni predstavnik tzv. jezerske kole engleskih

romantiara koji su nakon francuske revolucije povukli se na prostor
sjeverozapadne Engleske i tu iskazivali svoje romantiarske osjeaje.
Najznaajnija zbirka pjesama je Lirske balade koju je izdao sa svojim
prijateljem Samuelom Tylor Coldridge. Zbirka Lirske balade oznaila je
konaan raskid sa klasicizmom u engleskoj knjievnosti. Wordsworth je
opsjednut jakim osjeajima, spontanim izrazom i iskljuenim nagalskom na
nadahnuu koje pjesnikom geniju omoguava stvaranje bez sudjelovanja
razuma. Predgovor Lirskih balada shvaen je svojevremeni manifest
romantizma u Engleskoj. Njegova poezija postaje spontani izlijev osjeaja.
Ljepota prirode se opisuje gotovo mistinim zanosom.

Sunovrati

T: romantiarski doivljaj pejzaa koji je pjesniku izvor ljepote i sree.

K: motivi u pjesmi su: polje narcisa, ples cvijea, srea, priroda kao utjeha,
radost, beskraj i stopljenost s prirodom, sklad vlada pejzaom. Pjesnik je
obogatio svoj ivot u ljepoti krajolika. Lirski subjekt se poistovjeuje s
prirodom, a ona mu je izvor sree i njegova tjeiteljica. Priroda je prelijepa,
predstavlja trajno pjesnikovo nadahnue, utoite za usamljene kao i
nepresuni izvor energije.

Jis: naglaena osjeajnost i refleksivnost pjesme, opisani detalji iz prirode,

pjesma je povezana s pjesnikovim osjeajima.

Uz: ovjekovo trajno preispitivanje vlastitog odnosa prema prirodi.

 ALPHONSE DE LAMARTINE

Francuski pjesnik, politiar i povjesniar. U mladosti ivi povueno na

oevom imanju gdje pie svoje prve zbirke, zatim odlazi u diplomtsku
slubu, bavi se politikom i dosee vrhunac svoje karijere. Nakon pada
republike povlai se u privatni ivot i posveuje se knjievnom radu.
Najpoznatije pjesme sadrane su u zbirkama Meditacije, Nove meditacije i
Pjesnike i vjerske harmonije. U zbirci Meditacije su 24 pjesme i u njoj de
Lamartine na neki nain preporodio francusku liriku. Tadanja kritika zbirku
je prihvatila s oduevljenjem jer se razlikovala od one koju je njegovao
klasicizam. Osjeaji u pjesmi su povezani s religioznou i to je odgovaralo
duhu vremena.

Jezero

T: priroda koja uva uspomen na prolost i postaje tjeiteljica.

K: pjesnik je usamljen jer njegova srea pripada prolosti. On se obraa

jezeru prisjeajui se sretnih trenutaka provedenih s voljenom enom.
Srea je prolazna, neponovljiva. ovjek je prolaznik na Zemlji te zato mora
iskoristiti i to intezivnije provesti svaki trenutak svog ivota. Priroda tjei
ovjeka i uva uspomene. Ona je utoite od usamljenosti, izvor ljepote i
sklada u kojem je mogue traiti i nai smirenje. Lirski subjekt donosi
zakljuke o ivot i svijetu u kome ivi.

Jis: naglaena je osjeajnost i refleksivnost pjesme, opisani su detalji iz

prirode i vidljiva je stopljenost prirode s vlastitim osjeajima.

Uz: ovjekovo trajno preispitvanje vlastitog odnosa prema prirodi.

EDGAR ALLAN POE

Ameriki pjesnik, pripovijeda i kritiar. S tri godine ostao je siroe. Odgojio

ga je bogati trgovac John Allan ije prezime i nosi. ivio je raskalaeno,
boemski. Umro je slavan, ali siromaan od posljedica boemskog ivota i
tekog alkoholizma. Stvara izvrsne novele pune tajanstvenih zbivanja,
smrti i tjeskobne atmosfere. U kritici bio je zagovornik iste umjetnosti,
larpulatizma, gdje se zagovara da umjetnost mora biti sama sebi svrha.
Njegova mata nije imala nikakvih ogranianje, pisao je prie strave i
uasa. Najznaajnija djela su mu: Gavran, Anabel Lee, Groteskne i
arabeske pripovijesti. Ubrzo nakon smrti postie znaajan uspjeh u Europi.
Bio je prvi ameriki pisac koji je utjecao na europsku knjievnost.

Gavran

T: gavran odnosno pomraenje ljudskog uma.

K: pjesmu moemo shvatiti doslovno i alegorijski. U doslovnoj razini gavran
je ptica koja je sjela na Paladin kip i govori nikad vie. U alegorijskom
znaenju gavran je plod pjesnikove mate, simbol smrti i udesa, to je
mrana sila koja mu je pomutila razum i unitava svaku pjesnikovu nadu o
boljoj budunosti. Gavran je simbol smrti i mrana sila koja je pomutila
pjesnikov razum. Pjesnik je razapet izmeu prolosti gdje pripadaju srea,
ljubac prema Lenori i sadanjosti gdje pripadaju usamljenost, bol, patnja i
rastresenost. Gavran je mrana sila koja se nadvila nad pjesnikov um i
unitava mu svaku nadu. Atmosfera je mistina, tajanstvena, gavran
predstavlja ono podsvijesno, iracionalno, materijalizirano.

Jis: mistina tematika, alegorinost, simbol gavrana.

Uz: pomutnja razuma uvjetuje pesimistinu viziju budunosti bez ljubavi,

bez nade, bez zaborava.

MIHAIL JURJEVI LJERMONTOV

Ruski pjesnik, pripovijeda, dramatiar i uz Aleksandra Pukina najvei

predstavnik ruskog romantizma. U djetinjstvu pokazuje veliku knjievnu
nadarenost. Bogata baka koja ga je odgojila usred nesreenih obiteljskih
prilika. Brine se za njega, prua mu solidno obrazovanje i osigurava mu
mjesto u visokom plemikom drutvu. Ljermontov biva izbaen sa
sveuilita, kasnije stupa u carsku oficirsku kolu. ivi lagodno, ali cijelo
vrijeme pie. U tom vremenu cijelom Rusijom iri se pjesma pod nazivom
Smrt pjesnika. Ta pjesma je bila popularna, omladina je ui napamet. Ona
optuuje cara i visoke ruske plemie za smrt pjesnika Pukina koji je
poginuo u dvoboju. Kad se saznalo da je autor te pjesme Ljermontov on
biva zatvoren i premjeten na Kavkaz. Kao i Pukin, Ljermontov je poginuo
u dvoboju. ivio je kratko i burno i iza sebe ostavio ogrmno, ali nesreeno
stvaralatvo. Najznaajnija djela su mu: Pjesma o trgovcu Kalanjikovu,
pripovijest Demon i roman Junak naeg doba. Ljermontovo stvaralatvo je
sklono pesimizmu, puno je nezadovoljstva, protesta i sumnje. Prvi put u
ruskoj knjievnosti pojavljuje se tip suvinog ovjeka. To je nadarena
jedinka koja se ne uklapa u sredinu, to je ovjek koji je po mnogoemu
nadmoan, ali je njegova djelatnost besciljna, zapravo suvina. ivot
doivljava kao niz nevanih dogaaja i esto ini sve da sebe udalji od
vlastite sree.

Junak naeg doba

T: Peorinove pustolovine i njegov odnos prema ivotu.

K: ovo je prvi psiholoki roman u ruskoj knjievnosti i izraziti primjer ruskog

romantizma koji je najbolje iskazan u strukturi glavnog lika Grigorija
Aleksandrovia Peorin. Roman je prikazan u 5 pripovijetki koje povezuju
lik Peorina. U svakoj pripovijetki otkriva se demonski karakter glavnog
junaka carskog oficira i plemia koji je najuspijeniji u galeriji tzv. suvinih
ljudi kojima obiluje ruska romantiarska literatura. Peorin je mladi koji
zavodi ene, zatim ih ostavlja. Peta pripovijetka donosi zakljuak o
Peorinovom ivotu. Tu junak sam pokuava objasniti svoje postupke i
motive.

Jis: psiholoki roman, ine ga 5 pripovijetki, radnja se dogaa u egzotinim

dijelovima Rusije.

Uz: prikaz ovjeka koji odbacuje okvire mirnog graanskog ivota, ivi
intezivno prolazei kroz razliite opasnosti, isprobava razliite uitke te i
dalje ezne za nedokuivim.

REALIZAM

Realizam je reakcija na romantizam. To je knjievni pravac liberalizma,

predstavlja pogled na drutvo iz perspektive vlasti. Vlast je tada bila
militaristika. Bio je to pothvat da se obrazuje nacija. Samo izabrana elita
sebe je smatrala nacijom. Znaenje realizma potjee od latinskog pridjeva
realis,-e(stvaran, realan). Prikazuje drutvenu stvarnost sa svim
problemima koje pisac uoava. Primjeuje se velika razlika u odnosu na
romantizam. U romantizmu su likovi izuzetne i posebne osobe s neobinim
sudbinama, dok u realizmu likovi se uzimaju iz svih slojeva drutva, od
prosjaka pa sve do najvieg sloja plemikog drutva. Druga razlika je u
prostorima. Romantiari trae teme i likove u dalekim neistraenim
krajevima, likovi su avanturisti dok u realizmu vlada interes za prostor oko
sebe, oko sredine gdje pisac ivi. To su svakidanji prostori kao to su ulice
i krme. Ti prostori bitno utjeu na atmosferu glavnog lika. Realizam
nastoji stvarnost prikazati vjerno, istinito, objektivno bez strasti. Realisti su
svjedoci svog vremena, svoje vrijeme prikazuju istinito i tono, onako kako
se ivjelo u njihovo vrijeme, nastoje otkriti sliku svog doba i sve to
oblikovati kroz likove koji su tipini predstavnici svoje sredine. Najznaajniji
realisti su: francuska knjievnost-Honore de Balzac, Gustave Flaubert,
Stendhal; engleska knjievnost-Emily Bronte, William Makepeace
Thackeray; ruska knjievnost-Nikolaj Vasiljevi Gogolj, Ivan Sergejevi
Turgenjev, Fjodor Mihajlovi Dostojevski, Lav Nikolajevi Tolstoj; hrvatska
knjievnost-Ante Kovai, Ksaver andor Gjalski, Josip Kozarac, Silvije
Strahimir Kranjevi, Vjenceslav Novak.

NATURALIZAM

Pojavom naturalizma nije prestao realizam. Ova dva pravca traju

usporedno, knjievni kritiari ga zovu iskrivljenim realizmom. Potjee od
rijei natura,-ae(priroda). Naturalistiki pisac voli opisivati poroke, preljube,
alkoholizam, prostituciju i stavljati ih u isti plan. Realistiki pisac gleda na
ivot iz perspektive vlasti, dok naturalisti to odbacuju. Naturalisti nam daju
sliku tamnih dana ivota, prikazuju prirodu i ovjeka u najvulgarnijim i
najtamnijim trenutcima. Junaci u naturalitikim romanima su robovi strasti,
zatvorenici vlastite nesretne sudbine i ljudi koji su optereeni
nasljedstvom. Naturalistiki pisac otkriva tamne strane ljudskog ivota kao
to lijenik otkriva bolest ili ranu koju treba izlijeiti. Najznaajniji francuski
naturalist je Emil Zola. On je se sputao u okna rudnika, prisustovao
trajkovima rudara i vjerno je preslikao te dogaaje u stranicama svojih
romana. Najznaajniji njemaki naturalist je Gerhart Hauptmann, on je bio
dramski pisac. Kod njega se pojavilo pitanje kako opisati radnika, seljaka,
alkoholiara, prostitutku na pozornici. On je to uinio tako to im je
udahnuo njihov svakidanji govor. U realizmu ovjek je obrazovan, lan je
nacije dok je u naturalizmu ovjek lan socijalne sredine. U knjievnosti
realizma ovjek je prije svega radnik, seljak, policajac pa tek onda ovjek.
Znanost je snano djelovala na naturalizam. Zola je tvrdio da knjievnost
zaostaje za znanou, pa je uveo tzv. eksperimentalni roman. Javljaju se 2
velika znanstvenika: Charles Darwin sa svojom teorijom O podrijetlu
vrsta koji tvrdi da je ivot borba u kojoj jai pobjeuju slabije i dolazi do
prirodnog odabira ili selekcije. To se takoer odrazilo u knjievnosti. Drugi
veliki znanstvenik bio je beki psihijatar Sigismund Freud koji tvrdi da
ovjek nije racionalno bie nego kod njega prevladavaju nagoni i to nagon
libida (eros) i nagon smrti (thanos).

HONORE DE BALZAC

Najznaajniji predstavnik francuskog realizma, roditelji su ga pripremali za

odvjetniku karijeru, a on se povetio knjievnosti. Nije ostvario elju da se
na brzinu obogati, doivio je financijski kolaps, zaglavio je u tekim
dugovima, te dugove e otplaivati cijelog ivota neumornim knjievnim
radom. Stvorio je ogromno knjievno stvaralatvo u kojem nalazimo oko
100 romana i u njima je dao velianstvenu sliku o francuskom drutvu u
prvoj polovici 19.st. Sve te romane povezao je zajednikim imenom
Ljudska komedija. Tu je stvorio galeriju od preko 2000 likova iz svih slojeva
drutva. To je pothvat u knjievnosti ravan udu. Balzac umire u Parizu u
59. godini ivota, zaduen i iscrpljen knjievnim radom. Vano je naglasiti
da je ivio u vremenu burnih drutveno-politikih prilika u Francuskoj. U
djetinjstvu je doivio vrhunac i pad Napoleona. U mladosti je bio oevidac
restauracije, a potkraj ivota doivio je francusku revoluciju. Bio je iskreni
kroniar svog vremena. Njegovu Ljudsku komediju moemo podijeliti u 3
studije: 1. filozofske, 2. analitike, 3. studije iz drutvenog ivota. U njima
je obuhvatio cijelo francusko drutvo, precizno je opisao iroku galeriju
likova; siromahe, bogatae, beskunike, krtce, rasipnike, ljude propalih
iluzija, meuljudske odnose, ljudske strasti. Svijet u kojem su temeljne
vrijednosti novac i mo, svijet u kome cvate kriminal, kriza u obitelji.
Novac koji je odigrao tako veliku ulogu u njegovom ivotu pokretaka je
snaga gotovo svih njegovih romana. Najpoznatiji romani iz Ljudske
komedije su: Otac Goriot, Roak Ponce, Roakinja Bette i dr.

Otac Goriot

T: ljubav oca Goriota prema kerima koje ga iskoritavaju i elja mladog

ovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu.

K: problematika koja se obrauje u romanu je oinska ljubav koja ne

poznaje granice, elja za uspjehom u gradskoj sredini, tenja za
drutvenim ugledom, odana i slijepa ljubav prema kerima, amoralnost
ondanjeg drutva i moralni pad ovjeka. Ovo je drutveni roman,
prikazuje pariko drutvo s poetka 19.st. Glavni likovi povezani su da
ivotnom bujicom velegrada to ih dovodi u siromani pansion odnosno
bijedno svratite najniih slojeva parikog drutva. Otac Goriot je
malograanin. Otac Goriot se na brzinu obogatio zahvaljui previranjima u
Francuskoj, postaje dobrostojei tvorniar tjestenine, imao je dvije keri
kojima je poklonio novac, ljubav i imovinu. Kad je na njih potroio novac,
oekivao je da e mu ljubav uzvratiti, postaje nerado vien gost u odajama
svojih zetova, u njihovim grofovskim kuama. Kada je poslije osiromaio i
nije mogao odravati njihove ljubavnike postao je posve zaboravljen, ivi u
bijednom pansionu bez ikakvih ivotnih uvjeta. U trenutcima kada je teko
bolestan i nada se da e posljednji put vidjeti svoje keri, siromani
student Eugene de Rastignac je jedini koji mu prua panju. Studentovim
novcem je i sahranjen, keri mu nisu dola ni na sahranu, nego su poslale
prazne koije. Druga fabula pria o provincijskom mladiu, studentu
Eugenu de Rastignacu koji je doao u Pariz pun ideala, oaran je parikom
gospodom, odluuje napustiti ideale i suoiti se sa ivotom kakvim ga on
eli. Staromodno je odgojen, iz provincije je, pravedan i poten, brzo
spoznaje da potenjem nee uspjeti, upada u moralnu krizu i ogoren je
spoznajom o sudbini pravih ljudskih vrijednosti. Balzac nam razotkriva
licemjerje pokvarenog drutva koje se oituje u Goriotovoj sudbini. On je
uitke, koije, ljubavnike, grofovske kue kupio svojim kerima. Svoje
ponienje doivio je u luksuzu koje im je priutio ak i u trenutcima kad on
sam gladuje.

Jis: roman iz studija drutvenog ivota. Fabula prati 3 lika: Goriota,

Rastignaca i robijaa Vautrinea. Naglaene su klasne razlike, bogati i
siromani. Prikazan je svijet u kome su temeljne vrijednosti novac i mo,
cvate kriminal.
Uz: spoznaja da u svijetu slave, novca, moi vie nema mjesta za istinske
ljudske vrijednosti, zato se ljubav ne cijeni, izraava se novcem, obiteljske
povezanosti nema, vaan je samo interes.

GUSTAVE FLAUBERT

Gustave Flaubert roen je u lijenikoj obitelji. Otac mu je bio lijenik pa je

djetinjstvo i mladost proveo u atmosferi bolnice i to se odrazilo na njegov
ivot. U mladosti pokazao je zanimanje za knjievnost, ui napamet
tekstove francuskih pisaca. Jedne prilike putuje brodom na rijeci Nil, ime
broda je bilo Madame Bovary i tako je nazvao svoj najslavniji roman.
Nastojao se osloboditi romantiarskog nasljea i prikazati ivot onakav
kakav jest tj. realistino. Na izvanredan nain brusio je reenice i spada
meu najslavnije francuske stiliste. Najvanija djela su mu: Madame
Bovary, Sentimentalni odgoj, Salambo, Iskuenja sv. Antuna i dr.

Gospoa Bovary

T: elja za ivotom u viim slojevima drutva zavrava krahom.

K: roman je kritika malograanske preljubnice i primjer provincijske bijede.

Gospoa Emma Bovary bila je supruga provincijskog lijenika Charlesa
Bovarya. Sam autor Flaubert bio je javno optuen zbog povrede javnog
morala. Pokrenut je sudski postupak i bio je osloboen krivnje. Emma je
seoska ki odgojena u samostanu i nakon povratka udaje se za Charlesa. U
brak ulazi s velikim nadanjima o srei i ljubavi. Svoju zamisao gradila je na
proitanim lektirama ne izvlaei iz njih poruke. Mislila je da e joj ivot
tako izgledati. Ubrzo se rui slika Emminog branog ivota. Ona vapi za
pustolovinama. Preputa se sanjarenju o putovanjima. Brzo joj je dosadio
jednolian ivot. Uskoro prelazi granice brane vjernosti, zaljubljuje se u
pisara Leona, s njim doivljava ljubavna uzbuenja. Poslije stupa u vezu sa
Radolphom, ali je i on iznevjeri. Ubrzo joj idilian seoski ivot prelazi u
dosadu. eli mijenjati nain ivota, bjei u grad, upada u financijske
dugove, ispija otrov i zavrava tragino. Roman je psihologija ene koja
ezne za sreom i ivotnim visinama. Emma ivi u neskladu sa ivotom,
neuspijeva se prilagoditi i srlja u propast. Upravo po glavnom liku nastao je
termin bovarizam, simbol nemone enje prema visinama, neostvarenih
ambicija, svakidanje dosade gdje dolazi do sukoba sa stvarnou, gubi se
moralni kompas. Jedne prilike Flaubert je kazao Emma Bovary, to sam ja.

Jis: roman od 3 dijela i sva 3 dijela povezuje like Emme.

Uz: jeftine iluzije kojima se rado zanose slabii oba spola pogubne su i
fatalne.

NIKOLAJ VASILJEVI GOGOLJ

Gogolj je ruski realistiki pisac, podrijetlom iz Ukrajine. Otac mu se
zanimao za kazalite pa je snano utjecao na mladog Nikolaja, potkraj
ivota upada u krize vjerskog misticizma, odrie se svog knjievnog
stvaralatva i umire pomraena uma. Svoju slavu duguje izreci Fjodora
Mihajlovia Dostojevskog: Svi smo mu izili iz Gogoljeve kabanice,
mislei tako na ruske realiste. U svojim djelima Gogolj je portretirao rusko
plemstvo, osuivao ljudsku birokraciju i malograanske mentalitete,
stvorio je likove koji su u ruskom drutvu postali obrasci za lijenost,
glupost, sebinost i korupciju. Najznaajnija djela su mu: Kabanica, Veeri
na majuru kraj Dikanjke, Taras Buljba i najznaajniji roman Mrtve due.

Kabanica

T: kabanica.

K: djelo je protkano humorom tzv. smijehom kroz suze. U njemu Gogolj

razotkriva mane ruskog drutva. Glavni lik je Akakije Akakijevi, on je
inovnik koji je zaokupljen brigom kako e skrojiti kabanicu. Njegova
dotrajala kabanica toliko je bila iskrpana da se vie nije mogla krpati.
Naao je krojaa Petrovia, trijeznog, nagodili su se oko cijene jer dok je
Petrovi bio pijan uvijek bio baratao golemim ciframa novca. Akakije je
zakljuio da je za takav troak potrebno dosta odricanja, odrekao se
luksuza, nije vie pio aj, nije palio svijee, polaganije je hodao da to
manje troi cipele, rijee je prao rublje. Akakije je dobio novu kabanicu, to
je bio najsretniji trenutak njegovog ivota. Na poslu su ga doekali s
pljeskom. Naveer je odlazio na bal. Vraajui se mranim ulicama napala
su ga dva ovjeka, otela su mu kabanicu. Akakije je potraio pomo od
policije. Otiao je direktno naelniku, policija je bila neizainteresirana za
njegov sluaj. Kad je doao kui, mislei na kabanicu, umro je od groznice.
Njegovu smrt nitko nije primjetio, kao ni ivot.

Jis: Gogolj u Kabanici opisuje inovnika odbaenog i zaboravljenog od

cijelog svijeta, na kojeg se nitko ne bi ugledao. On kod itatelja izaziva
saaljenje. Takav humor postie se isticanjem negativnosti, ismijavanjem i
izobliavanjem Akakija.

Uz: kritika drutva i sud protiv neovjenog odnosa i ponaanja ljudi.

FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI

Ruski knjievnik, romanopisac, novelist i jedna od najznaajniji linosti

povijesti svjetske knjievnosti. Presudnu ulogu i njegovom iovtu odigrala
je uloga u socijalistikom okruenju, zbog ega je bio uhien i nakon
dugotrajnog ispitivanja bio osuen na smrt streljanjem. Kad se iekivala
zapovijed, asnik je najavio pomilovanje. Smrtna kazna zamijenjena je
etverogodinjom tamnicom u Sibiru. 4 godine provodi u Sibiru okovan
lancima i prisiljen na teak i mukotrpan rad. Po povratku sa robije bavi se
knjievnosti. U poetku svoje stvaralake karijere kretao se stopama
Gogoljeva realizma i zastupao je napredne drutvene poglede to je
vidljivo u romanu Bijedni ljudi. Nakon povratka sa robije, koju je zapisao u
romanu Zapisi iz mrtvog doma, ne samo da naputa nego osuuje
revolucionarnu djelatnost to vidimo u romanu Demoni. Zapada u
misticizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom te trai izlaz u
pravoslavlju. Svijesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo, mijenja se
tematika njegovih djela u kojima je sad zaokupljen moralnim pitanjima
ljudske egzistencije, pitanjima dobra i zla, krivnje i odgovornosti.
Dostojevski prekapa po najskrivenijim predjelima ljudske psihe, u traganju
za odgovorima razvija rasprave o moralnim, etikim i filozofskim
problemima. Toj osnovnoj zamisli bit e prilagoeni i njegovi likovi. S jedne
strane prikazuje najee buntovnike protiv drutva, a s druge strane
portvovane i nesebine linosti koji su u ivotu odabrale put ljubavi,
patnje i pasivne podlonosti. Kao pisac je majstorskom psiholokom
analizom prodro sve do ljudske podsvijesti, prikazao je tjeskobu i
egzistencijalnu usamljenost. Opisao je tmurno ozraje velegrada u kojima
se odvija veina njegovih romana. Snano je djelovao na razvoj
zapadnoeuropske proze 20.st. Najznaajnija djela: Zloin i kazna, Bijedni
ljudi, Idiot, Braa Karamazov i dr.

Zloin i kazna

T: zloin i kazna, grijeh i ispatanje, pravo i pravda.

K: opisana je sudbina siromanog studenta Raskoljnikova koji se iz viih

ciljeva odluio na zloin, ubojstvo starice lihvarke ijim novcem je
namjeravao pomoi svima kojima je potrebno. Raskoljnikov je poinio
zloin, razlozi zloina mogu biti razliite naravi. Prvi razlog je socijalne
naravi gdje siromani student sa samog dna petrogradskog drutva, ne
eli se okoristiti zloinom nego pomoi drugima koji su u istoj situaciji kao i
on da ih ne iskoritavaju lihvari. Drugi razlog je psiholoke naravi.
Raskoljnikov dijeli ljude na obine i neobine. Obini su oni koji su pasivni,
koji potuju zakon, a neobini su oni koji u svojoj sredini imaju pravo rei
novu rije, oni kre zakon, imaju pravo na neposluh jer e vanost i
vrijednost njihova ina biti spoznat tek u budunosti. Raskoljnikov sebe
smatra neobinim ovjekom. Trei razlozi su moralni. Raskoljnikov smatra
da on kao neobian ovjek ima pravo na zloin i da se to ne kosi s
njegovom religioznou. Posljedice zloina su psihika i ivana
rastrojenost Raskoljnikova. On biva osuen na zatvorsku kaznu. U Sibiru
doivljava unutarnju promjenu, odnosno svoj unutranji preobraaj. Shvaa
da e se njegov ivot temeljiti na ljubavi i vjeri i da je on kao pojedinac
spaen, a ne izgubljen. Sonja je prostitutka koja je pomogla Raskoljnikovu
da pronae sebe. I ona je obiljeena siromatvom, i Sonja je poinila zloin
nad samom sobom odajui se prostituciji da bi spasila svoju obitelj. Ona
mu ukazuje na nunost odgovornosti na vlastiti zloin i na potrebu da
zloin prizna drutvu i svijetu u kojem ivi. Sonjine rijei Otii na raskrije,
pokloni se narodu, poljubi zemlju jer si se o nju ogrjeio i reci cijelom
svijetu naglas ja sam ubojica. To znai da postoji iskupljenje i za najveeg
grenika. Osnovni preduvjet za njegovo iskupljenje je priznanje vlastitog
grijeha i drugima i sebi. Tek nakon toga ovjek moe postati Sunce koje e
svojom toplinom ogrijati i druge.

Jis: roman karaktera, unutarnji monolozi, oksimoron-stilska figura

suprotnosti jer u jednom liku je zao i dobar ovjek, paradoks (prostitutka
zloincu ita Evanelje).

Uz: spoznaja da kroz ljubav i vjeru ovjek moe nai sebe i svoje
iskupljenje.

EMIL ZOLA

Francuski romanopisac, osniva, teoretiar, najplodniji stvaralac

naturalizma. Oduevljen je razvitkom znanosti, ponajvie Darwinom i
njegovom teorijom evolucije. Zola tvrdi da knjievnost zaostaje za
znanou i da je potrebno primjeniti znanstvene metode tzv. metodu
eksperimentalnog romana. Svoju pozornost usmjerio je na istraivanje
onog ivotinjskog u ovjeku. Smatrao je da su nasljee i sredina u kojima
ovjek ivi, bitni imbenici za razumijevanje ljudskih postupaka. Zola je
uvijek nastojao temeljito upoznati okolnosti u kojima ive pojedini
drutveni slojevi i ljudi odreenih zanimanja, kao to su bankari, rudari,
farmeri, prostitutke, gradska sirotinja kao i nesree u njihovoj
svakodnevnoj drutvenoj borbi. Junaci njegovih romana najee su
zarobljenici vlastitih nagona, strasti, optereeni su nasljednim osobinama,
zatoenici su vlastite sudbine, predrasuda, nepravdi i lai. Zola se okuao
borei se za istinu, otkrivao je malverzacije u vojnom vrhu ime je snano
djelovao na javno miljenje. Umro je uguuvi se plinom. Do danas je
ostalo nerazjanjeno je li to bio nesretan sluaj ili smiljeno ubojstvo.
Najznaajnija djela su mu: Trbuh Pariza, ovjek-zvijer, Germinal, Doktor
Pascal, Tri grada, Therese Raquin.

Therese Raquin

T: utjecaj zloina na ubojice, na njihovu psihu i nemogunost ostvarenja

svojih namjera, koja su ih potaknula na zloin.

K: Zola se u ovom romanu u potpunosti pridrava principa koji su zanimljivi

za naturalizam. On je hladan i racionalan znanstvenik koji eksperimentira
svojim junacima suprostavljajui njihove karaktere, uvodi estetiku runoe,
birajui za cvijet ovog romana lice drutva i nalije ljudske prirode.
Dosljedno provodi bioloku motivaciju likova, on slika grube strane ivota,
da zapanjuje itatelje. Prije svega ponire u njihovu nutrinu. Fabula opisuje
mladu nezadovoljnu enu koja susree ovjeka koji je privlai, ona mu se
strastveno predaje, zatim zajedno s ljubavnikom ostvaruje ubojstvo svog
mua, zatim njih dvoje sklapaju brak, kasnije bivaju mueni grizodujem,
udaljavaju se jedno od drugog i konano odlaze u smrt. Therese i Laurent
ubijaju Camillu, ubojstvo im donosi nemir, grizoduje, oaj. Oni smirenje ne
nalaze u ljubavi nego u smrti.

Jis: prisutna je estetika runoe, Zola prikazuje zloin iz strasti i posljedice

koje taj zloin imaju na ubojice tako da se u knjievnom djelu prikazuje
runa i gruba stvarnost koja se oblikuje u umjetniku stvarnost. Junaci su iz
nieg sloja drutva, likovima vladaju njihovi ivci, nagoni. Ljubav postaje
udovoljavanje potrebi.

Uz: zloin izobliuje ljudski karakter, ne donosi mu sreu, ljubav i smirenje.

REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI

Trajao je izmeu 1880. i 1895. godine. 1880. u hrvatskoj knjievnosti ulazi

novi narataj pisaca. 1881. umire Antun Gustav Mato. Novi narataj
nastoji prikazati drutvene probleme iz razliitih sredina. Novi knjievnici
naputaju znaajke romantizma odnosno ilirskog pokreta. to se politikih
prilika tie: u Habsburkoj monarhiji ukida se kmetstvo, plemstvo poinje
propadati jer je ostalo bez svojih tradicionalnih prihoda, kmetovi postaju
slobodni, razvijaju se zanati, pojedine zanatlije postaju bogatiji od veine
plemia. Dolazi do migracije stanovnitva iz sela u grad. Ban Khuen
Hedervary provodi maarizaciju. Najznaajniji hrvatski realisti su: Ante
Kovai, Josip Kozarac, Ksaver andor Gjalski, Eugen Kumii, Vjenceslav
Novak, Silvije Strahimir Kranjevi. Najee teme hrvatskih realista su
odnos sela i grada koji opisuje Kovai, propadanje plemstva to opisuju
Ksaver andor Gjalski i Vjenceslav Novak, odnos stranca prema naim
prirodnim dobrima i propadanje zadruga to opisuju Josip Kozarac i Eugen
Kumii. Veinom su bili romanopisci i meu njima se pojavila jedna
snana linost u poeziji, koja je bila europske veliine, a to je Silvije
Strahimir Kranjevi. asopisi su bili aktualni u tom vremenu, asopis
Vijenac, ureivao je August enoa, a poslije smrti Fran Folnegovi, pravaki
asopis Hrvatska vila i asopis Balkan ureivao je August Harambai.

ANTE KOVAI

Tvorac je najkvalitetnijeg romana hrvatske knjievnosti 19.st. Kao osoba

bio je tragina pojava, burne naravi, mate, radikalnih zahtjeva. Bio je
istokrvan prava, otar polemizator i nadaren knjievnik. Roen je u
hrvatskom Zagorju, djetinjstvo je proveo na selu i zapamtio ga kao idilino
razdoblje iovta. Mjesni upnik ga je zapazio kao bistrog djeaka i odluio
mu pomo pri kolovanju. Kasnije zavrava pravo i doktorira pravne
znanosti. Kao prava bio je preglasan protivnik vlasti pa mu te iste vlasti
nisu dozvoljavali da otvori odvjetniki ured u Zagrebu nego je to uinio u
Glini na Baniji. Zavrio je u ludnici u 35. godini ivota gdje je i umro.
Novela Miljenica oznaila ga je kao stvaralaca u knjievnosti. Uskoro u
nastavcima izlazi njegov 1. roman Baruniina ljubav, koji je primljen s
pozitivnim ocjenama i s njim je oduevio italaku publiku. Slijede romani:
Ladanjska sekta i Fikal; u njima je Kovai nastojao portretirati djela
hrvatskog preporoditelja. Kritiari su u njemu vidjeli Ljudevita Gaja.
Uslijedio je roman Meuabari; u njemu je italaka publika vidjela vrhunac
Kovaieva ostvarenja, ali vrhunac je bio roman U registraturi. U njemu je
dao sliku i kritiku ondanjeg drutva.

U registraturi

T: djetinjstvo i kolovanje darovitog seoskog mladia Ivice Kimanovia.

K: autor opisuje propadanje seoskog ivota koje se tek oslobodilo

kmetstva. Ljudi se ne snalaze u novoj eri kapitalizma. Bjee u grad, u
gradu bivaju porobljeni. Kovai je opisao sliku hrvatskog plemstva koje
propada moralno i fiziki. Daje nam sliku hrvatske inteligencije koja je
maloborjna i jalova u svojim idejama i pothvatima. Glavni lik je Ivica
Kimanovi koji poput pisca odlazi sa sela u grad gdje se probija u novo
drutvo koje ga na koncu melje. Jedan od osnovnih problema je odnos sela
i grada. Grad postaje mjesto nemorala, grijeha, iskrivljenih ljudskih
vrijednosti, ali i mjesto koje omoguuje ugodniji ivot nego to je to ivot
na selu. Iviina razapetost je u njegovim ljubavnim priama izmeu 2
ene. Laure koja predstavlja grad i Anice koja predstavlja selo. U gradu je
Mecena u kome je Kovai pokuao opisati dobrotvora Josipa Juraja
Strossmayera. Opisan je lik fatalne ene Laure koje je u mladosti doivjela
poniavajue muke pa na Meceninom dvoru nije u ulozi kao Ivica, nego kao
Mecenina ker koja uiva u blagodatima dvora. Postaje fatalna ena koja
unitava Ivicu i njegovu sreu. Ispod njene prelijepe vanjtine krije se
nemoralna osoba koja je dvolina, sklona preljubu, ona je ubojica. Pravi
trenutak do koje je Kovai doveo je kad se ona od muenice pretvara u
sotonu koja stvara drugima muke, a pri tome se osjea nevino. Autor je
stvorio i prototip hrvatskog kaputaa, to je kumordinar or. On je ovjek
koji se iz opanaka presvukao u kaput i odjednom postao gospodin. Potjee
sa sela, sluga je na Meceninom dvoru, a kad se vrati na selo, seljake gleda
s visoka.

Jis: u djelu moemo uoiti djetinjstvo i kolovanje Ivice Kimanovia, odnos

sela i grada, prodor kapitalizma na selo kroz gazdu Medonia, zaetak
kriminala u gradu kroz Ferkonju. Na oblikovanje Laurinog karaktera utjee
njeno podrijetlo, nasljee i okolina i tu prepoznajemo mjeavinu
naturalizma i realizma. Slijed dogaanje u romanu nije kronoloki nego je
prekinut retrospekcijom, odnosno pripovijedanjem unatrag. Roman U
registraturi je roman vremena jer pokazuje oblikovanje Iviina karaktera od
djetinjstva do zrelosti.

Uz: poruka propasti.

JOSIP KOZARAC

Josip Kozarac bio je pripovijeda, romanopisac koji je ivio u Slavoniji i o

njoj pisao. Cijeli ivot je posvetio slavonskoj zemlji, umama, oranicama
opisujui gospodarske, socijalne i politike prilike. Obraivao je tematiku
slavonskog sela, opisivao je toplo i kritiki ljude kojima je poklonio svu
svoju stvaralaku snagu. Radio je kao vrstan umarski strunjak u
slavonskim selima. Uviao je pogubnost tadanjih ekonomskih i politikih
previranja. Bio je svjedokom izumiranja starih tradicija, kao i moralne i
materijalne propasti onih koji se nisu uspijeli snai u novom ekonomskom
poretku. Shvaao je pogubnost naputanja zemlje tog mrtvog kapitala.
Kozarac je bio i prosvjetitelj, uio je svoje itatelje da je sretan onaj koji
uspije biti gospodar svoje ene i sluga svoje zemlje. Posljedica njegovih
prosvjetiteljskih namjera je crno-bijelo slikanje grada i sela. Pri tome
gradskih ivot je izvor svih nedaa, moralnih posrnua, a seoski ivot je
idealiziran. Najbolje stranice Kozarevih djela su portreti likova koji su se
izgubili u novom vremenu i koji su potroili ivot u uzaludnom traenju
svog mjesta i smisla ivota. Osobito uspijeno, psiholoki je analizirao
enske likove, opisivao je slavonske ljepotice. On nita ne uljepava,
opisuje stvarnost rodne Slavonije. Djela Josipa Kozarca su: Slavonska
uma, Mrtvi kapitali, Meu svjetlom i tminom, Tena, 3 ljubavi i dr.

Tena

T: moralno propadanje seoske djevojke.

K: djelo opisuje ivot djevojke Tene koja u mladosti nije bila svjesna svoje
ljepote. S vremenom, odnosno nakon prve ljubavi poela je shvaati kako
je ljepota bitne za ugodan ivot jedne seoske cure. Uvijek je gledala na
svoje dobro bez obzira kako to utjee na druge, nije imala nimalo srama
to je selo ogovara. Prkosila je selu i stvarala zavist meu drugim seoskim
curama. Na kraju je imala sree to joj se vratila i ljubav kod koje je
pronala svoju srei. Jozo Matijevi je prvi mladi koji je naao mjesto u
Teninom ivotu. elio se sa njom oeniti dok je bila cura, ali ga ona nije
htjela. Drugi mukarac bio je ciganin ore kojeg je koristila kao izvor
novca. Trei je inustrijalac Leon, bogati ovjek koj dolazi u Slavoniju kako bi
zaradio novac, a posljednji ovjek bio je eki vojnik Jaroslav Beranek. On
se istinski zaljubio u Tenu i na kraju rata vraa se Teni i s njom provodi
ostatak ivota. Prvi problemi koje djelo obrauje su drutveno-ekonomski.
Tu spadaju propadanje zadruga, ne snalaenje slavonskog seljaka u
novonastalim okolnostima, visoki porezi, stranci koji unitavaju domaa
prirodna bogatstva. Tu su subjektni imbenici kao to su lijenost,
alkoholizam, nemar dok su pojedinci nemarni, lijeni, skloni alkoholu,
napredak je nemogu. Takvu situaciju iskoristit e stranci, okoristit e se
naim ljudima i naim prirodnim dobrima. Drugi problemi seoske djevojke
koja troi svoju ljepotu i mladost u koristoljubnim vezama s razliitim
mukarcima. Kazna su bile kozice koje su joj unitile tjelesnu ljepotu, ali
njezin grijeh iskupljen je radom.

Jis: pripovijetka u 3. licu, prati kronoloki tijek dogaanja.

Uz: ljubav i rad kao temeljne vrijednosti.

VJENCESLAV NOVAK

Vjenceslav Novak roen je u Senju. Otac mu je bio eh, mati Senjanka.

kolovao se u rodnom gradu. Bio je glazbeni talent pa ga je Vlada poslala
u Prag na studij glazbe. Umro je u 40-oj godini ivota za radnim stolom. Jo
kao gimnazijalac javio se u knjievnosti piui romantiarske prie i uskoro
postaje talentiran pisac odan zahtjevima realizma. Njegova djela mogu se
podjeliti u 3 tematska kruga: 1. je vezan uz Senj, 2. uz okolicu i 3. uz
velegradski ivot. U prvu skupinu spadaju pripovijetke i romani Pod
Nehajem, Posljednji Stipanii, Pavao egota. U 2. skupinu spadaju
pripovijetke i romani Podgorske pripovijetke, Baba Marta. U 3. skupinu
spadaju romani U glib, Nezasitnost i bijeda. Roman Pod Nehajem opisuje
propadanje grada Senja. Grad propada zbog toga to se u njemu mijenjaju
politike prilike. Senj je bio sredinja veza primorja s kontinentom. U 19.st.
poinje propadati. U blizini se otvara luka Rijeka i sva trgovina otila je
tamo kao i mladost. Mlade odlazi, ali ostaje stara slava Senja i senjskih
uskoka. U romanu Posljednji Stipanii opisuje obitelj Stipania koja
propada, nekad mona obitelj nestaje. U Podgorskim pripovijetkama
opisana je bijedna situacija ljudi izmeu mora i planine, ivot je teak sve
do dolaska turizma. Sve to je zemlja davala bila je maslina. Razvila se
tehnika prosjaenja, opisani su ljudi, bijeda radnika i seljaka koji su dolli u
gradove.

Posljednji Stipanii

T: propast patricijske obitelj i Stipanica i prodiranje ilirskih ideja u Senj.

K: u romanu su prikazana drutvena i politika previranja u 19.st. To su

borba za vlast, nacionalni zanos. Temeljna Novakova misao je prikazati
propast obitelji Stipania. Prikazani su otac i ki. Otac Ante Stipani je
tiranin, mukom djetetu sve dozvoljava, enskom ne. Sin Juraj otiao je na
studij, on nije ostvario oeve ambicije, doao je kui nakon oeve smrti,
troio je novac od majke koji mu je ona dala prodavi posljednju imovinu.
Nakon toga njegova mati i sestra Lucija ive u siromatvu. Lucija je obolila
od tuberkuloze i shrvana bolom umire. Mati Valpurga umire kao
prosjakinja, Juraj je odnaroen, promjenio je svoje ime i prezime u
maarsko i nikad se nije vratio. Roman problematizira odnose u obitelji
Stipani. Obitelj je patrijahalna, otac je glava obitelji, enski dio mu je
podreen. Do izraaja dolazi Lucijina tragika, otac je ne doivljava jednako
kao brata, nemaju ista prava, sva imovina se troi na Jurja. Lucija je rtva
bolesne podjeljenosti svijeta. Oev nepravedni izbor potpuni je odgojni
promaaj. Antin odnos prema Luciji je nepravedan, hladan, privren je
mukom rodu. Lucijin odnos prema Anti: ona osjea oevu nepravdu,
pasivno podnosti oevo ponaanje, emocionalno je hladna prema ocu i u
jednom trenutku mu se suprostavlja, bori se za mladost i svoje pravo na
ivot. Propasti Stipanievih su razliite naravi: 1. razlozi su drutveni gdje
se gleda samo na osobnu korist, 2. su ekonomski; oni ne rade nego samo
troe ono to su naslijedili, 3. su etiki; tu spadaju pokvarenost,
prevrtljivost, sebinost, bez osjeaja za obitelj i narod, 4. su kulturni; tu
spadaju odgoj i kolovanje.

Jis: drutveni i psiholoki tip romana.

Uz: diktatorski stav i nehumani svjetonazor dovode do duevne bolesti te

prava ena i potivanje ljudskih prava bez obzira na spol.

SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVI

Poezija hrvatskog realizma dala je samo jednu snanu linost, a to je S. S.

Kranjevi. Roen je u Senju, u rodnom gradu je zapoeo kolovanje,
nastavio je studij teologije od kog je bio odustao i u Zagrebu zavrio
uiteljsku kolu. U Hrvatskoj nije mogao nai posao pa je odluio otii u
Bosnu pa tako iz Hedervaryeve Hrvatske odlazi u Kalayevu Bosnu. Kao
uitelj radio je u nekoliko bosanskih gradova Livnu, Bjeljinji, Mostaru i
konano se nastanio u Sarajevu i taj grad ga je uvrstio kao ovjeka i kao
pjesnika. U sebi je nosio buntovni nemir senjskog uskoka kao i blagost i
razumjevanje modernog intekektualca. Jedna od osnovnih poticaja njegove
lirike je bol, stoga jedini lijek tom neprirodnom stanju je elja za ljubavlju.
Prvu zbirku pjesama Bugarkinje objavljuje 1884. godine. U njoj se istaknuo
kao domoljub i izraava tugu ispaenog naroda koji je zarobljen i
degradiran pod tuinskom vlau. U svojoj najznaajnijoj stvaralakoj fazi
napisao je nekoliko pjesama koje djeluju kao umjetnine najveeg dometa.
To su pjesme: Mojsije, Angelus, Zadnji Adam, Ditiramb. Ureivao je asopis
Nada u kojem su pisali ugledni knjievnici. Njegova izabrana djela
objavljena su nakon njegove smrti. Kranjevi je pjesnik i istinska
domoljubna veliina. Umro je u Sarajevu nakon teke bolesti u 44-oj godini
ivota.

Mojsije

T: pravo pojedinca da kolektivu nametne svoj ideal.

K: Kranjevi preko glavnog lika promilja odnos pojedinca i kolektiva.

Pojedinci su idealisti, hrabri, uporni, poboni. Kolektiv su materijalisti, ljudi
koji ele ivjeti lagodnim ivotom i zadovoljni su neslobodom. U pjesmi se
suprostavljaju 3 svjetonazor: Jahvin, Mojsijev i svjetonazor naroda. U
Jahvinim oima svi su jednakim on pomae Mojsiju, ali ga upozorava da e
umrijeti kad pone u ideale svoje sumnjati. Mojsije moli Jahvu za pomo
kako bi ostvario svoj ideal. Ponizan je i iskren pred Bogom. Ideal mu je
sloboda, na kraju posumnja u vlastito pravo da narodu nametne svoj ideal.
Posrednik je izmeu neba i zemlje. Narodu je cilj lagodan ivot, ljudi cijene
materijalne vrijednosti. Nezadovoljni su obeanom zemljom. U pjesmi su 2
duhovne razine, boanska i zemaljska. U njoj iitavamo odnos pojedinca i
njegovih ideala, odnos pojedinca i kolektiva i odnos prema materijalnim i
duhovnim vrijednostima. Duhovne vrijednosti su sloboda, ljubav, vjera, a
materijalne vrijednosti novac.

Jis: biblijska tematika, uzvien stil, epiteti, inverzija.

Uz: spremnost naroda na rtvu kako bi doao do slobode.

Gospodskom Kastoru

T: kritika beskimenjatva kao negativne pojave u drutvu.

K: Kastor je psi koji gazdi ponizno lie petu i zbog toga lagodno ivi kao
beskimenjak. U samom imenu grkog junaka dolazi do degradacije
imena. Pjesnik se obraa psu kao ovjeku, s potovanjem, opisuje se pas
kao uzvieno bie, prikazuje se lagodan ivot gospodskog psa u kui
gospodara. Pjesma je ispjevana alkejskom strofom, prilagoena je
suvremenim prilikama jer se vremena mijenjaju jer ree pjesnik: I majka
zemlja i bog Apolon drugaiji su nego to su bili. Pjesnik izvrgava ruglu
drutvene mane, ne pjeva o velikom junaku nego o psiu, izmjenjeni su
stari ideali. Ljudi u antikom vremenu imali su ast, a Kranjevi u
dananjem vremenu uoava neto suprotno. U 3. i 4. strofi imamo kontrast
iskazan Gospodski psi Kastor drijema na mekom sagu u toplom domu, a
suprotni motivi za druge pse Prostaka psina, skitnica podvita repa,
pognute njuke. U alegorijskom znaenju prikazan je Kastor kao ovjek
koji je beskunik, materijalist, opisan je ovjek od roenja do starosti.
Kastor je nauen kako se ponaati, razmaen je, dodvorava se zbog masne
kobase, prodaje duu i slobodu, spreman je sve uiniti za ugodan ivot, lie
gospodaru petu. Takvi ljudi izazivaju gorinu i nepravdu. Alegorija se
otkriva na kraju pjesme, kastori su ljudi koji se, radi koristi, odriu svog
dostojanstva i ponosa, ulizuju se, dodvoravaju se, oni su beskimenjaci.

Jis: satirina pjesma, metafore, ironija, mitologija, simbol.

Uz: Najlake cilju podvita repa.

MODERNIZAM U EUROPSKOJ KNJIEVNOSTI

Modernizam obuhvaa posljednje desetljee 19.st. i nastaje kao reakcija

na realizam i naturalizam. Za poetak modernizma moemo uzeti pojavu
zbirke Cvjetovi zla 1857. godine od francuskog pjesnika Charles
Boudlairea. Na vrhuncu je novi umjetniki izraz, pjesnitvo je uinilo veliki
iskorak neprijed za razliku od drame i romana. Stvoreno je novo miljenje
gdje e poezija odgovarati problemima suvremenog ovjeka. Umjetnost u
modernoj knjievnosti mora sluiti samo umjetnosti i niem drugom, ona
mora biti osloboena svih vanjskih stega, mora biti posveena samoj sebi.
Pjesnik mora biti lien pjesnike subjektivnosti, pjesma se dri po strani od
pjesnike biografije, sve manje je ponesena inspiracijom a sve vie je
razultat dugotrajnog vaganja rijei. Pjesme su sve manje prigodne za
recitiranje, pojavljuje se jedna nova ustanova, a to je kavana gdje su se
pisci sastajali i diskutirali o knjievnosti. Moderna knjievnost se dijeli u
nekoliko pravaca: 1. pravac naziva se esteticizam (1890-1915), 2. pravac
je avangarde (1915-1930), 3. pravac je kasni modernizam (1930-1970).
Posljednji je postmodernizam (1970-). Unutar esteticizma takoer se
pojavljuju razliiti pravci; simbolizam koji tei ljepoti, javio se u knjievnosti
80-ih godina 19.st. Pretea simbolizma je Charles Boudlaire i Henrik Ibsen.
Parnasovci su skupina pjesnika koji su razvili umjetniki pokret u
Francuskoj izmeu 1860 i 1866. Dekadencija- skupina pjesnika u
europskim zemljama ija je osnovna tenja bila oslobaanje umjetnosti od
materijalistikih preokupacija nametnutih industrijskom revolucijom.
Dekadencija oznaava moralno propadanje.

CHARLES BOUDLAIRE

Francuski pjesnik, kritiar, zaetnik moderne europske poezije. Proivio je

buran ivot ispunjen sukobima i skandalima. Bio je previe vezan za majku
koja se nakon smrti mua udala za plemia iz viih aristokratskih krugova.
To ga je oblikovalo u buntovnika koji prezire vlastitu ivotnu sredinu. Mladi
Boudlaire opija se, luta, trai poticaje u mranim kvartovima Pariza i
istovremeno se zanosi poezijom Edgara Allana Poea. Boudlaire je bio
genijalni utemeljitelj novih pogleda na znaenje i bit poezije. To je izraeno
u njeogvoj najpoznatijoj zbirci pjesama Cvjetovi zla. Pojava ove zbirke
oznaila je prekretnicu u knjievnoj tradiciji. S ovom zbirkom osigurao je
mjesto zaetnika modernizma u europskoj knjievnosti. Zbirka je zavrila
na sudu jer je Boudlaire bio optuen za uvredu javnog morala. Isto ono
graanstvo koje je osudilo Flauberta i njegovu Emmu Bovary sad optuuje
Boudlairea i njegove Cvjetove zla. Sa svojim kontroverznim ivotom dobio
je titulu boema i buntovnika. Umro je u 46. godini ivota, slomljen boleu
i tegobnim ivotom.

Cvjetovi zla

Kada se ova zbirka pojavila, doivjela je burnu reakciju Boudlaireovih

suvremenika. Ona je plod 15-godinjeg stvaralatva. Pojava ove zbirke
oznaila je revolucionarnu novinu u svjetskom shvaanju pjesnitva.
Boudlaire je postao neshvaeni i ukleti pjesnik, imao je elju uljepavati
malograanske ivote i rasplakivati due itatelja. Propagirao je kaos i
estetiku runoe. Danas kad analiziramo pjesme iz Cvjetova zla teko
emo uoiti kaotinost likova njegovih stihova. Pjesnik je shvaen dosta
kasnije. Zbirku moemo razumjeti kao kronologiju pjesnikovih uspona i
padova, klonua i zanosa. Svoje pjesme punio je osjeajem oaja, prkosa i
mrnje. Zbirka je nastala iz pjesnikove unutarnje pobude protiv besmisla i
osjeaja praznine u svakodnevnici.

Albatros

T: odnos pjesnika i svijeta.

K: motivi u pjesmi su ljepota slobodnih albatrosa, runoa uhvaenih

albatrosa, mornari ismijavaju albatrose i usporedba pjesnika i albatrosa. U
doslovnom znaenju albatrosi su prelijepe price u visinama, rune su na
palubama brodova, mornari im se rugaju i ismijavaju ih. U alegorijskom
znaenju albatrosi su pjesnici, prelijepi su u visinama svog duha, nezgrapni
su, runi su u svakodnevnici zemaljskog ivota, drutvo im se ruga, ne
razumije ih. U cijeloj pjesmi uoljiva je podvojenost izmeu uzleta i
padova. Pjesnici su trajno podvojeni izmeu neba i zemlje.

Jis: strofa katrena, stih 12-erac, rima je ukrtena.

Uz: neshvaeni pjesnici uvijek trae neto novo i razlikuju se od obinih

ljudi koji se obuzeti materijalnim stvarima.

HENRIK IBSEN

Ibsen je norveki dramatiar, bio je nezadovoljan drutvenim odnosima u

Norvekoj i veliki dio ivota provodi lutajui Europom. U 50 godina
stvaralatva stvorio je ogromnu knjievnost i osigurao je posebno mjesto
norvekoj drami u europskoj i svjetskoj knjievnosti. Roen je u religioznoj
obitelji. Kasnije postaje ravnatelj kazalita u Bergenu i za to kazalite je
pisao dramska djela. U I. dijelu stvaralatva pie drame u duhu nacionalno-
romantiarske grae iz puke povijesti. Kasnije luta Italijom i Njemakom i
tamo nastaju njegova najbolja ostvarenja. Nemilosrdno je kritizirao
malograanstvo i lani moral. Ibsen uzdie ovjeka koji se suprostavlja
drutvenom ureenju. To vidimo u njegovim dramama: Sablasti, Stupovi
drutva, Lutkina kua poznatija pod imenom Nora. Kasnije, u zavrnoj fazi
ovog stvaralatva Ibsen se udaljava od aktualnih drutvenih tema i u svoje
drame unosi elemente simbolike. U ovu fazu spadaju drame ena s mora,
Divlja patka i dr. Zauzeo je istaknuto mjesto u razvoju moderne drame koja
se potkraj 19.st. velikim dijelom razvijala pod utjecajem skandinavskog
teatra.

Nora

T: pravo ene na slobodu.

K: drama se bavi pitanjem braka i drutvenog poloaja ene. Rije je o

ivotnoj sudbini Nore koja odrasta u obitelji gdje joj je njenost prvi pruio
otac, a nakon udaje isto je nastavio i njen mu. Drama obrauje
problematiku odnosa mukarca i ene. Nora. eli postati prava ena, gdje
prolost vidi kao prokletstvo i gdje joj je nametnuta tua svijest kao mrtva
forma. Pojavljuje se elja da ena bude ono to jest, da ne bude
zapostavljena. To je prosvijed protiv dominacije mukarca u drutvu i
braku. Helmer je sebian dok su mu ugroeni ugled i poloaj u banci, on ne
uvia Norinu velikodunost i razlog njenog ina. Njezinim postupcima
upravlja srce, a ne razum. Helmer eli prihvatiti tradicionalnu ulogu ene i
majke, Nora ne prihvaa nikakve uvjete i mogunost novog ropstva u
odnosu prema vlastitom muu te radije bira slobodu uz uvjet nesigurne
sutranjice nego ne primoranost ivota u ropstvu. Nora naputa obitelj i
odlazi sama dalje izgraivati vlastitu linost.

Jis: smanjen broj dramskih lica, drama u 3 ina.

Uz: pravo na vlastito opredjeljenje i slobodan izbor ostaju one vrednote to

se u suvremenim prilikama iskazuju kao mogui naini ravnopravnosti
mua i ene.

MODERNA U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI

Moderna je naziv stilskog radoblja u hrvatskoj knjievnosti na prijelazu u

20.st. Poetkom moderne smatra se 1891. godina kada izlazi novela
Misaona vjenost od Janka Leskovara. Zavretak je 1914. kada umire
Antun Gustav Mato i kad se u knjievnosti prvi put spominje Miroslav
Krlea. Dvije su faze u razvoju moderne: u I. fazi prevladavaju kritika
djela. Djeluju beka i praka skupina pisaca koji su bili okupljeni oko svojih
asopisa. Ideolog beke skupine je Milivoj Deman Ivanov. Cilj je stvarati
ljepotu, to je estetska funkcija. Praku skupinu predvodio je Milan ari. Cilj
ove skupine je da knjievnost popravlja svijet ili utilitarnost. Pisci se okreu
svojoj unutranjosti, ele izraziti ono podsvijesno i neistraeno. Pjesnitvo
je osjeajno, zajednika je odlika otpor tradiciji, ukljuivanje u europske
knjievne tokove. Najznaajniji predstavnici hrvatske moderne su: Antun
Gustav Mato, Dinko imunovi, Fran Galovi, Dragutin Domjeni, Janko
Leskovar, Ivan Kozarac, Vladimir Nazor, Ivo Vojnovi, Milan Begovi.

ANTUN GUSTAV MATO

Antun Gustav Mato je ovjek koji nije zavrio neke visoke kole, ali je
imao iroku knjievnu naobrazbu koju je stekao u Parizu. On je kritiku
smatrao granom umjetnosti i ona za njega predstavlja dojam umjetnosti
na umjetnika. Bio je profesionalni pisac koji je ivio od svog vlastitog pera.
Njegova kritika ima 3 osnovne karakteristike: zanos, knjievna kultura i
ukus. to se zanosa tie Mato zastupa artizam kao knjievni uzor. Prezirao
je akademsku kritiku. Knjievna kultura mu je bila iznimna, stekao ju je u
Parizu. Pariz je bio centar kulture i grad koji ga je impresionirao. to se
ukusa tie Mato je ivio kao umjetnik i tako prosuivao knjievna
umjetnika djela. U polemici je traio sebi ravna protivnika i nametnuo se
kao cenzura svakom pismenom ovjeku. U 20 godina svog stvaralatva
pisao je gotovo svim hrvatskim i srpskim piscima koji su ivjeli i stvarali u
tom vremenu. Kritike koje su mu se inile najdraim preslikao je iz
asopisa u zbirku od kojih su najpoznatiji Ogledi, Vidici, Putevi, Nai ljudi i
krajevi. Imao je svoj osobni pogled na knjievnost. Da bi ovjek postao
knjievnik mora imati individualnost i slobodu stvaranja. Mato je iznosio
dojmove onako kako su se raali u njemu. U ivotu sve je dao za golu
nacionalnu egzistenciju odnosno za nacionalni minimum. Kritizirao je
tradiciju. Za Kranjevia je rekao: I Kranjevi je najljepi kad zasvira na
fruli od mrtvake kosti ili kad preko gusala povue kosu starih Uskoka.
Njegova kritika kad se bolje promotre pokazuju jednu bitnu osobinu za
Matoa ovjeka i Matoa umjetnika, a to je poleminost. On najprije uoi
polemiku, izabira je pa se onda kritiki osvrne prema njoj. Imao je
negativan stav prema Vladimiru Vidriu i Janku Poliu.

Mato proza

Matoovu prozu moemo podjeliti u 2 osnovna kruga: 1. krug novela o

domaem kajkavskom kraju, 2. krug novela je o neobinim ljudima i
graanskim mentalitetima. 1. krug je obojen pravakim i patriotskim
stilom, dok je 2. nastao u polemikim borbama na Matoevim putovanjima
i lutanjima. Sve njegove novele sabrane su u 3 zbirke: Iverje, Nove Iverje i
Umorne prie.

Mato poezija
Mato ulazi u domenu stiha da onu svoju tipinu lirinost kojom je natopio
svoje najbolje stranice svog proznog opusa pretvori u rime i sonete. Bio je
impresionist u poeziji, napisao je relativno mali broj pjesama, ali njegovo
ime ne da se izbrisati iz hrvatske poezije. Bio je sljedbenik Boudlairea,
napisao je svega jednu zbirku pjesama pod nazivom Pjesme s oko 80
pjesama i u njoj pronalazimo domoljubnih, ljubavnih i socijalnih tema. U
ljubavnim pjesmama on je zaneeni ilirik, oduevljen i zanesen svime onim
to znai ljepota prirode i ednost due. Napisao je i poemu Mora, to je
slika zgaene i pregaene Hrvatske. Mato tvrdi da su vampiri ispili i isuili
narodu krv i doveli ga do oaja i bijega iz zemlje. Najznaajnije domoljubne
pjesme su: Domovini iz tuine, Gnijezdo bez sokola, 1909. i dr.

1909.

T: vizija domovine na stratitu.

K: domoljubna lirska pjesma, nastala povodom 100 obljetnice roenja

Ljudevita Gaja. Prikazana je slika domovine kao stratita, slika mjesta
ubojstva i domovina kao osuenica. Domovina je strano mjesto gdje lirski
pjesnik aludira na zloin i ponienje opisujui sliku stanja u Hrvatskoj.
Primjeuju se i smjenjuju se osjeaji poputa majke Hrvatske i bludnice,
Hrvatsku ubijaju i unitavaju. U 1. strofi pronalazimo reenice bez glagola
ime se pojaava ideja stratia, mjesto ubojstva to stavlja ovjeka pred
sam in zla. Pjesnik izaziva saaljenje i zgraanje. U 2. strofi pronalazimo
personifikaciju domovine. Pjesnik domovinu doivljava kao osobu, izraava
njego aljenje, usporeuje ljubav prema njoj s ljubavlju prema majci. U 3.
strofi polisindeton koji naglaava rtvu za domovinu, a epitet drski ukazuje
da se u postojeoj politikoj situaciji svako povezivanje smatra drskou.
Brisanje hrvatskog imena je metafora za besmisleno propadanje
domovine.

Jis: polisindeton, epiteti, metafore, ironija.

Uz: potreba rtvovanja za domovinu.

Utjeha kose

T: smrt.

K: refleksivna lirska pjesma, motivi su: mrtva voljena ena, agonija ili
umiranje, zaprepatenost i zaljubljenost lirskog subjekta, oaj, strava i
muka, na kraju utjeha kose. Prikazana je mistina atmosfera u dvorani
kobnoj kroz idilu cvijea i agoniju svijea. Prikazano je emocionalno stanje
pjesnika kroz oaj, smrt mu se ini lijepom, zaprepaten je i na kraju utjeha
kosi. Kroz visoki odar pjesnik toj eni daje posebno, izdvojeno mjesto, a to
je dokaz pjesnikova emocionalnog stava prema toj eni, on je potuje, divi
joj se i iskazuje ljubav prema njoj.

Jis: sonet, mnotvo epiteta.

Uz: smrt nije kraj ivljenja, smrt je nova kvaliteta postojanja.

VLADIMIR VIDRI

Vladimir Vidri roen je u Zagrebu u odvjetnikoj obitelji, kolovao se u

rodnom mjestu, studij prava zavrio je u Pragu. Kao student ukljuio se u
krug sveuilitaraca koji su prosvjedovali protiv vladavine Khuena
Hedervarya. Godine 1895. studenti su prosvjedovali na trgu bana Jelaia i
u znak protesta spalili su maarsku zastavu. Na elu tih pobunjenih
studenata stajao je Vidri. Bio je uhien i osuen na 4 mjeseca zatvora.
Suvremenici Vidria bili su fascinirani njegovom linou. Antun Branko
imi kazao je za njega: On je gospodin u knjievnosti, a s druge strane
umire u ludnici kao pravi prokleti pjesnik. Sva ta slava poslije njegove
smrti svela se na jednu zbirku pjesama pod nazivom Pjesme. Vidri je
pisao dosta ispred suvremenika, kako po formalnim obiljejima tako i po
tehnici. Vano je naglasiti da je pjesnik ivio i stvarao u vremenu
nacionalne i domoljubne knjievnosti, ali se tog nacionalnog nije ni
dotaknuo. Njegova poezija pokazuje nam jedno lice europske moderne.
Poezija mu nije retorika jer se on ne obraa italakoj publici. Pjesme je
pisao prijateljima, u njima je prisutna bol, prevladavaju staroklasini
motivi, prizori iz slavenske prolosti i pejzaa. Zbog sadraja, njegovu
poeziju nazivamo poezijom ivotne radosti. Stvorio je potresnu sliku o
hrvatskoj emigraciji.

Dva pejzaa

1T: dnevni doivljaj pejzaa.

1K: u 1. dijelu opisan je dnevni pejza, prisutni su vizualni i auditivni motivi

pejzaa kroz bogatsvo boja; uta, plava, zlatna i zbukova; zujanje pela,
zvuk podnevnog zvona. Prikazana je usmjerenost pogleda u visinu na
nebo, krovove, laste. Opeprisutan motiv je motiv zlatnog polja koji se
nalazi ispred krovova i aludira na neto strano. U 1. pejzau nailazimo na
uporabu prezenta i to ukazuje na svestranost slike.

1T: noni doivljaj pejzaa.

2K: pjesnik doivljava noni ugoaj ljetnog pejzaa. Motivi su glasovi iz

prirode. Lirski subjekt oslukuje prirodu, zapitanost nad tajnovitosti
prirode. Zavrna spoznaja Ja ne znam je ljudska nemogunost da
pronikne u tajne prirode.

Jis: uporaba perfekta i aorista ukazuju na kratkotrajnost slika iz prirode,

katreni i suprotnost izmeu dnevnog i nonog pejzaa.

Uz: slutnja smrti kao neto nedorecivo te nemogunost prodiranja u tajne

prirode.

VLADIMIR NAZOR

Roen je na otoku Brau. U oevoj knjinici upoznao se sa djelima Homera

i Dantea. Gimnaziju je pohaao u Splitu, jo kao gimnazijalac, pisao je
pjesme. Sudjelovao je u antifaistikoj borbi, umro je 1949. u Zagrebu. Sa
svojim prvim stihovima pojavio se pod pseudonimom Vladimir Primorski.
1900. objavljuje prvu zbirku pjesama Slavenske legende. To su pjesme
pune veselja, radosti, sree i ljubavi prema zemlji i naciji. Nazor je u svojoj
mladosti itao i oduevljavao se poezijom rimskih i grkih pjesnika i otud
mu smisao za klasini metar i zatvoreni stih. Obraanje prolosti,
slavenskim vilama, bogovima dokaz je pjesnikog nemira. On je u prolosti
hrvatskoj i slavenskoj traio ideale svoje mladosti. U pjesmi Perun prorie
narodu budunost, slino je s pjesmom rt. rt je vjena borba izmeu
dobra i zla. Tu je opjevan sukob izmeu zime i leda sa suncem i svjetlosti.
U epskom spjevu ivana dao je alegorijski prikaz borbe bogova svjetlosti i
bogova mraka za boicu zemlje ivanu. To je slika godinjih doba i njihova
djelovanja na zemlju i ovjeka. Osnovne karakteristike ovih pjesama su
bezgranino doivljavanje ivota i potpuno predanje ivotnim radostima.
Postavljajui se u aktivan odnos prema ivotu Nazor je reagirao na niz
problema, u prvom redu na nacionalnom planu. U simbolikoj pripovijesti s
tematikom iz istarskog ivota Veli Joe, u epskom spjevu Medvjed Brundo,
jednako kao u zbirkama pjesama Lirika (1910.), Hrvatski kraljevi (1912.) i
Nove pjesme (1913.) Nazor se predstavio kao nacionalno romantiarski
pjesnik. Iz ovih zbirku najpoznatije pjesme su mu: Zvonimirova laa,
Kraljevo oranje, Dolazak 1, Dolazak 2 i dr. Galiotova pesan obrauje temu
sudbine hrvatskog roba koji je prikovan uz mletaku galiju, on ezne za
suncem i slobodom. Tu Nazor opjevava zlu sudbinu hrvatskog ovjeka. Kad
je shvatio da mu se rue iluzije da od nacionalnih junaka nema nita dolazi
do druge, reflektivne, faze u njegovom stvaralatvu. To je vidljivo u dvjema
zbirkama pjesama Intima(1915.), Pjesni ljuvene(1915.) Ovo su sitne
ispovijesti pjesnika gdje se on povlai u samoga sebe.

Zvonimirova laa

T: domoljublje.
K: Zvonimirova laa predstavlja Hrvatsku dravu, nasukana je pred
Biogradom na moru i taj trenutak predstavlja poetak personalne unije s
Ugarskom. Opire se buri, valovima i oluji. Pjesnik opisuje slavnu hrvatsku
prolost, istie hrabre borce za njenu slobodu i teko stanje, ali ipak njen
barjak se slobodno vije. Lirski subjekt zaziva kormilara da je i dalje vrsto
vodi, istie neunitivost domovine i naglaava kako 800 godina odlijeva
svemu.

Jis: metafora, personifikacija, alegorija.

Uz: unato svim nedaama, domovina postoji.

IVAN KOZARAC

Roen je u Vinkovcima. Borio se sa ivotnim nedaama pomou upornosti

s kojom je uspio pobijediti materijalne potekoe, ali je bio nemoan protiv
teke bolesti. Veinu svog kratkotrajnog ivota proveo je radei inovniki
posao, rano je ostao bez oca i bio je prisiljen mlad zaraivati za ivot. Prva
Kozareva djela su stihovi puni mladenake opijenosti ivotom, ali bez
stilske dotjeranosti i pjesnike dubine, ipak u njemu se sluti budui talent.
Mladi Vinkovanin u knjievnosti ulazi 1906. godine zbirkom pjesama
Slavonska krv. Poslije smrti objavljen mu je roman uja Begovi, Izabrane
pripovijesti i Pjesme. U ovim djelima opisao je propadanje tradicionalnog
seoskog ivota, prodor stranog kapitala, silno rasipanje imetka itd. Sa
zanesenou opisivao je ljepotu slavonskih ena i slavonskih pejzaa, to je
idilina slika pejzaa gdje je autor proveo ranu mladost i djetinjstvo.
Najuspijenije djele u kome je dola do izraaja sva ta nadarenost je roman
uka Begovi.

uka Begovi

T: buntovna ispovijest bearskog ivota koje vodi u sigurnu propast.

K: radnja se dogaa u Slavoniji krajem 19.st. Ovo je psiholoki roman,

oslikava druvenu stvarnost u Slavoniji. Predstavljen je glavni lik uka
Begovi, on je simbol muke snage ovjek irokih zamaha i svoje volje pa
su sva zla kao to su alkoholizam, nered, rasipnitvo, naglaeni erotizam u
njemu nali plodno tlo. Lik uke Begovi je tipian za slavonsko
podnedblje, proizvod je okolice i kulturnog nasljea. Njegov ivot svodi se
na svijet lakih ena, opijanja, ivi neodgovorno rasipniki, lijeno, krajnje je
agresivan prema ocu, eni pa ak i konjima. uka Begovi je bio oholi sin
rasipnog oca ime Begovi i jedan i drugi su rasipali djedovinu. Jo u ranoj
mladosti ime je uio uku zanat za beara. Obojica su lumpovali uz lake
ene, cigani bi ih jutrom dovodili kui. Kako je ime stario uka je rastao i
meu njima se pojavio otar razor. uka se oteo, ak se i oenio, ali nikad
nije prestao biti bear, imetak se troio, a uka je i dalje pio. Potroio je
sve, zapio je kuu i zemlju i na kraju se unajmio kao oban.

Jis: roman karaktera, u sreditu je karakter glavnog junaka, kronoloki tijek

radnje, pisac koristi dijalektalizme i arhaizme kako bi dokazao ivi
slavonski jezik onoga doba.

Uz: pojedinac koji ezne za uitcima i ivi potpuno neoptereen obvezama,

propada i moralno i fiziki.
GRAMATIKA:
 VRSTE RIJEI

GLAGOLI

Prezentska osnova dobije se tako to u 3. licu mnoine se glagolu odbije

prezentski nastavak.

Infinitivna osnova dobiej se tako to se glagolu odbije infinitivni nastavak

ti ili i.

Prezent: se tvori od svrenih i nesvrenih glagola nastavcima.

1.-em 1.-im 1.-jem 1.-am

2.-e 2.-i 2.-je 2.-a

3.-e 3.-i 3.-je 3.-a

1.-emo 1.-imo 1.-jemo 1.-amo

2.-ete 2.-ite 2.-jete 2.-ate

3.-u 3.-e 3.-ju 3.-ju

Perfekt: je prolo vrijeme koje se tvori od nenaglaenog oblika prezenta,

pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.

1.-sam tresao

2.-si tresao

3.-je tresao

1.-smo tresli

2.-ste tresli

3.-su tresli

Aorist: se tvori od svrenih glagola preteito pd infinitivne osnove i

nastavaka.

1.-h 1.-oh

2.--- 2.-e

3.--- 3.-e

1.-smo 1.-osmo

2.-ste 2.-oste
3.-e 3.-oe

Imperfekt: se tvori od nesvrenih glagola tako da se infinitivnoj ili

prezentskoj osnovi dodaju nastavci.

1.-ah 1.-jah 1.-ijah

2.-ae 2.-jae 2.-ijae

3.-ae 3.-jae 3.-ijae

1.-asmo 1.-jasmo 1.-ijasmo

2.-aste 2.-jaste 2.-ijaste

3.-ahu 3.-jahu 3.-ijahu

Pluskvamperfekt: je predprolo vrijeme koje se tvori od perfekta ili

imperfekta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.

1.-sam bio govorio 1.-bijah govorio

2.-su bio govorio 2.-bijae govorio

3.-je bio govorio 3.-bijae govorio

1.-smo bili govorili 1.-bijasmo govorili

2.-ste bili govorili 2.-bijaste govorili

3.-su bili govorili 3.-bijahu govorili

Futur I.: je budue vrijeme koje se tvori od prezenta pomonog glagola

htjeti i infinitiva.

1.-u nositi

2.-e nositi

3.-e nositi

1.-emo nositi

2.-ete nositi

3.-e nositi

Futur II.: tvori se od prezenta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.

1.-budem nosio

2.-bude nosio
3.-bude nosio

1.-budemo nosili

2.-budete nosili

3.-budu nosili

Kondicional I.: tvori se od aorista pomonog glagola biti i glagolskog

pridjeva radnog.

1.-bih govorio

2.-bi govorio

3.-bi govorio

1.-bismo govorili

2.-biste govorili

3.-bi govorili

Kondicional II.: tvori se od kondicionala, pomonog glagola biti i glagolskog

pridjeva radnog.

1.-bih bio govorio

2.-bi bio govorio

3.-bi bio govorio

1.-bismo bili govorili

2.-biste bili govorili

3.-bi bili govorili

PRIDJEVI

Pridjevi su rijei koje poblie oznauju imenice izraavajui razliite

osobine bia, stvari i pojmova. Imaju svoj rod, broj i pade, a opisni se
mogu i stupnjevati. Pridjevi se djele na opisne, gradivne i posvojne. Opisni
oznaavaju kakvo je to, gradivni od ega je to i posvojni ije je to.
Pridjevi mogu imati svoj odreeni i neodreeni vid. Neodreenim vidom
predmet se kvalificira odnosno utvruje kakav je. Odreenim vidom
predmet se identificira i utvruje se koji je.

Neodreeni Odreeni

N. crven N. crveni
G. crvena G. crvenog

D. crvenu D. crvenom

A. crvena A. crvenog

V. crven V. crveni

L. crvenu L. crvenomu

I. crvenim I. crvenim

ZAMJENICE

Osobne

N. ja N. ti N. on ona ono N. mi vi oni

G. mene G.tebe G. njega nje onog G. nas vas

njih

D. meni D. tebi D. njemu njoj onom D. nama vama

njima

A. mene A. tebe A. njega nju ono A. nas vas

njih

V. --- V. ti V. on ona ono V. mi vi oni

L. meni L. tebi L. njemu njoj onom L. nama vama

njima

I. mnom I. tobom I. s njim njom onim I. nama vama njima

Upitno-odnosne

N. tko N. to N. koji N. iji N. kakav N. kolik

G. koga G. ega G. kojeg G. ijeg G. kakvog G. kolikoga

D. komu D. emu D. kojem D. ijem D. kakvomu D.

kolikomu

A. koga A. to A. kojeg A. ijeg A. kakvog A.

kolikoga

V. --- V. --- V. --- V. iji V. kakav V. koliki

L. komu L. emu L. kojemu L. ijem L. kakvom L. kolikom

I. kim I. im I. kojim I. ijim I. kakvim I.kolikim

Pokazne

N. ovaj N. taj N. onaj N. ovakav N. takav N.

onakav

G. ovog G. tog G. onoga G. ovakvoga G. takvoga G.

onakvoga

D. ovom D. tom D. onome D. ovakvomu D. takvomu D.

onakvomu

A. ovog A. tog A. onoga A. ovakvog A. takvoga A. onakvoga

V. ovaj V. taj V. onaj V. ovakav V. takav V.

onakav

L. ovom L. tom L. onomu L. ovakvom L. takvom L.

onakvom

I. ovim I. tim I. onim I. ovakvim I. takvim I.

onakvim

N. ovoliki N. toliki N. onoliki

G. ovolikog G. tolikog(a) G. onolikog

D. ovolikom D. tolikom(u) D. onolikom

A. ovolikog A. tolikoga A. onolikog

V. --- V. --- V. ---

L.ovolikom L. tolikom L. onolikom

I. ovolikim I. tolikim I.onolikim

Posvojne

N. moj N. tvoj N. njegov N. njezin N. njegovo N.

na

G. mog G. tvog G. njegova G. njezinog G.

njegovog G. naeg

D. mom D. tvom D. njegovom D. njezinom D. njegovom

D. naem

A. mog A. tvog A. njegovog A. njezin A. njegovo

A. naeg
V. moj V. tvoj V. njegov V. njezin V. njegovo V.
na

L. mom L. tvom L. njegovom L. njezinom L. njegovom L.

naem

I. mojim I. tvojim I. njegovim I. njezinim I. njegovim I. naim

N. va N. njihov N. svoj N. --

G. vaeg G. njihovog G. svog G. sebe, se

D. vaem D. njihovom D. svom D. sebi, si

A. vaeg A. njihovog A. svoj A. sebe, se

V. va V. njihov V. svoj V. ---

L. vaem L. njihovom L. svom L.sebi

I. vaim I. njihovim I. svojim I. sobom

Neodreene

N. netko N. neto N. bilo tko N. nitko N. tko god

G. nekoga G. neega G. bilo koga G. nikoga G. koga god

D. nekomu D. neemu D. bilo komu D. nikomu D. komu god

A. nekoga A. neega A. bilo kogaA. nikoga A. koga god

V. --- V. --- V. --- V. nitko V. ---

L. nekomu L. neemu L. bilo kome L. nikomu L. komu god

I. nekim I. neim I. bilo kim I. nikim I. kim god

PRIJEDLOZI

Prijedlozi su nepromjenjiva vrsta rijei kojima se izraavaju odnosi meu

biima, stvarima i pojavama. Najee se nalaze uz imenice. S
nominativom i vokativom nema prijedloga. Prijedlozi su sljedei:

U i ZA slau se s 3 padea:

U-slae se s G, A, L.

ZA-slae se s G, A, I.
NA, O, PO-slau se s 2 padea:

NA, O, PO-slau se s A i L.

MEU, NAD, PRED, POD-slau se s A i I.

S(A)-slae se s G i I.

MIMO-slae se s G i A.

DATIV: K, NADOMAK, UNATO, USPRKOS.

AKUZATIV: KROZ, NIZ, UZ.

LOKATIV: PRI, PREMA.

PRILOZI

Prilozi su nepromjenjiva vrsta rijei koja se najee dodaju glagolima za

oznaavanje mjesta, vremena, naina, uzroka, svrhe i koliine radnje.
Prema tome kakvu slubu prilozi imaju u odnosu na glagol, razlikujemo ih
na mjesne, vremenske, nainske, uzrone, koliinske.

Mjesni prilozi- odgovaraju na pitanja: gdje, kamo, kuda, odakle, odkuda,

dokle(ovdje, tu, negdje, igdje; kamo, ovamo, tamo, onamo, nikamo,
nekamo, ikamo, naprijed, natrag, van; ovda, tuda, onuda, nikuda, ikuda;
odavde, odavle, odovud, odonud, odosprijeda; dovle, dotle, donekle,
donle).

Vremenski prilozi- odgovaraju na pitanja: kada, odkada i dokada ( sada,

tada, onda, nikada, ponekad, uvijek, juer, danas, sutra, lani, ljetos, sino,
jutros, rijetko, kasno, ve, tek; odsad, odtad).

Uzroni prilozi- odgovaraju na pitanja: zato, zbog ega (zato, stoga).

Posljedini prilozi- odgovaraju na pitanja s kojom posljedicom ili s kojim

ishodom (uzalud,...).

Nainski prilozi- odgovaraju na pitanja: kako, na koji nain (ovako, tako,

onako, niice, nasumice, sjedeke, naopako, napamet, iznenada,
odjednom, jedva).

Koliinski prilozi- odgovaraju na pitanja: koliko, koliko puta( ovoliko, toliko,

onoliko, malo, premalo, vie, mnogo, odsta, jo, opet, djelimice, dvaput).

VEZNICI

Veznici su nepromjenjiva vrsta rijei koji slue za povezivanje 2 rijei ili 2

reenice.
Veznici su: i, pa, te, ni, niti; ili; a, ali, nego, ve, dok, samo, samo to,
jedino, osim, osim to, dakle, zato, stoga,; da, kako, gdje; im, dok, kada,
poto, nakon to; jer, budui da; kao, premda, iako, makar.

Kao veznici upotrebljavaju se i rijei nekih drugih vrsta i to najee

upitno.odnosne zamjenice: tko, to, koji, iji, kakav, koliki, zamjeniki
prilozi: gdje, kad, kako, kamo, kud, odakle, poto, zato, zato, stoga i neke
estice: neka, jo, tek.

ESTICE

estice su nepromjenjiva vrsta rijei koje slue za preoblikovanje

reeninog ustrojstva i za davanje drugog znaenja pojedinim rijeima.

estica god istie da iskaz vrijedi za svaku osobu i esto stoji uz veznike
(kad god, dok god).

estica puta uvezuje s pridjevima, rednim brojevima i pokaznim

zamjenicama (zadnji put, 30. put).

estica neka slui za izricanje 3. lica imperativa.

estice su rijei evo, eto, eno kad se njima neto upozorava.

estice li i zar upotrabljavaju se kad se eli doznati jel tvrdnja istinita.

estice dabome, svakako, dakako slue za pojaavanje tvrdnje ili

poricanje.

estice bar, ba, ak, jo, ni, niti, opet, tek, ve slue za izricanje
nestrpljenja, elju ili zadovoljstvo.

Meu estice ubrajaju se i tzv. potapalice tj. rijei koje neki govore bez
ikakve veze s njihovim smislom, obino kao u govoru ele dobiti vremena
da nau potrebne rijei za ono to ele rei.

UZVICI (USKLICI)

Usklici su nepromjenjive vrste rijei kojima se izraava neki osjeaj,

raspoloenje, doziv ili zvuk u prirodi.

Usklici koji izraavaju osjeaje i raspoloenja su sljedei: ah, aj, eh, ej, ih,
oh, joj.

Uzvici za dozivanje i poticanje su: de, deder, alo.

Onomatopejski usklici su: bu, dum, mljac, bum, tres.

 PALATALIZACIJA I SIBILARIZACIJA

Palatalizacija je glasovna promjena gdje se glasovi K,G,H ispred I,E

mijenjaju u ,, i gdje se c ispred E mijenja u . Palatalizacija se najee
provodi u vokativu jednine imenca mukog roda.

N. junak

G. junae

U prezentu nekih glagola: pei, pek+em=peem

U aoristu nekih glagola: rekoh,ree

U tvorbi nekih imenica: junak,junaina

Sibilarizacija je glasovna promjena gdje se K,G,H ispred I mijenjaju u C,Z,S.

Sibilarizacija se najee provodi u dativu i vokativu jednine imenica
enskog roda.

majka>majki>majci

U nominativu i vokativu mnoine imenica mukog roda.

N.j.junak N.mn.junaci

U dativu, vokativu i instrumentalu imenica mukog roda.

N.junak D.junakima>junacima

Sibilarizacija se ne provodi u genitivu mnoine imenica enskog roda

ispred nastavka i. G.mn.majki

U enskih imena i imenica koje znae stanovnice naseljenih mjesta.

Biserki-Biserci, Ivanki-Ivanci.

U mukih imena i prezimena bez obzira na podrijetlo. Miki-Mici.

U veini zemljopisnih imena domaih i stranih. Poegi-Poezi.

U imenicama koje zavravaju na cki,ki,ka. Kocki,igraki,voki.

Na veini imenica kojima osnova zavrava na suglasnik d. algi-alzi, drogi-

drozi.

Sibilarizacija se moe i ne mora provoditi u imenicama. buha-buhi-busi.

JEDNAENJE PO ZVUNOSTI I GUBLJENJE SUGLASNIKA

ZVUNI: B,G,D,,,Z,D.
BEZVUNI: P,K,T,,,S,,F,C,H.

Ako se dva suglasnika razliita po zvunosti, nau jedan ispred drugog oni
se izjednauju i to da se prvi mijenja prema drugome. Ako se zajedno nau
dva suglasnika od kojih je prvi zvuan, a drugi bezvuan prvi suglasnik
zamjenjuje se svojim bezvunim parnjakom. Ako se zajedno nau dva
suglasnika od kojih je prvi bezvuan, a drugi zvuan prvi se zamjenjuje
svojim zvunim parnjakom.

vrabac-vrab+ca

glatka-glad+ka

niska-niz+ka

Postoje neke iznimke od navedenih pravila jednaenja po zvunosti: D

ispred C,,,S, u pisanju ne prelazi u T.
odcijepiti,odspavati,odetati.

U tvorenicama ispod i iznad ne dolazi do jednaenja zvunosti.

ispodprosjean, iznadprosjean.

Gubljenje suglasnika je glasovna promjena gdje se dva ista suglasnika

nau jedan pored drugog i jedan se gubi.

bez=bez+zvuan, predvorje=pred+dvorje

Iznimke (pravila o gubljenju suglasnika) U superlativu pridjeva gdje

komparativ poinje s J. naj+jasniji=najjasniji

Oba ista suglasnika ostaju i u sluaju kad je to potrebno radi

razumijevanja. preddiplomski

Promjena L u O (vokalizacija) N. gledalac, G. gledaoca

Nepostojano A Nepostojano A postoji u nekim oblicima iste rijei, a u

nekim oblicima se gubi.

N. momak, G. momka

Nepostojano E N. akovec, G. akovca

NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOG STANDARDNOG JEZIKA

\\ -kratkosilazni

\ -kratkouzlazni

-dugosilazni
/ -dugouzlazni

1. Na jednoslonoj rijei mogu stajati samo silazni naglasci. mrak,

lk,luk,ps.
2. Troslone i vieslone rijei gdje naglasak nije na prvom slogu imaju
samo uzlazne naglaske. preporiti,izgovrati,prevzit.
3. Na prvom slogu mogu stajati svi naglasci. mstiti,rsti,dvati.
4. Na posljednjem slogu ne mogu stajati naglasci.

OBJEKT:

Objekt je dopuna kojom se izrie predmet radnje .Objekt je najee imenica ila druga imenska
rije.Objekt koji je u akuzativu bez prijedloga ili u djelnom genitivu zove se izravni ili direktni
objekt.Slavenski genitiv je genitiv koji dolazi kao objekt i moe se zamjeniti akuzativom(ne znam
puta,ne znam staze).Neizravni obino dolazi u dativu,lokativu,instrumentalu ili akuzativu sa
prijedlogom.

ATRIBUT:

Atribut je rije koja poblie oznaava imenicu,zamjenicu.Atribut moe bit pridjev,zamjenica,broj.

APOZICIJA:

Apozicija je imenica koja poblie odreuje drugu imenicu s kojom se slae u padeu.(Na zemljak
Tesla izumio je mozor za izmjeninu struju)

PREDIKAT:

Najee iskazuje radnju,stanje,zbivanje.Izrie se glagolskim oblikom.Predikat koji se izrie glagolom

zovr se glagolski predikat.Veza dvaju predikata u reenici esto se moe izricati oblikom pomonog
glagola biti.U takvoj reenici pomoni glagol biti slui kao spona koja sa nekom imenicom ili
imenskom rijei tvori predikat.Kao dio takvog predikata mogu doi imenice,pridjevi,zamjenice i
brojevi.Predikat koji se sastoji od takve spone sa glagolom biti i neke imenske rijei zove se imenski
predikat.

NEZAVISNO SLOENE REENICE:

Nezavisno sloene reenice mogu biti sastavne,rastavne,suprotne ,iskljune i zakljune.

SASTAVNE:vrsta reenice u kojoj se sureenice povezuju u cjelini zbog nekog zajednitva.Najee
se povezuju veznicima(i,pa,te,ni,niti)-onuda se ne moe proi i neiji se konj ondje utopio.

RASTAVNE:Reenica u kojima radnja jedne sureenice iskljuuje radnju druge sureenice.Najee

se povezuju veznikom ilI-oni su zastali i priali ili su otili drugim putem.

SUPROTNE:reenice u kojima se sadraj jedne sureenice suprostvlja sadraju druge

sureenice.Najei veznici(a,ali,nego,no,ve)-nebo se razvedrilo a sunce je ve davno bilo zalo.

ISKLJUNE:reenice u kojima se iz sadraja jedne sureenice iskljuuje odnosno izuzima dio sadran
u drugoj reenici zovu se uskljune reenice,veznici(samo,samo to,jedino,jedino to,tek)-nita se ne
uje jedino to se sova ponekad oglasi.

ZAKLJUNE:reenice u kojima je sadraj druge reenice zakljuak prve

reenice,veznici(dakle,zato,stoga)-mi smo se trudili,dakle uspjeh je siguran.

ZAVISNO SLOENE REENICE

ZAVISNO SLOENE REENICE

U zavisno sloenoj reenici jedna je sureenica dio gramatikog ustroja druge sureenice.
Sureenica koja drugoj slui kao dio gramatikog ustroja zove se glavna reenica.
Sureenica koja o glavnoj ovisi zove se zavisna reenica. Glavna reenica ne prethodi uvijek
zavisnoj. Kada zavisna stoji ispred glavne, reenica je u inverziji.

zavisna reenica glavna reenica

Iako bijae siromana, odijevala se prilino.

Budui da je zavisna reenica dio gramatikog ustroja glavne reenice, zavisno sloene
reenice po toj se svojoj gramatikoj ulozi razvrstavaju na subjektne, predikatne, objektne,
atributne i adverbne.

PREDIKATNE REENICE

Reenica koja se odnosi prema glavnoj kao dio predikata zove se predikatna reenica. (Ja sam
koji jesam. On ti je da ga boljeg na kraju svijeta nee nai. Grad vie nije stoje nekad bio.)

SUBJEKTNE REENICE

Zavisna reenica koja slui glavnoj kao subjekt zove se subjektna reenica. Subjektna
reenica uvijek odgovara na pitanja koja se postavljaju za subjekt: tko? to? (Nije se rodio tko
bi svijetu ugodio. Tko nije pelin gutao, taj ne zna to je radost. Glavno je daje koliba gotova.)
OBJEKTNE REENICE

Zavisna reenica koja se prema predikatu glavne reenice odnosi kao objekt zove se objektna
reenica. Objektna reenica uvijek odgovara na pitanja koja se postavljaju za objekt koga?
to? (Uit u ih kako se hvataju ribe. Sad si na svoje oi vidio koga u kui hrani. Nikad
nisam doznao to se tono dogodilo.)

U veznikoj slubi dolaze u objektnim reenicama odnosne zamjenice, mjesni, vremenski,

nainski i uzroni prilozi, veznik da i prilog neka.

ATRIBUTNE REENICE

Zavisna reenica koja poblie oznauje imenicu ili koju drugu rije to vri slubu imenice
zove se atributna reenica. Atributne reenice uvijek odgovaraju na pitanja koja se postavljaju
za atribut: koji? kakav? iji? kolik? (On je imao duu koja je razumjela drvee i ivotinje.
Gledao je brod koji se pribliavao luci. Svaki ovjek ima neku sklonost koja se prije ili
kasnije pretvori u prokletstvo.)

PREDIKATNE REENICE

Zavisne reenice koje dopunjuju glagol glavne reenice sluei mu kao pnlone oznake zovu
se adverbne ili prilone reenice.

MJESNE REENICE

Zavisna reenica koja dopunjuje glagol glavne reenice kao oznaka mjesta zove se mjesna
reenica. Slubu veznika u mjesnim reenicama vre mjesni prilozi gdje, kamo, kuda, otkuda,
odakle, dokud, dokle. (Idi kamo ti je nareeno. Gdje nema svjetlosti, svi nam se predmeti ine
crni.)

VREMENSKE REENICE

Zavisna reenica koja dopunjuje glagol glavne reenice kao oznaka vremena zove se
vremenska reenica. Slubu veznika u vremenskim reenicama vre vremenski prilozi kad,
otkad, otkako, dokad, poto, veznik dok, zamjenica im i skupovi rijei prije nego, tek to,
istom potom i dr. (Gnjavi otkako je doao. Najvea je zima kad se sunce raa.)

UZRONE REENICE

Zavisna reenica koja dopunjuje glagol glavne reenice kao oznaka uzroka zove se uzrona
reenica. Slubu veznika u uzronim reenicama vri veznik jer, prilozi kako i kad, zamjenica
to i skupovi rijei budui da, zato to, zbog toga to, s obzirom na to to. (Uviao je sve to
Mika jer nije bio prazne glave. Budui da svi nisu mogli govoriti u isti as, nastade uzbuna.)

NAMJERNE REENICE
Zavisna reenica koja oznaava namjeru s kojom se vri radnja u glavnoj reenici zove se
namjerna reenica. U veznikoj slubi dolaze u namjernim reenicama da, kako, neka. ne bi,
samo da. Namjerne reenice odgovaraju na pitanja: radi ega? zato? s kojom svrhom? s
kojom namjerom? (Krade svjetlo bogovima da bi ga dao ljudima. urno sam je prekinuo da
ne bi zakomplicirala priu.)

POGODBENE REENICE

Zavisna reenica kojom se izrie pogodba ili uvjet potreban da se izvri radnja glavne
reenice zove se pogodbena reenica. Slubu veznika u pogodbenim reenicama vre veznici
ako, da, prilozi kad, li, ukoliko i skupovi samo ako, samo da, samo kad.

NAINSKE REENICE

Zavisna reenica koja dopunjuje glavnu reenicu kao oznaka naina zove se nainska
reenica. Slubu veznika u nainskoj reenici vre rijei kako, kao to, kao da, koliko god.
nego, nego to, nego da, negoli, no to, no da. (Govori kao daje glumac. Pao je polako kao to
pada stablo.)

POSLJEDINE REENICE

Zavisna reenica koja dopunjuje glavnu reenicu da bi oznaila posljedicu onoga to se izrie
u toj reenici zove se posljedina reenica. Posljedine reenice odgovaraju na pitanja kako?
koliko? (Tako se jako smijao da su mu potekle suze. Toliko ga je ganula njezina pria da dugo
nije mogao progovoriti.)

DOPUSNE REENICE

Sloena reenica u kojoj se doputa sadraj glavne reenice iako se tome protivi sadraj
zavisne reenice zove se dopusna reenica. U dopusnim reenicama dolaze veznici iako,
makar, premda, mada i sloeni vezniki izrazi ako i, ma kako, ma koliko, uza sve to to, pored
toga. {Iako je dugo boravio u tuini, nije zaboravio svoj jezik. Sad tek ivim makar moda